Anali 33

anali 12.
indb 1
10.1.2013 13:05:57
ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke
Knjiga XXXIII
Izdava:
Gazi Husrev-begova biblioteka
Glavni i odgovorni urednik:

Mustafa Jahi
Redaktor i korektor:
Hamza Lavi
Lektor:
Fatima Zimi
Tehniki urednik:
Faruk pilja
Priprema:
GHB
tampa:
Nedib - Sarajevo
asopis Anali Gazi Husrev-begove biblioteke dostupan je na

Central and Eastern European Online Library (www.ceeol.com) i
EBSCOhost Online Research Databases (www.ebscohost.com) .
anali 12.indb 2
10.1.2013 13:06:07
ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke
Knjiga XXXIII
lanovi redakcije:
Ismet BUATLI, Kerima FILAN,
Aladin HUSI, Mustafa JAHI,
Adnan KADRI, Fikret KARI,
Osman LAVI, Enes PELIDIJA,
Haso POPARA, Asim ZUBEVI,
Sarajevo, 2012.
anali 12.indb 3
10.1.2013 13:06:07
anali 12.indb 4
10.1.2013 13:06:07
94(497.6):930.22
Azra Gado-Kasumovi
FUNKCIJA OSMANSKOG VALIJE U BOSANSKOM

EJALETU I DOKUMENTI KOJE JE IZDAVAO
Saetak
U radu pod naslovom Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao analiziraju se dokumenti koji govore o valijama i njihovim
zamjenicima na nivou ejaleta i kadiluka kao i o proceduri njihova postavljenja.
Naglaava se da naziv bosanski valija, koji se koristio u naoj literaturi, ne odgovara
prirodi njegove funkcije niti prirodi sistema u okviru kojeg je bio angairan. Stoga se
u radu koristi formulacija osmanski valija angairan u Bosanskom ejaletu. Opisuju se
i dunosti i funkcija osmanskog valije u Bosni, a posebno se obrauje njegova uloga
u dodjeli timara.
Drugi dio rada opisuje dokumente koje je izdavao osmanski valija u Bosni, zatim
se daje diplomatika obrada nekih zanemarenih dokumenata s posebnim akcentom na
obradi tahvil timarskog pisma. U tom smislu govori se o tahvilu timara i, openito, o
proceduri dodjele timara. Posebno se naglaava razlika izmeu timarskog valijinog
berata, timarskog tahvil pisma i timarske ili beratske tezkire. Uoava se i injenica da
je veoma mali broj valijinih berata o dodjeli timara registriran u sidilima sarajevskog
suda koje je vodio osmanski mulla. Kao razlog tome navodi se podatak da se cirkulacija i rotacija timara deavala veoma intenzivno, ali da se nije provodila procedura
predviena za postupak dodjele sultanskog berata. Oito da u 18. i prvoj polovini
19. stoljea nije bilo vremena, usljed stalnih ratnih operacija, koje vie nisu imale
osvajaki nego odbrambeni karakter, da se redovito provode procedure za dobijanje
sultanskog berata. To je utjecalo na nekontrolirano postupanje s timarima i otvaralo
put za zloupotrebe u dodjeli timarskih prihoda, a time je slabilo i onu bazu na kojoj
je poivala vojna upava i vojna snaga ne samo Ejaleta nego i Carstva na ijim je
granicama Bosna stajala kao krajite i serhat.
Kljune rijei: Ejalet Bosna, osmanski valija, vojna i civilna uprava, dodjela timara, vezirov arpaluk, posredovanje u diplomaciji, Dubrovaka republika, dokumenti valije, diplomatika, valijini zamjenici, funkcije
Uvod
Osmanske valije u Bosni uvijek su bili predmet posebnog interesiranja.1
1
Rad je uglavnom raen na osnovu dokumenata iz perioda od 1699. godine do Tanzimata.

Odnosi se na osmanske valije angairane u Bosni pa prema tome ima za cilj rasvijetliti
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 5
10.1.2013 13:06:07
Azra Gado-Kasumovi
Gotovo da nema nijednog rada a da se u njemu na neki nain ne spominju
valije, bilo u radovima koji govore o dogaajnoj historiji bilo u onima koji
obrauju razne teme o funkcioniranju upravnog i administrativnog aparata
Bosne u okviru osmanske uprave. U ovom radu nee se govoriti pojedinano
o svakom valiji niti o dogaajima koji su se odnosili na njihov mandat budui
da se o tome mnogo pisalo u historijskoj literaturi.2 Osnovni podaci o ivotu
i vojnim aktivnostima svih valija koji su bivali angairani na podruju Bosne
dati su, naprimjer, od ranije u djelima poput Sicilli Osmani, Muvekkitovoj
historiji i Kadievoj hronici, u raznim osmanskim hronikama, a sada u enciklopedijama i brojnim djelima iz osmanske historije openito. Osim toga,
napisane su i neke opirnije monografije o ivotu i djelovanju pojedinih vali-
anali 12.indb 6
konkretnu funkciju valije u Bosanskom ejaletu, a ne ulaziti u opu definiciju bilo kojeg
valije u bilo kojem ejaletu.
Spisak bosanskih vezira u RS 2, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Sarajevo; A.
Kneevi, Carsko-turski namjestnici u Bosni-Ercegovini (godine 14631878), Senj,
1887; Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, Sarajevo, 1999; Enveri
Kadi, Hronika, GHB, 28 svezaka u rukopisu; Safvet-beg Baagi-Redepai (Mirza
Safvet), Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (14631850), Sarajevo, Vlastita
naklada 1990; djela, knjiga II, Sarajevo 1985, str. 159; H. Kreevljakovi i M. Korkut,
Travnik u prolosti 14641878, Travnik, 1961; H. Kreevljakovi, Saraji ili dvori bosanskih namjesnika (14631878), Nae starine, sv. III, 1955, Sarajevo, 1956; B. Zlatar,
Prijemi na dvoru bosanskih namjesnika u Sarajevu, Islamska misao XII/1990, broj 139;
M. Udovii, Travnik u vrijeme vezira, Taravnik, 1973; Alija Bejti, Podaci za kulturnu
povijest vezirskog grada Travnika, Nae starine II, Sarajevo, 1954; Hamdija Kapidi,
Jedna bujrultija bosanskog vezira Sefer-pae, Gajret, Sarajevo, 1940, broj 5, godina
XXI, maj, str. 93; Hamdija Kapidi, Manji prilozi istoriji odnosa Bosne i Dubrovnika u
XVIII vijeku, Gajret, Sarajevo 1940, broj 12, godina XXI, januar februar, str. 1516;
Mihovil Mandi, Vezirski grad Travnik nekada i sada, Zagreb, 1931; Enes Pelidija,
Pohodi bosanskih paa na Crnu Goru od 1706. do 1714. godine, Prilozi Instituta za
istoriju, god. XVI, br. 17, Sarajevo, 1980; M. Mujezinovi, Epigrafika (zadubine nekih
vezira); Yuzo Nagata, Muhsin-zade Mehmed-Pasa ve Ayanlik Muessesi, Study of languages and cultures of Asia and Africa, Monograph series no 6, Tokyo, 1976: Azra i Ismet
Kasumovi, Bosanski vezir Muhsin-zade Mehmed-paa i njegove zadubine, Zbornik
radova, Zaviajni muzej, Travnik, 1990; Ferdo ii, Bosna i Hercegovina za vezirovanja
Omer-pae Latasa (18501852), Beograd, 1938; Muhamed A. Muji, Stav livanjskog
kapetana Firdusa prema pokretu Husejin-bega Gradaevia i sultanovoj politici, POF,
IIIIV, 1952/53, Sarajevo, 1953; Hamid Hadibegi, Odnos Crne Gore prema osmanskoj
dravi polovinom VXIII vijeka, POF, IIIIV, 1952/53, Sarajevo, 1953, str. 485; Manji prilozi istoriji odnosa Bosne i Dubrovnika u XVIII vijeku, Gajret, 1940, Sarajevo, broj 12,
godina XXI, str. 1516; Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.
godine, Sarajevo, 1996; Vesna Miovi, Dubrovaka republika u spisima namjesnika
Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka, Dubrovnik, 2008; Enes Pelidija, Bosanski
ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira 16991718, Sarajevo, 1989; Banjaluki boj
iz 1737, uzroci i posljedice, 2003; Svi drugi radovi navedenog autora u kojima se iznose
dogaaji iz historije Bosne u osmanskom periodu koji su obavezno ukljuivali angaman
valija, a koje ovdje nije mogue navesti.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:07
Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ja. Posebno su u vie monografija obraivani, bilo na nauan bilo na popularan nain ivot, djelovanje i zadubine Gazi Husrev-bega.3 Osim navedenih
djela, javljaju se razne knjievne obrade u vidu historijskih romana, poema i
pjesama o dvojici najpopularnijih paa u Bosni: Gazi Husrev-begu i Mehmedpai Sokoloviu.4 Uraena su, takoer, nauna istraivanja o Ishakoviima,
Hekim-oglu Ali-pai, Ahmed-pai Dugaliu, Mehmed-pai Kukavici i drugim
osmanskim namjesnicima u Bosni.5 Nakon poetka uvoenja tanzimatskih
promjena pisalo se posebno o Omer-pai Latasu koji je prvo kao rumelijski
serasker, a kasnije kao osmanski valija u Bosni, bio zaduen za realizaciju
navedenih reformi.6
U ovom radu e se, prije svega, govoriti o nainu na koji je funkcionirao
osmanski valija u Bosni od poetka osamnaestog stoljea, tj. nakon 1699.
godine do tanzimatskih reformi i donijet e se diplomatika obrada nekih
dokumenata koje je on izdavao. O funkciji beglerbega, openito, i sandakbega u Bosni pisao je Hazim abanovi na osnovu dokumenata koji se odnose
na perod od 1463. godine do kraja 16. stoljea.7 Stoga se ovdje nee pisati
o funkciji sandakbega u Bosni. Iako je funkcija valije na nivou Carstva
bila jedinstvena, ipak ima specifinosti u djelovanju valije na krajitu gdje
je neprekidno bio prisiljen na pojaani vojni angaman. Takoer se mnogo
3
6
7
Mehmed Spaho, Gazi Husrev-beg, Islamska dionika tamparija, Sarajevo, 1906; Safvetbeg Baagi, Gazi Husrev-beg, Sarajevo, 1907, 215 str.; Glia Elezovi, Gazi Husrevbeg,
Sarajevo, 1906; iro Truhelka, Gazi Husrevbeg, Sarajevo, 1912; Kreevljakovi, Gazi
Husrev beg, kalendar Napredak br. XX/1931, str. 101113, Sarajevo, 1931; Hazim
Akmadi, Gazi Husrev-beg, Sarajevo, 2005; Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Sarajevo,
2010.
Read Kadi, Gazi Husrev-beg poema, Sarajevo, 1966; Nikola Buconji, Gazi Husarevbeg, njegov ivot i rad opjevan po poznatim povjesniarima: dr. Safvet-begu Baagiu,
dr. iri Truhelki, akademiku Hamdiji Kreevljakoviu, Mostar, 1941; Adnan Kadri,
Muradnama Dervi-pae Bajezidagia, Sarajevo, 2008; Duan Baranin, Mehmed-paa
Sokolovi, Beograd, 1967; Ahmed Refik, Mehmed-paa Sokolovi, Zenica/Tuzla, 2010.
(prijevod originala pod naslovom Altinay Sokolu) i druga djela.
Glia Elezovi, Skopski Isakovii i Paa-Jigit beg, Glasnik Skopskog naunog drutva,
knj. XI, Skoplje, 1932, str.159168; Adem Handi, Pisma Ahmed-pae Dugalia dubrovakom knezu i vlasteli, POF, IIIIV, 1952/53, Sarajevo, 1953, str. 415; Adem Handi,
Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paa, POF, V, 1954/55, Sarajevo, 1955, str. 135;
Alija Bejti, Bosanski namjesnik Mehmed-paa Kukavica i njegove zadubine u Bosni,
(17521756. i 17571760), POF, VIVII, 1956/57, Sarajevo, 1958, str. 77115; Hamdija
Kapidi, Ali-paa Rizvanbegovi i njegovo doba, Sarajevo, 2001; Hajrudin uri, Alipaa Rizvanbegovi-Stoevi: hercegovaki vezir; H. Kreevljakovi, Husein kapetan
Gradaevi Zmaj od Bosne, Izabrana djela IV, Sarajevo, 1991, str. 23; Adem Handi,
Bosanski namjesnik Hekim-oglu paa, POF, V, 1954/55, Sarajevo, 1955.
Galib ljivo, Omer-paa Latas u Bosni i Hercegovini: 18501852, Sarajevo, 1977.
Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. god. do kraja XVI stoljea, GDI BiH,
XI, 1960, Sarajevo, 1961.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 7
10.1.2013 13:06:07
Azra Gado-Kasumovi
pisalo o zadubinama valija i njihovom doprinosu razvoju gradskih centara
osobito onih u sjeditu ejaleta. Autentine podatke o zadubinama valija sadre vakufname i neki radovi nastali na osnovu vakufnama.8
Napominjem da sam formulaciju bosanske valije, namjesnici ili veziri
koja nije adekvatna, a koristi se u ukupnoj naoj literaturi, zamijenila formulacijom osmanske valije angairane u Bosanskom ejaletu. injenica je da su
namjesnici angairani u Bosni dolazili s raznih strana Osmanske drave kao
vojni slubenici te drave i da su se u Bosni zadravali veoma kratko, najee samo godinu dana.
I
Nazivi i titule
Valija predstavlja zvanini naziv za sultanovog namjesnika koji se nalazio
na elu jednog ejaleta. Taj se naziv redovno koristi od poetka 18. stoljea.
Na dokumentima koje je valija potpisivao, kao to su njegova pisma ili ukke,
potpisivao se kao vli-i eylet-i Bosna.9 Sultan ga je oslovljavao u fermanima
...hl Bosna vlisi ve seraskeri vezrim... paa edmaLlhu Tela icllehu...
To znai da je u jednom obraanju fermanom sultan za njega koristio najmanje tri naziva: valija, serasker i paa, a nekada i serdari-ekrem, poto su
valije nekada na ovu funkciju dolazile s poloaja velikog vezira. Valije su
oslovljavani i opim nazivom mutesarrf, koji je oznaavao openito upravitelja, lice koje upravlja odreenim dravnim poslovima te u tom smislu koristi
i odgovarajue prihode koje mu je drava propisala. U takve funkcije spada,
naprimjer, funkcija sandakbega, mulle, kadije kadiluka, a kada se odnosi na
valiju, termin mutesarrif oznaava upravitelja ejaleta. Kao vojno lice valija
je mogao biti imenovan kao serdar i serasker, to ga je oznaavalo vrhovnim
zapovjednikom vojnih operacija za koje je po sultanovom nareenju bio
odreivan. Sultan se u svojim naredbama valiji koji je imao titulu vezira
obraao sljedeim rijeima: Dstr-i mkerrem mr-i mfehham nizmllem mddebir-i umri-l cumhri bil-fikris-skib mtemmim-i mehmmilenm bir-reyis-sib mmehhid-i bnyn-i devleti vel-ikbl meyyid-i
erknis-sadet vel-icll el-mahffu bi-sunfil- avtifil-melikil-la hl
Bosna vlisi olan vezrim... paa... to znai: Plemeniti velikodostojnie,
8
anali 12.indb 8
Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XVXVI vijek), Sarajevo, 1988; Behija Zlatar,

Zlatno doba Sarajeva, /XVI stoljee/, Sarajevo, 1996; Behija Zlatar, Prilog istoriji
Pljevalja osmanskog perioda zadubine Husein-pae Boljania, POF, sv. 34, Sarajevo,
1985, str. 115128. i brojni drugi radovi bosanskih osmanista.
Na bujuruldijama se nije potpisivao, jer je umjesto potpisa stavljan njegov elipsasti peat
iznad teksta bujuruldije na desnoj strani.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:08

potovani maralu, upravnie svijeta, koji otroumno ureuje poslove naroda, koji ispravnim miljenjem izvrava potrebe svijeta, koji ureuje temelje
drave i blagostanja, koji gradi stupove sree i potivanja, koji si okruen
raznim naklonostima velikog vladara, sadanjem valiji Bosne, mom veziru...10
pai... Valiji koji nije imao titulu vezira obraao se s emrl-merilkirm.11 Bili su izabirani izmeu pripadnika povlatene vojne klase koji su se,
uz vojne dunosti zapovjednika u osmanskoj vojsci, bili duni baviti i upravljanjem. U vrijeme sultana Fatiha ovaj poloaj dodjeljivan je pojedincima koji
su dolazili putem devirme i koji su nakon zavrene kole za ademioglane
i zavrenog Enderuna bili upuivani u pokrajine. Postavljani su, takoer, iz
reda aga u saraju, tj. aga kapija i janiarskih aga. Sluili su na dvoru kao
silahdari, ohadari, rikabdari, dogandije i druge velike age, a kada bi dobili
titulu vezira i izlazili s dvora, upuivani bi u pokrajine da budu sandakbezi i
beglerbezi. U Fatihovoj kanunnami stoji: Put do beglerbega mogu proi etiri vrste slubenika: onaj ko je finansijski defterdar, onaj ko je beg i niandija,
kadija s pet stotina aki i sandakbeg koji dostigne etiri stotine aki.12 Veziri
i valije su u protokolu sultanovog saraja imali posebno mjesto. U Fatihovoj
kanunnami, takoer, stoji: Krene li moja ekselencija da vodi pobjedonosni
vojni pohod, zakon je da se prikljue moji veziri, kazaskeri i defterdari; a
pozovem li, takoer, smijenjene begove i beglerbegove, moj je zakon da
pristupe.13 Svi koji su ili sa sultanom u pohod tom su prilikom razgovarali s
njim o dravnim poslovima.14 Beglerbezi i valije u ejaletima su uz druge vezire, prije svih uz sadriazame, bili u mogunosti da se drue sa sultanom te su
svake godine na Nevruz kupovali poklon za sultana, tzv. poklon za Nevruz.
Beglerbezi su posredstvom sadriazama uruivali poklone sultanu.15 Takoer
su valije i veziri pozivani na dvor raznim povodima, naprimjer, da prisustvuju
ceremonijama sunneta prireivanim za carske sinove. Uzunaril navodi da
su znakovi za in vezira i beglerbega bili tug i sandak koji su im oduzimani
ukoliko im je oduzet in i ako su zbog prijestupa bili svrgnuti s funkcije.
Nisu morali vraati tug i sandak ako su bili samo smijenjeni i ako im je in
10
11
12
13
14
15
Zatim se navodi vezirovo ime.

Vidjeti fermane iz sarajevskih sidila.
Fatih kanunamesi, str. 34, prema Mehmet Ipirli, Ureenje u pokrajinama u Historija
Osmanske drave i civilizacije, nav. dj., str. 275.
Knunnme-i l-i Osman (Trih-i Osman Encmeni mecmuasnn ilvelerinden), str. 26,
prema Uzunarl, Osmanl devletinin saray tekilat, Ankara, 1988, str. 63. i 64.
Naravno, svi namjesnici pokrajina bilo da su oslovljavani s beg, beglerbeg ili s valija
s titulom vezira nisu imali jednak pristup sultanu. Blii su bili oni ije su majke bile
sultanije i oni koji su se enili sultanovim kerima. Poto su neki sultani imali velik broj
keri, udavali su ih za slubenike s dvora s titulom vezira, a ti su onda postavljani za
beglerbegove u nekom od ejaleta Carstva. Vidjeti: Uzunarl, nav. dj., str. 63.
Uzunarl, nav. dj., str. 76.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 9
10.1.2013 13:06:08
Azra Gado-Kasumovi
ostao. Tugove i zastavu umrlih vraali su dravi. Zastava velikog vezira bila
je zelena, a vezira i beglerbega crvena.16 Kod Osmanlija tug je bio oznaka
ina i znak kojim se ukazivalo na vojnu funkciju vladara, vezira, beglerbega, sandakbega i drugih.17 Padiah je imao sedam tugova, veliki vezir pet,
drugi veziri imali su po tri tuga, beglerbezi po dva, a sandakbezi i mirlive
po jedan.18 Za svaki tug postojala su i odreena poveanja u primanjima.
Kada su veziri, beglerbezi, defterdari i mulle, kao glavni kadije u ejaletima,
dolazili da izraze zahvalu sultanu, bili su duni odreenim slubenicima na
dvoru dati bahi.19 Iznos bahia bio je odreen zakonom. Koliko je poloaj
u ejaletima bio znaajan govori podatak da su do poetka 17. stoljea i prinevi dolazili na poloaj sultana s poloaja u ejaletima.20 Sultani su valijama
i seraskerima upuivali fermane ukraene njihovim vlastorunim potpisima,
koji su se nazivali hatt- hmyn, povodom unapreenja u nekom njihovu
postupku vanom za dravu (hatt- hmynla mveah). Berat dodjeljivan
veziru i valiji nazivao se i menura i odreivan je kao berat- sadet yt ve
menr- meserret gyt.21 U beratu se navodilo mjesto i naziv slube, plaa
i prihodi, ime osobe kojoj se izdaje te razlog zbog kojeg se daje.
Rije vli znai vladar, namjesnik, guverner, a dolazi od arapskog glagola
wal u znaenju biti blizu, biti neposredno uz, slijediti, dolaziti (neposredno)
iza.22 Osoba birana za valiju nosila je titulu vezir. Rije vezir znai zastupnik
vladara, a izvedena je od arapskog glagola wazara, to znai ponijeti, nositi
teak teret, biti vezir, pobijediti.23 Uz titulu vezir iao je i naziv paa24, koji se
davao vezirima i drugim vojnim i civilnim slubenicima na visokim dravnim
poloajima. Termin vezir nije sinonim za termin valija. Neko moe imati titulu
vezira, a da nema funkciju valije. Vezir je titula koja se davala brojnim slubenicima na dvoru, meu kojim je bio i beglerbeg. Sandakbeg u Bosni postao
je beglerbeg nad sedam sandaka 1580. godine kada je bosanski sandak,
osnovan 1463. godine, bio izdvojen iz Rumelijskog beglerbegluka i kada je
16
17
18
19
20
21
22
23
24
10
anali 12.indb 10
U djelu Kavanin-i Osmani ve Rabta- Asitane, prema Uzunarl, Osmanl devletinin

saray tekilat, Ankara, 1988, str. 247. za vezirovu zastavu upotrijebljena je rije krmz,
a za baglerbegovu rije kzl.
Osim navedenih, i ejhulislam, kazaskeri, janiarski aga, sekban baa, esti buljuk
kapikulu konjice, kralj Erdela, vojvode Vlaha i Bogdana mogli su imati tugove. Vidjeti:
Osmanl tarih deyimleri ve terimleri szl, III, Istanbul, 1993, str. 522.
Osmanl tarih deyimleri ve terimleri szl, III, Istanbul, 1993, str. 522.
Isto, str. 111, 207, 247, 262, 268. i 402.
Sin Murata Treeg, Mehmed Trei (15951603), bio je posljednji osmanski vladar koji je
s poloaja valije u ejaletu doao na poziciju sultana. Vidjeti: Uzunarl, nav. dj., str. 89.
Uzunarl, nav. dj., str. 284.
Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo, 1997, str. 1671.
Isto, str. 1633.
Izvedeno od ba aga glavni aga.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:08

osnovan Bosanski beglerbegluk, ejalet ili paaluk. Bosanski sandak je od
tada bio centralni sandak i nazivao se Paa-sandak.25 Prvi beglerbeg bio je
Ferhat-paa Sokolovi, koji je imenovanjem na tu dunost dobio rang pae.26
Beglerbezi su imali titulu paa s dva, a kasnije i titulu vezir s rangom od tri
tuga.27 Titulu vezir poeli su dobijati od vremena Sulejmana Zakonodavca
(15201566).28 Postavljani su, uglavnom, na godinu dana. Nekima je dunost
produavana pa su na ovoj poziciji ostajali i po tri etiri godine uzastopno, a
neki su ostajali samo nekoliko mjeseci. Valija je mogao nositi i titulu silahdar
onaj koji uva oruje starih vezira i velikana i njime upravlja.29 Takvu titulu
su nosili, naprimjer, silahdar Mehmed-paa, koji je bio valija u Bosanskom
ejaletu 1191/1777. godine, vezir silahdar Mustafa-paa, bio valija 1184/1770.
godine, i silahdar Abdullah-paa, bio valija 1194/1780. godine. U dokumentima osmanske administracije valija je oslovljavan, posebno u periodu do 18.
stoljea, kao beglerbeg. Bio je na elu Bosanskog divana30 u kojem je kao
jedan od lanova uestvovao i sarajevski mulla te je nadzirao da odluke budu
u skladu sa zakonom formiranim na dravnom vrhu. Predstavljao je jedan od
dva glavna oslonca sultanove vlasti u pokrajini. Drugi je bio kadija Bosne ili
mulla, glavni osmanski kadija za Bosanski ejalet. Ni jedan ni drugi zastupnik
visoke vlasti sultana u provinciji nisu bili samostalni i nezavisni. Mulla je
mogao dati ocjenu ponaanja valije kako u pogledu njegova snalaenja u
organizaciji upravne i izvrne vlasti tako i u pogledu njegova ukupnog dranja
i nastupa na terenu.31 Po navodima iz sultanovih visokih naredbi valija je bio
iznad svih slubenika u ejaletu kao hkim i kao vli. Njegova rije morala se
izvravati bez pogovora i njemu su se morali obraati svi dravni slubenici
o svim pitanjima, kako onim najznaajnijim tako i o onim manje vanim. Ni
kadija od Bosne, zvani mulla, nije mogao uiniti nita bez obraanja valiji i
bez njegova odobrenja. Prema navodu iz fermana valija je mogao postavljati
i smjenjivati sve dravne slubenike, ukljuujui i sve kadije vilajeta, tj. kadije kadiluka, sve rukovodioce, ulemu, ajane, vojna lica, kao to su kapetani,
25
26
27
28
29
30
31
Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959, str. 78. i 79.

Navedeni je od 1574. do 1580. godine bio sandakbeg u Bosni, a od 1580. do 1588.
beglerbeg. Vidjeti: Hazim abanovi, nav. dj., str. 81.
Isto, str. 109.
Hazim abanovi, Bosanski divan, Separat iz POF-a, XVIIXIX, Sarajevo, 1973, str. 14.
. Sm, Kms-i trk, Der-i sedet 1318, str. 731.
U Bosanski divan ulazili su mulla, timarski defterdar, defterdar za hazinu, ehaja au,
divan-efendija, ehaja u defteru, povjerenik u defteru/defter-emin, tezkiredija ruznamedija, aui, muhziri i katibi. Vidjeti: Hazim abanovi, Bosanski divan, nav. dj.; Mehmet
Ipirli, Eylet (Tara) tekilati, Osmanl devleti ve medeniyeti tarihi, Istanbul, 1994, str.
226.
GHB, Turski dokumenti (dalje: TD) 2, str. 168. i 169, preveo Polimac.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 11
11
10.1.2013 13:06:09
Azra Gado-Kasumovi
dizdari tvrava, zabiti i drugi.32 Nije imao kompetencije da kadijama izdaje
berat. To pravo bilo je u nadlenosti vojnog suca na vrhu, tj. kazaskera, koji
je mullama i kadijama kadiluka izdavao kazaskerovu bujuruldiju u vidu zapeaenog pisma (mhrl mektp), koja je uruivana kadijama kao dokument
kojim su neposredno uvoeni u dunost. Ako je valija i izdavao bujuruldiju
o postavljenju i imenovanju kadija, to se u ovom periodu u kojem govorimo
o funkciji valije esto deavalo, ta je bujuruldija predstavljala samo formalan
in uvoenja u dunost do izdavanja kazaskerove bujuruldije i berata s Porte.
Sva njegova postavljenja imala su privremen karakter i, ustvari, predstavljala
su vrstu preporuke valije kojom je Porti stavljao do znanja ko bi mogao biti
osoba podesna za neku funkciju. Njegova se preporuka provjeravala na Porti.
Sva postavljenja i svrgavanja vrena su u dogovoru s Portom. Sultan je o
postavljenjima izdavao ferman, a potom je imenovanima uruivao berat.
Osmanski valija angairan u Bosanskom ejaletu bio je upuen na beglerbega u Budimu. Osmanski beglerbeg u Budimu je od 1541. do 1686. godine,
kada su Osmanlije izgubili Budim, imao veoma iroka ovlatenja i prednost
nad susjednim sandakbezima i beglerbezima tako da je on bio nadlean za
izvravanje pravde i interveniranje u raznim pitanjima koja su se odnosila i
na Bosnu.33
Valijini prihodi su u prvo vrijeme dolazili s hasova na podruju ejaleta u
kojem je bio angairan. Kasnije, od 18. stoljea, tanije od 1717. godine, do
kraja osmanske vlasti valijama je kao prihod bila odreivana imdadi-hazarijja
i imdadi-seferijja, od ega su dio troili za line potrebe, a dio za nefere i svoju
32
33
12
anali 12.indb 12
Husamuddin-paa je 1209/1794. godine svrgao sarajevskog kadiju Osman-efendiju i

mutesellima Ahmed-bega te je na mjesto kadije imenovao biveg plovdivskog kadiju
Mehmeda aira Ahiskaliju, a na mjesto mutesellima Ali-bega Dennetia. Vidjeti: Rizo
Muderizovi, Nekoliko muhurova bosanskih valija, GZM, XXVIII, Sarajevo, 1916, br.
12; Teanjski sidil, str. 18, preveo Polimac, str. 40. Sve kadije vilajeta Bosne, sve
ostale rukovodioce (hukjam), ulema, dobri ljudi, kapetani, dizdari tvrava, svi lanovi
vijea erkjan ajani i sve ostale e on postavljati i smjenjivati (vad ve ref). On e biti
iznad najveih i najmanjih kao zapovjednik (hakim ve vali). Njegova se rije mora izvravati. O svim pitanjima, kako onim najznaajnijim tako i onim manje vanim, svi e se
samo njemu obraati. Ni jednog dana se ne smije prestati s njegovim potivanjem. Samo
se njegova rije ima sluati. Sve to on kae ima se sluati i svi to imaju izvravati bez
pogovora. Prema Azra Gado-Kasumovi, Mulla u Bosanskom ejaletu, Sarajevo, 2008,
str. 48.
Ludwig Fekete potvruje poseban poloaj budimskog beglerbega nad susjednim beglerbezima i sandakbezima i navodi osmi lan Mirovnog ugovora u itvi iz 1606. godine.
U navedenom lanu kae se da, u sluaju nepotivanja mira, ako svi kapetani, beglerbezi,
na podruju obiju strana ne bi izvrili pravdu, intervenira beglerbeg od Budima koji je
glava svih beglerbega, pa neka on izvri pravdu. Prema: Fehim Spaho, Odnos bosanskog
namjesnika prema budimskom veziru, Kalendar Narodne uzdanice, Sarajevo, 1934, str.
68.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:11

svitu (kap halk). im bi dobio postavljenje, valija bi se arzuhalom obraao
carskom divanu na Porti da ga obavijeste o prihodima koji mu pripadaju. Posebno je to bilo potrebno ukoliko mu je uz Bosnu bio dodijeljen i Hercegovaki sandak kao arpaluk i u sluajevima kada je trebalo s bivim valijom rijeiti
pitanje koritenja prihoda odreenih za valijinu funkciju. S tim u vezi mulli
angairanom u Bosni i ostalim kadijama i naibima s Porte se slala posebna
naredba o valijinim prihodima koji su mu dodijeljivani kao pripadajui mu dio
iz ukupnih carskih prihoda Bosanskog ejaleta. Svi navedeni su obavjetavani
o danu valijinog postavljenja (tevcih). Taj je dan bio granino vrijeme od kada
novoangairani valija ima pravo preuzimati dodijeljene mu prihode. Poto je
razrezivanje i sakupljanje prihoda, imadadi-hazarijje i imdadi-seferijje, ilo
posredstvom kadija kadiluka i njihovih naiba i nakon to su registrirani u kadilukim sidilima, to se obavljalo pod nadzorom mulle, to su spomenuti o
tome bivali obavijeteni. ini se da je i valija u Bosni, kao to je bio sluaj
u nekim drugim ejaletima, mogao poveati iznos svojih prihoda tako to je
uzimao u zakup sakupljanje nekih poreza ije je sabiranje organizirao za dravnu hazinu, a dio je ostavljao za sebe po osnovi nagrade za obavljeni posao.
Prihodi valijinih ehaja podmirivani su iz raznih izvora.34
Dodavanje Hercegovakog sandaka Bosanskom ejaletu kao vezirovog arpaluka
Teko je utvrditi od kada su beglerbezi u Bosni poeli dobijati Hercegovaki sandak kao arpaluk. U Turskoj kancelariji Dubrovakog arhiva uva
se bujuruldija datirana 17. redepa 1058/7. augusta 1648. godine Dervi
Mehmed-pae, namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka, u
kojoj se spominje Hercegovaki sandak kao arpaluk namjesnika u Bosni, i
bujuruldija Kose Ali-pae datirana 17. redepa 1071/18. marta 1661. godine.
To su dvije najstarije bujuruldije u kojima se spominje hercegovaki arpaluk
namjesnika u Bosni.35 Najstariji dokument, koji se uva u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, u kojem se navodi da je valiji dodijeljen uz Bosanski
ejalet i Hercegovaki sandak kao dodatak jeste ferman izdat u Jedrenama
datiran 1699. godine36. Osim tog dokumenta sauvan je i prijepis bujuruldije
34
35
36
Naprimjer, Ahmed-pai Dugaliu (koji je 1598. i 1604. godine bio bosanski beglerbeg)
bio je dodijeljen, kao ehaji bosanskog beglerbega, jedan dio prihoda od dubrovake soli
kao plaa ili kao dodatak na plau. Vidjeti: Adem Handi, nav. dj., str. 417419.
Vesna Miovi, Dubrovaka republika u spisima namjesnika Bosanskog ejaleta i
Hercegovakog sandaka, Dubrovnik, 2008, str. 129. i 131.
GHB, A4039/TO: Ferman izdat u Jedrenama, datiran sredinom safera 1111/izmeu 8. i
17. augusta 1699. godine i upuen valiji koji kao arpaluk uiva Hercegovaki sandak i
kadiji izdat na osnovu arzuhala koji su Porti uputili spahije janiari, raja i ostali stanovnici
iz tri sela u nahiji Sokol, koji su izjavili da daju uure i ostale hakove i rusume po kanunu
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 13
13
10.1.2013 13:06:12
Azra Gado-Kasumovi
Muhsin-zade Mehmed-pae datirane 1176/1762. godine.37 Kod Muvekkita se
dodavanje Hercegovakog sandaka Bosanskom ejaletu prvi put spominje
1171/17571758. godine, kada je postavljen Mehmed-paa Kukavica. Nakon
tog vremena sve do 1831. godine svim paama angairanim u Bosni kao
valije dodjeljivan je i Hercegovaki sandak kao dodatak. Od 1831. godine
do 1834, usljed pokreta Gradaevia i njegova sloma, Hercegovina se ne
pripaja Bosni kao arpaluk. Od 1835. do 1842. valijama se uz Bosanski ejalet
dodjeljuju Zvorniki i Kliki sandak38, a vie se ne dodjeljuje Hercegovaki
sandak poto je te godine bio izdvojen iz Ejaleta i njime je upravljao Alipaa Stoevi. Zvanino se on i dalje smatrao sandakom Bosanskog ejaleta,
a ne zasebnim ejaletom.39 Godine 1843. dodavao se Kliki i Hercegovaki
sandak.40 Muvekkit ne navodi podatke ta se od 1844. do 1850. godine na
upravu valijama dodavalo uz Bosnu. Godine 1850. ponovo se spominje samo
Bosanski ejalet s Hercegovakim sandakom. Meu originalima fermana u
zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se posljednji sauvani ferman
datiran 1230/1815. godine, kojim se odreuje postavljenje beogradskog
muhafiza Sulejman-pae za valiju Bosanskog ejaleta uz dodatak Hercegovakog sandaka.41 abanovi navodi da su beglerbezi angairani u Bosni dobijali u arpaluk Poeki, Liki, Bihaki, a najee Hercegovaki sandak, iji
je has iznosio 410.515 aki, meutim ne navodi izvore na osnovu kojih tvrdi
da su Poeki, Liki i Bihaki sandak dodjeljivani kao arpaluk, niti navodi
od kada se Hercegovaki sandak poeo dodjeljivati valiji u Bosni.42 Bosna je
mogla biti dodjeljivana kao arpaluk bivim velikim vezirima i bivim beglerbezima Rumelijskog ejaleta.43 Tako je Muhsin-zade Mehmed-paa drao
37
38
39
40
41
42
43
14
anali 12.indb 14
i defteru, ali da se navedena davanja ne sakupljaju na vrijeme, nego da im vie konjanika

dolazi na konak i na hranu. Fermanom se takva praksa zabranjuje.
GHB, sidil 10, str. 27: Bujuruldija datirana 22. zul-kade 1176/4. juna 1763. godine i upuena mutesellimu Novog Pazara, munli Sarajbosne, kadijama Mitrovice, Novog Pazara,
Nove Varoi, Prijepolja, Pljevalja, ajnia, njihovim naibima te mutesellimu hercegovakog sandaka, zabitu Starog Vlaha/Istari Eflak, kapetanima i agama nefera, ajanima
Vilajeta i poslovnim ljudima kojom valija javlja da mu je ponovo dodijeljen na upravu
Bosanski ejalet s dodatkom Hercegovakog sandaka i da mu je o tome stigao ferman s
Mehmed-begom, kapidibaom Visoke Porte.
...bu defa Izvornik ve Klis sancaklar ilhkyla Bosna eyleti uhde-i isthline tevcih ve
ihsn- Hmayun buyurulan vezirim Mehmed Vech paa edamaLlhu Tela icllehu...
Vidjeti: GHB, sidil 75, str. 21.
Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983,
str. 23.
Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, knjiga 2, Sarajevo, 1999.
GHB, A1022/TO.
Hazim abanovi, Bosanski divan, nav. dj.
Muvekkit, nav. dj., str. 620.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:12

Bosanski ejalet kao svoj arpaluk sve dok je bio na poloaju velikog vezira, a
umjesto njega upravljao je njegov kajmakam. Kada je bio smijenjen s mjesta
u Bosanskom ejaletu, dodijeljen mu je Solun kao arpaluk.44 Iz te je prakse
jasno zato spomenute valije ne moemo nazivati bosanskim, ve osmanskim
valijama, jer su samo kratko vrijeme bili angairani i u Bosni. esto nisu ni
dolazili ili su dolazili vrlo kratko, a poslove su vodili njihovi kajmakami.
Valija je djelovao i kretao se na nivou carstva, a ne na nivou ejaleta.
Valija angairan u Bosni bio je ne samo vojskovoa najvieg ranga
u Bosni i administrativno-upravno lice nego je istovremeno, kada je bilo
potrebno, bivao postavljan i kao serasker drugih podruja na kojima su se
vodile ratne operacije, kao to je podruje Hadioglu Pazara i Karasua, gdje
se vodio rat s Rusijom.45 Dagistanlija Ali-paa dva puta je bio postavljan na
navedena podruja kao serasker, 1773. i 1774. godine.46 Valijama angairanim u Bosanskom ejaletu dodjeljivani su i drugi sandaci na kojima se nisu
vodile ratne operacije u vidu arpaluka, kao to su Solun i Kavala47, Nikopolje
i drugi.48
Postavljenje valije i njegovih zamjenika
Valiju za Bosanski ejalet s dodatkom Hercegovakog sandaka odreivao
je sultan na prijedlog velikog vezira, koji je bio zaduen da predlae postavljenja svih dravnih slubenika, osim uleme ije je postavljenje predlagao ejhulislam. Izbor valije ovisio je o njegovoj ranijoj angairanosti i portvovanosti
44
45
46
47
48
Muvekkit, nav. dj., str. 524, 569. i 572.

GHB, sidil 15, str. 32: Ferman datiran 24. redepa 1187/11. oktobra 1773. godine, izdat
na polju umna i upuen veziru Dagistanli Ali-pai kojim mu se dodjeljuje Ejalet Bosna
s dodatkom Hercegovakog sandaka i seraskerluk podruja Karasu; Sidil 15, str. 36:
Ferman datiran u prvoj dekadi abana 1187/izmeu 18. i 27. oktobra 1773. godine, izdat
na polju umna i upuen kadiji Sarajbosne i ostalim kadijama i naibima kojima se nareuje da se postavi ehaja Ibrahim kao mutesellim za Bosnu poto je valija Dagistanli
Ali-paa angairan i kao serasker podruja Hadioglu Pazari i Karasu.
GHB, sidil 15, str. 54: Ferman datiran 9. zul-kade 1187/22. januara 1774. godine, izdat
u logoru umna i upuen valiji Bosne i seraskeru oblasti Karasu, veziru Ali-pai, kojim
se odreuje da se kao valija Bosne s dodatkom Hercegovakog sandaka i dalje ostavi
navedeni vezir Ali-paa.
GHB, sidil 17, str. 89: Ferman izdat u Konstantinijji, datiran 28. dumadel-ahira
1189/26. augusta 1775. godine, i upuen veziru Muhammed-pai, bivem velikom veziru,
kojem su ranije kao arpaluk bili dodijeljeni sandaci Solun i Kavala, kojim mu se dodjeljuje Ejalet Bosna s dodatkom Hercegovakog sandaka, poev od 28. dumadel-ahira
1189/26. augusta 1775. godine; Sidil 18, str. 66: Ferman izdat u Konstantinijji, datiran
21. dumadel-evvela 1190/8. jula 1776. godine, i upuen veziru Muhammed-pai, mutesarrifu Bosanskog ejaleta s dodatkom Hercegovakog sandaka, kojim mu se ponovo
dodjeljuje uprava nad spomenutim ejaletom s dodatkom Hercegovakog sandaka.
GHB, sidil 19, str. 173.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 15
15
10.1.2013 13:06:13
Azra Gado-Kasumovi
u obavljanju zaduenja na istoj dunosti bilo u Anadoliji, Beogradu ili drugim
mjestima Osmanske drave. U tom smislu sultan je nakon izbora upuivao
izabranoj osobi prvi ferman o postavljenju.49 Taj ferman upuivan je samo na
ime novoizabranog valije i specijalnog izaslanika mubaira. Mubairu, izabranom meu slubenicima Porte, nareivano je da ode na mjesto slubovanja
novopostavljenog valije s fermanom o postavljenju. Navedeni ferman nazivao
se tevdih-ferman i nije precizirao valijine dunosti niti se unosio u sudske
registarske protokole sidile. Drugi ferman, koji je prethodio beratu, sadravao je opis dunosti valije, ali nije sadravao iznos njegovih primanja.50 Iznos
primanja preciziran je u beratu koji nije bivao registriran u sidilima i koji se
uruivao valiji. Tim fermanom valiji se odreivala dunost da preuzme pokrajinu, da titi i uva raju i vojnike podanike (kul), da otklanja nepravde te da
obavlja ostale dunosti koje mu se narede. Valija je istovremeno upozoravan
da ne ini nepravdu i nasilje siromanoj raji i stanovnicima vilajeta. Navedeni
ferman biljeio se u registre sarajevskog suda.51 Trei ferman upuivan je sarajevskom mulli, kadijama drugih kadiluka i naibima.52 Tim su fermanom kadije
izvjetavane o postavljenju novog valije i mutesellima za Bosanski ejalet do
njegova dolaska. Taj ferman nije sadravao opis dunosti valije. Obavezno se
biljeio u sidile.53 Valija je na mjesto guvernera Ejaleta najee bio postavljan na godinu dana. Ako bi mu mandat bio produen, izdavan je novi tevdihferman, kojim se odreivalo da u narednom periodu zadrava svoju funkciju.54
Po postavljenju, valija je slao mulli i ostalim kadijama bujuruldiju, koja je
biljeena u sidile kadiluka, u kojoj je izvjetavao o tome od kada je postavljen na dunost. Tom je bujuruldijom pozivao kadije da poalju predstavku
Bosanskom divanu i da ga izvijeste o svemu to se dogaa u kadilucima koji
su u domenu njihove nadlenosti.55 Nakon to bi dokumenti o postavljenju
valije bili evidentirani u sidile, kadija je muraselom obavjetavao bosanskog
dizdara i topije da ispale paljbu iz topova kao vid obavijesti i slavlja povodom dolaska valije.56 Nakon toga slala se, po starom obiaju, komora za pau
koji je dolazio u Bosnu. O tome govori bujuruldija upuena na mutesellimagu, janiarskog zabita turnadibai-agu, zabite, ajane i poslovne ljude Ejaleta
kojom im se upuivala naredba da se poalju konji za pau koji je dolazio u
Bosnu. Prema citiranoj bujuruldiji, sarajevski kadiluk bio je duan osigurati
49
50
51
52
53
54
55
56
16
anali 12.indb 16
GHB, A1022/TO.
GHB, A4297/TO.
GHB, sidil 9, str. 137; sidil 18, str. 66; sidil 9, str. 78 i drugi sidili.
GHB, A1001/TO, A1844/TO.
GHB, sidil 18, str. 148 i drugi sidili.
GHB, sidil 9, str. 78 i 131. i drugi sidili.
GHB, A293/TO.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:13

za tu namjenu 800 konja. U tom poslu bio je nazoan mulla, a za neposredno
izvrenje valijin izaslanik zaduen da preuzme navedenu komoru.57 Valija se
prilikom dolaska zadravao nekoliko dana u Sarajbosni, koja se u njegovoj
bujuruldiji nazivala kursiyy-i memleket, dok se Travnik nazivao mekarr- memleket.58 U nekim bujuruldijama valija je Travnik odreivao kao mjesto u
kojem se nalazi moja kancelarija i moja vlada (kalem ve hkmetimiz olan
Travnik).59 Iz navedenih naziva i formulacija da se vidjeti da je Sarajbosna bila
glavni centar i glavna prijestolnica Ejaleta, osobito u ekonomskom i duhovnom pogledu. Bilo je stvarno sredite moi i znanja, jer je bilo i sjedite mulle
kao drugog glavnog predstavnika paljivo izabranog i angairanog s Porte, a
da je Travnik bio samo mjesto stanovanja, boravka i dueg zadravanja valije
i njegove pratnje pa se stoga naziva mekarr mjesto boravka i zadravanja.
Za doek valije i za valijinu pratnju u raznim prilikama sakupljala se hrana
ija se evidencija razrezivala na sarajevske demate putem posebnog deftera
hrane (defter-i zehir). Tu su spadali, naprimjer, narodni (obini) i specijalni
hljeb, ovije meso, pirina, svijee, eer, med, nohut, luk, so, brano, niesta,
kahva, sapun, sae, vosak za svijee, kokoi i pilii, jaja, sirevi, mlijeko, jogurt, povre, jeam, sijeno, drva i slino.60 U sluaju da valija umre, a jo mu
tee dunost u Bosanskom ejaletu, s Porte bi dolazila naredba da se imovina
spomenutog popie, zapeati, saini defter i poalje na Portu.
Mutesellim ili kajmakam za Bosanski ejalet / ejaletski mutesellim
Mutesellim predstavlja osobu kojoj je neto povjereno u emanet. U ovom
sluaju dravnog slubenika koji na nivou kadiluka obavlja poslove povjerene valiji od Porte. Kajmakam predstavlja osobu koja u potpunosti preuzima neije dunosti i obavlja ih umjesto njega. Kada novopostavljeni ejaletski
mutesellim, nakon objelodanjivanja sultanovog fermana o navedenom pitanju, bujuruldijom obavjetava nadlene dravne slubenike da je postavljen
da umjesto valije obavlja sve poslove na nivou Ejaleta do valijinog dolaska
tada moe da se potpisuje i kao mutesellim i kao kajmakam.61 Dunost mutesellima za Bosanski ejalet u dokumentima odreivana je kao Bosna eyaletinin mutesellimlii mutesellimluk Bosanskog ejaleta.62 Arzuhal sultanu
upuivao je kapuehaja kapidibaa Porte s prijedlogom o postavljenju eja57
58
59
60
61
62
GHB, A1054/TO: Bujuruldija datirana 17. zul-kade 1178/8. maja 1765. godine.
GHB, A1054/TO.
GHB, A975/TO: Trokovnik izdataka za doek pae u Sarajevu datiran 14. abana
1189/10. oktobra 1775. godine.
GHB, sidil iz 1177. godine, str. 21. i 22.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 17
17
10.1.2013 13:06:14
Azra Gado-Kasumovi
letskog mutesellima.63 Ukoliko prvim fermanom valiji nije bilo nareeno da
hitno napusti ranije mjesto slubovanja i doe u Bosanski ejalet, do njegova
dolaska postavljan je mutesellim ili kajmakam za Bosanski ejalet, tj. ejaletski
mutesellim ili ejaletski kajmakam. On je bio prvi ili glavni kajmakam valije
angairanog u Ejaletu Bosna. ini se kao da su sultan i valija ee u svojim
dokumentima o postavljenju navedenog dravnog slubenika koristili termin
mutesellim, a da je sam mutesellim za Bosanski ejalet preferirao za sebe naziv
kajmakam i tako se, uglavnom, potpisivao na dokumentima koje je izdavao.
Mehmet Ipirli kae da su beglerbeg i sandakbeg kada su odlazili na vojne
pohode ili kada su iz drugih razloga odsustvovali imenovali svog zastupnika
mutesellima.64 Valija je za tu pojedinanu namjenu odreivao svog zastupnika
kajmakama za Bosanski ejalet, o emu je novopostavljeni ejaletski kajmakam
s titulom miri-mirana bujuruldijom izvjetavao sarajevskog mullu i ostale prvake i ajane: mutesellima, janiarskog zabita serturnai-agu65, ostale kadije,
age serdengetija, alemdara i baeskija, kao i ejhove esnafa.66 Njegovo postavljenje vrijedjelo je do dolaska nove naredbe s Porte. Takoer, potreba za
postavljanjem mutesellima za Bosanski ejalet javljala se onda kada je stari
valija otiao s dunosti, a novi nije stigao, kada nije dolazio due vrijeme
nakon postavljenja ili kada nije nikako dolazio nego je redovno bio angairan na drugom mjestu, a Bosna mu je bila dodijeljena kao arpaluk. U tom je
sluaju mutesellim angairan na nivou Bosne obavljao sva njegova zaduenja
u ovom ejaletu. U bujuruldiji, kojom svog kajmakama uvodi u dunost kao
svog zamjenika, valija navodi da treba preuzeti Travnik, u kojem se nalaze
njegova kancelaerija i vlada (kalem ve hkmetimiz olan Travnik), ostale kadiluke i serhate te da upravlja vanim poslovima.67 Bosanski ajani, silahori,
kapuehaje i drugi upuivali su arzuhale Porti da se postavi mutesellim Bosne. Postavljenje mutesellima za Bosanski ejalet nareivano je fermanom na
osnovu koga je valija izdavao bujuruldiju o njegovu postavljenju.68 Osobitosti
dunosti mutesellima za Bosanski ejalet, tj. ejaletskog mutesellima u naoj
literaturi nisu se posebno naglaavale. Pisalo se samo o kadilukom mutesellimu za Sarajevo i mutesellimima drugih gradova. Kao mutesellim za Bosanski
ejalet mogao je biti izabran kadiluki mutesellim, najee sarajevski, koji
63
64
65
66
67
68
18
anali 12.indb 18
GHB, sidil 5, str. 45: ...Dergh-i muallm kapcbalarndan mr ileyhi kapkethdas

olan iftihrl-emcid vel-ekrim mr Affan dme mecduhu arzhliyle istidy etmein
vech-i merh zere fermnm olman...
Mehmet Ipirli, Ureenje u pokrajinama, u Historija Osmanske drave i civilizacije,
Sarajevo, 2004, str. 285.
Serturnai-aga ili turnadibaa.
GHB, A1062/TO.
GHB, A1795/TO, A1001/TO, A1844/TO; sidil 18, str. 148.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:14

je nakon postavljenja iz Sarajbosne morao otii u Travnik. Osmanski valija
postavljen za Bosnu svojom je bujuruldijom davao kompetencije mutesellimu
za Bosnu, tj. svom glavnom kajmakamu, da sam odabere i postavi mutesellime za kadiluke kao to su Sarajbosna, Pljevlja, Srebrenica, Banja Luka, Novi
Pazar, Trebinje i druga mjesta.69 Valija je imao titulu vezira, a kajmakam titulu mirimirana i oslovljavan je kao kajmakam-aga Bosne (Bosna kaymakam
aa).70 Naprimjer, oslovljavan je mrimrn Suleyman kymakm- Eylet-i
Bosna. Iz dokumenata se uoava da je dunost mutesellima za Bosanski ejalet
bila funkcija na koju su privremeno, tj. na zamjenu mogli biti angairani razni
dravni slubenici, koji su s valijom na elu uestvovali u upravi Ejaletom,
kao to su mutesarrifi pojedinih sandaka, defterdari i mutesellim sarajevskog
kadiluka, kapuehaja s Porte ili katibi Divana.71 Defterdar za Bosnu mogao je
kao dodatak, tj. arpaluk imati dodatne prihode preuzimajui funkciju kajmakama za Ejalet Bosna.72 I mirimiran, koji je kao sandakbeg obavljao funkciju u nekom od sandaka iz Bosanskog ejaleta, mogao je kao arpaluk dobiti
funkciju kajmakama Bosne, ime su mu bili dodjeljivani dodatni prihodi kao
arpaluk.73 I neki od funkcionera na Divanu, kao to je sekretar (katib Divana)
mogli su, po potrebi, obavljati dunost kajmakama Ejaleta Bosna.74 Oni su
tada postavljali svoje zamjenike da obavljaju njihove primarne funkcije do
povratka na staru dunost.
Valija je upuivao bujuruldiju sarajevskom mulli i ostalim kadijama prilikom postavljenja kajmakama po ijim se navodima vidi da je nastojao zatititi
svoju funkciju odreujui uvjet da spomenuti ne trai valijinu funkciju i da za
valiju ui hajr-dovu.75 To znai da je valija tako izraavao upozorenje da njegovo glavno pravo na funkciju bude zatieno te da je u tom smislu nadreen
kajmakamu na kojeg je privremeno, tj. po ukazanoj potrebi prenosio svoje
ukupne kompetencije ukljuujui i vojne.
Valijina bujuruldija naslovljena na novopostavljenog ejaletskog kajmakama biljeila se u sidilima. Od kajmakama se oekivalo da ima dobro
69
70
71
72
73
74
75
GHB, A1795/TO, A1001/TO, A1844/TO.

GHB, sidil iz 1182/1768. godine, str. 26; sidil iz 1177. godine, str. 23; A4855/TO224.
GHB, A4855/TO224: Bujuruldija Malkoa, defterdara i kajmakama Bosne datirana 13.
dumadel-ahira 1245/10. decembra 1829. godine i izdata na nedatiran arzuhal Mehmeda
akir-age, kirajdije iz Jajca; A4855/TO114: tezkira defterdara i kajmakama Bosne.
GHB, sidil 5, str. 26: Bujuruldija Mehmeda, miri-mirana Klisa i kajmakama Ejaleta
Bosna, datirana 11. rebiul-ahira 1182/25. augusta 1768. godine i upuena kadijama
Cernice, Mostara, Nevesinja, Blagaja, Ljubinja sa Stocem, Duvna, Ljubukog, Bekije
Imotske i Konjica, kojom ih obavjetava da je on, navedeni miri-miran postavljen za
kajmakama Bosne te nareuje da se to javno obznani i registrira u sidilima.
GHB, A3551/TO.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 19
19
10.1.2013 13:06:14
Azra Gado-Kasumovi
dranje, da odgovorno svia poslove, da ima potovanje sredine u kojoj se
nalazi i da je portvovan. Valija je kajmakamu nalagao da sarauje s ljudima
od znanja, tj. ulemom, i sa stanovnitvom, da preduzima akcije, da brine o
hvatanju odmetnika od zakona i o sigurnosti pokrajine, da se suprotstavlja
neprijatelju, da titi stanovnitvo i ni na koji nain ne nanosi stanovnitvu
nepravdu. Nakon ove slijedila je bujuruldija kajmakama upuena sarajevskom mulli i drugim kadijama da je registriraju u sidile te da javno bude
obznanjena.76 Dakle, kajmakam je kao i valija imao kompetencije da po valijinoj uputi i nareenju izdaje bujuruldije o pitanjima o kojima ih je izdavao
i valija. Kajmakamova bujuruldija razlikovala se od valijine po tome to u
zaglavlju nije imala karakteristian valijin peat, nego je ispod teksta bujuruldije samo imala potpis kymakm- Eylet-i Bosna uz njegov osobni okrugli
peat.77 Najstarija bujuruldija valijinog kajmakama sauvana u fondu Gazi
Husrev-begove biblioteke jeste bujuruldija datirana sredinom dumadel-ahira
1043/17. decembra 1623. godine.78
ehaja valije (kethda)
Rije ehaja (kethda ili khya) oznaava osobu angairanu za obavljanje
raznih poslova vanih linosti u dravnoj upravi ili u nekim drugim vanim
poslovima izvan dravne uprave, kao to je ehaja kod esnafa. ehaje su openito obavljali znaajne poslove kao zamjenici nosilaca odgovarajuih funkcija tako da se moe govoriti o ehaji valije, ehaji sandakbega, ehajama
mustahfiza, ehaji deftera, ehajama aua i drugima. Bujuruldijama su valije
upuivali naredbe, uz ostale dravne slubenike kojima su se uobiajeno obraali, i ehajama kao zamjenicima i glavnim pomonicima navedenih dravnih
funkcionera.79 Posebno su valije upuivali naredbe svom ehaji i ejaletskom
kajmakamu s nalogom da na osnovu njihove bujuruldije sastavi kajmakamsku
bujuruldiju.80 ehaje su imali titulu serbevvbn-i Dergh-i li.81 ehaje s
titulom serbevvbn esto se javljaju na funkciji ejaletskih kajmakama. Nakon povratka valije s ratita ili dolaska na novu funkciju vjerovatno su prestankom potrebe za tom vrstom kajmakamskog angamana ponovo obavljali
76
77
78
79
80
81
20
anali 12.indb 20
GHB, A1052/TO; sidil 9, str. 101.

GHB, A1042/TO.
Bujuruldija je upuena kadiji Jajca i njome se potvruje da je zemljite od etiri batine
odreeno za vakuf darusseadeage Mustafa-age te da se porez s iskrenih mjesta dodijeli
vakufu, a da spahija spomenute kasabe uzima samo 300 aki s batina ubiljeenih na ime
resm-i zemina. Vidjeti: GHB, A4856/TO6.
GHB, sidil iz 11761177/17621763, str. 16.
GHB, A4383/TO.
GHB, A935/TO; A4225/TO.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:15

svoju primarnu funkciju valijinog ehaje (kethda). Stoga o istim pitanjima
susreemo bujuruldije koje je nekada potpisao kajmakam, a nekada ehaja, ili
je jedna osoba potpisana i kao ehaja (kethda) i kao kajmakam istovremeno. Ukoliko ejaletski kajmakam nije bio postavljen s mjesta valijinog ehaje,
nego s neke druge funkcije, tada se potpisivao samo kao kajmakam. Ako je
dolazio s funkcije defterdara, potpisivao se i kao defterdar i kao kajmakam,
jer se namjeravao vratiti svojoj primarnoj funkciji. Takoer, ako je bio sarajevski mutesellim postavljen na mjesto ejaletskog kajmakama, potpisivao se i
kao mutesellim i kao kajmakam. Ta dva termina, mutesellim i kajmakam, bila
su kompatibilna jedan s drugim. Meutim, treba razluiti pojam kadilukog
mutesellima od pojma ejaletskog mutesellima ili kajmakama. Treba istai da
se kadiluki mutesellim, kao naprimjer sarajevski, koji se najee nalazio na
funkciji ejaletskog mutesellima ili kajmakama, nakon prestanka potrebe za
ejaletskim kajmakamom koji u potpunosti obavlja funkciju odsutnog valije,
vraao na svoju primarnu funkciju kadilukog mutesellima.
Neki valijini zamjenici potpisivali su se kao kethd-y vli-i Bosna,
tj. ehaja valije u Bosni. I kajmakami su imali svoje ehaje (kethda-y
kymakm- Bosna).82 ehaja je bio pomonik valije, domain u njegovu konaku, koji je po valijinoj naredbi slao pisma i tezkire kadijama kadiluka, zabitima, ajanima, mutesellimima, poslovnim ljudima da izvre svoje obaveze.
Njegove tezkire i pisma slijedile su nakon valijine bujuruldije i sluile su kao
vrsta opomene i podsjeanja na to da se valijini raniji nalozi izvre.83 ehaja je bio stalno angairan uz valiju, a ejaletski kajmakam ili mutesellim bio
je angairan po potrebi. ehaja angairan u valijinom konaku ostajao je na
slubi kao ehaja i onda kada je valija bio odsutan i kad je njegove poslove
obavljao privremeno angairani ejaletski kajmakam. Dunost ehaje bila je da
uva kontinuitet procedure u dravnim poslovima iniciranim s valijinog dvora
ili konaka dok su se valije i kajmakami esto smjenjivali.84 ehaje su uz valiju bili veoma utjecajne linosti i postavljani po potrebi na mjesto ejaletskog
kajmakama. U tom je sluaju takav valijin slubenik oslovljavan istovremeno i kao kajmakam, odnosno mutesellim i kao ehaja (kethda), naprimjer:
Kidvetl-emcid vel-ayn Eylet-i Bosna kymakm kethdmz izzetl
aa zde mecduhu.85 Godine 1187/1773. Dagistanli Ali-paa uputio je bujurul82
83
84
85
Kethd-y Ali, kymakm- Bosna. Vidjeti: GHB, sidil 15, str. 28.
GHB, sidil 18, str. 73; A932/TO, A933/TO, A935/TO.
Nedatirana kratka tezkira ehaje bosanskog valije (kethd-y vli-i Bosna) upuena
kadijama, ajanima vilajeta i poslovnim ljudima na putu od Novog Pazara do Travnika
kojom ih obavjetava o tome da se alju stvari i ljudi sadanjeg bosanskog kajmakama
katiba Divana (hl Bosna kymakm ktib-i Divn) te da im se osiguraju konaci i da
im se da hrane koliko je dovoljno.
GHB, A4383/TO.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 21
21
10.1.2013 13:06:15
Azra Gado-Kasumovi
diju svom ehaji Ibrahim-agi, sada mutesellimu Bosne (ejaletskom mutesellimu) kojom ga obavjetava da je postavljen za valiju Bosanskog ejaleta s
dodatkom Hercegovakog sandaka i za seraskera podruja Hadioglu Pazari
i Karasu te da njega imenuje mutesellimom za Bosnu.86 Navedenoj bujuruldiji
prethodio je ferman sultana izdat o istom pitanju. Bujuruldijom je valija samo
ponovio navode iz datog fermana. Na osnovu ovih dokumenata ehaja je, prema uputstvima Porte koja su posredstvom valije dolazila do njega, izdavao
svoju bujuruldiju koju je potpisivao i kao ehaja i kao ejaletski kajmakam.87
Mutesellimi ili kajmakami za kadiluke
Valija je svoje ukupne kompetencije na nivou Ejaleta prenosio na svog
glavnog ili prvog kajmakama koji se potpisivao kao kymakm- eylet-i
Bosna ili kymakm-i vli-i Bosna. Takoer je prenosio i svoje kompetencije na mutesellima, tj. kajmakama kao svog zastupnika na nivou kadiluka
u mjestima koja su bila sjedita kadija kadiluka.88 Dakle, i mutesellim je bio
valijin kajmakam za odreeni kadiluk ili na nivou kadiluka. On je bio kadiluki mutesellim koji je u ime valije ureivao sve vane poslove navedenog
kadiluka. Opisivan je kao visoki dravni slubenik koji je obavljao policijske
poslove, ili kao egzekutivni organ mulle, ili kao onaj koji je bio odgovoran
za sakupljanje raznih dravnih poreza. Dunost mutesellima ne moe se tako
partikularno posmatrati. On je bio zastupnik valije na nivou kadiluka u pogledu svih ingerencija koje je valija imao na nivou ejaleta. U svim veim kadilucima bili su valijini mutesellimi, dakle valijini kajmakami za navedene kadiluke. Mutesellim za kadiluk nazivan je u istom dokumentu i kajmakamom,
a podruje njegove nadlenosti kajmakamlukom navedenog kadiluka. Tako
se podruje nadlenosti sarajevskog kadiluka nazivalo sarajevskim mutesellimlukom (Sary mutesellimlii) ili sarajevskim kajmakamlukom (Sary
kymakmlii).89 Dunost kadilukog kajmakama ili mutesellima bila je da
nadgleda i prati te izvrava poslove navedenog kadiluka. Dokumenti koje su
oni izdavali nazivali su se mutesellimskim ili kajmakamskim bujuruldijama.
Mutesellimi su oslovljavani s mutesellim-aga ili s mutesellim ve zbit. Imali
su svoje vekile. Mutesellimi ili kajmakami za kadiluke bili su veoma aktivni
i angairani u svojim policijsko-upravnim poslovima. Oni su svojim kratkim
86
87
88
89
22
anali 12.indb 22

GHB, sidil 15, str. 28: Bujuruldija datirana 1187/1773. godine ehaje Alije, kajmakama
Ejaleta Bosna upuena mulli u Sarajbosni, janiarskom zabitu i drugima s naredbom da
se pazi na red u vojsci i da se bjegunci pohvataju.
GHB, A4856/TO8: Bujuruldija kajmakama Banje Luke Mehmeda Murtezaa datirana
sredinom evvala 1054/15. decembra 1644. godine i upuena kadiji Jajca.
GHB, sidil 8, str. 31; Bujuruldija silahdara Mehmed-pae.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:15

bujuruldijama, parafima ili sahha bujuruldijama odgovarali na brojne arzuhale i ilame. Valija se svojim elipsastim peatom potpisivao samo na onima
koje njegov zamjenik na nivou kadiluka nije mogao sam rijeiti. Podruje na
kojem je mutesellim ili kajmakam kadiluka obavljao svoje mutesellimske ili
kajmakamske dunosti nazivalo se mutesellimluk ili kajmakamluk. Prilikom
postavljenja mutesellima za kadiluk valija je naglaavao da je navedena osoba
postavljena kao mutesellim i zabit, da je zaduena da nadgleda sve ope i
pojedinane poslove kadiluka, da uva interese naroda i slua rije i slovo
zakona i erijata. Mutesellim za kadiluk Sarajbosna je, uglavnom, postavljan
izmeu stanovnika Sarajeva koji su bili zaimi, nekada s titulom age, a nekada
s titulom bega. Sarajevski mutesellim oslovljavan je kao Saray mutesellim
aa.90 Poznati su bili mutesellimi zaimi iz porodice Dennetia, koji su tu
funkciju obnaali u vie generacija u 18. stoljeu.91 Mutesellim u kadiluku je
u sistemu lokalne uprave imao funkciju efa policije. Avdo Sueska je dobro
pojasnio ulogu mutesellima ocijenivi da se ta funkcija razvila iz ranije ustanove vojvode i subae te da je od poetka 17. stoljea predstavljala posebnu
lokalnu upravnu funkciju, prije svega, funkciju upravnika policije.92 Kadiluki mutesellim se jednako odnosio i prema valiji i prema mulli i nadlenom
kadiji kadiluka, to je bilo u skladu s uspostavljenim sistemom kontrole
meu dravnim slubenicima i po sistemu disperziranja vlasti na vie nivoa.
Mutesellim je izvravao i naloge valije i valijinog prvog mutesellima koji su
mu slali bujuruldije i divanske tezkire, a i naloge kadija. Naravno kadija je
znao u kojim pitanjima je mogao izdavati naloge za izvrenje nekih mjera
samostalno, a u kojim se pitanjima morao obraati valiji ili nekom njegovu
zamjeniku da ovaj odobri njegovu presudu.
II
Dunosti valije
Valija je bio, s jedne strane, najvii vojni zapovjednik u pokrajini a, s druge strane, administrativno-upravno lice s najirim ovlastima u upravi. Sultan
je na valiju prenosio ukupnost svojih funkcija tako da je on bio njegov zastupnik na nivou ejaleta, gdje je upravljao svim dravnim poslovima, i vojnim
i civilnim. Ovdje se moe govoriti o meusobnoj povezanosti vojnog i civilnog sektora kojim je valija upravljao po ovlasti sultana. Primaran je bio vojni
sektor i vojna uprava. Stoga u bujuruldijama, koje je valija izdavao, pri kraju
90
91
92
GHB, sidil 15, str. 34: ...Bosna kymakm aaya ve Sary mutesellim aaya hitben...
GHB, A1035/TO, A1034/TO, A1042/TO.
Avdo Sueska, Mjesto mutesellima u lokalnoj upravi do tanzimata, u: Godinjak
Pravnog fakulteta, VII, 1959.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 23
23
10.1.2013 13:06:16
Azra Gado-Kasumovi
stoji navod da je ova bujuruldija napisana i izdata u (upravi) bosanske vojske (ordu-y Bosnadan ibu buyuruld tahrr ve isdr)93 ili (Divan- Bosna
ve cnib-i seraskeriden ibu buyuruld tahrr ve isdr).94 Briga o uspostavljanju potrebne infrastrukture svakako je bila od vojnog znaaja i pomagala
je irenju teritorija Osmanske drave, ali je i u civilnom smislu omoguavala
organizaciju boljeg i kvalitetnijeg ivota za ukupno stanovnitvo koje je svojim doprinosima i plaanjima poreza bilo baza koja je izdravala uspostavljene vojne formacije i vojnu i civilnu strukturu u Ejaletu. Zauzvrat, stanovnici
su dobijali zatitu sultana i njegove vojske i zatieno i sigurno podruje na
kojem su mogli u miru i sigurnosti privreivati. Valija je u toku svog kratkog
angamana u Bosni bio sultanova produena ruka u svim pitanjima u vezi s
vladavinom u Ejaletu. Promatrao je ukupnu situaciju u Ejaletu, o tome obavjetavao sultana i u skladu sa sultanovom naredbom, koja bi uslijedila po
njegovu izvjetaju, preduzimao potrebne mjere. Izvjetaji valije odnosili su
se, prije svega, na vojna pitanja i na opis stanja u podruju sukoba.95 Osim te
vrste izvjetaja, sastavljao je i izvjetaje u vidu posebnog pisma, tzv. kaime
upuivane pokrajinskim slubenicima s kojima je saraivao. Takva se kaima
ponekad biljeila u sidile.96
Valija je bio nadlean nad svim dravnim poslovima i slubama. Bujuruldijom je nareivao i regulirao pitanja razrezivanja poreza koritenih za izdravanje pokrajinske administracije. Ti su porezi razrezivani kroz tevzi deftere u
dvije godinje rate poznate kao ljetni i zimski taksit.97 Osim to je odobravao
razrezivanje poreza za administrativno upravne trokove u pokrajini, valija je,
takoer, odobravao razne trokove iz dravne blagajne (hazne) koja se punila
poreskim sredstvima. U tom su smislu kadije kadiluka bili nadleni slati valiji
podnesak u vidu prijedloga o raznim vrstama trokova koji su se pojavljivali
na podruju kadiluka u njihovoj nadlenosti. Kada su bili u pitanju neki vei
zahvati, kao to su gradnje i popravke mostova, tvrava i slino, tada je kadija
svoje prijedloge formulirao zajedno s izvrnim organom vlasti zastupnikom
valije na podruju kadiluka, mutesellimom, arhitektom (mimarom) i nadle93
94
95
96
97
24
anali 12.indb 24

GHB, A4383/TO.
Izvjetaji valije u Basbakanlik Arsivi, HAT001360558500001.
Avdo Sueska, Taksit (prilog izuavanju dabinskog sistema u naim zemljama pod turskom vlau), Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, VIII, Sarajevo, 1960; Neki novi
podaci o nastanku i visini taksita u Bosni; Promjene u sistemu izvanrednog oporezivanja
u Turskoj u 18. stoljeu i pojava nameta tekalif-i akka, POF, XXI, Sarajevo, 1961/62;
Utjecaj austro-turskih ratova na optereivanje stanovnitva u Bosni u 18. stoljeu; Fahd
Kasumovi, O terminu taksit: Nesklad izvora i literature, Prilozi 38, Institut za istoriju,
Sarajevo, 2009.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:17

nim strunjacima koji su ocjenjivali potrebe i donosili procjenu trokova. Pri
tome su svoja traenja opravdavali rjeima da su navedeni trokovi neophodni
radi osiguranja i civilnih i vojnih potreba.98 U pitanju odobravanja trokova,
valija je bio duan pokazivati visok stupanj kritinosti.
Poto je bio na elu centralizirane vojne i administrativne uprave Ejaleta
i glavni nad svim vojnim i civilnim slubenicima Ejaleta, pod njegovim nadzorom nalazile su se sve dravne kancelarije. Ejaletom je upravljao iskljuivo
u ime sultana ne prekoraujui date mu naredbe i ovlatenja. Bio je duan
upravljati uz pomo i u saradnji s onima koji su, kao i on, takoer bili u statusu
vojne klase i koji su imali ingerencije u upravljanju, kao to su glavni kadija
Bosne mulla sa sjeditem u Sarajbosni, ostale kadije i naibi, mutesellimi, zabiti, kapetani, age nefera, ajani, ulema te vani poslovni ljudi sa statusom civilnih lica. Njemu su od njegovih saradnika, posebno od kadija i naiba, stizali
izvjetaji na osnovu kojih je formirao miljenje i poduzimao potrebne mjere.99
Naravno, i on je slao izvjetaje i prijedloge sultanu, a mjere je poduzimao tek
nakon to je dobijao naredbu od sultana. U njegovim su rukama bile ovlasti
da nadzire i prati rad svih organa zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. U tom
smislu mogao je intervenirati ako bi ocijenio da je to potrebno. Ako je smatrao da je kadijin zahtjev nerealan u odnosu na dravne prihode, odobravao je
viestruko manji iznos od onoga koji je kadija traio.100
Jedna od osnovnih dunosti valije u Bosni bila je organiziranje vojnih
pohoda, popis nefera, briga o stanju u tvravama, njihovoj opremljenosti, dostavljanju municije i druge vojne opreme, popravci i izgradnji infrastrukture
bitne za kretanje vojnih snaga, osiguravanje ishrane za vojnike, tovarne i jahae ivotinje i slino. Ukratko, valija je bio neposredno zaduen za mobilizaciju vojnika (nefera) i organizaciju vojno-operativnih pokreta i njihovo realiziranje.101 Valijina angairanost u vojnom sektoru neuporedivo je vie izraena
nego u civilnom sektoru. Posebna briga valije bili su timarlije i zaimi, koji
su bili pod stalnim valijinim nadzorom, te ni na had nisu mogli otii bez
valijina odobrenja.102 S obzirom na to da je Bosna kao provincija bila istureno
krajite u okviru vojnog sistema Osmanske imperije ukupna uprava bila je
vojnog karaktera, a odvijala se putem raznih dravnih slubenika iji je rad
valija koordinirao i upravljao u skladu s direktivama centralne administracije
98
GHB, A122/TO: Naprimjer, kada je bila u pitanju gradnja mosta, kadija bi to obrazlagao
rjeima da je most potreban kao mjesto prolaza za muslimane i za gazije, vjernike u
jednoga Boga (memerr-i muslimne ve guzt- muvahhidne).
99 GHB, A2859/TO.
100 GHB, A122/TO
101 GHB, Svi sidili sarajevskog suda; Malijje defteri iz 1125/1713, GHB, preveo Polimac.
102 Husejin-kapetan Gradaevi jednom bujuruldijom dozvoljava zaimu Hasanu da moe ii
na had. Vidjeti: GHB, A4560/TO.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 25
25
10.1.2013 13:06:17
Azra Gado-Kasumovi
iz Istanbula. Dio dravnih slubenika na visokim dravnim funkcijama bio je
iz Bosne, a dio je bio angairan sa irih prostora Carstva, i oni su povremeno
dolazili s Porte po specijalnim zadacima. U tom su smislu valijine naredbe,
uglavnom, trebale osigurati funkcioniranje vojne uprave i funkcioniranje navedenih dravnih slubenika, stupova te uprave. Svaka valijina naredba zasnivala se na naredbi sultana, a sultan je svoje naredbe donosio na osnovu
izvjetaja o prilikama u vilajetu Bosna koje mu je valija bio duan dostavljati
preko sultanovog aua.103 Valija je, meutim, svoje izvjetaje sultanu, kada
je bila rije o civilnim pitanjima, velikim dijelom zasnivao na izvjetajima
mulle u Sarajbosni, kadija kadiluka, defterdara, timarskog defterdara i ostalih
visokih dravnih slubenika, a izvjetaje o vojnim pitanjima zasnivao je na
izvjetajima janiarskog age, alajbega, dizdara tvrava i drugih.
Kao vojno lice i vrhovni komandant vojske Bosne predvodio je vojne pohode ije mu je preduzimanje sultan nareivao fermanom. Meutim, prilikom
samog izvoenja operacija morao je sam procjenjivati situaciju na terenu koja
je utjecala na njegovo donoenje odluka. U tom smislu, njegova loa procjena
mogla je dovesti do poraza, neuspjeha i imati dalekosene posljedice.104 Valijini pohodi bili su najee usmjereni na okolna granina podruja105, ali su
esto dobijali naredbe da idu i na udaljene granice carstva.106 Na osnovu sultanovih fermana on je postavljao vojne zapovjednike babegove nad janiarima
i vojskom, pozivao kapetane nad vojskom pojedinih podruja na vojni pohod
te nareivao spremanje nefera i konjanika za prikljuivanje carskoj vojsci u
njezinim pohodima. U tom je smislu bujuruldijom izvjetavao kadije kadiluka
i traio logistiku podrku za svoje pohode. U logistiku podrku funkcioniranju sistema vojne uprave, koju su provodili dravni slubenici, spadala je
popravka mostova, puteva, osiguravanje puteva, klanaca i mostova, organizacija menzila potanskih postaja, osiguravanje konja u potanskim postajama, hrane i prenoita, popravke tvrava, begluk saraja, prikupljanje hrane za
prehranu vojske, prijenos municije i naoruanja i slino.107 U vrijeme pohoda
postavljao je posebnog vojnog kajmakama da preuzme kancelariju u Travni103 Usporedi Muhimme defteri, OIS, Sarajevo, 1985, preveo Eref Kovaevi.
104 Bosanski namjesnik serasker Mustafa-paa eli je prilikom opsade Sinja odluio, zbog
obavjetenja da su putevi nepodesni za prijevoz teke artiljerije, ostaviti najvei dio
topova i drugog tekog naoruanja u Livnu, to se kasnije pokazalo velikim propustom.
Vidjeti: Enes Pelidija, Pokuaj osvajanja Sinja od strane osmanske vojske 1715. godine,
Sinj, 1989, str. 168.
105 Enes Pelidija, Pohodi bosanskih paa na Crnu Goru, Prilozi instituta za istoriju, XVI,
broj 17, Sarajevo, 1980, str. 101127.
106 Vidjeti ferman kojim se nareuje da valija ide u rat u Iran. Sidil teanjskog kadiluka
(17401752), str. 79, preveo Polimac.
107 Zbirka bujuruldija u GHB: A1008/TO, A1108/TO, A1119/TO, A1043/TO, A1061/
TO, A1094/TO, A1144/TO, A1145/TO; bujuruldije iz sarajevskih sidila.
26
anali 12.indb 26
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:17

ku, da preuzme vladu i da vodi ostale kadiluke sa serhadima. To postavljenje
vailo je do njegova povratka s vojnog pohoda. Za ove bujuruldije navoeno
je da su izdate od vojske Bosne, to znai da ih je izdavao valija u svojstvu
vrhovnog komandanta bosanske vojske.108
U okviru obaveze valije da brine za red i sigurnost u pokrajini jedno od
njegovih znaajnih zaduenja bilo je nadgledanje i kanjavanje odmetnika od
zakona. U sluajevima nemira i pobuna evidentne su pootrene mjere dravne
kontrole u okviru kojih su izdavane brojne bujuruldije kapetanima tvrava da
se zavede i sauva red. Takvu ulogu nije imao samo na podruju Bosanskog
ejaleta. U ikajet defterima postoje podaci koji govore o tome da je on nekada bio zaduen u borbi protiv odmetnika od zakona i na drugim podrujima
Carstva.109
Osim vojnih, bio je zaduen da nadgleda sva druga pitanja koja su se ticala
stanovnika Ejaleta, da titi interese naroda vodei rauna o svim pojedinanim
i opim poslovima te da postupa u skladu sa erijatom i kanunom. U saradnji
s kadijama brinuo je o popravci i izgradnji muallimhana, damija, mesdida,
tekija, pogotovo ukoliko su se nalazile u okviru tvrava i blizu tvravskih posada.110 On je, prema tome, nadgledao i koordinirao sve poslove, ne samo na
vojnom, kao primarnom segmentu svojih zaduenja, nego i na civilnom planu,
koji je ukljuivao i razna ekonomska pitanja. Ekonomsko privreivanje bilo je
osnov za sprovoenje i funkcioniranje vojne uprave. U tom je smislu on osobno ili putem svog zamjenika kajmakama komunicirao s kadijama koji su ga
bili duni izvjetavati da se sva sredstva, koja se odnose na vezirsku blagajnu,
utjeraju po zakonu i erijatu i da joj se proslijede.111 Valija je imao uvid i vrio
nadzor nad svim prihodima, njihovoj registraciji, sakupljanju i raspodjeli, odnosno preko njega je centralna vlast kontrolirala prihode i rashode u Ejaletu.
Najznaajniji dravni slubenik s kojim je intenzivno saraivao, osim mulle,
bio je defterdar u Bosni po ijim se nalozima vrila isplata iz dravne blagajne
vojnim i dravnim slubenicima.112 Valija je na osnovu sultanovih fermana na108 Ordu-y Bosnadan tahrr ve isdr.
109 GHB, TD 18 (ikajet defteri), str. 637. i 638; bosanski valija Osman-paa bio je zaduen
da nadgleda ekiju, tj. odmetnike u rumelijskim krajevima. U tom smislu nalae mu se
da ispita sluaj pljake i ubistva u kadiluku Solun u saradnji s mullom Soluna.
110 GHB, Muhimme defteri za 967/1560, str. 13.
111 GHB, sidil 9, str. 101.
112 A1862/TO, A1863/TO, A1864/TO: Isplata dravnim slubenicima iz dravne blagajne vrila se na osnovu odakluk berata koji je precizno odreivao iz kojih se sredstava
vri isplata i kolika je visina plaa. Ta su se sredstva osiguravala iz raznih vrsta zakupa
i poreza. Da bi se vrila isplata, u sudu se morao ovjeriti prijepis berata i na njegovoj
poleini izdati erijatski huddet koji je trebalo, uz ovjeren prijepis berata, potvrditi da
se na blagajni ne smije zadravati nita to je navedenim slubenicima dato kao njihovo
pravo.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 27
27
10.1.2013 13:06:18
Azra Gado-Kasumovi
reivao i nadgledao sakupljanje raznih prihoda s mukata i malikana kao i sakupljanje davanja koja su ila za izdravanje vojnih posada i drugih lica koja
su se smatrala dravnim slubenicima te zimskog i ljetnjeg taksita koji su ili
za izdravanje valijine kancelarije ili za neke druge vojne potrebe. Odobravao
je i sva vanredna prikupljanja nameta od stanovnitva za ope i vojne potrebe. On je davao naredbe za ubiranje poreza kao i za oslobaanje od poreza.113
Imao je pravo izmijeniti propise o uzimanju poreza za stanovnike odreenih
podruja te je u tom smislu nareivao i uspostavljanje novih deftera.114 Kao
najvii predstavnik izvrne vlasti imao je ovlasti nad svim organima izvrne
vlasti raznim begovima i agama. Kao najviem upravitelju u administrativno-vojnoj jedinici ejaletu bili su mu podreeni i sve kadije i naibi zadueni,
u upravnom pogledu, djelovati po njegovim nalozima, tj. bujuruldijama. On
je svoje bujuruldije sastavljao na osnovu fermana koji su na njegovo ime upuivani s Porte. Nije se mijeao u strune sposobnosti kadija i naiba i njihovo
pravno znanje i oni su imali pravo samostalno donositi presude i samostalno
sastavljati svoje izvjetaje.115
Kao privremeni vladar i domain Bosanskog ejaleta nareivao je sainjavanje deftera putem kojih su se kontrolirali finansijski poslovi u vezi s
dravnim prihodima i rashodima. U njegovu kancelariju dostavljali su se svi
defteri ije je sainjavanje nareivao, kao to su defteri o popisu vojske, defteri o prihodima s timara i zeameta, o izdatoj hrani vojsci i njihovim plaama,
prihodima i rashodima vakufa, o taksitu, dizji, inamat defteri o oslobaanju
od poreza, defteri o popravkama puteva, mostova, tvrava i drugog. Kao to je
organizirao i upravljao vojnim i policijskim snagama na nivou Ejaleta tako je
nareivao, nadgledao i koordinirao ukupno ekonomsko poslovanje.
Uestvovanje valije u diplomaciji Carstva s Dubrovakom republikom
Osim navedenih karakteristika angamana osmanskog valije u Bosni, to
je ukljuivalo organizaciju vojnog i civilnog sektora Ejaleta, mobilizaciju
nefera s podruja Ejaleta kako za potrebe odbrane granica Ejaleta tako i za
borbu na svim graninim podrujima Carstva te njegove uloge vrhovnog vojnog komandanta ne samo na nivou Ejaleta nego esto i na nivou drugih susjednih vojnih oblasti, on je imao jo jedan vaan zadatak, a to je da uestvuje u
114 GHB, A4772/TO.
115 Ovdje treba razdvojiti njihova zaduenja u sudskom smislu od njihovih zaduenja kao
posredujuih organa izmeu vrhovnih upravnih organa i izvrnih organa vlasti. Vidjeti:
Azra Gado-Kasumovi, Mulla u Bosanskom ejaletu, u: Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, XXVIIXXVIII, Sarajevo, 2008.
28
anali 12.indb 28
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:18

diplomaciji koja se ticala odnosa Carstva s Dubrovakom republikom. Kao
to je poznato, u vrijeme osvajanja sultana Mehmeda II Fatiha Dubrovakoj
republici je, poevi od 1458. sve do 1807. godine, bilo nametnuto plaanje
odgovarajueg godinjeg haraa Osmanskoj dravi na ime toga to joj je bio
namijenjen status relativno samostalne drave s ogromnim trgovakim povlasticama.116 Osim haraa, Osmanlije su imali prihod i od carine s dubrovake
skele koji je nekada dodjeljivan vojnicima tvrava Ljubukog i Poitelja na
ime njihovih plaa.117 Briga namjesnika u Bosni bilo je i slanje bujuruldije na
dubrovakog emina koji je bio duan sakupljati novac koji pripada osmanskoj dravnoj riznici.118 Preko Dubrovake republike odvijala se jedna od
najznaajnijih trgovinskih razmjena na podruju Mediterana izmeu zemalja
Zapada i Osmanskog carstva. Preko dubrovake skele prelazile su itarice i
stoka iz Ejaleta Bosna te so i druge potreptine za Bosnu i ostali dio Carstva.
Istovremeno je znaajan dio naoruanja, koje je dolazilo morskim putem za
bosansko krajite, bio prebacivan preko dubrovake skele do tvrave Vidoka
u Stocu, a odatle se dalje distribuirao po tvravama u Ejaletu.119 S obzirom
na status Dubrovake republike kao neutralnog podruja koje je istovremeno
od davnina bilo vezano odreenim obavezama prema Osmanskom carstvu,
sultan je imao pravo nadgledati i kontrolirati poslovanje i razmjenu koja se
odvijala preko dubrovake luke kao i voditi brigu o redovitom plaanju haraa kao znaajnog doprinosa osmanskoj dravnoj blagajni. Sve te obaveze za
sultana obavljao je njegov namjesnik u Bosni koji je redovito slao bujuruldije
upuene kako na dubrovake begove tako i na kadije okolnih hercegovakih
kadiluka, hercegovakog sandakbega ili, kada je njemu pripadao Hercegovaki sandak kao arpaluk, hercegovakim mutesellimima. U navedenim
bujuruldijama esto su se ponavljali navodi iz sultanovih fermana upuivanih
na iste adrese. Bujuruldije su predstavljale vrstu pournice za zakanjelu
isplatu haraa, upozorenje dubrovakim begovima da ne prodaju namirnice
i oruje na neprijateljsku mletaku stranu kao i upozorenja eminima, kadijama, mutesellimima i kapetanima iz okolnih hercegovakih podruja (Gabele,
Trebinja, Mostara, Stoca, Ljubinja i drugih kadiluka) da ne uzimaju carine ili
na bilo koji drugi nain ne ometaju slobodan i siguran prolaz dubrovakim
trgovcima prema unutranjosti te da im ni u kojem smislu ne nanose tetu.
Dubrovaki plemii su svojim arzuhalima i pismima intervenirali kod valije
u Bosni da im se zatite njihova prava koja su imali po osnovu kapitulacije
116 Vesna Miovi, nav. dj.
117 Bujuruldija Ibrahim-pae, namjesnika Hercegovakog sandaka upuena muhafizu
Trebinja, prema Vesna Miovi, nav. dj., str. 138.
118 Vesna Miovi, nav. dj., str. 129.
119 Azra Gado-Kasumovi, Stolac u osmanskom periodu, Hercegovina, Mostar, 2001.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 29
29
10.1.2013 13:06:18
Azra Gado-Kasumovi
i carskih fermana. Takoer, valiji u Bosni upuivane su slubene predstavke
i arzuhali iz Dubrovake republike kojim se trailo da intervenira u svim
spornim pitanjima i nesuglasicama koje su se deavale na razmeu Republike
i Ejaleta kao dijela Carstva. U tom je smislu u Turskoj kancelariji Dubrovakog arhiva sauvan velik broj bujuruldija valije angairanog u Bosni kako
onih pojedinanih tako i sahha kratkih bujuruldija koje su biljeene iznad
arzuhala, arzova i ilama. Zbog obaveze valije da koordinira sve meudravne odnose izmeu Osmanskog carstva i Dubrovake republike uloga valije
za Dubrovaku republiku bila je od velikog znaaja. Stoga su valijama, a i
drugim slubenicima redovito dodjeljivani posebni pokloni, o emu postoji
evidencija u dokumentima spomenute Turske kancelarije.120
Nadzor valije nad sudskim sistemom
Valija, kao to je reeno, nije bio odgovoran i nadlean samo za vojna pitanja na podruju ejaleta nego i za nadzor nad funkcioniranjem i svih civilnih
pitanja. U islamskim dravama prije Osmanlija, bolje reeno, jo od vremena
poslanika Muhammeda, prvi postavljeni valija namjesnik u pokrajini imao
je ukupno zastupnitvo u oblasti upravne, ali i u oblasti sudske vlasti. Navodi
se da se od vremena halife Omera upravna i sudska vlast razdvojila. Ipak ingerencije valije u smislu prisutnosti u sudskoj vlasti nisu mu nikada oduzete.
Samo su sudske nadlenosti delegirane na kadiju. I u upravnom i sudskom
pogledu valija je bio najvia instanca nadzorne vlasti na podruju jedne pokrajine. Neki autori navode da valija nije imao ingerencije u sudskim poslovima.121
Sigurno ja da primarna dunost valije nije bila vrenje pravosudnih funkcija. Meutim, valija je bio vrhovni zastupnik ukupnih ingerencija sultanove
vlasti na podruju Ejaleta koje ukljuuju i nadzor u sudskim poslovima. U
te kompetencije, osim naimenovanja dravnih slubenika u izvrnoj vlasti,
spadale su i kompetencije nadzora nad ukupnim pravusudnim sistemom te
pravo preispitivanja odreenih sluajeva i mogunost izdavanja naredbi da se
provede ponovno sudski postupak i obavi ponovni pretres sluaja. U jednoj
medmui teanjskog kadije navodi se citat iz djela Fatwa al-imdiyya koji
glasi: Al-qi id aza an istihri
l-aqqi yastanu bi l-wli. kada je kadija nemoan da izvede pravdu tada
trai utoite kod valije.122 Valija, naravno, nije mogao donositi sudske presude, ali ih je mogao nadgledati, pratiti i traiti ponovni proces, koji se mogao
odravati u njegovoj direktnoj prisutnosti, ako je to bilo potrebno i od znaaja,
120 Vesna Miovi, nav. dj.
121 Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, str. 34.
122 GHB, T3116, list 23b.
30
anali 12.indb 30
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:19

ili uz njegovo uestvovanje u procesu na posredan nain. Osim mjere sprovoenja ponovnog sudskog postupka valija je nareivao privoenje optuenih
putem posebno odreenog mubaira na Bosanski divan gdje se uspostavljao
sudski proces, tzv. murfea.123 Voenje postupka u teim krivinim sluajevima nije se moglo odvijati bez znanja valije. On je bio taj kome je stizala
predstavka o navedenom sluaju i on je na osnovu navedene informacije nalagao kadiji da sluaj ispita. Kadija je bio samostalan u strunom dijelu sudskog
postupka. To je znailo da je on sprovodio istragu u skladu sa zakonom te da
je kao znalac zakona i propisa osmanskog prava bio kompetentan predloiti
sankcije. On je ocjenjivao djelo i odreivao sankciju koja se po osmanskom
krivinom zakonu primjenjivala za odreeno djelo. Saradnja kadije i namjesnika u Bosni bila je oigledna, posebno u sluajevima teih krivinih djela
i ubistava. Reklo bi se da kadija nije sam okonavao odluke o predmetima
takve vrste te da je na osnovu iscrpnih kadijskih izvjetaja potvrdu i saglasnost
u vezi s odreenim sluajevima ipak davao osmanski namjesnik.124 Kadija je
samostalno donosio odluke bez konsultiranja s viom instancom vlasti samo
u sluajevima privatno-pravnog karaktera, odnosno u sluajevima imovinskih
sporova i raznih drugih pitanja koja su se ticala osobnog statusa podanika,
mada su stranke i takvim sluajevima imale pravo apelacije. U svim drugim
pitanjima, ija su rjeenja imala odjek na ukupan red i organizaciju drutva,
kadija nije samostalno odluivao. On se konsultirao s najviim funkcionerima
lokalne uprave, prije svega s namjesnikom. O tome svjedoe brojne predstavke kadija u vidu preciznih izvjetaja upuenih osmanskom namjesniku. Sluajevi u ijem su rjeavanju zajedno uestvovali i kadije kadiluka i mulla i valija
odnosili su se na zloupotrebe dravnih slubenika kao na temeljno pitanje
odravanja reda i zakonitosti, do ega je osmanskoj centralnoj vlasti oito bilo
posebno stalo. Ukupan legitimitet osmanskoj nadlenosti da organizira sistem
lokalne uprave u Ejaletu poivao je na odlunosti centralne uprave na elu sa
sultanom da provodi strogu kontrolu nad zakonitim djelovanjem njezinih dravnih funkcionera na svim nivoima vlasti. U tom su smislu i osmanski valija
i osmanski mulla bili upravni organi s ingerencijama i u civilnoj i u vojnoj
vlasti. Osmanski valija je u tom pogledu imao ukupne nadlenosti, a osmanski
mulla i bosanski kadije kadiluka pravosudne nadlenosti i nadlenosti da kao
posredujui upravni organi prenose upute koje su im stizale od sultana i valije
na izvrne organe vlasti te da kontroliraju njihov rad i daju izvjetaje o efikasnosti sprovedenih mjera, odnosno o stepenu njihove realizacije.
Valija je bio duan tititi i uspostavljati pravdu (ihkk-i hakk) te nalagati
da se presuda ispravno donese, tj. da organizira sudsko vijee i nadzire isprav123 GHB, sidil 12, str. 6.
124 GHB, A4618/TO.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 31
31
10.1.2013 13:06:20
Azra Gado-Kasumovi
nost i efikasnost njegova rada. Divan Bosne bio je najvia instanca vojnog
suda. lanovi odaka privoeni su pred navedeni sud posredstvom kulukija
vojne policije. Svi koji su se na bilo koji nain ogrijeili o zakon, a posebno
vojna lica i dravni slubenici koji su, takoer, bili u rangu povlatene vojne
klase, privoeni su na taj visoki vojni sud posredovanjem osmanskog mulle, a
ako se radilo o lanovima odaka, uz mullu i posredovanjem janiarskog age
zabita i preko mubaira kojeg bi njih dvojica postavili.125
Koordinirano djelovanje upravne i sudske vlasti iji je nadzor bio u nadlenosti osmanskog valije potvruju brojni arzuhali, molbe i albe, kojima su
se oteene strane obraale valiji da zatiti njihovo pravo, i brojne bujuruldije
kao odgovor na te molbe.126 Valija je imao velike kompetencije u pogledu izvravanja kazni i drugih sudskih predmeta. Imao je obavezu da titi principe
pravednosti i odgovornosti prema raji za koje je delegiran ispred sultana kao
njegov zastupnik u Ejaletu. Obaveza mu je bila da titi erijat i kanun.127 Valiji, ustvari, nikada nije bila oduzeta mogunost uvida i nadzora nad sudskim
aktivnostima, pogotovo kada se radilo o sluajevima koji su se odnosili na
vojna lica. Po izriitoj sultanovoj naredbi kadije nisu mogli primati arzuhale
nefera i donositi kojekakva rjeenja i odluke bez odobrenja i saglasnosti valije.128 U okviru obaveze valije da brine za javni red i sigurnost meu vojnim i
civilnim stanovnitvom bilo je mjera predvoenja okrivljenih pred Bosanski
divan, koji je predstavljao najvii vojni sud u Ejaletu. O svim sporovima koje
nisu mogli rijeiti podruni kadije ili koji su izlazili iz okvira njihovih kompetencija odluivao je valija. U tom smislu podruni kadije su mu slali izvjetaje
u vidu zapisnika koji su se odnosili na dati sluaj.129 Kad bi valiji stigla predstavka o problematinom sluaju, on bi na osnovu navedene informacije nalagao kadiji da provede istragu i sluaj ispita. Valija je intervenirao u pitanjima
podrune nadlenosti pojedinih kadiluka, ukoliko bi dolazilo do spora o tome
koji kadija obavlja sudske poslove na kojem podruju.130 U sidilima postoje
svjedoanstva da je valija predsjedavao sudskom vijeu (meclis-i eri nebev)
126 GHB, zbirke arzuhala i bujuruldija.
127 Berat datiran u prvoj dekadi dumadel-ahira 1166/izmeu 5. i 14. aprila 1753. godine,
teanjski sidil u prijevodu Polimca, str. 18.
128 Tebi, mome veziru, opet se izdaje nareenje da se bez saglasnosti i odobrenja valije
ne mogu rjeavati nikakvi arzovi i mahzari pojedinih nefera od strane kadija. Treba se
strogo uvati da se ne naruava ustaljeni nain u rjeavanju podnesaka nefera i kadija.
Sva kadijska rjeenja, bez prethodnog uviaja valije, po zahtjevima nefera, ne mogu imati
vrijednost. O ovome se obnavlja carski ferman. U treoj dekadi redepa 1116/izmeu 19.
i 28. novembra 1704. godine; TD 25 (iz Muhimme deftera 11501172), str. 41, preveo
Polimac.
129 GHB, A2793/TO.
130 GHB, TD 1, str. 616, preveo Polimac.
32
anali 12.indb 32
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:20

organiziranom po erijatu koje se na licu mjesta uspostavljalo po potrebi u
nekim podrujima koja je on po slubenoj dunosti posjeivao.131 Poznato je
da je meu vojnim jedinicima postojao poseban vojni kadija (ordu kadisi) koji
je djelovao i meu tvravskim posadama. U sluajevima kada on nije bio u
stanju rjeiti neke probleme na navedenom podruju, valija je dobijao nareenje da sredi prilike u vilajetu Bosna. U sudskom vijeu organiziranom na licu
mjesta ugledni stanovnici kasabe i tvrave podnosili su izjave. Meu njima
bili su muderrisi, imam, sibjan muallimi, kapetan tvrave, age vojnih tvravskih posada, zabiti, neferi, kao i openito stanovnici sela i naselja.132 Valija se
neposredno angairao na terenu, gdje je komunicirao ne samo s vojnim i tvravskim posadama nego i s predstavnicima obinog naroda. Prilikom takvih
susreta na terenu valija je imao zadatak ocijeniti situaciju i, u skladu s preporukama i naredbama centralne vlasti, preduzeti potrebne mjere koje bi zadovoljile raju, tj. obino stanovnitvo. U situacijama pobuna i nereda valija bi
intervenirao te bi na privremeno uspostavljenom sudskom vijeu organizirao
akt jamenja stanovnitva koje se obavezivalo na lojalnost zakonu i na preuzimanje odgovornosti kao i na novane sankcije u sluaju nepotivanja zakona i
pokuaja naruavanja mira i sigurnosti. Takav sudski akt, koji je predstavljao
in jamenja za opu sigurnost, bio bi registriran u sidil podrunog vojnog
kadije, a potpisivali bi ga kao svjedoci kapetani tvrava, emin aua, ehaja
aua, timarski tezkiredija, timarski defterdar, ehaja bosanskog deftera, defterdar hazine i mutesarrifi drugih sandaka.133
Namjesnik je imao ukupne nadlenosti u pogledu svih segmenata vlasti,
a mulla i kadije kadiluka imali su, prije svega, pravosudne nadlenosti i nadlenosti da kao posredujui upravni organi prenose upute, koje su im stizale
od sultana i valije, na izvrne organe vlasti, da kontroliraju njihov rad i daju
izvjetaje o efikasnosti sprovedenih mjera.
Valija je predlagao postavljenja svih visokih dravnih slubenika, kao to
su timarski defterdari, tezkiredije, bosanski defterdari, mutesellimi Sarajeva
i drugih gradova. Sva obavjetenja o postavljenjima koja je upuivao visokim
dravnim slubenicima morala su biti odobrena fermanom na Porti.134 Meutim, upuivanje njegove bujuruldije o postavljenju, bez obzira na to o kojem
131 GHB, TD 24 (Teanjski sidil), preveo Polimac, str. 61: O tome izvjetaj alje vojni
kadija u teanjskoj tvravi Mehmed Guleni.
132 GHB, TD 24, str. 27. i 40, preveo Polimac.
133 Isto, str. 27, 28. i 63.
134 GHB, A1862/TO: Ferman izdat u Konstantinijji, datiran 7. safera 1188/19. aprila 1774.
godine upuen ajanu Trebinjcu mir Hasan Osmanpaiu kojim se postavlja, na prijedlog
bosanskog valije Ali-pae i izvjetaja glavnog defterdara Dervi Muhammeda, za bosanskog defterdara na mjesto umrlog Sejjida Muhammeda s danom 7. safera 1188/19. aprila
1774. godine.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 33
33
10.1.2013 13:06:20
Azra Gado-Kasumovi
se slubeniku radilo, bio je samo in uvoenja u dunost tog dravnog slubenika. On je imao ovlasti da bujuruldijom uvodi u dunost neke dravne
slubenike, osobito one koji su bili angairani u poslovima lokalne sigurnosti
te je tako vrio postavljenja mutesellima, zabita i kadilukih ajana. Kod niih
dravnih slubenika mogao je samostalno vriti odabir i postavljenje, ali kad
je bio u pitanju mutesellim za Bosnu, koji je u potpunosti preuzimao valijine
nadlenosti do njegova dolaska, postavljenje je fermanom ureivao sultan, a
valija je samo izdavao bujuruldiju kojom se sultanovo nareenje potvrivalo.135
U fermanima u kojim se izvjetava o postavljenju valije govori se o tome da
je njegova dunost da uva mir i sigurnost stanovnitva te da uva stabilnost
u pokrajini. Tako se stjee utisak da je valija angairan prije svega u civilnom
sektoru. U fermanima o njegovu postavljenju ne spominje se njegov vojni
angaman. Meutim, briga o miru i zatiti stanovnitva te obezbjeivanje
njegove sigurnosti podrazumijevala je i vojni angaman, kako u suzbijanju
odmetnika i hajduka koji su esto bili ubaeni sa strane ili su podsticani da
destabiliziraju pokrajinu tako i u voenju operacija irih razmjera i izvan granica Ejaleta.
Ovdje treba napomenuti da su u sidile bili biljeeni samo fermani o valijinom postavljenju, a berati dodjeljivani u ruke valije nisu bili registrirani u
sidile.
Uloga valije u dodjeli timara
Znaajni dravni funkcioneri kojima se sultan obraao u postupku dodjele
timara i berata na timar ili zeamet i koji su u tom smislu imali odgovarajue
obaveze i odgovornosti bili su valija, ehaja u defteru, timarski defterdar, ehaja aua te, na kraju, alajbeg. Od alajbega je potjecala inicijativa i prijedlog
o dodjeli vojnog lena. Timarska tahvil pisma izdavana su na prijedlog alajbega
upuen valiji.136 Alajbeg, miralaj i dizdar su na osnovu molbe zainteresiranog
predlagali veziru kome treba dodijeliti timar, a ovaj je predlagao sultanu. Taj
se prijedlog izdavao u dokumentu, nekada napisanom u vidu arza, a nekada u
vidu pisma (mektub), u kojem je iznosio prijedlog za dodjelu timara.137 Potom
se donosila presuda, tj. hukum o dodjeli timara i ferman kojim se nareivalo
izdavanje tezkire. Berat sultana izdavao se samo pod uvjetom da se izda valijina tezkira. esto su timarlije i zaimi lino dolazili na Portu sa zahtjevom
da dobiju berat na timar ili zeamet i tada se u fermanima navodilo: Sudde-i
sedetime gelup.138 Korisnici timara i zeameta uvoeni su u posjed lena (zea135
136
137
138
34
anali 12.indb 34
GHB, A1795/TO.
GHB, A1084, 1117, 1138/TO.
GHB, Tuzlanski sidil, list 10b.
GHB, Tuzlanski sidil, list 11b.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:20

mata ili timara), tj. u mogunost pobiranja prihoda s navedenog posjeda izdavanjem zapeaene timarske tezkire koja se izdavala iz bosanske defterhane
ili prijenosnog pisma (tahvil mektubu) o prenoenju prava koritenja139 koja su
izdavana iz vezirske kancelarije na osnovu ilama ehaje u defteru, timarskog
defterdara i timarskog tezkiredije Bosanskog ejaleta.140 To prijenosno tahvil
pismo izdavalo se kao privremena dozvola za koritenje timara s rokom od
est mjeseci, a imalo je iste navode kao i valijin berat o dodjeli timara. Ustvari,
izdavanje timarskog tahvil pisma prethodilo je izdavanju timarskog valijinog
berata. To je bila procedura, a potom se to timarsko tahvil pismo moralo zamijeniti izdavanjem tezkire. Timarska ili beratska tezkira prethodila je izdavanju
sultanskog timarskog berata. Izdavanju timarske tezkire mirimirana prethodila je nekada ranije izdata sultanska naredba o dodjeli timara i ustanovljavanju
odakluka na timar ili zeamet. Valija je, po upranjenju timara, mogao na
osnovu uvida u ruzname deftere, koji su se uvali u bosanskoj defterhani, i na
osnovu biljeki na margini izdavati privremeni berat na koritenje, tzv. tezkiresiz timara do 5.999 aki. Navodi se da je to pravo dato beglerbezima nakon
1530. godine.141 Postoji i navod da je deset godina od vlasti Kanunija donesen
zakon da beglerbezi dodjeljuju tezkiresiz timare bez dozvole centra.142 Ovdje
nije precizirano kojim beglerbezima. S obzirom na injenicu da je Bosanski
sandak, kao i ostali sandaci, bio vezan za Budimski ejalet to je budimski
paa kao beglerbeg mogao izdavati berate i za timarlije u Bosanskom sandaku. Na osnovu nekih dokumenata vidi se da je budimski beglerbeg imao velike
nadlenosti u Bosanskom sandaku i nakon to je ovaj podignut na rang ejaleta 1580. godine. Meutim, izgleda da je ipak paa ili beglerbeg u Bosanskom
ejaletu imao pravo dodjeljivati berate za timarnike na podruju Ejaleta od poetka njegova osnivanja. Na to upuuje najstariji sauvani valijin berat izdat
u Banjoj Luci i datiran 993/1585. godine.143 Drugi poznati najstariji sauvani
valijin berat datiran je 1047/1637. godine i takoer je izdat u Banjoj Luci.144
Do pada Budima 1686. godine kompetencije dodjeljivanja berata u Rumeliji,
vjerovatno, i dalje uz beglerbega u Bosni, mogli su imati osmanski beglerbezi
139
140
141
142
143
GHB, A1224/TO, A1205/TO, A2461/TO.

