Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
30-S
pred kraj zivota. »Tako, ako bi ideje bile druga (vrsta) broja, a ne matc- datira i/ ovog drugog perioda, ukljucujuci tu knjige 2, 3, 7, 8, koje
maticka (vrsta), mi ih ne bismo nikako razumevali. Jer ko od vccinc se bave idealnom drzavom. Aristotel u njima kritikuje utopije u stilu
nas zaista razumeva drugu (vrstu) broja?«11 Slicno tome, premda Ari- Platonove drzave.
stotel vise ili manje usvaja Platonovu zvezdanu teologiju, kod njega sc Ovom periodu. sa pu.no verovatnoce, pripisuju se i spisi O nebu
pojavljuje pojam nepokretnog pokretaca12, uprkos tome sto on jos i O nas t ujan /u i propadanju (TIspl oupccvoij i flspl ysvscrsox; xal oS-
nijc usvojio shvatanje o mnogostrukim pokretacima svoje potonje meta-
fizike. On koristi takode izraz vidljiv bog — TOCTOUTOV oparov &s6v. — 3. Aristotelov treci period (335 — 322) jeste period njegovog delo-
za kosmos ili nebesa, izraz koji je platonskog porekla. vanja u likeju. Uprav o u torn periodu Aristotel se pojavljuje kao ernpi-
rijski istriizivac i naucnik, koji, uz to, nastoji da podigne sigurnu filo-
Zanimljivo je da se u ovom dijalogu nalazi i dokaz za postojanje zofsku gradevinu na cvrstoj osnovi duboko polozenoj u zemlji. Ne nio-
bozanstva, dokaz koji se izvodi iz gradacije savrsenosti. »Uopste, gde zemo a da se ne divimo zamahu kojim je on u ovom poslednjem periodu
postoji nesto bolje, tu postoji i najbolje; a posto je medu bivstvujucim svog zivota organ izovao podrobna istrazi vanja prirode i istorije. Do-
(stvarima) nesto bolje od drugog, postoji, dakle, i nesto najbolje, koje duse, i u akademiji su vrsene klasifikacije, uglavnom u logicke svrlie,
bi bilo bozansko.« Aristotel ocevidno pretpostavlja gradaciju stvarnih koje su u izvesnom obimu ukljucivale i empirijska posmatranja; medu-
oblika. 13 Subjektivno verovanje u postojanje boga on izvodi iz eksta- tim, u njoj nije bilo takvog neprekidnog i sistematskog istrazivanja pri-
lickih iskustava duse i prorostava dobijenih, na primer, u usnulom sta- rode i istorije kao sto je bilo pod. Aristotelovim vodstvom. Duh cgzaktnog
nju, ili iz gledanja u zvezdano nebo; takvo priznavanje okultnih feno- istrazivanja pojava prirode i istorije predstavlja doista nesto novo u
niena doista je strano Aristotelovom kasnijem razvitku.' 4 U torn dija- grckom svetu, a za to zasluga bez sumnje pripada Aristotelu. Medutim,
logu Aristotel, daklc, spaja one elemente diji je izvor Platon i Platonov ne bi bilo ispravno (a to se ponekad cinilo) predstavljati Aristotela u
krug s elcmentima kritike platonske filozofije (kada, recimo, kritikuje poslednjoj fazi njegovog zivota kao pukog pozitivistu; zaista, ncma ni-
Platonovu teoriju o idejama, ili ucenje o »stvaranju« izlozeno u Timaju, kakvog dokaza da je OR ikada napustio metafiziku, uprkos citavom
potvrdujuci, nasuprot tome, vecitost sveta).15 svom zanimanju za egzak.tno, naucno istrazivanje.
Pokazuje se da i prvi nacrt Metafizike potice iz ovog prelaznog Aristotelova preda vanja u skoli bila su osnova njegovih »peda-
perioda Aristotel ovog razvitka. U taj period bi spadala knjiga A (ko- goskih« spisa koji su kruzili medu clanovima likeja; prvi put ih je, kao
riscenje izraza »mi« oznacava prelazni period), knjiga B, knjiga K, 1 —8, sto je vec spomenuto, izdao Andronik sa Rodosa. Vecina. pedagoskih
knjiga A (osim poglavlja 8), knjiga M, 9—10, knjiga N. Prema Jegeru, spisa potice iz ovog perioda, osim, naravno, onih delova koje verovatno
ostrica kritike u prvobitnoj verziji Metafizike bila. je uglavnom uprav- treba pripisati nekoj ranijoj fazi. Ta pedagoska dela stavila su strucnjake
Ijena protiv Speusipa.16 pred mnoge teskoce zbog nezadovoljavajucih spona izmedu pojedinih
Ponekad se misli da Eudemova etika spada u ovaj period i da po- knjiga, odsecaka koji izgleda prekidaju logicki sled misli i tome slicno.
tice iz vremena Aristotelovog boravka u Asosu. U toj knjizi Aristotel Danas se smatra verovatnim da ta dela prcdstavljaju Aristotelova pre-
jos zastupa platonsko shvatanje mudrosti (phronesis), iako predmet davanja koja su, takode, objavljivana — bar na nacin glasnog citanja
I'ilozofskog razmatranja nije vise idealni svet Platona vec transcendental u skoli. Ali to ne znaci da svaki taj spis predstavlja pojedinacno preda-
bog Metafizike.^1 Osim toga, verovatno i prvobitna verzija Politike vanje ili neprekidan niz predavanja: to su pre razliciti odeljci ili preda-
vanja koja su, kasnije, skupljena i kojima je zajednickim naslovom dato
spoljasnje jedinstvo. Rad na ovakvom povezivanju samo je delimicno
I'ing. I I . (Ross)
11 mogao da obavi sain Aristotel: taj posao su nastavili sledeci narastaji
'rat'. 21. Mora se priznati da ovaj fragment pokazuje da Aristotel jos nije njegove skolc, a prvi put je zavrsen u vreme Andronika sa Rodosa, ako
Inn konaCi iisliimwio poslojunjc prvog pokretaCa, niti je odbacio svoja ranija shva- ne i kasnije.
l.ini.i
I \ ai;. I X (Koss) 1'j'olcNor Jcgcr misli da je dijalog sadrzavao i dokaze na Spisi i/ Aristotelovog treceg perioda mogu. da se podeie na :
ii'.lloVII kl •l.uiia i ii/.roiMiosli.
" I up.. !•- ' I ' l . (Koss) (T. NOIII., %(>d 9 967a 5. a. I.oi'Jckc spisc (u v i / a n t i j s k o vrcino spojeni u Org(inon)'. Katc-
< 'I. I ' H I M . 17. (Koss) •.(Oi-ije ili Kf/.rYjyr.pr'o'i. (;iris(o(clski xpis liar po sadr/.aju), O lunia-
JafC.fi, Aiixlollf. p. 192. ('c/i/ii ili !l;-iji. Jrji).rv:,.i.7r: (n v i a v u i s i n l i i ) , I'rrti inialilikn i l i
( ' I . /.>(,/. / > / / . , l'2-19h.
.UO
'AvaXimxa IlpoTspoc (dve knjige o zakijucku), Druga analitika duzina zivota i kratkoca zivota (IIspl [iaxpoptoTr^oi; xal
ili 'AvaXimxa SuTCpoc (dve knjige o dokazu, saznavanju nacela fJpaxopioTYjTo?), zivot i smrt (IIcpl ^Cf^ff, xal &avaTou), disanjc
itd.); Topika ili TOTUXOC (osam knjiga o dijalektici ili vero- (IIspl avaTTvovjs), proricanje snom (Ilepl T^<; x«9-' UTCVOV
vatnom dokazu), O sofistickim pobijanjima ili IIspl cwpifrrixwv (i,avTtx%). Problemi (IIpopXYjixaTa) ; izgleda da je to zbirka
sXsy^ow (o sofistickim dokazima). problemskih spisa koja se postepeno formirala oko jezgru
b. Metafizicki spisi onih zabeleski i zapazanja koje je nacinio sam Aristotel.
Metafizika, zbirka predavanja koja su nastala u razlicito vre- d. Eticki i politicki spisi
me; ta grupa predavanja naslovljena je tako zbog njenog polo-
zaja u aristotelskom korpusu, a zajednicki naslov dao joj je Velika etika ili 'H&ixoc (jisyaXa (dve knjige); to je, izgleda,
verovatno neki peripateticar jos pre Andronika. autenticno Aristotelovo delo, bar sto se tice sadrzaja.20 Deo
spisa izgleda police iz vremena kada se Aristotel jos, vise-
c. Radovi o filozofiji prirode, prirodnim naukama, psihologiji -manje, slagao sa Platonom.
itd.: Fizika ili ipucnxv) axpoaer!,? ili cpuawca ili T« IIspl tpticrccos. Nikomahova etika ('Hfttxa Noxopaleia) u deset knjiga., delo
Ovaj spis se sastoji iz osam knjiga, od kojih se prve dve moraju koje je posle Aristotelove smrti izdao njegov sin Nikomali
smestiti u Aristotelov platonski period. Metafizika A 983a (Nikomachos). Politika (HoXiTixa); knjige II, III, VII, VI 11
32—3 upucuje na Fiziku, odnosno cak izricito pretpostavlja poticu izgleda iz drugog perioda Aristotelove spisateljskc
izlaganje teorije o uzroku u II knjizi Fizike. I VII knjiga Fizike delatnosti. Knjige IV— VI su bile, smatra Jeger, umetnutc
spada verovatno u ranije Aristotelove radove, dok VIII knjiga, pre nego sto je I knjiga stavljena ispred pstalih, jer IV
u stvari, uopste nije deo Fizike, jer se u njoj citava Fizika knjiga upucuje na III kao napocetak dela — sv -rot? Tcpcowx
navodi s opaskom:. . . »kao sto smo prethodno pokazali y6yot?a. »Prema sadrzaju II knjiga je cisto pobijanje.«21
u F/z/cz«'8. Celokupno delo se, izgleda, prvobitno sastojaJo Zbirka ustava 158 drzava. Onaj Atinski je bio naden na
od odredenog broja nezavisnih monografija, a, tu pretpos- jednom papirusu 1891. godine.
tavku opravdava i cinjenica da se u Metafizici kao »Fizika«
navode dva spisa O nebu i O nastajanju i propadanju.1^ Me-
teorologika ili MerewpoXoyixa ili IIspl jj,sTswpcov (cetiri knjige). e. Spisi o estetid, istoriji i knjizevnosti
Istorije zivotinja ili Ilepl T« Jjwot laTopiai (deset knjiga o Retorika (tiyyri pvjTopix^); nepotpuna, jer je izgubljen jedan
uporednoj anatomiji i fiziologiji, od kojih je poslednja vero- njen deo.
vatno poslearistotelska). Spis 'AvocTop.o«a u sedam knjiga, Zabeleska o dramskim predstavama u Atini, zboniik />/-
koji je izgubljen. O hodn zivotinja ili Ilspt daskalija, spisak pobednika na olimpijskim i pitijskim igvama.
(jedna knjiga) i O kretanju zivotinja ili IIspl ^ Aristotel je pisao i o homerskom problemu; takodc jc napisao
(jedna knjiga)b. O radanju zivotinja ili Ikp! i raspravu o teritorijalnim pravima drzava (IIspl TWV TOITWV
(pet knjiga).
8i.xouct>|xaTa TroXscov) itd.
O dusi ili IIspl 4">X^?> Aristotelova psihologija u tri knjige. Bez sumnje, sve te radove, na primer zbirku 158 ustava, napisao
Manji prirodnjacki spisi, zbirka manjih rasprava koje se bave je sam Aristotel; all on je, sigurno, pokrenuo njiliovo pisanje i ono je
temama kao sto su opazanje (IIspl cd<rS-Y)ciea^ xal aicr^Tcov), izvedeno pod njegovim nadzorom. Na njegov podsticaj njegoyi uce-
pamcenje i secanje (Ffspi ^r^fic, xal dvixu.v/io'swi;), usnulo i bu- nici su napisali istoriju filozofije prirode (Teofrast), matematike i astro-
dno stanjc (flepl UTTVOU xact eyp-^yopcrsw?), snovi (Ilspl SVUTTVIMV), nomije [Eudem (Eudemos) sa Rodosa], i medicine (Menon). Ne mo-
zemo a da se ne divimo sveobuhvatnosti svih tih. Aristotelovih inte-
J8 Phys., V1U, 251a 9, 253b S, 267b 21. resovanja kao i domasaju njegovih teznji.
is Metaph., 989a 24. (Upor. Aristotel, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985, str.
28. — Prim, prev.) 20 Cf. H von Arnim, Die dreiarist. Ethiken. (Sitz. Wien. Ak, 2 Ab., !924).
a Anatomski opisi. — P/-///I. j?cei'. a U prvim raspravama. — Prim. prev.
b Ovaj verovatno nije autentiCan. — Prim. prev. 21 Jaeger, Aristotle, p. 273.
313
I samo navodenje Aristotelovih radova pokazuje da se njihov dull
prilicno razlikuje od Platonovih; ocigledno, Aristotel je bio vise uz ono
iskustveno i naucno, i nije bio sklon da razmatra objekte ovog sveta
kao nesto upola nestvarno, te nepodesno da bude predmet saznanja.
Ali ta razlika u sklonostima, razlika koja je, sto je vreme vise prolazilo,
postojala sve naglasenija, dovela je, skupa s Aristotelovim suprotstav-
ijanjem platonskoj teoriji o idejama i platonskqj dualistickoj psiho-
logiji, do rasirenog shvatanja o korenitoj oprecnosti izmedu dvojice DVADESET OSMO POGLAVLJE
velikih filozofa. Ima, naravno, istine u torn misljenju; postoje jasne
suprotnosti izmedu njihovih postavki, a takode i opsta razlika \i atmos-
fcri (bar ako uporedimo Platonove egzotericke spise — a mi nemamo ARISTOTELOVA LOGIKA
drugih — s Aristotelovim pedagoskim radovima); ali sa takvim shva-
tanjem moze lako da se pretera. Istorijski govoreci, aristotelizam nije I. I pored toga sto Aristotel u razHcitim prillkama1 na razlicitc
suprotnost platonizmu, vec njegov razvitak, koji ispravlja jednostra- nacine sistematski deli filozofiju, ipak kod njega dominira sledeca
nosti — ili pokusava to da ucini — recimo teorije o idejama, Platonove podela.2 (1) Teorijska filozofija-', u kojoj se tezi ka saznanju kao takvom
dualistickc psihologije itd., pribavljajuci mu cvrsce utemeljenje u fi- a ne nekoj prakticnoj svrsi, deli se na: (a) fiziku ili filozofiju prirode,
y.ikalnim cinjenicama. Istina je da se tim ispravljanjem izostavlja i koja treba da se bavi materijalnim predmetima podloznim kretanju;
nesto vrcdno, ali to samo pokazuje da te dve filozofije ne treba smatrati (b) matematiku, koja ima da se bavi onim nepokretnim ali neodvojenim
/a. dva dijametralno suprotstavljena sistema, vec za dva komplemen- (od materije); (c) metafiziku. koja treba da. se bavi onim odvojcnirn
larna skupa filozofskih ucenja. Novoplatonizam je, kasnjje, pokusao (transcedentnim) i nepokretnim. (Metafizika. bi, daklc, obuhvatala
njihovu sintezu, a srednjovekovna filozofija pokazuje isti taj duh sin- ono sto mi danas podrazumevamo prirodnom teologijorn.4) (2)
te/.e. Na primer, iako je sv. Toma govorio o Aristotelu kao o »Filo- Prakticna filozofija (upaxTLXT)) bavi se prvcnstveno politickom nau-
zofu«, on nije mogao, a nije ni zeleo, da se potpuno odeli od platonskog kom, ali za pomocne discipline ima strategiju, ekonomiju i rctoriku,
nasleda; s druge strane, u franjevackoj skoli cak se i sv. Bonaventura, jer ciljevi koje sebi postavljaju te discipline jesu pomocni i zavise
koji je Platonu davao prednost, nije libio da koristi peripateticka ucenja, od cilja politicke nauke.s (3) Poeticka filozofija (TTOIYITWO)) treba
a Duns Skotus je jos vise prozco franjevacki duh elementima aristo- da se bavi proizvodnjom a ne delovanjem kao takvim; ovim drugim
tclizroa. sc bavi prakticna filozofija (koja ukljucuje i cticko delovanjc u sirem
U odusevljenju za cinjenice i u zelji da iznade cvrsto einpirijsko i ili politickom smislu). Poeticna filozofija je po svojoj zarnisli i svrsi
naucno utemeljenje, Aristotelu nije nedostajalo sistematske snage niti teorija umetnosti.6
se on ikada odricao svog metafizickog interesovanja. I platonizam i II. Aristotelska logika se cesto naziva »formalnom« logikom.
aristotelizam vrhune u metafizici. Stoga je Gete mogao da uporedi Ukoliko aristotelska logika jeste analiza oblika misljenja (otuda na/iv
Aristotelovu filozofiju sa piramidom koja se u pravilnom obliku dize Analitika), onda je to prikladna karakterizacija; ali bilo bi veoma po-
u visinu krecuci od siroko postavljene osnove na zemlji, a Platonovu gresno zakljuciti da. se, prema Aristotelu, logika bavi formama ljudskog,
filo/.ofiju s obeliskom ili plamenim jezikom koji stremi prema nebu.
l|>a.k, moram priznati da se, prema mome misljenju, Aristotelova misao
svc vise udaljavala od Platonovog stanovista uz koje je isprva prista- 1 Cf. Top., A 14, I05b 19 sq.
jala, i da rex.ultati tog novog Aristotelovog misaonog usmerenja nisu 2 Cf. Top., Z6, 145a 15sq. Metaph., E l , 1025b 25.
uvek u harmoniji s onim elementima Platonovog nasleda koje je ovaj J Cf. Metaph., K 7 10645 1 sq.
4 Cf. Metaph., E 1, 1026a 10 sq.
/iidr/ao do kraja. 5 Cf. Eth. Nic., A 1, 1094a 18 sq.
6 Odi-cdujuci polozaj grana filozofije prema rangu njihovih prcclmcla, Arislolcl
palniovu i',ranC;icu dodeljujc »tcologiji«. Cf. Metaph., K 7, 1064b 1 sq. Ncki su (Jok;i
/ivali da troslnika podela nema odgovarajuce potvrde u Aristotelovom tekstu i da on
I'tifiiku niji- :,hvaUu> kao filozofsku esleticku teoriju, vec naprosto Uao prakiii'-m
prii-iiOnik.
:U4
misljenja na tako iskljuciv nacin da ona nema nikakvc veze sa spoljas- pojmova — osnovnih vrsta pojmova koji upravljaju nasim naucnim
njom stvarnoscu. Aristotcla zanimaju uglavnom oblici dokaza, i on saznanjima. Rec xaTTjyopelv znaci pripisivati, predicirati, a u Topikama
pretpostavlja da zakljucak naucnog dokaza daje pouzdano znanje o Aristotel razmatra kategorije kao razvrstavanje predikata prema naci-
stvarnosti. Na primer, u silogizmu »Svi ljudi su smrtni, Sokrat je covek, nima kojima se neko bivstvujuce zamisija kao ostvareno. Na primer,
dakle, Sokrat je snirtan«, zakljucak nije samo ispravno izveden u skladu mi zamisljamo neki predmet ili kao bivstvo ili kao odredenje bivstva,
sa formalnim zakonima logike: Aristotel smatra da je zakljucak potvrden dakle, kao ono sto pada pod jednu od devet kategorija koje izrazavaju
i u stvarnosti. On, dakle, polazi od realisticke teorije saznanja i za njega nacin na koji bivstvo zamisljamo kao odredeno. U Kategorijama
Jogika, u.z to sto predstavlja razlaganje oblika misljenja, jeste i analiza Aristotel vise razmatra kategorije kao klasifikaciju rodova, vrsta i
misljenja koje shvata stvarnost, misljenja koje nju pojmovno reprodu- pojedinacnosti pocevsi od opstih rodova (summa genera) pa nanile sve
kuje u sebi, i, u istinitom sudu, daje iskaze koji su potvrdeni u spoljasnjem do pojedinacnih entiteta. Ako ispitamo nase pojmove, nacine pred-
svetu. Logika je analiza Ijudskog misljenja u njegovom odnosu prema stavljanja stvari, na6i cemo, na primer, da mi imamo pojmove organ-
stvarnosti, mada Aristotel, naravno, priznaje da stvari u spoljnjoj stvar- skog tela, zivotinje (podreden rod), ovce (vrste zivotinja); ali organska
nosti ne postoje uvek bas onakve kako ih urn zamisija, na primer ono tela, zivotinje, ovce, sve to je ukljuceno u kategoriju bivstva. Slicno
opste. tome, mi mozemo da imamo zamisao boje uopste, plavog uopsle,
kobaltno plavog, ali boje, plavo, kobaltno plavo, sve to spada u kate-
To se jasno moze videti u njegovom ucenju o kategorijama. Sa
logickog gledista, kategorije obuhvataju oblike naseg poimanja stvari goriju kvaliteta.
— na primer, iskazivanja svojstava stvari — ali u isto vreme one su Medutim, kategorije, prema Aristotelovom misljenju, nisu bile,
nacini aktuelnog postojanja stvari: stvari su bivstva (supstancije) i naprosto, oblici mentalnog predstavljanja, nekakvi obrasci pojmova:
doistaimajusvojstva(akcidencije). Stoga, kategorije ne /.ahtevaju samo one predstavljaju stvarne oblike bivstvujuceg u ekstramentalnom svetu
logicko nego i metafizicko razmatranje. Aristotelova logika, dakle, i tvore most izmedu logike i metafizike (a potonja za glavni predmet
nc sine da se izjednacava saKantovom transcendentalnom logikom, jer izucavanja ima bivstvo).8 One, stoga, imaju i logicku i ontolo§ku di-
iijcn cilj nije izdvajanjc apriornih formi misljenja koje sarn um daje menziju, a u njihovoj ontoloskoj dimenziji se, mozda, najjasnije vidi
u svom dclatnom saznavanju. Aristotel ne postavlja »kriticki problem«: njihovo izgradeno i strukturalno uredenje. Recimo, da bi neko bivstvu-
on usvaja realisticku epistemologiju, i veruje da kategorije misljenja, juce moglo da postoji, mora da postoji bivstvo: ono je, tako reci, po-
koje iskazujemo jezikom, jesu takode i objektivne kategorije ekstra- lazna tacka. Samo pojedinacnosti stvarno postoje izvan nas, a da bi
mentalnc stvarnosti. pojedinacno na taj nadin postojalo nezavisno, ono mora da bude bivstvo.
Ali ono ne moze da postoji kao cisto bivstvo, ono mora da ima akci-
III. U Kategorijama i Topikama navodi se ukupno deset katego- dentalne oblike. Na primer, labud ne moze da postoji sve dok nema
rija ili praedicamenta: oucrtoc ili TI ecm (covek ili konj), TTOCTOV (du- neku boju, a on ne moze da ima boju dok nema kolicinu, nisprostrtosi.
gacak devet stopa), TCOIOV (beo), Tcpoc, TI (dvostruk),- TOO (na trgu), Odmah, dakle, dobijamo prve tri kategorije — bivstvo (supstanciju)
TTOTS (prosle godine), xsic&ai (lezi, sedi), e/sw (naoruzan, obuven), kolicinu (kvantitet), kakvocu (kvalitet), koje predstavljaju bitna od
Ttoiew (sece), TOxa^eiv (isecen ili sagoreo).a Medutim, u Drugoj analitici redenja predmeta. Ali taj labud je u svojoj specificnoj prirodi isti kao
nalazimo osam kategorija, jer se xsto^-ai ili situs i sys.iv ili habitus i drugi labudovi, on je po velicini jednak ili nejednak sa drugim biv-
podvode pod druge kategorije.7 Aristotel je, dakle, tesko mogao da stvima; drugim recima, on se nalazi u nekom odnosu prema drugim
misli da je to definitivno izvodenje tih kategorija. Ipak, cak i ako objektima. Uz to, labud kao fizicko bivstvo mora da bude na odredenom
desetostruku podelu kategorija nije smatrao za konacnu podelu, nema mestu i u odredenom vremenu, a takode i u nekom stanju. Isto tako,
nikakvog razloga za pretpostavku da je o spisku kategorija mislio materijalna bivstva, buduci da pripadaju jednoj slozenoj celini, deluju
kao o slucajnoj listi, Jisenu svakog strukturalnog uredenja. Naprotiv, ili se na njih deluje. Otuda neke od kategorija pripadaju objektu raz-
Hsta kategorija predstavlja jedan podesen niz i jednu klasifikaciju matranom po sebi, kao njegova unutrasnja odredenja, dok mu druge
pripadaju kao spoljasnja odredenja, i ticu ga se ukoliko on ima odnos
a Grc. bivstvo, stastvo, kolicina, kakvocu, mesto, vreme, poiozaj, stanje, de-
8 Metaph., .1017a 23—4. 6aayuwc -^ap Xiyetai., ToaauTax"? TO Elvoct
lanje i trpljenje. — Prim. prev.
7 Cf.'e. g. Anal Post., A 22, 83a 21 sq., b 15 sq.
(Jer bivstvovanje ima toliko znaCenje koliko ima nacina iskazivanja. — Prim.
316
preraa drugim materijalnim objektima. Stoga, cak i ako bi broj kate- IV. Naucno saznanje par excellence za Aristotela predstavlja iz-
gorija mogao da se smanji podvodenjem nekih kategorija pod druge, vodenje pojedinacnog iz opsteg ili uslovljenog iz njegovog uzroka,
vidimo da nacelo kojim se kategorije izvode nije niposto slucajno. tako da se, pri torn, znaju i uzrok od kojeg zavisi odredena cinjenica
U Drugoj analitici, kada je re5 o definiciji, kao i u Topikama, Aris- i nuzna veza izmedu cinjenice i njenog uzroka. Drugim recima, naucno
totel raspravlja o predikabilijama ili o razlicitim odnosima u kojima znanje imamo »kada smatramo da znarao da uzrok postojanja neke
opsti termini mogu biti prema subjektima o kojima se oni izricu. To stvari jeste .. uzrok te stvari i da ona nc moze biti drugacija«''.
su rod (yevoc), vrsta (slSoc,), razlika (8t,«9opa), svojstvo ('tSiov), ono I pored toga sto, s logickog gledista, premise prethode zakljucku,
pridolazece (a\ni.fis$vpubq). U Topikama (I, c. 8) Aristotel zasniva svoju Aristotel je jasno uocio da postoji razlika izmedu logickog prethodenja,
podelu predikabilija na odnosima izmedu subjekta i predikata. Recimo, ili prethodenja in se, i epistemoloskog prethodenja quoad nox'A. On
ako je predikat istog obima kao i subjekt, on nam kazuje ili sustinu ili izricito kaze da »'ranije' i 'poznatije' jesu dvostrukog znacenja, jer
svojstvo subjekta; a ako se njegov obim ne poklapa s obimom sub- nije isto ono sto je pre po prirodi i ono sto je pre u odnosu na nas,
jekta, on je ili jedan od atributa obuhvacenih definicijom subjekta (tada niti ono sto je (po prirodi) poznatije i ono sto je poznatije za nas. Pod
ce on biti ili rod ili razlika), ili to nije (u torn slucaju on ce biti jedno prethodnim i poznatijim u odnosu na nas podrazumevam predmet bli/.e
slucajno pridolazece svojstvo). culnom opazanju, a pod prethodnim i poznatijim po sebi podrazume-
Sustinske definicije jesu stroge definicije preko roda i razlike; vam ono sto je udaljeno od culnog opazanja«12. Drugim recima, nasc
Aristotel je smatrao da definicija podrazumeva proces deobe sve do saznanje polazi od culnog, tj. od pojedinacnog, i uspinje se do opsteg
najnizih vrsta (infimae species) (upor. ovde Platonovo stanoviste).9 ili univerzalnog. »Otuda je jasno da mi prve stavove (premise) moramo
Znacajno je podsetiti da Aristotel, svestan toga da mi nismo kadri saznati izvodenjem (indukcijom); jer na taj nacin i culno opazanje
nvek da postignemo sustinsku ili pravu definiciju, dopusta i nominalne proizvodi u nama ono opste.«13 Aristotel je, stoga, prinuden da se
ili deskriptivne definicije 10 , bez obzira na to sto o njima nije imao neko pozabavi ne samo dedukcijom vec, takode, i indukcijom. Na primer, u
visoko misljcnje, jer sustinske definicije je smatrao za jedinu vrstu de- ranije spomenutom silogizmu velika premisa »Svi Ijudi su smrtni«
finicija koja zaista zavreduje taj naziv. Medutim, to razlikovanje je temelji se na culnom opazanju, i Aristotel mora da pravda i culno opa-
znacajno, jer se mi, u stvari, kada je rec o prirddnim objektima koje zanje i pamcenje, jer se i tu podrazumeva jedno i drugo. Otuda imamo
izucava fizika, moramo zadovoljiti distinktivnim ili karakteristicnim ucenje da cula kao takva riikada ne gresc: samo je sud taj koji je is-
definicijama, koje, cak i kada se priblizavaju idealnom slucaju vise od tinit ili lazan.
