152 MAX SCHELER

nalni kauzalitet. Stvarno djelovanje takve antropo-

logije u pisanju same povijesti vidimo svakako naj-
jasnije kod onih tlanova kruga Stefana Georgea
koji se truide dko povijesniih stvari. Prvemstveno to
nalazimo u djelima F. Gundolfa o Shakespeareu,
Goetheu, Cezaru, Georgeu, Holderlinu, Kleistu, itd.
Na tlu ove antroipologije postaje povijest sama
od sebe veliCanstvenim prikazivanjem ,,duhovnog VLADIMIR FILIPOVIC %
dblika" junak& i geniijS ili, govoredi s Nietzsoheom,
,,najvi§i primjeralk" ljudske vrste.
MAX SCHELER I SUVREMENA
FILOZOFIJSKA ANTROPOLOGIJA
 ,,Nesumnjivo vazi te,z.a Karla
Marxa da se ideje koje nemaju
iza sebe nikakvih interesa i
strasti — a to znaci modi koje
potjecu iz dovjekove vitalne i
nagonske sfere — obitavaju
neminovno ,,blamirati" u svjet-
skoj povijesti".
M. Scheler, Polozaj dovjeka u
kozmosu (str. 53).

lako je antropologijsiki problem jedan od naj-

starijih problema svjetske filozofijske misli uopce,
antropologija kao filozofijska disciplina jedna je
od najmladih, a mogli bismo redi da se ona kao
zasebna disciplina i poCela razvijati tek u najnovije
doba, a Scheler je jedan od njenih izrazitih prota-
gonista.
Pa i danas jog valja uz rijei antropologija (od
grc. anthropos—6ovjek) svagda dodati i atribut
,,filozofijs!ka", jer se be/ toga atributa tim nazivom
ozna^ava i jedan dio zoologije, odnosno disciplina
156 VLADIMIR FILIPOVIC
koja sa stajaliSta biologije, kao jedna njena poddis-
ciplina, odreduje i opisuje dovjeka na podrucju zi-
votinjskog carstva kao morfologijski i fiziologijski
osebujno izgradenu iivotinjsku vrstu. Tu granu bio-
logije — koju nazivaju antropologijom — specijal-
no zanima problem podrijetla dovjekove vrste, na-
rodito u odnosu prema antropoidnim majmunima,
te ona u §irokom fcrugu zivotinjskoga iivotnog sta-
bla odreduje ogranak i opisuje gdje i kada se javio
dvonoiac koji se moze po njegovoj tjelesnoj struk-
turi nazvati dovjekom. Ta su istrazivanja desto i po-
sve jasno izvodena u ogranioenim i specijalnim
okvirima antropologije i antropogenije (razvoj do-
vjeka iz zivotinjskoga carstva), ali su oesto obuh-
vadena istim, no svakako neadekvatnim nazivom
antropologije. — Ta prirodoznanstvena, odnosno
biologijska antropologija dakako da nc moZe imati
u vidu Covjeka u cjelini njegove egzistendje, pa je
prema tome nuzno fragmentarna kad je u pitanju
problem 6ovjeka i ne bi se zapravo ni smjela na-
zivati antropologijom. Pa c"ak i ona grana te priro-
doznansrvene, odnosno medicinske antropologije ko-
ja predstavlja komparativnu nauku o ljudskim ra-
sama, listrazuje forme i veliCinu luibanje, boju i ko-
2e, izgradnju tijela i drugo (specijalna i sistematska
antropomorfologija), te se bavi specijalno pitanjem
Ijudslke somaitiflke konstitucije, ne bi imala pravo
nazivati se antropologijom, jer se radi doista o ob-
licima zoologijske, odnosno medicinske apstrakci-
je, u kojoj se ne vidi Ijudsko bice u cjelini. No tako
ipak jeste, i ona se takoder pod tim imenom javlja.
U francuskoj i anglosaksonskim zemljama oe-
sto se rijeC antropologija upotrebljava za ono pod-
POGOVOR 157
rucje znanstvenoga istrazivanja koje mi nazivamo
etnologijom. I to, doduse, jest podrucje istra^iva-
nja ljudske djelatnosti, ne sa jednog univerzalnog
filozofijskog aspekta.
I upravo zbog te raznovrsnosti primjene rijefii
antropologija, mi nuzno moramo disciplinu koja
obuhvata filozofijska, a to ce reci univerzalna pita-
nja covjekove egzistencije, a s time dakako i esen-
cije, nazivati dopunjenim nazivom ,/ilozoffijska an-
tropologija".
Valja, svakako, naglasiti da filozofijslka antro-
pologija ne iskljucuje iz svoga razmatranja i rezul-
tate istrazivanja biologijske, medicinske i etnologij-
ske nauke o covjeku, kao sto nuzno nede modi ne
uzimati u obzir psihologijske i sociology sike aspek-
te za svoja istrazivanja. Ona de jednako tako mora-
ti knati u vidu i rezuLtaite svilh grana u ipodruc'ja po-
vjesti kulture — od arheologije do povijesti jezika
— kojima se istraiuju djela ljudskog stvaralaStva.
I dovjek i rezultat njegove produktivnosti — kul-
turna dobra — predmet su razmatranja i grada ove
na§e filozofijske discipline, jer koliko se god raz-
likuju medu sobom suvremene antropologijske kon-
cepcije, Ipak se danas sve slaiu u definicijii Ijud-
skoga bida da je coyjek. jadnQ^^vaTBlao?i6e, a
to ce redi da u razmatranje i ocenjivanje njegove
bitii njegove funkcije u iivotu .ulaze u abzir jed-
nako njegovi dini kao i djela koja si* iz lib cina
proizas'la. Stvaraladki akti i stvorena djela, svi pro-
dukti civilizacije i kulture jednako su grada filozo-
fijske antropologije. Tu gradu skupljanju i osvjet-
ljuju ove razlidite empirijske i povijesne nauke.
158 VLADIMIR FILIPOVIC
Medutim, uza sve to filozofijska antropologija
nije i ne moze biti sinteza svih tih nau£nih rezulta-
ta, — kao sto nijedna filozofijska disciplina, pa ni
filozofija u cjelini to nije — nego je obuhvatanje
i dogledanje tih posebnih problema i rezultata sa
specificnog, svojevrsnog, a uz to s univerzalnog
aspekta filozofijske refleksije, aspekta, koji u pot-
punosti dohvac'a egzistenciju iovjeka, njegovu pove-
zanost u svijetu i njegovu poziciju u cjelini kozmo-
sa, koji u jedinstvenom aspektu povezuje i njegove
uvjete i mjegove ciljeve zivota, njegove dispozicije
i njegove zadatke. Ta pitanja biti ^"jftk0. njegove
socijalne povfizajaps.ti 1 jzadatka,.uJjudjsJwi-jajedni-
ci^ kao i njggpve nloge u pojavnnsti ^"^"iffsa uop-
ce pitanja su koja odreduju predmet filozofijske
antropologije, a ,,rezultate" pojedinih nauka uzima
ona tek kao gradu za ta svoja specilfiifina razmat-
ranja.
II
Suvremena filozofijska antropologija predstav-
Ija svakako ono podru^je nauinog, odnosno filozo-
fijskog istra^ivanja koje ima svoje prave zaCetke
kod mladohegelijanaca. ,,Hegelovske Ijevice", Feu-
erbacha i Marxa i drugih. Njihova je pak nauka di-
jailekticki povezana s tezama klasicnog njematSkog
idealizma, a prvenstveno Hegelovim.