GHB, A4308/TO.
Historija Osmanske drave i civilizacije, Sarajevo, 2004, str. 293.
Osmanl tarih deyimleri ve tarihleri szl, cilt III, Istanbul, 1993, str. 501.
GHB, A1626/TO: Fotografija berata s penom sa strane datiranog 11. dumadel-ahira
993/10. juna 1585. godine i izdatog u Banjoj Luci, kojim se dodjeljuje timar od 2.500
aki u Neretvi u Klikom sandaku Jusufu, sinu Husejina. nakon to je od njeg odstupio
timarnik Osman.
144 GHB, A1625/TO: Dva fotografska snimka obnovljenog valijinog berata izdatog u
Banjoj Luci, kojim se od 23. rebiul-evvela 1047/15. augusta 1637. godine dodjeljuje
Husejinu, sinu Muhammeda, uvaru tvrave Jajce, gedik timar od 700 groa uz uvjet da
stanuje u tvravi ili njezinoj okolici.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 35
35
10.1.2013 13:06:21
Azra Gado-Kasumovi
angairani u Budimu. Naime, Evlija elebija navodi, opisujui odnos Budima
i susjednih ejaleta Egre, Varada, Temivara, Kanjie i Bosne, odakle su se
regrutirali uvari Budima, da je budimski beglerbeg svrgnutim slubenicima,
ak i sandakbezima, dodjeljivao ta mjesta.145 Velike nadlenosti budimskog
beglerbega potvruje i navod o pregovorima u kojim je uestvovao budimski
beglerbeg Murteda-paa u Szonyju, koji je u svom pismu Nikoli Esterhazyju
naveo da je opomenuo narod u pet beglerbegluka, koji su sve do mora pod
njegovom rukom i zaptom.146 Nakon 1686. godine ulogu glavne odbrambene krajine prema zapadu i glavnog rumelijskog uporita Osmanske carevine
preuzela je bosanska krajina, a time i beglerbeg u Bosni, odnosno valija, koji
je od tada imao direktan odnos s Portom. Porta je osmanskom valiji u Bosni
dala veoma iroka ovlatenja i kompetencije da samostalno donosi odluke
o dodijeljivanju timara. To je pravo valija redovno koristio. Deavalo se da
se timar rotirao u jednoj porodici u dugotrajuem razdoblju te da je valija u
navedenoj porodici izdavao svoje berate jedan za drugim u periodu duem od
sto godina. Naravno, ferman o dodjeli navedenog timara i prvi berat o njegovu
koritenju davao je sultan. Nakon toga kompetencije u vezi s rotacijom datog
timara dobijao je valija sve do momenta kad bi se neko od timarnika poalio
Porti u vezi s nekim nepravilnostima i naruavanjem reda te bi tada sultan
ponovo intervenirao fermanom da se pitanje rijei na odgovarajui nain. Izdavanje berata nakon toga mogao je prepustiti valiji ili ga je sam izdavao, ako
je zainteresirana strana to traila. Poto je izdavanje berata na Porti trailo
kompliciraniju proceduru i trokove, to se stranka zadovoljavala izdavanjem
valijinog berata koji je bio dovoljan za ulazak u posjed timarskih prihoda. To
je pravo valija imao sve do tanzimata.147 Iz navedenih kompetencija, da osim
bujuruldija dodjeljuje i tri vana dokumenta valijin berat, timarsko tahvil
pismo i timarska tezkira bitna u postupku dodjele timara, vidi se da je valijina
uloga u navedenoj dodjeli bila kljuna za podruje Bosanskog ejaleta. Iako su
nekad visoki dravni slubenici, kao to su bili timarski defterdar i timarski
tezkiredija, mogli direktno uputiti ilam na Portu u vezi s dodjelom timara,
ipak je valija bio najvanija instanca odakle su na Portu odailjani prijedlog
i inicijativa za dodjelu ili oduzimanje, tj. promjenu vlasnitva nad timarom.
Posredstvom vezira upuivane su molbe i za dodjelu zeameta koji su ostajali upranjeni. Na osnovu valijinog podneska sultan je zaimima dodjeljivao
145 Evlija elebija, Sejahatnama, Carigrad, 1318, VI, str. 225. Prema F. Spaho, nav. dj., str.
68.
146 Ludwig Fekete, Turkische Schriften aus dem Archive des Palatins Nikolaus Esterhazy,
16061645, Budapest, 1932, str. 46. i 257, prema Fehim Spaho, nav. dj., str. 71.
147 Posljednji sauvani originalni valijin berat u zbirci Biblioteke datiran je 1835. godine:
GHB, A4855/TO274.
36
anali 12.indb 36
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:21

berat.148 Osmanski valija angairan u Bosni bio je nadlean nad bosanskim
timarnicima i zaimima i onda kada su oni bili angairani i pod komandom
vojnih lica izvan Bosanskog ejaleta.149
Valija je, slijedei navode fermana, nareivao mulli, ostalim kadijama,
mutesellimima, alajbegu i zabitima da na osnovu posebnih spiskova sainjenih po nahijama pozivaju zaime i timarlije da dou u Travnik i ponesu sa sobom berate radi provjere.150 Kontrolu i provjeru obavljao je visoki slubenik
carskog divana kome je Porta davala u zadatak da doe u Travnik. Prilikom
dolaska radi provjere berata obilazali su i druga mjesta u Ejaletu, gdje su im
posebnu panju kao musafirima ukazivali pojedini begovi.151 Pismenoj naredbi valije koja se slala irom Bosne i kojom su se svi timarlije i zaimi pozivali
da dou u Travnik prethodio je carski ferman. Cilj je bio da se navedeni pojave sa svojim beratima te da se na taj nain utvrdi da li su jo ivi i aktivni, da
li su na svom mjestu i zadatku i gdje i kakav posjed uivaju. Onima koji se na
takvoj provjeri ne bi pojavili oduziman je zeamet ili timar i dodjeljivan onima
koji su mogli stei pravo na to. Porta je ipak imala razumijevanja za djecu i
nemone, jer je ostavljala mogunost da se njihovi berati poalju na provjeru.
Umjesto njih u rat su morali ii njihove sluge dok navedeni ne odrastu. U tom
je smislu timarski defterdar podnosio arz kojim je molio valiju da se postavi
bedel ili vekil koji e ii u pohode umjesto malodobnog nasljednika timara ili
zeameta, s tim da ne nanosi tetu navedenim dirlucima. Valija je zahtjev i prijedlog odobravao bujuruldijom i nareivao da se navedeni zahtjev registrira
na margini u defterhani.152 Na taj se nain uvalo pravo na odakluk timare. Po
nalogu fermana o provjerama berata i lica koja su bila muaf i musellem morala su doi na erijatski sud da se pregledaju njihovi berati o tome da su osloboeni odreenih davanja. Taj posao obavljao se tako to je na sud dolazio
poseban izaslanik sultana s defterom te se tako, u njegovu prisustvu, utvrivala vjerodostojnost njihovih berata, a svaki od njih upisivan je u defter koji se,
nakon to je sastavljen, ovjeravao na sudu. Po jedan primjerak je potpisivan i
s peatom je slat veziru u Travnik da bi se upisao u defter koji se kod njega
uvao.153 Fermanima je bilo odreeno da se zeameti i timari na podruju etiri
sandaka, Bosne, Hercegovine, Zvornika i Klisa, koji su ostali poslije gubitka
148
149
150
151
GHB, A395/TO; A1002/TO.

GHB, A4560/TO.
Vidjeti biljeku u Kadievoj hronici broj 3, str. 272: Godine 1033/162324. osoba po
imenu Ali-beg, koja je dola s Porte u Bosanski ejalet da ispita berate spahija u sandacima Bosna, Klis i Zvornik, bila je musafir kod Dafer-bega u selu Crni vrh u nahiji
Neretva.
152 GHB, A511/TO, A4855/TO82.
153 Muhamed Muji, Sidil mostarskog kadije, Mostar, str. 53.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 37
37
10.1.2013 13:06:21
Azra Gado-Kasumovi
tri sandaka nakon 1686. godine, ne mijenjaju i da ostaju po kanunu i ranijim
rjeenjima. Meutim, izostanak s bojnog polja ili slube u tvravama kao i
nejavljanje na provjeru berata nije se toleriralo te je u tom sluaju dolazilo do
promjene prava na uivanje timara. U defterhani na Porti vodila se evidencija
o timarima i provjera stanja timara u tzv. cebe defterima. Promjena prava na
koritenje prihoda s timara registrirala se na osnovu tahvila i tezkire. U sidilima su se esto biljeili fermani upuivani kadijama i naibima s naredbom da
se oduzmu zeameti i timari onima koji se ne odazivaju pod bajrake te da se
dodijele onima koji to zasluuju.154 Tek u sluaju kada bi vojni obveznik dokazao da je s razlogom izostao s bojnog polja ili da se nije pojavio na zadatku
vraalo mu se njegovo pravo na koritenje prihoda (mahslt) s timara. To se
deavalo u sluaju kada bi, naprimjer, timarlija spahija bio zarobljen, a neko
drugi iz njegove okoline, odnosno izmeu njegovih roaka isposlovao tezkiru
za berat uz navod da se navedeni timarlija odaklija nije pojavio na bojitu. Da
bi povratio izgubljeni timar, navedeni odaklija timarnik morao je podnijeti
arzuhal s obrazloenjem valiji ili njegovu kajmakamu u Sarajbosni u kojem je
bio duan dokazati staro pravo na timar. Pritom je jedan od argumenata za
povrat timara bio i navod da je to njegov stari dirluk i da je to izvor njegovih
nasunih potreba, prihoda neophodnih za ivot. U tom smislu, da bi ponovo
dobio berat, morao je uputiti molbu da mu se ponovo izda tezkira iz bosanske
hazine na osnovu koje je mogao preuzeti prihode s timara koji su mu bili uzurpirani i ije je pravo koritenja prelo na drugoga na osnovu nekog tahvila, tj.
prijenosnog pisma o koritenju timara. Oteeni spahija slao je arzuhal na
valiju, valijinog kajmakama ili mutesellima molei da mu se vrati izgubljeni
timar. Valija se nije mogao lino baviti svim pitanjima timara te je neki od
njegovih kajmakama upuivao, na osnovu spahijinog arzuhala, kratku bujuruldiju kadiji ili mulli u Sarajbosni kojom je nalagao da se obavi rasprava na
erijatskom sudu, da obje strane pokau svoje senede te da se ne dozvoli mijeanje u erijatske uure dok se ne obavi rasprava na nivou apelacije. Takoer
je mogao naloiti da se spomenutom spahiji omogui da prema zakonu preuzme svoje prihode koji mu na osnovu odluke pripadaju od dana tahvila, tj. prijenosa prava na koritenje prihoda s timara.155 Valija je bujuruldijom samo
nareivao kadiji da nakon rasprave uvede u posjed timarnika koji ima pravo
na koritenje prihoda da bi mogao pobirati prihode i takse od dana tahvila, tj.
od dana kada je dobio tezkiru od bosanske blagajne. Tezkira izdavana iz bosanske hazine (Bosna hazne tezkiresi) sadravala je navode gdje se nalazi timar, u kojoj livi i nahiji, ko je prvobitni korisnik timara, iz kojeg je razloga
svrgnut i na iju pritubu te koji je iznos timara. Tezkira je izdavana pod nad154 GHB, sidil 11, str. 118.
38
anali 12.indb 38
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:21

zorom valije i na njoj je bio valijin mali okrugli peat. U tezkiri su se opirno
navodili razlozi gubitka timara.156 Za spahiju je bilo bitno da se za njega zalau i da za njega svjedoe zaim i timarlije spahije, njegovi saborci. Svjedoenje
spahija nije bio samo obian in solidarnosti i podrke koju su oni pokazivali
jedan prema drugom. To je bila, prije svega, obaveza koju je Porta nametala
propisom prema kojem je za dodjelu tezkire, berata a time i prava na koritenje timara bilo nuno svjedoenje jednog zaima i dvojice, a nekada i deseterice, timarnika iz istog sandaka. Nakon to bi se njegovi navodi provjerili uvidom u ruzname deftere, tj. deftere dnevnih registracija u kojim se pratilo
stanje i promjene oko dravnih lena, iz bosanske defterhane i uz svjedoenje
zaima i najmanje dvojice drugih timarnika ponovo mu se dodjeljivalo pravo
na koritenje prihoda s izgubljenog timara. Valija ili kajmakam valije u Sarajbosni nalagao je mulli da spahija ponovo preuzme svoje prihode koji mu pripadaju od vremena novog prenoenja prava na koritenje prihoda, tj. nakon
tahvila. Valijinoj ili kajmakamovoj naredbi, osim arzuhala spahije, mogao je
prethoditi i mahzar u kojem su se drugi timarnici zalagali za pravo navedenog
spahije te svojim svjedoenjem potvrivali njegovu podobnost, ispravnost i
ranije odakluk pravo.157 Promjene u dodjeli timara bile su veoma este osobito u vrijeme intenzivnih vojnih operacija. U tom smislu indikativan je sluaj
timara od 4.000 aki u selu Podgradina u vezi s kojim su iz logora umna
bosanskom valiji i veziru Osman-pai, seraskeru na prostoru Silistre, bila upuena dva sultanska fermana, jedan datiran 16. rebiul-evvela 1187/8. juna 1773,
a drugi u posljednjoj dekadi rebiul-evvela 1187/izmeu 12. i 21. juna 1773.
godine s naredbom da se dodijeli navedeni timar u selu Podgradina nekom
Aliji, sinu Mehmeda. Obrazloenje je bilo da su ranija etiri korisnika, koji su
zajedniki koristili timar (ber vechi itirak), napustili slubu.158 Uslijedilo je
izdavanje valijinog berata izdatog na polju Silistre 20. dumadel-ahira
1187/18. septembra 1773. godine.159 Tek nakon toga poslata je kratka valijina
bujuruldija, datirana 28. dumadel-ahira 1187/16. septembra 1773. godine,
upuena kajmakam-agi Bosne i sarajevskom mutesellim-agi, kojom je naredio da podnosioci arzuhala, koji su izgubili timar, svoj timar ponovo preuzmu.160 Iz navedenog sluaja vidi se da je valija vratio timar onima koji su ga
po sultanovoj naredbi izgubili. Sultani su nastojali ograniiti samovolju valija
u izdavanju berata te su u tom smislu morali balansirati izmeu davanja kompetencija valijama i otrih upozorenja da se ne naruava sistem i da se potuju
156
157
158
159
160
Isto, str. 62.

...kadmi ocak dirlimiz ve nan paremiz...
Isto.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 39
39
10.1.2013 13:06:22
Azra Gado-Kasumovi
pravila prilikom dodjeljivanja timara. Sultanove naredbe u tom smislu pratilo
je izdavanje pisma velikog vezira, a potom i valijine bujuruldije.161 Uoava se
da je nakon reformi koje je provodio Omer-paa Latas smanjen broj valijinih
berata, a povean broj izdatih sultanskih berata na timare, to je bilo u skladu
s intencijama ukidanja timara i s novom politikom Carstva da se smanje kompetencije valija i iroka ovlatenja koja su im dodjeljivana u vrijeme voenja
vojnih operacija.
III
Dokumenti koje je valija izdavao
Osnovni upravni dokument koji je valija izdavao bila je valijina bujuruldija.162 U Gazi Husrev-begovoj biblioteci, koja uva najbrojniju grau na
osmanskom, nalazi se registrirano do sada ukupno 313 bujuruldija kao pojedinanih dokumenata.163 Od toga je samo oko 130 originala bujuruldija to je
zauujue mali broj s obzirom na injenicu da je osmanska uprava u Bosni
trajala od 1463. do 1878. godine. Bujuruldije su najee slate dravnim
slubenicima trajno nastanjenim u Ejaletu, kao to su kadije kadiluka, naibi i
mutesellimi, to znai da su se nalazile meu njihovim linim dokumentima.
Ostalo, 146 su kratke sahha bujuruldije ubiljeene iznad arzuhala, huddeta,
temessuka, deftera, mazbata i murasela, od toga su 11 pojedinani prijepisi.
U ovaj broj ne ulaze prijepisi brojnih bujuruldija registriranih po raznim sidilima.
Bujuruldija je, kao i sultanov ferman, bila uvijek predmet posebnog interesiranja i kada je u pitanju njezina diplomatika obrada i kada je u pitanju
161 GHB, sidil 19, str. 3133: Ferman datiran sredinom abana 1191/izmeu 12. i 21.
novembra 1777. godine i upuen mullama na srednjem krilu Rumelijskog ejaleta, kadijama kadiluka i hakimima te ostalim kadijama i naibima u kojem se navodi uestala praksa
naruavanja sistema prilikom dodjele timara i zeameta i u kojem se iznose pravila koja
treba potovati prilikom dodjele timara i zeameta.
162 Ni u jednom od tri najstarija sauvana sidila sarajevskog erijatskog suda iz 1551/52,
1556/57. i 1565/66. godine nema ubiljeenih bujuruldija. Tri najstarije bujuruldije sauvane u originalu u GHB odnose se na 1108/1696. i 1115/1703. godinu: GHB, A1852/
TO: Bujuruldija datirana 3. dumadel-ahira 1115/14. oktobra 1703. godine kojom se
ejhu Ahmedu daje gedik timar od 3.600 aki sastavljen od tri timara u Sutjesci u brodskoj nahiji koja su bila prazna; A2588/TO: Bujuruldija datirana 26. evvala 1114/15.
marta 1703. godine Sejfullah-pae kojom se nareuje zamjeniku kapetana u Novom da
preuzme i uva tvravu Novi i otoke u rijeci Uni koje e po ugovoru Austro-Ugarska
monarhija isprazniti i predati turskoj dravi.
163 Mala je vjerovatnoa da e se u budunosti nai jo pojedinanih neregistriranih dokumenata.
40
anali 12.indb 40
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:22

prezentiranje njezina cjelokupnog sadraja.164 Stoga se na ovom mjestu nee
posebno govoriti o bujuruldijama.165 U naoj literaturi posebno su obraene
sahha kratke bujuruldije.166 Navest emo samo da su se bujuruldije obavezno
biljeile u sidilima nadlenih kadiluka. Bujuruldije su, uglavnom, nastajale
na osnovu fermana, tj. kao popratni dokumenti fermanima koji su prenosili
osnovne navode fermana na nie nivoe pokrajinske vlasti. Pri tome su u tekstu
bujuruldije izostavljani uvodni opirni opisi karakteristini za fermane i samo
su preuzimani osnovni navodi iz fermana iskazani bujuruldijom u simplificiranoj formi u odnosu na ferman. Bujuruldije su naslovljavane na mullu, kadije
kadiluka, naibe, mutesellime, janiarskog agu, kapetane i druge. Odnosile su
se na naredbe o sakupljanju poreza, izgradnji i popravci infrastrukture, prijenosu oruja, organiziranju vojnih pohoda, mobilizaciji i slino. Odreeni broj
bujuruldija imao je karakter izvjetavanja o postavljenjima visokih dravnih
slubenika, promjenama na prijestolju i roenjima prineva. Postojala je i tzv.
adalet bujuruldija koja je nastajala na osnovu adalet fermana. Smisao navedene bujuruldije bio je da se na zakonit nain putem zvaninih organa vlasti
izvri revizija sistema, provjeri ispravnost njegova funkcioniranja, otklone nepravilnosti i uspostavi pravda.167
Bujuruldije su predstavljale zvanine dokumente koji su se obavezno
registrirali na sudu. Bile su dokumenti od prvorazrednog znaaja u upravljanju provincijom. Valija nije potpisivao bujuruldiju, kao to je inio na
pismima i ukkama, s vali-i Eyalet-i Bosna, nego je potpisivao elipsastim
peatom kao karakteristinim znakom u desnom gornjem uglu iznad teksta.
Osim toga, drugi karakteristian znak bilo je buyuruldu ispisano u lijevom
donjem uglu ispod teksta. Trea karakteristika bila je ta to je tekst ispisivan
ukoso divani pismom. Tako je imala osobitu formu po kojoj se prepoznavala
i prije nego to bi se stekao uvid u njezin sadraj i tekst poetnog i zavrnog
164 I. H. Uzunarl, Tura ve Penelerle Ferman ve Buyuruldulara dair, Belleten, V/1718,
1941, str. 101157; Buyuruldu, Belleten, V/19, 1941, str. 289381; Velkov Asparuh,
Vidove osmanoturski dokumenti, Sofia, 1986; Boris Nedkov, Osmanoturska diplomatika
i paleografija, Sofia, 1972; M. S. Ktkolu, Osmanl belgelerin dili, Istanbul, 1994;
Vesna Miovi, nav. dj.
165 U bosanskoj literaturi o bujuruldijama su pisali: Rizo Muderizovi, Neto o valinskim
peatima i bujurultijama, GZM, Sarajevo, 1916, januara juni, svezak 12; N. Filipovi,
Tri bujuruldije; Prijevodi brojnih bujuruldija mogu se nai u neobjavljenim prijevodima
sidila sarajevskog suda datiranim od 1800. do 1810. godine, koje je preveo Polimac, kao
i u raznim objavljenim prijevodima sidila.
166 Azra Gado-Kasumovi, Diplomatiki dokumenti: Arzuhali, mahzari, arzovi, ilami i
sahha-bujuruldije, u: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, XXXI, Sarajevo, 2010.
167 Halil Inalck, Adaletname, Trkiye Diyanet vakf, Islam Ansiklopedisi, cilt I, stanbul,
1988, str. 346. i 347; Takva adalet bujuruldija esto se javlja u sidilima, npr. ubiljeena
je u sidilu teanjskog kadiluka (17401752), preveo Polimac, str. 107.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 41
41
10.1.2013 13:06:22
Azra Gado-Kasumovi
obrasca. Bujuruldije valija mnogo su obraivane u raznim diplomatikim
udbenicima i prevoene u brojnim radovima osmanista pa se ovdje nee
donositi kao primjer.168
Valijini timarski berati
Poznata nam je injenica da su berati, prije svega, sultanski dokumenti.
Postupak dodjele timarskog berata odvijao se na nain da odgovorni visoki
dravni funkcioner, kao to je valija ili njegov ehaja s podruja Ejaleta, uputi
arz (slubeni prijedlog).169 Taj slubeni prijedlog valija ili njegov ehaja sainjavali su na osnovu prijedloga koji su im podnosili timarski defterdar, ehaja
timarskog defterdara, timarski tezkiredija i ehaja aua Bosanskog ejaleta.
Berat se mogao dodijeliti i direktno na ilam timarskog defterdara i timarskog
tezkiredije.170 Berat se ponovo dodjeljivao nakon neije smrti ili nakon to bi
neko dobrovoljno odustao u korist drugog, uglavnom u korist svog brata, sina
ili nekog drugog iz ue porodice. U takvim sluajevima izdavala se naredba
o tahvilu i ferman da se izda tezkira i da se zaduenja na ime kojih se dobija
timar prenesu na novu osobu.
Valijin berat o dodjeli timara imao je iste navode kao i sultanski, samo
to je umjesto tugre u zaglavlju stajalo Pdihmz, to znai da je valija
dokument izdavao u ime padiaha, a svoj potpis u vidu pene stavljao je sa
strane.171 Namjesnicima ejaleta, koji su oslovljavani kao beglerbezi, a od 18.
stoljea kao valije, veziri i pae, bila je data mogunost da na upranjeni timar privremeno izdaju berat novom korisniku, u ime padiaha. Kao najstariji
pojedinani dokument sauvan je berat rumelijskog beglerbega Murat-pae
168 Glia Elezovi, Turski spomenici, knj. I, sv. 1: 13481520, Beograd, 1940, str. 1204;
Turski spomenici, knj. I, sv. 2, 178 faksimila s kratkim sadrajem na francuskom iz vremena 13481776, Beograd, 1952, str. 615; Glia Elezovi, Iz posmrtnih rukopisa Ahmed
Devdet-pae, POF, II, 1951, Sarajevo, 1952; H. Kreevljakovi, Devdet-paina pisma
o Bosni iz 1864. godine, Izabrana djela IV, Sarajevo, 1991, str. 49; Muhamed Muji,
Jedna bujuruldija Husein-bega Gradaevia, POF, II, 1951, Sarajevo, 1952, str. 259;
M. Tayyib Gkbilgin, Sokollu Mehmed Paann bir Talimati ve 1572. tarihinde Bosna
ile alakadar birka vesika, POF, broj VIVII, 1956/57, Sarajevo, 1958; Adem Handi,
Pisma Ahmed-pae Dugalia dubrovakom knezu i vlasteli, POF, broj IIIIV, 1952/53,
Sarajevo, 1953, str. 195; Sejfudin Fehmi Kemura, Prvi srpski ustanak pod Karaorem,
Sarajevo, 1916; Nedim Filipovi, Tri bujuruldije Numan-pae uprilia, Kalendar
Gajreta za 1941. godinu, str. 203226; Hamdija Kapidi, Jedna bujuruntija bosanskog
vezira Sefer-pae, Gajret, Sarajevo, 1940, broj 5, XXI, str, 93; Hatida ar, Jedna bujuruldija bosanskog namjesnika Jegen Mehmed-pae iz 1743. godine, POF, sv. 27, 1977,
Sarajevo, 1979, str. 283286; Vesna Miovi, nav. dj.
169 GHB, A920/TO.
171 GHB, A3558/TO; sidil 18, str. 181.
42
anali 12.indb 42
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:23

datiran 876/1471. godine kojim se dodjeljuje posjed za vojne zasluge irmerdu u selu Tekmir (Donji Tihomir) na Romaniji.172 Ta je praksa uspostavljena
u svrhu osiguranja efikasnog funkcioniranja i osiguranja vojnih snaga u Ejaletu i njihove mobilnosti. Trajan berat korisniku timara i zeameta dodjeljivao
je samo sultan koji je traio da se prije dodjeljivanja berata obavezno izda
tezkira.173 Ovi timari nazivali su se timari s tezkirom (tezkireli). Prema tome,
valija je imao pravo, osim uobiajenih bujuruldija kao osnovnih upravnih dokumenata, izdavati i berate koje moemo nazvati valijinim beratima, izdavati
timarsko tahvil pismo kojim se vrio prijenos prava na privremeno koritenje
prihoda do dodjele berata i timarsku tezkiru koja je bila uvjet za dodjelu sultanovog berata. Osnovne podatke za timarsku tezkiru izdavala je bosanska
hazina, to znai da je u postupak izdavanja timarske tezkire bio ukljuen,
odnosno nadlean i timarski defterdar i timarski tezkiredija uz prisutnost valije. U sluajevima sporova oko prihoda s timara tezkira o tahvilu biljeila se
u sidile kadije ime je kadija registrirao pravo timarnika da preuzme svoje
prihode s timara. Tada je oteeni spahija slao arzuhal u kojem je izlagao
problem oko prava na koritenje prihoda s timara na osnovu kojeg je valija ili
njegov kajmakam kratkom bujuruldijom upuenom mulli ili nekom drugom
kadiji kadiluka nareivao ko treba preuzeti prihode s uzurpiranog timara i od
kada. Valija je, uglavnom, izdavao berate za spahije i mustahfize u tvravama. Izdavao ih je, takoer, i za druge dravne slubenike kada se ukazivala
potreba za to.174 Oni su morali obavijestiti centralnu vlast o tome da su dodijelili timar. Centralne vlasti uglavnom su prihvatale valijine dodjele timara. Od
1529. godine beglerbezi su poeli dodjeljivati timare bez tezkire ne pitajui
centralnu vlast i ta je praksa trajala sve do 1847. godine kada je ukinuta timarska spahijska organizacija.175
Valija je pravo da po potrebi izdaje dokumente, koji se mogu nazvati
valijinim beratima, dobio iz praktinih razloga. Jedan od tih razloga bila
je potreba da se ogromna centralna administracija rastereti i da se znaajan
dio nadlenosti prenese na pokrajinskog valiju, a drugi vaniji razlog bila
je potreba da se brzo i efikasno izvri prijenos, tj. rotacija (tahvil) timara u
vrijeme ratnih operacija. Valija je kao vrhovni zapovjednik vojnih snaga stacioniranih na podruju Ejaleta bio duan osigurati na licu mjesta, tj. odmah,
172 Vidjeti: Hazim abanovi, Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV stoljea,
Sarajevo, 1949, poseban otisak iz Istorisko-pravnog zbornika, sv. 2, str. 183. Postoji
mogunost da se broj 7 moe proitati kao 4. U tom sluaju radilo bi se o godini
846/1442.
173 GHB, A4308/TO, A1003/TO, A1012/TO, A4559/TO, A4561/TO.
174 GHB, A2461/TO; A4031/TO.
175 Abdlkadir zcan, Osmanl askeri tekilati, Osmanl devleti ve medeniyeti tarihi,
Istanbul, 1994, str. 352. i 353.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 43
43
10.1.2013 13:06:23
Azra Gado-Kasumovi
zamjenu za poginulog vojnika ili za onog vojnog obveznika koji je napustio
bojite ili se uope nije pojavio na odreenom mu zadatku. U takvim sluajevima valija je bez konsultacije s centralnom upravom skidao po hitnom
postupku timar sa stavke poginulog lica ili lica koje se nije odazvalo pozivu
da se pojavi na bojnom polju i dodjeljivao ga onom ko je po kanunu i pravilima odakluka imao prioritet. Uvijek je bilo onih koji su upuivali molbu i
bili sposobni i spremni odmah preuzeti obaveze koje su proizlazile iz prava
uivanja na prihode naputenog ili upranjenog (mahll) timara. U bosanskoj
defterhani nisu se uvijek na vrijeme biljeile promjene prava na koritenje
timara. Tako se deavalo da neki korisnik prihoda s timara umre, a da njegovo
ime nije bilo registrirano u defterhani. U tom sluaju, nakon njegove smrti
prilikom dodjele prihoda s timara novom licu nije bilo potrebe da se ime neregistriranog umrlog korisnika uope registrira. Nakon to bi primio saopenje
da nema registracije ranijeg korisnika nego da postoji registracija na timar
i njegova korisnika u nekoj ranijoj godini, a to je moglo biti pola stoljea
ranije ili ak i vie, u novom beratu se biljeilo da se novom korisniku berat
dodjeljuje sa kajda, tj. registracije lica ije je koritenje registrirano, a da se
prenosi direktno sa tahvila, tj. stavke lica koje je posljednje koristilo timar.176
Valijini berati izdavani su, naprimjer, u Travniku, Banjoj Luci, Sarajbosni,
na polju umna, u vojnom logoru Kozlic, u Zvorniku, u Silistri, kao i u svim
onim mjestima u kojima se valija nalazio tokom svojih vojnih pohoda.177
Nemamo nijedan sauvan original namjesnikovih berata za Bosnu iz 16.
i 17. stoljea. Sauvani su prijepisi berata registrirani u tuzlanskom sidilu
iz 105455/164446. godine. Takoer su sauvani brojni valijini berati, bilo
originali bilo prijepisi u sidilima, za 18. i 19. stoljee. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci ostalo je sauvano samo 16 originalnih valijinih berata, jedan
prijepis kao pojedinani dokument i dvije fotografije najstarijih valijinih berata. Po evidenciji koja se vodila upisom valijinih berata u sidile izgleda da
je valija za podruje sarajevskog kadiluka godinje izdavao od jedan do tri
berata. Takvo stanje upisa berata ne odraava stvarno stanje u koritenju i prijenosu prava na timar poto je valija, izgleda, mnogo izdavao tahvil prijenosna
pisma koja su privremeno uvodila spahiju u posjed prihoda s timara. Poto se
koritenje timara rotiralo uglavnom u okviru jedne porodice, berat je rijetko
izdavan nego su, umjesto toga, cirkulirala tahvil pisma uruivana onim lanovima porodice koji su u odreenoj prilici mobilizirani. Tako je jedan ranije
izdati berat bio do izdavanja novog sultanskog berata pokrie za izdavanje
176 GHB, A4031/TO: ...ilami mcebince Abdl Kdir kaydndan ve mtevvef el-hc
Hasan fevti tahvlinden kendye tevch olunmak emr olunup.
177 GHB, A1117/TO; 2461/TO, 1626/TO, 3557/TO, 4855/TO274; sidil 15, str. 34; sidil
49, str. 56; sidil 15, str. 34.
44
anali 12.indb 44
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:23

brojnih kasnijih timarskih tahvil pisama i valijinih berata ijim se uruivanjem
timarnicima osiguravala brzina i efikasnost u novaenju za nove vojne pohode. esto su jedan timar koristili dvojica ili vie spahija, uglavnom brae, koji
su ga dijelili u skladu s preciznim odreenjem berata zvanim ber vechi itirak.
Ovdje neemo donijeti transliteraciju teksta valijinog berata niti emo govoriti o njegovim diplomatikim karakteristikama budui da su sultanski berati
obraivani u svim prirunicima za diplomatiku i paleografiju, a tekst valijinog
berata identian je sultanovom beratu. Razlika je samo u vanjskim znakovima
i obiljejima dokumenta, gdje umjesto sultanove tugre stoji Pdihmz, a sa
strane se nalazi pena s ispisom valijinog imena.178
GHB, A4031/TO: Valijin berat iz 1232/1817. godine

s penom Sulejman-pae
178 Takvu obradu berata, uz spomenute diplomatike udbenike, donijela je Madida
Selmanovi: Berat kao diplomatika vrsta u turskoj arhivistici, POF, vol. 35, Sarajevo,
1986, str. 169; Hamid Hadibegi i Dervi Buturovi, Berat Hodaverdi Mehmed-bega od
1593, POF, XIIXIII, Sarajevo, 1965, str. 151.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 45
45
10.1.2013 13:06:24
Azra Gado-Kasumovi
Valijino prijenosno tahvil pismo (tahvil mektupu) ili samo tahvil
Obrada timarskog tahvil pisma kao diplomatikog dokumenta je zanemarena. U diplomatikim obradama navodi se berat s valijinom penom i timarska tezkira koja je preduvjet za izdavanje sultanovog berata.179 Timarnici i
zaimi nisu mogli preuzeti prihode sa svojih zeameta i timara prije nego to se
izvri tahvil timara. Tahvil, tj. prijenos prava na koritenje prihoda sa stavke
biveg korisnika na novog korisnika i uivaoca prihoda, koji su mu dodjeljivani kao ekvivalent za njegovu vojnu slubu, obavljao se na osnovu dokumenta,
koji je potpisivao valija, nazvanog tahvil pismo. Tahvil pismo je omoguavalo upotrebu prihoda prije nego to se provede procedura izdavanja timarske
tezkire i timarskog berata, a ta je procedura dugo trajala. Nije se izdavalo
nakon izdavanja tezkire i berata. Treba posebno razumijevati pojam tahvil,
koji se javlja u sultanskim i valijinim beratima, timarskim tahvil pismima i
tezkirama, kao postupak, radnju, prijenos, stavku180, a posebno timarsko tahvil
pismo ili prijenosno tahvil pismo kao vrstu dokumenta ije je izdavanje bilo u
nadlenosti valije. Valija je izdavanjem tahvil pisma omoguavao mobilnost u
koritenju prava na prihode s timara. To je predstavljalo motivirajui faktor za
timarnike, a time je valiji olakavalo bre organiziranje mobilizacije i efikasnost vojnih pohoda. Tahvil pismo je pisano tzv. razlomljenim divani (krma
dvn) pismom. Tahvil prijenosno pismo ili timarsko tahvil pismo poinje
formulom Hazret-i mevln-y erat meb.181 Na lijevoj strani ispod teksta
biljei se mjesto izdavanja tahvila, a na poleini, na sredini lista, stoji elipsasti valijin peat. Rijetko iznad tahvil pisma stoje ispisani sijakatom podaci o
nahiji, livi, selu i iznosu, tj. vrijednosti timara.182 Na sredini poleine tahvil
pisma o dodjeli timara nalazi se peat valije. Pri vrhu stoji Kayd ude, to znai da je registrirano. Nekada nema datuma na poleini, a nekada je ubiljeen
na sredini poleine tahvil pisma. Na kraju navedenog dokumenta stoji: Ibu
tahvl verildi. Nakon valijinog tahvila, koji je spahiji timarniku omoguavao
privremeno koritenje navedenog posjeda, valija je izdavao timarski berat.
Tahvil pismo trebalo je vaiti samo est mjeseci dok se ne provede procedura
izdavanja pisma. Izgleda da se izdavao velik broj tahvil pisama te da je naruavana obavezna procedura u dodjeli timara koja je u postupku izdavanja
179 M. Ktkolu, nav. dj.
180 Izraz tahvil kao stavku, prijenos, doznaku, radnju prijenosa, sadraj prijenosa, vrijeme
trajanja prijenosa prava na uivanje lena objasnio je Nedim Filipovi koji je utvrdio da
se izraz tahvil ne koristi samo u oblasti feudalno-agrarnih odnosa, nego da se kasnije
prenosi i na oblast robnonovane privrede. Vidjeti: N. Filipovi, O izrazu tahvil, POF,
II , 1951, Sarajevo, 1952, str. 243.
181 GHB, A1217/TO.
182 GHB, A1122/TO.
46
anali 12.indb 46
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:24

valijinog berata ukljuivala timarsko tahvil pismo i valijin berat, a u postupku
izdavanja sultanskog berata timarsku ili beratsku tezkiru i sultanov berat. Iako
je timarsko tahvil pismo bilo jedna vrsta privremene potvrde koja je omoguavala timarniku brz ulazak u posjed timarskih prihoda i koje je vailo dok
se redovna procedura u sreivanju dokumentacije ne dovede u red, ipak je,
ini se, ono postalo trajna praksa tako da su se berati rijetko izdavali. Time
je smanjena mogunost kontrole cirkuliranja timara i otvoren put za brojne
zloupotrebe i nepravilnosti u dodjeli i koritenju timarskih prihoda. Kad je
bilo u pitanju dobijanje sultanovog berata, zainteresirano lice moralo je isposlovati tezkiru na timar ili timarsku tezkiru, koja je predstavljala uvjet za
dodjelu sultanovog berata kao relativno trajnog i validnog dokumenta kojim
se uvrivalo i potvrivalo pravo koritenja timara meu lanovima jedne
porodice. S druge strane, cirkuliranjem timara po osnovi timarskog tahvil pisma zanemarivano je izdavanje timarske tezkire ije je izdavanje predstavljalo
znaajan faktor kontrole kretanja i dodjele timarskih prihoda, a time je bilo i
faktor zatite uvida drave u njezine prihode iz pokrajine.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci sauvano je 27 originala timarskog tahvil pisma koje su izdavali valije Husamuddin-paa i hadi Salih-paa. U vrijeme kada je Salih-paa dva puta obavljao dunost valije, jednom 178991.
godine, a drugi put 179192. godine sauvalo se osam tahvila koji se odnose
na 179192. godinu. Prema navedenim dokumentima vidi se da je jednom
dodijelio zeamet Kamen u nahiji Pribud te timare u selu Donja Zgunja u nahiji Osat, timar u nahiji Poblatje, u selu Orahovica u nahiji Neretva, u selu
Donji Seljani (Selani) u nahiji Neretva, u selu Donja Slatina u nahiji Kukanj
i u selu Belgradik u nahiji Trebinje. Tahvili su izdavani najee u Travniku, a nekada i na drugim mjestima u Bosanskom ejaletu. Tako je Salih-paa
dva tahvila izdao u jurtu Podoraac i jurtu Vrhpolje. Kad je rije o tahvilima
Husamuddin-pae, koji je bio valija u Bosanskom ejaletu od 1792. do 1797.
godine, sauvalo se ak 19 dokumenata s njegovim peatom. Osim u Travniku, berate je izdavao i u jurtu Biha (Bihke) te u Pljevljima (Talca). Tahvile
je izdao na timare u selu Obre, nahija Brod; u selu Pridvorci, nahija Trebinje;
u selu Podhum, nahija Neretva; u selu Sase, nahija Bora; u selu Belgradik,
nahija Neretva; u selu Bijelo Polje, nahija Blagaj; u selu Komjen, nahija Sokol; u selu Poljice, nahija Trebinje; u selu Donji umani, nahija Kukanj; u selu
Gornje Selo, nahija Kukanj; u selu Kuti, nahija Zagorje; u selu Mokro, nahija
Zagor; u selu Graanica, nahija Visoko; u selu Graanica, nahija Bora; u selu
Strmac (Strmica), nahija Viegrad; u selu Osredak, nahija Osat i u selu Poljice,
nahija Trebinje. Ne znamo da li su sauvani svi tahvili koje je ovaj paa izdao
ili su do nas samo sluajno doli navedeni dokumenti. Meutim, ovi sauvani
dokumenti izdavani u mandatu jednog valije pokazuju koliko je osmanski valija imao ozbiljne kompetencije da upravlja koritenjem timara.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 47
47
10.1.2013 13:06:24
Azra Gado-Kasumovi
Hazret-i mevln-y erat meb183
Kidvetl-emsil vel-akrn Hersek sanc alybeisi Ibrhm zde kadruhu Dvn- Bosnaya arz gnderp liv-y mezbrde Neretva nhiyesinde
Selni nm karye ve gayriden iki bin yetmi ake tmra Eb Bekir ve
karnd Mustaf ber vech-i itirk mutesarrflar (mutasarrflar) iken merkm
Eb Bekir bil veled fevt olup ol vechyle hisse-i tmr mahll ve ib
drende-i hurf mtevvef-y mezbrun sahh karnd Mustaf yarr ve
emekdr ve mehall mstehakk ve hidemt- humyna (hmyna) kdir
olduu liv-y mezbrde iki zam ve nefer erbb- tmr ehdet etmeleriyle kendye verilmek bbnda inyet ric ve Bosna defterhnesinde
mahfz rznme defterlerine mrcaat olundukta tmr- mezbr olmikdr
yazu ve bin yz doksan senesi trhiyle Mustaf ve Eb Bekir zerlerinde
olduu mukayyed bulman arz ve derkenr mcebince tevch olunmak emrolunup sdr emr zere sancnda skin olup alybeisi bayr altnda sefere
emek artyla sene-i sitt ve mieteyn ve elf mh- zil-kadesinin yrm birinci
gnnden dstr-i mkerrem mur-i mfehham nizml-lem hl Eylet-i
Bosna vlisi el-hc Slih be edmaLlhu Tela icllehu tarafndan zikr olunan iki bin yetmi ake tmrn nsfn mteveff-y mezbr Eb Bekir bil
veled fevtinden karnd merhm Mustaf be zerinde olan ile biriktirilp
tammen iki bin yetmi ake merkm Mustafya tevch olunup
Be-yurd-u
Podranica184
GHB, A1217/TO: Valijino timarsko tahvil pismo datirano

1206/1792. godine
183 GHB, A1217/TO.
184 Podoraac.
48
anali 12.indb 48
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:25

Timarske tezkire
Timarske ili beratske tezkire (berat tezkiresi) dokumenti su ije je izdavanje bilo preduvjet za izdavanje sultanovog berata. U naoj literaturi valijini
berati pogreno su odreivani kao tezkire, a timarska tahvil pisma kao timarske tezkire.185 Timarska tezkira je dokument u kojem su se navodili podaci
o vojnom lenu koji su provjeravani u malim dnevnicima, tzv. ruzname defterima. Ruzname defteri uvali su se u bosanskoj defterhani. Ti su podaci i
promjene prijenosa nadlenosti na pravo koritenja timara, podaci o tahvilu
timara registrirani i provjeravani u bosanskoj defterhani, a potom su se slali na Portu gdje je postojao odsjek carske dravne kancelarije zvani tahvil
kalemi. U toj su se kancelariji registrirali timarski tahvili, tj. prijenosi prava
koritenja timara s jednog na drugog uivaoca. Tezkira je izdavana uz znanje valije i njegov potpis, odnosno peat koji je stavljan iznad teksta tezkire
i uz znanje i potpis timarskog defterdara iji se potpis biljeio na poleini
tezkire. Nekada je tezkiru izdavao njegov kajmakam s titulom miri-miran pa
se tada nazivala tezkire-i mr-i mrn186, a kad je potpisivao valija, stajalo je
samo tezkire. Na poleini tezkire redovno su se biljeili i podaci o izvrenoj mobilizaciji (yoklama) timarnika ili zaima. Ako se na sudu vodio spor
oko koritenja prihoda s timara, tada su se u sidil registrirali svi dokumenti
relevantni za to pitanje, a to su bili: arzuhal spahije, kratka valijina ili kajmakamova bujuruldija izdata na arzuhal i tezkira u kojoj je sporno pitanje
oko upotrebe timarskih prihoda detaljno obrazlagano i izdato od bosanske
defterhane na zahtjev zainteresirane strane.187 Spahija, odnosno timarnik ili
zaim upuivao je arzuhal valiji.188 Valija ili njegov kajmakam su na osnovu
podataka iz ruzname deftera iz bosanske timarske defterhane davali odobrenje spahiji da preuzme svoje prihode od dana tahvila i to se, u sluaju spora,
registriralo na sudu. Poto se u 18. stoljeu bila ustalila praksa da se rotacija
timara obavlja samo putem timarskih tezkira i timarskih tahvil pisama izdavani su fermani kojima se zabranjivalo da spahije preuzimaju prihode s timara
i zeameta dok uz tahvil i tezkire ne osiguraju i berate ili njihove ovjerene
primjerke (suret). Ukoliko to ne urade na vrijeme, nareivalo se da se berati
dodijele drugima koji to zasluuju.189 Na sudu nije bilo vaee timarsko tahvil pismo, nego samo timarska tezkira koja je sadravala precizne izvode iz
timarske defterhane. I tezkira se, kao i tahvil pismo, ispisivala krma divani
pismom uz navode iz defterhane upisane sijakatom iznad tezkire. Na vrhu
185
186
187
188
189
Vidjeti: Rizo Muderizovi, nav. dj., str. 18.

GHb, sidil 5, str. 9697.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 49
49
10.1.2013 13:06:25
Azra Gado-Kasumovi
je stajalo HU. U defterhani bosanskoj i bosanskoj hazini190 ispisivali su se
sijakatom, na osnovu podataka iz ruzname deftera, osnovni podaci o stanju
posjeda i onih u ijem je posjedu. Ti podaci bili su ubiljeeni iznad teksta
tezkire. Tekst tezkire poinje rijeima: Iftihrul-mer-y mkerremn liv-y
Izvornik tmrl svri-i redf-i mensre mr-aly seyyid Ibrhm Edhem be
zde ikbluhu Dvn- Bosnaya arz gnderp... Iznad teksta tezkire na desnoj
strani bio je otisnut valijin okrugli peat. Tezkira se zavrava tekstom: ...bery bert- erf-i lin- sedet-nin inyet ve ihsn buyurulmak ricsyla
ibu tezkire verildi191 ili::....ber-y bert- erf-i lin- sedet-nin inyet
ve ihsn buyurulmak ricsyla ib mrimrn tezkire verildi.192 Na poleini
se uz potpis i peate nadlenih slubenika iz timar-defterhane biljeilo svako
novaenje (yoklama). Naprimjer, B-fermn- l Sary Bosnada meclise
yoklanmtr fi 9 Z sene 268.
HU!193
Nhiye-i Kory ve Brdelen der liv-y Izvornik zemet be nam-i Slih
velede an tahvl-i AbduLlh pedere ki all olduundan hisse-yi zemet
yazsndan fergat ve b-hsn-i rz kasr- yed kerde ve liv-y Izvornik
alynn nc blnde beinci etesinde on drdnc nefer kayd ude
ve Mehmed nefer kayd ude ki liv-y mezbr alyn ve alynn nc
blnde beinci etesinde on nc nefer olmak zere ibk ve tevch ude
Karye-i Dragolofa194 tbi Kory
Usorska195 tbi Brdelen
22150
Merkm Mehmedin baka tezkiresi vardr196
11075
11075
Desno iznad teksta stoji okrugli mali peat u kojem pie Mehmed Vech.
Iftihrul-mer-y mkerremn liv-y Izvornik tmrl svri-i redfi mensre mr-aly seyyid Ibrhm Edhem be zde ikbluhu Dvn-
Bosnaya arz gnderp b-irde-yi aliyye eylet-i Bosnann mteferrikalk
gedik tmrlar svri-i redf-i mensreye tahvli icb eylediinden Izvornik
sancnda Kory ve Brdelen nhiyelerinde Dragalofa ve Usorska nm
karyeler ve gayriden yrm iki bin yz elli ake yazu ile defter-i Bosnann
190
191
192
193
194
195
196
50
anali 12.indb 50
Saraybosna hazinesi tahvili.

GHB, A323/TO.
GHB, A323/TO.
Selo Dragaljevac, danas kod Bijeljine koja je u osmansko doba pripadala nahiji Koraj.
Radi se o nahiji Visori, s desne strane Drine, oko apca.
Ovaj dio teksta ispisan je crvenom tintom, a pismo kojim je ispisan nije sijakat.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:25

mteferrikalk gediiyle zemet-i Mehmed ve Abdullah itirken mutesarrflar
iken merkm AbduLlh all olduundan hidemt- lzimesini uhdesinden
gelmee adem-i iktidr zhir olmak hasebiyle kend hsn-i rzsyla hisseyi zemet yazsndan fergat ve erbb- istihkktan sahh sulb olu ibu
drende-i tezkire Slihe kasr- yed edp ol vechiyle yeri hli ve hisse-yi yazs
mahll ve tevecche yn olman merkm Slih yarr ve mahall mstehakk
ve her vechiyle askerlie yn olduu nmyan olmaktan ni liv-y mezbr
aly ve alyn cnc blnde beinci etesinde on drdnc nefer olarak
kayd olunup bu vechiyle babas merkmun hisse-yi zemet yazs kasr- yedinden kendye verilmek ve hisse-yi uhr kendi kaydndan merkm Mehmede
ibk ve liv-y mezbr alyn nc blnde beinci etesinde on nc
nefer olmak zere arz ve istid-y inyet ve Bosna defterhnesinde mahfz
rznme kuydtlarna mrcaat olundukta zemet-i mezkr ol mikdr
yaz ile defter-i Bosnann mteferrikalk gediiyle bin iki yz krk drt senesi
trhiyle Muhammed ve AbduLlh itirkan olduu mukayyed ve derkenr
ntk olman arz ve derkenr mcebince tevch olmak emr olunup sdr
olmak emr zere tertb ve tanzm olunan liv-y Izvornik tmrli svri redf-i
mensre ittisalnda mevcd bulmalar ve baka baka sefere emeleri artyla
sene-i sels ve hamsne ve mieteyn ve elf mh- evvlil-mkerremn on yedinci gnnden hl eylet-i Bosna vlisi dstrl-mkerrem mr-i mfehham
nizml-lem vezr-i celli-n Mehmed Vech p edmaLlhu Tela
icllehu tarafndan zikr olunan yrm iki bin yz elli ake yazl zemet
vech-i merh zere frig merkm babas AbduLlhn hisse-yi zemet yazs
b-hsn-i rz kasr- yed tahvlinden sulb olu merkm Slih kadruhuya ve
hisse-yi uhr kendi kaydndan kem kne merkm Mehmede ibk ve tevch
olunup ber-y bert- erf-i lin- sedet-nin inyet ve ihsn buyurulmak ricsyla yedine ibu tezkire verildi trhil-mezbrde
Be-mekm- Travnik
Na poleini sitnim harfovima pri vrhu ispisano je: Mehmed 3 (blk) ete
5 nefer 13.
Salih 3 (blk) ete 5 nefer 14.
Ukoso ispod toga pie: Yoklanmtr fi 11 sene 57. Ispod toga je repati
potpis timarskog defterdara.
Na sredini stoji okrugli peat u kojem pie Sad Ahmed 251.
Ispod peata ukoso krupnim harfovima pismom divani s repatim potpisima stoje dvije biljeke o yoklami.
B-fermn- li Sary Bosnada meclise yoklanmtr fi 9 Za sene 268
(ili258?)
Ber mceb-i nizm- mstahsene merkm redf-i askir-i mensre
svrilii vechiyle medne-i Travnikte yoklanmtr.
Fi 19 L sene 53
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 51
51
10.1.2013 13:06:25
Azra Gado-Kasumovi
GHB, A323/TO: Timarska tezkira datirana

19. evvala (12)53/16. januara 1838. godine
Valijini izvjetaji, kaime, pisma i ukke
Valija je imao obavezu da alje izvjetaje na Portu o svim znaajnim pitanjima kako na vojnom tako i na ekonomskom planu. U deftere na Porti
biljeili su se samo saeci tih izvjetaja, dakle nisu biljeeni u cjelini. Takoer
je prvacima, tj. ajanima vilajeta, koji su bili njegovi saradnici u upravljanju
Ejaletom, slao izvjetaje o ishodu ratnih operacija u kojima je uestvovao kao
i izvjetaje o eventualnom uspostavljanju mira.197 Tokom izvoenja samih
operacija valija je redovno i precizno izvjetavao vladu u Carigradu o svim
pojedinostima toka vojnih operacija, kao to su podaci kojim putem i preko
52
anali 12.indb 52
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:26

kojih skela e se kretati bosanska mobilizirana vojska iz Bosanskog ejaleta.198
Dakle, valija je s jedne strane slao izvjetaje na Portu, a s druge strane svojim
saradnicima u Ejaletu. Valijino pismo koje je slao saradnicima u Ejaletu sastavljano je u vidu izvjetaja, informacije i obavjetenja i na kraju se navodio
zahtjev koji je valija upuivao navedenima koji su oni morali realizirati.
Valija je o svojim vojnim aktivnostima slao izvjetaje koji su kancelarijski
obraivani na Porti. Bolje reeno, sultanu nije prezentiran ukupan izvjetaj,
nego samo njegov saetak. Iznad valijinog izvjetaja biljeene su sultanove kratke naredbe napisane iznad predmeta, tj. iznad dopisa iji su saeci
registrirani u kancelariji glavnog sekretara (resl-kuttb). Ako je sultan
bio zadovoljan uspjesima valije kao vojnog komandanta u postavljenom mu
zadatku, on je na osnovu saetka izvjetaja i preporuke sadriazama ukazivao
milost spomenutom veziru iji su vojni pohodi zavreni uspjeno. Na sultanovu milost i mogue unapreenje navedenog vezira upuuje naredba u kojoj
se nadlenom slubeniku nalae da ispie dopise koji e sadravati ukrase
na zaglavljima.199
U kancelariji dravnog slubenika (reisul-kuttaba velikog vezira) registriran je rezime izvjetaja vezira koji je prouavan i u vidu preporuke podnesen
sultanu. Pri tome su se kao argumenti za odavanje priznanja nekom pai ili
njegovo promicanje navodile tvrdnje kojima se isticalo, naprimjer, da je spomenuti paa izrazito portvovan te je od dolaska u Bosnu troio, ne tedei sve
to je posjedovao, za potrebe vojske i njezinu opskrbu, da se bori na Boijem
putu (u dihadu), da nije koristoljubiv, da pazi na zatitu sirotinje i nemonih,
da je, dakle, obziran te da su sirotinja i stanovnitvo Bosne zadovoljni njegovim postupcima, da sav sakupljeni novac troi na zatitu drave, da je znao
promicati interese drave kod stanovnitva te da su bosanski uglednici slali
mahzar u kojem su zamolili Portu da iskae panju i milost spomenutom pai.
198 Enes Pelidija, O ueu Bosanaca u tursko-perzijskom ratu 1727. godine, POF, 40, 1990,
199 Vidjeti: Iz izvjetaja valije u Basbakanlik Arsivi u kojem je ubiljeeno od katiba o kojem
se predmetu radi, potom izvjetaj velikog vezira i kratka naredba sultana s vlastorunim
potpisom kojom se nalae unapreenje spomenutog valije, HAT001360558500001:
Saetak izvjetaja koji su stigli od njegove ekselencije srenog Husrev-pae, mog plemenitog vezira, sadanjeg bosanskog valije.
2. abana 1221/15. oktobra 1806. godine
Moj veziru, neka se pomogne molbama mog vezira Husrev-pae i neka mu se napiu
dopisi koji sadre ukrase.
Kratak sadraj dopisa bosanskog valije Husrev-pae:
Caru je na znanje da su jo od ranije i kasnije za spomenutog Husrev-pau pisane
preporuke. Na temelju carske volje to god je predoeno za izvrenje (tih) pitanja na
temelju saetka koji je predoen, u skladu sa carskom voljom, skrenut e se panja na
proelje (uvode) koji sadre ukrase i odgovor koji e se napisati.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 53
53
10.1.2013 13:06:26
Azra Gado-Kasumovi
Iznad pisma s preporukom velikog vezira sultan je ispisivao naredbu
kojom je pourivao velikog vezira da ispuni molbu pae koji je stekao zaslugu
za unapreenje.200
Valijino pismo koje je prethodilo izdavanju bujuruldije
Valijina pisma predstavljala su znaajan dio valijine ukupne korespondencije. Osim pisama line prirode, o kojima se ovdje nee govoriti, te navedenih pisama sastavljanih u vidu opirnih izvjetaja i informacija, valije su
sastavljale i pisma koja su mogla imati iste navode kao i bujuruldije. Takvo
je, naprimjer, pismo osmanskog valije postavljenog u Bosanski ejalet kojim
obavjetava o postavljenju svog kajmakama. Postavljenje kajmakama valija je
obavljao bujuruldijom. Oito je da je toj bujuruldiji moglo prethoditi pismo s
istim navodima kakve sadri i bujuruldija o postavljenju na funkciju kajmakama. Radi se o dokumentu u formi pisma koje na vrhu ima Hu, s uobiajenim
utivim obraanjem, s navedenim informacijama o postavljenju. Pismo nema
datuma niti peata. Ima samo potpis vli-i Bosna u lijevom donjem uglu i na
poleini uobiajeni ispis kome je upueno. Dok se bujuruldija obavezno biljeila u sidile, pisma se nisu biljeila ni onda kada su izvjetavala o slubenim
naimenovanjima, jer su imala poluslubeni karakter i predstavljala su vrstu
obavijesti o pitanju ije se realiziranje tek oekuje i nakon kojeg bi uslijedila
bujuruldija ije je registriranje u sidile bilo zakonom propisana obaveza. O
znaaju valijinih pisama i o injenici da je valija mnogo komunicirao pismima, a nije samo slao bujuruldije, govori podatak o znaajnoj zbirci dokumenata na osmanskom jeziku u Dubrovakom arhivu u kojoj se uva velik broj
pisama osmanskih valija angairanih u Bosni i jo toliko pisama drugih raznih
slubenika u Bosanskom divanu.201
Mr-i celill-kader
Izzetl sedetl necbetl birderim hazretlerinin izzet-mevfrleri savbna
mezd-izz birle durrer-i davt- sfiyt ve gurrer-i teslmt- mevvedet200 Vidjeti: Iz izvjetaja valije u Basbakanlik Arsivi, HAT001360558500001:
Neka se uspostavi red, budui da si Ti kod nas zasluan i da si vezir treba pouriti da
se ispuni molba spomenutog pae.
Moj padiahu!
Milostivi, plemeniti, omiljeni moj gospodine koji upravlja blagodatima!
Postavljenje spomenute osobe na poloaj miri-mirana nije beskorisno, kada bude potrebno da on prihvati slubu i kada se pojavi (potreba) za nekom vanom uslugom (hizmet).
Ukratko se iznose dopisi spomenutog i predoavaju sultanu s nadom da, kada se to
predoi Porti i kada to vladaru bude stavljeno na znanje, naredba i ferman pripadaju
milostivom, plemenitom, omiljenom, monom, posjedniku blagodati mom gospodinu
ekselenciji padiahu.
201 Vidjeti: Vesna Miovi, nav. dj.; Adem Handi, nav. dj.
54
anali 12.indb 54
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:26

nmn ithfyla htrnz istifsrndan sonra mnh-y muhibbnemizdir ki...
Zavrava rijeima ve kymakm- mezkr trh-i mezkrden zapt ve idt
ve vridt ve zuhrtn ahz ve kabz edp vukyfte olan umr- ibduLlha
mutbekat ve eri erfe mvfekat ve knn- mnfe riyet ve tanzm-
memleket ve hfz ve harset ederek fukar-y raiyyeti ve skkn- memleketi msterhatl-hl ve cmlenin tatmann- kulbuna mecedd say ve
gayret ve hamiyyet ile hidemt- mekre ibrzna dikkat- tmm eylemeniz
memldr bki izzet bd.
Mehmed
Vli-i
Bosna
Hl
Na poleini, pri vrhu, ispisano je kome je upueno: Bi-mennihi Tela
Sarybosna skknndan olup tarafmzdan kymkam nasb olunan izzetl
necbetl Isml be hazretlerinin huzrlarna dey.
GHB, A1795/TO: Primjer valijinog pisma kojim izvjetava Ismail-bega

Dennetia o slubenom imenovanju na mjesto kajmakama Bosne
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 55
55
10.1.2013 13:06:27
Azra Gado-Kasumovi
Valijina kaima
Naziv kaima dolazi od arapske rijei qim koja moe oznaavati da neto
stoji, tj. dolazi umjesto neeg. Tako kaima, kao vrsta dokumenta, dolazi umjesto arize ili umjesto tezkire. Kaima oznaava slubene dopise i naredbe koje
su s vieg nivoa slate na nii nivo. Biljeile su se na papiru dugog formata.
Ponekad, ovisno o sadraju i vrsti naredbe, mogle su biti registrirane u sidile
iako njihovo registriranje nije bilo obavezno kao to je bilo obavezno registriranje fermana, berata i bujuruldija te se, stoga, u sidilima rijetko susreu.
Devlet-i aliyye Moskov keferesi muslaha (mslaha) eyledii tebriyle
hl Bosna vlisi devletl Muhammed Hsrev pa efendimiz hazretleri
tarafndan vrid olan kime-i sifneleri ayniyle kayd olunmutur.
Kaima poinje izrazima utivosti karakteristinim za pisma: Sedetl
semhatl mevvedetl birder-i azam efendi sutde-iyem hazretleri, a potom se prelazi na pitanje koje se obrazlae opirno, naprimjer: Bu defa ordu-y
hmyn nusret-makrn...
Nakon iskazivanja poruke ili preporuke ili ak blaeg oblika naredbe, naprimjer, ...ibu mujde-i musleha (mslaha) tebri zuhrunda top
ve tfenk enlii ederek tarafmzdan izhr- surr ve dumniye riyet
klnm olmakla cenb- sedetleri dahi bil-cmle ulem-y kirm ve agavt
ve vch-i beldeye haberi mezkreyi ifdeye himmet ve bu meserret-i azm
ve cmleye mahz- hayr ve bereket olmakla medne-i Saryda dahi cemi
mmet-i Muhammede iln ve ia zmnnda top ve tfenk enlii ettirilmesine mbderet..., zavrava rjeima poput ...mbderet buyurmalar memul
vesle-i huls-i mehabbetim olmutur bi-mennihi Tela vuslunda ber vech-i
muharrer himmet buyurmalar memul- hlisnemizdir fi 7 B sene 1222.
Mehall-i hatm- sagr devletl Muhammed Hsrev pa vli-i Bosna
Vasala ileyn fi 9 B202
Valijina ukka
Mbahat Ktkolu definira ukku kao vrstu dokumenta koji se upotrebljavao za prepisku izmeu provincije i centra ili izmeu dvaju mjesta u provinciji.203 ukka je vrsta tezkire kojom se neko opominje da uini ili ne uini
neto. Postoje razne vrste ukka o kojima ovom prilikom neemo govoriti.
Ovdje emo govoriti samo o ukki valije. ukke se, kao ni pisma valije, nisu
biljeile u sidile te se stoga moe rei da su i ukke i pisma bile jedna vrsta
poluzvaninih slubenih dokumenata iji se sadraj mogao odnositi na pitanja
o dravnim, ali i o privatnim poslovima i interesima. Svoju ukku valija je
203 Mbahat Ktkolu, nav. dj., str. 233.
56
anali 12.indb 56
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:27

potpisivao s vali-i Eyalet-i Bosna na lijevoj strani ispod teksta. Stavljao je i
mali okrugli peat s imenom i datum registriranim na nain na koji se biljei
na bujuruldijama.204 Forma ukke je u odnosu na druge dokumente sasvim
pojednostavljena. Poinje neposrednim obraanjem koje ne sadri duge
fraze iskaza utivosti, a zavrava bez posebnih zakljunih fraza uobiajenih
za bujuruldije i druge slubene dokumente. Cijeli tekst ukke predstavlja
obrazlaganje odreenog pitanja i problema. Na kraju sadri kratku naredbu o
poduzimanju potrebnih mjera.
ukka koja se ovdje navodi ima sasvim pojednostavljen elkab, iako ukke
uobiajeno sadre elkabe kao to su: devletl, atfetl, mrvvetl melhimem efendim hazretleri i slino tome.205
Hamiyyetl be
Poinje s ...Bosna eyletinde kin tahmshneler imdiye kadar nizm
vechyle idre olunmayup...
Zavrava s ...toz kahve alup satmak zere mezkr toz kahvenin yan
rusm-i tahmshnenin tlibleri celb ve keyfiyyetin ifdesiyle bil-muzyede
karr eden bedel ve tlibiyle keflinin isim ve hretinin seran ve cilen
bi-mazbata bu tarafa ir- hussuna himmet eylemeleri siyknda ukka-y
mahssa tahrr ve tisyr olundu.
Fi 15 B sene 67
U okruglom malom peatu stoji: Muhammed Hayruddin
Vli-i eylet-i Bosna
GHB, A2244/TO: Valijina

ukka datirana 15. redepa
(12)67/16. maja 1851. god.
204 GHB, A2244/TO: ukka datirana 15. rebiul-evvela 1267/18. januara 1851. godine
Muhammeda Hajruddina, bosanskog valije, kojom se doputa da svaki trgovac moe
prodavati kahvu, ali da u svakom mjestu treba uspostaviti prionicu i izdati je na licitaciji
u zakup pod uvjetom da prenu kahvu moe prodavati za etiri groa skuplje po jednoj
oki.
205 Usporedi Mbahat Ktkolu, nav. dj., str. 233.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 57
57
10.1.2013 13:06:27
Azra Gado-Kasumovi
Summary
The function of the Ottoman governor (vali) in the
Bosnian eyalet and the documents he issued
The author analyses documents concerning valis and their deputies at
the level of eyalet and kadilik and the procedures for their appointment. She
stresses the fact that the term Bosnian vali as used in scholarly literature
is inadequate for describing the nature of the valis function or the system
in which he operated. The author insists on the following description: the
Ottoman vali working in the Bosnian eyalet. The author describes duties and
functions of the Ottoman vali in Bosnia, especially his role in the distribution
of timars.
In the second part of the article, the author describes the documents issued
by the Ottoman vali. Some documents are described from the point of view of
diplomatics, with a special emphasis placed on the tahvil of the timar letter.
In this regard, the author discusses timar tahvil and, more generally, the allotment of timars. She emphasizes differences between the valis berat for timar,
the tahvil letter for timar and the tahvil letter or berat tezkire, noting that very
few berats issued by the vali regarding the allotment of timars are recorded
in the Sarajevo court sijjils that were kept by the Ottoman mulla. The reason
for this is the fact that circulation and rotation of timars were very intensive,
but the procedure envisaged for issuing sultanic berats was not implemented.
It is clear that in the 18th and the first half of the 19th century, there was no
time for the regular implementation of procedures for obtaining berats due to
constant warfare, which no longer had an offensive, but more of a defensive
character. This development paved the way for an unchecked administration
of timars and abuse in allotting timar revenues. The result was a weakening
of the foundations of military strength and administration of the frontier province and serhat that Bosnia was and, hence, of the Empire itself.
58
anali 12.indb 58
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:28
28-74(497.6Tuzla)"1644/1645"(094)
Nihad Dostovi
DVA DOKUMENTA IZ TUZLANSKOG SIDILA

IZ 105455 H. G./164445. GODINE U GAZI
HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI
Saetak
U ovom je radu data transliteracija, prijevod i detaljna analiza dvaju vanih
dokumenata upisanih u Tuzlanski sidil iz 164445. godine. Sidil se uva u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu u ostavini Osmana Asaf-ef. Sokolovia. Prvi
dokument tretira pretvaranje seoskog mesdida u Miriini u duma-namaz damiju.
Taj dokument prua potpunu sliku slubenog postupka pretvaranja jednog mesdida
u duma-namaz damiju. U radu su analizirani vjerski, politiki i drutveni razlozi
tog pretvaranja. Utvreno je da je pretvaranje tog mesdida u duma-namaz damiju
imalo vie razloga ali je vjerovatno najvaniji razlog bila potreba da se ojaa ortodoksni islam meu seoskim stanovnitvom toga kraja u kojem se ve u to doba susreu
tragovi hamzevijskog heterodoksnog tarikata. Drugi je dokument interesantan iz vie
razloga. Prvo, on svjedoi o agrarnim sporovima izmeu viih spahija zaima i gradskih elita koje su se nastojale domoi trino iskoristivih agrarnih zemalja u blizini
gradskih naselja i rijenih luka. Drugo, on prua potpuno nove, detaljne i znaajne
podatke o razvoju Brkog kao gradskog naselja u prvoj polovini 17. stoljea. Tree,
dokument sadri detaljnu listu svjedoka. Svjedoci su u tom dokumentu bili 21 graanin Tuzle. Analizom te liste svjedoka dolo se do novih podataka o historiji Tuzle
u prvoj polovini 17. stoljea. Predloena je nova datacija Behram-begova vakufa u
Tuzli, za koji se u radu smatra da je nastao u prvoj polovini 17. stoljea. Generalno,
rad nastoji skrenuti panju na metodoloki pristup sidilima putem detaljne analize
pojedinanih upisa u njima. Takva analiza moe pruiti nova i iroka saznanja.
Kljune rijei: Tuzlanski sidil, Gazi Husrev-begova biblioteka, 17. stoljee, Miriina, Brko, duma-namaz damija, ifluenje, kasaba
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu uva se nepotpun sidil
tuzlanskog kadije iz 164445. godine. U tu biblioteku sidil je dospio kao dio
velike zbirke Osmana Asaf-ef. Sokolovia. Gazi Husrev-begova biblioteka
posjeduje, zapravo, dva velika fragmenta tog sidila i oni se vode pod zajednikim inventarnim brojem A3726/TO. Uzeto zajedno, dva fragmenta imaju
69 listova. U arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli uva se manji fragment istog
sidila, ustupljen arhivu od biveg vlasnika Osmana Asaf-ef. Sokolovia. Taj
fragment ima 5 listova i vodi se pod brojem 47. Sidil je pisan osmanskim
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 59
59
10.1.2013 13:06:28
Nihad Dostovi
jezikom, uobiajenim pismom za takvu vrstu dokumenata, a format je takoer uobiajeni, tzv. defterski (oko 30x10 cm). Sidil je u prilino rasutom
stanju, upisi ne idu hronoloki i ima dosta lakuna u tekstu, ali radi se o veoma
vanom sidilu. To je najstariji sauvani sidil ne samo za Tuzlu nego i za
cjelokupnu sjeveroistonu i istonu Bosnu, sve do Sarajeva. Nadalje, to je peti
po starini sauvani sidil u Bosni, jer su od njega stariji samo tri sarajevska
sidila iz 16. stoljea, koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, te
jedan mostarski koji se nalazio u Orijentalnom institutu do paljevine 1992.
godine. Osim grupe djelimino sauvanih mostarskih sidila koja je bila kompletna do 1992. godine i Jajakog sidila iz 169294, Tuzlanski sidil jedan
je od rijetko sauvanih sidila za Bosanski ejalet iz 17. stoljea. Za njega se
u nauci znalo ve ranije i u svojim su ga radovima koristili Osman Asaf-ef.
Sokolovi, Hamdija Kreevljakovi, aban Hodi i Adem Handi. U okviru
magistarskog rada pripremam kritiko izdanje i historijsku analizu svih triju
sauvanih fragmenata tog sidila.
Tokom obrade spomenutog sidila posebnu panju privukla su mi dva
dokumenta za koje mislim da donose mnogo novih podataka o historiji Tuzle,
tuzlanskog kraja i Bosanskog ejaleta u 17. stoljeu. Prvi dokument govori
o prevoenju mesdida u selu Miriina u nahiji Smolua u duma-namaz
damiju. Taj je dokument izuzetno vaan jer nam otkriva potankosti procesa
podizanja damija, ali nam isto tako ukazuje i na pojavu irenja damija iz
gradskih sredina u seoske. Drugi dokument govori o zemljinoposjedovnim
odnosima u okolici kasabe Brko. U samom dokumentu spominju se brojni
stanovnici kasabe Brko s imenima i zvanjima, pa je mogue rekonstruirati
strukturu kasabe Brko, od visoke uleme do sitnih zanatlija. Osim toga, dokument prua podatke o poecima ifluenja u Bosanskom ejaletu, o sukobima
oko zemlje izmeu pripadnika spahijskog reda i imunih graana te o razlici
u drutvenoj moi i bogatstvu izmeu zaima najviih spahija, s jedne strane,
te sitnih spahija s druge strane, itd.
U nastavku rada dajem transkripciju osmanskog teksta, prijevod na
bosanski jezik i historijsku analizu ovih dvaju vanih dokumenata.
60
anali 12.indb 60
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:28
Dva dokumenta iz Tuzlanskog sidila iz 105455 h. g./164445. godine

I
PRETVARANJE MESDIDA U MIRIINI U DAMIJU
Kritiko izdanje dokumenta:
Sarajevo, Gazi Husrev-begova biblioteka
Tuzlanski sidil 105455/164445, Acta Turcica A3726/TO
Ostavtina Osmana Asaf-ef. Sokolovia
Fol. 4b2
/1 dvetl-ut vel-kkm madenl-fal vel-kelm Mevln
Memleateyn s zde falh /2 tev-i ref-i Hmyn vl olca
malm ola ki mektb gnderp tat-i ada /3 vi Miriina nm aryede
mslimnlar ker olup velkin arye-i mezbrede cmi-i erf /4 olmayup
eyym-i it ve edt-i1 alt-i cuma ve deyn in bad olan /5 ar aryede
vi cmi-i erfe varup gelmekde kll sret ekp bir cmi-i /6 erfe
eedd itiyclar2 olmala ab- ayrtdan drende-i fermn- Hmyn
/7 Muarrem Bee nm kimesne arye-i mezbrede bin eyledgi mescid
kendi mlinden cuma olma /8 bbnda in-i Hmynum virilmek ricsna
ar eyledgi ecilden ol bbda in-i /9 Hmynum erzn lnmdur
buyurdum ki varduda gresiz ikr olunan mescid /10 cmi olmaa vsati
ve cematin da cumaya itiyclar olup cumaya lih ise /11 imdi
mescid-i mezbrde minber va idp eimme-i anefiyye rvnullhi tel
aleyhim /12 ecmen tarr3 grdkleri zre i met-i al-i cuma ve deyn
etdresin /13 yle bilesin almet-i erfe itimd lasn tarren f evit-i
ehr-i Reb /14 l-evvel sene-i erbaa ve amsn ve elf.
Be-medne-i Budun el-marse
Prijevod dokumenta
Uzoru kadija i sudaca, izvoru rjeitosti, gospodinu kadiji Dviju Tuzli
neka mu se njegova vrlina uvea! kada stigne uzvieno vladarsko pismeno
neka je znano sljedee: budui da si ti poslao pismo kako u selu po imenu
Miriina, koje je podruno tvom kadiluku, ima mnogo muslimana, ali da u
spomenutom selu nema asne damije te da su prisiljeni uvijek u zimskim
danima te za obavljanje duma-namaza kao i namaza za dva bajrama ii u
udaljenu asnu damiju koja se nalazi u drugom selu, te budui da oni na taj
nain doivljavaju svakojake tekoe, te da oni potrebuju u izrazitoj mjeri
1
2
3
Prema smislu, trebalo bi da ova ligatura glasi ili edvt ili ed-yi.
U originalu: .
U orig.: tahvr (?).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 61
61
10.1.2013 13:06:29
Nihad Dostovi
asnu damiju, te usljed toga to si ti podnio predstavku s molbom da se
udijeli moja vladarska dozvola u predmetu prevoenja u duma-namaz damiju mesdida koji je jedan od dobrotvora, nosilac asnog fermana, osoba
po imenu Muharem-baa podigao od vlastitih sredstava u spomenutom selu.
Kako je u vezi s tim moja vladarska dozvola blagoizvoljeno udijeljena, nareujem da kada stigne (ferman) svidite posao i ako spomenuti mesdid ima
dovoljno prostora da postane damija te pak ako njegov demat iskazuje
potrebu za obavljanjem duma-namaza te ako su iskreno predani klanjanju
duma-namaza4, neka sada u spomenutom mesdidu bude postavljen minber i
neka se odatle ini vaz i neka ti u skladu s onim kako su zapisali svi hanefijski
imami da je Allah Uzvieni zadovoljan sa svima njima! uini nju mjestom gdje se obavljaju duma-namaz i namazi za dva bajrama. Ovo uzmi na
znanje i povinuj se asnom znaku. Zapisano u srednjoj dekadi rebiul-evvela
godine hiljadu pedeset i etvrte.5
U Bogomtienom gradu Budimu
Analiza dokumenta
U Tuzlanskom sidilu za 105455. hidretsku godinu zaveden je prijepis fermana sultana Ibrahima (vladao 16401648)6 u vezi s pretvaranjem
mesdida u selu Miriina u tuzlanskom kraju u damiju (cuma cmi[i]),
odnosno u muslimansku bogomolju u kojoj e se obavljati duma-namaz te
namazi za dva bajrama, u kojoj e postojati propovjedaonica (minber) s koje
e se izgovarati vazovi (ube) u ime vladajueg sultana, kako nalau propisi
hanefijskog mezheba. Dokument je veoma znaajan jer pokazuje kompletnu
proceduru prelaska jednog mesdida u status damije. Vanost dokumenta
lei i u tome to se iz njegova teksta jasno vidi da su duma-namaz damije mogle biti podizane i u selima, a ne samo u gradskim naseljima. No, da
bi se dokument shvatio ne samo u okviru lokalne historije, nego i historije
Bosanskog ejaleta u 16. i 17. stoljeu te historije irenja islama i islamskih
institucija u Bosni, potrebno je neto rei o samom selu Miriina i o kraju u
kojem se ono nalazi.
Selo Miriina danas se nalazi u opini Graanica, na njezinoj istonoj
strani, prema Lukavcu. Selo je smjeteno na obalama rijeke Spree i njezinih pritoka. U osmanskom periodu selo je pripadalo Zvornikom sandaku
4
5
6
62
anali 12.indb 62
Sintagma cumaya lih ise moe se prevesti i kao: ako je mjesto podobno za obavljanje
duma-namaza, ali je takav prijevod manje vjerovatan.
1726. 5. 1644. godine
O njegovoj vladavini vidjeti: smail Hakk Uzunarl, Osmanl tarihi, III/1/II, Selimin
tahta kndan 1699 Karlofa andlamasna kadar, Trk Tarih Kurumu, Ankara, 2003,
na vie mjesta.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:29

i najvjerovatnije je osvojeno te pripojeno navedenom sandaku u razdoblju
14631476. godine.7 Vojno-administrativno, selo je bilo u sklopu nahije Smolua. Ta se nahija, prema Ademu Handiu, prostirala s lijeve strane rijeke
Gornje Tinje prema gradu Srebreniku. Jo prije 1528. godine svih njezinih 11
sela bila su nastanjena vlakim stanovnitvom.8 Sudski-administrativno, selo
Miriina i nahija Smolua su od ezdesetih, odnosno sedamdesetih godina 15.
stoljea do 1572. godine pripadali kadiluku Zvornik.9 U razdoblju 157274.
godine nahija Smolua je, s jo nekim nahijama, izdvojena iz kadiluka Zvornik i uklopljena u novonastali kadiluk Dvije Tuzle, odnosno Gornje i Donje
Tuzle (Memleateyn).10 Dakle, u vrijeme pretvaranja seoskog mesdida u
Miriini u damiju, 1644. godine, selo je ve oko sedamdeset godina bilo dio
Tuzlanskog kadiluka pa je razumljivo da je kadija Dviju Tuzli bio, to se tie
lokalnih sudsko-administrativnih organa uprave, najodgovorniji u navedenom
procesu.
Oko 1533. godine u nahiji Smolua u sandaku Zvornik, selo Miriina
bilo je na timaru nekog Alija. Selo je, kao poreski optereeno, popisano s
dvanaest muslimanskih kua, pet neoenjenih muslimana, devetnaest hrianskih kua, osam neoenjenih hriana i osam batina. Uivalac timara Ali
priteavao je prihod od 5.000 aki godinje.11 Historija sela postaje razumljiva
kada se u obzir uzme historija nahije i cijelog regiona, posebno s obzirom na
etnika kretanja. U nauci je ve odavno uoeno da su se na irem podruju
sjeveroistone Bosne od sedamdesetih godina 15. stoljea pa do kraja 16.
stoljea, s obzirom na demografsku i etniku historiju, odigrala najmanje tri
vana procesa. Prvi od tih procesa bio je postepeno ali sigurno marginaliziranje katolianstva; drugi je proces bio prihvatanje islama meu lokalnim
slavenskim stanovnitvom, u kojem su uestvovali pripadnici i Crkve bosanske i Katolike i Pravoslavne crkve, ali ne uvijek i na svakom mjestu istim
intenzitetom; trei proces bio je naseljavanje Vlaha12 iz dinarskih krajeva,
7
8
9
10
11
12
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 2740;
Jelena Mrgi, Severna Bosna 1316. vek, Istorijski institut, Beograd, 2008.
Adem Handi, nav. dj., str. 107. Up. Istanbul, Babakanlk Osmanl Arivi (BOA), Tapu
Tahrir Defterleri, 405, fol. 5356.
Ibid, str. 55.
Ibid, str. 5657.
Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine), priredio Adem Handi,
Graa, Knjiga XXVII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 22, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Srpska Akademija nauka i umetnosti, Sarajevo, 1986, str. 154.
Jo o nahiji Smolua vidjeti: nav. dj., str. 103, 104, 147, 154, 200202. i 204208.
U ovom radu prihvaeno je kao relevantno miljenje najveeg strunjaka za historiju balkanskih Vlaha u srednjem vijeku Ivana Boia. Prema Boiu, balkanski Vlasi zadrali
su svoj poseban etniki karakter najmanje do kraja 16. stoljea. Up. Ivan Boi, poglavlja
u djelu Istorija Crne Gore, II/2, Istorijski institut, Titograd, 1970.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 63
63
10.1.2013 13:06:29
Nihad Dostovi
ali i iz Smederevskog sandaka, na teritorije sjeveroistone Bosne u trouglu
Maglaj Tuzla Zvornik.13
Za razjanjenje sluaja koji tretira analizirani dokument potrebno je
osvrnuti se u pretenoj mjeri na dva od navedenih fenomena: doseljavanje
Vlaha i prihvatanje islama meu lokalnim stanovnitvom. Podaci sauvani u
popisnim defterima za Bosanski i Zvorniki sandak iz druge polovine 15. i
prve polovine 16. stoljea dokazuju da se na teritoriji sjeveroistone Bosne
u tom periodu u velikoj mjeri, kao to sam ve istakao, naseljavaju Vlasi iz
dinarskih podruja Stare Hercegovine i Crne Gore, ali i iz Smederevskog
sandaka. Kanun maglajskih Vlaha zaveden je u detaljnom popisu Bosanskog
sandaka iz 1489. godine, a u njemu se za maglajske Vlahe veli: To su Vlasi
koji su doli sa strane.14 U istom kraju i u priblino isto vrijeme naselila se i
druga grupa dinarskih Vlaha, Vlasi Banjani.15 Prema Ademu Handiu, samo
u Maglajskoj nahiji do 1485. godine nastanilo se oko 800 vlakih domainstava.16 Drugu poznatu starohercegovaku vlaku grupu, Vlahe Rudinjane17,
nalazimo na podruju Teoaka.18 Sline etnike promjene uoljive su na
teritoriji cjelokupnog Zvornikog sandaka te drugih dijelova sjeveroistone
Bosne podrunih Bosanskom sandaku.19 Sasvim je razumljivo da su se i
etnika kretanja u nahiji Smolua razvijala po istom kljuu.
Nahija Smolua, sa svojih 11 sela, bila je jo prije 1528. godine potpuno
naseljena vlakim stanovnitvom. Vlasi su tamo brojali 243 domainstva i
323 pridruena lana (tbi).20 Jedno od tih vlakih sela bilo je i selo Miriina.
Tu se uvia proces prelaska vlakog stanovnitva s bisesilnog transhumantnog stoarstva, odnosno pokretnog ivota u skladu sa sezonskim stoarskim
kretanjima od ljetnih prema zimskim ispaama, na sjedilaki ratarski ivot.
13
14
15
16
17
18
19
20
64
anali 12.indb 64
Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, u: Prilozi

za orijentalnu filologiju, XVIXVII, 196667, str. 548; Adem Handi, Tuzla i njena
okolina u XVI vijeku, str. 78162.
Kanuni i kanun-name (za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i
Skadarski sandak) iz XV i XVI vijeka, sv. 1, priredili B. urev i dr., Orijentalni institut,
Sarajevo, 1957, str. 1314; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 9697.
Radi se o dobro poznatom starohercegovakom katunu, a kasnije plemenu. Up. I. Boi,
poglavlja u djelu Istorija Crne Gore, II/2.
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 98.
O Vlasima Rudinjanima vidjeti: Jevto Dedijer, Bileske Rudine: antropogeografska
ispitivanja, Srpski etnografski zbornik, 5, Naselja srpskih zemalja, 2, Srpska kraljevska
akademija, Beograd, 1903; Wayne S. Vucinich, A study in social survival: The katun in
Bilea Rudine, University of Denver, Graduate School of International Studies, Denver,
1975.
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 99.
Ibid, str. 93116.
Ibid, str.107.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:30

Iako je to stanovnitvo postalo sjedilako i ratarsko, ono je i dalje zadralo
pravno-administrativni status vlakog stoarskog povlatenog stanovnitva.
To je stanovnitvo igralo vanu ulogu u osmanskom prodoru prema Slavoniji
i Ugarskoj. Meutim, nakon 1528. godine, jednom odlukom velikog vezira
Ibrahim-pae (u. 1536) ono je izgubilo povlateni vlaki status i svedeno je na
obinu raju. To nije bila mudra odluka, jer se velik dio tog stanovnitva nije
mogao pomiriti s takvom vrstom socijalne i imovinske degradacije. Upravo
se od tog vremena zapaaju sve brojniji sluajevi raznih vlakih prebjega iz
osmanskih krajeva u habsburke i mletake teritorije (Vlasi, uskoci, prebjezi,
martolosi, predavci, Bunjevci i dr.). U Bosanskom sandaku vlake privilegije, usljed velikog nezadovoljstva tamonjih Vlaha, vraene su Vlasima Bosne
defterom iz 154042. godine, dok su u Zvornikom sandaku povlastice
vraene samo djelimino i svele su se, praktiki, na ouvanje ustanove kneza,
koji od vlakog glavara postaje glavar lokalne hrianske samouprave.21
U toj razlici u drutvenoj sudbini i drutvenom razvoju Vlaha u Bosanskom sandaku, s jedne strane, i Vlaha u Zvornikom sandaku, s druge strane,
treba traiti odgovore i objanjenja za neke specifinosti prihvatanja islama
u Zvornikom sandaku, pa samim tim i u nahiji Smolua te u selu Miriina.
Adem Handi je utvrdio da se ve do 1528. godine stepen prihvatanja islama
meu Vlasima u pojedinim nahijama Zvornikog sandaka i s jedne i s druge
obale Drine kretao izmeu 18% i 63%.22 Ve sam naveo podatak da je 1528.
godine stanovnitvo nahije Smolua, u kojoj se nalazilo selo Miriina, imalo
243 domainstva i 323 pridruena lana (tbi). Meutim, od tog ukupnog
broja stanovnitva bilo je 68 muslimanskih domainstava s 80 pridruenih
lanova (tbi).23 To je iznosilo 28% ukupnog stanovnitva te nahije. I Adem
Handi i Nedim Filipovi skrenuli su panju na fenomen prihvatanja islama
meu Vlasima u Zvornikom sandaku. Oito je da je to vlako stanovnitvo
intenzivno prihvatilo islam u periodu od 1525. do 1605. godine, s tim da je
najvei intenzitet tog procesa bio u prvom razdoblju 15281548. godine.24 I
Adem Handi i Nedim Filipovi zapazili su da se prihvatanje islama u Zvornikom sandaku nije svodilo na pripadnike sitne srednjovjekovne bosanske
21
22
23
24
Emilije Laszowski, Monumenta Habsburgica, II, JAZU, Zagreb, 1916, na vie mjesta;
Vladislav Skari, Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni, u: Glasnik
Zemaljskog Muzeja, XXX, 1918, str. 219266; Risto Jeremi, O poreklu stanovnitva
tuzlanske oblasti, u: Godinjak geografskog drutva, sv. VIIVIII, 1922, str. 141157;
fra. Dominik Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Hrvatski pontifikalni povijesni institut, Rim, 1967, na vie mjesta; Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj
Bosni u XV i XVI vijeku.
Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, str. 18.
Ibid, str. 20.
Ibid, str. 2122; Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu,
Teanj, 2005.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 65
65
10.1.2013 13:06:30
Nihad Dostovi
vlastele, ostale lanove Crkve bosanske i, u manjoj mjeri, katolike iz redova
upnog stanovnitva. Prihvatanje islama za Vlahe Zvornikog sandaka, kako
je zakljuio Nedim Filipovi, bio je najsigurniji i najjednostavniji nain da
ouvaju stare povlastice te da steknu nove.25
Dinamika razvoja procesa prihvatanja islama u nahiji Smolua potvruje
tu tezu. Ve 1533. godine nahija Smolua, i dalje upisana s 11 sela i jednom
naseljenom mezrom (sijalite), brojala je ukupno 470 domainstava i 113 inokosnih punoljetnih mukaraca (mcerred). Od toga je na muslimane otpadalo
144 domainstva i 12 inokosnih punoljetnih mukaraca. Dakle, za otprilike 5
godina postotak muslimanskog stanovnitva navedene nahije porastao je na
30,6%.26 Jedan od najvanijih izvora za historiju Zvornikog sandaka u 16.
stoljeu jeste opiran popis sandaka iz 1548. godine.27 Ovaj je popis proveo
poznati nazir Hasan, sin Jusufov iz Foe, nadglednik carskih mukata u Bosni
i vakif Alada-damije u Foi.28 Prema tom popisu u nahiji Smolua i dalje
nalazimo 11 sela, ali se broj stanovnika popeo na 512 domainstava i 98 inokosnih punoljetnih mukaraca (mcerred). Od toga su bila 204 muslimanska
domainstva i 97 inokosnih punoljetnih mukaraca. Prema tome, postotak
muslimanskog stanovnitva popeo se na 40%.29
Detaljne studije mikroregiona najvjerovatnije e potvrditi da se taj stepen
porasta muslimanskog stanovnitva u odnosu na cjelokupno stanovnitvo
nahije nastavio i u drugoj polovini 16. stoljea. To indirektno potvruju rezultati Nedima Filipovia o stalnom rastu broja muslimana u Zvornikom sandaku. I dokument koji se analizira u ovom radu potvruje da je selo Miriina
sredinom 17. stoljea imalo muslimansku veinu, s tim da je vrlo vjerovatno
da su muslimani bili, zapravo, jedini stanovnici ovog sela. Osim faktora koje
je naglasio Nedim Filipovi za cijeli Zvorniki sandak, valja napomenuti da
je Adem Handi pretpostavio da je jedan od preduvjeta visoke stope prihvatanja islama u Smolui i u nekim drugim nahijama Zvornikog sandaka u
16. stoljeu bila injenica to u Smolui i nekim drugim nahijama iz te grupe
nije upisana niti jedna hrianska vjerska ili kulturna ustanova.30 Na osnovu
svega iznesenog, moe se pretpostaviti s velikom vjerovatnoom da je selo
Miriina, kao i sva nahija Smolua, ulo u 17. stoljee s muslimanskom vei25
26
27
28
29
30
66
anali 12.indb 66
Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Teanj.

BOA, Tapu Tahrir Defterleri, Istanbul, . 260; Adem Handi, Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, u: Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVIII,
1970, str. 141196; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 9.
O naziru Hasanu i njegovoj zadubini: Andrej Andrejevi, Alada damija u Foi, Institut
za istoriju umetnosti, Beograd, 1972.
Ibid, str. 36. Ostale nahije s tog spiska bile su: Sokol, Jasenica, Srebrenik i Zavr.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:31

nom, koja je mogla biti i apsolutna, a sigurno su neka naselja bila iskljuivo
muslimanska.
Meutim, kako analizirani dokumenti jasno pokazuju, u nekim selima,
kakvo je Miriina, uprkos veini muslimanskog stanovnitva nisu postojale
razvijenije islamske vjerske institucije, kao to su damije i medrese, dok vjerovatno u nekim selima nisu postojale ni osnovne vjerske kulturnoobrazovne
institucije, kao to su mesdidi i mektebi. Do sredine 17. stoljea stanovnitvo
Miriine poelo je osjeati tu situaciju kao teak problem, a u tome je nalo
i podrku drave i njezinih centralnih i lokalnih vlasti. U selu se pojavila
potreba i spremnost da se izgradi mesdid i da se za njega zatrai zvanino
prevoenje u status duma-namaz damije. Radilo se o kompliciranom i
hijerarhijski strukturiranom procesu u potpunosti vidljivom iz dokumenta
koji objavljujem. U nastavku rada analiziram podatke tog dokumenta u vezi
s pretvaranjem mesdida u Miriini u damiju.
Dokument je ferman sultana Ibrahima, izdat krajem maja 1644. godine.
Iako je dokument ferman, on nije sastavljen na divanu u Istanbulu, nego u
kancelariji Budimskog beglerbega. Beglerbeg od Jedrena i Sofije, odnosno
paa od Rumelije, te beglerbeg od Budima, odnosno paa od Unurovine, bili
su dva najznaajnija namjesnika u Rumeliji, s rangom vezira. Kao takvi oni
su imali pravo izdavati fermane na osnovu sultanskih vlastorunih pisama
(a-i Hmyn).31 Budimski beglerbeg je esto bio vii autoritet ne samo
za sandakbegove Smederevskog i Zvornikog sandaka nego i za beglerbegove Bosanskog ejaleta.32 Osim toga, Zvorniki sandak je bio vaan izvor
prihoda iz kojih su isplaivane plae tvravskih posada po osmanskoj krajini
u Ugarskoj, odakle su regrutirane spahije i lanovi drugih vojnih odreda na
slubi u Ugarskoj, zatim je to bio i kraj odakle su odlazili ljudi na specijalne
slube i kuluke (npr. cerer) po ugarskim gradovima i tvravama itd. Ovo
se odnosilo i na kadiluk Dvije Tuzle kao sastavni dio Zvornikog sandaka.33
31
32
33
Anton von Gvay, Versuch eines chronologischen Verzeichnisses trkischen Statthalter

von Ofen, u: Der sterreichische Geschichtsforscher, 2, 1841; Hazim abanovi,
Bosanski paaluk, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1959; smail
Hakk Uzunarl, Osmanl devletinin bahriye ve merkez tekilt, 3. bask, Trk Tarih
Kurumu, Ankara, str. 112, 192. i 195.
Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea, u: Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XI, 1960, str. 173224; Adem Handi, Zvornik
u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, na vie mjesta; Adem Handi, Tuzla i njena okolina
u XVI vijeku, str. 59.
O tome detaljnu i raznovrsnu grau sadri Tuzlanski sidil u kojem je zaveden i dokument koji objavljujem i analiziram. Kritiko izdanje cjelokupnog sauvanog sidila te
njegova diplomatika i historijska analiza predmet su mog magistarskog rada koji pripremam na Istanbulskom univerzitetu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 67
67
10.1.2013 13:06:31
Nihad Dostovi
Zato je sasvim razumljivo da se za razne sluajeve zavedene u ovom
sidilu kao vie administrativne instance navode budimski beglerbeg i njegov
divan, iako se u vezi s brojnim drugim pitanjima u sidilu navode takoer
Bosanski divan34 i valija Bosne kao vie vojno-administrativne instance u
odnosu na kadiluk Dvije Tuzle te njegove nahije. Tako je kadiluk Dvije Tuzle,
kao i cjelokupan Zvorniki sandak, bio u administrativnoj sferi i budimskog
i bosanskog beglerbega. Meutim, u tom kompliciranom odnosu postojale su
odreene hijerarhijske razlike. Iz brojnih izvora jasno se vidi da je budimski
beglerbeg, sve do pada te pokrajine i grada Budima u ruke Habsburga 1686.
godine, imao stvarni vei znaaj nego bosanski beglerbeg. injenica da je
putem njegova divana rjeavano pitanje pretvaranja jednog seoskog mesdida
u kadiluku Dviju Tuzli u damiju potvruje koliko je Osmansko carstvo smatralo vanim takve sluajeve, te koliko je za njih bila vana vjerska ustanova
damije u kojoj se odravaju hutbe i klanjaju bajram-namazi. Simptomatino
je da u ovom sluaju Bosanski divan i bosanski beglerbeg nisu imali nikakvu
rije, barem prema sauvanim i raspoloivim izvorima.
Za podizanje damije ili pretvaranje postojeeg mesdida u damiju bila
je potrebna izriita pismena sultanska dozvola.35 Razlog tome jeste to to
se hutba donosila u damijama u ime sultana kao vrhovnog imama Islamske zajednice (imm- mme-yi mslimn), te je tako vaz, uz pravo kovanja
novca, bio glavni simbol i izraz neijeg suvereniteta.36 U naem dokumentu
za takvu pismenu sultansku dozvolu upotrebljava se izraz in-i Hmyn,
dok se u nekim izvorima iz 16. stoljea za takav dokument koristi izraz
34
35
36
68
anali 12.indb 68
O Bosanskom divanu vidjeti: Hazim abanovi, Bosanski divan, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, XVIIIXIX, 196869, str. 945.
Colin Imber, Ebus-Suud: The Islamic Legal Tradition, Edinburgh University Press,
Edinburgh, 1997, str. 6567; Glr Necipolu, The Age of Sinan. Architectural Culture
in the Ottoman Empire, Princeton University Press, Princeton and Oxford, 2005, str. 47,
56. i drugdje.
Tako osmanski hroniar bonjakog porijekla Ibrahim Peevi (brhm-i Peev, u. oko
1649) u opisu jednog sukoba oko ranga izmeu krimskog hana Gazi Giraj-hana i velikog vezira Koda Sinan-pae, koji se odigrao u taboru osmanskog ugarskog pohoda 5.
8. 1594. i u kojem je Sinan-paa pokuao sebe izjednaiti u privilegijama s vladarom
kakav je krimski han, kae da je svaki veliki vezir sveopi opunomoenik sultanov, dok
je krimski han ipak neto vie od njega jer je on pravi vladar u ije se ime donosi hutba
po damijama te u ije se ime kuje novac (Serdar byk bir padiahn mutlak vekili
ve baveziri ise han da dorudan doruya kendi adna para bastran ve hutbe okutan
bir hkmdardr); Peevi brahim Efendi, Peevi Tarihi, II, haz. prof. dr. Bekir Stk
Baykal, Kltr Bakanl, Ankara, 1992, str. 139. Jo o damiji kao simbolu suvereniteta
i upravno-pravnoj dimenziji njezine funkcije u islamskim dravama: Baber Johansen,
The all-embracing town and its mosques: al-mir al-jmi, u: Revue de lOccident
musulman et de la Mditerrane, XXXII, 1982, str. 139161; Glr Necipolu, The Age
of Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, na vie mjesta.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:32

iczet-i Hmyn.37 To je opis upravno-pravne i politiko-drutvene sutine
takvog dokumenta, a ne ime neke diplomatike (pod)vrste. Diplomatiki,
takva pismena dozvola sastojala se iz sultanova vlastorunog pisma (ha-
Hmyn), na osnovu kojeg su centralni divan ili ugledni pokrajinski divani, gdje su stolovali beglerbezi sa stepenom vezira (Budim, Kairo, Bagdad,
itd.) izdavali zvaninu pismenu sultansku zapovijest (fermn, km, emr,
najee s epitetima erf i Hmyn).38 Beglerbezi s rangom vezira mogli su
izdavati takve fermane na temelju sultanskog vlastorunog pisma zato to se
u osmanskoj politikoj teoriji i praksi smatralo da su veziri opunomoenici
(vekl) sultana s velikim vezirom kao sultanovim sveopim opunomoenikom (vekl-i mula). Na njih su bili preneseni neki sultanovi prerogativi,
pa i pravo izdavanja dokumenata, posebno fermana i berata, u ime sultana.39
Uzgred napominjem da su osmanski pravni, drutveni i politiki teoretiari
smatrali da za ulogu velikog vezira kao sveopeg vladarskog opunomoenika
postoji kuranski prauzor: opis odnosa Musaa, a. s., i njegova brata Haruna
u suri -H, Kurn XX: 2930 (...wa-al-l wazran min ahl // Hrna
ah...). Osim Haruna, kao prauzore vjernih vezira posvjedoene u Kuranu
i ostaloj islamskoj tradiciji osmanski pisci su isticali Jusufa, a. s., i Asafa,
vezira Sulejmana, a. s.40
Iz analiziranog dokumenta vidi se da je podnoenje molbe za podizanje
damije, odnosno za zvanino pretvaranje nekog ve postojeeg mesdida u
pravu damiju zahtijevalo zvanian proces popraen pisanim dokumentima.
37
38
39
40
Glr Necipolu, The Age of Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, str.
56, citira dokument Selima II iz 1570. u kojem se spominje izraz iczet-i Hmyn. Up.
BOA, Mhimme Defterleri, XIV, stanbul, str. 430, 609, 22 Cumd-l-l 978. H.
O diplomatikim vrstama ha- Hmyn i fermn: Mbahat S. Ktkolu, Osmanl
belgelerinin dili, Kubbealt Akademisi ve Sanat vakf, stanbul, 1994.
O tome, osim Peevijina svjedoanstva citiranog u napomeni 36, jo vidjeti: Abdlkadir
zcan, Ftihin tekilt kanunnmesi ve nizam- lem iin karde katli meselesi,
u: EF Tarih Dergisi, XXIII, 1982, str. 756; Mbahat S. Ktkolu, Ltfi Paa
safnmesi, u: Prof. dr. Bekir Ktkoluna Armaan, EF Tarih Aratrma Merkezi,
stanbul, 1991, str. 4999, posebno na str. 6263, 6768. i 77; Halil nalck, Suleyman
the Lawgiver and Ottoman Law, u: Archivum Ottomanicum, I, 1969, str. 105138; Halil
nalck, Comments on Sultanism: Max Webers Typification of the Ottoman Polity, u:
Princeton Papers in Near Eastern Studies, I, 1992, str. 4972; Pl Fodor, State, Imperial
Council, Grand Vizier: Change in the Ottoman Ruling Elite and the Formation of the
Grand Vizieral Telhs, u: Acta Orientalia Academiae Scientiarum Hungaricae, XLVII,
1994, str. 6785; Pl Fodor, The Grand Vizieral Telhis: A Study in the Ottoman Central
Administration 15661656, u: Archivum Ottomanicum, XV, 1997, str. 137188.
O tome govori gotovo svaki spis iz osmanske politike i drutvene teorije pa bi navoenje
specifinih mjesta ne samo zauzelo previe mjesta, nego bi bilo i izlino. Radi se o opem
mjestu osmanske misli.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 69
69
10.1.2013 13:06:32
Nihad Dostovi
U tom procesu, jasno je iz naeg dokumenta, kljunu ulogu na terenu
imao je kadija onog kadiluka kome je bilo podruno mjesto u kojem se budua damija trebala nalaziti. Kadija je morao Visokoj porti, odnosno vanim
pokrajinskim divanima, koji su priteavali neke prerogative centralnog divana, uputiti zvanino pismo (mektb) i uz njega zvaninu predstavku sultanu
(ar) s obrazloenjem zato bi negdje trebalo podii novu damiju ili zato bi
negdje trebalo postojei mesdid prevesti u vii rang duma-namaz damije.
Vrlo je vano napomenuti da su Osmanlije razlikovali zvaninu predstavku
podanik41 sultanu u nekoj stvari koja se smatrala vanom za ovosvjetski
islamski poredak (nim- lem in) i korisnom za cjelokupnu muslimansku
zajednicu (malaat-i mmet-i mslimn in). Takve su se predstavke nazivale ar, dok su se predstavke u vezi s linim pitanjima podanik nazivale
ar- l~ar-u-l (bos. arzuhal). Tu se radilo o dvjema razliitim vrstama
dokumenata, kako je ve ustanovljeno u najpouzdanijoj strunoj literaturi42, s
razliitom svrhom i funkcijom, te ih ne bi trebalo mijeati. Iako je iz dokumenta u Tuzlanskom sidilu jasno da je vakif mesdida bio neki Muharem-baa,
predstavku (ar) o pretvaranju mesdida koji je ta osoba uvakufila podnio
je kadija Dviju Tuzli, uz svoje zvanino pismo (mektb) Budimskom divanu
(...Memleateyn s mektb gnderp ab- ayrtdan drende-i
fermn- Hmyn Muarrem Bee nm kimesne arye-i mezbrede bin
eyledgi mescid kendi mlinden cuma olma bbnda in-i Hmynum
virilmek ricsna ar eyledgi ecilden...).
Sa zvaninim pismom kadije i zvaninom predstavkom u vezi s javnim
poslom od ope koristi za muslimansku zajednicu Muharem-baa se morao
uputiti na Budimski divan. Tamo mu je na temelju podnesenih dokumenata
izdat sultanski ferman kojim mu se izriito pismeno dozvoljava da se njegov
uvakufljeni mesdid pretvori u damiju (ol bbda in-i Hmynum erzn
lnmdur). Podnoenje predstavki i dobijanje dozvola podrazumijevalo
je ne samo putne trokove nego i plaanje administrativnih taksi za dokumentaciju na osnovu koje se dobijala dozvola, kao i za samu dozvolu u vidu fermana. Tako je za poznatu Ali-painu damiju u Sarajevu, podignutu u periodu
15591561. u ime tada ve umrlog Ali-pae, plaeno 32 ake, a za izdavanje
fermana (dozvole) dato je 38 aki.43 Sigurno je da je Muharem-baa morao
41
42
43
70
anali 12.indb 70
Tu se pod podanikom podrazumijevao svako osim sultana, od najobinijeg rajetina pa sve

do velikog vezira i lanova sultanove porodice (ene, konkubine, djeca...).
Halil nalck, ikayet hakk: Ar-i l ve arz-i maarlar, u: Osmanl Aratrmalar,
VIIVIII, 1988, str. 3354; Claudia Rmer, Osmanische Festungsbesatzungen in Ungarn
zur Zeit Murad III, AW, Wien, 1995.
56, citira Istanbul, Topkap Saray Mzesi Arivi, D. 548 1, fol. 2b. Glr Necipolu je,
na temelju dva deftera iz Arhiva Muzeja Topkapi Saraja (TSA D. 548 1, D. 3902) neoANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:33

platiti taksu kada mu je izdat ferman na Budimskom divanu, ali je isto tako
sigurno da je i ozvanienje arza u sudnici kadije Dviju Tuzli podrazumijevalo
i plaanje potrebne takse. Meutim, u nedostatku izvora ne moemo utvrditi
da li je tu taksu platio vakif Muharem-baa ili muslimansko stanovnitvo sela
Miriine kao zajednica vjernika.
U dokumentu za prevoenje mesdida u Miriini koji je uvakufio Muharem-baa navedeni su sljedei razlozi:
a)
muslimansko stanovnitvo sela Miriine je brojno (Miriina nm
aryede mslimnlar kesr olup);
b) usljed nedostatka damije u Miriini, stanovnitvo je prisiljeno klanjati duma-namaz i bajram-namaze u damiji drugog udaljenog sela, pa ak i
u zimsko doba (eyym-i it ve edt-i alt-i cuma ve deyn in bad olan
ar aryede vi cmi-i erfe varup gelmekde);
c)
zbog toga muslimansko stanovnitvo Miriine stalno doivljava
velike tekoe prilikom nastojanja da redovno obavlja namaze u bogomolji
(kll sret ekp);
d) sve to pokazuje da muslimansko stanovnitvo Miriine ima veliku
potrebu da mu se dozvoli da posjeduje duma-namaz damiju u svom selu (bir
cmi-i erfe eedd itiyclar olmala).
Slini razlozi spominju se u brojnim sauvanim sultanskim dozvolama
za podizanje novih damija i za pretvaranje postojeih mesdida u damije. I
osmanski dokumenti drugih diplomatikih vrsta u vezi s tom problematikom
(valijske bujuruldije, valijska pisma, kadijska pisma, zvanine predstavke,
privatne predstavke, vakufname itd.) navode iste ili sline razloge.44 U gotovo
44
borivo utvrdila da je graditelj Ali-paine damije u Sarajevu bio neki mimar Ferhad, sin
Abdullahov, koji je poslat u Sarajevo 1559. godine da gradi Ali-painu damiju. On je, s
velikom vjerovatnoom, mogao biti graditelj i sarajevske Ferhadije. Trokovi izgradnje
Ali-paine damije u Sarajevu iznosili su 432.997 aki. Up. Glr Necipolu, The Age of
Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, str. 562. i 565566. Kako je odavno
utvreno u sekundarnoj literaturi da patronim Abdullah obino oznaava nemuslimansko
porijeklo osobe, te kako je takoer utvreno da je u 16. stoljeu najvei broj umjetnika
i zanatlija koji su radili za Visoku portu bio nalaen meu ademioglanima djeacima
uzetim u devirmu, moe se pretpostaviti, ali ne i definitivno dokazati, da je mimar
Ferhad bio naeg nemuslimanskog porijekla. Poznavanje bosanskog jezika sigurno mu
je olakavalo nadgledanje graditeljskih radova jer se takoer zna da su u mnogim radovima na monumentalnim arhitektonskim graevinama iz 16. stoljea u Bosni uestvovali
domai zidari i drugi majstori. Definitivan odgovor na pitanje o porijeklu mimara Ferhada
mogla bi pruiti budua istraivanja osmanske arhivske grae. O Ali-painoj damiji
u Sarajevu vidjeti: Andrej Andrejevi, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u
Jugoslaviji, Balkanoloki institut SANU, Beograd, 1984, str. 50; Behija Zlatar, Zlatno
doba Sarajeva (XVI stoljee), Svjetlost, Sarajevo, 1996, str. 181182. i 233.
Glr Necipolu, The Age of Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, str. 57,
citira Istanbul, Topkap Saray Mzesi Arivi, E. 463/1, napisan Zl-hicce 962. H.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 71
71
10.1.2013 13:06:33
Nihad Dostovi
svim tim dokumentima kao osnovni argument navode se tekoe obavljanja
duma-namaza i bajramskih namaza u udaljenoj damiji u vrijeme zime i
drugih vremenskih neprilika. U predstavkama u kojima je traeno da se odreeni mesdid prevede u vii status damije kao glavni formalni argument za
to navoeno je vienje injenice da je predmetni mesdid odgovarajui za
postavljanje minbera i obavljanje duma-namaz u njemu.
Sultan je pozitivno odgovorio na ovu molbu. Mesdid je zvanino proglaen damijom i ferman o tome dat je u ruke vakifu mesdida Muharem-bai.
Ipak, ferman je glasio na kadiju Dviju Tuzli, a Muharem-baa je bio samo
donosilac fermana. U fermanu se istie da kadija mora voditi rauna o tome
da je dozvola izdata izriito pod uvjetom da Muharem-bain uvakufljeni
mesdid prostorno odgovara da se u njega postavi minber (ikr olunan mescid cmi olmaa vsati). Sljedei uvjet jeste da mora postojati stvarna
potreba lokalne zajednice za obavljanjem duma-namaza u vlastitom selu, te
da su molioci istinski predani obavljanju duma-namaza (cematin da
cumaya itiyclar olup cumaya lih ise). Nakon ovih reenica stajalo je
dravno insistiranje na dovoljnom broju lanova potencijalnog demata, to
pokazuje da je drava jako vodila rauna o tome da se simboliki kapital
javno obavljanog duma-namaza ne uniava premalim brojem dematlija.
Osim toga, drava je oito vodila rauna o tome da muslimansko stanovnitvo
mora posjedovati temeljno poznavanje vjerskog obreda da bi namaz bio pravilno obavljen. Ukoliko su ti uvjeti ispotovani, o emu kadija mora povesti
rauna, onda se dozvoljava da se, u skladu s pogledima imama hanefijskog
mezheba, u takav mesdid postavi minber, te da on postane damija u kojoj se
obavljaju duma-namaz i bajramski namazi (imdi mescid-i mezbrde minber
va idp eimme-i anefiyye ecmen tarr grdkleri zre imet-i
al-i cuma ve deyn etdresin...). Najvanije iz analize ovih uvjeta jeste to
da proces izgradnje nove damije ili pretvaranja postojeeg mesdida u damiju u pravom smislu rijei nije zavravao s izdavanjem sultanske dozvole.
Kadija je fermanom bio obavezivan da nadgleda taj proces i da svojim autoritetom garantira da e novouspostavljena damija odgovarati svojoj namjeni i
da e dostojno predstavljati islamsku dravu i zajednicu muslimana koji su tu
damiju uspostavili. U toj ulozi kadije ogledaju se druge strane njegove kompetencije u osmanskom drutvu. Kadija nije bio samo pravosudni organ nego
i administrativno lice te jedan od prvaka lokalne muslimanske zajednice.45
U fermanu se izriito kae da je vakif (ab- ayrtdan) Muharem-baa
od vlastitih sredstava podigao mesdid za koji se trai da ga drava prevede
45
72
anali 12.indb 72
M. Tayyib Gkbilgin, XVI. Asrda Mukataa ve ltizam lerinde Kadlk Messesinin