Aristotelove nominalne ili deskriptivne definicije, taj ideal istinski ne Prema tome, bolesnik koji pati od deliriuma tremensa »vidi« rti-
dostizu. zicaste miseve, njegova cula kao takva ne grese; greska nastaje onda
kada bolesnik prosuduje da se »ta,mo negde« nalaze ruzicasti misevi
[Poznato je koliko su neki autori naglasavali uticaj jezika na fi-
kao stvarni objekti koji postoje izvan naseg duha. Slicno tome, i Sunce
lozofiju. Na primer, zbog toga sto za ruzu kazemo da je crvena. (a to
se pojavljuje kao manje od Zemlje; ali to nije neka greska cula; zaista,
je neophodno u drustvenom zivotu i saobracaju), mi smo, razumljivo,
skloni shvatanju da i u instinskom objektivnom poretku stvari postoji ako bi se Sunce pojavljivalo kao vece od Zemlje, tada ne bi bilo u redu
nesto sa culima. Pogreska nastaje onda kada covek, usled nepoznavanja
kvalitet ili svojstvo »crvenog« koje prebiva u nekoj stvari ili bivstvu,
u ovom slucaju u ruzi. Filozofske kategorije bivstva i pridolazeceg astronomije, sudi da je Sunce objektivno manje od Zemlje.
svojstva, mogu se, dakle, pratiti do nivda reci, odnosno jezika. Ali treba V. Zato, Aristotel u Analitikama raspravlja ne samo o uaucnom
se setiti da jczik prati misao, da se razvio kao izraz misli, i da to posebno doka/.u, demonstraciji ili dedukciji, nego i o indukciji (sTtaywY^)-
va/i /a filozofske termine. Tacno je da Aristotel, kada je utvrdivao na- Naucna in.dnkcija je za njega potpima indukcija, i on izricito veii da sc
cine poimanja stvari, nije mogao da pobegne iz jezika kao medijuma
misli, ali je/ik prati misao a misao prati stvari. Jezik, dakle, nije jeelna 1 1 Anal. Post., I 2, 71b. (Upor. prevod K. Atanasijevic: Aristotel, Organon,
322
IX. Ovo nuzno kratko i ograniceno razmatranje aristotelske logike
moglo bi se korisno zakljuciti kratkim pregledom nekolikih karakte-
risticnih tema o kojima se raspravlja u Organonu, pregledom koji ce
pokazati sirok opseg Aristotelove logicke analize. U Kategorijama
Aristotel se bavi sirokim rasponom promena subjekta i predikata, u
spisu O tumacenju suprotnostima stavova, modalnih i asertorickih,
a to ga vodi u jednu zanimljivu raspravu o iskljucenju treceg u poglav-
Ijima 7 i 10. U prvoj knjizi Prve analitike on raspravlja o konverziji DVADESET DEVETO POGLAVLJE
cistih sudova i o nuznim i verovatnim sudovima, analizira silogizam
u tri figure i daje pravila za konstruisanje ill otkrivanje silogizama koji
se tidu, na primer, nepravilnog zakljudka (pogl. 36), negacije (pogl. 46), ARISTOTELOVA METAFIZIKA
dokaza per impossibile i ex hypothesi (pogl. 23 i 44). U drugoj knjizi
Aristotel se bavi raspodelom istinitosti i laznosti izmedu premisa i I. »S\ Ijudi po prirodi zude za saznavanjem.«1 Tako Aristotel
zakljucaka, pogreskama kod silogizma, indukcijom u uzem smislu optimisticki zapocinje svoju Metafiziku, odnosno prvo predavanje u
(indukcijom »nabrajanja svih slucajeva« — pogl. 23), entimemom ltd. knjizi, ili pre zbirci predavanja pod tim nazivom; to delo je veoma tesko
Prva knjiga Druge analitike raspravlja o strukturi deduktivne nauke za citanje [arapski filozof Avicena (Avicenna) je govorio da je Aristo-
i njenom logickom polazistu, jedinstvu, raznolikosti, o razlici i logickom telovu Metafiziku procitao cetrdeset puta a da je nije razumeo]; pa
polozaju nauka, o neznanju, pogresci i neispravnosti; druga knjiga ipak, to delo je od najveceg znacaja za razumevanje Aristotelove fi-
se bavi definicijama, sustinskim i nominalnim, razlikom izmedu defi- lozofije, i delo je koje je imalo ogroman uticaj na potonju evropsku
nicije i demonstracije, nedemonstrativnoscu bitne prirode, nacinom misao.2 I pored toga sto svi Ijudi zude za saznanjem, postoje razliciti
na koji se saznaju osnovne istine itd. Topike se bave predikamentima, stupnjevi saznanja. Na primer, covek cistog iskustva, »onaj iskusni«
definicijom, tehnikom dokaza ili dijalektickim izvodenjima, a spis kako ga Aristotel naziva, moze da zna da je neki lek pomogao nekoj
O sofistickim pobijanjima klasifikacijom pogresaka i njihovih resenja. osobi kada je ona bila bolesna ne znajuci, pri torn, razlog tome, dok
covek umenjaa zna razlog, na primer, on zna da je ta osoba patila od
groznice, i da spomenuti lek ima odredeno svojstvo koje uklanja groz-
nicu. On zna ono opste, jer zna da ce taj lek da doprinese izlecenju svih
koji pate od te bolesti. Dakle, umenje tezi da proizvede nesto, ali ono,
prema Aristotelovom shvatanju, nije mudrost (sophia), jer najvisa
mudrost ne tezi da proizvede ista niti da obezbedi neki ucinak — ona
nije utilitarna — vec tezi ka shvatanju prvih nacela stvarnosti, tj. s;i/-
nanju radi njega samog. Coveka koji zudi za znanjem radi samog znaiij;i
Aristotel stavlja iznad onoga ko traga za znanjem neke posebne vrste,
325
imajuci u vidu postizanje nekog prakticnog ucinka. Drugim recima, za ili dobro. U prvoj knjizi Metafizike Aristotel ispituje gledista svojih
Aristotela je visa ona znanost koja je pozeljna zbog sebe same a ne tek prethodnika, da bi, kako kaze, video da li su oni razmatrali bilo koju
s obzirom na svoje ucinke. drugu vrstu uzroka pored onih cetiri koje on spominje. Zbog toga daje
Znanost, koja je pozeljna radi sebe same, jeste znanost o prvim kratak nacrt istorije grcke filozofije svog vremena; pri torn, on nije
nacelima ill prvim uzrocima, znanost koja je proistekla iz cudenja. zainteresovan da katalogizira sva mnenja ranijih filozofa, bilo da su
Ljudi su se isprva cudili stvarima oko sebe, a zatim su pozeleli da doznaju znacajna ili ne za. njegovu svrhu, jer on zeli da istrazi samo razvoj
objasnjenje onoga sto su videli, i tako je filozofija nastala iz zelje za shvatanja o cetiri uzroka; krajnji rezultat njegovog ispitivanja jeste
razumevanjem, a ne zbog neke koristi koju bi moglo da ima znanje. zakljucak da nijedan filozof ne sarno sto nije otkrio nikakvu drugu vrstu
Tu znanost, stoga, treba medu svim znanostima nazivati slobodnom ili uzroka vec nijedan. filozof pre njega nije izveo ni ta cetiri uzroka na
slobodoumnom, jer, kao i Slobodan covek, i ona postoji radi sebe zadovoljavajuci nacin. Aristotel je, poput Hegela, prethodnu filozofiju
same a ne radi neceg drugog. Metafizika je, dakle, prema Aristotelu, smatrao filozofijom koja vodi do njegovog vlastitog stanovista; naravno,
mudrost par excellence, a filozof ili ljubitelj mudrosti jeste onaj koji u Aristotela nema ni traga od Hegelovih dijalektickih rckvizita, ali
zeli znanje o krajnjem uzroku i prirodi stvarnosti, a zeli to znanje radi postoji ista sklonost ka tome da se sopstvena filozofija smatra sinte-
njega samog. Aristotel je stoga »dogmaticar« u torn smislu sto pretpos- zom na visem nivou od misljenja prethodnika. Ima sigurno neke istine
tavlja da moze da se postigne takvo znanje, mada nije, naravno, dog- u Aristotelovoj pretenziji, pa ipak, ona nije niposto sasvim ispravna,
matic'ar u smislu sto bi iznosio teorije i ne pokusavajuci da ih dokaze. a on sam je ponekad veoma daleko od toga da bude pravedan prema
svojim prethodmcima.
Dakle, mudrost (sophia) se bavi prvim nacelima i uzrocima stvari
i stoga je u najvecoj meri opste znanje. To znaci da je ona znanje naj- Prema Aristotelovom videnju, Tales i rani grcki filozofi bili su
udaljenijc od cula, najapstraktnija znanost, i tako najteza znauost zaokupljeni materijalnim uzrokom; oni su pokusali da otkriju krajnju
buduci da podrazumeva najveci misaoni napor. »Culno opazanje je osnovu stvari, pocelo koje niti nastaje niti propada, ali iz kojeg se
zajedniSko svima i stoga lako i nikakav znak mudrosti.«3 I pored toga radaju i u koje propadaju pojedinacne stvari. Na taj nacin su se raz-
Sto je najapstraktnija od znanosti, ona je, prema Aristotelovom shva- vile, na primer, filozofije Talesa, Anaksimena, Heraklita, koji su pret-
tanju, najtacnija, »jer one znanosti fcoje sadrze manje nacela tacnije postavljali jedan materijalan uzrok, ili Empedokla, koji je postuiirao
su od onih koje sadrze dodatna nacela, na primer aritmetika je tacnija cetiri elementa. Aristotel je razmisljao ovako: cak i ako su elementi
od geometrije.«4 stvoreni iz jednog materijalnog uzroka, zasto se to dogada, sta je izvor
Stavise, ta znanost je po sebi najdostojnija saznanja, jer se bavi kretanja kojim stvari nastaju i propadaju? Neki uzrok nastajanja
prvim nacelima svih stvari, a ta nacela su istinitije saznatljiva po sebi mora da postoji; upravo same stvari moraju na kraju nagnati mislioca
nego po svojoj primeni (jer primena zavisi od prvih nacela, a ne obrnuto); da ispita neku vrstu uzroka drugaciju od materijalnog uzroka. Na. tu
iz toga, naravno, ne proizlazi da su prva nacela najsaznatljivija kada teskocu su pokusali da odgovore Empedokle i Anaksagora u svojim
je rec o nama, jer nase saznanje nuzno zapocinje culnim stvarima, filozofijama. Ovaj drugi je video da nikakav materijalan element ne
a za prelazak od onog sto nam je neposredno poznato, a to su culni mo2e da bude razlog tome da stvari ispoljavaju lepotu i dobrotu, i
predmeti, ka njihovim krajnjim nacelima, neophodan je prilican napor stoga je utvrdio da Urn deluje u materijalnom svetu, zbog cega se on,
kako Aristotel kaze, istice kao trezven covek prema proizvoljnom bu-
umne apstrakcije. laznjenju svojih prethodnika.s Medutim, i on koristi Um samo kao
II. Uzroci kojima se mudrost ili filozofija bavi nabrajaju se u deus ex machina, da bi objasnio stvaranje sveta, a uvodi ga tek kada
iHzici, i ima ih ukupno cetiri: (1) bivstvo ili sustina stvari; (2) materija nema nikakvog drugog objasnjenja: kada raspolaze drugim objasnje-
ili pod met3; (3) izvor kretanja ili delatan uzrok; i (4) svrhovit uzrok njem, on ne uzima Um u obzir.6 Drugim recima, Aristotel je optuzivao
Anaksagoru da je pojam Uma, koristio, naprosto, kao zastor za pri-
•' Metaph., 982a 11—12. (Upor. AristoteJ, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985,
sir. 5. — Prim, prev.)
•> Metaph., 982a 26—8. (Upor. Aristotel, Metafizika, »Kultura«, Beograd 1960, 5 Melap/r., 984b 15- 18. (Upor. Aristotel, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985,
sir. 7. — Prim, prev.) sir. 13. — Prim, prev.)
a Subjckt u izvornom i doslovnom znacenju: ono sto podle/i (podlezecc 6 Metaph., 985a 18—21 .(Upor. Arisfolcl. Metafizika, »Liber«, Zagreb J9S5,
:i>7toxct[4£vov). — Prim, prev. sir. 15. Prim, prev.)
326 327
krivanje neznanja. Empedolcle je, doduse, pretpostavio dva delatna jesu transcendentalni atributi bivstvujuceg (da upotrebimo ovde fra-
nacela, ljubav i zavadu, ali ih nije koristio ni dovoljno ni dosledno.7 zeologiju sholastickih filozofa"), jer, buduci da su primenljivi u svim
Ti filozofi su, dakle, uspeli da razluce dva od cetiri Aristotelova uzroka, kategorijama, nisu ograniceni ni na jednu kategoriju i ne sacinjavaju
materijalan uzrok i uzrok koji je izvor kretanja; ali oni nisu izgradili rodove. Ako definicija coveka glasi — covek je »razumna zivotinja«,
sistematski svoja shvatanja, niti su razradili bilo kakvu doslednu i onda je tu »zivotinja« rod, a »razumna« specificna razlika; svojstvo
naucnu filozofiju. zivotinjstva ne moze da se pripisuje svojstvu razumnosti, tj. rod ne
Posle filozofije pitagorovaca, za koje se ne moze reci da su dali bas moze da se iskazuje o specifi5noj razlici, mada bivstvujuce moze da
mnogo, dosla je filozofija Platona, koji je razvio ucenje o idejama, ali se predicira i jednom i drugom. Zato bivstvujuce ne moze da bude rod,
je ideje, koje su uzrok stastva stvari (i otuda u odredenom smislu uzrok), a isto vazi i za jednost i dobrotu.
postavio odvojeno od stvari cije su one sustine. Tako se Platon, prema Medutim, izraz »bivstvujuce« se ne pripisuje svim postojecim
Aristotelu, sluzio sarno dvama uzrocirna, »onim stastvenim i tvarnim stvarima u istom smislu, jer bivstvo jeste, poseduje bivstvovanje, ali
uzrokom«8. Kada je red o finalnom uzroku, Aristotel misli da njega ne na isti nacin kako ga poseduje, na primer, kvalitet, koji je svojstvo
izricito nisu razmatrali prethodni filozofi, ili bar ne na zadovoljavajuci bivstva (afekcija supstancije). Za koju se, onda, kategoriju bivstvujuceg
nacin, nego samo usput ili slucajno.9 U stvari, Aristotel nije sasvim posebno zanima metafizika? Za kategoriju bivstva koja je prvobitna, jer
pravedan prema Platonu, koji u Timaju uvodi pojam demijurga sa stvari jesu ili bivstva ili svojstva bivstava. Ali, posto postoje ili mogu
statusom delatnog uzroka, a takode se koristi i bogovima zvezda. da postoje razlicite vrste bivstava, postavlja se pitanje kojom vrstom
Osim toga, on zastupa i ucenje o svrhovitosti, jer finalan uzrok posto- se bavi prva filozofija ili metafizika? Aristotel odgovara da, ako pos-
janja je ostvarenje (u smislu podrzavanja) Dobra. Ipak, istina je da je toji neko nepromenljivo bivstvo, onda metafizika proucava nepromen-
Platon, zbog jaza izrnedu opstosti i pojedinacnosti (chorismos), bio ljivo bivstvo, jer metafizika se zanima za bivstvujuce qua bivstvujuce,
spre&n da ostvarenje imanentne forme ili sustine neke konkretne stvari a istinska priroda bivstvujuceg se pokazuje u onom sto je nepromen-
ufini njenim finalnim uzrokom. ljivo i samopostojece, a ne u onom sto je podlozno promeni. Da postoji
bar jedno takvo nepromenljivo bivstvujuce koje uzrokuje kretanje
HI. Posto je u knjizi 3 (B) Metafizike naveo neke od glavnih prob-
ostajuci samo nepokretno, pokazuje se nemogucnoscu beskonacnog
lerna" filozofije, Aristotel na pocetku knjige 4 (F) izjavljuje da se meta- niza izvora kretanja; to nepokretno bivstvo, koje obuhvata punu pri-
fizicka nauka zaiiima za bivstvujuce kao takvo, da je ona izucavanje
rodu bivstvujuceg, imace bozanska svojstva, tako da prvu filozofiju
bivstvujuceg qua bivstvujuceg. Posebne nauke izdvajaju pojedinacno
s pravom treba nazivati teologijom. Matematika je zaista teorijska
podrucje bivstvujuceg i razmatraju oznalce bivstvujuceg u torn pod- nauka i bavi se nepokretnim objektima, ali ti objekti, mada se uzinuijii
rucju; ali, metafizicar ne razmatra bivstvujuce s ovim ili onim pojedi- odvojeno od materije, ne postoje odvojenob; fizika se, pak, bavi slva-
nacnim svojstvom, na primer bivstvujuce kao zivo ili kao ono koje rima koje su i neodvojive od materije i podlozne kretanju; jcdino,
poseduje kolicinu, vec pre sarno bivstvujuce i njegova bitna svojstva dakle, metafizika proucava ono sto postoji odvojeno od materije i slo
koja mu pripadaju kao bivstvujucem. Medutim, reci da nesto jeste,
za Aristotela ujedno znaci reci da je ono jedno: jednost je, stoga, sus- je nepokretno.10
tinska oznaka bivstvujuceg, i bas kao sto se samo bivstvujuce nalazi (U knjizi E Metafizike Aristotel deli bivstva n.a promenljiva i
u svim kategorijama, tako se i jednost nalazi u svim kategorijama. Kada nepromenljiva, ali u knjizi A on razlikuje tri vrste bivstava: (1) culna i
je rec o dobru, Aristotel u Nikomahovoj etici (E. N. 1096) primecuje propadljiva, (2) culna i vecita, tj. nebeska tela, i (3) neculna i vecita).
da je i ono primenljivo u svim kategorijama. Stoga, jedno i dobro Metafizika kao nauka se, dakle, zanima za bivstvujuce, a bivstvu-
juce izucava prvenstveno unutar kategorije bivstva (supstancije), ne,
7 Metaph., 985a 21- -3. (Upor. Aristotel, Mclafizika, »Lilx-r«, Zagreb 1985,
str. 15. — Prim, prev.)
8 Metaph., 988a 8—10. (Upor. Aristotel, Mcliifi-ikti, »Libcr«, Zagreb 1985, a Sholastifike transendentalije (pojmovi koji nadilaze ili transcendiraju sve
str. 24. — Prim, prev.) kategorije) su: unum, bonum, verum. — Prim. prev.
9 Metaph., 988b 6—16. b Tj. sami za sebe. Posredi je dvosmislenost izraza »odvojeno« (/tcpioTov).
a Tzv. aporije, odnosno nedoumicc ko.jc proi/lii/.c iz shvatunju prethodnih — Prim. prev.
filozofa, posebno Platonovaca. 1'ii/ii. pirr.) 10 Metaph., 1026a 6—32, Cf, 1064a 28 b 6.
328 329
dakle, kao ,,slucajno bivstvujuce« koje nije predmet nijedne nauke11, zanimanja za vidljivi svet, dok se Platon zbilja nije interesovao za
niti bivstvujuce kao istinito, jer istinitost i laznost postoje u sudu, ne stvari ovog sveta radi njih samih, nego ih je smatrao stepenicama na
u stvarima.i2 (Ona, takode, uspostavlja prva nacela ili aksiome, po- putu za dostizanje ideja; doduse, ukoliko smo delatni uzroci, mi saz-
sebno nacelo protivrecnosti, koje je, mada se, naravno, ne moze iz- navanjem uzora, kojima pojave, tako reci, streme ili koje teze da ote-
vcsti, krajnje nacelo sto upravlja svim bivstvujucim i citavim sazna- lotvore, mozerno doprineti torn pribliznom ostvarivanju. Platon je
njima.13) Ako metafizika proucava bivstvo, i to neculno bivstvo, onda ovome pripisivao velik znacaj. Na primer, srnatrao je da saznavanjem
je ocevidno vazno znati kakvih sve neculnih bivstava ima. Da li se idealnog oblika drzave, kome se priblizavaju u vecem ili manjem ste-
bivstvima mogu nazivati predmeti matematike, opsti pojmovi ili trans- penu sve aktualne drzave, mozemo doprineti uzdizanju sadasnje drzave
cendentalne ideje: bivstvujuce i jedno? Ne, odgovara Aristotel, to nisu —-jer znamo cilj drzave uopste.
bivstva: iz ovog odgovora proizlazi njegova polemika sa platonskom
teorijom o idejama, koju cemo ukratko prifcazati ovde. c. Ideje su beskorisne kada je red o objasnjavanju kretanja stvari-
Cak i ako stvari postoje s obzirom na ideje, postavlja se pitanje kaku
IV. 1. To sto Platonova teorija omogucava naucno saznanje i one objasnjavaju kretanje stvari i njihovo nastajanje i nestajanje? »['o-
objasnjava ga, kaze Aristotel, dokazuje da je opste stvarno a ne neko najvise od svega bi neko mogao raspravljati sta uopste ideje doprinosc
puko dusevno uobrazenje; ali to ne dokazuje da opste postoji odvojeno culnim stvarima, bilo onima koje su vecite ili onima nastajucini, pro
od pojedinacnih stvari. I zaista, prema strogo primenjenoj Platonovoj padajucim.«17 Ideje su nepokretne, a culm predmeti, ako su odra/i
tcoriji, trebalo bi da postoje i ideje poricanja i odnosa. Jer ako je, kad ideja, trebato bi da budu, takode, nepokretni; a ako se krecu, kao Sl.o
god imamo neki zajednicki pojam o mnozini objekata, neophodno da se krecu, otkuda njihovo kretanje?
NO ima i jedna ideja, onda moraju da postoje ideje cak i poricanja i Cini se da Aristotel nije sasvirn pravedan prerna Platon u kiulu g;i
odnosa. Uz to, »od nacina kojima dokazujemo da ideje postoje, to se kritikuje u torn pravcu, jer je Platon uveo pojam stvoritelja upruvo
no pokazuje ni po jednom, jer iz nekih doista ne sledi nuzno zakljucak, zato sto je bio svestan toga da ideje nisu uzroci kretanja. IVlozdu. jc
;i \f, nekih sledi da postoje ideje onih stvari koje ih, kako mi mislimo, demijurg vise-manje mitoloska figura, ali, ma sta on. bio, jasno jc d;i.
nc.maju« 14 . Platon nije nikada rnislio da su ideje nacela kretanja i jasno jc <l;i jc.
2. Ucenje o idejama ili formama je beskorisno. dinamizam ovog sveta pokusao da objasni na drugim lemcljima.
a. Prema Aristotelu, ideje su samo nepotrebno podvostrucenje d. Platon Sinatra da ideje objasnjavaju culne stvari. Ali Arisloli-l
vidljivih stvari. One treba, navodno, da objasne zasto u svetu postoji primecuje da ce i same ideje biti culne: na primer, idealun covek liuv
ranozina stvari. Ali problem se ne resava tako sto se pretpostavlja da culan poput Sokrata. Ideje ce, dakle, biti slicne antropomorlnim bo-
postoji jos jedno mnostvo stvari, kao sto to cini Platon. Platon, stoga, govima: oni su bili samo veciti ljudi, a tako su i ideje samo »vci : i(r
Aristotelu lici na coveka koji misli da ce, posto nije kadar da proracuna culne stvark1^.
mali broj stvari, lakse racunati ako ih je dvostruko vise.15 Ova kritika ne govori bas mnogo. Ako se idealan covek wimislja
b. Ideje si< beskorisne za nase saznavanje stvari. »One niposto kao kopija konkretnog coveka na idealnom planu u uobi&ijenom smisln
ue pomazu saznavanje drugih stvari (jer one nisu ni njihova bivstva, reci »idealno«, odnosno kao stvaran covek podignut do najviseg stupnjii
in ace bi bile u njima)«16. Izgleda da je ova primedba izraz Aristotelovog razvitka, onda ce idealan covek, naravno, biti culan. Ali da li je uopste
verovatno da je sam Platon imao na umu ista slicno ovome? Oak i
ako to mozda podrazumevaju izrazi koje je Platon upotrebljavao u
1 ' M<'tap/i., VI (E) 2. Na primer, poslasticar zeli da pruzi uzivanje; ako njegovi odredenim prilikama, ova.kvo ekstremno shvatanje niposto nije sus-
proi/.vodi donosc jos i x.dravlje, onda se to dogada »slu£ajno« (»akcidentalno«). tinsko za platonsku teoriju o idejama. Ideje jesu pojmovi po schi ili
' Mct,ii>/,.,'vi (E), 4. idealne vrste, i stoga. ce pojam coveka po sebi sadrzavati, recimo, idoju
•> Mctupli., IV (!'), 3 sq.
•' Mt-tapli., 990b 8 1 1 . (Upor. Aristote], Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985,
:.li. 1. . Prim, pri'v.)
'< Mcmpli., 990a 34-b 8. 1'' Mctaph., 99)a S — J O . (Upor. Aristotel, Melafizika, »Lihcr«, /.aitivl- l'i:i\. 34. — Pri
'> Mi-taph., 991a 12—13. (Upor. AristoteJ, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985,
18 Metaph., 997b 5—12. (Upor. Aristotel, Metafizikn, »l,ilici", /a.r.n-l. i'>!','..
si i . M. Prim. prc\>.)
si i-. 59. - - Prim, prev.)
330
telesnosti; all ne postoji razlog zasto bi on sam bio telesan: u stvari, b. »No, ni ostale stvari lie mogu poticati iz ideja ni na jedan od
telesnost i culnost ex, hypothesi se iskljucuju kada se uzme da, idealan aobicajenih nacina iskazivanja.«2' Ovde Aristotel dotice ponovo pi-
covek predstavlja jednu ideju. Da li iko smatra da su pozni platonovci, tanja o odnosu ideja i stvari kojih su one ideje, i povodom toga prigo-
smestajuci ideju coveka u bozanski um, u stvari u boziji Urn postav- vara da eksplanativni izrazi, koje Platon koristi, predstavljaju puke
Ijali nekog aktualnog konkretnog coveka? Cini se da je Aristotelov pesnicke metafore. To je, naravno, jedna od odlucujuclh tafiaka pla-
prigovor spoma stavka njegove kritilce; prigovor je sporan ukoliko tonske teorije; ali treba reci da je i sam Platon, izgleda, osecao nepri-
je bio zamisljen da pogodi licno Platona. a nije bag ni posebno nepris- merenost predlozenog objasnjenja. Ne moze se red da je on na zado-
trasan. On bi bio odlucujuci protiv jednog sasvim stupidnog izlaganja voljavajuci na5in razjasnio sta je stvarno podrazumevao pod upotreb-
teorije o idejama; ali bespredmetno je u Platona ucitavati najgluplju Ijenim metaforama i kakav je stvaran odnos culnih objekata i ideja.
i najgrublju mogucu interpretaciju. Cudno je da Aristotel, razmatrajuci platonske teorije u Metafizici,
potpuno zanemaruje demijurga. Svako se moze dosetiti da je uzrok
3. Teorija o idejama ili formama, prema Aristotelu, nije moguca
kao teorija. tog zanemarivanja taj sto je za Aristotela krajnji uzrok kretanja u svetu
bio finalni uzrok. Za njega je bio neprihvatljiv pojam nadzemaljskog
a. »Uz to bi izgledalo nemoguce da bivstvo i ono cega je ono bivstvo cficijentnog uzroka.
budu odvojeni; kako bi, onda, ideje, buduci bivstva stvari, bile od-
vojene?«19 Ideje, prema Platonu, sadrze sustinu i unutrasnju stvarnost c. Ideje ce, prema Platonu, biti pojedinacni objekti poput onih
culnih stvari; ali kako objekti koji postoje nezavisno od culnih stvari stvari cije forme predstavljaju, dok bi one u zbilji trebalo da budu
mogu da sadrze sustinu tih culnih stvari? U svakom slucaju, Aristotel ne pojedinacnosti nego opstosti. Na primer, idealan covek bice poje-
se pita kakav je odnos izmedu sustina i culnih predmeta. Platon je dinac kao i Sokrat. Dalje, ako smatramo da onda kada postoji mnozina
pokusao da taj odnos objasni koriscenjem izraza kao sto su »sude- objekata koji imaju zajednicki naziv mora da postoji i neki vecan uzrok
Jovanje« i »podrazavanje«, ali je Aristotel takve formulacije odbacivao: ili ideja, mi cemo morati da pretpostavimo i treceg coveka (TPITO?
»Govoriti da su one (tj., culne stvari) uzori i da druge stvari sudeluju avfl-pcoTtoi;), koga ne podrazava samo Sokrat vec, takode, i idealan
u njima, znaci govoriti prazne reci i preneseno pesnicki.«2° eovek. Razlog tome je taj sto Sokrat i idealan covek imaju zajed-
nicku prirodu, pa stoga mora da postoji i jedna opstost po sebi iznad
Ova kritika bi, sigurno, bila veoma ozbiljna ako bi razdvojenost, njih. U torn slucaju, teskoca ce uvek iznova da se vraca i mi cemo pro-
o kojoj je rec, oznacavala mesnu razdvojenost. Ali, da li razdvojenost
duziti u beskonacnost.22
u slucaju ideja nuzno podrazumeva mesnu razdvojenost? Zar ona ne
oznacava pre nezavisnost? Doslovna mesna razdvojenost bi bila ne- Ova Aristotelova kritika bi bila sasvim valjana da je Platon smat-
moguca ako ideje (forme) treba smatrati kao pojmove po sebi ili sus- rao da ideje jesu stvari. Ali da li je on to mislio? Ako je smatrao da su
tine. Cini se da Aristotel ovde argumentise sa stanovista svoje vlastite one pojmovi po sebi, to ne znaci da su one pojedinac'ni objekti u istorn
teorije, prema kojoj forma predstavlja irnanentnu sustinu culnog ob- smislu u kome je Sokrat nesto pojedinacno. Naravno, one prcdstav
jekta. On dokazuje da sudelovanje ne moze da znaci nista ukoliko ne Ijaju pojedinacne pojmove, ali ima znakova da je Platon pokusavao
oznacava postojanje realne imanentne forme, koja sa materijom sa- da sistematizuje citav svet pojmova ili ideja, i da je zainisljao da ideji
cinjava objekt — a upravo ovakvo shvatanje ne dopusta Platon. Aris- tvore jedan rasclanjen sistem — racionalnu strukturu sveta, ako bisnio
totel ispravno istice nedovoljnost Platonove teorije; ali, odbacujuci tako mogli redi, koju svet, govoreci metaforicki, neprestano pokusava
Platouov egzemplarizam, on takode iskazuje i nedovoljnost svoje vlas- da otelotvori, ali koju on ne moze da otelotvori u potpunosti zbog
litc (Aristotelove) teorije u smislu sto ne obezbeduje nikakvu stvarnu kontingentnosti koja je neizbezna u svim materijalnim stvarima. (Ovde
Iranscendcntalnu osnovu postojecih sustina. se podsecamo Hegelovog u&nja o opstim kategorijama i njihovog
odnosa prema kontingentnim stvarima prirode.)
332 333
4. Aristotel se obani'i na leoriju prema kojoj ideje jcsu brojevi. povrsima i linijama. Ali tada moraju da postoje i odvojene povrsi i
a. Ovde jedva da je potrebno detaljnije razmatrati Aristotelove linije koje odgovaraju povrsima i linijama zasebnih cvrstih tela. Sada
prigovore i kritiku, jer je teorija o idejama kao brojevima, ako je uopste »ovo gomilanje postaje besmisleno; jer, najpre dolazi jedna vrsta cvrstih
bila Platonova, u stvari bila jedan nesrecan poduhvat. Kao sto Aristotel culnih tela; zatim tri skupa povrsi odvojenih od culnih ravni — onih
primecuje, »matematika je (nasim) savremenicima postala filozofija, (povrsi) koje postoje odvojeno od culnih ravni, onih u matematickim
premda oni kazu da bi se njome trebalo baviti radi drugih stvari«23. telima, i onih koji postoje odvojeno od onih (povrsi) u matematickim
cvrstim telima; najzad cetiri vrste pravih; i pet vrsti tacaka. Sa. kojimn
O Aristotelovom opstem razmatranju brojeva i srodnih pitanja od ovih ce se, onda, baviti matematicka znanost«27?
treba pregledati knjigu A Metafizike (991b 9 do 993a), kao i knjige
M i N. e. Ako je bivstvo stvari matematicko, sto je onda izvor krctanju.