U predvecerje toga razdoblja, u burnom raz-
doblju evropske i kulturne povijesti, kojemu pret-
hodi francuska revolucija sa svojim preteCama, pro-
vedbom i posljedicama, antropologijski problem
POGOVOR 159
je uocio ved Herder (,,Ideen zur Philosaphie der
Geschichte der Menschheit" 1784— 1791). On je na-
<Seo problematiku suvremene antropologije u svoje
revolucionarno vrijeme u kome na jednoj strani
cvatu empirijske prirodne nauke, a na drugoj in-
teres za povijesna ipitainja, koji se i ranije javljao
uvijek u razdobljima revolucionamih polk^eta, ka-
da postaje uoCljivo pitanje promjenljivog lika po-
jedinca i slozene zajednice. Herder, — doduSe, ne
u pesimistickoj interpretaciji, kao danas J. P. Sar-
tre, koji tvndi da je covjek ,,osudeli da bude slobo-
dan" — ukazuje na to da je ^yjeJ^edijiQL. bide u
fenomenu Zivota na zemlji prepus'teno
orijentaciji koja se manifestira u slobodnoj njego-
voj stvaralaclcoj funkciji. Dok svaka druga zivoti-
nja zivi i umire zarobljena u svojoj ,,okolini" (Um-
welt), 6ovjek stvara sebi svojevrsan svijet, a u nje-
mu i svoje zadatke organizira po svom ^jjobodjipim
izboru. Herder vidi bitnu razlilku izmedu Covjeka i
Sivotinje u tome Sto je covjfik Slobodan od nufne
upletenosti u prirodnu okolinu, a to je upravo ono
otkride, koje suvremena filozofijska antropologija
podvlacl kao bitno_.QbJljeiie Jjudsioga.bida. Covjek
se oslobada te uske sfere, ,prirodne dkoline, u kojoj
se, uvijek istoj, zivotinja rada i ,,zarobljena" u njoj
umire. On je u relaciji prema iivotinji dalleko nesi-
gurniji s obzirom na svoju instinktivnu orijentaci-
ju prema okolini, ali umom, koji se ostvaruje u
fcivotnoj stvaralafikoj borbi, razvija i nadoknaduje
te svoje zivotne nedostatke, te osloboden okoline i
instinkta u slobodi organizira dblik svojega zivota.
Tekovine civilizacije i kulture o£ito dokazuju tu
ljudsku stvaralaCku slobodu. U ostvarivanju huma-
160 VLADIMIR FILIPOVIC
niteta kao konacnog i najvi§eg cilja ljudskog razvo-
ja i njegove povijesti koja se odvija samo u zajedni-
ci, Herder vidi smisao djelovanja covjeika u priiro-
di i u svijetu uopce.
U torn, dakle, trazenju mjesta i specifi£ne ulo-
ge covjeka u svijetu dao je Herder, svojom idejom
humainizma i tomlturnoHpovijestnog evothicioinizma, te-
melje novijoj povijesti i sociologiji, temelje u rje-
Savanju one problematike koju Hegel u svoj jasno-
(5i, all potpuno idealistiiki, interpretira. Spekuilativ-
nim Hegelovim izvodima, koji tumafie covjdka i nje-
govu povijesnu sudbinu samo u odnosu na panlogis-
ticku koncepciju svijeta i njegova zhivanja, prika-
zan je covjek i njegov razvoj, individualni i povdjes-
ni, kao izraz dijalektike apsolutnoga duha.
Upravo u ovom podvla^enju povijesnosti Ijud-
skoga bica jest nesumnjivo ogromno znafienje i jo§
uvjek nedovoljno ocijenjena vrijednost Hegelovog
umovanja. Koliko je god povijesnom razvoju pod-
metao tezu nuznoga razvoj a ideje kao dijalekti£kog
zakona svoga zbivanja, ipak je s kategorijom po-
vijesnositi prekirauo sva dotadasaja nepovijesna ili
statisti6ka ili mehanicistidko-deterministifika nazi-
ranja o covjeku na njegovu vremenskom putu kroz
zivot na zemlji. Jer upravo toj kategoriji povijesno-
sti zahvaljuje hegelovska Ijevica Sto se mogla razviti
baS iz Hegelove filozofije. Tu je izvor filozofije i
Feuerbachove i Marxove, koji u Hegela nalaze jasno
podvu£enu aktualeost filozofijsko-povijesne, a time
zapravo antropologijske problematike.
Zar je onda cudno, §to L. Feuerbach svoju fi-
lozofiju naziva ,,antropologijom"? Za njega je an-
POGOVOR 161
tropologija univerzalna znanost koja stupa na mje-
sto religije, teologije i spekulativne filozofije.
U ,,Nacelima filozofije buducnosti" (1843.) Feu-
erbach podvlaci upravo tu misao jedinstva konkret-
noga covjeka i bitka uopce. Osvrcudi se kriti^ki na
sva dotadasnja filozofiranja — a pogotovu na Hege-
lovu apstraktnu idealisticku filozofijs'ku misao —
Feuerbach postavlja kategoricki zahtjev da ^e u fi-
lozofiji, odnosno u antropologiji pode od punine
ljudske egzistencije, jer je upravo covjek ono ,,isti-
nito i zbiiljslko". No da bi se upoznao £ovjek, a
preko njega onda i zbilja, ne valja ga promatrati
kao da je istrgnut i izoliran od stvarnosti. Covjeka,
veli Feuerbach, treba izloziti u njegovoj punoj eg-
ziistenoiji u svijetu kao dio, kao clana, kao pripad-
nika toga svijeta, a ne u ,,vakuumu apstrakcije"
kao pojedinacnu monadu, kao apstraktnog monar-
ha, kao izvansvjetskoga boga koji nije sudionik u
zbivanju svijeta. Covjeik zivi u svome svijetu kao
konacno bice u oskudici postojanja, gdje trpi i pre-
ma tome osjetilno, u ljubavi i boli, dozivljava zivot.
U temeljima ovako postavljene Feuerbachove
antropologije leze i osnovne teze o razlikama iz-
medu covjeka i zivotinje. Feuerbach je vrlo o§tro-
umno izlozio diferencije i granice zivotinjskoga de-
terminiranog, — makar kadgod, osobito na podm6
ju osjetilnosti, izo§trenijeg i sigurnijeg — reagira-
nja, za razliku od ljudskog slobodnog i razvojnog
odnosa prema svijetu. Zivotinja je samo partiku-
larno bioe, vezano i determinirano svojom okol^-
nom, dakle ograni&no i neslobodno, a covje^k je
univerzalno, neograniceno i slobodno bide. *
II Poloiaj covjeka u Kozmosu
 VLADIMIR FILIPOVIC
162
Te osnovne misli njegove ovako zasnovane an-
tropologije nastavljaju Marx i Engels postavljaju-
di fragmentarne teze za jednu suvremenu i svestra-
no razradenu antropologiju. Marx i Engels su do-
punili Feuerbachovu osnovnu antropologijsku tezu,
po kojoj dovjek postaje 6ovjekom tek u zajednici,
u druStvu s drugim ,,Ja". To druStvo, ta zajednica,
daje dovjeku inogudnost njegova razvitka, a i spo-
znaje samoga njegova bida. Feuerbach u § 62. citi-
ranog svoga filozofskog djela veli doslovno: ,,Istin-
ska dijalektika nije riikakav monolog usamljenog
mislioca, ona je dijailog izmedu Ja i Ti". U § 59.
doslovce veli: ,,Pojedina£ni dovjek za sebe ne posje-
duje bit covjeka ni u sebi kao moralnom, niti u se-
bi kao mdsaonom bicu. Bit je dovjeka sadrzana sa-
mo u zajednici, u jedinstvu dovjeka s covjekom —
no to je jedinstvo koje se oslanja samo na reainost
razlike izmedu Ja i Ti".
I upravo taj ,,dijalog", tu kolaboraciju, tu su-
radnju covjeka u druStvu osnivaci marksizma uzi-
maju kao polaznu tocku svoje antropologije. Isto
tako i tu ,,realnost razlike izmedu Ja i Ti". Osnov-
ne teze marksisticke antropdlogije Ie2e u otkriva-
nju istine: gdje leze osnoviee ,,realnosti razlike"
izmedu ,,Ja" i ,,Ti" i u <5emu je bit ,,kolaboracije"
u ljudskoj zajednici.