Rol, u: TTK Bildiriler, IV, Ankara, TTK, 1952, str. 433444; Hazim abanovi,
Bosanski paaluk, Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo, 1959, na vie mjesta; lber Ortayl
Hukuk ve dare Adam Olarak Osmanl Devletinde Kad, Ankara, 1994, na vie mjesta.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:34

u vii status damije, kao i da e on vlastitim sredstvima pokriti sve trokove
pretvaranja uvakufljenog mesdida u damiju (drende-i fermn- Hmyn
Muarrem Bee nm kimesne arye-i mezbrede bin eyledgi mescid kendi
mlinden cuma olma bbnda). Kada se ova formulacija paljivo proita,
moglo bi se zakljuiti da je sve trokove prevoenja mesdida u damiju ipak
snosio Muharem-baa prije nego cjelokupna muslimanska zajednica Miriine. Titula baa (bee) nedvosmisleno ukazuje na to da je vakif mesdida,
odnosno damije u Miriini bio lan janjiarskog vojnog reda.46
U Tuzlanskom sidilu iz 164445. godine sauvani su brojni podaci o
rasprostranjenosti janjiarskog vojnog reda meu lokalnim muslimanskim
stanovnitvom kadiluka Dviju Tuzli.47 Posebno je jedan upis rjeit u vezi s
boljim poznavanjem vremena i naina transformacije janjiara iz centralne
vojske stvarane devirmom u pokrajinsku vojsku nasljednog karaktera u
kojoj su se dunosti i privilegije prenosile s oca na sina i roake u lokalnoj
muslimanskoj zajednici. U registraciji jedne transakcije mulkovnim nekretninama, datiranoj u prvoj dekadi (evil)48 abana 1054/312. oktobra 1644.
godine spominje se neki uloli Ner Bee (Oldur ki uloli Ner Bee
mafil-i ada tarr-i kelm edp odamuza ve bostanumuza muttal olan
ayr mlkmi bey olunma lzm geldde).49 Titula bee nedvosmisleno
potvruje da je neki Nezir bio janjiar, dok njegovo priime (laab) uloli
govori da se radi o sinu janjiara.50 Podaci o janjiarima u Tuzlanskom
sidilu dokazuju da su janjiari Tuzlanskog kadiluka u prvoj polovini 17.
stoljea ve uveliko postali dio gradske i seoske muslimanske sredine. Oni
su se ukljuili u zemljoposjednitvo putem uspostavljanja nekih od najranijih
ifluka u Bosanskom ejaletu, dok su drugi ostvarivali velik dio svojih prihoda
46
47
48
49
50
Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Orijentalni

Institut, Sarajevo, Posebna izdanja XIX, 1996, na vie mjesta, gdje se daje objanjenje
termina baa i njegova porijekla.
Tuzlanski sidil 105455/164445, Acta Turcica A3726/TO, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Ostavtina Osmana Asaf-ef. Sokolovia (dalje: Tuzlanski sidil), fol.
1a2, 1b1, 1b2, 2a3, 2b1, 3a4, 3b4, 3b5, 4b2, 4b4, 5a2, 5b1, 5b3, 5b6 i
dalje, na raznim mjestima (ima vie od pedeset razliitih upisa koji potvruju prisutnost
janjiara u lokalnim zajednicama kadiluka Dviju Tuzli; broj poslije crte u navodima iz
sidila oznaava redni broj dokumenta na svakoj foliji odvojeno).
O ovom nainu datiranja vidjeti: Hazim abanovi, Izraz evail, evasit i evahir u datumima turskih spomenika, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, II, 1951, str. 213237.
Tuzlanski sidil, fol. 24b2.
Iako je izraz ul mogao oznaavati razliite rodove pripadnika vojne klase (asker)
u Osmanskom carstvu, u ovom dokumentu ul oznaava janjiara. Up. kul ... 3.
Ott. hist. Janissary... oglu Ott. hist Janissary who is the son of a Janissary..., u: New
Redhouse Turkish-English Dictionary, ed. Andreas Tietze et al., 2nd ed., Redhouse Press,
Istanbul, 1974, col. 682 a, s. v. kul.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 73
73
10.1.2013 13:06:35
Nihad Dostovi
kao trgovci i zanatlije. Podaci iz najranijeg, do srpske agresorske paljevine
Orijentalnog instituta u Sarajevu 1992. godine sauvanog Mostarskog sidila
iz 163234. godine daju gotovo istu sliku o janjiarima kao i desetak godina
stariji Tuzlanski sidil. I u najranijem Mostarskom sidilu spominju se lokalni
janjiari, njihovo uee u stvaranju prvih ifluka, kao i njihov prodor u trgovinu i zanatstvo.51 Dubrovaka, mletaka, ankonska i ostala graa apeninskih
arhiva potvruje uee janjiara u meunarodnoj i meuregionalnoj balkanskoj trgovini ve u 16. stoljeu.52
Dva su glavna razloga tog razvitka na koje treba obratiti panju. Prvi
je da ve najraniji osmanski popisni defteri za Bosnu sadre vijesti o janjiarima kao posadnicima tvrava u Bosanskom i Hercegovakom sandaku
te u kasnijem Bosanskom ejaletu.53 Prema vijestima janjiara Konstantina
Mihajlovia iz Ostrovice, ve u njegovo vrijeme, dakle u doba Mehmeda
II Osvajaa (144446, 145181), tvravski su se janjiari po provincijama
enili, zasnivali porodice i uvodili svoju djecu u janjiarski red.54 Ta se praksa
nastavlja meu bosanskim janjiarima i u Bosanskom i Budimskom ejaletu55,
koji je, kao to je poznato, bio nastanjen, to se tie muslimanskog dijela
stanovnitva, preteno Bonjacima. Ovaj prvi razlog prouzrokovao je i drugi
razlog, koji se moe definirati kao stalni rast ekonomske i drutvene moi
janjiara u lokalnim sredinama. Od onog trenutka kada su se janjiari poeli
trajno nastanjivati u odreenim tvravama, gradovima i selima te zasnivati
51
52
53
54
55
74
anali 12.indb 74
Muhamed A. Muji, Sidil mostarskog kadije iz 163234. godine, Prva knjievna komuna, Mostar, 1987, na vie mjesta.
Toma Popovi, Trgovci muslimani u balkanskoj spoljnoj trgovini u XVI veku, Istorijski
asopis, XXXIII, 1986, str. 72. i dalje.
Konstantin Mihajlovi iz Ostrovice, Janiarove uspomene ili turska hronika, preveo
ore ivanovi, Spomenik SAN, CVII, SAN, Beograd, 1959; Hazim abanovi,
Krajite Isa-bega Ishakovia, Sarajevo, Orijentalni institut, 1964, na vie mjesta; Hamid
Hadibegi i drugi, Oblast Brankovia opirni katastarski popis iz 1455. godine, III,
Orijentalni institut, Sarajevo, 1972, na vie mjesta; Ahmed S. Alii, Opirni popis sandaka vilajeta Hercegovine, Orijentalni institut, Sarajevo, 1985, na vie mjesta; Adem
Handi i drugi, Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, I/13, Orijentalni
institut, Sarajevo, 2000, na vie mjesta; Ahmed S. Alii, Sumarni popis Bosanskog sandaka iz 146869. godine, Islamski kulturni centar, Mostar, 2008, na vie mjesta.
Konstantin Mihajlovi iz Ostrovice, Janiarove uspomene ili turska hronika, preveo
ore ivanovi.
Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea, u: Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XI, 1960, str. 173224; Claudia Rmer,
Osmanische Festungsbesatzungen in Ungarn zur Zeit Murad III, na vie mjesta; Gisela
Prochzka-Eisl und Claudia Rmer, Osmanische Beamtenschreinben und Privatbriefe
aus der Zeit Sleymans des Prchtigen aus dem Haus-, Hof- und Staatsarchiv zu Wien,
AW, Wien, 2007.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:35

porodice, njihov utjecaj na lokalnu sredinu postajao je sve vei. Zato to su
bili plaani u gotovini, oni su se mogli mnogo lake ukljuiti u stvaranje
zemljinih posjeda i privredni ivot, nego muslimani iz drugih drutvenih
grupa, ukljuujui i spahije iji su godinji prihodi samo djelimino, a ponekad nikako, bili u gotovini. Tokom 18. i 19. stoljea pretean dio politikog i
privrednog ivota u Bosni protekao je u znaku janjiara.56
Kada se svi ovi historijski fenomeni uzmu u obzir, mogue je pretpostaviti
da je vakif mesdida u Miriini Muharem-baa pripadao eliti lokalne muslimanske zajednice. Izgradnja i uvakufljenje damije bili su za njega simbolika potvrda njegova statusa i u lokalnoj zajednici i ire. Takoer je mogue
pretpostaviti da je Muharem-baa pripadao lokalnoj eliti zemljoposjednika te
da nije bio nastanjen u nekom veem naselju, nego ba u Miriini. To se moe
zakljuiti iz injenice da je njegova zadubina bila lokalni mesdid koji je
on s velikim nastojanjima i uz velike rtve uspio uzdignuti na nivo damije.
Bilo bi potpuno nelogino pretpostaviti da bi neko nastanjen u nekom veem
naselju uloio toliko truda ba oko ustanovljenja prve damije u jednom selu.
Ovom analizom motivi Muharem-bae kao vakifa da se mesdid koji
je podigao prevede na vii rang damije postali su nam, barem djelimino,
jasniji. No, Muharem-baa je bio samo jedna strana u ovoj prii. Logino
se postavlja pitanje da li je drava imala ikakav specifian interes da podri
pretvaranje jednog seoskog mesdida u damiju? Nadalje, ukoliko je drava
imala takav neki motiv, moramo se upitati zato je dolo do takvog razvoja?
Da bi se na ta pitanja odgovorilo pravilno, neizbjeno je osvrnuti se na mjesto damije, odnosno mesdida kao prostora duhovne i socijalne aktivnosti u
Osmanskoj dravi.
Osmanska drava je od najranijih vremena pridavala poseban znaaj
damijama, kako duma-namaz damijama tako i mesdidima, kao vjerskim,
dobrotvornim i drutvenim ustanovama s visokim simbolikim i socijalnim
kapitalom.57 Za Osmansku dravu podjednako su bile vane i damije i
mesdidi, u skladu s utvrenom islamskom tradicijom.58 Zato se ne moe
rei da su za Osmansku dravu bile vanije damije od obinih mesdida, to
potvruju analize umjetnikog dometa i drutvenog znaaja mnogih mesdi-
56
57
58
Hamdija Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (14631878), Izabrana

djela II, priredili Avdo Sueska i Enes Pelidija, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991, na vie
mjesta; Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, na vie
mjesta.
Semv Eyice lk Osmanl Devrinin Dn-timai bir Messesesi: Zviyeler ve Zviyeli
Camiler, u: ktisat Fakltesi Mecmuas, XXIII, 1963, str. 180.
Baber Johansen, The all-embracing town and its mosques: al-mir al-jmi, str. 150151.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 75
75
10.1.2013 13:06:36
Nihad Dostovi
da i u cjelokupnom Osmanskom carstvu59 i u Bosanskom ejaletu.60 Razliku
izmeu damije i mesdida u Osmanskom carstvu zato treba gledati ne kao
vrijednosnu razliku, nego kao razliku u duhovnoj, drutvenoj i politikoj
namjeni i funkciji tih dvaju tipova graevina.
Duma-namaz damije kao simboli suverenosti vladara islamske drave
imale su u Osmanskoj dravi zato drugaiju duhovnu, drutvenu i politiku
ulogu nego to je to bila uloga mesdida. Ve od vremena Mehmeda II Osvajaa Osmanska drava vodila je rauna da stanovnitvo u raznim lokalitetima
te drave redovno zajedniki obavlja duma-namaz i bajram-namaze. U tu
svrhu Mehmed II Osvaja je u svojim pismenim zapovijedima nareivao da
poseban dravni slubenik pod imenom namzc nadzire da li stanovnitvo
redovno i propisno obavlja zajednike molitve te da one koji te molitve ne
obavljaju kazni tjelesno i novano.61 Sultan Mehmed je, najvjerovatnije, provodio kontrolu redovitosti obavljanja zajednikih namaza u svrhu njegove
borbe protiv heterodoksnog antinomijskog sufizma (alender, , urf,
bekt itd.). Heterodoksni antinomijski sufizam nije bio samo vjerska opozicija, nego i politika prijetnja, jer je veina antinomijskih sufija pristajala
uz uenje koje je dodjeljivalo sufijskom voi (pr) ne samo duhovnu, nego i
svjetovnu vlast (ubiyya). Takva su bila uenja ejha Bedreddina (pogubljen
1416) i Otman-babe (u. oko 1474) koji su otvoreno iskazali tenje da uspostave sufijsku teokratiju umjesto Osmanske drave.62
Meutim, namzc nije bio kadija, nego vojno-administrativni dravni
slubenik, dakle predstavnik obiajnog i sultanskog prava (rf, nn), a ne
predstavnik islamskog vjerozakona (erat). Izgleda da je bilo mnogo pritubi na nain kako je on obavljao svoju dunost. U jednom fermanu Sulejmana
II Zakonodavca iz 1546. upuenom kadiji kadiluka Vize u Trakiji, veli se da
je namzc obavljao svoju dunost na nasilniki i nepravedan nain. Sultan
59
60
61
62
76
anali 12.indb 76
O mesdidima u Osmanskom carstvu vidjeti: Aptullah Kuran, Mimar Sinan, stanbul,

1986, str. 305319; Mustafa Cezar, Mimar Sinann klasik imar sistemi asndan analizi, u: Mimar Sinan Dnemi Trk Mimarl ve sanati, stanbul, 1988, str. 5972.
O mesdidima u Bosni vidjeti: Madida Beirbegovi, Damije sa drvenom munarom u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo publishing, Sarajevo, 1999.
O toj ustanovi ranije Osmanske drave: Aydoan Demir Kanun Sultan Sleymannn
terki salt edenlerle ilgili ferman, u: Ege niversitesi Edebiyat Fakltesi Tarih
ncelemeleri Dergisi, II, 1984, str. 4653.
O ovim heterodoksnim antinomijskim sufijama, njihovu uenju i njihovoj politici:
Abdlbk Glpnarl, Melmilik ve melmiler, Trkiyt Enstits, stanbul, 1931; Nedim
Filipovi, Princ Musa i ejh Bedreddin, Svjetlost, Sarajevo, 1971, posebno str. 519687;
Halil nalck, Dervish and Sultan: An Analysis of the Otman Baba Vilyetnmesi, u:
The Middle East and the Balkans under the Ottoman Empire: essays in economy and
society, Indiana University Press, Bloomington, 1993, str. 1936; Ahmet Karamustafa,
Gods unruly friends, Unversity of Utah Press, Salt Lake City, 1994.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:36

trai od kadije da ih, budui da su slubenici poznati kao namzc potvreni
nasilnici, kadija ne smije postavljati na dunost, nego treba sam stei uvid u
pitanje, a da ne nanosi nasilje i nepravdu stanovnitvu.63 Ova odluka Sulejmana II Zakonodavca reflektira duhovnu atmosferu u Osmanskom carstvu iza
1545, odnosno nakon stupanja Ebu Suuda na poloaj ejhul-islama. Od 1545.
do 1566. godine Sulejman Zakonodavac i ejhul-islam Ebu Suud stvorit e
klasinu verziju osmanskog islama, u kojoj se nastojalo dovesti islamsko i
sultansko pravo u harmoniju koliko god je to bilo mogue.64
U okviru tog zajednikog duhovno-politikog projekta Sulejmana Zakonodavca i ejhul-islama Ebu Suuda Osmanska drava e od sredine 16. stoljea sve vie pridavati znaaj damijama i mesdidima ne samo kao vjerskim
objektima, nego i kao institucijama s visokim drutvenim znaajem, urbanistikom funkcijom i obdarenim simbolikim i socijalnim kapitalom najvie
mjere.65 U tome su damije igrale dvostruku vanu ulogu. Prvo, kao jasan
materijaliziran izraz posebnog osmanskog islamskog vjerskog identiteta.
Drugo, ali ne i neto to je bilo nepovezano s osmanskim islamskim vjerskim
identitetom, damije su bile jedna od odrednica osmanskog urbanizma. Oba
ta aspekta igrala su ulogu i u pretvaranju mesdida u Miriini u damiju.
Stoga u se sada osvrnuti na koji su se nain te uloge, odnosno ti aspekti
odrazili na nastanak damije u Miriini.
Jedna od osnovnih karakteristika osmanskog politikog ivota, a posebno
osmanske spoljne politike, u dugom periodu 15011639. godine bio je osmanski sukob sa iitskom Safavidskom dravom.66 U mnoge aspekte tog sukoba
uplela se i vjerska, duhovno-simbolika i simboliko-politika uloga dumanamaza i damije. U vrijeme prvog vala najeih sukoba izmeu Safavida
i Osmanlija (150155) safavidska iijska ulema zastupala je miljenje da je
duma-namaz, usljed odsustva skrivenog imama, nepotreban.67 Osmanlije su
63
64
65
66
67
Glr Necipolu, The Age of Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, str. 48,
citira stanbul, Babakanlk Osmanl Arivi, Ali Emir Tasnifi, Knn, 6, datiran evahir Receb 953/1625. septembar 1546. Up. Aydoan Demir, Kanun Sultan Sleymannn
terki salt edenlerler ilgili ferman.
Halil nalck State and ideology under sultan Sleyman I, u: The Middle East and the
Balkans under the Ottoman Empire: essays in economy and society, str. 7094; Feridun
M. Emecen, mparatorluk ann Osmanl sultanlar-I- Bayezid (II), Yavuz-Kann,
TDV SAM, stanbul, 2011, str. 124146.
Glr Necipolu, The Age of Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, str. 48.
O tome: Bekir Ktkolu, Osmanl-ran siyas mnasebetleri, stanbul Fetih Cemiyeti,
stanbul, 1962; Faruk Smer, Safav Devletinin kurluu ve gelimesinde Anadolu
Trklerinin rl, TTK, Ankara, 1976; M. Fahrettin Krzolu, Osmanllarn Kafkas
ellerini fethi (14511590), TTK, Ankara, 1976.
O tome: Kathryn Babayan, Sufis dervishes and mullas: the controversy over spiritual and
temporal dominion in seventeenth-century Iran, u: Safavid Persia, ed. Charles Melville,
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 77
77
10.1.2013 13:06:36
Nihad Dostovi
na ovaj vjersko-ideoloki izazov odgovorile isticanjem da oni slijede poglede koje su visoki vjersko-pravni autoriteti svih etiriju sunijskih mezheba
iznijeli u prilog obaveznosti duma-namaza te njegove duhovno-politike
i simbolike uloge. Tako je Sulejman Zakonodavac, kada je pobjedonosno
uao u safavidsku prijestolnicu Tebriz 2. muharrema 942. h. g./3. jula 1535.
godine, klanjao duma-namaz u tamonjoj damiji koju je podigao nekadanji sunijski vladar Akkoyunlu sultan Hasan.68 Time je Zakonodavac poslao
jasnu vjersko-politiku i simboliku poruku: gdje god osmanska noga kroi,
hanefijsko-maturidijski propisi o obaveznosti zajednikog klanjanja dumanamaza su na snazi. U istom kontekstu treba gledati i injenicu da osmanski
polihistor bonjakog porijekla Nah Mara u svome djelu Mecm-
menzil iz 944. h. g./1537. posveenom Zakonodavevu pohodu protiv Safavida iz 153336. godine posebnu panju skree na damije i turbeta sunijskih
vjerskih autoriteta koje su Safavidi zapustili ili stavili izvan upotrebe, a koje
su Osmanlije obnovile nakon to su osvojile te krajeve.69
Kontroverza oko duma-namaza nije imala samo spoljno-politiku reperkusiju. Od etrdesetih godina 16. stoljea Osmanlije posebno vode rauna
da se duma-namaz redovno obavlja i meu mnogobrojnim muslimanskim
seoskim stanovnitvom, kako Andolije tako i Rumelije a i Bosne. Osmanlije
su bile svjesne da Safavidi imaju rairenu mreu tajnih agenata za svoju vjersko-ideoloku propagandu i da ta vjersko-ideoloka propaganda moe posebno nai plodno tlo meu seoskim stanovnitvom, u sredinama gdje nije bilo
mnogo medresa i duma-namaz damija i gdje su glavni autoriteti vjerskog
karaktera bili derviki ejhovi. Ti derviki ejhovi bili su ili posve predati
heterodoksnom tumaenju islama ili su, barem, pokazivali sklonost prema
takvim heterodoksnim tumaenjima.70 Brojni su podaci u razliitoj osmanskoj
grai (dokumenti, fetve, ilmihali itd.), ali i u neosmanskoj grai, kao to su
68
69
70
78
anali 12.indb 78
I. B. Tauris, London, 1996, str. 11738, posebno na str. 128129; Andrew J. Newman,
Fayd al-Kashani and the Rejection of the clergy/state alliance: Friday prayer as politics
in the Safavid period, u: The most learned of the Shia: the institution of marja taqlid,
ed. Linda S. Wallbridge, Oxford University Press, Oxford, 2001, str. 3452.
Feridun M. Emecen, mparatorluk ann Osmanl sultanlar-I- Bayezid (II), YavuzKann, str. 117.
Nahs-Silh (Mark), Beyn- menzil-i sefer-i Ireyn-i suln Sleymn H n,
haz. prof. dr. Hseyin G. Yurdaydn, TTK, Ankara, 1976, str. 241269. i 282284, i
minijature 41b, 44a, 49a, 49b, 50a, 50b, 51a, 51b, 52a, 54b, 55a, 55b, 56a, 56b, 60b, 61a
i 66b,
O safavidskoj propagandi meu seoskim stanovnitvom Anadolije, Rumelije i Bosne
u 16. stoljeu i o ulozi heterodoksnog sufizma u tim duhovno-politikim kretanjima:
Hanna Sohrweider, Die Sieg der Safaviden in Persien und seine Rckwirkungen auf die
Schiiten Anatoliens im XVI. Jahrhundert, u: Der Islam, XLI, 1965, str. 95223; Nedim
Filipovi, Princ Musa i ejh Bedreddin, str. 610687.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:37

izvjetaji mletakih poslanika, o heterodoksnom antinomijskom vjerskom
ivotu seoskih sredina u Osmanskoj dravi jo u 16. stoljeu. Tako je Ebu
Suud na pitanje da ukoliko nema mesdida u nekom muslimanskom selu,
pa zato njegovi stanovnici ne obavljaju zajednike molitve, te kada ih kadija
prisili da podignu mesdid, da li je kadija duan kazniti one koji i dalje ne
obavljaju zajednike molitve, odgovorio da postoji ranija sultanska zapovijest
beglerbezima cijelog Carstva u vezi s neodgodivim i obaveznim podizanjem
mesdida po selima u kojima se nikako ne obavljaju zajednike molitve. Za
Ebu Suuda ta je zapovijest uvijek na snazi.71 Takoer je Ebu Suud izdao nekoliko fetvi koje nalau kanjavanje osoba koje ne obavljaju dnevne molitve po
mesdidima.72 U jednoj od fetvi takve tematike Ebu Suud predlae rjeenje
problema ta se treba initi sa stanovnitvom jednog sela ukoliko ono zapusti
i/ili napusti obavljanje skupnih molitvi. Ebu Suud je smatrao da takvi ljudi
moraju obnoviti oitovanje vjere i brane ugovore (tecdd-i mn, tecdd-i
nik). Namee se zakljuak da neobavljanje zajednikih molitvi svrstava
takve osobe meu vjerootpadnike (mrtedd).73 Proglaavanje vjerootpadnicima osoba koje su zapustile vjerske dunosti obavljanja zajednikih molitvi
pokazuje koliko su Osmanlije ozbiljno shvatale tu pojavu. Kao to je poznato, vjerootpadnitvo u islamu moglo je uzrokovati smrtnu kaznu ili prilikom
prvog utvrenog stanja ili prilikom utvrenog ponavljanja navedenog djela.
U tuzlanskom kraju i oblinjim kadilucima Zvornikog sandaka u drugoj polovini 16. stoljea bio je razvijen heterodoksni hamzevijski tarikat
iji poeci seu do prvih zavija u periodu rane osmanske vlasti u tom dijelu
Bosne. Rije je o zaviji koju je neki ejh Hamza podigao u Orloviima, a koji
je umro izmeu 1519. i 1533. godine.74 Taj je tarikat bio posebno intenzivno progonjen u cijelom Osmanskom carstvu od poetka ezdesetih godina
16. stoljea do poetka osamdesetih godina istog stoljea, od pogubljenja
ejha Hamze Balija, sve do posljednjih dokumentiranih progona poetkom
71
72
73
74
Erturul M. Dzda, eyhl-islam Ebu Sud Efendi fetvalar nda 16. asr Trk
hayat, Enderun Kitabevi, stanbul, 1972, str. 5962, 7376; Glr Necipolu, The Age
of Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, str. 4849.
4849.
Adem Handi, Jedan savremeni dokument o ejhu Hamzi iz Orlovia, u: Prilozi za
orijentalnu filologiju, XVIIIXIX, 196869, str. 205215. Handi je utvrdio da ovaj
ejh Hamza nije identian s voom hamzevijskog tarikata. S druge strane, srodnika
veza izmeu starijeg ejha Hamze i poznatog ejha Hamza Balija vie je nego vjerovatna.
Najprije e biti da je ejh Hamza Bali, pogubljen u Istanbulu zbog heterodoksnih uenja,
bio unuk ejha Hamze iz Orlovia koji je u Orloviima podigao poznatu zaviju.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 79
79
10.1.2013 13:06:38
Nihad Dostovi
osamdesetih godina 16. stoljea u regionu Gornje i Donje Tuzle.75 Taj je
tarikat posjedovao paralelnu duhovnu i politiku organizaciju koja je predstavljala duhovnu i politiku opoziciju postojeem poretku u Osmanskoj
dravi. Zato je Osmanska drava insistirala na proganjanju tog tarikata. Vidi
se da je u sjeveroistonoj Bosni hamzevijski tarikat imao preteni upliv na
seosko stanovnitvo. Osmanska je drava preduzimala sudske i vojno-administrativne progone Hamzevija u sjeveroistonoj Bosni i u drugim dijelovima
Carstva od poetka ezdesetih do poetka osamdeseth godina 16. stoljea.
Hamzevije su imale svoju paralelnu duhovnu i idealiziranu paradravnu
strukturu.76 Meutim, veoma pouzdane vijesti osmanskog polihistora Aja
(u. 1044/1634) govore da su jo u njegovo vrijeme u regionu Gornje i Donje
Tuzle postojali tragovi hamzevijskog heterodoksnog antinomijskog tarikata.77
Zato se moe pretpostaviti da su osmanske vlasti bile zainteresirane da vjerski
ivot muslimana u tuzlanskom kraju krene sve vie prema smjeru ortodoksije
oliene u redovnom skupnom obavljanju namaza, a posebno duma-namaza
i blagdanskih namaza.
Iz dokumenta o damiji u selu Miriina vidi se da su stanovnici tog sela
ranije odlazili u neko drugo, u dokumentu neimenovano selo da obavljaju
namaze, to indirektno potvruje da su u to doba duma-namaz damije i/ili
musalle otvoreni prostori za namaz s karakterom duma-namaz damije78
ve bile rairene u tuzlanskom kraju. ak da i Hamzevije vie nisu predstavljale vjersko-politiki problem u tuzlanskom kraju u vrijeme nastanka damije
u Miriini, u nauci je utvrena injenica da je narodski lokalni islam u Bosni
75
76
77
78
80
anali 12.indb 80
M. Tayyib Oki, Quelques documents indites concernant les Hamzawites, u:

Proceedings of the Twenty Second Congress Of Orientalists held in Istanbul September
15th to 22nd 1951, Communications Vol. II, Brill, Leiden, 1957, str. 279286; Adem
Handi i Muhamed Hadijahi, O progonu Hamzevija u Bosni 1573. godine, u:
Prilozi za orijentalnu filologiju, XXXXI, 197071, str. 5170; Adem Handi, O progonu Hamzevija u sjeveroistonoj Bosni 1582. godine, u: lanci i graa za kulturnu
istoriju istone Bosne, XI, str. 3438. Takoer vidjeti: Muhamed Hadijahi, Hamzevije
u svjetlu poslanice uikog ejha, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, IIIIV, 195253,
str. 215227; Muhamed Hadijahi, Udio Hamzevija u atentatu na Mehmed-pau
Sokolovia, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, V, 195455, str. 325330; Muhamed
Hadijahi, Tekija kraj Zvornika postojbina bosanskih hamzevija?, u: Prilozi za
orijentalnu filologiju, XXI, 196061, str. 193203; Ibrahim Mehinagi, etiri neobjavljena izvora o Hamzevijama iz sredine XVI vijeka, Prilozi za orijentalnu filologiju,
XVIIXIX, 196869, str. 217266.
To se vidi iz injenice to su kod njih bile prisutne titule sultan i vezir, dodue u duhovnom smislu, ali je to opet izazivalo podozrenje Osmanske drave.
Adem Handi i Muhamed Hadijahi, O progonu Hamzevija u Bosni 1573. godine, str.
62.
Duanka Bojani, Musale u balkanskom gradu, u: Islamska misao, XII/138, 1990, str.
3845.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:38

tog doba bio pun sinkretikih elemenata bogumilskog, hrianskog, staroslavenskog i drugih karaktera.79 Kako je pokazano u prvom dijelu rada, Miriina
i nahija Smolua u kojoj se to selo nalazilo predstavljali su podruja u kojima
je dolo do prihvatanja islama meu Vlasima. Moe se pretpostaviti da je u
takvim seoskim sredinama dugo vremena islam prihvatan samo nominalno,
sve dok se po njima nije rairila mrea islamskih institucija, od mekteba do
mesdida. Ali, izgleda da ni to nije bilo dovoljno, pa je prodor duma-namaz
damija u seoske sredine bio neophodan. Taj je prodor istovremeno koristio
i ulemi kao kolektivnom tijelu islamskih uenjaka te vjerskim institucijama
iza njih, ali i Osmanskoj dravi kao politikom organizmu. irenje mrea
damija po selima s muslimanskim stanovnitvom moe se tako sagledati kao
dio borbe Osmanske drave protiv sinkretikog islama iz kojega su se uvijek
mogli izroditi vjersko-politiki opozicioni pokreti.
Druga vana vjerska, drutvena, politika, ideoloka i duhovna uloga
duma-namaz damija oitovala se u tome to su duma-namaz damije bile
najjasnije i najjednostavnije sredstvo da se povuku granice izmeu gradskih
naselja i sela u Osmanskoj dravi. S te strane, uloga damija u osmanskom
urbanizmu bila je od ogromnog znaaja. Osim toga, insistiranje na tome da se
jasno definiraju granice pojedinih demata i preporuka da stanovnitvo odreenog demata, kao to je to u svojim fetvama isticao Ebu Suud, treba klanjati
namaze koliko god je to mogue u svojoj matinoj damiji imalo je u temelju
jasnu namjeru Osmanske drave da definiranjem granica i sastava pojedinih
demata na jedan suptilan nain ostvari stalnu socijalnu, a po potrebi i politiku, kontrolu svoga muslimanskog stanovnitva. Onog trenutka kada su
granice i populacija demata poznate postajalo je za Osmansku dravu daleko
lake da ostvari svakovrsni administrativni uvid u stanje stanovnitva.80
Toliko o irenju mrea damija i demata ne samo kao vjerskih, nego i
administrativnih institucija u Osmanskoj dravi. Sada u se vratiti na problem
uloge damije kao institucije koja je razgraniavala ta je grad, a ta je selo
u Osmanskoj dravi. Uobiajena je tvrdnja u najpouzdanijoj sekundarnoj
literaturi da su duma-namaz damije bile, uz postojanje muslimanskog demata, direktno vezanog uz damiju kao takvu, i trga, jedan od konstitutivnih
elemenata koji je odreivao ta je grad, odnosno gradsko naselje u Osmanskoj
dravi. Drugim rijeima, da bi neto postalo ili ostalo gradsko naselje to je
moralo posjedovati duma-namaz damiju.81
79
80
81
Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, u:

Prilozi za orijentalnu filologiju, XXVIIXXIX, 197879, str. 301309.
Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu (uloga
drave i vakufa), u: Prilozi za orijentalnu filologiju, XXV, 1975, str. 134; Ergen zer,
Osmanl ehirlerindeki ynetim kurumlarnn nitelii zerinde baz dnceler, u: VII.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 81
81
10.1.2013 13:06:39
Nihad Dostovi
To miljenje modernih naunika zasniva se u velikoj mjeri na pogledima
hanefijske pravne kole, a posebno na kasnijim hanefijskim pravnim sistematizacijama opeg karaktera. Najvanije od takvih sistematskih pregleda teorijskog i pozitivnog erijatskog prava jeste djelo Multa al-abur Ibrhma
al-alabja (u. 1549). Ibrhma al-alab kae da je Kurn utvrdio obaveznost duma-namaza, a u tome ga slijede hadis i konsenzus islamske zajednice (icm-i mmet). Onaj ko osporava obaveznost duma-namaza nevjernik
je (kfir), a ko uzastopce propusti tri duma-namaza vjerootpadnik je (mrtedd). Multa istie da se duma-namaz mora obavljati u svim gradovima i
gradskim naseljima kojima su nastanjeni muslimani. Od te obaveze izuzeti su
putnici, robovi, djeca, sakati i osobe s ostalim tjelesnim manama, kao i ene.82
Meutim, dokument o damiji u selu Miriina izriito kae da se ta
damija ustanovljava u jednom selu, kao i da su stanovnici Miriine ranije
uobiavali obavljati duma-namaz i bajramske namaze u damiji nekog drugog, udaljenog sela (arye-i mezbrede cmi-i erf olmayup eyym-i it
ve edt-i alt-i cuma ve deyn in bad olan ar aryede vi cmi-i
erfe varup). Postavlja se pitanje na koji se nain u Bosanskom ejaletu umnoila mrea seoskih damija te na koji je nain i na osnovu ega to odobravala
drava i vjerski autoriteti?
Prva i manje vjerovatna mogunost jeste ta da je drava nala potrebu da
Miriinu prevede u status kasabe, koji je to naselje kasnije izgubilo i vratilo
se u raniji status sela. U Bosanskom je ejaletu bilo nekoliko takvih naselja,
prvobitno sela, zatim kasabe, a kasnije ponovo sela, kao to su: Glasinac,
Oborci kod Donjeg Vakufa, Trn kod Banje Luke, Skucani Vakuf, Kneina
i dr.83 Meutim, takva je mogunost manje vjerovatna jer se u dokumentu
nigdje ne spominje novouspostavljena kasaba, dok se, s druge strane, izriito
kae da se mesdid u selu Miriina prevodi u status duma-namaz damije
kao i da su stanovnici sela Miriina ranije obavljali zajednike namaze u damiji nekog drugog sela, a ne kasabe.
Prije e biti da je za irenje mrea damija u seoskim sredinama u
tuzlanskom kraju kao podloga iskoritena poznata i u hanefijskom mezhebu
omiljena metodologija opravdane pravne varke (le-yi eriyye). Polazite
za tu pravnu varku naeno je u razlici izmeu hanefijskog mezheba, s jedne
82
83
82
anali 12.indb 82
Trk Tarihi Kurumu Kongresi bildiriler, II, TTK, Ankara, 1981, str. 12651274; Baber
Johansen, The all-embracing town and its mosques: al-mir al-jmi, str. 143144.
Ibrhm al-alab, Multa al-abur, ev. Memed Mevft (u. 1640), I, haz. Ahmed
Davudolu, stanbul, 1990, str. 254256. i 260261; Up. Glr Necipolu, The Age of
Sinan. Architectural Culture in the Ottoman Empire, str. 55.
Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu (uloga drave i vakufa), str. 136, 138140. i 167; Alija Bejti Kneina i kneinska nahija u historiji
i likovnom stvaralatvu, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, XXVI, 1976, str. 4377.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:39

strane, i ostalih sunitskih mezheba, s druge strane, u razlici u gledanjima
koliki je doputeni broj duma-namaz damija u nekom gradu te gdje se
zavravaju granice grada. Dok ostali sunitski mezhebi smatraju da je svakom
gradu dovoljna jedna duma-namaz damija, hanefijski mezheb smatra da
broj duma-namaz damija u nekom gradu ne treba biti ogranien. Nadalje,
dok svi ostali sunijski mezhebi smatraju da su granice nekog grada odreene
njegovim zidinama, hanefijski mezheb smatra da granice nekoga grada nisu
zidine toga grada.84 Zato su mnoge seoske damije, podignute uz puteve,
karavan-saraje, iako fiziki izvan gradova pravno smatrane dijelovima gradske sredine. Stoga, njihova izgradnja nije predstavljala ni povredu erijata,
ni povredu dravnog prava, a ni povredu obiajne prakse. Kao to je Glr
Necipolu pokazala, ta pravna reinterpretacija omoguila je graditeljski bum
u cjelokupnom Osmanskom carstvu koji se moe samo tako objasniti.85 Osim
toga, seosko muslimansko stanovnitvo Osmanskog carstva doivjelo je
izuzetan rast u 16. stoljeu. Neki su naunici taj rast opisali kao populacioni
pritisak.86 Izrazit i konstantan porast muslimanskog stanovnitva u seoskim
sredinama utvren je i za cjelokupan Bosanski ejalet kao i za tuzlanski kraj
u 16. stoljeu.87 Kada se to uzme u obzir, onda se lahko razumijeva da su i
drava i samo stanovnitvo imali potrebu za bogomoljama, jer, ukoliko se
toliko narasli broj muslimana ostavi bez bogomolja u kojima se obavljaju
najznaajnije islamske molitve samo zato to su nastanjeni po selima, to bi ne
samo omoguavalo irenje heterodoksnih vjerskih uenja nego bi i nanosilo
tetu slici Osmanske drave kao islamske drave. Bilo bi apsurdno da drava
vodi politiku koja bi liavala toliki broj muslimana mogunosti da redovno
obavljaju najznaajnije molitve. Zato u takvim akcijama Osmanske drave
ne treba gledati samo politiku taktiku, nego ih treba sagledavati kao mjere
drave koja je ozbiljno shvatala svoj islamski karakter i dunosti koje takav
karakter nalae onima kojima su islamska drava i zajednica povjereni na
brigu (l-ul-emr, odnosno sultan, njegovi vojno-administrativni slubenici,
ulema i dr.).
84
85
86
87
Baber Johansen, The all-embracing town and its mosques: al-mir al-jmi, str. 144145;
5657.
5657.
Michael A. Cook, Population pressure in Anatolia 14501600, Oxford University Press,
1972.
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku; Adem Handi, O drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom XVII stoljea, u: Prilozi za orijentalnu filologiju,
XXXIIXXXIII, 198283.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 83
83
10.1.2013 13:06:40
Nihad Dostovi
Iz ove analize nameu se sljedei zakljuci:
1. U nauci, a jo vie u publicistici do sada je bilo uvrijeeno miljenje
da su samo za nemuslimanske bogomolje, prilikom gradnje ili obnove, bile
potrebne sultanska i kadijska dozvola. Iz ovog dokumenta, kao i iz drugih
izvora, zakljuuje se da ni muslimani svoje bogomolje nisu mogli podizati
bez sultanske i kadijske dozvole te kadijskog nadzora. Zato proceduru uspostavljanja ili obnavljanja nemuslimanskih bogomolja nije mogue gledati kao
diskriminacioni proces, nego kao dio ustaljene prakse u Osmanskom carstvu
koja se odnosila na vjerski ivot svih zajednica, ukljuujui i muslimane.
2. Dokument pokazuje da su damije podizane i po selima, a ne samo po
gradskim naseljima i mjestima na vanim putevima.
3. Drutvena uloga janjiara u lokalnim sredinama u Bosanskom ejaletu
visoko je porasla ve do etrdesetih godina 17. stoljea. Isto se odnosi i na
njihovu ekonomsku mo. Drutveni i ekonomski uspon lokalnih janjiara u
Bosanskom ejaletu omoguio je da oni postanu puni konzumenti, ali i stvaraoci visoke islamske kulture. Oni su bili ne samo vakifi, nego, nerijetko, obrazovani i poboni ljudi.
4. Podizanje seoskih damija u nekim dijelovima Bosanskog ejaleta moglo bi se objasniti kao nastojanje drave da jo vie uvrsti i priblii ortodoksiji islam lokalnog stanovnitva. U tom smislu, takve se akcije potpuno
uklapaju u klasinu osmansku vjersku politiku koju su formulirali Sulejman I
Zakonodavac i ejhul-islam Ebu Suud.
5. Uspostavljanje duma-namaz damije u Miriini moe se isto tako tumaiti i kao dio politike suzbijanja utjecaja heterodoksnog antinomijskog sufizma, u ovom sluaju hamzevijskog tarikata. Treba podsjetiti da su veoma
pouzdani osmanski pisci iz epohe zabiljeili da su ostaci hamzevijskog tarikata u tuzlanskom kraju djelovali skriveno jo tridesetih godina 17. stoljea.
6. Stalan i znaajan porast stanovnitva u Bosanskom ejaletu u 16. stoljeu moe se uzeti i kao jedan od faktora proirenja mree duma-namaz
damija na seosku sredinu.
7. Opravdanje za odobravanje irenja mree duma-namaz damija u seosku sredinu naeno je u primjeni pravne metodologije opravdane erijatske
kazuistike varke (le-yi eriyye). To pokazuje da teorija i kazuistika erijatskog prava i u Osmanskom carstvu i u Bosanskom ejaletu u 16. i 17. stoljeu
nisu bile apstraktne djelatnosti bez ikakve drutvene namjene i primjene, nego
su u velikoj mjeri utjecale na ivot drave i posebno muslimanske zajednice te
drave, to se bez ikakve razlike odraavalo i u Bosanskom ejaletu kao dijelu
Osmanske drave.
84
anali 12.indb 84
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:40

II
DOKUMENT O AGRARNOM SPORU STANOVNIKA KASABE
BRKO I DVAJU ZAIMA ZVORNIKOG SANDAKA
Prilog historiji Brkog i okolice u prvoj polovini 17. stoljea
Kritiko izdanje dokumenta:
Sarajevo, Gazi Husrev-begova biblioteka
Tuzlanski sidil 105455/164445, Acta Turcica A3726/TO
Ostavtina Osmana Asaf-ef. Sokolovia
Fol. 2b1
/1 Budur-ki Memleateyn ana tbi aaba-i Bra ahlsinden
Vi Muammed /2 Efend ve H all Efend ve lfir H alfe88 ve mer
H alfe89 ve el-cc Amed /3 ve seyn Bee ve Mem H alfe90 ve brhm
Bee ve Muaf Bee ve dger Muaf Bee ve /4 ayyim Na ve
Muammed bin-i mer ve Usta Muammed ve seyn bin-i el-cc abn
/5 ve Receb bin-i Abdllh ve Beli Derv ve Muammed bin-i Muaf
H avce ve Muammed /6 bin-i Amed Dizdr ve sir aaba-i mezbre
ahlsi b-cemihim91 meclis-i /7 er i enver92 ve mafil-i dn-i ezherde
a-i rdne muftndan /8 Brea (Bra?) nm aryeye bert-i
erf ile tmra mutaarrf olan /9 ibu miley-i hel-kitb farl-arn
Muaf Beg ibn-i Mr-Liv /10 Muammed Beg ve dger Muaf Beg ibn-i
Ysuf nm kimesneler /11 maarlarnda bi-avi-f irr u itirf
dp tarr-i kelm /12 eylediler-ki mezbrnu tmr olan arye-i Brea
(Bra) reysn /13 altm yldan ber bil-niz taarruflarnda olan
yerlerine gh /14 iftlik-i Hseyin [ve] Na nmiyle gh mermzdr dey
bil-vech /15 dal u niz tmi idk lkin tdgmz dav a- ma /16
olup vechan minel-vuc aumuz ve alamuz olmamala bundan /17
adem dal tdgmz uddumuzu al olmayup ve dav /18 ve nizmuz
almayup badel-yevm bizden ileten ve vekleten /19 dav dire olursa
ledel-kkmil-fim a dav /20 ve usmetmz93 istim olunmayup
dey bil-ittif bu male /22 kelimt ile irr eyledklerinde muirrn-i
mezbrnu vech-i /23 mer zre olan irrlarn el-muarr lehm
el-mezbrn /24 Muaf Beg ve dger Muaf Beg bil-mvcehe tad u
88
89
90
91
92
93
U orig. H alfe.
U orig. H alfe.
U orig. H alfe.
Moe se itati i kao b-cemuhm.
U orig. er enverde.
U orig. usmetmz.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 85
85
10.1.2013 13:06:41
Nihad Dostovi
/25 ta dicek m vaaa bi-aleb ketb term ve yed-i libe /26 va
u teslm olund ki ledel-cce94 ibrz dp iticc /27 dine cer like ve
urrire f evsi-i evvll-mkerrem li-sene-i mezbre.
uhdl-hl:
1. Mufaam ez-Zuem el-Hcc Muaf Bg,
2. Dger el-cc Muaf Beg,
3. Yay Bg ez-Zam,
4. Haydar ez-Zam,
5. Al Beg ibn-i Muaf avu,
6. Amed Beg ibn-i Abbs Bg,
7. Muammed Beg ibn-i Mr-Aly,
8. brhm Beg ibn-i Mr-Liv Osmn Bg,
9. Muarrem Efendi el-H ab95,
10. Amed eleb el-Mtevell,
11. Murd avu,
12. lfir Bee,
13. Emrllh eleb tbi-i Behrmzde,
14. Mem ,
15. Amed Efend ibn-i el-cc Muaf Efend,
16. Dger Muammed Efend,
17. el-cc Ysuf,
18. el-cc Muaf Bg,
19. el-cc Ysuf Efend,
20. Rvn el-Mur, Osmn el-Mur,
21. mer el-Mur.
Prijevod dokumenta
Ovo je zapis: stanovnici kasabe Brko podrune kadiluku Gornja i Donja
Tuzla96 po imenu vaiz Muhamed-efendija, Halil-efendija, Zulfikar-halifa,
Omer-halifa, hadi Ahmed, Husejn-baa, Memi-halifa, Ibrahim-baa, Mustafa-baa, drugi Mustafa-baa, kajjim97 Nasuh, Muhamed, sin Omerov, majstor98
Muhamed, Husejn, sin hadi abanov, Redeb, sin Abdullahov, belija99 Dervi, Muhamed, sin Mustafa-hodin i Muhamed, sin Ahmed-age Dizdara, kao
i cjelokupno ostalo stanovnitvo spomenute kasabe izjavilo je te potvrdilo i
94
95
96
97
98
99
86
anali 12.indb 86
U orig. ledel-a.
U orig. el-ab
U orig. Memleateyn.
Podvornik damije ili mesdida.
U orig. Usta.
Pripadnik vojnog roda plaanog dnevnicom od pet aki.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:41

izrijekom navelo nepatvorenom vlastitom voljom na zasjedanju presvijetlog
erijatskog suda i na stjecitu blistavog vjerozakona, a u prisutnosti dvojice
nosilaca ovog dokumenta, osoba po imenu ponos odabranih, Mustafa-bega,
sina mirlive Muhamed-bega, i drugog Mustafa-bega, sina Jusuf-age, koji su
na osnovu asnog berata uivaoci timara u selu po imenu Breka (Brka?) koje
potpada pod kadiluk Graanicu, sljedee: bijasmo se neosnovano uplitali i
sporili oko zemalja koje su nesporno ve due od ezdeset godina u plodouivanju raje sela Breka (Brka?) koje je timar spomenutih dvojice, bilo pod
izgovorom to je ifluk Husejinov [i] Nasuhov, bilo pod izgovorom to je na
panjak. Ali, budui da je tuba koju smo uloili u potpunosti i iste savjesti
uzeta u obzir, te budui da u ovoj stvari mi ne posjedujemo nikakvo pravo i
priteavanje ni po kakvoj osnovi, te rekavi poslije toga budui da mee koje
su meu nama, a koje su nastale naim ometanjem posjeda nemaju uporita i
budui da se nita nije odralo od nae tube i naeg spora, ukoliko se poslije
ovog dana s nae strane uloi tuba kako linim nastupom tako i putem punomonika, neka naa tuba i neka nae sporenje nikada ne budu sasluani kod
asnih sudaca, pa kada su svi slono izjavili dotinim rijeima, te im je ono
dvoje u iju je korist donesena izjava, spomenuti Mustafa-beg i drugi Mustafa-beg suoivi se s njima potvrdilo i odobrilo izjave koje je na spomenuti
nain izrekla navedena druga gubitnika strana u sporu, ono to se desilo na
traenje je zapisano, poredano u redove pismen te stavljeno i predato u ruke
traioca, tako da, po potrebi, bude predoeno i da poslui kao dokaz. Ovo se
desilo te je zapisano u srednjoj dekadi plemenitog evvala spomenute godine.
Svjedoci ina:
1. najasniji meu zaimima hadi-Mustafa-beg,
2. drugi hadi-Mustafa-beg,
3. Jahja-beg zaim,
4. Hajdar-aga zaim,
5. Ali-beg, sin Mustafe aua,
6. Ahmed-beg, sin Abbas-bega,
7. Muhamed-beg, sin miralaja,
8. Ibrahim-beg, sin mirlive,
9. Osman-beg,
10. Muharem-efendija, hatib,
11. Ahmed-elebi, mutevelija,
12. Murad-au,
13. Zulfikar-baa,
14. Emrullah-elebi, iz svite Behramzadeove,
15. Memi-aga,
16. Ahmed-efendija, sin hadi-Mustafa-efendije,
17. drugi Muhammed-efendija,
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 87
87
10.1.2013 13:06:42
Nihad Dostovi
18.
19.
20.
21.
22.
23.
Hadi-Jusuf,
Hadi-Mustafa-beg,
Hadi-Jusuf-efendija,
Rizvan, muhzir,
Osman, muhzir,
Omer, muhzir.
Analiza dokumenta
Drugi dokument upisan u Tuzlanski sidil koji zbog viestrukog znaaja
elim integralno objaviti i komentirati u ovom radu jeste huddet (ccet)
u vezi sa zemljinim sporom oko erazi-mirije u selu Brka ili Breka u blizini Brkog, u Graanikom kadiluku. Dokument je zaista vaan. Prvo, on
osvjetljava znaajne promjene u klasinom osmanskom agrarnom sistemu u
Bosanskom ejaletu u periodu 15931645. godine i pokazuje da se one nisu
svodile na irenje ustanove odakluk-timara. Ovaj izvor, kao i ostala brojna
graa iz Tuzlanskog sidila iz 164445. godine te iz neto ranijeg Mostarskog
sidila iz 163234. godine, potvruje opravdanost teze Vladislava Skaria i
Nedima Filipovia o mnogo ranijem porijeklu ifluenja u Bosni nego to je
to bio sluaj s Beogradskim paalukom.100 Glavni predmet tog procesa bila
je zemlja u posjedu i plodouivanju niih muslimanskih slojeva, sitnih spahija i seljaka koja nije prelazila u ruke jedino monih porodica najkrupnijih
spahija zaima koji su uivali povlastice odakluka, nego i u ruke bogatijih
graana, preteno pripadnika lokalnih formacija janjiarskog reda (bos. baa,
osm. bee) te uleme, o emu e biti jo rijei u samoj analizi ovog dokumenta.
Drugo, sam dokument daje vrlo znaajne nove podatke o kljunom periodu
razvoja kasabe Brko, koja za razliku od mnogih drugih mjesta u Bosanskom
ejaletu, svoj puni razvoj doivljava u prvoj polovini 17. stoljea, u razdoblju
izmeu osmansko-habsburkog mira u itvatoroku, 1606. godine, i poetka
osmansko-mletakog Kandijskog rata, 1646. godine. Tree, lista svjedoka u
ovom privatno-pravnom sudsko-notarskom dokumentu, tj. svjedoci ina
(osm. uhdu-l-l), sadri isto tako vrijedne podatke za historiju Tuzle u
prvoj polovini 17. stoljea. U nastavku slijedi detaljnija analiza navedenih
triju aspekata koji ine ovaj dokument vanim historijskim izvorom.
100 Vladislav Skari, Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711) godine, u: Glasnik Zemaljskog
muzeja, Drutvene nauke, XLII/2, 1930, str. 199; Nedim Filipovi, Odakluk timari u
Bosni i Hercegovini, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, V, 1955, str. 255, 261264. i
269273; Nedim Filipovi, Bosna i Hercegovina, u: Historija naroda Jugoslavije, II,
priredili Branislav urev Bogo Grafenauer Jorjo Tadi, kolska knjiga, Zagreb,
1960, str. 137143; Nedim Filipovi, Bosanski Paaluk, u: nav. dj., str. 585587. i
591594.
88
anali 12.indb 88
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:42

Navedeni dokument jeste huddet (ccet), odnosno privatno-pravna
sudsko-notarska isprava koja slui kao zvanian dokaz o neemu.101 Huddet
kao takav ne sadri kadijinu presudu, nego konstatira injenino stanje te
kasnije slui kao pismeni dokaz o tome (m vaaa bi-aleb ketb term
ve yed-i libe va u teslm olund ki ledel-cce ibrz dp iticc dine ).
Isprava je sastavljena u drugoj dekadi evvala ili 1054. ili 1055. h. g./129.
decembra 1644. ili izmeu 20. novembra i 18. decembra 1645. (urrire f
evsi-i i evvll-mkerrem li-sene-i mezbre). Oteeni u sporu bili su
zaimi Zvornikog sandaka, neki Mustafa-beg, sin mirlive Muhamed-bega,
i drugi Mustafa-beg, sin Jusuf-age. Protivna strana bili su stanovnici kasabe
Brko u kadiluku Gornja i Donja Tuzla, odnosno u kadiluku Dviju Tuzli. Oni
nastupaju kolektivno (sir aaba-i mezbre ahlsi b-cemihim), a navedeni su poevi od najvanije i najuglednije osobe pa do grupe graana. Bitno
u tome jeste to da ti stanovnici kasabe Brko nisu skup pojedinaca, nego
navedena osmanska fraza ukazuje na to da se radi o pravnom licu. Drugim
rijeima, zajednica graana je jedno pravno lice koje je u sporu s dvojicom
pojedinaca fizikim licima. Ovaj upis potvruje da je zajednica graana u
gradovima i naseljenim mjestima u Bosanskom ejaletu mogla biti, pravno
i administrativno, jedno pravno lice, to pokazuje stepen razvoja drutva i
lokalne samouprave.102 Moe se rei da su pravna lica u osmanskom drutvu
bila vakufi te razne zajednice podanika, bilo u gradskim naseljima bilo u
seoskoj sredini.
Osobe u iju je korist isprava izdata bili su zaimi, to se zakljuuje iz
njihove titule beg. Mustafa-beg, sin mirlive Mehmed-bega, mogao bi biti sin
Zvornikog sandakbega Mehmed-bega za kojega se u jednom osmanskom
arhivskom upisu, datiranom 10. aprila 1606. godine, kae: Mehmed-beg,
bivi sandakbeg, stanovnik Gornje Tuzle.103 Drugi oteeni Mustafa-beg,
101 Vano Bokov Die hccet Urkunde diplomatische Analyse, u: Studia turcologica
memoriae Alexii Bombaci dicata, Instituto universitario orientale, Napoli, 1982, str.
7987; Ahmet Akgndz eriye sicilleri ve Osmanl hukukunda adliye tekiltnn
yaps ve fonksyonlar, u: eriye sicilleri. Osmanl hukukunda adliye tekiltnn yaps
ve fonksyonlar. eriye sicillerin toplu katalou, nr. Ahmet Akgndz, I, Istanbul, 1988,
Trk Dnyas Aratrmalar Vakf yaynlar, Kr.; smail Hakk Uzunarl, Osmanl
Devletinin lmiye Tekilt, TTK, Ankara, 1965, str. 108.
102 Muhamed Hadijahi, Sarajevska muafnama, u: Godinjak Drutva istoriara Bosne
i Hercegovine, XIV, 1963, str. 87119; Adem Handi, Znaaj muafijeta u razvitku
gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku, u: Jugoslovenski istorijski asopis, 12, 1974,
str. 6069; Duanka Bojani-Luka i Suzana orevi, Razvoj lokalne gradske uprave na Balkanu od XV do XIX veka, u: Gradska kultura na Balkanu (XVXIX vek),
I, Balkanoloki institut SANU, Beograd, 1984, str. 5984; Behija Zlatar, Zlatno doba
Sarajeva XVI stoljee, str. 119123.
103 Adem Handi, Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, u: Godinjak Drutva
istoriara Bosne i Hercegovine, XVIII, 1970, str. 152, citira Istanbul, BOA, MMV,
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 89
89
10.1.2013 13:06:43
Nihad Dostovi
sin Jusuf-age, ne moe biti poblie identificiran, ali se iz aginske titule njegova oca moe zakljuiti da je bio sin ili nekog vieg janjiarskog oficira ili
vieg oficira nekog drugog vojnog roda, ponajprije dindija (cind, cnd)
koji su bili raireni u tuzlanskom kraju i cijelom Zvornikom sandaku.104
Protivna strana bili su stanovnici kasabe Brko kao pravno lice, kao to sam
ve napomenuo.
Dvojica zaima nastupili su u ovom sporu, zapravo vanparninom postupku, i u svoje ime i u ime raje s dijela svoga velikog timara, odnosno zijameta.105 Interesantno je da su oni taj zijamet uivali zajedniki (mterek), ali
taj zijamet, po svoj prilici, nije bio odakluk (ber-vech-i ocal), odnosno
posjed u porodici, jer bi se tako neto izriito navelo u dokumentu. Velik
broj zijameta po cijelom Carstvu, koji nisu potpadali pod odakluk, bili su
zajedniki uivani u kompliciranim aranmanima.106 Takoer je interesantna
logika teritorijalnih ingerencija u vanparninom postupku, onoliko koliko
se moe suditi po ovom dokumentu. Selo Brka (Breka?) u kome se nalazila
sporna erazi-mirija pripadalo je Graanikom kadiluku, iako se oito nalazilo
u blizini kasabe Brko (a-i rdne muftndan Brea (Bra?) nm
arye), dok je kasaba Brko pripadala kadiluku Dviju Tuzli, odnosno kadiluku Gornja i Donja Tuzla (Memleateyn). Ali, sudsko-notarska isprava, odnosno huddet o vanparninom postupku nije sastavljen u sudnici graanikog
kadije, nego u sudnici kadije Dviju Tuzli, odnosno Gornje i Donje Tuzle.
20159, fol. 11; radi se o rznme defteru bosanskog ml defterdra iz 1605. i 1606.
godine. to se tie Handieve tvrdnje da je taj upis dokaz da su sandakbezi Zvornikog
sandaka, jo od kraja 16. stoljea sjedili u Tuzli, a ne u Zvorniku, ona se ne bi mogla
odrati samo na temelju ovog upisa. Naime, Mehmed-beg se u tom upisu spominje kao
bivi sandakbeg, a ne onaj koji je na dunosti. Prema tome, mjesto gdje se on tada nalazio nije imalo veze s njegovom dunou. On je, vrlo lahko, mogao stanovati u Tuzli, jer
su mu posjedi bili blizu i jer je Tuzla bila urbano razvijenije mjesto od Zvornika. Osim
toga, ni aktivni sandakbeg ne bi bio sklon da u njegovoj neposrednoj blizini obitava
bivi sandakbeg. Isto je miljenje sigurno imala i iskusna osmanska birokratija. Na
kraju, pitanje da li su sandakbezi Zvornikog sandaka sjedili u Tuzli krajem 16.stoljea
ostaje i dalje otvoreno.
104 O dindijama vidjeti: Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 7577.
105 Iako se u dokumentu njihov posjed spominje kao timar, jasno je iz njihovih titula i titula
njihovih oeva da se tu radilo o zijametima i zaimima. Svaki zijamet je timar, pravno
gledano, ali nije svaki timar zijamet. O tome da su zijameti u istim dokumentima nazivani
jednom timar, a drugi put zijamet vidjeti: Vladislav Skari, Popis bosanskih spahija iz
1123. (1711) godine, str. 69.
106 O tome vidjeti: Gza Dvid, Assigning a ziamet in the 16th century: Revenue limits
and office-holding, u: Armaan. Festschrift fr Andreas Tietze, hgg. Ingeborg Baldauf
und Suraiya Faroqhi unter Mitwirkung von Rudolf Vesel, Enigma Corporation, Praha,
1994, str. 4757. U ovoj studiji utvreno je da su hasovi pojedinih sandakbega i drugih
viih slubenika Osmanskog carstva u 16. stoljeu mogli biti sastavljani od dijelova u
razliitim i, esto, teritorijalno udaljenim zijametima.
90
anali 12.indb 90
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:43

Prema naem dokumentu, ponovit u, Brko je u to doba pripadalo tom kadiluku, a za barem jednog od dvojice oteenih, tj. za Mustafa-bega, sina mirlive Mehmed-bega, mogue je pretpostaviti da je bio stanovnik istog kadiluka,
jer mu je i otac jo 1606. godine bio zabiljeen kao stanovnik Gornje Tuzle.
Oito je nadlenost sudsko-notarskih organa u ovom sluaju utvrena prema
kriteriju gdje zainteresirane strane u postupku ive, a ne gdje se nalaze sporne
strane. Takoer je interesantno, i to treba ponoviti, da se iz ovog dokumenta
vidi kako su dva zaima zastupali svoju raju, starodrevne plodouivaoce erazimirije njihova zijameta, ali raja kao takva ne pojavljuje se u ovom dokumentu
kao samostalna oteena strana. Iz dokumenta nije jasno da li je to bilo zato
to je raja opunomoila svoje zaime za to ili, pak, zato to se smatralo da raja
nije vlasna nikakve uloge u ovakvom sporu.
Stanovnici kasabe Brko kao pravno lice odustali su od svojih zahtjeva
i priznali su da su dva zaima u pravu kada su stanovnike kasabe Brko kao
pravno lice optuivali da su vrili ometanje njihova erazi-mirijskog posjeda te
uznemiravali njihovu raju koja je plodouivala miriju navedenih dvaju zaima
u ataru sela Brka. Oni su to ometanje vrili tvrdei da mirija na tom zijametu
jeste zapravo ifluki posjed i to ifluki posjed nekih Husejina i Nasuha. Za
te zemlje kasabalije Brkog tvrdile su u nekim drugim prilikama, da su sami
izjavili u huddetu, da su one bile zajedniko ispasite stanovnika Brkog. S
druge strane, u istom huddetu utvreno je, a to su svojom izjavom potvrdili
i sami stanovnici Brkog, da je raja na spomenutom zajednikom zijametu
u selu Brka plodouivala te zemlje ve ezdeset godina, a da se niko tome
nije suprotstavio niti je tom njihovu plodouivanju pravio ikakve smetnje
(mezbrnu tmr olan arye-i Brea (Bra) reysin altm yldan
ber bil-niz taarruflarnda olan yerlerine gh iftlik-i Hseyin [ve]
Na nmiyle gh mermzdr dey bil-vech dal u niz tmi idk). Ve
sama injenica da su stanovnici Brkog za njihovo uplitanje u posjed erazimirije u selu Brka iznosili dva potpuno oprena stava o navodnom istinskom
karakteru tih zemalja, prvi put tvrdei da su bile ifluci dvaju pojedinaca, a
drugi put da se radi o zajednikom ispasitu stanovnika Brkog, unosi veliku
dozu sumnje u takve tvrdnje. Reklo bi se da su stanovnici Brkog u ovom
sluaju bili uzurpatori, a ne dva mona zaima. Drugi vaan podatak jeste
stav huddeta o tome da je raja spomenutog sela kontinuirano nastavala
selo Brku u posljednjih ezdeset godina u odnosu na datum isprave, dakle od
otprilike 1575. godine.
Ovaj sluaj svjedoi o borbi za obradivu zemlju koja se vodila, ve
tako rano, u onim dijelovima Rumelije i Bosanskog ejaleta koji su bili blizu
rijenih komunikacija. Takve zemlje bile su izrazito profitabilne u odnosu na
one dijelove Carstva koji su bili udaljeni od rijenih komunikacija te su bili
upueni na transport tovarnim ivotinjama i zaprenim kolima. Agrarni kraANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 91
91
10.1.2013 13:06:44
Nihad Dostovi
jevi Bosanskog ejaleta proizvodili su robu koja je bila tzv. roba velike teine,
a male cijene (itarice, voe, povre itd.). Trgovina takvom robom bila je
isplativa samo ako se odvijala pomorskim i rijenim saobraajem, a trokovi
njezina karavanskog transporta mogli su se ozbiljno smanjiti ukoliko se ta
tranzitna karavanska trgovina mogla kombinirati s rijenim ili morskim saobraajem. Branski kraj bio je plodan, a nalazio se u neposrednoj blizini rijeke Save, dok je Branska skela bila jedna od najvanijih luka u donjem toku
Save, od Lijeve polja pa do utoka Save u Dunav kod Beograda. Dunavom su
lae iz Brkog bile povezane i sa sistemom meuregionalne i meunarodne
rijene plovidbe tokovima rijeka Drave, Tise, Save i Dunava.107
Usljed svega toga, investiranje u obradivu zemlju koja se nalazila u
relativnoj blizini skele Brko bilo je poeljan vid investicije. A investirati u
zemlju u Osmanskom carstvu u prvoj polovini 17. stoljea mogli su samo oni
koji su posjedovali dovoljnu koliinu gotovine. Spahije to nisu bile, pa ak
ni zaimi, jer je dobar dio njihovih zemljinih renti njima isplaivan u naturi.
Cijena poljoprivrednih proizvoda u Osmanskom carstvu bila je relativno
niska, dok su cijene transporta bile znatne. Zato za spahije nije bilo rentabilno
da sami organiziraju odvoz agrarnih proizvoda na pazare i sajmove u Osmanskom carstvu, pa ni na taj nain nisu bili u stanju doi do velikih koliina
potrebne im gotovine. Investirati u zemlju mogli su oni koji su imali relativno visoke redovne prihode u gotovini, a to su bili pripadnici nekih vojnih
rodova, naprimjer janjiari ili ulema i trgovci. Zato njih susreemo u brojnim
dokumentima iz ovog perioda kako pokuavaju i nerijetko uspijevaju da se
ubace izmeu spahije i rajetina kupovinom prava tapije. U sluaju pokuaja
uzurpacije zemalja u selu Brka interesantno je to da su se stanovnici kasabe
Brko odvaili pokuati ugroziti agrarna prava i interese dvaju monih zaima.
Iako u tome stanovnici Brkog nisu uspjeli, i njihov neuspjeli pokuaj govori
mnogo. Drugi izvori iz tog perioda kazuju nam da spahije nisu bile svemone
te da su ifluk-sahibije esto uskraivali da im plaaju agrarne rente na koje
su se obavezivali prilikom kupovine prava tapije.108
U sluaju koji tretira dokument koji objavljujem vidimo da su i najvie
spahije, odnosno zaimi bili predmet uplitanja u posjed. U sporu oko zemalja
107 O tome vidjeti: Adem Handi, Stari grad Novi na Savi, u: Godinjak Drutva
istoriara Bosne i Hercegovine, XIV, 1964, str. 239251; Adem Handi, Izgradnja
laa kod Novog na Savi u XVI vijeku, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, XXIIXXIII,
197273, str. 83132; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 233, 247,
270. i 333.
108 Sidil Mostarskog kadije 163234, prev., uv. i bilj. Muhamed A. Muji, Prva knjievna
komuna, Mostar, 1987, str. 9596/270 (broj iza kose crte oznaava redni broj dokumenta
u izdanju). ifluk sahibija Omer-beg iz Mostara uporno je odbijao plaati resm-i ift
(pristojbu na batinu) spahiji Mehmedu iz sela Cim kod Mostara, te je dolo do sudskog
spora.
92
anali 12.indb 92
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:44

u selu Brka bit e prije da je pobijedio njihov ugled nego njihova finansijska
mo. Dokumenti Tuzlanskog sidila iz 164445. godine, kao i dokumenti
neto ranijeg Mostarskog sidila iz 163234. godine donose velik broj podataka o transakcijama pravom tapije, ali i s vremena na vrijeme spominju
termine ifluk (iftli) i ifija (ifti).109 Kao to se moglo i oekivati glavni
kupci prava tapije i utemeljitelji novih ifluka bili su bogatiji stanovnici gradskih naselja, osobe koje su raspolagale veim koliinama gotovine, kao to
su oficiri i pripadnici plaenih vojnih redova, ulema i trgovci. Moe se rei
da podaci iz Tuzlanskog i Mostarskog sidila potvruju da ifluci u Bosni
nisu nastajali samo preklapanjem odakluk-timara i ifluka110, nego su u
Bosanskom ejaletu postojali i ifluci koji su u potpunosti odgovarali po svom
porijeklu iflucima u nekim drugim dijelovima Rumelije, kao to je Vardarska
dolina.111 Osim preklapanja spahiluka sa iflukom kao prvog vida ifluenja
u Bosanskom ejaletu, ifluci su nastajali na barem jo tri naina: prvo, klasinom kupovinom prava tapije od treeg lica, tzv. zainteresirane strane
(ab-i ala); drugo, oivljavanjem naputenih i poljoprivredno zaparloenih zemalja (enlendrme, iy-yi mevt), to je princip agrarnih propisa
erijatskog prava; tree, obinom protivpravnom uzurpacijom. Ti su fenomeni
uoeni kao generalna odlika nastanka ifluka u Osmanskom carstvu112, pa bi
trebalo u svjetlu tih rezultata biti oprezniji prilikom insistiranja na gotovo
posve specifinom i drugdje u Osmanskom carstvu nepostojeem tipu navodnog bosanskog ifluenja. Izgleda da je u sporu oko zemalja u selu Brka bilo
109 Sidil Mostarskog kadije 163234, prev., uv. i bilj. Muhamed A. Muji, Prva knjievna
komuna, Mostar, 1987, str. 30/46, 31/48, 51/130, 53/138, 64/174, 6465/175, 69/186,
79/215, 84/236, 9596/270, 103/290, 110111/316, 126/362, 127/367, 137138/404406,
174/497, 192/567, 198199/589 i 222223/652. Ovi dokumenti navode gradske janjiare
kao najee kupce prava tapije i stvaraoce novih ifluka. Njih slijede ulema i trgovci kao
dvije druge grupe. Slinu situaciju prua graa najranijeg sauvanog Tuzlanskog sidila,
o emu u detaljno govoriti na drugom mjestu.
110 Avdo Sueska, O nastanku iflika u naim zemljama, u: Godinjak Drutva istoriara
Bosne i Hercegovine, XVI, 1965, str. 4850, 5556. Sueskina teza da je glavni vid
ifluenja bio prelaz spahijskog tasarrufa u ifluk koji je provodio sam spahija u svjetlu
ovih izvora ne bi se mogao apsolutizirati, pa ak ni odrati. Pogledi Vladislava Skaria
i Nedima Filipovia na isto pitanje, a koji istiu ulogu gradskih elita (janjiari, ulema,
trgovci) u tom procesu izgleda da su blii istini. U tom smislu treba se prisjetiti Jukieve
izreke da je veina ifluka u Bosni nastala tako to su veliki Turci izjeli male Turke. Uz
svu islamofobiju koju ova reenica sadri, ona nosi i zrnce istine.
111 Bruce McGowan, Economic life in Ottoman Europe: taxation, trade and the struggle for
land, 16001800, Cambridge University Press, Cambridge, New York, 1981.
112 Halil nalck, The Emergence of Big Farms, iftliks: State, Landlords, and Tenants,
u: Studies in Ottoman Social and Economic History, Variorum Reprints, London, 1985,
str. 105126; Bilgehan Pamuk, XVII. Yzylda Bir enlendirme (hy) Uygulamas:
Mormoc Kynn mar (Kelkit), u: Bilig, XXXVI, K 2006, str. 227241.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 93
93
10.1.2013 13:06:45
Nihad Dostovi
pokuano da se stvori ifluk na trei nain, putem iste uzurpacije zemlje.
Interesantno je da taj ifluk pokuavaju stvoriti stanovnici kasabe Brko,
dakle grupa ljudi kao pravno lice. Time sam zavrio analizu ovog izvora kao
vrela za pitanje znaajnih promjena u klasinom osmanskom agrarnom sistemu u Bosanskom ejaletu u periodu 15931645. godina. Dokument dokazuje
da se te promjene nisu svodile na irenje ustanove odakluk-timara.
U nastavku prelazim na analizu drugog vanog aspekta ovog izvora.
Naime, on prua znaajne nove podatke o kljunom periodu razvoja kasabe Brko. Taj period pada u prvu polovinu 17. stoljea. Meutim, starija
historija osmanskog Brkog gotovo da i nije obraivana, jer se smatralo da
Brko stjee historijski znaaj tek u 19. stoljeu. Ta injenica trai odreeno
pojanjenje.
Mjesto Brko igra vanu ulogu u novijoj bosanskoj historiji, posebno
ekonomskoj i drutvenoj, od poetka 19. stoljea pa sve do naih dana, kada
je njegov strateki, vojni i privredni znaaj ponovo doao u iu, poevi od
agresije na Bosnu i Hercegovinu 19921995. pa do dananjih kontroverzi o
sudbini Distrikta Brko. Uspon Brkog, poznatog u ranijim izvorima i kao
Brki te Brki-grad113, bio je vezan za sve vei regionalni i meunarodni
znaaj trgovine bosanskom ljivom, suhom ljivom, ljivinim proizvodima,
orasima, stokom, drvnom graom, ostalim poljoprivrednim, stoarskim, tradicionalno-zanatskim proizvodima i dr. Brko je bilo prirodna i najvanija
luka poznatog sjevero-bosanskog ljivarskog pojasa od dvanaest srezova.114
No, Brko je slian znaaj imalo i u balkansko-srednjoevropskom meuregionalnom prometu od otprilike 15361683. godine. Nizovi osmansko-habsburkih ratova (16831699, 17161718, 17371740. i 17881791) prekinuli su
kontinuitet tog prometa i stavili su Brko u zapeak. Meutim, sva je prilika
da se trgovaki i prometni uspon Brkog u 19. stoljeu ne moe smatrati
nekim novim fenomenom, nego obnavljanjem privrednog, infrastrukturnog i
drutvenog obrasca iz ranijeg osmanskog perioda.
Na ovu injenicu do sad se nije obraala tolika panja jer donedavno nije
bilo ni uzgrednih istraivanja prolosti Brkog za period prije poetka 19.
stoljea, a kamoli za period 16. i 17. stoljea. U jednom kratkom, ali za to vrijeme pouzdanom, enciklopedijskom lanku, Hamdija Kreevljakovi je kao
najraniji poznati podatak o Brkom saopio da je postojanje skele na istom
113 O ovim danas izobiajenim imenima Brkog vidjeti: ivko Crnogorevi, Memoari,
priredio Milenko S. Filipovi, Graa, XIV, ANUBiH, Sarajevo, 1966, na vie mjesta.
114 Die Landwirtschaft in Bosnien und der Hercegovina, Regierung fr Bosnien und die
Hercegovina, Sarajevo, 1899, str. 185. Prema ovom visokopouzdanom izvoru 12 ljivarskih srezova sjeverne Bosne bili su: Donja Tuzla, Zvornik, Bijeljina, Brko, Oraje,
Gradaac, Graanica, Maglaj, epe, Teanj, Derventa i Prnjavor. Up. Adem Handi,
Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 348.
94
anali 12.indb 94
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:46

mjestu zabiljeeno 1620. godine.115 Iako se nije bavio posebno monografski
historijom osmanskog Brkog, Adem Handi je u svojim brojnim radovima
i monografiji o Tuzli objavio do sad najznaajniji niz podataka o osmanskom
Brkom, kao i nekoliko vanih interpretativnih uvida. Evolucija u pogledima
Adema Handia na raniju historiju osmanskog Brkog najzornije odslikava
prvobitni nedostatak bilo kakvih studija raenih na temelju primarnih izvora,
kao i visok stepen unitenja starijih osmanskih spomenika kulture u Brkom
i okolici. To je sve imalo efekt na nain kako je sagledavana ranija historija
osmanskog Brkog.
U svojim najranijim radovima koji tretiraju ranoosmansko Brko Adem
Handi smatrao je da je Brko utvreni grad s podgraem i skelom koji
su Osmanlije podigle u periodu 15121536. godine. Jedno od uporita za
takva njegova gledanja bila je injenica da je Brko, prema Handiu, bilo
grad zidan ciglom i s drvenim spoljnim palisadama. To to nije bilo zidano
kamenom ukazivalo bi na to da se ne radi o srednjovjekovnom gradu. Isto
tako, Handi je smatrao da injenica da se Brko ne spominje, prema njemu,
u srednjovjekovnim izvorima podrava njegovu hipotezu.116 Ali, u svojoj
monografiji o Tuzli i njezinoj okolici u 16. stoljeu, Handi je doao do
zakljuka da je Brko srednjovjekovni grad, da ga Osmanlije nisu podigle i da
je bio dio ugarske pogranine Srebrenike banovine u periodu 14641512, te
da se spominje u ugarskim latinskim poveljama pod imenom Barka.117 Handi je slino zakljuio i za grad Novi na Savi, za koji je takoer ranije mislio
da su ga podigle tek Osmanlije. Prema Handiu, utvreni grad Waya iz
kasnosrednjovjekovnih latinskih povelja zapravo je grad Novi na Savi (Waya
< ma. uj = bos. novi ).118
Dokument koji objavljujem daje novo svjetlo na historiju osmanske kasabe Brko u periodu poslije 1600. godine. Handi je imao najkasnije podatke
o Brkom iz 1600. godine. Upis iz Tuzlanskog sidila svjedoi o razvoju Brkog izmeu 1600. i 1645. godine. U tom kljunom periodu Brko se razvilo u
kasabu u pravom smislu rijei. Handiev vremenski najkasniji podatak, onaj
iz 1600. godine, pokazuje da ni te godine Brko jo nije bilo kasaba u punom
115 Hamdija Kreevljakovi, Brko, u: Enciklopedija Jugoslavije II, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1956, str. 191.
116 Adem Handi, Stari grad Novi na Savi, u: Godinjak Drutva istoriara Bosne i
Hercegovine, XIV, 1964, str. 239. i 242; Adem Handi, Zvornik u drugoj polovini XV
i u XVI vijeku, u: Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVIII, 1970, str.
141196.
117 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 2425, 31, 3536, 4647, 75,
131132, 198199. i 318.
118 Ibid, str. 36. i 46. Up. Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, II/3, Matica hrvatska, Zagreb,
1904, str. 250.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 95
95
10.1.2013 13:06:46
Nihad Dostovi
smislu rijei, nego tvrava s varoi i skelom, u kojoj je samo nevojniki
demat muslimana imao privilegije stanovnika kasabe. Zato je dokument iz
Tuzlanskog sidila veoma vaan, ali se on moe shvatiti jedino ukoliko uzmemo u obzir sve raspoloive podatke o historiji osmanskog Brkog u periodu
od cca 1512. do cca 1650. godine.
Od Handieve monografije o Tuzli iz 1975. godine jasno je da je Brko
predosmanski utvreni grad.119 Iza Fatihovog pohoda na Bosnu 1463. godine
ugarski kralj Matija Korvin proveo je svoju poznatu protivofanzivu u Bosni.
Ugarska vojska pod Ivanom Zapoljom bit e da je, osim Srebrenika, osvojila i gradove Brko, Novi na Savi i Teoak.120 Kako sam ve napomenuo u
latinskim ugarskim poveljama Brko se nazivalo Barka. To ime oito potjee
od rijeke Brke u ijoj je blizini sazidan. Najstariji osmanski popisi potvruju
da je grad predosmanski. Barka je bila dio Srebrenike banovine uz gradove
Teanj, Soko i Novi na Savi. Osmanlije ga osvajaju u septembru ili oktobru
1512. godine i u njega odmah stavljaju svoju posadu.121 Handi veli da je
grad Brko morao biti lociran na uu rjeice Brke u Savu, tamo gdje su se
u vrijeme pisanja njegove monografije (1975) nalazili stara damija i pijaca.122
Postoje jasni dokazi da su u 16. stoljeu ciglom zidani gradovi Brko, Bijeljina i Modria bili dodatno utvreni palisadama (palanka), opkopima s vodom
te zidovima s opkopima i vodom.123 Gradove Brko i Novi na Savi poruila
je austrijska vojska izlaskom na Savu u vrijeme Velikog rata 16831699.
godine.124
Od pada Srebrenike banovine 1512. godine pa do novog vala osmanskog
prodora u Srednju Evropu, odnosno Slavoniju i Ugarsku od 1536. godine,
Brko je bilo dio najisturenijeg sjevernog pojasa osmanskih graninih tvrava prema Ugarskoj i Habsburzima (Brdelen-abac, Noaj kod Sremske
Mitrovice, Novi na Savi kod Brezova Polja, Brko i Gradaac).125 Posade tih
tvrava, ukljuujui i Brko, bile su pod plaom (ulfeci), a nisu spadale u
posadnike s tvravskim timarima. Prvu fazu tog pohoda, odnosno osmanski
119 Ibid, str. 2425, 31. i 36.
120 Ljudevit pl. Thallczy i Milan pl. ufflay, Povijest Jajca (14501527), Matica hrvatska,
Zagreb, 1916, str. 9293; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 35.
121 Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, II/3, str. 250; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u
XVI vijeku, str. 35. i 46.
122 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 75.
123 Ibid, str. 198199.
124 Adem Handi, Stari grad Novi na Savi, str. 242; Adem Handi, Tuzla i njena okolina
u XVI vijeku, str. 47, citira Ankara, Tapu ve Kadastro Genel Mdrl Arivi, Tapu
Defteri, No. 136.
125 Adem Handi, Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, str. 163; Adem Handi,
Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 7277, 144; Adem Handi, Dva prva popisa
Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine), str. 11.
96
anali 12.indb 96
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:46

prodor u Slavoniju126 vodili su poznati krajiki begovi Gazi Mehmed-beg
Jahjapai od Smedereva127 i Gazi Husrev-beg od Bosne.128 Zahvaljujui njihovim prodorima i osvajanjima u Slavoniji, u Brkom nije vie bilo dnevno
plaenih vojnika, nego su njihovo mjesto zauzeli nosioci tvravskih timara
(mustaf). Prema poznatom detaljnom popisu Zvornikog sandaka iz 1548.
godine i njegovoj sumarnoj paraleli, Brko je imalo 12 mustahfiza.129 Isti
izvor navodi 308 mustahfiza u 12 gradova Zvornikog sandaka (Zvornik,
Srebrenica, Perin, Kulat, abac, Noaj, Novi na Savi, Brko, Srebrenik, Teoak, Gradaac i Soko), a njihovi timari vrijedili su sveukupno 454.865 aki.130
Mustahfizi Brkog evidentirani su u svim sauvanim popisima od sredine 16.
pa do kraja 17. stoljea.131
Adem Handi je skrenuo panju na jedan znaajan izvor koji govori
o mustahfizima Brkog. Jedan ferman upuen je evaila dumadel-ahira
976/2130. novembra 1568. Kopija tog fermana prepisana je kao prilog
sumarnog popisa Zvornikog sandaka 1568. godine.132 Osnovni dio fermana
u prijevodu glasi: Dolo je pismo mojoj Visokoj Porti te je iz Zvornikog
grada u grad Zdence u sandaku Zaasna premjeteno 25 mustahfiza. Prije
toga su iz istog Zvornikog grada premjetena dvojica mustahfiza u grad
Brko. Kako se na taj nain umanjio broj zvornike posade, to se na temelju
ilama i arza zvornikog sandakbega, kao i nazira carskih prihoda nareuje da se iz Branskog grada povrate natrag u Zvornik dvojica spomenutih
mustahfiza.133 Ovaj ferman potvruje vanost unutranjih migracija, seljenja
na manje razdaljine, u demografskoj historiji ranoosmanskog Brkog, a fenomen kao takav primijeen je tokom 16. stoljea na svim teritorijama kasnijeg
Bosanskog ejaleta. Ovdje treba istai da se Vlasi poinju kretati sve vie
prema Brkom, posebno poslije 1536. godine. Oni to ine u okviru osmanskih
prodora u dananje Hrvatsku, Posavinu i Slavoniju u vremenu 15281537.
godine.134
126 Ivo Mauran, Turska osvajanja u Slavoniji, u: Osjeki zbornik, VI, 1958, str. 93134.
127 O kui Jahjapaia i Gazi Mehmed-begu: Duanka Bojani, Poarevac u XVI veku i
Bali-beg Jahjapai, u: Istorijski asopis, XXXII, 198586, str. 4977.
128 O Gazi Husrev-begu od Bosne vidjeti: Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut, Sarajevo, 2010.
129 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 73; citira stanbul, BOA, TTD,
No. 260, Opirni defter Zvornikog sandaka iz 1548. godine; Istanbul, BOA, TTD, No.
259, Sumarni defter Zvronikog sanadaka (derdest) iz 1548. godine.
131 Ibid, str. 47, biljeka 22 u kojoj se daje potpuna lista tih popisa.
132 Istanbul, BOA, TTD, No. 259, fol. 114/12.
133 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str.74.
134 Ibid, str. 318
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 97
97
10.1.2013 13:06:47
Nihad Dostovi
Stabilizacijom osmanske vlasti u Hrvatskoj Posavini i Slavoniji poslije
153637. godine Brko, kao i niz osmanskih tvrava u donjem toku rijeke
Save od Kobaa pa sve do apca, prestaje biti pogranina tvrava u onoj mjeri
u kojoj je to bilo ranije. Ali, njegova vanost kao luke rijenog saobraaja u
kombiniranoj komunikacionoj mrei karavanskih puteva i rijenog brodarstva
u sistemu meuregionalne i meunarodne trgovine na Balkanu, Podunavlju,
Istonoj i Srednjoj Evropi postaje sve vea. Osmanlije su to odmah shvatile te
su planski razvijale infrastrukturnu podrku tog sistema povezivanjem rijene
luke Brko s unutranjou, kako s jedne tako i s druge strane Save, mreom
puteva. Uz te puteve naseljena je povlatena raja (muf u msellem), odnosno pripadnici derbendijskog (drebendci) pomonog, tj. poluvojnog reda.135
Najvanija dionica u mikroregiji bila je ona koja je polazila od Donje i Gornje
Tuzle, zatim ila kroz nahiju Visoru ili Visori136 s one strane Majevice pa na
skelu Brko. Taj je put prolazio kroz derbendijska sela.137
Taj infrastrukturni razvoj odmah je imao za posljedicu rast prometa i
trgovine na Branskoj skeli. Promet i trgovina preko te skele poveali su se
ve u periodu 15361548. godina, a ta vanost nikad nije opala, povremeno
je i rasla sve do 1683. godine. Prema tome, tvrdnje koje se iznose u novijoj
polustrunoj i publicistikoj literaturi da Brko trgovaki karakter dobija tek
od polovine 18. stoljea, zahvaljujui prilivu cincarskih pravoslavnih trgovaca u Bijelu, Zovik i Brko, nisu tane.138 Poslije 1536. godine, sa skele Brko
trgovaki putevi vodili su u dva smjera, prije svega: jedan je smjer bio prema
prekosavskim krajevima, a drugi se kretao prema Tuzli i Sarajevu te dinarskim krajevima i Dalmaciji. Osim brojne i raznovrsne robe, izgleda da su dva
glavna tereta u toj razmjeni bili so i ito. Mletaka so stizala je karavanima
sve od Obrovca na bransku skelu da bi dalje ila u Slavoniju i Ugarsku, dok
se u suprotnom smjeru slalo panonsko, slavonsko, posavsko i bosansko ito.139
To je lahko objanjiva injenica, budui da se radilo o djelomino karavanskom prometu, iju rentabilnost moe podnijeti samo razmjena velikih koliina robe koje se stalno trae, a takvi su upravo bili so i ito.
135 O tom poluvojnom redu vidjeti: Cengiz Orhonlu, Osmanl mparatorluunda Derbend
Tekilat, stanbul niversitesi Edebiyat Fakltesi yaynlar, stanbul, 1967.
136 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 106, 128, 130, 134. i dalje.
137 Adem Handi, Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, X
XI, 196061, str. 144; Adem Handi, Stari grad Novi na Savi, str. 244, citira Istanbul,
BOA, TTD, No 260; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 247.
138 Ljiljana evo, Grobljanska cjelina Cincarsko groblje u Bijeloj Kalajdijama, u
Brkom (www.kons.gov.ba, pristupljeno 19. 12. 2012). evo se poziva na Duana
Ristia, Brko stari srpski trgovci u Brkom, Brko, 2003, str. 59.
98
anali 12.indb 98
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:47

Osim u Brkom, vane skele nalazile su se u gradovima Novi na Savi i
Rai. Na tim skelama naplaivana je prelaznina (resm-i maber)140 i pristojba
na robu prenesenu kopnenim putem (bc-i siyh).141 Vanost branske i oblinjih skela vidimo po tome to je ona pripadala vanom emanetu (emnet)
Dvije Mave. Emanet je bio dravna kancelarija koja je ili samostalno prikupljala prihode s hasova ili ih je davala pod zakup.142 Spomenuti emanet
Dvije Mave imao je sjedite u apcu (Brdelen).143 Osim prihoda skele u
Brkom, emanetu Dvije Mave pripadali su prihodi rudnika gvoa na planini
Cer, te brodovi na rijekama Savi, Bosutu i Drini u mjestima abac, Noaj,
Bosut kod ua u Savu, Raa, Novi na Savi i, na kraju, prihodi od derbendija
i Vlaha u nahijama Gornja i Donja Mava te abac. Visina zakupa tog emaneta u razdoblju 15651577. godina varirala je od 957.494 i 1.400.000 aki
za uobiajeni trogodinji zakupniki turnus.144
Administrativno je Brko pripadalo nahiji Koraj jo tridesetih godina 16.
stoljea145, a u vrijeme sastavljanja dokumenta koji objavljujem ono je bilo
dio kadiluka Dviju Tuzli, odnosno Gornje i Donje Tuzle. Ipak, tokom druge
polovine 16. stoljea Brko, koliko god bilo vana skela i tvrava, ostaje malo
naselje, podgrae (suburbuim, varo), koje se nije moglo mjeriti po urbanom
razvitku sa Zvornikom, Srebrenicom, Gornjom Tuzlom, Donjom Tuzlom i
Graanicom.146 Od islamskih institucija ono je npr. imalo tvravsku damiju,
instituciju koja je bila zasnovana na vladarskoj pomoi, odnosno dravnom
budetu, a nije bila vakufskog karaktera.147
Preokret u historiji Brkog, odnosno promjena u njegovu administrativnom statusu dogodila se oko 1600. godine. U opirnom defteru za Zvorniki
sandak iz 160004. godine zapisano je: Muslimanski demat u toj varoi
ima isti status kao muslimani u drugim muslimanskim gradskim naseljima
ne daju rajinske pristojbe. Oni daju samo pristojbe bdi havu i mlaarinu
140 Stariji bosanski izraz za rijeni prijelaz skelu; brod je doslovan prijevod osmanskog
maber.
141 Adem Handi, Stari grad Novi na Savi, str. 244.
142 Nenad Filipovi, Rudnici i kovnice novca u Rumeliji i Bosni krajem XVI i u prvoj
polovini XVII stoljea, u: Balcanica, XX, 1989, str. 243259.
143 Adem Handi, Grad abac i njegova nahija u prvoj polovini XVI vijeka, u: lanci i
graa za kulturnu istoriju Istone Bosne, VI, 1960, str. 93152.
144 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, str. 227, citira Istanbul, BOA, TTD
No 395; Sumarni defter Zvornikog sandaka iz 156870. godine, Istanbul BOA, MMV,
No 654; Opirni popis mukata u Rumeliji oko 1568. godine, fol. 230232; Istanbul BOA,
TTD, No 743; Opirni defter Zvornikog sandaka do 160004. godine, fol. 5051.
146 Ibid, str. 146.
147 Ibid, str. 144.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 99
99
10.1.2013 13:06:48
Nihad Dostovi
dizdaru spomenute tvrave. Isto tako oni su obavezni dravi za avariz.148
Ovdje se radi o standardnoj muafijetskoj povlastici, to znai da je mjesto
imalo damiju i da je u njemu postojao i pazarni dan. To su kriteriji na osnovu
kojih se zvanino neko mjesto proglaavalo kasabom.149 Tvrdnja da Brko u
to doba nije bilo kasaba u pravom smislu, kako je to smatrao Handi150, ne
moe se odrati. Dva osnovna Handieva argumenta za tu tezu bili su mali
broj stanovnika Brkog (35 domainstava, odnosno 175 osoba) i injenica
da je muafijet podijeljen samo muslimanskom dematu. Broj domainstava
kao takav nikada nije odreivao pravni status osmanskih gradskih naselja, a
muafijet je obuhvatao samo muslimane, ak i u tako velikom gradu kakav je
bilo Sarajevo.
Opirni defter iz 160004. godine spominje nekog Mehmed-halifu, hatiba
damije u Brkom, Hasan-halifu, imama te damije, i nekog Mehmed-halifu,
mujezina u toj damiji.151 Kako je austrougarska okupacija u Brkom zatekla
etiri damije152, a nevedeni defterski podatak izriito govori samo o jednoj
damiji, tri preostale damije morale su nastati u razdoblju 16041878. godine. Indirektno svjedoanstvo o bogatstvu koje je prolazilo kroz skelu Brko
otkriva se u podatku prema kojem je ve 1560. godine u okolici Brkog i
oblinje Modrie zabiljeeno postojanje hajdukih druina.153
Ovo je bio rezime podataka o historiji ranoosmanskog Brkog koji su se
mogli prikupiti iz dosada objavljene grae i naune literature. Sada prelazim
na analizu podataka o razvoju kasabe Brko koji se nalaze u dokumentu.
Ponavljam da je metodoloki takvu analizu bilo mogue provesti jedino nakon
to je predoen rezime svih postojeih saznanja o ranoosmanskom Brkom.
Tek je tako mogue shvatiti kvalitativnu razliku koju u poznavanje historije
Brkog u 16. i 17. stoljeu unosi ovaj dokument. Dokument iz Tuzlanskog
sidila potvruje da se Brko, barem u vrijeme pisanja dokumenta, tj. oko
164445. godine, nalazilo u sastavu kadiluka Dviju Tuzli, odnosno Gornje i
Donje Tuzle (Budur-ki Memleateyn ana tbi aaba-i Bra). Budui
da su se zemlje oko kojih su se sporili stanovnici kasabe Brko kao pravno
lice, te dva zaima Zvornikog sandaka, nalazile u drugom, dodue susjednom, kadiluku Graanica, taj podatak potvruje da su stanovnici Brkog
148 Ibid, str. 161, citira, Istanbul, OBA, TTD, No 743, fol. 337.
149 Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu (uloga drave i vakufa), XV, 1975, str. 134; Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljee), str.
181182. i 233.
151 Ibid.
152 Ibid.
153 Ibid, str. 198, citira, Istanbul, BOA, Mhimme defterleri, III, dok. br. 496; IV, dok. br.
399.
100
anali 12.indb 100
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:48

posjedovali, tj. da su nastojali posjedovati nekretnine i na teritorijama drugog
kadiluka. Preambula dokumenta koja izlistava najuglednije graane Brkog
predstavlja najvaniji dosad poznati izvor za drutvenu historiju Brkog u
17. stoljeu (aaba-i Bra ahlsinden Vi Muammed Efend ve H all
Efend ve lfir H alfe ve mer H alfe ve el-cc Amed ve seyn Bee
ve Mem H alfe ve brhm Bee ve Muaf Bee ve dger Muaf Bee ve
ayyim Na ve Muammed bin-i mer ve Usta Muammed ve seyn
bin-i el-cc abn ve Receb bin-i Abdllh ve Beli Derv ve Muammed
bin-i Muaf H avce ve Muammed bin-i Amed Dizdr ve sir
aaba-i mezbre ahlsi b-cemihim).
Kako su liste pojedinaca u osmanskim dokumentima redovno sastavljane
po odreenim hijerarhijskim pravilima, to je mogue ovaj izvor analizirati
sa stanovita razvoja drutvene strukture kasabe Brko te hijerarhije njezinih
elita. U osmanskim dokumentima kada se navode grupe graana, obino
se poinje s ulemom, zatim dolaze tzv. dobri i poboni ljudi, meu kojima
je najvei broj sufija (ule), zatim vojni zapovjednici (asker), trgovci
(tccr), zanatlije (enf), zatim ostali graani (ahl) te bijedni ljudi i sirotinja (fuar). Dokument kao prvog spominje propovjednika (vi) Muhamed-efendiju. U gotovo svim osmanskim izvorima za Bosanski ejalet iz ovog
perioda u kojima se spominju razni slubenici islamskih vjerskih institucija,
vaizi se uvijek spominju na prvom mjestu. To znai da je poloaj vaiza kako
i po plai tako i po ugledu u mjestu bio najvii u ulemanskom staleu, to se
tie onih gradskih naselja koja nisu imala kadije, muftije, muderrisa itd. Samo
Muhamed-efendija, za kojega znamo da je bio vaiz, te neki Halil-efendija,
ije poblie zvanje nije odreeno u dokumentu, nose titulu efendije. Ta titula
pridavana je iskljuivo uz imena vie i najvie uleme. Kako se u defteru iz
160004. godine spominje vaiz, odnosno hatib kao najvii vjerski slubenik
u Brkom, a zatim imam kao prvi po redu iza hatiba154, moe se pretpostaviti
da je Halil-ef. bio imam u Brkom. Sljedei je na toj listi neki Zulfikar-halifa
za kojega moemo pretpostaviti da je bio mujezin. Inae, kod titule halife
najtee je odrediti na koje se zvanje odnosi, jer je osim ulemanskog mogla
biti upotrebljavana i u pisarskom te zanatlijskom staleu (kalfa). Meutim,
kako je Zulfikar-halifa u ovom dokumentu naveden odmah poslije dvojice
najviih alima u mjestu, gotovo je sasvim sigurno da se tu radilo o pripadniku niih slojeva ulemanskog stalea, najprije e biti mujezinu. Kasnije se u
dokumentu spominje neki Omer-halifa, a za njega moemo pretpostaviti da
se radi o osobi koja je kombinirala vie funkcija u nekom manjem mesdidu.
Memi-halifa koji je naveden u sredini ove liste poslije nekoliko janjiara po
svoj prilici nije bio pripadnik ulemanskog stalea, nego zanatlija.
154 Ibid, str. 161.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 101
101
10.1.2013 13:06:49
Nihad Dostovi
Iza navedene najuglednije uleme zapisano je ime nekog hadi-Ahmeda.
Hadije, bez obzira na njihovo zvanje u dnevnom ivotu, smatrane su dobrim
i pobonim ljudima155 pa je razumljivo to je takav jedan ovjek naveden
u listi odmah iza najvie uleme mjesta. Kao trea vana grupa popisana su
etiri janjiara koji svi nose poznatu titulu baa (bee). Kako je meu njima
upisan i ve spomenuti Memi-halifa, trgovac ili zanatlija, za ove se janjiare
moe opravdano pretpostaviti da su lokalni janjiari koji su, osim u vojnoj
slubi, bili angairani u trgovini, zanatstvu i prometu. To to su janjiari kao
grupa upisani odmah iza uleme i sulehe govori o njihovu visoku drutvenom
statusu u lokalnoj sredini. Ovdje treba napomenuti da taj status nije odreivan bogatstvom, nego prestiem simbolikog kapitala. Mnogi trgovci i vojni
slubenici mogli su biti bogatiji od veine uleme, ali na ovakvim listama oni
se pojavljuju tek u sredini, to govori o posebnom mjestu uleme u drutvenoj
hijerarhiji i mentalitetu Osmanskog carstva. Ostala graa Tuzlanskog sidila,
kao i vremenski bliskog Mostarskog sidila iz 163234. godine, svjedoi
o drutvenom prestiu i ekonomskoj moi janjiara, njihovu ukljuivanju
u trgovinu i zanatstvo te stvaranju velikog posjeda. Stoga je sasvim jasno
zato su se mnogi ljudi u Bosanskom ejaletu u prvoj polovini 17. stoljea
pokuavali upisati u janjiarske platne spiskove. U jednom fermanu Murata
IV, od evahira zul-kade 1044/817. maja 1635, stoji: Naredite da se uhvate
odmetnici koji pripadaju grupi lutora koji nose orde, jatagane i puke i hodaju pod imenom janjiara, adami-oglana, topdija i derbendija i ine zulum
sirotinji, neka se kazne po erijatskom odobrenju.156
Jedna je osoba nevedena kao usta, odnosno esnafski majstor. Prema tome,
do datuma sastavljanja ovog dokumenta u Brkom se razvila i potpuno autonomna esnafska organizacija sa svojom unutranjom hijerarhijom, jer titula
usta nije bila dio zvaninog vokabulara osmanske administracije, nego dio
esnafske terminologije kao takve.157 Ostali upisi pokazuju neke interesantne
crte. Gotovo pri dnu liste naveden je jedan damijski podvornik (ayyim).
Takvo rangiranje ovog zvanja pokazuje da se ono nije smatralo ulemanskim
nego samo uslunom funkcijom.158 Mnogo je interesantnija grupa ljudi koje
popis odreuje kao neije sinove, ali uz ija vlastita imena ne daje nikakva
zvanja ili titule. Jedan je od njih sin hadije, drugi je sin veletrgovca u meu155 O tome vidjeti: Suraiya Faroqhi, Haclar ve Sultanlar: Osmanl dneminde Hac, 1517
1638, ev. Gl al Gven, Tarih Vakf yurt yaynlar, Istanbul, 1995.
156 Sidil Mostarskog kadije 163234, prev., uv. i bilj. Muhamed A. Muji, str. 126/362. O
izrazu lutor: nav. dj., str. 275, bilj. 224.
157 Hamdija Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (14631878), priredili Avdo
Sueska i Enes Pelidija.
158 O toj slubi u damijama u Bosni u 15. i 16. stoljeu vidjeti: Lejla Gazi, Vakufname iz
Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Orijentalni institut, Sarajevo, 1985.
102
anali 12.indb 102
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:50

narodnoj trgovini i finansijera (avace)159, a trei je sin zapovjednika tvrave
(dizdr). Jedna osoba pri kraju popisa identificirana je kao pripadnik vojnog
roda belija, vojnika plaenih dnevnicom od pet aki. Iz ovog zapisa moe se
zakljuiti da su belije smatrani manje uglednim vojnim rodom. I na kraju,
za jednu osobu s popisa nemamo nikakvih bliih podataka osim imena i
oeva imena, dok za drugu moemo zakljuiti da se radilo o konvertitu jer je
zaveden kao sin Abdullahov, to je poznata formula za posredno iskazivanje
konvertitskog porijekla.
Analiza navedenog spiska s poetka huddeta omoguuje istraivau da
donese neke preliminarne zakljuke o problemu razvoja Brkog kao osmanske kasabe u Bosanskom ejaletu u vremenu 160045. godine. Od poetka 17.
stoljea do nastanka ovog upisa u sidil Brko se razvilo u tipinu kasabu
Bosanskog ejaleta s muslimanskom veinom. Ono je posjedovalo vjerske
institucije s viom i niom ulemom. Razuenost drutvenog razvoja ogleda
se i u tome to su u gradu primjetni i ugledni graani koji su obavili hodoae u Meku i Medinu, tj. hadije. Razvijena i veoma snana grupa gradskih
uglednika bili su i janjiari, za koje se sasvim pouzdano moe tvrditi da su
se ve do pisanja ovog dokumenta bili ukljuili u trgovinu, zanatstvo i promet, paralelno s razvojem u drugim veim gradovima Bosanskog ejaleta, kao
to su Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Foa i Tuzla.160 Iz dokumenta se dalje
moe zakljuiti da su porodice odreenog broja osmanskih vojnih i administrativnih slubenika ostale da ive stalno nastanjene u mjestu te da su ti
potomci administrativnih vojnih slubenika uivali znaajan ugled u mjestu.
Osim janjiara, manju ali ipak primjetnu drutvenu ulogu igrali su pripadnici
nekih drugih vojnih redova, npr. belije. Sinovi nekih konvertita uspjeli su
se uvrstiti u gradsku elitu. Osnovni razlog ovako interesantnih drutvenih
promjena u relativno malom mjestu moe se traiti u specifinom karakteru
Brkog kao rijene luke. Brko je moglo biti mali grad brojem stanovnika i
moglo je posjedovati omanju tvravu, ali njegova luka, kao i luka oblinjeg
Novog na Savi, bile su neke od najznaajnijih osmanskih luka u donjem toku
159 O tituli avce kao terminu za prekomorske veletrgovce i finansijere: Nedim Filipovi,
Nekoliko dokumenata o trgovini za vrijeme turske vladavine u naim zemljama, u:
Prilozi za orijentalnu filologiju, II, 1951, str. 7073. i 7677; Halil nalck, The Ottoman
economic mind and the aspects of the Ottoman economy, in: Studies in the economic
history of the Middle East, ed. by Michael A. Cook, Oxford University Press, London,
1970, str. 207218.
160 Nedim Filipovi, Nekoliko dokumenata o trgovini za vrijeme turske vladavine u naim
zemljama, str. 78, dok. br. 6, napisan 1525. juna 1617. U tom dokumentu navodi se da
je neki Ahmed-baa iz Foe, ovjek nekog Hadi Husejna irmerdzadea takoer iz Foe,
putovao, kao trgovaki agent spomenutog Hadi Husejna, s 36 tovara kozje i govee
tavljene koe od Dubrovnika do Ankone. Jasno je da se radi o janjiaru ukljuenom u
meunarodnu pomorsku trgovinu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 103
103
10.1.2013 13:06:50
Nihad Dostovi
rijeke Save. Brko je bilo transverzala trgovakih i vojnih puteva izmeu
Mediterana, Balkana i Podunavlja, nastavljajui tradiciju rimskog sistema
puteva koji je povezivao Dalmaciju, Ilirik i Panoniju. ivljenje i djelovanje u
takvom mjestu donosilo je sigurno znatan prihod u gotovini odreenom broju
graana, a kako je trgovina itom bila jedna od najunosnijih na putevima koji
su prolazili kroz Brko, to je i razumljivo da su se stanovnici Brkog eljeli
ukljuiti u tu trgovinu trgovinom vlastitim prinosima. Posjedovanje plodne
obradive zemlje, kakva je bila u branskom kraju, a koja se nalazila u blizini
velike rijene luke, omoguavalo je da se neko ukljui u trgovinu itom i drugim poljoprivrednim proizvodima uz optimalno snienje trokova transporta.
Time se moe objasniti pokuaj stanovnika kasabe Brko da uzurpiraju plodnu obradivu zemlju sa zijameta dvojice zaima, jer se ona nalazila u blizini
grada i rijene luke Brko.
Lista svjedoka ina u ovom dokumentu predstavlja podjednako vaan
izvor za historiju osmanske Tuzle u prvoj polovini 17. stoljea.161 Ona isto
tako, umnogome rasvjetljava pitanje kontinuiteta historije Tuzle izmeu 16.
i prve polovine 17. stoljea. Ni to nisu sva pitanja koja ova lista rjeava ili
ih, pak, postavlja pred nauku. Zbog ogranienosti prostora ne mogu ulaziti u
detaljnu analizu te liste kao historijskog izvora. Samo u napomenuti da lista
sadri velik broj svjedoka, to nije uobiajeno u veini takvih dokumenata.
Taj broj svjedoka iznosi ak dvadeset i jedan. U toj listi nalazi se ak devet
zaima, to nije sluajno kada se u sudski protokol uvodi dokumenat kojim
se eljelo stati ukraj uzurpacijama agrarnih prava i prihoda na raun dvojice
zaima. U listi je naveden i jedan sin ranijeg zvornikog sandakbega, i sam
zaim, to pokazuje da jedan od oteenih koji je i sam bio sin ranijeg zvornikog sandakbega nije bio izuzetak. Dok su mnogi pokrajinski namjesnici
stremili ka prijestolnici, bilo je i onih koji su tome pretpostavljali ostanak
u kraju gdje su jedno vrijeme namjesnikovali. Tu su njihovi potomci bivali
po pravilu najvii zaimi odnosno lanovi lokalne elite. Druga velika grupa
svjedoka jesu pripadnici ulemanskog stalea, od kojih je jedan naveden i
kao mutevelija, a drugi kao hatib propovjednik. Veina ove uleme nosila
je i titulu hadije. Kao pripadnici vojnog stalea u listi se spominju po jedan
aga, au i baa. Posebno je interesantan upis osobe navedene kao Emrllh
eleb tbi-i Behrmzde. Titula elebi162 oznaava potomka ili mladia iz
ugledne ulemanske ili spahijske porodice.163 S druge strane, izraz tbi sluio
161 O tome vidjeti: Claude CahenA propos des shuhd u: Studia Islamica, XXXI, 1971,
str. 7179.
162 O izrazu elebi vidjeti: Marcel Erdal, elebi and some early Turkish names for the
Moslem God, in: Asian and African Studies, XVI/3, 1983, 407416.
163 O tome vidjeti: Fehim Nametak, Traktat o izrazu elebi Hasan Kafije Pruaka i kasnija
upotreba te rijei, u: Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, IIIII, 1974, str. 3340.
104
anali 12.indb 104
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:51

je kao tehniki termin za pripadnike domainstva nekog uglednika, zatim za
lanove neije svite, pa na kraju za nesamostalne ali bitne saradnike u neijem
zanatskom ili trgovakom poslu.164 I na kraju, Behrmzde je, gotovo sasvim
sigurno, patronimino prezime potomaka tuzlanskog uglednika Behrambega
koji je u 17. stoljeu uvakufio jednu damiju i medresu, a vakuf mu je bio
finansijski snaniji od poznatog Tur Alibegova vakufa iz 16. stoljea. On je,
zapravo, obnovio tzv. Staru damiju u Tuzli. Handi je smatrao da je taj
Behrambeg ivio sredinom 17. stoljea165, ali ovaj upis izgleda da to demantira te vrijeme njegova ivota i uvakufljenja treba pomai negdje na period
160445. godine. Sama injenica da je spomenuti Emrullahelebi bio dio
svite kue Behrmzde jasan je znak moi i ugleda te porodice. Imati jednog
elebija u svojoj sviti mogli su samo jedna bogata, mona i ugledna porodica te glava te porodice. Zato odgovor na pitanje ko je bio tuzlanski vakif
Behrambeg treba traiti rjeavanjem problema ko su bili najugledniji vojni
zapovjednici Zvornikog sandaka u periodu 160045. godina.
Ovim sam primjedbama zacrtanu analizu dvaju dokumenata iz Tuzlanskog sidila u Gazi Husrevbegovoj biblioteci priveo kraju. Daleko od toga
da sam obradio sva pitanja koja ova dva vrijedna dokumenta potiu. Nadam
se da u i u nekim buduim publikacijama skrenuti panju na vrijednost tih
dokumenata kao historijskih izvora. Na kraju, treba naglasiti da svako imalo
ozbiljnije itanje najstarijeg sauvanog tuzlanskog sidila, pohranjenog u
ostavini Osmana Asafef. Sokolovia, potvruje koliko je taj sidil dragocjen
historijski izvor.
Summary
Two documents from Tuzla sijjil from 105455/164445
kept in Gazi Husrev-beg Library
This work consists of a transcription, a translation and a detailed analysis
of two important documents from the Tuzla sijjil from 164445, now stored
in Gazi Husrev-beg Library as part of the Osman Asaf Sokolovi collection.
This article seeks to draw attention to a methodological approach to sijjils by
way of a detailed analysis, which can offer new and greater scholarly insights.
The first document is about the turning of the village masjid in Miriina into
164 Rifaat Ali Abou elHaj, The Ottoman Vezir and Paa households 16831703: A preliminary report, u: Journal of the American Oriental Society, XCIV/4, 1974, str. 438447;
Raid Hajdarevi, Defteri sarajevskog sarakog esnafa 17261823 Historijski arhiv
Sarajeva Sarajevo 1998.
165 Adem Handi Tuzla i njena okolina u XVI vijeku str. 157 176177. i 236.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 105
105
10.1.2013 13:06:52
Nihad Dostovi
a Friday prayer mosque and it provides a complete picture of the official
procedure for such a change of status. The work analyses religious, political,
and social reasons for the change and claims that the most important one was
probably the need to strengthen orthodox Islam among village population of
the region where traces of the heterodox Hamzevi tariqat had been noted. The
other document is interesting for several reasons: First, it represents a testimony about agricultural disputes between high-ranking sipahis, ie. zaims and
the city elites, who were trying to acquire marketable agricultural land near
cities and river ports. Second, it provides new and significant details about
the growth of Brko as a town settlement in the first half of the 17th century.
Finally, the document contains a detailed list of 21 witnesses, who were all
citizens of Tuzla. By analysing the list, the author has discovered new data
about the history of Tuzla in the 17th century. The author also offers new
dating for the Behram-beg waqf, which he considers to have been founded in
Tuzla in the first half of the 17th century.
106
anali 12.indb 106
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:52
061.27:[28-747:347.2(497.6 Sarajevo)16
Haso Popara
NEKOLIKO NOVIH DOKUMENATA