»Ako ce (veliko i malo) biti kretanje, ocevidno je da ce i ideje biti po~
b. Ako ideje jesu brojevi, kako one mogu biti uzroci?24 Ako to krenute; ali ako one nisu kretanje, otkuda je ono doslo? Jcr, time se
one mogu da budu zbog toga sto su i postojece stvari samo drugi bro- rusi citavo proucavanje prirode.«28 (Kao sto je vec primeceno, Platon
jevi (na primer, »jedan broj je covek, drugi Sokrat, a opet drugi Ka- je pokusavao da obezbedi neki izvor kretanja koji je nezavisan od samih
lija«), postavlja se pitanje »zasto jedan skup brojeva uzrokuje drugi ideja, koje su nepokretne.
skup«? Ako se time misli na to da je Kalija brojcani odnos svojih sas-
lavnih delova, onda ce i njegova ideja takode biti numericki omer f. Ponesto od toga sto Aristotel ima da kaze o Platonovim mate-
elemcnata, i tako ni Kalija ni njegova ideja nece biti, pravo govoreci, matickim stvarima i idejama-brojevima podrazumeva jednu prilicno
broj. (Naravno, za Platona su ideje bile egzemplarni uzroci, ali ne i grubu interpretaciju platonskog ucenja, kao, na primer, to da je Platon
eficijentni uzroci.) toboze zamisljao da matematicki objekti ili ideje jesu stvari. Povrh
toga, Aristotel je i sam morao da resava velifcu teskocu koja iskrsava
c. Aristotel se pita kako mogu da postoje dve vrste brojeva?2^ pred teorijom o apstraktnom poreklu i karakteru matematike (prema
Ako je pored brojeva-ideja nuzno pretpostaviti i drugu vrstu brojeva Aristotelu, recimo, geometricar ne razmatra odvojene matematicke
kao matematickih objekata, na cemu se, onda, zasniva razlikovanje objekte vec culne stvari razmatra apstraktao, tj. sa jednog posebnog
izmedu te dve vrste brojeva? Aristotel zakljucuje da mi poznajemo samo gledista; teskoca se sastoji u tome da mi ne mozemo da apstrahujerno,
jednu vrstu brojeva, a to su brojevi kojima se bavi matematika. na primer, savrsen krug iz prirode, jer u prirodi nema nikakvog savr-
d. Bez obzira na to da li postoje dve klase brojeva, naime, klasa senog kruga koji bismo mogli apstrahovati; s druge strane, tesko je
ideja i matematickih objekata (Platon) ili samo jedna klasa, tj. klasa uvideti kako bismo ideju savrsenog kruga mogli da stvorimo »isprav-
matematickih brojeva koji postoje odvojeno od culnih objekata (Speu- ljanjem« nesavrsenih krugova iz prirode, jer mi ne bismo mogli znatt
sip), Aristotel prigovara: (1) ideje, ako su brojevi, ne mogu da budu da su krugovi iz prirode bill nesavrseni izuzev ako prethadno nismo
jedinstvene, jer su elementi od kojih su one sastavljene isti za sve (ci- znali sta je savrsen krug. Na to bi Aristotel mogao da odgovori: ili da
njenica je da platonovci nisu mislili da su ideje jedinstvene u torn smislu savrseni krugovi, mada aktualno nisu dati u prirodi stvari, tj. s obzirom
da su bez unutrasnjih medusobnih odnosa); i (2) objekti matematike na merenje, ipak jesu dati quoad visunP, te da je ovo dovoljno za ap-
»nigde ne mogu postojati odvojeno«26. Jedan od razloga za tu poslednju strahovanje ideje savrsenog kruga; ili pak da su matematicke figure i
tvrdnju jeste taj da, ako prihvatimo odvojeno postojanje matematickih aksiome vise ili manje proizvoljne hipoteze, tako da je u matematici
»stvari«, nece moci da se izbegne jedan processus in infinitum; na pri- osnovno biti konzistentan i logican, pa stoga nije nuzno pretpostav-
mer, tada ce morati da postoje zasebna cvrsta tela koja odgovaraju Ijati da ce, na primer, svaka vrsta geometrije biti u skladu sa »stvarnim«
eulnim cVrstim telima, i zasebno povrsi i linije koje odgovaraju culnim svetom; ili, u. trecoj instanciji, da matematici odgovara jedan idealan
svet, koji ona mentalno reflektuje ili opaza.
11 Mi-tiiph., 992a 32-b I. (Upor. Aristotel, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985,
sir. 3R. Prim, prcv.) - 7 Metapli., 1076b 28—34. (Upor. Aristotel, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985,
•'•< Meliiph., 991 b 9sq. sir. 321. — Prim. pre\>.)
"' Metapli., npr., 991b 27—31. •'" Mi-Hip/i., A 992b 7—9. (Upor. Aristotel, Metafiziku, »l.iber<'. Zagreb 19S5,
•'<> Mi'taph., 1077b 12—14. (Upor. Aristotel, Merafizika, »Liber«, Zagreb 1985. sir. 38. Prim, prev.)
s i r . T.74. Prim, prev.) •' l . : i l . k ; i c i pujnva. Prim. prev.
Uopste uzevsi, islakli bismo da so ne mo/e ni bez Platona ni hex opravdana, a ako njegova kritika iskrivljeno prikazuje Platonovu teo-
Aristotela; zato treba zadr/ati ono istinito kod obojice. To su pokusali riju, onda je Aristotel ili namerno pogre§no prikazivao tu teoriju ili
da ucine novoplatonovci. Na primer, Platon je postavljao ideje kao je nije razumeo.«
egzemplarne uzroke: pozni platonovci su ih sinestali u boga. Sa pri- Pre svega, mora se priznati da je Aristotel, bar kako je sam sma-
merenim ogranicenjima, to je ispravno glediste, jer bozanska sustina trao, napadao upravo Platonovu teoriju, a ne teoriju nekog drugog
jeste krajnji uzrok svih stvorenja.2^ S druge strane, Platon pretpostavlja platonovca: brizljivo citanje Metafizike tesko da dozvoljava bilo kakvu
da mi posedujemo, ili mozemo da posedujemo, direktno saznanje ideja. drugu pretpostavku. Drugo, mora se priznati da je Aristotel, iako je,
Medutim, mi sigurno nemamo direktno znanje o bozanskim idejama, mozda, prvobitno napadao onu formu Platonove teorije u kojoj je
koje je Malbrans (Malebranche) pretpostavljao da imamo. Mi imamo ona bila izlagana u akademiji, bio savrseno dobro upoznat i sa sadr-
direktno znanje samo o opstosti koja je izrazena, a ta ispoljena opstost zajem Platonovih objavljenih dijaloga; to znaci da je Aristotel znao da
postoji vecno, tj. kao opstost, samo u pojedinacnom. Stoga mi spoljas- je ponesto od njegove vlastite kritike vec izlozeno u Parmenidu. Trede,
nju egzemplarnu ideju nalazimo u bogu, utemeljenje pak u pojedinac- nema nikakvog razloga za pretpostavku da je Platonova teorija, u
nom objektu, tj. njenu specificnu sustinu, a apstraktnu opstost u nasem onom obliku u kome je bila izlagana u akademiji, za sobom povlacila
umu. Cini se da bi Aristotelova kritika Platona bila opravdana sa opozivanje ili odbacivanje teorije razvijene u Platonovim objavljenim
tog stanovista, jer opstost o kojoj mi imamo neposredno znanje jeste, delima: da je bilo tako, mi bismo sa razlogom mogli da ocekujemo od
u stvari, priroda pojedinacne stvari. Zato bi nam za izgradivanje jed- Aristotela neki nagovestaj o tome; i obratno, ako on ne daje nikakvo
nog potpunog filozofskog stanovista bili potrebni i Platon i Aristotcl. upozorenje o jednoj takvoj izmeni Platonovog gledista, bez boljeg do-
Platonov demijurg mora da se identifikuje s Aristotelovim misljenjem kaza od toga koji ovde moze da se ponudi, mi nemamo nikakvog prava
misljenja (VOYJCTK; voYjaswt;), vecne ideje moraju da se dovedu u odnos da tvrdimo jednu takvu izmenu. Matematiclco izdanje teorije ideja ve-
sa bogom, a Aristotelovo ucenje o konkretnoj opstosti mora da se rovatno je imalo status dodatka spomenutoj teoriji, ili, jos pre, status
prihvati skupa sa aristotelskom doktrinom o apstrahovanju. Nijedan njenog spekulativnog opravdanja i razjasnjenja, ukratko, ono je bilo
od dvojice velikih grckih mislilaca -ne moze da se prihvati bas takav jedna njena »ezotericka» verzija (ako smemo da upotrebimo rec" sa
kakav jeste; iako je ispravno ceniti Aristotelovu kritiku Platonove pomalo nesrecnim asocijacijama, ne zeleci u isto vreme da kazemo da
teorije o idejama, pogresno je Platonovu teoriju smatrati hrpom gru- je ta matematicka verzija bila neka druga i razlicita teorija). Aristotel
bih besmislica, ili je sasvim odbaciti. Velika avgustinska filozofija je, se , dakle, u obadva slucaja obarao na ono sto je on smatrao Platonov-
posredstvom novoplatonizrna, bila snazno prozeta upravo Platonovom om teorijom o idejama. (Medutim, moramo se setiti da Metafizika nije
mislju.
celovita knjiga, napisana za objavljivanje, i da mi bez okoli§enja ne
I pored toga sto smo istakli da Aristotelova temeljna kritika Pla- mozemo misliti da je sam Aristotel sa jednakom ozbiljnoScu razmatrao
tonove teorije o idejama, prema kojoj ta teorija sadrzi jaz (chorismos), sve one prigovore koji se postavljaju Platonovoj teoriji u njegovim
predstavlja opravdann kritiku, iako smo priznali da Platonova teorija predavanjima. U njegovim predavanjima su se mogle nadi i opaske
ne moze da se odrzi po sebi vec da je potrebno da se ona dopuni Aris- koje on ne bi izrekao, bar ne u istom obliku, u spisu namenjenom /.a
totelovim ucenjem o imanentnoj formi (koju razmatramo apstraktno
objavljivanje.)
u njenoj opstosti), mi ipak nismo dali sasvim naklonjen prikaz Aristo-
telove kritike. Neko bi cak mogao da postavi pitanje: »Kako, onda, Izgleda, dakle, da smo suoceni sa jednom skakljivom dilemom.
mozete reci da se Aristotelovo izlaganje o onom Sto je Platon ucio Ili je Platon, uprkos teskocama koje je sam uvideo i izlozio u Parme-
mora shvatiti ozbiljno? Ako je Aristotelov prikaz onoga sto je Platon nidu, zastupao spomenutu teoriju upravo u onom obliku u kome je
u<5io ispravan, onda je njegova kritika Platonove teorije bila savrseno napada Aristotel (u torn slucaju Platon je prikazan nepovoljno), ili
je Aristotel sasvim pogresno razumevao Platonovu teoriju (u torn sluCaju
29 Sv. Toma Akvinski, koji citira sv. Avgustimi kada je red o boJanskim
Aristotel je taj koji se ne pojavljuje u posebno pohvalnom svetlu).
kiejama, uci da u bo2anskom Umu postoji mnoStvo ideja (S. T., I, 15, 2); on U svakom slucaju, mi ne mozemo prihvatiti da je bilo ko od njih dvo-
odbacuje Platonovo shvatanjc da su one ,,izvan" bozanskog Uma (tf.S. T., I, jice, Platon ili Aristotel, bio budala, i samim tim, prema nasem shva-
15, 1, ad 1). T. Akvinski objaSnjava da time ne misli da uBogu postoji mnos- tanju, ne moze se uvaziti nijedan prikaz ovog problema koji nuzno pod-
tvo akcidentalnih vrsta, ve<i to da Bog, /iiajiuii savrSeno svoju sustinu, nju zna kao
sustinu koju moze da podra2ava rnno/inn stvoreiya (ili kao participabilis) suStinu. razuineva bilo koju od te dve pretpostavke. Da, s jedne strane, Platon
B Fran. »upuden«. — Prim. prev. 11 Lat. opSte posle stvari. — Prim. prev.
l> Lat. unatrag. — Prim. prev. l> Lat. izvan duha. — Prim. prev.
338
teru istinske nauke, naime, o tome da je ona upucena na opsti ele-
ment u stvarima, tj. na specificnu slicnost. Naucnik se ne zanima za Odgovarajuci na ovu optuzbu da je Aristotel samoprotivrecan,
pojedinacne komade zlata kao oao pojedinacno, vec za sustinu zlata, mogli bismo da ukazemo na dve stvari. (1) Ne postoji nikakva protiv-
za onu odredenu slicnost koja se nalazi u svim pojedinacnim primercima recnost ako imamo u vidu ono Sto Aristotel stvarno misli. Kada kaze
zlata, ako zlato shvatimo kao vrstu. »Ovo shvatanje (tj., platonsko) da je pojedinacno istinsko bivstvo i da je samo ono istinsko bivstvo,
podstakao je Sokrat svojim pojmovnim odredenjima, ali on opste on hoce da odbaci Platonovo ucenje prema kome je opste odvojeno
nije odvojio od pojedinacnih stvari; a ispravno je mislio kada ih nije bivstvo po sebi, ali on time ne zeli da porekne da opste, u smislu for-
odvojio. Ovo je jasno iz posledica, jer bez opsteg se ne moze steel malnog ili specificnog elementa u stvarima, jeste realno. Pojedinacno
saznanje, a razdvajanje (opSteg i pojedinacnog) uzrok je teskocama kpje je istinsko bivstvo, ali ono sto ga cini bivstvom ove ili one vrste, ono
slede iz uSenja o idejama.«30 Dakle, strogo govoreci, za Aristotela ne sto je glavni element stvari a sto je istovremeno predmet nauke, to je
postoji nikakva objektivna opStost, ali u stvarima postoji objektivna opste, oblik stvari, koju um apstrahuje i zamislja u formalnoj opsto-
osnova subjektivne opstosti u naSem umu. Opsti »konj« je subjektivan sti. Stoga, kada Aristotel kaze da je opste predmet nauke on ne protiv-
pojam, ali on ima objektivnu osnovu u stvarnim formama koje oli- reci sebi, jer on nije negirao da op§te ima neku objektivnu realnost,
Savaju pojedinacni konji. vec samo to da ono odvojeno postoji. Ono je stvarno u pojedinacnom,
ono u svojoj objektivnoj stvarnosti nije transcendentno, vec imanentno,
Pojedinacne stvari su istinsko bivstvo (ousia). Da li opstosti jesu konkretno opste. Samo pojedinacno jeste bivstvo u istinskom smi-
bivstva, tj. da li onaj specifican element, formalno nacelo, ono sto po- slu, ali pojedinacna £ulna stvar je slozena, a intelekt u naucnom saz-
jedinaSno smesta u njegovu specificnu klasu, treba nazivati bivstvom? nanju se usredsreduje ka njenom opstem elementu, koji je stvarno tu,
Ne, kaze Aristotel, osim u sporednom i izvedenom smislu. Jedino je mada postoji samo konkretno, kao jedan element pojedinacnog. Na Ari-
pojedinac'no predmet prediciranja s tim sto se ono samo ne predicira stotela je, bez sumnje, uticala cinjenica da iscezavaju pojedinacne stvari
o necemu drugome. Medutim, vrsta se moze nazvati bivstvom u izve- dok vrsta istrajava. Tako pojedinacni konji propadaju, dok priroda
denom smislu; ona ima pravo na taj naziv posto sustinski element po- konja u nizu narastaja konja ostaje ista (specificno i numericki). Nauc-
sed uje visu realnost od pojedinacnog qua pojedinacnog i predstavlja nik razmatra prirodu konja, a ne nekog lepog vranca ili bilo koga
objekt nauke. Aristotel, stoga, pojedina&ie stvari naziva prva bivstva drugog pojedinacnog konja. (2) Aristotel, u stvari, ne protivreci sebi
(rcpwToa oufftat) a vrste druga bivstva (SeuTspai, ouatai).31 Time se cak ni u terminologiji, jer on izricito odvaja dva znacenja bivstva
Aristotel izlozio, na izgled, opasnosti da upadne u protivrecnost. (oucria). Bivstvo (supstancija) u prvobitnom smislu jeste pojedinacno
Toboznja protivrecnost se sastoji u tome sto, ako samo pojedinacno bivstvo, sastavljeno od materije i forme: bivstvo u drugostepenom smi-
jeste istinsko bivstvo i ako se nauka bavi bivstvom (ouaia), onda nu- slu jeste formalan element ili specificna sustina koja odgovara opstem
zno sledi da je pojedinacno istinski predmet nauke, dok Aristotel, u pojmu. Prva bivstva (uptorai ouaiai) jesu objekti koji se ne iskazuju o
stvari, uci upravo suprotno, naime, da se nauka ne zanima za pojedi- drugim objektima, nego se o njima predicira nesto drugo (tj., akcidencija
nacno Icao takvo nego za opste. Drugim recima, Aristotel tvrdi da se ili T& ou[i|Jsp7)x6(;). Bivstva u sekundarnom smislu (SeuTepou oiW.oa)
nauka zanima za bivstvo i da pojedinac'no jeste bivstvo u prvobitnom esu bit i priroda u smislu specificne sustine, ono sto odgovara opgtcni
smislu, dok, s druge strane, tvrdi da opste poseduje superiorna svoj- pojmu, Y] xocTot T&V X6yov ouerla)3. Povrh toga, kada Aristotel govori
stva i da predstavlja istinski predmet nauke, a to izgleda kao prava o primarnim i sekundarnim bivstvima, on ne misli na primarno i
suprotnost onome sto bi on trebalo da tvrdi na osnovu svojih premisa. sekundarno po prirodi, rangu ili vremenu, vec na primarno i sekun-
darno u odnosu na nas.32
30 Metaph., M, 1086b 2—7. (Upor. Aristotel, Metafizika, »Liber«, Zagreb Pojedinacno culno bivstvo, ouaia aic&TjTV), slozeno je (cnivoXov)
1985, str. 351. — Prim, prev.) S ovim mozemo uporediti K 1059b 25—6 (»jer svaki od podmeta ili tvari (intoxei(jievov ili fiXvj) i sustinske forme. Pojedi-
pojam i svako znanje je o op£tem«) i Z 1036a 28—9 (»odrecJenje jeste o opStem io
obliku«).
31 Categ. 5. Treba primetiti da izrazi prva i druga ovde ne oznacavaju rezultat a GrC. Bivstvo prema pojmu. — Prim. prev.
vrednovanja ve6 prvo ili drugo u odnosu na nas, ;rp6? ^)[J.(fS. Mi prvo saznajemo po- 32 Profesor Celer primecuje: »Naravno, protivrecno je pripisivati visu stvarnost
jedinacne stvari a opgtosti tek naknadno apstrahovanjem, time Aristotel ne odstupa formi, koja je uyek opste, u poredenju s onim Sto je slozeno od forme i materije, a u
od svoga glediSta da je opSlc predmet nauke i da poseduje visu realnost od pojedi- isto vreme tvrditi da samo opste jeste predmet saznanja, ono po sebi prvo i bolje
nafinog kao takvog. spoznato. Posledice te protivrecnosti mogu da se zapaze kroz £itav aristotelski si-
stem.« (Outlines, p. 274) Ovo nije ba§ najsreftiije iskazivanje toboznje protivrednosti.
340
341
nacnom bivstvu pripadaju stanje (TO&&Y)) i odnosi (71:96? TI); oni se ra/- i ra/.vrstavanjc ili opisivanje preko akcidentalnih svojstava podrazu-
lucuju u skladu sa devet akcidentalnih kategorija. OpSte postaje prven- mcvalo, na ncki nacin, razlucivanje opsteg, jer vrsta se razlucuje cak i
stveno predmet nauke, jer je ono sustinski element i zato poseduje real- ako ne mo/.c da se definise primereno. Izgleda kao da se opste tu mutno
nost u visem smislu nego ono puko pojedinacno. Naravno, op§te pos- prepoznuje, ali ne moze da se definise prikladno niti da se shvati jasno.
toji samo u pojedinacnom, ali iz toga proizlazi ne da mi nismo sposobni Stoga, opsta definicija bi u smislu stvarne sustinske definicije, u svakom
da uSinimo opste predmetom nauke u njegovoj opstosti, nego da mi slufiaju, ostala ideal, cak i ako bi empirijska nauka u praksi mogla da
opste ne mozemo da pojmimo izuzev preko poimanja pojedinacnog. napreduje i ne postizuci taj ideal, a Aristotel, naravno, govori o nauci
Da li su, kao sto Aristotel misli da jesu, opsti pojmovi neophodni u njenom idealnom obliku. On se nikada ne bi slozio s empiristickim
za nauku? (1) Ako se pod naukom podrazumeva znanje o opstem, i nominalistickim pogledima jednog Dz. S. Mila, mada bi priznao, bez
znanost, onda je odgovor na to pitanje ocigledno potvrdan. (2) Ako suronje, da mi cesto moramo da se zadovoljimo opisom umesto istin-
se pod naukom podrazumeva mudrost u onom smislu u kome sam ske definicije.
Aristotel upotrebljava taj izraz, onda je savrseno tacno reci da se filo-
zof ne zanima za pojedinacno kao pojedinacno. Ako, na primer, filo- VI. Aristotel, dakle, nije hteo da stvari maternatike i opstosti prizrui
zof raspravlja o kontingentno bivstvujucem, on ne misli na ovo ili za bivstva. U Metafizici, u kojoj pobija Platonovo ucenje, on jednostav-
ono pojedinacno uslovljeno bivstvujuce kao takvo, vec na uslovljeno no i glatko porice da su oni bivstva, mada in u Kategorijama, kao sto
bivstvujuce u njegovoj sustinskoj prirodi, makar kao ilustraciju na- smo videli, naziva bivstvima u drugostepenom i izvedenom smislu.
vodio i pojedinadna kontingentna bivstvujuca. Ako bi se on zadr- U svakom slucaju, istinsko bivstvo jeste pojedinacno i samo pojedi-
zuo samo na pojedinacnim kontingentnim stvarima koje je iskusio nacno. Medutim, postoji jos nesto sto treba zapaziti. Prema Aristo-
bilo on sam, bilo neko drugi u cije bi se svedocanstvo on mogao pouz- telovom shvatanju33, culne pojedinacne stvari ne mogu da se defi-
dati, njcgovo zakljuclvanje bi bilo ograniceno na pojedinacna bivstvu- nisu zbog tvarnog elementa, koji sadrze a koji ih cini propadljivim i
juca, dok on kao filozof treba da stigne do opstih zakljugaka koji ce se neprozirnim za nase saznanje. S druge strane, bivstvo je prvenstveno
primenjivati na sva moguca kontingentna bivstvujuca. (3) Ako se pod definljiva sustina ili forma stvari, ono nacelo prema kome materijalan
naukom podrazumeva »nauka« u smislu u kome danas obicno upotre- element jeste neki odreden konkretan objekt.34 Iz ovoga sledi da je
bljavamo ovaj izraz, onda se mora priznati da znanje o istinskoj bivstvo prvenstveno forma koja je po sebi nematerijalna; Aristotela,
opstoj sustini neke klase bivstvujucih stvari nije nuzno, mada ono si- koji polazi od stava da pojedinacni culni objekti jesu bivstva, tok mis-
gurno ostaje pozeljno i mada i dalje predstavlja ideal. Na primer, bo- Ijenja postepeno vodi ka gledistu da je samo cista forma istinsko i
tanicari mogu veoma lepo da napreduju u klasifikaciji biljaka i bez primarno bivstvo. A jedine forme stvarno nezavisne od materije jesu,
poznavanja sustinske definicije pojedinih biljaka. Njima je dovoljno prema Aristotelu, bog, umnosti sfera i deJatni um u coveku; to znaci da
da iznadu fenomene koji ce biti dovoljni da dalje razgranice i odrede su upravo ove forme te koje su primarna bivstva. Ako metafizika prou-
vrstu, bez obzira na to da li je time njena stvarna specificna sustina cava bivstvo, lako se uvida da je ona ekvivalentna sa »teologijom«.
definisana ili nije. Veoma je indikativno to sto sholasticki filozofi, da- Sigurno da ovde nije neumesno utvrditi uticaj platonizma, jer je Aris-
juci reprezentativnu definiciju, tako cesto navode primer »covek je totel, uprkos svom odbacivanju Platonove teorije o idejama, ocevidno
razumna zivotinja«. Oni bi se tesko odvazili da daju sustinsku defi- nastavio da shvata materiju kao element nepristupacan misljenju, a
niciju krava ili maslacka. Mi, u stvari, cesto moramo da se zadovoljimo formu kao inteligibilan element. Time ne kazemo da jc Aristotel gre-
onim sto bi se moglo nazvati »nominalnom« sustinom nasuprot stvar- sio zato sto je zastupao ovakvo misljenje, nego samo to da je ono,
noj sustini. Pa ipak, poznavanje nekog opsteg svojstva neophodno ispravno ili pogresno, ocevidna bastina platonizma.
jo cak i tada. Jer cak i ako ne mozete da odredite specifikum neke vr- VII. Aristotel, kao sto smo videli, navodi cetiri nacela: vj uXv) ili
ste, vi je ipak, ako je uopste definisete, morate odrediti u funkciji ne- materija, TO e!§o? ili forma, TO o9-ev vj XIVVJCTU; — izvor kretanja ili
kog opSteg svojstva koje poseduje citava klasa. Uzmimo, recimo, da je eficijentan uzrok, i TO o5 Ivexa »ono radi cega« ili finalan uzrok.
»ru/.umna zivotinja« prava definicija coveka. Ako ne mozete da dodete Promena ili kretanje (tj., kretanje u opstem smislu te reci koje ukljucuje
do te definicije vc6 morate da pribegnete opisivanju coveka kao, na
primer, smisleno govoreceg dvonosca bez perja, vi cete podrazumevati 33 Metaph., VII (Z), 15.
opstosti: »bez-perja« i »smisleno-govorece«. Stoga se cini da bi cak •'" Ibid., 17.
342 343
svaki prelaz od terminus a quo ka terminus ad quern, kakav je, na pri- Ian ili karakterisuci cinilac. U smislu u kome prva materija ne moze
mer, promena boje lista od zelenog ka smedem) jeste nesto postojece, da postoji po sebi, odvojeno od svake forme, ona je samo logicki raz-
uprkos Parmenidovom odbacivanju promene kao neceg prividnog; luciva od forme; ali u smislu u kome je ona stvaran element u materi-
upravo tu eSinjenicu promene razmatrao je Aristotel. On je uvideo da jalnom predmetu, i krajnji temelj stvarnih promena koje ovaj trpi, ona
promena ukljuc'uje nekoliko cinilaca, kojima mora, svakome od njih je zbiljski razluciva od forme. Mi, stoga, ne bismo rekli da je prva
ponaosob, da se pokloni dolicna paznja. Tako, mora da postoji sup- materija najjednostavnije telo u materijalnom svemiru, jer ona uop-
strat promene, jer na svakom primeru promene zapazamo da postoji ste nije telo, vec element svakog tela, makar ono bilo i najprostije.
nesto sto se menja. Hrast potice od zira a krevet od drveta: postoji U FizicP6 Aristotel uci da prividno uajprostija tela materijalnog ze-
nesto sto se menja, sto poprima novo odredenje. To sto se menja jeste maljskog sveta, cetiri elementa — zemlja, vazduh, vatra i voda — i
najpre u stanju mogucnosti (SuvocjAu;) prema novom odredenju; zatim, sami sadrze suprotnosti i mogu da se pretvaraju jedni u druge. Ali
delovanjem nekog eficijentnog uzroka (TO 6S-ev TJ XIVTJOK;) to poprima ako mogu da se menjaju, onda oni prethodno pretpostavljaju spoj
novu aktualizaciju (svTeX^xet«)- Mermeran blok koji skulptor obraduje mogucnosti (potencije) i cina (akta). Na primer, vazduh jeste vazduh,
nalazi se u stanju potencije prema novom obliku ili odredenju koje ali moze da postane vatra. On ima formu ili aktualnost vazduha, ali
mu daje skulptor, naime, prema formi kipa. ima takode i potenciju da postane vatra. Medutim, pre potencije da
Medutim, kada mermer dobije formu statue, on je zaista prome- postane vatra ili bilo koja druga pojedinacna i odredena vrsta stvari,
njen, iako je ta promena samo akcidentalna u torn smislu da je sup- logicki je neophodno da se pretpostavi mogucnost postojanja uopste,
stancija* jos mramor, mada je njen oblik ili obris postao razlicit. Pa tj. gola potencijalnost.
ipak, u nekim slucajevima supstancija niposto ne ostaje ista: kada Promena je, pak, razvitak prethodno postojeceg tela, ne bas tog
krava pojede travu, ona se u procesu varenja menja i zadobija novu odredenog tela, nego tela sposobnog da postane nesto drugo, ali koje
supstancijalnu formu. A posto se cini da bi, po sebi uzevsi, moglo, os nije nesto drugo. Ona je aktualizacija potencijalnosti; potencija
u krajnjoj liniji, sve da se promeni u bilo sta drugo, pokazuje se da pos- podrazumeva jedno stvarno bivstvujuce, koje jos nije to sto bi moglo
toji neki krajnji supstrat koji nema nikakvih svojih vlastitih odredenih da bude. Na primer, para ne dolazi iz nicega, ona potice od vode. Ali
svojstava, ve<5 jednostavno predstavlja potencijalnost kao takvu. To ona ne dolazi iz vode bas kao vode: voda bas kao voda jeste voda i
je ono sto Aristotel podrazumeva pod •/) TrpcoTv) exacrTto UTcoxei(j.evv] nista drugo. Para potice od vode koja moze da bude para i koja, za-
fiXTQ35 — materia prima sholasticara — koja se nalazi u svim mate- grejana do odredene temperature, »trazi« da bude para, ali koja jos
rijalnim stvarima i predstavlja krajnju osnovu promene. Aristotel nije para, jer je jos »lisena« forme pare — ne samo u torn smislu da
je, naravno, savrseno svestan toga da nikakav eficijentan uzrocnik nije dobila oblik pare, vec u torn smislu da ona moze da ima formu
ne deluje direktno na prvu materiju kao takvu: to na sta se deluje pare i da bi trebalo da je ima, ali je jos nije dobila. U promeni, daklc,
jeste uvek neka odredena stvar, neka vec aktualizovana podloga. Na postoje tri, a ne samo dva cinioca, posto pr-oizvod promene sadr/i
primer, skulptor radi u mermeru; to je njegova tvar, supstrat promene dva jasna sastavna elementa — formu i materiju — a pretpostavi ja i
koju zacinje: on ne deluje na prvu materiju kao takvu. To znaci da treci element — lisenost (crrepiQcni;). Lisenost nije pozitivan element
prva materija ne postoji nikada bas kao takva — mogli bismo reci u istom smislu u kome su materija i forma pozitivni elemcnti, ali jc
kao gola materija — vec uvek postoji u spoju sa oblikom, koji je forma- promena ipak nuzno pretpostavlja. Aristotel, prema tome, navodi tri
pretpostavke promene: tvar, oblik i lisenost ili nedostatak.37
a U stvari, supstrat. — Prim. prev. VIII. Konkretao culno bivstvo jeste, dakle, pojedinacno bivstvu-
35 Cf. Physica, 193a, 29 i 192a 31—2: Xeyco yap uXrp TO Ttpoyrov feoxskvov juce, koje je sastavljeno od tvari i oblika. Medutim, formalan element u
£xacrrq> K, o5 tyvrrat TI IvuTrapxovto? yjt\t au\i$z$ir\y.{>c,. [»Tvarju, naime, takvom bivstvujudem, ono sto ga cini torn odredenom stvarju, spc-
nazivam ono puno podlezede u svakom (pojedina&iom) iz cega nastaje neko cificno je isti kod svih clanova jedne infimae species. Na primer, spe-
unutar prebivajuie ali ne po pridolazenju.« — Prim, prev.}
Prvoj materiji bi se moglo prtei i s ovog stanoviSta. Uzmimo bilo kakvu ma- cificna priroda ili sustina coveka jeste ista (mada, naravno, ne nume-
terijalnu supstanciju i u mislima odstranimo sva njena odredena svojstva, sve sto joj
je zajedniCko sa drugim stvarima — boju, oblik itd. Konacno, preostaje podloga
apsolutno besformna, bez svojstva, koja ne moze da postoji po sebi, ali logiCki treba 36 Cf. npr. Physica, I, 6; III, 5.
da bude pretpostavljena. To je prva materija. Cf. Stace, Critical History, p. 276. 37 Physica, I, 7 sq.