U tumadenju nacina suradnje u zajednici, po
fcojoj covjdk ostvaruje specificni i svojevrsno po-
vijesno uvjeitovaini lik svoje covjeonosti, Marx unosi
kategoriju dru§tvenoga rada kao kategoriju kojom
rje§ava problem kolaboracije medu Ijudima. Tom
kolaboracijom u drugtvenom radu covjek se odrza-
va u dru§tvu, a time i u zlvotu uopde. Povijest u
POGOVOR
163
svom razvoju pokazuje razli£ite oblike ljudske real-
ne egzistencije od robovlasnifikog, feudalnog i gra-
dans'kog, pa sve do savremenih oblika socijallistid-
koga druStvenoga zivota. Svi su oni uvjetovani na-
cinima rada i radnih odnosa u vezi s kojima se
ostvaruju i oblici drustvene dinamike iz*kojih iz-
rastaju pojedini tipovi ljudskih klasa, a po njima
onda i Jdasno dbiljezenih pojedinaca. Svako tako
nosi nijansu oblika svoje klase kojoj po radu, od-
nosno po drustvenoj djelatnosti pripada. Radom
se ostvaruje povijesni svdjet covjekov, a to ce reci
zivot ljudski uopce. I tu lezi osnovna razlika izme-
du covjdka i svih drugih zivih bica.
Tim Marxovim tezama dobila je filozofijska an-
tropologija nove kategorije, po kojima se tumace-
nje biti ljudske egzistencije pomaklo jo§ jade iz
prirodoznanstvenoga u povijesnoHSOoijalni aspekt, i
to s naglasenom stranom ekonomske komponente
zivota, koja je uzeta i kao njena osnova. Dakako
da je i rad — i to ne raid kao nagonako-refleksivni
na6in ljudske aktivnosti, koji nalazimo i u zivotinj-
skom carstvu, nego rad kao stvaralacka aktivnost,
iz koje su proizaSla djela clvili/uclje i kulture ljud-
ske povijestii — ona katogorlja po kojoj treba da
se osvijetli, protumuci, a onda i unaprijedi zivot
dovjecanstva uopde.
Tako su teologijske 1 prirodoznanstvene kon-
cepcije bile kriticki otklonjene kao nedovoljne i
netocne, iako se ne moze redi da su time i nestale
iz duhovnoga zivota cvropskoga kulturnoga kruga
uopde. One zive i nastavljaju se i dalje, a od njih
je naroclto prirodoznanstvena oiivljena teorijom
Darwina i njegovih sljedbeiniika u drugoj polovici
 VLADIMIR FILIPOVIC
164
XIX stoljeca. Straussova, Feuerbachova i Marxova
antropologija i izuzev pojedinadnih priloga, nisu se
znacajnije teorijski nastavljale, pa je darvinizam,
kao antiteza naivno-religioznim antropologijskim
koncepcijama, preuzeo vodedu ulogu u borbi za
razvitak slobodars'ke i borbene antropologijske na-
ucne misli na prelazu u naSe stoljede. lako je dar-
vinizam kao iskljuciva biologisticka teorija Ijud-
skoga zivota prevladan u okviru suvremene filozo-
fijske antropologije, ipak on zivi u razlicitim nijam-
sama i ima joS uvijek jak litjecaj na stvaranje na-
zora o svijetu i zivotu. Jedna od tih darvinistickih,
odnosno biologistickih koncepcija je svakako i Fre-
udova teorija, pod dijim se utjecajem danas na Za-
padu ostvaruje Sitav niz literarnih i opdenito kul-
turnih djela. Shvacanja o smislu i vrijednosti Ijud-
skoga zivota cesto su danas pod dominacijom up-
ravo osnovanih Freudovih — dakle biologistickih
teza.
Mada su Feuerbacihava i, narocito Marxova
antropologija ostale do danas u detalju nerazrade-
ne, pa se njihovi suvremeni predstavnici vradaju
na njihove teze s ciljem razrade u smislu znanstve-
noga i filozofijskoga progresa u posljednjem sto-
Ijecu — ipak su odredeni osnovni motivi suvreme-
ne filozafijske antropologije. Statifiki lik covjekov,
u smislu bilo koje idealisticke koncepcije, koji je
dominirao stoljecima, danas je prevladan. Katego-
rija dijalekticke povijesnosti u smislu apsolutnog
logosa kao regulatora toka povijesti je takoder ne-
odriiva. Biologisticka koncepcija, po kojoj bi sva
civilizacija i kultura bile tek nadomjestak tamo
POGOVOR
165
gdje razum treba da dopuni instinktivnu aktivnost
Zivota bica, dvonosca, ne moze se opravdati. Teo-
rija rada i stvaralafike aktivnosti, po kojoj se os-
tvaruju svi oblici socijalnoga 2ivota, a uz to i sva
dobra civilizacije i kulture, naznadena je i u neko-
liko teza postavljena.
Upravo u toj dijalekticnoj antitetifinosti, gdje
su mnoge zanimljive i duboke teorijske k%ncepcije
ostale nedorecene i nerazradene, a u okviru proble-
matike koja se u prvoj polovici naSega stoljeda os-
jetila kao fuindamentalna, Max 'Seheler je sa svojim
jasnim distinkcijama i smionim ocjenama u§ao u
jednu §iroku polemiku koja je otvorila vrata i us-
mjeflila raspravljanje oko pitanja, zanimljivog ne
samo teorijski nego i pralkticki, a to de redi zivot-
no veoma vaznog. Jer nikako nije saimo teoretsko
i iivotno neva^no pitanje, da li de covjek u svojoj
prakticnoj zivotnoj aktivnosti, u svagdaSnjici svoje
prakse biti, na jednoj strani, vodcn idejom o trans-
mundanom umnom bidu koje so o torn zivotu sta-
ra i umno ga urcdujc i usmjcrujc, 111 de bltl, na
drugoj, reduciran nn /Ivotlnjsko carstvo I njegovo
oskudnc nagonskc impulse, Hi c'c, konacno, u vlasti-
toj licnoj odgovornosti 1 konstruktlvnom stvaraila§-
tvu i radu trafiti rjcScnjc svlh svojih zivotnih pro-
blema koji sc krc'chi oko /ndatka: postati i ostati
..covjekom".
I upravo ta osnovria pitanja ljudske djelatno-
sti, ljudske prakse, ovisnn su od njegova zivotnog
naxora. Max Schcler jc tc probleme zivotnih nazo-
ra i/lozio jasno, pa mozemo ustvrditi da mlmo
Schelcra nc moie u drugoj polovici XX stoljeda
nifko raspravljati o pitanjima koja se odnose na
 166 VLADIMIR FILIPOVIC
problem smisla i uloge covjeka u svijetu i njego-
voj povijesti, a to su uipravo pitanja suvremene fi-
lozofijske antropologije.
Sam Scheler je u svom eseju ,,Covjek i po-
vijest" ovako izloftio aktuelnost ove problematike:
,,Ni u jednom vijeku nisu nazori o bivstvu i podri-
jetlu covjeka bill nesigurniji, neodredeniji, razno-
likiji nego u nagem ... U otprilike desettisudgodis-
njoj povjesti mi smo prvi vijek u kome je dovjek
sebi potpuno i do kraja postao ,,problematicnim",
u kome on vi§e ne zna §to je, no ujedno takoder
zna da niSta ne zna. I samo ako je covjek voljan
da u£ini potpunu ,,tabulu rasu" sa svim predaja-
ma o ovom pitanju, i ako u krajnjem metodi£kom
otudenju i £udenju nauci gledati na bide zvano co-
vjek, modi ce se opet doci do odrzivih uvida. No
zna se kako je teska takova ,,tabula rasa". Jer jed-
va igdje vladaju u nama tradicionalne kategorije
nesvjesnije i stoga zesce nego u ovom pitanju. Je-
dino sto se moze uciniti da ih se lagano otresemo,
jest to da se ove kategorije u njihovu duhovno-po-
vijesnom ipodrijetlu toono uipoznaju i da se ovim
osvjestenjem prevladaju". A to je Scheler svojim
citavim filozofijskim zivotnim opusom upravo i po-
kusao uciniti, pa ce i onaj tko se s njim ne slaze,
mnogo od njega nauciti.
Ill
Max Sdheler (1874—1928) je svalkako jedna
od najdarovitijih, a po problematici jedna od naj-
istaknutijih filozofskih lionosti iz prve polovice 20.