O VAKUFIMA VELIKIH SARAJEVSKIH
DOBROTVORA HADI HASANA I HADI
MEHMEDA MEDDIBESAREVIA IZ 17. STOLJEA
Saetak
U ovome radu, na osnovu do sada neobjavljenih sudskih dokumenata, govori
se o dvojici gotovo zaboravljenih velikih sarajevskih dobrotvora, ocu i sinu, hadi
Hasanu i hadi Mehmedu Meddibesareviu iz 17. stoljea i njihovim vakufima,
kao snanim pokretaima ekonomskog, privrednog, kulturnog i prosvjetnog razvoja
grada Sarajeva, u jednom od najmranijih perioda njegove historije, neposredno prije
i poslije provale Eugena Savojskog 1697. godine. Uporednom analizom ovih i drugih dokumenata iz druge polovine 17. i poetka 18. stoljea nepobitno se dokazuje
da je rije o dvojici, a ne o jednom dobrotvoru, kao to se do danas mislilo i punih
stotinu godina pisalo. U ovome radu naoj i iroj javnost prvi je put prezentirano
saznanje da se vakufi hadi Hasana i hadi Mehmeda Meddibesarevia ne odnose na
Bakrbabinu damiju na Atmejdanu i nepobitno dokazuje da je hadi Hasan Meddibesarevi svoju damiju i muallimhanu podigao prije 1658. godine u Kk Katibovoj
mahali, u narodu poznatoj pod nazivom Nadmlini, te za njihovo izdravanje uvakufio 1.290.000 aki u gotovini. U radu se, takoer, na osnovu triju rukopisa, koji se
uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, prvi put objavljuje saznanje da
je u 17. stoljeu u Sarajevu postojala i djelovala Meddibesarevia medresa, koja je
vremenom pala u zaborav zato to poslije stradanja u poaru 1697. godine nikada
vie nije obnovljena.
Kljune rijei: hadi Hasan, hadi Mehmed, Meddibesarevi, vakuf, damija, muallimhana, medresa, Kk Katibova, Bakrbaba, Atmejdan, mutevelija, muderris, nazir, kadija, hudet, dokument, izvjetaj, poar, katastrofa,
Kse, Halil-paa, Eugen Savojski, Sarajevo, Osijek, Stup, Butmir, epe,
Nadmlini
I Uvod
Iako su o historiji Sarajeva pod osmanskom vlau (14631878) domai i
strani istraivai do sada objavili brojne knjige, studije, naune radove i strune lanke, sa sigurnou se moe tvrditi da ona jo ni iz daleka nije dovoljno
istraena i da su mnoge linosti, ukljuujui i osnivae velikih vakufa, kao
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 107
107
10.1.2013 13:06:53
Haso Popara
snanih pokretaa njegova ekonomskog, privrednog, kulturnog i prosvjetnog
razvoja i procvata, naoj i iroj javnosti ostale nepoznate. Razlog za to treba
traiti u injenici da su mnogi vakufi vremenom propali, a da dokumenti i
drugi pisani tragovi o njihovu postojanju, ili nisu sauvani, ili nisu pronaeni,
ili nisu obraeni, ili su obraeni, ali do te mjere proizvoljno da su pripisani
pogrenim osnivaima, u pogreno vrijeme i na pogrenim lokacijama. Najbolji primjer za to predstavljaju vakufi dvojice velikih sarajevskih dobrotvora,
oca i sina, hadi Hasana i hadi Mehmeda Meddibesarevia1 iz 17. stoljea.
Dva dokumenta o ovim vakufima s brojnim krupnim previdima prvi je,
prije stotinu godina, objavio Sejfudin Kemura2 u svome radu o Bakrbabinoj
damiji na Atmejdanu.3 Na ove dokumente, kao pouzdane, kasnije su se u
svojim radovima pozivali gotovo svi istraivai nae kulturne batine koji su
pisali o Bakrbabinoj damiji. Danas kada je, nakon viegodinjih arheolokih
iskopavanja, kompleks s ostacima Bakrbabine damije i mekteba, hadi Ismail Misrijeve medrese, biblioteke Abdullaha Kantamirije i muslimanskog harema na lokalitetu Atmejdan proglaen nacionalnim spomenikom, u prilici smo
prezentirati nekoliko novih, do sada neobjavljenih sudskih dokumenata iz
1
108
anali 12.indb 108
U originalu na turskom jeziku pie Meddibesar-zade () . U veini dosadanjih

radova ovo je prezime prevoeno kao Medbesarovi. Sejfudin Kemura nudi i prijevod
prezimena u znaenju dalekovidac. Budui da se ne slaemo ni s ovakvim itanjem ni
s ponuenim znaenjem ovoga prezimena, navodimo sljedee objanjenje. Prezime se
sastoji od triju rijei; dviju arapskih i jedne perzijske. Prva rije Meddi ( ) predstavlja
imperativ za drugo lice jednine mukog roda glagola madda-yamuddu-maddun (- -
) u znaenju: prui, baci, upravi (pogled), a druga rije basar (
)znai: vid, pogled.
Ove dvije rijei zajedno (
) daju znaenje: pogledaj, baci pogled, vidi! Da je to bio
perzijskog
neiji nadimak, a kasnije i prezime, najbolje se vidi iz tree rijei zade ()
porijekla u znaenju: dijete, potomak Meddibesara, tj. Meddibesarevi. Iz ovoga
prezimena ne moe se nikako izvesti znaenje dalekovid ili dalekovidac jer bi u tom
sluaju prezime moralo glasiti Beidulbesar-zade (
) , umjesto Meddibesarzade (
) .
Na nepouzdanost Kemurinih radova jo davno je ukazao Hazim abanovi u svome radu
pod naslovom Turski diplomatiki izvori za istoriju naih naroda rijeima: Kemura
spada meu prve nae radnike na izdavanju turskih spomenika. Ali pristupajui ovome
poslu bez ikakve metodoloke i naune spreme, njegovi radovi obiluju mnogim krupnim
manama i nedostacima. On je esto pogreno itao dokumenta, mijenjao njihov pravopis,
prevodio i suvie slobodno, esto sasvim pogreno. Datume je vrlo esto pogreno proraunavao, stoga njegove radove treba esto provjeriti. Ali ipak, Kemura je u svoje doba
objavio onako kako je umio i mogao veliki broj turskih dokumenata koji predstavljaju
zlatnu istorijsku grau, pa njegov rad stoga, pored svih svojih nedostataka, koji lako
padaju u oi ne samo orijentalisti, nego i svakom radniku, ipak zasluuje priznanje i bie
upotrebljavan sve dotle, dok se ne izvri njegova revizija. (Vidjeti: Hazim abanovi,
Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom
I, Sarajevo, 1950, str. 142).
ejh Sejfudin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobi, Sarajevo,
1913, str. 169172.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:53
Nekoliko novih dokumenata o vakuma velikih sarajevskih dobrotvora...

kojih se nedvosmisleno vidi da se spomenuti dokumenti uope ne odnose na
Bakrbabinu damiju nego na sasvim drugu damiju u drugom dijelu Sarajeva.
II Vakuf hadi Hasana Meddibesarevia
Vakufnama hadi Hasana Meddibesarevia, naalost, do danas nije pronaena, a moda ni sauvana, tako da se ne moe pouzdano utvrditi ni ko je on
bio, ni kojem je staleu pripadao, ni taan datum kada je vakuf registrirao. S
obzirom na to da je ivio u Sarajevu i da je svoje zadubine ostavio u Sarajevu, moemo pretpostaviti da je vakuf registrirao na Sarajevskom erijatskom
sudu. Iz nama dostupnih dokumenata sa sigurnou se moe utvrditi da je
hadi Hasan Meddibesarevi bio veoma bogat ovjek, da je 1099/1688. godine bio meu umrlima i da je, zahvaljujui savjesnom upravljanju vakufom
ranijih mutevelija, njegov gotovinski vakuf te godine bio gotovo udvostruen.
Iz najstarijeg poznatog dokumenta o njegovu vakufu od 1. dumadel-uhraa
1099/3. aprila 1688. godine4 vidi se da je hadi Hasan Meddibesarevi u Sarajevu sagradio damiju i muallimhanu i da je za njihovo izdravanje ostavio
pozamaan iznos u gotovu novcu. Zahvaljujui ovome dokumentu zna se koje
su sve slube i po kojim plaama njegovom vakufnamom bile predviene te
imena osoba koje su ih te godine obavljale. U dokumentu se kae:
Hasan, sin Rizvanov,5 mutevelija vakufa umrlog dobrotvora Meddibesar-zade (Meddibesarevi) hadi Hasana u gradu Sarajevu, vakufski slubenici (murtezika): Husein-efendija, zaduen za javna predavanja (ders-i mm),
4
5
Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, IV, str. 4546 u rukopisu br. R7304 u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci. (Prilog 1).
Iz jednog sudskog dokumenta od 14. dumadel-uhraa 1102/15. marta 1691. godine vidi
se da je Sulejman-efendija, sin hadi Salihov, imam Ali-paine damije, doao na sud s
devet svjedoka iz Ali-paine mahale i na osnovu njihova svjedoenja dokazao kako je
po naredbi biveg valije (Topal Gazi) Husein-pae i njegova mutesellima Dafer-age
pain okadar, bez ikakve sudske presude, doao i njegovu porodicu, dok je bio odsutan,
istjerao iz kue, odnio mu prostirku, knjige, sue i odjeu, a s njegova iftluka u Zabru
opljakao i odnio sve usjeve i hranu i otjerao mazge. Sulejman-efendija je predoio
spisak odnesenih stvari, zakleo se da istinu govori i zatraio da mu se opljakane stvari
ili vrate ili nadoknadi njihova vrijednost. Tadanji vrilac dunosti sarajevskog kadije
Ahmed, sin hadi Huseinov, opunomoio je spomenutog Hasana, sina Rizvanova, da
to on provede, to je ovaj i prihvatio (Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, V, str. 78 u
rukopisu br. R7305 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 109
109
10.1.2013 13:06:53
Haso Popara
ejh Sejjid Abdulfettah-efendija6 i ejh Mahmud-efendija7, naziri spomenutog
vakufa, ejh Husein-efendija8, imam damije koju je podigao spomenuti vakif
6
110
anali 12.indb 110
ejh Sejjid Abdulfettah-efendija, ejh Gazi Isa-begove tekije na Bendbai i mutevelija

Gazi Isa-begova vakufa. Prema Drnilijinu Zborniku (Vidjeti: l. 18a) za muteveliju je
predloen u prvoj dekadi abana (1107/615. marta 1696. godine, kada je izumrla loza
ne samo Gazi Isa-begovih potomaka nego i osloboenih robova kojima je on svojom
vakufnamom iz 1462. godine povjerio tu dunost. Sudei po tituli sejjid, koju su nosili
navodni Muhammedovi, a. s., potomci preko njegovih unuka Hasana i Huseina, nije bio
domai ovjek. Iz Kse Halil-paina popisa stradalih damija prilikom provale Eugena
Savojskog u Sarajevo 1697. godine vidi se da je drao predavanja (dersove) u damiji u
Kebkebir (Miinoj) mahali. Umro je napreac na putu za Travnik na Ilidi kod Rustempaina mosta na eljeznici 1121/1709. godine, a pokopan je na mevlevijskom groblju na
Bendbai (Vidjeti: Alija Bejti, Pjesnik Sabit Alauddin Uianin kao sarajevski kadija
i bosanski mulla, u: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga IIIII, Sarajevo,
1974, str. 1415, i Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine,
Knjiga I Sarajevo, Sarajevo, 1998, str. 6162). Iz ovog dokumenta vidi se da je ejh
Sejjid Abdulfettah bio prvi nazir vakufa hadi Hasana Meddibesarevia, osam godina
prije nego to je postao mutevelijom Gazi Isa-begova vakufa. Izgleda da je ejh Sejjid
Abdulfettah-efendija doivio duboku starost jer mu je, prema jednom sudskom dokumentu od 14. abana 1120/29. oktobra 1708. godine, unuk Sejjid Abdulah-efendija koji
je bio na poloaju bosanskog defterdara, nakon krae bolesti, umro 12. dumadel-ahira
1120/29. augusta 1708. godine (

...
) . Sejjid Abdulah-efendija ukopan je u haremu Kk Katibove damije
u Nadmlinima i tarih njegove smrti s niana proitao je i objavio Mehmed Mujezinovi
(Vidjeti: Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I
Sarajevo, Sarajevo, 1998, str. 258259). Ovdje treba napomenuti da tarih smrti Sejjid
Abdulah-efendije nije sasvim korektno proitan, jer umjesto (
... )Bosanski defterdar Sejjid Abdulah-efendija
(jedna rije neitka), umro 10. dumadel-ahira 1130. (11. 5. 1718), treba glasiti: (

) Bosanski defterdar
Sejjid Abdulah-efendija umro 12. dumadel-ahira 1120/29. augusta 1708. godine.
Iz jednog drugog sudskog dokumenta vidi se da je rije o Karaba ejhu Mahmudefendiji, sinu Nuhovu, stanovniku Havade-zade hadi Ahmedove mahale (Velikog
Hrvatina) u Sarajevu, koji je kasnije otiao iz Sarajeva (najvjerovatnije u Carigrad) i vie
se nije vraao. Pet godina kasnije, njegova ena Taha, kerka Hadi Sinanova, malodobna
kerka Zakira i slukinja Sultana obratile su se sudu sa zahtjevom da im sud iz njegovih
prihoda: 4 ake dnevne plae za slubu nazira Gazi Isa-begova vakufa, 4 ake dnevne
plae za slubu nazira vakufa hadi Hasana Meddibesarevia, 6 aki dnevne plae za
slubu nazira i ubiraa prihoda Gorali hadi Ibrahimova vakufa te prihoda s njegova
iftluka u selu Bijele Vode u nahiji Visoko, odredi sredstva za izdravanje i skrbnika
(kajjima). Razmatrajui njihov zahtjev sudija je za kajjima postavio povjerljivog muslimana ejh Mahmud-efendijina zeta Jusuf-efendiju, sina Mustafe elebije, i ovlastio ga da
iz navedenih prihoda ejha Mahmud-efendije, a u sluaju da to bude nedovoljno i da se
zadui, svakoj od njih na ime hrane, odjee, smjetaja i drugih potreba, osigura dnevno
po 20 aki, tj. ukupno ezdeset aki dnevno.
Rije je o ejhu Husein-efendiji, sinu aban-efendije iz Ferhad-begove mahale koji je 28.
abana 1116/27. decembra 1704. godine na sudu ovjerio svoju vasijjetnamu i za izvrioca
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:53

i muallim u djeijem mektebu, Ibrahim-efendija, sin Redeb-bae9 i MirMuhamed, sin Abduldelilov10, uai Ila, Mehmed elebi, sin Mustafin,
pisar spomenutog vakufa, Sulejman elebi11, sin Isa-efendije12, ubira vakuf-
10
11
12
oporuke imenovao Mustafa-efendiju, sina hadi Ahmedova. Iz vasijjetname vidi se da

nije imao drugih nasljednika osim ene mu Hatide, kerke Abdulahove, i da je oporuio
da se njegov imetak nakon smrti rasproda, da mu se eni isplati mehr-i muedel i pripadajui dio nasljedstva (1/4), a da se od ostatka, nakon to se podmire trokovi opremanja
i denaze, svake godine za novu hidretsku godinu spremi halva i podijeli siromanim
muslimanima.
Ibrahim-efendija, sin Redeb-bae, kasnije se vie puta navodi kao svjedok na sudu. Iz
njegove titule ponos asnih muderrisa ( ) vidi se da
je bio ugledan muderris, ali nismo mogli utvrditi u kojoj je mahali stanovao niti u kojoj
je damiji drao javna predavanja (dersove).
U jednom dokumentu od 29. abana 1095/14. jula 1683. godine Mir-Muhamed se
spominje meu vie uglednih graana Sarajeva koji su doli iz Kebkebir mahale, ejh
Ferruhove mahale, Bakrbabine mahale i oban Hasanove mahale na sud s molbom da se
smanji broj novih regruta koji treba da se upute na granicu radi odbrane od neprijatelja
i dali izjave da je mnogo trgovaca iz tih mahala u napadu Franaka zarobljeno, a njihova
roba opljakana. O tome Muvekkit pie: U to vrijeme je eneral Zadra, koji je bio pod
upravom Mleana, na granici izmeu Bosne i Hrvatske, ubijao islamske vojnike i odvodio u ropstvo. Osim toga, on je omoguio neprijateljskim hajducima u splitskoj luci da
opljakaju i zarobe preko dvije stotine trgovaca iz Bosne i ostalih islamskih gradova, koji
su se radi trgovine ve due nalazili u Mlecima, kada su ovi svoju robu utovarili na lae
da je poalju u ove zemlje. (Vidjeti: Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest
Bosne 1, str. 395)
Sulejman-efendiju elebiju u kasnijim dokumentima o hadi Hasan Meddibesarevia
vakufu od 29. safera 1107/9. oktobra 1695, 16. safera 1116/21. maja 1704. i prve dekade
muharrema 1119/1423. aprila 1707 godine, nalazimo na mjestu mutevelije vakufa hadi
Hasana Meddibesarevia, a u dokumentu od 14. abana 1120/29. oktobra 1708. godine,
u kojem se govori o smrti bosanskog defterdara Sejjida Abdulah-efendije, sina Sejjida
Mustafa-efendije, a unuka ejha Sejjida Abdulfettah-efendije, pojavljuje se kao svjedok s
titulom ponosa muderrisa i podatkom da stanuje u Isa-begovoj mahali u Sarajevu (

...
) . Prema
jednom Drnilijinu zapisu iz 1695. godine Sulejman-efendija je od sarajevskog kadije
Mehmeda bio preporuen za mjesto kadije Nevesinja i Stoca, ali izgleda da na to mjesto
nije postavljen, jer ga u oktobru iste godine nalazimo na poloaju mutevelije vakufa hadi
Hasana Meddibesarevia u Sarajevu. Nije nam poznata godina njegove smrti.
Isa-efendija, sin Alijin, kolovao se u Sarajevu i Carigradu. Prema Baagiu (Vidjeti:
Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Sarajevo, bez godine izdanja,
str. 377) zvanje muderrisa stekao je 1087/1676. godine, nakon ega je predavao na vie
medresa. Na poloaju sarajevskog munle bio je dva puta: 1102/169091. i 1105/169394.
godine. U prvom mandatu bio mu je naib Ahmed-efendija, a u drugom Mehmed-efendija
Kutahijeli (Vidjeti: T-30 Saray Bosna kadileri, l. 6a, Historijski Arhiv Sarajevo).
Baagi navodi da je umro u Sarajevu 1105/1693. godine. Ovaj podatak on je preuzeo
od M. Surejje (Vidjeti: Sidil Osmani, III, str. 611), koji je esto nepouzdan. Mehmed
Mujezinovi je pronaao Isa-efendijin grob u haremu Mufti-Sulejmanove damije na
Babia bai i u svome radu Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine (Vidjeti: Knjiga
I Sarajevo, str. 492) objavio tarih njegove smrti. Na njegovu nianu s turbanom u guvi
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 111
111
10.1.2013 13:06:54
Haso Popara
skih prihoda i drugi doli su na asni erijatski sud i svaki ponaosob izjavili:
Po vaeoj vakufnami i linom oitovanju vakifa osnovica vakufa u gotovini
prvobitno je bila 1.296.000 aki.13 Prema vakufskim defterima, zahvaljujui
brizi i savjesnom upravljanju vakufom ranijih mutevelija, dobit vakufa uveana je za dodatnih 908.843 ake tako da sada, to naplativa to nenaplativa,
sredstva vakufa s osnovicom i oploenom dobiti iznose ukupno 2.204.843
ake. Prema potpisanim i peatom ovjerenim vakufskim defterima od toga
iznosa za 1.656.878 aki koje se nalaze kod povjerilaca postoje vrsti zalozi
i sigurni jamci, tako da nakon izmirenja plata za sve slubenike ostaje viak
od 360.878 aki.
U dokumentu se dalje kae da su se svi slubenici vakufa (murtezika) jednoglasno sloili da se obrate sudu s molbom da se muteveliji vakufa Hasan-
13
112
anali 12.indb 112
na prevoj pie: ( ) Umrli Isa, sin Ali-efendijin. Godina

1145 (173233). Izgleda da Mujezinovi nije znao da je rije o sarajevskom kadiji pa je
samo dodao: Vjerovatno je ovaj Isa predak porodice Isevia. Najbolji dokaz da je rije
o sarajevskom kadiji jeste injenica da je Isa-efendija na kraju jednog sudskog dokumenta iz rebiul-ahira 1103/10. decembra 1692. 7. januara 1693. godine, uz svoje ime Isa
i zvanje kadije, naveo i ime svoga oca Alije (
) . Budui da se u naoj literaturi ovaj Isa-efendija esto
zamjenjuje s Isa-efendijom, rodoelnikom sarajevske porodice Isevia, ovdje navodimo i
jednu biljeku Saliha Sidkija Hadihuseinovia Muvekkita, koja se odnosi na spomenutu
porodicu (Vidjeti: Povijest Bosne I, str. 550), a u kojoj se kae: Potomak navedenog
Smail-efendije Isevia i danas, to jest 1295. godine (1878), ivi u gradu Sarajevu, u Gazi
Mehmed-begovoj mahali, to je Ibrahim Emin-efendija Isevi, sin Sulejman Nedibefendije, sin Mehmed Emin-efendije, sina navedenog Ismail-efendije. Na osnovu
navedenih podataka, pouzdano se moe utvrditi da je spomenuti Ismail-efendija, sin
Sulejman-efendije, dugogodinjeg mutevelije vakufa hadi Hasana Meddibesarevia,
unuk Isa-efendije, sarajevskog kadije, i praunuk Ali-efendije. Ovaj posljednji najvjerovatnije je potomak hadi Isa-efendije koji je neto prije 1602. godine podigao damiju
oko koje se formirala hadi Isaova mahala, u narodu poznata pod imenom Dugi sokak
(Vidjeti: Alija Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973, str. 191192).
U originalu na turskom jeziku stoji dvanaest tovara i devedeset est hiljada aki (
) . Budui da jedan tovar odgovara iznosu od 100.000 aki
(Vidjeti: Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela I, str. 20), mi smo radi boljeg pregleda
12 tovara pisali brojem 1.200.000. Koliko je to bio velik iznos najbolje se moe vidjeti
poreenjem s gotovinom vakufa iz kojih su se izdravale druge damije u Sarajevu. Oni
su se po popisu iz 1604. godine kretali, najee od nekoliko desetaka hiljada do najvie
190.000 aki, koliki je bio gotovinski vakuf Ali-paine damije (Vidjeti: Opirni popis
Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. I/1, obradio: Adem Handi, Sarajevo, 2000,
str. 1390). Svakako treba imati na umu da je aka u meuvremenu devalvirala, tako da
je 1108/1696. godine novi kovani dukat (cedid erefi altin) imao prometnu vrijednost
300 aki ili 100 para ili 2,5 groa, prema kojima se u tri kategorije 10 groa za bogate,
5 groa za srednje bogate i 2,5 groa za siromane naplaivala dizja (Vidjeti: Hamid
Hadibegi, Dizja ili hara, u: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih
naroda pod turskom vladavinom, IIIIV, Sarajevo, 1953, str. 96).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:55

efendiji, u skladu sa erijatski valjanim propisima, izda odgovarajui hudet14,
na osnovu kojega bi on iz vika oploene vakufske gotovine, slubenicima
vakufa, mimo strogo odreenih odredbi vakifa, mogao poveati plae. Razmatrajui njihovu molbu, sudija je dozvolio muteveliji vakufa Hasan-efendiji
da iz vika vakufske gotovine u iznosu od 360.878 aki, kao dnevne plae,
isplauje kako slijedi: imamu damije 4 ake, muallimu koji u mektebu poduava djecu 5 aki, uau Ysna 15 aki, za ejhovsku slubu u damiji ejhu
Husein-efendiji 3 ake, muteveliji vakufa Hasan-efendiji 40 aki (15 + 25),
naziru vakufa ejhu Sejjid Abdulfettah-efendiji 20 aki (15 + 5), drugom naziru vakufa ejhu Mahmud-efendiji 9 aki (5 + 4), vakufskom pisaru Mehmedu
elebiji 11 aki (6 + 5), ubirau vakufskih prihoda Sulejmanu elebiji 14
aki (4 + 10), vaizu i muderrisu u damiji Mehmed-efendiji 14 aki (4 + 10),
mujezinu damije Mahmudu elebiji 7 aki (2 + 5), hatibu damije i sermahfilu Hasanu Halifi 6 aki (2 + 4), uau Ila Mir-Muhamed-efendiji 7
aki (2 + 5), drugom uau Ila Ibrahim-efendiji 5 aki (2 + 3), pomoniku
muallima Mustafi Halifi15 7 aki (4 + 3), za javna predavanja (ders-i mm)
Husein-efendiji 2 ake, podvorniku istau Osmanu, sinu Rizvanovu16, 4 ake
(1 + 3), trojici uaa zikra po 4 ake (1 + 3), trideseterici duzhana po 3 ake
(1 + 2), etrnaesterici musebbiha po 1 aku i mahalskom predstavniku 3 ake.
Iako se iz navedenog dokumenta ne vidi kada je hadi Hasan Meddibesarevi podigao svoju damiju i muallimhanu u Sarajevu i u gotovini za njihovo
izdravanje uvakufio 1.296.000 aki, na osnovu analize podataka koje nam
ovaj dokument prua, sa sigurnou se moe utvrditi da je vakuf morao biti
registriran najmanje trideset godina ranije, tj. prije 1658. godine. Poznato je,
naime, da su vakifi redovno u svojim vakufnamama uvjetovali da se glavnica
gotovine ne troi na plae slubenika, nego da se daje pod interes (murabehu)
i da se od te dobiti isplauju plae i podmiruju drugi trokovi za odravanje
vakufa. Na osnovu jednog drugog dokumenta, o kojem e kasnije biti vie
rijei, pouzdano se zna da je hadi Hasan Meddibesarevi u svojoj vakufna14
15
16
Hudet je sudska odluka, presuda, zvanina potvrda i pismena isprava koju je izdavao
kadija (Vidjeti: Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku,
Izdavako preduzee Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 335).
Mustafa Halifa imao je kerku Fatimu koja je bila udata za Mustafa-bega Pehlivanovia
(Pehlivan-zade) iz sela Veleia kod Sarajeva koji je otiao u Istanbul i tamo pred
Sinan-auom, sinom Mehmedovim iz Havade Kemaluddinove mahale (emalue),
i Mehmedom, sinom Alijinim iz Hitri (Sulejmanove) mahale (Begovca), izjavio da
zauvijek puta svoju enu Fatimu. Pet godina poslije toga ona je na sud poslala svoga
opunomoenika (vekila) Hasana, sina Mustafina, koji je uz svjedoenje navedenih svjedoka 12. rebiul-ahira 1118/24. jula 1706. godine isposlovao hudet o njezinu razvodu od
spomenutog Mustafa-bega Pehlivanovia.
Izgleda da je ovaj Osman bio brat Hasana, sina Rizvanova, mutevelije vakufa hadi
Hasana Meddibesarevia.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 113
113
10.1.2013 13:06:55
Haso Popara
mi odredio da se pozajmice iz njegova gotovinskog vakufa, uz vrst zalog i
pouzdane jamce, daju uz interes od 10% godinje. Pod pretpostavkom da je
cijela glavnica od 1.296.000 aki stalno bila data na pozajmice s interesom
od 10%, po osnovu interesa mogla se ostvariti godinja dobit od 129.600
aki. Od ovoga iznosa trebalo je isplatiti plae koje su, prema navedenim
podacima, iznosile 292 ake dnevno, odnosno 105.120 aki godinje. Da bi s
ostatkom dobiti od 24.580 aki godinje, glavnica od 1.296.000 aki porasla
na 2.204.843 ake, trebalo je proi najmanje trideset godina.
Takoer, moe se pretpostaviti da su iz ovog novanog vakufa podmirivani i neki drugi trokovi za odravanje damije i muallimhane, rasvjetu,
ogrijev i slino. Oni se u dokumentu ne spominju zato to je od suda traena
saglasnost samo za poveenje plaa slubenicima vakufa, a ne i trokova za
odravanje damije i muallimhane.
U drugom dokumentu, hudetu Sarajevskog erijatskog suda od 29. safera
1107/9. oktobra 1695. godine17 navodi se da je mutevelija vakufa umrloga
dobrotvora hadi Hasana Meddibesarevia iz Sarajeva muderris Sulejmanefendija, sin Isa-efendijin, na Sarajevskom erijatskom sudu podnio tubu
protiv Mihe, sina Mihajlova18, iz Franake mahale (Latinluka)19, kojemu je
prije nekog vremena iz vakufske glavnice u gotovu novcu posudio 13.000
aki i to po odredbi vakifa uz 10% godinje interesa i koji poslije tri godine
izbjegava vratiti dug od 13.000 aki na ime glavnice i 3.900 aki na ime
interesa. U hudetu se dalje navodi da je Miha, sin Mihajlov, tokom rasprave
na sudu zanijekao dug i da je mutevelija Sulejman-efendija, kao slobodne
ljude i pouzdane svjedoke, doveo Mehmeda elebiju, sina Mustafe elebije, i Osmana elebiju, sina Rizvanova20, koji su potvrdili istinitost njegovih
navoda, te je na osnovu njihova svjedoenja sudija izdao presudu da Miha,
sin Mihajlov, vakufu plati 16.900 aki; 13.000 aki na ime glavnice i 3.900
aki na ime interesa.
17
18
19
20
114
anali 12.indb 114
Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, IV, str. 207 u rukopisu br. R7304 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Iz ovoga se vidi da su se vakufskim sredstvima mogli koristiti i nemuslimani. Novani
vakufi, kao to je ovaj, bili su najpogodniji put da izbjeglice iz Ugarske i Panonije, koje su
u Sarajevo poele doseljavati 1686. godine, nakon to su Turci izgubili Budim i Ugarsku,
dou do gotovinskih sredstava za pokretanje trgovakih poslova i zanatskih obrta. Oko
navedene godine u Sarajevo su se doselile cijele porodice muslimana Madarevia,
Hiroa, Janjoa, Koloa i Poegija, pravoslavnih Budimlia i Jevreja Akenaza.
Franaka mahala u narodu je poznata i pod imenom Latinluk. U njoj su u turskom periodu
stanovali najprije dubrovaki trgovci i katolici, a kasnije preteno pravoslavni. (Vidjeti:
Alija Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973, str. 327)
Iz prvog dokumenta vidi se da je 1099/1688. godine Mehmed elebi, sin Mustafe
elebije, bio pisar hadi Hasanova vakufa, a Osman (elebi), sin Rizvanov, ista podvornik (kajjim) u hadi Hasanovoj damiji.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:56

Iako u ovom dokumentu nema nita to bi se moglo odnositi na Bakrbabinu damiju na Atmejdanu, Kemura ga u svome radu o Bakrbabinoj damiji
navodi kao kljuni dokaz da je hadi Mehmed Meddibesarevi za nju uvakufio nekoliko hiljada aki gotova novca. Analizom dokumenta moe se utvrditi da je Kemura, grekom, izostavio rije umrlog (merhum) koja stoji uz
vakifovo ime, a ime vakifa hadi Hasana Meddibesarevia zamijenio imenom
njegova sina hadi Mehmeda Meddibesarevia, ne znajui da je i ovaj, kako
emo kasnije vidjeti, ve odavno bio meu umrlima.
U treem dokumentu, hudetu Sarajevskog suda od 16. safera 1116/21.
maja 1704. godine21 navodi se da je ponos muderrisa Sulejman-efendija, sin
Isa-efendijin, mutevelija vakufa umrloga dobrotvora hadi Hasana Meddibesarevia u Sarajevu doao na asni erijatski sud i u prisustvu pekara Mehmeda, sina Mustafina, izjavio da su dva duana koja je spomenuti vakif u ejh
Ferruhovoj mahali22 u Sarajevu bio uvakufio, prilikom provale nevjernika
u velikom poaru izgorjela, da lokacije stoje u ruevinama neiskoritene te
da bi najbolje i najkorisnije po vakuf bilo da se, poto se ljudi ne javljaju na
javnu drabu, uz erijatsku dozvolu izdaju pod dvostruki zakup idaretejn
spomenutom pekaru Mehmedu, tako to bi ovaj na ime idare muaddele
platio odmah 11.500 aki i godinje po 360 aki na ime idare mueddele.23
21
22
23
Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, V, str. 108 u rukopisu br. R7305 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (Prilog 2).
ejh Ferruhova mahala formirala se poetkom 16. stoljea oko damije koju je sagradio
neki ejh Ferruh iznad Kovaa u predjelu koji se i danas zove Abdesthana, po maloj
kuici s tekuom vodom koja je dotjecala iz posebnog rukavca potoka Moanice, a koji
je tuda proveo bosanski sandakbeg Skender-paa na prijelazu 15. u 16. stoljee. Defter
iz 1516. godine u njoj biljei 70 kua, 13 neoenjenih i jednu udoviku kuu. Ko je bio
ovaj ejh Ferruh nije poznato. injenica da je za slubenike ove damije uvakufio jednu
mezru u nahiji Viegrad Dobrun sam sultan Selim pokazuje da je bio neka istaknuta linost. Kasnije je ejh Ferruh traio da se umjesto ove mezre uvakufi selo Strievo u okolici
Visokog, to mu je sultan i odobrio (Vidjeti opirnije: Alija Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva,
Sarajevo, 1973, str. 77, i Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Sarajevo, 2010, str. 175176).
S obzirom na to da su gotovo svi vakufski objekti u Sarajevu u provali Eugena Savojskog
1697. godine srueni i izgorjeli, a njihova pokretna imovina opljakana, vakuf ih nije
mogao obnoviti iz svojih sredstava. Isto tako, mnoge novane pozajmice iz vakufske
imovine propale su jer ih dunici kojima su propali duani, roba i obrtna sredstva, nisu
mogli vratiti. Otuda iz ovog perioda i potjee tako mnogo sudskih hudeta o steaju
trgovaca i zanatlija. U nemogunosti da zbog nedostatka gotovinskih sredstava obnove
vakufske objekte, mutevelije su esto pribjegavale izdavanju zemljita u dvostruki zakup
(idaretejn). Taj se zakup sastojao u tome da zakupac vakufu unaprijed isplati veu
koliinu novca (idare muaddele), uz obavezu da vakufu mjeseno ili godinje plaa
jo i simbolinu kiriju za iznajmljeno zemljite (idare mueddele). Ova vrsta izdavanja
vakufskog zemljita u dvostruki zakup (idaretejn) zasnivala se na erijatskim propisima
prema kojima se vakufsko zemljite ni u kojem sluaju ne moe otuiti. Zakupac je imao
pravo sa zemljitem raspolagati kako on hoe. Na takvom zemljitu on je mogao podii
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 115
115
10.1.2013 13:06:56
Haso Popara
U dokumentu se dalje navodi da su, nakon to je muteveliji vakufa u potpunosti isplatio iznos od 11.500 aki24 na ime idare muaddele i obavezao
se da e redovno plaati godinju zakupninu idaru mueddelu, Mehmedu
predane lokacije na slobodno raspolaganje objektima koje e podii, te da je
to zavedeno u sidil.
Iz ovog dokumenta vidi se da je, osim novanog vakufa od 1.296.000
aki, hadi Hasan Meddibesarevi25 uvakufio i neke nekretnine. Jesu li to bila
24
25
116
anali 12.indb 116
objekt koji je bio u njegovu vlasnitvu, ali je zemljite na kojem je objekt podignut i
dalje bilo vlasnitvo vakufa. Objekt je mogao prelaziti na njegove direktne potomke,
a uz prethodnu saglasnost mutevelije vakufa, mogao ga je i prodati, s tim to je novi
vlasnik objekta bio duan u korist vakufa nastaviti plaati idaru mueddelu. U sluaju
izumiranja direktnih zakupevih potomaka, i zemljite i objekt su, u skladu sa erijatskim
propisima, ponovo dolazili u puno vlasnitvo vakufa.
Iz dokumenta se ne vidi u koje je svrhe mutevelija vakufa Sulejman-efendija utroio
sredstva dobijena na ime idare muaddele za iznajmljivanje zemljita na kojima su
se nalazili spomenuti duani u ejh Ferruhovoj mahali. Moe se pretpostaviti da su mu
ta sredstva bila neophodna za obnavljanje vakifove damije i muallimhane u Kk
Katibovoj mahali (Nadmlinima), koju, kako emo kasnije vidjeti, nije uspio obnoviti
sve do 1707. godine. Iz injenice da je ovaj vakuf 1688. godine raspolagao gotovinom
od 2.204.843 aki, od kojih je iznos od 1.657.878 aki, uz vst zalog i sigurne jamce,
bio kod povjerilaca, da je te godine iz vika vakufske dobiti od 360.878 aki traena i
dobijena saglasnost od suda da se slubenicima vakufa, mimo odredbi vakifa, poveaju
plae i da ni deset godina poslije stradanja damije u poaru iz 1697. godine, mutevelija
Sulejman-efendija iz vakufskih sredstava nije uspio zavriti obnovu damije, najbolje se
vidi koliko je ogromnu tetu pretrpio ovaj vakuf. Nita bolja situacija nije bila ni s drugim vakufima. U poaru 1697. godine izgorjeli su i svi duani, hanovi i drugi vakufski
objekti oko Gazi Husrev-begove damije i medrese. Iz vie sudskih dokumenata vidi se
da ih Gazi Husrev-begov vakuf nije mogao obnoviti. Iz prijepisa jednog hudeta sarajevskog kadije Ahmeda Lagiri-zadea od 24. dumadel-ahira 1121/31. augusta 1709. godine
(Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, V, str. 174175) vidi se da je mutevelija Gazi
Husrev-begova vakufa Osman-aga izdao pod dvostruki zakup idaretejn dvije lokacije
vakufskog zemljita dimenzija 23 x 7 i 15 x 9 arina ukupne povrine 296 arina2 Salihu
uriu koji je za njih na ime idare muaddele platio 70 groa i obavezao se da e na
ime zakupnine godinje plaati 360 aki idare mueddele. On je na njima sagradio
han prije 29. augusta 1726. godine, kada je od istog vakufa zakupio jo dvije lokacije i
platio 50 esedi groa na ime idare muaddele s obavezom da e mjeseno plaati jo 20
aki na ime idare mueddele. Prometna vrijednost 1 esedi groa tada je bila 240 aki.
Iz jednog ugovora koji je mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa Mehmed-efendija 1.
muharrema 1139/29. augusta 1726. godine sklopio s braom Mehmed-agom i Ahmedbaom vidi se da im je pod dvostruki zakup izdao zemljite povrine 345 arina (23x15)
pored sahat-kule na mjestu dananje imaretske zgrade (Vidjeti opirnije: Spomenica Gazi
Husrev-begove etiristogodinjice, Sarajevo, 1932, str. 129, i Hamdija Kreevljakovi,
Izabrana djela, III, Sarajevo, 1991, str. 320 i 325).
Ovaj hadi Hasan Meddibesarevi ne smije se poistovjeivati s jednim drugim hadi
Hasanom iz ejh Ferruhove mahale koji je 1. muharrema 1088/6. marta 1677. godine
u razne svrhe uvakufio 800.000, a ne 100.000 aki, kako stoji u prijevodu Abdulaha
Polimca. Da se radi o dvije razliite osobe najbolje se moe vidjeti po tome to je hadi
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:57

samo ova dva duana u ejh Ferruhovoj mahali, koja su izgorjela u poaru
prilikom provale Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine, ili je bilo jo
kakvih nekretnina: kua, bai, livada, uma i sl., u nedostatku vakufname i
drugih dokumenata, moe se samo nagaati. Takoer se ne moe pouzdano
znati jesu li oba ova vakufa (u nekretninama i u gotovini) bila obuhvaena
jednom vakufnamom ili su postojale dvije vakufname; jedna za nekretnine i
druga za gotovinu? Isto tako namee se pitanje: ako je, kao to se iz prvog
dokumenta vidi, novani vakuf bio namijenjen za izdravanje slubenika
vakifove damije i muallimhane, za to su bili namijenjeni prihodi od vakufa
nekretnina? Odgovor na ovo pitanje pokuat emo dati u nastavku ovog rada.
Gdje se nalazila hadi Hasanova damija?
U nedostatku vakufname koja bi odgovorila na sve dileme o tome ko je
tano bio hadi Hasan Meddibesarevi, kako je bilo ime njegovu ocu, u kojoj
je mahali stanovao, kada je tano i pred kojim kadijom registrirao vakuf, koga
je postavio za muteveliju i druge slubenike, ko su bili svjedoci registracije
vakufa, kada je i u kojoj mahali u Sarajevu podigao svoju damiju itd., najstariju i najpouzdaniju informaciju o tome gdje se nalazila damija, prua
spomenuti izvjetaj bosanskog valije Kse Halil-pae26 iz 1112/1700. godine,
koji je poslao posebnog mubaira s bujuruldijom u Sarajevo da posredstvom
suda ispita i utvrdi taan broj spaljenih, poruenih i oteenih damija koje su
austrijski nevjernici popalili i poruili. U tom izvjetaju pie: Damija hadi
Hasanova u Kk Katibovoj mahali. Za vrijeme provale izgorjela; obnavlja
se posredstvom mutevelije i slubenika. Ima uvakufljenog novca.27
26
27
Hasan Meddibesarevi umro prije 1099/1688. godine, za razliku od drugog hadi Hasana,
sina Alijina, koji je 10. muharrema 1106/1. septembra 1694. godine izmijenio prvu
pismenu ispravu o uvakufljenju tako to je prvobitnom novanom vakufu od 800.000
aki dodao novih 670.000 aki i neke duane te predao na upravljanje muteveliji Kolanu
Mehmedu Havadi, koji je i pokrenuo spor proslijeen u izvjetaju Visokoj porti u kojem
na poetku stoji:

...
Kse Halil-paa bio je valija u Bosni od dumadel-ulaa 1110/1698. do redeba 1114/1702.
godine.
Vidjeti: Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, 1 (u daljem tekstu:
Muvekkit...), str. 434, i Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, V, str. 48 u rukopisu br. R7305 u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 117
117
10.1.2013 13:06:57
Haso Popara
Poznato je da se ova mahala formirala oko damije koju je prije 1528.
godine podigao neki Kk Jazidi ili Kk Katib. injenica da je prije
1658. godine u istoj mahali hadi Hasan Meddibesarevi podigao svoju
damiju i muallimhanu i za njihovo izdravanje ostavio ogroman novani
vakuf upuuje na to da je Kk Katibova damija bila prethodno do temelja
sruena ili izgorjela. Jer, da je kojim sluajem hadi Hasan Meddibesarevi
u istoj mahali podigao drugu damiju, oko nje bi se formirala druga mahala
i izdvojila iz Kk Katibove mahale, a takve mahale nema. Isto tako, da je
vakif hadi Hasan Meddibesarevi Kk Katibovu damiju samo obnovio,
u spomenutom hudetu sarajevskog suda od 1. dumadel-uhraa 1099/3.
aprila 1688. godine ne bi stajalo u asnoj damiji koju je spomenuti vakif
podigao ( ) nego u asnoj damiji koju je
spomenuti vakif obnovio () . Izgleda da se
hadi Hasanova damija podignuta na mjestu stare Kk Katibove damije
u narodu, pa i u slubenim dokumentima, dvojako nazivala, nekad kao hadi
Hasanova damija, a nekad Kk Katibova damija. Svakako, tome je doprinijela injenica da se naziv Kk Katibove mahale nije mijenjao, tako da je
zbunjujue mogao zvuati naziv hadi Hasanova damija u Kk Katibovoj
mahali.
Dokaz za ovo jeste injenica da se svega sedam godina poslije Kse Halilpaina izvjetaja, u kojem se damija naziva hadi Hasanovom, u zvaninom
sudskom hudetu o uviaju s lica mjesta, damija sada naziva Kk Katibovom damijom, a mutevelija hadi Hasanova vakufa, Sulejman-efendija,
sin Isa-efendijin, mutevelijom Kk Katibove damije. Iz ovog dokumenta
iz druge dekade muharrema 1119/1423. aprila 1707. godine28 vidi se da je
sarajevski kadija Mula Mehmed Emin-efendija lino izaao na lice mjesta,
sainio zapisnik o Kk Katibovoj damiji i izdao odgovarajui hudet u
kojem se kae:
Ovaj Bogu ponizni siromah je, u ime Allaha, na molbu izaao na lice
mjesta asne Kk Katibove damije i sa nie spomenutim muslimanima
odrao raspravu tokom koje je podnosilac zahtjeva imam spomenute damije
Mehmed elebi, sin dervi Mustafe, u prisustvu mutevelije spomunute damije Sulejman-efendije, sina Isa-efendije, izjavio: Tokom provale nevjernika
spomenuta damija je u poaru potpuno izgorjela. Spomenuti mutevelija
Sulejman-efendija ju je ispred vakufa poeo obnavljati, ali nije zavrio. Tra-
28
118
anali 12.indb 118
)
(
Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, V, str. 142 u rukopisu br. R7305 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Iz ovog dokumenta vidi se da ni deset godina nakon spaljivanja
Sarajeva obnoviteljski radovi na damijama nisu bili zavreni.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:06:58

im da se napravi procjena nezavrenih radova. Mimar po imenu Luka29 i
drugi strunjaci procijenili su da je za zavretak damije potrebno jo: 3.000
aki za nabavku 3.000 oka krea, 1.000 aki za nabavku 300 oka stabljika
lana, 3.200 aki za nabavku 6 prozora, 2.000 aki za nabavku 400 tavanskih
tahti, 500 aki za nabavku 400 eksera, 1.000 aki za kreenje, 300 aki za
nabavku parmaka, 2.150 aki za nabavku 14 hasura, 300 aki za nabavku
kandilja, 750 aki za nabavku 150 tahti i 500 aki za 400 eksera za ogradu harema, zavretak kape munare i druge sitnije stvari, to ukupno iznosi
22.720 aki. Sloivi se svi jednoglasno da se ni za jednu aku manje nedostajue stvari na spomenutoj damiji ne mogu zavriti, spomenutom muteveliji
Sulejman-efendiji je naloeno da ispred vakufa osigura spomenuti iznos od
22.720 aki, to je i zavedeno (u sidil).30
III Vakuf hadi Mehmeda Meddibesarevia
Iz jednog hudeta sarajevskog kadije od 21. evvala 1095/2. oktobra
1684. godine31 vidi se da je u Sarajevu postojao i vakuf hadi Hasanova sina
hadi Mehmeda Meddibesarevia. S obzirom na to da ni njegova vakufnama do sada nije pronaena, a moda ni sauvana, ne moe se sa sigurnou
utvrditi ni kada je vakuf registrirao, ni ta je sve uvakufio, ni u koje je svrhe
namijenio prihode od vakufa. S obzirom na to da je ivio u Sarajevu, moemo
pretpostaviti da je i svoj vakuf registrirao na Sarajevskom erijatskom sudu.
Iz spomenutog hudeta vidi se da je mutevelija vakufa dobrotvora hadi
Mehmeda Meddibesarevia u Sarajevu neki hadi Mahmud32 na Sarajevskom
erijatskom sudu podnio tubu protiv stanovnika demata Kijeva (od kojih
je esnaesterici naveo imena): imama Abdulkerima Havade, Halila, sina
Hasanova, Zakira, sina Derviova, Abdulmumina, sina Balijeva, Redepa,
29
30
31
32
Sudei po sudskim dokumentima, najpoznatiji arhitekti (mimari), koji su radili na

obnovi damija i drugih poruenih i spaljenih objekata u Sarajevu, bili su: Luka, sin
Vukojev; Radojica, sin Jovanov; Teodosije, sin Ivanov; Luka, sin Vukov; Mihajlo, sin
Stojanov; Janko; Stojan, sin Martinov; Mehmed, sin Abdulahov; Jeremije, sin Ivanov;
Ismail, sin Osmanov; Andrija, sin Jovanov; Marko, sin Mihov; Savo, sin Ivanov; Dafer;
Durak Spahija, sin Abdulahov; Hasan, sin Abdulahov; aban, sin Hasanov; Sefer, sin
Abdulahov; i Ibrahim, sin Osmanov.
Izgleda da su u prijepisu ovog dokumenta neke stavke ili preskoene ili pogreno prepisane jer zbir svih pozicija iznosi 14.500 aki, a u dokumentu stoji da je ukupan iznos
22.720 aki.
Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, IV, str. 19 u rukopisu br. R7304 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (Prilog 3).
U nama poznatim sudskim dokumentima iz ovog vremena spominju se trojica hadi
Mahmuda. Budui da se u spomenutom hudetu ne navodi ime hadi Mahmudova oca
niti mahala u kojoj je stanovao, nismo mogli utvrditi o kojem je od ove trojice hadi
Mahmuda rije.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 119
119
10.1.2013 13:06:59
Haso Popara
sina Omerova, Mustafe, sina Husamova, Alije, sina Gazanferova, Omera, sina
Sulejmanova, Mustafe, sina Hasanova, Dervia, sina Huseinova, Sulejmana,
sina Hasanova, abana, sina Osmanova, Dervia, sina Ibrahimova, Mehmeda,
sina Mustafina, Huseina, sina Osmanova, Hasana, sina Mahmudova i drugih i u njihovu prisustvu izjavio da je bivi mutevelija spomenutog vakufa
umii (Sim-zade) Mehmed-efendija33 iz vakufskih sredstava 60.000 aki u
gotovini pozajmio Omer-begu Sinanbegoviu iz kasabe ajnie u Hercegovakom sandaku, koji je u meuvremenu umro, ne vrativi spomenuti dug. U
hudetu se dalje navodi da je mutevelija hadi Mahmud rekao da su, prilikom
uzimanja pozajmice, za njezino vraanje jamili spomenuti i drugi mjetani
sela Kijevo, te da je zatraio da oni, kao jamci, sada vrate dug. Kada su ovi
to zanijekali, tvrdei da o tome nita ne znaju, od tuitelja je zatraeno da za
svoju tvrdnju pribavi dokaz, na to je on izjavio da drugog dokaza nema. U
hudetu se dalje navodi da je od spomenutih stanovnika sela Kijeva zatraeno
da se zakunu, to su oni odbili, traei da se mutevelija hadi Mahmud zakune
Uzvienim Allahom da umrli Omer-beg nije vratio dug, to je ovaj i uinio,
na osnovu ega je presueno da ovi vrate dug od 60.000 aki.
Kao to se vidi, ni u ovome dokumentu nema nita to bi se moglo odnositi na Bakrbabinu damiju na Atmejdanu. Uprkos tome, Kemura ovaj dokument navodi kao dokaz da je ovu damiju, koja je bila u ruevnom stanju,
obnovio hadi Mehmed Meddibesarevi jo i prije prodora Eugena Savojskog
u Sarajevo 1697. godine, te da je, nakon to su je mjetani ponovo obnovili,
poslije stradanja u poaru 1697. godine, za nju uvakufio nekoliko hiljada aki
gotova novca. Osim ovim dokumentom, Kemura svoju tvrdnju potkrepljuje i
spomenutim Kse Halil-painim izvjetajem iz 1112/1700. godine. Analizom
ovih dvaju dokumenata moe se pouzdano utvrditi da nijedna od ovih Kemurinih tvrdnji nije tana.
U spomenutom Kse Halil-painu izvjetaju doslovno stoji: Nova damija u mahali Bakrbaba; za vrijeme provale nevjernika izgorjela; sada je
sruena( 34).35
33
34
35
120
anali 12.indb 120
Sim-zade (umii) Mehmed-efendija otac je Abdulkerim-efendije (Sim-zade) umiia,

uglednog sarajevskog ajana i sitte kadije koji je uvasijetio jednu treinu svoga imetka
(3.000 groa) u dobrotvorne svrhe i odredio da se od toga iznosa kupi zemljite i sagradi medresa u Sarajevu koja e nositi njegovo ime. Prema Muvekkitu (Vidjeti: Povijest
Bosne I, str. 448), Sim-zade Mehmed-efendija postavljen je za sarajevskog kadiju 23.
dumadel-ulaa 1118/2. septembra 1706. godine. U jednom dokumentu iz tree dekade
safera 1104/19. novembra 1692. godine nalazimo ga na ekanju za postavljenje, nakon
to je istekao njegov mandat u kadiluku Vlasenica (
) .
Muvekkit, nav. dj., str. 435.
Vidjeti: Enveri Kadi, Tarih-i Enveri, V, str. 48 u rukopisu br. R7305 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:00

Dakle, iz Kse Halil-paina izvjetaja vidi se da je Bakrbabina damija
bila obnovljena prije 1697. godine. Kemura na osnovu spomenutog hudeta
od 21. evvala 1095/2. oktobra 1684. godine tvrdi da ju je obnovio hadi
Mehmed Meddibesarevi. To nije tano, jer se u hudetu, kao to se vidi,
govori o sasvim neemu drugom. Iz hudeta se ne vidi ni da je hadi Mehmed
Meddibesarevi za Bakrbabinu damiju uvakufio nekoliko hiljada aki gotova novca, nakon to su je poslije stradanja u poaru 1697. godine obnovili
stanovnici mahalski. Ovdje se, logino, namee pitanje kako se iz hudeta
koji je sarajevski kadija izdao 21. evvala 1095/2. oktobra 1684. godine moe
vidjeti da je hadi Mehmed Meddibesarevi uvakufio nekoliko hiljada aki
gotova novca za Bakrbabinu damiju koja je obnovljena poslije stradanja
u poaru 1697. godine?! Takoer treba napomenuti da je Kemura prilikom
nabrajanja imena svjedoka (mjetana sela Kijevo) napravio niz previda tako
to je neka imena u originalu na turskom jeziku nabrojao, a u prijevodu izostavio ili potpuno iskrivio. Tako je npr. Zakira, sina Derviova, preimenovao
u aira Dervievia, a Redepa, sina Omerova, u Redeba Mehmedovia.36
Ukratko, nita to je Kemura u svome radu, na osnovu spomenutih dokumenata, napisao o Bakrbabinoj damiji na Atmejdanu nije tano. Koliko je
ovaj njegov rad unio pometnje u historijat Bakrbabine damije najbolje govori injenica da je, pozivajui se na njega, i na najbolji epigrafiar Mehmed
Mujezivovi napisao: Nakon to je damija 1697. godine izgorjela, temeljito
ju je obnovio hadi Mehmed Medbesarovi i ostavio kao vakuf za njeno izdravanje iznos od 13.000 aki.37
Na osnovu jedne rasprave voene na erijatskom sudu u Sarajevu u drugoj dekadi evvala 1112/2030. marta 1701. godine sa sigurnou se moe
utvrditi da hadi Mehmed Meddibesarevi nije mogao obnoviti Bakrbabinu
damiju niti za nju uvakufiti spomenutih 13.000 aki poslije njezina stradanja u poaru 1697. godine, jer je prije te godine umro. Budui da nam ovaj
dokument prua jo nekoliko dragocjenih podataka o hadi Mehmedu Meddibesareviu ukratko donosimo njegov sadraj.
Iz dokumenta se vidi da je, prethodno pribavivi odgovarajui ferman iz
Carigrada, Safija, kerka hadi Ibrahimova, kao jedina nasljednica ostavtine
iza umrlog joj mua hadi Mehmeda Meddibesarevia, sina hadi Hasanova,38
36
37
38
Nije dobro ni to to je svaki put rije ibn (sin) prevodio prezimenom na i, jer da je tako,
on bi se po svome ocu Aliji prezivao Ali, otac bi mu se po djedu Ibrahimu prezivao
Ibrahimovi, djed Ibrahim po pradjedu Salihagi Salihagi, a pradjed po ukundjedu
Salihu Salihovi, a nije tako jer su svi Kemure.
Vidjeti: Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I
Sarajevo, Sarajevo, 1998, str. 354.
Ovo je dokaz da je hadi Mehmed Meddibesarevi, sin hadi Hasana Meddibesarevia,
velikog sarajevskog dobrotvora koji je prije 1658. godine podigao svoju damiju i
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 121
121
10.1.2013 13:07:01
Haso Popara
koji je u selu Osijek u dematu Butmir39 kod Sarajeva imao tapiju40 na mirijsku zemlju s oranicama i vonjacima,41 na erijatskom sudu u Sarajevu vodila
i dobila spor protiv uzurpatora42 njezina prava na 1/4 tapije. Iz ovoga se vidi
da hadi Mehmed Meddibesarevi iza sebe nije ostavio potomaka, jer da
jeste, po erijatskim propisima njegovoj eni ne bi pripala 1/4 ve 1/8 njegove
ostavtine.43 U daljem tekstu dokumenta doslovno pie: Kada je prije est
godina umro spomenuti hadi Mehmed, iza sebe nije ostavio ni djece ni oca
ni brata (
). Prema tome, hadi Mehmed Meddibesarevi umro je dvije godine
prije provale Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine i nikako poslije
te godine nije mogao obnoviti damiju niti za njezino izdravanje uvakufiti
13.000 aki.
39
40
41
42
43
122
anali 12.indb 122
muallimhanu u Kk Katibovoj mahali i za njihovo izdravanje ostavio velik novani

vakuf.
Iz ovoga se vidi da je damija u Butmiru podignuta prije 1701. godine. Iz ovog perioda
potjee i najstariji datirani nian u haremu damije u Butmiru, nekog Dervia Danijala.
Izgleda da je damija u Butmiru najstarija damija u Sarajevskom polju, jer se za sva sela
u Sarajevskom polju: Osijek, Stup, Hrasnica, Lasica, Doglodi, Kotorac, Mladice, Toplik,
Rjeica, Luani, Dobrinja, pa ak i Svrake kod Vogoe, u dokumentima s kraja 17. i
poetka 18. stoljea, kae da pripadaju dematu Butmir.
Tapija ili tapunama je isprava o zemljinom posjedu koju je izdavao spahija domainima
na njegovu timaru. Ovom je ispravom domain seljak uvoen u posjed i stjecao pravo
priteavanja zemlje (hakk-i tesarruf) i pravo stalnosti na zemlji (hakk-i karar) koju je
priteavao. Ona je izdavana prilikom svakog prijenosa mirijske zemlje, osim u sluaju
zakonskog nasljeivanja, koje se do sredine 16. stoljea svodilo samo na direktne muke
potomke, a tada je proireno i na njegove kerke. Za ovu ispravu plaala se taksa koja se
zvala resmi tapu, tapijska ili prijenosna pristojba (Vidi: Evlija elebi, Putopis, preveo,
uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Sarajevo, 1979, str. 661).

...

...

Kao uzurpator njezina prava navodi se teskeredija bosanskih timara Abdulkadirefendija, sin Mehmed-efendije. U selu Osijek 1711. godine (dakle, iste godine kada su
bosanske spahije postrojene na rijeci Prut u Moldaviji) bila su dva timara od po 43.805
aki, od kojih se jedan vodio na nekom Mehmedu, teskerediji bosanskih timara, a drugi
na nekom drugom Mehmedu. U selu je bila kula na tri kata i pod njom tamnica, a u
istom dvoritu i odak. Kula je propala poslije 1918. godine (Vidi opirnije: Hamdija
Kreevljakovi, Izabrana djela, II, Sarajevo, 1991, str. 483).
Alikvotni nasljedni dijelovi mua i ene propisani su tekstom Kurana: Od onoga to vi
ostavite, etvrtina pripada enama, ako nemate poroda; ukoliko imate poroda, onda od
onoga to ste ostavili osmina pripada enama. (Kuran, al-Nis, 12)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:01

IV Meddibesarevia medresa u Sarajevu
Iz spomenutog Kse Halil-paina izvjetaja iz 1112/1700. godine vidi se
da je prilikom provale Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine potpuno
ili djelimino izgorjelo 98 damija i mesdida. Ista sudbina zadesila je sve
medrese, mektebe, muallimhane, tekije i vakufe iz ijih su se prihoda izdravali. Ostavi bez sredstava za obnovu i izdravanje, neki od ovih vjerskoprosvjetnih i kulturnih objekata nikada vie nisu obnovljeni. Do sada se znalo
da su u Sarajevu prije 1697. godine postojale: Firuz-begova, Kemal-begova,
Mehmed-begova, Malko Ahmedova, Ulema-paina, Hadi Bearetova i
Uzun hadi Mustafina medresa te buka (specijalizirana medresa) Salihija
koje nikada nisu obnovljene. Zahvaljujui biljekama jednog prepisivaa u
trima rukopisima koji se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
pod br. R7027, R2005 i R7990, pouzdano se zna da je u Sarajevu postojala i Meddibesarevia medresa.
Prema biljeci u inventarskoj knjizi, rukopis R7027 otkupljen je 1979.
godine od Ibrahima Pehlivanovia iz Duvna. Rukopis ima ukupno 195 listova na kojima su prepisana dva djela iz arapske stilistike. Na listovima 1b5a
nalazi se glosa na uvodni dio (dbu) at-Taftznijeva komentara al-Mutar
al-Qazwnijeva djela Tal al-Mift koju je napisao Sulaymn al-arb
(umro 936/1529), a na listovima 7b195a skraena verzija spomenutog
at-Taftznijeva komentara al-Mutar.44 Na kraju drugog djela, na listu 195a
u kolofonu stoji biljeka u kojoj se kae da je prijepis djela izmeu akama i
jacije 9. dumadel-ulaa 1098/24. marta 1687. godine u Merdi Besar45 medresi
u Sarajevu zavrio Bogu ponizni sluga Abdulah, sin Ahmedov i unuk Zulfikarev iz kasabe epe.46
44
45
46
Vidjeti opirnije: Haso Popara Fejnil Faji, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i
bosanskih rukopisa, svezak sedmi, London Sarajevo, 1420/2000, kat. br. 4338, str.
124125 (Prilog 4).
Iako je prepisiva naziv medrese u rukopisu br. R7027 napisao kao Merdi Besar (
) , a u rukopisu br. R2005 Merdi Besan-zade ( ) oito je da se
radi o istoj medresi. Ovaj je naziv (prezime) u svim sudskim dokumentima napisan kao
Meddi Bezar-zade () , tj. Meddibesarevi. Tako se na kraju jednog djela u rukopisu br. R1102 (Vidjeti list 294a) iz 1166/1752. godine, kao prepisiva, potpisao i neki
Muhamed, sin Muhamedov, Meddibesarevi (
) .
Ovaj Muhamed sigurno nije sin hadi Mehmeda Meddibesarevia, jer,
kao to smo vidjeli, ovaj nije imao potomaka. O rukopisu R1102 vidjeti opirnije: Kasim
Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak prvi, Sarajevo, 1963, br.
559/9, str. 430.

)(

.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 123
123
10.1.2013 13:07:01
Haso Popara
Drugi rukopis br. R2005 u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu
doao je iz Fejzije medrese u Travniku. Rukopis ima ukupno 138 listova na
kojima je prepisano djelo Kitb al-whir (Knjiga dragulja) o osnovnim
vjerskim dunostima i kodeksu ponaanja pripadnika dervikih redova.47 U
kolofonu na kraju djela na listu 138a stoji biljeka u kojoj se kae da je djelo
1092/1681. godine prepisao Abdullah, sin Ahmedov, u medresi Merdibesanzade. Nema sumnje da je rije o istom prepisivau Abdullahu, sinu Ahmedovu, i unuku Zulfikarevu iz epa i istoj medresi u Sarajevu. U prilog tome ide
injenica da se na zadnjem zatitnom listu ovog rukopisa nalaze etiri zapisa
o zakljuivanju brakova u kasabi epe.48
I trei rukopis br. R7990, u kojem se na 120 listova nalazi prijepis poznatog fikhskog djela Mutaar al-Qudr, prema biljeci na kraju djela (list
117a), prepisao je spomenuti Abdulah, sin Ahmedov, 1093/1682. godine.49
Iako u biljeci prepisivaa nema podataka o mjestu prijepisa, moemo pretpostaviti da je i njega, kao i prethodna dva, prepisao u spomenutoj medresi
u Sarajevu.
Sudei po izvanredno lijepom rukopisu, preciznosti prijepisa i brojnim
biljekama i komentarima na marginama, spomenuti Abdullah, sin Ahmedov
i unuk Zulfikarev iz epa, nije mogao biti uenik medrese. Prije e biti da
47
48
49
124
anali 12.indb 124
Vidjeti opirnije: Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak
drugi, Sarajevo, 1979, kat. br. 1250, str. 378.
Suprug Salih, sin Omerov, iz kasabe epe. Njegov opunomoenik Jakub-baa, sin
Hasanov. Supruga Fatima, kerka Sulejmanova. Njen opunomoenik Omer, sin Alijin. Na
osnovu svjedoenja Abdulaha, sina Alijina, i Selima, sina Mehmedova. Mehr-i muedel:
3.000 (aki). Napisano u abanu 1122/1710. godine. Svjedoci ina: Mehmed-efendija, sin
Nurullahov, Mehmed-beg Kahvedija, Tiro Mustafa-beg i Husein elebi Muteveli-zade.
Suprug Hasan, sin Huseinov. Njegov opunomoenik Abdulkerim-spahija, sin Hasanov,
iz sela Bistrice. Supruga Amina, kerka Salihova iz sela Bistrice. Njezin opunomoenik
Omer, sin Ibrahimov. Na osnovu svjedoenja Ibrahima, sina Mustafina, i Redepa, sina
Mustafina. Mehr-i muedel 1.500 (aki). Napisano 1122/1710. godine. Svjedoci ina:
Osman elebi, sin Mustafa-efendije i Abdulah-efendija.
Suprug Mustafa, sin Ibrahimov, iz kasabe epe. Njegov opunomoenik hadi Ebu
Bekr, sin Selimov. Supruga Saliha, kerka Ahmedova. Njezin opunomoenik Husein
elebi, sin Ibrahimov. Na osnovu svjedoenja Ali-bae, sina Mahmudova, i Mahmuda,
sina Ibrahimova. Mehr-i muedel 3.000 (aki). Napisano u evvalu 1122/1710. godine.
Svjedoci ina: Osman-efendija, sin Mustafin i Halil.
Suprug Mehmed, sin Sulejmanov. Njegov opunomoenik Husein elebi, sin Ibrahimov.
Supruga Ismihana, kerka Alijina. Njezin opunomoenik Abdulkerim, sin ahbazov. Na
osnovu svjedoenja Saliha, sina Osmanova, i Mehmed-bae, sina Ahmedova. Mehr-i
muedel 3.200 (aki). Napisano u drugoj dekadi zul-kadeta 1122/1710. godine. Svjedoci
ina: Osman elebi, sin Mustafin i ... (neitko).
Vidjeti opirnije: Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak sedmi, London Sarajevo, 1422/2001, kat. br. 5333, str. 7576.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:02

je on bio muderris ili barem muid50 u Meddibesarevia medresi u Sarajevu
izmeu 1681. i 1687. godine.51 Ova su tri rukopisa nepobitan dokaz da je
u Sarajevu prije katastrofalnog poara 1697. godine postojala medresa pod
ovim imenom. Ona je, najvjerovatnije, kao i mnogi drugi objekti, izgorjela
u poaru 1697. godine i vremenom je pala u zaborav zato to nikada vie
nije obnovljena. Isto tako, moemo pretpostaviti da nije obnovljena zato to
je propao vakuf iz kojega je izdravana. U nedostatku vakufname i drugih
pisanih tragova, ne moe se pouzdano utvrditi ni ko ju je i kada osnovao,
gdje se tano nalazila niti iz kojeg je vakufa izdravana. injenica da su, kao
to smo vidjeli, u 17. stoljeu u Sarajevu ivjeli dvojica velikih dobrotvora,
otac i sin, hadi Hasan i hadi Mehmed Meddibesarevi, upuuje na to da
je jedan od njih bio osniva Meddibesarevia medrese u kojoj je spomenuti
Abdullah, sin Ahmedov i unuk Zulfikarev iz epa, prepisao spomenuta tri
rukopisa. S obzirom na to da je hadi Hasan Meddibesarevi, osim novanog
vakufa od 1.296.000 aki namijenjenog za izdravanje damije i muallimhane, koje je podigao u Kk Katibovoj mahali u Sarajevu, imao i drugi vakuf
u nekretninama, za koji se, iz jedinog do sada poznatog sudskog dokumenta
o njegovu postojanju52 ne navodi u koje je svrhe bio namijenjen, ide u prilog
tome da je on, a ne njegov sin hadi Mehmed Meddibesarevi, bio osniva
Meddibesarevia medrese u Sarajevu. U tom sluaju, spomenuta Meddibesarevia medresa najvjerovatnije se nalazila u sklopu hadi Hasanove damije
i muallimhane u Kk Katibovoj mahali (Nadmlinima) u Sarajevu. Tome u
prilog ide i injenica da hadi Hasanova damija spada u prostranije damije
50
51
52
Muid je bio pomonik muderrisa, suplent medrese (korepetitor) koji je pomagao uenicima da to bolje i bre savladaju gradivo koje je predavao muderris, dakle, poput dananjeg asistenta koji na fakultetu studentima dri vjebe iz predavanja koja dri profesor.
Na margini lista 1b u rukopisu br. R7027 nalazi se elipsasti peat s natpisom O

Gospodaru, uputi Abdiju na dobra djela! Godina 1089/1678 (
) . Ovo je, najvjerovatnije, peat prepisivaa Abdulaha, sina Ahmedova,
unuka Zulfikareva, u kojem se pod pseudonimom Abdi krije ime Abdulah. injenica da
na njegovu peatu stoji godina 1089/1678. upuuje na to da je te godine stekao zvanje
muderrisa i dao izraditi svoj peat. Izgleda da je spomenuti Abdulah, nakon to je izgorjela Meddibesarevieva medresa, ostao bez posla u Sarajevu i da se preselio u rodno epe,
ponijevi sa sobom i ova tri rukopisa. S obzirom na to da se na posljednjem zatitnom
listu u rukopisu br. R2005 nalaze etiri zapisa o sklapanju brakova u kasabi epe iz
1122/1710. godine, mogue je da je te godine obavljao dunost kadije ili naiba. Tome u
prilog ide i jedna biljeka iznad ovih zapisa u kojoj se kae da 49.500 aki koje su kod
njega pripadaju nekom hadi Mustafi iz Zenice. Takoer, moe se primijetiti da, iako su
napisani u Sarajevu, nijedan od ovih triju rukopisa u Gazi Husrev-begovu biblioteku nije
doao iz Sarajeva ve po jedan iz Duvna, Travnika i Mostara.
Hudet Sarajevskog suda od 16. safera 1116/21. maja 1704. godine o iznajmljivanju
zemljita u poaru izgorjelih duana u ejh Ferruhovoj mahali pod dvostruki zakup idaretejn nekom pekaru Mehmedu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 125
125
10.1.2013 13:07:02
Haso Popara
u Sarajevu, da oko sebe ima iri prostor s haremom i da je na tome prostoru
smjetena manja graevina, koja je u posljednje vrijeme sluila za potrebe
nakibendijske tekije.
Ovdje treba napomenuti i to da u svome radu kolstvo i obrazovanje
u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave Ismet Kasumovi53, na
osnovu rozname deftera iz 1037/1627. godine, navodi da je poetkom 17.
stoljea u Sarajevu postojala i hadi Hasanova medresa. Teko je utvrditi ko
je bio ovaj hadi Hasan, jer se u defteru ne navodi ime njegova oca niti bilo
kakva druga odrednica po kojoj bi ga mogli poblie identificirati. Osim toga,
u Sarajevu je u prvoj polovini 17. stoljea bilo vie od deset hadi Hasana.
U samo jednom dokumentu iz 1647. godine meu 53 krupna trgovca koji su
se bavili prekomorskom trgovinom navodi se osam hadi Hasana, od kojih
su etverica bili iz Sarajeva.54 Sa sigurnou se moe tvrditi da je uz imena
Mehmed, Muhamed i Ahmed u 16. i 17. stoljeu u Sarajevu najee i najpopularnije muko ime bilo Hasan.55 Meutim, ne moe se potpuno iskljuiti
mogunost da spomenuti hadi Hasan nije hadi Hasan Meddibesarevi, jer
i u Kse Halil-painu izvjetaju iz 1112/1700. godine o hadi Hasanovoj
damiji u Kk Katibovoj mahali pie samo damija hadi Hasanova i jer
smo indirektnim putem, preko imena mutevelije i drugih slubenika njegova
vakufa utvrdili da je, doista, rije o hadi Hasanu Meddibesareviu. U sluaju
da je i ovdje rije o hadi Hasanu Meddibesareviu, navedenu konstataciju
da je hadi Hasan svoj vakuf morao registrirati mnogo ranije, tj. prije 1658.
godine, treba pomjeriti jo za 30 godina unazad. Budui da su dobrotvori
svoje zadubine ostavljali, obino, u poznim godinama ivota, hadi Hasanovo ime, kao punodobnog mukarca, moglo se nai i u Opirnom popisu
Bosanskog sandaka iz 1604. godine. Iz spomenutog popisa vidi se da su u
Sarajevu 1604. godine ivjeli deseci Hasana, ali se nijedan od njih ne moe
identificirati s hadi Hasanom Meddibesareviem, iz jednostavnog razloga
to se uz imena osoba u popisu ne navode i prezimena i to na hadi Hasan,
kao mlad ovjek, jo nije bio obavio had i stekao titulu hadije.
53
54
55
126
anali 12.indb 126
Vidjeti: Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar Mostar, 1999, str. 158.
Vidjeti: Nedim Filipovi, Nekoliko dokumenata o trgovini za vrijeme turske vladavine u
naim zemljama, u: Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod
turskom vladavinom, II, Sarajevo, 1951, str. 7778.
To se, izmeu ostalog, vidi i po tome to se vie osnivaa damija u Sarajevu, oko kojih
su se kasnije formirale mahale s njihovim imenom, zvalo Hasan: Kadi Hasan mehallesi
Na brdu vi Begluka, Buzadi hadi Hasan mehallesi Na Lugavinu sokaku, Pehlivan
Hasan mehallesi Pod Sinanovom tekijom i oban Hasan mehallesi obanija (Vidjeti:
Alija Bejti, Trgovi i ulice Sarajeva, Sarajevo, 1973, str. 1518).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:03

Ni iz jednog spomenutog dokumenta ne vidi se u kojoj su sarajevskoj
mahali ivjeli hadi Hasan i hadi Mehmed Meddibesarevi. Iz rasprave
voene u drugoj dekadi evvala 1112/2030. marta 1701. godine na Sarajevskom erijatskom sudu po tubi hadi Mehmedove ene Safije, kerke hadi
Ibrahimove, vidi se da je hadi Mehmed u selu Osijek u dematu Butmir
drao pod tapiju mirijsku zemlju s obradivim zemljitem i vonjacima. Meutim, to nikako ne mora znaiti da je on tamo i ivio, jer su u ono vrijeme
zemlju obraivale sluge, a vlasnik s nje samo ubirao prihode. Iz prijepisa56
kefileme57 sarajevskih krana od 2. dumadel-ahira 1202/10. marta 1788.
godine vidi se da se porodina kua Meddibesarevia (Meddi Besar-zade)
nalazila u Ajas-painoj mahali, u narodu poznatoj i pod nazivom Kulukije.58
Te godine u Meddibesarevia kui stanovali su etverica punoljetnih krana:
Bulbul, kujundija, Nikola, Pavle, pekar, i Risto.59
Treba napomenuti da u Sarajevu jo od turskog vremena ivi pravoslavna
porodica Besara, preci kasnijih Besarovia, koja izgleda nema nikakve veze
sa sarajevskom porodicom Meddibesarevia. Preci porodice Besara doselili
su u Sarajevo u 17. stoljeu iz Srebrenice.60 Ova razgranata i ugledna sarajevska porodica do kraja 20. stoljea preteno se bavila trgovinom. Po nekom
Besari (prezime), pretku dananjih sarajevskih Besarovia nosi naziv i jedna
56
57
58
59
60
Vidjeti: Sidil br. 27, str. 154159. koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu.
Kefilnama ili efilnama je popis sumnjivih stanovnika jedne varoi, sela ili kraja uz njihovo meusobno jamenje s ciljem odravanja reda i mira u kriznim danima te spreavanja
izdaje ili pobune protiv vlasti. Postupak je provoen na osnovu bujuruldije koju je vezir
upuivao svome mutesellimu s naredbom da sa svojim ljudima u defter upie sve mukarce starije od devetnaest godina s oznakom ko za koga jami. Ovakav popis zvao se
kefilname defter. Povod za uzimanje ove kefilname od sarajevskih krana bio je rat koji
je 8. marta 1788. godine protiv Turske kao saveznik ruske carice Katarine II objavio car
Josip II.
Ajas-paina mahala formirana je krajem 15. stoljea oko damije koju je 1477. godine
podigao bosanski sanakbeg Ajas-beg na desnoj strani Miljacke, na mjestu dananjeg
hotela Central. Narodni naziv Kulukije mahala dobila je ime po kulukijama, tj. sabljarima koji su tu imali svoje radnje i u njima kovali sablje. Jedno vrijeme ova mahala
nazivala se i umurijom po umurijinu mostu, koji je tako prozvan, po svoj prilici, po
tome to su kovai sabljari u njegovoj blizini istresali otpatke drvenog ugljena, umura.
Odmah nakon okupacije 1878. godine austrougarska vlast je damiju pretvorila u vojno
skladite, a nakon to je stradala u poaru, Vakufska je direkcija na tome mjestu, po projektu Josipa Vancaa, podigla Ajas-pain dvor, dananji hotel Central. Ajas-pain dvor
je zavren i otvoren 6. maja 1897. godine (Vidjeti: Alija Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva,
Sarajevo, 1973, str. 33 i 393)
Vidjeti: Hamdija Kreevljakovi, efilnama sarajevskih krana iz 1788. godine, u:
Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom,
IIIIV, Sarajevo, 19521953, str. 209.
Vidjeti: Alija Bejti, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973, str. 99.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 127
127
10.1.2013 13:07:04
Haso Popara
ikma koja se razvila u sastavu mahale Varo. Spomenuti Besara tu je, po svoj
prilici, u 18. stoljeu podigao han poznat pod imenom Besarin han. Godine
1878. vlasnik hana bio je Jovo Besara, a poslije 1880. njegov sin Risto Besarovi koji ga je oko 1900. godine prodao Jevreju Salomu Uupliji. U martu
1923. godine han se sruio usljed snijega i dotrajalosti krovne konstrukcije,
ali je ubrzo obnovljen i prozvan Drinom. Pod tim imenom radio je sve do pred
rat (1992) kao ugostiteljski objekt s prenoitem, kafanom i toionicom pia.
Takoer treba napomenuti da ni muslimanska porodica Basara ili Basari,
porijeklom iz Stoca61 nema nikakve veze sa sarajevskom porodicom Meddibesarevia koja je odavno izumrla.62
Ovo je sve to smo o hadi Hasanu i hadi Mehmedu Meddibesareviu
i njihovim vakufima uspjeli pronai. Svakako da ovim pria o ovoj dvojici
velikih sarajevskih dobrotvora iz 17. stoljea nije zaokruena.
Summary
Several new documents about waqfs left by great Sarajevo philanthropists hajj Hasan and hajj Mehmed Meddibesarevi in the 17th century
Based on previously unpublished court documents, the work describes
two forgotten Sarajevo philanthropists, a father and his son, hajj Hasan and
hajj Mehmed Meddibesarovi from the 17th century whose endowments were
a powerful and dynamic force in the economic, social and cultural growth
of Sarajevo immediately preceding and during the aftermath of Eugene of
Savoys sack of the city in 1697. Through a comparative analysis of various
documents from the second half of the 17th and the early 18th century, the
author proves that these were two benefactors, and not one as previously
thought and written. The author also presents his new findings: The endowments by hajj Hasan and hajj Mehmed Meddibesarevi were not linked
to Bakir-babina mosque in Atmejdan. Instead, hajj Hasan had his mosque
and muallim-hana built before 1658 in Kuuk Katib mahalla, popularly
known as Nadmlini, and endowed 1.290.000 akes in cash for their upkeep.
Using three manuscripts stored in Gazi Husrev-begova Library, the article
makes an important discovery: the existence in 17th century Sarajevo of the
61
62
128
anali 12.indb 128
Vidjeti: Hivzija Hasandedi, Muslimanska batina u istonoj Hercegovini, Sarajevo,

1990, str. 20, 36, 42, 50, 5556, 65, 85, 99 i 291.
U Nekrologiju umrlih muslimana Sarajeva 1318/19001323/1905. godine, koji je vodio
Mustafa Abas, imam damije u mahali Mokro-zade (ebedijama) meu umrlima ne
spominje se nijedna osoba s prezimenom Meddibesarevi (Vidjeti: autograf rukopisa br.
R7149 koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:05

Meddibesarevi madrasa, which perished in 1697, but was never restored
before its memory gradually fell into oblivion.
Prilog 1
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 129
129
10.1.2013 13:07:05
Haso Popara
Prilog 2
130
anali 12.indb 130
Prilog 3
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:07
Prilog 4
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 131
131
10.1.2013 13:07:08
anali 12.indb 132
10.1.2013 13:07:09
94(497.6)15 Sokolovi F.
Elma Kori
ULOGA FERHAD-BEGA SOKOLOVIA U

UTVRIVANJU GRANICA IZMEU OSMANSKOG
CARSTVA I MLETAKE REPUBLIKE NAKON
ZAVRETKA KIPARSKOG RATA 1573. GODINE
Saetak
Rad predstavlja analizu djelovanja Ferhad-bega Sokolovia, prvo kao sandakbega Klikog sandaka, a zatim i Bosanskog, u procesu utvrivanja granine linije
nakon potpisivanja separatnog mirovnog sporazuma izmeu Mletake republike
i Osmanskog carstva po zavretku Kiparskog rata, u martu 1573. godine, kao i u
ponovnim aktivnostima u vezi s tim koje su trajale do 1575. godine. U radu su koriteni podaci iz literature kao i originalni osmanski dokumenti te nekoliko dokumenata
iz Dravnog arhiva u Veneciji.
Kljune rijei: Osmansko carstvo, Ferhad-paa Sokolovi, Kiparski rat,

vojna historija
Osvajanje mletakog otoka Kipra dogaaj je koji je obiljeio vladavinu
sultana Selima II (15661574). Otok Kipar odavno je bio trn u oku Osmanlijama, jer je bio u rukama Mletake republike, a lei neposredno pred osmanskom obalom Male Azije i Sirije.1 Nakon izdate fetve ejhul-islama EbusSuud-efendije, sultan Selim II odluio je s velikom flotom krenuti u pohod na
Kipar, 15. maja 1570. godine. Papa Pio V, zaneseni borac protiv nevjernika
Turaka za borbu protiv Osmanlija obrazovao je tzv. Svetu ligu zapadnog
kranstva. U tu ligu uspio je uvui Mletaku republiku i Kraljevinu paniju,
ali nijednu drugu veu evropsku dravu.2
Poslije temeljitih priprema obiju protivnikih mornarica dolo je do
pomorske bitke 7. oktobra 1571. godine u Patraskom zaljevu. Bitka je ime
dobila po Lepantu, kako su Mleani nazivali stari Naupaktos, koji se nalazio
do samog izlaza iz Korintskog zaljeva, na njegovoj sjevernoj obali, jer se tu
okupljala osmanska mornarica prije sukoba. Osim toga, Mleani su Korintski
1
2
Fernand Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II, 1. svezak, Zagreb,
1997, str. 200.
Grga Marti, Uvodna rije u: Lepantska bitka 1571. godine (Lepantska bitka: udio hrvatskih pomoraca u lepantskoj bitki 1571. godine), Zadar, 1974, str. 8.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 133
133
10.1.2013 13:07:09
Elma Kori
zaljev nazivali Lepantski zaljev (Golfo di Lepanto). Konaan ishod bitke
bio je 25.000 poginulih Osmanlija, 8.000 poginulih krana i oko 15.000
zarobljenika. Nakon nekoliko godina, 7. marta 1573. godine, dolo je do
separatnog mira izmeu Osmanskog carstva i Mletake republike. Mletaka
republika izgubila je Kipar, priznala staru granicu prema Osmanskom carstvu
u Dalmaciji i Albaniji i obavezala se platiti Osmanlijama 300.000 dukata.3
Mleani su posredovanjem posebnog izaslanika Francuza De Nouaillesa
zatraili primirje, dok je veliki vezir Carstva Mehmed-paa Sokolovi za sporazum odredio lijenika Salamona Natana Ekenazija. injenica da su Mleani potpisali separatni mir s Osmanlijama izazvala je veliko nezadovoljstvo
i ogorenje u Rimu i paniji. Taj gest svoje Serenissime pravdao je mletaki
poslanik pred papom govorei o velikom gubitku sredstava i ljudstva koje je
Venecija izgubila, te strahu od vee tete. Uvjeti mira bili su takvi da je jedan
savremenik izjavio da je izgledalo kao da su Turci, a ne Liga pobijedili kod
Lepanta.4
U pismu panskog pijuna Luisa de Portilla iz Dubrovnika, od 3. decembra 1572. godine, izmeu ostalog, stoji: Mehmed-paa je s Mleanima opet
pregovarao o miru... Mirovni sporazum o kojem javlja ne trae Mleani nego
sultan, ali on to predstavlja kao elju Mletaka. Uz ovo pismo alje i pismo
stonskog biskupa Velianstvu. Stonski biskup njegov je gorljivi sluga.5 U
izvjetaju koji je iz Dubrovnika poslat nakon potpisivanja sporazuma, panski
pijun dojavljuje da su Turci Mleanima obeali vratiti granina podruja
koja su okupirali u Dalmaciji te podruja koja pripadaju Zadru, ali to je bilo
samo da ih navedu da potpiu mir.6
U ovo vrijeme, na junoj granici Klikog sandaka, nasuprot mletakim
posjedima u Dalmaciji, neprestano je voen pravi mali rat. Kada je rije o
ovom podruju, treba napomenuti da su u prvoj i drugoj polovini 16. stoljea
ostaci ostataka Hrvatske bili podijeljeni. Otoci i obala, koji su pod ugarskim
kraljevima bili njezin integralni dio, od 1420. godine doli su pod nadzor Mletake republike koja je dobila vei dio te regije. Dalmacija je i za Osmansko
carstvo i za Mletaku republiku bila sporedno ratite. Obje zaraene strane
voenje ratnih operacija povjerile su lokalnim upravnicima, Osmanlije sandakbegu Klikog sandaka Ferhad-begu Sokoloviu, a Venecija knezovima
dalmatinskih gradova. Osmanlije su angairali i timarnike na granici s mar3
4
5
6
134
anali 12.indb 134
Ibid, str. 10.

Eduard Perii, Prinos pomoraca iz Kopra, Cresa, Krka i Raba na svojim galijama u
Lepantskoj bitki, u: Lepantska bitka 1571. godine (Lepantska bitka: udio hrvatskih
pomoraca u lepantskoj bitki 1571. godine), Zadar, 1974, str. 90.
Mirjana Poli-Bobi, Meu kriom i polumjesecom: dubrovake dojave panskome dvoru
o Turcima u XVI. stoljeu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000, 158.
Ibid, str. 208.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:09
Uloga Ferhad-bega Sokolovia u utvrivanju granica...

tolosima, dok je Venecija osim malog broja nesigurnih najamnika angairala
lokalne prebjege ili uskoke iz zalea.7
Ferhad-beg Sokolovi, koji se nalazio na funkciji sandakbega Klikog
sandaka od jeseni 1566. do proljea 1573. godine, u toku trajanja Lepantske
bitke i Kiparskog rata poduzeo je niz vojnih operacija u dalmatinskom zaleu. Borbe u Dalmaciji poele su napadom Ferhad-begovih vojnih jedinica
na ibenski kotar. Vreni su stalni napadi i na Split, a prilikom prodiranja do
Zadra osvojen je Zemunik i opsjedan Novigrad. S druge strane, Mleani su
bezuspjeno opsjedali Klis, Makarsku i Novi, a nakratko su zauzeli tvrave
Kamen i Solin, te Skradin.8 Tvrave koje je Ferhad-beg osvojio u ovom periodu, zajedno s njihovom okolicom, bile su prikljuene Klikom sandaku ime
je znaajno proiren teritorij Osmanskog carstva. Ove Ferhad-begove aktivnosti bile su direktan odraz konstantnih napora Porte da pomjeri graninu
liniju Osmanskog carstva na ovim podrujima ka sjeverozapadu, blie Beu,
prijestolnici Habsburke monarhije, bedema kranstva. Meutim, ovom
e prilikom biti vie rijei o onim Ferhad-begovim aktivnostima koje su bile
neposredno u vezi s potpisivanjem mirovnog sporazuma i razgranienjem u
Dalmaciji, u kojima je on, prvo kao kliki, a zatim i kao bosanski sandakbeg,
odigrao glavnu ulogu.9
O klikom sandakbegu Ferhad-begu Sokoloviu i njegovim aktivnostima u ovom periodu osmanski historiar Ibrahim Alajbegovi Peevija ovako
pie: Ferhad-paa je amidi velikog vezira Mehmed-pae Dugog i dok je
veliki vezir bio u ivotu, on je bio ulufedibaa. Onda je postao valija Klikog
sandaka. U vrijeme kada je osmanska mornarica poraena, kako se nalazio
u tom kraju, osvojio je Zemunik, Ozren, Brodin, Trogir10 i druge tvrave u
blizini velike tvrave Zadar koja pripada Veneciji, a zatim je vie puta potu7
10
Ante Usmiani, Sudbina zadarske galije predviene za bitku kod Lepanta, u: Lepantska
bitka 1571. godine (Lepantska bitka: udio hrvatskih pomoraca u lepantskoj bitki 1571.
godine), Zadar, 1974, str. 106.
Seid M. Tralji, Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI i XVII stoljeu, u: Radovi
Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. XX, Zadar, 1973, str.
451. (dalje: S. Tralji, Tursko-mletake granice).
Ismail Hakk Uzunarl, Osmanli Tarihi, III cilt, 2 kisim, TTK, Ankara, 1954, str. 24.
Jedan prijepis ahdname, sporazuma, od 14. zulkade 980/19. marta 1573. godine, nalazi se
u 21. knjizi Mhimme Deftera (dalje: MHM) u Babakanlk Osmanl Arivi (dalje: BOA)
u Istanbulu. I Hammer o tome pie: Tako je u martu 1573. godine dolo do posredovanja
oko razgranienja na dalmatinskoj granici. Konzul Soranzo i Ferhad-paa od Bosne ili
su tamo kao povjerenici. Nakon duge natege oko sela to su pripadala Zadru, ibeniku i
Zemuniku, Venecijanci su konano dobili pedeset zadarskih i trideset ibenikih. Joseph
von Hammer, Historija Turskog/Osmanskog Carstva 2, prijevod Nerkez Smailagi,
Zagreb, 1979, str. 44.
Ferhad-beg nije nikada osvojio Trogir, ali jeste prostran teritorij u njegovu zaleu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 135
135
10.1.2013 13:07:09
Elma Kori
kao neprijateljsku vojsku. Onda kada je sklopljen mir s Venecijom, utvrena
je granica izmeu dviju drava.11 U svojoj Historiji Muvekkit kae sljedee:
...Tada su se nevjernici predali i pristali da s Ferhad-paom zakljue mir i
da se prema njegovoj elji odredi granica. Ferhad-paa je stao na morskoj
obali i bacio topuz koji je imao u ruci rekavi: Od mjesta gdje je topuz pao
naovamo nae je!, i tako odredio granicu, pa su, na taj nain, granini znaci
postavljeni.12
Navedeni mirovni sporazum izmeu Osmanskog carstva i Mletake republike iz 1573. godine slian je onome iz 1540. godine. Zakljuen je po naelu
da svako zadri to je u tom momentu drao, s tim to je Republika morala
platiti 300.000 dukata na ime otkupa za 50 sela oko Zadra, 30-ak oko ibenika
i za Posedarje. Pri sklapanju mira ugovoreno je da granica bude uspostavljena
kakva je bila prije rata.13 Nakon potpisivanja sporazuma, bilo je potrebno
utvrditi osmansko-mletaku granicu u Dalmaciji, oko ega su se bila pojavila neslaganja. U pregovorima koji su u vezi s tim voeni, osmansku stranu
predstavljala je delegacija na ijem je elu bio tada ve bosanski sandakbeg
Ferhad-beg, kao i nekoliko kadija, a na drugoj, mletaki izaslanik Aloisio
Grimani i konzul Soranzo.14 Mleani su insistirali na predratnim meama, a
lanovi komisija radili su na osnovu instrukcija iz hudeta, gdje je navedeno
51 selo koje su Mleani prisvojili (Posedarje, Lupoglavi, Badnji, Raance,
Dobro Polje...). Krajem decembra nainjen je podroban opis granice.15
11
12
13
14
15
136
anali 12.indb 136
Ibrahim Alajbegovi Peevi, Historija I (15201576), Predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak, El-Kalem Orijentalni institut, Sarajevo, 2000, str. 372. (dalje:
Peevija, Historija I).
Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, 1. tom, El-Kalem, Sarajevo,
1999, str. 304.
Frane Dujmovi, ibenani i njihova galija u Lepantskoj bitki, u: Lepantska bitka
1571. godine (Lepantska bitka: udio hrvatskih pomoraca u lepantskoj bitki 1571. godine),
Zadar, 1974, str. 128.
Ylmaz ztuna, Byk Osmanl Tarihi, 3. cilt, Istanbul, 1994, str. 166.
Bogumil Hrabak, Vlaka i uskoka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleu, u:
Benkovaki kraj kroz vijekove, Zbornik 2, Benkovac, 1988, str. 247. Za detaljniji uvid
u granine linije izmeu Mletake republike i Osmanskog carstva na ovom podruju
nakon Karlovakog mira 1699. godine kao i u ubikaciju lokaliteta koji se u mirovnom
ugovoru spominju, vidjeti: Eref Kovaevi, Granica Bosanskog paaluka prema Austriji
i Mletakoj republici po odredbama Karlovakog mira, Sarajevo, 1973. Osim toga,
osmansko-mletake ahdname tema su neobjavljenog magistarskog rada Meryem Kaan,
XVI ve XVII yzyllarda Osmanl-Venedik Ahidnameleri, Istanbul, 1995, kao i brojnih
drugih autora: Maria Pia Pedani, Beyond The Frontier: The Ottoman-Venetian Border
in the Adriatic Context from the Sixteenth-Eighteenth Centuries, in Zones of Fracture in
Modern Europe, Baltic Countries-Balkans-Northern Italy, Ed. Almut Bues, Wiesbaden,
2005; Alpay Bizbirlik, Osmanl-Venedik ilikileri ve XVI yzyln balarnda Adriyatik
blgesindeki snrlarda yaanan baz sorunlar zerine, u: OTAM, 26/2009, Ankara, 2011,
4154. itd.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:10

Stvarni teritorijalni gubitak za Veneciju bio je samo Zemunik.16
Na osnovu jednog dokumenta iz Dravnog arhiva u Veneciji, iz druge
dekade evala 965. godine (27. juli 5. august 1558), vidimo da su jo u vrijeme sultana Sulejmana upuivane naredbe klikom sandakbegu Ferhad-begu
u vezi s Morlacima, kao i s granicama na tom podruju te u vezi s 33 sela iz
ibenskog kraja.17 Od tada, ustvari, i kree polemika u vezi s navedena 33 sela
u ibenskom kraju, koju kroz izvore moemo pratiti i u narednim godinama.
Naredni dokument u vezi s ovim pitanjem jeste ferman upuen klikom sandakbegu Ferhad-begu, kojim se on obavjetava da e biti istraeni uzroci
nesporazuma s mletakim zvaninicima koji su se alili zbog iseljavanja
nekih Vlaha koji su ivjeli u tri sela u ibenskom podruju: Radoi, Trolokve
i Suhi Dol. Ovaj je dokument takoer iz Dravnog arhiva u Veneciji, a datira
iz marta 1559. godine.18 Pitanje spornih posjeda i kasnije se provlai kroz
mnoge dokumente kako osmanske tako i mletake. U Trogirskom kotaru bilo
je samo nekoliko sela koja su drali Morlaci, osmanski podanici, koji su davali dio prihoda svojim gospodarima na osmanskoj strani, a i bivim vlasnicima
iz Trogira. Oni su se na podruju Trogira naselili jo prije osmanskih prodiranja na ove prostore, a tad su ve bili razlog mnogih razmirica na granici.19
Pred sam kraj Kiparskog rata, bosanski sandakbeg Mehmed-beg Sokolo20
vi premjeten je u Carigrad za dvorskog lalu. Njegov je poloaj dodijeljen
16
17
18
19
20
Zemunik je pod osmansku vlast dospio tek krajem Kiparskog rata i nalazio se na podruju
koje je bilo veoma izloeno ratnim dejstvima. Status kasabe ovaj je grad dobio tek nakon
to je tadanji kliki sandakbeg Ferhad-beg Sokolovi u njemu podigao damiju. Nakon
toga dolazi do ubrzanog razvoja ovoga grada, te u 16. stoljeu Zemunik postaje grad s najveim brojem graana u dalmatinskom dijelu Krkog sandaka. Kornelija Jurin-Starevi,
Islamsko-osmanski gradovi dalmatinskog zalea: prilog istraivanju urbanog razvoja u 16.
i 17. stoljeu, u: Radovi, vol. 38, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 2006, str. 124.
Pedani-Fabris, Maria Pia, I Documenti turchi dellArchivio di Stato di Venezia.
Inventario della miscellanea, con ledizione dei regesti di Alessio Bombaci, Istituto poligrafico Zecca dello Stato, Roma, 1994, str. 185. (dalje: M. P. Pedani, Documenti turchi).
185. Ovim problemom bavi se i Snjeana Buzov u radu: Vlaka sela, panjaci i ifluci:
krajolik osmanlijskog prigranija u 16. i 17. stoljeu, u: Triplex Confinium (15001800):
ekohistorija, Zagreb Split, 2003. (dalje: S. Buzov: Vlaka sela).
M. P. Pedani, Documenti turchi, str. 186. i 187; M. Tayyib Gkbilgin, Venedik Devlet
Arivindeki Vesikalari Klliyatinda Kanuni Sultan Suleyman Devri Belgeleri, u:
Belgeler, 2, TTK, Ankara, 1964, str. 180181.
S. Tralji, Tursko-mletake granice, str. 450.
Lala Mehmed-paa Sokolovi imenjak je svog roaka, velikog vezira. Odgojen je na
osmanskom dvoru, gdje je prvo stekao zvanje mirahora. Nakon toga, u vie navrata,
obavljao je funkciju bosanskog sandakbega s prekidima, od 1566. do 1573. godine.
Brat je poznatijeg Mustafa-pae, budimskog beglerbega, ubijenog 1578. godine. Bio je
veliki vezir od 1604. do smrti 1606. godine. Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeu, u: Prilozi Instituta za istoriju, 1415,
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 137
137
10.1.2013 13:07:10
Elma Kori
dotadanjem klikom sandakbegu, Ferhad-begu Sokoloviu. Budui da je
ahdnama, odnosno mirovni sporazum s Mletakom republikom potpisan u
martu 1573. godine, izgleda da je prva aktivnost novog sandakbega Bosanskog sandaka Ferhad-bega Sokolovia bila mirovna. Iz izvora saznajemo da
su mu neke instrukcije u vezi s navedenim pitanjem bile poslate jo dok je
bio sandakbeg Klikog sandaka.21 U jednoj naredbi klikom sandakbegu
alju se tana uputstva kako da postupa u vezi s utvrivanjem granica: Mletaki konzul u Mojoj sretnoj prijestonici podnio je molbu sljedeeg sadraja:
izaslanici venecijanskog duda zalagali su se za mir i primirje, poslati su kao
izaslanici u moju Prijestonicu molei za mir, pa je uz jo neke uvjete potpisan mirovni sporazum, s tim da se popiu do sada osvojene tvrave i kasteli
prema staroj granici, da se tano odredi odakle dokle je granica, s kojim tvravama i kastelima tano granie sa suprotne strane, da se sve jasno zapie
i ozvanii. U vezi s tim ne smije biti kanjenja niti odlaganja. U nastavku
teksta spominje se i Ferhad-begov arz koji je uputio Porti sa zahtjevom da mu
se dopusti popravak tvrave Vrpoljica, za ta mu je ovom prilikom izdata carska dozvola, kao i dozvola da popravi druge tvrave ukoliko je potrebno, radi
ouvanja mira, s tim da on podmiri trokove navedenih popravki. Budui da
je u prijestolnicu ve ranije bio poslat spisak osvojenih tvrava, on se ponovo
vraa Ferhad-begu sa zahtjevom da ga on dodatno pregleda i po potrebi izvri
prepravke, odnosno da kae koje su od njih u sukobima poruene.22 U sljedeoj naredbi klikom sandakbegu alje mu se obavijest da je ranijom carskom
odlukom bila odobrena njegova molba za popravak nekih poruenih tvrava.
Uz to se, opet, dodaje i informacija o potpisivanju mirovnog sporazuma: ...U
moju Uzvienu Prijestonicu stigli su mletaki zvaninici, ija je molba za
potpisivanje primirja prihvaena od mog Uzvienog Prijestolja. Ako na tvojoj teritoriji ima nekih promjena... nareujem da i ti takoer pogleda uvjete
i lanove mirovnog sporazuma. Meutim, s obzirom na razvoj navedene
situacije, sada mu se nareuje da obustavi popravku spomenutih tvrava i
kastela, preostala sela i oblasti ostavi prema starom sporazumu i da se vie
u to ne mijea. (?)23 Nedugo nakon toga, u isti muhimme defter, odmah uz
regeste ovih naredbi, prepisan je i navedeni mirovni sporazum u osnovnim
crtama.24 Sljedea naredba Ferhad-begu Sokoloviu upuena mu je kao bivem klikom i aktuelnom bosanskom sandakbegu. Meutim, ova naredba
nije u vezi sa situacijom u Klikom sandaku.25
21
22
23
24
25
138
anali 12.indb 138
BOA, MHM 24, 561.

BOA, MHM 21, 224.
BOA, MHM 21, 269.
BOA, MHM 21, 404.
BOA, MHM 21, 430.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:11

Iz osmanskih dokumenata vidi se da je Ferhad-beg zapoeo s ueem u
navedenim pregovorima i utvrivanju tane granice izmeu dviju imperija
jo dok je bio kliki sandakbeg, a te je aktivnosti nastavio i kao sandakbeg
Bosanskog sandaka. Po svoj prilici, nakon zavretka Kiparskog rata izvrena su dva mletako-osmanska razgranienja u Dalmaciji. Prvo razgranienje
obavio je sam, bez mletakih predstavnika, tada ve bosanski sandakbeg
Ferhad-beg Sokolovi, najvjerovatnije u junu 1574. godine, a pripremne
aktivnosti u vezi s tim trajale su jo od zavretka ratnih zbivanja u martu
1573. godine. Prema dogovoru o razgranienju Ferhad-beg je izradio ispravu
u kojoj su opisane granice.26 U ispravi koju je koristio Omai nazivi lokaliteta su vrlo iskrivljeni zbog toga to su ove isprave u originalu bile napisane
na osmanskom jeziku pa tek onda prevedene na italijanski, to esto uzrokuje
mnoge zabune.27
Sljedei proces u vezi s ovim razgranienjem odvijao se neto kasnije. Naime, mletaki izaslanici ponovo su se alili da je Ferhad-beg Zadru,
ibeniku, Splitu i Trogiru oduzeo velike dijelove njihova teritorija. U jednoj
naredbi Ferhad-bega izvjetavaju s Porte da se mletaki izaslanici ponovo
ale zbog gubitka Posedarja.28 Porta se onda sloila da se te granice iznova
povuku uz sudjelovanje mletakog i osmanskog povjerenika. U toku pregovora Mletaka je vlada ovaj put nastojala novcem i drugim sredstvima postii
za sebe povoljniju graninu liniju i zadrati sve to je imala prije rata, ali joj
to ovom prilikom nije uspjelo. U tom je poslu za Mleane radio i poznati
splitski trgovac Danijel Rodriga29, osniva splitske skele. Meutim, ni njegovoj vjetini nije polo za rukom potkupiti sultanova predstavnika u tom
poslu, bosanskog sandakbega Ferhad-bega Sokolovia. On je bio uporan i
dosljedno je branio interese sultana te nije poputao ni pedlja. Zato je granica
26
27
28
29
Vjekoslav Omai, Mletako-tursko razgranienje na trogirskom podruju nakon

Ciparskog i Kandijskog rata i njegove posljedice, Muzej grada Trogira, sv. 1, Trogir,
1971, str. 13. (dalje: Vj. Omai, Mletako-tursko razgranienje). Naalost, nisam uspjela
pronai originalni dokument na osmanskom jeziku. Omai se koristio ispravom prevedenom s osmanskog na italijanski jezik, i to onim dijelom koji se odnosi na trogirski
teritorij. Sigurno negdje u tapu tahrir defterima Klikog sandaka iz navedenog perioda
postoje odreene napomene i zabiljeke kako u vezi s razgranienjem tako i o pojedinim
lokalitetima koji su u vezi s ovim granicama.
Ibid.
BOA, MHM 24, 292.
Daniel Rodriga poznati je splitski trgovac, koji se nakon progona Jevreja iz Portugala
nastanio u Splitu. Rodriga je mletakim vlastima predloio gradnju velikog lazareta u
Splitu, a zauzvrat je traio zaklon za jevrejske izbjeglice. Uz odobrenje Senata u Veneciji,
uspostavio je slobodnu luku u Splitu, nakon ega su se Jevreji obogatili u putovanjima
do osmanskih teritorija u susjednim balkanskim zemljama i izvozom robe u Veneciju.
Snjeana Perojevi, Split izgradnja lazareta, neobjavljeni magistarski rad. http://www.
arhitekt.hr/xsite/_hr/znanost/nakladnistvo/Prostor/125/125_09_perojevic.pdf
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 139
139
10.1.2013 13:07:12
Elma Kori
opet ispala veoma nepovoljna za Mletaku republiku, osobito zbog blizine
njezinim najvanijim gradovima na morskoj obali.30
Bosanskom sandakbegu Ferhad-begu, kao i sandakbegu Klikog sandaka te sarajevskom i klikom kadiji, ponovo se alju instrukcije u vezi s
razliitim detaljima sprovoenja navedenog mirovnog sporazuma. U jednoj
od njih stoji: U vrijeme dok si jo bio kliki sandakbeg slate su ti naredbe
da, budui da je s Mleanima potpisan mir, ti utvrdi granicu, i zajedno sa za
to ovlatenim kadijama, kao i predstavnicima druge strane, popie sve tvrave, kastele, kasabe i sela koja su u posjedu muslimana, da se jasno razgranii
dokle je jedna, a odakle poinje druga teritorija. Meutim, aktuelni konzul u
mojoj Sretnoj Prijestonici podnio je albu u kojoj stoji da si ti nakon zavretka
neprijateljstava, dakle u vrijeme mira, osvojio neke predjele i popisao ih kao
osmansko vlasnitvo. Potrebno je ispitati te navode i postupiti po naredbi s
Porte. Ferhad-begu se, dalje, sugerira da ne kasni nego da po auu koji je
za to poslat poalje zvaninu verziju granine linije i to jednu njima (Mleanima), a drugu na Portu, kako bi se njezin saetak mogao unijeti u ugovor.31
Uskoro je bosanskom sandakbegu Ferhad-begu, zatim klikom sandakbegu
te sarajevskom i skradinskom kadiji, ponovo poslata jo jedna poruka slinog
sadraja.32
U literaturi se esto ponavlja da je kliki sandakbeg Ferhad-beg Sokolovi, ne obazirui se na mirovni ugovor, svojevoljno povukao granicu, kako
se kae, na tetu Zadra, ibenika i Trogira. Nakon protesta ovih gradova,
dvije godine kasnije povuena je nova mletako-osmanska granica i to sporazumom izmeu mletakog povjerenika Soranza i bosanskog biveg klikog
sandakbega Ferhad-bega Sokolovia. Meutim, ta je granica ispravljena
samo u korist Zadra i ibenika, a Split i Trogir ostali su i dalje oteeni
gubitkom dijela svog teritorija.33 Meutim, iz osmanskih izvora vidi se da
Ferhad-beg u ovim aktivnostima nije djelovao sam, ve je postojala i zvanina komisija koju su sainjavali odreeni funkcioneri na elu s Ferhad-begom.
Ova je komisija imala precizna uputstva s Porte o tome na koji nain treba
raditi i kako postupati u navedenim pregovorima. To se vidi i iz instrukcija u
vezi s ovim pitanjem koje su s Porte bile poslate klikom sandakbegu Ferhad-begu neposredno prije prvog potpisivanja mirovnog sporazuma. Jo tada
je iskazana potreba da se na licu mjesta utvrdi granica, nakon ega je sainjen
popis navedenih graninih sela i ostalih lokaliteta koje su pregledali i ovjerili
30
31
32
33
140
anali 12.indb 140
S. M. Tralji, Tursko-mletake granice, str. 451.