344 345
ricki ista) i kod Sokrata i kod Platona. Buduci da je to tako, formalan sto se ne mogu definisati, ipak mogu pojasniti uvidanjem
element nije taj koji konkretno culno bivstvo cini torn pojedinac'nom ili opazanjein (aiaS-ypsw?); ali on nije razradio tu mogucnost niti je
stvari, jtj. forma ne moze da bude nacelo individualizacije culnih pred- izgradio teoriju o intuiciji pojedinacnog. Sigurno je, medutim, da je
meta. Sta je onda, prema Aristotelu, uposebljivajuce nacelo? Materija. takva teorija neophodna. Na primer, mi smo potpuno ubedeni u to
Recimo, Kalija i Sokrat su isti po formi (tj., po ljudskom obliku ili da mozemo da znamo i da zaista poznajemo karakter neke osobe, iako
prirodi), ali su razliciti s obzirom na razlicitu materiju koja je uobli- do tog znanja nismo dosli diskurzivnim i naucnim umovanjem. U
c'ena u njima.38 Ovo shvatanje onacelu, individualizacije usvojio je sv. stvari, tesko se moze izbeci utisak da su Aristotelovo ushicenje naucnom
Toma Akvinski, ali uvidevsi teskocu koju za sobom povlaci stav da je definicijom, saznanjeni bivstva u smislu specificne sustine, i njegovo
prva materija, koja je potpuno lisena svojstva, nacelo individualizacije potcenjivanje znanja o culnom pojedinacnom, bili nesto vise do osta-
on je govorio da je materia signata quantitate* ta koja uposebljuje ma- tak njegovog platonskog obrazovanja.
teriju; ta materija vec ima anticipativnu potrebu za kvantitetom, IX. U devetoj knjizi Metafizike Aristotel raspravlja o pojmovima
sto ce kasnije i stvarno da poseduje u svom sjedinjenju sa fonnom. Ta
teorija, prema kojoj je materija ona koja uposebljuje, jeste posledica mogucnosti (potencije) i ostvarenosti (aktualnosti). To jc veonm zna-
ili bastina platonizma, prema kome forma jeste ono opste. cajna distinkcija, koja je Aristotelu omogucila da dopusti idcju o stvar-
nom razvitku. Megarska skola je poricala potencijalnost, ali, kao slo
Iz te teorije logidki sledi da svaka cista forma mora da bude je- Aristotel primecuje, bilo bi besmisleno reci da gradevinar koji aktu-
dini clau svoje \rste i mora da iscrpljuje mogucnosti svoje vrste, jer alno nista ne gradi, u stvari, i ne moze da gradi. Naravno, 11 nekom
iiiuilar vrste nema materije koja moze da deluje kao nacelo individua- smislu je tacno da on ne moze da gradi kada stvarno ne gradi, tj. ako
li/.acije. Sv. Toma Akvinski je izrekao ovakav zakljucak, i nije oklevao se izraz »ne moze da gradi« shvati kao »ne moze aktualno da gradi«
da tvrdi (tu se on ne slaze sa sv. Bonaventurom) kako ciste inteligen- (to je ocevidna primena nacela protivrecnosti); ali on ima potenciju
cije ili andeli 5inc toliko mnogo vrsta da ne moze da postoji mnos- gradenja, mod da gradi, cak i ako aktualno ne upotrebljava tu moc.
Ivo andcla ili nematerijalnih formi koji bi pripadali jednoj vrsti. Do Da ta potencijalnost nije naprosto negacija aktualnosti moze se po-
ovo}.', znkljucka je, vec, bio dosao i sam Aristotel; primetivsi, naime, kazati jednostavnom ilustracijom. Covek koji se nalazi u stanju du-
da mnostvo zavisi od materije, on u produzetku kaze da prvi nepokretni bokog sna, ili u komi, aktualno ne misli, ali, buduci da je covek, on
pokretac, buduci da je bez ikakve materije, mora da bude numericki ima potenciju misljenja, dok kamen, mada i on aktualno ne misli,
jedan, a ne samo jedan u pojmu ili definiciji.3^ Istina je da spomenuto nema nikakvu potenciju za misljenje. Neki objekt prirode nalazi se u
mesto izgleda kao da govori protiv Aristotelove teorije o mnostvu stanju potencije s obzirom na punu realizaciju svoje forme, na primer,
nepokretnih pokretaca, ali je jasno bar to da on nije bio nesvestan pos- zir ili malo drvo jeste u stanju potencije prema svom punom razvitku.
ledice koja proizlazi iz njegove doktrine o materiji kao nacelu indi- Ta potencija moze da bude sila sposobna da izazove promenu u dru-
vidualizacije unutar vrste. gom ili moze da. bude snaga koja. goni ka samorealizaciji: u obadva
Iz ovog ucenja izgleda da proizlazi jos jedna, znatno ozbiljnija slucaja ona je nesto stvarno, neslo izmedu nebivstvovanja i aktualnosti.
posledica. Prema Aristotelu, materija je istovremeno i nacelo indivi- Aktualnost (ostvarenost), kaze Aristotel, prethodi potenciji.41
dualizacije i nesaznatljiva po sebi. Iz ovoga izgleda proizlazi da poje- Ostvareno se uvek proizvodi iz potencijalnog, a potencijalno se dovodi
dinacna konkretna stvar nije potpuno saznatljiva. Stavise, kao sto smo u ostvarenost uvek necim ostvarenim, naime, onim sto je vec u ostva-
spomenuli, Aristotel izricito navodi da se ne moze definisati pojedi- renosti, kao sto coveka proizvodi covek. U torn smislu aktualno je
nacno, a. nauka se zanima za definiciju ili sustinu. Pojedinacno kao vremenski pre potencijalnog. Ali aktualno je pre potencijalnog cak i
lakvo nije, dalde, objekt nauke i nije potpuno saznatljivo. Aristotel logicki, jer aktualnost jeste cilj, ono radi cega potencija postoji ili se
7.aista primecuje40 da se pojedinacni inteligibilni (tj., matematicki) slice. Otuda, mada stanje decastva vremenski prethodi aktualizaciji
krugovi i c"ulni krugovi (na primer, od medi ili drveta), uprkos torne decaka u coveka, zrelost logicki prethodi decastvu jer decastvo postoji
nidi postizanja zrele muzevnosti. Osim toga, ono sto je vecito po biv-
38 Metaph., 1034a 5—8.
" Materija oznaCena kolicinom. — Prim. prev.
3» Metaph., 1074a 33—8.
4« Metaph., 1036a 2—6. Metaph., 1049b 5.
346 347
stvu jeste pre onog sto je propadljivo; a ono sto je vecno i nepropad- X. Distinkcija izmedu potencije i akta vodi ka ucenju o hijerarhiji
Ijivo, to je u najvisem smislu aktualno. Na primer, bog postoji nuzno, ili lestvici bivstvovanja, jer je jasno da jedan objekt, koji se prema svom
a ono sto postoji nuzno mora da bude potpuno aktualno: kao vecan vlastitom terminus a quo nalazi u aktualnosti, moze da bude u poten-
izvor kretanja i svodenja potencijalnosti na ostvarenost, bog mora da ciji sto se tide nekog daljeg terminus ad quern. Da upotrebimo otrcanu
bude puna i potpuna aktualnost, prvi nepokretni pokretac. Vecite ilustraciju, isklesan kamen nalazi se u aktu u odnosu na neobraden
stvari, kaze Aristotel42, moraju da budu dobre: u njima ne sme biti kamen — u pogledu potencije ovog drugog da bude istesan — ali je u
nikakve manjkavosti, rdavosti ili iskrivljenosti. Rdavost oznacava neku potenciji u odnosu na kucu, odnosno s obzirom na ulogu koju ce irnati
vrstu manjkavosti ili iskrivljenosti, a iskrivljenosti ne moze da bude u u kuci koja tek treba da bude sagradena. Slicno tome, dusa ili i|»jX)f),
onom sto je potpuno ostvareno. Iz ovoga sledi da ne moze biti nikakvog tj. dusa u svom osetilnom vidu i svojim culnim funkcijama, jeste ak-
odvojenog rdavog nacela, jer ono sto je bez materije predstavlja cis- tualnost u odnosu na telo, ali potencija u odnosu na visu funkciju uma
tu formu. »Jasno je, dakle, da zlo ne postoji odvojeno od (rdavih) (vou?). Na dnu lestvice je, da tako kazemo, prvobitna materija, po
stvari.43 Iz ovoga je, takode, jasno da je u Aristotelovoj misli bog pre- sebi nesaznatljiva, nikad odvojena od forme. U jedinstvu sa suprot-
uzeo ponesto od svojstava Platonove ideje Dobra, i doista, Aristotel nostima, sa toplim ili hladnim i sa suvim ili vlaznim, ona stvara cetiri
primeduje da uzrok sveg dobra jeste samo dobro.44 Buduci izvor sveg tela — zemlju, vazduh, vodu i vatru. Ova relativno, mada ne i apso-
kretanja, prvi nepokretni pokretac, kao finalni uzrok, jeste krajnji lutno prosta tela grade naizmenicno neorganska tela, kao sto su zlato,
uzrok zbog kojeg se aktualizuje potencijalnost, tj. zbog kojeg se rea- i jednostavna tkiva zivih bica (i jedna i druga se nazivaju homojomerna
lizuje dobrota. telaa). Od homojomernih tela kao grade stvaraju se anomojomernab
bica, organizmi. Tako se postepeno uzdizemo po lestvama do delat-
Distinkcijom izmedu potencije i akta Aristotel odgovara Parme- nog covekovog uma, nepomesanog sa materijom, zatim odvojenih um-
nidu. Parmenid je govorio da je promena nemoguca, jer bivstvujuce nosti nebeskih sfera i konacno do boga. (Naravno, ucenje o lestvici
ne moze da nastane iz nebivstvujuceg (iz niceg ne nastaje nista), s tim egzistencije ne treba razumeti kao ucenje koje podrazumeva neku »evo-
Sto ono ne moze da nastane ni iz bivstvujuceg (jer bivstvujuce \ecjeste). luciju«. Ciste forme se ne razvijaju iz materije. Povrh toga, Aristotel
Tako ni vatra ne bi mogla da nastane iz vazduha. jer vazduh jeste vaz- je mislio da su vrste vecite, iako pojedinacni culni objekti propadaju.)
duh, a ne vatra. Aristotel bi na to odgovorio da vatra ne proizlazi iz
vazduha kao vazduha, vec iz vazduha koji moze da bude vatra a jos nije XI. Kako je zaceta promena? Neistesan kamen, kada je rec o
vatra, iz vazduha koji potencijalno moze da postane vatra. Apstraktno samom kamenu, ostaje neistesan: on sam se ne tese. Jos manje istesan
receno, stvar pocinje da bivstvuje iz (svoje) lisenosti. Ako bi parmenido- kamen sam sebe ugraduje u kucu. U obadva slucaja potreban je neki
vac progovorio da je to isto sto i reci da neka stvar dolazi u bivstvova- spoljni uzrocnik, izvor promene ili kretanja. Drugim reSima, osim for-
nje iz nebivstvovanja, Aristotel bi mu odgovorio da ona ne stupa u malnih i materijalnih uzroka, potreban je i eficijentan uzrok, ono »ot-
bivstvovanje iz svoje ciste privacije (tj., iz gole lisenosti), vec iz svoje kuda kretanje« (TO oO-ev vj XIV^CTK;). On nije nuzno spolja&nji u od-
privacije u predmetu. Kada bi parmenidovac odvratio da u torn slucaju nosu na stvar koja trpi promenu: na primer, prema Aristotelu, svaki
stvar stupa u bistvovanje iz bivstvovanja, sto je protivrecnost, Aris- od cetiri elementa poseduje prirodno kretanje prema svom vlastitom
totel bi mogao da odgovori da ona ne stupa u bivstvovanje iz bivstvo- pravom mestu u svemiru (recimo, vatra ide »gore«), a doti£an element
vanja kao takvog, vec iz bivstvovanja koje je, takode,. i nebivstvovanje, ce se kretati u skladu sa svojim prirodnim kretanjem, osim ako nije
tj. koje nije stvar koja tek treba da bude. Aristotel odgovara, dakle, na ometen u tome. Formi elementa pripada teSnja prema njegovom pri-
parmenidsku teSkocu tako sto se poziva na razliku izmedu forme, mate- rodnom podrucju4^, i otuda se podudaraju formalni i eficijentni uzroci.
riije i privacije, ili (bolje i opstije) izmedu akta, potencije i privacije.45 Medutim, to ne znaci da je eficijentan uzrok uvek identican sa formalnim
uzrokom: on je identican sa formalnim uzrokom u slu5aju dui>e, kao
formalnog nacela organizma, koja je i zacetnik kretanja; ali on se ne
42 Metaph., 1051a 20—1.
poklapa sa formalnim uzrokom u slucaju graditelja kuce. Isto tako, kod
radanja ljudskog bica, eficijentni uzrok — otac — samo je specificki,
43 Metaph., 1051a 17—18. (Upor. Aristotel, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985,
str. 233. — Prim, prev.) a ne i numeri5ki, isti sa detetom kao formalnim uzrokom.
44 Metaph., 985a 9—10.
45 Za razmatranje potencijalnosti i aktualnosti, cf. Metaph., A, 12 i ®, a Doslovno: od jednakih delica. — Prim. prev.
b Doslovno: od nejednakih delica. — Prim. prev.
4« De Caelo, 311a 1—6.
348 349
XII. Seticemo se da je Aristotel sebe smatrao za prvog filozofa uopsteno se moze reci da eficijentni, finalni, formalni i materijalni
koji je istinski razmatrao finalni uzrok, TO o5 Svsxoc. I pored toga sto uzroci teze ka tome da se stope u dva uzroka, odnosno, Aristotel je
on veoma naglasava svrhovitost, bilo bi pogresno smatrati da je za sklon da svede cetiri uzroka na dva, naime na formalan i materijalan uz-
njega finalnost ekvivalentna sa spoljaSnjom finalnoscu, kao kada bismo, rok (mada mi u nasoj savremenoj upotrebi termina »uzrok«, prirodno,
na primer, rekli da trava raste kako bi ovce mogle da imaju hranu. najpre mislimo na eficijentnu uzrocnost, a posle toga, mozda, i na
Naprotiv, on znatno vise insistira na unutrasnjoj ili imanentnoj svr- finalne uzroke.]
hovitosti (jabukovo drvo je postiglo svoj cilj ili svoju svrhu ne kada Naglasavanje finalnosti ne znaci da Aristotel iskljucuje svaku me-
njegov plod da zdravu i prijatnu hranu za coveka ili od njega bude hanicku uzrocnost, mada on upotrebljava antropomorfni jezik kada
spravljena jabukovaca, vec onda kada jabukovo drvo dostigne onu govori o teleologiji u prirodi, na primer u njegovoj poznatoj izreci da
potpunost razvitka koju je sposobno da dostigne, tj. dovrsenost svoje »Bog i priroda nista ne proizvode uzalud«48; taj jezik jedva da je u
forme); prema njegovom shvatanju, formalan uzrok neke stvari jeste skladu sa njegovom teologijom, pogotovo onom u Metafizici. Ponekad
prirodno i njen finalan uzrok.47 Tako je formalni uzrok konja spe- su finalnost i mehanicko nacelo zdruzeni, kao u objasnjenju funkcio-
cifican oblik konja, ali je on, takode, i njegov finalni uzrok, jer po- nisanja svetiljke; svetlost ne moze da izbegne rasipanje iz svetiljke,
jedinacan clan vrste prirodno tezi ka tome da sto je moguce savrsenije jer su njene cestice tananije od cestica baklje; time nas ona cuva da se ne
otelotvori doticnu specificnu formu. Ta prirodna teznja ka formi zna- spotaknemo hodajuci u mraku49; u drugim slucajevima Aristotel misli
ci da su finalni, formalni i eficijentni uzroci cesto isti. Na primer, u da na delu moze da bude i sama mehanicka uzrocnost (kao sto boja
organskoj supstanciji dusa ili fyuyjn jeste formalni uzrok, odnosno ociju u zivotinje nema nikakve svrhe, vec je, naprosto, tvorevina okol-
odrcdujuci element u slozenoj celini (compositum), iako je ona isto- nosti radanja).50 Stavise, on otvoreno kaze da mi ne smemo uvek da
vrcmcno i delatni uzrok, kao izvor kretanja, i finalni uzrok, jer je ima- trazimo finalan uzrok, jer neke stvari moraju da se objasne samo ma-
uentni cilj organizma individualno otelovljenje specificne forme. Tako terijalnim ili eficijentnim uzrocima.51
Xir tokom <5itavog svog razvitka do zrelog drveta tezi ka potpunoj re-
;ili/,aciji svog finalnog uzroka. Prema Aristotelovom shvatanju, fi- XIII. Svako kretanje, svaki prelaz iz potencije u aktualnost, zah-
iiiilim uzrok je taj koji privlacenjem pokrece razvoj. U slucaju hras- teva neko nacelo u ostvarenosti, ali ako svako nastajanje, svaki objekt
ta, njegov finalni uzrok, koji je takode i njegov formalni uzrok, pro- u kretanju, zahteva neki aktualan uzrok, onda svet u celini — svemir —
uzrokuje razvitak zira u hrast, vukuci, tako reci, zir prema zavrsetku zahteva prvog pokretaca.52 Medutim, znacajno je zapaziti da se rec
njegovog razvoja. Moglo bi se, naravno, prigovoriti da finalni uzrok, »prvi« ne sme razumeti vremenski, jer je kretanje, prema Aristotelu,
dovrsena forma hrasta, jos ne postoji i stoga ne mo2e da bude uzrok, nuzno vecno (da bi se ono zacelo ili da bi se prouzrokovalo njegovo
kao i da, s druge strane, ne moze da bude uzrok ukoliko se samo za- nestajanje bilo bi, opet, potrebno kretanje). Tu rec treba razumeti pre
mislja (kao sto se za zamisao u umetnikovom duhu kaze da deluje kao u znacenju najvisi: prvi pokretac je vecan izvor vecnog kretanja. Sta-
uzrok), jer zir nema duh i moc za razmisljanje. Aristotel bi, bez sumnje, vise, prvi pokretac nije Bog Stvorite!j: svet je postojao oduvek a da nije
odgovorio tako sto bi podsetio da je forma zira forma u zametku, da bio stvoren oduvek. Bog oblikuje svet, ali ga nije stvorio; on oblikuje
on ima urodenu i prirodnu teznju prema svom vlastitom punom raz- svet i izvor je kretanja na taj nacin sto vuce svet, tj. tako sto na njega
vitku. Ali, ako bi se nastavilo sa postavljanjem pitanja, on bi mogao deluje kao finalan uzrok. Da je bog izazvao kretanje eficijentnom fi-
da sc nade u teSkocama. zickom uzrocnoscu — »gui'ajuci«, tako reci, svet — onda bi se on sam,
[Nsiraviio, uprkos slclonosti da poveze uzroke, Aristotel ne porice prema Aristotelovom gledistu, izmenio: tada bi doslo do protivdejstva
du u/,roci mogu da budu medusobno razdvojeni fizicki. Na primer, onog pokrenutog na samog pokretaca. Bog, stoga, mora da deluje
prilikom gnufcnja kucc, formalni uzrok kude — ukoliko se moze go- kao finalni uzrok, kao objekt zelje. Ne taj stav vraticemo se ubrzo.
voriti o Ibrmulnom uzroku kuce — nije samo pojmovno vec i fizicki
oclvojcii od finalnog uzroka, zamisli ili nacrta kuce u graditeljevom
4» De Caelo, A 4, 271a 33.
uniii, kuo i od cficijcntnog uzroka ili eficijentnih uzroka. Medutim, 4» Anal. Post., 94b 27—31. Cf. De Gen. An., 743b 16 sq.
50 De Gen. An., 778a 16-b 19; 789b 19 sq. De Part. An., 642a 2; 677a 17—19.
51 Metaph., 1049b 24 sq.
Metaph., I I , 1044u 36-b 11. Cf. Physlca, B, 7, 198a 24 sq. 52 O prvom pokretacu vidi Metaph., A i Physica, ®, 6, 258b 10 sq.
350
U Metafizici, A 6 sq., Aristotel pokazuje da ovo nacelo kretanja retacu ostao potpuno nerazjasnjen. On se, takode, pitao kako moze da
mora da bude cist akt, evepyeia, akt bez potencijalnosti. Prethodno postoji mnostvo pokretaca, ako je materija nacelo individualizacije —
pretpostavljajuci vecnost sveta (da je vreme moglo da nastane, smatra kao sto je Aristotel smatrao da jeste. Aristotel je i sam uvideo taj pos-
Aristotel, onda bi postojalo vreme pre vremena — a to je protivrecno lednji prigovor, jer ga umece u sredinu osme glave ne daju6i reSenje.55
— a posto je vreme u biti povezano sa promenom, promena takode Cak i u Teofrastovo vreme neki aristotelovci su prihvatali shvatanje
mora da bude vecna), on izjavljuje da mora da postoji prvi pokretac o jednom nepokretnom pokretacu — ne vide6i kako bi se mogla uskla-
koji izaziva kretanje tako da se pri torn sam ne menja i da nema ni- diti nezavisna kretanja prouzrokovana mnos'tvom pokretac'a.
kakvu potencijalnost; jer ako bi pokretac, na primer, mogao da pres- U krajnjoj liniji, zbog ovog shvatanja o mnoStvu pokretaca sred-
tane da prouzrokuje kretanje, onda kretanje ili promena ne bi bili njovekovni filozofi su pretpostavljali da postoje inteligencije ili andeli
nuzno vecni — a oni to jesu. Prema tome, mora da postoji prvi pokre- koji pokredu sfere. U£inivsi ih podredenima i zavisnima od Prvog
tac koji je cista aktualnost, a ako je cista aktualnost, onda on mora Pokretaca ili Boga, oni su zauzimali jedino moguce stanoviste, jer
da bude nematerijalan, jer materijalnost povlaci za sobom mogucnost drugi pokretaci, ako uopste treba ostvariti neki sklad medu njima, mo-
trpljenja delovanja i menjanja. Povrh toga, iskustvo, koje pokazuje raju da se krecu podredeni prvom pokretacu, posto umnoscu i zudnjom
da postoji neprekidno kruzno kretanje nebesa, potvrduje ovo rezono- moraju da budu postavljeni u odnos prema njemu, bilo neposredno ili
vanje, jer mora da postoji prvi pokretac radi pokretanja neba. posredno, tj. hijerarhijski. To su posebno uvidali novoplatonovci.
Kao sto smo videli, bog pokrece vasionu kao finalni uzrok, kao Kako je prvi pokretac nematerijalan, on ne moze da izvodi nikakvu
predmet zelje. Prema svemu sudeci, Aristotel je zamisljao boga kao telesnu aktivnost: njegova aktivnost mora da bude cisto duhovna, i
neposrednog pokretaca prvog neba, koji izaziva dnevno obrtanje zve- zato intelektualna. Drugim recima, bozija aktivnost jeste aktivnost
zda oko Zemlje. On pokrece i pobuduje ljubav i zudnju (pozeljno i misljenja. Ali sta je predmet tog misljenja? Znanje je umno sudelova-
umno su isto u nematerijalnoj sferi), i stoga mora da postoji jedna um- nje u predmetu: a predmet bozije misli mora da bude najbolji od svih
nost (inteligencija) prve sfere, a zatim i druge umnosti (inteligencije) mogucih predmeta, i, u svakom slucaju, bozije znanje ne moze da bude
u drugim sferama. Umnost svake sfere jeste duhovna, a svaka sfera znanje koje ukljucuje promenu, culnost ili razvitak. Otuda bog zna
nastoji da podrazava sto je moguce vernije zivot svoje umnosti (inte- sebe u vecnom aktu intuicije ili samosvesti. Aristotel, stoga, definise boga
ligencije) . Kako nije kadra da je podrazava u njenoj duhovnosti, ona, kao »misljenje misljenja«, VOTJOK; voTjaecoi;56. Bog je, prema njemu,
izvodeci kruzno kretanje, cini 0110 sto je posle toga najbolje. U svojoj postojeca misao, koja vefino misli sebe. Stavise, bog ne moze da ima
ranijoj fazi Aristotel je zastupao platonsko shvatanje o dusama zvezda, nikakav predmet misljenja izvan sebe, jer bi to znacilo da ima neku
jer u spisu Hep! 9iXoao<pioc(; zvezde poseduju duse i same se krecu; svrhu izvan sebe. Bog, dakle, zna jedino sebe. Sv. Toma5"? i neki drugi
medutim, to shvatanje Aristotel je kasnije napustio u prilog shvatanja filozofi, npr. Brentano (Brentano), pokusavali su da protumace Ari-
o umnostima sfera. stotela tako da ne iskljuce saznanje sveta i delovanje bozanske misli;
Neobicno je to sto Aristotel nije imao neko bas odredeno uverenje ali. iako je sv. Toma Akvinski imao ispravno glediste o Bogu, ne proi/-
kada je rec o broju nepokretnih pokretaca. Tako u Fizici postoje tri lazi da je to bilo i Aristotelovo glediste. »Aristotel nema nikakvu tco-
mesta na kojima se ukazuje na mnostvo nepokretnih pokretaca 53, a i u riju ni o bozanskom stvaranju ni o bozanskom providenju.«58 On je,
Metafizici se o njima, takode, govori u mnozini54. Prema Jegeru, doduse, povremeno govorio drugacije, kao kada je, na primer, o bogu
osma glava knjige A Metafizike predstavlja kasniji Aristotelov dodatak. govorio kao o zapovedniku vojske koji unosi red u tu vojsku, ili kada
U poglavljima sedam i devet (produzeni i sastavni deo »prvobitne« je govorio da bog obezbeduje nastavljanje radanja onih bica koja, za
Metafizike) Aristotel govori o jednom nepokretnom pokretacu. Ali
u osmoj glavi pojavljuje se pedeset pet transcendentalnih pokretaca.
Plotin je, kasnije, prigovarao da je njihov odnos prema prvom pok- 55 Metaph., 1074a 31—8.
56 Metaph., A9, 1074b 33—5.
53 Physica, 258b 11; 259a 6—13; 259b 28—31. [Jeger misli da su ova tri mesta 57 in Met., XII. lect. XI (2614): Nee tamen sequitur quod omnia alia a se el
kasniji dodaci, medutim, posto Aristotel samo na trecem mestu pretpostavlja ak- sunt ignota; nam intelligendo se intelligit omnia alia. (Ne sledi, naime, da su sve stvari
tualno postojanje mnostva nepokretnih pokretaCa, Ros (Physics, pp. 101—2) oprav- od njega razli&te njemu nepoznate; jer shvatajuci sebe, on shvata sve druge. — Prim.
dano zakljuCuje da je samo taj treci odlomak pridodat posle zavrsavanja Metaph., A] prev.)
54 Metaph., A 8. 58 Ross, Aristotle, p. 184.
364 365
XII. Sada se zaostreno postavlja ionako vec cesto postavljano po vremenu, a (um) u jedno vreme misli a u drugo ne inisli«, on iz-
pitanje: »Sta je tacno Aristotel podrazumevao pod delatnim umom?« gleda cini distinkciju izmedu pojedinca, koji u jedno vreme zna a u
Tacno znacenje njegovog ucenja ne moze da se utvrdi: ono je stvar drugo ne, i delatnog uma, koji je sustinski jedno aktivno nacelo.
tumacenja, a razlicita tumacenja su predlagana i u anticko i u moderno Mozda je, dakle, Aristotel shvatao delatan um kao nacelo koje je isto
doba. Sam Aristotel kaze, u spisu O dusi, sledece: »Ovaj umje odvojiv, kod svih ljudi, kao jednu umnost koja ima iznad sebe hijcrarhiju dru-
bescutan i nepomesan, buduci u (svom) bivstvu delatnost. Jer cineci gih odvojenih umnosti, kao umnost koja ulazi u coveka i dela unutar
je uvek vise od trpeceg i nacelo je tvari. A isto je stvarno znanje sa r.jega, i koja prezivljava smrt pojedinca. Ako je to ispravno ra/.mis-
(svojim) predmetom; moguce (znanje) kod pojedinca jeste pre u vre- Ijanje, onda nuzno sledi zakljucak da individualizovana Ijudska dusa
menu, ali u celini ono nije pre po vremenu; a (um) u jedno vreme misli iscezava sa materijom koju je uoblicavala.37 (Pa ipak, cak i onaj lc<iji
a u drugo ne misli. Odvojen, on je samo ono sto jeste, a samo je to je sklon jednoj takvoj interpretaciji, niora da prizna da jc prilicno I'cslco
besmrtno i vecito (mi se, medutim, toga ne secamo, jer je ovaj um neo- pretpostaviti da je, prema Aristotelovom shvatanju, delatni Plalonov
setljiv, dok je trpni um propadljiv), a bez njega nista ne misli.«34 um bio numericki isti sa Sokratovim umom. Teskoce se, medutim,
javljaju i ako pretpostavimo da je Aristotel verovno u individualni
O torn mestu, o koine se mnogo raspravlja, data su razna tuma- karakter delatnog uma u svakom pojedincu, jer sta je, onda, podra-
cenja. Aleksandar Afrodizijski (akme oko 220. godine nase ere) iz- zumevao pod tim kada je rekao da taj karakter uma potice »spolja«?
jednacavao je »um«, tj. delatni um, sa Bogom, a u tome ga je sledio Da li je to naprosto bio ostatak platonizma?)
Zabarela (Zabarella, kraj XVI i rani XVII vek), koji je tumacio Bozije
dclovanje kao osvetljavanje potencijalno znanog, kao sto Sunceva
svctlost cini da ono sto je vidljivo bude aktualno videno. lako, s jedne
strane, kao sto ser Dejvid Ros istice35, Aristotel ne bi bio nuzno ne-
dosledan ako bi u spisu O dusi govorio o bozijoj imanenciji a u Meta-
fizici o njegovoj transcendenciji (mada, s druge strane, nije nemoguce
d;i. la dva spisa predstavljaju divergentna ucenja o bogu), tumacenje
Alcksandra Afrodizijskog i Zabarele, sto priznaje i Ros, jeste krajnje
ncverovatno. Ako je Aristotel opisao boga kao nepokretnog pokretaca
cije uzrocno delovanje predstavlja delovanje privlacenjem — ako ga
je, dakle, opisao kao Finis — koji zna samo sebe, da li je verovatno
da bi Aristotel u drugoj knjizi nastavio da slika Boga kao imanentnog
u coveku kome aktualno usaduje saznanje?
Ako delatni um ne treba izjednacavati sa Bogom, da li ga treba
smatrati kao individualan i poseban kod svakog pojedinog coveka ili
kao identicno nacelo kod svih ljudi? Uzmemo li Aristotelove reci,
»Mi se toga ne secamo« skupa sa njegovom postavkom36 da pamcenje,
ijubav i mrznja iscezavaju smrcu, buduci da pripadaju citavom coveku
a nc umu koji je »bescutan«, onda to ukazuje da delatan um nema
sposobnost za pamdenje u svojoj odvojenoj egzistenciji. Mada to ne
doka/.uje nepobitno da delatni um nije individualan u stanju odvoje-
nosli od tcla, cini se da prihvatanje jedne takve interpretacije vodi ka 37 Sv. Toma Akvinslci, u svom Komeutaru Aristotelovog spisa De Anitna (3,
odredcnim teskocama. Stavise, kada Aristotel kaze da »mogucno lect. 10), ne tumaCi Aristotela u averoistiCkom smislu, tj. ne negira individualnu bes-
(/.nanje) kod pojedinca jeste pre u vremenu, ali u celini ono nije pre mrtnost. Prema Tonii, dclntni u m j e u osnovi samo jedno aktivno nadelo: zato njega
ne pogadaju ni strasti ni osed-anja, a nc seOa se ni vrsre. Stoga, odvojeni ljudski um ne
moze da funkcionisc kako. ina£u, ruukcioniSc u stanju sjedinjcnosti sa telom, a nafiin
" DC An., 3, 5, 430a 17 sq. njegovog funkcionisaiijn posle smrti Aristotc! ne razmatra u De Anima; ali izostav-
''• Aristotle, p. 153. Ijanjc ovog ra/.matranja uc /na^i da jc Aristotel poricao individualnu besmrtnost niti
da je odvojcn um osudivao n:i jedno staiije prisilne i cisle ncaktivnosti.
•"• DC An., 408b 24—30.
nad svake druge.) Etiku, dakle, Aristotel shvata kao granu nauke o po-
litici ili drustvu: mogli bismo reci da on, u stvari, prvo razmatra in-
dividualnu etiku a zatim, u svom spisu Politika, politicku etiku.