POGOVOR 167
st. Ime mu je inoralo biti zbog njegovog poluiidov-
skog porijekla pre§ucivano za vrijeme nitlerizm,a,
pa on tek danas dolazi ponovo do svoga pravoga
kulturno-jpovijesnoga i fiilozofskoga znaicenja. Bogat-
stvo i dubina njegovih misli, sinteticnost dohvata-
nja aktuelne opcekulturne problematike, njegov an-
tinihilistiSki stav koji je bio toliko stvaralacki u jed-
nom od pozitivizma i povr§nosti umornom^i kul-
turnoHfilozofijski negativnom duhu vremena, pred-
stavljaju ono kulturno dobro na koje je korisno i
znacajno obratiti paznju, pa ca'k i onda kaid se kad-
god prema rezultatima njegove filozofslke misli i
ostaje u nekoj rezervi ill 6a!k antitezi. U njegovom
je, naime, filozofskom opusu svagda jasno zauzet
negativan stav prema svakom nihilizmu i antifilo-
zofijskom pozitivizmu na jednoj, a misticizmu i
opskurantizmu na drugoj strani. Njegova kulturno-
-povijesna uloga u toj kulturnoj borbi ostade zna-
dajna u progresu"evropske filozofijske misli.
IzaSavSi iz Husserlove fenomenologijske Skole,
te primjenjujudi i proMrujud metodu analize lo-
gi£ko-znanstvenog podru5,|a na podrufiju ctlke i kul-
ture uopdc, pokazao je da fcnomesnologij^ka ana-
liza stvarne 1 Ijudske opstojnostl treba da bude
baza i kljufi za rjeScnje svlh otvorenih problema
covjeka i kulture.
Husseflova fenomenologlja, koju oznafiuje pa-
rola ,,natrag k stvarima", predstavlja onu antitezu
neokantovskom transcendentalHzmu kojom se obi-
Ijeiava jedan novi smjer u suvremenoj Mozofiji,
smjer koji se ne osniva na analizi svijesti i njenim
apriornim formama i furikcijama, nego na analizi
 168 VLADIMIR FILIPOVIC
objekta. Izvor svega Ijudskoga znanja, sve njegove
spoznaje leze u fenomenima svijeta koje original-
no u svijesti dane, valja analizirati i na taj nacin u
njima danu bit same stvari — otkriti. Sve postoie-
ce. pa 6ak i ono slu£ajnor ima. osim svoje pnjav-
nosti, i svoju bit, svoju takovost (Sosem) ili. kako
bi to Aristotel nazvao, svoj ,,eidos". Taj se eiidos.
jta bit, otkriva u iskustvu. koie dakako ne valj* fo-
jednaditi s onim iskustvom koie smo upoznali ti'
empirizmu kao iskustvo izvanjskoga promatranja i'
indukcije. T£ jp SYfljeyrspo, kriticko islkustvo, koje
Husserl naziva ..iskustvom bivstva" (Wesenserfah-
rung). To iskustvo bivstva ili biti. za razHkn od
rifttifc ge aktom t.zv. fe-
11 Vpmft SP postojede da-
tpsti liSavajii sviVi glurajnmsti i nlcazuju se u Svojoj
nepatvorenni (rta^nvnsi:i" ili biti. U torn i u takvoin
£ritiokom ^ledaniii, Jffenomenn1ngijskQm zoru" li-
java se opstojnost svih qynjih
nih, kauzalnih odnosa i ukazuje se samo po svo-
likn. TT odredenju predmeta se is-
kljucuje sve sto se oko njegova odredenja sabralo
u zivotu i znanostima, i u torn iskljucivanju (Txoyr])
spoznaja kroz individualni zor dolazi do bivstveno-
ga zora, gdje se u neposrednom gledanju vidi do-
ista original stvari, a tek takove spoznaje mogu po-
stati osnov svih razumskih tvrdnji. Husserlova fe-
nomenologija predstavlja pokusaj da se stvori mo-
gucnost objektivne, strogo stvarno povezane spoz-
naje nasuprot svim relativizmdma poaitivisticke
sketpse na jednoj strani, i nasuprot svakoj apriori-
POGOVOR
169
stiokoj neoidealistickih filozofijskih sistema na, dru-
goj1.
Na te Husserlove osnovne filozofijske teze Max
Scheler nadovezuje svoje filozofijsko umovanje,
umovanje koje, — kako rekosmo napuStajudi pod-
rucje logicke problematike, prilazi fenomenima kul-
ture. To Schelerovo nastavljanje predstavlja poku-
fenomenologijske anaUze.fe-
nomenologiiske metode otvori pogled na cjelinu
^ nprawt ?gto nn gp ffA?fTngT:na
bavi problemima filozofijslke antropologije, te ga
mnogi s pravom i smatraju osnivaSem te znacajne
filozofijske Hisriplinft^On je prvi -— bavedi se pro-
blemom covjeka u punini njegove radne, aktivne,
1 Ovdje valja naglasiti: kad se u filozpfiji govori o
,,objektivnoj" i ,,stvarno-povezano.j" spo/.naji, tada valja
taj pojam ,,stvari" razlikovati od one prakticistiCke inten-
cije koju susredemo na podruijima praktiCkih znanosti ko-
jih je ciilj tehniCko prevladavanje prlrode 1 svijeta. Pozi-
tivne strucne nauke i njihoyi uspcsi i istine yezani su
samo uz vitalnu sfent zivota i clobivaju svoj srnisao i vri-
jednost upravo po toj praktifkoj upotrehljivosti. Oni stoje
iskljucSivo u sluzbi tih vitnlnih potreba. To je podrucje
tzv. ,,radnoga znanja".
No ljudski Interes — a tu upravo i po&nje filozofija
— usmjeren je i, preko tih koristonosnih znanja, na svijet
kao cjelinu. Be/, toga Intcresa, bez toga sveobuhvatnog
promatranja svijeta ostao bl svijet kao cjelina za covjeka
uyijek — zatvoren. Mi bismo imali samo koristonosno zna-
nje po_jedinih potrebnih fnknta, a nikada totalitete ziyota
koji nikada ne mogu postati predmetom iskustva, a ljud-
ski bi se zlvot — bez morala, bez umjetnosti, bez kulture
uopde — kretao tek na neSto poviSenoj, ali kvalitativno
istoj razini animalne egzistencije. A upravo tu razinu prev-
ladavaju razliCita podruCja kulture i njihova integralna
komponenta — filozofija. Fenomenologijski aspekt na bit,
na suStinu svijeta, predstavlja takav filozofijski pristup k
stvarima. No u dalje izyodenje uloge filozofije ne mozemo
na ovom mjestu ulaziti, a napomena je bila potrebna da
se ne bi pomijeSao prakticistifiki i filozofijski smisao ri-
,,stvar".
 VLADIMIR FILIPOVIC
170
stvaralaoke egzlistenoije -^ ukazao na nedostatke
jednostranifa, iako cesto 'veb'ma dbtoroargumenti-
ranin tradicionalnih shvacanja, u kojima^jm j>oki>_
covjeka protumaclti iz podruSjarnjegova mno-
goslojno slozenoga bida. Scheler je svojom anali-
zom ljudske opstojnosti pokuSao prevladati jedno-
stranosti dotadasnjih teorija o covjeku, koje su
eksMuzivno uzimale tek jedno podruc'je njegove
opstojnosti kao fundamentalno, pa iz toga aspekta
-3 previdajudi svu mogudu puninu njegova bi«5a —-
previdjele izvore i ciljeve njegova raznovrsnoga dje-
lovanja i, prema tome, njegove vrlo raznolike fakti£-
ne egzistencije. A upravo ta egzistencija u cjelini
ne da se nikako protuma£iti samo u smislu jedno-
stranosti aspekta. A dotadanja su an tropology ska
istFazivanja predstavljala svagda jednostrana gle-
dista. Jer ni precjenjivanje znafienja iovjeikovih vi-
talno^biologijskih svojstava, kao ni ono koje uzima
u ofozir samo njegovu svojevrsnu psihologijsku os-,
jetljivost, a jos inanje onaj aspekt koji Covjeka i
njegovu djelatnost promatra kao posljedicu njego-
ve razjumske sigumnosti ili 'calk logiSko povijesne
nuznosti, ne moze odgovoriti na pitanje podrijetla,
puta i uloge covjeka u svijetu.
