Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Aristotel
228
.Allan, djelo navedeno nize u popisu, str. 46), ustvrdujuci da kako ono neprekidno tako i to da se biva gibario dvama gibanjima.
,,u povijesti znanosti iiije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika Jei 1 nuzno jo, ako ce doista uvijek biti neprekidni i postajanje i
'svrsnih uzroka' od njega". ,,Narav ne cini nista uzalud", - to je propadanje, da se nesto uvijek giba, kako im ne bi izostale pro-
staini tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. mjejie, a i da budu dva gibanja, kako se ne bi steklo samo jedno
Stovise, u iiastojanju da sto jace naglasi samostalnost i samostoj- od toga dvoga. Neprekidnosti je dakle zacijelo uzrok [kruzno] pre-
nost naravi nazvat ce je jednom (Phys. 247b9) ,,putom u sebe mjo.stanje svega, dok je enklitika [uzrok] prilazenja i odilazenja.
samu". Jer zbiva se da biva sad daleko, a sad opet blizu. A buduci da je
Nauk o naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele- nejednako rastojanje, gibanje ce biti nepraviino, tako da ako na-
menata i svih ostalih naravnih bica cini osnovu njogove kozmo- dolazenjem i blizinom rada, onda isto to odiazenjem i udaljiva-
logije. Iz ravnog i kruznog gibanja s jcdiie, te onoga ,,gorc:':, kao njem upropastava, te ako ucestalim priblizavanjem rada, onda i
naravnog mjesta vat re, i onoga ,,dolje", kao naravnog mjesta zeni- ucestalim udaljavanjem upropastava. Jer suprotnoga su suprotni
Ije, izgradit ce u ranom spisu 0 riebu - neobicnom kombiiiacijom uzroci.
doduktivnih konstrukcija, fantasticnih sinteza i oslanjanja na A i u istome su vremenu prema naravi i postajanje i propa-
tradicijom predane nazore - darias gotovo apsurdnom izgiedajucu danje. Stoga i vremeria i zivotna doba svakog pojedinog irnaju broj
zgradu kozmologije, sa strogom podjelom na supralunarnu sferu i njime se odreduju. Svega je naime poredak i sav se zivot i vri-
otera kao ,,petoga tijela", bozanskih zvijezda u vjecnome kruzenju jeme mjere periodom, ali ne istim za sve, vec za neke vecini, a za
i ostalih .bozanskih bica s jedne, te sublunarnu, s neprestanim neke manjim. Jer nekima je mjera period godine, nekima veci, a
procesom radanja i umiranja, riastajarija, rasLa, opadanja i isceza- nekima pak i manji." (De gen. et corr. 336a33-bl6)
vanja u innogostruko ispresijecanim puLanjama smrtnih bica, s Ovoj sublunarnoj sferi bivanja zivih bica, u njihovoj gotovo
druge strarie. Ovu drugu, donju sferu opisuje sazeto na jednom nepreglednoj razlicnosti, bogatstvu vrsta i oblika, posvecena su
lijepom i znacajnorn mjestu rasprave O pomajanju i prapadanju: neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. Feno-
,,A uz to, buduci da je pokazano da je [kruzno| gibanje prerna menologijskom blizinom i podrobnoscu opisivanja, sintetickom i
premjestanju vjecno, nuzno je da, kad je to tako, i bivanje bude komparativnom metodom istrazivanja, te ne naposljetku lilozofij-
neprekidno. Premjestanje ce naime ciniti bivanje stalnim pri- skom snagom sinopse te nacelnoga vrstanja, rasclarnbe i karak-
micanjerti i odmicanjem onoga radajuceg [tj. suiica]. A ujedno je teriziranja, otvaraju nam oria pogled na jedan drukciji pristup zi-
jasrio da je i ono prije dobro receno, da je naime prva od promjena votu no sto nam ga je priredila i namrla novovjekovna znanost,
prenosenje, a ne bivanje-postajanje. Jer mnogo je razloznije da je oslonjena na mehaniku i dinamiku matematicke fizike, te potom
bice uzrokom bivanja nebicu, nego nebice bitku bica. Ono dakle kemije, - jedaii pristup donekle blizak naprimjer Goetheovoj rnor-
[kruzno| premjestano jest, a ono bivajuce nije; a zato je i prcmje- fologiji bilja. Posvjedocimo to navodom jednoga mjesta s pocetka
stanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja. druge knjige spisa O radanju zivotinja:
Buduci pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid- ,,Jedna od bica vjecna su i bozanska, a druga takva da mogu
no i postajanje i propadanjc stvari, a tvrdimo da je premjestanje i biti i ne biti, a ono lijepo i bozansko uvijek je prema svojoj naravi
uzrok bivanja, to, kako premjestanje jest jodno, ne inogu bivati uzrok onoga boljeg u onima koja su za to sposobna, dok je ono
oboje, jer su protivni. Naime svc; s(,o jc isto i sto se na isti nacin sto nije vjecno mogucno < i biti i rie biti i > mijenjati se na losije
drzi, to po naravi u v i j c k I von iKi.n Tako da bi bilo ili postajanje i na bolje. Bolja je pak dusa od tijela, a ono udusevljeno od onog
uvijek, i!i pak propadanjc. Mora d a k l e biti vise gibanja, ili pre- neudusevljc-nog zbog duse, te ono biti od onoga ne biti, i ono zivje-
nosenj(>m iii pak odstupMiiji'in od loga; jer suprotnoga su suprotni ti od onoga ne zivjeti: - zbog tih uzroka jest zivirna radanje. Kako
UZITICI. je naime narav tog roda nernogucna biti vjeciiom, to j r ono po-
Stciga i ni|c prvo | k n r / . i i ( i | p f c u o i ' i c n j t ; u/rok postajanja i pro- stajuce vjecno na onaj nacin na koji to mo/e. Hrojcin inu jc t<>
p a d a i i j a , ni'i'.u p r c i m . M ' i i i i ' I I I C M I . I c n h . h i i c ' i : ; u n i : ; i , I I tome | e naime dakle iieiiiogiic(! jestvo je naime [tih| bira u o n u m r piijcdinac
num, it kad In Inlo t.akvo |tj. isto brojem], bilo bi vjecno, - all Prva filozofija
vrsLnm ino/.o. Sl.ogn j(;st vjecno rod ljudi i zivotinja i bilja." (De
f-tni. an. 7;UblM-7;i2al) Knjiga Metafizika, u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe
Vo2(! li so sve ovo ovdje receno s istom tvrdnjom izrecenom rasprava iz onoga sto Aristotel sam naziva ,,prvom filozofijom",
u spisu O duSi, te zatim opet sve to zajedno s cuvenim izvodima bila je i ostaje jedna od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne
0 uzroku eroticke poraame u svemu zivome iz Platonova Sirnpo- predaje filozofiranja, dakle jedna od onih cijom se samo i pazlji-
zija, tad cjelina Aristotelove ,,ljestvice prirode" stupnjevane korak vom i temeljitom promisljajucom lektirom rijetki mogu pohvaliti.