BOA, MHM 24, 530.
BOA, MHM 24, 561.
Vjekoslav Omai, Sudjelovanje Trogirana i Spliana u Bitki kod Lepanta 1571. godine, u: Lepantska bitka: udio hrvatskih pomoraca u lepantskoj bitki 1571. godine, Zadar,
1974, str. 142. (dalje: Vj. Omai, Sudjelovanje Trogirana i Spliana).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:12

kadije, a onda je poslat u prijestolnicu Osmanskog carstva kao i u Veneciju.
Na osnovu osmanskih izvora moe se vidjeti ta je bio razlog Ferhad-begove
samovolje i zbog ega je prvu graninu liniju Ferhad-beg povukao sam.
Naime, Ferhad-begu je bio poslat zahtjev s Porte da izvri reviziju granice
zajedno sa lanovima komisije i za to zaduenim kadijama, te da s izaslanicima sa suprotne strane zajedniki pregleda granicu, u skladu s istinom i
pravdom, kako bi konano prestale pritube mletakih izaslanika o tome da
je samovoljno povukao granicu. Na to Ferhad-beg alje izvjetaj u kojem kae
da on zaista jeste sam odredio granicu, ali da je to bilo zato to se na dogovorenom sastanku mletaki predstavnici uope nisu bili pojavili.34
Prema tome, vidimo da je 1575. godine dolo do obnove sporazuma kao i
revizije granine linije. U pregovorima koji su se odravali u Solinu, osmansku stranu ponovo je zastupao Ferhad-beg, a s mletake strane prisustvovao
je jedino konzul Giacomo Soranzo, koji se upravo bio vratio iz Carigrada.35
Osim osmanski dokumenti, o ovim deavanjima svjedoe i brojni dokumenti iz Dravnog arhiva u Veneciji. Oni nude obilan materijal za detaljnije
izuavanje svih aktivnosti u vezi s potpisivanjem ovog mirovnog sporazuma
kao i razgranienjem i postavljanjem graninih znakova.36 Prema italijanskim
izvorima, protokol o potpisivanju granice potpisali su u ime Osmanskog
carstva najugledniji predstavnici sudskih i vojno-upravnih vlasti: bosanski sandakbeg Ferhad-beg Sokolovi, kliki sandakbeg Mustafa-beg37,
sarajevski muftija i kadija Osman Mahmudov, te skradinski kadija Hasan
Halifa.38 Prema Omaiu, iz izvjetaja Alvisia Cornera, trogirskog kneza iz
34
35
36
37
38
BOA, MHM 24, 530.

S. M. Tralji, Tursko-mletake granice, str. 451.
Ovi granini znaci spominju se u kasnijim verzijama spomenutog sporazuma. Izgleda
da je s vremenom dolo do promjene, pomicanja ili troenja graninih kamenova. Ekipe
koje su oko 1624. godine vrile njihov popravak stigle su na navedeno mjesto, utvrdili
granicu, na granine take postavili kamenje i ostale granine znake.... Alpay Bizbirlik,
Osmanl-Venedik ilikileri ve XVI yzyln balarnda Adriyatik blgesindeki snrlarda
yaanan baz sorunlar zerine, u: OTAM, 26/2009, Ankara, 2011, str. 49. (dalje: A.
Bizbirlik, Osmanl-Venedik ilikileri).
Rije je o kasnijem Lala Kara Mustafa-pai Sokoloviu, koji je funkciju sandakbega
Klikog sandaka mogao obavljati od 1574. do 1577. godine. Zna se da se nakon povratka s Kipra oko 1571/72. godine nalazio u Istanbulu, a da je 1578. godine proglaen serdarom pohoda na Perziju. Prije njega, sandakbeg Klikog sandaka bio je Ferhad-begov
mlai brat Ali-beg Sokolovi, od 1573/74. godine. Premda je zvanino sjedite Klikog
sandaka bilo u Klisu, sandakbezi su stolovali u Livnu, koje je bilo najvei i najrazvijeniji grad sandaka. Zbog toga je Mustafa-paa odluio u ovom periodu u Livnu podii
jednu damiju, ija je gradnja zavrena oko 1577. godine. Fehim D. Spaho, Damije
i njihovi vakufi u gradovima Klikog sandaka poetkom XVII vijeka, u: Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke, VVII, Sarajevo, 1978, str. 224.
BOA MHM 24, 591.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 141
141
10.1.2013 13:07:13
Elma Kori
1577. godine, vidi se da je nakon sporazuma Soranzo Ferhad-beg, u posjet
Trogiru doao novi kliki sandakbeg Mustafa, koji je i sam uz Ferhad-bega
sudjelovao u razgranienju i donio jednu ispravu na osmanskom jeziku koja
je govorila o novom razgranienju.39 Iz jednog dokumenta naslovljenog na
Ferhad-bega, sandakbega Bosne, i Mustafa-bega, sandakbega Klisa, vidimo
da su ova dva sandakbega zajedno sa Dafer-auom te mletakim predstavnikom Giacomom Soranzom ustanovili granice u oblasti Trogira.40 Naredni
dokument u vezi s granicom na podruju Trogira jeste hudet Ferhad-bega,
sandakbega Bosne, i Mustafa-bega, sandakbega Klisa, s autentinim potpisom muftije, naiba sarajevskog kadije Osmana, sina Mehmedovog, i skradinskog kadije Hasana Halife, iz 1. dekade dumadel-ula (27. juli 1. august
1576), sastavljen u Solinu.41 Ferhad-beg je u Trogiru ostavio samo uski pojas
teritorije uz more, a granica se ak do Luki Kose, koja je iznad Trogira,
sputala u Katelansko polje i ila vrhovima Kozjaka do splitskog teritorija.42
Seid M. Tralji pisao je o ovim granicama veoma detaljno, nabrajajui poimenino sela i lokalitete koji se spominju u navedenim ispravama.
I naredni dokumenti iz istog izvora takoer su iz 1. dekade dumadel-ula
(27. juli 1. august 1576), sainjeni u Solinu. Slinog su osnovnog teksta, s
tom razlikom to su navedeni dodatni detalji u vezi s granicama na podruju
ibenika (nastavak dokumenta br. 824), te Splita (dok. br. 852).
U kasnijim pregovorima izmeu osmanskih i mletakih vlasti u vezi sa
spomenutim granicama, koji su vreni 1595, 1604, 1619. i 1625. godine, u
osmanskom tekstu kao referenca uvijek se spominje da je navedene granice
utvrdio Ferhad-beg u dogovoru s mletakim izaslanikom Giacomom Sorancom jo 1573. godine. U tekstu obnovljenog mirovnog sporazuma iz 1575,
kao ni 1595. godine, nema nikakvih promjena u vezi s granicama niti su
dodate nove take sporazuma.43
39
40
41
42
43
142
anali 12.indb 142
Vj. Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 16.

M. P. Pedani, Documenti turchi, dok. br. 849.
Ibid, dok. br. 850.
Vj. Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 14.
A. Bizbirlik, Osmanl-Venedik ilikileri, str. 47.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:13
Istanbul, BOA MHM 24.

Summary
The role of Ferhad-beg Sokolovi in establishing the border
between the Ottoman Empire and the Venetian Republic
after the Cyprus War in 1573
This article analyses the activities of Ferhad-beg Sokolovi, who served
first as the sanjak-beg of Klis and then of Bosnia, in delineating the new
boundary line between Venice and the Ottoman Empire following the signing of the separate peace treaty in March of 1573 at the end of the Cyprus
war. The article draws not only on scholarly literature, but also on original
Ottoman and Venetian documents.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 143
143
10.1.2013 13:07:14
anali 12.indb 144
10.1.2013 13:07:14
Sedad Belija
94(497.6):3213/18
94(497.6):2813/18
STMLET U HISTORIJI
IBRAHIMA ALAJBEGOVIA PEEVIJE
Prilog izuavanju osmanske istimlet politike
Saetak
U radu su doneseni podaci o terminolokom, historijskom i administrativnom
znaenju pojma istimlet. U historijskom kontekstu, u kratkim crtama, objanjena je
politika doktrina Osmanske drave istimlet politika te su prikazani drutveni
segmenti i oblici u kojima je bila prakticirana, prvenstveno do kraja 16. stoljea.
U drugom dijelu rada izdvojeni su dijelovi Peevijine Historije u kojima se javlja
navedeni termin. Time smo pojmove istimlet i istimlet politika nastojali jeziki
kvalificirati i historijski kontekstualizirati kroz prizmu nevedenog historijskog izvora
osmanske provenijencije nastalog u prvoj polovini 17. stoljea.
Kljune rijei: istimlet, istimlet politika, mdra, Tarih-i Peevi,

Osmanska drava, Bosna (Bosanski ejalet)
Uvod
Uzroci uspona i slave Osmanske drave na ljestvici svjetske povijesti bili
su esta tema mnogih historiara jo od vremena vladavine osmanske dinastije
pa sve do danas. Na tom putu istraivanje mjera, metoda, sredstava, taktike
ili, modernim rjenikom kazano, politike strategije kojom su Osmanlije
uspostavljale pa potom uvrivale i stabilizirale svoju vlast na odreenom
prostoru, predstavlja nezaobilaznu tematiku. Jedan od moguih metodolokih pristupa izuavanju navedene problematike utvren je na osnovu analize
pojma istimlet politika koji se javlja u izvorima i historiografijama osmanskog perioda. Naime, navedena vrsta osmanske politike bila je zastupljena u
okviru osnovnih drutvenih sfera kao to su politiki kontekst, vojni sistem,
privredne prilike, kulturna postignua i vjerski odnosi. Osim toga, treba napomenuti i to da je ova politika bila provoena kako prilikom prvih kontakata
Osmanlija s novim podrujima kao i prilikom osvajanja odreenih oblasti tako
i nakon to bi se osmanska vlast uspostavila na novoosvojenom prostoru.1
1
Opirnije o ovoj temi u bosanskom kontekstu vidjeti: Sedad Belija, Mjere i metode za
stabilizaciju osmanske vlasti u Bosni do kraja 16. stoljea, Filozofski fakultet, Sarajevo,
2012, 203 str. (magistarski rad odbranjen 14. maja 2012. godine na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu pod mentorstvom prof. dr. Enesa Pelidije). Navedeni magistarski rad rezultat
je zavrenog projekta u Institutu za istoriju u Sarajevu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 145
145
10.1.2013 13:07:14
Sedad Belija
stimlet kao vrsta osmanske politike znaenje
Znaenja koja nosi navedeni termin kao i njegova historijska sutina ne
poinju s osmanskim bejlukom niti osmanskom dinastijom. stimlet politika
svoje korijene ima u prvim dravnim organizacijama turskih, ali i drugih
naroda na Srednjem istoku, prije i poslije dolaska islama, naravno, uz neto
drukiju formu. Sam historijat i geneza ove politike filozofije ili politike
doktrine, te izvori iz kojih je ona crpljena nisu predmet ovog rada.2
Etimologija termina istimlet
Termin istimletun (ar. pridobijanje naklonosti) etimoloki potjee od glagola mle ( - - )to, izmeu ostalog, znai nageti se, biti
sklon, biti naklonjen, stati na stranu i slino. Ovaj glagol u desetoj proirenoj
vrsti glagola u arapskom jeziku glasi istemle ( - - ), to moe
znaiti nageti se, pridobiti naklonost, stei simpatiju, privui na svoju stranu
i slino.3 Porijeklo rijei istimlet (), dalje se, u osmansko-turskom
jeziku izvodi iz rijei meyl (), myl (), meyili ( )u znaenju: imati
naklonost za koga, simpatizirati, zagrijati se za koga, razveseliti, obradovati,
zadovoljiti, osvojiti ije srce, raspoloiti nekoga, pruiti nekom utjehu i slina
znaenja.4
2
3
4
146
anali 12.indb 146
Inicijalni podaci i put ka daljim istraivanjima o navedenoj tematici: Halil nalcik,

Osmansko Carstvo Klasino doba 13001600, preveo Dino Mujadevi, Zagreb, 2002,
str. 8085; Isti, Osmanlda devlet, hukuk, adalet, Istanbul, 2005, str. 1124.
Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo, 2004, str. 1443. i 1448.
U osmanskim izvorima, ali i u literaturi koju smo pregledali termin istimlet se redovno
pie s obinim slovom t (), a ne okruglim slovom t ( )kao to je to sluaj u arapskom
jeziku. Razlog je u tome to je navedeni pojam postao dijelom osmanskog jezika i pisma
nakon to je preuzet iz perzijskog jezika u kome se pie s obinim slovom t (). Osim
toga, nekada se biljei u formi istiml (). Najvanija konstanta jeste ta da su
znaenja istovjetna u svim formama. Objanjenja vidjeti: Ferit Develliolu, Osmanlca
Trke Ansiklopedik Lugat, Ankara, 1993, str. 710. i 963; James William Redhouse,
Lugat-i Osmniyye, Matbaa-i mire, stanbul, 1863, str. 18; emseddin Sami, Kamus-i
Fransevi, Mihran Matbaas, Istanbul, 1882, str. 86; emseddin Sami, Kms- Trk,
Istanbul, 1900, str. 104; Slavoljub ini et al., Trke-Srpa szlk, Ankara, 1997, str.
693; Mubina Moker i enita Haveri, Perzijsko-bosanski rjenik, Sarajevo, 2010, str. 87;
smail Parlatr, Osmanl Trkesi Szl, 3. izdanje, Ankara, 2011, str. 779.
U bivoj jugoslavenskoj historiografiji jedini je Hazim abanovi identificirao navedeni
pojam. On ga prevodi rijeima: nagovaranje, propaganda, vrbovanje (detaljnije: Hazim
abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia zbirni katastarski popis iz 1455, Sarajevo,
1984, str. 129. /u rjeniku termina/).
U najnovije vrijeme, 2008. godine, postoji povran spomen termina istimlet u knjizi
Jelene Mrgi, Severna Bosna 1316. vek, Istorijski institut u Beogradu (dalje: J. Mrgi,
Severna Bosna 1316. vek). Iako autorica, pozivajui se na Halila nalcika i Heatha W.
Lowrya, termin istimlet prevodi kao prilagoavanje (prema engl. accommodation) i
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:14
Istimlet u Historiji Ibrahima Alajbegovia Peevije

Historijsko znaenje
U historiografskom kontekstu5, spomenuti termin nalazi se u zvaninim
dokumentima osmanske administracije sve do posljednjih dana postojanja
Uzviene (Visoke) Osmanske drave (Devlet-i liyye-i Osmaniyye).6 S druge
elaborira ga u kontekstu obnove Bosanskog kraljevstva, zatim pisma bosanskog kralja

Tomaevia papi Piju II 1461. godine i jednom sluaju pregovora Osmanlija s istaknutim
linostima mjesta koje namjeravaju osvojiti, odnosno koristiti njihovu teritoriju, nije prihvatljiva sama interpretacija spomenutog pojma koji definira praksom koja nije unapred
osmiljenja politika, te da se radi o iznuenim, ad hoc reenjima koja su bila prilagoena lokalnoj praksi i obiajima. (nav. dj., str. 142. i 143) Osim toga, Sreko M. Daja
u radu Fojnika ahdnama u zrcalu paleografije, pravne povijesti i politike kontekstualizacija Ahdname bosanskih franjevaca, Bosna Franciscana, 31/2009, Sarajevo, 2009,
na strani 106, spominjui fermane sultana Murata II o slobodnom kretanju i trgovanju
dubrovakih trgovaca po Osmanskom carstvu pisane slavenskim jezinim idiomom i
kurzivnom irilicom (odnosno bosanicom), iznosi ovu formulaciju: Bile su to litterae
securitats ili salvi conductus (trk. istimlet nme). Meutim, izostalo je pojanjenje
otkud istimlet nme kada smo pregledavajui knjigu Boka Bojovia, na koju se
poziva Daja u ovoj reenici, Raguse (Dubrovnik) et lEmpire Ottoman (14301520).
Les actes imperiaux Ottomans en vieux-serbe du Murad II Selim Ier, Paris (= Textes.
Documents. tudes sur le monde Byzantin, Nohelnique et Balkanique 3), Paris, 1998,
ustanovili da se navedeni termin tu ne nalazi.
Rjeenja koja se ovdje iznose nastala su na osnovu analize dostupnih izvora i literature,
a koja se primarno odnose na izvore osmanske provenijencije i strunu literaturu historiara iz Republike Turske kao i nekoliko istraivaa sa Zapada. Detaljnije u navedenom
magistarskom radu (iz napomene 1).
Mcteba lgrel, Osmanl Devletinde stimalet Siyaseti, XII, Trk Tarih Kongresi (1216
Eyll 1994), Ankara, 1999, str. 941947. (dalje: M. lgrel, Osmanl Devletinde stimalet
Siyaseti); Muhimme defteri iz 16. stoljea obiluju podacima o istimlet politici. Kao
primjer: 7 Numaral Mhimme defteri (975976/15671569), T.C. Babakanlk Devlet
Arivleri Genel Mdrl Osmanl Arivi Daire Bakanl, Yayn Nu: 37, Index,
Ankara, 1999, str. 147. i 148. Za upotrebu termina istimlet u 19. stoljeu vidjeti: Hakan
T. Karateke Maurus Reinkowski, Legitimizing the Order The Ottoman Rhetoric of
State Power, Brill, 2005, str. 202. i 203; Nakon smrti sultana Murata II 1451. godine i
dolaska na prijesto sultana Mehmeda II, Osmanska drava je prerasla u imperiju. S
dogaajima koji su uslijedili ona se toliko uveala da je izraz drava postao neadekvatan.
S druge strane, treba rei da izraz imperija upotrijebljen za Osmanlije nije istoznaan
s evropskom imperijom; termin Osmanska imperija ne sadrava pojmove imperijalan
i kolonijalizatorski nego podrazumijeva etniku i drutvenu strukturu drave, sveobuhvatnu politiku koja se vodila, centralistiku upravu i sistem vladavine, odnosno nosi
znaenje devlet-i aliyye (visoka drava). Izraz drava je skroman da iskae ovu ideju
sveobuhvatnosti. Temelji Carstva postavljeni su u doba sultana Mehmeda II Fatiha.
Carstvo je najviu taku napredovanja doivjelo za vrijeme vladavine sultana Sulejmana
I Kanunija. Inae, Osmanska drava je imala mnogo naziva u razliitim vremenskim periodima. U ovom radu koriste se svi navedeni termini kojima se imenuje Osmanska drava.
Detaljnije: Nejat Gyn, Osmanl, Devlet-i Aliyye, Devlet-i Aliyye-i Osmaniyye, slam
Aratrmalar Dergisi, say 3, Ankara, 1999, str. 17; Ramiza Smaji, Neki terminoloki
problemi u izuavanju osmanskog perioda historije Bosne i Hercegovine, Istorijska nauka
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 147
147
10.1.2013 13:07:15
Sedad Belija
strane, istimlet je bio zastupljen i u historijsko-narativnoj formi. Potvrda o
tome nalazi se u osmanskim hronikama iz klasinog perioda Carstva.7 Takoer je ovaj termin koriten i u nekim knjievno-historijskim djelima.8
Analizom dostupnih izvora i literature moe se uoiti injenica da je
pojam istimlet historijski vieznaan i slojevit te ga je potrebno detaljno
razloiti. Uz to, u osmanskim izvorima istimlet se spominje i s nekim drugim
pojmovima, kao to su: adlet (pravda), mdr ( pretvaranje, izdavati
se za prijatelja), iskn (naseljavanje, razmjetanje), tergb (izazvati elju,
podstai, motivirati, zainteresirati) i afv-merhmet (milosrdnost, blagost).9
148
anali 12.indb 148
o BiH u razdoblju 19902000. Nauni skup (gl. ur. Enver Redi), ANU BiH, Sarajevo,
2003, str. 60. (dalje: R. Smaji, Neki terminoloki problemi...); F. Emeden, Osmanska
politika historija Od osnivanja do Kuuk Kajnarde, str. 25.
Vidjeti osmanske hronike ranog perioda kao to su: Ak Paazade (Tevrh-i Al Osmn,
pripremili Kemal Yavuz i M.A. Yekta Sara, 2. izdanje, Istanbul, 2010, str. 299, 320. i
332); Dursun-beya (Trh-i Ebl-feth, priredio: Mertol Tulum, Istanbul, 1977, str. 98);
Anonim Tevrh-i Al Osmn od osnutka do 1487. godine (Obrada: Cihan imen,
Istanbul, 2006, str. 45, 57, 93, 103, 133. i 143. [neobjavljena magistarska radnja]);
Celalzde Salih elebi, Tarih-i Sultan Sleyman (Obrada: Seyid Ali Topal, Ankara 2008,
str. 72, 165, 192, 200, 306, 307, 312, 335. [neobjavljena doktorska teza]); Sadettin Hode
(Tact-tevarih, Prvi tom, priredio Ismet Parmakszolu, Ankara, 1979, str. 236); Selaniki
Mustafa efendije (Tarih-i Selaniki [9711008/15631600], I i II tom, TTK, Ankara, 1999,
2. izdanje, str. 19, 108, 121, 256, 378. i 769) i druge. Napominjemo da se termin istimlet
moe nai samo u izdanjima u kojima nije izmijenjen izvorni tekst na osmanskom jeziku
(original, transkripcija i transliteracija) na kojem su hronike ili historije napisane. To nije
sluaj s izdanjima prilagoenim savremenom turskom jeziku niti s izdanjima u prijevodu
na bosanski jezik koja su nam bila dostupna.
Gelesi yl Moraya azn eyledi/Ol diyar varuban feth eyledi/stimlet kld anda anlara/
Syledi kamu siph u beglere/Kim ki bir yoldalk ide ben grem/Ana ol dem bir ulu
sancak virem (smail nver, Ahmed Ridvanin skender Nmesindeki Osmanli Tarih /
Nusret-Nme-i Osman/ Blm, Trkoloji Dergisi, VIII1, Ankara, 1979, str. 369. i
370); Detaljnije: Abdurrahman Da, Trkiye Seluklulan Ve Osmanl Dnemi Hakknda
Tarihi Kaynak Olarak Mneat Mecmualannn Deerlendirilmesi, AIFD, XL V, say:
II, Ankara, 2004, str. 205215.
Veysel z, Ferdn Beyin Mnet Mecmuasnda Bulunan stimletnmeler, T.C.
Marmara niversitesi Sosyal Bilimler Enstits lahiyat Anabilim Dal slam Tarihi
Bilim Dal, Istanbul, 2010, str. 5360. (neobjavljeni magistarski rad) (dalje: Veysel z,
Ferdn Beyin Mnet Mecmuasnda Bulunan stimletnmeler); S obzirom na to da
se u domaoj historiografiji, povrno i usputno, nailazi na pojam mdra u vezi s osmanskom politikom praksom, donosimo nekoliko napomena u tom kontekstu kao i u definiranju navedenog termina. Naime, u nekim izvorima, kao to su najstarije osmanske hronike, spominje se izraz mdra. Ova rije arapskog porijekla moe imati sljedea znaenja:
prevariti, nadmudriti, ljubazno postupati prema, laskati, brinuti se o, obmanjivati, varati,
ulagivati se, uvrebati, pretvarati se pred, tajiti, skrivati, kriti, maskirati, neiskrenost, pritvornost, pretvaranje, smijati se u lice, praviti se prijatelj, ljubaznost, drueljubivost i sl.
(detaljnije: Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo, 2004, str. 438; Slavoljub
ini et al., Trke-Srpa szlk, Ankara, 1997, str. 712. i drugi rjenici).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:15

stimlet u najuem smislu oznaava pridobijanje (lojalnost) domaeg nemuslimanskog stanovnitva s kojim su Osmanlije doli u dodir, na nain da se
prema njima postupa blago i trpeljivo, to bi na koncu trebalo rezultirati uveanjem teritorija nad kojim e drava imati neposrednu kontrolu, uvrenje i
stabiliziranje vlasti.10 U najirem smislu, istimletom se moe oznaiti vodea
politika (ali ne i jedina!) Osmanske drave koja je obuhvatala niz postupaka
gotovo prema svim prostorima i narodima bilo da su doli u formalni kontakt
s Osmanlijama ili su bili pod njihovom direktnom ingerencijom.11 Drugim
rjeima, najvei broj mjera i metoda koje su Osmanlije poduzimale s ciljem
osvajanja, uspostave, uvrivanja i stabiliziranja svoje vlasti na odreenom
teritoriju naziva se istimlet politika. One se odnose na sve sfere drutva na
koje je hijerarhija osmanske vlasti imala odreeni utjecaj.
10
11
Mdra se nekada javlja zajedno s terminom istimlet, a nekada samostalno, kao i ostali
navedeni pojmovi. Nedim Filipovi pojam mdra definira kao sraunato taktiziranje
podreeno uslovima momenta, ali u krajnjoj liniji odreeno optim ciljevima osmanske
politike. Detaljnije: N. Filipovi, Princ Musa i ejh Bedreddin, str. 171. i 172; Prema H.
nalciku, mdra oznaava nunu saradnju pripadnika razliitih vjera i rasa, u realnim
politiko-ekonomskim okvirima, s ciljem njihova suivota. (Citirano prema: Trkler
Ansiklopedisi, 9. tom, Yeni Trkiye Yaynlar, pripremili: Hasan Celal Gzel, Kemal
iek, Salim Koca, Ankara, 2002. (uvodno poglavlje); Osim navedenog, i neki drugi
autori sa Zapada, poput Jozefa Matuza i Lajoa Fekete, u svojim su djelima spomenuli
izraz mdra. Detaljnije: J. Matuz, Osmansko carstvo, prev. Nenad Moaanin, Zagreb,
1992, str. 58; L. Fekete, Osmanl Trkleri ve Macarlar 13661699, TTK, Belleten,
XIII/52, Istanbul, 1949, str. 666732; Svaki ranije navedeni termin zahtijeva posebno
istraivanje. Smatramo da svaki zasebno predstavlja samo jedan dio (ili jednu metodu) u
okviru cjelokupne osmanske istimlet politike. Zapravo, kao to je i N. Filipovi definirao, mdra je samo jedna vrsta taktike na putu ostvarenja stratekog cilja. I u ovom radu
smo, u nastavku, donijeli podatke o navedenom pojmu iz Peevijine Historije.
Halime Doru, Osmanl Devletinin Rumelide Fetih ve skan Siyaseti, str. 165176;
Senad Hasanagi, Izvori osmanske tolerancije, Drutvena istraivanja asopis Pravnog
fakulteta Univerziteta u Zenici, god. 1, br. 1, Zenica, 2007, str. 4757.
Pojanjavajui ovu i narednu reenicu, istiemo da se termin istimlet koristio i u susretu
s muslimanskim stanovnitvom, u ovom sluaju u Anadoliji. Vidjeti: Ahmed Akgndz,
Bilinmeyen Osmanl, Istanbul, 1999, str. 134. i 138; Isto tako, pred osmansko-iranski rat
1577. godine poslate su istimlet-name tamonjim namjesnicima obeavajui im odakluke ukoliko budu pokorni i sluili Osmanskoj dravi. Vidjeti: Orhan Kl, Ocaklk
Sancaklarn Osmanl Hukukunda Ve dar Tatbikattaki Yeri, Frat niversitesi Sosyal
Bilimler Dergisi (Journal of Social Science), c. 11, S. 1, Elaz, Ocak, 2001, str. 265; U
Muhimme defteru br. 47 zabiljeena je istimlet-nama data stanovnicima irvana da bi
bili na strani Osmanlija pred osmanski pohod na Kzlbae u Iranu 9. juna 1582. godine.
(Podatak naveden prema: Osmanl Devleti le Azerbaycan Trk Hanlklar Arasndaki
Mnsebetlere Dir Ariv Belgeleri [Karaba-ua, Nahvan, Bak, Gence, irvan,
eki, Revan, Kuba, Hoy], 15751918, II, T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel
Mdrl Osmanl Arivi Daire Bakanl Yayn Nu: 9, Ankara, 1993, str. 5)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 149
149
10.1.2013 13:07:15
Sedad Belija
Naime, rije je o cjelokupnoj strategiji i doktrini jedne efikasne dravne
politike. Naravno, ova efikasnost ima svoja vremenska ogranienja.12
stimlet u osmanskoj administraciji
Kao to je ve reeno, pojam istimlet, kao i osmansku politiku praksu u
tom kontekstu, biljee osmanski izvori razliite vrste. Takoer, administrativno ozvanienje navedene osmanske politike vreno je ponekad, tokom historije Osmanske drave, u obliku dokumenata poznatih pod nazivom naredba o
istimletu (istimlet hkm), istimlet-name (isprava o istimletu) i potvrda
o istimletu (istimlet kd).13 Oni su bili razliitog karaktera i sadrine.
Takva potvrda nekada je predstavljala, s osmanske take gledita, amnestiju
prethodnih greaka stanovnitvu kome je izdavana. Bio bi napravljen zvanian ugovor izmeu drave i podanika koji je sadravao odredbu o zatiti
nemuslimanskih podanika (ali i muslimanskih14) od napada neprijatelja, te od
pritisaka koji bi se pojavili kao posljedica vjerske ili neke druge razliitosti.15
Osim toga, u okviru sadraja pojedinih istimlet-nama mogue je pratiti prisutnost istimlet politike sljedeim metodama16: savjeti o lojalnosti i odanosti
upueni dravnim slubenicima, te obeanja o raznovrsnim dobrobitima
koje e oni zadobiti ukoliko posluaju savjet, pomilovanje pokajnika, savjeti
dravnim slubenicima da vode brigu o ivotnim potrebama stanovnitva,
12
13
14
15
16
150
anali 12.indb 150
M. lgrel, Osmanl Devletinde stimalet Siyaseti, str. 941947; Isti, stimalet, u: DA,
XXIII tom, Istanbul, 2001, str. 362. (dalje: M. lgrel, stimalet); Haldun Erolu,
Osmanlnn Rumelideki fetih startejileri, Prilozi za orijentalnu filologiju, 52. i 53,
Sarajevo, 2002/03, str. 191211; Halil nalcik, Osmanlda devlet, hukuk, adalet, str.
81; Isti, Adaletnameler, TTK-Belgeler, 11/34, Ankara, 1967, str. 54; Isti, Trkler ve
Balkanlar, u: BAL-TAM Trklk bilgisi, br. 3, Prizren, 2005, str. 29. i 30; stimalet nije
ni diplomacija niti vanjska politika, ali je jasno da neki elementi tih dviju kategorija predstavljaju dijelove osmanske istimlet politike. O terminima diplomacija i vanjska politika
u Osmanskoj dravi detaljnije: Mehmet pirli, Osmansko dravno ureenje Ureenje
u centru, u: Historija Osmanske drave i civilizacije, I tom, priredio E. hsanolu, prev.
Kerima Filan, Sarajevo, 2004, str. 237. (dalje: M. pirli, Osmansko dravno ureenje
Ureenje u centru); Mehmet Alaaddin Yalinkaya, Kurulutan Tanzimata Osmanl
Diplomasi Tarihi Literatr, Trkiye Aratrmalar Literatr Dergisi, Cilt 1, Say 2, 2003,
str. 423489.
M. lgrel, stimalet, str. 362; O istimlet-namama u djelu Nusret-name Gelibolulu
Mustafa Ali-ja vidjeti: H. Mustafa Eravc, Mustafa Alinin Nusret-namesi ve Onun
nda Yazarn Tarihilii, Ankara niversitesi Dil ve Tarih-Corafya Fakltesi Tarih
Blm Tarih Aratrmalar Dergisi, Cilt: 24 Say: 38, Ankara, 2005, str. 174.
A. Akgndz S. ztrk, Bilinmeyen Osmanl, Istanbul, 1999, str. 134. i 138.
M. lgrel, stimalet, str. 362.
Gotovo u svim sluajevima istimlet-name su, a time i politika, oblikovani i voeni od
vrha Osmanske drave prema niim dravnim slubenicima ili prvacima stanovnitva,
odnosno stanovnitvu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:16

briga o podanicima Osmanske drave (raja), poimanje raje povjerenitvom
(emanet) Boijim, zatita raje od zastraivanja, uvanje od uzdisaja nepravde potlaenog (mazlum)... Nadalje, tu su metode pruanja zatite onima koji
slue dravi, poziva vlastodrcima da pravedno sude, detaljno instruiranje za
odravanje kolektivne sigurnosti, postavljanje potovanih i cijenjenih domaih ljudi za dravne slubenike (na zahtjev domaeg stanovnitva). Osim
toga, mogue je prepoznati metode ujednaenog odnosa prema razliitim skupinama stanovnitva, otvorenosti za primanje bilo koga pod osmansku vlast,
pridobijanja skupina preko njihovih svetkovina, zatite i pomoi siromanom
stanovnitvu, bodrenja muslimana na borbu na Boijem putu (dihad), poziva
na jedinstvo kao i poziva na neinjenje nasilja nad stanovnitvom.17 Takoer,
meu mjere kojima je promovirana spomenuta vrsta osmanske politike, a koje
se spominju u osmanskim izvorima na konkretnim primjerima, ubrajaju se i
sljedee: briga o podanicima (reyperverlik), vjerska sloboda, lijepa rije
(uzbet-i lisn), ljubaznost i potovanje, materijalna podrka (bezl-i mal),
davanje poklona (ikrm)18, te naglaavanje odreenih reenica iz izvora islama (Kuran i Hadis).19
S obzirom na primjere istimlet-nama koje smo imali priliku vidjeti,
istimlet politika je bila usmjerena prema trima osnovnim drutvenim kategorijama. Dravnim slubenicima je uz istimlet-namu slato neto od simbolinih poklona, poput ukraenog maa, noa ili ogrtaa od platna ili krzna
17
18
19
Veysel z, Ferdn Beyin Mnet Mecmuasnda Bulunan stimletnmeler, str. 2544.

Naprimjer, sauvani su mnogi dokumenti u kojima se vidi razmjena poklona izmeu Dubrovana i bosanskih namjesnika i drugih slubenika tokom 15. i 16. stoljea.
Detaljnije: iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrovake arhive, Sarajevo,
1911, str. 324; Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, knj. 1, Dubrovnik i
susedi njegovi, Drugi deo, Beograd, 1934, str. 281. i 384; Glia Elezovi, Turski spomenici I (13481520), SKA, Beograd, 1940, str. 73. i 74; Hazim abanovi, Bosanski
sandakbeg Skender, u: Istoriski glasnik, br. 1, god. 1955, Beograd, 1956, str. 11; Behija
Zlatar, Gazi Husrev-beg, Sarajevo, 2010, str. 28. i 53.
O svim ovim mjerama detaljnije: Veysel z, Ferdn Beyin Mnet Mecmuasnda
Bulunan stimletnmeler, str. 4453; Osmansko poimanje vladavine temelji se na principu elest bezmi, to znai da ljudi mogu biti pokorni samo Bogu, a svakome drugome
samo uvjetno. Vladari su smatrali da im je vlast podario Bog, a pravnici su davali tumaenja da vlast pripada ljudima koji su Boiji namjesnici na Zemlji, da narod prenosi vlast
na vladara putem prisege (biat), da je vladar obavezan potovati odreene uvjete, a prije
svega pravdu; u suprotnom mu se oduzima vlast. Isto tako, osmansko poimanje drutva
je islamsko, pozitivno i konstruktivno prema kojem su pravda, drava, zakon (erijat),
vlast, vojska, materijalna sredstva i narod karike u ovom krugu vlasti i predstavljaju
temeljne oslonce strukture drutva (detaljnije: Bahaeddin Yediyldz, Osmansko drutvo Struktura drutva, u: Historija Osmanske drave i civilizacije, I tom, priredio
E. hsanoglu, prevela Amina iljak-Jesenkovi, Sarajevo, 2004, str. 600. [dalje: B.
Yediyldz, Osmansko drutvo Struktura drutva]; Mehmet pirli, Osmansko dravno
ureenje Ureenje saraja, str. 161).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 151
151
10.1.2013 13:07:16
Sedad Belija
(hilat). S druge strane, vojnim strukturama su upuivane primamljive rijei
te davana materijalna podrka u vidu novca ili zemlje, a prema stanovnitvu
se nastojalo postupati pravedno, dajui mu pravo na ivot i vjeru, pravei mu
povoljan ambijent za egzistenciju i privrenost autoritetu Osmanske drave.20
Potrebno je naglasiti i to da se vrsta osmanske politike koja je u fokusu
ovog istraivanja ne iscrpljuje spomenutim zvaninim dokumentima osmanske administracije, odnosno njihovom sadrinom. Tu vrstu politike mogue je
evidentirati i pratiti gotovo iz svih ostalih zvaninih osmanskih dokumenata
proizilih iz bilo koje dravne kancelarije. Osnovni problem jeste u tome to
se iz nekih od njih moe iitati dovoljan broj podataka za izvoenje zakljuaka, a to, opet, kod nekih drugih to nije sluaj.21
Primjeri osmanske istimlet politike u djelu Tarih-i Peevi (Historija
Ibrahima Alajbegovia Peevije)
Jedan od historijskih izvora osmanske provenijencije u kojem se nalazi
odreen broj podataka koji izravno kazuju o osmanskoj politikoj doktrini
istimlet politici jeste i Tarh-i Peev (Peevijina Historija).22
20
21
22
152
anali 12.indb 152
Veysel z, Ferdn Beyin Mnet Mecmuasnda Bulunan stimletnmeler, str. 44.

Da su i za Bosnu vezani osmanski dokumenti ove vrste vidi se iz primjera koji se
nalazi u Anonim Osmanl Tarihi (10991116/16881704), prireivaa Abdulkadira
zcana, istina s kraja 17. stoljea. U tekstu pie da su istimlet-name poslate bosanskom
beglerbegu Topal Gazi Husein-pai (tokom 1689. godine), a koje su u vezi s povratkom osmanskih podanika na stara prebivalita nakon to su od Habsburgovaca vraene
neke tvrave u toku Bekog rata (16831699), a meu njima i Zvornik (tj. dananji
Mali Zvornik, pripojen Srbiji 1875. godine). Iako se iz ovog podatka ne vidi, moda je
meu tim stanovnitvom bilo i 4.000 Zvorniana koji su se sklonili u Sarajevo nakon
pada Zvornika pod habsburke snage 25. septembra 1688. godine, a koji su se vratili u
Zvornik nakon povratka grada pod osmansku vlast 1. augusta 1689. godine. (Veysel z,
Ferdn Beyin Mnet Mecmuasinda Bulunan stimletnmeler, str. 58; Salih Sidki
Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, I tom, Sarajevo, 1999, str. 407411. (dalje:
S. S. Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne); H. Kreevljakovi, Izabrana djela,
II tom, str. 29) U navedenoj anonimnoj historiji stoji: zvornik kalasnn Bosna vlisi
Topal Hseyin Paa ondokuz gn muhsaradan sonra feth edp, iine muhfz eyled
mjdesi geldi. ebe, Lugo, Modava ve Fethlislm ve reve Yeni Palanka ve Gorgofa
ve hram ve Gercinlik ol havlde olan rey kadm yerlerine iskn etdirlp cemi
teklfden muf ve seneye dein hara dahi alnmamak zere istimletnmeler
gnderildi. (istakao S. B.) (Citirano prema: Veysel z, Ferdn Beyin Mnet
Mecmuasinda Bulunan stimletnmeler, str. 58)
Ovaj rad nema za cilj ire kazivati o Ibrahimu Alajbegoviu Peeviji i njegovoj Historiji
koja obuhvata period od 1520. do 1640. godine. Detaljnije o tome, izmeu ostalog:
erafettin Turan, Peevi maddesi, MEB slam Ansiklopedisi, 9. tom, Istanbul,
1945, str. 543545; Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i
Hercegovine na orijentalnim jezicima, Sarajevo 1995, str. 145148; Dino Mujadevi,
Ibrahim Peevija (15741649) Osmanski povjesniar Hrvatske i Bosne i Hercegovine
podrijetlom iz Peuha, Scrinia slavonica, 9, Slavonski Brod, 2009, str. 379394.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:17

U ovome radu donesena su znaenja termina istimlet koja se odnose
iskljuivo na historijski kontekst navedene osmanske politike doktrine. Ta
je znaenja oblikuju i definiraju, ali istovremeno i predstavljaju konkretne i
nedvosmislene primjere o njezinoj primjeni na irokom geografskom prostoru
na kojem se prostirala Osmanska drava.23
U radu je koriten originalni tampani primjerak navedenog djela iz 1866.
godine, zatim drugo izdanje na savremenom turskom jeziku od Bekira Stk
Baykala iz 1992. godine, nekoliko magistarskih radova turskih autora koji su
koristili rukopise (u koje sam imao uvida iz samih radova u obliku faksimila)
iz Topkap Saray Mzesi Ktphanesi: Badat Kk br. 206, zatim Revan
Kk br. 1115, te Veliyddin Efendi br. 2353 koji se nalazi u Beyazit Devlet
Ktphanesi. Prijevod na bosanski jezik je, najveim dijelom, preuzet od
Fehima Nametka prema prijevodu dvotomne Historije iz 2000. godine, te po
potrebi koriten vlastiti prijevod.24
Primjeri osmanske istimlet politike koji slijede pokazuju da je njezin
subjekt nekada bio sam vrh drave, tj. sultan, zatim veliki veziri (u politikom
ili vojnom svojstvu), a nekada i pokrajinske vlasti bilo da je rije o beglerbezima ili sandakbezima. Evidentno je da se navedena politika doktrina
primjenjivala od Slavonije, Erdelja, Vlake, Moldavije, preko otok Peloponeza, Krima, zatim Gruzije, pa sve do istonih granica Osmanske drave.
Objekt takve politike bili su stanovnitvo (raja), lokalne vlasti, razni begovi i
uglednici, vojska, vlasi, cigani, razni odmetnici i buntovnici, a na kraju i sami
dravni slubenici.
Osim toga, detaljnim iitavanjem navedenog djela uoeni su i neki
podaci u kontekstu istimlet politike koji imaju direktnu ili posrednu vezu
s bosanskim prostorom bilo da je rije o dogaajima koji su se odvijali u
Bosni ili je, pak, rije o linostima na visokim dravnim poloajima, a koje
su porijeklom s tog podruja. Evidentirano je pet takvih primjera. Odnose se
na bitku za Osijek 1537/38. godine u kojoj je aktivno uestvovala i vojska iz
Bosanskog, Zvornikog i Klikog sandaka pod komandom Mehmed-bega
Jahjapaia. Zatim, sluajevi spoetka 17. stoljea, tj. postavljanje Delali
Deli Hasan-pae na poloaj bosanskog beglerbega, te odnos Dervi-pae
Bajezidagia prema vojsci prilikom bitke za otok epel na Dunavu. Posljednja dva primjera odnose se na politike aktivnosti Skender-pae (sina bosanskog spahije nastanjenog u Peuhu), koji je, u svojstvu bosanskog beglerbega,
23
24
Naravno, u ovom radu se ne donose sva postojea i mogua znaenja termina istimlet
niti se on navodi u svim kontekstima u kojima je upotrijebljen u navedenom historijskom
izvoru. Meutim, smatramo da su osnovna i sutinska znaenja ona koja se iznose u ovom
radu. Osim toga, znaenja u nekim drugim kontekstima minimalna su i zanemariva i plod
su generalne upotrebe znaenja koja ima navedeni pojam.
O svim navedenim djelima vie podataka u napomenama koje slijede.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 153
153
10.1.2013 13:07:18
Sedad Belija
odigrao kljunu ulogu u dovoenju Betlena Gabora na poloaj erdeljskog
kralja 1618. godine, te uspjeh velikog vezira i serdara Gazi Ekrem Husrevpae, porijeklom Bonjaka, u preuzimanju tvrave Erzurum 1628. godine od
buntovnika Abaza-pae.
Podaci su doneseni hronolokim redom onako kako su dati u samom
djelu. Prvi primjer je u vezi s vladavinom i politikim metodama sultana
Sulejmana I Kanunija. Naime, kad je (sultan Sulejman I Kanuni) prvi put
poao u pohod na Budim, naklonio se Erdelju, lijepim postupcima je osvojio
srce (istimlet ve mdra25 itdi) Vlake i Moldavije. Tako oni nisu priskoili
u pomo budimskom kralju i zbog toga je uz Boiju pomo postigao uspjeh i
pobjedu, osvojio maarsku zemlju, ispunio cilj i postao sretan. I svi padiasi
koji su dolazili prije njega drali su se istog puta i tako otpoinjali osvajanja.
Rahmetli Jildirim Bajezit-han se oenio kerkom Vuka Brankovia, ostavljajui po strani probrane i lijepe keri vladara sa svih strana i tako se na
velikoj svadbi vjenao s kerkom nepoznatog nevjernika. Nema sumnje da je
taj postupak bio od dalekosenog znaaja. Kasnije se sultan Murad II oenio
kerkom Voje (Vukia Stjepana) ime je elio ostvariti pobjedu nad bosanskim kraljem i drugim nevjernicima u Rumeliji. Na kraju je Smederevo uzeo
iz njegovih ruku. Naredio je ehabeddin-pai da u Beogradu sagradi avalsku
tvravu i da odatle vri upade u maarske zemlje. Gradnja avalske tvrave
Jergogu (Jerkoj ili urevo) preko puta Ruuka otpoeta je iz Smedereva...
Slijedei put rahmetli padiaha, veliki vezir Mehmed-paa uzeo je Ostrogon,
a onda najprije lijepo postupao (mdra) prema erdeljskim nevjernicima, a
onda je izmeu njih odredio jednog nevjernika po imenu Bokaja za kralja.
Na taj nain je u toj sretnoj godini osvojen Ostrogon, a svi nevjerniki zapovjednici i komandanti tvrava koji su bili u blizini povili su iju.26
U dijelu pod naslovom Lijepi postupci s rajom i osvajanje njihovih srca
(reya mdra ve istimletleri zikrindedur) Peevija prikazuje metode kojima su Osmanlije pridobijale naklonost vlake raje u Slavoniji. Ona se neposredno nakon Bitke na Mohakom polju 1526. godine pobunila protiv svoga
bana koji je bio prevarant, inio im zlo, i na kraju bio ubijen. Kasnije su,
govorei da im tu vie nema opstanka, sa svom krupnom i sitnom stokom uli
u osmanske zemlje i traili za sebe sigurno utoite. Peevija dalje navodi
da je sultan Sulejman Kanuni njihovih 60 knezova poastio kaftanima, te ih
25
26
154
anali 12.indb 154
U ovom se radu analizira i termin mdra (vidjeti napomenu 9) kao jedna metoda u
okviru cjelokupne istimlet politike. Javlja se na ukupno trinaest mjesta.
Tarh-i Peev, 1, Matbaa-i mire, stanbul, 1866, str. 14. (dalje: Tarh-i Peev, 1; 2);
Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 1, Haz. Bekir Stk Baykal, Ankara, 1992, str.
12. (dalje: Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 1; 2); Ibrahim Alajbegovi Peevija,
Historija 15201576, I tom, predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak, Sarajevo,
2000, str. 28. i 29. (dalje: Peevija, Historija 15201576; 15761640)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:18

uzeo za vodie. Oni su mu pomogli i u dolasku do Sigetvara. Zanimljivo je
da Peevija odmah nakon takvog opisa, iznosi podatke o tome da dani koje je
on svjedoio (r. 1572. u. 1649.), ne obiluju prolim sretnim vremenima.
Kada pie o Segedinskom sandaku navodi: Nijedan vezir nije ove uvao
i njihova srca milujui gledao (bir vezir bunlar himyet itmedi ve istimlet
virp riyet itmedi). U to vrijeme jadna raja uzdizala je glave Hej, Gazi
Sultan Sulejmane, podigni svoju blagoslovljenu glavu, i pogledaj ono to si ti
napravio, to si uvao i titio sirotinju kakvog je sada stanja! To zapomaganje raje vidio sam vie puta. Te rijei sam sluao iz usta rahmetli Malko-bega
koji je svojim oima gledao kako su knezovima koji su sluili kao vodii u
pohodu na Sigetvar ogrtani poasni kaftani.27
Krajem 1522. i u prvoj polovini 1523. godine u Egiptu je izbila pobuna
erkeskih buntovnika i arapskih besposliara protiv Osmanlija, nakon smrti
kairskog valije Hajir-bega i namjere osmanskih vlasti da na to mjesto postave
drugog vezira Mustafu-pau. Pobuna je imala za cilj imenovanje Hajir-begovog velikog mirahora, Kansua, za sultana. Peevija pie da je osim Kaira,
i sve ostalo bilo uskomeano, mir i sigurnost su u potpunosti bili nestali.
Dalje pie: Mustafa-paa, ovjek ista srca, shvatio je da nee moi savladati
ovoliko neprijatelja s onoliko vojske koja je stavljena pod njegovu komandu.
Da bi izolirao i njihove pomagae, izabrao je put da ugledne Arape i njihove
begove s osmijehom miluje i s njima blago postupa (istimlet virp). Napisao
im je pisma u kojima im je obeao neke povlastice i olakice od optereenja.
Dobavio ih je u Kairo i svakog je odjenuo kaftanom i uz sva dobroinstva i
milovanja smanjio im je malo i hara. Tako su arapski prvaci osjetili sigurnost
pa su se zakleli na Kuran da e ostati vjerni dravi i da se nee buniti.28
Pred samu Bitku na Mohau 1526. godine, nakon savjetovanja s Gazi
Husrev-begom i njegovim saradnicima i junacima, veliki vezir Ibrahim-paa
je pripremao vojsku za boj. Veliki vezir Ibrahim-paa je mnogo govorio
vojsci, svojim drugovima je nadugo i nairoko govorio o raznim poklonima
i blagodatima sretnog sultana. Dajui bezbrojna obeanja toliko je uvjerljivo
govorio da su svi prestali mrmljati i bili spremni to prije dati ivot bez ikakvog kolebanja. Eto nakon tolikih bodrenja (istimlet), milovanja, vjerskih
sugestija i dova (molitvi) Ibrahim-paa, uinivi svojim putokazom hajir-dovu
(blagoslov) sretnog padiaha, krenu sa svojim osobnim odredom naprijed.29
27
28
29
Tarh-i Peev, 1, str. 1517; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 1, str. 1214; Peevija,
Historija 15201576, str. 2931.
Tarh-i Peev, 1, str. 78; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 1, str. 60. i 61; Peevija,
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 155
155
10.1.2013 13:07:18
Sedad Belija
Dok je trajala Bitka na Mohau, dogodila se pobuna Kalenderija na istoku. U prvom sukobu porazili su muslimansku vojsku. Meutim, nakon to
je za karamanskog beglerbega postavljen Isa-beg, sin Koda Ibrahim-pae,
njegov glavni komandant je nastojao pridobiti mjesne begove Zulkadira s
ciljem odvajanja Turkmena Zulkadira od Kalenderovih snaga. Peevija pie:
Osvojio je srca (istimlet idp) mjesnih begova Zulkadira i nastojao je da ih
izdvoji od drugih jer su njihova soja bili i turkmenski odmetnici.30 Pobuna je
uguena, a Kalender pogubljen.
Godine 1529. dogodila se jo jedna pobuna. Ovaj put glavnu ulogu
igrao je beg sandaka Uzejr, Sejdi, brati Ahmed-bega i njegov istomiljenik Indirjemez. Nastojali su preuzeti pokrajinu Adana, koja je bila bez
upravitelja usljed bolesti Piri-bega. Nakon to su izvrili upade i opljakali
neka podruja te zauzeli odreene tvrave, suprotstavio im se junak meu
beglerbegovima i starjeina mladih junaka Piri-beg. Iako se stanovnitvo
razbjealo, uspio je zadrati vojsku. Stekao je njihovo povjerenje raznim
obeanjima (istimletler virp) potjerao konja na neprijatelje i s Boijom
pomoi rastjerao odmetnike.31
U septembru 1529. godine Osmanlije su opsjedale beku tvravu. Peevija, izmeu ostalog, donosi opis Bitke pod Beom i iz nevjernikih historija.
U jednom trenutku, u aru bitke, Peevija biljei: Austrijanci i Turci su uli
jedni u druge. Ostavili su puke i tukli se maevima i noevima i odmaknuli su Turke ispod tvrave. Ali, pae i aui su ponovo vodili i ohrabrivali
(istimletler virp) vojsku pa su ovi ponovo krenuli u napad.32
Prilikom ponovnog zauzimanja tvrave Koron u Morejskom vilajetu
(Peloponez) u aprilu 1534. godine, Mehmed-beg Jahjapai, u slubi sandakbega Moreje, vrlo pametnim postupkom rijeio je taj problem na sljedei nain: U tvravi su bile tri skupine nevjernika: jedna skupina Franaka,
druga skupina pobunjenih Grka iz tog kraja i najzad grupa prkosnih Arnauta.
Sandakbeg je, obeavi svakoj grupi neto drugo (istimlet virp mdra
itmekle), uspio meu njima izazvati nesporazum, a imao je i nevjernike koji
su izali napolje iz tvrave da pljakaju. Kasnije su se nevjernici razdvojili
30
31
32
156
anali 12.indb 156
Tarh-i Peev, 1, str. 122; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 1, str. 93; Bihter Grk,
Peev Tarihi (46b80a Metin, Dizin, zel Adlar Szl), T.C. Marmara niversitesi
Trkiyat Aratrmalar Enstits Trk Dili Ve Edebiyat Ana Bilim Dal Trk Dili Bilim
Dal, Istanbul, 2005, str. 35. (neobjavljena magistarska radnja) (dalje: B. Grk, Peev
Tarihi [4680a Metin, Dizin, zel Adlar Szl])
Historija 15201576, str. 123; B. Grk, Peev Tarihi (4680a Metin, Dizin, zel Adlar
Szl), str. 40.
Szl), str. 59.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:19

na dvoje. Grci i Arnauti, koji su u svojim rukama drali vanjsku tvravu, su
se predali, i Franci, koji su se nalazili u unutranjoj tvravi, traili su spas
uz garanciju, pa su se bez borbe predali. Ovako je ovaj spretni i sposobni
Mehmed-beg, u sjeni slavnog sultana, postigao ovaj veliki uspjeh.33
Tokom 1533/34. godine mnoge tvrave na istoku potpale su pod osmansku vlast. Peevija biljei nain na koji su neke od tvrava osvojene: Osvaja
zemalja, Ibrahim-paa, s iskustvom koje je potvrdio na mnogo mjesta uzetih u
toku halepske zime, traio je put kako preuzeti iranske tvrave koje su blizu
islamskih zemalja. Naao je dva-tri pouzdana ovjeka, sposobna i spremna da
osvoje srce (env- istimlet), koji znaju lijepo govoriti, i poslao ih begovima
koji dre Adildevaz, Erdis, Ahlat i Revan, koji su bliski Iranu. Svaki od
poslanih je najljepim priama pridobio srca begova i privukao ih na stranu
padiaha. Primili su rije da e ovi predati tvrave islamskoj vojsci kad ona
doe i vratili se pai.34
Godine 1537/38. poloaj kralja Ferdinanda i njegovih zemalja bio je ugroen dvostruko: s jedne strane od Mehmed-bega Jahjapaia nakon zauzea
Poege, a s druge strane, od Gazi Husrev-bega i Murad-bega Tardia nakon
zauzea tvrava Klis, Obrovac, Budak i Dreslak. Pokuao je iskoristiti zauzetost sultana pohodom na Krf, te je poslao svog komandanta Ivana Kocijana
na Vukovar, Osijek, Erdut i druge tvrave pod osmanskom vlau. Odgovor
osmanske strane nije zaostajao. Vojska bosanskog, zvornikog, kruevakog
i klikog sandakbega, pod komandom Mehmed-bega Jahjapaia skupila
se kod Vukovara. Poela je borba za Osijek. U tom trenutku Mehmed-beg
pribjegava taktici: Skupio je sve, koliko god je bilo hrabrih i sranih ljudi
od vlaha, cigana, odmetnika i lopova iz drugih skupina i s hiljadu i jednim
obeanjem pridobio je njihova srca (istimlet ile), uputio ih na neprijatelja i
traio od njih da ukradu njihove volove koji vuku topove, konje i sitnu stoku
tako da su neprijatelji potpuno ostali bespomoni. U nastavku bitke, Kocijan i njegovi odredi su potpuno poraeni, a Peevija donosi vijesti o tome da
je ishod pobjede bio i formiranje Poekog sandaka koji je dat na upravu
Arslan-pai, sinu Mehmed-bega, i da je Kocijan, nakon to je iz tamnice
pokuao stupiti u kontakt s Mehmed-begom i primiti islam, pogubljen od
Zrinskog, zapovjednika Kostajnice.35
33
34
35
Szl), str. 88.
Szl), str. 92.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 157
157
10.1.2013 13:07:19
Sedad Belija
Kada opisuje pripreme i pohode Sulejman-pae, beglerbega Egipta, na
Indiju tokom 1538. godine, Peevija, koristei podatke iz raznih historija,
biljei i sljedeu situaciju: Sada je vezir Sulejman-paa velikim trudom
sakupio oko dvadeset hiljada Arapa u Egiptu i Siriji i pripremio ih. Iz Egipta
i drugih zemalja s hiljadu obeanja (istimlet) i poklona uspio je upotpuniti
mornaricu i s osamdeset odlino opremljenih laa, petnaestog muharrema
devetsto etrdeset pete (13. juni 1538), krenuo je iz Sueskog zaljeva i razvio
jedra prema Jemenu, Adenu, Guderatu i Diju. U nastavku, u pokuaju
osvajanja Zebida (obalski dio Jemena juno od Hudeyde gdje je bio formiran
prvi osmanski vilajet) dalekovidi Sulejman-paa alje ovjeka (s ispravom
o istimletu) Nahuda Emiru Ahmedu, gospodaru Zebida, voi buntovnika,
pokuavajui ga, uz razna obeanja, pridobiti za sultana (istimlet-nme ile
mutemed adamlar gnderdi).36
U toku pohoda na Iran u maju 1554. godine, sultan Sulejman se ulogorio u
mjestu Dijarbekir, gdje je odrao zasjedanje divana. Peevija prenosi sultanovo obraanje vojsci i ostalim slubenicima i, izmeu ostalog, kae: Obeao
je da e biti ukazana panja onima koji su u slubi i koji se iskau, a hiljadama obeanja i ohrabrujuih rijei (hezr ve istimletler ile) je toliko osvojio
njihova srca da su oni svi, stari i mladi, veliki i mali, sa suzama u oima jednoglasno uzvikivali: Idi na Indiju ili Sind, poduzmi pohod na planinu Kf,
neemo ti okrenuti lea, smatramo sreom na ovom i buduem svijetu dati
ivot za padiahovu sreu. to god naredi, slijedit emo te.37
Neposredno nakon potpisivanja mira s iranskim ahom Tahmaspom 1555.
godine, sultan Sulejman Kanuni vraa se u Istanbul, a zatim odlazi u Amasju. U tim danima, u okolici Soluna i Jeniehira, pojavljuje se osoba koja se
izdaje za princa Mustafu. Osmanske vlasti su ubrzo poduzele mjere protiv
nastale smutnje. Sultan je uputio treeg vezira Mehmed-pau s vojskom koji
je postavio atore u Edreni. U jednom trenutku, beg Nikopolja Mehmed-han,
posredstvom age krunskog princa Selima, domamio je s mnogo obeanja
(istimletler eylemekle) Uveji Togdu, vezira spomenutog buntovnika koji
je uhapsio lanog princa. A on je posredstvom spomenutog age proslijedio
vezanog njemu poslanog prevrtljivca princu koji se nalazio u Edreni. Poslije
36
37
158
anali 12.indb 158
Szl), str. 121.

Tarh-i Peev, 1, str. 221. i 223; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 1, str. 161. i 163;
Peevija, Historija 15201576, str. 194. i 196; Mustafa zbal, Peev Tarihi (80b114a
Metin, Edisyon Kritik, Dizin, zel Adlar Szl), T.C. Marmara niversitesi Trkiyat
Aratrmalar Enstits Trk Dili Ve Edebiyat Ana Bilim Dal Trk Dili Bilim Dal,
Istanbul, 2005, str. 28. i 31. (dalje: M. zbal, Peev Tarihi [80b114a Metin, Edisyon
Kritik, Dizin, zel Adlar Szl])
Tarh-i Peev, 1, str. 308; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 1, str. 218. i 219;
Peevija, Historija 15201576, str. 259. i 260.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:20

je odmetnik doveden u Istanbul i objeen, a Uveji Togda nagraen dobrim
zeametom.38
Dok se bliila etrdeseta godina vladavine sultana Sulejmana Kanunija, u
maju 1559. godine Lala Mustafa-paa izazvao je svojim smicalicama sukob
izmeu prineva Selima i Bajezida. U jednom trenutku ove neasne rabote
spomenuti Lala je preuzeo zadatak da pripremi vojsku princa Selima za bitku
protiv vojske princa Bajezida. Peevija pie da im je tom prilikom, nakon to
im je prenio selame i blagoslov princa, dao mnogo obeanja i lijepim rijeima milovao njihova srca (istimletler virp) podiui im moral.39
Zanimljivo je da je i princ Bajezid koristio sline metode dok je bio sklonjen kod iranskog aha. U pokuajima osmanske delegacije da princa Bajezida vrate nazad, i u trenucima dok je on sam pomagao aha u njegovim vojnim
pohodima, ule se se rijei Arapa Mehmeda kapidibaa princa, upuene
ahu: Moj ahu, pazite se, nemojte biti nemarni, ovaj ovjek zle udi i neiskusan, koji se pobunio protiv svoga oca i brata, podstrekava s hiljadu obeanja (hezr istimlet ve vadeler virmi) jednog-dvojicu pukara da vas ubiju.40
I u vrijeme vladavine sultana Murata III (15741590) Peevija biljei
identinu politiku praksu kod Osmanlija. Naime, 1578. godine, nakon osvojenja tvrave Tbilisi, serdar Lala Mustafa-paa Sokolovi, amidi Mehmedpae, krenuvi iz Tbilisija, preao je rijeku Kur i na treem konaitu ulogorio
se uz rijeku Kapor. Peevija dalje biljei: Jo ranije posalo je ljude s garantnim pismima i obeanjima (istimlet ile) Aleksandar-hanu koji je bio gospodar dva velika grada, Zegema i Gujema, i drugih mnogih mjesta Gruzije,
a ujedno bio najslavniji i najistaknutiji gruzijski velika. U nastavku itamo
da je spomenuti han prihvatio osmansku ponudu i uz odgovarajuu naknadu
i sporazum postavljen za beglerbega navedene zemlje.41
Zanimljiv je i opis dogaaja u vezi s imenovanjem novog velikog vezira
nakon smrti Ahmed-pae 1580. godine. Naime, iako je veliki vezir trebao biti
Lala Mustafa-paa Sokolovi, ipak, na taj poloaj imenovan je Sinan-paa.
38
39
40
41
Historija 15761640, str. 40; Kadir Akll, Peev Tarihi (184b218a Metin, Dizin, zel
Adlar Szl), T.C. Marmara niversitesi Trkiyat Aratrmalar Enstits Trk Dili
Ve Edebiyat Ana Bilim Dal Trk Dili Bilim Dal, Istanbul, 2008, str. 68. (neobjavljena
magistarska radnja) (dalje: K. Akll, Peev Tarihi [184b218a Metin, Dizin, zel Adlar
Szl])
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 159
159
10.1.2013 13:07:20
Sedad Belija
U vruem unutranjem politikom trenutku sultan pie pismo Mustafapai u kojem stoji: Uistinu, ti si veliki vezir. asni muhur poslan je Sinanpai samo da se vie potrudi na vojnom polju. Ovaj pokuaj pridobijanja Lala
Mustafa-pae od samog sultana biljei se rijeima: Ll Pdan Vezret
Azimi Tehallef Etdgi Ve Kendye Taraf- Pdihiden stimlet Verildgi.42
U jeku osmansko-perzijskih ratova na istoku, 1585. godine, kizilbae su
u jednom pohodu nanijele poraz osmanskoj vojsci koju su predvodili agala-zade i Mehmed-paa. Izmeu ostalog, Peevija donosi podatke o odnosu
iskusnog i hrabrog osmanskog ratnika po imenu Mahmudi Hasan-bega prema
svojim vojnicima pa kae: Dao je obeanja (istimletler virp) svojoj skupini u kojoj je bilo preko petsto junaka i krenuo naprijed.43
Kada opisuje metode kojima su osmanski upravitelji naselili i oivjeli
grad Tebriz, Peevija koristi sljedee rijei: Tebriz je veliki grad izmeu
dvije poznate visoravni, Odan i Kizildag. Od polaganja njegovih temelja bio
je upravni centar azerbejdanske zemlje. Dafer-paa je ovdje doveo i naselio stanovnitvo s nekim privlanim obeanjima i u vrijeme kad je obznanio
naredbu da se ovdje ima vladati u skladu s osmanskim zakonima (istimlet
ile reyasn iskn ve knn-i usmniyan zere), u gradu je bilo osamdeset
kua. Ali i nakon tog propisa dolo je mnogo ljudi i grad je jo vie ivnuo.44
U poglavlju o nekim lijepim moralnim osobinama velikog vezira i serdara
Ibrahim-pae, Peevija biljei sljedee: Rahmetli Ibrahim-paa je bio ovjek
koji je svakom pokazivao nasmijano lice (mdras galib bir adem idi) i sa
svakim lijepo postupao. Peevija dalje pie: Koje god vrste nevjernik doe
u njegovo prisustvo, on obeanjima toliko legne na njihovo srce, a prijaznim
rijeima i nasmijeena lica (istimlet virr ve bir gne mdra iderdi) uvijek ga ostavi zadovoljnog i raspoloenog. Tako su nevjernici koji bi uli za
ovakvo njegovo ponaanje gajili elju da vide Ibrahim-pau.45 U nastavku se
navodi primjer sandaka oko rijeke Drave, gdje je stanovnitvo trideset godina bilo uznemiravano od hajduka ne mogavi mirno ivjeti. Meutim, zbog
42
43
44
45
160
anali 12.indb 160
Historija 15761640, str. 58; K. Akll, Peev Tarihi (184b218a Metin, Dizin, zel
Adlar Szl), str. 92.
Historija 15761640, str. 87. i 88.
Historija 15761640, str. 194; Beyhan Din, Peev Tarihi (250b284a Metin, Dizin,
zel Adlar Szl), T.C. Marmara niversitesi Trkiyat Aratrmalar Enstits Trk
Dili Ve Edebiyat Ana Bilim Dal Trk Dili Bilim Dal, Istanbul, 2005, str. 88. (neobjavljena magistarska radnja) (dalje: B. Din, Peev Tarihi [250b284a Metin, Dizin, zel
Adlar Szl])
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:21

politike pridobijanja naklonosti (istimlet sebebiyle) koju je provodio Ibrahim-paa, raja se ohrabrila i pobila razbojnike drenovim prutovima sve pod
izgovorom da idu u polje mlatiti ito.46 Peevija biljei i jedan vrlo zanimljiv
detalj u kojem je i sam uestvovao. Rije je o vojnoj disciplini pod komandom Ibrahim-pae prilikom osvajanja tvrave Kanie. Velik udio u njezinu
osvajanju imalo je i lijepo dranje Ibrahim-pae (merhumun mdrasnun
dahi mdhili okdur). Naime, u pohodu na Kaniu Ibrahim-paa je drao
vojsku pod tako strogom disciplinom da niko nije smio otkinuti ni klasa s
njive seljaka. Inae, bila je sezona vridbe. Raja je iznosila vojsci na put puna
kola maarskih samuna i vree ita i to im prodavala. Svako je uzimao ta eli
i plaao koliko treba. Ima tu i jedna biljka koja se zove heljda i koja uspijeva
u odreenim klimatskim podrujima, ali joj jo nije bilo vrijeme etve. Niko
nije smio pustiti tovarne ivotinje da uu u njive, du itavog puta. Ja sam
urno iao pored alaja i jedanput sam naiao na ivicu njive. Zavikali su: Ne
ulazi u njivu, dovedite ga. Vidio sam da je Ibrahim-paa poslao preda me
svoga mataradiju (vodonou). Vodonoa me poduio da kaem kada doem
tamo da nisam znao da je to obraena njiva. Valjda je onima koji bi tako rekli
opratao. S obzirom da me esto viao u drutvu moga gospodara Mehmedpae, kad me je vidio poznao me je. A, to si ti, jadan ne bio? ree. Va sam
sluga, gospodaru, odgovorih. A zna li ti ta je tamo zasijano? upita me.
Odgovorih: Ja, va sluga, sam odavde, znam da je zasijano, ali tamo kuda
sam ja iao bila je staza? A ta je to staza? upitao je. Na ovo sam rekao:
Moj gospodar zna bolje od mene da to znai pjeaki put. Pravo si rekao,
ree i kao da e se nasmijati, ipak otro upozori: Ipak, uvajte se da ne biste
uli u njive.47
Tokom 1604. godine osmanska vojska pod komandom agala-zadea
pripremala je pohod na ahovu vojsku i delalije. U tu svrhu, da bi pridobio
begove i vojsku plemena koji su pripadali ejaletu Van, nije proputao uiniti
nita to treba (mdralar idp). Mnoga je obeanja dao (istimletler virdi)
stanovnicima Dijarbekira, a posebno zapovjedniku Dezire Mir erefu i
trudio se da ih iskupi u ejaletu Van. I u nastavku pohoda, u kojem je serdar
bio nemaran i zaputao disciplinu, kada su se pojavili sluajevi dezerterstva,
pokuavao je oko sebe okupiti preostalu vojsku i hrabriti je nekim obeanjima
(vadeler istimletler virdi).48
46
47
48
Historija 15761640, str. 195; B. Din, Peev Tarihi (250b284a Metin, Dizin, zel
Tarh-i Peev, 2, str. 231; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 2, str. 216. i 217;
Peevija, Historija 15761640, str. 195; B. Din, Peev Tarihi (250b284a Metin, Dizin,
zel Adlar Szl), str. 89.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 161
161
10.1.2013 13:07:21
Sedad Belija
Interesantan je i sluaj Delali Deli Hasana, brata Karajazidija, koji je
pobunio Delalije. Da bi umirio odmetnike, veliki vezir Jemii Hasan-paa
je Delali Deli Hasanu ponudio bosanski beglerbegluk. Meutim, nakon
to je doao u Bosnu, nastavio je sa svojom pobunom protiv sultana. ak je
pokuao rimskom papi, Veneciji i paniji prodati dijelove Bosne: Najprije u
vam dati tvravu Risan blizu Novog (Herceg-Novi) da bih vam dao sigurnost.
Poslije toga, vi doite s vaom mornaricom, a ja u osigurati da sve tvrave u
Sredozemlju i sve rumelijske zemlje preu u vae ruke. Ali za tvravu Risan
traim kao nadoknadu sto hiljada zlatnika. Nakon toga, ponuen mu je
temivarski ejalet na upravu to je prihvatio. Meutim, ni tamo nije mirovao.
Na kraju je pogubljen. Izmeu redova, da se primijetiti da su osmanske vlasti
i prema Deli Hasanu, prilikom dodjele beglerbegluka, postupale u skladu s
poznatom politikom strategijom. Naime, Peevija prilikom navedenih dviju
ponuda koristi izraze dao hiljadu obeanja darova u Istanbulu (hezr vade
ve istimlet ile kendye Bosna beglerbegiligin) i rahmetli Mehmed-paa je
poslao Deli Hasanu jednog od svojih ljudi, roznamendiju Mehmed-efendiju
i s mnogo lijepih rijei i obeanja privolio ga je da prihvati (istimletler ile)
temivarski vilajet...49
Na drugom mjestu zapisano je da je Dervi-paa Bajezidagi, nekoliko
trenutaka prije svoje pogibije na otoku epel na Dunavu (Margaretin otok),
1603. godine, pokuavao pridobiti svoje vojnike za bitku i ohrabriti one koji
su poeli bjeati: Rahmetli Dervi-paa je tamo dugo odolijevao neprijatelju
s desetak ioglana, bodrei (istimletler virdi) one koji su bjeali, ali to nije
imalo uope nikakvog rezultata. S momcima koji su bili s njim navalio je na
neprijateljske postrojbe i odmah tu pao kao ehid, neka milost Uzvienog
Allaha bude nad njim.50
Dok je trajao pohod na podruje dananje Maarske i Slovake 1605/06.
godine, Peevija to vrijeme poredi s vremenom sultana Sulejmana I Kanunija
i naglaava rezultate pravde i prijateljstva. Dalje pie: Lijepo postupanje
s rajom i obeanja (reyya mdra ve istimlet olnmala) koja su joj data
49
50
162
anali 12.indb 162
Peevija, Historija 15761640, str. 222. i 224; B. Din, Peev Tarihi (250b284a Metin,
Dizin, zel Adlar Szl), str. 125. i 126.
Tarh-i Peev, 2, str. 270. i 277; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 2, str. 254. i
261; Peevija, Historija 15761640, str. 229. i 235; B. Din, Peev Tarihi (250b284a
Metin, Dizin, zel Adlar Szl), str. 133; Melek Metin, Peev Tarihi Edisyon Kritii
Badat Nshas (284317 Metin, Dizin, zel Adlar Szl), T.C. Marmara niversitesi
Trkiyat Aratrmalar Enstits Trk Dili Ve Edebiyat Ana Bilim Dal Trk Dili Bilim
Dal, Istanbul, 2006, str. 43. (neobjavljena magistarska radnja) (dalje: M. Metin, Peev
Tarihi Edisyon Kritii Badat Nshas [284317 Metin, Dizin, zel Adlar Szl])
Historija 15761640, str. 234; M. Metin, Peev Tarihi Edisyon Kritii Badat Nshas
(284317 Metin, Dizin, zel Adlar Szl), str. 42.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:22

doprinijela su da su svakog dana u padiahovu ordiju dolazila brojna kola
puna namirnica. I vojska koja je dolazila u ordiju nije osjeala potrebu da
kupuje. Maarske djevojke i ene su donosile svjee ispeene maarske ureke, koje zovu ipu, te s voem i hranom obilazile od atora do atore i nudile
ih. Kad je islamska vojska ila tui Ostrogon, dola je raja, dobila pismene
garancije (vire kdlarn alup) i iskazala pokornost. Tako je, kada se podizao
most na Dunavu, dolo etrdeset-pedeset majstora mlinara, krana, koji su ga
gradili. Oni tamo nisu dali muslimanima da se mue oko gradnje. Dolo je i
smjestilo se tristo do etiri stotine obitelji u Stari Budim, na Oviji otok i u jo
nekoliko varoi. Plodovi pravde i lijepog postupanja (sr- adl-u mdra)
prema raji tako su se manifestirali.51
Kao to je vidljivo iz nekih prethodnih primjera, osmanske vlasti su politiku pridobijanja koristile i za obraun s buntovnicima ili nasiljem. U ovom sluaju, veliki vezir Kujudu Murad-paa je 1609/10. godine, s ciljem likvidacije
buntovnika u krajevima Ajdina, Saruhana i Bruse, pokazivao prema njima
naklonost i lijepo postupajui s njima (mdra ve istimlet), neke dobavio i
potajno ih unitio, a neke od njih postavio na odreene poloaje, pa kad bi
dospjeli do njih, onda ih likvidirao. Tako je Jusuf-pau, ehaju Uvejs-paazadea, obeanjima primamio (istimlet ile) u Uskudar, a nakon dva mjeseca
ga dao udaviti u njegovu atoru.52
Prilikom postavljenja Betlena Gabora za erdeljskog kralja 1618/19. godine, Osmanlije su nastojale eliminirati dotadanjeg kralja Batori Gabora koji
je postao nasilnik. U tom pohodu istaknutu ulogu odigrao je tadanji bosanski beglerbeg Skender-paa (sin bosanskog spahije nastanjenog u Peuhu).
Naime, on je s vojskom doao u erdeljski Biograd (Alba Lulia u Rumuniji) i
doveo Betlena Gabora za kralja. Po nagovoru Betlena Gabora, Skender-paa
je uz hiljadu obeanja (hezr vade ve istimlet virdiler) dobavio nekoliko
hajdukih vojvoda koji su imali jatake u Erdelju. Betlen Gabor se kasnije
oduio ueem u tri velika pohoda osmanske vojske na podruju Maarske,
Moldavije, Ukrajine i Poljske.53
Takoer, osmanske vlasti su iskoristile vojsku tatarskog hana u pokuajima guenja pobune kizilbaa u Anadoliji. Godine 1618. krenuli su s Krima
51
52
53
Tarh-i Peev, 2, str. 309. i 310; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 2, str. 291;
Peevija, Historija 15761640, str. 261. i 262; M. Metin, Peev Tarihi Edisyon Kritii
Badat Nshas (284317 Metin, Dizin, zel Adlar Szl), str. 80.
Peevija, Historija 15761640, str. 284. i 285; M. Metin, Peev Tarihi Edisyon Kritii
Badat Nshas (284317 Metin, Dizin, zel Adlar Szl), str. 109.
Tarh-i Peev, 2, str. 349352; Peevi Ibrahim Efendi, Peev Tarihi, 2, str. 326329;
Peevija, Historija 15761640, str. 294297; M. Metin, Peev Tarihi Edisyon Kritii
Badat Nshas (284317 Metin, Dizin, zel Adlar Szl), str. 125. i 126.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 163
163
10.1.2013 13:07:22
Sedad Belija
preko Trabzona i zatraili dozvolu od serdara da izvre upad u zemlje kizilbaa. A serdar mu je davao podrku, ohrabrujui ga rijeima: Sad budi muko
i pokai se, dajui mu uz to i razna obeanja (hezr istimletler virdi).54
U previranjima na osmanskom prijestolju koja su se dogodila poetkom
tree decenije 17. stoljea izmeu sultana Osmana i sultana Mustafe, prije
nego to su jenieri podigli pobunu, koja je zavrila pogubljenjem sultana
Osmana 19. maja 1622. godine, sultan Osman je sa svojim saradnicima
pokuao pridobiti odreene skupine nudei im razna obeanja. To su pokuavali uiniti veliki vezir Mere Husejin-paa i jenierski aga Krkemali Kara
Ali-aga. Prvi je s nekim osobama lijepo razgovarao i dao neka obeanja
(istimletler virdi), a drugog su usmrtili nakon to je umilno govorio rijeima punim obeanja (hezr istimletler ve vadeler virdi).55
Godine 1624/25. dunost velikog vezira obavljao je erkez Mehmedpaa. Peevija ga opisuje kao velikog vjernika koji nikada nije uzeo mito te
dodaje: Ni veliki ejhovi nisu toliko izbjegavali stranputicu kao on. Naime,
dok se veliki vezir s vojskom nalazio na jednom polju blizu Kajserija, odmetnik Abaza ih je napao sa svojom vojskom. Nakon estokog sukoba dviju
vojski, Abaza je poraen i sklanja se u erzurumsku tvravu. Meutim, erkez
Mehmed-paa od sultana trai oprost za Abazu, na nain da se prema njemu
postupi ljubazno (mdra), te mu je bilo oproteno. Nakon toga obeao je
da e se sa svojim odredom prikljuiti velikom veziru u pohodu na Bagdad
sljedee godine.56
Tri godine kasnije, 1628, osmanske vlasti su ponovo imale problema s
Abaza Mehmed-paom koji je izigrao dogovor u vezi s pohodom na Bagdad.
Sultan je reagirao na taj nain to je za serdara osmanske vojske, ujedno i za
velikog vezira, postavio Gazi Ekrem Husrev-pau, koji je porijeklom Bonjak. Dana 6. septembra 1628. godine serdar je krenuo na tvravu Erzurum,
gdje se utvrdio Abaza-paa. O metodama i planovima koje je Husrev-paa
pripremio za ovaj pohod te njegovu ishodu, Peevija pie na sljedei nain:
Serdar je napravio razne planove. Jedan od njih jeste postupati nasmijee54
55
56
164
anali 12.indb 164
Historija 15761640, str. 308; M. Metin, Peev Tarihi Edisyon Kritii Badat Nshas
(284317 Metin, Dizin, zel Adlar Szl), str. 139.
Peevija, Historija 15761640, str. 324. i 325; Zuhal Kayayurt, Peev Tarihi (317b351a
Metin, Dizin, zel Adlar Szl), T.C. Marmara niversitesi Trkiyat Aratrmalar
Enstits Trk Dili Ve Edebiyat Ana Bilim Dal Trk Dili Bilim Dal, Istanbul, 2005, str.
24. i 25. (neobjavljena magistarska radnja) (dalje: Z. Kayayurt, Peev Tarihi [317b351a
Metin, Dizin, zel Adlar Szl])
Historija 15761640, str. 340; Z. Kayayurt, Peev Tarihi (317b351a Metin, Dizin, zel
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:23

no i s puno obeanja (mdra ve istimlet itdiler) prema odmetnicima koji
se nalaze uz njega i krivovjernicima koje zovu sekban. Zahvaljujui tome,
odmetnici su bjeali iz tvrave u grupama po pet, deset ljudi i pokoravali
se vlasti. I zbilja, svakom od onih koji su pobjegli i doli dato je ono to je
i obeano. Ovim odlascima serdarova vojska postala je brojnija. Zbog toga
je Abaza-paa doao u situaciju da, htio ne htio, poalje serdaru est ljudi od
uleme i ejhova Erzuruma da ponude predaju tvrave. Uzimajui u obzir da
je oprost zekat pobjede slavni serdar im je podario milost. Tako je Abazu
odstranio iz padiahove tvrave, tvrava je, kao prije, prela u ruke islamske
vojske.57
Zakljuak
Povijest nas ui da je vlast mnogo starija, snanija i opstojnija od politike i da ljudi mogu vladati stotinama godina bez politike, tj. silom, nasiljem
i manipulacijom. Neki e kazati da efikasnu i pozitivnu vlast vodi ispravna
politika dok onu vlast koja nema navedena svojstva vodi goli interes.
Dakle, svaka ispravna vlast je politika vlast.
U tom smislu, historijska pojava osmanskog bejluka, a kasnije drave i
carstva, predstavlja neiscrpno polje naunih istraivanja. Poseban dio istraivanja odnosi se na objanjenje uzroka munjevitog razvoja, organiziranosti
i dugotrajnosti Osmanske drave. U tom kontekstu, tragali smo za mjerama,
metodama, sredstvima i taktikom, odnosno modernim rjenikom, politikom
strategijom, kojima su Osmanlije osvajale, organizirale, a potom i stabilizirale svoju vlast na razliitim geografskim takama.
Istraivanje je pokazalo da se veina navedenih elemenata mogu definirati istimlet politikom (politika pridobijanja naklonosti ili lojalnosti). Ovu
politiku doktrinu preuzetu (ne doslovno) iz nekih prethodnih dravnih organizacija na Istoku, Osmanlije su vjeto prilagodile svojim potrebama i uinili
je prvom, odnosno vodeom opcijom u dodiru sa svim unutarnjim i vanjskim
faktorima bez obzira na bilo kakve razliitosti.
Osnovnu relaciju u tom procesu oznaavao je odnos centralnih osmanskih
organa vlasti prema dravnim slubenicima, vojnoj strukturi i stanovnitvu.
Takoer, pojam istimlet se u izvorima osmanske provenijencije pojavljuje
i u korelaciji s nekim drugim terminima, poput termina mdra. Smatramo
da takvi i slini pojmovi predstavljaju odreene dijelove i nijanse cjelokupne
istimlet politike.
57
Historija 15761640, str. 347. i 348; Z. Kayayurt, Peev Tarihi (317b351a Metin,
Dizin, zel Adlar Szl), str. 50.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 165
165
10.1.2013 13:07:23
Sedad Belija
Kako politika obuhvata najvanije pore jednog drutva, to se i osmanska
istimlet politika reflektirala na njegov politiki, vojni, privredni i kulturnovjerski segment. Analizom dostupnih izvora i literature identificirali su se
primjeri teorijsko-praktinog ostvarenja navedene osmanske politike doktrine do kraja 16. stoljea na prostorima koji su bili pod direktnom osmanskom
vlau ili su predstavljali politike satelite Osmanske drave. To su podruja
od srednje i jugoistone Evrope (gdje se nalazi i prostor Bosne) preko Krimskog hanata i otoka, poput Kipra, pa sve do krajnjih istonih granica na
prostorima dananjeg Azerbejdana.
Dakako, sve navedeno ne znai da Osmanska drava nije prakticirala i
neke druge, u prvom redu dravno-politike, mjere i metode koje se ne mogu
dovesti u vezu s navedenom politikom strategijom.
Summary
History by Ibrahim Alajbeg Peevi: a contribution to the study
of the Ottoman policy of istimlet
This work presents terminological, historical and administrative meaning
of the term istimlet (accommodation). It provides a brief historical sketch of
the Ottoman state doctrine and policy of accommodation in the newly-won
provinces and presents social segments and forms in which it was practiced,
primarily until the end of the 16th century. The second part of the article
highlights those sections of Peevis History in which the term is used. In this
way, the terms istimlet and the policy of istimlet are linguistically qualified
and historically contextualized through the prism of Peevis work from the
early 17th century.
166
anali 12.indb 166
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:23
28-23-726.5 :929(497.6)
Nusret Kujrakovi
DODATAK O HAFIZIMA U GRADACU, MODRII,
BOSANSKOM AMCU I ODAKU
Saetak
Rad je fokusiran na navoenje, tj. popisivanje hafiza u Gradacu, Modrii, Bosanskom amcu i Odaku u posljednjih dvije stotine godina. Temeljni kriterij navoenja
jeste vezanost hafiza roenjem ili zaposlenjem za neko od spomenutih mjesta. Ovim
istraivanjem obuhvaeno je 108 hafiza: 55 u Gradacu, 16 u Modrii, 15 u Bosanskom amcu i 12 u Odaku kod Modrie. Najvei broj hafiza zavrio je neku od bosanskohercegovakih medresa, a manji broj medresu ili islamski fakultet u Istanbulu u
Turskoj. Veina hafiza obavljala je neku od vjerskih i prosvjetnih slubi, a manji broj
njih bavio se drugim zanimanjima. Oigledna je njihova drutvena angairanost i doprinos vjerskom, prosvjetnom i kulturnom ivotu onovremene muslimanske zajednice.
Kljune rijei: hafiz Kurana, Gradaac, Modria, Bosanski amac,

Odak
1. Uvod
Nemjerljiva je i neosporna vanost hifza/uenja Kurana napamet u ivotu
muslimana i muslimanki. To je ibadet najvieg reda. O tome postoje mnogobrojni hadisi Muhammeda, a. s. Hafizi Kurana uivaju poseban ugled kod
muslimana. Njihova uloga u ivotu muslimanske zajednice vrlo je znaajna.1
Istraivanje pitanja bosanskih hafiza od dolaska islama do danas izuzetno je
vano za prouavanje vjerskog naslijea muslimana u Bosni i Hercegovini.
Bitno je, takoer, za njihovu opu kulturnu historiju. O hafizima u Bosni i
Hercegovini objavljeni su mnogi vrijedni radovi. Iako najobimnija, studija
r. hafiza dr. Fadila Fazlia predstavlja svojevrstan saetak svih dosadanjih
radova o hafizima u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina. Ona je
posluila kao dobar poticaj istraivaima da rade dodatna istraivanja, jer je
uoeno da objavljena literatura, zbog irine teme, dugog vremenskog isjeka i
nedostupnosti izvora, nije obuhvatila sve hafize. Tako je nastao i ovaj rad, iji
prvenstveni cilj nije da kompilira, nego da donese podatke o novim hafizima
koji su ostali izvan domaaja postojee objavljene literaturne grae i da upotpuni biografije hafiza o kojima je ve u odreenoj mjeri pisano.
1
O vrijednosti hifza Kurana vidjeti: dr. hfz. Halil Mehti, Vrijednost uenja Kurana, IPF
u Zenici, Zenica, 2010. i dr. hfz. Safet Halilovi, Hifz uenje Kurana napamet, IPA u
Zenici, Zenica, 2003.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 167
167
10.1.2013 13:07:24
Nusret Kujrakovi
Ovaj je rad ogranien tematski, prostorno i vremenski. Obrauje biografije hafiza u Gradacu, Modrii, Bosanskom amcu i Odaku kod Modrie,
odnosno na uem dijelu Bosanske Posavine, u posljednjih 200 godina. Izbor ovako koncipirane teme rada, osim znanstvenim razlozima, potaknut je
i historijski vrlo tijesnim raznovrsnim vezama spomenutih mjesta. U jednom
poduem historijskom razdoblju, od osnivanja kapetanije poetkom 18. stoljea do polovine 20. stoljea, Gradaac je postao sredite, kotar ili srez ovog
dijela Bosne i Hercegovine, odnosno, geografski blie odreeno, Bosanske
Posavine. Spomenuta mjesta bila su teritorijalno, administrativno, ekonomski,
politiki, kulturno i vjerski povezana s Gradacom kao sjeditem kotara ili
sreza. Posebno treba istai injenicu da je krajem 19. pa sve do 60-ih godina
20. stoljea samo u Gradacu postojalo Kotarsko/Sresko Vakufsko povjerenstvo. U Modrii, Bosanskom amcu i Odaku postojali su samo dematski
medlisi (dananji dematski odbori), kao nie organizacione jedinice, koje
su pripadale Vakufskom povjerenstvu u Gradacu.2
Stoga se istraivanju teme ovog rada pristupilo na ovaj nain. U realizaciji
ovog istraivakog zadatka koriteni su arhivski izvori, objavljena literatura i
razgovori s pojedincima koji su imali vane podatke o nekom hafizu iz svoje
ue ili ire porodice.3
Kriterij izbora hafiza koje obrauje ovaj rad jeste vezanost hafiza mjestom
roenja ili mjestom zaposlenja za navedene gradove. Dakle, predmetom ovog
istraivanja bili su hafizi roeni u navedenim mjestima, bilo da su radili u njima ili u nekim drugim mjestima, kao i hafizi roeni u drugim mjestima, ali su
radili u Gradacu, Modrii, Bosanskom amcu ili Odaku. U rad su uvrteni
hafizi koji su obavljali vjerske slube ili su se bavili nekim drugim poslovima.
2. Hafizi u Gradacu
Hadi hafiz Ahmed-ef. Mulaibrahimovi Svirac
Muftija hadi hafiz Ahmed-ef. Mulaibrahimovi zvani Svirac, sin hadi
Osmanov, roen je krajem 18. stoljea u Biberovu Polju, opina Gradaac.
2
3
168
anali 12.indb 168
O organizaciji Islamske zajednice u ranijem razdoblju vidjeti: Muhamed Salki, Ustavi

Islamske zajednice, El-Kalem, Sarajevo, 1422/2001.
Radi pojednostavljenja citiranja arhivskih izvora sainjen je poseban Fond vjerskih
slubenika, koji je dio arhive Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Ovaj Fond obuhvata sve dokumente koji se odnose na vjerske slubenike (imame, hatibe, muallime,
muderrise i mujezine). To su osobnici slubenika, rjeenja, dekreti, spiskovi slubenika,
prijepisi dekreta, popisi mekteba i drugi predmetni akti. Spomenuti dokumenti navedeni
su na kraju rada u literaturi i izvorima. Ako drugaije nije naznaeno, radi utede prostora, u ovom radu koristit e se navod Fond vjerskih slubenika umjesto citiranja dotinih
dokumenata.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:24
Dodatak o hazima u Gradacu, Modrii, Bosanskom amcu i Odaku

Zavrio je Murat-kapetanovu medresu u Gradacu pred uvenim muderrisom
ejhom hadi Hasan-ef. Muslimoviem. O tome govori idazetnama koju je
dao svom sinu Ahmedu Hilmi-ef. Muftiu.4 Gradaaki muftija hadi hafiz
Ahmed-ef. Mulaibrahimovi (Svirac) bio je jedna od najutjecajnijih i najuglednijih linosti u Bosni i Hercegovini poetkom 19. stoljea sve do smrti
1883. godine. On je jedan od najistaknutijih lanova znamenite gradaake
porodice Mufti, koja je odigrala znaajnu ulogu u vjerskoprosvjetnom i kulturnom ivotu muslimana Gradaca i okolice.5
Spadao je u red istaknutih intelektualaca svoga vremena. Isticao se u vjerskim znanostima. Bio je veliki entuzijasta, naunik, prosvjetitelj i reformator.
Veoma obrazovan, poznavalac arapskog, osmanskog i perzijskog jezika,
hatib i imam, komentator Kurana, muderris, gradaaki muftija i vakif.6 Po
ugledu i znanju, jedna od znaajnijih linosti Bosanskog ejaleta. Hadi hafiz
Ahmed-ef., kako istie Ahmed Devdet-paa 1864. godine, ubrajan je u red
najutjecajnijih i najuglednijih Bonjaka u tzv. erkjani ejalet Bosne zajedno
sa sarajevskim, travnikim i mostarskim muftijom.7 Zanimljive su veze ulemanskih porodica Muftia iz Gradaca i Korkuta iz Travnika. Naime, hafiz
Ahmed-ef. je poslao svoga sina Ahmeda Hilmi-ef. u Travnik na tromjeseni
studij kod Muhameda Hazim-ef. Korkuta. Na zahtjev svog oca, taj isti Muhamed Hazim-ef. boravio je u Gradacu i izuavao nauke pred ejhom hadi
Hasan-ef. Muslimoviem. Ove veze Korkuta s Gradacom i njegovom ulemom nisu istaknute u dovoljnoj mjeri.
Muftija hadi hafiz Ahmed-ef. bio je vrijedan pisac. Napisao je Putopis
na had na turskom jeziku, koji je zagubljen.8 Na komentar Kurana Tefsir
4
6
7
Nusret Kujrakovi, Dokumenti o gradaakom muftiji hadi hafizu Ahmed-ef.

Mulaibrahimoviu (Svircu), u: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XXIX
XXX, Sarajevo, 2009, str. 246247.
Prvi rad o ovoj porodici napisao je hafiz Mahmut ef. Tralji. On je osnova svih radova
drugih autora koji su djelomino nadopunjavali biografiju ove porodice novim podacima. Vidjeti: Mahmut Tralji, Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog ivota Muslimana u
Gradacu, Gradaac, 1974. Takoer, vidjeti: Ahmed Mehmedovi, Alimske porodice:
Mulaibrahimovi-Mufti (Svirac), u: Novi Muallim, asopis za obrazovanje i odgoj,
god. VIII, 2007, br. 31, str. 8893; Nusret Kujrakovi, Dokumenti o gradaakom muftiji..., str. 239248; Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina
(18602010), Fakultet islamskih nauka i IC El-Kalem, Sarajevo, 2011, str. 375376.
O njegovu slubovanju i vakufu vidjeti: Nusret Kujrakovi, Dokumenti o gradaakom
muftiji..., nav. l., str. 241246.
Mahmut Tralji, nav. dj., str. 1415; Hamdija Kreevljakovi, Devdet-paina pisma o
Bosni iz 1864. godine, u: Novi behar, 15. maj 1932, br. 21 i 22, str. 289. Tada je muderris
medrese Kurumlije i sarajevski muftija bio Hilmi-ef. Omerovi, kasniji reisul-ulema,
Mustafa Sidki-ef. Karabeg, mostarski muftija i muderris, a Dervi Muhamed-ef. Korkut
zvani Sidi-muftija, muftija travniki i muderris Eli Ibrahim-paine medrese.
Uvrten je u red pisaca i stvaralaca na orijentalnim jezicima. Vidjeti: Mehmed Handi,
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 169
169
10.1.2013 13:07:24
Nusret Kujrakovi
Delalejn napisao je glosu. Nije poznato gdje se nalazi. Iza sebe je ostavio
jedan rukopis Medmuu lataif.9 Utemeljitelj je vlastite porodine biblioteke,
koja je neprekidno djelovala oko sto deset godina (18341944).10 On je prvi
poznati muderris Svirac medrese u Gradacu. Muderisku dunost obavljao
je pedeset godina. Na mjesto muftije u Gradacu postavio ga je ejhul-islam
Muhammed Saduddin 1858. godine. Muftijsku dunost vrio je dvadeset pet
godina, odnosno od 1858. do smrti 1883. godine.11 Bio je postavljen za turbedara Revdai-mutahhere u Medini 1814. godine i za ejha nakibendijskog
reda 1857/58. godine.12
enio se dva puta. Imao je tri sina i jednu kerku. Sin Ahmed Hilmi bio je
od jedne, a Muhamed, Abdulkadir i Saima od druge ene. Njegova druga ena
bila je hadi Hanifa-hanuma, kerka Atif-age Dizdara i umrla je 1891. godine.13 Dva njegova sina, Ahmed Hilmi i Muhamed, bili su muderrisi, imami i
hafizi, unuk Hasib hafiz, a praunuk Hazim doktor pravnih nauka. Njegov sin
Abdulkadir zavrio je erijatsku sudaku kolu. Umro je veoma mlad 1901.
godine. Muftija Ahmed-ef. umro je 1883. godine i ukopan je u haremu Svirake damije u Gradacu. Nije poznata lokacija njegova mezara.
Hafiz Ahmed Hilmi-ef. Mufti
Hafiz Ahmed Hilmi-ef. Mufti, sin hadi hafiza Ahmed-ef. Mulaibrahimovia Svirca, gradaakog muftije, roen je 1858. godine u Gradacu.
Zavrio je Svirac medresu 1881. godine i dobio idazet14 od svog oca hadi
hafiza Ahmed-ef. Hafiz je postao u dvanaestoj godini ivota. Pred travnikim
muftijom Muhamedom Hazim-ef. Korkutom u Travniku je izuavao islamske
9
10
11
12
13
14
170
anali 12.indb 170
Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1933, str. 5152; Hazim

abanovi, Knjievnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima,
Rukopis R8981, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Osman Lavi, Katalog
GHB, London Sarajevo, 2005, sv. 14, str. 263.
Detaljnije o ovoj biblioteci vidjeti: Nusret Kujrakovi, Privatna biblioteka gradaake porodice Mufti i njen utemeljitelj gradaaki muftija hadi hafiz Ahmed ef.
Mulaibrahimovi (Svirac), u: Bosniaca, asopis Nacionalne i univerzitetske biblioteke
Bosne i Hercegovine, 2009, br. 14, str. 103112.
Nusret Kujrakovi, Dokumenti o gradaakom muftiji..., nav. l., str. 241.
Isto.
Vakufsko povjerenstvo u Gradacu, dopis br. 390 iz 1891. godine. Arhiva Medlisa
Islamske zajednice Gradaac.
Idazetnama (ar.-perz.), skraeno idazet: svjedodba, diploma o zavrenim teolokim
naukama. Osnovno znaenje: idaza dozvola, name pismo, pismena isprava. Abdulah
kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom jeziku, peto izdanje, Svjetlost,
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:24

nauke tri mjeseca.15 Poslije smrti svog oca, preuzeo je muderisku dunost u
Svirac medresi koju je obavljao od 1883. do smrti 1934. godine. Imamsku
i hatibsku dunost obavljao je u Svirakoj i Husein-kapetanovoj damiji u
Gradacu. Biran je u najvia tijela Islamske zajednice: Hodinsku izbornu
kuriju i Vakufsko povjerenstvo. Bio je potpredsjednik i lan erijatskog suda
u Gradacu.16 Poznavao je orijentalne jezike. Bio je izuzetno obrazovan,
dobar imam, hatib i vaiz. Krasila ga je blagost i gostoljubivost. Na savremen
nain tumaio je islamske propise. Podrao je reformatorske ideje reisul-uleme Demaludin-ef. auevia. Istakao se kao izuzetan domain i uspjean
privrednik. Smatran je duhovnim ocem Gradaca i okolice. Imao je dva sina:
Hasiba i Ahmeda Ragiba i etiri kerke: Nesibu, Saimu, Erefu i Eminu.
Sva njegova djeca, osim Emine, umrla su prije njega. Sin Hasib zavrio je
medresu i hifz. Bavio se poljoprivredom i povremeno bio imam i mutevelija
Svirake damije. Hafiz Ahmed Hilmi-ef. ivio je u dananjem prigradskom
naselju Vida I.
Hafiz Ahmed Hilmi-ef. umro je 11. februara 1934. godine i ukopan je u
haremu Svirake damije. Nadgrobni epitaf sastavio mu je njegov potovalac
Salih-ef. Bai. Na njemu je, uz ostalo, napisano: Za svog ivota kod svakoga bio je poznat kao vrlo blag. U njegovoj okolini svijet je slijedio ovog
ispravnog ovjeka radi njegove rijei, koja je djelovala, a radi zdravih misli
i zdrave pameti njegove. O potovanom muderrisu svoje utiske i sjeanja
ostavili su Jusuf-ef. Bilajac, hafiz Abdulah-ef. Hodi, Husejn-ef. Kavazovi,
hafiz Zaim-ef. Huskanovi i Mehmed-ef. Kavazovi.17
Hafiz Muhamed-ef. Mufti
Hafiz Muhamed-ef. Mufti, sin hadi hafiza Ahmed-ef. Mulaibrahimovia Svirca, gradaakog muftije, roen je 1875. godine u Gradacu.
15
16
17
O tome svjedoi i jedan dokument koji se nalazi uz njegovu idazetnamu pohranjenu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevo. Arhiva turskih dokumenata GHB,
Idazetnama A4520/TO. U tom dokumentu travniki muftija Muhamed Hazim-ef.
Korkut, koji za sebe kae da je sluga siromanih nakibendija, daje idazet hafizu
Ahmedu Hilmi-ef. Muftiu, muderrisu u Gradacu, da ui vird koji se sastoji od uenja
istigfara 101 put, salavata 101 put i kelimei-tevhida 500 puta. Autor ovog rada posjeduje
kopije idazetname i dokumenta.
Sadik ehi, 112 godina Gradaakog suda, Opinski sud u Gradacu, Gradaac, 1999,
str. 183.
Mahmut Tralji, nav. dj., str. 1731; Fadil Fazli, nav. dj., str. 377378; Ahmed
Mehmedovi, nav. l., str. 92; H. M., Merhum hafiz Ahmed ef. Mufti, Gajret, 1934,
br. 4, str. 72; Hikjmet, 1933/34, br. 56, str. 250251, Preporod, 1974, br. 18, str. 3, Glasnik
Vrhovnog islamskog starjeinstva, 1974, br. 1112, str. 510511; Kujrakovi Nusret,
Husein-kapetanova damija i demat Husejnija u Gradacu, monografija povodom 180.
godinjice od izgradnje, Medlis Islamske zajednice Gradaac, Gradaac, 2006, str. 21.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 171
171
10.1.2013 13:07:25
Nusret Kujrakovi
kolovanje u Svirac medresi zapoeo je pred svojim ocem, a zavrio pred
polubratom Ahmedom Hilmi-ef. Od njega je dobio idazet i pred njim poloio hifz Kurana. Poznavao je orijentalne jezike. Imamsku dunost vrio je u
Svirakj damiji. Jedno vrijeme bio je vjerouitelj u narodnoj osnovnoj koli
u Gradacu. Dunost vaiza vrio je od 1895. godine. Muderisku dunost u
Svirac medresi preuzima nakon smrti Ahmeda Hilmi-ef. 1934. godine i vri je
do smrti 20. maja 1944. godine. Ukopan je u haremu Svirake damije pored
polubrata Ahmeda Hilmi-ef. Muftia.18 Muderris hafiz Muhamed-ef. bio je
oenjen iz Graanice iz porodice Prohi. Imao je tri sina i kerku. Dva sina i
kerka umrli su veoma mladi u dobi izmeu 18. i 22. godine ivota. Najdue
je ivio njegov najmlai sin Zijahudin koji je bio oenjen od muderrisa hafiza
Mehmed-ef. Kovaevia.19
Hafiz Hasib-ef. Mufti
Hafiz Hasib-ef. Mufti, sin Ahmeda Hilmi-ef., roen je 1877. godine u
Gradacu. Zavrio je Svirac medresu i hifz poloio pred svojim ocem. Njegovo glavno zanimanje bila je poljoprivreda. Povremeno je vrio imamsku
i mutevelijsku dunost u Svirakoj damiji. Bio je oenjen iz Bosanskog
amca iz porodice Alibegovi koja se doselila iz Uica. Imao je etiri sina
i etiri kerke: Hazima, Asima, Ismeta, Isama, Maksumu, Hazimu, Asimu i
Mutesimu.20 Njegov sin Hazim doktorirao je pravo u Zagrebu. Hafiz Hasib
umro je 2. maja 1929. godine.21
Hafiz Abdulah-ef. Moranjak
Hafiz Abdulah-ef. Moranjak roen je 1885. godine u Gradacu. Zavrio je
osnovno i srednje medresansko obrazovanje u rodnom mjestu. U prvi razred
Svirac medrese u Gradacu bio je upisan 1898. godine. Nakon toga, 1906.
godine, odlazi u Istanbul, gdje je diplomirao na Teolokom fakultetu 1914.
godine. U Prvom svjetskom ratu postavljen je za vojnog imama. Poslije za18
19
20
21
172
anali 12.indb 172
Mahmut Tralji, nav. dj., str. 16; Fadil Fazli, nav. dj., str. 379; Ahmed Mehmedovi, nav.
l., str. 92; Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
Podatke o hafizovoj djeci dobio sam u januaru 2012. godine od Zijahudinovog sina rhm.
Muhameda Muftia koji je umro 14. 4. 2012. godine. Zijahudin je imao petero djece:
Behiju, Sehiju, Ahmeda, Muhameda i Begzadu.
Podatke o hafizovoj djeci dobio sam 6. 10. 2011. godine od njegova unuka Ahmeda
Muftia, sina Asimovog.
Mahmut Tralji, nav. dj., str. 20; Fadil Fazli, nav. dj., str. 378; Ahmed Mehmedovi,
nav. l., str. 92. O doktoru Hazimu Muftiu vidjeti: Mahmut Tralji, nav. dj., str. 2223;
Mahmut Tralji, Istaknuti Bonjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 194200 i Takvim,
1977, str. 212216.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:25

vretka rata 1918. godine imenovan je za muderrisa u medresi u Jajcu. Tu
je dunost obavljao do 9. februara 1921. godine kada je imenovan za muftiju u Bihau. Nakon ukidanja muftijstava u Bihau i Travniku 1930. godine,
dunost erijatskog kadije obnaao je u tipu, Tetovu i Gnjilanu. U kadijskoj
slubi u spomenutim mjestima ostao je do 1941. godine. Te godine preuzima
kadijsku dunost u rodnom Gradacu do kraja 1945. godine kada odlazi u penziju. Nakon smrti muderrisa Muhamed-ef. Muftia, odlukom Ulema-medlisa
od 30. oktobra 1944. godine naimenovan je za muderrisa i upravitelja Svirac
medrese, ali tu dunost nikada nije preuzeo. Umro je u Banjoj Luci 1964. godine. Ukopan je u haremu Gazanferije damije do kabura reisul-uleme hafiza
Ibrahim-ef. Maglajlia.22
Hafiz Mehmed-ef. Kovaevi
Hafiz Mehmed-ef. Kovaevi roen je 1860. godine u Glamou. U rodnom mjestu zavrio je osnovno obrazovanje. Visoke islamske nauke zavrio
je u Istanbulu. Muderisku dunost vrio je u Murat-kapetanovoj medresi u
Gradacu od 1892. do ujedinjenja ove medrese sa Svirac medresom 1917.
godine. Prema zapisniku od 15. februara 1898. godine, muderris Mehmed-ef.
Kovaevi izjavio je da je na molbu graana doao da bude muderris na Muradiji 1892. godine uz plau od 700 forinti. Na zahtjev muderrisa Kovaevia
br. 342 od 4. februara 1903. godine Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo odobrilo je da se Ahmet-ef. H. aki odredi za muderrisova pomonika/muavina.
Pomonik muderrisa Ahmet ef. bio je upisan u ovu medresu 1893. godine.23
Kada se u Gradacu otvorila Mektebi-ibtidaija 1894. godine, hafiz Mehmedef. postavljen je za prvog muallima uz plau od 400 forinti. Prvi muallim na
gradaakoj Mektebi-ibtidaiji bio je od 1894. do 1915. godine. Imao je sina
Mehmeda i est kerki: Hafizu, Nuru, Pau, Safiju, Demilu i Mejasu. Sin
Mehmed zavrio je Behram-begovu medresu u Tuzli, ali nije radio kao imam.
Hafiz Mehmed ef. Kovaevi umro je 26. decembra 1927. godine i ukopan je
u mezarju Kadi-Baa u Gradacu.24
22
23
24
Mahmut Tralji, nav. dj., str. 20; Fadil Fazli, nav. dj., str. 379380.
Spisak uenika Muradije od 20. 12. 1906. godinu. Arhiva Medlisa Islamske zajednice
Gradaac za 1906.
Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Podatke o djeci
hafiza dobio sam od njegove unuke Sadike Sarajli ro. Daferovi (19312011) prilikom naeg razgovora 17. 6. 2008. godine. Njezina majka Paa bila je udata za Osmana
Daferovia; Fadil Fazli, nav. dj., str. 285. Tu je naveden samo podatak da je Kovaevi
bio muderris u Gradacu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 173
173
10.1.2013 13:07:25
Nusret Kujrakovi
Hafiz Abdulah-ef. Hodi
Hafiz Abdulah-ef. Hodi, sin Abdulahov i Eminin, roen je 19. augusta
1909. godine u Gornjem Srebreniku, opina Srebrenik. Zavrio je Svirac
medresu u Gradacu. Hifz je uio i poloio pred muderrisom Muhamed-ef.
Muftiem. Hafiska dova prouena je 13. augusta 1937. godine u damiji
Husejniji u Gradacu. Svoj radni angaman u Islamskoj zajednici poinje
1935. godine. Tada je postavljen za muzakerediju/korepetitora u Svirac
medresi, drugog muallima na dvogodinjem mektebu u Gradacu i mujezina u
Husejniji. Uz korepetitorsku slubu pomagao je muderrisu u izvoenju nastave iz predmeta: kiraet, fikh, arapski jezik i kaligrafija. Nakon smrti muderrisa
Muftia, a do dolaska Ragib-ef. Kazaferovia za muderrisa i upravitelja
medrese, hafiz Abdulah je realizirao nastavni proces i upravljao medresom
do njezina zatvaranja 1947. godine. On nije imao zvanino postavljenje za
muderrisa od Ulema-medlisa u Sarajevu. Poslije smrti hafiza Muhamed-ef.
Muftia 1944. godine radi kao imam i hatib u Svirakoj damiji. Njegova
kompletna biblioteka predata je Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
kao vakuf. Tom je prilikom uvakufljeno 9 rukopisa i 249 tampanih djela.25
Bio je oenjen s Esmom, kerkom Raifa Hadihafizovia iz Gradaca. Imao
je petero djece: sina Muhameda i kerke Eminu, Raidu, Besimu i Ruvejdu.26
Hafiz Abdulah preselio je na ahiret 14. aprila 1980. godine. Denazu mu je
klanjao mlai brat hafiz Nurudin-ef. Hodi, nekadanji imam u Tuzli. Ukopan je u haremu Svirake damije u Gradacu.27
Hafiz Mustafa-ef. Imamovi
Hafiz Mustafa-ef. Imamovi roen je 1853, a umro 1918. godine u Gradacu. Naukovanje je zavrio u Istanbulu. Dunost imama Husejnije vrio
je od 1872. do smrti 1918. godine.28 Bio je drutveno vrlo angairan. lan
kotarskog medlisa bio je 1887. i 1892. godine, takoer i lan erijatskog
25
26
27
28
174
anali 12.indb 174
Kopiju zahvalnice Gazi Husrev-begove biblioteke hadi hafizu Abdulah-ef. i njegovoj

porodici posjeduje autor ovog rada.
Ovaj podatak dobijen je 8. 8. 2012. godine od hafizove unuke Melihe KavazoviHeimovi.
Dekret Ulema-medlisa br. 2424/45 od 18. 2. 1945. godine, br. 3323/35 od 3. 11. 1935.
godine, br. 2394/35 od 18. 10. 1935. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice
Gradaac; El-Hidaje, 193637, br. 10, str. 164; Preporod, 1. juli 1980, br. 13, str. 10;
Mahmut Tralji, nav. dj., str. 16; Fadil Fazli, nav. dj., str. 410.
Naslijedio je umrlog Husein-ef. arimamovia, sina hadi Hasana, koji je umro 1872.
godine i ukopan je u haremu Husejnije. Vidjeti: Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1977, str. 178181.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:25

suda u Gradacu.29 Biran je u dematski medlis Gradaac. Nakon smrti hadi
Ahmed-bega postavljen je 1903. godine za privremenog muteveliju vakufa
Gradaevia. Na toj dunosti ostaje do polovine 1906. godine. esto je bio
inkasant ovog vakufa. Od njega je dunost preuzeo Mustaj-beg Gradaevi.30
Ukopan je u haremu damije Husejnije u kojoj je decenijama sluio.
Hafiz Ibrahim-ef. Sendi, sin Ahmetov
Hafiz Ibrahim-ef. Sendi, sin Ahmetov, roen je 1871. godine u Gradacu. Zavrio je osnovnu kolu i Svirac medresu. ivio je u gradskoj mahali
arija. Dunost imama u damiji Husejniji obavljao je od 1. januara 1928.
do kraja 1952. godine, a hatibsku dunost od 1937. godine. Predavao je islamsku vjeronauku u narodnoj osnovnoj koli u Gradacu od 1921. godine do
prelaska na dunost u Husejniji. Hafiske mukabele tokom ramazana uio je s
drugim hafizima u Husejniji od 1928. godine. Kao muallim enskog mekteba radio je od 1903. do 1916. godine. Na zahtjev Vakufskog povjerenstva u
Gradacu razrijeen je dunosti imama tek 31. 1. 1953. godine. Za muteveliju
vakufa begovske porodice Gradaevi postavljen je dekretom Vakufskomearifskog saborskog odbora broj 13533/18 od 10. augusta 1918. godine.
Spomenutim vakufom upravljao je u razdoblju od 1918. do 1925. godine i od
1941. do 1952. godine. Na imamskoj i mutevelijskoj dunosti naslijedio ga je
hafiz Demal-ef. Hodi zvani Gagi. Hafiz Ibrahim umro je 1953. godine i
ukopan je u haremu damije Husejnije u Gradacu.31
Hafiz Ibrahim-ef. Sendi, sin Sadikov
Hafiz Ibrahim-ef. Sendi, sin Sadikov, roen je 1875. godine u Gradacu.
Zavrio je Svirac medresu. Radio je kao muallim enskog mekteba u mahali Svirac od 1925. godine do smrti 1945. godine. Nadoknadu za mektepsko
poduavanje primao je iz Sendia evladijet vakufa. Nije obavljao imamsku
dunost. Uio je ramazanske hafiske mukabele. Bio je oenjen sa erifom Trto
iz Donjeg Vakufa. Imao je tri sina i kerku erifu. Sinovi Sakib i Muharem bili
su brice, a Avdo obuar. Umro je 1945. godine i ukopan je u Sendia mezarju
u Gradacu.32
29
30
31
32
Sadik ehi, nav. dj., str. 124. i 183.

