2.

AMFIKTIONIJA

Izrael je u poetku predstavljao udruenje od dvanaest plemena koja su se

ujedinila na temelju saveza s Jahvom. Nije bilo sredinje vlade i pojedina su plemena
imala pot- punu nezavisnost. Plemensko drutvo temeljilo se na sistemu patrijarha.
Sabiralite udruenih plemena bilo je svetilite u kojem se uvao Koveg saveza. U
najstarije vreme ono je uglavnom bilo u Silohu. Taj sistem slian je religijskom
savezu kakav je neto kasnije vladao u Grkoj. Taj savez nazvan je u strunoj
literaturi amfiktionija. Tako je npr. delfijski savez imao dvanaest lanova. Ti su
lanovi vjeojatno morali po jedan mjesec biti zadueni za sredinje svetite i odatle
znaenje njihova broja.
Skuptina okupljena u Sekemu radi sklapanja saveza (J 24) pokazuje da je
amfiktionija u to vreme ve postojala. Cini se da je savez rodova postojao i pre
osvojenja, jer je za osvajanje bilo nuno sporazumno djelovanje svih. Sistem
amfiktionije mogao je nastati na Sinaju, ali se uststalio i dooblikovao tek nakon
useljenja. Amfiktionija je konkretni izraz saveza Jahvea s njegovim narodom. Sator u
kojem se uvao Savez bio je ator susretanja - mjesto plemenskog skupljanja
kojemu je predsjedao Jahve. Kasnije je u Palestini svetite s kovegom i dalje ostalo
mjesto susretanja i srce konfederacije. Siloh je brzo postao sredite okupljanja (J 18, l;
Suci 18, 31).

3. RAZDOBLJE SUDIJA

Sudije (Jofetim) su bili poput sufeta u Tiru i Kartagi koji su kao tirani vodili
narod u ratu i spaavali ga u sluaju opasnosti. Sudija je bio ovek kojega je odabirao
Bog da oslobodi njegov ugnjeteni narod. Njegovo je poslanje stoga bilo karizmatino.
On nije bio svetac, nego junak koji je sluio zajednici. Imao je moralnu i fiziku
snagu za upravljanje nad sugraanima i za odstranjivanje svojih protivnika. Poslanje
sudije zavisilo je od prilika. Sudija je uglavnom nastupao u ime pojedinog
plemena. Ne moemo govoriti o vladanju sudija niti je mogue ustanoviti njihov
kronoloki red, jer su neki od njih mogli biti suvremenici Prema kronologiji Knjige
sudija izlazi da je razdoblje sudija trajalo 410 godina. Oito da ovaj broj nije toan.
Do njega je dolo ponavljanjem tipinih biblijskih brojeva: 40 godina (to oznauje
jednu generaciju) i 80 i 20. Ukupan broj je zbroj godina pojedinih sudija, ali su neki
mogli bitivile puta zbrojeni. Iz izvanbiblijskih podataka znamo da se osvajanje
dogodilo koncem XIII stoljea i da je David poeo kraljevati pre god. 1000. pr. Hr.
Stoga je razdoblje su daca moglo trajati stoljee ili stoljee i pol. Na sredini tog
razdobljistie se pobjeda u Tanaku, koju su izvojevali De vora i Varak oko god. 1125.
pr. Hr. Ta se pobjeda dogodila pre midijanske invazije (Gideon) i filistejskih prodora
(Samson).