Scheler je fcriticki osvijetlio upravo ove jedno-
strane i divergentne smjerove u kojima se obradi-
vaila antropologijska problematika, i dao je na iz-
vanredno uvjerljiv nacin posve novu, svoju sinte-
zu, koja ne predstavlja eklekticko pomirenje, nego
svojevrsno fundamentalno povezivanje. ^cheler je
po principima fenomenologijske metode iasno po^
kazao da se realno Ijudsko bice ne moze razumje- .
ti i prema tome ne smije tumaciti po kategorijama
POGOVOR
171
duhovnoga bitka, jer je neto^no da je Covjek u
j?snovi i biti ..homo sapiens". Itenovica njeg!ova bi-
ca, odnosno njegove djelatnosti lezi na podrudm
iracionalne, nagonske stere u sioju zive emocional-
nosti, gdje se ugledaju i rundiTaJu 2Ve zivotne vred-
note uopde. ' •-•—•—
^cheler ie bio urvi Vnji jp^ nakon Brentana
podvukan znafenje ejtnocionalnoga jivota za spoz-
naju i kulturno stvarailaStvo. Nasuprot tradicional-
nom shvacanju da se podrucle spoznaie po'klapa sa
Ibgicko intelektualnim procesima, Scheler svojom
fenomenologiiskom analizom jasno^otJgriva da se i
^gmocionalnim aktima mofe pripisati spoznajna fun-
Akti IjuTbavi i mrznje, kao i mnogwrsiii na-
cini simpatije i antipatije, kajanja i si., ukratko,
cuvstvovanja uopce, dozivljeni su takodef kao op-"
i evklentni aktl tl kojtiim se ulliivaju vied-
note7 drugim njecima, spoznaju~v?ednote koje po-
1 uoit^kuUuynog'ft
^ eltettke, nrava i dr.
_j^azumjeti i protumaCitl upravo DO tlm emocjorial-
nim vrilednosnim aktlma kojima razurnslka
ja Vd/^ tffn,^ijo /^rnir^nn|n p^lqt-npn |Q]^ na
Jarnoj
Iz~emocionallno-vrijedno«noga sloja izlaze stva-
ralafike snage iz kojih se reallzlraju uvijek nanovo
novi oblici iivota. Na taj je nafiin Scheler odbacio
sve konstrukcije ideaH/ma, po kojima bi duhovni
zakon, zakon logosa, tvorio osnov povijesnoga kre-
tanja. No on je, iskljuclo i mogudnosti dominacije
vitalistidke ili biologistiflke teorije, jer Covjek nije
i ne ostaje samo orgatiizam i samo zivotinja. Ap-
straktne i jednostrane teorije nisu bile u stanju
 172 VLADIMIR FILIPOVIC
da razuimiju i protumafie korikretnoga i mnogovrs-
no slozenoga covjeka, covjeka koji je nastao i koji
ce ostati vjecno sloven od nagona i duha, od emo-
cionalnog i misaonog, od poriva i vrednota, i upra-
vo u torn raznolikom jedinstvu tih svjetskih pra-
principa lezi njegov povijesnd nastanak, razvoj i za-
datak.
Za Schelera su tako naivne sve one teorije o
dovje'ku koje nastoje da ga protumac'e ,,odozdo", a
to de redi iz vitalne, odnosno animalne sfere nje-
gove, jer ba^ u torn prerastanju vitalno-animalne
_s£gre lezi njegova speciticnost i njegova bit. lako^je
ta Cinjenica oClta, blologlstl 1 naturalisti reducira-
ju Covjeka na ono iz Cega je on Izrastao I §to je u
svome bi<5u regulirao, nadopunio 1 nadrastao ne
negiravSi, dakako, i taj sloj u punini Covjekove op-
stojnosti.
Za Schelera je isto tako neodrziva i naivna
jp^r~" -- ___ _V — - _ ---- --— -—-— -— ••—
svaka raHonalnn-metafizicka interpretacija gnvjeka.<p ^j»,'
Covjeik niie samo bice koje susdi i zakliuduje. Lo-
gi£ke operacije ne predstavljaju bit ljudskoga bi(5a.
Bez dubljeg unutrasnjeg dozivljaja svijeta i njego-
vih pojava, koje se ocituju u potresenosti emocio- .
dazlVljaja, Ae ffl'6ge Covjek hT dozivieti Vvi-
jeTni odreaiti sebe. Razum je ukorijenjen u Ijud-
" i J l i , koja se_odrazava _ t e k u logI35o-
-refleksnojsferi^ Scheler je protiv svake teorije
^statickoga1" shvacanja spoznaje. Ima doduse i ,,sta-
ticnosti" u spoznaji, all to je tek znanje bez ,,di-
namicnoga" odnosa covjeka prema svijetu, u kome
on uistinu zivi, djeluje i stvara.
Neprocjenjiva je zasluga Schelerova filozofi-
ranja §to je on otklonio onu, mozemo reci gotovo
POGOVOR 173
vjecnu pogreSku koju Sine filozofi, a i psiholozi,
sociolozi i dr. kada razlicnosti u dozivljavanju —
misljenje, duvstvovanje, voiiju — u isti mah uzima-
ju i kao odijeljene, samostalne sfere ne samo psi-
hickoga zivota nego i psihiSkoga bi(5a uop<5e. Po
takovim tumacenjima, gdje se u obja§njavanju Ijud-
skog bica kao ens rationale uopce ne uzima u ob-
zir tako zna£ajna emocionahia sfera, pa se £ak i
nagonska negira kao da je i nema, covjek ne moze
nikada biti u potpunosti ni protuma£en ni shvacen.
Niste nije manje pogresan pokuSaj da se 6ovjek i
njegovo djelovanje protvtmace samo iz nagona (a
liagoni specificirani po nasljedstvu i krizanju). Tu
metodu apstrakcije i izoilacije ;prevladao je Scheler
i svojom izvanrednom fenomenologijsko-sinteti£kom
metodom dao je temelje jedne kozmoloSke antro-
pologije, a time i filozofije kulture. — Covjek jest.
. .
covjek se razvija, 6ovjek zivi i stvara kao j edin-
stveni samosvjesni i samotvorni subjekt u kome se
ukr§tavaju nagonski impulsi, emocionaini kontafetf,
^teznja za modi i dis:icurzivno miSljjenje. On je roden ^
u_dkolini svijeta i druSlva, on je torn okolinom i
«U i Slobodan, zivedi sa svolim ,,ot-
vorenim horizontom" u sredini za koju nije do
jcraja vezan niti'u njoj bespomocno utopljen. Slc> '
samosvijest omo^ii<^ije rn" gtvaralaStyrt, pa
ta'ko samo on u kozmosu stvara djela koja zovemo
qlyilizacijom i kulturom. Schelerova filozofnska an-v
tropologija predstavlja zapravo prvi poku§aj da se
dovjek kao fiovjek u cjeilini i jedinstvu njegova
bida protumadi. Ne, dakle, induktivnim pu'tem su-
mirajudi znanstvene rezultate, ni u jednostranim
 VLADIMIR FILIPOVIC
174
kategorijama kao §to su to pokuSali i Aristotel, i
Descartes, i Bergson.
U raspravama ,,Polo'zaj Covjeka u kozmosu" i
,,Covjek i povijest" dani su zreli rezultati toga Sche-
lerova filozofiranja. ,,Polo4aj dovjeka u kozmosu"
je posljednje Schelerovo djelo Stampano za njego-
vog zivota (1928.). U toj raspravi autor u sazetom
obliku daje rezultate svoga iivotnog filozofiranja,
koje je navdjestio u opseznom najavljenom djelu
pod naslovom ,,Filozofijska antropologija", no u
£emu ga je sprijecila smrt. Medutim, osnove te si-
roko zamisljene filozofije, koja bi, uz antropologij-*
sku tematiku, predstavljala i jednu svojevrsnu cvn-
tologiju, dao nam je ipak u ovom doista jedinstve-
nom djelu moderne filozofijske literature.
IV
Vec u predgovoru svoje rasprave o polozaju
covjeka u svijetu Scheler istice da zeli ta osnovna
pi tanj a izloziti neovisno od svake teologijske i prii-
rodo-naucne, pa cak i fiilozofijslke tradicije. Do§lo
je vrijeme — smatra Scheler — kada se Covjdku
,,vratila nova odvaznost istindtosti da ovo bivstveno
pitanje pokrene na novi nacin, bez dosada uoibiCa-
jenog potpunosvjesnog, polusvjesnog ili fietvrtsvjes-
nog vezivanja na teologijs'ku, filozofijslcu i prirodo-
znanstvenu predaju i da — istodobno na temelju
sijnog blaga pojedinacnog znanja koje su o covjeku
radom stekle razlicite znanosti — razvija novi ob-
Hk svoje samosvijesti i svoga nazora o sebi" (str. 9).