po korak u smjeru vjecnosti nece vise u njenoj danas ponesto iri- Nije stoga nimalo cudno sto naprimjer poglavlja o samoj toj ,,prvoj
tirajucoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi- filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim
Ijenom, kao sto ce i njegova cuvena izreka iz ,,teoloske" Lambda prikazima Aristotela (During, Flashar, Hoffe) jedva da po opsegu,
knjige Metafizike, koju ovdje prevodimo, naime izreka da bog - temeljitosti i razini, cine i djelic onoga sto inace biva iscrpno i
kao ,,nepokretni pokretac" i kao ,,pocelo o kojem visi cjelina sve- suvereno izlagano o ostalim aspektima Aristotelove filozofije, npr.
ga" - sve sto jest i biva pokrece ,,kao ono eroticki zudeno" dobiti 0 biologiji (During), o retorici i poetici (Flashar), o teoriji znanosti
na punini unutrasnjeg smisla i sadrzaja. 1 politici (Hoffe).
Cjelini bivajuce, dakle sublunarne, naravi posveceni su gotovo Svakako je ne samo nemoguce nego i neumjesno htjeti u krat-
svi Aristotelovi naravoslovni spisi. O visoj, nebeskoj sferi onoga kim potezima dati ma i naznaku tako slozenih, teskih i obuhvat-
vjecnog nalazimo u cjelini opusa tek nesto skrtih te za Aristotela nih misaonih zahvata kakvi leze u podlozi npr. Aristotelova nau-
neuobicajeno snazno metaforicki i gotovo mitski izrazenih opisa ka o razlici mogucnosti i djelatnosti (Evegyeia). Tom bi zahvatu
u ranom spisu O nebu. Ocita je nevoljkost fllozofova da se rije- trebalo prethoditi - navedimo to ovdje samo kao primjer - istu-
cima obicnoga ljudskog izricaja obraca u oblast onog nadljudskog macenje Aristotelova nauka o razlici gibanja i djelatnosti. Pret-
1 bozanskog, onog - kako sam kaze u pocetno navedenom stavu postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo-
iz kasnoga spisa o dijelovima zivotinja - o cemu je tek neznatno ga gibanja. No, kako je njegova razlika spram djelatnosti ocito u
malo toga otvoreno i pruzeno osjetilima. Aristotela zasnovana na njihovu razlicitom odnosenju spram vre-
Rasprave sabrane u izdavacku kompilaciju pod naslovom Fi- mena i prisutnosti u onome ,,sad", to valja osigurati i razumi-
zika zapravo se ne bave samim naravnim bicima u bivanju, vec jevanje onoga sto je u cetvrtoj knjizi Fizike kazano o vremenu
takoreci ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi, te stoga i njegovoj osnovnoj odredbi. Ova pak ukljucuje aporije beskonac-
strogo receno i ne spadaju u fiziku, u bilo kako usko ili siroko nog i kontinuuma itd. itd. Ovim recenim dakako ne zelimo postici
shvacenom uobicajenom smislu rijeci, vec prije u nesto sto bismo to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtezih
mogli nazvati filozofijom bivanja. Duboke i razumijevanju pone- pitanja Aristotelove Metafizike, vec samo i jedino to da se unapri-
gdje jedva dostupne analize samoga gibanja, zatim mjesta, vre- jed shvati kako je u knjigama poput te, vise no igdje drugdje, po
mcna, beskonacnog i osobito onog neprekidnog ("kontinuuma") starom hermenutickom naputku, samo iz cjeline moguc kakav-ta-
- sadrzane u Phys. Ill-VI, te jos u odlomcima u Phys. VII-VIII - kav uvid u bit pojedinog problema i njegovo eventualno razrje-
moraju se, a uopce tek i mogu, shvacati jedino paralelnim temati- senje.
ziranjem cjeline ,,prve filozofije" i relevantnih dijelova trece knji- Problemi nastaju tako vec pri prostom pokusaju neke blize
ge spisa O dusi. odredbe toga sto to zapravo Aristotel naziva ,,prvom filozofijom".