Nusret Kujrakovi, nav. dj., str. 2021; Anali GHB, knjiga XXXII, 2011, str. 73; Esad
Sarajli, Gradaac sa okolinom u prolosti, BZK Preporod Gradaac, Gradaac, 2008,
str. 322323; Fadil Fazli, nav. dj., str. 377.
Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Anali GHB,
knjiga XXXII, 2011, str. 7475. U Fazlievoj knjizi o hafizima nije spomenut.
Osobnik Sendia, dematski medlis Gradaac, Biraki spisak od 31. 8. 1945. godine
i Azbuni imenik, birako mjesto II iz 3. 12. 1936. godine. Arhiva Medlisa Islamske
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 175
175
10.1.2013 13:07:26
Nusret Kujrakovi
Hafiz Mustafa Durakovi
Hafiz Mustafa Durakovi, sin hadi Salihov, roen je 1863. godine. Bio je
veoma sposoban politiar, uspjean privrednik, svestrano obrazovan, drutveno angairan i vrlo utjecajna linost. Bio je gradonaelnik Gradaca od 1912.
do 1914. godine, opinski zastupnik 1892, 1894, 1906, 1908, 1911. i 1918.
godine, lan Vakufskog povjerenstva u Gradacu 1909. i 1912. godine te lan
erijatskog suda u Gradacu. Stekao je veliko imanje. Registrirao je firmu u
Gradacu i u registar poduzetnika upisan je 1884. godine. Imao je svoj mlin
u Bosanskom amcu. Imao je dva sina: Saliha i Salima. Salih je bio opinski
zastupnik 1912. godine i gradonaelnik za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Nije se aktivno bavio imamskim poslom. Zabiljeeno je da je povremeno uio
ramazanske hafiske mukabele u Husejniji, kao naprimjer 1906. godine s hafizima Sejfulahom Tufekiem, Sejfom Husiem i Husejnom Mulabegiem.33
Umro je 1928. godine. Ukopan je u mezarju Buban u Gradacu.
Hafiz Halil-ef. Kavazovi
Hafiz Halil-ef. Kavazovi, sin Mustafin i Hurijin ro. Gola, roen je u
Jelove Selu. Zvali su ga Mujo Kavaz. Bio je oenjen s Eminom, kerkom
hafiza Abdulah-ef. Tokia iz Toka. Imao je dva sina, Hasana i Husejna, i
kerku Eminu. Njegov sin Hasan pohaao je medresu, a unuk od ovog sina
je hafiz Ejjub-ef. Od njegova sina Husejna, unuci Mehmed, zvani Mula
Meho, i Refik zavrili su medresu i bili imami u mnogim mjestima u Bosni i
Hercegovini. Njegovi praunuci, Ishak-ef., sin hafiza Ejjuba, i Muhamed-ef.,
sin Muje, bili su imami. Po kazivanju hafiza emsudin-ef. Kavazovia, hafiz
Halil bio je prvi poznati imam u Jelove Selu. Umro je 1900/01. godine.
Ukopan je na Ei mezarju u Jelove Selu. Prijevod tariha na njegovu nianu
glasi: Ponizni, siromani, grijeha svojih svjestan i manjkavosti, potrebiti
milosti svoga Gospodara Koji oprata, Halil hafiz ibn Mustafa Kavazovi
preselio je s prolaznog svijeta na vjeni. Fatiha za njegovu duu. 1318. po
Hidri/19001901. godine.34
33
34
176
anali 12.indb 176
zajednice Gradaac. Podatke o djeci hafiza dobio sam od njegova unuka Fahre 27. 3.
2006. godine.
Zapisnik sa sjednice Vakufskog povjerenstva u Gradacu iz 1906. godine. Arhiva
Medlisa Islamske zajednice Gradaac. O politikim funkcijama hafiza Durakovia
vidjeti: Esad Durakovi, nav. dj., str. 157, 160, 179, 277279, 316, 320. i 322323, a o
njegovim sinovima str. 323, 391, 406. i 409. U Fazlievoj knjizi o hafizima pogreno je
navedeno da je iz Graanice. Vidjeti: Fadil Fazli, nav. dj., str. 367.
Fadil Fazli, nav. dj., str. 381382. Treba napomenuti da hafiz Halil-ef. nije mogao biti,
kako se netano spominje, prvi imam damije u Jelove Selu koja je tek napravljena
1922. godine, jer je umro 1900/01. godine. Raunanje hidretskih godina u godine nove
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:26

Hadi hafiz Ejub-ef. Kavazovi
Hadi hafiz Ejub-ef. Kavazovi, sin Hasanov i Ajiin, roen je 10. aprila
1922. godine u Jelove Selu, opina Gradaac. Mektepsko obrazovanje zavrio je u rodnom mjestu, a osnovnu kolu u Gradacu. Zavrio je Svirac medresu u Gradacu, a jedno vrijeme pohaao je i aak medresu u Brkom. Tokom
kolovanja u Svirac medresi zavrio je i hifz Kurana pred svojim muderrisom
hafizom Muhamed-ef. Muftiem. Svoju imamsku, hatipsku i mualimsku slubu zapoeo je u damiji Bukvari u Gradacu od 1943. do 1946. godine. Nakon
odsluenja vojnog roka, od 1949. godine pa do smrti, radio je u Jelove Selu.
Jedno vrijeme bio je i predsjednik Odbora IZ i vjersko-prosvjetni referent.
Istakao se kao marljiv, predan i obrazovan imam. Osim toga, bio je drutveno
angairan na raznim poslovima u svom dematu. Umro je 26. januara 1982.
godine i ukopan je u Jelove Selu. Njegovoj denazi prisustvovalo je oko dvije hiljade ljudi.35 Denazu mu je klanjao sin Ishak-ef. Kavazovi. Hafiz Ejjub
oenio se sa ahdanom Osmi iz Biberova Polja. Imao je dva sina, Ibrahima
(u. 1975) koji je zavrio Pedagoku akademiju u Tuzli, i Ishak-ef., svrenika
Gazi Husrev-begove medrese i imama, te kerku Mersiju, udatu za Zahida
Briia iz Vukovaca.36
Hafiz Muhibija-ef. Kavazovi
Hafiz Muhibija-ef. Kavazovi, sin Halilov i Bejhin, roen je 1919. godine
u Jelove Selu kod Gradaca. Mektepsko obrazovanje zavrio je u rodnom
mjestu i Svirac medresu u Gradacu. Tokom kolovanja u medresi zavrio je i
hifz Kurana. Po Osmanu Kavazoviu, hafiz Muhibija bio je oenjen Fatimom
Osmi, kerkom Smajla iz Biberova Polja s kojom ima dva sina, Muhameda,
profesora njemakog jezika, i Ahmeda, profesora bosanskog jezika, te kerku Behiju. Prvo imamsko slubovanje poelo je u selu Iverovac od 1943. do
1946, kada prelazi u Rajsku Donju, gdje ostaje do 1954. godine. S podruja
Gradaca 1954. godine prelazi u Staru Suhau Odbor Islamske zajednice
Bosanski Novi i tu ostaje dvije godine. Godine 1956. prelazi na podruje Odbora Islamske zajednice Prijedor i susjedni Odbor Kozarac, gdje slui u dematima: Rizvanovii, Biani, Hrnii i Breziani sve do 1979. godine kada
prelazi na podruje Odbora Islamske zajednice Sanski Most, u demat Stari
35
36
ere vidjeti: Zejnil Faji, Tabelarni pregled hidretskih godina preraunatih u godine
nove ere, Starjeinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji,
Osman Kavazovi, Hadi hafiz Ejjub ef. Kavazovi, u: Glasnik VIS-a, 1982, broj 3, str.
367368. Fotografija hafiza Ejjub-ef. Kavazovia u Preporod, 1982, br. 7, str. 18; Fadil
Fazli, nav. dj., str. 383.
Podatke o hafizovoj djeci dobio sam od njegova sina Ishak-ef. dana 11. 4. 2012. godine.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 177
177
10.1.2013 13:07:27
Nusret Kujrakovi
Majdan, gdje ostaje do smrti. Njegova osnovna gesla u radu sa dematlijama bila su: blagost, razumijevanje i sabur. Umro je 6. augusta 1986. godine.
Ispraaj rahmetlije iz mjesta posljednjeg slubovanja u rodno mjesto Jelove
Selo kod Gradaca obavljen je 7. augusta uz prisustvo njegovih kolega imama
s podruja Odbora Islamske zajednice Sanski Most, Prijedor i Kozarac, te
njegovih dematlija iz Starog Majdana kao i dematlija iz susjednih demata.37
Hafiz Muharem-ef. andi
Hafiz Muharem-ef. andi, sin Mustafin i Derviin ro. Selimovi, roen
je 1928. godine u Jelove Selu kod Gradaca. Mekteb je zavrio u rodnom
mjestu, a zatim i Svirac medresu u Gradacu. Za vrijeme svog slubovanja u
Rakovanima kod Prijedora nauio je Kuran napamet za est mjeseci. Njegov muhaffiz bio je Mehmed Malko. Hafiska dova prouena je 2. decembra
1956. godine u damiji u Rakovanima. Usprkos velikoj hladnoi dovi je prisustvovao velik broj dematlija sa ireg podruja Prijedora. Bio je prisutan 21
imam meu kojima su bila tri hafiza. Uz ostale, dovi su prisustvovali imami:
hafiz Ejjub Kavazovi, Demal Omeri, Samid Meanovi, Samid Omerovi, Ibrahim Brki, Mehmed Bilajac, Osman Omeragi i Adem Pezerovi.
Prije polaganja hifza uene su ilahije i aereta. Ispitnu komisiju sainjavali
su: hafiz Smail Kodi, Muhamed Garevi, Hasan kapur, Alija Pezerovi,
Ibrahim Seferovi, Muhamed Mandi i Mehmed Malko. Kandidata je ispitivao hafiz Smail. Prigodan vaz odrao je Garevi i na kraju prouio dovu i
uruio hafizu Muharemu tasdiknamu o poloenom hifzu. Hafiz Muharem bio
je prvi hafiz na ovom podruju u posljednjih 45 godina.38 Dolaskom u Prnjavor hafiz Muharem dokazuje svoje sposobnosti i sprovoenja u djelo onoga
to je nauio. Iz ljubavi prema toj sredini tu ostaje zajedno s porodicom do
penzije i smrti. Njegova skromnost i znanje ispoljili su se kroz rad u Islamskoj
zajednici, pogotovo u Prnjavoru, gdje je ostao punih trideset godina. Znatno
je doprinio dobrim meunacionalnim odnosima u Prnjavoru koji je tada imao
najvei broj nacionalnosti. Umro je, nakon krae bolesti, u februaru 1988. godine navrivi tek 60 godina ivota. Koliko je volio ljude dokazala je njihova
brojnost na rahmetlijinoj denazi, kojoj je prisustvovalo ak tridesetak imama.
Imao je iroko polje djelovanja, to su dokazivali brojni imami i njegovi poznanici iz Banje Luke, Prijedora, Kotor-Varoa, Gradike, Modrie, Doboja,
Dervente, Gradaca i Prnjavora kao najblii saradnici.39
37
38
39
178
anali 12.indb 178
Vehid Ibrahimovi, Hafiz Muhibija Kavazovi, u: Preporod, 15. 9. 1986, broj 18/386,
str. 14; Fadil Fazli, nav. dj., str. 383384.
Mehmed Malko, Hafiska dova u Rakovanima Prijedor, u: Glasnik Islamske vjerske
zajednice, 1957, br. 46, str. 270272.
azim M., Merhum hafiz Muharem andi, u: Preporod, br. 17/433, 1. 9. 1986, str. 14;
Fadil Fazli, nav. dj., str. 384.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:27

Hadi hafiz Husein-ef. Meanovi
Hadi hafiz Husein-ef. Meanovi roen je u Jelove Selu. U ranoj mladosti ostao je bez oba roditelja, zatim ga je preuzeo na izdravanje njegov
vrijedni amida Osmo Meanovi. Zavrio je Svirac medresu u Gradacu pred
muderrisom Muhamed-ef. Muftiem. Nakon zavretka medrese stupa na dunost muallima u Lukavcu Donjem kod Gradaca. Poslije osloboenja odlazi
za imama u Donju Puharsku kod Prijedora, a zatim u Ljubiju, ehaje, Klokotnicu, Veliku Brijesnicu i najzad u Kerep kod Gradaca, gdje je i penzioniran.
Za nepunu godinu zavrio je hifz pred muhaffizima hafizom Ibrahim-ef. Softiem, imamom u Stjepan-Polju, i hafizom Ibrahim-ef. Mehinagiem iz Graanice, bivim vrhovnim erijatskim sudijom. Dova je prouena 22. novembra
1959. godine u Velikoj Brijesnici, gdje je novi hafiz slubovao. Sveanoj dovi
prisustvovali su: hafiz Ibrahim-ef. Mehinagi, lan Sabora IVZ za BiH, hafiz
Husejin Muji, predsjednik Sreskog odbora Udruenja ilmijje iz Graanice,
te Salih-ef. Begovi i Hasan-ef. Turbi, imami iz Graanice, Mustafa-ef. Kloki, imam iz Brijesnice, hadi hafiz Husejin-ef. Raidagi, imam iz Grapske,
Husejn-ef. Kavazovi, imam iz Kotorskog, hafiz Ibrahim-ef. Softi, imam iz
Stjepan-Polja, hafiz Ejub-ef. Kavazovi, hafiz emsudin-ef. Kavazovi, hafiz
Muharem-ef. andi i Ahmed-ef. Meanovi, kao i velik broj vjerskih slubenika i dematlija iz Velike Brijesnice i okolnih sela.40 Nakon duge i teke bolesti, hafiz Meanovi umro je u utorak 18. novembra 1980. godine. Denazu
namaz klanjao je njegov amidi Ahmed-ef. Meanovi, imam u Bosanskoj
Otoci. Ukopan je u rodnom Jelove Selu. Denazi su prisustvovali mjetani
okolnih sela, njegove kolege imami iz Gradaca, Graanice, Srebrenika i Brkog. Iza sebe je hadi hafiz Husein ostavio enu Nefisu, sina i dvije keri.41
Hafiz Mustafa-ef. Mehi
Hadi hafiz Mustafa-ef. Mehi, sin Atifov i Kadirin, roen je 5. februara
1913. godine u Mionici, opina Gradaac. Mektepsku naobrazbu svrio je u
naselju Kukuruzi, u dananjem dematu Mahmut Mahala. Svirac medresu
zavrio je 1933. godine. Po zavretku medrese radio je kao mujezin Reufbegove damije u Gradacu. U dematu Huskii, Medlis Islamske zajednice
Purai/Lukavac, radio je od 1938. do 1946, a od 1946. do 1958. godine u
dematu Mahmut Mahala u Gradacu. Nakon smrti Abid-ef. Arnautalia,
1958. godine prelazi u Reuf-begovu/Begovu damiju i tu ostaje do smrti.
40
41
Hafiz Husejn Muji, Jo jedan hafiz, u: Glasnik VIS-a, godina XI/1960; br. 79, str.
395396.
Ejjub Kavazovi, Hadi Husein ef. Meanovi, u: Preporod, 15. 12. 1980. godine, br.
24/248, str. 18; Fadil Fazli, nav. dj., str. 380.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 179
179
10.1.2013 13:07:27
Nusret Kujrakovi
Hifz je poloio 1937. godine pred komisijom u Tuzli. Had je obavio 1969.
godine. Sa suprugom Eminom imao je troje djece: Senahida, Fatimu i Seada,
po zanimanju doktora.42 Umro je u petak 23. oktobra 1998. godine pred samu
dumu namaz. Ukopan je u haremu Reuf-begove damije u Gradacu.43
Hafiz Demal-ef. Hodi zvani Gagi
Hafiz Demal-ef. Hodi zvani Gagi, sin hafiza Osman-ef. i Emine ro.
Bijeli iz Gornjeg Srebrenika, roen je 1922. godine u mahali Delikani u
Srebreniku. Svoj ivotni i radni vijek proveo je u Gradacu. Zavrio je gradaaku Svirac medresu koju je pohaao od 1934. do 1941. godine. Uz medresansko kolovanje zavrio je i hifz. Mujezin i muallim u arijskoj damiji u
Bosanskom Novom bio je od 1942. do 1943. godine. Imamsku slubu nastavlja u Begovoj damiji u Gradacu od 1944. godine, a umjesto hafiza Omer-ef.
Nezia. Tu ostaje do 1951. godine. Imamsku dunost u Husejniji vrio je od
1952. do 1973. godine. Od 1973. do 1983. godine radio je u damiji u Odaku. Te je godine umirovljen. Vratio se u Gradaac i nastavio rad u Bukvari
do 1990. godine. Vrio je i dunost dematskog imama, vjersko-prosvjetnog
referenta i sekretara Vakufskog povjerenstva. Bio je dugogodinji predsjednik
Udruenja ilmijje u Gradacu. Ujedinjenim gradskim vakufima upravljao je
od 1953. do 1963. godine. Mutevelijsku slubu predao je hafizu Mustafa-ef.
Mehiu. Sa suprugom Esmom Rakanovi iz Bosanskog Novog imao je estero djece: Mirsada, Mensuru, Mensura, Memnunu, Osmana i Nasira.44 Hafiz
Demal umro je 23. septembra 1993. godine i ukopan je na mezarju ehitluci
u Gradacu.45
Hafiz emsudin-ef. Kavazovi
Hafiz emsudin-ef. Kavazovi, sin Ibrahimov i Hankin, roen je 15.
marta 1922. godine u Jelove Selu. Mektepsko obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a zavrio je aak medresu u Brkom 1937/38. kolske godine.
Hifz je poloio 1946. godine pred hafizom Asim-ef. Zupeviem, tadanjim
imamom matiarom u Zelinji Gornjoj. Svoju imamsku slubu zapoinje u
rodnom mjestu 1942. godine kao muallim i vjerouitelj u narodnoj osnovnoj
koli. U jesen 1948. postavljen je za imama i muallima u Maoi kod Brkog,
42
43
44
45
180
anali 12.indb 180
Ovaj podatak o hafizovoj djeci dobio sam 22. 8. 2012. godine od njegove unuke Fahire
Bilajac.
Preporod, 2005, br. 24, str. 35; Fadil Fazli, nav. dj., str. 384385.
Podatak o hafizovoj djeci dobio sam 22. 8. 2012. godine od njegove kerke Memnune
Omeragi.
Fadil Fazli, nav. dj., str. 411412; Preporod, 1997, br. 5, str. 29; Anali GHB, knjiga
XXXII, 2011, str. 76.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:27

a 1964. postavljen je za dematskog imama u dematu Gornji Rahi. Na toj
dunosti ostaje do penzioniranja 2000. godine nakon 53 godine, 3 mjeseca i 8
dana radnog staa. Dobitnik je mnogih priznanja za rad. Had je obavio dva
puta. Hafiz emsudin nije bio samo vrstan imam, vaiz i muallim nego se istakao kao plodan pisac i nadaren prevodilac djela s arapskog na bosanski jezik.
Preveo je sljedea djela: Munebbihat Ibn Hadera Askalanija (Tuzla, 2000
i 2001), etrdeset hadisa s komentarom Muhameda b. Ebu Bekra (Tuzla,
2004), Tealimul-muteallim (rukopis) i Dekaikul ahbar (rukopis). Napisao
je dvije broure: ta su rekli nemuslimani o Muhammmedu, a. s., i Savjeti h.
Alije i mudre izreke filozofa.46 Oenio se 1940. godine iz Toka s Aiom ulah,
s kojom ima sina Fuada i kerku Hidajetu. Nakon njezine rane smrti 1963.
godine, oenio se sa Zahidom Trumi iz Maoe, s kojom ima sina Seada i
kerku Subhiju.
Hafiz Kemal-ef. Mehi
Hafiz Kemal-ef. Mehi, sin Mehmedalijin i Ifetin, roen je 9. novembra
1966. godine u Vukovcima, opina Gradaac. Mektepsko i osnovnokolsko
obrazovanje stekao je u rodnom mjestu. Gazi Husrev-begovu medresu u
Sarajevu zavrio je 1985/86. kolske godine. Imamsku slubu zapoinje u
Gornjim Tarevcima, nastavlja je u Jelove Selu, a trenutno radi u Reuf-begovoj damiji u Gradacu. Hifz je polagao od 21. 10 do 1. 11. 1998. godine
u Sarajevu. Njegov muhaffiz bio je hadi hafiz Mustafa-ef. Muji. Hafiska
dova prouena je u damiji Husejniji 22. novembra 1998. godine. Dovi su
prisustvovali muhaffiz i dvanaest hafiza. Prigodnim vazom skupu se obratio
naibu-reis hadi hafiz Ismet-ef. Spahi.47 Sa suprugom Havom iz Dakula ima
troje djece: sina Mehmedaliju i kerke Belmu i ejmu. Belma je 2012. godine
zavrila Behram-begovu medresu u Tuzli, a ejma je ovu medresu upisala
2011/12. kolske godine.
Hafiz Emin-ef. Mulaosmanovi
Hadi hafiz Emin-ef. Mulaosmanovi, sin Huseinov, svoj ivotni vijek
proveo je u Gradacu. ivio je u gradaakoj mahali Svirac. Bio je trgovac.
Imao je etiri duana u Kala mahalesi u Gradacu, a kuu i duan u Bosanskom amcu.48 enio se dva puta. Iz prvog braka sa suprugom Fatimom imao
46
47
48
Preporod, 1997, br. 10, str. 15. i Preporod, 2001, br. 20, str. 12; Fadil Fazli, nav. dj., str.
385388.
Preporod, 1998, br. 12, str. 7; Fadil Fazli, nav. dj., str. 389.
Kemal Nurki, Izet aboti, Defter nekretnina Gradaac, JU Arhiv TK Tuzla, Tuzla,
2011, str. 39. i 66.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 181
181
10.1.2013 13:07:28
Nusret Kujrakovi
je troje djece: Raifa, Ragiba i Evliju. Iz drugog braka hafiz Emin je imao sinove hafiza Hakkiju i malodobnog Rizu, koji je umro 3-4 godine poslije oeve
smrt (oko 1866), te kerke Zuhru, koja je bila udata za Muju Kovaevia iz
Tarevaca kod Modrie (u. oko 1890), i Rabiju, koja je bila udata za Mustafaef. Alia, erijatskog slubenika u Donjoj Tuzli. Hafiz Emin utemeljio je evladijet vakuf. Osim za izdravanje njegove djece, dio prihoda odreen je i za
Sviraku damiju. Vakuf se sastojao od jedne bae ljivika u Zelinji Gornjoj
i dva duana u ariji. Brat hafiza Emina Osman Mulaosmanovi takoer je
bio hafiz. Hafiz Emin umro je 1862/63. godine. Ukopan je u haremu Svirake
damije.49
Hafiz Osman-ef. Mulaosmanovi
Hafiz Osman-ef. Mulaosmanovi, sin Huseinov, ivio je i radio u Gradacu, u mahali Svirac. Brat je hadi hafiza Emina. Imao je sinove: Saliha, hadi
hafiza Ibrahim-ef. i hadi Mustafu.50 Po kazivanju Sakiba Mulaosmanovia,
doselio se iz Srbije (iz Uica) u Biberovo Polje oko 1832. godine, a kasnije u
Gradaac na imanje na podruju dananje firme Bakaluk kraj glavnog puta u
blizine raskrsnice. Imao je, po tvrdnji spomenutog Sakiba, osim navedenih jo
dvojicu sinova: Alosmana i Junuza, koji su bili hafizi i umrli su veoma mladi.
Hafiz Osman bio je kadija i vrio imamsku dunost u Niu i u gradaakoj
Svirakoj damiji. Ukopan ja na mezarju ehitluci u Gradacu.51
Hafiz Ibrahim-ef. Mulaosmanovi
Hafiz Ibrahim-ef. Mulaosmanovi sin je hafiza Osmana. Imao je dva
brata, Saliha i hadi Mustafu. Islamske nauke zavrio je u Istanbulu. Bio je
trgovac. ivio je u blizini Svirake damije kod sadanje kue Nusreta Klopia. Nije poznata lokacija njegova mezara.52
49
50
51
52
182
anali 12.indb 182

Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Vidjeti, takoer: Mehmed Mujezinovi, nav. dj.,
str. 172.
Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Hadi Mustafa zvani Mujo odselio se u Ledenice
Gornje Gibe 1925. godine. Had je obavio dva puta. Imao je petero djece: Saliha,
Mehu, Minu, Feridu i Husu. Ovaj podatak dao mi je Kemal Hadiosmanhafizovi, sin
Salihov i unuk hadi Mustafin, 17. 6. 2008. godine. Kemal ivi na Poarikama kod damije. On tvrdi da se njegova porodica doselila iz Uica.
Ove podatke o hafizu Alosmanu dobio sam od Sakiba Mulaosmanovia prilikom naeg
razgovora 24. 6. 2012. Hafizov sin Salih (18921968), djed Sakibov, imao je sina
Osmana i kerke Kadu, Alku i idu. Njegov sin Osman zvani Hoko imao je sinove
Sakiba, Muhameda, Sadika i kerke Mujesiru, Fatimu, Mejasu i Ruvejdu.
Zapisnik sa sjednice Vakufskog povjerenstva u Gradacu iz 1905. godine. Arhiva Medlisa
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:28

Hafiz Alosman Mulaosmanovi
Hafiz Alosman Mulaosmanovi sin je hafiza Osmana. ivio je u Svircu.
Imao je etiri brata: Saliha, hafiza Ibrahima, hadi Mustafu i hafiza Junuza.
Umro je veoma mlad. Nije poznata lokacija njegova mezara. Nema vie
podataka o njemu.53
Hafiz Junuz Mulaosmanovi
Hafiz Junuz Mulaosmanovi sin je hafiza Osmana. ivio je u Svircu.
Imao je etiri brata: Saliha, hafiza Ibrahima, hadi Mustafu i hafiza Alosmana. Umro je veoma mlad. Nije poznata lokacija njegova mezara. Nema vie
podataka o njemu.54
Hafiz Hakkija Hadihafizovi
Hafiz Hakkija Hadihafizovi sin je hadi hafiza Emin-ef. Mulaosmanovia.55 Roen je oko 1846. godine.56 ivio je u Svircu. Hafiz Hakkija bavio se
trgovinom i nije obavljao imamsku dunost. Ne zna se kada je i zato hafiz
Hakkija odbacio oevo i uzeo novo prezime Hadihafizovi. Na dunost
mutevelije postavljen je dekretom Vakufsko-mearifskog saborskog odbora
broj 13543 od 8. septembra 1916. godine umjesto hafiza Mustafa-ef. Imamovia. Mutevelijsku dunost vrio je od 1916. do 1918. godine. esto je biran u
komisiju za ispitivanje uenika Murat-kapetanove medrese i Mektebi-ibtidaije u Gradacu. Bio je lan erijatskog suda u Gradacu.57 Nije poznata godina
njegove smrti i mjesto ukopa.
53
54
55
56
57
Islamske zajednice Gradaac. Ovaj podatak dobio sam od Sakiba Mulaosmanovia 25.
6. 2008. godine.
Ove podatke o hafizu Osmanu dobio sam od njegova praunuka Sakiba Mulaosmanovia
prilikom naeg razgovora 24. 6. 2012. godine.
Ove podatke o hafizu Junuzu dobio sam od Sakiba Mulaosmanovia prilikom naeg razgovora 24. 6. 2012.
Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Hafiz Hakkija je glavni izvor podataka o porodici
Mulaosmanovi koji su navedeni u ovom zapisniku i ovom radu. O hafizu Hakkiji vidjeti:
Anali GHB, knjiga XXXII, 2011, str. 74
Opi biraki spisak iz 1909. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Po
ovom spisku hafiz Hakkija 1909. godine imao je 53 godine. U birakom spisku iz 1936.
godine navedeni su sljedei Hadihafizovii: Mustafa obuar, Ragib trgovac, Raif
akcizer i Mehmedalija radnik.
Sadik ehi, nav. dj., str. 183.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 183
183
10.1.2013 13:07:28
Nusret Kujrakovi
Hafiz Nurija Daferovi
Hafiz Nurija Daferovi radio je i ivio u Gradacu. Zavrio je Svirac
medresu. Po kazivanju Sedike Sarajli58, hafizovi preci doselili su se u Gradaac iz Gornje Tuzle. Imao je tri sina, Osmana, Husejna i Hasana, i tri kerke,
Hatu, atibu i Safiju. Njegovo imanje s porodinom kuom nalazilo se kod
mezarja Kadi-Baa. Nije radio kao imam, hatib ili muallim. Nije poznato
kada je zavrio hifz Kurana. Vakufom Gradaevia upravljao je od 1926. do
1932. godine. Na mutevelijskoj dunosti naslijedio ga je sin Osman. Umro je
1932. godine i ukopan je u mezarju Kadi-Baa u Gradacu.
Hafiz Husejn-ef. Ibranovi
Hafiz Husejn-ef. Ibranovi, sin Ibrahimov, roen je u Biberovu Polju.
Zavrio je Osman-kapetanovu medresu u Graanici. Jo kao uenik treeg
razreda 1907. godine imao je zvanje hafiza. To znai da je veoma mlad nauio Kuran napamet. Nije poznato ko mu je bio muhaffiz. Vjerovatno je hifz
zavrio u medresi pred tadanjim muderrisom.59 Nakon zavretka medrese,
prvo se zaposlio u rodnom mjestu, gdje ostaje oko godinu. Poslije toga prelazi u Omi-mekteb u sadanjem dematu Mionica Centar u Gradacu i tu
je radio jednu godinu. Kada je obolio od plune bolesti, vratio se u rodno
mjestu i nakon tri mjeseca umro u, otprilike, 25. godini ivota. Ukopan je u
porodinom mezarju u Biberovu Polju. Bio je oenjen iz Klokotnice. U braku
nije imao djece. Hafiz Husejn je imao tri brata, Ahmeta, Muniba i Mehu, i tri
sestre, Havu, Fatimu i Hanku. Njegov brat Meho otac je Selim-ef. Ibranovia.60
Hafiz Husejn-ef. Toki
Hafiz Husejn-ef. Toki, sin Ibrahimov i Fatimin, roen je u Jelove Selu,
zaselak Toke, opina Gradaac. Zavrio je Svirac medresu u Gradacu. Po
58
59
60
184
anali 12.indb 184
Podatke o hafizu Nuriji dobio sam od njegove unuke Sedike Sarajli, ro. Daferovi,
kerke hafizova sina Osmana, za vrijeme razgovora dana 17. 6. 2008. godine u njezinoj
porodinoj kui. Roena je 1931. godine, a umrla 2011. godine. Sedika je bila udata za
Paana Sarajlia. S majine strane, ona je i unuka muderrisa Kovaevia, jer je njezina mati Paa muderrisova kerka. Takoer, o hafizu Nuriji vidjeti: Anali GHB, knjiga
XXXII, 2011, str. 75.
Spisak uenika graanike medrese iz 1907. godine, broj 131. Arhiva Medlisa Islamske
zajednice Graanica; Fadil Fazli, nav. dj., str. 382.
Ove podatke o hafizu Husejnu dobio sam od Hanke Husi ro. Traki iz Biberova Polja
u petak 1. 6. 2012. godine. Hanka je roena 1924. godine. Hafiz Husejn je daida hafiza
emsudina i Husein-ef. Kavazovia iz Jelove Sela, jer je njegova sestra Hanka bila udata
za njihova oca Ibrahima. Dio ovih podataka ranije je prenio Osman-ef. Kavazovi od
hafiza emsudin-ef. Kavazovia.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:29

zavretku medrese zaposlio se kao imam, hatib i muallim u dematu Zelinja Srednja. Za muteveliju dematskog vakufa postavljen je 1916. godine
(Urudbeni zapisnik Vakufskog povjerenstva u Gradacu za 1916. godinu,
r. b. 140). Po jednom spisku muallima u kotaru Gradaac, Zelinja Srednja je
tada imala 168 kua, a mekteb je pohaalo 30-ero djece.61 Imao je etiri sina i
pet kerki. Umro je prije 1930. godine i ukopan je u mezarju kod nekadanje
damije u Zelinji Srednjoj, zaselak Samar.62
Hafiz Hasan-ef. Toki
Hafiz Hasan-ef. Toki, sin Huseinov, roen je u Jelove Selu, zaselak
Toke. Na dunost u Gradacu postavljen je 1888. godine. Nije poznato kakvu
je dunost obavljao i gdje. Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti. O ovom hafizu nema vie podataka.63
Hafiz Ahmed-ef. Toki
Hafiz Ahmed-ef. Toki, sin Mustafin, roen je 1890. godine u Jelove
Selu, zaselak Toke. Po spisku uenika Svirac medrese iz 1905/06. godine
hafiz Ahmed bio je 1902. godine upisan u drugi razred medrese i tada je ve
bio hafiz. To znai da je hifz zavrio u petnaestoj godini ivota. Zaposlio se
kao muallim i imam u Lukavcu D. Painom i ustama od 1930. godine. Te
godine u Lukavcu D. Painom poduavao je u mektebu dvadeset etvero
muke i osamnaestero enske djece.64 Nije poznata lokacija njegova mezara
kao ni godina smrti.
Hafiz Abdulah Toki
Hafiz Abdulah Toki roen je u Jelove Selu, zaselak Toke. Podaci o
ovom hafizu vrlo su oskudni. Zna se da je njegova kerka Emina bila udata
za hafiza Halil-ef. Kavazovia.65 Nije poznata lokacija njegova mezara kao
ni godina smrti.
61
62
63
64
65
Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.

Po kazivanju Mustafa-ef. Tokia, imama u dematu Poarike i hafizova unuka, hafiz
Husejn je imao etiri sina i pet kerki. Njegovi sinovi bili su: Ahmet (Mustafin otac),
Muhamed, Hasan i Mustafa. Svi su pohaali Svirac medresu u Gradacu. Ahmet-ef. bio
je dugogodinji imam u Zelinji Srednjoj, Muhamed ef. obavljao je mualimsku dunost.
Njegov sin Mustafa umro je veoma mlad. Njegove kerke bile su: Rukija (bila udata za
Mula erifa Mujanovia), Fatima, Hatida, Aia i Semka.
Fadil Fazli, nav.dj., str. 377.
Fadil Fazli, nav.dj., str. 381.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 185
185
10.1.2013 13:07:29
Nusret Kujrakovi
Hafiz Husejn Mulabegi
Nije poznata godina roenja hafiza Husejna Mulabegia. Zavrio je
Svirac medresu. Poznato je da je uio hafiske mukabele uz ramazan u damiji Husejniji, naprimjer 1906. godine s hafizima Mustafom Durakoviem,
Sejfullahom Tufekiem i Sejfom Husiem. Pomagao je rad muslimanskog
sirotita u Sarajevu. Zna se da je 3. februara 1914. godine u korist sirotita
uplatio dvije krune i sedam helera. Saborski odbor mu je poslao zahvalnicu
za ovo dobroinstvo br. 1272 od 27. aprila 1914. godine. Najvjerovatnije je
umro prije 1922. godine. Nije poznata lokacija njegova mezara.66
Hafiz Sejfulah-ef. Tufeki
Hafiz Sejfulah-ef. Tufeki, sin Mula Ahmeda Tufekia, roen je 1862.
godine u Gradacu. ivio je u gradskoj mahali arija. Zavrio je Svirac
medresu. Na Mektebi-ibtidaiji u Gradacu radio je kao drugi muallim od
1894. godine. Jedno vrijeme vrio je i imamsku dunost u damiji Husejniji
od 1. aprila 1924. do 29. augusta 1927. godine. Umro je 13. augusta 1929.
godine. Nije poznata lokacija njegova mezara.67
Hafiz Omer-ef. Nezi
Hafiz Omer-ef. Nezi, sin Nazifov, roen je 1862. godine u Gradacu.
Zavrio je Svirac medresu. Svoj imamski radni vijek proveo je u Reuf-begovoj damiji od 1895. godine. Imao je sinove Zifu i Sadika i kerku Reidu.
Umro je poslije Drugog svjetskog rata. Nije poznata lokacija njegova mezara.68
Hafiz Husein-ef. Avdi
Hafiz Husein-ef. Avdi, sin Mula Beganov, roen je 1876. godine u
Gradacu. Zavrio je Murat-kapetanovu medresu u Gradacu. Radio je kao
trei muallim u Mektebi-ibtidaiji u Gradacu od 1899. godine, a mujezinsku
slubu u Husejniji vrio je od aprila 1912. godine. Prije njega mujezin je bio
njegov otac Mula Began due od etrdeset pet godina. Uio je hafiske mukabele tokom ramazana u damiji Husejniji: 1922. godine s hafizima Ahmedom
Bijeliem i Abdulahom Srebrenikoviem, a 1930. s Ibrahimom A. Sendiem
66
67
68
186
anali 12.indb 186
Zapisnik sa sjednice Vakufskog povjerenstva u Gradacu iz 1906. godine. Zahvalnica

Saborskog odbora br. 1272 od 27. 4. 1914. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice
Gradaac.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:29

i Uzeirom Mehinoviem. Bio je oenjen s Hatidom. Imao je petero djece.
Umro je 1934. godine. Nije poznata lokacija njegova mezara.69
Hafiz Uzejr-ef. Mehinovi
Hafiz Uzejr-ef. Mehinovi, sin Husin i Pain, roen je 1907. godine u
Gradacu. Zavrio Mektebi-ibtidaiju, Svirac medresu, narodnu osnovnu kolu
i estomjeseni kurs za imame. Bio je mujezin u Husejniji od 23. oktobra
1929. do 16. novembra 1948. godine. Obavljao je dunost drugog muallima
u Mektebi-ibtidaiji u Gradacu, a 1931. godine bio je i upravitelj. Od 1932.
godine radi kao vjerouitelj u narodnoj osnovnoj koli. Uio je ramazanske
hafiske mukabele u Husejniji, npr. 1930. godine s hafizima Ibrahimom Sendiem i Husejnom Avdiem, a 1935. godine s hafizima Ibrahimom Sendiem i
Abdulahom Hodiem. Bio je oenjen s Nurom Nezi s kojom je imao estero
djece: Ahmeda, Feridu, Arifa, Mersiju, Raziju i Osmana. Umro je 1985. godine. Ukopan je u mezarju Kadi-Baa u Gradacu.70
Hafiz Ahmed Mulahalilovi
Hafiz Ahmed Mulahalilovi roen je u Gradacu. Bio je poznat po nadimku Avdan. Godina roenja nije poznata. Po opem birakom spisku iz 1909.
godine, u kome su navedene godine biraa, moe se zakljuiti da je roen
1874. godine. ivio je i radio u mahali Svirac. Bavio se poljoprivredom i nije
obavljao imamsku slubu. Njegov brat Sulejman je, takoer, bio poljoprivrednik. Bio je lan dematskog medlisa Gradaac 1924. godine. Umro je 1942.
godine. Nije poznata lokacija njegova mezara.71
69
70
71
Osobnik hafiza Husejna; Opi biraki spisak iz 1909. godine; molba Demala Avdia da
bude mujezin u Husejniji iz 1938. godine. On je naveo u svojoj molbi da je ve etiri
godine mujezin (od 1934). Ulema-medlis je odobrio da bude mujezin (dopis br. 5225/39
od 12. 7. 1939. godine); zapisnici sa sjednica Vakufskog povjerenstva u Gradacu iz
1922. i 1930. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Mogue je da su se
Avdii ranije prezivali Sendii. Naime, u izvorima se navode dva prezimena, npr.: Mula
Bego Sendi-Avdi i Jusuf Sendi-Avdi (gasal i fera Husejnije poslije Bege). U razgovoru sa Zlatom, unukom Mula Bege, dana 9. 8. 2008. godine, saznao sam da je Mula
Bego imao veoma lijep i prodoran glas da se mogao uti na Mioniko brdo. Navela je da
je imao sinove: Ibrahima, Jusufa i Demala. Ona je kerka Ibrahima. Ukopan je u Sendia
mezarju. Vijest o njegovoj smrti objavljena je u Glasniku IVZ, 1934, br. 7, str. 248.
Dokument dematskog medlisa Gradaac iz 1924. godine; Opi biraki spisak iz 1909.
godine; Azbuni imenik dematskog medlisa Gradaac, birako mjesto II od 3. 12.
1936. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 187
187
10.1.2013 13:07:30
Nusret Kujrakovi
Hafiz Munib Mulahalilovi
Hafiz Munib Mulahalilovi roen je u mahali Svirac u Gradacu. Nije
obavljao imamsku slubu. Povremeno je uio ramazanske hafiske mukabele.72
Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Began Mulahalilovi
Hafiz Began Mulahalilovi roen je u mahali Svirac u Gradacu. Zavrio
je Svirac medresu. Nije obavljao vjerske dunosti. Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti. Nema vie podataka o ovom hafizu.73
Hafiz Ahmed Husi
Hafiz Ahmed Husi, sin Kasimov i Dudin, roen je oko 1890. godine u
prigradskom naselju korii u Gradacu. Bio je pazitelj Mektebi-ibtidaije
i kancelarije Vakufskog povjerenstva u Gradacu. Plaan je iz Centralne
vakufske zaklade 120 kruna. Uio je ramazanske hafiske mukabele u Husejniji.74 Po kazivanju njegova praunuka Senada Husia, hafiz Ahmed bio je
oenjen s Kadirom Gola iz Kerepa i imao je sina Abdulkadira (ro. 1916) i
kerku Ruvejdu (ro. 1911). Imao je je trojicu brae, Ibrahima, Muharema i
Muradifa, i sestru Fajku. Hafiz Ahmed poginuo je na poetku Prvog svjetskog
rata.75 Ne zna se mjesto pogibije niti gdje je ukopan. Nije se moglo utvrditi u
kakvom je srodstvu bio s hafizom Sejfom Husiem.
Hafiz Sejfo Husi
Hafiz Sejfo Husi roen je u Gradacu. O njemu se zna da je uio hafiske mukabele uz ramazan u Husejniji. Navedimo da su 1906. godine hafisku
mukabelu u damiji Husejniji uili sljedei hafizi: Mustafa Durakovi, Sejfulah Tufeki, Sejfo Husi i Husejn Mulabegi. Hafiz Sejfo je umro prije
1922. godine.76 Nije poznata lokacija njegova mezara. Nije se moglo utvrditi
u kakvom je srodstvu bio s hafizom Ahmedom Husiem.
72
73
74
75
76
188
anali 12.indb 188
Zapisnik sa sjednice Vakufskog povjerenstva u Gradacu od 29. 7. 1913. godine. Arhiva

Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
Podatak o ovom hafizu dobio sam od Demal-ef. Omeria u junu 2012. godine.
Zapisnik sa sjednice Vakufskog povjerenstva u Gradacu od 29. 7. 1913. godine; molba
hafiza Ahmeda Husia od 17. 2. 1914. godine; popis bez oznaene godine. Arhiva
Ove podatke saznao sam od Senada Husia prilikom razgovora 11. 7. 2012. godine u
sjeditu gradaakog Medlisa Islamske zajednice.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:30

Hafiz Ibrahim Muladanovi
Oskudne podatke o hafizu Ibrahimu Muladanoviu daje nam opi biraki
spisak iz 1909. godine. U njemu je zabiljeeno da je hafiz Ibrahim tada imao
47 godina. To znai da je roen 1862. godine.77 Nije poznata lokacija njegova
mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Abid Hadimeanovi
Hafiz Abid Meanovi, sin Ahmeda Hadimeanovia, roen je u mahali
Svirac u Gradacu. Naveden je u opem birakom spisku iz 1909. godine.
Imao je dva brata: Saida i Jusufa. Nije radio kao imam. Bavio se poljoprivredom.78 Posjedovao je kuu i suaru u Svircu.79 Uio je u Svirakoj damiji
hafisku ramazansku mukabelu 1906. godine s hafizima Hasibom Muftiem,
Ahmetom aldiem, Ibrahimom S. Sendiem i Eminom Zulejhiem. Nije
poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Ahmet-ef. aldi
Hafiz Ahmet-ef. aldi, sin Mula Mustafin, roen je u mahali Svirac u
Gradacu. Obavljao je mujezinsku slubu u Svirakoj damiji (1913) i uio
je ramazanske hafiske mukabele. Imao je dva sina: Raifa i Demala. Godina
njegove smrti nije poznata, a vjerovatno je ukopan u haremu Svirake damije, gdje mu je ukopan i otac Mula Mustafa. Mula Mustafa, sin Ibrahimov,
vrio je mujezinsku slubu u Svircu.80
Hafiz Husejn ahdanovi
Hafiz Husejn ahdanovi roen je u Medii Donjoj, opina Gradaac.
Nije poznato koju je medresu zavrio, a po porodinoj predaji, hifz je nauio
i poloio u Istanbulu. Nije radio imamske poslove. Bio je trgovac i posjedovao je duan blizu damije. Majstori koji su mu pravili kuu, po njegovu
nareenju, ozidali su damiju od kamena. Prisustvovao je sjednici Vakufskog
77
78
79
80
Opi biraki spisak iz 1909. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
Zapisnik sa sjednice Vakufskog povjerenstva u Gradacu iz 1906. godine; Opi biraki
spisak iz 1909. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
Kemal Nurki, Izet aboti, nav. dj., str. 33.
Izjava hafiza Ahmeda Hilmi-ef. Muftia iz 1905. godine; Zapisnik sa sjednice Vakufskog
povjerenstva u Gradacu od 29. 7. 1913. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice
Gradaac. Njegov otac Mula Mustafa, sin Ibrahimov, umro je 1886. godine. Posjedovao
je kuu u Svircu. Osim hafiza Ahmeda, imao je i sina Hasana koji je imao kuu, talu i
suaru u Svircu. Vidjeti: Kemal Nurki, Izet aboti, nav. dj., str. 33.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 189
189
10.1.2013 13:07:30
Nusret Kujrakovi
povjerenstva u Gradacu u Murat-kapetanovoj medresi 24. oktobra 1905.
godine u vezi s porezom za ustroj i izdravanje mektebi-ibtidaija. Biran je
za lana Kotarske skuptine ispred demata Medie 1909. godine. Umro je
1910. godine.81
Hafiz Ahmed Brii
Hafiz Ahmed Brii rodom je iz Vukovaca, opina Gradaac. Zna se da
je ivio u mahali Lipa u Graanici, te da je krajem 19. stoljea bio mutevelija
vakufa hadi Dafer/Lipanjske damije, a poetkom 20. stoljea i Mejdan
dedid/arene damije u Graanici. Nije poznato kada se odselio u Graanicu.82
Hafiz Hasan-ef. Fai
Hafiz Hasan-ef. Fai zavrio je Darul-muallimin u Sarajevu. Rodom je
iz Vukovaca, opina Gradaac. Radio je kao prvi muallim u Bratuncu do
1913. godine. Na njegov zahtjev od 17. augusta 1913. godine premjeten je za
prvog muallima u Bosanskom amcu. Nastupio je na dunost 13. novembra
1913. godine i radio do polovine 1915. godine kada se preselio na gradaaku Mektebi-ibtidaiju. Na njegovo mjesto u Bosanskom amcu privremeno je
postavljen hafiz Ale-ef. Zagorica iz Rogatice od 1. novembra 1915. godine.
Hafiz Hasan umro je 1918. godine.83
Hafiz Beir-ef. Lika
Hafiz Beir-ef. Lika, sin Husein-ef. Like i unuk Raid-ef., koji su bili
imami u Ahmed-painoj damiji u Graanici, roen je 1868. godine. Porodica
Lika je porijeklom iz Medie kod Gradaca, a njihovi preci su s podruja Like
u Hrvatskoj. Ne zna se kada su se doselili u Gradaac. Hafiz Beir-ef. Lika
zavrio je medresu u Graanici. Punih 55 godina bio je imam Ahmed-paine
damije a zatim vjerouitelj u narodnoj osnovnoj koli. Umro je 1942. godine
u ramazanu za vrijeme boravka u itikafu. Ukopan je u haremu Ahmed-paine
damije u Graanici.84
81
82
83
84
190
anali 12.indb 190
Zapisnik sa sjednice Vakufskog povjerenstva u Gradacu od 24. 10. 1905. godine.

Zahvaljujui Mehdin-ef. Dafiu, imamu u Medii Donjoj, dobio sam neke podatke o
hafizu Husejnu 7. 7. 2011. godine.
Dopis Vakufsko-mearifskog saborskog odbora br. 13023 ex 1915 od 10. 10. 1915. godine; Urudbeni zapisnik Vakufskog povjerenstva u Gradacu za 1916. godinu, redni broj
64 (hafiz Hasan moli za potporu; njegova molba od 17. 8. 1913. godine za premjetaj iz
Bratunca u Bosanski amac. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
Isto, str. 362.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:30

Hafiz Hasan Hadi
Hafiz Hasan Hadi rodom je iz Vukovaca, opina Gradaac. Prema
spisku uenika graanike medrese broj 131 iz 1907. godine, hafiz Hasan
pohaao je trei razred graanike medrese zajedno s hafizom Husejnom
Ibranoviem iz Biberova Polja.85 Nije poznata lokacija njegova mezara kao
ni godina smrti.
Hafiz Mehmed Kambi
Hafiz Mehmed Kambi roen je u Sokolu kod Graanice. Poslije enidbe s Minom Iskri iz Medie Gornje, nastanio se u Medii Gornjoj, opina
Gradaac, gdje je proivio svoj ivot. Bio je poljoprivrednik. Nije radio kao
imam, hatib ili muallim. Biran je za lana Kotarske skuptine ispred demata
Medie 1909. godine. Umro je 1925. godine i ukopan je u mezarju u blizini
damije u Medii Gornjoj.
Hafiz Alija
Hafiz Alija ivio je u gradaakoj mahali Svirac. S njegovim imanjem
graniilo je imanje Hasana i Husejna, sinova Zekira Arnauta iz Svirca.86
Nema vie podataka o ovom hafizu.
Hafiz Salih, sin hadi Jusufov
Hafiz Salih, sin hadi Jusufov, ivio je na svom imanju u Svircu. Imao je
sina Zaima i brata Mustafu koji je imao kerku Nailu. Imao je kuu i talu.87
Nema vie podataka o ovom hafizu.
Hafiz Hasan
Hafiz Hasan je posjedovao kuu, talu i huderu u mahali arija u Gradacu. Imao je tri sina: Husejna, Ibrahima i Osmana.88 Nema vie podataka
o ovom hafizu.
Hafiz Latif
Hafiz Latif ivio je u gradskoj mahali Kala-mahalesi u Gradacu. Tu je
posjedovao kuu, talu i hambar.89 Nema vie podataka o ovom hafizu.
85
86
87
88
89
Isto, str. 366.

Kemal Nurki, Izet aboti, nav. dj., str. 33.
Isto, str. 33.
Isto, str. 41.
Isto, str. 53.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 191
191
10.1.2013 13:07:31
Nusret Kujrakovi
Na kraju treba napomenuti da je u Fazlievoj knjizi o hafizima navedeno
da su hafiz Damir Jahi iz Srebrenika i hafiz Muhamed Savki iz Odaka
porijeklom iz Gradaca. Istina, oni su samo roeni u gradaakoj bolnici, ali
nisu radili i ivjeli u Gradacu. Takoer, u spomenutoj knjizi navodi se ime
hafiza Nazif-bega Gradaevia-Hadialia kao hafiza i imama u Begovoj
damiji u Gradacu. To nije tano, jer spomenuta osoba nije bila ni hafiz
ni imam, nego vlasnik stare Banje u Gradacu. Takoer, navedeno je da je
Mustafa-ef. Hrti zvani Mula Mujo iz Vukovaca bio hafiz. Ovaj podatak
nije taan, jer je provjerom utvreno da on sigurno nije bio hafiz, mada je
znao dosta Kurana napamet.90 U nekom buduem izdanju spomenute knjige
ove nedostatke treba ispraviti.91
Hafiz Osman Sadikovi
Hafiz Osman Sadikovi, sin Hasanov iz Gradaca radio je kao imam
Sultan Mehmed-hanove damije u tvravi u Gradacu u drugoj polovini 19.
stoljea.
3. Hafizi u Modrii
Hafiz Salih-ef. Dubinovi
Hafiz Salih-ef. Dubinovi rodom je iz Mostara. Zavrio je ejvan-begovu
medresu u Mostaru. Radio je kao imam, hatib i vaiz u i damiji u Modrii od 1895. godine.92 Umro je 24. juna 1934. godine. Naslijedio ga je hafiz
Junuz-ef. Grabonji.93
Hafiz Asim Dubinovi
Hafiz Asim Dubinovi roen je oko 1869. godine u Modrii. Malo se zna
o ovom hafizu. Poznato je da je bio zakupac duana vakufa Gradaevia u
Modrii 1919. godine i da je bio lan Dematskog medlisa Modria 1909.
90
91
92
93
192
anali 12.indb 192
U dokumentaciji Vakufskog povjerenstva u Gradacu Mustafa-ef., koji je umro 13.

2. 1938. godine, nigdje se ne spominje kao hafiz. Dodatno, njegov unuk Rejhan, sin
Demal-ef. Hrtia kojem je Mustafa-ef. bio otac, potvrdio je spomenutu injenicu dana
22. 8. 2012. godine. Vidjeti: Glasnik IVZ, 1938, br. 8, str. 320; Fadil Fazli, nav. dj., str.
366.
Vidjeti: Fadil Fazli, nav. dj., str. 377. i 389390.
Dekret br. 1596/1896 od 6. 6. 1896. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice
Gradaac. O ejvan-begovoj medresi u Mostaru vidjeti: Bilal Hasanovi, Islamske obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1941. godine, IPF Zenica, Zenica,
2008, str. 199.
Glasnik IVZ, 1934, 12, str. 676.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:31

godine.94 Bio je zastupnik Gradskog zastupstva u Modrii 1910. godine.95 Nije
Hafiz Reid-ef. Halilbai
Hafiz Reid-ef. Halilbai rodom je iz Brkog. Pohaao je Murat-kapetanovu medresu u Gradacu od 1892. do 1902. godine (dokument iz 1925). Kao
imam i hatib radio je u staroj Eski damiji u Modrii do jula 1905. godine.
U julu iste godine prelazi u demat Velika u Derventi. Nije poznata lokacija
njegova mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Husein-ef. Kadri
Hafiz Husein-ef. Kadri, sin Ibrahimov, roen je u Lukavici, opina
Graanica. Osman-kapetanovu medresu u Graanici pohaao je od 1900. do
1907. godine, kada je dobio idazet. Kao uenik etvrtog razreda medrese ve
je bio hafiz. Kao imam hatib i muallim radio je u objema damijama u Tarevcima u Modrii. Imamsku slubu zapoeo je u tarevakoj Gornjoj damiji
od 31. maja 1908. godine. Umro je 1940. godine i ukopan je u mezarju kod
Donje damije u Tarevcima.96 Danas u Tarevcima nema njegovih potomaka.
Hafiz Hamdija-ef. Muminovi
Hafiz Hamdija-ef. Muminovi, sin Mustafin, roen je 1888. godine u
Tarevcima, opina Modria. Zavrio je Murat-kapetanovu medresu u Gradacu i Fatihovu medresu u Istanbulu. Imamsku i mualimsku dunost vrio je u
Donjoj damiji u Tarevcima od 11. juna 1916. godine (dekret broj 1774/916
od 14. 6. 1916). Rjeenjem Kraljevske banske uprave u Banjoj Luci br. 1649
od 2. decembra 1932. godine radi kao vjerouitelj islamske vjeronauke u
osnovnoj koli u Modrii. Umro je 1965. godine i ukopan je u mezarju uz
Donju damiju u Tarevcima u blizini mezara hafiza Kadria i hafiza Bege
Sendijarevia. Danas u Tarevcima nema njegovih potomaka.97
Hafiz Husejn-ef. Balti
Hafiz Husejn-ef. Balti, sin Halilov, roen je 1885. u Modrii. Zavrio je
dva razreda Svirac medrese u Gradacu i dva razreda medrese u Odaku, koju
94
95
96
97
Popis lanova dematskog medlisa Modria od 22. 6. 1909; Biraki spisak iz 1909.
godine; Zavrni raun vakufa Gradaevia za 1919. godinu. Arhiva Medlisa Islamske
zajednice Gradaac.
Spisak uenika graanike medrese iz 1907. godine. Arhiva medlisa Islamske zajednice
Graanica. Vidjeti: Fadil Fazli, nav. dj., str. 366.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 193
193
10.1.2013 13:07:31
Nusret Kujrakovi
je pohaao od 1903. do 1905. godine. Za vrijeme boravka u medresi u Odaku
zavrio ja hafizluk. Njegov muhaffiz bio je hafiz Salih-ef. Dubinovi. Na hafiskoj dovi prisutan je bio i derventski kadija Smajlbegovi.98 Prvobitno je radio
kao mujezin u i damiji u Modrii od 27. maja 1907. godine, kasnije i kao
imam u toj damiji. Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Ahmed-ef. Bijeli
Hafiz Ahmed-ef. Bijeli, sin Begin, roen je 1894. godine u Donjem Srebreniku (Delikani). Zavrio je Svirac medresu u Gradacu. Pripovijeda se da
je imao izuzetno lijep glas. Prvo je radio kao muallim u dematu Brdo u Gradacu, od 1920. godine do polovine aprila 1931. godine, a zatim kao muallim
u ekaniima u Srebreniku od 1931. do 1936. godine. Od aprila 1936. godine
do 1957. godine, umjesto hafiza Kadria, vrio je dunost imama i muallima
u Gornjoj damiji u Tarevcima. Na dunost imama u Srednjoj damiji u
Modrii stupio je 1957. godine i tu je radio do smrti 1962. godine. Ukopan je
u haremu Srednje damije u Modrii.99
Hafiz Began Muli
Hafiz Began Muli rodom je iz Tarevaca, opina Modria. Prema spisku
uenika Murat-kapetanove medrese u Gradacu od 20. decembra 1906. godine hafiz Began je upisan u medresu 1901. godine. Jo kao uenik medrese bio
je hafiz. Nema vie podataka o ovom hafizu.100 Nije poznata lokacija njegova
mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Abdulah H. Salihovi
Hafiz Abudlah H. Salihovi ivio je i radio u Modrii krajem 19. i u prvoj
polovini 20. stoljea. Bavio se trgovinom. Iznajmljivao je jedan duan 1900.
godine koji je pripadao vakufu Hadi Beir-bega Gradaevia u Modrii.
U tom duanu drao je pekaru. Te je godine plaao zakupninu od 88 kruna.
Nema vie podataka o ovom hafizu.101
98
Izjava Nezira Ganibegovia pred sudom u Modrii od 26. 4. 1960. godine u svrhu reguliranja staa i penzije hafiza Baltia. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
99 Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac; Glasnik IVZ,
1934, br. 56, str. 275; Fadil Fazli, nav. dj., str. 378.
100 Spisak uenika Murat-kapetanove medrese u Gradacu iz 1906. godine. Arhiva Medlisa
101 Dokument dunika vakufu Hadi Beir-bega Gradaevia od 1. 9. 1902. godine. Arhiva
194
anali 12.indb 194
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:31

Hafiz Abdulah Herdi
Hafiz Abdulah Herdi roen je u Modrii, u drugoj polovini 19. stoljea.
Bavio se trgovinom. Prema zakljunom raunu Hadi Beir-begova vakufa
u Modrii iz 1930. godine hafiz Abdulah iznajmljivao je jedan duan.102 Nije
Hafiz Halil-ef. Herdi
Hafiz Halil-ef. Herdi roen je 1866. godine u Modrii. Zavrio je medresu u Modrii. Bio je posjednik. Jedno vrijeme radio je kao mujezin u Modrii
(18901898) i kao trei muallim na modrikoj Mektebi-ibtidaiji od 1898. godine. Imao je troje djece. Ne zna se kada je obavio had. Bio je lan dematskog medlisa Modria 1909. godine.103 Nije poznata lokacija njegova mezara
kao ni godina smrti.
Hafiz Muhamed-ef. Spui
Hafiz Muhamed-ef. Spui roen je 1873. godine u Mostaru. Zavrio
je ejvan-begovu medresu u Mostaru i Darul-muallimin u Sarajevu. Bio je
imam Mehmed-ehajine damije u Mostaru, zatim imam i muallim na Buni i
u Gnojnicama kod Mostara. Rjeenjem velikog upana u Tuzli br. 2461/27 od
15. jula 1927. godine, radi u narodnoj osnovnoj koli u Modrii, a od 1932. do
1939. godine i u enskoj strunoj (zanatskoj) koli. Imam matiar u Modrii
bio je od 1929. godine. Takoer, bio je i prvi muallim u Mektebi-ibtidaiji u
Modrii. Hafiz Muhamed umro je 1947. godine. Ukopan je u mezarju uz i
damiju u Modrii.104
Hafiz Bego Sendijarevi
Hafiz Bego Sendijarevi, sin Hasanov i eirin, roen je 1893. godine
u Tarevcima, opina Modria. Bio je veleposjednik. Zemlja mu je oduzeta
1946. godine. Bavio se trgovinom. Jedno vrijeme bio je mutevelija vakufa
u Tarevcima. Prilikom osnivanja Mjesnog odbora Gajreta u Tarevcima, kao
102 Zakljuni raun Hadi Beir-begova vakufa za 1930. godinu. Arhiva Medlisa Islamske
zajednice Gradaac.
103 Popis lanova dematskog medlisa Modria od 22. 6. 1909; Biraki spisak iz 1909.
godine; Osobnici vjerskih slubenika sastavljeni od 2. do 4. jula 1902. godine. Arhiva
104 Po kazivanju njegove kerke Munevire od 1. 8. 2008. godine, hafiz Muhamed je imao
sedmero djece: efketa, Erefu, Mujesiru, Muzafera, Envera, Muhidina i Muneviru.
Najpoznatiji meu njima bio je Muhidin Spui, prosvjetni radnik i direktor kole u
Modrii. Takoer, vidjeti: Fadil Fazli, nav. dj., str. 230. i Takvim za 1977, str. 111.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 195
195
10.1.2013 13:07:32
Nusret Kujrakovi
povjerenik sazvao je osnivaku skuptinu 13. marta 1938. godine. Na njoj
je izabran za predsjednika Mjesnog odbora.105 Imao je dva sina, Demila i
Raifa, i tri kerke, azu, Refiku i Demilu. Umro je 1970. godine. Ukopan je
u mezarju uz Donju damiju u Tarevcima.
Hafiz Muhamed-ef. Danhodi
Hafiz Muhamed-ef. Danhodi, sin Hasana Sofia, roen je 1878. godine u Tarevcima, opina Modria. Zavrio je Kurumliju medresu i Darulmuallimin u Sarajevu i jedan razred erijatsko-sudake kole u Sarajevu.
Danhodii su se ranije prezivali Sofii. Hafiz Muhamed radio je kao imam,
hatib i muallim u Tarevcima u Gornjoj damiji od 18. 10. 1903. do 14. 2.
1914. godine.106 Naime, po Zapisniku dematskog medlisa Tarevci od 10.
juna 1903. godine njihov raniji imam Hasan-ef. Sofi umro je 1903. godine.
Iza sebe je ostavio tri sina: hafiza Muhameda, Ibrahim-ef., kadiju u Vlasenici, i Mustafu. Zatraeno je da se na njegovo mjesto postavi njegov sin hafiz
Muhamed. Ovaj je zahtjev i prihvaen. Na navedenu dunost hafiz Muhamed
podnio je ostavku 14. februara 1914. i preao na mjesto administratora/perovoe u Vakufskom povjerenstvu u Gradacu umjesto dotadanjeg Mustajbega Huria. Tu se zadrao do 1924. godine. Poslije toga radio je u dematu
Alibaii u Omi-mahali, a od 1929. godine bio je dematski imam matiar
u Mionici Donjoj. Umro je 10. aprila 1936. godine. Na njegovo mjesto imenovan je Demal-ef. Hulusi iz Zvronika.107 Ukopan je u mezarju u Krevini
kraj glavnog puta.108
Hafiz Junuz-ef. Grabonji
Hafiz Junuz-ef. Grabonji rodom je iz Modrie. Zavrio je medresu u Istanbulu.109 Prvobitno je radio kao muallim na ihtijati-sunufu pri osnovnoj koli u Modrii. Na dunosti mujezina i muallima u Bosanskom amcu prelazi
105 Gajret, 1938, br. 3, str. 88.
106 Dekret Ulema-medlisa od 18. 10. 1903. godine, br. 2379/03. Dunost je preuzeo hafiz
Hamdija Muminovi. Damija u Gornjim Tarevcima sagraena je 1891. godine. Tada je
Gornja mahala brojala 70 kua.
107 Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
108 Po kazivanju hafizove unuke Fakize Karamedi iz Gradaca, hafiz Muhamed bio
je oenjen sa ahzijom i imao je etvero djece: Edhema, Hatidu, efiku i Hazima.
Njegov sin Hazim imao je petero djece: Envera (Dizdar), Fakizu (Karamedi), Erzidu,
Maksidu i Mirsadu. Hafiz Muhamed posjedovao je kuu na Kozari kod nekadanje kue
Abdulkadira Bilajca. Ove podatke o hafizovoj djeci dobio sam od Fakiza Karamedi 29.
7. 2008. godine.
109 Popis vjerskih slubenika Sreza gradaakog, Vakufsko povjerenstvo u Gradacu,
br.15/29 od 19. 2. 1929. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac.
196
anali 12.indb 196
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:32

1925. godine i obavlja ih do 1931. godine. Te se godine vratio u Modriu, gdje
je obavljao dunost dematskog imama. Za imama, hatiba i vaiza i damije
u Modrii postavljen je 1. novembra 1934. godine, a nakon smrti hafiza Salihef. Dubinovia.110 Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Muhamed-ef. H. Ahmetovi
Hafiz Muhamed-ef. H. Ahmetovi, honorarni vjerouitelj iz Rogatice, postavljen je za pomonika dematskog imama u Jakeu. Spominje se u jednom
iskazu o muallimima u nekadanjem kotaru Gradaac. Navodi se da je tada
bio muallim u Jakeu u Modrii. O njemu nema vie podataka.111 Nije poznata
lokacija njegova mezara i godina smrti.
4. Hafizi u Bosanskom amcu
Hafiz Husejn-ef. H. Jusufovi
Hafiz Husejn-ef. H. Jusufovi roen je 1866. godine u Gradacu. Prvo je
pohaao medresu u Gradacu, a nastavio medresansko kolovanje u Istanbulu. Hafiz Husejn je vrio dunost prvog muallima u Bosanskom amcu od 23.
februara 1890. godine, a vjerouiteljsku dunost od 8. januara 1894. godine.
Osim toga, vrio je i imamsku dunost u istom gradu. Na tim dunostima
ostao je do 2. oktobra 1907. godine. Na njegovo mjesto doao je hafiz Beiref. Kovaevi.112 Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Sulejman-ef. Sulejmanovi
Hafiz Sulejman-ef. Sulejmanovi rodom je iz Rahia, opina Brko. Hafiz Sulejman je 12. marta 1911. godine pred ispitnom komisijom u Gradacu
uspjeno poloio ispit za drugog muallima i mujezina u Carevoj damiji u
Bosanskom amcu. Te je godine poeo s radom na navedenim dunostima u
Bosanskom amcu, a u martu 1918. godine povjerena mu je uprava Mektebiibtidaije.113 Prilikom obnove rada Kiraethane 1921. godine izabran je u Upravni odbor. Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
110 Fadil Fazli, nav.dj., str. 399.
111 Glasnik IVZ, 1938, br. 1, str. 422.
112 Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Hafiz Husejn
je imao sina Muharema koji je zavrio Svirac medresu u Gradacu i tri razreda medrese
u Carigradu i ispit za matiara. Radio je u narodnoj osnovnoj koli u Bosanskom amcu.
Ujedno je bio imam Careve damije, imam matiar i vjerouitelj.
113 Zapisnik Vakufskog povjerenstva u Gradacu od 12. 3. 1911; dopis Vakufsko-mearifskog
saborskog odbora br. 5765 od 19. 3. 1918. godine. Arhiva Medlisa Islamske zajednice
Gradaac.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 197
197
10.1.2013 13:07:32
Nusret Kujrakovi
Hafiz Beir-ef. Kovaevi
Hafiz Beir-ef. Kovaevi nastupio je na dunost prvog muallima u Bosanskom amcu 2. oktobra 1907. godine umjesto hafiza Husejna. Preuzeo je
inventar i knjige Mektebi-ibtidaije: osamnaest petahti, dva hastala, trinaest
ilima, tri kante, ibrik, leen, sahat, dva jastuka, tri table, tri stolice, serdadu,
matrafe, etiri furune/pei, bure za abdest i maice. Navedene dunosti obavljao je do polovine 1919. godine kada je razrijeen te dunosti od Ulema-medlisa u Sarajevu.114 Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
Hafiz Mustafa-ef. Leli
Hafiz Mustafa-ef. Leli roen je 1881. godine u Bosanskoj Dubici.
Pomonik dematskog imama u Mrkonji-Gradu bio je do 5. novembra
1935. godine. Tada je premjeten za dematskog imama, matiara, hatiba i
muallima u Livno. Na dunost vjerouitelja u narodnoj osnovnoj nioj koli i
enskoj zanatskoj koli u Bosanskom amcu nastupio je 1937. godine. Vrio
je slubu dematskog imama, imama damije i muallima do penzioniranja
1943. godine.115
Hafiz Abdulah-ef. Srebrenikovi
Hafiz Abdulah-ef. Srebrenikovi rodom je iz Srebrenika. Prvobitno
njegovo prezime bilo je Srebrenik. Po spisku uenika Murat-kapetanove
medrese u Gradacu od 20. decembra 1906. godine, u ovu medresu upisan
je 1901. godine. To znai da je zavrio ovu medresu. Hifz Kurana savladao
je za vrijeme medresanskog kolovanja. Poznato je da je uio hafiske mukabele uz ramazan u gradaakim damijama 1913. i 1922. godine s hafizima
Husejnom Avdiem i Ahmedom Bijeliem. Hafiz Abdulah zatraio je 14.
marta 1939. godine dozvolu za noenje bijele ahmedije.116 Oenio se Zlatom
iz Omeragia kod Gradaca. Imao je sina Abdulah-ef. i dvije kerke koje su
umrle veoma mlade. Nastanio se u Bosanskom amcu, gdje je pomagao u
obavljanju vjerskih poslova. Nije poznato kada je umro. Ukopan je u Bosanskom amcu. Njegov sin Abdulah-ef., koji je zavrio Behram-begovu medresu u Tuzli, slubovao je kao imam u Bosanskom amcu, Bosanskom Brodu,
Olovu, Duvnu i Prijedoru.117
114 Dopis Ulema-medlisa u Sarajevu br. 1694/19 od 6. 11. 1919. godine. Arhiva Medlisa
115 Fadil Fazli, nav. dj., str. 379.
116 Djelovodni protokol imamata Gradaac za 1939. godinu, redni broj 237.
117 Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac. Podatke o
hafizovoj djeci dobio sam 23. 8. 2012. godine od njegova unuka Mirsada Srebrenikovia
198
anali 12.indb 198
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:32

Hafiz Salih-ef. Ali
Hafiz Salih-ef. Ali zavrio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.
Na dunostima mujezina i muallima u Bosanskom amcu proveo je od 1931.
do 1936. godine. Naslijedio je hafiza Junuz-ef. Grabonjia. Poslije hafiza
Saliha dunost je preuzeo Salih Zuki. Nema dostupnih podataka o porijeklu
hafiza Salih-ef. Alia.118
Hafiz Fehim-ef. Fisovi
Hafiz Fehim-ef. Fisovi doselio se u Bosanski amac 1863. godine. Za
vrijeme imama Mula Alije bio je muallim i mujezin prije 1891. do smrti 1897.
godine. Njegovu dunost preuzeo je hadi Jusuf-ef. Kapetanovi.119
Hafiz Salih Vajzovi
Hafiz Salih Vajzovi roen je 1883. godine u Uicu, u Srbiji. Doselio se u
Bosanski amac iz Uica za vrijeme progona muslimanskog stanovnitva iz
Srbije 1863. godine. Bio je uspjean trgovac. Registrirao je trgovaku radnju
naveliko 1913. godine. Prilikom obnove rada Kiraethane 1921. godine izabran je u Upravni odbor.120 Hafiz Salih nije obavljao nikakve vjerske slube.
Umro je 1963. godine u osamdesetoj godini ivota. Ukopan je na mezarju u
Bosanskom amcu.121
Hafiz Alija
Hafiz Alija, sin Ibrahimov, doselio se u Bosanski amac iz Uica 1863.
godine. Kada se doselio, imao je 45 godina, o znai da je roen 1818. godine.
Imao je jednu magazu koja granii s imanjem imama Mehmed-ef.122
118
119
120
121
122
koji ivi i radi u Zagrebu, u Hrvatskoj. Podatak o slubovanju hafizova sina Abdullah-ef.
dobio sam, takoer, od njegova sina Mirsada. U listu Pravda objavljena je informacija o
vjenanju Abdullah-ef., muallima i mujezina u Bosanskom amcu, sa Zumretom, kerkom Dervia Nezirovi, dana 13. septembra 1936. godine. Vidjeti: Pravda, Sarajevo, 18.
9. 1936, br. 31, str. 10.
Dopis Kotarskog ureda kao erijatskog suda u Gradacu br. 260 od 2. 3. 1891. godine.
Dopis Vakufskog povjerenstva u Gradacu od 13. 3. 1897. godine. Arhiva Medlisa
Kemal Nurki, Izet aboti, nav., dj., str. 63; Esad Tihi, Bosanski amac kroz historiju
od postanka naselja do zavretka Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 2005, str. 94.
Niane su podigli njegov sin Namik i kerka Meliha. Autor ovog rada posjeduje fotosnimak njegova mezara.
Kemal Nurki, Izet aboti, nav., dj., str. 6365.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 199
199
10.1.2013 13:07:33
Nusret Kujrakovi
Hafiz Mehmed, sin Hasanov
Hafiz Mehmed, sin Hasanov, doselio se u Bosanski amac iz Uica 1863.
godine. Kada se doselio, imao je 45 godina. To znai da je roen 1818. godine. Imao je jedan duan u Bosanskom amcu.123
Hafiz Mehmed, sin hadi Hafizov
Hafiz Mehmed, sin hadi Hafizov, doselio se u Bosanski amac iz Uica
1863. godine. Kada se doselio, imao je 30 godina, to znai da je roen 1833.
godine.124
Hafiz Abdulah
U prvobitnom popisu doseljenika u Bosanski amac nije bilo hafiza
Abdulaha. On se doselio kasnije, ali prije 1875. godine. Podatke o ovom
hafizu prua nam defter nekretnina Gradaac iz 1875. godine.125
Hafiz Hamid
Hamida. On se, zasigurno, doselio kasnije, ali prije 1875. godine. Podatke o
ovom hafizu prua nam defter nekretnina Gradaac iz 1875. godine.126
Hafiz Husejn
Husejna. On se, zasigurno, doselio kasnije, ali prije 1875. godine. Podatke o
ovom hafizu prua nam defter nekretnina Gradaac iz 1875. godine.127
Hafiz Bego
U prvobitnom popisu doseljenika u Bosanski amac nije bilo hafiza Bege.
On se doselio kasnije, ali prije 1875. godine. Podatke o ovom hafizu prua
nam defter nekretnina Gradaac iz 1875. godine.128
123
124
125
126
127
128
200
anali 12.indb 200
Isto, str. 66.

Isto, str. 66.
Isto, str. 62.
Isto, str. 63.
Isto, str. 65.
Isto, str. 66
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:33

5. Hafizi u Odaku
Hadi ejh hafiz Salih Efendizade Omer-ef.
O hadi ejhu hafizu Salihu Efendizade Omer-ef. zna se da je umro 1837.
godine i da je ukopan u mezarje kod damije u Odaku. Po njegovu imenu
moe se zakljuiti da je obavio had, da je bio derviki ejh i da je bio hafiz.129
Hadi hafiz Ibrahim Ismailovi
Hadi hafiz Ibrahim Ismailovi, sin Huseinov, roen je 1865. godine u
Kotorskom, opina Doboj. Njegov otac Husein imao je tri sina: hafiza Ibrahima, Mustafu i Saliha. Po kazivanju njegovih potomaka, Husein (18301890)
je protjeran iz Leskovca u Srbiji i nastanio se prvo u Modrii, pa u Kotorskom. Hafiz Ibrahim doselio se s porodicom u Odak 1890. godine. Tu je
postao hafiz i hadija. Hafiz Ibrahim imao je tri sina: hafiza Sulejmana,
Huseina i Hasana. Bio je oenjen Hanifom krebo. Umro je 1925. godine.130
Hafiz Sulejman-ef. Ismailovi
Hafiz Sulejman-ef. Ismailovi, sin hafiza Ibrahima, roen je 1890. godine
u Odaku. Odselio se u Sanski Most i tamo radio kao kadija i imam. Prilikom
obavljanja jedne denaze 1941. godine teko je ranjen te je nakon 14 dana
umro. Bio je oenjen amilom Abdulefendi (18791965). Ukopan je u Sanskom Mostu.131
Hafiz Arif-ef. Dananovi
Hafiz Arif-ef. Dananovi roen je 1885. godine u Odaku. Zavrio je
medresu u Odaku. Bio dematski imam i imam matiar u rodnom mjestu.
Rjeenjem Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu br. 144117/18 od 9. jula
1918. godine, obavljao je vjerouiteljsku dunost u narodnoj osnovnoj koli
u Odaku. Prilikom osnivanja Mjesnog odbora Gajreta u Odaku 24. augusta
1930. godine izabran je za sekretara. Proglaen je za najboljeg muallima i vjerouitelja na podruju Banjalukog muftijstva 1935. godine. Umro je 1947.
godine i ukopan je u mezarju kod damije u Odaku.132
129 Prilikom snimanja starih niana u spomenutom mezarju u augustu 2008. godine naiao
sam na njegovo ime.
130 Podatke o Ibrahimu dobio sam 7. 9. 2011. godine od njegova unuka Huseina Husike
Ismailovia, sina Huseinova, iz Odaka.
131 Isti izvor.
132 Fond vjerskih slubenika. Arhiva Medlisa Islamske zajednice Gradaac; Fadil Fazli,
nav. dj., str. 400.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 201
201
10.1.2013 13:07:33
Nusret Kujrakovi
Hafiz Ahmed-ef. Emi
Hafiz Ahmed-ef. Emi rodom je iz Odaka. Roen je 1895. godine. Zavrio je medresu u Odaku. Imamsku slubu obavljao je u staroj Eski damiji u
Modrii od 1920. godine. Mualimsku slubu obavljao je u enskom mektebu
u Modrii. Umro je 1958. godine. Ukopan je u haremu Srednje damije ili
Eski damije u Modrii.133
Hafiz Adem Hodi-Mehi
Hafiz Adem Hodi-Mehi rodom je iz Odaka. Bio je brat hadi Ibrahima zvanog Hadi Medo. Oenio se kerkom Reid-age Maglajlia iz Odaka.
Umro je veoma mlad.134
Hafiz Hamdi Kuuk
Hafiz Hamdi Kuuk rodom je iz Odaka. ivio je i radio krajem 19. i
u prvoj polovini 20. stoljea. Prilikom izgradnje Bijele damije u Graanici
1914. godine dao je novani prilog. Umro je u Odaku i ukopan je u mezarju
prekoputa damije.135
Hafiz Mehmed, sin Mustafin
O hafizu Mehmedu, sinu Mustafinom, poznato je samo da je umro
hidretske 1290, odnosno 1873. godine. Ukopan je u mezarju kod damije u
Odaku.
Hafiz Agan-ef. Hodi
Hafiz Agan-ef. Hodi rodom je iz Odaka. ivio je i radio krajem 19. i u
prvoj polovini 20. stoljea. Oko 1930. godine ivio je u Jablanici. Mualimsku
dunost u Gacku obavljao je od 21. septembra 1936. godine. Za dematskog
imama u Ulogu imenovan je 4. oktobra 1939. godine, a u Kladnju 17. decembra 1942. godine. Prilikom osnivanja Mjesnog odbora Gajreta u Jablanici 31.
jula 1932. godine izabran je u Nadzorni odbor.136 Nije poznata lokacija njegova mezara kao ni godina smrti.
133
134
135
136
202
anali 12.indb 202

Isto.
Isto, str. 400.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:33

Hafiz Abdulahhasib-ef. Fazli
Hafiz Abdulahhasib-ef. Fazli roen je u Odaku 1892. godine. Zavrio je
Darul-muallimin u Sarajevu 1917. godine. Svoj ivotni i radni vijek proveo je
u Sarajevu obavljajui razne vjerske dunosti: bio je imam Sagr-hadi Mehmedove damije (19111926) i Hadi Sejjidin-damije u Sarajevu (19371943),
pomonik dematskog imama u Sarajevu (19421943), muallim u mektebu
Ahmed-age Hende na Vratniku (1912), muallim u mektebu hadi Osmanbega Denetia (1926) i duzhan i musebbih Gazi Husrev-begove damije
(19411942). Nakratko je radio kao dematski imam u Derventi, od 12. marta
do 12. novembra 1934. godine. Biran je u Glavni odbor El-Hidaje. Poginuo
je prilikom bombardiranja Sarajeva 29. novembra 1943. godine. Ukopan je u
mezaristanu Grlia brdo u Sarajevu.137
Hafiz Amar Tuki
Hafiz Amar Tuki roen je 1990. godine u Odaku. Sa svojim roditeljima
ivi u mjestu Resul-Haimi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tamo je zavrio osnovnu kolu i hifz Kurana u centru El-Faruk u Dubaiju. Dobio je posebnu nagradu za najbolje memoriranje kuranskog teksta. Sveanost dodjele
diplome hafiza odrana je 12. augusta 2004. godine u Dubaiju.138
Hafiz Muhamed Savki
Hafiz Muhamed Savki roen je 1978. godine u porodilitu u Gradacu.
Njegovo je porijeklo iz Odaka, gdje je ivio s roditeljima do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Zavrio je medresu Dr. Ahmed Smajlovi
u Zagrebu 1997. godine. Upisao se na Filozofski fakultet u Sarajevu. Uenje
hifza zapoeo je u Kataru, gdje je boravio odreeno vrijeme 1995. godine, a
zavrio ga u Sarajevu pred muhaffizom Dihanom Bukviem. Hafiska dova
prouena je 28. maja 1998. godine u Begovoj damiji u Sarajevu.139
6. Zakljuak
1. U okviru predmeta ovog istraivanja, koje se odnosi na hafize u Gradacu, Modrii, Bosanskom amcu i Odaku u posljednjih dvije stotine godina, utvrena je brojka od 108 hafiza koji su na razne naine bili povezani
sa spomenutim mjestima. Ta je injenica utjecala na njihovo uvrtavanje u
137 Isto, str. 400401.
138 Preporod, 2004, br. 21, str. 3; Fadil Fazli, nav. dj., str. 401.
139 Preporod, 1998, br. 12, str. 7; Fadil Fazli, nav. dj., str. 389390.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 203
203
10.1.2013 13:07:34
Nusret Kujrakovi
ovaj rad. Hafizi su stekli razliito obrazovanje srednje ili visoko i vrili
su razne profesionalne dunosti. Meu njima je bilo muftija, muderrisa, kadija, imama, hatiba, muallima, mujezina, trgovaca, zanatlija i poljoprivrednika.
Najvei broj hafiza zavrio je neku od gradaakih medresa, uglavnom Svirac
medresu, a manji broj neku od medresa u Modrii, Odaku, Sarajevu, Mostaru
ili Istanbulu. Od njih su etverica ivi, dok su ostali davno preselili.
2. Svi navedeni hafizi spadali su u drutvenu elitu svog vremena, s obzirom na njihovo obrazovanje i utjecaj koji su zasigurno imali. Evidentna je njihova vrlo znaajna uloga i uee u tadanjem drutvenom ivotu, a posebno
njihov doprinos vjersko-prosvjetnom i kulturnom ivotu zajednice.
3. Ovaj je rad prilog biografijama navedenih hafiza i istraivanju vjerskog i kulturnog naslijea muslimana Bonjaka u Bosni i Hercegovini u preciziranom razdoblju. Rad moe posluiti kao poticaj za dodatne istraivake
radnje, kako bi se otkrili novi hafizi koji, mogue, nisu navedeni u ovom radu.
Mada je dostupna izvorna graa za izradu ovog istraivanja izuzetno reprezentativna i referentna, uvijek postoji mogunost otkrivanja novih izvora koji
bi mogli dati podatke o jo nepoznatim hafizima. A njih sigurno ima.
Summary
Huffaz al-Quran in Gradaac, Modria, Bosanski amac and Odak
This article presents short biographies of people who memorized the
Quran and who, based on their place of birth and/or work, came from or
lived during the last 200 years in the northern Bosnian towns of Gradaac,
Modria, Bosanski amac and Odak. Ninety-eight huffaz are listed including
55 from Gradaac, 16 from Modria, 15 from Bosanski amac and 12 from
Odak near Modria. The great majority of them were educated in Bosnia,
while a few studied in Turkey. Most of them worked in the religious and education sector. All were socially active and made notable contribution to the
religious, educational and cultural life of the Muslim community.
204
anali 12.indb 204
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:34
929.55(497.6)
Mensur Malki
TARIHI HAFIZA AMILA EF. SILAJDIA

Saetak
Ovaj rad predstavlja analizu tariha hafiza amila ef. Silajdia na arapskom
jeziku, te odslikava tematiku i stilske posebnosti njegovih tariha. Hafiz amil ef.
Silajdi bio je muderris u Gazi Husrev-begovoj medresi i drugi imam Gazi Husrevbegove damije. Hafiz amil ef. Silajdi ostavio je dubok trag i u drutvenom ivotu
i u odgojno-obrazovnom sistemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Osim
rada na polju kuranskih nauka, odnosno kiraeta i tedvida, hafiz Silajdi ostavio je
veoma vrijedno knjievno blago u formi tariha. U ovom radu analizirane su stilske,
formalne i sadrajne osobenosti Silajdievih tariha. Takoer se daje uvid u objavljene i, to je vrednije, u neobjavljene tarihe hafiza amila ef. Silajdia. Poseban fokus
rada jeste analiza intertekstualnih veza Silajdievih tariha s kuranskim tekstom.
Kljune rijei: Hafiz amil ef. Silajdi, bonjaka knjievnost na orijentalnim jezicima, tarihi na arapskom jeziku, citatnost i intertekstualnost u
tarihima
Uvod
Izvorno, u arapskom jeziku, rije tarih oznaava historiju, povijest, nadnevak, godinu, hroniku, ljetopis, datiranje... U korijenskom trileru iz kojeg je
derivirana ova imenica stoji ideja neega to prolazi a za im se ezne (e r
(kh); erea yereu eznuti, osjeati.
Tarih ili hronogram, osim to je omiljena pjesnika vrsta u islamskim
knjievnostima, on je istovremeno i historijski dokument. To je zbog toga to
se brojni dogaaji opisuju stihovima, pri emu posljednji stih skriva ili zbirom
brojanih vrijednosti slova izraava broj godine kada se spomenuti dogaaj
desio.1 Tarih ponekad pomae da razotkrijemo detalje odreenog historijskog
dogaaja, starost nekog objekta, ili da identificiramo njegova autora.
Najbitniji stih u strukturi tariha jeste onaj u kome je sadran datum o
kojem tarih govori. Tarih zahtijeva vjetog i uenog pjesnika, koji treba
umjetniki transponirati put kojim e doi do eljenog datuma. Postoji est
1
Izet Mai, Tarihi Muhameda Maia (Enes Kujundi, Tarih u knjievnom naslijeu
Bonjaka), Avicena, Sarajevo, 1977, str. 7.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 205
205
10.1.2013 13:07:34
Mensur Malki
naina koritenja slova, odnosno njihove brojane vrijednosti, da bi se dobio
datum. Najtee je sroiti potpuni tarih, jer u njemu vrijednost svih slova treba
dati odreeni datum. Ako se tome stihu mora dodati ili oduzeti neko slovo,
onda je to polupotpuni tarih. Osim ova dva navedena, najei je tr-i
dewher, koji se dobija zbirom slova s takama, odnosno tr-i muhmel,
dobija se zbirom slova bez taaka. Ako posljednji polustih izraava datum
tako to daje dvostruk zbir slova u odnosu na broj koji se trai, onda je to
dvostruki tarih, i na kraju, datum se postie zbrajanjem rijei i slova.2
Posmatran kao pjesnika vrsta, tarih je spomen vjetini i daru autora. U
poeziji, to je pjesniki medaljon, po sadraju epigraf, epitaf, preciznije reeno
spomen-obiljeje. Ako ga gledamo kao spomen-obiljeje, ini nam se da on
stoji kao ovjekova vjena enja da ostavi trajan biljeg o svom postojanju.
Bilo da je uklesan u nian, urezan na neku graevinu ili napisan u slavu odreene linosti, tarih je san o ljepoti i trajnosti. Tarih je uvijek okrenut ljepoti i
dobru. On je dio nae kulture i nae prolosti, dio nae pisane historije.3
Pisati tarihe nije lahko jer taj proces od hronopisca zahtijeva odlino
poznavanje jezika na kojem se tarih pie, pjesniku sklonost, opu upuenost,
odnosno erudiciju, te sposobnost kombinatorike slova i brojeva.4
Tarih kao veoma zastupljen anr u bonjakoj knjievnosti nije bio stvar
darovitosti, nego i visoke uenosti i duboke umnosti. Razloge zato do danas
ovaj pjesniki anr nije ire zastupljen u sehari nae kolektivne memorije lei
u zaboravnosti, nehatu, ali i u opadanju kvaliteta obrazovanja i izuavanja
istonjakih jezika u posljednjih stotinu godina u Bosni i Hercegovini.5
Otkrivanjem i prezentiranjem javnosti tariha hafiza Silajdia kao specifinih oblika i dijelova bonjake tradicije doprinosi se upotpunjavanju
mozaika ukupnog bonjakog duhovnog naslijea, u kojem znaajno mjesto
imaju i tarihi hafiza amila Silajdia, a koji oslikavaju bogatstvo njegova
pjesnikog opusa. Stoga ne udi injenica da hafiza Silajdia uz Muhameda
ef. Maia ubrajaju meu najuspjenije ispisivae tariha meu Bonjacima u
20. stoljeu.
Salih ef. Trako, u tekstu Kronogrami sarajevskog muftije akira ef. Muidovia, istie da pisanje hronograma u stihu nije bio niti je svaiji posao. Da
bi mogao u desetak stihova iznijeti najvanije o onome kome ili emu je hronogram namijenjen, a uz to da na kraju u hronostihu izrazi i datum odreenog
dogaaja, nastojei da i taj stih sadri neku lijepu misao, elju i sl., pjesnik je
2
3
4
5
206
anali 12.indb 206
Lamija Hadiosmanovi, Emina Memija, Antologija bonjake poezije na orijentalnim

jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1997, str. 89.
Ibid, str. 9.
Izet Mai, Tarihi..., op. cit., str. 5.
Ibid, str. 8.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:34
Tarihi haza amila ef. Silajdia

morao posjedovati iroko obrazovanje i znanje, te izvanredno vladati jezikom
na kojem pjeva (u naem sluaju turski, arapski ili perzijski). Od onih koji su
imali sposobnost da piu hronograme u stihovima, u naoj skorijoj prolosti,
bili su Muhamed Mai iz Graanice, koji je na arapskom jeziku ispjevao niz
hronograma za novopodignute damije, esme i niane znamenitih ljudi kod
nas, i hafiz amil Silajdi, imam Gazi Husrev-begove damije i mudevvid
Gazi Husrev-begove medrese, koji je takoer s velikim uspjehom napisao
vie hronograma u stihu ljudima preminulim u nedavnoj prolosti.6
Prvi tarih hafiz amil napisao je kada je umro kurra hafiz Asim ef. Siro.
Nekoliko decenija poslije hafiz amil je, prisjeajui se tih trenutaka, rekao:
Bilo mi je jako ao i napravim mu tarih koji odgovara datumu njegove
smrti.7
Na pisanje tariha hafiza amila potakla je ideja, kao i brojne muslimanske
pjesnike, da stihovima zabiljei neke dogaaje koji su se njemu i njegovoj
zajednici, s kojom dijeli islamski svjetonazor, inili vanim. Te je dogaaje,
smrt mlade ili vane osobe, roenje potomka, izgradnju damije, uprije,
kole, ljetnikovca, esme i sl., spomenuti pjesnik u tarihu, posebnoj pjesnikoj vrsti, biljeio i uklesavao u tvrd materijal, najee kamen da to due
traje sjeanje na te dogaaje, na te Bogu i ljudima ugodne i drage ine.8
1. Objavljeni tarihi
Hafiz amil Silajdi, posljednji bonjaki pjesnik tariha9, napisao je
blizu osamdeset tariha, najveim dijelom sabranih u djelu Tarihi, koje je
6
7
8
9
Vidjeti: Salih Trako, Kronogrami sarajevskog muftije Muhameda akira ef. Muidovia,
u: Anali GHB, knjiga 1, Sarajevo, 1972, str. 4965.
Hafiz amil je spominjao da se s tarihom prvi put susreo u Graanici kod Visokog 1934.
godine kada se gradila damija u tom mjestu. Osman ef. Redovi pisao je tarih za tu
damiju. Na zanimanje hafiza amila za tarih, Osman ef. mu je objasnio ta tarih predstavlja i ta se sve moe ebded-hesabom kazati, a potom, istie hafiz amil: Izdiktirao
mi je sve u stihu, godine roenja i smrti, imena, trajanje ivota sve etverice imama u
fikhu (Ebu Hanife, Ibn Hanbela, afije i Malika). Ja sam bio zapanjen. (Vidjeti: Enes
Durmievi, Na je vjernik dobar vjernik i plemenit ovjek (razgovor s hadi hafizom
Kamilom ef. Silajdiem), Islamska misao, XII/1990, br. 140, str. 11.
Kjamil Silajdi, Tarihi, preveo Demaludin Lati, Bosanica-print, Sarajevo, 2008, str.
5.
Na promociji knjige Tarihi hafiza amila Silajdia prof. dr. Demaludin Lati, izmeu
ostalog, rekao je: Tarihi su zaista jedan od izraza bonjake due, te dodao: koliko
ja znam, hafiz amil je posljednji u nizu tih naih pisaca koji su na ovaj nain izraavali ono to nazivamo bonjakom duom. (Vidjeti: Aziz Kadribegovi, Rahmet dui
posljednjem bonjakom pjesniku tariha /Promocija knjige Tarihi hadi hafiza amila
ef. Silajdia/, Preporod, 21/887, 1. novembar 2008, Sarajevo, str. 42)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 207
207
10.1.2013 13:07:34
Mensur Malki
preveo i priredio Demaludin Lati.10 Hafiz Silajdi je tarihe sastavljao prilikom podizanja ili obnove damija ili drugih vjerskih objekata, ali ima i onih
posveenih znaajnim linostima unutar i izvan Islamske zajednice.
Djelo Tarihi sadri 66 potpunih, polupotpunih i dvostrukih tariha, a poneki je i dewher ili muhmel.11
Tarihe hafiza Silajdia u ovom djelu podijelili smo u tri grupe: tarihi
na vjerskim objektima, tarihi na nianima (alima i javnih linosti) i tarihi za
hafisku dovu.
a) Tarihi na vjerskim objektima
Hafiz Silajdi je napisao sedam tariha povodom izgradnje damija, a
pet tariha prilikom popravka, obnove ili ponovne temeljne izgradnje damija.
Dva tariha sastavio je za vjersko-prosvjetne ustanove, tarih povodom izgradnje medrese u Pritini i tarih povodom izgradnje Fakulteta islamskih nauka u
Sarajevu 1977. godine.
Od tariha iz ove grupe izdvojit emo tarih o 450. godinjici i obnovi
Begove damije. Iako iznad ulaza Gazi Husrev-begove damije stoji tarih
koji se odnosi na godinu gradnje i u kojem se spominje ime njezina graditelja
Gazi Husrev-bega12, hafiz amil je, zanesen ljepotom Begove damije, uz to
svjestan znaaja i uloge koju ova damija ima u ivotu muslimana Bosne i
Hercegovine, pa i ire, ispisao tarih povodom njezine obnove:
10
11
12
208
anali 12.indb 208
Demaludin Lati u predgovoru djela Tarihi napominje da je ta zbirka nastala zahvaljujui mudrom i velikodunom hafizu Hadimuliu, koji je svjestan vrijednosti tariha
hafiza Silajdia, ali i opasnosti koja vreba sve dragocjene rukopise, u pauzama dok bi se
odmarali presluavajui kandidate budue hafize, biljeio jedan po jedan tarih koje je
hafiz Silajdi imao obiaj proitati pred svojim ahbabima, muhaffizima. Zbog saznanja
da u ruci ima tako rijetku, iznimno dragocjenu pjesniku zbirku nastalu iz pera njegova
profesora hafiza Silajdia, Lati svoju zauenost, ali i oduevljenje, istie ovim rijeima: I taman kada smo u svojoj kulturnoj nesvijesti, u nametnutom nam zabranu na
nacionalnu tradiciju bili pomislili da je naa divanska, orijentalska knjievnost davno
zamrla i da nam preostaje samo da je, kamiak po kamiak, vadimo iz mutnina Vremena,
u Sarajevu je, krajem 20. st., u tiini, na arapskome jeziku, svoje tarihe ispisivao imam
Gazi Husrev-begove damije i muderris na Gazi Husrev-begovoj medresi, hafiz Kjamil
ef. Silajdi. (Vidjeti: Kjamil Silajdi, Tarihi..., op. cit., str. 89)
Kjamil Silajdi, Tarihi..., op. cit., str. 9.
Tarih iznad ulaza Gazi Husrev-begove damije s arapskog je prepjevao Safvet-beg
Baagi:
Husrev-beg za Boiju ljubav tu damiju die da u njoj dobri ljudi Bogu seddu ine.
On je sijo dobra djela, pomago junake uzdravao pobonjake, sjeko dumanine.
Hvala Bogu, tarih, reci, Svevinji ti dosudi: To je kua pravovjernih i zahvalnih ljudi!
(Vidjeti: Lamija Hadiosmanovi, Emina Memija, Antologija tariha Bosne i Hercegovine,
Connectum, Sarajevo, 2008, str. 130)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:35

Evo, nakon etiri i pola stoljea
to se die Damija, tvrava najvea,
ponovo je obnavlja demat muslimana,
daju dinar, dragocjen za svijeh zemana,
da im ona, zrno od bisera, sine,
nasred prsa Bosne i Hercegovine,
i da uvijek o vjeri iskrenoj svjedoi,
to je ovdje muslimanskog srca ibrik toi.13
Begova damija krije u sebi dramu ovjeka, mladog mujezina hafiza
amila, koji od dolaska pod njezino okrilje do kraja svoga ivotnog vijeka
nerazmrsivo vee svoje elje i nemoi za nju, svoju stvarnost i zbilju, dobre
i manje sretne dane, kao i san o ljepoti i trajnosti sanjan dugi niz godina
pod njezinim kupolama. Zato rijei hafiza amila i stihove ispisane u tarihu
obnove Begove damije osjeamo kao pjesmu izreenu iz srca, i kao spomen
i biljeg na hafiza amila, skromnog i odanog roba Uzvienog Gospodara:

Hafiz Kjamil, siromaak i vjernik odani,
Gaziji je slubovao, sad objelodani:
Tarih obnove u ovim je harfovima:
Allah voli ko Ga moli, i ko isto tijelo ima.14
b) Tarihi na nianima (alima i javnih linosti)
Najvei broj tariha hafiz amil je sastavio povodom preseljenja na ahiret
poznatih alima i hafiza te nekih znaajnih linosti unutar Islamske zajednice,
ali i drugih znaajnih kulturnih i javnih linosti toga vremena.15
13
14
15

Ibid, str. 154155.
O tarihima hafiza Silajdia na nianima, hafiz Mahmud Tralji istie da je hafiz Silajdi
te tarihe sastavljao prilikom smrti svojih prijatelja, a imao ih je dosta, ili prilikom smrti
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 209
209
10.1.2013 13:07:35
Mensur Malki
Ljepota, konciznost i jezgrovitost svakog njegova tariha uklesana na
nianima pokazuje da je hafiz amil uspijevao vjeto ukomponirati posebnu,
karakteristinu osobinu linosti o kojoj kazuje posljednji stih, hronostih, i
preko njega ponudi godinu tariha u ebdedu. Takav je tarih hafiza amila
o preseljenju na ahiret vjerskog uenjaka Besima ef. Korkuta, prevodioca
Kurana u ebdedu je stavio bejt koji govori o merhumu:
( ) Kuran je Knjiga upute za sve ljude svjeta! jer
je Besim ef. sav svoj radni vijek i svu svoju ljubav poklonio razumijevanju
Allahove Knjige.16
Hafiz Silajdi u krajnjem stihu tariha povodom preseljenja profesora
Huseina oze, autora velikog broja djela, istie: (
)Blago li se Huseinu ozi, piscu koji je savjetovo!17
U tarihu povodom preseljenja kurra hafiza Asima Sire, imama Begove
damije i profesora kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi, ovjeka koji se
s Kuranom druio cijeli ivot, hafiz amil u hronostihu moli Uzvienog da
mu upravo Kuran-i kerim dokazom bude: ()
Uini mu Kuran dokazom, o Beskrajni, o Rahmne.18
c) Tarih za hafisku dovu
S poetka druge polovine osme decenije prolog stoljea lijepa i rijetka
sveanost upriliena je povodom hafiske dove Senadu Podojku, prvom kandidatu koji je pred hafizom amilom kao muhaffizom zavrio hifz, o emu je
hafiz amil sastavio tarih.19
Zbog posebnosti20 tog tariha citirat emo ga u cijelosti:
16
17
18
19
20
210
anali 12.indb 210
nekoga za koga je smatrao da mu smrt treba zabiljeiti na taj nain tarihom. (Mahmud
Tralji, Merhum hadi hafiz Kjamil ef. Silajdi, ebi arus Godinjak Tarikatskog centra, Sarajevo, 1999, br. 19/20, str. 31)
Ibid, str. 1819.
Ibid, str. 3637.
Kao uenik medrese Senad Podojak poeo je uiti hifz pred hafizom amilom, a uenje je
okonao godinu dana po zavretku medrese, te hifz poloio u aprilu 1986. godine. Hafiz
amil bio je obradovan time to je mladi hafiz Senad Podojak istrajao uz njegovu pomo
i podrku kao muhaffiza i uspjeno okonao memoriranje Kuran-i kerima. Tarihom za
hafisku dovu hafizu Senadu, kroz savjete i naputke koje mu kazuje i upuuje, iitavamo
i ivotnu priu hafiza amila iz koje jasno razaznajemo njegov ivotni moto i opredjeljenje. Na kraju tariha hafiz amil trai oprosta za njegov pozor od mladia kojem ga je
izrekao, kao da se pobojao da mlada glava nee moi primiti sve te prijateljske savjete
kroz koje, namee nam se utisak, hafiz amil govori o sebi i svojoj sudbini.
Dr. Minka Memija, na promociji knjige Tarihi, govorei o hafizu amilu pjesniku
tariha, izmeu ostalog, rekla je: Tarihi hafiza Silajdia djelo su iskrenog vjernika koji
je u glavi imao Kuran, pa je lahko njegovu misao prenosio u tarih i natapao ga ljepotom
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:35
Hvala Ti, Boe, to upuuje na put prav,

salavat i selam Resulu, najuzvieniji on je abd.
Najbolje je djelo ovog i onog svijeta, Senade,
s imenom Rabba i ustrajno obavljat svoj rad.
Obratno init i s prkosom eto smutnje u svaki grad,
opasne smutnje za ovjeka i drutvo, Senade!
i duhom islama. Proitala sam na stotine tariha ali nikada nisam naila na slian sadraj
kao to imaju dva tariha koja sam vidjela kod hafiza Silajdia: to je Tarih posveen
hafiskoj dovi Senada Podojka, kao i Tarih povodom 450. godinjice Gazi Husrev-begove
damije i njezine obnove. (Vidjeti: Aziz Kadribegovi, Rahmet dui posljednjem bonjakom pjesniku tariha /promocija knjige Tarihi hadi hafiza amila ef. Silajdia/,
Preporod, 21/887, 1. novembar 2008, Sarajevo, str. 42)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 211
211
10.1.2013 13:07:35
Mensur Malki
Pred tobom su dva kitaba otvorena: svemir i Kuran;
izmeu njih ovjek, uputa i ilm mu dan!
Oba kitaba od Boga su, izmeu njih nije jaz,
u harmoniji njih su dva, o Senade!
Ilm pokazuje na njihov meusobni sklad,
gdje ilma nema tu su pometnje i inad.
Ove knjige dvije stvorena i Objavljena asna
put i pouke su, Senade, cijelog ovjeanstva.
Hvala Bogu, ti si upamtio na Kuran,
u hifzu e uvijek nai sjeanje i oslonac!
uvaj se, Senade, ljudske sklonosti zaborava,
Allahov govor nama je u korist i nas upozorava!
Uenje Kurana s istizom od ejtana,
vjerovanje i iskrenost u srcu uveava.
Oprosti svom prijatelju amilu za pozor ovaj!
Senade, evo tariha to nosi ga hafiska ti dova:
We-t-taqw ayru-zd:
Odanost Allhu najbolji je mal!
2. Neobjavljeni tarihi
U ovom odjeljku prezentirat emo dvanaest novih tariha hafiza amila ef.
Silajdia koji nisu zabiljeeni u knjizi Tarihi. Ovi se tarihi prvi put objavljuju
u ovakvoj formi i objedinjeni na jednom mjestu.
Nakon promocije djela Tarihi na kojoj je prof. dr. Lamija Hadiosmanovi izjavila kako se nada da ima jo tariha koje je sastavio hafiz Silajdi koji
nisu pronaeni i uvrteni u to djelo, te apelirala na sve koji mogu pomoi da
se oni pronau,21 kod nas se javila snana elja i interes za pronalaenjem
neobjavljenih tariha hafiza Silajdia. Nae zanimanje i potraga poluili su
rezultate: na mezarju Faletii pronali smo i s niana prepisali tarihe povodom
preseljenja na ahiret Alije Nametka, Halide Bakarevi-Muharemagi, Abdulaha Skake i Almase Skake, na mezarju Bare s niana smo prepisali tarihe
preseljenja prof. dr. Ahmeda ef. Smajlovia, Memnune Sokolovi i Ismeta
Vatrenjaka. Tarih preseljenja Ahmeda Ediba Foe i tarih Behdeti Foo prepisali smo iz izvornika tariha koji se nalaze kod njihova sina Asima. Zapisali
smo i tarihe koje smo proitali na sarajevskim damijama, na Kobiljoj Glavi
i Hitri Sulejman na Pajama, te na damiji u Solakoviima kod Kiseljaka.
Citirajui u cijelosti pronaene tarihe, ponudit emo i prijevod neprevedenih tariha.
21
212
anali 12.indb 212
Aziz Kadribegovi, Rahmet dui..., op. cit., str. 42.

ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:36

Tarih obnove damije na Kobiljoj Glavi22
Ima li ljepeg prizora od Kobilje Glave s baama,

to ga dematlije ukrasie dobrim djelima?!
Obnovie damiju svoju, vidljivu sa svih strana,
ona nurom osvjetljava i nebo kojem hrli.
Neka Allah na njih prospe blagodati i blagoslove,
i milou Svojom spasi od svih nedaa.
On je spasio Adil-bega Zulfikarpaia, milou Svojom,
koji, o svom troku, dovri gradnju damije ove.
amil se tariha dosjetio u salavatu:
Salavat i selam na prvaka svih stvorenja.
22
Demat Kobilja Glava pripada Medlisu Islamske zajednice Sarajevo. Tarih povodom
obnove damije na Kobiljoj Glavi sastavio je hafiz amil ef. Silajdi (4. oktobra 1991),
kaligrafski ga je ispisao Hazim Numanagi, a preveo Vehbija ef. Maki. Tarih ukazuje na
1357/1938. godinu kada je, po dozvoli Ulema medlisa, u dotadanjem mektebu izgraen
mihrab i minber, ime je mekteb pretvoren u mesdid u kome su se od tada obavljali
namazi. Tek 1990. godine demat Kobilja Glava dobio je damiju s munarom. Ta je damija sruena (2. maja 1992) granatama sa srpskih agresorskih poloaja. Nakon agresije,
obnovu damije finansirali su dematlije Kobilje Glave i neke humanitarne organizacije
iz islamskog svijeta. Najvei vakif bio je Adil-beg Zulfikarpai, iz ijih je sredstava ova
damija dovrena, te je zbog toga dobila naziv Adil-begova damija, a u tarih su umetnute
rijei: (.) . Milou Svojom Allah
spasio Adil-bega Zulfikarpaia, koji je o svom troku damiju dao sagraditi. (Vidjeti:
Sadika i Osman Duri, Demat Kobilja Glava, Sarajevo, 2010)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 213
213
10.1.2013 13:07:36
Mensur Malki
Tarih obnove damije Hitri Sulejman na Pajama23
Dematlije Paja imanom ukraeni,

damiju Hitri Sulejman oni su obnovili.
Pa kao znak, na kraju grada, bdije,
sada vea i bolja nego ikad prije.
Allah je trajnom kroz doba i epohe uini,
da u njoj dematile klanjaju djeica i mladi.
Allah njima vjerovanje i dobroinstvo omilio,
a nevjerovanje i neposlunost njima omrazio.
Pa neka je Allahov oprost i zadovoljstvo,
svakom ko u dematu klanja, a i ostaloj brai.
amil datum njezine obnove istaknu:
Neka je udobnost i opskrba lijepa
Hitrom Sulejmanu.
23
214
anali 12.indb 214
Damija Hitri Sulejman izgraena je 986/1578. godine; nalazi se na jugoistonoj strani

Sarajeva u Dematu Paje, Medlis Islamske zajednice Sarajevo. Damija Hitri Sulejman
obnovljena je 1408/1988. godine kada je hafiz amil i napisao tarih povodom njezine
obnove.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:36

Tarih izgradnje damije u Solakoviima24
Vjernici Solakovia iskreni,

od Gospodara svoga podrani,
damiju su svoju iznova sagradili,
Allah najbolje zna da su oni upueni.
U tarihu ajetom su poaeni:
I vojska Naa zacijelo e pobijediti!
Tarih preseljenja prof. dr. Ahmeda Smajlovia25
24
25
Tarih izgradnje damije u Solakoviima (Lepenica) sastavio je hafiz amil ef. Silajdi, a
kaligrafski ga je ispisao hafiz Zilko olja. Demat Solakovii pripada Medlisu Islamske
zajednice Kiseljak; damija je sagraena 1410/1990. godine.
Prof. dr. Ahmed Smajlovi (19381988) roen je u Tokoljacima kod Srebrenice. Gazi
Husrev-begovu medresu zavrio je 1958. godine, a na El-Azharu je, kao briljantan student, diplomirao na Fakultetu arapskog jezika i knjievnosti. Magistrirao je 1970. godine,
a doktorirao 1974. godine. Bio je profesor na Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu i
predsjednik Starjeinstva Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. (Vidjeti: Enes Kari,
Prilozi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Hercegovini XX stoljea, El-Kalem,
Sarajevo, 2004, str. 8284; Tarih povodom preseljenja prof. dr. Ahmeda Smajlovia
preveo je prof. dr. Jusuf Rami. Vidjeti: Jusuf Rami, Bonjaci na El-Azheru, Rijaset
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997, str. 120)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 215
215
10.1.2013 13:07:37
Mensur Malki
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Sve to je na Zemlji, prolazno je,
ostaje samo Gospodar Jedan.
Merhum dr. hadi Ahmed Smajlovi,
predsjednik Starjeinstva Islamske zajednice
Bosne i Hercegovine,
tek to se snagom opasa, preseli u vjenost.
Muderris na Islamskom teolokom fakultetu.
Pisac i vaiz, mnogo je obeavao,
a nagrada kod Allaha neizmjerna je i najljepa.
Njegov tarih sadran je u dovi
upuenoj Allahu ebdedom:
Uvedi u Dennet, Milostivi Allahu,
Svoga roba Ahmeda.
Tarih preseljenja hadi Halide Bakarevi-Muharemagi26

)(
On je Vjeiti!
Merhuma hadi Halida Muharemagi,
ki Ibrahima-efendije, reisul-uleme.
estita majka i Allahu zahvalna,
bila je i pokorna i skromna.
Tarih je od amila u dovi:
Nek ti se Allah smiluje, o Halida!
26
216
anali 12.indb 216
Halida Bakarevi-Muharemagi, ro. Spaho (19041987), ukopana je na mezarju

Faletii. Hronostih na njezinu nianu neitak je, te ga zbog toga nismo u cijelosti naveli.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:37

Tarih preseljenja Ismeta Vatrenjaka27
Mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa,

Ismet, sin Saliha i Sidike Vatrenjak,
preseli s ovoga svijeta prolaznog,
jer samo ono to kod Allaha je vjeno traje.
Ispunio je zavjet dok se noga uz nogu nije savila.
Bio je ugledan meu ljudima
i eznuo je za Hakkom.
Ovaj tarih poklon mu je od amila,
imama Gazijine damije:
Obraduj ga, o Samede, o Latife, na Danu susreta!
Tarih preseljenja hadi Alije Nametka28

27
28
Ismet Vatrenjak (19061990) roen je u Sarajevu. Zavrio je Ekonomski fakultet u Beu.

Obavljao je dunost nazira Gazi Husrev-begova vakufa od 30. oktobra 1972. godine
do 26. aprila 1976. godine kada je postavljen za muteveliju. Dunost mutevelije Gazi
Husrev-begova vakufa obavljao je do 1986. godine. Umro je u Sarajevu 1411/1990.
godine; njegov kabur nalazi se na mezarju Bare. (Vidjeti: Mustafa Vatrenjak, Mutevelije
Gazi Husrev-begovog vakufa i pravo na tevlijet, broura se nalazi u Upravi Gazi Husrevbegova vakufa, Sarajevo, 2012, str. 1617)
Alija Nametak (19061987) roen je u Mostaru, gdje je zavrio mekteb, osnovnu kolu
i klasinu gimnaziju. Diplomirao je 1929. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
nakon ega dolazi u Sarajevo na mjesto urednika Novog behara. Bio je profesor srpskohrvatskog jezika u Srednjoj tehnikoj koli, zatim uiteljskoj, pa u gimnaziji i u Gazi
Husrev-begovoj medresi. Od 1928. godine poeo je objavljivati pripovijesti i novele
koje su objavljivane i kao zbirke. Umro je u Sarajevu 1408/1987. godine; njegov kabur
nalazi se u Faletiima. (Vidjeti: Mahmud Tralji, Istaknuti Bonjaci, Sarajevo, 1998, str.
244255)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 217
217
10.1.2013 13:07:37
Mensur Malki
On je ivi i Vjeiti!
Rahmetli Alija Nametak,
Allah mu se smilovao i grijehe oprostio,
knjige svjedoe da je poznat pisac bio.
Njegovoj denazi velik skup je prisustvovao
i svjedoio da je on Gospodaru posluan bio,
vrstih rijei i smirenog srca.
amil je njegov tarih naao u ajetu:
Pa ako posluate, Allah e vam lijepu nagradu dati.
Tarih preseljenja hadi Memnune Sokolovi29
On je Stvoritelj i Vjeiti!
Merhuma hadi Memnuna hanuma, oproteno joj bilo,
supruga hadi hafiza Sinanudina Sokolovia,
kerka muftije hadi hafiza Mustafe Fetina Kulenovia.
O Milosrdni, ona je bila plemenita majka i prekrasna supruga.
Allah joj je vjerovanje omilio a neposlunost omrazio.
29
218
anali 12.indb 218
Hadi Memnuna Sokolovi ro. Kulenovi (19171991) bila je supruga hafiza

Sinanudina ef. Sokolovia. Njezin kabur nalazi se na mezarju Bare.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:37

Njen je tarih u dovi upuenoj od amila Dobroinitelju:
O ivi i Vjeni, uvedi je u Firdevs dennete.
Tarih preseljenja hadi Almase Skake30
On je ivi i Vjeiti!
O Ti, Koji prima pokajanje i prata hrave postupke,
dolazi Ti Tvoja estita ropkinja.
Bila je majka vjernica i supruga posluna,
voljela je dareljivost i poastiti druge,
hadi Almasa hanuma, supruga hadi Abdulaha Skake.
A ono to je u Tebe, Milostivog, bolje je i trajnije.
amil je u Kuranu uio denetske bae:
Da njezin tarih i kabur budu u Rewtu.
Tarih preseljenja hadi Abdulaha Skake31

30
31
Hadi Almasa Skaka (19271986), supruga hadi Abdulaha Skake. Na njezinu nianu
nalazi se i prijevod tariha.
Hadi Abdulah Skaka (19141998) nadivio je hafiza amila Silajdia. Hafiz amil
mu je ranije, za ivota hadi Abdulaha, napisao tarih, to je naglasio rijeima: amil
ne zna (tarih) datum smrti, osim onima koji su umrli, i ne zna niko od ljudi ko umire
a ko ostaje. Zbog toga na kraju tariha nije ponudio ajet, salavat, dovu ili rije koja bi
ebded-hesabom iznosila datum preseljenja hadi Abdulaha Skake. Hadi hafiz amil
ef. Silajdi umro je 28. aprila 1997. godine, a hadi Abdulah Skaka 1418/1998. godine.
Na njegovu nianu, uz tarih na arapskom, uklesan je i prijevod na bosanskom. (Vidjeti:
Ismet Kasumagi, ovjek po kome se prepoznavala Ba-arija /Merhum hadi Abdulah
Skaka/, Preporod, 4/630, 15. februar 1998, Sarajevo, str. 28)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 219
219
10.1.2013 13:07:38
Mensur Malki
On je ivi i Vjeiti!
O ti, to trai sevab, stani da se sastane s ovim
kabur-sahibijom, hadi Abdulahom Skakom!
Jesil i ti, poput njega, onaj to dijeli,
to je istinski bogobojazan, onaj to silno eli dobro,
to ono najljepe smatra istinitim?
Volio je da ugosti, da istinu podri,
bio je pomaga potrebnima
kada im se stisne u grudima.
Naslijedio je od oca i djedova zanate:
lijeenje putanjem krvi, suneenje i brijanje.
amil ne zna (tarih) datum smrti,
osim onima koji su ve mrtvi,
i ne zna niko od ljudi ko umire a ko ostaje.
O Milostivi, daj nam nur u grobovima naim
i pomozi nam da se drimo najvre veze (islama).
I promijeni nam, ja Rabbi, kuu u bolju od kue nae,
a onaj svijet doista je bolji
za one koji se budu Allaha bojali.
220
anali 12.indb 220
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:38

Tarih preseljenja hadi Ahmeda-Ediba Foe32
Merhum hadi Ahmed-Edib Foo, sin Vejsilagin,

doao je traei Tvoju blizinu, o Ti Koji se odaziva.
Priznajui da je grijeio, traei oprost od svog Rabba,
nada se susretu s Tobom, srcem odanim.
Nadamo se od posjetioca da njegovoj dui Fatihu proui,
jer svi smo mi potrebni velikog Boijeg rahmeta.
Tarih Behdeti Foo33

O ti koji posjeuje grobove ove,
zamoli, od Boije dobrote, milost za due njihove.
32
33
Hadi Ahmed-Edib Foo (19232010), sin Vejsilov, iz Sarajeva. Bio je zlatar (kujundija) i dematlija Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu. Hafiz amil mu je ranije (12.
aprila 1990), za ivota hadi Ahmed-Ediba, napisao tarih. Zbog toga na kraju tariha nije
ponudio ajet, salavat, dovu ili rije koja bi ebded-hesabom iznosila datum preseljenja
hadije Ahmeda-Ediba. Hadi hafiz amil ef. Silajdi umro je 28. aprila 1997. godine,
a hadi Ahmed-Edib Foo 19. oktobra 2010. godine (11. zul-kadeta 1431. h. g.). Njegov
kabur nalazi se na mezarju Bare.
Behdeta Foo, kerka Sejde i hadi Ademage Nani iz Sarajeva, supruga hadi AhmedaEdiba Foe. S obzirom na to da je ovaj tarih hfz. amil Silajdi pisao za njezina ivota
(12. aprila 1990), na kraju tariha nije ponudio ajet, salavat, dovu ili rije koja bi ebdedhesabom iznosila datum njezina preseljenja. Behdet-hanuma ivi u Sarajevu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 221
221
10.1.2013 13:07:38
Mensur Malki
I tebi je, ovjee, rok za ivot odreen,
pa ne prolazi ovaj kabur Foo Behdete,
njezina e se dua obradovati hajr-dovi tvojoj.
Ona je kerka hadi Ademage Nania i majke Sejde,
svima njima, i onome ko nam hajr-dovu ini,
podari, Boe, Dennet.
3. Kuran kao predtekst Silajdievih tariha
Naini citiranja Kurana u tarihima
Preuzimanje ili navoenje kuranskih ajeta, ali i hadisa Boijeg poslanika Muhammeda, a. s., stilska je figura koja se naziva iktibas (el-iqtibs).
Kuranski ajeti ili hadisi mogu se preuzimati djelimino ili u potpunosti, s tim
da se uvijek preporuuje isticanje umetnutog teksta, ukoliko je to mogue.34
Takoer, na kuranske ajete moe se ukazati aluzijom i metaforom.
Hafiz amil Silajdi na vie mjesta nastoji ostvariti potpuni iktibas,
odnosno doslovno i potpuno preuzimanje kuranskih ajeta. Takvi su, naprimjer, tarih o izgradnji damije u Semizovcu, tarih preseljenja hadi hafiza
Ibrahima Trebinjca, tarih preseljenja Mustafe Mehia, tarih preseljenja hadi
hafiza Sinanudina Sokolovia i tarih preseljenja Ajkune Kadri, majke hadi
Hamida ef.
Svakako su brojniji tarihi u kojima je preuzimanje ajeta djelimino. U tim
primjerima istie se jedinstvena sposobnost hafiza amila Silajdia da dio
kuranskog ajeta na lahak, prirodan i prikladan nain umetne u ostatak tariha.
Ponekad taj dio sainjava dio bejta, odnosno polustih (mir). To Silajdievo majstorstvo posebno je istaknuto u dijelu tariha o 450. godinjici i obnovi
Begove damije.35 Svakako treba napomenuti kako je djelimino preuzimanje
ajeta posebno istaknuto u tarihu preseljenja Muse Kjazima Hadimejlia,
tarihu preseljenja Kasima ef. Dobrae, tarihu preseljenja hadi Mahmuda
Alihode, tarihu preseljenja Naze Silajdi (autorove majke), tarihu izgradnje
damije u Kiseljaku i drugima.
Treba kazati kako Silajdi, kao vrstan autor tariha, uspijeva u jednom
tarihu primijeniti nekoliko naina iktibasa, potpuno, djelimino i metaforiki.
Takav je primjer tariha preseljenja hadi hafiza Sinanudina Sokolovia. Na
primjeru ovog tariha hafiz Silajdi, vrsni poznavalac rijei i poruke Kurana,
unosi i na harmonian nain uvezuje nekoliko ajeta, odnosno dijelova ajeta iz
34
35
222
anali 12.indb 222
Jusuf Rami, Obzorja arapsko-islamske knjievnosti, El-Kalem, Sarajevo, 1999, str. 49.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:38

sura El-add, En-Nem, En-Nzit i El-Lejl. Ovaj se tarih tako ini mozaikom kuranskih smjernica koje kazuju o prolaznosti ovog svijeta, Sudnjem
danu i milosti Gospodara, Koji Svoju dobrotu iskazuje vjernicima i na dunjaluku i na ahiretu. Postoji jo velik broj tariha u kojima se jasno aludira na
kuranski tekst ili se, pak, kuranske poruke prenose u metaforinom smislu.
Hafiz amil Silajdi koristi se i metodom ponavljanja istih ajeta u
razliitim tarihima. To je u knjievnosti poznato kao ponavljanje ili tekrar
(et-tekrr). Ovo stilsko ponavljanje ima svoju vrijednost, jer javljanjem u
razliitim kontekstima, odnosno u ovom sluaju razliitim tarihima, pokazuju
svoju viefunkcionalnost isti tekst, ajet, na razliite naine obogauje razliite tarihe. Naravno, ponavljanje ili tekrar moe biti potpuno ili djelimino,
odnosno, ponavljanje cijelih ajeta ili samo pojedinih rijei ili reenica.36 Potpuni tekrar deava se, naprimjer, u tarihu o izgradnji damije u Semizovcu i
tarihu preseljenja Mustafe Mehia. Zanimljivo je kako hafiz amil Silajdi
upotrebljava kuranski ajet iz sure El-Kalem da bi oznaio posebno svojstvo
blagoslovljenog prostora damije u prvom sluaju, a u drugom primjeru, istim
kuranskim ajetom autor nastoji iskazati visoke moralne kvalitete merhuma,
te ga istovremeno predstaviti uzorom za dolazee generacije koje e sluati o
merhumu i itati tarih posveen njemu.
Sve navedeno nedvojbeno dokazuje da je hafiz amil Silajdi na poseban nain, a u skladu s muslimanskom knjievno-umjetnikom tradicijom
na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, napisao velik broj tariha izuzetno
visoke umjetnike i estetike vrijednosti to ga svakako ini jednim od najboljih predstavnika ovog anra u 20. stoljeu.
Silajdievi tarihi jedinstven spoj kuranske semantike i poetskog
izriaja
Povezanost Kurana i tariha itekako je naglaena jo od ranog razvoja
ove knjievno-umjetnike forme. Tako hronogrami stapaju pjesniku viziju s
dokumentaristikim nastojanjem da se ostavi trajan zapis o vremenu, odnosno
odreenom znaajnom i znakovitom dogaaju u vremenu autora. Kako se
tarih, kao to smo vidjeli, esto ispisuje povodom smrti velikih i malih ljudi,
onda je neizbjeno promiljanje autora o ovom i buduem svijetu. Najprikladniji govor o umrlom i najvea nada za njegov budui svijet svakako je Rije
Boija, Kuran. S druge strane, nisu svi autori tariha bili previe revni da upotrebljavaju kuranske ajete, ak ni u spomenutim okolnostima preseljenja na
drugi svijet, iako je to preutno nalagala norma divanske knjievnosti u kojoj
36
Jusuf Rami, Obzorja..., op. cit., str. 51.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 223
223
10.1.2013 13:07:39
Mensur Malki
je nastala forma tariha.37 Ustvari, upotreba Kurana u tarihu na neki od navedenih naina, pomalo zaudno, vie kazuje o autoru tariha negoli o predmetu
njegova pjesnikog zanimanja. U tom smislu, otkriva se jo jedna nijansa
vezanosti hafiza amila Silajdia za Kuran, i to u pjesnikom, umjetnikom
smislu. Uronjenost hafiza amila Silajdia u univerzum Kurana i njegova
predanost porukama Rijei Boije svakako se ogleda u intenzitetu koritenja
ajeta i njihovu izvanredno uspjelom usklaivanju s poezijom ispisanom u
tarihima. Svakako treba kazati da u cjelokupnoj orijentalno-islamskoj knjievnosti, a bonjaka knjievnost na arapskom dio je tog korpusa, Kuran
predstavlja centralni tekst koji pjesnici nastoje ugraditi u svoja djela.38 To se
razumijeva kao posebna intertekstualnost muslimanske tradicije kojom se
uvijek nastoji u autorovo djelo, koje pripada sferi relativnog, ugraditi beskonanu Boiju rije i poruku Kuran. U primjeru tariha, to je dodatna elja ili
enja da se ostavi to dublji trag o svome vremenu i postojanju.
Temeljitom analizom Silajdievih tariha, kako objavljenih tako i novih,
do sada neotkrivenih javnosti, utvrdili smo da se svaki tarih vee za kuranski
tekst, direktno, djelimino, ili, pak, indirektno, metaforiki i aluzivno. Ukoliko bismo analizirali leksiku strukturu Silajdievih tariha, lahko bismo doli
do zakljuka da je autorov pjesniki izriaj ispunjen kuranskim rijeima,
sintagmama, porukama i reenicama. Gotovo svaki stih u tarihima hafiza.
amila Silajdia ukazuje na kuranske poruke. Ideja prema kojoj se poezija
uestalo ukraava kuranskim mislima (efkr) bila je rairena u islamskoj
poeziji jo od najranijih dana.39 Na primjeru tariha izgradnje damije u Kiseljaku vidimo kako autor uspjeno ugrauje u tekst tariha nekoliko kuranskih
ajeta metodom djeliminog iktibasa kada govori o dranju za Allahovo
ue, davanju imetka i ivota na Allahovu putu, slijeenju potomaka u
imanu. Osim toga, Silajdi navodi brojne kuranske rijei i sintagme, koje
na poseban nain jo jae veu Kuran i tarih. Takve su rijei potpomaganje
u dobru, ugovor s Allahom, istinitog Poslanika, sretnici i tako dalje.
Naravno, i drugi tarihi proeti su kuranskom leksikom, poput ihsana, rahmeta, Boijeg zadovoljstva, Allahovih Lijepih imena, denetskih rijeka, imena
meleka, oprosta magfireta, ali i velike nagrade i tako redom. tavie,
odreenim sintagmama autor upuuje na kuranska kazivanja kao o onome
ovjeku iz sure J-Sn koji se pitao o oivljavanju truhlih kostiju.40 Posebnost
Silajdieva pjesnikog teksta (tariha) jeste ta da se on na izuzetno skladan
37
38
39
40
224
anali 12.indb 224
O tarihu u divanskoj knjievnosti vidjeti: Fehim Nametak, Divanska poezija XVI i XVII
stoljea, Institut za knjievnost, Sarajevo, 1991.
Vidjeti: Jusuf Rami, Arapska stilistika u svjetlu Kurana i hadisa Allahova Poslanika,
Fakultet islamskih nauka i El-Kalem, Sarajevo, 2004.
Vidjeti: Jusuf Rami, Obzorja..., op. cit., str. 5455.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:39

i harmonian nain vee za kuranske ajete, bilo da su oni navedeni u tekstu
djelimino, potpuno ili metaforiki. To se ne ogleda samo na polju forme
tariha, nego, jo oitije, na polju sadraja.
Zbog izrazite frekventnosti kuranske leksike u Silajdievim tarihima,
moemo kazati da, ustvari, ajeti predstavljaju sadrajnu osnovu na kojoj izrastaju tarihi. Kuran je, dakle, i u knjievno-umjetnikom radu hafiza amila
Silajdia imao neprikosnoveno prvenstvo. Njegova ivotna posveenost
Kuranu, osim hifza, tahfiza, kiraeta i tedvida, sjajno se ogleda i u njegovu
pjesnikom talentu pisanja tariha. Stoga, u analizi ivota, djela i doprinosa
kuranskim znanostima ovog istaknutog alima svakako se ne smije zanemariti
niti ovaj dio njegova stvaralatva kojim je nastavljena tradicija bonjakih
autora da uspjeno ispisuju knjievna djela na orijentalnim jezicima jo od
doba Osmanlija.
Summary
Chronograms by amil Silajdi
The author analyses themes and stylistic features of the Arabic chronograms composed by hafiz amil-effendi Silajdi (1916-1997). While
presenting both published and unpublished chronograms, he analyzes their
intertextual links with the Quranic text. Silajdi served as a teacher at
Gazi Husrev-beg Madrasa and the prayer leader and Friday preacher at Gazi
Husrev-beg Mosque. As a result, he left a strong imprint on the social and
education life of Bosnias Islamic Community. Apart from his contribution to
the art of Quran recitation, he also left a valuable literary work in the form
of chronograms (tarih) and is considered one of the last men who cultivated
this form of writing in Bosnia.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 225
225
10.1.2013 13:07:40
anali 12.indb 226
10.1.2013 13:07:40
enita Haveri
821.163.4(497.6).09-1 Mostarac F.
811.222.1.09 Mostarac F.
811.222.1'373
ARABIZMI I TURCIZMI U DJELU BULBULISTAN

FEVZIJE MOSTARCA
Saetak
Teite je ovog rada na analizi strane leksike, odnosno arabizama i turcizama, u
djelu Bulbulistan, koje je u 18. stoljeu napisao Fevzija Mostarac ugledajui se na
djela slavnih perzijskih klasika, i to u prvom redu na Sadijev ulistan i Damijev
Beharistan.
Djelo Bulbulistan obiluje arapskim reenicama, sintagmama, rijeima, a u odreenom broju primjera vidljiv je i utjecaj arapske gramatike na jezik Bulbulistana.
Najvei broj arapskih reenica u tekstu Bulbulistana odnosi se na citate iz Sakralnog
teksta. Naime, zastupljen je jedan broj ajeta iz Kurana i vei broj hadisa Muhammeda, a. s., koji se prvenstveno navode radi potkrepljivanja prethodnog sadraja, ali, u
nekim sluajevima, i da bi samo upotpunili reenicu.
Poznato je da je Fevzija osim perzijskog jezika dobro poznavao i turski, pa nas
stoga ne udi njegovo navoenje jedne cijele pjesme na turskom osmanskom jeziku u
Bulbulistanu. U nekim primjerima Bulbulistana vidljiv je i utjecaj gramatike turskog
jezika, to se prvenstveno oituje na morfolokom planu.
Kljune rijei: strana leksika, arabizmi, turcizmi, Bulbulistan, Fevzija

Mostarac
1. Uvod
1.1. Knjievno stvaralatvo Bonjaka na perzijskom jeziku
Tokom petstogodinje vladavine Otomanske imperije u Bosni i Hercegovini izuavala su se sva tri orijentalna jezika, i to turski, prije svega kao
slubeni jezik i jezik administracije, arapski, prvenstveno kao jezik znanosti,
i perzijski jezik kao jezik knjievnosti, posebno poezije. Stoga je razumljivo
da su se bosanskohercegovaki pisci ugledali na istaknute pisce i pjesnike
arapske, turske i perzijske literature, te da su iza sebe ostavili mnoga djela na
ovim orijentalnim jezicima. Do sada je registrirano vie od 200 pisaca iz naih
krajeva koji su pisali na orijentalnim jezicima. Veoma je teko podijeliti pisce
prema jezicima na kojima su stvarali, jer je u to vrijeme bila uobiajena pojava da pisac pie najmanje na dva, a vrlo esto i na sva tri orijentalna jezika.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 227
227
10.1.2013 13:07:40
enita Haveri
Moe se rei da knjievnost u Bosni i Hercegovini na perzijskom jeziku,
koja se poinje razvijati od 15. stoljea, dakle u vrijeme kada je klasina
perzijska knjievnost dosegnula svoj vrhunac, kvantitativno ne dostie knjievnost na druga dva orijentalna jezika, turskom i arapskom, mada u pogledu
sadrine i utjecaja perzijske kulture i knjievne tradicije ne zaostaje za njima.
Po tekijama, na dervikim skupovima, u damijama i medresama itala su se
i tumaila djela velikih iranskih klasika mistike orijentacije, a posebno veliko mistiko djelo Rumijeva Mesnevija1, potom Sadijevi ulistan i Bustan2,
Hafizov Divan gazela3, Damijev Beharistan4i druga djela, to je dovelo do
toga da su poklonici sufijske poezije poeli oponaati svoje uzore i pisati djela
na orijentalnim jezicima u kojima su iznosili svoje poglede i uenja (Daka,
1978: 591). Ovdje se treba dodati i djelo Pendi Attr koje je bilo udbenik
iz islamskoga ahlaka u medresama u periodu prije dolaska Austro-Ugarske i
koje je uz Mesneviju bilo najvie tumaeno djelo na ovim prostorima. Djelo
Pendi Attr, prije svega, tumailo se na kunim naunim predavanjima, to je
sluaj i s ostalim navedenim djelima perzijske knjievnosti.
Najistaknutiji pjesnici za koje se zna da su pisali poeziju i na perzijskom
jeziku jesu Mahmud-paa Adni, Dervi-paa Bajezidagi i Ahmed Bonjak
Talib. Osim njih, postoji odreen broj pjesnika za koje se navodi da su pjevali
na perzijskom jeziku, ali do danas su pronaeni samo fragmentarni dijelovi
njihova pjesnikog opusa, razasuta po pjesnikim zbirkama. Meu najpozna1
228
anali 12.indb 228
Delaluddin Rumi Mevlana roen je 1207. godine na istoku Irana, u gradu Belhu.
Njegovo najpoznatije djelo, koje mu je osiguralo posebno mjesto u perzijskoj knjievnosti, jeste Mesnevija, odnosno Masnaw-ye Mnaw (Duhovna mesnevija). Spjev se
sastoji od est knjiga s oko 27.000 stihova. Opisujui Mesneviju, mnogi je nazivaju
enciklopedijom sufizma, Biblijom sufizma, ili ak i Kuranom na perzijskom jeziku
(Daka, 1997: 324).
U perzijskoj knjievnosti Sadi irazi (13. st.) i njegov ulistan (Ruinjak) postali su
uzor i ideal mnogim sljedbenicima njegove kole, koji su teili da oponaanjem postignu
barem priblinu kvalitetu koju ima i njihov uzor. Ovo djelo spada u vrstu didaktike
literature poznate pod nazivom pand ili andarz, a sastoji se od anegdota napisanih
rimovanom prozom s etikim opservacijama i zakljucima u stihu. Sadijevo knjievno
stvaralatvo na najbolji nain oslikava veliinu klasine perzijske knjievnosti. Osim
spomenutog proznog djela ulistan, iza sebe je ostavio i djelo Bustan (Vonjak) pisano u
stihu.
Hafiz (14. st.) spada u red najveih klasinih perzijskih pjesnika ili, kako se obino veli,
on je najsjajnija zvijezda meu sedam zvijezda koje sijaju na nebu klasine perzijske
poezije, a u koje spadaju: Firdusi, Enveri, Nizami, Rumi, Sadi, Hafiz i Dami (Daka,
1997: 397).
Mevlana Nuruddin Abdurrahman Dami (15. st.) posljednji je veliki perzijski pjesnik
koji je pisao u stilu klasine tradicije Sadija, Nizamija i Hafiza. Napisao je mnoga djela
o teologiji, misticizmu, epistolografiji, literaturi i muzici. Osim spomenutog Beharistana
(Proljetna baa), njegovo znaajno djelo je Nafahtul Uns (Dahovi bliskosti), koje je,
ustvari, bibliografski rjenik sufija.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:40
Arabizmi i turcizmi u djelu Bulbulistan Fevzije Mostarca

tije spadaju: Hasan Zijai Mostarac, Tevekkuli Dede Sarajlija, ejh Husejn
Lamekani, Zekerija Sukkeri, Muhamed Sarajlija Nerkesi, Ahmed-paa Dervipai Sabuhi, Ahmed Rudi Mehaf, Ali Zeki Kimjager, Mustafa Ledunni
Bonjak, Ahmed Jusri, Hadi Mustafa Bonjak Muhlisi, Ahmed Osman ehdi
Hatim Bjelopoljak, Nabi Tuzlak (Tuzlevi) i Mehmed Reid.
Ovdje je vano spomenuti i jednog od najveih komentatora perzijskih
klasika, a to je Ahmed Sudi Bonjak, koji je na turskom jeziku napisao uvene komentare Hafizova Divana, Sadijevih ulistana i Bustana i Rumijeve
Mesnevije. Njegovi nezavisni, samouvjereni i originalni komentari Hafizova
Divana i Sadijeva ulistana prevedeni su na perzijski jezik i naili su na
odlian prijem kod iranskih naunika.
1.2. Fevzija Mostarac
ejh Fevzija Mostarac, prozni pisac i pjesnik na turskom i perzijskom
jeziku, zauzima istaknuto mjesto meu stvaraocima koji su vidno doprinijeli kulturnoj batini Bonjaka na orijentalnim jezicima. Na osnovu elegije
koju je napisao povodom smrti ejha Juje5 iz Mostara 1707. godine moe se
zakljuiti da se rodio u Blagaju izmeu 1670. i 1677. godine. Nie i srednje
obrazovanje stekao je u Bosni, najvjerovatnije u Blagaju i Mostaru, a vie
u Istanbulu. Due vrijeme boravio je u Carigradu, u mevlevijskoj tekiji na
Galati, gdje se upoznao s tesavvufom i dervikim redom mevlevija.6 Nakon
povratka u Mostar, oko 1707. godine, postaje ejh mevlevijske tekije i preuzima katedru za izuavanje Rumijeve Mesnevije, koju je jo krajem 16. stoljea
osnovao Dervi-paa Bajezidagi.7 Fevzija Mostarac umro je u Mostaru oko
1747. godine.
5
Najstariji podatak o Fevzijinu ivotu prua jedna njegova elegija (mersija) povodom
smrti poznatog mostarskog mevlevijskog ejha Mustafe Ejubovia ejha Juje (1651
1707), velikog i poznatog patriote svoga vremena. Po znaaju i bogatstvu svojih djela
ejh Jujo zauzima istaknuto mjesto u nizu bosanskohercegovakih pisaca koji su pisali
na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku. O njegovu ivotu i djelu vidjeti opirnije:
Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost,
Sarajevo, 1973, str. 390410.
Derviki red mevlevija poznat je po svojoj pobonosti, kao i posebnoj odjei, sufijskoj
muzici i dervikom plesu (sama), koji je simbolini izraz krunoga kretanja sfera i unutranji simbol kretanja due, prouzrokovan vibracijama sufijske vatrene ljubavi prema
Bogu (Mostarac, 1973: 37).
Na najvei pjesnik u osmansko-turskoj knjievnosti krajem 16. stoljea bio je Mostarac
Dervi-paa Bajezidagi. Dragocjene podatke o njegovu pjesnikom stvaralatvu daje
upravo Fevzija u svom Bulbulistanu, gdje navodi da je Dervi-paa, osim Divana na
turskom, napisao i kompletan Divan na perzijskom jeziku, te paralelu (naziru) Rumijevoj
Mesneviji, od koje je nakon dva toma odustao. O njegovu ivotu i knjievnom stvaralatvu vidjeti opirnije: Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim
jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 116129.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 229
229
10.1.2013 13:07:41
enita Haveri
Naalost, raspolaemo s veoma malim brojem podataka koji govore o
knjievnom djelu Fevzije Mostarca. Orijentalisti poput Safvet-bega Baagia8, Mehmeda Handia9, Hazima abanovia10, Milivoja Malia11, te u
novije vrijeme Sedada Dizdarevia12 bavili su se Fevzijinim stvaralatvom, ali
su se uglavnom zadravali na njegovu Bulbulistanu, dok je ostali dio njegova
knjievnog stvaralatva ostao nedovoljno istraen.
Dragocjeni podaci o Fevzijinu ivotu nalaze se u poslanici njegova mlaeg savremenika Zejnil-bega engia, koji je pisao pod pseudonimom Kudsi.
Pjesnik Kudsi u svojoj poslanici podsjea na Fevziju sljedeim stihovima:
A ta je s papagajem, tono sipa napjeve, naime sa Fevzijom? Je li mu
se dopanulo podneblje i voda toga mjesta (Mostara) tono srce privlai?
Izlazi li iz buhurdanluka (kandila) njegova aha gorui dim? S uzdahom
spominje li ime Stambula i Galate?
Da ue perzijski slatki jezik dolazi li mnogo svijeta u sobu starca srebrenog obraza?
Kad kazuje sadraj i istie vrijednost (djela), slui li na ponos drutvu
prijatelja njegovo predavanje?
Ili ne pogoduje vrijeme onome koji je uzeo sebi za zadau istinu govoriti,
pa se povukao u se Udara li jo zag prijekora na stvorove ovoga svijeta?
Ili je odabrao razoaranje, pa trai azil (daleko od svijeta)? Spominje
li razgovor, prijateljstvo i iskrenost starih drugova? (Baagi, 2007: 343).
Pronaeno je dvadesetak Fevzijinih pjesama na turskom jeziku, i to
tri hronograma povodom pobjede Bonjaka nad austrijskom vojskom kod
9
10
11
12
230
anali 12.indb 230
Safvet-beg Baagi prvi je kod nas pisao o Fevziji i njegovu stvaralatvu u svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Preporod,
Sarajevo, 2007, str. 342346.
9 Mehmed Handi, Knjievni rad Bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1934,
str. 6465.
Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost,
Sarajevo, 1973, str. 449452.
Milivoje Mali je o Fevziji Mostarcu napisao doktorsku disertaciju Bulbulistan du
Shakh Fewzi de Mostar, koju je 1935. godine odbranio u Parizu. Naime, on je preveo
Bulbulistan na francuski jezik i uz prijevod napisao studiju o ivotu i knjievnom djelu
Fevzije Mostarca.
Sedad Dizdarevi je u svojoj magistarskoj radnji, koju je odbranio u Iranu, na sadrajnom i strukturalnom planu povukao paralelu izmeu Sadijeva ulistana i Fevzijina
Bulbulistana, a njegova je magistarska radnja objavljena pod naslovom Az Golestn-e
Sad t Bolbolestn-a Fawz (Od Sadijevog ulistana do Fevzijevog Bulbulistana),
Entert-e beynolmelal-ye al-Hod, Tehrn, 1384/2006.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:41

Banje Luke 1737. godine13; etiri gazela14, jedna arkija15, jedna rubaija
(etverostih)16, jedna elegija povodom smrti ejha Juje iz Mostara 1707.
godine, jedna munadat-pjesma (hvalospjev, odnosno molitva Bogu) i devet
pobonih pjesama (ilahija)17.
Fevzijini gazeli nastali su u prvoj fazi njegova literarnog stvaranja kada
gnostika jo nije bila potpuno zahvatila njegov duh i stvaralatvo. Tako
Demal ehaji za Fevzijine gazele kae da predstavljaju odjeke pjesnikova mladalakog zanosa i oslikavaju njegovu novu i svjeu ljubav (ehaji,
1998: 401). U njegovim kasnijim pjesmama dominira sufijska tematika, to je
naroito vidljivo u njegovoj elegiji napisanoj povodom smrti ejha Juje 1707.
godine i ilahijama koje odraavaju vjerski zanos pjesnika.
ejh Fevzija bio je istinski sufija, to jasno pokazuje i svojim djelom i
nainom ivota. Njegovo cjelokupno knjievno stvaralatvo nosi jak peat
uenja Delaluddina Rumija i njegova dervikog reda mevlevija, koji je imao
znatnog udjela u njegovanju i irenju perzijskog jezika i perzijske sufijske
knjievnosti kod nas.
1.3. Bulbulistan
Djelo koje je Fevziji Mostarcu donijelo slavu i po kome se prouo jeste
Bulbulistan, u prijevodu Perivoj slavuja, koje je napisao ugledajui se na
djela slavnih perzijskih klasika i to u prvom redu na Sadijev ulistan i Damijev Beharistan. To je jedino cjelovito prozno djelo na perzijskom jeziku
u ovome podneblju i predstavlja peat knjievnog stvaralatva Bonjaka na
perzijskom jeziku.18
13
14
15
16
17
18
Sam Fevzija je uestvovao u poznatoj Bici pod Banjom Lukom 4. augusta 1737. godine,
u kojoj su Bosanci do nogu potukli austrijsku vojsku. Iz njegovih hronograma posveenih
ovoj bici vidi se da je Fevzija smatrao ovu pobjedu izuzetno velikom i vanom (Mostarac,
1973: 8).
Gazel je najea forma lirske poezije. Sadri od pet do dvanaest stihova koji imaju istu
rimu. U prvom stihu zvanom matla oba se polustiha jednako rimuju. Posljednji stih ili
makta sadri pseudonim pjesnika. Perzijski pjesnici doveli su formu gazela do savrenstva. Oni su pjevali o raznim sufijskim temama, kao to su ljubav i vino, rua i slavuj,
ljepota i mladost i druge.
arkija (arqiyya) je vrsta gazela koji ima drugaiju rimu, a sadri 6 do 8 stihova. U
zavrnom stihu obino se ne navodi ime pjesnika. arkije su se pjevale uz pratnju muzike.
Rubaija (etverostih) je pjesma od etiri stiha koja ima epigramatski karakter i rimu /a
a b a/, rjee /a a a a/. Ova poetska forma traila je savrenstvo forme, konciznost misli i
jasnou. Perzijski pjesnik Omer Hajam najpoznatiji je pisac rubaija.
O ivotu i djelu Fevzije Mostarca vidjeti opirnije: Fevzi Mostarac, Bulbulistan, prijevod,
uvod, napomene i komentari Demal ehaji, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 734.
Osim Bulbulistana, koji zadovoljava sve strukturalne i sadrajne karakteristike jednog
djela, ovdje se treba spomenuti i jedna Poslanica na perzijskom jeziku, iako se ona ne
moe smatrati cjelovitim djelom s obzirom na to da je rije o jednom traktatu napisanom
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 231
231
10.1.2013 13:07:41
enita Haveri
Za ovo djelo zna se da je zavreno 1739. godine u Mostaru, a ono predstavlja odraz drutvenih i politikih prilika koje su vladale u Bosni poetkom
osamnaestog stoljea, te utjecaja tursko-islamske civilizacije. Fevzija je bio
odgajan prema utvrenim pravilima i principima mevlevijskog dervikog
reda, tako da u Bulbulistanu izlae svoj gnostiki pogled na svijet. Naime,
odluio je napisati djelo u kojem e predoiti ljudima pravu sutinu ovosvjetskog ivota, s ciljem da ljude, koji su ogrezli u grijehu, opomene i vrati
ih u krilo Boijeg zadovoljstva (Mostarac, 1973: 16).
Bulbulistan je klasina istonjaka forma didaktike proze bogato proete
stihovima, u kojima dominira poruka, iji je osnovni zadatak da poui i zabavi. Stihovi, ustvari, predstavljaju osnovnu poruku autorova izlaganja. Prozni
tekst smjenjuje se s gazelima, rubaijama i poetskim fragmentima. Ovakva
forma djela, prozne prie bogato ilustrirane stihovima, poznata je i u arapskoj
knjievnosti, koja, opet, vue korijene preko pahlevi jezika iz sanskritske
knjievnosti (Durakovi, 2005: 93). Stoga nije nikakvo udo to nas forma
Bulbulistana podsjea na Hiljadu i jednu no, najpoznatije djelo ove vrste
knjievnosti.
U ovom radu Fevzijin Bulbulistan posluit e mi kao model na kojem u
pokuati pokazati u kojoj je mjeri prisutna strana leksika, odnosno arabizmi
i turcizmi.
2. Leksika stranog porijekla u perzijskom jeziku
Posuivanje u jeziku uope, kao i u jeziku pisaca posebno, jedna je od
opejezikih zakonitosti, a kao inovacija koja se tie kategorije pojedinanog
jezikog ostvarenja zahvata i fonetiku i morfologiju, kao i sintaksu, a naroito
leksiku (Stanoji, 1976: 74). U uem smislu, posuenice su samo leksiki
elementi koji potjeu iz stranih jezika. Primarni razlog posuivanja u jeziku
jeste nunost da se ispune leksike praznine, tzv. lakune. Sve su posuenice,
barem u prvo doba svoga ivota u novom jezinom mediju, afektivno obojene. S vremenom se afektivnost nekih rijei dugom upotrebom istroi, pa tako
nekad snane rijei postaju stilistiki neutralne. Stoga proces posuivanja
nikad ne prestaje (Muljai, 1970: 160161).
na 6 folija. Naime, rije je o Poslanici ejha Abdullaha ef. Bonjaka, koju je 1034. god.
po Hidri napisao na perzijskom jeziku, a iji je naslov Serr-e yaqn f qoulihi Tal:
Wabud Rabbake att yatiyak al-yaqn. (Tajna jamanoga uvjerenja (yaqna) protumaena rijeima Uzvienog: Robuj Gospodaru svome sve dok ti jamano uvjerenje (yaqn)
nadoe). Vie o spomenutoj Poslanici vidjeti: Mubina Moker, Tajna jekina u svjetlu
gnostikoga nauka ejha Bonjaka, u: Prilozi za orijentalnu filologiju, broj 60, Sarajevo,
2011, str. 209220.
232
anali 12.indb 232
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:41

Osim opeg leksemskog fonda, u perzijski su jezik ule brojne posuenice iz tuih jezika.19 Naime, osvajaki ratovi, politiki utjecaji, trgovake i
kulturne veze s drugim zemljama unijele su u leksiki fond perzijskog jezika
brojne posuenice i tuice. Tako su u perzijski jezik dole mnoge rijei s
najrazliitijih strana i iz najstarijih jezika, koje su se prilagodile perzijskom
jeziku i stilu. Kad neka nova rije ue u perzijski jezik, ona postaje podlona
gramatikim i fonetskim pravilima tog jezika. Naime, fonetiki posve prilagoene rijei posljedica su duge evolucije oblika i zvuka za vrijeme migracije (Anto, 1974: 89). Isto tako, mnoge su perzijske rijei usljed brojnih
politikih, drutvenih i kulturnih veza s drugim zemljama ule u druge jezike,
kao to su arapski, turski, engleski, francuski, bosanski i drugi jezici svijeta.20
Takve posuenice, koje su ule u dani jezik, koje su se pokorile njegovim
unutranjim zakonima, ne kode jeziku, nego ga obogauju (Simenon/II,
1969: 113). One se vie i ne osjeaju kao tue rijei, budui da za njih i ne
postoji adekvatna zamjena. Nasuprot posuenicama, tuica je neprihvaena
posuena rije, tj. posuena rije koja se jasno istie kao inozemna (...) Najizrazitija skupina tuica su one koje se i piu po pravopisu jezika iz kojega su
uzete (Simeon/II, 1969: 641642).
Fevzija je u Bulbulistanu, takoer, koristio leksiku stranog porijekla, a
budui da su se posuenice integrirale u sam perzijski jezik, panja u ovom
radu fokusirana je samo na upotrebu tuica, konkretno na upotrebu arabizama
i turcizama.
2.1. Utjecaj arapskog jezika na perzijski jezik
Perzijski je jezik doivio mnoge promjene tokom svoje historije, a najvea promjena desila se u periodu od 7. do 9. stoljea. Naime, poslije pobjede
Arapa nad Irancima, Bitkom kod Nahavenda, sredinom 7. stoljea, Arapi
su osvojili podruje Irana i zajedno sa sobom donijeli islam i arapski jezik.
Dotadanji zvanini jezik u Iranu, pahlevi sasani21, postepeno biva potisnut iz
zvanine upotrebe, a administrativni jezik i jezik nauke i knjievnosti postaje
arapski jezik. Islamizirani Iranci poeli su pisati na arapskom jeziku i koristiti
19
20
21
Vie o stranim rijeima u perzijskom jeziku vidjeti knjigu autora Mirsalma (1382/2003)
Az we-ye bgne t we-ye frs, Entert-e Bz, Tehrn.
Vie o perzijskim rijeima u stranim jezicima vidjeti knjigu autora Soltnya (1994)
Wegn-e frs dar zabnh-ye orpy, w-ye nr, Tehrn
Srednjoperzijski jezik zvao se pahlevi jezikom i bio je u upotrebi od 3. stoljea p. n. e. do
8. stoljea n. e. Postojale su dvije varijante ovog jezika, a to su pahlevi ekani (paranski
pahlevi jezik) i pahlevi sasani (sasanidski pahlevi jezik). Pismo je bilo aramejsko, to
znai semitskog porijekla, i zvalo se pahlevi pismo. U srednjojezikoj epohi, osim pahlevi
jezika, bili su aktuelni i sljedei jezici: sogdijski, harezmijski, skitski (sakski) i baktrijski
jezik. O razvoju perzijskog jezika kroz historiju vidjeti: Imamovi, 2001, str. 4766.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 233
233
10.1.2013 13:07:42
enita Haveri
motive i tematiku iz arapske knjievnosti. S pravom se moe rei da je iranska knjievnost poslije dolaska Arapa jedan dui period od sredine sedmog
vijeka do poetka devetog ustvari bila edo arapske knjievnosti (Daka,
1997: 8). Arapski se jezik namee kao lingua franca, ne samo u Iranu, ve i u
ostalim zemljama gdje su ivjeli muslimani. Arapski jezik za Irance nije bio
jezik osvajaa, on je za njih bio jezik svih muslimana, jezik Kurana, jezik
vjere, dok je perzijski bio jezik jednog naroda, Iranaca (Mottahar, 2000:
96). Iako je arapski jezik postao zvanini dravni i knjievni jezik u Iranu, ni
pahlevi jezik nije bio zaboravljen i potpuno odbaen. Naime, narod u Iranu
meusobno se sporazumijevao i drugim iranskim jezicima, pa tako i pahlevi
jezikom, ali sada znatno obogaenim leksikim materijalom iz arapskog jezika. Tako su Iranci u 10. stoljeu vratili u upotrebu svoj maternji pahlevi jezik,
koji nazivaju novoperzijskim, odnosno perzijskim dari jezikom. Presudnu
ulogu za povratak perzijskog jezika imao je pokret obiye22, te stvaranje
nezavisnih perzijskih pokrajina. Za novoperzijski jezik moe se rei da je on,
ustvari, neposredni razvojni nastavak srednjoiranskog pahlevi jezika u koji su
ule mnoge arapske rijei.
Utjecaj arapskog jezika prisutan je na svim nivoima jezikog sistema
novoperzijskog jezika. U ovaj jezik ule su mnoge rijei i izrazi iz arapskog
jezika, a to su u prvom redu nauni, administrativni i vjerski termini, rijei
koje nisu postojale u perzijskom jeziku, zatim kratke i za izgovor jednostavne arapske rijei koje su u perzijskom bile komplicirane. Procjenjuje se da
u savremenom leksikom fondu perzijskog jezika ima ak 40% arabizama
(Jankovi, 1980: 74), to je zaista velik procenat. Mada su poslije Arapa vladali Turci, a zatim Mongoli, utjecaj njihovih jezika, kao i utjecaj ostalih jezika
na perzijski jezik ne moe se ni porediti s utjecajem arapskog jezika.
3. Arabizmi u Bulbulistanu
Djelo Bulbulistan obiluje arapskim reenicama, sintagmama, rijeima,
a u odreenom broju primjera vidljiv je i utjecaj arapske gramatike na jezik
Bulbulistana, o emu se govori u narednim poglavljima.
3.1. Arapska leksika
Upotreba arapske leksike karakteristika je druge etape razvoja perzijske
22
234
anali 12.indb 234
To je bio nacionalni pokret Iranaca za osloboenje od arapske prevlasti. Oni su u poetku

pisali na arapskom, ali ne zato to su ga vie voljeli od perzijskog, nego zato to im je
davao mogunost da se njihov glas bolje uje. Moe se rei da njima pripada najvea
zasluga za oivljavanje stare tradicije i jezika njihovih predaka. Firdusijeva ahnama,
jedno od najveih djela svjetske knjievnosti, nastalo je pod snanim utjecajem ideja
ovoga pokreta (Drki, 2005: 30).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:42

proze, koja poinje sredinom 12. stoljea, a traje do 14. stoljea.23 U mnogim
djelima koja datiraju iz ovog perioda znaajna je upotreba velikog broja arapskih rijei. Najznamenitija djela tog vremena su Kelila i Dimna i Marzbannama, a zasigurno su najpoznatiji Sadijev ulistan i Damijev Beharistan u
kojima je zastupljen velik broj arapskih rijei. S obzirom na to da je Fevzija
bio pod njihovim utjecajem, sasvim je razumljivo da i on upotrebljava arapsku leksiku u znaajnoj mjeri.
U ovom poglavlju obrazloeni su i pojanjeni primjeri na arapskom jeziku
iz Bulbulistana.
Osim velikog broja arapskih rijei, koje se nee posebno navoditi, budui
da ih je zaista velik postotak, Fevzija je upotrebljavao odreen broj arapskih
fraza i reenica, i to uglavnom da bi upotpunio znaenje reenice na perzijskom jeziku.
Ilustracije radi posluit e sljedei primjeri, u kojima je prvo naveden
tekst na perzijskom jeziku, a zatim tekst na arapskom jeziku:
( 48)24 Ako ne vjeruje, pogledaj u njega. (52)25
23
24
25
Mohammadtaq Bahr je u Stilistici (Sabkens), koja se smatra temeljnom literaturom

iz ove oblasti, perzijsku prozu, na osnovu njezinih glavnih jeziko-stilskih karakteristika,
hronoloki podijelio u etiri razvojne etape:
Prva etapa razvoja perzijske proze traje od prve polovine 10. do sredine 12. stoljea, a
proza ovog perioda karakterizira se jednostavnim i jezgrovitim stilom, kratkoom reenica, bez upotrebe stilskih figura i ukrasa, stoga se naziva jednostavnom (nasr-e sde) ili
neukraenom prozom (nasr-e morsal).
Druga etapa razvoja perzijske proze traje od sredine 12. do 14. stoljea, a uoljive
su dvije vrste proze ovog perioda: prva, koja je jo jednostavna proza i naslanja se na
prozu prvog perioda, s tom razlikom to se primjeuje upotreba kuranskih ajeta, hadisa,
arapskih rijei, sinonima, poetskih fragmenata, a zastupljen je i paralelizam, i druga vrsta
proze, koja se naziva rimovana i dotjerana proza (nasr-e mosaa wa fann). Ova proza
odlikuje se upotrebom velikog broja stilskih figura i ukrasa, a zastupljena je i rimovana
proza.
Trea etapa razvoja perzijske proze traje od 14. do 18. stoljea, a proza ovog perioda
pisana je tekim i izvjetaenim stilom, prepunim raznih stilskih figura, te je stoga nazivaju izvjetaenom i kitnjastom (nasr-e masn wa motakallef). Zastupljen je velik broj
rijei arapskog, turskog i mongolskog porijekla, a rimovana proza se toliko koristi da
djela postaju teka i nerazumljiva za itanje.
etvrta etapa razvoja perzijske proze traje od 18. stoljea pa nadalje i poznata je kao
razdoblje knjievne obnove (bzgat-e adab). Autori ovog proznog stila postepeno se
okreu jednostavnom stilu pisanja, potiskujui duge i komplicirane reenice, sinonime,
paralelizme, rimovanu prozu i skloni su upotrebljavanju rijei isto perzijskog porijekla
(Bahr, 1996: 283289).
Svi primjeri na perzijskom jeziku preuzeti su iz kritikog izdanja Bulbulistana, koje je
priredila Esmat Khoeini, Kulturni centar Ambasade IR Iran, Sarajevo, 2011.
Prijevod stihova i proznog teksta na bosanskom jeziku preuzet je iz: Fevzi Mostarac,
Bulbulistan, prijevod, uvod, napomene i komentari: Demal ehaji, Svjetlost, Sarajevo,
1973.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 235
235
10.1.2013 13:07:43
enita Haveri

.

(48).
Ree: Istinu si rekao. Vjerujem i svjedoim da nema Boga osim Allaha
i da je Muhammed njegov rob i poslanik. Zatim ree: Sada sam se uvjerio da
ste na pravom putu i da je istina s Vama. (5253)
( 48) Vjerovjesnik

(Muhammed) rekao je:uvajte se otroumnosti vjernika, jer on gleda
Boanskim svjetlom. (52)

( 53) Starac poe da plae i da se kaje govorei: Nema
Boga osim Allaha. Muhammed je Boiji poslanik. (56)
( 66) Tebe nazivaju sjenom Uzvienog! (64)

...
.( 110) ...i peatom na kojem je
napisano: On upuuje na pravi put onoga koga hoe. Iznad toga bilo je
napisano to to ukazuje na sjedinjenje: Bojte se dana kada ete se vratiti
Bogu. (91)
Karakteristika sljedeih reenica jeste da poinju tekstom na arapskom
jeziku, a zatim slijedi tekst na perzijskom jeziku:
( 39) Neka je
...
Njegova uzvienost i Njegovo bie daleko od svega to je nisko i prezreno.
Njemu hiljade mojih pjesama... (46)
. ... (49) ..., a u potaji svoga srca
izvjesili su svjetiljku Boije milosti. (53)
U sljedeim primjerima uoavaju se reenice na arapskom jeziku, koje
stoje samostalno, dakle, ne veu se za reenice na perzijskom jeziku:
.( 40) (Oni pjevaju) o
njegovoj familiji i drugovima koji su prvi slijedili naela njegova puta i vjerozakona. (46)

.
( 42)
Neka mu Uzvieni Bog podari pomo na oba svijeta, sauva ga od tuge i
nesree. Neka njemu i njegovoj djeci podari dug ivot u okrilju Svoje ljubavi
i milosti. Neka ga sauva od onoga to vodi u pohotu i alost. (47)
Najvei broj arapskih reenica u tekstu Bulbulistana odnosi se na citate
iz Sakralnog teksta.26 Naime, zastupljen je jedan broj ajeta iz Kurana i vei
broj hadisa Muhammeda, a. s. Ovdje je, ustvari, rije o citatnoj kulturi, s obzirom na injenicu da je stilska figura eqtebs, odnosno citiranje iz Kurana i
26
236
anali 12.indb 236
O citatima u Bulbulistanu vidjeti: enita Haveri, Citatnost u djelu Bulbulistan Fevzije

Mostarca, u: Znakovi vremena, broj 54, Sarajevo, 2011, str. 243258.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:43

hadisa obiljeje klasine orijentalne knjievnosti, u koju spada i Bulbulistan.
Eqtebs je, ustvari, navoenje (u prozi ili poeziji) odlomka iz Kurana ili
hadisa, ali tako da to nije izriito istaknuto. Pri tome je doputena i manja
izmjena preuzetog teksta (Mufti, 1995: 160).
Citiranje Kurana i hadisa karakteristika je druge etape razvoja perzijske
proze. Najpoznatije djelo iz ovog perioda jeste, zasigurno, Sadijev ulistan,
u kojem je, kao i u Damijevu Beharistanu, zastupljen velik broj kuranskih
ajeta i hadisa. S obzirom na injenicu da su ova dva djela predstavljala uzor
i ideal Bulbulistanu, razumljivo je da je i Fevzija posegnuo za upotrebom
upravo ovih citata.
Ajeti iz Kurana uglavnom se nalaze u proznom tekstu Bulbulistana, a
doneseni su u izvornom obliku na arapskom jeziku. Oni se jednostavno nadovezuju na perzijski tekst obrazujui jednu strukturnu cjelinu. Prvenstveno se
navode radi potkrepljivanja prethodnog sadraja, ali i zbog bogobojaznosti
autora:
. 27
(116)
Zato se aneli nisu stidjeli da kau: Slava tebi! Mi znamo samo ono
emu si nas Ti pouio. Ako i ja ne znam, kakve tu ima tete i sramote. (95)
Meutim, u nekim sluajevima ajeti se upotrebljavaju da bi samo upotpunili reenicu, to se vidi u sljedeem primjeru:
28
(133).
Poslije je pozvao raj: Govori! Tada je raj tri puta rekao:Vjernici su spaeni, A zatim je dodao: Ovdje nemaju pristupa licemjeri i tvrdice. (107)
Hadisi Muhammeda, a. s., zastupljeni su u veem broju i uglavnom se
nalaze u proznom dijelu Bulbulistana. Citirani hadisi najveim su dijelom
preneseni u njihovu izvornom obliku na arapskom jeziku i uglavnom se navode radi naglaavanja znaenja teksta i da bi argumentirali autorov stav, to se
vidi u sljedeem primjeru:

.( 118)
Da iz svog srca odstrani ljubav za ovim svijetom, jer ovaj nitavni svijet
nije dom vjernika. Rijei uitelja oba svijeta nepobitan su dokaz za to. Poslanik Muhammed je rekao: Ovaj svijet je zatvor za vjernika, grob je njegova
tvrava, a raj njegovo boravite. Ovaj svijet je raj za nevjernika, grob je
njegov zatvor, a pakao njegovo stalno boravite. (9697)
27
28
Kuran, Al-Baqara, 32.

Kuran, Al-Muminn, 1.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 237
237
10.1.2013 13:07:43
enita Haveri
Karakteristino je Fevzijino pravljenje atributivnih sintagmi, koje se
sastoje od imenice perzijskog ili arapskog porijekla i sloenice iz Kurana u
funkciji atributa, kao to su:
(74) .
Kako da ga smaknem!? To ne rade razumni ljudi. (68)
( 80)
Lijek za siromane i bijedne dolazi jedino od lijenika vidovitih.
Ne od drugoga. Takav je zakon mudrosti. (73)
Jo neke sintagme ovog tipa spominju se u Bulbulistanu, kao to su:
59) ) drutvo vidovitih (60)
60) ) zdjela od peene gline (61)
112111) ) Sudnji dan (91)
( 44) Neka mu svakog asa stie pomo i nagrada Boija. (49)
U sljedeim primjerima u atributivnom sastavu imenica je perzijska, a u
funkciji atributa je arapski pridjev:
( 74) Pravedni care (68)
( 95) Slabana eno (82)
( 95) Nepromjenjiva odredba (82)
( 96) Bog dobroinitelj (82)
( 89-90) Onaj nemoni ovjek (78)
U sljedeem primjeru izostavljena je imenica, pa je tako upotrijebljen
samo arapski pridjev u vokativu:
( 104 dva puta) Ej, dobra!29
Dakle, u navedenom primjeru dolazi do elizije imenice u atributivnoj
sintagmi, ali se iz konteksta zakljuuje da je rije o eni.
3.2. Utjecaj arapske gramatike na jezik Bulbulistana
Osim zastupljene leksike arapskog jezika, u Bulbulistanu je vidljiv utjecaj
gramatike arapskog jezika na gramatiku perzijskog jezika.
U perzijskom jeziku ne postoji gramatiki rod, dakle ne postoje posebne
oznake za muki, enski i srednji rod. Meutim, u odreenom broju primjera dolazi do kongruencije pridjeva s imenicom u rodu, to je karakteristika
arapskog jezika. Naime, ako je rije o arapskom pridjevu u enskom rodu,
29
238
anali 12.indb 238
Ponudila sam svoj prijevod da bih ukazala na to da je izostavljena imenica, a ehajiev

prijevod glasi: Dobra eno! (88)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:44

onda on slijedi imenicu u enskom rodu, potujui pravila gramatike arapskog
jezika (Fardward, 2003: 147), a u perzijskom jeziku takvo pravilo nikada
nije postojalo. Meutim, od 6. stoljea, kada perzijska proza pada pod utjecaj
arapske proze, ova se pojava uoava u nekim djelima, a prvi je put uoena
u djelu ahr maqale (Bahr, II tom, 1996: 306). Za ilustraciju e posluiti
sljedei primjeri:
( 101) Lijepa ena (85);( 100) ena prostitutka (85);
( 102) estita ena (87); ( 110) Nemarna eno (91)
U svim navedenim primjerima zastupljene su atributivne sintagme u kojima u funkciji atributa uz perzijsku imenicu [ zan] ena dolaze arapski
pridjevi u enskom rodu. S obzirom na to da ova pojava nije tako uobiajena
u perzijskom jeziku, ona se ubraja u stilske osobenosti Fevzijina jezika.
U sljedeim primjerima zastupljene su neke konstrukcije karakteristine
za arapski jezik:
.( 109) Druguj sa mnom najprisnije.30
.( 117) Otiao je kod jednog indijskog
uenjaka. (96)
( 43) Izdanci zelenila dostigli svoju punou. (48)
( 162) Jezik stanja (129)
U Bulbulistanu je osim perzijske mnoine zastupljena i upotreba arapske
nepravilne mnoine. Za ilustraciju se navode samo neki primjeri:
/ ( 39) /( 84) / ( 117)
Upotreba arapskog superlativa uoena je u sljedeem primjeru iz Bulbulistana:
( 102) Ti si najmilostiviji, Ti prima pokajanja!
(87)
Premda u perzijskom jeziku ne postoji dvojina, u Bulbulistanu se upotrebljava arapska dvojina i to u imenici roditelji.
4. Turcizmi u Bulbulistanu
4.1. Turska leksika
Poznato je da je Fevzija osim perzijskog jezika dobro vladao i turskim, pa
nas stoga ne udi njegovo navoenje jedne cijele pjesme na turskom osmanskom jeziku u Bulbulistanu:

30
Ponudila sam svoj prijevod, a ehajiev glasi: Budi moj najiskreniji drug. (91)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 239
239
10.1.2013 13:07:44
enita Haveri

31
( 7877)
Care! ta je to to te veseli na ovom prolaznom svijetu?
udno! elio bih znati do kog si cilja stigao da si tako bezbrian?
Pretpostavimo da si Husrou (naeg) vremena, vladar svijeta,
ili Aleksandar, ili sin neba (kineski car), ili Hakan, ili si Rustam,
ili Dahhak, ili Feridun, ili Behmen, ili Dem.
Ti zna bolje nego iko drugi da ti podlijee Boijoj odredbi Sve je prolazno.
Kad najzad doe smrt, tada si nijem.
Veliina pripada Bogu, ti si od Ademova potomstva.
Nemarni ovjee! Znaj da je tvoje tijelo nastalo od jedne kaplje sperme.
(7172)
4.2. Utjecaj turske gramatike na jezik Bulbulistana
U nekim primjerima Bulbulistana vidljiv je i utjecaj gramatike turskog
jezika, to se prvenstveno primjeuje kod izraavanja komparativa. Meutim,
takve reenice smatraju se gramatiki nepravilnim, budui da nisu potovana pravila tvorbe komparativa u perzijskom jeziku. Naime, pridjevi u tim
reenicama imaju znaenje komparativa, a upotrijebljeni su u pozitivu. Za
ilustraciju e posluiti sljedei primjeri:
.
(145) Bakija Efendi, neka mu je rahmet dui, u poetskoj je umjetnosti od
svih pjesnika bio pronicljiviji i otroumniji.32
Ova je reenica gramatiki netana, jer su pridjevi trebali biti u komparativu, pa bi glasila:
. ...
Isti sluaj deava se i u sljedeim reenicama:
( 169) Tu
.
je bio i jedan mladi vjetiji u maserskom zanatu od drugih i najboljeg ponaanja. (134)
Ova reenica trebala bi glasiti:

.

( 147) Dervi-paa-zade (neka im se Bog smiluje) je u poeziji i
prozi mnogo suptilniji i pedantniji od svog oca. (118)
31
32
240
anali 12.indb 240
U svim rukopisima Bulbulistana, kao i u kritikom izdanju Bulbulistana Esmat Khoeini

nedostaje prvi polustih posljednjeg stiha.
Ponudila sam svoj prijevod da bih izrazila komparativno znaenje pridjeva. ehajiev
prijevod glasi: Bakija je, izmeu svih pjesnika, bio najsuptilniji u poetskoj umjetnosti.
(116)
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:45

Ova reenica trebala bi glasiti:

Moe se pretpostaviti da je Fevzija vjerovatno pod utjecajem gramatike
turskog jezika pridjev komparativnog znaenja napisao bez komparativnog
nastavka tar, jer se u turskom jeziku komparacija pridjeva u reenici izraava pozitivom, odnosno komparativ se izraava tako da se pojam s kojim se
poredi stavi u ablativ komparacije, pri emu pridjev kao sadraj poreenja
moe biti u pozitivu (auevi, 1996: 137).
Utjecaj gramatike turskog jezika na Fevziju ogleda se i na fonetsko-fonolokom planu, pa je tako on upotrijebio rije [ pzr] (64) pijaca, umjesto [ bzr]. Moe se pretpostaviti da je Fevzijino poznavanje turskog
jezika uzrokovalo da rije bzr napie kao pzr, budui da se u turskom
jeziku ta rije upravo kae pazar. Meutim, moda je ovo jedna od ortografskih karakteristika, odnosno mogue je da je prilikom prepisivanja rukopisa
dolo do pogreke.
5. Zakljuak
Na osnovu leksike koju je koristio u Bulbulistanu, moe se zakljuiti da
je Fevzija dobro vladao ne samo perzijskim jezikom nego i arapskim i turskim. Nakon sprovedene leksike analize teksta primjeuje se da Bulbulistan
obiluje arapskim reenicama, sintagmama i rijeima, a u odreenom broju
primjera vidljiv je i utjecaj arapske gramatike na jezik Bulbulistana. Najvei
broj arapskih reenica u tekstu odnosi se na kuranske ajete i hadise, koji se
prvenstveno navode radi potkrepljivanja prethodnog sadraja, ali, u nekim
sluajevima, i da bi samo upotpunili reenicu. Takoer, jedna od Fevzijinih
stilskih osobenosti jeste pravljenje atributivnih sintagmi, koje se sastoje od
imenice perzijskog ili arapskog porijekla i sloenice iz Kurana u funkciji
atributa.
S obzirom na to da je Fevzija bio pod utjecajem Sadijeva ulistana i
Damijeva Beharistana, u kojima je zastupljen velik broj arapskih rijei i
citata koji se odnose na kuranske ajete i hadise, sasvim je razumljivo da i on
posee za upotrebom arapske leksike i citata iz Sakralnog teksta.
Poznato je da je Fevzija osim perzijskog jezika dobro vladao i turskim, pa
nas stoga ne udi njegovo navoenje jedne cijele pjesme na turskom osmanskom jeziku u Bulbulistanu. U nekim primjerima vidljiv je i utjecaj gramatike
turskog jezika, to se prvenstveno primjeuje na morfolokom planu.
Na kraju, moe se rei da leksika stranog porijekla u Bulbulistanu, odnosno upotreba arabizama i turcizama, ima evokativnu vrijednost, da doarava
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 241
241
10.1.2013 13:07:45
enita Haveri
vrijeme i prostor u kojem je Fevzija stvarao svoje djelo, a istovremeno nam
govori o porijeklu i obrazovanosti samog autora.
Summary
Arabic and Turkish loanwords in Fevzi Mostaracs Bulbulistan
The writer analyses Arabic and Turkish loan words in Bulbulistan. The
work was composed in Persian by Fevzi Mostarac in the 18th century and
modelled after the celebrated Persian literary classics, primarily Sadis
Gulistan and Jamis Baharistan. Fevzis Bulbulistan is replete with Arabic
words, sentences and expressions. Several examples demonstrate the influence of Arabic grammar on the language of Bulbulistan. The Arabic sentences
are mostly citations from the Quran and Hadith and serve mainly to support
the text that precedes them, but in some cases also to complete a sentence.
It is understood that Fevzi knew Turkish well and it is not surprising that in
Bulbulistan he quotes a whole poem in Turkish. Some examples demonstrate
influences from Turkish grammar, mainly in terms of morphology.
242
anali 12.indb 242
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:46
821.411.21.09 Uaki S. Abdullah

821.163.4*3.09 Uaki S. Abdullah
Berin Bajri
KAD DVA GLASA JEDAN POSTANU O FENOMENU

INTERTEKSTA U ORIJENTALNO-ISLAMSKOJ
KNJIEVNOSTI
(Primjer Tahmisa Abdulaha Salahudina Uakija Bonjaka
na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda)1
Saetak
Predmet ovog rada jeste Tahmis Abdulaha Salahudina Uakija Bonjaka na alBusirijevu poemu Qada al-Burda. U radu nastojimo, sa stilistikog i knjievnoteorijskog aspekta, analizirati odnos al-Busirijevih stihova kao prototeksta i Uakijevih
stihova kao metateksta. S poetikog i estetikog aspekta promatramo meusobni
odnos ovih dvaju tekstova. Naime, pjesnici pripadaju razliitim i udaljenim epohama al-Busiri 13. stoljeu i arapskoj knjievnosti, a Uaki 18. stoljeu i turskoj
knjievnosti. Tu su se oekivali znaajni istraivaki rezultati, s obzirom na ogroman
vremenski raspon izmeu dvaju autora i s obzirom na dug put i iskustvo tradicije od
13. stoljea u arapskoj knjievnosti (al-Busiri) do 18. stoljea u turskoj knjievnosti
(Uaki).
Kljune rijei: Qada al-Burda, tahmis, intertekstualnost, orijentalnoislamska knjievnost, Abdulah Salahudin Uaki
Struktura i sadraj Tahmisa Abdulaha Salahudina Uakija Bonjaka
na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda
Tahmis je pjesnika vrsta u kojoj se strofe sastoje od pet stihova. Strofa
nastaje tako to pjesnik uvodi dva stiha nekog pjesnika s kojim eli poetiki
komunicirati, a onda im dodaje tri svoja stiha. Za ovu je formu nuno da svi
stihovi budu ispjevani u istome metru i istoj rimi. Cilj ovakve pjesme jeste,
uglavnom, da pokae kako uvaava i poznaje tradiciju i njezinu poetiku na
jednoj strani, a na drugoj strani ima zadatak da se nadmee s autoritetom
tradicije koju, zapravo, usavrava. Metapjesma ima i tu mogunost da kreira
1
Ovaj rad predstavlja dio istraivanja raenih u sklopu redovnog projekta na Orijentalnom
institutu u Sarajevu, te dio magistarskog rada koji nosi naslov Tahmis Abdulaha
Salahudina Uakija Bonjaka na al-Busirijevu poemu Qaida Burda, odbranjenog na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu 17. 10. 2011. godine.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 243
243
10.1.2013 13:07:46
Berin Bajri
u domenu jezika i stila da pokae kako je u stanju isti motiv u istoj formi
opjevati bogatijim jezikom i upotrebom drukijih stilskih figura. Pjesnik u
ovom sluaju najee ima zadate norme koje mora realizirati na temelju
svoje poetike uenosti i virtuoznosti.2 Abdulah Salahudin Uaki Bonjak3
svoju poemu pie kao metapjesmu na poznatu pjesmu pohvalnicu poslaniku
Muhammedu, a. s., Qada al-Burdu, koju je spjevao poznati pjesnik i sufija
Muhammed al-Busiri. Al-Busirijeva poema Qada al-Burda ima 162 bejta
(324 stiha), dok Uakijev Tahmis, zajedno s al-Busirijevim stihovima, ima
785 stihova. Ova je poema spjevana u basit metru. Al-Busirijeva poema
rimuje se na konsonant mm, po shemi / a a / b a / c a / d a / i tako dalje, pa
se poema zove i Mimija (mmiyya). Uaki odluuje da svoja tri stiha, koja
dodaje na dva al-Busirijeva, rimuje na konsonant kojim se zavrava prvi
polustih al-Busirijeve poeme, i to ini sve do kraja svog Tahmisa. Na ovaj
nain razbija se monorimnost i nestrofinost al-Busirijeve poeme i uvodi se
strofino strukturiranje, pri emu svaka strofa ima svoju rimu rima u jednoj
strofi Tahmisa koja ima pet stihova sada izgleda ovako /a a a a b/. Nadalje,
stihovi se ne piu u (drevnoj) formi polustihova u horizontali, ve u formi
vertikalnog nizanja stihova.
Uakijev Tahmis prati i njegov prijevod na turski jezik paralelno i
horizontalno to izuzetno uslonjava formu i obogauje poetiku intertekstualnosti Tahmisa. Radi se o veoma znaajnoj metatekstualnoj operaciji koja se
javlja onda kada se unutar teksta (u naem sluaju paralelno s tekstom) konstituira vidljiv tekst-kod (prijevod), pa je onda sam tekst, ustvari, organiziran
kao dvotekst, tj. sastoji se od teksta i njegova komentara.
Jedna od uoljivijih osobenosti Uakijevog Tahmisa, ve u prvom kon2
3
244
anali 12.indb 244
O poetici anra tahmis vidjeti: Esad Durakovi, Orijentologija. Univerzum sakralnoga

teksta, Tugra, Sarajevo, 2007, str. 299, 311. i 312.
Abdullah Salahudin Uaki Bonjak bio je sufijski ejh iz 18. stoljea, autor i pjesnik
koji je pisao na tri jezika, arapskom, turskom i perzijskom, komentator djela dvaju
velikana islamskog misticizma Ibn Arabija i Mevlane Delaluddina Rumija. Njegov
otac Muhammed Abdulaziz-beg bio je bosanski iseljenik, koji se vjerovatno preselio iz
Bosne u Kesriju (Castoria). Nakon zavretka visokog kolovanja, brzo je naao posao u
dravnoj slubi. Kasnije postaje vrhovni sekretar ministra vanjskih poslova Hekimolu
Ali-pae s kojim je putovao diljem Osmanskog carstva, od Bosne do Egipta. Pripadao
je uakijskom sufijskom redu. Nakon smrti ejha Sejjida Demaluddina al-Dirnevija,
Uaki dolazi na njegovo mjesto i poduava brojne ljude. Naposljetku postaje i ejh
uakijskog tarikata. Ovu je misiju obavljao sve do smrti 1782. godine u 80. godini. Vie
podataka o ivotu i djelu Abdullaha Salahudina Uakija Bonjaka na bosanskom jeziku
u: Mahmud Erol Kl, Otomanski sufija bosanskog porijekla Abdullah Salahuddin elUaqi i njegov komentar Rumijevih stihova, u: Isa-begova tekija u Sarajevu, zbornik
radova, Udruenje Obnova Isa-begove tekije, Sarajevo, 2006, str. 333340. Osim ovog
rada, za podrobnu uputu u ivot i djelo Uakija pogledati: Mehmet Akku, Abdullah
Salahuddin-i Uaqi (Salahi)nin Hayati ve Eserleri, M.E.B. Yaynlar, Istanbul, 1998.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:47
Kad dva glasa jedan postanu o fenomenu interteksta...

taktu s njegovim tekstom, jeste snana povezanost s al-Busirijevim stihovima
koju Uaki istie na formalnom planu, planu stila, ali i na planu sadraja.
Uakijev Tahmis moemo razumijevati i kao poetski narativ u kojem pjesnik, pjevajui u pohvalu posljednjeg Boijeg poslanika, Muhammeda, a. s.,
u poemu veoma precizno prenosi sekvence iz Poslanikova, a. s., ivota i to u
vidu ivopisnih poetskih slika, ali, u isto vrijeme, slika i stanje svoga duha, te
iznijansirano iskazuje svoja duhovna previranja. Naime, u Uakijevu Tahmisu postoje dva lika koja vladaju scenom poeme, i to Poslanik, a. s., za koga
su ljubav i pohvala iskazani na razne naine, i pjesnik pokajnik koji se obraa
Poslaniku, a. s., i jada mu se na svoje teko duhovno stanje, te ga moli da kod
Allaha zagovara za njega.
Tahmis je izuzetno duga poema podijeljena na nekoliko odjeljaka podtematskih cjelina koje nisu formalno odvojene, a koje uestvuju u konstituiranju
Tahmisa kao cjelovitog umjetnikog teksta. Ovi odjeljci predstavljaju zasebne
tematsko-motivske cjeline koje su u potpunosti subordinirane glavnoj temi.
To su sljedee tematsko-motivske cjeline: O ljubavi, O zlim strastima, Pohvala Poslaniku, a. s., Poslanikovo, a. s., roenje, uda Poslanikova, a. s., O
Kuranu, Isra i Mirad, Dihad Poslanika, a. s., Traenje Poslanikova, a. s.,
posrednitva i Traenje spasa dui.
2. Uakijev Tahmis skladna koegzistencija starog i novog teksta
Piui svoju poemu u formi tahmisa, Uaki u vlastiti tekst uvodi tui,
u ovom sluaju al-Busirijeve stihove, nikako ne intervenirajui u njima. U
teoriji intertekstualnosti, ovaj Uakijev postupak oznaava intertekstualnu
ekvivalenciju (eksplicitni citat) jer se radi o direktnom citiranju tueg teksta.
Dakle, al-Busirijevi stihovi inkorporirani u Uakijevu poemu ine eksplicitni
intekst koji se podudara s Uakijevim. Prototekst Uakijeve poeme je alBusirijeva poema Qada al-Burda, dok se podtekstom moe smatrati cijela
orijentalno-islamska knjievnost i kultura shvaena kao velika intertekstualna zajednica. Stoga, jedno od osnovnih pitanja jeste odnos izmeu teksta
(Tahmis) i citata (Qada al-Burda) s jedne, ili teksta i podteksta s druge strane pitanje o odnosu izmeu poiljaoca citatne poruke (al-Busiri) i citatnog
primaoca (Uaki) na bilo kojoj razini.
Uakijev postupak inkorporiranja tuih stihova u vlastite, nakon ega
nastaje posve nova poema, nesumnjivo podrazumijeva dijaloki odnos s
autorom i stihovima koji se preuzimaju. U ovom sluaju radi se o aktivnom
odnosu izmeu tue i svoje rijei, odnosno onome to Bahtin naziva aktivnim
tipom dvoglasnosti.4
4
Citirano prema: Dubravka Orai, Citatnost eksplicitna intertekstualnost, u:

Intertekstualnost i intermedijalnost, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1988, uredili Zvonko Makovi i drugi, str. 123.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 245
245
10.1.2013 13:07:47
Berin Bajri
Glavna autorska strategija Uakija u organiziranju njegove poeme jeste
manifestno pozivanje na prototekst, koje ima karakter formulirane poetike i
koje podrazumijeva eksplicitnu prisutnost prototeksta. Uaki ve postojeu
temu pokuava sagledati vlastitim oima spoznaje a prikazati postojeim
leksikim inventarom poetske tradicije svoga vremena. Novi raspored rijei,
novi obrati, drukiji nain dovoenja pojmova u meusobnu vezu i prelamanje novih i postojeih ideja i vizija daju tekstu novi literarni ivot. Svi spomenuti elementi dobijaju novu (simboliko-mistiku) funkciju, to tekstu daje
posebnu vrstu unutarnje ivosti vane za vieznanost stiha. Tema u novim
okolnostima nuno postaje varijanta ve poznate teme, uz blago udaljavanje od prototeksta kako bi se ispunio minimum originalnosti koja se trai za
djela toga vremena.
Stari tekst u naem sluaju al-Busirijeva poema Qada al-Burda
uspijeva zadovoljiti horizont itateljskog oekivanja samo zato to ima
vlastiti unutarnji potencijal i mo da se resemantizira i restrukturira unutar
postojee teme i postojee knjievne forme, a takva resemantizacija najbolje
se ostvaruje uitavanjem novih Uakijevih simboliko-mistikih kodova u
ve zadati tekst.5
Uakijeva veza s al-Busirijevom poemom uspostavlja se na dvije ravni, i
to na sinhronijskoj i dijahronijskoj.6 Na sinhronijskoj, odnosno horizontalnoj
ravni, veza se uspostavlja tako to se radi o istoj poetici kojoj pripadaju i
al-Busirijeva poema Qada al-Burda i Uakijev Tahmis. Uakijev Tahmis
tako stupa u dijaloki odnos s al-Busirijevom poemom, koju smatra dijelom
vlastitog vrijednosnog sistema, odnosno dijelom mistiko-religijske islamske poezije i openito dijelom knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga. S
druge strane, na dijahronijskoj, odnosno vertikalnoj ravni, veza se ostvaruje
s tekstom koji pripada prolim epohama. Izmeu Uakija i al-Busirija prostire se vremenski razmak od pet stotina godina i upravo je taj razmak bitan
za doivljaj ove veze kao poetski funkcionalne. U ovom dugom periodu na
drutvenom, kulturnom i knjievnom planu desila su se mnoga pomjeranja i
mnoge promjene.
Momenat izbora nekog teksta u svojstvu prototeksta (teksta koji e se
prevesti, s kojim e se polemizirati ili koji e se predstaviti kao tekst uzor),
kako navodi Moranjak-Bambura, aksiologijski je momenat, odnosno mome5
246
anali 12.indb 246
ire o razumijevanju mistikih poema vidjeti: Adnan Kadri, O onomasioloko-mistikoj konceptualizaciji poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima, u: Prilozi za orijentalnu
filologiju 59/2009, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 109134.
O sinhronijskim i dijahronijskim intertekstualnim vezama vidjeti: Pavao Pavlii,
Intertekstualnost i intermedijalnost tipoloki pregled, u: Intertekstualnost i intermedijalnost, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1988,
uredili Zvonko Makovi i drugi, str. 158164.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:47

nat vrednovanja. Ovaj momenat moe imati karakter suglasnosti ili polemike
s tekstom prethodnikom: manifestna suglasnost s predlokom je plagijat, a
krajnje negativan odnos prema tekstu njegovo je unitenje, odnosno regulacija (editio purificata).7 Uaki uspostavlja vezu s poemom koja se smatra
jednom od najljepih, ako ne i najljepom, i svakako najpoznatijom poemom
spjevanom u pohvalu Poslanika, a. s. Ova poema predstavlja vie nego
relevantan i dovoljno poznat tekst na koji je ast pozivati se, a jo vea ast
imitirati ga i proirivati. Stoga je Uakijev odnos prema al-Busirijevoj poemi
odnos pun potovanja i uvaavanja, odnosno konvencionalan.
Dijaloka pozicija Uakija koji je subjekt metateksta eksplicitno je
izraena i izraava se afirmativnim odnosom prema prototekstu. Afirmativno nadovezivanje polazi od stava stilistike odreenog pojmom izraajne
afirmativnosti, homologije izraza, koja ukazuje na stilsku korespondentnost
prototeksta i metateksta.8 Uakijev metatekst razvija sve strukturne osobine
prototeksta, jer je ovaj svojom temom i svojim sistemom izraajnih sredstava
zadao subjektu metateksta niz pravila njihove upotrebe i niz vlastitih kodova.
Karakter Uakijeve pozicije subjekta metateksta ogleda se u dijelektikom
odnosu modaliteta meutekstovnog nadovezivanja koji se u teoriji metatekstualnosti nazivaju metatekstualnim operacijama.9 Uaki intertekstualnu
vezu uspostavlja s obzirom na pretpostavljeni ideal, odnosno ve postojei
poetiki uzor, to je u njegovu sluaju al-Busirijeva Qada al-Burda. Uaki
i sam pripada konvencionalnom razdoblju razdoblju u kojem se vjeruje da
postoji idealan stih i idealna kompozicija, te da nije nemogue dosei i idealnu drutvenu ulogu knjievnosti. Ako se uzmu u obzir vremenski i prostorni
momenti u metatekstualnom nadovezivanju, onda je rije o semiotikom
(znakovnom) aspektu. Semiotiki aspekt oznaava uvanje razlika koje nastaju prilikom razliite realizacije vremenskih i prostornih svojstava odgovarajue kulture u komunikativnim pomacima i komunikativnoj situaciji.10 Kod uzimanja vremenske dimenzije kao polazita za razmatranje odnosa Uakijevih
stihova kao metateksta i al-Busirijevih kao prototeksta, vanu ulogu igra tzv.
meuvremenski faktor, koji je vododijelnica izmeu nastanka djela i njegove prvobitne komunikacije i metakomunikacije. Uakijeva poema nastaje po
principu komunikacije savremenog (samo u odnosu na al-Busirijevu poemu)
i historijskog djela.
Na svom putu Uaki, u prvom planu, eksplicitnim citiranjem referira
na najpoznatiju poemu koja je ikad spjevana u pohvalu Poslanika, a. s., al7
8
9
10
Nirman Moranjak-Bambura, Retorika tekstualnosti, Buybook, Sarajevo, 2003, str. 59.

Ibid, str. 58.
Ibid, str. 61.
Ibid.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 247
247
10.1.2013 13:07:47
Berin Bajri
Busirijevu poemu Qada al-Burdu, i to je prvi i osnovni pretekst, odnosno
prototekst Uakijevog Tahmisa. Meutim, Uakijeva matrica teksta mnogo
je dua. Veui se za al-Busirijevu poemu, Uaki se neminovno vee i za
prvu pravu pohvalnicu ikada spjevanu Poslaniku, a. s., koja predstavlja
jedan od poetikih modela (prastari model) u ovom anru, Kab ibn Zuhayrovu11 poemu, Qada al-Burdu. U ovom sluaju u obzir treba uzeti velik put i
iskustvo tradicije od 7, odnosno 13. stoljea u arapskoj knjievnosti, do 18.
stoljea u turskoj knjievnosti, kojoj pripada Uaki. Zbog toga treba imati
na umu da je Uaki imao i tu mogunost da u svoj tekst utka mnotvo ideja
i iskustava tradicije i velikih pjesnika koje nasljeuje.
Kako tema i prostor na dozvoljavaju iru elaboraciju, osvrnut emo se na
vezu izmeu al-Busirijeve poeme, a tako i Tahmisa, i poeme/uzora, odnosno
temeljnog modela ovog anra, Kab ibn Zuhayrove Qada al-Burde. Na
Kabovu poemu al-Busiri prvenstveno referira odabirom imena i tematike
svoje poeme. Al-Busiri se, poput mnogih, odluuje povezati s do tada najpoznatijom pjesmom spjevanom u pohvalu Poslanika, a. s., i to iz vie razloga. Treba napomenuti da njegova poema nije puko podraavanje kakvih je
mnogo bilo u arapskoj knjievnosti. Naime, ne radi se o pjesmi koja kriom
varira tui sadraj, preuzimajui tua poetska sredstva kako bi umjetniki
izrazila zadati lirski sadraj. Al-Busirijeva poema je dua i nije spjevana u
istom metru kao Kabova, tako da se ne moe govoriti ni o imitaciji izraenoj
na planu forme.
Al-Busirijeva veza s Kabovom poemom bitna je iz najmanje dvaju
razloga. Prvo, radi se o knjievnom umjetnikom djelu pa ne smijemo marginalizirati al-Busirijevu elju da se dokae kao pjesnik koji sjajno poznaje
tradiciju i briljantno vlada poetikom. Drugo, a to je vjerovatno vanije od
prvog, al-Busiriju je bitno da su upravo ova poema i njezin autor nagraeni
od Poslanika, a. s., njegovim platom, to je u konanici protumaeno kao
amnestija za Kaba. Vidjeli smo da je jedna od dviju glavnih tema al-Busirijeve poeme, ustvari, pokajanje pjesnika koji, pjevajui hvalospjev Poslaniku,
a. s., eli od njega izmoliti zagovor kod Boga i oprost od grijeha. Ni u jednoj
pohvalnici Poslaniku, a. s., iz vremena poslanstva, a vjerovatno i kasnije, nije
tako snano, ali i umjetniki lijepo, iskazano pokajanje pjesnika zbog prijanjih grijeha kao u Kabovoj. Al-Busiri, mogli bismo rei, oponaa Kabovu
situaciju smatra da je ogrezao u grijehu i da je previe bio posveen materijalnim stvarima, naroito zbog toga jer je zaraivao pjevajui panegirike
vladarima. Evo jednog al-Busirijeva stiha koji snano povezuje dva pjesnika:
11
248
anali 12.indb 248
Kab ibn Zuhayr pjesnik je koji se naroito rugao Poslaniku, a. s., u svojim pjesmama i
bio jedan od najglasnijih u poetskom obraunu s muslimanskim pjesnicima. Nakon to je
uo da ga je Muhammed, a. s., stavio izvan zakona, pokajao se i spjevao jednu od najljepih pohvalnica Muhammedu, a. s., u kojoj se arko izvinjava za svoje prijanje postupke.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:48

Uinih nasilje onom to je svojim svjetlom tmine otjerao,
to se Gospodaru svome klanjao i kada povrijeen je bio.12
Iz ovih stihova jasno je da al-Busiri sebe poredi s Kabom, jer je ovaj
pjevao pjesme rugalice Poslaniku, a. s., zbog kojih se kasnije pokajao. AlBusiriju je bitno da izrazi silinu svoga kajanja, ne prezajui da na tome putu
unizi svoju duu do tih granica da prelazi ak u pretjerivanje. Zato i poredi
sebe s Kabom koji je prije bio nevjernik i neprijatelj Poslanika, a. s., dok
al-Busiri to nikada nije bio. Vaan momenat koji predstavlja takoer jaku
sponu izmeu dviju poema jeste i Poslanikov, a. s., oprost i ukazivanje asti
Kabu. Sama tema pokajanje zahtijeva da bude okonana oprostom, tako
da je motiv Poslanikova, a. s., oprosta simboliki iskazan darovanjem plata,
jedan od najvanijih motiva. Rekli bismo da je on, ustvari, motiv cilj pjesme.
Al-Busiri eli da i on nakon spjevanog hvalospjeva dobije od Poslanika, a. s.,
svoju burdu, odnosno da mu grijesi budu oproteni:13
Pohvalio sam ga hvalospjevom jer sam time elio,
Okajati svoje grijehe koje pjesmom i sluenjem drugima sam inio.14
Osim ovih implicitnih veza, izmeu ovih dviju poema postoje i druge
veze, poput slijeenja tradicionalnog strukturiranja kaside, poinjanja ljubavnim preludijem, dozivajui dragu, opisa Poslanika, a. s., i njegove veliine itd.
Za razliku od al-Busirija, Uaki je, to je i logino, manje upuen na Kaba. I
iz njegova podteksta, naravno, izbija Kabova Qada al-Burda, ali je mnogo
jaa njegova veza s al-Busirijem. Budui da slijedi al-Busirija, mogli bismo
rei da sve to vai za al-Busirija kada su u pitanju veze s Kabovom poemom, vai i za Uakija. Zbog toga nema potrebe to ire elaborirati. Potrebno
se zadrati posebno na odnosu al-Busirija i Uakija.
Uakijev Tahmis predstavlja poemu koja, obraujui istu temu kao i
al-Busirijeva poema Qada al-Burda, dosljedno i s odreenim ciljem preuzima njezin metar i dijalogizira s rimom. Treba napomenuti da nije rije o
plagijatu, ve o prvorazrednom pjesnikom dijalogu, jer Uaki ne preuzima
kriom tua poetska sredstva, ve se koristi istim metrom i rimom da bi isti
12
13
14
QBB, 29. bejt. Iako Uakijev Tahmis, ba kao i arapska kasida openito, nije numeriran
niti ima strofe, zbog karaktera poeme, ali i lakeg referiranja na nju, morali smo je podijeliti na strofe i staviti numeraciju. Takoer smo, da bismo napravili razliku izmeu stihova
jednog i drugog pjesnika, al-Busirijeve stihove dodatno markirali (istakli boldom). Inae,
i u izvorniku Uaki markira al-Busirijeve stihove tako to ih navodi u crvenoj boji. U
daljnjem izlaganju koristit emo se skraenicom TQB za Tahmis kao kompletnu poemu.
Ukoliko budemo navodili al-Busirijeve stihove izdvojene iz Tahmisa koristit emo
skraenicu QBB Qada al-Burda od al-Busirija i u tom ih sluaju neemo posebno
markirati.
Predanja navode da je al-Busirija Poslanik, a. s., u snu ogrnuo svojim platom, te da je
ozdravio nakon to se probudio.
QBB, 136. bejt.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 249
249
10.1.2013 13:07:49
Berin Bajri
lirski sadraj oblikovao u novo umjetniko djelo. Ambicije ovog novog djela
nadilaze podraavalaki odnos, a odreene su kao ambicije prvenstveno dijaloke (da li i takmiarske?) naravi. Dakle, u Tahmisu, Uaki s al-Busirijem
dvostruko komunicira: na jednoj strani pjesnik izraava snaan doivljaj
odreenog predmeta lirske pjesme (predmet pjevanja je Poslanik, a. s., ali
i stanje pjesnika) i tako situira svoju poemu kao autentino lirsko pjesniko djelo, dok se na drugoj strani intenzivira dijaloki odnos prema drugom
autentinom pjesnikom djelu koje je takoer predmet poetskog pristupa.
Organizirajui svoj Tahmis kao autentino pjesniko djelo, Uaki u isti mah
potpuno svjesno i s ciljem demonstrira kako se utvrenim zakonima pjesnikog stvaralatva mogu stvarati bolja ili barem jednako dobra knjievna djela,
upotrebom istih poetskih sredstava na zadatu lirsku temu. Uaki uspostavljajui neposredan odnos s al-Busirijevom poemom, pjesmom koja je ve
situirana u sistemu vrijednosti, namjerno i ulaganjem maksimalnih napora
nastoji svjesno izvriti prevrednovanje u uspostavljenom sistemu vrijednosti,
odnosno u zateenoj knjievnoj tradiciji.
Ovdje treba rei neto i o takmiarskom odnosu karakteristinom za
pjesnike anra tahmisa, ovaj put u kontekstu odnosa Uakija i al-Busirija.
Sami karakter, ali i tematika Tahmisa, te sufijski svjetonazor dvojice pjesnika, ne doputa nikakvo, ak ni u aluziji, uniavanje drugoga ili isticanje
vlastitog ega. Zato u kontekstu Tahmisa i ne moemo govoriti o takmienju
u pravom smislu rijei, gdje postoji pobjednik i pobijeeni. Uaki, doista,
nastoji maksimalno pokazati koliko je upuen u tradiciju i koliko vlada tehnikom poetskog stvaranja, ali nikada na tetu al-Busirija. Zato je Uaki, osim
tekoa koje zadaje sami anr tahmisa (ista tema, metar, rima itd.), imao i
tu tekou da u isto vrijeme pokae svoju originalnost i upuenost, pa ak i
superiornost, ali da ne zasjeni potpuno al-Busirija. Izmeu ovih dvaju autora
veoma je dug period, i tu je Uaki u prednosti, jer ima priliku upoznati se sa
znanjima i dostignuima nastalim poslije al-Busirija i potom ih vjeto utkati
u svoju poemu. Zbog toga Uaki, sasvim logino, i nadvisuje al-Busirija, ali
nikada snano naglaavajui svoju vjetinu i upuenost. To i nije stvarni cilj
poeme; cilj je da se zadobije naklonost Poslanika, a. s., a naposljetku i njegov
zagovor te oprost od Allaha.
Dobar primjer koji ide u prilog navedenoj tvrdnji i pokazuje koliki je
majstor Uaki, jeste njegovo uvoenje novog konteksta u stihovima, ali tek
u aluziji, nikako eksplicite, ime bi naglasio svoju irinu i sposobnost i tako
nadvisio al-Busirija. esto je potrebno biti veoma dobro upuen u sadraj
Kurana da bi se shvatilo da se radi o kuranskom kontekstu koji uvodi Uaki za razliku od al-Busirija koji ostaje na razini historijskih podataka. Zato nas
odnos Uakija i al-Busirija podsjea na odnos uenika koji je nadvisio uitelja ili murida koji je dosegao vie stepene na putu Spoznaje od svoga ejha,
250
anali 12.indb 250
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:49

ali je svjestan da je i uitelj/ejh zasluan za njegovo uzdizanje i napredak i
zato biva zahvalan ejhu i javno ne naglaava svoju superiornost.
U srednjovjekovnoj orijentalno-islamskoj knjievnosti pojam autorske
originalnosti shvaao se sasvim drukije nego u modernoj knjievnosti, tako
da, na osnovu uvida u Uakijevu poemu, dolazimo do zakljuka da ona pripada dominantnoj estetici slinosti. Ovo znai da Uaki ne uvodi tui tekst
u vlastiti kako bi vlastitu originalnost i inovativnost iskazao naglaavajui
otklon od uspostavljenih tradicionalnih konvencija. Naprotiv, njegov cilj jeste
da uspostavi vezu s al-Busirijevom poemom, podvrgavajui se istim pravilima za izgradnju djela, odnosno respektirajui iste poetike zasade tradicije
i, naposljetku, teei istom idealu. Tek u ovim okvirima Uaki nastoji, i
sigurno uspijeva, izraziti originalnost. Uaki je, ustvari, pravi majstor nalikovanja, koji stvara skoro uvijek nove slike, uvodi nova znaenja i sadraje,
navodi nove kontekste koji osvjeavaju cjelokupnu poemu, a istovremeno
ostaje snano povezan s al-Busirijem.
Ponekad je veoma teko prepoznati ove Uakijeve postupke, pa se
neupuenom posmatrau ini kako se Uaki udaljava od al-Busirija ili mu
previe nalikuje. Rekli bismo ak da Uaki, u steuim okvirima koji su
mu postavljeni, uspijeva, za svoje vrijeme, ak biti i avangardan. Nekonvencionalan pisac (u manirizmu, romantizmu ili avangardi), kako kae Pavlii,
kada uspostavlja vezu s temama starih djela, ini to da ih na nov nain obradi,
otkrivajui nove aspekte, ali ne odriui se ni onih starih koje je uspostavilo
starije djelo.15 Uaki, ini nam se, radi upravo to. Brojni su primjeri koji
pokazuju kako Uaki na nov nain obrauje motiv ili izjavu koju al-Busiri navodi u svome bejtu. Ova Uakijeva tehnika makar malo podsjea na
postupak avangardnih slikara koji dodaju odreene detalje na ve postojeu
umjetniku sliku, s tim to se Uaki nikada ne izruguje niti ali s postojeim
modelom.
Uakijevi stihovi razvijaju veoma snaan i vieznaan odnos s al-Busirijevim. Generalno gledano, Uakijeva veza s al-Busirijevim tekstom jeste
modelirajua veza koja podrazumijeva ono to Popovi naziva drugostepenim manipulacijama u toku kojih se originalni tekst prevodi (prenosi) u
novi tekst oznaen pojmom metateksta. Ovdje je modeliranje shvaeno kao
specifino sredstvo rekonstrukcije i spoznaje objektivne stvarnosti.16 Uakijevi stihovi kao metatekst uspostavljaju sa svojim prototekstom razliite
stupnjeve kontakta koji se mogu posmatrati u nekoliko sljedeih odnosa, koji
su zapravo poetike i stilske naravi:
15
16
Pavao Pavlii, Intertekstualnost i intermedijalnost..., str. 167.

Nirman Moranjak-Bambura, Retorika tekstualnosti..., str. 45.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 251
251
10.1.2013 13:07:50
Berin Bajri
a) Induktivni ili deduktivni odnos, to znai da se Uakijevi stihovi
esto ponaaju kao induktivni ili deduktivni zakljuci u odnosu na al-Busirijeve. Dedukcija podrazumijeva zakljuivanje iz opega o posebnom, metod
miljenja kod koga se od opeg zakona dolazi do posebnih. Induktivno
zakljuivanje, s druge strane, podrazumijeva logiko zakljuivanje iz pojedinanog ka opem, i nije tako oigledno kao dedukcija.
U blagostanju nikad on nije uivao,
Ve postojano pokoran bio, razmiljaju se osamljivao,
Ne elei ovog svijeta uvijek gladan on je bio.
Od silne gladi svoju utrobu je stezao,
Na njenu kou svog stomaka, grub kamen je vezao.17
Ili:
On je Vjerovjesnik plemeniti, dva sveta hrama zastupnik,
Povjerljivi zagovara, svih svjetova milosnik,
estiti i pouzdani, plemenite due posjednik.
On je Muhammed, najasniji meu ljudima i meu dinima,
I meu objema narodnim grupama, meu Arapima i nearapima.18
U ovim stihovima Uaki na osnovu partikularnih al-Busirijevih tvrdnji o
Poslaniku, a. s., izvlai generalne zakljuke. Al-Busiri navodi da je Poslanik,
a. s., od gladi stezao svoj stomak, veui oko pasa kamen, a Uaki iz toga
izvodi zakljuak da Poslanik, a. s., u blagostanju nikada nije uivao, ve je
bio skruen i posveen kontemplaciji. U drugoj strofi al-Busiri navodi da je
Poslanik, a. s., najasniji meu ljudima, dok Uaki iz toga izvodi zakljuak
da je onda on i Povjerljivi zagovara, svih svjetova milosnik. U sljedeem
primjeru vidimo kako Uaki zakljuuje deduktivno, odnosno od opeg suda
ka pojedinanim ili drugim opim sudovima:
Zagovor njegov zasluuju oni to se vrsto za njeg dre,
Dok je zabluda sasvim jasna kod onih to od njega bjee,
Zaista je upuen onaj koji po njemu do spoznaje stie.
On poziva Allahu, pa oni koji njega prihvatie,
Prihvatie ue koje puknut nee nikad vie.19
Iz strofe se razaznaje ko su oni koji su prihvatili Boije ue koje se nee
nikada prekinuti.
b) Metaforiki odnos, to znai da Uakijevi stihovi u prenesenom
znaenju objanjavaju al-Busirijeve tvrdnje, koristei trop metaforu. Meta17
18
19
252
anali 12.indb 252
TQB, 30. strofa.

TQB, 34. strofa.
TQB, 37. strofa.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:50

fora je zasnovana na slinosti, a slinost, odnosno ponavljanje i nalikovanje,
temeljni su postupci u umjetnikoj organizaciji Uakijeve poeme. Zato je
metaforiki odnos Uakijevih i al-Busirijevih stihova izrazito prisutan. Ovo
znai da semantika determinacija ide od al-Busirijeva teksta ka Uakijevu,
pa citatni smisao nastaje po naelu adekvacije i metaforinosti. U ovom sluaju, al-Busirijevi stihovi imaju doslovno znaenje koje predstavlja osnovu,
dok se metaforiko znaenje, kao neto to je izvedeno iz osnove, iskazuje u
Uakijevim stihovima. Evo primjera:
Porie ga samo onaj koji stalno u zabludi prebiva,
Koji put zbog tmine i pomrine otkriti ne uspijeva,
Slijepi mi nikad nee moi zraku svjetlosti da ugleda.
Ponekad upaljeno oko nijee svjetlost sunca to ga bode,
Kao usta kad obole to ne znaju za okus vode.
Za sljepilo onih koji ne mogu vidjeti veliinu Poslanika, a. s., iskazano
kroz snanu sentencu u al-Busirijevu stihu, Uaki upotrebljava vrlo efektnu
metaforu slijepog mia.
On je Sunce Zbilje Boije, jesil svjestan njegove suptilnosti,
Ako ima imalo bistrine njegovim e putem se zaputiti,
Mnogo ljudi spava, zato pazi, k njegovoj bai mora se uputiti.
A kako da njegovu sutinu na ovom svijetu postigne,
Narod koji spava i u snu eli da je dostigne.20
U ovoj strofi Uaki Poslanikovu, a. s., sutinu, koju spominje al-Busiri,
opisuje metaforom Sunce Zbilje Boije.
c)
Metonimijski odnos je takoer prisutan u Tahmisu, a podrazumijeva
unutarsintagmatski odnos meusobnog potvrivanja u istoj estetskoj razini.21
Ovaj tip intertekstualnog odnosa ostvaruje se na planu semantike naelom
ouenja, kontrasta, homologije, te kreacije novih smislova na podlozi starih22
(s tim to u Uakijevu Tahmisu umjesto prave citatne polemike dolazi citatni
dijalog). Dakle, radi se o dijaloko-kreativnom odnosu. Tahmis pokazuje da
su Uakijeve i al-Busirijeve ontoloke biti sline, ili ak identine, pa se
izmeu njihovih stihova neminovno javlja i metonimijski odnos. Uakijevi
stihovi uvijek predstavljaju asocijaciju na al-Busirijeve. Nekada se ponaaju
kao dio koji objanjava cjelinu, a nekada kao cjelina koja objanjava dio. Al20
21
22
TQB, 49. i 50. strofa.

O metonimijskim odnosima vidjeti: Roman Jakobson, Lingvistika i poetika, Nolit, Beograd,
1966, str. 195215, i u: Branimir Belaj i Goran Tanackovi Faletar, Protuinjenine
uvjetne reenice, mentalni prostori i metonimija u kontekstu teorije konceptualne integracije, u: Suvremena lingvistika 62, sv. 2, Zagreb, str. 151181.
Dubravka Orai, Citatnost..., str. 142.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 253
253
10.1.2013 13:07:50
Berin Bajri
Busirijevi stihovi se, mogli bismo rei, proiruju i preruavaju u Uakijeve.
Evo primjera:
Na ta slii njihova borba, njihova hrabrost kako izgleda,
Dok se bore iza njih grmi, iz sablji im munje sijevaju,
Pitaj one to prenose vijesti, neka ti oni o njima pripovijedaju
Pitaj Hunejn, pitaj Bedr, upitaj i Uhuda,
Kakva ih je kazna snala, teka smrtna presuda.23
d) Hermeneutiki odnos znai da Uakijevi stihovi predstavljaju
interpretaciju al-Busirijevih stihova. Uakijevi stihovi gotovo uvijek predstavljaju pojanjenje i jezgrovito tumaenje al-Busirijevih stihova. Ovdje
takoer Uaki pokazuje svoje majstorstvo, jer uspijeva svojim trima stihovima, koja nadovezuje na dva al-Busirijeva, objasniti al-Busirijeve stihove
i iz njih donijeti nekoliko novih informacija. Takoer, treba naglasiti da se
Uakijevi stihovi, kada je tumaenje u pitanju, u odnosu na al-Busirijeve,
nerijetko ponaaju kao ezoterini komentar. U ovakvim sluajevima al-Busiri
u svojim stihovima ostaje na razini historijskih podataka, odnosno na razini
egzoterijskog, emu Uaki potom daje ezoterijsko tumaenje. Naravno,
postoji nemali broj primjera koji pokazuju i to da su oba pjesnika na istoj
razini razumijevanja.
Ti, koji moje stanje negira, mi ne znamo ta zborimo,
Pred nama je jedna staza uska, njome mi hodimo,
Zato pusti me i ne kori te pravedan budi.
Ti, koji zbog ljubavi uzritske kori me, oprosti mi,
I ako imalo pravde ima izvinjenje uvai mi.24
U ovoj strofi Uaki govori o karakteru ljubavi koja ga je obuzela, dok alBusiri konkretno kae da se radi o uzritskoj ljubavi. Uaki se osjetio pozvanim da objasni kakva je to uzritska ljubav pa veli da je to ljubav koja ovjeka
dovede u stanje koje granii s ludilom, jer ovjek tada ne zna ta zbori.
e)
Dekodirajui odnos u jednom smislu takoer predstavlja interpretativni odnos Uakijevih stihova prema al-Busirijevim, s tim to se u ovom
sluaju radi o otkrivanju onoga ta je zapravo al-Busiri pojedinom rijeju ili
odreenom konstrukcijom htio kazati. Dva pjesnika koja meusobno komuniciraju pripadaju razliitim i udaljenim vremenskim razdobljima te imaju
razliit jeziki izraz. Takoer se ne smije izgubiti iz vida i razliit kontekst,
drutveni i knjievni, u kojem ova dva pjesnika stvaraju. Sve ovo navodi na
zakljuak da je Uakiju bilo potrebno veoma iroko znanje da bi razumio
23
24
254
anali 12.indb 254
TQB, 124. strofa.