Kada je rec o pitanju sta je dobro, Aristotel istice da se na njega
ne moze odgovoriti s onom tacnoscu sa kojom se moze odgovoriti
na jedan matematicki problem; to je posledica specif icne prirode pred-
meta; predmet etike jeste ljudsko delanje, a ljudsko delanje se ne moze
TRIDESET PRVO POGLAVLJE odredivati s matematickom tacnoscu.3 Velika razlika izmedu mate-
matike i etike je i u tome sto matematika krece od opstih nacela a zatim
ARISTOTELOVA ETIKA dokazuje zakljucke, a etika zapocinje zakljuccima. Drugim recima
mi u etici polazimo od aktualnih moralnih sudova ljudi, pa njihovim
I. Aristotelova etika je izrazito teleoloska. Aristotela zanima de- uporedivanjem, suprotstavljanjem i ispitivanjem, dolazimo do formu-
lanje, ali ne delanje ispravno po sebi bez obzira na sve ostalo, vec de- lacije opstih nacela.4 To glediste pretpostavlja postojanje nekih pri-
lanje ukoliko ono vodi ka covekovom dobru. Ono sto pospesuje pos- rodno usadenih sklonosti u £oveku, cije sledenje sa doslednim upraz-
njavanjem sklada i srazmere, tj. spoznavanjem isprepletanih odnosa
tizanje covekovog dobra ili ljudske svrhe Aristotel naziva »valjanim«
vaznog i nevaznog, 2ini ono sto nazivamo covekovim moralnim zi-
delanjem; delanje suprotstavljeno postizanju istinskog dobra jeste
»rdavo« delanje. votom. To glediste predstavlja osnovu za prirodnu etiju koja je suprot-
stavljena proizvoljnoj obicajnosti, mada se pojavljuju prilicne tes-
»Cini se da svako umece i svako istrazivanje jednako kao i delanje koce u teorijskom uspostavljanju moraine obaveze, posebno u sistemu
i preduzece idu za nekim dobrom; otuda je lepo bilo kazano da je kakav je Aristotelov. On, naime, svoju etiku ljudskog delanja ne moze
dobro ono radi <5ega se sve pokrece.«! Ali ima razlicitih dobara koja da poveze sa vecitim Bozijim zakonom, kao sto su to pokusavali da
odgovaraju razlicitim vestinama ili znanjima. Takos na primer, lekarska ucine srednjovekovni hriscanski filozofi, koji su mnogo toga prihva-
vestina tezi ka zdravlju, moreplovstvo ka bezbednom putovanju, gos- tali od Aristotela. Medutim, uprkos takvim nedostacima, Aristotelova
podarstvo ka bogatstvu. Povrh toga, neki ciljevi su podredeni drugim etika je bliska nasem zdravoin razumu, jer se zasniva na moralnim
ciljevima i visim svrhama. Svrha davanja odredenog leka mogla bi da sudovima coveka koji uobiSajeno vazi za dobrog i moralnog poje-
bude izazivanje sna, ali taj neposredni cilj podreden je visem cilju: dinca. Aristotel je zamislio svoju etiku kao opravdavanje i dopunu
zdravlju. Slicno tome, pravljenje ulara i uzdi za jahace konje jeste svrha prirodnih sudova jednog takvog coveka, koji je, kako on kaze, najbolje
odredenog zanata, ali je ta svrha podredena sirem i obuhvatnijem cilju osposobljen da sudi u stvarima te vrste.5 Moguce je da ce se nckonu-
uspesnom vodenju ratnih operacija. Dakle, svi ti ciljevi viziraju dalje uciniti da iz Aristotelove slike idealnog zivota snazno i/.bija na povrsi-
ciljeve ili dobra. Ali ako postoji neki cilj koji zelimo zbog njega samog nu intelektualni i profesorski stav, ali Aristotel se tcsko mo/.c oplu
i radi kojeg zelimo sve druge podredene ciljeve ili dobra, onda ce to zivati da je pokusao da izgradi cisto aprionni \u cliku, od
krajnje dobro biti ono najbolje dobro, u stvari samo dobro. Aristotel je nosno jednu Ethica more geometrico demonstrate!. Stavise, i;iko so kocl
nastojao da otkrijc kakvo je to dobro i kakvo je znanje koje mu odgo- njega, kada je rec o ljudskom drzanju, mogu razluciti neki /.naci ta-
vara. dasnjih grckih sklonosti, sam filozof je sigurno smatrao da se bavi
Kudu je rec o ovom drugom pitanju, Aristotel utvrduje da je po- ljudskom prirodom kao takvom i da svoju etiku zasniva na opStim
litika ili nauka o drustvu ta koja proucava sta je dobro za coveka. Isto svojstvima ljudske prirode — uprkos njegovom sopstvenom misljenju
dobro je dobro i za drzavu i za pojedinca, mada je svako dobro vece i o »varvarima«. Kada bi danas bio ziv i kada bi morao da odgovori,
plcinenitije ako se nalazi u drzavi.2 (Ovde osecamo odjek Platonove
Drzave, u kojoj je pravda idealne drzave upisana krupnim slovima iz- 3 E. N., 1094b 11— 27. (Cf. E. E., I, 6)
4 Aristotel u Eudemovoj etici kaze da mi zapocinjemo od onoga Sto je »isti-
nito ali nejasno re&no« (1216b 32 sq.), ili od ».prvih nejasno izre5enih« (1217a 20 sq.)
1 E.N., 1094a 1—3. (Upor. prevod T. Ladana: Aristotel, Nikomahova etika, sudova, a zatim prelazimo na stvaranje jasnih etifikih sudova. Drugim redima, Aris-
»Liber«, Zagreb 1982, str. 1. — Prim, prev.) totel polazi od obicnih moralnih sudova ljudi kao osnove dokazivanja.
2 E.N., 1094a 27-b 11. Cf. M.M., 1181a i b. s E.N., 1094b 27 sq.
24 Istorija filozofije I
368 369
na primer, Fridrihu Niceu, on bi, bez sumnje, uporno isticao temeljuu Una tezi nuzno praceno uzivanjem, jer je uzivanje prirodna propratna
univerzalnost i stalnost ljudske prirode kao i neophodnost neprestanih okolnost jedne nezaprecene i slobodne aktivnosti. Taft aktivnost^ se
vrednovanja, koja, medutim, nisu tek relativna nego se zasnivaju na isto tako ne moze obavljati uspesno bez nekih spoljasnjih dobara —
prirodi stvari. to je aristotelsko glediste od kojeg su odstupali kinici, bar najvecim
Sta vecina ljudi smatra za cilj zivota? Srecu, kaze Aristotel, a on delom.8 IN a taj nacin je sreca kod Aristotela zadrzala karakter aktiv-
se, kao pravi Grk, slaze sa tim odgovorom. Ali sam po sebi taj odgovor nosti, i to aktivnosti svojstvene coveku, s tim sto Aristotel iz nje nije
nam ocevidno ne fcazuje bas mnogo, jer razliciti ljudi podrazumevaju iskljucio uzivanje i spoljasnje bogatstvo. Time je on jos jednom po-
pod srecom veoma razlicite stvari. Neki izjednacavaju srecu sa zado- kazao trezven karakter svoje misli, kao i to da nije »preterano transcen-
voljstvom, neki sa bogatstvom, drugi opet sa slavom i tako dalje. I dentalan « i nesklon prema ovozemaljskom.
vise od toga, isti covek u razlicitim vremenima moze razlicito da pro- Uspostavivsi to, Aristotel prelazi na razmatranje, prvo, opstc
suduje o tome sta je sreca. Tako bi se moglo desiti da kada je covek prirode dobrog karaktera i dobrog delanja, zatim, glavnih moralnik
bolestan smatra zdravlje za srecu, a kada je u nemastini smatra bo- vrlina, vrlina onog dela covekovog bica koji moze da prati zamisli
gatstvo za srecu. Aristotel uci da je uzivanje pre cilj za robove nego uma, i najzad, na razmatranje vrline uma. Na kraju Nikoinahove etikc
za slobodne ljude, dok slava, prema njemu, ne moze da bude cilj zivota, on raspravlja o idealnom zivotu, ili idealnom zivotu dclanju u saglas-
jer /.avisi od davaoca i uistinu nije nesto nase vlastito. Stavise, pocSas- nosti sa vrlinom, zivotu koji ce za coveka biti istinski srecan zivoL
lima i/.glcda tezimo da bi se uverili u nasu vrlinu (otuda mozda vik-
lorijanska privrzenost »respektabilnosti«); na osnovu ovoga, mozda II. Kada je rec o karakteru uopste, Aristotel kaze da smo mi spo-
mozemo da zakljucimo da je moralna vrlina cilj zivota. Ne, kaze Ari- sobni da razvijemo dobar karakter, ali da on mora da se razvija vez-
stotel, jer moralna vrlina moze lako da ide sa nedelovanjem i nemas- banjem. Kako se razvija dobar karakter? Cinjenjem dela u skladu sa
liuom, a sreda, koja je cilj zivota, ono, dakle, cemu svi teze, mora da vrlinom. Na izgled, to je circulus vitiosusz: Aristotel nam kaze da cinje-
lmde clelatnost i mora da iskljuci oskudicu.6 njem vrlih dela postajemo moralni, ali kako mozemo da cinimo vrla
dela ako vec sami nismo vrli? On odgovara9 da se zapocinje cinjenjem
Ali ako je sreca delanje i to delanje coveka, mora da se vidi kakvo
dela koja su objektivno u skladu sa vrlinom, mada, pri torn, nemamo
delunje je svojstveno coveku. To ne moze da bude rascenje ni razmno-
reflektovano znanje o tim cinovima i prornisljen izbor tih cinova kao
/uvanjc, niti pak cuvstvovanje, jer na taj nacin deluju i druga bica niza
dobrih, jer tu izbor proizlazi iz obicajne sklonosti. Na primer, ro-
od coveka: to mora da bude dejstvo onog sto je coveku osobeno medu
ditelji mogu da kazu svom detetu da ne laze. Ono slusa, iako mozda
drugim prirodnim bicima, naime, dejstvo uma ili delanje u skladu s ne shvata unutrasnju vrednost govorenja istine, i mada jos nema raz-
umom. To je, svakako, delovanje vrline — jer je Aristotel, osim mo-
vijenu navifcu govorenja istine; ali govorenje istine postepeno ulazi
ralnih vrlina, razlikovao i intelektualne vrline — mada to nije ono u naviku, a daljim vaspitanjem dete pocinje da shvata da je govorenje
na sta ljudi obicno misle kada kazu da se sreca sastoji u zivotu punom
istina ispravno po sebi, i stoga se opredeljuje za govorenje istine radi
vrlina, jer oni misle uglavnom na moraine vrline, kakve su pravednost,
nje same, kao za ono sto je ispravno ciniti. Ono je, dakle, u torn po-
umerenost itd. U svakom slucaju, sreca kao eticki cilj ne bi se mogla
gledu moralno. Na optuzbu o rdavom krugu odgovara se, dakle, dis-
sastojati, naprosto, u vrlini kao takvoj: ona se sastoji pre u delovanju tinkcijom izmedu cinova koji stvaraju dobru dispoziciju i cinova koji
u skladu sa vrlinom, ili u vrlom delanju, s tim sto se pod vrlinom ra-
poticu fe dobre dispozicije kada je ona jednom vec stvorena. Sama vr-
/.umevaju i intelektualne i moraine vrline. Povrh toga, kaze Aristotel,
lina je dispozicija razvijena iz sposobnosti za pravilno upraznjavanje
sreda mora, ako stvarno zasluzuje naziv srece, da se ocituje tokom te sposobnosti. (Dalje teskoce bi mogle, naravno, da se pojave pri raz-
citavog zivota a ne tek u kratkim razdobljima.7
I pored toga sto za njega sreca u biti jeste delanje u saglasnosti
sa vrlinom, Aristotel time ne zeli sasvim da iskljuci sva uobicajena 8 Aristotel primecuje da istinski srecan £ovek mora da bude dovoljno opskrb-
slivatiinja o srcci. Tako je, na primer, za njega delanje prema kome vr- Ijen spoljasnjim dobrima. On stoga odbacuje do krajnosti dovedeno kinicko ucenje,
iako nas opominje (Cf. E. E., 1214b 25 sq.) da ne brkamo neophodne uslove srete sa
bitnim elementima srece.
" /•.'. N., A 4 i sc|. a Lat. rdav krug. — Prim. prev.
' /•:. yv., I I0()a 4 sq i llOla 14—20. 9 E. N., B 1, 1103a 14-b 26; B 4, 1105a 17-b IS.
170 171
matranju odnosa izmedu razvitka tmorainih procena i uticaja drustvene zemo da odredimo sta je prekomernost, sta sredina a sta nedostataku:
okoline, saveta roditelja, ucitelja itd., all se time ne bavi Aristotel.10 toliko mnogo zavisi od karaktera osecanja ili radnje o kojoj je rec. U
nekim shicajevima mozda je bolje gresiti u pravcu prekomernosti
111. Kakav je odnos vriine i poroka? Zajednicko svojstvo svih
nego u pravcu nedostatka, ali u drugim slucajevima preporuka moze
dobrih cinova jeste to da se oni drze odredenog stepena ili mere, a da bude sasvim suprotna. Naravno, Aristotelovo ucenje o sredini nc
vrlina je, prema Aristotelovom shvatanju, sredina izmedu dve kraj-
bi trebalo da se izjednaci s uzdizanjem osrednjosti u moralnom zi-
nosti, gde su krajnosti poroci, neki zbog prekomernosti, a drugi zbog
votu, jer vrlina je, ako je rec o odlicnosti, krajnos: ona je sredina u
nedostatka. * i Rec je o prekomernosti i nedostatku u pogledu osecanja
pogledu svoje sustine i odredbe. To bi moglo da se ilustruje dijagra-
ili u pogledu delovanja. Tako, na primer, ako se radi o osecanju sa- mom profesora Nikolaja Hartmana iz njegove Etike^, tu horizontalna
mopouzdanja, prekomernost tog osecanja cini luda neustrasivost — linija na dnu crteza predstavlja ontolosku dimenziju, a vertikalna
bar kada se osecanje ispoljava u delanju, a etika je zainteresovana za
ljudsko delanje — dok nedostatak predstavlja kukavicluk. Sredina ce, linija aksiolosku.
ouda, biti sredina izmedu pomamne smelosti, s jedne strane, i kuka-
vicluka, s druge: ta sredina jeste hrabrost i ona je vrlina u pogledu
osecanja samopouzdauja. Isto tako, ako za primer uzmemo cin da-
vanja novca, onda je prekomernost u toj radnji rasipnistvo — a ono je
porok — dok je nedostatak t.e radnje skrtost. Darezljivost kao vrlina
jeste sredina izmedu dva poroka, prekomernosti i nedostatka. Aristo-
tel stoga definise i opisuje moralnu vrlinu kao »sposobnost izbora, Ovaj dijagram ilustruje znacajnu pojedinost — naime, da vrlina
koja sc nalazi u sredini u odnosu na nas, (sredini) omedenoj razumom, (apsTY)) ima dvostruki polozaj. (1) U odnosu na ontolosku dimenziju,
i to tako kako bi odredio razborit covek«12. Vrliua je, dakle, dispozi- ona je sredina (jAeaory]?); (2) u odnosu na aksiolosku dimenziju,
cija da se biru u saglasnosti sa razumom, naime, prema pravilu preko ona je izvrsnost ili krajnost (axpOTT)?). Vrlina, dakle, sa vrednosne
kojeg bi birao istinski krepostan covek obdaren sposobnoscu za mo- tacke gledista, nije nekakav spoj dva poroka, jer se ona upravo
ralno pronicanje. Aristotel je poscdovanje prakticne mudrosti, sposo- u torn smislu nalazi u suprotnosti sa obadva poroka; pa ipak, ona je
bnosti da se sagleda sta je ispravno uciniti u datim okolnostima, sma- sredina s ontoloskog stanovista, jer u sebi spaja obadve dobre strane,
trao za bitnu osobinu istinski moralnog coveka; istovremeno, pripi- koje, iduci ka krajnjim tackama, cine poroke. Na primer, hrabrost nije
sivao je znatno vecu vrednost moralnim sudovima prosvetljene svesti ni samo drska smelost, niti samo hladno predvidanje rizika, vec sin-
nego bilo kakvim cisto teoretskim ili apriomim zakljuccima. To mozda teza obadva ta stava — a taj sinteticni karakter ne dozvoljava linib-
izgleda pomalo naivno, ali moramo se setiti da ce za Aristotela razbo- brosti da se izrodi, sa jedne strane, u smelost vnitolomnog coveka,
rit covek biti onaj covek koji vidi sta je za coveka dobro u bilo kome ili, s druge, u opreznost kukavice. »Ono sto je Aristotel tako s n a / n < >
spletu okolnosti: od njega se ne zahteva da ude u neku akademsku ras- osecao kod nizih moralnih vrednosti, iako nije bio kadar to da lor
pravu, vec da vidi sta istinski prilici ljudskoj prirodi u tim okolnostima. mulise, bilo je upravo uvidanje da svi vrednosni elementi, u/.eti j/.o
Kada govori o sredini, Aristotel ne misli na sredinu koja mora da lovano, imaju tacku preko koje postaju opasni i tiranski, kao i lo da
se proracunava aritmetickd: zbog toga on u svojoj odredbi kaze »u za njihovo istinsko ispunjenje u stvarnom zivotu uvek postoji ueka.
odnosu na nas«. Nepromenljivim matematickim pravilima mi ne mo- protivteza. Zbog ovog duboko opravdanog osecanja on vrlinu nije
pripisivao nijednom od tih elemenata ponaosob vec njihovoj sintezi,
Upravo u njihovoj sintezi umanjuje se opabnost koja je latentno saclr-
10 Aristotel veoma uporno istice da ispravan £in ne sme da bude samo »spo- 2ana u pojedinim vrednostima, ali se ujedno u svesti paralise i nji-
Ijasnje« ispravna radnja koju treba uciniti u datim okolnostima, vec mora da bude hova tiranija. U torn pogledu Aristotelov postupak predstavlja model
ucinjen i sa ispravnom pobudom, da proizlaziiz moralnog uzrocnika koji dela upravo
kao moralni uzrocnik. (Cf. E. TV., 1105b 5 sq.) svakog daljeg razmatranja problema moralnih oprecnosti.«14
11 E.N., B, 6sq.
12 E.N, 1106b 36—1107a 2. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«, Za-
greb 1982, str. 32.— Prim.prev. Koplston grdku red A<$YOI na ovom mestu prevodi i 13 Nicolai Hartmann, Ethik, Bd. 2, p. 256, (eng. prev.)
tumaci kao pravilo. ••— Prim, prev.) ' 4 Hartmann, Ethik, 2 (p. 424).
373
372
Medutim, mora se priznati da Aristotelovo razmatranje vrlina i ono za sta zna da je rdavo u trenutku kada ga cini. Neko ce mozda
pokazuje da je on bio poglavito pod uticajem estatickog stava Grka primetiti da bi Aristotel, zbog izrazito humanog karaktera svoje etike,
prema ljudskoj moralnosti; ta cinjenica se jasno pokazuje u njegovom u kojoj se »ispravno« objasnjava preko »dobrog«, mogao da odgovori
razmatranju o coveku izvanredne dusevne velicine". Aristotelu bi bio da caki razuzdan covek dela. sub ratione bonia.To je tacno, ali razuzdan
odvratan pojam o razapetom Bogu: on bi za njega bio najverovatnije covek ipak moze sasvim dobro da zna da je radnja koju izvodi moralno
istovremeno i neestetski i nerazumno. rdava. U stvari, iako je Aristotel odbacivao sokratsku teoriju, on a
nije nista manje, bar u odredenom obimu, gospodarila njime. Aristo-
IV. Pretpostavka moralnog delanja jeste sloboda, jer covek telu je nedostajao pravi pojam duznosti, mada se on izgleda ne ra/.li-
snosi odgovornost samo za dragovoljno ucinjene radnje, tj. voljne kuje u torn pogledu od drugih grckih mislilaca pre stoika, izuzimajuci
cinove u sirokom smislu. Covek ne moze da se smatra odgovornim ovde u izvesnom smislu Plat.ona. Aristotelova etika ne vodi dovoijno
ako dela pod fizickom spoljasnjom prinudom ili iz neznanja. Strah racuna o tome da jedna radnja moze da bude dobra ili moze da dopri-
moze da oslabi hotimican karakter neke radnje, ali jedan cm kao sto nosi dobru a da zbog toga ne bude strogo obavezna, odnosno dn IK-
je bacanje brodskog tereta sa palube za vreme oluje, mada nije cin bude duznost.
koji bi razuman covek izveo u obicnim okolnostima, jeste hotimican
jer police od samog delamika.15 V. Aristotel, slicno Platonu, nije imao nikakav istinski specilic;ui
Aristotel daje neke veoma umesne opaske o neznanju u moralnom pojam volje; ali njegov opis ili odredba izbora fcao »hoteceg uma«
kontekstu; recimo, istice da bi se za coveka koji dela u besu ili pod uti- ili »razloznog htenja«20 ili kao »hotimicne zelje onoga sto je u nasoj
cajcm pica moglo reci da dela u rfeznanju, ali se ne moze reci da dela moci«2i, pokazuje daje on imao odredeno shvatanje volje; on, naime,
iz nc/.nanja, jer to neznanje jeste posledica gneva ili pica.16 Medutim, ne izjednacava izbor davanja prednosti jednoj strani (Ttpoaipsaii;)
lesko se moze prihvatiti njegova tvrdnja da radnja izvrsena u neznanju ni sa htenjem po sebi ni sa umom po sebi. Njegov opis tog biranja
jeste ncvoljna ako se izvrsilac kasnije kaje zbog nje, a nije bezvoljna izgleda ukazuje da je on izbor smatrao u biti necim sui generisb. (Ari-
ako sc kasnije ne kaje zbog njeb; ta tvrdnja tesko moze da se prihvati, stotel zaista izjavljuje da se Ttpooupeeri,? odnosi na sredstva a ne na
jer iako izvrsiocev potonji stav moze da razotkrije njegov opsti karakter ciljeve, ali kada upotrebljava tu rec, kako u samoj Etici tako i drugde,
(tj., da li je on, u celini uzevsi, dobar ili rdav covek), naknadni stav on nije dosledan.22)
ne moze da bude osnova za razlikovanje nehotecih od pukih nehotic- Aristotel razlaze moralni proces na siedeci nacin. (1) Delatnik hoce
nih cinova.1^ da postigne odreden cilj. (2) On premislja, buduci da vidi daje JB sredstvo
za A (cilj koji treba ostvariti), C sredstvo za B i tako dalje, dok (3) ne
Kada je rec o sokratskom stanovistu, prema kome niko ne dela uoci da neko pojedinacno sredstvo blisko cilju ili udaljeno od njega, vec
protiv znanja, Aristotel pokazuje povremeno da poseduje zivo ose- kako bude slucaj, jeste nesto sto on moze da uradi ovde i sada. (4)
canje unutrasnje moraine borbe18 (bio je suvise dobar psiholog da Tada on bira to sredstvo koje mu se pokazuje kao izvodljivo hie el
bi presao preko toga); medutim, kada o tome formalno raspravlja po- mmcc, (5) vrsi odgovarajucu radnju. Tako bi, na primer, neko mogao
vodom umerenosti i razuzdanosti19, on je skloniji gledistu prema kome da pozeli srecu (u stvari, Aristotel jemislio da covek zeli to uvek). On,
onaj koji cini neko rdavo delo ne zna da je ono u torn trenutku rdavo. zatim, uocava da je zdravlje sredstvo za srecu, a da telesno vezbanje
To sigumo moze da se dogodi ponekad, kao, na primer, u slucaju radnji vodi zdravlju. Posle toga zapaza da je pesacenje nesto sto on moze
izvrsenih u naletu strasti, ali Aristotel ne uzima dovoljno u obzir cinje- da ucini ovde i sada. Stoga se opredeljuje za tu radnju i vrsi je, tj. za-
nicu da neko moze namerno da cini ono za sta zna da je rdavo, stavise, pocinje hodanje. Ova analiza mozda dobro opisuje nacin kako izna-
a U originalu: »great-souled« man, sto verovatno stoji za Aristotelovu
lazimo potrebne delatnosti s obzirom na jedan odreden cilj: tesko je,
|ieya>.o<|n>x'a E.N., 1123a 35. Dakle, Aristotelu je ideal ponosan a ne ponizan
Covek — Prim. prev. a Lat. pod razlogom dobra. — Prim. prev.
"s E.N., T 1, HOOa 8—19. 20 E. N., 1139b 4-5.
16 E. N.. F ], lllOb 24—7. 21 E.N., 1113a 9—11. (Upor. Aristotel, Nikonuihova etika, »Liber«, Zagreb
h GrC. &y.v>\i — focow Prim. prev. 1982, str. 47. — Prim, prev.)
17 E. N., lllOb 18 sq. b Lat. svog (osobenog) roda. — Prim. prev.
18 E. TV., e.g., 1102b 14 sq. 22 E. N., e. g. l l l l b 26 sq. Ali upor." npv. I !44;i 20 sq.
'» E. N., H. 1139a, 1142b, 1144b. c Lat. ovde i sada. — Prim. prev.
374
medutim, iznaci bilo kakvu stvarnu moralnu obavezu u Aristotelovom podredenog coveka, dok ce, nasuprot tome, na primljena dobrocinstva
sistemu, bar ukoliko se taj sistem uzima takav kakav jeste, bez ikakvih uvek uzvracati jos vecim kako bi svog prijatelja ucinio svojim duz-
dodataka kasnijih filozofa.
nikom, mozda je u skladu sa grckim ukusom (ili sa ukusom Nicea),
Iz ucenja da je moralno delovanje dobrovoljno i u saglasnosti s ali ce danas tesko biti prihvaceno. I Aristotelova slika coveka »du-
izborom sledi da su vrlina i porok u nasoj moci, i da je Sokratovo sevne velicine« kao coveka laganog koraka, dubokog glasa i stalozenog
ucenje pogresno. Tacno je da neko moze da stekne losu naviku takve govora, znatnim delom je stvar estetickog ukusa.25
siline da u osnovi ne moze da izbegne rdave radnje koje prirodno prois-
ticu iz te navike, ali je on. pre toga mogao da se suzdrzi od stvaranja VII. U petoj knjizi Nikomahove etike Aristotel raspravlja o praved-
te navike. Covek moze tako da pomraci svoju svest da ne uspeva sada nosti. Pod pravdom on razumeva (a) ono sto je zakonito i (b) ono sto je
da odvoji ispravno od neispravnog, ali je on sam odgovoran za to posteno i jednako. (TO JJIEV Sixaiov apa T& v6[Ai[xov xal TO taov, TO
svoje slepilo i /a prouzrokovanje svog neznanja. Moglo bi se reci da
je to opste Aristotelovo shvatanje, mada on, kao sto smo videli, u svom
formalnom razmatranju sokratskog stanovista ne obraca dovoljno
paznje na moralnu slabost i krajnju izopacenost volje.