Sam jc jednom naziva tek ,,trazenom znanoscu", drugi put pak
,,mudroscu", pa opet ponekad ,,znanoscu o bicu ukoliko jc bice".
Ova jo pak posljednja odredba krajnje nejasna. Naime, ,,biiHJ kao
hire" jednom se u njega samog razumije u smislu bica ,,naprosto"
i ,,uopcc", premda inace vec od samih svojih pocetnka kako sino
232
gore bill vidjeli - ,,bice samo po sebi" smatra. zbog njegove opce- ,,Filozofija o onom ljudskom"
nitosti i apstraktnosti, necim sto uistinu i ne pripada pravoj filo-
zofiji. Drugi put opet biva ono shvaceno u smislu ,,prvog i naj- Kt.iku i poliliku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu
viseg" bica, te utoliko poistovjeceno s bogom i onim bozanskim. onoga sto naziva ,,filozofiranjem o Ijudskim stvarima". Do neke
,,Prva filozofrja" bi tako u prvom slucaju imala biti nesto poput je mjere, stovise, moguce ustvrditi da ta tako shvacena etika svoje
one na torn tragu kasnije - tek u 17. stoljecu - tirn imenom nazva- povijcsno mjcrodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za-
nc ,,ontologije", u drugome pak bila bi ,,teologijom", koju rijec dobiva, pri cemu je od osobitog znacenja uociti cinjenicu da to
Aristotel sam inace u pravilu rabi jedino kad govori o starim mi- Kasnivanjo pada ujedno s odredenjem biti coyjeka te njenih gra-
tolo/ima poput Hesioda ili orfika. Interpret! su, dakako, u nevolji nica i dosega.
potrazili izlaz u tumacenju da ,,bice kao bice" znaci ujedno i ,,naj- Sva tri svoja eticka spisa zapocinje on odrjesitim kritickim
vise bice" (npr. Merlan, Mansion, Moser, Wagner, Owens...), go- distanciranjem od onog sredisnjeg i najdubljeg u Platonovu filo-
voreci tada - jednako kao npr. i Heidegger i njegovi sljedbenici, zofiranju, naime od ideje Dobra. Bit je argumentacije pritom ova:
prernda iz posve drugog horizonta interpretacije, - o onto-teologiji ideja Dobra, kao odvojena, nije i ne moze biti dostupna covjecjoj
/apadnjacke metafizike, zasnovaiioj u bitnome upravo u Aristo- djelatnosti i cimbenosti. Etika, medutim, treba biti upravo neka
tcla. ljudska moc i neko znanje covjekovo o tome kako da ustaiiovi,
No ,,bice kao bice" moze se shvatiti i kao ono sto Aristotel vodi i upravlja vlastiti zivot. Stoga predmet njeria interesa ni na
naziva Jestvom" (otioiu). Prvu filozoflju on stovise sam izrici- koji nacin nije i ne moze biti nekakvo Dobro naprosto, cak ako i
to vezuje uz istrazivanje upravo tog ,,jestva". Sto je pak samo to ima necega takvog, vec jedino i iskljucivo covjecje dobro i coujecja
Jestvo"? U jednom svom aspektu moze ono biti vec i ,,tvar" kao sreca.
,,podloga", premda je inace stalno Aristotelovo uvjerenje da je Kao sto je, prema Aristotelu, bit svake moci opcenito i sva-
tvar po sebi nespoznatljiva. No, svojstvenije i vecma je Jestvo" koga znanja posebno u nekoj postojanosti, stalnosti i sabranosti,
oblik, vid i ,,bit" necega slozenog, sto ce Aristotel u pravilu na- tako je i ono navlastito eticko, naime ,,vrlina" (ctQexTj) upravo jed-
zivati ,,onim sto bijase (necemu) biti" - izraz koji vec i sam po na sabranost, stalnost i postojanost, kojorn onaj tko eticki djeluje
sebi do danas izaziva nedoumice oko pravoga znacenja i dozivlja- biva otet iz vlasti bitno i nacelno nestalnih i vazda promjenljivih
va mnostvo uvijek novih i drukcijih tumacenja. strasti.
Dok je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na tome da je Eticka se trezvenost i stalnost postize prije svega onim sto
npr. svaka od ,,kategorija" - jednako tako jestvo kao i odnos, Aristotel naziva ,,odabirom" (jcooaiQeaig) i u cemu bez sumnje
,,gdje", ,,kada" itd. - u sebi individuirana i da nema nicega izvan valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. Trezvenost je
i ,,mimo" kategorija, sto bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo, ili odabira u tome da on - u razlici spram mahnitosti i neobuzdano-
na sto bi bile svedive, postupno ce biti doveden tome da ipak sve sti obicnih, eticki neprociscenih prohtjeva i zelja - sebe usmjerava
ostale osim jestva razumije kao nesto sto jest ,,spram jednoga" jedino spram onoga za sto vec unaprijed nekako zna da je ,,u na-
i na neki nacin ,,analogno" u odnosu na jedno, naime na samo soj moci", da pripada onome sto je ,,za nas" mogiicno, onome ,,ce-
jestvo. Odatle jc onda kasnijo u skolastickirn interpretacijama ga covjek jest pocelo i gospodar", kako kaze u Eudemovoj etici,
Axistotela izrastao nauk o lakozvanoj anaiogiji bica, utemeljenost na jednome od mnostva slicnih mjesta u djelu.