POGOVOR 175
I Scheler doista polazi od analize, odnosno od
kritiike triiu osnovnih pogleda evropskoga Covjeka "
na pitanje o biti covjelka, koji su izrasli sa pod- 7" '
rucja teologije, tradicionahie filozofije i prirodo-
znanstvenih otkrica. Prvi je nastao na temelju zi- »
dovgkp-kr§canske pre^aie/ drugi iz grche fconcep- >
cije o logosu. umu i covjeku kao bicu koje spoz-
naje i stvara participirajuci na torn umu, f, kona^-
no, na osnovu prirodoznanstvenoga shvaeanjaTpo '
^kome covjek ndje drugo nego tek zapleteniji stu-
panj mijesanja vitalnih energija i sposobnosti koje
se sve javtjaju vec i u animalnim sferama svijeta.
Folazeci od te cinjenice i utvrdivsi da ne postoji
jedna jedinstvena ideja o govjeku, Scheler kritifiki ~^
prilazi tim itiraidicionaLnkn inazotrima i, pirev'Iadavaju-
Hi ih. dale novi filozofijski pogled na covjeka
grgdstaylja novo pQJjno^nQ^^ jedinstvo.
" neljno pitanje ove Schelerove rasprave, da li je
6ovjek u biti od zivotinje posve razliclto bide u
kozmosu, ili je, u smislu prirodoznanstvene siste-
matike, tek mali dsjecak iivotinjskoga carstva, pa i
u onom slu£aju ako taj isjedak predstavlja ,,vrh ni-
za kraljeinjaka i sisavaca".
I Scheler polazi od post^pene analize citave iz-
gradnje biopsihi^kog svijeta-. Granicu psihi^koga
stavija nize nego mnogi antropolozi, te smatra ^da
seona ftoklapa sa granicama iivota uopce. od nai-
jednostavnijih obli'ka njegove pojavnosti do najvi-
§iti manifestacija ljudskoga duha. Dakako, u mnogo-
vrsnini varijacijama i o^itiim stuipnievima,_Spheler,
tako asno Ingi funiVci''!! psihiCkoga u biljnom svfr
rjetu, koiega se opstanak dodu§e odvija kao j
tinjski u granicaina r^^anja i
 176 VLADIMIR FILIPOVIC
prehrane, rasta i nn
Qaja_ogjetnosti, jer jejio_y£d-elemf>nat do-
Uz veoma precizno i suvremenim psiholoSkim
otkricima povezano razlufiivanje pasivnih i stvara-
lacfci'h fuinlkcija zivotiinjslke i Ijudslke svijesti —
od Cuvstvenog poriva, nagonskih i refldksnih kret-
nja, sve preko asocijativnih do inteligentnih i izbor-
nih akcija svijesti — gcheler pnstavlja ?a fiflnynfij-
^sku antrnpnlngijn odlugno pitanje: .Jostoii li. ako
i zivotinji pripada inteliffewip, nnp'fe'jnS ne§to vl-
_1e'dpli >s^mn graAi^.lna razlika izmedu £ovielka i zi-
votinje? Postoji ili oaada jo§ neka bivstvena TSO.-
.j[ika?"_ A odgovorom oia ta ipiitanla odiu£Ultr" se
zapravo o osnovnim problemima filozofijske antro-
pologije. Upravo na torn problemu razilaze se filo-
zofi danasnjice. Na toj spornoj tofiki razvija Sche-
ler svoju odlucnu temu. Njegovje odgovor da iz-
medu zivotinje i covjeka pos'tojFne samo graclual-
ria nego i bitna razlika. U gemu je" ta l]udsfea~T>it,
upravo na to pitanje treba fla bdgovori fHozofijska
antropplogij a.
rt~ __Pp Scfielerovu misljenju oni koii osporavaju
tivotinii inteligenciju a pripisuju je samo 5ovjeku
iznose kao biystvenu razlilkujovjeka i zivotanje
u oemu nema mJcakve bivstvene razlikg^JDni
kotL-^ moirlcmim biolozima otMapialu^Jgos-
Ijednju razliku izmedu covjeka i ^ivotinjejbaa_zbog^
toga §to i zivottiinja posjeduie inteligeincii'u,
ravajii f^a ^vjpiV 1^^ n^lci bivstvfinn^razlicit polo-
jaj u svijetu^Scheler oba ova stajalUta (kofa pred-
POGOVOR 177
stavljaju zapravo dvije osnovne teze na kojima se
dosadanja filozofij ska antropologija razilazi) smat-
-IS neodrzivima. Inteligencija._ma kako ona kvanti-
lativno rasla u svom razvoju, ne moze predstavlja-
jtrbivstvenu k a r a k t e r i s t i k u ~
Ijvot i sve njegove pojave samo su djelimi£no
mandfestacija praosnova izkoga je i zivot proiza-
praosnovu sp 7.amis1jivi i ""
tyjV^\ ip 11 bivistvo
pogrpiSnA
htieti covjeka protuma£iti samo iz za-
YJt-alne j fa pra'mgnfyya. kaO J ZJVOt
proizasli su ved star! Groi —
se samo 11
'T1Tlll, fl
W=_2§iibL-Jaj pojam, kao i njemu odgovarajudi stva-
rni centar, stoji u qStroj opreci sa svima funkcio-
nalnim ,,zivotnim" centrima i razliCit je od njih.
JQnlk je ^iYOtiinja__ekstati£nojgrirasla 1 urasla u
_ samu svoju okolinu kao centar razliditih ..otpora".
coyJek u sviietii ..vidi" i tfrazlikuje" -^~,,pre:dnie'te".
On .1-je ,,otvoren"
,,
prema svijetu u kome se nailaze
in..
mogu<5nosti raznolilciti i mnogovrsnih predmetnosti
neovisnih od vitalnih itnpulsa. Coyjejk_m^e izveyti
,,distanciranje" i ..suipstanitiviranje*7 okoIine._On mo-
zet na primjer, od ^mnoStva'', odvojitijbroj>>tjcoji
se nalazi u samim stvarima^Un mozenra£unati! §to
iivotinje nikada ne mogu. Covjeik mo2e promatrati
~predmetnosti, meflu koje m,oze uvrsnti i svojejsi-
•fiiCke dozivljaie, uoCavajudi njihovu Jgakvo<5ur'Uk-
^ratk'o, £oviek moze da se izdigne izvan **<•«»&• ^ r?riarl
sebe, pa da, ~ ~~
12 toloiaj dovjeka u Kozraosu

178 VLADIMIR FILIPOVIC
vjek posjeduie — samosyijgst. Covjek se torn svo-
^jom samosvjes'cu — za razliiku od svih drugih zivih
Jbioa — uzdiZe iznad suiprotnostd organizma iokoli-
ne, i to pomocu duha. Duh je pak — kako veli
jScfaeler — ,,jedini bitaik koji je sam nesposoban
zaopredmecenje — on je cista i nepatvorena aktual^
_nost. ima svoj bitak SaTHo u slobodnom izvrSenju
tili ffvnjjh akata".