25 E. N., 1124b 9-1125a 16. Ser Dejvid Ros, na osnovu Aristotelovog raz-
VI. Aristotelovo razmatranje moralnih vrlina je najcesce veoma matranja, daje sledece tabelu moralnih vrlina (Aristotel, p. 203).
poucno; ono pokazuje njegovu zdravorazumsku usmerenost i jasan
sud. Na primer, njegova karakterizacija hrabrosti, kao sredine iz- Osecattje Radnja Prekomernost Sredina Nedostatak
medu sulude smelosti ili vratolomnosti i kukavicluka, istice istinsku
prirodu hrabrosti i istinski je distingvira od laznih oblika hrabrosti. Strah \e / fKukavifiluk Hrabrost Neimenovano
\PIahovitost Hrabrost KukaviCluk
Slicno tome, njegov opis vrline umerenosti, kao sredine izmedu ra-
/uzdanosti i »neosetljivosti«, tacno pokazuje da umerenost ili suzdr- Neka telesna
zadovoljstva Razuzdanost Umerenost Neosetljivost
zljivost u odnosu na telesna uzivanja sama po sebi ne podrazumeva
puritanski stav prema culnorn uzivanju i zadovoljstvima cula. Njegovo (Bol koji nastaje
iz zelje za takvim Davanje novca \o Darezljivost Skrtost
uporno isticanje da sredina jeste sredina »s obzirom na nas«, i da se ne zadovoljstvima) Uzimanje novca/ \§krtost Darezljivost Rasipnistvo
moze aritmeticki odrediti, isto tako iznosi na videlo prakticne, is-
Davanje novca
kustvene i trezvene razumske poglede. Kao sto Aristotel umesno pri- naveliko Prostakluk Velicina Niskost
mecuje: »Jer ako je (za nekoga) mnogo da pojede deset merica a dve Trazenje velikih
premalo, ucitelj gimnastike nece mu propisati sest merica; to, naime, pocasti Tastina Ponos Malodusnosl
moze biti previse ili premalo za toga koji treba da prima (hranu); za
Teznja za
Milona (Milon)a c"e to biti premalo, ali za pocetnika u vezbalistu (to pocastima u
bi moglo da bude) pre\ise.«23 manjem obimu Castohleplje Neimenovano Necastoljubljc
Pa ipak, ne moze se poreci da je u izvesnoj meri Aristotelovo raz- Ljutina Srditost Blagost Mekustvo
matranje vrlina bilo odredeno tada§njim grckim ukusom.24 Tako .Govorenje istine Hvalisavost Istinoljubi- Samopotce-
njegovo shvatanje da ce se ciovek »dusevne velicine« i samopostovanja [ o sebi vost njivanje
stideti da primi dobrocinstva »(jer ce na taj nacin sebe staviti u polozaj 1 Pricinjavanje
Opstenje sa Ji zadovoljstva:
drugima 1 razonodenjem Lakrdijagtvo Duhovitost Neotesanost
23 E.N., 1106a 36-b 4. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«, Zagreb ^u zivotu uopste Poniznost Prijaznost Mrzovoljnost
1982, str. 31. — Prim. prev.).
a Poznati rvac koji je zbog svoje snage uSao u poslovicu. — Prim. prev. Stid Stidljivost Pristojnost Bestidnost
24 Biti Covek koji trazi pocasti od drugih na osnovu svoje vrline i plemenitosti,
Nezadovoljstvo
to je nama pomalo odbojna ideja, ali ona direktno potiie od o&kivanja pofiasti koje zbog dobre ili Zavist Pravedno
u homerskih junaka proizlazi i z njihove. z - Negodovanje Zloba
zle srece drugih
376 377
5" aSixov TO Tiapavofjiov xod TO avwov.") Prva vrsta pravde, takozvana Na kraju 28 , Aristotel cini veoma znacajnu distinkciju izmedu
»opsta.« pravda, prakticno se izjednacava sa postovanjem zakona; raznih tipova radnji koje su sadrzinski nepravicne; on istice da se ci-
medutim, kako Aristotel zamislja da se zakon drzave proteze — njenje neke radnje koja za posledicu ima s'teiu za drugoga, koja nije
makar idealno — na citav zivot, i da kao takav nagoni na moraine bila predvidena ili nameravana — a pogotovo ako ta steta ranije nije
radnje u smislu materijalno moralnih radnji (jer zakon, naravno, ne proisticala iz spornenute radnje — veoma razlilcuje od cinjenja jedne
moze da prisiljava na moraine radnje u formalnom ili subjektivnom raduje koja bi prirodno za posledicu imala stetu za drugog, posebno
smislu), onda je opsta pravda vise ili, manje istoznacna sa vrlinom, ako je ta steta bila ocekivana i nameravana. Ovako povucena distin-
shvacenom u njenom socijalnom vidu. Aristotel je, slicno Platonu, kcija otvara prostor za odredenje pravicnosti kao takve vrste pravde
cvrsto ubeden u pozitivnu i vaspitau funkciju drzave. To je dija- koja je iznad zakonske pravednosti, buduci da je ova poslednja suvis'c
metralno suprotno teorijama^ o drzavi kakve su razvijali Herbert opsta da bi se primenila na sve pojedinacne slucajeve. xocl e'cmv auTvj
Spenser u Engleskoj i Artur Sopenhauer u Nemackoj; ti mislioci nisu 7) <p\)Gic, T] TOU OTSIXOUC, eTcavop&wjAoc v6(jiou, 7] eXXsOTst. Sta TO xoc&oXou.-^
prihvatili pozitivne funkcije drzave a funkciju zakona su ogranicavali
na odbranu licnih prava, iznad svega na odbranu privatne svojine. VIII. Razmatrajuci intelektualne vrline, Aristotel ih deli prema
dve umne sposobnosti: (1) sposobnost saznavanja — TO ETTICTTTJ^O-
»Pojedinacna« pravda se deli na: (a) distributivnu pravdu, prema vixov — kojom uocavamo ono sto je nuzno i sto ne podleze nikakvoj
kojoj drzava raspodeljuje dobra medu svoje gradane po geometrij- slucajnosti, i (2) sposobnost prosudivanja — TO AoyioTixov — odnosno
skoj srazmeri, tj. prema zasluzi (kao sto kaze Barnet, grcki gradanin sposobnost donosenja sudova, koja se bavi onim sto nije izvesno.
su smalrao pre deonicarem u drzavi, nego poreskim obveznikom), i Intelektualne vrline saznajne sposobnosti su smaT7][iY), znanstvena
(b) korektivnu pravdu. Ova poslednja se, dalje, deli na dve vrste pra- »sposobnost dokazivanja«30, pomocu koje dajemo dokaze, i vou? ili
vcdnosti: (1) onu koja se tice dobrovoljniri odnosa ljudi (podrucje intuitivni um, kojim, na osnovu iskustva, shvatamo neku opstu
i',i-ac1unskog zakona) i (2) onu koja se tice nedobrovoljnih radnji (kri- istinu o odredenom broju pojedinacnih slucajeva a zatim tu istinu
vicni /.akon). Korektivna (popravljacka) pravda drzi se aritmeticke ili nacelo sagledavamo kao nesto ocevidno.31 Jedinstvo uma (vou?)
sra/rncrc. Aristotel je ovim dvema glavnim vrstama pojedinacne pravde i znanja (STTICTTYS^T]) daje teorijsku rnudrost (cro^ta); ona sc bavi naj-
dod;io i razmensku ili komutativnu pravdu. visim predmetima — verovatno ukljucujuci ne samo metafiziku vec,
Pravda je, prema Aristotelu, »sredina izmedu vrsenja i trpljenja takode, i matematiku i fiziku. Promisljanje tih sadrzaja pripada
nepravde«26. Medutim, ta postavka se tesko moze prihvatiti; nju Aris- idealnom zivotu coveka. »Tako bi mudrost bila (spoj) uma i /na-
totel ocigledno iznosi samo da bi pravednost uskladio sa drugim vec nosti, odnosno, kao neka glava znanja jer je znanost o onom naju
razmatranim vrlinama. Jer, na primer, pravican preduzetnik jeste onaj zvisenijem.«a Uzvisenost saznanja potice od njegovog prcdmeta; IHV
koji vise voli da drugima daje ono sto im pripada a za sebe da uzme samo vodom toga Aristotel primecuje da bi bilo nerazumno politicku nauku
svoj vlastiti udeo nego da drugom coveku daje manje nego sto takvom nazivati najvisom vrstom-znanja, osim ukoliko je covek zaista najvisi
dopada, odnosno da za sebe uzima vise nego sto mu pripada. Ali, od sveg bivstvujuceg — a on to nije verovao.32 »Jer ima mnogo toga
davati drugome vise nego sto mu sleduje, ili za sebe uzeti manje nego drugog bozanstvenije prirode od covekove, kao sto su to najocevidnijc
sto nam pripada, tesko da znaci trpljenje nepravde. Ipak, Aristotel nebeska tela od kojih je sastavljen svemir. Iz svega recenog jasno je da
odmah zatim znatno srecnije kaze da pravicnost nije, u stvari, sredina je mudrost znanost i umovanje o onom po prirodi najznacajnijem.«33
kao druge vrline, vec sredina u smislu sto proizvodi stanje koje je na
sredokraci izmedu onog u kome A ima previse i onog u kome B ima
previse. 23 E. N., 1135a 15—36a 9. Cf. Met., 1374a 26-b 22.
29 E. N., 1137b 26—7. [A to je priroda pravi&iosti (da bude) dopuna zakona
kao manjkavog zbog (njegove) opstosti«. — Prim, prev.]
30 E.N., 1139b 31—2.
31 E.N., Z, 6, 1140b 31—1141a 8.
•' //,'. N., \a 34. (»A pravedno je, dakle, ono Sto je zakonito i jednako, dok je a E. N., 1141a 19—20. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«, Zagreb
iii'pnivcilno oiio Slo je protivzakonito i nejednako.« — Prim, prev.) 1982, str. 123. — Prim, prev.)
'•'<• I',. N., I I33b 30—2. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Kultura«, Beograd 32 E. N., 1141a 21—2.
I')/(), sir. 126. — Prim, prev.) 33 E. N., 1141a 33-b 3. (Upor. AristoteJ, Nikomahova etika, »Liber«, Zagreb
•'••' /•;. N.. M33b 32 sq. 1982, str. 124. — Prim, prev.)
1/8 37')
zastupao stanoviste da sve vrlmc jesu oblici razuma (jer su forme saz-
Vrline rasudivackog dela duse (TO Xoyicmxov) jesu: TS^VVJ ill nanja); Aristotel, medutim, pokazuje da je istina pre u tome sto su
umece, »stvarala£ka sposobnost prema istinskom razumu«34, i sve one/zfz razum. »Jer vrlina nije samo sposobnost (ravnanja) prema
prakticna mudrost ili razboritost (<ppov»)<ji<;), »istinska sposobnost ispravqfom.na.2elu, nego .sposobnost (delanja) prema ispravnom nacelu;
delanja sa rasudivanjem o onome sto je-coveku dobro ili rdavo«35. a isprivno naSeTo^Trovim stvarima je razboritpst.«38 ka?.b6ritost je,
Prakticna mudrost (<pp6vy]cri<;) se, dalje, deli prema predmetu primene. dakle, nuzna za istinsku moralnost, (a) kao »vrlinkXJednog) d^a (uma)«
(1) Ako se bavi dobrom pojedinaca, onda je to prakticna mudrost u i (b) utoliko sto »odluka nece biti ispravna kake.bez-razboritosti lako
uzem smislu, odnosno razboritost. (2) Ukoliko se bavi porodicom, i vrline, jer ova (poslednja upucuje na. ispravan) cilj,—a-^prva)-5ifli-da
vodenjem domacinstva, prakticna mudrost se naziva ekonomija, do- se dela prema torn cilju«39. Ali razboritost ili prakticna mudrost, nije'
mostroiteljstvo (oixovojjua). (3) Ukoliko se bavi drzavom, naziva isto sto i dovitljivost (SewoTYjc;). Dovitljivost je sposobnost kojom
se politickom naukom u sirem smislu. Ova poslednja, politika u sirem covek uspeva da pronade ispravna sredstva za bilo koji pojedinacan
smislu, opet se, dalje, deli na: (a) ustavotvornu ili zakonodavnu spo- cilj; otuda bi i nitkov mogao da bude veoma domisljat u iznalazcnju
sobnost, odnosno politiku u uzern smislu, i (b) rukovodstvenu ili uprav- ispravnih sredstava za postizanje svog niskog cilja. Puka dovitljivosi
Ijacku sposobnost. Ova poslednja se deli na: (a) savetodavnu i (b) se, dakle, razlikuje od razboritosti, koja pretpostavlja vrline i jedmiku
pravosudnu delatnost. (Uprkos svim ovim podelama, vazno je zapa- je moralnom uvidanju,40 Razboritost ne moze da postoji bez domis-
ziti da je to, u stvari, uvek ista vrlina koja se, ako je usmerena na po- Ijatosti, ali ne moze da se svede na domisljatost i dovitljivost. Razbo-
jedinca, naziva prakticnom rnudroscu, a politikom ako se bavi dobrom ritost je moralna vrlina; drugim recima, prakticna mudrost je dovit-
drzave.) ljivost utoliko sto se bavi sredstvima koja vode ka postizanju ciljeva,
Prakticna mudrost se, kaze Aristotel, sluzi prakticnim silogizmom, ali ne bilo kakve vrste ciljeva, vec istinskog covekovog cilja, onog sto
aa primer A je cilj, B je sredstvo, dakle treba da bude ueinjeno B. (Upo- je najbolje za coveka; moralna vrlina je, pak, ta koja nam omogucava
/oren na to da nam ovaj postupak, na zalost, daje samo jedan hipo- da izaberemo ispravan cilj, pa u torn smislu razboritost pretpostavlja
teticki a nc kutegoricki imperativ, Aristotel bi mogao da odgovori moralnu vrlinu. Aristotel je sasvim svestan toga da je moguce da co-
da jc LI clici cilj sreca, a posto je sreca cilj kome svi teze i kome ljudi vek cini ono sto je ispravno, ono sto treba da cini, a sam da ne bude
ne mogu a da ne streme, kome ljudi, dakle, teze po prirodi, onda je dobar covek. Pojedinac je dobar samo ako njegovo delanje proizlazi
razumljivo sto se imperativ koji se tice naseg izbora sredstava za ovaj iz moralnog izbora i ako je to delanje izvedeno zbog toga sto je dobro.41
cilj razlikuje od imperativa koji se odnosi na sredstva za neki slobodno A za to je neophodna razboritost.
izabran cilj; dok je ovaj potonji imperativ hipoteticki, onaj prvi je Aristotel dopusta da je moguce odvojeno posedovati neke »pri
kategoricki.) Aristotel, sa svojim uobicajeno dobrim zapazanjem, iz- rodue« vrline (na primer, dete moze da bude prirodno hrabro, a islo
ricito primecuje da neki ljudi, na osnovu svog zivotnog iskustva, mogu vremeno da ne bude plemenito); medutim, da bismo iniuli mondial
da imaju znanja o tome koju ispravnu radnju treba uciniti u datom vrlinu u puoom smislu reci, tj. da bismo je imali kao ra/.umsku dispo-
trenutku, mada nemaju jasnu zamisao o opstim nacelima. Otuda uve- ziciju, neophodna je razboritost. Stavise, »ako (u coveku) prcbiva jedna
renje da je bolje znati zakljucak prafcticnog silogizma, i bez velike pre- (vrlina) razboritosti, istovremeno prebivaju i sve (druge)«42. Sokiul
mise, nego znati veliku premisu bez poznavanja zakljucka.36 je, dakle, bio u pravu kada je mislio da nijedna vrlina ne moze da bude
S obzirom na Sokratovo glediste da je svaka vrlina oblik razbo- bez razboritosti, mada je gresio kada je pretpostavljao da su sve vrline
ritosti, Aristotel izjavljuje da Sokrat ima delom pravo a delom gresi. oblici razboritosti. U Eudemovoj etici Aristotel primecuje da su /a
»Gresio je smatrajuci da su sve vrline (oblici) razboritosti, ali je lepo
rekao da (nijedne vrline) ne moze biti bez razboritosti.«37 Sokrat je 38 E.N,, 1144b 26—8. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«, Zagreb
1982, str. 133. — Prim, prev.)
34 E, N., 1140a 9—10, 20—21. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«, 39 E. N., 1145a 2—6. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Kultura«, Beograd
Zagreb 1982, str. 120. — Prim, prev.) 1970, str. 162. Prvi deo recenice je iskvaren u grdkom originalu. — Prim, prev.)
35 E.N.. 1140b 4—6. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«, Zagreb to E. N., 1144a 23 sq.
1982, str. 121. — Prim, prev.) 41 E.N., 1144a 13 sq.
36 E. N., 1141b 14—22. 42 E.N., 1144b 321145a 2. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Kultura«,
37 E. N., 1144b 19—21. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«, Zagreb Beograd 1970, str. 162. — Prim, prev.)
1982. str. 133. — Prim, prev.)
381
380
Sokrata sve vrline bile oblici znanja, tako da bi se, na primer, sa/.- u U&MIJU, zatim zadovoljstva) koja dolaze preko cula, kao ona kroz
navanje pravde i postajanje pravednim odigravalo istovremeno, bas kao miris, pa mnogi (utisci) slufia i vida, i najzad secanja i nadanja.«48
sto smo mi geometricari od trenutka kada naucimo geometriju. Uo- Zadovoljstvo je, dakle, nesto pozitivno,, a njegov ucinak je usavr-
cavajuci ovde tesko6u, Aristotel kaze da je neophodno razluciti teo- savanje upraznjavanja neke sposobnosti. Zadovoljstva se specificno
rijska znanja od stvaralackog znanja. »Jer mi ne zelimo da znamo sta razlikuju prema svojstvima radnji za koje su vezana, a merilo toga sta
jc hrabrost vec da budemo hrabri, niti (hocemo) da saznamo sta je je istinski prijatno i neprijatno mora da bude moralan covek. (Aristo-
pravda nego da budemo pravedni.«43 Slicno tome, u takozvanoj Veli- tel istice znacaj obucavanja dece u izboru pravih uzivanja i odbaci-
koj ctici zapaza da »ako neko zna sta je pravednost (on) nije samim vanju onoga sto treba izbcgavati; »zato se mladi vaspitavaju uprav-
tim pravedan«44, dok u Nikcmahovoj etici uporeduje one koji misle Ijanjern pomocu uzitka i bola«49. Neka uzivanja su prijatna sarno onima
da ce postati moralni pukim teoretisanjem i bolesnke koji pazljivo slu- cija je priroda iskvarena: istinska uzivanja za coveka jesu ona koja
saju ono sto im lekar govori, ali ne sprovode nijedno od njegovih uput- prate radnje prilicne coveku: »ostala (uzivanja jesu ljudska samo)
stava45. drugostepeno i umanjeno kao i delanja (za koja su vezana)«30.
IX. Aristotel ne prihvata da su zadovoljstva kao takva rdava. Aristotelov trezven razum i psiholoska pronicljivost ocigledni su
Zadovoljstvo ne moze da bude istinski dobro, kao sto je mislio Eudokso, u citavom ovom razmatranju o uzivanju. Moguce je da ce neki misliti
jer je Zadovoljstvo prirodna propratna okolnost jedne nesputane de- da je on prenaglasavao zadovoljstva teorijske i cisto intelektualne aktiv-
latnosti (kao neka vrsta obojenosti vezane za tu delatnost), a delatnost nosti, ali cinjenica je da on strpljivo izbegava sve krajnosti, ne slazuci
jc ta kojoj treba teziti, ne propratno uzivanje. Mi treba da cinimo od- se, s jedne strane, s Eudoksom da je uzivanje istinsko dobro, niti, s
redene radnje cak i ako iz njih ne bi proisteklo nikakvo Zadovoljstvo.46 druge strane, sa Speusipom da su sva uzivanja losa.
Osim toga, nije istina da su sva zadovoljstva pozeljna, jer se radnje, X. Osmu i devetu knjigu Nikomahove etike Aristotel posvecuje
u/. koje idu neka zadovoljstva, cesto pokazuju kao sramotne. razmatranju prijateljstva. Prijateljstvo je, kaze on, »neka vrlina ili
Medutim, ako Zadovoljstvo nije pravo dobro, to ne znaci da treba ono sto ide uz vrlinu; osim toga, ono je nesto najnuznije u zivotu«51.
otici u suprotnu krajnost i tvrditi da je svako Zadovoljstvo rctavo zbog Aristotel je sklon da prijateljstvo razmatra sa stanovista naseg sops-
toga sto su neka uzivanja sramotna. U stvari, kaze Aristotel, mogli tvenog ja. Recimo, on naglasava covekovu potrebu za prijaleljima u
bismo reci da sramotna zadovoljstva nisu istinski prijatna, bas kao sto razlicitim razdobljima zivota, i izrazava misljenje da covek u prija-
belina koja se pojavljuje covelcu ostecenog vida mozda nije stvarno teljstvu voli sebe — a to zvuci prilicno egoisticki. Ali on pokusava da
bela. Moguce je da ova opaska nije mnogo ubedljiva: znatno ubed- pomiri egoizam i altruizam, ukazujuci na to da je nuzno razlikovati
Ijivije je, medutim, Aristotelovo zapazanje da sama zadovoljstva mogu razna znacenja izraza »voleti sebe«a. Neki Jjudi teze da izvulcu za sebe
da budu pozeljna, ali ne kada se postizu na sraman nacin: a jos ubed- sto je moguce vise novca, pocasti i telesnih uzivanja; takve mi, uz pre-
Ijivija je njegova misao da se zadovoljstva specificno razlikuju prema kor, nazivamo »sebeljubivima«; druge, tj. dobre Ijude, koji se brinu o
radnjama iz kojih se izvode.47 tome da se istaknu vrlinom i plemenitim delima, mada su i oni »sa-
Aristotel ne zeli da prihvati glediste prema kome je Zadovoljstvo moljubivi«, ne osudujemo zbog toga. Takav covek »ce pokloniti i novae
naprosto nadopunjavanje, tj. glediste prema kome bol predstavlja neku
rnunjkavost prirodnog stanja a Zadovoljstvo dopunu tog nedostatka.
Dodusc, istina je da tamo gde ima dopunjavanja nekog nedostatka ima 48 E.N., 1173b 16—19. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Kultura«, Beo-
i /.adovoljstva, kao i to da bol postoji tamo gde ima iscrpljenosti, pa grad 1970, str. 256. — Prim, prev.)
49 E.N., 1172a 19—25. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Kullura«, Beo-
ipak, ne mozemo uopsteno reci da je Zadovoljstvo nadopuna koja dolaxi grad 1970, str. 251. — Prim, prev.)
posle prethodnog bola. »Jer, bez (prethodnog) bola su (zadovoljstva 50 E. N., 1176a 22—9. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Liber«. Zagreb
1982, str. 227. — Prim, prev.)
1< E. N., 1216b 3—26. ^ /-,'. N., 1155a 3—5. (Upor. Aristotel, Nikomahova etika, »Kultura«, Beograd
•'•« M. A/., 1183b 15—16. 1970, str. 196. — Prim, prev.)
•" /•:. N., 1105b 12—18. " Aristotel upotrebljava izraz iptXau-rot; (N.E., 1168b 14) koji moze da ima po-
•'<> K N., 1174a 7—8. /itivno i ncgativno zna&nje; mi ih razdvajamo na samoljublje i sebeljublje. — Prim.
•n /•:. N., 1173b 20—31.
ako bi od toga prijatelji zadobili vise; jer novae (tada) pripada prija- vrsta prijateljstva je savrscno prijateljstvo i istrajava onoliko dugo ko-
teljima, a njemu samom ono plernenito; tako on sebi upravo dodeljuje liko obadva prijatelja zadrzavaju svoj karakter — »a vrlina je«, kaze
vece dobro. Na slican nacin (postupa) i sa pocastima i polozajima«52. Aristotel, »nesto trajno«a.
Slika coveka koji novae ili sluzbu prepusta. svome prijatelju da bi mo- Kao sto bi moglo i da se ocekuje, Aristotel iznosi mnoga zapa-
gao sam sebi u zaslugu da upise jedan plemenit cm, bez sumnje nije zanja o prijateljstvu, koja, ako nisu duboka, jesu ostroumna i tacna,
sasvim ugodna; Aristotel je svakako u pravu kada primecuje da mogu i koja su podesna ne samo za razumevanje prirodnih prijateljstava
da postoje dve vrste samoljublja: dobra, a takode i losa. (Zaista, mi vec i za natprirodna prijateljstva, poput onog sa nasim Gospcdom Hri-
smo duzni da volimo sebe i sebe, koliko je mogucno, da ucinimo dob- stom. Na primer, on primecuje da se prijateljstvo razlikuje od ljubavi
rima.) Znatno je srecnija Aristotelova izreka da su odnosi jednog co- po tome sto je ovo potonje strast, a prvo odgojena dusevna nastroje-
veka prema njegovom prijatelju isti kao i njegovi odnosi prema sebi nost58, i da se »zelja za prijateljstvom brzo rada, a (samo) prijateljstvo
samom, jer je prijatelj drugo ja. 53 Drugim recima, pojam jastvaa u
Aristotela moze da se rastegne i prosiri tako da obuhvati i prijatelje,
cija sreca ili nevolja, uspeh ili neuspeh, postaju nesto nase vlastito. XI. »Ako je sreca dejstvo prema vrlini, razumno je da (ce to l^iti
Povrh toga, uzgredna zapazanja, poput opaske da je »prijateljstvo iz- dejstvo)prema najvecoj (vrlini), a to bi bila (vrlina) najboljeg (u nama).«"°
gleda vise u tome da se voli nego da se bude voljen«54, ili opaska da se Sposobnost teorijskog izucavanja (kontemplacije) jeste sposobnost cijc
»onima koji se vole zeli dobro zbog njih samih«55, pokazuju da Aristo- upraznjavanje, prema Aristotelu, predstavlja savrsenu srecu; pod torn
telovo shvatanje prijateljstva nije bilo tako egoisticko kao sto bi po- sposobnoscu on podrazumeva sposobnost intelektualnog ili filozofskog
nekad mogle da nas navedu na taj zakljucak njegove reci. delovanja, pokazujuci na taj nacin da sa Platonom deli intelektualis-
ticko stanoviste. Aristotel ne razjasnjava precizno odnos moralnog
Da je Aristotelov pojam prijateljstva bio veoma sirok, to moze delanja i najvise vrste ljudske srede, ali u Etici on sasvim jasno ukazuje
da se vidi iz toga kako on deli razlicite vrste prijateljstva. (1) Na naj- na to da istinska sreca nije moguca bez moraine vrline.
uizem nivou su prijateljstva nastala zbog koristi, kada ljudi ne vole
svoje prijatelje zbog onoga sto su oni po sebi, vec samo zbog dobitka Aristotel navodi nekoliko razloga u prilog tvrdnji da se covekova.
koji odnjih ocekuju.56 Takva prijateljstva su neophodna coveku, jer najvisa sreca sastoji u intelektualnom razmatranju (S-EWpYJcai).61
covek nije ekonomski samostalan. Poslovno prijateljstvo bi spadalo (1) Um je najvisa covekova sposobnost, a teorijska kontemplacija je
u tu vrstu prijateljstava. (2) U drugu grupu spadaju prijateljstva nastala najvisa aktivnost uma. (2) Taj oblik aktivnosti mozemo da odrzimo
zbog uzivanja. Ona se temelje na prirodnom zadovoljstvu koje ljudi duze nego bilo koju drugu, na primer duze nego telesmx aktivnost.
nalaze u drustvu svojih drugova i karakteristicna su za mlade, jer (3) Zadovoljstvo je jedan od sastavnih delova srece, »a od (svih) dej-
»(mladi) zive po osecanju, i poglavito idu za onim sto im je slatko i stava prema vrlini najslade je, kako se smatra, (ono) saobrazno mud-
prece«57. Obadva ova tipa prijateljstva nisu postojana, jer kada mine rosti«. (Ova poslednja primedba se, mozda, ucinila pomalo neobicnom
razlog za prijateljstvo — korisnost ili uzivanje -— unisteno je, takode, cak i samom Aristotelu, jer on ubrzo dodaje da »izgleda fiiozofija doi-
i prijateljstvo. (3) U trecu grupu spadaju prijateljslva zbog dobra. Ta sta donosi najcudesnija uzivanja, cista i postojana, pa je razumno sto
389
stima i da su usled toga podesni za razlicite polozaje u drus'tvu. Zao grc"kim stavom prema trgovanju, koje je bilo smatrano za nesto nedo-
nam je sto je Aristotel kanonizovao tadasnju instituciju ropstva, ali pusteno i nedolicno slobodnom coveku, Znacajno je spomenuti i Ari-
treba znati da je ta kanonizacija znatnim delom tvorevina odredenih stotelovu osudu »lihvarstva«, radanja novca iz novca, kako ga on
istorijskih okolnosti. Lisena svojih tadasnjib. istorijskih uslovljenosti, naziva. »Jer novae je nastao radi razmene, dok kamata samo (novae)
ta kanonizacija podle/e kritici ne toliko zbog toga sto tvrdi da se ljudi umnozava.«a Doslovno uzevsi, taj iskaz bi osudivao svako uzimanje
razlikuju po sposobnosti i prilagodljivosti (ta istina je suvise ocevidna kamate na novae, mada je Aristotel verovatno prvenstveno imao u
da bi se posebno razradivala), vec zbog toga sto povlaci preterano vidu profesionalne pozajmljivace novca, ili zelenase u nasem smislu,
krute dihotomije izmedu dve vrste ljudi i zbog toga sto »ropsku pri- koji su svoje zrtve nalazili medu siromasnim, lakovernim i neupucenim
rodu« smatra gotovo za nesto nize od ljudske prirode. Medutim, Ari- ljudima; taj stav on je opravdavao svojim ucenjem o »prirodnoj« svrsi
stotel je svoje prihvatanje i opravdavanje ropstva ublazavao na razne novca. Za razliku od krava i ovaca koje imajxi prirodan porast, kao sto
nacine;upornoje isticao da gospodar ne bi trebalo da zloupotrebljava ga imaju i vocke, novae nema nikakav prirodan porast: on je zamisljcu
svoju vlast, jer su interesi gospodara i roba zajednicki8, i govorio je da bude sredstvo razmene i nista vise. Njegova prirodna svrha jeste
da bi svi robovi trebalo da imaju izglede za oslobodenje9. Osim toga, da sluzi kao sredstvo razmene, a upotrebljava se na neprirodan nacin
on nije smatrao da dete roba po rodenju mora i samo da bude rob po ako se koristi za dobijanje veceg bogatstva cistim pozajmljivanjcm, be/
prirodi, a odbacivao je ropstvo na osnovu prava pobednika, s obraz- ikakve razmene dobara. za novae i bez ikakvog pozajmljivaccvog rada.
lozenjem da se nadmodna sila i veca izvrsnost ne podudaraju, kao i Da Aristotel ovde nije imao u vidu moderne finansije nije potrebno da se
/.bog toga sto svaki rat ne mora da bude pravedan.10 Pa ipak, posma- istice. Ne mozemo reci kako bi on reagovao na nas finansijski sistem
tranu po sebi ta racionalizacija ropstva zasluzuje zaljenje i pokazuje da je danas ziv, da li bi odbacio svoja gledista, preinacio ili nasao zao-
ograniccne poglede ovog filozofa. U stvari, Aristotel je, prvo, odba- bilazni put. za njih.
cio legitimnost istorijskog porekla ropstva(osvajanjem), azatimjepoceo IV. Kao sto bi moglo i da se ocekuje, Aristotel nije sebi dozvolio
da dajc filozofsku racionalizaciju i opravdanje ropstva! da bude zaveden Platonovom slikom idealne drzave. On nije verovao
III. Uopsteno uzevsi, Aristotel razlikuje dva nacina za sticanje da su neophodne tako korenite promene, kakve je predlagao Platon; ta-
dobara, i mcdu njima jedan posredan nacin.11 kode, nije smatrao da bi sve one bile pozeljne, cak i ako bi bile izvodljive.
1. Prvi nacin sastoji se u »prirodnom« pribavljanju onoga sto je Tako je, na primer, odbacio Platonovu zamisao o jedinstvenim us-
potrebno za zivot, npr. gajenjem stoke, lovom ili obradom zemlje. tanovama za decu cuvara drzave, s obrazlozenjem da je dete svih, u
Covekove potrebe same postavljaju prirodno ogranicenje preteranom stvari, nicije dete. Govorio je da je bolje biti nekome obican rodak nego
gomilanju takvih potrepstina. Platonov sin!12 Slicno tome, on je kritikovao i tezu o zajednistvu do-
bara, s obrazlozenjem da bi zajednicka svojina izazivala stalne prepirke,
2. Posredan nacin sticanja dobara jeste trgovina zamenom robe a time posredno i nedelotvornost drzave. Prema Aristotelovom mis-
za robu, tzv. trampa. Pri trampi stvar se ne koristi u svojoj »pravoj Ijenju, uzivanje svojine jeste jedna vrsta zadovoljstva i stoga nema
nameni«, ali ukoliko se koristi za sticanje zivotnih potrepstina i tram- razloga da se citava drzava cini srecnom na taj nacin sto ce se njeni
pa moze da se nazove prirodnim oblikom sticanja dobara. cuvari lisiti ovog izvora srece; u sreci. naime, uzivaju ili pojedinci ili
3. »Neprirodan« nacin sticanja bogatstva jeste onaj kojim se ko- u njoj uopste niko ne uziva. 1 ^ Uopste, Platon je tezio preteranoj uni-
risti novae kao sredstvo razmene za dobra. Kama se cini veoma ne- fikaciji. Aristotel, takode, nije imao nikakve simpatije za gomilanje
obicnim to sto je Aristotel osudivao trgovinu na malo, ali njegova bogatstva kao takvog; ali on se zalagao ne toliko za izjednacavanje
predrasuda je znatnim delom bila odredena tadasnjim uobicajenim celokupne svojine koliko za obucavanje gradana da ne zude za preko-
mernim bogatstvom, kao i za sprecavanje onih, ako takvih bude, fcoji
ne mogu da se oduce od toga.
s Pol, Cf. 1255b 9—15, 1278b 33—8. [Na jednom mestu (1260b 5—7) Aristotel
kritikuje Platonovo shvatanje da gospodari ne treba da saobracaju sa svojim robo-
vima.] a Pol., J258b 4. — Prim. prev.
9 Pol., 1330a 32—3. 12 Pol., I262a 13—14. (»Jer bolje je biii necak nekog nego neciji sin na taj na-
JO Pol., 1254b 32—4, 1255a 3—28. f'm.« - - I'ritn. prev.)
" Pol., 1256asq. (A, 8—11) '•' Pol., !264b ( 5 - 2 3 .