kojega u samom njegovu djelu ostaje u y.riatnoj mjeri upitnom. Zadrzavanje unutar obiasti onoga za nas moguceg osigura-
no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i
ne bavi nicim drugim do iznalazenjem puteva i sredstava za neki
vec unaprijed poslavljeni cilj. Odabir je bitno odabir sredstava, ne
svrha samib. No, odakle te svrhe i ciljevi, tko ih i kako postavlja,
i nije li onda saino to postavljanje nesto sto se nuzno odvija i zbiva
234
i/viin dliliiHl.i diio),; H.itfkog, prethodeci mu vazda? Cini se da je ga sto je gradane uyjezbao da vladaju susjedima, jer to upravo
iipnivo !,<> |>il.nnjo liilo iiajtozim i najvecim problemom cjelokupnog sadrzi veliku pogibelj. Jasno je naime da ce i od samih gradana
Arist,<>l.rlova ,,l"il<)/,o('iranja o onome Ijudskom" i upravo je na njega onaj koji to moze nastojati da isto to pokusa, ne bi li, ako moze,
uvijok iznovu poluisavao dati neki zadovoljavajuci odgovor, nasto- kucom ili gradom zavladao. [...] Nego od takvih nazora i zakona
jeei - da bi osigurao izvornu nakanu same svoje etike, naime gos- niti je sto politicko niti doista korisno niti istinito. Isto je naime
podstvo covjeka nad onim sto mu se zbiva - uporno jos i sam ono najbolje i pojedincu i zajednici, i to treba da zakonodavac usa-
izbor svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. Pri tome je, duje u duse Ijudi: da ratnicka uvjezbavanja treba provoditi ne za-
i protiv svoje najdublje nakane i volje, bio na koncu prisiljen vra- to da bi se pokoravali oni nevrijedni, nego prije svega da ne bi
titi se starom, arhajskom i ,,aristokratskom" iskustvu vrsnoce i sami bili drugima podvrgnuti [...]. A da zakonodavac treba vise
vrsnosti covjeka, prema kojem je covjek izvrstan ne prvenstveno nastojati oko toga kako bi zakone o ratnistvu i ostale uredbe
po svojoj volji, odluci i izboru, nego izvornije, vec rodenjem i pri usmjeravao radi zivljenja u slobodi (axo^dt,£iv) i mira, o tome
rodenju mu bozanskim usudom udijeljenom naravi. svjedoci i ono sto se zbiva. Naime najveci broj takovih polisa ra-
Dakako da ovakav nazor ne stoji u suglasju s nakanom zasni- tom se doduse spasava, no propada nakon sto stekne vlast. Za-
vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i odlukom djeluje- hrdaju od dosade poput zeljeza, nasavsi se u mini. A krivac je
mo, pronalazeci najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko- zakonodavac, koji ih nije odgojio za zivljenje u slobodi." (Pol.it,.
je unaprijed znademo da spadaju unutar onoga za nas moguceg, 1333b26-1334alO)
te se utoliko u temelju Aristotelove etike moze pronaci stanovito Svu dubinu jaza koji danasnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje-
odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. No upravo line grckog, pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka, ziv-
je - kako smo kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. Preludiji, ljenja, te na koncu mjesta covjekova u bitnoj izlozenosti i otvore-
Zagreb, 1988, str. 43 i d.) - to obracanje na iskonsku niklost i nosti silama jednog i drugog, moze se mozda ponajbolje odmjeriti
naravnost dalo Aristotelu onu prodornu snagu ocrtavanja pojedi- na cinjenici da smo u ovome vaznom odlomku tu na svaki nacin
nacnih vrlina, pri kojem ocrtavanju mu ,,kao kanon i mjera", ka-
sredisnju rijec ojo\r\i prisiljeni prevoditi tek pomocu izvanj-
ko sam kaze, pred ocima neprestano lebdi lik onoga kojeg naziva
skoga opisa ,,zivljenje u slobodi". Izrazi koje nam u svrhu pri-
,,ozbiljnim" i ,,izvrsnim". Taj i takovi dobit ce pak svoju punu
blizenja smislu te rijeci pruza vlastiti jezik, kao ,,dokolica", ,,po-
karakterizaciju u trecem poglavlju cetvrte knjige Nikomahove eti-
ke, gdje biva, svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i dozi- cinak", ,,odmor", sve su odreda oznake tek negativne i privativne
vljaja, opisan onaj velicajni, veledusni (6 [ieYa^oilJuxog), u cemu strane iskustva toga sto rijecju izvorno biva imenovano. I nije to
nam valja, vjerujemo, prepoznati jedan od najuzvisenijih i na is- nikako neprilika i nevolja tek recimo hrvatskoga jezika, vec je on
tinski uzvisen zivot najpoticajnih orisa mogucega vida ,,covjeko- dijeli i sa svim ostalim slavenskim, ali jednako i sa bas svim bit-
vanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji. nim jezicima danasnjice. Temeljni ,,aktivizam", bolje i ispravnije
I upravo je na iskustvu beskonacne unutrasnje samostojno- receno dinamizam - u najstrozem aristotelovskom smislu -, kojim
sti i slobode veledusja mogao Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko- je vec stoljecima i stoljecima prozet i upravljan sav covjekov pri-
jim onda u Politici pristupa razlicitim vrstama moci, gospodstva stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi, pa i samom onome
i drzavnog ustroja uopce, procjenjujuci ih ne prema snazi, obilju po cemu jest i on i cjelina svega, ne dopusta mjerodavno pozitivno
i nadmoci nad drugima, vec po mjeri u kojoj su u stanju proizvo- iskustvo toga sto bi se kao ,,slobodno vrijeme" i ,,vrijeme slobode"
diti, njegovati i unapredivati vrlinu: imalo skrivati u toj navodnoj ,,dokolici" i ,,praznovanju".