Duhom se ostvaruje ,,akt ideiranja". koii ie
jposve razlicit od svake tehniSke inteligencije. To je
sposobnost koiom Coviek moze odvofiti opstanak
od bivstva. I upravo ova
stanilca
stojij SnTig1<»rr>CTi
Ije^je ljudskoga duha, na kome se temelje sva osta-
la njegova obiljezja. Na tome osnovu podiva Citaya
osebuinost, sva njegova humana specifid-
^nost.
svoga stajaliSta Scheler pristupa kri-
antropologijslcih kon-
cepcija diiele(5i ih u dvije osnovne teoriie. Jedna ie
tafcozvana neprativna tenrija n ^ovjelcu. ,koju nalazi-
mo u IkuJitunnoj povijesti svijeta sve od Buiddhe pa
do Freuda. Dok ved Buddha vidi u utrnu<5u svega
pozudnoga u Ijudskom subjektu najviii stepen n]6-
gova razvoja i smisao njegove opstojnosti, dotle se
i po u6enju kasne nauke Freudove (,,S onu stranu
principa vizitka") i(a jddnalko tako ved prije .kod.,
ScEopenhauera i nekih drugifa!) Jjudski duh o5itu-.
je^kao posljedica potiskivania nagona^Tig ^ftnie j"
izgradeno ono naivredniie u liudskol kulturi. Sva.
daikle, podru^ja kulturne djelatnosti, svi moralni,
POGOVOR
179
logi£ki, estetski i sliCni akti, nastajali bi iiskljudivo
ie o dovjeku" lako polbiiatir jer upravo je duh onaj
koji kvodi ovo traagonsko potiskivanje". Duhom
pro^et volini projekt koji intendira ideju, odnosno
vrijednost. upravlja, vodi i ostvaruje taj put pons-
"Evanja.(t)uhlie onaj koji u covjeku negira^i potis-
kuje. on je onaj frVtnr ilnrvji rlj^lnjp On je dakle
No ta ..negativna teorija". po Schelerovn miiS-
ijenju, nije ni tako vazna, jer nije tako raSirena
J^o ona druga, koju viSe-manje zastupa cjelokup-
na filozotija Zapada. Scheler je naziva ,,I
-temriJOlii" i smatra <^a je .ja nas
mnogo opasnija" To je teorija koju su stvorili jo§
'Grci. a po koloL odnosno
stitu modr svoju izvornu snagru djelatnost, svoju v>-
sposobnost djelovanja.
No ta teorija, koju su stvorili, upravo izmislili
stari Grci, i ,,nijedan drug! ljudski kulturni fcrug",
predstavlja osnovicu evropske filozofijske, a onda
i opcekulturne orilentaciie^Po to) se tezi Evropa
razvojeni razlikuie od svih dru-
1 Ar-} cy^jeta. TO ig"
ideja ,Jiomo saipiems-a", po kojoj se 6ovjek posve
dijeli od zivotinje i od svega 2ivoga uopce.
ska samosvjest postaVlja se nad sve ostale pojave"
svijeta, nad svu prirodu. Covjek ima u sebi bozan-
s'fci qyeiTiS V^j j *» i^a^ nig/I j/. 11 prlrodi ne nalazi.
iieku lako povezala sa kr§-
 180 VLADIMIR FILIPOVIC
mnogim variiantama Tcoje skrivaiu svoje podrijetlo.
Scheler je malazi i u svim onim spozmajno-teoret-
skim koncepcijama gdje se ,,isKina" defindra kao
podudaranje misli i stvari Sdheler dosiowio veli:
,,Podudar«nje misli i stvari smisleno stoji i palda sa
spiritualisti^kom idejom o bogu". Tu pretpositavku
nesvjesno brane i oni koji ina£e mirno potpisuju
tezu jbog je mintav" (sitr. 125).
Scheler izriclto istice da je ta teorija, sociolo-
Ski gledana, ,,postala ujedno Hasnom ideologijom,
ideologijom gornje klase, ideologijom gradanstva"
(str. 74).
.JTo je teorija koje su zaietnici Platan i Aris-
JSjelj a pojavljiije se u teistiCkom obliku zidovsko-
-krscansike religioznosti Avexroesa, Tome Akvinsko-
ga i Spinoze, u paiiteistidkom obliku u Fichtea i
u Hegelovom panlogizmu. JJkratko. u ditavom raz-
voju evropskog idealizma, ,yboluje se posvuda i stal-
PO od iste zablude, da duh i ideja posjeduju izvor-
__nu mod", vlastitu samotvornu stvaralagku snagu.
,,Osnovna zabluda iz koje potjeCe ,,klasiCna" teorija
r- (iovjek jest duboka, nacenia zabluda povez^na sa
r cijelom slikom svijetq; prptpfvstavVa Ha je.
sviiet u koiem iivimo od iskona i konstantno taiko
ureden da oblici bitika, ^to su vi§i. dobivaju pe sa-
nasmislu nego takoder i na snazi i na modi"
Sdidoi r'liprentnvljn ovn Hvn nnnnynn gledi§ta,
_ga u toj antitezi ,,negativnu teoriju" o &>vjeku oz-
jaacava kao teoriju krivog .jnehanijSkog sveobja§-
njavanja , a ovu drugu. kla!si6nojkr§<5ansku, naziva
_tebrijom ^eodriivog besmisla'^
POGOVOR
181
Postavljajudi se na antidetkartovsku ontologij-
sku koncepciju, negirajufi odijeljenost protezne i
misaone supstance, i sve konsekvence koje idaze
iz suprotnosti mehanisti£ki struktuirane tejelesno-
sti i teollogijiski strukturirane duSevnosti, Scbeler
tvrdLda su fi7irilogijs'ki i psihi^Tci ^btQtni procesi
oatplogiiski strop;r> Hpntiftni, Oni su samo fenome-
1 Vs.fr R7V Qnijpiredstayljaju_jgdan
te -proces. Scheler veli
uJijelo i nsu u
_ ^|9 jto tvnri neku_ _ onticiku suprotnost
(str. Q4) - r b t ^ s<» mmrja TrygjE^fliadovezati i aiiegoya
misao: ,,Ne postoji ni naimanji razlog da se Sovjelc
pmma nj^prnyn jbsevnom^ Jivotu pidvoji od iivoti-
nie vi§e nego pogtupno, te njegoyo|,du§i, koja je-ve-
zana uz. tijelof nekako pripiSe narodita -yrsta pod-
rivetla i buduce sudbine. ka!ko to £ini teistiCM ,,k
'(str. 91).
Ove monistitke, antitradioionaiHstifike i anti-
teisticke Schclerove teze su dosta jasno izrazene
i podvufiene, te ih ne treba dalje obrazlagati. "
Mogude je interesantno tek upozoriti na osebuj-
nu i vrio originalnu Schelerovu Jgzji__o— na*tonku
jnita_l_religije. Religija je prethodila metafizici, a
izrasla je iz jmide i ^v^^e^bo^azm da u,otudenju
odj]yiro3fe T u opredmedjyanju prirode ne padne u
tisto niStar Golemi vi§ak fantazije, koju za razliku
oT^istalih zivih bi<5a, posjeduje samo ^ovjek, bio
je Covje'k u tome od velike pomodi. Sferu nepozna-
tog ^itka ,,napu£iti proizvoljnim likovima da Tji se
u njihovu mod kultom i obredom sklonio", to pred-
stavlja put i korak ljudski u mit i religiju.
 182 VLADIMIR FILIPOVIC
Na te misli Schele^nadovezuje)
nosno ^tipove religija.' od zMovokc eve do
(vidi stirK)6), licazujtici na nacine jjuzrake ikoji le-
ze u ,,socijalnoj strukturi druStva" da ifa je covjek
upravo^jakvima stvorio i onda nadovezuje: <4§ve
ideje takove vrsti moramo otkloniti-U naserru f ilo-
moramo^vec
stoga jer pori£emo teistifiku pretpostavku .jednoga
duhovnoga i u svojoj duhovnosti svemogucega
osdbnog fooga" (str. 106).
Scheler tvrdi da£oyjek. ostvarujucl sebe, a to
jeonda kada ispunjava svoju duznost u kozmosu,
ostvaruje ono_ jto_Jje Covjeganstvo nazjvalo
bogom.
** "i ^i
Scheler tu^vfst ateizma, uz k&jC]9o pristaje,
naziva ..posttflatorniin ateizmom ozbiljnostls^ odgo-
"voraiosti^/fstr. 48). i zato odibija tu ideju s
njenojga prakticnoga opravdanja, koja glasi:
ne J e b a i ne smije egzistirati radi odgovornost
de, zadaoe — radi sniisla Ijudskoga opstanka'^
149). Sdhler otklanja
odgovornost za uspjehg_j_neuspjehe, za napre-
ak i zastoj poviesnoga razvitka preniietiisMiu£i-
rvb na covjeka. ,,Samo u mehani6ki ili palk neteleo-
loSki sazdanom svijetu ima slobodno cudoredno bi-
de, ima ,,osoba" omgudnost egzistencije. U jednom
pat svijetu ikoji je bozanstvo po planu stvorilo ili
u kome bi bozanstvo mimo Covjeka u nekom smi;
slu odluCivalo o buducnosti covjek je kao cudore
o bice, kao osdba — unisten" (str. 14
srecu i svoj napredak_odgoyOTan je
POGOVOR 183
po 6emu_jfpr^T7"
'Kritifiki otklonivSi sve tradicionalne antropo-
logijske koncetpciiie. 5bheler nalazi d? osnrutnj od-
nos covjeTfa prpma*^ ffv\u lezi u coyleiku samom.