390 391
V. Kvalifikovanost pojediiica da bude gradanin Aristotel odreduje davini srednje klase; ona je, vise-manje, stanica na sredokraci izmedu
na osnovu prakse atinske demokratije, koja nije bila ista kao moderna oligarhije i demokratije, jer u politeji — za razliku od oligarhije —
demokratija predstavnickog sistema. Prema Aristotelovom shvatanju, istinski vlada mnostvo, all ne i gomila be/ ikakve svojinc kao sto jc
svi gradani treba naizmenicno da uzimaju ucesca u vlasti i da budu slucaj u demokratiji; naime, u politeji gradanska prava imaju oni
podvrgnuti vlasti14, a najmanji obim gradanskih prava. jeste onaj koji koji sluze u vojsci, na primer u svojstvu tesko naoruzanih hoplita, a
podrazumeva pravo sudelovanja u skupstini i u radii sudova. Stoga je takva sluzba je iziskivala posedovanje odredene imovine. Aristotel tu
gradanin onaj &> s^ovoia xoiucovew apx^i? pouXeimxvj? xal xpmx7)<;.15 verovatno ima u vidu — mada se o tome ne izjasnjava direktno —
Cinjenica da je bavljenje skupstinskim i sudskim poslovima sma- atinsko uredenje iz 411. godine stare ere, u kome je vlast bila raspo-
trao sustinskim odlikama gradanina, navela je Aristotela da medu gra- deljena medu pet hiljada ljudi koji su posedovali teske oklope i u kome
dane ne uvrsti klasu zanatlija i obrtnika, jer oni nisu imali za to neop- je bio ukinut sistem nadoknade za prisustvovanje skupstinama. To je
hodnu dokolicu. Drugi razlog tog iskljucivanja proizlazi iz Aristote- bilo vreme Teramenovog (Theramenes)a ustava.19 Aristotel se divio
lovog shvatanja da mukotrpan fizicki rad sputava dusu i cini je ne- toj vrsti ustava, mada nama mozda ne zvuci tako ubedljivo njegova
podesnom za istinsku vrlinu.16 teza da je srednja klasa najpostojanija na vlasti, zbog toga sto ce so,
navodno, i bogati i siromasni verovatno pre pouzdati u Ijude sred-
VI. Raspravljajuci o raznim vrstama ustava, Aristotel drzavna njeg imovnog stanja nego jedni u druge. (Stoga se srednja klasa, prcina
uredenja deli na ona koja imaju u vidu opstu korist i na ona koja teze Aristotelovom uverenju, ne mora plasiti nikakve pobune protiv svoje
koristi onih koji su na vlasti. l i Obadvete vrste uredenja se, dalje, dele vlasti.) Ipak, u torn gledistu ima, bez sumnje, neke istine.20
na po tri podvrste, tako da se, na kraju, dobijaju tri dobre vrste ustava
i tri rdave ili izopacene vrste ustava. Ispravnom drzavnom uredenju VII. Aristotel ostroumno razmatra razne vrste i stupnjcve prevrata
unutar monarhije — basileji — odgovara iskrivljena forma tiranije, u razlicitim drzavnim uredenjima, njihove uzroke i sredstva za njihovo
aristokraliji odgovara oligarhija, a politeji demokratija; u daljem raz- sprecavanje; zahvaljujuci svom velikom znanju iz istorije, on je bio
jmilranju uporcdnih oblika raznili ustava Aristotel iskazuje svoje po- kadar da navede prikladne istorijske primere onoga sto je nacelno
liticko stanoviste. Prema njemu, ideaino je da jedan covek u pogledu opisivao.21 On, na primer, ukazuje da je prevratnicki nastrojen duh
izvrsnosti toliko prevazilazi sve druge gradane, i pojedinacno i skupa, ziiatnim delom posledica jednostranih shvatanja pravde: dok demo-
da se namece kao prirodan monarh i vladar. Ali cinjenica je da se sa- krati misle da gradani, buduci da su jednako slobodni, treba da budu
vrsen covek ne pojavljuje tako lako, i da se junaci, koji sve natkriljuju, jednaki i u svemu ostalom, oligarsi misle da gradani treba da budu
srecu samo u neobrazovanih naroda. Buduci da je tako, od monarhije nejednaki u svemu jer ne poseduju jednaku imovinu. Aristotel nagja-
je bolja aristokratija, tj. vladavina mnozine dobrih ljudi. Aristokratija sava da upravljaci ne bi trebalo da imaju mogucnost da iz sluzbi kojc
je najbolji oblik vladavine za Ijude kojima kao slobodnim Ijudima mogu obavljaju izvlace za sebe novcanu korist; povodom toga istice da jc
da upravljaju oni koji su zbog svoje izvrsnosti sposobni za politicko neophodno da oni koji treba da obavljaju visoku sluzbu u dr/avi budu
vocstvo. Medutim, Aristotelu se cini da je cak i aristokratija mozda odani ustavu, sposobni za upravljacku sluzbu i da budu cvrstog k a i a
suvise visok ideal za njemu savremenu drzavu, i stoga zagovara »po- ktera. O ma kakvom da je tipu uredenja rec, krajnosti moraju du NO
liteju«, u kojoj »prirodno nastaje za rat pripravan svet koji je u stanju izbegavaju; jer i oligarhija i demokratija, ako se izrode u svoje k'nijnobli,
da se potcinjava i da vlada prema zakonu koji dodeljuje sluzbe dobro- sigurno ce zbog nezadovoljnih stranaka, koje proizlaze iz tih krajnosti,
stojecima prema zasluzk18. To uredenje je prakticno ekvivalentno via- na kraju biti suocene sa pobunama.
392
VIII. U sedmoj i osmoj knjizi Politike Aristotel iznosi po/itivna nacajne, pa da se uopste ne brinu za. njih. (O muzickom vaspilanju
gledista o tome kakva bi trebalo da bude drzava. Aristotel ima zanimljivo zapazanje, da je zvecka »pristala vrlo ma.loj
1. Drzava mora da bude dovoljno velika da bi bila sama sebi deci tj. odojcadi, dok je (muzicko) vaspitanje zvecka za decu vei-ej>.
dovoljna (naravno, Aristotelovo shvatanje o tome sta je stvarno samo- uzrasta«26.
dovoljna zajednica bilo bi potpuno neprimereno modernim vremenima), Posto je Politika na nesrecu nepotpun spis — ncdostaju odeljn
ali ne toliko velika da u njoj nije moguce sprovesti red i dobru upravu. 0 vaspitavanju u podrucju nauke i filozofije — ne moze se lacuo ivci
Drugim recima, ona mora da bude dovoljno velika da ispuni osnovni kakva bi uputstva Aristotel dao za vise vaspitanje gradana. M e d u t i n i ,
zadatak drzave ali ne toliko velika da vise ne moze da ucini to. Pri torn ocigledno je jedno, naime to da su i Platon i Aristotel imali vcoma prr-
se broj gradana neophodan za realizaciju osnovne svrhe drzave ne finjeno i plemenito shvatanje o vaspitanju i obrazovanju gradaiiii. polisa.
moze odrediti a priori aritmeticki.22 Oni bi bili veoma malo naklonjeni svakqj onoj zamisli vaspitanja l«>|a
bi naglasavala tehnicko i utilitaristicko obucavanje, jer se l a k o PD:.
2. Slicno je i sa velicinom drzave. Drzava ne bi trebala da bude tavljeno vaspitanje ne dotice visih sposobnosti duse, pa /lio).', lof.a i:r
tako malog prostranstva da u njoj nije mogucno imati dokolicu, od- osposobljava pojedinca da postigne svoj pravi cilj, a lo jc / . a p i a v o
nosno, da na njenoj teritoriji ne moze da se odvija kulturni zivot, niti svrha vaspitanja. lako se ponekad moze uociti da je Arislolrl vdc-o
pak tako velika da to bude uzrok preobilja. Polis, prema Aristotelovom ljude da vaspitava samo zato da bi od njih nacinio / u p r a n i k r u < l i
miSljcnju, ne treba da tezi ka obilju svega i svacega, vec treba da uvozi zavnoj masini, to, u stvari, nije tako: on jc smatrao da si- n l | di/.avc
0110 sto mu je potrebno a da izvozi svoje viskove.23 1 cilj pojedinca poklapaju, ne u smislu da drzava treba p n l p u n o da
!!. Stanovnistvo. Poljoprivredni radnici i zanatlije su neophodni apsorbuje pojedinca, vec u smislu da drzava prosperira ako su njrni
dr/.avi, all oni ne treba da uzivaju gradanska prava. Samo ce pripadnici gradani dobri ljudi i ako postizu svoj vlastiti pravi cilj. Jednio slvarno
trei'e klasc, klase ratnika, biti gradani u punom smislu. U mladosti oni jamstvo postojanosti i napretka drzave jeste moralna dobrota. i ITS
ce bili ratnici, u srednjim godinama upravljaci ili sudije, a svestenici titost gradana, i obrnuto, sve dok drzava nije dobra i dok sist.ein njc
u po/.nom dobu. Svaki gradanin ce posedovati komad zemlje blizu nog vaspitanja nije uman, moralan i zdrav, gradani nece postal i dobu.
grada i drugi blizu granice (tako da svi budu zainteresovani za odbranu Pojedinac postize svoj istinski razvitaki savrsenstvo svoj i in k o n k i v l n i m
drzave). Tu zemlju obradivace robovi, varvari i perijeci bez gradanskih zivotom, a to je zivot u drustvu, tj. u drzavi, dok dr/.ava posli/.r :.vi>)
prava.24 istinski cilj usavrsavanjem pojedinacnih pripadnika dr/,avc. Ha An:,
totel drzavu nije smatrao velikim Levijatanom iznad svakop. dobia
4. Vaspitanje. Aristotel je, poput Platona, pridavao veliki znacaj i zla, jasno se vidi iz kritike koju on upucuje Lakedemonjaninia. Vi
vaspitanju i smatrao je, takode slicno Platonu, da ono treba da bude lika je greska, kaze on, misliti da rat i prevlast jesu sve-i-svja. di/.avr,
povereno drzavi. Vaspitanje mora da pocne telesnim vaspitanjem, jer Drzava postoji radi dobrog zivota i podlozna je istom zakoniku mo
se telo i njegovi prohtevi razvijaju ranije od duse i njenih sposobnosti; ralnosti kao i pojedinac. Kao sto Aristotel kaze, »iste (stvari) su naj-
tclo treba vezbati radi duse a porive treba podrediti umu. Vaspitanje bolje i za pojedinca i za zajednicu«27. Razum i iskustvo poka/.ujii da.
sloga, najpre i prvenstveno, jeste moralno vaspitanje i buduci da gra- zakonodavac treba da usmeri sve vojne i druge mere ka uspostavljanju
d a n i n ne mora da zaraduje za zivot radeci na selu ili kao zanatlija, mira. Vojnicke drzave su bezbedne samo u ratnim vremenima: lead a
on o- b i t i obucavan da bude, prvo, dobar vojnik, a zatim, dobar u- jednom steknu svoju imperiju, one pocinju da rdaju kao gvozde i pro-
pravljac- i sudija. 25 Ovo naglasavanje moralnog vaspitanja vidi se i u padaju. I Platon i Aristotel su se, dakle, svojom zaokupljenoscu da
Ausldli lovini uaznakama o prenatalnoj brizi i de<5ijim igrama. Oni podsticu istinski oplemenjen zivot suprotstavljali imperijalistickiin
ko|i vaspilavaju, treba veoma ozbiljno da shvate sve mere koje se ticu snovima o vojnoj drzavi.
vaspilanja. i da igre dcce i price koje im se pricaju ne smatraju za bez-
/W, I U.M) 33 I326h 24. 26 Pol., 1340b 29—31. (Upor. Aristotel, Politika, »Kultura«, Hi-o,..ni.l l ' » / n .
/'../, I !?<>!) 25 I327b 18. str. 271. — Prim. prev.).
/'../.. I l.'KI) 2 13.11h 23. 2 7 Pol.. I333b 33. (Upor. Aristotel, Politika, »Kultura«, Beo;',iad l ' ' / i : n •:»
/','/, I l?3h I313a If). i. prcv.)
stva dodeljuje matematici odredenu dijagnosticku vrednost u odnosu
na lepe predmete. (Izgleda da je i sam Aristotel bio svestan toga da na
torn mestu nije bas sasvim jasan, pa zbog toga u produzetku obecava
mnogo razumljivije razmatranje; medutim, ispunjenje tog obecanja,
ako je ono ikada ispunjeno, nije doprlo do nas.)
Slicno tome, Aristotel u Poetici6 kaze da »lepota jeste u velicini
i poretku«, odnosno da se sastoji u velicini i radu. Da bi zivo stvorenje
bilo lepo, u razmestaju njegovih delova mora biti ispoljen nekakav
TRIDESET TRECE POGLAVLIE red a ono samo mora da poseduje i odredenu velicinu, ni suvise veliku
ni suvise malu. To mesto bi se, dakle, podudaralo, manje-vise, s odre-
ARISTOTELOVA ESTETIKA denjem koje je dato u Metafizici i iz njega bi proizlazilo da je lepo objelct
I. Lepo posmatranja a ne zelje.
I. Aristotel razlikuje lepo od onog sto se samo svitfa. Na primer, IV. Zanimljivo je zabeleziti da Aristotel u PoeticH za pivdmol
u jednom spisu zbirke Problema1 on suprotstavlja polno dopadanje komedije oznacava smesno, koje je »deo ruznog«. (Smesno je »neka pog-
estetickom odbiru, razlucujuci tako istinsku objektivnu lepotu od »le- reska i rugoba koja ne donosi bol ili stetu«.) To bi znacilo da se ruzno
pote« koja je samo predmet pozeljnosti. Isto tako, on u Metafizici2 moze upotrebljavati u umetnickom delu, ukoliko je podredeno celo-
kaze da i matematicke nanke nisu potpuno lisene lepog. Dakle, za kupnom u6inku. Medutim, Aristotel ne razmatra izricito odnos ruz-
njega lepo ne moze da bude tek dopadljivo, ono sto je ugodno za cula. nog i lepog, niti pitanje u kojoj meri »ruzno« moze da postane sas-
II. Da li Aristotel razlikuje lepotu od dobra? Po svcmu sudeci tavan element lepog8.
oil u tome nije bio bas mnogo jasan.
1. U Retorici* on kaze da lepo, »buduci dobro, jeste prijatno II. Lepa umetnost uopste
zato sto je dobro«, a ta definicija izgleda ne bi dopustila ni- I. Moralnost, prema Aristotelu, tezi ka samom delanju
kakvu distinkciju izmedu lepog i moralno dobrog. [Profesor a umenje ka proizvodenju neceg, ne delatnosti kao takvoj.
Ris V. Roberts (Rhys W. Roberts) prevodi TO xocXov ovde sa
plernenito, upor. oksfordski prevod torn XI] Umenje uopste (T^XV^)) mora da se podelr? na:
2. Medutim, Aristotel u Melafizici izricito kaze da »dobro i 1. Umece koje tezi dovrsavanju dela prirode, na primer stvaranju
lepo jesu razliciti [jer je prvo uvek u (nekom)3 delanju, dok se oruda, jer priroda je snabdcla coveka samo golim rukanta.
lepo (srece) i u nepokretnim (stvarima)]«4. Cini se da ovaj 2. Umetnost koja tezi podrazavanju prirode. To je Icpa umelnosi,
iskaz, u najmanju ruku, povlaci razliku izmedu lepog i moralnog ciju sustinu Aristotel, slicno Platonu, nala/i u podra/avunju.
delanja; Aristotel mozda hoce da kaze da lepo kao takvo nije Drugim recima, u takvoj umetnosti se stvara jedan /.aniisljni
naprosto predmet htenja. To bi otvorilo mogucnost za ucenje svet koji predstavlja odraz stvarnog sveta.
estetskoj kontemplaciji i nezainteresovanom karakteru takve
kontemplacije -- kako ga izlazu, na primer, Kant i Sopenhauer.
ill. Dalje objaSnjenje ili odredenjc — i to ono koje znatno vise
kazuje — nalazi se u Metafizici5, gde Aristotel veli da »glavni oblici
6 1450b 40—1. (Upor. prevod Z. Dukata: Aristotel, O pjesnickom umijecu,
lepotc jcsu red, sklad i odrcdenost«. Upravo posedovanje ta tri svoj-
August Cesarec, Zagreb 1983, str. 22. — Prim, prev.)
7 1449a 32—4 (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijecu, August Cesarec, Zagreb
1 Probl., X96h 10- 2X. 1983, str. 17. — Prim, prev.)
2 Mel., 107X;i 31 b (>. 8 »Lepa umetnost svoju izuzetnost pokazuje upravo u tome sto ona kao lepe
3 Rlict., 13W.:i 33- (.. opisuje i one stvari koje bi u prirodi bile ruine ili neugodne.« Kant, Kritik der Vrte-
4 Mel., 107Ka 31 2. (Upor. Arislolel, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985, str. ilskraft, I, 1, 48. (Upor. i prevod N. Popovida: I. Kant. Kritika moci sudenja, B1GZ,
326. — Prim, prev.) Beograd 1975, str. 196. — Prim, prev.)
5 1078a 36-b ) . (Upor. Aristotcl, Metafizika, »Liber«, Zagreb 1985, str. 326. — 9 Physica, B 8, 199a 15 sq.
Prim, prev.)
Wl
II. Medutim, »podrazavanje« za Aristotela nema ono pogrdno »verovatnocu«, mada bi Napoleon, takode, mogao da bude junak nje-
znacenje koje ima za Platona. Posto nije prihvatio postojanje pose- govog epa. Vernost istorijskim cinjenicama je manje znacajna za
bicnih ideja, Aristotel razumljivo nije hteo da ucini umetnost slikom poeziju. Pesnik doista moze da uzme za svoj predmet i nesto iz stvarne
slike, trostruko udaljenom od istine. U stvari, on je sklon misljenju da istorije, ali ako to sto opisuje — da se posluzimo Aristotelovim iz-
umetnik tezi da obuhvati onaj idealan ili opst element u stvarima i da razom — jeste »verovatni i nioguci poredak stvari«, on uprlcos tome
ga, zatim, prenese u medijum odgovarajuce umetnosti. On kaze10 ostaje pesnik. Aristotel cak kaze da je za pesnika znatno bolje da opi-
da tragedija svoje licnosti cini boljima, a komedija gorima nego sto suje ono sto je verovatno, iako nemoguce, nego ono sto je moguce,
su »ljudi sadasnjice«. Prema njemu, Homerove licnosti su bolji ljudi ali neverovatno. Tako je on jednostrano naglasio univerzalan karak-
nego sto smo mi. (Ovde se treba setiti kako je Platon postupao sa ter poezije.
Homerom.)
III. Aristotel uporno istice da je podrazavanje nesto prirodno, i V. Vredno je paznje to da za Aristotela govor pesnistva po pri-
da covek nalazi zadovoljstvo u proizvodima podrazavanja. On uka- rodi jeste vise govor o onom opstem. Drugim recima, pesnistvo sc
zuje na to da mi mozemo da se nasladujemo gledanjem umetnickih ne bavi apstraktno opstim: poezija nije filozofija. Stoga Aristotel kri-
predstava i onoga sto nam u stvarnosti zadaje bol prilikom posmatra- tikuje didakticko pesnistvo, jer davati sistem filozofije u stihu, prcma
nja.n (Uporedi Kantovo misljenje na mestu vec citiranom u fusnoti.) njemu, znaci pisati stihovanu fiiozofiju; rneclutim, pisati stihovanu
l/.glcda da Aristotel nalazi objasnjenje te pojave u cisto intelektualnom filozofiju ne znaci stvarati poeziju.
/.utlovoljstvu koje gledalac oseca kada prepozna da je covek na VI. U Poetici Aristotel se ogranicava na razmatranje epike, tra-
slici ncko koga zna, na primer Sokrat. To zadovoljstvo prilikom pre- gedije i komedije, posebno tragedije: u torn spisu slikarstvo, vajarstvo
po/,navanja je bez sumnje neosporno, ali tesko da iz toga slede dovoljno i muzika spominju se samo usput, kao kada nam Aristotel kazuje 13 da
dalekosezne implikacijezaizgradnju jedne teorije o umetnosti: u stvari, je slikar Polignot prikazivao ljude »boljima« od nas Pausoii (Pauson)
£iiijeuica /.adovoljstva je uistinu irelevantna. »gorima«, a Dionisije »nama slicni.ma«. To sto on ima da kaze o pred-
IV. Aristotel izricjto kaze da je pesnistvo »filozofskije i ozbiljnije metu drugih umetnosti znaeajno je za njegovu teoriju o podrazavanju.
od istorijc, posto pesnistvo govori vise o opstostima, a istorija o poje- Aristotel, tako, izjavljuje da je muzika (koju on tretira vise—manje
diaostima«'2. On, zatim, objasnjava da pod pojedinacnim podrazumeva kao pratilju drame) od svih umetnosti najvise podrazavalacka. Sli-
ono sto je, na primer, Alkibijad cinio ili doziveo, a pod opstim »ono karska umetnost samo naznacuje dusevna ili moralna raspolozcnja
sto sledi da ce takva i takva osoba po verovatnoci ili po nuznosti reci spoljnjim obelezjima kao sto su pokret ili izgled, dok muzicke melodije
ili uciniti«. Dakle, pesnikov posao nije »da izlaze ono sto se dogodilo, u sebi sadrze podrazavanje tih raspolozenja. A u jednom spisu y.birke
vec ono sto bi se moglo dogoditi i sto je moguce po verovatnosti ili Problems14 on pita »Zasto od culnih oseta vaspitno deluje samo ono
nuznosti .«a U tome Aristotel vidi razliku izmedu pesnika i istoricara, sto se c"uje?« Aristotel izgleda tu misli na direktno pobudujuce d.c-
a ne u tome sto jedan pise u stihu a drugi u prozi. Kao sto sam prime- lovanje muzike, koje, mada je neosporno, ne predstavlja esteticku
cuje: »Herodotovi (spisi) bi se mogli staviti u stihove, pa ipak nista cinjenicu; pa ipak, izgleda da bi teorija prerna kojoj je muzika najpo-
manje ne bi bili istorija.«b drazavalackija od umetnosti toliko prosirila pojam podrazavanja da
Prema toj teoriji, umetnik se bavi ponajvise vrstama, koje su bli- bi on ukljucio i simbolizam, cime se otvara put romantickom shva-
sk:e onom opstem i idealnom. Jedan istoricar moze da pise o zivotu tanju muzike kao neposrednog otelovljenja duhovnog osecanja. [U
Napoleona, iznoseci ono sto je istorijski Napoleon govorio, cinio i Poetici Aristotel primecuje da »samim ritmom, bez melodije, podra-
osccuo: medutim, pesnik bi pre morao da prikazuje opstu istinu ili zavaju (igre) plesaca; jer i oni ritmovima svojih kretnji podrazavaju
karaktere osecanja i radnje«15.]
111 Poet., !448a 16—18.
1 ' I'oet., I448b 10—19.
1 ' /'t>cf., I451b 5—8. (Upor. Aristotel, Opjesnickom umijecu, August Cesarec,
/.-lurch 1983, str. 24. — Prim, prev.)
13 Poet., 1448a 5—6. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijecu, August Cesarec,
•{ I'ocl. 145la 36. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijecu, August Cesarec,
Zagreb 1983, str. 13. — Prim, prev.)
/;ij'ivli 1983, sir. 24. — Prim, prev.) 14 Probl., 919b 26.
'' I'oet., 1451h 1. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijecu, August Cesarec,
15 Poet., 1447s. 26—8. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijecu, August Cesarec,
/.iiKich 1983, sir. 24. Prim, prev.) Zagreb 1983, str. 1! -12. — Prim, prev.)
VII. U Politici Aristotel veil da je crtanje korisno za obrazovanje 2. »Celovita radnja«, tj. radnja koja ima po&tak, sredinu i —
mladih, jer oni tako sticu »bolje sudenje o delima umetnika«16; tu koja je organski povezana. To jedinstvo zapleta ili organsko
takode dokazuje i to da »muzika ima moc oblikovanja karaktera duse, jedinstvo sastava jeste jedino jedinstvo koje je strogo zahte-
a ako ona rnoze proizvesti takvo (dejstvo) jasno je da omladinu treba vao Aristotel.
privesti (k njoj) i obrazovati je u njoj«!7. Prema svernu, moglo bi se, U Poetici Aristotel primecuje da tragedija, za razliku od
dakle, uciniti da je Aristotelovo interesovanje za lepu umetnost bilo epskog pesnistva, »poglavito tezi da se odrzi unutar jednog
uglavnom vaspitno i moralno; ali kako primecuje Boznkit, »uvesti Suncevog obilaska ili da prede (samo) malo preko toga«2] ;
esteticki interes u vaspitanje nije isto sto i uvesti vaspitni interes u este- ali taj stay jednostavno predstavlja konstataciju, jer Aristotel
tiku«18. Aristotel je sigurno mislio da je jedan od zadataka i muzike izricito ne postavlja zahtev za jedinstvom vremena. Kada jc
i drame moralno vaspitanje: ali onaj koji priznaje tu funkciju umetnosti rec o jedinstvu mesta, ono se ne spominje uopste. Zato nije
samim tim ne smatra da je moralan ucinak sustinsko svojstvo neke ispravno govoriti da je Aristotel zahtevao tri jedinstva drame.
umetnosti.
I pored toga sto Aristotel posebno istice vaspitan i moralan as- 3. »Govorom kicenim ukrasima.« Sam Aristotel kaze da pod ovim
pekt umetnosti, to ne znaci da je on bio slep preina njenoj zabavljac- iskazom podrazumeva govor »sa ritmom, melodijom i pesmom«:i.
koj prirodi i njenom razonodujucem ucinfcu. 19 Ako je, dopustajuci 4. »Odelitim za svaku od vrsta«, tj. »neki (odseci) se (izvode)
muzici i drami zabavljacku funkciju, on imao u vidu samo culno za- samo kroz stih, a drugi iznova kroz pesme«a. Aristotel, razum-
dovoljstvo ili draskanje nase uobrazilje, to njegovo upucivanje ne bi Ijivo, ima u vidu grcku tragediju sa njenim izmenama govor-
imalo znacaja za estetiku; ali zabavljanje vise vrste moglo bi, dakako, nog stiha i horskih pesama.
da znaci i nesto vise za teoriju umetnosti.
5. U »dramskom«, a ne u »pripovedackom« obliku. Upravo u
tome se razlikuje tragedija od epskog pesnistva.
JII. Tragedija
6. Katarza. Ona postavlja psiholosku svrhu ili cilj tragedije;
I. Aristotelova slavna definicija tragedije glasi20: »Tragedija je, razmatranju katarze pristupam malo kasnije.
dakle, podrazavanje ozbiljne (orcouSaioc?) i celovite radnje, koja ima
velicinu, govorom kicenim i odelitim za svaku od vrsta u (pojedinim) II Aristotel nabraja sest sastavnih delova tragedije: prica ili za-
delovima, (sa licima) delajucim a ne pripovedajucim, a kroz sazaljenje plet, karakteri, izgovor (dikcija), misli, prizori i napevi (melodije).22
i strah, izvrsava ona prociscavanja (xa&apoi<;) takvih osecanja.« 1. Prema Aristotelovom misljenju, najznacajniji od ovih elejne-
U cilju objasnjenja mogu clodati nekoliko dopuna: nata jeste zaplet, koji je »cilj tragedije«. On jc vazniji od likova, jer
u komadu — oni ne delaju da bi podrazavali karaktcrc, iiego u/.iiii;ijii
1. Epiteti »ozbiljna«, »plemenita«, »dobra«, koje Aristotel ko-
(da prikazuju) karaktere zbog radnje«b. Aristotel nnvodi i svojc ra/.
risti, govore o svojstvima sadrzaja tragedije. Tragedija deli
loge za tu pomalo neobi($nu tvrdnju. »Tragcdija jc, nainic, podi;i/,i
ta svojstva s epskom poezijom, a zahvaljujuci istim tim svoj-
stvima obadve se razlikuju od komedije i satire, koje se bave vanje ne Ijudi vec radnje i zivota, srece (i nesrece, a sreca) i ncsrcca su u
onim nizim, bilo ruznim ili srnesnim. radnji; a svrha (fabule) je neka radnja, nc kakvoca. Po karakteru
(Ijudi) su takvi i takvi, no po delanju sre6ni ili suprotno — (ncsrecni). . .
Povrh toga, bez radnje ne bi bilo (ni) tragedije, a bez karaktera ona
is 1338a 17—19. (Upor. Aristotel, Politika, »Kultura«, Beograd 1970, str. 263.
— Prim, prev.)
17 I340b 10—14. (Upor. Aristotel, Politika, »Kultura«, Beograd 1970, str. 270. 21 I449b 12—14. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijetu, August Ccsarec, Zag-
— Prim, prev.) reb 1983, str. 18. — Prim, prev.)
18 A History of Aesthetic, p. 63. a 1449b 30. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijecu, August Cesarec, Zagreb
i" Aristotel je sigurno smatrao da je pruzanje uzivanja jedna od funkcija tra- 1983, str. 18. — Prim, prev.)
gedije. Pitanje je sarno koliko je to uzivanje specificno estetsko po svom karakteru? 22 Poet., 1450a 4—16.
20 Poet., 1449b 25—9. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijecu, August Cesarec, b 1450a 15. (Upor. Aristotel, O pjesnickom umijeiu, August Cesarec, Zagreb
Zagreb 1983, str, 18. — Prim, prev.) 1983, str. 19—20. — Prim, prev.)
402 403
Ostaje, dakle, da tragedija treba da prikazuje »srednju« vrstu ljudi, ili bar vecina njih, i to neki u preteranom stepenu, pa je stoga
licnosti, koju pogada nesreca prouzrokovana nekom pogreskom ili svima zdravo i blagotvorno — a nekima neophodno — pruziti, s vre-
krivicom, a ne porokom ili iskvarenoscu. Aristotel stoga ne zeli da se niena na vreme, priliku da se uzbude i daju sebi oduska kroz medijum
slozi sa kriticarima koji su Euripida kudili zato sto je nesrecno zavrsio umetnosti, pogotovo sto je taj postupak istovremenol i prijatan. To bi
mnoge svoje komade; to je upravo najprimerenije tregediji. (Mada bio, dakle, Aristotelov odgovor na Platonovu kritiku tragedije u Drzavi:
je u grc"kirn tragedijama bilo povremenih komicnih meduigri, tendencija tragedija ne slabi samopouzdanje ljudi nego donosi neskodljivo uzi-
je bila odrzati cistu tragediju ili cistu komediju, a Aristotelovi stavovi vanje. Koliko je Aristotel prepoznavao intelektualan element u toj
umnogome odslikavaju tu tendenciju.) _zabavi, to je pitanje na koje ne mozemo da odgovorimo na osnovu
jedne krnje Poetike koja je pred nama.