"Ne podrazumijevaju ispravno niti o vladavini koja bi se zako- No OXOATJ je bitna rijec i stvar cjelokupne Aristotelove filozo-
riodavcu imala ciniti casnom. Jer vladavina nad slobodnima Ijepsa fije o onome Ijudskom. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra-
je od despotske vladavine i vise je pracena vrlinom. Osim toga, dunin u pravome smislu rijeci, kao sto i samo onaj polis koji svoje
ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca zbog to- gradane /,a nju odgaja i na nju usmjerava zavreduje doisla imo
236
polisa, kao otvorenog rnjesta povijesnog zajednistvovanja ljudi, bo- Uni. - ono bozansko u nama
gova i svega sto jest.
Iz svega kazanog valja onda razuniijevati sredisnji Aristotelov Odavno je vec uoceno kako Aristotel - premda bez prestanka na-
politick! izricaj: ,,zivotje praksa, ne proizvodenje" (Polit. 1254a7). glasavajuci samosvojnost i zasebnost politicke razboritosti, kao is-
Ostavimo po strani nezgodu sto niti drugu kljucnu Aristotelovu pravnoga smisla za iznalazenje mjere i sredine mectu krajnostima
rijec vezanu uz filozofiju onog Ijudskog, naime upravo tu ovdje u svakoputnoj konkretnoj situaciji - ipak pusta*etiku kulminirati
rccenu ,,praksu" (JTQ<X'^LC;) m'smo u stanju valjano smislom preni- u nesuzdrzanoj apologiji cisto teorijskog, samo motriteljskog zi-
jol.i izrazima nasega jezika i pokusajmo ipak u riajkracem nazna- vota. Upravo se time prije svega ostalog, recimo usput, svoje-
citi do cega je tu Aristotelu stalo. dobno Zeller nasao prinuden ustvrditi kako se Aristotelu coyjek
Ona ishodisna i sveodredujuca nacelna razdioba svih mogucih udvaja u dva dijela, onaj eticko-politicki i samo ljudski s jedne, te
vidova odnosenja spram cjeline svega, naime razdioba u motrenje ,,dijanoeticki", teorijski i uzviseniji od svakog puko Ijudskog s
(teoriju), proizvodnju i praksu pruza i ovdje osnovu razumijeva- druge strane, te da se medu njima ne pokazuje nikakva ziva
nja. Toorija je bitno obiljezena time da nije nikakvo gibanje, vec sveza.
,je kao ncka zaustavljenost i stanje, u kqjem se medutim tek oslo- Za potvrdu te teze bit ce dovoljno, smatramo, samo jediio paz-
biida i razvija prava i istinska djelatnost. Za razliku od nie, i prak- Ijivo iscitavanje desete knjige Nikomahove etike. Tamo zaticemo
sa i proizvodnja bitno su odredene gibanjem i jesu ustvari dva uz ino ovakvu jednoznacnu i nekolebljivu tvrdnju: ,,Covjeku ja-
osnovna nacelno razlicita vida gibanja. No dok je u proizvodnji macno pripada zivot oslonjen na um, ako je vec upravo to u naj-
dlj i svrha gibanja polozena negdje izvan doticnoga gibanja sa- vecoj mjeri covjek; a na taj je nacin doista i najsretniji". (Eth. Nic.
niog, naime u proizvodu shvacenom u najsirem smislu rijeci, dotle 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije, pri samom
je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrzi vec u samome sebi. Na pocetku svog zrelog filozofiranja, navodeci pri zavrsetku Nagovo-
taj je nacin praksa uistinu vec stanovit iskorak iz oblasti gibanja, ra na filozofiju - ocito kao stav kojem se i sam priklanja - Euri-
vazda iz sebe izlazeceg i na svaki put drugo usmjerenog: - njoj je pidove rijeci da ,,smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio boga" i
svojstvena odredena ,,reflektiranost", odnosno kao neko ,,okreta- da je ,,um doista za nas bog".
nje unatrag" k sebi samome. Slobodno je ustvrditi da je to duboko i nicim pokolebano uvje-
Filozofijsko razumijevanje toga sto Aristotel vidi kao samu bit
renje o tome da je covjeku u njegovu umu, i kao taj um, prisutari
istinskoga Ijudskog zivljenja, dakle kao to gibanje- koje uvijek vec
unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrzi upravo u sebi kao torn i bog sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodiste i sre-
takvorn gibanju, rnoze se, po nasern sudu, zadobiti jedino pro- dotocje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bez-
misljajucim zadubljivaiijem u teske izvode razlikovanja gibanja i dano dubokih nastojanja oko ,,motrenja svega onog sto se poka-
djelatnosti (cvepyeia), sadrzane ponajprije u raspravama iz ,,prve zuje". U Eudemouoj etici reci ce tako: ,,Sto je pocelo gibanja u
filozofije". To razlikovanje nije samo, kako to smatra npr. Allan dusi? Ocito je zaista: kao sto je to u cjelini svega, tako i ovdje sve
(nav. dj., str. 114), ,,najtrajniji prilog sto ga je Aristotel priiiio pokrece Bog. Jer na neki nacin sve biva gibano onim bozanskim
teologiji", vec ujedno neophodna osnova za svako eventualno ra- u nama. Logosa pak pocelo nije logos, vec nesto vrhovnije. Sto bi
zum.ijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih ,.poiitickih" nau- dakle bilo, ako ne Bog, vrhovnije od znanja i od uma?" (Eth. Eud.