POLITICKO

STANJE POCETKOM RAZDOBLJA

SUDIJA

l. Izraelci. O Jouinoj smrti Obeana zemlja nije ni poto bila sasvim osvojena.
Starjeine koji su naslijedili Jouu nisu mogli odrati jedinstvo i bilo je oito da
nedostaje sredinja vlast: U to vreme u Izraelu nije bilo kralja, i svako je radio po
miloj volji (Sudije 17, 6). Hanaanci su jo uvek imali u svojim rukama vana
uporita a stalni dodir Izraelaca s tim narodom kodio je potovanju Jahvea. Izraelci
su imali u svojim rukama samo brdsko podruje. Hanaancii Filistejci sa svojim
brojnim kolima imali su vlast nad ravnicama. Juda i Simun zauzeli su uz pomo
Kalebovaca podruje Hebrona iNegeba. :.Josifova kua (Efraim iManae) zavladala
je sredinjim pochujem sjeverno od Jeruzalema. Koveg saveza uvao se u Silohu na
podruju Efraima. Nije dno pleme nije zavladalo cijelim teritorijem koji im je do
dijelio Joua. Stoga je postojalo suparnitvo meu plemenima i selenje nezadovoljnih
rodova. Efraim je dobio proirenje svoga podruja na raun Manae, a ovo se pleme
proirilo sjeverno na raun Jisakara i Aera, dok je Dan iselio na izvore Jordana pod
pritiskom Amorejaca, koji su zauzeli Ajalon i Bet-Semes. Jedino su Juda i Simun
postigli izvjesnu stabilnost, ali su se brzo odvojili od severnih plemena. To je klica
budueg politikog raskola. Znaajno je npr. da se oni ne spominju u Devorinoj
pjesmi (Sudije 5).
2. Hanaanci su bili u Aku, Haroetu, Megidu, Tanaku i Bet-Sanu i tako su
dijelili Efraima od sjevernih plemena. Juna plemena Judu i Simuna dijelio je
Jeruzalem i Gezer od Benjamina i kue Josifove. Izmeu junih plemena i
Benjamina lealo je podruje gradova gibeonske konfedera cije: Gibeon, Kefira, Beerot
i Kirjat Jearim. Plemena Trans jordanije bila su odsjeena od ostalih dolinom Jordana i
trebala su sluiti kao obrana od Amonaca i Moavaca.
3. Filistejci su bili narod s mora, podrijetlom s egej sko-kritskog podruja, koji
su provalili u Palestinu i nastanili se na obalnom podruju juno od Karmela. Njihova
provala donijela je veoma vanu promjenu. Ustalili su se u Sefeli, zapadno od Jude, i
oblinjem obalnom podruju juno od Jafe. Saveznici su im bili gusari zvani Tsikal,
koji su sc ustalili sjeverno oko Dora i zavladali Saronskom dolinom. Filistejci su u
Afeku imali koloniju koja je kontrolirala put prema Esdralonu. Politiki su
sainjavali pet
toparhija s glavnim
gradovima Gazom, Akelonom, Adodom,
Ekranom i Gatam. Svakom toparhijom upravljao je seren, a pet je toparhija sainjavalo
Vrhovni narodni savjet. Imali su dobro opremljenu vojsku i jake jedinice bojnih kola.
Filistejci su svojim jedinstvom i vojnom snagom bili Izraelcima velika opasnost za vreme
sudija, a i kasnije. Na poetku su najvie nevolja zadavali neosvojeni gradovi koji su
se nalazili meu plemenima.
4. Transjordanija. Sredinja i Juna Transjordanija ostala je bez stalnih stanovnika
otprilike od XX do XIII stoljea pr. Hr. U XIII stoljeu tu su se nastanili novi semitski
narodi: Edomci i Moavci. Edomci su se naselili u brdovitom podruju istono od
Arabe (u produetku jordanske doline), izmeu junog zavretka Mrtvog mora i
Akapskog zaljeva. Moavci su se nastanili sjeverno od Edoma i istono od Mrtvog
mora. Prvi podaci o njima potjeu iz vremena kad su ve bili ureeni u kraljevstva

(Post 36, 31-39; Br 20, 14; 22, 4). Sjeveroistono od Moava naselili su se Amonci. Jo
sjevernije bile su amorejske drave Nebon i Baan koje suIzraelci osvojili.
SUDIJE - l. Otniel. Edomiti su svojim navalama ugroa vali Judu i Simuna
(mjesto Aram u Sudijama 3, 8.10 treba biti Edom, jer je Aram Mesopotamija).
Jahve je podigao Otniela iz Kalebova roda, koji je potukao Edomce. On je bio
jedini sudija iz Judina plemena.
2. Aod. Moavci su pokorili Rubenovo pleme, prodrli preko Jordana i uvrstili se
u jerihonskoj ravnici. Prisilili su Venijaminove da im plaaju danak. Aod je odnio
danak moavskom kralju Eglonu u njegov grad na drugoj strani Jordana ubio ga.
Zatim je poveo sveti rat i odbacio Moavce preko rijeke
3. Reakcija Hanaanaca. Hanaanci su imali utvrde od Aka do Bet-Sana i vladali
dolinmn Jizreel. Oni su poeli napadati sjeverna plemena. Proroica Devora
obilazei plemena poticala ih je na otpor. Kad je smatrala da su dovoljno spremni,
najavila je sveti rat te postavila Neftalimovog Varaka za vou. Jefrem, Isahar,
Venijamin, Zevulon i Naftalim odgovorili su na poziv. Varak je odrao savjetovanje
sa ZeVu1onom i Neftalimom u Kedeu u Galileji te je 10.000 ljudi poveo na
Tabor, koji je Devora oznaila kao mjesto sakupljanja vojske. Hanaanci su bili
takoer sakupili jaku vojsku s devet stotina bojnih kola. Oni su se pod
vodstvom Sisere, koji je iveo u Haroetu, utaborili izmeu Megida i Tanaka. Pala
je jaka kia, potok Kion se izlio i kola nisu mogla biti isko ritena. Varak je
Hanaance napao s ela, dok su drugi dolazili s juga od strane Tanaka i udarili s
boka. Hanaanci su pobjegla a Siseru je ubila ena ifnenom Jaela. U DeVorinoj pesmi
vidimo da je proroica optuivala Rubena, Gada, Dana i Aera to se nisu
pridruili Varaku. Pobjeda u Tanaku, kod megidskih voda, imala je trajni
uinak. Hanaanci se, nisu nikada oporavili, kad su im jednom bila unitena
bojnakola. Oni su i dalje imali u svojim rukama gradove, ali megjdske iskopine
pokazuju slabljenje koje je poelo u to doba.
4. Midjanci. Poslije pobjede kod Tanaka Izraelci su za posjeli plodnu jizreelsku
ravnicu i bavili se poljoprivredom. Tada su nastale dvije sasvim oprene
opasnosti: napast uvo enja kulta plodnosti i mogunost nomadskih navala. Mid
janci su doli s juga uz rub podruja Moava I Amona, zatimjordanskom dolinom
do jizreelske ravnice i zaustavili se u Bet-Sanu. U to vreme poele su se i
koritavati domae deve. One su omoguavale Midjancima da prave brze pro
vale. Konano se i protiv Midjanaca naao spasilac, jer je Jahve podigao
Gideona, mladia iz Ofre. On je sruio Baalov rtvenik kod Ofre i sagradio mjesto
njega rtvenik Jahveu. Stoga je bio nazvan >Jerubaal - neka Baal s njim
obra una to mu je sruio rtvenik (Sudije 6, 32). Njegov je rat protiv
Midjanaca verojatno imao vie faa, ali ih je teko razlikovati.
Okupio je Manasijino i susjedna plemena. S izabranom etom od 300 ratnika
iznenadio je Midjance kod brda Mora i natjerao ih u bijeg. Gideon ih je progonio do
iza Bet-Sana i preko Jordana, jer ga je zakon krvne osvete silio da osveti svoja dva
brata koje su umorili midjanski voe Zebah i Sal muna. Kod mjesta zvanog Karkor,
duboko u Transjordaniji, dostigao je Midjance i njihove voe te ih kasnije pogublo.
Midjanci su, meutim, ponovo provalili slijedee godine. Gi deon je ovaj put postavio
strau na jordanske prijelaze. Kad su provalnici poeli bjeati preko Jordana kao i pre,
Efraimovci su im presjekli put. Uhvatili su i ubili njihove voe Oreba i Zeeba.
Efraimovci su sebi prisvajati izvjesno vodstvo meu ostalim plemenima istoga su
pokuali zametnuti kavgu s Gideoncm. On je postupio diplomatski i uspio ih umiriti.
Zahvalni narod ponudio je Gideonu nasljedno kne evstvo. On je odbio naslov, ali