VI. Sazaljenje i strah u gledaoca treba da budu pobudeni samim Da je Aristotel imao u vidu prociscavajuci a ne moralni ocisca-
zapletom, a ne spoljnjim elementima, na primer prikazivanjem nekog vajuci ucinak, izgleda da se potvrduje u Politici.
ubistva na sceni. [Naravno, Aristotel bi potpuno odobrio inscenaciju
Agamemnonovog ubistva iza kulisa. Medutim, on bi, po svoj prilici, 1. Prema Aristotelu, frula deluje vise nadrazivacki nego moralno,
osudio prikazivanje ubistva Dezdemone (Desdemona) nasred pozornice.j i stoga treba da bude ostavljena artistima za prilike kada slu-
sanje muzike jeste jcdcS-aptm; pre nego oblik obrazovanja.26
VII. Sada dolazimo do psiholoskog cilja tragedije, pobudivanja Zakljucak je taj da je katarza povezana sa emocionalnim, a
sazaljenja i straha radi prociscavanja (xa&apcn,<;) tih osecanja. Pravo ne sa moralnim efektom.
znaSenje te slavne doktrine o prociscavanju osecanja vec dugo pred-
2. Aristotel u dobro uredenoj drzavi dopusta zanosne harmonije,
stavlja predmet neprekidnih rasprava: kao sto kaze profesor Ros, »o
zato sto one vracaju u prvobitno stanje ljude koji su zapali
toj slavnoj doktrini napisana je citava biblioteka radova«25. Razre- u preteran zanos. On, zatim, nabraja tri svrhe radi kojih treba
Scnjc svih teskoca u tumacenju otezano je zbog toga sto nam nedosta- izucavati muziku: (a) »zbog vaspitanja«, (b) »prociscenja«
je druga knjiga Poetike — u kojoj je Aristotel, kako se smatra, objas- [sta podrazumevamo pod prociscenjem o kome sada (govorimo)
njavao sta je podrazumevao pod catharsisom (u torn delu je verovatno xiopsteno, reci cemo jasnije u spisima o poetici«a], (c) »za ra-
raspravljao i o komediji).
zonodu, za opustanje i za odmor od naprezanja«b. Samo na
Dosadasnja tumacenja su isla u dva glavna pravca. (1) Prema osnovu ovog nabrajanja, moglo bi se, s obzirom na ono sto je
jednom, katarza predstavlja ociScenje (purificatio) osecanja sazalje- receno za tragediju, zakljuciti da bi delovanje tragedije isto-
nja i straha, i taj metaforicki izraz se izvodi iz obrednog ociscenja vremeno moglo da bude moralno i ociscujuce. Ali u produ-
[Lesingovo (Lessing) glediste]- (2) Prema drugom, katarza je privre- zetku Aristotel cini distinkciju. »Za vaspitanje treba se koristiti
meno prociscavanje i odstranjivanje (eliminatio) osecanja sazaljenja i obicajnim (melodijama), a za slusanjc, kada drugi sviraju, i
straha, a sama metafora police iz medicine [Bernajsovo (Bernays) okretnimi strasnim; jer osecanje se kod nekih dusa sna/no n;i-
glediste]. To drugo glediste je najprihvatljivije, tj. ono je najprihvatlji- lazi; poput sazaljenja, straha ili zanosa, ono prcbiva u svima
vije s egzegetskog stanovista; ono uglavnom i preovladuje danas. Prema a razlikuje se po tome da li je manje ili vece. Ncki su podlo/.ni
torn gledistu, neposrcdan zadatak tragedije jeste onakav kako ga je torn kretanju, i mi ih vidimo da se koriscenjem svctih mclodija,
Aristotel video: pobudivanje osecanja sazaljenja i straha, tj. sazaljenja koje su im bacile dusu u zanos, povracaju kao da su dobili
prema proslim i sadasnjim patnjama junaka, a straha zbog patnji koje lekarsku negu i ociscenje. A isto to nuzno je da osecaju i sami-
se nagovestavaju nejasno. Prema tome, krajnji zadatak tragedije bi bio losni i plasljivi i uopste svi drugi koji osecaju, utoliko sto svakog
oslobadanje ili prociscavanje duse od tih osecanja preko neskodljivog zadesi nesto od toga, i svima se dogada nekakvo prociscenje i
i prijatnog izliva koji pruza medijum umetnosti. Namece se, dakle, olaksanje sa zadovoljstvom: jednako tako, prociscujuce me-
zakljucak da su spomenuta osecanja nepozeljna, ili jos pre, da su ne-
pozeljna kada postanu preterana; medutim, njima su podlozni svi
26 Pol., 1341a 17 sq.
a Pol., 1341b 39. (Upor. Aristotel, Politika, »Kultura« Beograd 1970, str. 274.
25 Ross, Aristotle, p. 282. O tome vidi npr., S. H. Butcher, Aristotle's Theory — Prim, prev.)
of Poetry and Fine Art, Macmillan; Ingram Bywater, Aristotle on the Art of Poetry b Pol., 1341b 41—42. (Upor. Aristotel, Politika, »Kultura« Beograd 1970,
(Oxford). str. 274. — Prim, prev.)
404 405
lodije pruzaju ljudima negkodljivu radost.«27 lz toga hi trc- IV. Kada su uvedene govorne partije, jampski metar se pokazao
balo da proistekne da Aristotel ne shvata katarzu sazaljenja i »najgovorljivijim od (svih) metara«. »Isprva, naime, sluzahu se tetra-
straha, iako je ona »neskodljivo uzivanje«, kao katarzu moral- metrom (trohejskim) zbog toga sto je pesnistvo bilo satiricko i vise
nog karaktera; a ako katarza nije moralna po (svom) karakteru, plesno.«a
onda »ociscenje« ne treba da se tumaci kao ociscenje u etickom Raspravljanje o veoma zamrsenom pitanju o pocetku tragedije
smislu, vec u neetickom tj. kao metaforu prenetu iz medicine. i komedije jedva da spada u istoriju filozofije; stoga cu se ja zadovo-
Tu interpretaciju nisu svi prihvatili. Tako, profesor Stejs izjavljuje: Ijiti prethodnim kratkim naznakama o Aristotelovom shvatanju, koje
»Teorija nekih strucnjaka, zasnovana na etimoloskim razlozima, prema je puno teskoca (1) kako u pogledu tumacenja (2) tako i u pogledu svoje
kojoj katarza ukazuje na to da se dusa prociscava ne kroz vec od sa- ispravnosti.
zaljenja i strave, da se mi tih neprijatnih osecanja oslobadamo dijarejom
i da, zatim, postajemo srecni, to je zamisao ljudi cija je strucnost mozda
velika, ali cije je razumevanje umetnosti ograniceno. Takva teorija Beleska o starijim peripateticima
bi Aristotelovo veliko i sjajno raspravljanje o umetnosti svela na bes-
misleno brbljanje jednog cifte.«28 Medutim, ovde nije rec o tome ka- Stara akademija je nastavila sa Platonovim matematickim spc-
kvo je ispravno shvatanje tragedije, vec o tome kakvo je bilo Aristo- kulacijama; s druge strane, drzeci se cvrsto opsteg filozofskog sta-
telovo glediste. U svakom slucaju, cak bi i zagovornici dijareja-teorije novista svog ucitelja, stariji peripatetici su nastavili Aristotelovo em-
mogli da se sloze sa Stejsovim tumacenjem Aristotelovog shvatanja pirijsko usmerenje uz neznatna preinacavanja i razvijanja, na pri-
(»predstavljanje istinski velikih i tragicnih patnji pobuduje u posma- mer na podrucju logike. Tako RU i Teofrast i Eudem sa Rodosa ostali
tracu sazaljenje i uzas, koji prociscavaju njegov duh i cine ga nepo- prilicno verni Aristotelovim metafizickim i etickim postavkama; to
mucenim i cistim«), pod uslovom da se »cisto« ne shvati kao kraj jednog je posebno vazilo za Eudema, koga jc Simplikije nazvao yvvjcytwTaTOi;
vaspitnog procesa. medu Aristotelovim ucenicima30. Teofrast je, recimo, nasuprot Zenonu
stoiku, sa zarom branio Aristotelovo ucenje o vecnosti sveta.
IV. Izvori tragedije i komedije Teofrast iz Eresti, sa ostrva Lezbosa, dosao je posle Aristotela na
I. Prema Aristotelu, tragedija je zaceta »samostalnim umecima«29 celo peripateticke skole 322/1. i delovao je na torn polozaju do svoje
voditelja ditiramba u otpevavanju izmedu dva dela hora. Ona bi, dakle, smrti 288/7. ili 287/6. godine31. On se posebno istice u nastavljanju
u pocetku bila povezana s obozavanjem Dionisa, bas kao sto je ponovno Aristotelovog rada na podruqju prirodnih nauka. Posvetivsi se pose-
radanje drame u Evropi bilo povezano sa srednjovekovnim misterij- bno botanici, on je ostavio dela koja su ga ucinila bespogovornim au-
skim i grama. toritetom za botaniku sve do kraja srednjeg veka; kroz svoja zooloska
proucavanja izgleda da je dosao do saznanja o tome da su promene
II. Komedija je zaceta na slican nacin, iz falickih pesama, boje u zivotinjskom svetu delom posledica »prilagodavanja na oko-
»koje se jos i sada kao obicajne odrzavaju u mnogim od gradova«a. linu«. Bio je znalac koji se siroko interesovao kao i Aristotei, a napisao
Aristotel je, bez sumnje, mislio na (horo)vodu koji je u pauzama izla- je jednu istoriju filozofije [slavne Ouenxwv So^at, (Mnenja fizicard)},
gao neki skaredan komad. kao i dela o istoriji i prirodi religije, IIspl Sewv (O bogovima), IIspl
III. Najznacajnija stvar u razvitku drame za Aristotela jeste ras- sucrspeia? (O poboznosti) i IIspl TO 9-siov w-ropia (htorijska istra-
tuci znacaj glumca. Eshil je prvi povecao broj glumaca na dva, smanju- zivanja o bozanskoni). Od tih spisa do nas je dopro samo deo
juci istovremeno ulogu hora. Sofokle je dodao treceg glumca i dekor. istorije filozofije, dok je. Porfirije sacuvao ponesto od rasprave IIspl
32. Verujuci da su sva ziva bica srodn.a, Teofrast nije
•'•' /'«/., I342:i 1 -16. (Upor. Aristolcl, Politika, »Kultura«, Beograd 1970.
sli. 2"l'\. I'rini. prcv.)
'« CHt. Ilixt., p. 331. a Poet. — Prim. prev.
"' 1'iti't., \<\W>:\ M). (Ki-c- jc o sloliodiiini improvi/;h:ij;im;i horovode, Ore. 30 Simplic. Pliys., 411, 14. (»Najp]cmenitiji«. -- Prim, prev.)
i!m' «p/Vj,-, rmVvorTyefiiomTi.xr. - • - I'i'irii. pri'v.) 31 Diog. Laert., V, 36.
•' I'ncl., l'M''ii. (I Ipor. A i i s l o l c l , <> i>jfMil!hoiii iiiiiiin'ii, Aii|',n\ < 'es:irei, 'Ai(',ivl), 32 Porph.. TTepf. a.-siity^c, E;j.'|uycov (O uzdrzavanju od zivotinjske hrnne. —
l"f! t, '.li Id I'l ini. /nri'.) Prim, prcv.)
407
prihvatio zrtvovanje zivotinja i jedenje mesa i tvrdio je da su svi
Ijudi medusobni srodnici, a ne tek samo pripadnici jednog naroda.
Najzad, mogli bismo takode spomenuti i njegovo najslavnije delo —
Karaktere — studiju o trideset tipova karaktera.
Aristoksen iz Tarenta je u peripateticku skolu doneo neke poznije
pitagorovacke teorije, na primer ucerije da je dusa harmonija tela;
to ucenje je Aristoksena navelo na to da negira besmrtnost duse.33
Tako je on postao pobornik gledista koje je u Platonovom Fedonu TRIDESET CETVRTO POGLAVLJE
zastupao Simija. U svojim empirijskim prircdnonaucnim radovima i
u svojim istrazivanjima istorije muzike on je isao stopama Aristotela. PLATON I ARISTOTEL
Aristoksenovu teoriju o dusi usvojio je i Dikajarh (Dikaiarchos)
iz Mesine34, koji je sastavio spis piw; 'EXXaSo? (Zivot Heiade), u kome Platon i Aristotel su, bez imalo sumnje, ne samo dvojica najvecih
je sledio razvitak grcke civilizacije kroz stadijume prvobitnog div- grckih filozofa vec, takode, i dvojica od nekolicine najvecih filozot'a
Ijastva, nomadskog zivota i poljoprivredne proizvodnje. Za razliku od koje je ikada video svet. Oni su medusobno imali mnogo zajednickog
Aristotela, on je davao prednost prakticnom zivotu u odnosu na teo- (kako i ne bi, kada je Aristotel dugo godina bio Platonov ucenik i kada
retski.35 U svom spisu Tripolitik (Tpi7roXiTixo?)a izjavio je da je je u svom filozofiranju posao od platonskog stanovista?); izmedu
najbolje drzavno uredenje mesavina tri vrste vladavine — monarhije, njihovih pozicija postoji i izrazita razlika, koja nam, ako zanemarimo
aristokratije i demokratije, i smatrao je da je taj tip mesovitog ustava veoma znacajne zajednifike crte, omogucuje da njihove filozofije oka-
ostvaren u Sparti. rakterisemo kao filozofije koje su u odnosu teze (platonizam) i antiteze
Demetrije (Demetrios) iz Falerona, Teofrastov ucenik i veoma plo- (atistotelizam); tu tezu i antitezu treba pomiriti visom sintezom, tako
dun pisac 3 <>, istakao se svojom politickom delatnoscu (bio je na celu da vredni i istiniti elementi u obema budu skladno razvijeni u potpu-
vkide u Atini od 317. do 307. godine) i time sto je podstakao Ptolemeja nijem i primerenijem sistemu nego sto su pojedinacni sistemi bilo koga
Sotera da osnuje biblioteku i skolu u Aleksandriji (gdejeisam Demetrije od te dvojice filozofa ponaosob. Platonizam moze da se obelezi idejom
izbegao 297. godine stare ere). Kako je tu zamisao ostvario malo kasnije, o bivstvovanju, shvacenom kao trajna i postojana stvarnost, dok ari-
285. godine, Ptolemej Filadelf (Ptoiemaios Philadelphos), naslednik stotelizam moze da se oznaci idejom nastajanja; ali, ako je nepromen-
Ptolemeja Sotera, Demetrije je time postavio most izmedu peripata Ijivo bivstvovanje stvarno, stvarni su i promena i nastajanje, i stoga
u Atini i nau£nog i istrazivackog rada Grka u Alefcsandriji, grada koji svaki primeren sistem filozofije mora pravedno da ceni obadva vida
ce postati proslavljeno srediste znanja i ucenostj. stvarnosti.
Okarakterisati Platonovu filozofiju idejom bivstvovanja a Ari-
stotelovu idejom nastajanja, znaci posluziti se generalizacijom, gene-
ralizacijom koja, naravno, ne predstavlja potpunu istinu. S pravom
bi se moglo pitati zar Platon ne raspravlja o nastajanju, zar on ne prih-
vata teleologiju; zar on porice da je materijalni svet sfera prornene i
zar ne primeduje, cak izricito, da promena ili kretanje (bar utoliko uko-
liko priroda zivota i duse za sobom povlace kretanje) moraju, takode,
da spadaju u podrucje stvarnog? S druge strane, zar Aristotel ne obez-
beduje veoma znacajno mesto za nepromenljivo bivstvujuce, i zar u
promenljivom, materijalnom svetu ne otkriva element postojanosti,
33 Cic., Tusc., 1, 10, 19. trajnosti, zar ne izjavljuje da je najuzvisenije covekovo zanimanje
34 Cic., Tusc., 1, 10, 21; 31, 77.
35 Cic., Ad Ait, 2, 16, 3.
posmatranje onog nepromenljivog? Citalac ne moze a da ne odgovori
a Troustavje. — Prim. prev.
potvrdno na ova pitanja; pa ipak, time se ne pobija istinito jezgro
3f> Diog. Laert., V, 80—1. ove generalizacije, jer se ona ti<5e onog najkarakteristicnijeg u svakom
408 409
od dva sistema, njihovog opsteg duha, atmosfere, opste orijentacije strukture, i culnih pojediuacnih stvari, izmedu onog prvobitnog i »od~
filozofove misli. Pokusacu ukratko da opravdam tu generalizaciju, raza« odnosno »slike«. Ta podela je postepeno zadobijala snagu deobe
ili bar da naznacim okvire unutar kojih bi, kada bi to prostor dopu- izmedu bivstvovanja, s jednc strane, i nastajanja, s druge, a nema
stao, ona mogla da se opravda u pojedinostima. nikakve sumnje u to na fcojoj strani ove podele lezi Platonov glavni
Platon je, slicno Sokratu, polazio od vazenja moralnih sudova; interes.
takode, poput Sokrata, on je pokusavao da dijalekticki dode do po-
imanja moralnih vrednosti, da prirodu vrednosti obuhvati definicijom, Moglo bi se prigovoriti da je Platon bivstveni oblik (vrstovnu
da razjasni odredene eticke ideje. Tako je dosao do uvidanja da mo- sustinu), na primer coveka, smatrao idealom, a da istinsko zna-
ralni pojmovi i moralni sudovi, ako su objektivni i opstevazeci, moraju. cenje nastajanja treba traziti u postepenom priblizavanju idealu
da imaju neko objektivno utemeljenje. Dovoljno je ocigledno da su i ostvarivanju toga ideala u meterijalnom svetu, u ljudskoj licaosti i
moraine vrednosti ideali u smislu sto nisu nesto konkretno poput drustvu; ovo ostvarivanje bi bilo zadatak Boga i ljudi, bo/ijili s a i a d -
ovaca ili pasa: one su ono sto treba da bude ostvareno u konkretnom nika. To je savrseno tacno, i ja nemam ni najmanju zclju du u m a n j u
svetu, ili ono sto je pozeljno da se u konkretnom svetu ostvari Ijudskim jem znacaj teleologije u Platonovoj filozofiji; uprkos tome, Platon jc
delanjem: otuda objektivnost koja se pripisuje vrednostima ne moze najodlucnije stavljao naglasak na sferu bivstvovanja, stem islmskr
da bude ona ista objektivnost koja se pripisuje konkretnim bicima (ov- stvarnosti. On je kroz svoje ucenje o teleologiji sigurno clopnstao i
cama ili psima), vec mora da bude idealna objektivnost ili objektivnost neki blizi odnos izmedu promenljivog sveta i nepromenljivoi; svrtu
idcalnog reda. Osim toga, materijalne stvari u ovom svetu se mcnjaju bivstvovanja; all za njega su nastajanje kao takvo i pojcdinaciiosi
i iscczavaju, dok su moraine vrednosti, Platon je u to bio ubecten, ne- kao takva bili cinilac koji mora da se otpravi u stem ncodreclcnog.
promcnljive. Stoga je on zakljucio da moraine vrednosti jesu idealne, Kako je drugacije i moglo da bude kod mislioca komc su logika i on-
pa ipak, objektivne sustine (posebicna bivstva), koje se poimaju tologija jedno isto, ili, u najmanju ruku, nesto podudamo? Mis:ui sc
inluitivno nakon jednog dijalektickog procesa. Te moraine vrednosti bavi opstim i shvata bivstvovanje: opste je onda bivstvovanje, a poje-
imaju udcla u dobru ili lepoti, tako da se za njih s pravom kaze da su- dinacno kao takvo nije bivstvovanje. Opste je nepromenljivo, p;i jc,
deluju u dobru po sebi, da svoju dobrotu ili savrsenost izvlace iz naj- stoga i bivstvovanje nepromenljivo; pojedinacno sc mcnja, nasiajc,
viSe idealne sustine, apsolutne dobrote ili savrsenstva, ideje Dobra, nestaje, a utoliko ukoliko se menja, nastaje, propada, ono niju bivslvo
»sunca« idealnog sveta. vanje. Filozofsko istrazivanje ili dijalcktika jcste jiktivnosl misljrn|a i
stoga se prvenstveno zanima za. bivstvovanje a tek driigostquMio i /a
Na taj nacin Platon je, na temelju sokratske etike, razradio nastajanje, naime, ukoliko ono »podrazava« bivstvovanje; oimla j<
metafiziku; posto se ta metafizika zasnivala na Sokratovoj misli, ona Platon, kao filozof, poglavito bio zainteresovan za suStinsko i ucpn>
je Sokratu, ne bas preterano umesno, mogla da bude stavljena u usta. menljivo bivstvovanje. Tacno je, doduse, da se on takode /anirnao i
Medutim, vremenom je Platon poceo svoju dijalektiku da primenjuje za oblikovanje sveta u skladu sa uzornim bivstvovanjem; all je naglasak
ne samo na moraine i estetske vrednosti vec i na sve opste pojmove, nedvosmisleno stavio na bivstvovanje pre nego na nastujanje.
tvrdeci da pojedinacne stvari sudeluju u sustini, bas kao sto dobre
stvari sudeluju u dobroti. Ne moze se reci da to novo stanoviste pred- Cini se da bi mnogo toga sto sam rekao za Platona jcdnako dobvo,
stavlja radikalan prelom u Platonovom misljenju; i rana teorija a mozda cak i bolje, pristajalo Aristotelu; Aristotel je tvrdio da. sc
idealnih vrednosti u odredenoj meri je pocivala na logickoj tezi o metafizicar zanima za bivstvovanje kao bivstvujuce, on. jc promcnu
tome da zajednicki naziv mora da se odnosi na nesto objektivno; to i nastajanje povezao sa svrhovitom uzrocnoscu prvog nepokrctno;1,
novo shvatanje predstavlja pre prosirivanje spomenute teorije; medu- pokretaca, i ucio je da je covekova najvisa. delatnost teorijsko ra./ma-
tim, novo stanoviste je prisiljavalo Platona da poblize razmotri ne samo tranje onih nepromenljivih bivstvujticih koja su par excellence bivstvo-
oduos izmedu samih ideja vec, takode, i odnos izmedu culnih pred- vanje, aktualnost, forma. Osim toga, upravo ta bivstvena. si rana
mcta. i ideja ili egzemplarnih sustina. On je, stoga, razvio svoju teoriju aristotelskc filozofije predstavlja platonsko naslede, iako jc njii ray.nulin
o hijerarhiskoj noetickoj strukturi i »zajednici« ideja objasnjavajuci su- i razvio sam Aristotel. Ni trenutka ne sumnjam u cinjc-nicu da., jr loin
delovanje u ajima kao podrazavanje, s tim sto je, umesto podvajanja aspeklu svoje filozofije Aristotel pridavao veliki znacaj i da jc on sain
I'.islih vrednosti, s jedne strane, i nosilaca vrednosti, s druge, uvcdena mnogo toga ucinio razmisljajuci u torn pravcu, na primer jasno nka
diholomija i/.medu istinske sustinske stvarnosti, objektivne noetickc /ujuci na umnu i nematerijalnu prirodu ciste forme, cimc ji- /naino
410
doprineo prirodnoj teologiji"; ali, ja zelim da karakter Aristotelovog treba traziti u bivstvovanju, jer nastajanje je radi bivstvovanja, koje,
posebnog doprinosa filozofiji ispitam utoliko ukoliko on odstupa od cak i kada ne prethodi vremenski, prethodi logicki. Stoga, kada kazem
platonizma, i da postavim pitanje kakvu je antitezu Aristotel postavio da je Aristotelovu filozofiju prozimao pojam nastajanja, da njegova
nasuprot Platonovoj tezi, filozofija moze s pravom da se obelezi pozivanjem na njegovo ucenje
Sta je bio Aristotelov glavni prigovor platonskoj teoriji o idejama? 0 nastajanju, ja time ne mislim da poreknem da je za njega, kao i za
To da je ona ostavljala nepremosc'en ponor izmedu culnih objekata Platona, bivstvovanje imalo najvisi znacaj, niti da je on izgradio me-
i ideja. Posto je Platon govorio da culne stvari podrazavaju ill uces- tafiziku bivstvovanja koja je u nekim svojim vidovima znatno nadma-
tvuju u idejama, od njega bi se ocekivalo da dopusti i neko unutrasnje sivala Platonovu metafiziku: ja hocu da kazem da je teorija entelehije,
sustinsko nacelo, neki formalan uzrok unutar samih stvari, uzrok koji imanentne supstancijalne forme, koja u procesima prirode tezi ka svo-
ih smesta u njihovu vrstu, koji ih konstituise u njihovoj biti; medutim, joj realizaciji, omogu6ila Aristotelu da pripise culnom svetu srnisao
Platon nije uveo nikakvo unutrasnje formalno nacelo te vrste, nego 1 realnost, koji su nedostajali Platonovoj filozofiji; takode, hocu da
je ostavio dualizam cisto opsteg i cisto pojedinacnog, dualizarn cija je kazem da ovaj posebni doprinos filozofiji daje aristotelizmu karakte-
posledica bilo oduzimanje najveceg dela realnosti i znacenja culnom ristican duh i atmosferu koji ga izrazito razlikuju od platonizma. Ari-
svetu. Kako je Aristotel odgovorio na taj prigovor? Prihvatajuci op- stotel je govorio da je svrha Soveka delatnost, ne neko svojstvo, dok
ste platonsko stanoviste, prema kome opsti element, ili sustinska bi za Platona, cini se, svojstvo imalo prvenstvo nad delanjem: ono
(vrstovna) forma jeste predmet nauke ili umnog saznanja, on je taj opsti Platonovo »po sebi« nije imanentna aktivnost Aristotelovog »sebe-
element izjednacavao s imanentnom bitnom formom culnog objekta, -misle6eg misljenja«, nego je taj Platonov »aspolut« najvisi uzor. (To
koja, skupa sa njegovom materijom, sacinjava objekt i koja je inteli- sto je Aristotelova karakterizacija materije isla ka tome da umanji
gibilno nacelo u objektu. To formalno nacelo se ostvaruje u kretanju stvarnost i pojmljivost materijalnog sveta •— nije nikakav prigovor
samog tog objekta, na primer formalno nacelo u jednom organizmu, protiv moje glavne teze, posto je Aristotelovo ucenje o materiji znatnim
njegova entelehija, izrazava se u funkcijama tog organizma, razvija se delom bilo posledica njegovog platonskog obrazovanja, a moja glavna
u njcgovoj materiji, organizuje je, prekraja je i oblikuje, tezi ka jed- teza se tice Aristotelovog posebnog doprinosa filozofiji prirode.)
noj svrsi koja predstavlja primereno ocitavanje sustine ili »ideje« u Aristotel je mnogo doprineo filozofiji prirode i sigurno je sam
pojavi. Citava priroda se shvata kao hijerarhija vrsta, unutar kojih mislio da je time prokr£io nove puteve. Pre svega, on je svoje ucenje
sustine teze prema svom punom ostvarenju u lancu stupnjeva, vucene, o imanentnoj sustini smatrao antitezom ili korekcijom Platonovog
na neki prilicno tajanstven nacin, vrhovnom finalnom uzrocnoscu ucenja o transcendentalnoj sustini, i drugo, njegove primedbe o nas-
najviseg nepokretnog pokretaca, koji je i sam potpuna aktualnost, tanku ideje finalnosti u filozofiji, iako u izvesnoj meri ocevidno ncpra-
cisto nematerijalno bivstvo ili misao, ono samopostojece i samosadr- vedne prema Platonu, jasno pokazuje da je on svoju tcoriju imanentne
zavajuce. Priroda je tako dinamican proces sanaousavrsavanja ili teleologije smatrao za nesto novo. Ali, mada je njegovo ucenje u loin
samorazvijanja, a tok pojava dobija znacenje i vrednost. pogledu predstavljalo potrebnu ispravku ili anlilc/.u philoni/nui,
Iz ovog kratkog prikaza Aristotelovog stanovista trebalo bi sas- Aristotel je, ispravljajuci svoga prethodnika, odbacio ninogo 1oj',a vrc<l
vim jasno da se pokaze kako njegova filozofija nije naprosto filozofija nog u Platonovoj filozofiji. On je odbacio ne samo Pkitonovo shvatanje
nastajanja. Bivstvovanje se istinski moze pripisivati necemu ukoliko providenja i bozanskog uma koji imanentno deluje u svetu, vec i Plato
je ono aktualno, a ono sto je par excellence bivstvovanje to je, takode, novo shvatanje o egzemplarnoj uzrocnosti. Moguie je da Platon nijc
par excellence aktualnost, aktualnost nepomesana sa potencijom; bu- uspeo da izgradi sistematsko ucenje o apsolutnom bivstvovanju kao
duci da je podrucje ostvarivanja ili dovodenja potencije u akt, svet egzemplarnom uzroku sustina kao temelju vrednosti; on mozda nijc
nastajanja je svet u kome se aktualnost ili bivstvovanje neprestano rea- uspeo da spozna, kao sto je spoznao Aristotel, da je nematerijalna
lizuje u materiji ili u pojavama pod dejstvom finalne privlacnosti forma umna, da je najvisa aktualnost najvisa inteligencija; on mozda
vrhovne aktualnosti ili bivstvovanja; otuda objasnjenje nastajanja nije uspeo da poveze i objedini najvise eficijentne, egzemplarne i final-
ne uzroke; ali, u svom suprotstavljanju Platonovom neadekvatnom
odredenju konkretnih stvari ovog sveta, Aristotel je sebi dopustio da
a »Prirodna teologija« se oslanja na razvojne sposotmosti covekovog uma za previdi i prede preko one duboke istine u platonskoj teoriji. Dakle,
razliku od teologije otkrovenja. — Prim.prev. svaki od te dvojice mislilaca je imao svoje uzlete i svaki je dao nepro-
412 413
cenjiv doprinos filo/.ofiji, all nijedan nije dao potpunu istinu, cak ni idealnih oblika), a pogresno je zanemarivao imanentuu supstaacijalnu
onoliko koliko jc ona doslizna. Neko ce biti privucen Platonu odnosno formu, dok je Aristotel s pravom potvrdivao svoju teoriju o imanen-
Aristotclu vcc prcma sopstvcnom temperamentu, ali niko ne moze tnoj supstancijalnoj formi, a gresio je zanemarujuci egzemplarizam.
s pravom da odbaci Aristotcla radi Platona niti Platona radi Aristotela: Medutim, ima vidova za koje nije neophodna sinteza, jer je tu sintezu
istinc koje sudrze njihove filozofije moraju da se povezu i skladno izveo vec sam Aristotel. Na primer, aristotelsku logiku, to velicanstveno
spojc u jednoj visoj sintczi, sintezi koja mora da bude sagradena na delo jednog genija, ne treba sintetizovati sa platonskorn logikorn, na-
kardinalnoj postavci, koju su skupa zastupali i Platon i Aristotel; ta prosto zbog toga sto je ona bila golem napredak u odnosu na Plato-
postavka — da ono istinski stvarno jeste potpuno umstveno i potpuno novu logiku (ili, bar, u odnosu na ono sto mi znamo o njoj) i sto je sama
dobro — mora da se, takode, dopuni osobenim doprinosima svakoga obuhvatala ono sto je bilo vredno u Platonovoj logici].
od dvojice filozofa, naime, ukoliko su ti doprinosi istiniti i otuda saglasni.
Na stranama posvecenim novoplatonizmu prisustvovacemo jed-
nom pokusaju, uspesnom ill neuspesnom, vec prema slucaju, da se ost-
vari jedna takva sinteza; taj pokusaj se obnavlja i u srednjovekovnoj
i u modernoj filozofiji; mozda bi bilo dobro istaci da je takva sinteza,
ako je uopste moguca, znatnim delom pripremljena platonskim ele-
rnentima koji su sadrzani u aristotelizmu. Da navedem jedan primer
r;uli ilustracije onog sto hocu da kazem. Da je Aristotel, ispravljajuci,
prcma njegovom misljenju, preterani dualizam Platonove antropo-
loj'Jjc (mislim na odnos dusa-telo), izricito odbacio natculni karakter
mnskog naccla u coveku i da je, na primer, misljenje sveo na materiju
u krctanju, on bi zaista postavio antitezu Platonovom ucenju; ali
l i i k v a :iiititey.a nc bi mogla da se spoji sa svojom tezom u visoj sintezi.
Mi-i'lulim, Aristotel, nikad bar koliko mi znamo, nije poricao prisu-
!ilvo M:I tculnog nacela u coveku — on ga potvrduje u spisu O dusi —
i ; i k o uporno istice da dusa ne moze da nastanjuje bilo koje telo jer
samu jcstc cntelehija jcdnog odredenog tela. Time se, dakle, omogucava
sinteza koja bi ukljucivala aristotelsku ideju o dusi kao formi tela,
ux priznavanje Platonovog shvatanja da je individualna dusa nesto
vise od tela i da prezivljava smrt u svojoj individualnosti.
Isto tako, na prvi pogled mozda bi se moglo uciniti da Aristotelov
hog — misljenje misljenja — predstavlja neuskladivu antitezu Plato-
uovoj ideji Dobra, koja se, mada pojmljiva, ne opisuje kao nesto umno.
Pa ipak, posto cista forma nije samo pojmljiva nego i umna, Platonovo
Dobro po sebi je, tako reci, vapilo da bude izjednaceno s Aristotelovim
bogom, a to izjednacavanje je, u najmanju ruku, ostvareno u hriscan-
skoj sintezi; tako su i Platon i Aristotel doprineli razlicitim, uzajamno
nadopunjujucim stranama teizma.
[U prethodnim napomenama govorio sam o sintezi platonizma
i aristotelizma; ali o neophodnosti sinteze moze da se s pravom go-
vori samo kada je rec o dve »antiteticke« teorije, od kojih je svaka vise
ili manje istinita u onome sto afirmise a lazna u onomc sto negin
Na primer, Platon je s pravom afirmisao egxcmplarizjun, (u/.ontost