cavanja. ,,Rehabilitirati" Aristotelovu politicku filozofiju, priste- 1248a25-29) A prema izvjescu Simplikijevu, u njegovu komentaru
djevsi si pritom napor upustanja u uajteza i najzapletenija pitanja uz spis 0 nclm, mora da je Aristotel pri koncu svoje izgubljene
same njegove ,,prve lilo/ofijc;", filo/ofijski je polovican posao. koji knjige 0 molitvi bio Jasno", kako to naglasava Simplikije, ustvr-
moze tek imponirati neupuc'cnirna dio ,,da Bog jest ili um ili nesto s onu stranu uma". (Aristotelis
fragnicnUt xelccla. Recognovit brevique adnotatione instruxit W.
D. Ross. Oxonii 1!)7() /'IBSf)/, ,str. 57, /= Rose3 fr. 49/)
238
( ) ra/.likovuiyu Ijudskoga i bozanskog uma ostavio je Aristotel Povijest utjecaja
11 (•ijoloni Hvoin nama sacuvanom djelu tek nekoliko skrtih nazna-
kn, koj(- HO rnedutim ubrajaju u najvrednije, ali ujedno i najdublje Sto je bilo receno o Platonu, vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo-
i najteze dijelove cjelokupnoga opusa. Svodeci inace, u naglase- tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s povijescu fi-
noj krilickoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajucih lozoflje uopce. Ako ne prije, a ono svakako od recimo trinaestoga
tendencija prethodnih mislilaca, dusu i cjelinu svega dusevnog u pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljece i filozofija
potpunosti u okruzje naravi i proglasujuci istrazivanje o dusi di- i znanost u uzem smislu rijeci sastojale su se - a tako su sebe i
jelom naravoslovlja - dogadaj od izuzetnoga povijesnog znacenja razumijevale - u najvecoj mjeri iz recepcije, daljnjeg razvijanja,
za cjelokupnu zapadnu tradiciju - pazio je ipak na to da svakom kasnije pak sve vise i kritike, Aristotelove filozofije.
zgodom upozori kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili U odnos Aristotelov prema Platonu ovdje necemo ulaziti, na-
onu moc duse kojom ona misli i motri. Stovise, u spisu 0 radanju dajuci se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje o toboznjem ,,rea-
zivotinja izrijekom ce ustvrditi da upravo um pri zacecu u zacetke lizmu" prvoga, kojim on kriticki ustaje nasuprot ,,idealizmu" svog
onoga iz cega se vremenom razvija srasla cjelina duse i tijela u ucitelja te na mjesto njegovih ,,apstraktnih" i ,,transcendentnih"
liku odredenoga covjecjeg zivog bica ,,ulazi izvana", te da je on ideja uvodi svoje ,,forme", vazda ,,imanentne" konkretnoj tjeles-
,,ono jedino bozansko" (De gen. an. 736b28). noj tvari, vec i u nas stvar proslosti. Odnos ovih dvaju ,,ucitelja
Stoljecima ne prestajuca i bitna zbivanja filozofiranja prije ljudskoga duha" neizmjerno je dublji, slozeniji i filozofijski zaplo
svega u Srednjemu vijeku presudno odredujuca sporenja o pra- teniji no sto je to prosjecnom razumu historicara filozofije ugodno
vom smislu razlikovanja uma sto ga Aristotel u izuzetno teskoj prihvatiti.
trecoj knjizi spisa 0 dusi naziva ,,trpnim" od onoga sto ga tamo Sve do 12. stoljeca Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma-
tek u naznakama uz njega spominje kao onoga ,,koji sve tvori" lo poznato u krscanskoj Europi. Tesko je do kraja odmjeriti svu
(u latinskoj skolastickoj tradiciji ,,intellectus possibilis" i ,,intel- usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis O kate-
lectus agens"), nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajucih rje- gorijama (manjim dijelom i 0 tumacenju), ponajprije posred-
senja, ako se time nece nazvati cesto i gotovo pravilom postalo stvom Boetija i njegovih komentara Porfirijevih Isagoga, najutje-
presucenje i suptilno zaobilazenje cjelokupne problematike. Isto cajniji i najvise diskutiran spis cjelokupnoga grckog, latinskog
to naravski vrijedi i za receno pitanje o porijeklu i mjestu razli- i arapskog kasnog Starog vijeka i potom srednjovjekovlja. Sta-
kovanja bozanskog i covjecjeg uma, pitanje koje je ocito sa spo- novita apstraktnost formalno-logicke metode tog misljenja, kao i
menutim najtjesnje vezano, a djelomicno valjda i s njim isto- jednostrana redukcija punine ontologijske problematike na osi-
vjetno. romasenu i u apstraktno alternativnoj formulaciji neplodnu pro-
Prema nasem misljenju, neophodni uvjet svakog pokusaja da blematiku takozvanih univerzalija, svakako su najvecim dijelom
se u ta tako filozofijski odlucujuca pitanja unese nesto pojasnju- usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. Su-
jucega svjetla imalo bi mozda biti ponajprije jedno radikalno in- kladno tome, ostali dijelovi tzv. ,,Organona", prevedeni na latin-
terpretativno suceljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero- ski znatno kasnije od spomenutih dvaju spisa, sa svoje su strane,
jatno znacajnim spisima iz okruzja Aristotelova istrazivanja o du- kao ars nova ili logica nova, dalje pospjesili utvrdivanje svoje-
si, poznatim pod imenom ,,malih naravoslovnih spisa" (Parva na- vrsnog formalizma skolasticke metode i tijekom stoljeca postupno
turalia). Tim je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre- pripremali ono sto poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan-
vedenih i u ovoj prigodi tek pocetno komentiramh Aristotelovih stvene metodologije, koja naoko paradoksalno svoj odlucujuci
tekstova. povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne
,,sterilnosti" Aristotelova silogizma.