prihvatio vlast.
Gideona je naslijedio njegov sin Avimelek, ija je majka bila jedna ena iz
Sekema. Njega su podravali Hanaanci iz Sekema i stoga je dao pobiti svoju brau te
se proglasio kra ljem. Vladao je tri godine, ali nije uivao mira. telei uguiti jednu
pobunu, sruio je Sekem. Konano ga je ubila neka ena prilikom opsade Tebesa
bacivi mu na glavu mlinski kamen s tvrave.
5. Transjordanija. U Transjordaniji su Gad, Ruben i pola Manasijina plemena
doivljavali tegobe. Amonci su se bili smjestili u gornjim tokovima Jaboka te su
htjeli prodrijeti u plodno nizinska podruje sve do Jordana. Palestinska ple mena uslijed
pritiska iz same Palestine nisu mogla pritei u pomo. To je bilo pod konac razdoblja
sudija (oko god. 1050. pr. Hr.) Voe Gileada okupili su se u Mispi, ali se nitko nije
naao tko bi poveo vojsku u vojni pohod. Konano su se obratili Jiftahu, kojega je
njegov rod odbacio. On je bio sposo- ban i postao je voa drumskih razbojnika na
podruju Tona (sjeverna Transjordanija). Jiftah je pristao da vodi Izraelce pod uvjetom
da mu priznaju naslov kneza (ro). Da bi dobio na vremenu, stupio je u pregovore s
Amoncima, ali u isto je vreme pripravljao vojsku. Konano se upustio u borbu s
Amoncima i porazio ih. Zrtvovao je svoju kerku jedinicu da bi ispunio zavet koji je
nepromiljeno uinio (Sudije ll,31-39). Efraimovci koji su se okrenuli protiv Jiftaha bili
su potisnuti natrag na drugu stranu rijeke.
6. Opasnost od Filistejaca. Filistejci su se dobro uvrstiliu Sefeli te se polagano i
susljedno irili. Iz Ekrona i Gata irili su se po podruju Dana i Jude, dok im je
slabljenje hanaanske sile omoguilo irenje na obalno podruje. Cini se da ovo
irenje u poetku nije uznemirivalo Judu, Simuna i Dana. Bilo je samo nekoliko
nepovezanih sluajeva otpora. Samgar je bio jedan od onih koji su se suprotstavili
Filistejcima. Drugi je bio Samson, posljednji od velikih sudija raji je tip
pukog junaka. Filistejci su iz Afeka poeli napadati Efraimovce i Venjaminovce.
Svetenik Eli obavljao je neku vrstu sudake slube u Silu. Filistejci su htjeli zauzeti
Silo i Vetel kao religijska i politika sredita. Zametnuli su bitku s Izraelcima kod
Eben Haezera i potukli ih. Sada su imali vlast nad cijelim brdskim podrujem.
Samuilo je poveo otpor cijelog naroda ali nije imao velikog uspjeha.