^ J^ se
susrecu_ duh i poriv, no ne u smislu antagonistiC-
" !kpm Ckako ie to iziveo KJages). negn ti CT"1'%i
cionaloiog jedinstva. I poriv i dufa jesu
ga nama spoznatljivog ..ens 'per se". atriityuti koii
*su upucem jedW TV* dirtigj. urn nisu sanal o seba
^ ^ u svoi'im manitestaciiama u r>o-
vrfesti Ijudslkogra duha, i " evnlluciii ziivatajsvileta
(str. 108). Dtuh, ikoji je u Ibiti svoj aipsolutno inemo-
dobiva Jek u povezano^} s
snaeama nizih sfera mod dielovan a. CVIdi motto na
pocetku ovoga prilkaza). Duh, doduSe. odredufe sa-
-drzajjqilture, j]i jp pprnfnfon Hn gn rfnUn1^! TT^ dn
-— .
Tmfture leXe u nii-
fim'nagon'sTcim 1 op6eElvQtnlrp »v|etlma a { onT
'odlucuju, on! blrajiii 8to AR se od ohjektlvnlh mo-
gui<5nosti kulture ulstinu povijesno reallziratd. Sto
Je duh ,,clstljl", to Co mu te?.e uspjeti da se ostvarl
jipoviiestl 1 diruStvu. Dulh \t stolejmeduso'b-
obrnuto|
ae ooveXe »a porivom, s intere-
sima Izravno 1 PQ_Sgbl
Idealitet duha dobiva realnu snagu i djelo-
a to
re6i realnim faktorom glvota. Sciheler smatra da
7e to misao do sada Tia.nasflljt uoCi i najsmelije
razradio Karl Marx.
 VLADIMIR FILIPOVIC
184
Covjek je tako ona toSka u koioi su oba ova
faktora — pozitivni i negativni — neodrzivo pove-
zani u razvoju ljudsike povtijesti, a to ce reci Ijud-
" zJlvota uopce. Covjdk je jedirid kopEa koja ta
1/ezu ostvaruTe. 1 u toi fllflkCHi lezi osnova njegove
humane uloge u kozmosu. I upravo ta teza Schele-
"rove antropologije upucuje na znacenje, na osnov-
no zna6enje osobnog uloga £ovjeka u stvaralastvu
svijeta, a u vezi s time i pitanje njegove velike od-
govornasti.
Covjek je onaj koji stoji na rasponu tih pra-
suprotnosti svijeta, gdje je svagda odgovoran za is-
hod borbe izmedu moc"nog, ali slijepog poriva i
smisleno i vrijednosno pro^etog, ali nemo<Snog duha.
Na torn polaritetu prirode i ideje, demonskih snaga
neuniStivoga i neotklonjivoga nagona i idejnog po-
retka, od kojih su olba reda iskonski atributi bitka,
duzan je Covjdk da svuda i svagda usmjeruje na-
gonske snage putovima zivotnih zadataka. A to se
i zbiva sa vi§e ili manje uspjeha svagda, svugdje
i nanovo, jednako u individualnom zivotu 5ovjeka,
kao i na njegovom svjetskom, opcepoviiesnom putu,
gdje se god covjek javlja.
^ U torn otkricu,, a i u dovjelkovu zadatfcu pove-
zanani s niime_jja_Tl^JlstaT1? "no Stoniest, neeo da
posfane ^ Stn treha da hude — licnost, le^i osnov-
na ideja. a uiedno i naiveca vniiednost ove SaheFe-
rasprave.
Scheler time nije rijeSio probleme filozofijsike
antropologije, ali ih je u dubini njihova smisla ot-
krio. U duhovnoj krizi sadasnjice ovi problem! su
a'ktuelni, a na na§oj je filozofiji da ih dopuni i
POGOVOR
185
usikladi sa nasim osnovnim pogledima na iivot
i covjeka.
Druga rasprava, ,,Covjek i povijest", predstav-
Ija zajpravo uvod za Sdhelerovu antropologiju. U po-
vijesti kao nauci odrafcava se razvoj ,,samosvijesti
covjeka". U njoj se vidi ,povijest idealmo-tipiini'h
osnovnih nacina, u kojima je covjek sam sebe za-
miSljao, motrio, osjecao i smatrao se uklbpljeniiim
u redove fbi'tka" (str. 114). U njoj su vise-onanje raz-
vojno, dakle, povijesno, pokazana shva<5anja o mjes-
tu i ulozi covjeka u svijetu, pa de ditaocu dobro
posluziti kao dodatak ovoj prvoj i zapravo najzna-
£ajnijoj Schelerovoj raspravi.
Medution, posdbno i vaMo znafienje ove druge
rasprave jest u tome §to Sclheler upravo povijesnifia-
rima poruduje da svaka povijesna nauka ima nuino
svoj temelj u odredenoj vrsti antropologije, bez ob-
zira da li je ucenjaku koji radi na podrucju povije-
sti doticna antropologija jasna i poznata ili nije.
Citalac (5e sam ulazecl u studij oviih Sclhelerovih
spisa nailaziti na nedostatke, narocito kada bi tre-
balo osvijetliti covjeka u odnosu na faktore njego-
ve dru§'tvene okoline u kojoj se fiovjek rada, radi,
uspijeva ili ne uspijeva i umire. Medutim, te, prob-
leme obradivao je Scheiler u drugim svojim zantm-
Ijivim socioloSkim i politlfikonpovijesnim rasprava-
ma. Ovdje je priSao sa stajaliSta fenomenologijslce
metode jednom problemu koji treba da predstavlja
izlaziSte, a ne zavr§etalk dis'kusije o biti Covjeika,
o njegovoj ulozi u svijetu. To je zapravo esej o
antropologiji, a ne svestrano razradena filozofijska
antropologija, pa ukoliko nas taj esej pobuduje na
 VLADIMIR FILIPOVIC
186

razmiSljanje, raspravijanje, a pogotovu potrebu ko-

rekcije i nadopunjenja, ispunio je on time svoju
filozofsku ulogu. Ta upravo i jest zadatak filozof-
skog misljenja da u dijaiektici razvoja jedna misao
sad kao teza, a za£as kao antiteza, sluizi stvaranju
uvijek vrednijih sinteza, fcoju svaki oblik zivota za
sebe trazi i prema svojim sposobnostima i mogu<5-
nostima uspje§nije ili manje uspjeSno razvija.
SAiDRZAJ

POLO2AJ COVJEKA U KOZMOSU — — 5

Predgovor za prvo izdanje (1928) — — — 7
Uvod: Samoproblematizkanje 6ovjeka u sav-
remanosfti — — — — — — —
Izigradnja psiihiakog svijdta: ,^u.vs!tveni po-
riv", ,,iiistinkt", ,,asocijativno ,,pamce-
inje", ,,prakti5na inteligeincija" — i bilj-
ka, zivoltmja, covjek — — — — 14
Novi princip: ,;du(h"( ..otvorenoslt svijeta", sa-
mosvijest, £ista aktualno&t dulha. Bitna
irazlika tovjdka i zivotinje — — — 43
Akt ideiranja kao sipccififini duhovni alkt. iSpo-
znaja biti i doiivljaj zfbilje. Covjdk:
,,onaj koji imoic da kaze ne" — — — 58
Problem ,,sdblimiirainja": izvorna nemod ddha
i njegovo zadobivanje modi. Kritik ,,kla-
si&iog" 1 ,,negativnog" uCenja o Covjelku.
Smblimirainje kao svjetslki tok — — — 66
Jedinstvo du§a4tijdo (kritika Descartesa) i
suprotnosit duih-tijelo (kritika na-
iiCenja o Covjdfcu i