Tek u dvanaestom i osobito trinaestom stoljecu upoznajc Za-
pad ostale Aristotelove spise, osobito one naravoslovne (a 1204.
240
prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put jedan rukopis upravo km/, obnovljeno radikalno suceljenje s Aristotelom prije
tzv. Metafizike), sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski svih, opc(, putem obnovljenog studija i interpretacije originalnoga
i samih arapskih komentara tih spisa. Utjecaj navlastito arapskih teksta, jos su i danas nedostatno istrazeni i valorizirani.
interpretacija, osobito one Averroesove, osjecao se stoljecima u Na tumacenju i daljnjoj ,,kritickoj dogradnji" Aristotela - ba-
nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu, tako ponajprije u rem prema vlastitome samorazumijevanju - izgradio je u drugoj
crkveno visekratno osudivanim naucavanjima Sigera od Brabanta poJovini 19. stoljeca svoje obuhvatno djelo Franz Brentano, oso-
i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. Daka- bito svoj nauk o ,,psihologiji s empirijskog stajalista" te povijesno
ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlucivo kontaminiran plodotvornu postavku o ,,intencionalitetu svijesti", kojom je po-
krscanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma, koje lozeri svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozo-
u znatnoj i filozofijski znacajnoj mjeri sadrzi cak i monumentalna fije E. Husserla. S druge je strane isti Brentano svojim djelom o
suma ,,srednjoyjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u To- Aristotelovu stavku ,,bice-bitak se zbori mnogostruko" presudno,
me Akvinskog. po njegovu vlastitom priznanju, utjecao na ranoga Heideggera i
Premda nastupajuca filozofija Novoga vijeka sebe bez iznim- na njegove visegodisnje pokusaje oko iznalazenja i produktivnog
ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu, to samorazumi- tumacenja ,,autenticnog" Aristotela.
jevanje mora se ipak uzeti s velikom mjerom suzdrzanosti, buduci Iz teksta Heideggerovih predavanja o Aristotelu, prvenstveno
da je taj tako zucljivo napadani i osporavani ,,Aristotel" bio uisti- u razdoblju oko ranih dvadesetih godina ovoga stoljeca, koja su
nu mnogo vise utvara jednog formaliziranog i apstraktnim posta- objavljena tijekom posljednjih godina, biva ocitim u kojoj i kolikoj
log aristotelizma no sto bi bio grcki Aristotel sam. Znakovitim je mjeri i neoaristotelovski pokret za ,,rehabilitaciju prakticke fi-
primjerom toga recimo i cinjenica da se presudni filozofijski nauk lozofije" (H.-G. Gadamer, J. Ritter, L. Strauss, E. Voegelin, M.
novovjekovlja, mehanicka teorija neba i sveopcega gibanja, izgra- Riedel, G. Bien) zahvaljuje svoj odlucujuci filozofijski poticaj
dio u snaznom protustavu spram, nazovimo ih tako, ,,sporedni- upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela.
jih" Aristotelovih naravoslovnih spisa, naime O nebu, O postaja- Donekle iznenadujuce snazna renesansa intenzivnog istra-
nju i propadanju, Meteorologika, dok su naprimjer bezdano du- zivanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeca u okruzju anglo-
boke analize beskonacnog ili kontinuuma sadrzane u Fizici ostale -americke, prvenstveno ,,analiticki" orijentirane filozofije. Pritom
11 osnovi posve netematiziranima, sudbina koja ih uostalom prati su - u razlici spram tradicionalnih, poglavito na uze filologijske
takoreci do danas. napore oko Aristotela ogranicenih radnji, kojima je prvenstveno
Izuzme li se onaj na svoj nacin veleban pokusaj Leibnizov da engleska i skotska skola aristotelizma u proslosti stekla nepore-
osnovnu Aristotelovu misao o djelatnosti i usvrsnosti (EvreXexeia) civo velike zasluge, ova nastojanja uglavnom stvarno, sustavno i
ugradi u sam temelj vlastitog pandinamickog naucavanja, moze problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena - ponovo
se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeca do u razlici prema tradicionalnim pretezno praktickoj filozofiji okre-
danas mjesto svog prisustva ima vise no igdje drugdje u najrazlici- nutim interpretacijama - ponajprije na spise iz oblasti psihologije,
tijim strujanjima neoskolastike, kao naprimjer u isusovackim sko- sve u sklopu rasprava i istrazivanja u oblasti tzv. ,,filozofije duha
lama, s izuzetno suptilnim i slozenim aristotelizmom Suarezovim, (mind)", pri cemu je u posljednje vrijeme poluceno niz zacijelo
ili pak u onima dominikanske provenijencije, s vrhuncem ponaj- vrijednih i inspirativnih rasprava i ostroumnih analiza (usp. na-
prije u radovima Kajetanovim. primjer Essays on Aristotle's De anima. Edited by M. C. Nuss-
Na vrhuncu takozvanog njemackog idealizma, Hegel je bio taj baum and A. O. Rorty, Oxford, 1992. te Aristotle on mind and
koji je smatrao nuznim studirati Aristotela na tekstovima grckog the senses. Proceedings of the Seventh Symposium Aristotelicum.
originala i tesko da bi bilo pretjerano reci kako je do odrede- Edited by G. E. K. Lloyd and G. E. L. Owen, Cambridge, 1978).
ne mjere sebe sam osjecao i shvacao aristotelovcem. Kasni pak U HrvaLskoj jo navlastiti rad na studiju i tumacenju Aristo-
Schellingovi pokusaji da vlastitu ,,pozitivnu" filozofiju izgradi tela (uluvijck y.nal.iio intenzivniji od onoga posvecenog Platonu,
sto dakako s obzirom na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklop- Bibliografski dodatak
Ijenost sluzbenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra-
zivanja nije ni najmanje zacudno. Iz tog okruzja valja ponajpri- I. Izdanja
je uputiti na brojne radove Fr. Sanca, a medu njima posebno Sen-
tentia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in Kriticko izdanje grckoga teksta:
elementis terrestribus considerate,, Zagreb, 1928, i Utrum admit- Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. Sv. I-V. Berlin,
1831-1870. (Sv. I-II: grcki tekst u redakciji Immanuela Bekkera,
tenda sit distinctio inter materiam et formam physicam et meta- sv. Ill: latinski renesansni prijevod, sv. IV: skolije, sv. V: frag-
physicam (,,Acta II. Congressus Thomistici Romae habiti", str. menti i Index Aristotelicus H. Bonitza /zasebni pretisak Indexa:
297-309), Taurini, 1937. Graz, 1955/).
Izricito tematski usmjereno filozofijsko istrazivanje Aristote- Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritickim YC-
la, izvan uobicajenih udzbenickih prikaza u okvirima standardnih dakcijama teksta u nizu ,,Scriptorum Classicorum Bibliotlicca ( )
,,povijesti filozofije", snazan je poticaj dobilo prijevodima Metafi- xoniensis" (Oxford, Clarendon, 1894 i d.) s Bekkerovom pa»'ina-
zike, Fizike, Nikomahove etike i Politike, sto ih je sacinio Tomi- cijom.
slav Ladan osamdesetih godina. Zacijelo nije pretjerano reci da Grcki tekst s engleskim prijevodom:
upravo u tim prijevodima valja sagledati jedan od najznacajni- Gotovo sva djela objavljena su zasebno u ,,The Loeb Classical Libra-
jih pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar podrucja rada na ry", London.
Aristotelovoj, ili i opcenitije grckoj filozofiji, nego na polju filo-
Grcki tekst s njemackim prijevodom:
zofije naprosto. Pridruzi li se ovom golemom pothvatu velikoga
Dio spisa objavljen je zasebno u ,,Philosophische Bibliothek Mainer",
jezicnog znalca (preporucljivo je uz prijevod procitati i vrlo in- Hamburg.
struktivan ,,Pogovor prevoditelja" uz Metafiziku) jednako tako
nedavno objavljene i biljeskama popracene prijevode spisa O tu-
macenju J. Talange (Zagreb, 1989) i Kategorije F. Grgica (Zagreb, II. Literatura
1992, usp. i knjigu istoga autora Aristotel o istinitosti i laznosti, 1. Vazniji zbornici:
Zagreb, 1993), moze se mozda reci da su se sretno i obvezujuce Autour d'Aristote. Receuil d'etudes de philosophic ancienne et
stekli uvjeti potrebni za snazenje i produbljenje vlastitih napora medievale offert a Mgr. A. Mansion. Louvain, 1955.
tumaceceg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj, premda se to npr. Naturphilosophic bei Aristoteles und Theophrast. Verhandlungen
iz skromnosti ambicija nekolikih dosadasnjih zajednickih poku- des 4. Symposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. He-
saja (usp. npr. tematski blok ,,Problemi Aristotelove Metafizike" rausgegeben von Ingemar During. Heidelberg, 1969.
u Filozofska istrazivanja 16 /1986/, str. 161-201) ne bi jos dalo s Metaphysik und Theologie des Aristoteles. Herausgegeben von Fritz-
izvjesnoscu ocekivati. Peter Hager. Darmstadt, 21979. (Wege der Forschung, Bd. CCVI)
Ethik und Politik des Aristoteles. Herausgegeben von Fritz-Peter
Hager. Darmstadt, 1972. (Wege der Forschung, Bd. CCVIII)
Friihschriften des Aristoteles. Herausgegeben von P. Moraux.
Darmstadt, 1975.
Articles on Aristotle. Vol. 3: Metaphysics. Edited by J. BarnesTM.
SchofieWR. Sorabji. London, 1979.
2. Monografije:
Ackrill, ,1. L.: Aristotle - The Philosopher. Oxford, 1981 (Prijevod n;i
njemacki: Aristoteles. Eine Einfuhrung in seui Philasapliicn-n.
Berlin/New York, 1985).
244