TQB, 9. strofa.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:51

al-Busirijevu poemu, a potom napisao i vlastitu metapjesmu. Uaki je zahvaljujui znanju iz tesavvufa, ali i ostalih islamskih nauka, u prilici suvereno
dekodirati al-Busirijeve iskaze bez straha da e odstupiti od njihova sadraja.
Evo jednog veoma slikovitog i signifikantnog primjera iz kojeg se razaznaje
Uakijevo dekodiranje al-Busirijevih stihova:
Onda kada Dibril kaza:Da si sami vrh ti dostigao,
Brzo bi iz tmine postojanja izaao,
I prstenom Jedinstva ovjenan bi tada bio.
Potom si se uspinjao sve dok stepen nisi dostigao,
Kolko dva luka il jo blie, a taj stepen niko nije postigao.
Na udaljenost od dva prsta on se bio pribliio,
Tik do Logorita velikoga svoj ator je postavio,
U nasljedstvo zastupnitvo od Silnog Boga je dobio.
I svi vjerovjesnici su se pred tobom tada sklonili,
I poslanici, kao sluge pored gospodara kraj tebe su stajali.25
Treba naglasiti da je upotreba dijela ajeta iz sure al-Nam (qba qawsayni
aw adn koliko dva luka il jo blie) u poeziji upuenoj u pohvalu Poslanika, a. s., izuzetno frekventna. Uaki navodi mistiko tumaenje ovog ajeta
i na taj nain dekodira al-Busirijevu tvrdnju. Naime, u mistikim komentarima Kurana, udaljenost koliko je izmeu dva luka, koja predstavlja blizinu
Poslanika, a. s., Bogu, tumai se kao udaljenost izmeu ljudskih obrva koje
su, ustvari, lukovi. Prostor izmeu ljudskih obrva otprilike je jednak duini
dvaju spojenih prstiju. Ovo govori o tome koliko je Poslanik, a. s., bio blizak
Bogu, ali se ne da naslutiti direktno iz ajeta, jer ostaje nejasno kolika je to
razdaljina izmeu dvaju lukova i koji su to lukovi. Potrebno je dobrano imati
uvid u tesavvufski nauk, pa da se zna mistiko tumaenje ovog ajeta. Uaki
to zna i vrlo jednostavno dekodira i osvjetljava ajet koji al-Busiri inkorporira
u svoje stihove.
3. Uakijev prijevod Tahmisa na turski jezik kao interlingvalna poetska autocitatnost
Kao to smo ve naglasili, Uaki metodom stih-uz-stih prevodi svoj
Tahmis na turski (osmanski) jezik. Poemu koja nastaje na turskom jeziku
razumijevamo kao prijevodno umjetniko djelo. U Uakijevu sluaju prevoenje je uzdignuto na nivo originalnog stvaralatva, jer njemu polazi za
rukom da uhvati onu platonsku formu originalne pjesme, da reproducira
cijelu njezinu strukturu, itav svijet njezinih slika i sav splet intuitivnih i
25
TQB, 104. i 105. strofa.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 255
255
10.1.2013 13:07:51
Berin Bajri
meusobno povezanih simbola. Ovo dolazi do izraaja ako odnos prijevod
original shvatimo onako kako ga shvata Pari: kao dvije vrste ovaploenja
jedinstvene apstrakcije, ako ne i sasvim metafizikoga pralika (arhetipa).
Predstavljeno u terminima srodnosti, moe se rei da uspjean prijevod
(kakav je Uakijev, sigurno) treba radije postati brat negoli sin originalu, jer
se i jedan i drugi svode na jednu transcendentnu ideju, koja je istinski iako
nevidljiv otac djelu.26 Prijevod je stvaralatvo zato to se u njemu ponovo
izgrauju forme i sadrina, ne fragmentarno ve u jedinstvu. Prevodilac mora
stvoriti jedinstvo forme i sadrine analogno originalu.27 Uakijev prijevod
nije monolitno djelo, ve uzajamno proimanje dviju struktura: s jedne strane, tu su sadraj i formalne osobenosti originala, a s druge, cio kompleks
umjetnikih crta vezanih za jezik na koji se prevodi. U djelu (u naem sluaju
poemi) se oba ta sloja ili, bolje rei, kvaliteta koji djeluju jedan na drugoga,
nalaze u svojevrsnoj napetosti, koja moe ak da se izlije i u protivrjenosti (u
Uakijevu prijevodu to nije sluaj). Izvornik navodi pjesnika da istu ideju jo
jednom iskae, da je drugim sredstvima, u ovom sluaju jezikom i stilskom
aparaturom turskog jezika, ponovo oivi.
Psihologija daleke epohe (al-Busirijeve) moe doi u konflikt sa savremenim jezikom prijevoda (Uakijev jezik u odnosu na al-Busirijev) prilikom
prenoenja stihova nabijenih emocijama. Uakiju ne samo da nije bilo
lahko napisati vrijedno knjievno djelo, koristei se istom temom, metrom
i dijalogizirajui s rimom originala (Tahmis), ve je imao i tu potekou da
uklopi znaenje originalne pjesme na identian nain u turski jezik, ija je sintaksa potpuno razliita od arapskog. Zbog toga i postoje leksika i semantika
variranja u prijevodu u odnosu na original, ali nikad na tetu sadraja. Ova
variranja mogu biti subjektivna i objektivna. Subjektivna proizlaze iz Uakijeve pjesnike slobode da varira sadraj iz originala onako kako on hoe (dok
god ne odstupa od znaenja i smisla originala). Subjektivno autorsko naelo
kod Uakija i historijski je uvjetovano. Nain odabiranja i transformiranja
leksema, motiva i konteksta zavisi od Uakijeve privrenosti nazorima njegova doba, od njegovih religijskih uvjerenja i od nivoa njegove umjetnike
vjetine. Na pojedinim mjestima Uaki do te mjere varira sadraj originala
da izgleda kao da pie novu poemu. Objektivna odstupanja proizlaze iz spomenutih razlika izmeu dvaju jezika (gramatikih, sintaksikih i leksikih).
Evo jednog slikovitog primjera iz kojeg se vidi Uakijeva intervencija u
sadraju prilikom prevoenja al-Busirijevih stihova:
26
27
256
anali 12.indb 256
Vidjeti: Jiri Levi, Umjetnost prevoenja, Svjetlost, Sarajevo, 1982, preveo i pogovor
napisao Bogdan L. Dabi, str. 19.
Radivoje Konstantinovi, O prevoenju poezije, u: Teorija i poetika prevoenja, zbornik radova, priredio Ljubia Rai, Prosveta, Beograd, 1981, str. 126.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:52

28
(prijevod: Istina i Istinoljubivi u toj peini su bili, / U peini nikog nema,

dumani su govorili.)

(prijevod: U peini nikog nema nevjernici rekoe, / Mada Ponos svijeta
cijelog u njoj s prijateljem bijae.)
U navedenom primjeru Uaki je u prijevodu al-Busirijeva bejta obrnuo
redoslijed stihova al-Busirijev prvi stih kod Uakija je drugi, dok je drugi
stih doao na mjesto prvog. Vjerovatno je Uaki postupio na ovaj nain da
bi lake uklopio sadraj al-Busirijevih stihova u zadati metar. Osim toga,
u prijevodu navedenog bejta na turski jezik, Uaki djelimino odstupa od
sadraja al-Busirijeva prvog stiha. Naime, al-Busiri jasno naglaava i karakterizira Poslanika, a. s., kao Istinu (). Uaki uope ne prevodi/prenosi
ovu leksemu u svoj prijevod, ve Poslanika, a. s., naziva Ponosom svijeta
cijeloga (). Evo jo jednog vrlo zanimljivog primjera iz kojeg se razaznaje Uakijevo poetsko majstorstvo i njegova vjetina variranja poetskih
slika i sadraja:
Stihovi na arapskom i njihov prijevod:

Sunce svih Zbilja, more dareljivosti on sigurno je,
ovjeanstvu cijelom, nema sumnje, potreban je,
ak i dobar opisiva da ga opie nesposoban je.
Neka se ne nada hvalitelj da ga valjano moe pohvaliti,
Sve vrline i karakter plemenite udi ne moe opisati.
Stihovi na turskom i njihov prijevod:

Sunce u esticama Zbilja, more dareljivosti zasigurno on je,
Njegova veliina i bogatstvo cijelom svijetu potrebna je,
28
Stihove koje navodimo na arapskom jeziku preuzimamo doslovno iz izvornika, nikako

ne intervenirajui u njima. Otuda su mogue i odreene promjene i nepravilnosti u grafiji
pojedinih leksema.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 257
257
10.1.2013 13:07:52
Berin Bajri
Nema tog hvalitelja koji bazar svojstava njegovih opisati uspio je.
Kolko god ogrta hvalitelja dug i irok bio,
Blagodat Boanskih darova nikad nije obuhvatio.
Uporedimo li stihove na arapskom i turskom vidjet emo da su poetske
slike upotrebljene u stihovima na turskom ljepe, a stilska sredstva kompleksnija i efektnija. Zbog toga su u ovom sluaju stihovi na turskom sadrajniji. Naime, nasuprot genitivnoj vezi sunce svih Zbilja ( ) Uaki
uvodi proirenu genitivnu vezu sunce u esticama Zbilja () . Na
ovaj nain Uaki uljepava poetsku sliku iz prvog stiha te proiruje njezin
semantiki opseg. Prema ovom stihu, Poslanik, a. s., predstavlja svjetlost
koja dopire do najsitnijih dijelova (estica) Boanske Zbilje, to upuuje na
Poslanikov, a. s., krajnji stupanj spoznaje Boga i njegovo obitavanje u Boanskoj prisutnosti. Ovo je vrlo efektna poetska slika kojom Uaki dodatno
objanjava stihove na arapskom jeziku. Na osnovu ovoga moemo zakljuiti
da je odnos Uakijevih stihova na arapskom i turskom jeziku slian njegovu odnosu prema al-Busirijevim stihovima, odnosno da se i u ovom sluaju
ostvaruju sline metatekstualne operacije.
Zanimljiv Uakijev postupak koji oneobiava, razbija monotoniju strofe i efektno djeluje na recipijenta jeste i njegovo uvoenje metafore bazar
svojstava njegovih () , ime vrlo slikovito ukazuje na brojnost Poslanikovih, a. s., osobina koje hvalitelj ne moe obuhvatiti. U istom stihu na
arapskom jeziku umjesto metafore Uaki upotrebljava jednostavnu hiperbolu (ak i dobar opisiva da ga opie nesposoban je). Stih na turskom tako
izgleda mnogo efektniji zbog toga to osim naglaenog izraza postoji i metaforiki transfer. Na isti nain Uaki postupa i prilikom prevoenja al-Busirijeva bejta. Nasuprot al-Busirijeve jednostavne i jasne tvrdnje Neka se ne nada
hvalitelj da ga valjano moe pohvaliti, / Sve vrline i karakter plemenite udi
ne moe opisati, Uaki stihove na turskom ponovo obogauje metaforom i
kae: Kolko god ogrta hvalitelja dug i irok bio, / Blagodat Boanskih darova nikad nije obuhvatio. Uakijevo istinsko poetsko majstorstvo i njegova
poetska sloboda ovdje trijumfiraju. Naime, Uaki uspijeva ostati potpuno
vjeran smislu i znaenju al-Busirijevih stihova, dok istovremeno uvodi nove
vrlo efektne poetske slike. Tako Uaki recipijenta ostavlja u blagom uenju,
ali mu priskrbljuje i istinsko uivanje u poeziji.
Navodei u svom umjetnikom djelu i prijevod na turski, Uaki itaocu
nudi interpretaciju poeme napisane na arapskom jeziku i tako uspijeva osigurati dojam o poetikoj i ideolokoj ispravnosti svoje poeme. Piscu se tako
osigurava poetiki dignitet, a itaocu se nudi klju za lake razumijevanje.29
29
258
anali 12.indb 258
Ovo je esto onda kada se u opticaju nalazi vie razliitih poetika, ili onda kada je knjievnost izloena velikoj drutvenoj panji, pa zato svaka kriva interpretacija moe imati
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:52

Ako prijevod naelno shvatimo kao oblik interlingvalne citatnosti,30 onda
Uakijev prijevod vlastitih stihova na turski jezik moemo smatrati interlingvalnom autocitatnou ili interlingvalnom autoreferencijalnou. Budui
da, prevodei svoj tekst citira sama sebe, Uaki pokazuje kako su on kao
autor i njegova poetika postali predmetom vlastitoga teksta. Ovaj Uakijev
postupak moe se shvatiti i sistemski opisati pomou kategorijalnog semiotikog trokuta.31 Uakijev Tahmis pisan na arapskom jeziku zauzima mjesto
oznaitelja zadani tekst, mjesto oznaenoga zauzima svijest o vlastitom
tekstu autometatekst, a mjesto oznaenoga predmeta, denotata ili referenta,
njegov prijevod Tahmisa na turski autotekst. Po vrsti autoteksta koji postaje
predmetom vlastitoga teksta moemo rei da se radi o poetikoj autoreferencijalnosti jer je predmet teksta autor i njegova poetika: stil, shvaanje anra
i funkcije teksta, odnos autora prema itaocu itd. Po vrsti autometateksta, tj.
svijesti o vlastitom tekstu, u ovom sluaju se radi o eksplicitnoj autoreferencijalnosti, jer je autor svjestan svoga susreta sa samim sobom pa svoju poetiku
direktno tematizira. Po anrovskoj pripadnosti zadanoga teksta u Uakijevu
sluaju radi se o umjetnikoj autoreferencijalnosti, jer je ona dio imanentne
strukture knjievnoga teksta i obuhvata sve implicitne i eksplicitne autometatekstove koji se pojavljuju u samoj strukturi teksta. I konano, po odnosima
koji se uspostavljaju u sklopu kategorijalnog autoreferencijalnog trokuta, s
jedne, i po njegovu poloaju u sistemu kulture, s druge strane, moemo rei
da se radi o neutralnoj autoreferencijalnosti, jer izmeu svih lanova trokuta vlada nepomuen sklad, pa se poetika autoreferencijalnost ostvaruje u
umjetnikoj strukturi.
Ovdje bi se mogli posluiti metaforom ogledala, ali ne kao simbolom
narcisoidne autoreferencijalnosti prisutne u epohi postmodernistike samosvijesti (o narcisoidnosti ne moe biti rijei u ovoj poemi), ve onako kako
je ova metafora shvaena u orijentalno-islamskoj kulturi.32 Naime, Uakijev
30
31
32
neko dalekoseno znaenje. Vidjeti: Pavao Pavlii, emu slui autoreferencijalnost?,

u: Intertekstualnost & autoreferencijalnost, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1993, str. 107.
Vidjeti: Dubravka Orai, Citatnost..., str. 149.
O ovome ire vidjeti: Dubravka Orai, Autoreferencijalnost kao metatekst i kao ontotekst, u: Intertekstualnost & autoreferencijalnost, Zavod za znanost o knjievnosti
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1993, str. 136139.
Sufije smatraju da je ljudsko srce ogledalo Boije, oni ija su srca ista i izglaana mogu
posluiti kao posrednici i prenosioci Boije ljepote. Cijeli se svemir moe smatrati
ogledalom Boanskog, moe se smatrati ogledalom Boije ljepote i velianstva. Bog je
bio skriveno blago i htio je da bude spoznat i stvorio je svijet kao ogledalo u kojem e
promatrati Svoju vlastitu ljepotu. ire o simbolima u orijentalno-islamskoj kulturi vidjeti: Annemarie Schimmel, Odgonetanje Boijih znakova. Fenomenoloki pristup islamu,
El-Kalem, Sarajevo, 2001, preveo s engleskog Fikret Paanovi.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 259
259
10.1.2013 13:07:53
Berin Bajri
Tahmis strukturiran je tako da poema na arapskom paralelno (stih-uz-stih)
tee s poemom na turskom, odnosno svojim prijevodom. Izgleda kao da
stihovi na arapskom gledaju svoju refleksiju u stihovima na turskom. Ono
to moemo traiti od ogledala jeste da bude sasvim vjerno, da bude toliko
isto da se slike odraavaju bez deformacija. Uaki upravo to i postie, tako
da pjesma paralela na turskom jeziku, ako i nije ljepa, onda svojom ljepotom
i sadrajnou ravnopravno konkurira pjesmi na arapskom.
***
Nakon detaljne analize Uakijeve poeme i uvida u njegovo umjetniko
organiziranje Tahmisa, dolazimo do zakljuka da bi njegov nain citiranja
tueg teksta mogao pripadati i ilustrativnom i iluminativnom tipu citatnosti,
pa ovaj njegov postupak moemo uvjetno nazvati ilustrativno-iluminativnim
tipom citatnosti. Naime, ukoliko neki tekst citira tui tekst tako da imitira
njegov smisao, ako su citati u sistemu vlastitog teksta po svom poloaju
vaniji od vlastitih dijelova, ako u sistemu kulture postoji stroga hijerarhija
vrijednosti, pa se kulturna tradicija i tui tekstovi uope shvataju kao riznica,
ako se citirani autor zajedno sa svojim tekstom orijentira na itatelja i njegovo
konvencionalno znanje i ako tekst u cjelini svih svojih semiotikih relacija
obavlja funkciju tueg podteksta, onda se radi o ilustrativnom tipu citatnosti.
U suprotnom, kada citirani tekst kreira novi i neoekivan smisao, uzimajui tui tekst i njegove citate kao povod za stvaranje vlastitih nepredvidivih
znaenja, kada je poloaj citata unutar vlastitog teksta nebitan i kada vlastiti
tekst vodi ravnopravan dijalog i orijentira se na autorovo originalno iskustvo,
pa sebe eli prezentirati i potvrditi kao bolji od dotadanjih tekstova, onda
govorimo o iluminativnom tipu citatnosti.33
Obratimo li panju na znaajke ovih dvaju tipova citatnosti, vidjet emo
da se u Uakijevu djelu, u jednom smislu, ostvaruje poneto od obaju ovih
tipova. Uaki nesumnjivo pripada kulturi u kojoj postoji stroga hijerarhija
vrijednosti. On preuzima poetski model iji smisao i formu imitira i slijedi,
svoj tekst potvruje upravo pozivanjem na poetski model ve vrednovan u
sistemu orijentalno-islamske knjievnosti, kulturu doista poima kao riznicu
iz koje je ast i obaveza crpjeti, orijentira se na konvencionalno znanje recipijenta i, naposljetku, u velikoj mjeri, ne ba u potpunosti, obavlja funkciju
tueg podteksta (al-Busirijeve poeme). Zbog svega ovoga njegova poema
pripada ilustrativnom tipu citatnosti.
Meutim, injenica je i to da Uaki ne smatra da njegov tekst nije vaan
ili da je al-Busirijeva poema vanija od poeme koja e nastati, pozivajui
se na nju i citirajui njezine stihove. On, doista, pokazuje vrlo visok stepen
33
260
anali 12.indb 260
Vidjeti: Dubravka Orai, Citatnost..., str. 142143.

ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:53

potovanja prema ovoj poemi. Istovremeno Uaki pokazuje koliko je sposoban da, u tako ograniavajuim okolnostima kakve postavljaju pravila anra
tahmis, utka i vlastitu misao, donese obilje novih detalja, povee se s raznim
kontekstima te tako bude i originalan. Ve smo rekli kako je odnos pjesnika
tahmisa dijaloki, te smo naglasili da je pjesniku koji svoje stihove nadovezuje na tue cilj pokazati kako je mogue isti motiv ili istu temu izraziti i
drugim stilskim sredstvima i tako nadvisiti pjesnika na kojeg se poziva. Na
primjerima iz Uakijeva Tahmisa osvjedoili smo se o kakvu se geniju radi.
Vidjeli smo da je Uakiju itekako bitno, mada to nikada nije pretenciozno,
da pokae svoju sposobnost i originalnost. Vidjeli smo, nadalje, kako Uaki
esto uzima al-Busirijeve citate kao povod za stvaranje vlastitih nepredvidivih i novih znaenja, te kako novim kontekstom osvjeava svijet poeme. Ove
Uakijeve postupke mogli smo razotkriti tek nakon temeljitog i imanentnog
pristupa njegovu djelu, ali i upuivanjem u sadraj Kurana i sufijsku misao.
Naposljetku, Uaki vodi ravnopravan dijalog s al-Busirijem i u mnogo sluajeva ga nadvisuje. Ovdje treba ponovo podsjetiti na simboliku odnosa murid
ejh, odnosno uenik uitelj. Sve ovo govori da je Uakiju al-Busirijeva
poema itekako bitna, ali da Uaki eli svoj tekst predstaviti kao jednako
dobar, ako ne i bolji. Zbog svega ovoga ini nam se da je Uakijev postupak
citiranja al-Busirijevih stihova kao temeljni poetiki postupak ilustrativnoiluminativan.
Summary
When two voices become one: on the phenomenon
of intertext in Oriental-Islamic literature
This article is concerned with Abdulah Salahudin Uaki Bonjaks Tahmis on al-Busiris poem Qasda al-Burda. From the point of view of stylistics
and literary theory, it analyzes the relationship between al-Busiris verses as
the proto-text with Uakis verses as the meta-text. The relationship between
the two texts is viewed from poetic and aesthetic standpoints. The two poets
belong to two different and historically distant epochs: al-Busiri lived in the
13th century and was part of Arabic literature, while Uaki lived in the18th
century and belonged to Turkish literature. As expected, important new conclusions were reached given the vast period between the two authors and
considering the great journey and the experience of literary tradition between
the 13th century in Arabic literature (al-Busiri) until the 18th century in Turkish literature (Uaki).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 261
261
10.1.2013 13:07:54
anali 12.indb 262
10.1.2013 13:07:54
821.222.1.09=163.4*3
Mubina Moker
REFLEKSIJA ATTAROVA GNOSTIKOGA NAUKA

U POEZIJI HASANA KAIMIJE
Saetak
Drugu polovinu 17. stoljea u kulturi Bosne i Hercegovine obiljeila je pojava
linosti osebujne duhovnosti. Rije je o ejhu i pjesniku Hasanu Kaimiji, poznatom i
kao Kaimi Baba. U ovom e se radu tretirati neke od temeljnih odrednica ejh Kaimijina gnostikoga nauka koji nam je izloio u svojim stihovima, te ukazati na utjecaj
koji je na oblikovanje njegove misli imala poezija znamenitog perzijskoga pjesnika
i gnostika iz druge polovine 12. st. ejha Attara Niaburija. Takoer e se razmotriti
zajednike znaajke Kaimijina i Attarova duhovnoga putovanja sufijskom stazom
(sejrisuluk).
Kljune rijei: ejh Kaimija, ejh Attar, ljubav, eq, ljubavna bol, sejrisuluk, uvejsija
Uvod
ejh Hasan Kaimija, poznat kao Kaimi Baba, jedna je od linosti koje su
obiljeile drugu polovinu 17. st. u bosanskohercegovakoj kulturnoj povijesti.
O intelektualno-duhovnoj snazi njegove linosti i moralnim vrlinama koje su
ga krasile svjedoe rijei iz pera Ekremov Munir ahinovia:
Krajem XVII vijeka (...) izdie se jedna gigantska figura, pojava jednog
iskrenog narodnog borca, tribuna, knjievnika i pjesnika, ovjeka kod kojeg
je socijalni osjeaj razvijen bio do konanih granica i kad nikakva rtva, pa
i sam ivot nije bila preskupa u borbi za socijalno dobro svoje sredine. To je
bio skroman ovjek, koji nije niti u jednoj prilici zauzimao nikakav politiki
poloaj u turskoj upravi, koji nije teio nikakvoj vojnoj ili politikoj slavi
iako je po svojoj duhovnoj vrsnoi mogao postati prvi meu prvima; i nadalje: (...) njegov dom je uvijek bio irom otvoren svakom putniku, bez razlike
vjere i stalia. Mnogo je cijenio i oko sebe okupljao mudre i pobone ljude,
te pjesnike a u simahani odravao je esto predavanja sa podruja vjerskih i
svjetovnih znanosti.1
1
Munir ahinovi, ejh Hasan Kaimija, narodni tribun iz Bosne i hrvatski pjesnik iz XVII
st., u: Narod, I/1933, br. 30.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 263
263
10.1.2013 13:07:54
Mubina Moker
Predmet ovoga rada nee biti lingvistika analiza niti poetsko-estetsko
vrednovanje ejh Kaimijine poezije, na ta je u svojim radovima akcenat stavila Jasna ami2, nego e se akcentirati neke temeljne odrednice ejh Kaimijina gnostikoga nauka na temelju kompariranja njegove poezije s poezijom
znamenitog perzijskoga pjesnika i gnostika iz druge polovine 12. st. ejha
Attara Niaburija (Attr Nbr).
1. Ope odrednice ejh Kaimijine poezije
ejh Hasan Kaimija spada u red bosanskih divanskih pjesnika. Poeziju je
pisao na turskom i bosanskom jeziku. Kako istie Fehim Nametak, Kaimijina
poezija vie pripada anru tekijske poezije Teke iiri, negoli isto divanskoj
poeziji.3 Kao potvrda ovome stajalitu moe posluiti podatak da su njegove
pjesme na turskom jeziku mnogo prepisivane u dervike biljenice, prevoene
i tumaene. Takoer se u travnikoj kafani u Donjoj ariji pokraj Sulejmanije
damije prije stotinjak godina recitirala i tumaila Kaimi Babina poezija. Kao
tumai Kaimi Babine poezije spominju se Hadi Ibrahim-beg Hasanpai,
Taib efendija Tahirovi i Muhamed Krpo. Isto su tako neki, kao Husejnaga
Alihodi iz Bile i Avdaga Alihodi iz Travnika, recitirali napamet Kaimi
Babine stihove na turskom jeziku.4 Sve ovo ukazuje na popularnost Kaimi
Babinih pjesama meu obinim pukom.
Sa sigurnou znamo da je ejh Hasan Kaimija autor dviju zbirki pjesama na turskom jeziku: Divan i Varidat (Nadahnua)5, kao i da je napisao
dvije pjesme na bosanskom jeziku: Kasida o tetnosti duhana i Pjesma o
osvojenju Kandije. Divan i Varidat razlikuju se po formi i sadraju. Divan, u
kojem je veina pjesama posveena Uitelju Abdul Kadiru Gejlaniju, odsjaj
je ejh Kaimijinih metafizikih iskustava na stazi sejrisuluka, pretoenih u
stihove; Varidat predstavlja spoj gnostike poezije i predskazivanja buduih
povijesnih dogaaja na temelju difra.6 ejh Kaimijina poezija bila je veoma
2
3
4
5
6
264
anali 12.indb 264
Vidjeti: Jasna ami, Hasan Kaimi Baba: ivot i djelo, u: Trei program Radio
Sarajeva, br. 47, str. 427434; Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari iz njegovog djela
Vridt, u: POF, br. 35, Orijentalni institut, Sarajevo, 1986, str. 5189; Jasna ami,
Kaimi, Bosanski pjesnik, mistik, iz 17. vijeka Uvodna kasida Divana, u: Trei program Radio Sarajeva, br. 24, str. 518524.
Vidjeti: Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih muslimana na turskom jeziku, El-Kalem, Sarajevo, 1989, str. 122.
Muhamed Hadijahi, Hasan Kaimija i njegovo turbe na Kuli u Zvorniku, Zvornik, 1966.
Jasna ami Varidat je oznaila kao Divan II; vidjeti: Jasna ami, Kaimijina kasida na
-ari iz njegovog djela Vridt, str. 51 i 52.
Difr ( ) je znanost u kojoj se na temelju slova arapskoga alfabeta mogu razumjeti
budui dogaaji. Naziva se jo znanost o slovima () . Zaetnik ove znanosti je
hazreti Alija. Na temelju znanosti o slovima hazreti Alija je nagovijestio dogaaje koji
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:54
Reeksija Attarova gnostikoga nauka u poeziji Hasana Kaimije

popularna sve do kraja 19. st. o emu svjedoi vie od stotinu rukopisa s njegovim pjesmama. Veina autora koji su pisali o ejhu Kaimiji saglasni su da
je on u odnosu na savremenike slab pjesnik, te da mu pjesme nemaju znaajnu
poetsku vrijednost. Ali, ipak treba imati u vidu da je vladao pravilima orijentalne poetike koja je uzimana kao jedan od glavnih kriterija kod ocjenjivanja
poetske vrijednosti.7 Takoer je bio izuzetan poznavalac Kurana, hadisa kao
i sufijske literature, to je jasno zamjetljivo u njegovoj poeziji koja obiluje
osebujnom sufijskom simbolikom.
2. Zajednike znaajke duhovne staze
Prije nego to se upustim u kompariranje ejh Kaimijine i ejh Attarove
poezije, ini mi se zanimljivim ukazati na neke zajednike karakteristike koje
su obiljeile ivotnu i duhovnu stazu ovih sufijskih prvaka.
2.1. Prva karakteristika koju bih izdvojila kao zajedniku, kada je rije o
ivotu ejha Attara i ejha Kaimije, jeste nedostatak relevantnih povijesnih
podataka koji bi nam mogli pruiti detaljnije informacije o njihovu porijeklu,
periodu mladosti, obrazovanju, jednom rijeju intelektualnim miljeima u
kojima su se oblikovale njihove linosti prije stupanja na stazu sejrisuluka.
Niti za jednoga od njih nije sa sigurnou utvrena tana godina roenja, a ni
smrti i sve to iz raspoloivih izvora o njima znamo vie je plod pretpostavki
negoli stvarnih povijesnih injenica.8
2.2. Druga zajednika karakteristika koja je upeatljivo odredila ivot i
ejha Attara i ejha Kaimije jeste njegovanje veza s obinim pukom to je
rezultiralo velikim i nepodijeljenim ugledom koji su uivali u ovom drutvenom sloju. ejh Attar, budui da je bio apotekar i imao trgovinu ljekovitoga
bilja i miomirisa, po prirodi svoje profesije bio je upuen na ovjeka iz
naroda dijelei s njim njegove svakodnevne ivotne probleme. Kroz njegovu radnju svakodnevno je prolazilo oko petstotina osoba.9 ejh Kaimija je
snano izraeni osjeaj za obinog ovjeka iskazao kada je u pobuni 1681.
godine u Sarajevu stao na stranu seljaka i gradske sirotinje i zahtijevao da se
7
8
e se desiti do konanoga nestanka svijeta. To je zabiljeeno u knjigama: Difr i Znanost

o drutvu. Imami kao hazreti Alijini potomci bili su upueni u ovu znanost i svoje su
budue odluke uvijek donosili konsultirajui se sa spomenutim dvjema knjigama; vidjeti:
Loatnme Dehxod, 5, pp. 7802.
Vidjeti: Jasna ami, Hasan Kaimi Baba: ivot i djelo, str. 434.
Vidjeti: Mubina Moker, Duhovne postaje poslanik u svjetonazoru ejha Attra,
Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, 2007, str. 12; Hamid Dizdar, Pjesnik
Hasan Kaimija, voa pobunjenih seljaka i zanatlija u XVII vijeku, u: GVIS-a, II/1951,
br. 46, str. 140.
Vidjeti: Badoz-zamn Forznfar, arh-e ahwlonaqdotahll-e sr-e eyx Attr,
Tehrn: Entert-e Anoman-e sr-e farhang, 1374 (1995), pp. 65.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 265
265
10.1.2013 13:07:55
Mubina Moker
ito s kojim su pekulirali sarajevski bogati slojevi oduzme od njih i podijeli
sirotinji. Neki ak idu dotle da ga smatraju voom pobune, mada ne postoje
povijesni dokumenti koji bi potvrdili ovo stajalite, te da je to bilo razlogom
njegova protjerivanja u Zvornik.10
2.3. Analiziramo li ejh Attarov i ejh Kaimijin sejrisuluk uoit emo,
takoer, neke zanimljive slinosti. Ni za ejha Attara, a, kako sam ranije u
ovome radu ukazala, ni za ejha Kaimiju ne moemo sa sigurnou utvrditi
duhovnu genealogiju.
Iako je nesporna ejh Attarova velika ljubav za tesavvuf i sufije, iji se
odsjaji blistavo zrcale u njegovu proznome djelu Tezkira evlija (Tazkerat
al-ouliy), ipak se zasigurno ne zna da li je ejh uope pripadao nekom sufijskom redu s obzirom na to da u njegovim poetskim djelima nema eksplicitnih naznaka o tome da je njegovao duhovnu vezu s nekim od ejhova svoga
vremena i bio njegov murid. Neki hroniari Attara smatraju sljedbenikom
Medduddina Bagdadija (Madoddn Badd) ili Nedmuddina Kubraa
(Namoddn Kobr). Meutim, prema miljenju prof. Kadkanja, koji se
smatra jednim od najboljih poznavalaca Attarova ivota i djela, ovakve tvrdnje nastale su vie iz elje da se ejh Attarova linost dovede u vezu s ovom
dvojicom glasovitih ejhova koji su uivali velik ugled u sufijskim krugovima
Attarova doba, nego to su poivale na povijesnim injenicama i stvarnoj
duhovnoj vezi ejha Attara s njima.11
U Damijevu djelu Dahovi bliskosti (Nafaht al-ons) stoji podatak da
je ejh Attar bio uvejsija.12 Uvejsije, koji se tako nazivaju po Uvejsu Karaniju porijeklom iz Jemena za kojega je hazreti Poslanik kazao da je najbolji
sljedbenik (tabae), putnici su sufijske staze koji, izvanjski motreno, nemaju
ivoga vodia ejha. Duhovno se, pak, vezuju za nekoga od ejhova, tako da
se proces njihova odgajanja i sazrijevanja u sejrisuluku odvija pod djelovanjem duhovne snage (himmeta) toga ejha. Nakon to su proputovali svim
mekamima na stazi sejrisuluka, formalno se mogu vezati za nekoga od ejhova svoga doba kako bi bili zadovoljeni uvjeti neophodni za duhovni odgoj i
upuivanje (ird) drugih. O uvejsijama je veoma lijepo objanjenje dao i ejh
Attar, te smatram korisnim prenijeti i njegove rijei: Znaj da postoji skupina
koju nazivaju uvejsijama. Oni Uvejsa dre za svog prvaka. Nastoje u sebi
izgraditi poslaniku ud bez posrednika, ba kao to je to uinio Uvejs Karani
iako nikad nije vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Odgojio je sebe
poslaniki i disao s Istinom. A velianstven je to i uzvien stupanj. Ko takvo
10
11
12
266
anali 12.indb 266
Munir ahinovi, ejh Hasan Kaimija, str. 144146.

Vidjeti: Mohammad Rez af Kadkan, Zabr-e prs (Nasabnme-ye manawi-ye
Attr), Tehrn: Entert-e gh, 1380 (2001), pp. 7083.
Vidjeti: m, Nafaht al-ons, moqaddame, tashh wa talqt Mahmd bed, Tehrn:
Moassese-ye Ettelt 1370 (1991), pp. 597.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:55

to uspijeva i tako visoko see?! Allahov je to dar, koji On daje kome hoe!13
Prof. Kadkan navodi duhovni niz (silsilu) kojom se ejh Attar duhovno vezuje za Ebu Seida Ebul-Hajra (Ab Sad Abol-Xeyr)14, to ide u prilog reenoj
tvrdnji.15 Izuzmemo li Tezkiru evlija u kojoj je donesen njegov ivotopis, ime
Ebu Seida Ebul-Hajra je uz ime Bajezida Bistamija (Byazd Bestm) meu
najee spominjanim imenima ejhova Attarovih poetskih djela.16 O velikom
duhovnom utjecaju koji je na linost ejha Attara imao Ebu Seid Ebul-Hajr
svjedoe i ovi stihovi:
Od Ebu Seidova daha dolazi
srea koju trena ovog utim.
Od snage duha njegova
udisajem svakim sreu nenadanu utim.
Svoje srce nurom njegova bia
blagom zemljane posude ove utim.
Kad himmetom njegovim sebe ostavih
sebe gospodarem srca svoga utim.17
Pretpostavka da je ejh Attar bio uvejsija privukla je moju panju stoga
to pjesnik Mula Muhtari u odi pohvalnici koju je izrekao ejhu Kaimiji njegovo ime donosi uz ime Uvejsa Karanija.
ah dervia pokrajine Jemena
Zaljubljenik poslanika Muhammeda
Bjee Uvejs al-Karani
Za ivota, ogrta mu sliio efinu
13
14
15
16
17
Attr, Spomenica Dobrih (Spomen na Uvejsa Karnija, Allah mu se smilovao), preveo

s perzijskoga: Muamer Kodri, Sarajevo: Kulturni centar Ambasade IR Iran u BiH, 2004,
str. 48.
Ebu Seid Ebul-Hajr (357440. h. g.), znameniti ejh iz Mejhene, gradia u iranskoj
pokrajini Horasan, uven po svojim vazovima i kerametima. Njegov ivotni moto mogao
bi se saeti u ovoj izreenoj misli: Ne budi pisac hikaja, budi takav da o tebi piu
hikaje. I doista iza sebe nije ostavio niti jedno pisano djelo u prozi ili stihovima, iako
je volio poeziju i sam govorio stihove. Ovu ejhovu misao u djelo je pretoio njegov
unuk Muhammed ibn Munevver, koji je ejhov tesavufski nauk vjerodostojno i nadasve
nadahnuto i iskreno prenio u djelu: Tajne Tevhida u postupcima ejha Ebu Seida. Knjiga
je napisana u 7/13. st. i predstavlja nezaobilazan izvor za blie upoznavanje s tesavvufom.
Ovo djelo, zahvaljujui prijevodu na bosanski jezik Munira Drkia u izdanju Kulturnog
centra Ambasade IR Iran u Bosni i Hercegovini, dostupno je i bosanskim itaocima;
vidjeti: Monawwar, Tajne Tevhida u postupcima ejha Ebu Seida, preveo s perzijskoga
Munir Drki, Kulturni centar Ambasade IR Iran u BiH, Sarajevo, 2006.
Vidjeti: Mohammad Rez af Kadkan, Zabr-e prs, str. 7677.
Vidjeti: Taq Prnmdriyn, Ddr b Smor (Ab Sad Ab al-Xeyr az negh-e
Attr) Tehrn: Entert-e pahegh-e olm-e ensn wa motlet-e farhang,
1382/2003, pp. 234.
Attr, azaliyyt-e Attr, Tehrn: Ketbfori-ye Faxr-e Rz, 1363 (1984), pp. 271.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 267
267
10.1.2013 13:07:55
Mubina Moker
Poslije, grob mu bjee nalik tuge domu.
Ima li u Bosni njemu ravan?
Jedini mu slian, to je dervi Hasan
Sam proniknu mnoge istine tajne
Uz to jo prepun ljubavi bajne...18
Svakako da nije rije o sluajnosti i Mula Muhtari je zasigurno imao
znakovitoga razloga za ovako lijepo poreenje. Ovim stihovima je, moda,
nenametljivo elio staviti do znanja da je i ejh Kaimija bio uvejsija, to ne
treba a priori odbaciti s obzirom na mnoge nepoznanice koje skrivaju ejhovu
duhovnu genealogiju.
3. Hod stazom ljubavi
Ve pri prvom itanju ejh Kaimijinih stihova zamjetljiv je utjecaj koji je
na oblikovanje njegova svjetonazora imala poezija perzijskih sufijskih pjesnika openito. Daljnjom paljivijom analizom uoava se snana duhovnomisaona refleksija jednoga od njih ejha Attara, kojeg Kaimija i spominje
u ovome stihu:
Ko sebe u Bogu prolaznim spozna, On je tvorac svega, saznae
koliko Mansura s rijeima Ja sam Istina19, koliko Attara, sve nisko i prolazno
napustie.20
U nastavku rada e se, uvidom u poeziju ejha Attara i ejha Kaimije,
ukazati na najbitnije zajednike znaajke njihova gnostikoga nauka.
Jedna od najbitnijih znaajki ejh Attarove poezije jeste preferiranje
tesavvufa ljubavi (eq) nad tesavvufom asketizma (zohd). Ljubav je, smatra
Attar, estoka emocionalna snaga, uzdarje Boansko, obilata zaudnim unutarnjim stanjima (ahwl) i tajnama (asrr) to jezikom neizrecive su, koja
je jedina mona da duhovnog putnika (slek) povede stazom sjedinjenja s
neprolaznim, vjenoivim Voljenim (Maq). Po miljenju Attara, suhoparni asketizam lien uzavrelih ljubavnih emocija pokazuje do koje mjere
pobonjak-asketa (zhed) poklanja panju stvorenjima i vlastitom spokoju i
ugodnosti.
Ak dar od Boga je, drugo nije
gospodstvom il siromatvom ne mjeri se
18
19
20
268
anali 12.indb 268
Prijevod stihova prof. Saliha Trake i prof. Lamije Hadiosmanovi cit. prema: Fehim
Nametak, Divanska knjievnost Bonjaka, Orijentalni institut, Sarajevo, 1997, str. 5253.
Poznatu izreku Mensura Hallada Ene-l Haqq Jasna ami prevela je: Ja sam Bog.
Smatrala sam da je prijevod neadekvatan, te sam izraz Haqq prevela u njegovu doslovnome znaenju.
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stih 17, str. 64.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:56

Ko jastva ne odrekne se
ak ta je spoznat nee [...]
Sve to Attar zbori o tajni aka
znaj sigurno da uzdarje Boga je
Attare, tajnu aka kako u rijei pretoiti?
Jer rijeima tajna aka ne moe se obujmiti
Dana onog kada ime aka ponio sam;
okove imena i ugleda strgao sam [...]
Zuhda i dobrog glasa sramim se
ja, onaj Attar, vinopija estoki sam21
Ak za Tobom utkan u duu mi je
ta je pakao il raj tamo gdje ak je22
Sredinje mjesto i u ejh Kaimijinom poimanju ivota i svijeta zauzima
gnostika ljubav (eq). Ljubav je ivotvorna snaga, sveprisutna a nevidljiva,
na ijem strujanju opstoji kosmos i ovjek kao njegovo sredite. Hod stazom
ljubavi prirodna je ovjekova potreba, priroena njegovu biu, stoga to je u
ezelu (prapoetku) u njegovu duu utisnut peat Boanske ljubavi. Dua koja
je ispila ponueni ezelski gutljaj ivot na ovome svijetu proivjet e u nastojanju da iznova oivi eho zavjetnih rijei s poetka stvaranja:
Pomou Njegove ljubavi sve ovo ivi,
neto vidljivo, a drugo skriveno.
Da ne doe ljubav Gospodara,
cijeli ovaj kosmos ne bi ni postojao.23
Tako je reeno: kome je gutljaj ponuen,
jo vie je dobio, jer Njega je stalno prizivao.24
Za ejha Kaimiju ljubav je, dakle, inicirajui poticaj za stupanje na stazu
sejrisuluka. Ozbiljenje ove ljubavi vodi stazom predanoga robovanja. Ali, da
bi ovjek prosegnuo u istinsko znaenje robovanja, koje se u sufijskoj literaturi smatra najuzvienijom duhovnom postajom i konanicom duhovnog
putovanja jer se kroz robovanje ozbiljuje sutina stvaranja, kako je naznaeno
u kuranskom ajetu: A Ja sam stvorio i dine i ljude samo da Meni robuju
i da se samo Meni klanjaju25, on neprekidno treba ulagati napor da cijelim
svojim biem i ivotom, iz trena u tren, posvjedouje da je sluga Boiji.
21
22
23
24
25
Attr, azaliyyt-e Attr, pp. 298, 322. i 486.

Attr, Manteqot-teyr, moqaddame, tashh wa talqt M. R. af Kadkan, Tehrn:
Entert-e Soxan, 1383 (2005), pp. 208: 3082.
Kaimi, Divan, str. 12b13a; cit. prema: Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Orijentalni institut, Sarajevo, 1986, str. 144.
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stih 38, str. 66.
Kuran, Ad-Driyt: 56.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 269
269
10.1.2013 13:07:56
Mubina Moker
Tako, stalno se prisjeajui i zazivajui Boga, ivjet e u svjesnosti o tome
da je svaki atom njegova bia proet Boanskom ljubavlju, spoznavajui da je
njegova ljubav odsjaj kosmike ljubavi u ijem ritmu i po ijim zakonitostima
krui sve stvoreno, te e se tajnom (serr) svoga srca kao mikrokosmikim sreditem prepustiti ovome duhovnom zikru u slavu Stvoritelja, postajui tako i
sam karikom kosmikog krunog toka.
I duh i tijelo padoe u ljubav (zanos),
okreu se, On, uzvikujui.
Kad se zbrie Ti i ja,
I dini i ljudi i svi aneli,
I dervii u zanosu,
Due se pojavie u jednom, kao monada,
dok ne stignu Bogu, okreu se, On, uzvikujui.
Moja duo, sine, doi ovamo,
da se okreemo, On, uzvikujui.
Doi ovamo, doi, Kaimija,
da se okreemo, On, uzvikujui.
Robovi ljubavi svi su ljudi i aneli,
vjeno se okreu i ove sfere i nebo.
Vode godinama protjeu tragom ove ljubavi,
Mjesec i Sunce u zanosu kreu se svojom putanjom.
isti, zaljubljeni i bogobojazni s uitkom,
sjedinjuju se, On, uzvikujui.26
4. Ljubavna bol
Kazala sam da je ljubav (eq) temeljna i sveproimajua odrednica i ejh
Attarova i ejh Kaimijina gnostikoga svjetonazora. Moda bi bilo prikladnije
ovu ljubav nazvati ljubavnom boli, jer je bol njezina odreujua znaajka.
Stoga su za ejha Kaimiju ljubav i bol istoznane rijei; bol je nalije ili drugo
lice ljubavi. Bol ne dolazi izvana, ulaganjem duhovnih pregnua. Sjedinjena
je s ljubavlju i utisnuta u ovjekovo bie, ba kao i ljubav. Stoga je bol, ili
bolje rei ljubavna bol, iznutarnja alhemija koja svojom estinom novaka na
sufijskoj stazi inicira da se otisne u duhovnu potragu, a iniciranoga duhovnoga putnika preobraava u istinskoga junaka.
U kog je ova ljubav ula, gospodine, u njem se i nemir svio,
od tog sukoba lud je postao, na stranca i prijatelja zaboravio.
26
270
anali 12.indb 270
Kaimi, Divan, str. 22a; cit. prema: Demal ehaji, Derviki redovi..., str. 145.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:56

Meu mnoga prijestolja i krune ova ljubav je razdor unijela,
sve uzde iz ruku istrgla, imetke nitavnim uinila.
Oduvijek ova ljubav u sebi bol nosi, i ti e u nju pasti,
kad istinski junak postane, prolazne misli e odbaciti.
On ne trai ni pobonost ni odricanje, ni znanje ni umijee na ovome
svijetu,
tek bol i uzdah i vatru nek osjeti onaj to se s Njim spojio, do Njega dospio.27
I u ejh Attarovu svjetonazoru ljubav i bol se uzajamno proimaju. tavie, ljubavna bol je osobenost po kojoj se Attar izdvaja nad svim ostalim
perzijskim gnostikim pjesnicima. Priroda ove ljubavne boli snano se reflektirala u ejhovim rijeima iz uvoda Tezkire evlija koju bismo mogli nazvati
Hronikom ljudi bola: Ovo je predaja o stanjima i izrekama ljudi bola, onih
koji duhovne slabie ine odvanim istinskim ljudima, istinske ljude ine
duhovnim lavovima, duhovne lavove ine jedinstvenim odabranicima, a odabranike oitovanjima bola.28 Uzajamnoproimajui odnos ljubavi i boli tako
se jasno reflektira i u njegovoj poeziji da bismo je s pravom mogli nazvati
poezijom ljubavne boli. Ljubavna bol svoju zbiljsku uprisutnjenost pronalazi
u ovjekovu biu. I sve dok ovjek u srcu ne outi estinu ljubavne boli, on
nee postii duhovno proienje. Poto ovjeka vodi ka vlastitome samoozbiljenju, ljubavna bol i nije bol i gorina, ve lijek i slatkoa.
Dok ovjek boli ti ne postane
u safu istinskih ljudi biti nee.
Ko god u ljubavnoj boli i vatri izgara
ni nou, nit danju nema mu smiraja.
Bol trai jer bol tvoj derman je
na oba svijeta lijek za duu bol ti je.29
Onaj ko od boli sustee se
u srcu mu mladica aka niknut nee.
Ako si ovjek ljubavi i putnik staze ti
u boli sagori, u boli sagori, u boli sagori.30
ejh Kaimijin sejrisuluk, sudei prema njegovim stihovima, mogao bi se,
uvjetno reeno, promatrati kroz etiri razine:
a) ponitenje lanog prizemnog ega;
b) spoznaja istinskoga jastva;
27
28
29
30
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stihovi 3133, str. 65; stih 37, str. 66.
Attr, Tazkerat al-ouliy, be tashh wa tahiye R. Nicholson, Tehrn: Entert-e Astr,
2000/1379, pp. 71.
Attr, Manteqot-teyr, pp. 214: 321011; pp. 267: 4494.
Attr, Mosbatnme, be ehtemm wa tashh N. Wesl, Tehrn: Entert-e Zawwr, 1380
(2001), pp. 259.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 271
271
10.1.2013 13:07:57
Mubina Moker
c) samoponitenje (fan) u odnosu na Boga;
d) vjeno opstojanje (baq) u Bogu.
Hasan Kaimija govori o dvije vrste jastva: o prizemnome egu (nafs-e
ammre), koji je nae prividno, lano jastvo, i o nebeskome Jastvu, onom
Boanskome dahu to ga Bog udahnu Ademu, alejhisselam, u inu stvaranja,
koje jeste naa ljudska zbilja. Stupanje na tarikatsku stazu zapoinje ulaganjem duhovnih napora u ponitenje lanoga ega uronjenog u materijalni svijet. Postupnim uklanjanjem materijalnih velova salik e spoznati da njegov
ego predstavlja najgui i neprozirni zastor koji mu zaklanja njegovo nebesko
Jastvo ija je bit duhovna, ezoterijska, istovremeno poimajui da je svjetlosna
supstanca za kojom traga sa svojim beskonano oitujuim spektrima neodvojiva od njega samoga.
Odreci se sebe, svoga ja, dostigni Istinu
i znaj da je to rei za Istinu Jedan.31
I srce ima sedam zavjesa, srce onoga ko voli,
istinska srea je u tebi samom, u sebi te tajne nai!
Oduvijek ti postoji i sm sebi si veo,
jer ova dua, strast i tijelo ti si; i Njega nemoj zaboraviti.32
Ovi ejh Kaimijini stihovi po svome sadraju veoma nalikuju ovome
Attarovu stihu:
Ono to izgubio si, ako izgubio si
to u tebi je, ti sam zastor si.33
ejh Attar u zasebnom poetskome djelu Govor ptica (Manteqot-tayr)
dao je zadivljujui prikaz, neponovljiv u perzijskoj knjievnosti, duhovnoga
iskustva susreta prizemnoga jastva (ega) sa svjetlosnim Jastvom (alter egom).
Susret dvaju jastava simboliki je predstavljen kroz susret cara svih ptica
Simurga (Smor) s trideset iznemoglih ptica si murg (s mor) koje, svaka
ponaosob, simboliziraju razliita stanja u koja zapada putnik duhovne staze.
Ova dva imena, Simurg i si murg, zapravo, oznaavaju dva aspekta: nebeski i
zemaljski jednog te istog jastva.34
Spoznaja istinskog nadosjetilnog Jastva dolazi iznutra, tj. ostvaruje se
snagom duhovnih potencijala vlastitoga bia koji posredstvom uprisutnjenog
Boanskog znanja potiru prividni materijalni ego kako bi salik u ogledalu
vlastitoga srca kontemplirao svoje nebesko ezoterijsko Jastvo.
31
32
33
34
272
anali 12.indb 272
Kaimi, Divan, str. 22a; cit. prema: Demal ehaji, Derviki redovi..., str. 143.
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stih 14, str. 64; stih 19, str. 65.
Attr, Mosbatnme, pp. 355.
Spoznaja ezoterijskog, odnosno nebeskog jastva predstavlja sredite Sohrawardjeve
teozofske epistemologije. Naznake ovoga nauka nalazimo i kod Nadmoddina Kubra,
Ejnol-Qozt Hamadnja, Rzbehn Baql irzja i drugih.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:57

Srce je ogledalo Istine, zato se u Nju ne zaljubiti?
Boanskom udnjom e istu prainu postojanja odagnati.
Srce je udesna riznica, u njeg je Istina mnoga saznanja stavila,
Svakog asa Ona ih iznosi svijetu, da bi razna djela rasvijetlila.35
Ti si Tajna Bio sam Riznica, da li si pojmio sebe?
Otvori Knjigu bia i u njoj itaj lekciju o svome Gospodaru.
Tri slova i tri take jeste znanje cijelog svijeta.
Ui u svoje srce i proitaj taku njegovu. Kakva istina!
Ljudsko srce je trezor Istine.
Dostie njegovu Tajnu onaj koji sjedini njegovu esenciju, bit.36
Dakle, uvjet sjedinjenja sa svjetlosnom supstancom u svojoj nutrini, tj.
raskrivanje vjenog nadosjetilnog jastva u vlastitu biu, jeste iezavanje
njegova prizemnog osjetilnog aspekta. Kada se to dogodi, putnik duhovne
staze spoznaje da ono traeno nije nita izvan, niti odvojeno od njega samog.
U ovome je znaenje temeljnog sufijskog postulata: Ko spozna sebe, spoznao
je svoga Gospodara Boga.
O duhovnome iskustvu samospoznaje vlastitoga bia ejh Kaimija u stihovima veli:
Da li si pojmio zato te Istina dovela na svijet?
Vrati se sebi, spoznaj sebe, i gledaj pravo na sebe iz sebe (samog).37
Ui unutra, otvori oko, iz privida Njemu pobjegni
tanahni most prei i Lice Beskonanog e vidjeti.
Istina to ti se kroz tebe samog javi u svemu je sadrana,
u svem postojanju nema Joj ravna, sjemena su cvjetove dala.
Istina to nam se kroz nas same ukazala,
od svake sumnje je oiena; za drugo u srcu mjesta nema.
Oni to prainu svog ja oiste, svoju sutinu e putem sebe ugledati,
Njeno lice e im se bez vela ukazati, licem u lice e pred Nju stati.38
Onome koji spozna sebe, svoje Ja, kau mudrac.
Svjestan je u spoznaji Allaha onaj koji sre spiritualno znanje.39
Potvrda istoznanoga duhovnog iskustva jeste i stihovana pria o duhovnome uzdignuu sufijskoga prvaka Bjazda Bistmja40 koju nalazimo u
djelu Asrrnme (Knjiga tajni). Bjazd tokom svoga duhovnog putovanja
35
36
37
38
39
40
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stih 55, str. 67, stih 174, str. 74.
Kaimi, Divan, str. 9b; cit. prema: Demal ehaji, Derviki redovi..., str. 142.
Ibid, str. 141.
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stihovi 20, 23, 27. i 28, str. 65.
Kaimi, Divan, str. 9b; cit. prema: Demal ehaji, Derviki redovi..., str. 142.
Detalje Bjazdova duhovnoga uzdignua Attr donosi u Tezkiri evlij; vidjeti: Attr,
Tazkerat al-ouliy (Mer-e eyxByazd, qoddes-ellhu rhahu al-azz ), pp. 251
255.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 273
273
10.1.2013 13:07:57
Mubina Moker
prevaljuje put dug devedeset hiljada godina, nakon ega dobija dozvolu da
pristupi Boanskome prijestolju Aru. Ali, kamo god bi Bjazd pogledao,
vidio bi samo Bjazda, odnosno vlastitu svjetlosnu supstancu koja je dolazila
od njega. A kada zaziva Stvoritelja da potrga veo Tajne, iza vela se pojavljuje
niko drugi do Bjazd:
Ovako ree ono Sunce islama
to zablista iz grumena zemlje Bistama.
Ja prevalih s ovu i s onu stranu vremena
tri puta trideset hiljada godina put.
Kad pristup do Ara dadoe mi
opet tamo doe Bajezid mi.
Zavapih: Boe, veo nek digne se
iza vela Bajezid pojavi se.41
Bjazd, dakle, u ogledalu vlastitoga srca kontemplira svoje zbiljsko
jastvo ija je bit identina Boanskoj, doseui postaju samoponitenja
(fan). Ree (Bjazd): Iao sam od Boga ka Bogu dok me nije pozvao iz
mene samoga (moje nutrine): O ti, koji si Ja!; tj. stigao sam do postaje samoponitenja u odnosu na Boga.42
Dok god jastvo tu je, irk javlja se,
kad dvojnost pojavi se, jednoa gubi se.
Ti u Njemu kad gubi se, to jednoa je,
a kad sasvim utone, jedinost potpuna je.43
Potrebno je naglasiti da je metafiziko iskuavanje samoponitenja inicirano Boanskim poticajem u kojem ovjekova volja nema nikakva udjela,
to potvruju ove rijei Sultana Veleda: Ako kau: Ti vidi Allaha ili Ga ne
vidi, moj odgovor je, Sam od sebe (vlastitom voljom) ne vidim Ga, jer
(On je kazao) Nee me moi vidjeti.44 Ali kada On sebe pokae, kako da
Ga ne vidim.45
Ako ovu Sultan Veledovu misao pretoimo u stihove ejha Kaimije, ona
bi glasila: Istina se spoznaje pomou Istine.
Ko god stvarno gleda Istinu okom Istine, jedino je on moe spoznati.
Spoznaj Istinu pomou Istine, jer jedino Istina zna svoje vlastito bie.
Videi svoj vlastiti lik, pazi da ne izae na krivi put.46
41
42
43
44
45
46
274
anali 12.indb 274
Attr, Asrrnme, b tashh S. Gouharn, Tehrn: Entert-e Zawwr, 1361/1982 , pp.

92.
Attr, Tazkerat al-ouliy, pp. 237.
Attr, Manteqot-teyr, pp. 239: 378687.
Kuran, Al-Arf, 143.
Baho Walad, Maref, be ke-e Badoz-zamn Forznfar, 1, pp. 1.
Cit. prema: Demal ehaji, Derviki redovi..., str. 141.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:57

U svom srcu nai predah ugodan, ti koji si vien u Njemu kroz Njega,
ni naprijed, ni nazad, ni desno ni lijevo, ni gore ni dolje, nema Njega.
Oni to na svijet jedinstveni dooe, Istina s Istinom postae,
gore visoko se digoe i mous tatarski udisae.
U mistiku etnju je krenuo zahvaljuju blagosti Skrivenog,
ovjee, ne smatraj ove rijei uludim, i prijekora dostojnim!47
Ovi ejh Kaimijini stihovi predstavljaju refleksiju potpuno istoznanoga
Attarova stajalita sadranog u rijeima da duhovna staza vodi od Boga ka
Bogu.
Ebu Ali Tusi pitao je Mir Kariza da li je duhovno putovanje kretanje od
Boga ka robu ili obratno, od roba ka Bogu? A ovaj odgovara da je to putovanje od Boga ka Bogu jer osim Njega ne postoji nita drugo:
Ree: put od Boga robu nit obratan je
taj put, znaj sigurno, od Boga Bogu je.
Samo Dost48 postoji, zar osim Njega ita je
pa kad Dost hakikat je, put od Njega Njemu je.
Samo On postoji, drugi kad bi i bio
putnik taj opet od Njega Njemu bi hrlio.49
Kada putnik duhovne staze proe samospoznajni put od potiranja prizemnoga jastva i povratka ezoterijskome Jastvu do samoponitenja u odnosu na
Boga, kroz ieznue vlastitoga bia dosegnut e postaju vjenosti i u inu
mistinoga sjedinjenja spoznati sutinu istoga robovanja doseui razinu
maqa.
Od roba svog samo siromatvo50 trai, sva vasiona od Njega je,
onaj to je nestajanje postigao, bogatstvo vjenosti je stekao.
Osvoji zemlju svog tijela, izii iz sebe samog i ponovo sebi doi,
sav nestani i opet se pojavi, izrasti; na glavu ahmediju stavi!51
Kad stekne ugled, cijeli svijet e tvoj rob postati,
kad pocijepa veo (s lica), ko te uje pred tobom e niice pasti.52
Na postaji vjenosti u mikrokosmikim svjetovima ovjekova zbiljskoga
bia oituje se samo jedna Istina. Duhovne plodove proivljenoga metafizikog iskustva potpunog uranjanja u kontempliranje Boije zbilje ejh Kaimija
47
48
49
50
51
52
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stih 5, str. 64; stih 25, str. 65; stih 165,
str. 73.
Bog, Apsolutna Istina Koja je jedina dostojna istinske ljubavi (eq).
Attr, Mosbatnme, pp. 360.
U prijevodu Jasne ami umjesto siromatvo stoji bijeda. Ovdje je rije o postaji
duhovnog siromatva faqr.
Cit. prema: Jasna ami, Kaimijina kasida na -ari, stih 36, str. 66; stih 17, str. 64; stih
155, str. 73.
Ibid, stih 46, str. 66.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 275
275
10.1.2013 13:07:58
Mubina Moker
je opisao u sljedeim stihovima kojima je zaokruio vlastitu silazno-uzlaznu
stazu mistine ljubavi u kojoj ak, iq i Maq postaju jedno.
Jer drugog osim Njega nema, ovaj glas postoji sa svim to postoji,
tijelo je samo omota, On unutra, pogledaj te pijace!
On je Istina, On je Prvi i Posljednji, u prividnim stvarima On se pojavljuje,
vieni je u svim stvarima i niko osim Njega nije.
Njegova je pojavnost veo, On je more i zemlja,
u svijetu ive sluanja i vienja, Njegova je iluminacija u svim stvarima
ovoga svijeta.
Rijei su Njegove, i srce je Njegovo, On je postojanje ovog tijela i due,
u svakom pogledu, sud je Sultanov, jer sve to postoji, Njegovo je.
On je Prvi i Posljednji, On je Nevidljiv i Vidljiv,
Zikr i Zakir u svemu to postoji On je, i drugog osim Njega nije.
Uzvrati mu zahvalnou, Kaimi, sada, jer vidio si onog to govori,
padni niice pred Njim sada, i znaj, sve to postoji od Njega dolazi!53
Summary
Reflections of Attars gnostic teachings in the poetry of Hasan Kaimi
In Bosnian culture, the second half of the 17th century is marked by the
appearance of Hasan Kaimi or Kaimija, also known as Kaimi-baba, a Sufi
shaikh, a poet and a personality of distinct spirituality. The article addresses
some key points of reference in Kaimis gnostic teachings, which he presented in verse, and identifies the influence of Fariduddin Attar on the formation
of his thought. The article also considers common features in both Kaimi and
Attars notions of seyr-i suluk.
53
276
anali 12.indb 276
Ibid, stih 124, str. 70; stihovi 124, 136. i 137, str. 71; stihovi 172. i 173, str. 74; stih 166,
str. 73.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:58
821.163.4(497.6).09
Alen Kalajdija
O KLASIFIKACIJI BOSANSKE ALHAMIJADO

KNJIEVNOJEZIKE TRADICIJE
Saetak
Bosanska alhamijado knjievnost predstavlja izuzetno vaan i opsean izvor za
prouavanje ne samo historijskog razvoja bosanskoga jezika, ve i za izuavanje
knjievnojezikog diskursa ove pismenosti koja se uklapa u predstandardne idiome. Raznovrsnost knjievnojezikog stvaralatva u arebikom diskursu ukazuje na
izuzetnu rairenost ove pismenosti meu Bonjacima i njezin zavidan kulturni nivo,
koji korespondira s orijentalnim kulturnim kodom, na jednoj strani, i domaim,
slavensko-evropskim identitetom, na drugoj strani. Na osnovu pregleda alhamijado
knjievnojezikog stvaralatva, istie se injenica da je ovaj diskurs izuzetno bogat
po sadrajnim, poetikim i funkcionalnim kriterijima, od proze u najirem smislu
rijei i njezinih podtipova, do izuzetno bogate poetske tradicije kao i leksikografskog
rada, gramatiko-pravopisnih prirunika i raznovrsnih urnalistikih tekstova to
sve potvruje izreenu konstataciju u vezi sa znaajem ove knjievnojezike prakse
za prouavanje irih kulturalnih prilika Bosne i Hercegovine, bonjakog naroda i
bosanskog jezika.
Kljune rijei: alhamijado poezija, proza, leksikografija, gramatiko-pravopisni prirunici i publicistika; arebica, osmanska kultura
1. Uvodne napomene
Bosanska alhamijado literatura predstavlja poseban oblik knjievnojezikog stvaralatva na bosanskom jeziku, kojem je donekle prilagoen arebiki
grafijski sistem. Treba napomenuti i ograditi se od svojevrsne naune mistifikacije pojma alhamijado, koji se proiruje i na terminoloko odreenje,
po kojem se jedna nemala knjievnojezika tradicija odreuje po karakteru
pisma, a ne npr. po karakteru kulturnohistorijske naravi, umjetnike vrijednosti, poetikog obrasca ili po kakvom drugom kriteriju. Uprkos tome, ovaj
termin, zbog svoje rairenosti, zauzima znaajno mjesto u naunom diskursu
te opstoji kao konstanta i zasluuje panju znanosti kao takve.
Alhamijado literarna tradicija moe se podijeliti i prema jezikom, preciznije kazano sociolingvistikom kriteriju na predstandardnu i standardnu.
Predstandardna obuhvaa kompletno stvaralatvo do kraja 19. st., tj. do vreANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 277
277
10.1.2013 13:07:58
Alen Kalajdija
mena kada Demaludin auevi standardizira grafijski sistem, odreujui
za svaki fonem jedan grafem, po uzoru na irilicu i latinicu,1 to se poklapa
i s procesima ukupne jezike stabilizacije i normiranja na irem srednjojunoslavenskom terenu, otkada se rauna standardizacijski period alhamijado
literature. U periodu austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini arebika
pismenost postaje standardni dio trijalnoga grafijskog sistema, uz irilicu
i latinicu (Vajzovi, 2002), a pred sami kraj vladavine ovo pismo prestaje
biti slubeno bosansko pismo. To je vrijeme kada se pripremaju procesi za
dokidanje naziva bosanskog jezika, a velik znaaj pridaje se irenju evropocentrinih ideja meu Bonjacima, za to je ve u prvoj dekadi po dolasku
Austro-Ugarske uinjeno mnogo na sakupljanju usmenoga bonjakog blaga,
pa je i sam Hrmann publicirao dvotomnu zbirku muhamedovskih epskih
pjesana na latinici, to je meu nekim politikim i naunim krugovima nailo
na osudu (Kraljai, 1987: 199). ini se da je to bio najznaajniji impuls u
svojevoljnom prihvatanju latininog pisma meu Bonjacima, a istovremeno
je, na drutveno-politikom planu oznaio proces lagahnog i stihijskog istiskivanja arebice kao specifinog bosanskog pisma. Meutim, relativna vitalnost ouvanja ovoga pisma ogleda se u injenici da se njime tadanje institucije Bonjaka (muslimana) koriste za svoje interne potrebe. Gledajui sa
stanovita dijahronijskih istraivanja, predstandardna alhamijado pismenost
znaajnija je od standardne, jer je po relevantnim kriterijima bila sadrajnija
i knjievno bogatija, mada se masovnija upotreba tekstova moe bolje pratiti
u standardnom periodu, i to iz jednog drugog razloga razvoja tamparske
tehnologije, u kojem se, kako je poznato, dobija prvi tampani tekst ilmihala
pred sami kraj osmanske vladavine.2
278
anali 12.indb 278
U nauci je rad Demaludina auevia predstavljen kao pionirski i prvorazredan s

obzirom na injenicu da je bio prvi reformator koji je u cijelosti normirao arebicu, istina po uzoru na ostala pisma (Jankovi, 1989), to je tumaeno samim utjecajem Vuka
Karadia (Okuka, 1987), kako to, po svemu sudei i jeste fakt. Neki istraivai, pak,
zamjeraju aueviu to to je prilagoavanju arebice bosanskom jeziku priao eksterno, tj. sa stanovita druge grafijske prakse, konkretno irilice, te to njegova arebica, u
odnosu na prethodna rjeenja, odnosei se na vokalizam, ne daje podatak o kvantitetu
sloga, to je bila praksa starije kole i to po samoj prirodi stvari to pripada arebici, koja
ne samo da moe dati podatak o duini ili kratkoi sloga nego omoguuje i relativno
sigurno odreenje vrste naglaska (Drki, 2010). Jasno je da auevieva arebica, svojom
koncepcijom, nije mogla odraavati kvantitet sloga i da je to bio put ka prekidanju dotadanje grafijske prakse, ali je s druge strane omoguio relativno laki i jednostavniji nain
upotrebe arebice.
Istina, u nauci ne postoji konsenzus u vezi s time koji je to ilmihal, tj. da li je posrijedi
ilmihal Mustafe Rakima, tampan 1868. u Istanbulu pod naslovom Ovo je od virovanja
na bosanski jezik kitab (Jankovi, 1988), ili je to, zapravo, Humin ilmihal (Nametak,
1981: 242) tampan 1865. takoer u Istanbulu.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:58
O klasikaciji bosanske alhamijado knjievnojezike tradicije

Prema tome, teko je govoriti o jasno preciziranom vremenskom odsjeku
otkada se prati standardizirana alhamijado literatura; ona naprosto predstavlja
jedan relativno krai vremenski isjeak skraja 19. st. i traje otprilike skoro do
pred kraj austrougarske vladavine. Ono to e se javiti kao kasniji rezultat
alhamijado stvaralatva trajat e otprilike do Drugog svjetskog rata, i nee
imati status opeprihvaenog pisanog sistema u bosanskom drutvu; arebica
e postati dio porodinog naslijea i nee biti u iroj upotrebi, tanije jedan
sloj bonjakog drutva uvat e ovo pismo do dananjih dana a to je
uglavnom ulemanski drutveni sloj, to je uvjetovano uenjem kuranskog
arapskog pisma za vjerske potrebe.3
2. Principi klasifikacije i podjela
Ukupna alhamijado knjievnojezika praksa, ukljuujui kriterij standardnost / predstandardnost, moe se prema formalnosemantikim i poetikim
kriterijima podijeliti na 1. prozu i 2. poeziju, s brojnim podgrupama, a kao
posebni tipovi izdvajaju se jo i 3. leksikografija, 4. gramatiki i pravopisni
prirunici i 5. urnalistika.
2.1. Proza
Prozni tekstovi u najirem smislu rijei, bez obzira na opus stvaralatva,
mogu se podijeliti na sljedee grupe, unutar kojih se pojedinano moe govoriti o dodatnim vrstama i podvrstama: a) kratki prozni tekstovi, unutar kojih
se izdvajaju 1. pripovijesti i 2. hiaje; b) magijski tekstovi, unutar kojih se
izdvajaju takoer dva podtipa tekstova: 1. ljekarue i 2. egzorcistiki tekstovi;
c) katehetski tekstovi; d) ljetopisi; g) prijevod kuranskog teksta. Prozni tekstovi u dosadanjim naunim opservacijama alhamijado pismenosti manje su
zastupljeni i u odnosu na poeziju. Razlog za to treba najprije traiti u injenici
da je poetsko stvaralatvo bilo ire i raznovrsnije, posebno ako se ima u vidu
kontekst orijentalne kulture unutar koje je razvijan ovaj bosanski knjievni
produkt, jer je poetski diskurs dominantna crta orijentalne kulture uope, pa
tako i bosanske u osmanskom peridu. Osim toga, istraivaima su prvotno
zapadala za oi poetska ostvarenja, ali savremena nauka sve vie prepoznaje
znaaj proznih alhamijado ostvarenja.
Kratki prozni tekstovi prema sadrajnom stajalitu mogu se podijeliti na
hiaje i pripovijesti. U hiaje spadaju tekstovi s filozofski i didaktiki orijentiranim priama, npr. Pria o Musa pejgamberu (Nametak, 1981: 285), a pripovijesti se uglavnom odnose na stare prie o odreenim dogaajima realnog ili
3
Nakon posljednjeg rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (19921995) meu Bonjacima,

posebno u Sandaku, javlja se ideja o stvaranju savremenog arebikog sistema prilagoenog potrebama bosanskog jezika koji e biti i informatiki zaokruen posebnim fontom.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 279
279
10.1.2013 13:07:58
Alen Kalajdija
irealnoga karaktera, npr. ejtannama, koja potjee jo iz 17. ili 18. st. (Nametak, 1981: 304). U vezi s ovdje datom kategorijom, treba napomenuti da ovi
tekstovi nerijetko predstavljaju i prijevode koji obuhvaaju prozne tekstove
preuzete iz nekog orijentalnog jezika, kao to je to npr. prijevod Kurana
Sejida Zenunovia iz Koraja spoetka 20 st. ili kakva je ve spomenuta ejtannama, koja je posredno prevedena s turskog a porijeklom je arapska, ali to
mogu biti i prijevodi poetskih ostvarenja s nekog drugog jezika, kao to je to
Busirijeva poema Kaside-i burda, koju je preveo Halil Hrle iz Stoca 1868, a
koja je kasnije transliterirana i objavljena u Sarajevu (2008).
Magijski tekstovi slabije su sauvani. Meu njima se moe govoriti o
egzorcistikim tekstovima, kakav je npr. Molitva za istjerivanje avola iz
ovjeka (Nametak, 1981: 294303) i ljekaruama, kakva se npr. navodi kod
Nametka (1981: 284). Navedeni tekstovi takoer se najee pojavljuju kao
prijevodi na bosanski jezik. Zbog takve svoje prirode istie se injenica da u
sebi sadre znaajan obim orijentalizama, koji imaju karakter terminolokog
instrumentarija. Kako su posrijedi uglavnom neto mlai tekstovi, jer nastaju u 19 st., istie se injenica da se kao takvi, posebno s njihova leksikog
inventara, ukljuuju u manirski markirane tekstove u kojima je jako frekventna upotreba orijentalnih leksema. Zapravo, ova vrsta tekstova ukljuuje se
u markirane diskurse u kojima je dominantna upotreba orijentalne leksike
poduprta navedenim leksikim manirom (up. Kalajdija, 2011). Na taj nain,
magijski tekstovi, s leksikog stanovita, snano korespondiraju s katehetskim tekstovima, a ono to ih povezuje jeste injenica da ti tekstovi nerijetko
predstavljaju prijevode s drugih jezika, to je inae osobena leksika crta i
ostalih vrsta pa i poetskih koji su nastali kao prijevodi.
Katehetski tekstovi, kako je ve napomenuto, u jezikom smislu dominantno su optereeni orijentalizmima kao nainom markiranja teksta, a
sadrajno se odnose na knjige iji je primarni cilj vjerska obuka i obrazovanje, za to poseban status u 19. st. uivaju ilmihali. Zanimljivo je da do 19.
st. ne postoje sauvani dokumenti koji bi se mogli predstaviti kao ilmihali
pisani na bosanskom jeziku. Ta injenica govori o tome da je vjerska pouka
bila izvoena na osnovu turskih udbenika, to upuuje na zakljuak da uiteljski posao nije bio nimalo lahak, ali je s druge strane zanimljivo i to kako se
islam irio meu stanovnitvom Bosne. Prema tome, pojava ilmihala u 19 st.
meu Bonjacima predstavlja zaokret u irenju preporodnih ideja u kojima se
insistira na uvoenju bosanskog jezika. Meu takvim produktima treba istai
do danas najstariji poznati bosanski rukopisni ilmihal Abulvehaba Ilhamije
spoetka 19 st., iako je sauvan njegov neto mlai rukopisni prijepis nastao
petnaestak godina nakon autorove smrti (Kemura, 1975). Drugi i s jezikog i
prosvjetiteljskog stanovita jo znaajniji jeste ilmihal Sehletul-vusul Omera
Hume iz sredine 19 st., koji je povodom 130. godinjice od njegove smrti
280
anali 12.indb 280
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:59

transliteriran i tampan u Mostaru (up. Humo, 2010), bivi ujedno prvi tampani bosanski ilmihal 1865. u Istanbulu,4 uz drugo tampano izdanje iz 1875.
godine u Sarajevu. Poznato je da postoje i rukopisne verzije Humina ilmihala
koje su po porijeklu starije od godine kada je udbenik prvi put tampan (up.
Humo, 2010: 8), to upuuje na rairenost ove knjige prije irenja arebikog
tamparstva. Meu ilmihalima iz vremena standardizacije pojavljuje se Bidajetul-inas Sejfullah-ef. Prohe iz Konjica iz 1915, koji je tampan na arebici, a
kasnije je 1932. objavljen kao drugo izdanje, da bi i 1942. bio publiciran na
latinici, te naposljetku ponovo tampan na latinici s jo nekim radovima ovog
autora (up. Proho, 2009). Meu posljednjim katehetskim arebikim tekstovima izdvaja se Fikhul-ibadat Muhameda Seida Serdarevia, tampan 1941. u
Sarajevu, a kasnije transliteriran latinicom za potrebe uenika medrese.
U ljetopise se izdvaja samo do danas jedini poznati Ljetopis Mula Mustafe Baeskije (up. Mujezinovi, 1997), pisan u drugoj polovici 18. st. u Sarajevu. Treba istai da se ova vrsta moe samo uvjetno uzeti zbog toga to ovaj
ljetopis nije pisan kao integralan bosanski tekst, ve ga je Baeskija pisao na
osmanskom turskom jeziku. Meutim, zbog grae zabiljeene na bosanskom
jeziku, posebno onomastike, koja se prvenstveno odnosi na bonjake antroponime, ova se vrsta izdvaja posebno.
U alhamijado diskursu sauvan je i jedan prijevod Kurana, koji je radio
hafiz Sejid Zenunovi krajem 19. i poetkom 20. st. Kasnije je ovaj prijevod
transliteriran i objavljen u Sarajevu, a njegovu transliteraciju obavio je Omer
Nakievi (2002). U vezi s ovim spomenikom posebno se istie injenica
da ovaj prijevod nije kompletan te da se odnosi na neto vie od 400 stranica teksta, tj. ok 2/3 ukupnoga kuranskog teksta. Kao takav, sa stanovita
lingvistikih i irih filolokih i stilistikih istraivanja, interpretacija ovoga
spomenika sasvim je zadovoljavajua i dostatna. Takoer, u prvi plan ovog
prijevoda istie se veza s Ljubibratievim prijevodom, zbog ega se smatra
da je Zenunovi bio pod njegovim utjecajem.
2.2. Poezija
Poetski tekstovi takoer se prema razliitim kriterijima mogu podijeliti
u nekoliko grupa s odreenim podgrupama i podvrstama. Najprije, treba
istai da se pri klasifikaciji poetske grae mogu primijeniti sljedei kriteriji:
a) poetiki kriterij podrazumijeva nain stilizacije stiha i strofe; b) kriterij
jednojezinosti / viejezinosti; c) kriterij prijevoda; d) kriterij duine pjesme;
e) tematsko-sadrajni kriterij.
Ve je napomenuto da u nauci ne postoji konsenzus o tome koji je najstariji tampani

ilmihal, ali poto je Humin objavljen 1865, to bi znailo da je najstariji.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 281
281
10.1.2013 13:07:59
Alen Kalajdija
Prema poetikom kriteriju izdvajaju se sljedei tipovi: 1. pjesme nastale po uzoru na orijentalnu poetiku i 2. pjesme nastale po uzoru na narodnu,
usmenu poetiku. Kada je rije o pjesmama s orijentalnom poetikom, tu prije
svega spadaju: a) turije, kao pjesme sa specifinom formom koja se ogleda
u tome da se u strofama od etiriju stihova posljednji ponavlja kao refren,
kakva je to npr. pjesma Hirvat-trkisi, najstarija poznata alhamijado pjesma
iz 1588. godine, ili npr. Pjesma o osvojenju Kandije Hasana Kaimije i neke
dr.; b) kaside, kao pjesme sastavljene od bejtova, tj. distiha, kao to su to
neto mlae pjesme, kakve su npr. neke pjesme i poeme Muhameda Rudija
ili Abdullaha Bjelevca (Hukovi, 1997). Pjesme nastale po uzoru na usmenu,
narodnu poetiku, takoer su znaajno prisutne u alhamijado diskursu. Ovaj
se tip pjesama uvodi primarno po metrikom kriteriju, pa se moe govoriti o
kraim tipino usmenim pjesmama. To su pjesme po svojim temama i motivima zasnovane na fakturi epske metrike a sa sadrajnog stanovita nerijetko
upuuju na konkretan historijski dogaaj. Prema tome, temeljna odrednica
po kojoj se izdvaja ovaj tip pjesama jeste epski deseterac ili rjee osmerac,
kao to su npr. pjesme Umihane uvidine5 (Hukovi, 1997; Kreevljakovi,
1930) ili pjesma Ramo i Saliha, koju je pribiljeio Baeskija (Mujezinovi,
1997). Meutim, u poetikom smislu, nerijetko dolazi do kombiniranja kaside
i usmene pjesme, koje bi se mogle nazvati i kombiniranim orijentalno-usmenim pjesmama. Takva je npr. pjesma Mahzar pie bosanska fukara, iji je
metriki osnov deseteraki, ali se ponavljanje refrena pojavljuje kao tipina
crta turije, odnosno kaside.
Prema kriteriju jednojezinosti / viejezinosti izdvajaju se: a) jednojezike pjesme, a takvih je pjesama najvie; posebno je zanimljivo da starije
pjesme imaju jako malo orijentalizama; b) dvojezike pjesme, koje su veoma
rijetke; tanije, poznata je jedna pjesma anonimnog autora, za koju se ak ne
zna ni gdje je nastala ni kada, kao pjesma pisana na turskom i bosanskom jeziku, pri emu je jedan stih na turskom sadrajno nadopunjen stihom na bosanskom, pod naslovom ok severim danum seni (Nametak, 1981: 6364); c)
viejezike pjesme, koje su takoer veoma rijetke, a jedna je datirana u 1647.
godinu, koju je pronalaza naslovio kao Pjesma o stanju u Bosni, u kojoj se u
est strofa prezentiraju etiri jezika, i to tako to se u jednoj strofi u svakom
pojedinanom od etiriju stihova pjeva na arapskom, perzijskom, turskom i
bosanskom jeziku (Mui, 1963).6
5
282
anali 12.indb 282
Pjesme Umihane uvidine uvruju se u kontekst usmenih pjesama iako postoji opravdana sumnja u autentinost jezikog izraza, uvaavajai prije svega injenicu da njezine
pjesme uope nisu sauvane na arebikom predloku (up. Kalajdija, 2005: 4142).
Navedena pjesma ustvari predstavlja prijepis iz Hronike Muhameda Enverije Kadia iz
19. st.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:07:59

Prema kriteriju prevoenja izdvajaju se prijevodi pjesama s orijentalnih
jezika, kao to je to npr. sluaj s pjesmom Kaside-i-burda autora erefudina
Busirija7, koju je preveo Halil Hrle, sin Alijin, iz Stoca 1868. godine (Dobraa, 1976: 9), u kojoj se ova duga poema prepjeva na bosanskom (up. Busiri,
2008),8 ali se po tom kriteriju moe uvrstiti npr. i Gaeviev Mevlud, jer je i
on nastao kao produkt prepjevanja elebijina Mevluda s turskog jezika, to se
moe rei i za rad Muhameda Rudija iz Trebinja. Prema dosadanjim nalazima, s dvaju su jezika prevoene pjesme na bosanski: arapskog i turskog.
Na osnovu kriterija duine pjesama mogu se izdvojiti: 1. kratke pjesme
i 2. poeme. Veina bosanskih alhamijado pjesama spadaju u krae pjesme,
kao npr. pjesme s ljubavnom tematikom, refleksivne, preporodne i sl. Pjesme
nastale po uzoru na svete historijske dogaaje znatno su due, kao to je to
sluaj s Mevludom, od kojih je najznaajniji Nikianina Saliha Gaevia iz
1878, koji je kasnije (1942) tampan u Sarajevu, a predstavlja takoer, kako je
ve napomenuto, prijevod s turskog jezika poznatog pjesnika Bursali Mehmeda elebije. U ovu grupu poema spadaju i pjesme o historijskim dogaajima
ili linostima, kao to su npr. poeme Muhameda Rudija o Ismailu, Zul-Karnejnu i dr. (up. Nametak, 1981). Meutim, do danas najpoznatije alhamijado
poeme, koje istovremeno ne pripadaju mevludima, jesu dvije kaside sandakog alhamijadista Nazifa uevia: kasida Nasihat I, koja se sastoji od 746
bejtova, te Kasida o smrti, koja se sastoji od 765 bejtova (Baianin, emsovi, 2011). Tematsko-sadrajni kriteriji ve su u nauci tretirani i posluili
su za izdvajanje posebne tipologije, kako je to uinio npr. Muhamed Hukovi
(1997), koji je alhamijado poeziju podijelio na ljubavne, vjerske, moralnopoune, buntovne pjesme i kao posebna vrsta izdvajaju se svetkovine, legende, dogaaji, ili kako je to meu prvima uradio Muhamed Hadijahi (1974).
U ovdje datoj podjeli, tipologija alhamijado poetskog stvaralatva dodatno
se uslonjava i proiruje, zbog ega se moe govoriti o sljedeim tipovima
pjesama: 1. ljubavne; 2. pobone; 3. sufijske; 4. refleksivne; 5. historijske; 6.
buntovne; 7. arzuhali i mahzari; 8. moralistike; 9. didaktino-prosvjetiteljske; 10. preporodno-nacionalne; 11. uspavanke; 12. lascivne; 13. satirine;
14. crkvene; 15. leksikografske. Treba istai da se navedeni kriteriji u
tematsko-sadrajnom smislu nekada meusobno preklapaju, ali da je ta mrea
proimanja jo gua u sluajevima ukljuivanja i drugih kriterija poetikog
posebno, ali i na razini odnosa izmeu poetskog ili nekoga drugog diskursa
alhamijado knjievnojezike tradicije.
7
Na ovu uvenu pjesmu Bonjaci su i ranije pjevali tahmise, to je sluaj s Abdullahom

Salahudinom Uakijem Bonjakom, koji je u 18. st. dao znaajan doprinos osmanskoj
poeziji (up. Bajri, 2011; Bajri, 2011a)
Ovu kasidu jo 1973. godine preveo je s komentarima i Hivzija Suljki, imam iz Zvornika
(Dobraa, 1976: 9).
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 283
283
10.1.2013 13:08:00
Alen Kalajdija
Tako, l j u b a v n e p j e s m e dosta su este u alhamijado diskursu. Istie
se zakljuak da su starije pjesme nerijetko bile ovog tematskog sadraja. Za
njih je karakteristino da imaju jako malo orijentalizama. Neke od ljubavnih
pjesama jesu Hirvat-trkisi iz 1588. godine (Kraelitz, 1911), A ja pooh i
povedoh konja na vodu iz Mostara nastala sredinom 17. st. (Hasandedi,
1970), Aiklijski elif ba Fejze Softe iz Travnika s kraja 18. i poetka 19. st.
(Mirkovi, 1912) i dr.
P o b o n e p j e s m e este su u alhamijado pjesnitvu. Motiv odanosti
Bogu, prihvatanje Boijeg nauma, velianje Boijeg imena, traenje oprosta
itd. istiu se u ovim pjesmama, kao to to pokazuju npr. pjesme Muhameda
Hevaije Uskufije iz 17. st. (up. Hukovi, 1997). Kao posebna vrsta mogu se
izdvojiti pjesme s motivima odanosti asnim ljudima, ashabima, porodici
Boijeg poslanika, vjerovjesnicima, za to je primjer Pria o Ismailu Muhameda Rudija iz Trebinja iz 19. st. (Nametak, 1981). U vezu s ovim pobonim pjesmama mogu se dovesti i neke druge pjesme sline provenijencije,
ali se one izdvajaju kao posebna vrsta zbog specifinog sadrajnog kolorita
sufijskog pogleda na svijet. Zbog toga se posebno izdvajaju s u f i j s k e p j e s m e , a najznaajniji predstavnici ovog tipa poetskog sadraja bili su Abdulvehab Ilhamija i Abdurahman Sirrija, kod kojih se uoava opjevanje sakralne
poetike tarikata i marifeta.
R e f l e k s i v n e p j e s m e , kako im samo ime kae, predstavljaju najee filozofsku zapitanost nad prolaznosti ivota. Meu takvima zasigurno je
jedna od ljepih i umjetniki uspjelijih zbog metaforinosti znaenja pjesma
Nut pogledaj sada tko si Mula Mustafe Baeskije (Mujezinovi, 1997), ili
pak pjesma Ja upitah svoje due Abdulvehaba Ilhamije u kojoj dominiraju
specifini sufijski simboli.
H i s t o r i j s k e p j e s m e mogu se takoer izdvojiti u posebnu skupinu. Kako im naziv sugerira, rije je o pjesmama koje su nastajale kao
neposredan uzrok odreenih historijskih deavanja, najee politiki ili
vojniki motiviranih. Treba istai da ova vrsta pjesama uglavnom pretendira
na kolektivni znaaj. Meu takvima zasigurno je najzanimljivija pjesma O
osvojenju Kandije Hasana Kaimije, u kojoj je fokusiran ratni sukob izmeu
Osmanlija i Mletaka za otok Kretu voen od 1645. do 1669, ali se tu javljaju
i pjesme poput Ajvaz-dedine kaside iz 17. st. (orovi, 1927: 193) ili pjesme
Car Mustafa nestade Mehmeda Bjelopoljca iz 19. st. Inae, neke historijske
pjesme jako su bliske b u n t o v n i m p j e s m a m a , koje se takoer mogu
izdvojiti kao poseban tip. Ono to je, meutim, karakteristino za buntovne
jeste injenica da su autori politiki svjesni sistema u kojem ive, te ga kritiki promiljaju i itateljstvu sugeriraju zauzimanje odreenog stava spram
navedenih prilika. Meu takve pjesme spadaju npr. pjesme udan zeman
nastade (Nametak, 1981: 156160) i e li ti je Halil-paa (Hadijahi, 1974:
284
anali 12.indb 284
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:00

251) Abdulvehaba Ilhamije iz 19. st., u kojima je otrica kritike usmjerena
na aktuelnu vlast. Ovakav tip pjesama ee je umjetniki neuspjeliji ili
slabiji, ali su zato potvrda drutveno-politikih prilika i odraz intelektualnog duha autora. Takoer, bliske ovoj vrsti pjesama na odreeni nain jesu
a r z u h a l i i m a h z a r i , ali se od tipino buntovnih razlikuju po tome to
se u njima moli i, ako se kritizira neto, to se ini indirektno i uvijeno, bez
povienog tona. Takve su npr. pjesme Arzuhal protiv Spore (Hadijahi, 1974:
252), Duvanjski arzuhal Mehmed-age Pruanina iz 1728. (Nametak, 1981:
172182), odnosno pjesma Mahzar pie bosanska fukara Mustafe Firakije
(Nametak, 1981: 184186) iz 1815. godine, koja npr. ima i usmenu metriku
osnovu datu u desetercu, ime se stjee dojam da je epski deseteraki stih
znaajno utjecao u nastanku nekih pjesama.
M o r a l i s t i k e p j e s m e u alhamijado diskursu zauzimaju dosta jaku
poziciju s obzirom na njihovu frekventnost. Za ovu vrstu pjesama istie se
injenice da je, leksiki gledajui, jako optereena orijentalizmima, ime se
stjee dojam da zajedno s katehetskim tekstovima ini posebnu cjelinu. To
su pjesme u kojima se veliaju pozitivne vrline i krijepak, moralan ivot,
zasnovan na temeljnim principima islamskog svjetonazora. Umjetnika vrijednost ovih pjesama dosta je niska jer se u principu oslanjaju na formalni
aspekt savjetovanja i pripadaju domenu tzv. sakralne erijatske poetike. Meu
takvim pjesmama istiu se npr. pjesme: Hodi, ago, ti klanjaj Abdullaha Karahode iz 1740. (Hukovi, 1996: 102); Kasida Razije Velihodia (Nametak,
1981: 97100); Abdija Murad-bega engia iz Foe (Nametak, 1981: 8896)
iz 1870, ili Savjet enama / Kadune iz 1872. (Nametak, 1981: 115120)
Edhema Jalimama iz Zenice; Ibrahime terzija iz 19. st. (Kalajdija, 2007) i dr.
Iako se didaktine nerijetko poistovjeuju s moralistikim, ovdje se polazi
od uvjerenja da su moralistike pjesme pisane primarno s ciljem jaanja etikih vrijednosti, dok su d i d a k t i n o - p r o s v j e t i t e l j s k e usmjerene na
obrazovanje uope. U tom smislu, broj pjesama s ovom tematikom znatno je
manji i one se, kako to pokazuje i hronologija, pojavljuju u odreenom periodu. Naime, moralistike se javljaju vrlo rano, jo u 17. st., dok se didaktine
javljaju tek sredinom 19. st. Primjer takve vrste pjesme jeste pjesma nepoznatog autora iz 1838. pod naslovom Pisati je velik siklet (dralovi, 1985:
130131), u kojoj autor u posljednjem stihu svake strofe potencira vanost
znanja i nauke rijeima: Molim vam se, uite. Inae, didaktino-prosvjetiteljske pjesme u bliskom su odnosu s p r e p o r o d n o - n a c i o n a l n i m , u
kojima se, takoer, osim velianja nauke i znanja uope, istiu i neke narodne
i nacionalne vrijednosti, kao to je npr. pjesma Omera Hume Stihovi zahvale
na bosanskom jeziku, u kojoj su stihovi zahvale istovremeno i stihovi pohvale
bosanskom jeziku, jer se u njima istie vanost narodnog jezika.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 285
285
10.1.2013 13:08:01
Alen Kalajdija
Kao jedna od mogunosti klasificiranja posebnog tipa alhamijado pjesama jeste i motiv u s p a v a n k e . Ova vrsta pjesme znatno rjee nalazi se u
korpusu, ali se po namjeni izdvaja kao posebna. Jedna od takvih jeste pjesma
Hazreti Fatima kad bi ikala (Nametak, 1981: 87). Tematsko-sadrajno gledano, pjesma je upriliena za verbalnu izvedbu prilikom uspavljivanja djece.
Meu rjeim, ali takoer prisutnim pjesmama u alhamijado diskursu,
pojavljuju se i l a s c i v n e p j e s m e , ija je temeljna namjera sugeriranje
odreenih erotskih scena ili aludiranje na opscenost. U njima se nerijetko
javljaju i pojedini vulgarizmi, kao to je to sluaj s pjesmama iz jedne rukopisne medmue iz Gradaca, u kojoj se pojavljuje vie takvih kraih pjesama
(Nametak, 1965), a u pojedinim se sugerira lascivnost i opscenost, kao u
pjesmi Hej moj brate Suljae (Nametak, 1981: 219220).
S a t i r i n e p j e s m e , ba kao i lascivne, rijetke su u alhamijado diskursu. Groteska, humor i ironija, aplicirani na odreenu ljudsku karakternu
crtu, a konkretno i na neki fiziki nedostatak ili mahanu, predstavljaju temeljne odrednice ovih pjesama. Primjer za to jeste pjesma Na Vratniku sirotica
Fata, zabiljeena u 19. st., gdje se kritizira djevojka koja ne eli Mulu beara,
koji tvrdi da u njoj nema golema iara (Nametak, 1996: 23) ili pjesma iz
medmue Saliha Kalajdia iz 1727. Garibi (Nametak, 1981: 215218), u
kojoj je motiv pjesme fizika mahana nedavnog enika koji se, dok je bio
dijete, opekao u zlo misto, gospodo.
C r k v e n e p j e s m e biljeene su takoer bosanskom arebicom. Istina,
do danas je poznata samo jedna takva pjesma, odnosno jedan njezin dio,
tanije psalmi Davidovi, koji se upotrebljavaju u crkvenoj liturgijskoj sveanosti. Pjesma je pronaena u jednoj rukopisnoj medmui nekoga Bonjaka,
koji je bio na ratitu Dalmatinske zagore. Pjesma potjee iz 1646. godine, a
poetni stihovi glase: Trojici bisti javljenije / Vaznesi se na nebesa Boe / I
po vasei zemle slava tvoja (Spaho, 1931: 9192). U stihovima se pokazuje
odreeni otklon od starijega jezikog predloka, a koji ne odgovara, s druge
strane, jezikom stanju u 17. st., kada je pjesma zabiljeena.
L e k s i k o g r a f s k e p j e s m e nastale u leksikografskom diskursu
nisu prave pjesme, ali poto predstavljaju granini oblik knjievnog stvaralatva, prvenstveno zbog poetskog diskursa, kao takve mogu se izdvojiti u
posebnu skupinu. Jedini primjer za to jeste poetski dvojezini rjenik Makbuli-arif, u kojem se, uz formalnu stranu ovog produkta, kao tipina crta umjetnikog stvaralatva, pojavljuju motivi aluzije i brojni simboli, pa se i zbog
toga moe smatrati knjievnoumjetnikim djelom, uz ve navedeni formalni
kriterij poetinosti.
286
anali 12.indb 286
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:01

2.3. Leksikografska praksa
Leksikografija se uglavnom odnosi na dvojezine rjenike bosanskog i
turskog jezika, iako se u datom sluaju prije s pravom moe govoriti o glosarima negoli o pravim rjenicima. Ova je vrsta nastajala dosta rano zbog praktinih potreba osmanske administracije ali i potreba domicilnog stanovnitva,
a savremene transliteracije ovih tekstova gotovo da uope nema. Rukopisi se
uglavnom uvaju u bibliotekama i arhivima, kao npr. u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci, Bonjakom institutu i Istorijskom arhivu u Sarajevu.
Treba napomenuti da u kontekstu arebike pismenosti postoji i viejezini
konverzacijski rjenik iz 15/16. st. pod naslovom Lugat- Arabi ve Lugat-
Farsi ve Lugat- Rumi ve Lugat- Serfi, koji se uva u rukopisnoj zbirci Aja
Sofiji u Sulejmaniji biblioteci u dvama rukopisnim primjercima pod brojevima 4749, koji je ijekavski, i 4750, ekavski, zbog ega Putanec (1990:
238) verziju pod brojem 4749 poistovjeuje s hrvatskom verzijom, a 4750
srpskom, to je, po svemu sudei, samo pokuaj dokazivanja nedokazivog,
jer smatra da je ijekavska verzija nastala iz pera nekog Dubrovanina. Pretpostavka je Lehfeldtova, koji je bio prvi slavist, koji je 1968. skrenuo panju
naune javnosti na ovaj rjenik, da je ovaj etverojezini konverzacijski
rjenik sluio sultanu Mehmedu Fatihu prilikom njegova prodora na Balkan
(Putanec, 1990: 239).9 U novije vrijeme verzija rjenika pod brojem 4750
transliterirana je i dostupna za jeziku analizu (Marinkovi, 2010: 284296),
iako je i sam Lehfeldt objavio obje verzije jo 1968.
Posebna vrsta leksikografskog rada tie se poetskog rjenika Makbuli-arif
iz 1631, koji je sastavio Muhamed Hevaija Uskufija iz Dobrnje kod Tuzle.
Zbog sama karaktera predstavljanja leksike grae, tj. poetskog diskursa
ovoga rjenika, on se po odreenim kriterijima moe uvrstiti u poetska ostvarenja, tim prije to je rjenik zasnovan na fakturi orijentalne poetike i to
sadri svojevrsne prie zasnovane na alegoriji, na koje je panju naune
javnosti prvi skrenuo Otto Blau (1868).
Uz ovaj rjenik, ovdje se moe spomenuti i dvojezini rjenik koji je
sastavni dio komparativne gramatike bosanskog i turskog jezika Bonaka
Trkce muallimi Bosanski turski uitelj Ibrahima Berbia iz 1893. Rjenik
je sastavni dio navedene gramatike a slui kao vodi za razumijevanje bosanskih i turskih leksema u udbeniku.
2.4. Gramatika i pravopis
Gramatiki i pravopisni prirunici pisani bosanskom arebicom zapravo
predstavljaju djelo Ibrahima Berbia. Dvojezina gramatika pod naslovom
Bonaka Trkce muallimi Bosanski turski uitelj tampana je u Istanbulu
9
Meutim, autor prepisiva jeste Ahmed Subhi-zade, koji je ivio u drugoj polovini 19. st.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 287
287
10.1.2013 13:08:02
Alen Kalajdija
1893. godine. Djelo je namijenjeno Turcima koji ue bosanski jezik, ali i
Bonjacima koji ue turski. Gramatika je zanimljiva iz vie razloga, posebno
na jezikom planu, ali i s lingvistikog, prema kojem se moe pratiti razvoj
lingvistike misli u bosnistici, oslanjajui se na tri godine mlau Gramatiku
Frane Vuletia iz 1890. Dosadanja istraivanja Bosanskog turskog uitelja
opskurna su i izuzetno rijetka, a meu znaajnijim treba istai rad Adnana
Kadria (2002), koji je ovo djelo, za potrebe svoga magistarskog rada, transliterirao na latinicu te obavio temeljna istraivanja u vezi s kontrastivnom lingvistikom koncepcijom ovog udbenika sa stanovita turske nauke o jeziku,
ali i bosnistike. Pored ovoga djela, Ibrahim Berbi jo ranije (1886) tampao
je i djelo Sa starom i novom jazijom bosanska elifnica, u kojem je iznio svoja
rjeenja u primjeni upotrebe arebikog pisma na bosanskom jeziku. Uz djelo
je tampao i jednu poemu u kojoj je primijenio navedene modele, a pjesmu
pod naslovom Manzuma transliterirao je i Adnan Kadri (1999a), koji je,
takoer, u drugom radu objasnio temeljne paleografsko-grafoloke osobine
ovoga pravopisnog prirunika (Kadri, 1999).
2.5. urnalistika
urnalistika kao poseban oblik jezikog stvaralatva prisutan je u bosanskom alhamijado stvaralatvu. Iako ova vrsta grae moe integrirati ve
gotovo sve pobrojane tipove, ovdje se urnalistika izdvaja kao poseban vid
jezikog stvaralatva s vremenom irenja tamparstva, ali i prosvjete. Pod
ovim se podrazumijevaju tampani asopisi, urnali, glasila i novine. Meu
takvima najznaajnije mjesto zauzimaju Misbah, Muallim, Tarik i Fikh, koji
su izlazili koncem osmanske administracije i u doba Austro-Ugarske monarhije. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. u tadanjem Institutu za jezik
i knjievnost u Sarajevu obavljen je projekt transliteracije prvih gore prvonavedenih triju asopisa, koji se sada uvaju u Arhivu Bosne i Hercegovine.
Ova znaajna graa jo nije nauno obraena niti monografski analizirana i
eka svoje vrijeme.
3. Umjesto zakljuka
Rezimirajui navedeno, istie se zakljuak da bosanska alhamijado
knjievnojezika tradicija predstavlja izuzetno vaan i opsean izvor za
prouavanje, s filolokog stanovita posmatrano, ne samo historijskog razvoja bosanskoga jezika, ve i za izuavanje knjievnojezikog diskursa ove
pismenosti koja se uklapa u predstandardne idiome. Alhamijado stvaralatvo
istovremeno predstavlja znaajnu grau koja se moe iskoristiti i u drugim
naunim disciplinama, posebno onim humanistikog usmjerenja, kao to su u
prvom redu knjievnohistorijske nauke, ali i historiografija, etnologija, antro288
anali 12.indb 288
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:02

pologija, arhivistika i dr. Osim toga, raznovrsnost knjievnojezikog stvaralatva u arebikom diskursu ukazuje na izuzetnu rairenost ove pismenosti
meu Bonjacima i njezin zavidan kulturni nivo, koji korespondira s orijentalnim kulturnim kodom, na jednoj strani, i domaim, slavensko-evropskim
identitetom, na drugoj strani.
Summary
On the classification of the Bosnian alhamijado
literary-linguistic tradition
Bosnian aljamiado literature represents a particularly important and rich
source for studying not only the historical development of the Bosnian language, but also the literary-linguistic discourse of this form of literacy that
belongs to pre-standard idioms. The range and diversity of literary-linguistic
creativity as expressed in the writings in the Bosnian Arabic script points to
a particular spread of this literacy among Bosniaks, which corresponds both
to the oriental cultural code and to the domestic, Slavic-European identity.
Based upon a review of aljamiado works, the author emphasizes the richness of this literary output in terms of content, poetic and functional criteria,
which range from prose in the broadest sense of the word and its subtypes, to
an extensive poetic tradition, lexicographic works, grammatical-orthographic
manuals and various journalistic texts. All this confirms the importance of
this literary-linguistic tradition for studying broader historical and cultural
circumstances of Bosnia, Bosnian language and the Bosniak people.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 289
289
10.1.2013 13:08:03
anali 12.indb 290
10.1.2013 13:08:03
811.512'2551945/1992
Sabina Baki
PREVOENJE I IDEOLOGIJA
(na primjerima prijevoda s turskog jezika
u periodu od 1945. do 1992.)
Saetak
U ovom su radu analizirani prijevodi s turskog jezika objavljeni u periodu od
1945. do 1992. godine na prostorima bive Jugoslavije (s fokusom na tadanju Socijalistiku Republiku Bosnu i Hercegovinu). Pokualo se odgovoriti na pitanje da li je
prilikom izbora prijevoda postojao i ideoloki kriterij i koliko je sretno koincidirao s
onim estetskim. Stoga je fokus bio na predgovorima prevoditelja i prireivaa u kojima su se motivi prevoenja mogli otvoreno iitavati, ili, pak, naslutiti kroz iznesene
stavove o djelu. Pokualo se odgovoriti i na jo jedno pitanje koliko je bilo potrebno
prevoditi kulturu kojoj je pripadao turski jezik s obzirom na to da su odreeni dijelovi
bive Jugoslavije u jednom historijskom periodu pripadali orijentalno-islamskom
civilizacijskom krugu.
Kljune rijei: prevoenje, ideologija, turski jezik, bosanski jezik

1. Uvod
Prijevod je portal kroz koji se moe doi do prolosti.
(Bassnett, 2007: 16)
Kako prijevodi o nekoj drugoj prolosti mogu mnogo toga rei i o konkretnoj prolosti u kojoj su objavljivani, onda je ovdje rije o portalu u portalu. Tanije reeno, analizirat e se prijevodi s turskog jezika, koji su se u
periodu od 1945. do 1992. godine pojavili na podruju bive Jugoslavije (s
fokusom na tadanju Socijalistiku Republiku Bosnu i Hercegovinu). Pitanja
na koja e se pokuati odgovoriti jesu pitanja koja je ve odavno postavila
historija prevoenja, a iji odgovori, ili, barem, pokuaji odgovora mogu
osvijetliti postojanje upliva ideologije i politike u sam izbor prijevoda. Ove
je odgovore esto mogue nai u predgovorima i pogovorima prevoditelja ili
urednika (Long, 2007: 64). Dakle, prvo pitanje postavljeno u ovom radu tie
se kriterija izbora (pa ak i neizbora) knjievnoumjetnikih djela prevoenih
s turskog jezika u naznaenom periodu, poznatom kao period socijalizma.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 291
291
10.1.2013 13:08:03
Sabina Baki
Osim izbora koji su voeni iskljuivo estetskim kriterijima, postoje i
izbori koje je nametala aktuelna ideologija. No, zanimljivo je da nisu rijetki
prijevodi kod kojih estetski kriterij sretnim sluajem zadovoljava i sam ideoloki izbor, ili, pak obratno, ideoloki izbor potvruje estetski kriterij.
Drugo se pitanje vie tie prostora, ili, bolje reeno, transfera koji se
dogaa izmeu odreenih prostora. Susan Bassnett tvrdi da je prijevod idealna laboratorija za prouavanje interakcije meu kulturama (Bassnett, 2007:
19). Moe se postaviti pitanje: koliko je bilo potrebno prevoditi kulturu kojoj
je pripadao turski jezik u jezik/jezike kulture bive Jugoslavije, tanije, Bosne
i Hercegovine koja je u odreenom razdoblju u prolosti pripadala istom orijentalno-islamskom civilizacijskom krugu i iji je jedan pozamaan segment
historije ispisivan upravo tim jezikom (odnosno osmanskim). Situacija se
dodatno uslonjava i postaje, moe se rei, pomalo izofrena, kad se ima u
vidu raslojenost drutva po razliitim kriterijima. ini se da dobni kriterij,
meu ostalima, moe ilustrirati svu sloenost ovog pitanja: za starije itatelje
prijevodi nekih djela s turskog mogu predstavljati neto blisko i poznato, dok
za mlae mogu biti neto potpuno strano i egzotino (onako kako je to egzotino zapadnom itatelju). No, potrebno je imati u vidu jo jednu injenicu
(moe se nazvati i komplikacijom), koja se vrlo esto previa, a to je da u spomenutom periodu (kao ni danas) ne postoji orijentalno-islamski civilizacijski
krug i da su ga zamijenile nacionalne drave razliitih, ponekad i meusobno
neprijateljski suprotstavljenih ideologija. ini se da se u sklopu ovog previda
moe motriti i izjednaavanje termina turski i osmanski, tako da razliiti
itatelji, s jedne strane, dananje Turke mogu smatrati ondanjim Osmanlijama kao osvajaima, i s druge strane, Osmanlijama zaslunim za donoenje
islama na ove prostore. Meutim, dananja Republika Turska jeste laika
drava koja je dubokim rezovima napravila prekid sa svojom prolou (toliko da je prvi ambasador Republike Turske u Bosni i Hercegovini izjavio da je,
zapravo, Bosna i Hercegovina od zaborava sauvala neka obiljeja osmanske
kulture). Stoga se pitanje moe postaviti i na drugaiji nain: koliko je drugost, uope, trebalo odomaivati za itatelja prijevoda, zapravo, koliko je
ta drugost bila neto to je njemu ve poznato i domae.
2. Kriteriji izbora/neizbora prijevoda
Kako podsjea Christina Schaffner, Alvarez i Vidal tvrde da su svi izbori
prevoditelja, od izbora pisca i djela do naina prevoenja, odreeni politikim razlozima, to je, u irem smislu, povezano s ideologijom (Schaffner,
2007: 135). Samo pokroviteljstvo podrazumijeva da prevoena djela ne
smiju odvie odstupati od sistema drutva na iji se jezik prevode, to e se
nuno odraziti i na sam izbor tema. Zato Christina Schaffner tvrdi da je svaki
292
anali 12.indb 292
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:03
Prevoenje i ideologija
prijevod ideoloki, jer je od trenutka izbora uvjetovan interesima i ciljevima
pojedinanog drutva (Schaffner, 2007: 142).
ini se da u sluaju prijevoda s turskog jezika ovaj ideoloki kriterij igra
znaajnu ulogu, makar je esto dijeli s estetskim i nekim drugim kriterijima. I
premda je prevoenje sa spomenutog jezika najee bilo stihijsko.
Nekad su kriteriji prevoditelja ostajali nepoznati, a nekad ih je mogue
otkriti iz predgovora i pogovora koje su pisali za djela koja su prevodili. Ili,
kako to Lynne Long tumai, da se analizom predgovora moe dospjeti do prevoditeljevih stavova o prijevodu i tekstu koji je prevoen (Long, 2007: 64).
U predgovorima koje sam imala pred sobom najee se naglaava piev
otklon od religije, ak i njezino otvoreno odbacivanje, briga za malog ovjeka
(radnika, seljaka i ostale) ili, pak, borba za nacionalno osloboenje, ak i za
uspostavu komunistikog sistema. Kako bih unaprijed otklonila nedoumice,
napominjem da sam u nekim sluajevima bila prisiljena konsultirati ponovljena izdanja nakon 1992. godine, jer je do nekih starijih izdanja bilo nemogue
doi. Stoga su u literaturi navedena oba izdanja.
3. Prijevodi s turskog jezika
ini se da izbor prijevoda s turskog jezika ponajbolje ilustrira prisutnost
ideolokog kriterija. Ne radi se samo o pomijeanosti kriterija ve i o svojevrsnoj zbrci oko pojmova, pa sljedstveno tome i o iznevjerenim oekivanjima itatelja. To je stoga to je Republika Turska nasljednica drave kojoj je
Bosna i Hercegovina, kao i neki drugi dijelovi bive Jugoslavije, u jednom
historijskom periodu pripadala. Iz toga proizlazi jo jedna bitna injenica:
Osmansko je carstvo bilo portal kroz koji je na ova podruja ulazila kultura
orijentalno-islamskog kruga. No, u periodu (19451992) kad su se prijevodi
pojavljivali, mnogi itatelji nisu bili svjesni da Republika Turska nije Osmansko carstvo i da vie ne postoji jedinstven orijentalno-islamski civilizacijski
krug. Zato su se ovi prijevodi prelamali na razliite naine, zavisno od toga
da li se radilo o itatelju koji oekuje djelo iz nekadanjeg zajednikog civilizacijskog kruga, ili, pak, o itatelju koji je Osmanlije (gotovo uvijek nazivane
Turcima) doivljavao kao osvajaa i stranu silu. Na tom je tragu i zakljuak
Ljubinke Rajkovi, koja u svojoj knjizi Turski pesnici i pripovedai kod Srba
i Hrvata (izala 1968. i gdje su u naslovu izostavljeni Bosanci i Hercegovci)
kae: Konano je u novije vreme sazrelo uverenje da bi trebalo rei istinu o
Turcima, ne samo kao osvajaima ve i kao nosiocima jedne odreene materijalne kulture (Rajkovi, 1968: 7). Kao ilustraciju zamjene pojmova osmansko i tursko spominjem prijevod Putopisa (zapravo dijela Putopisa, koji se
odnosi na podruja bive Jugoslavije) Evliye elebija iz 17. stoljea u prijevodu Hazima abanovia. U predgovoru prevoditelj, uz navoenje razloga za
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 293
293
10.1.2013 13:08:03
Sabina Baki
prevoenje ovog djela (putopisi su za njega vani radi prouavanja geografije,
historije, etnografije, za rekonstrukciju pravno-politikog ureenja: jer nema
nijednog pitanja iz nae prolosti koje se moe obraditi bez ovog putopisa,
elebi, 1996: 55), Osmansko carstvo naziva Turskom: ...tako da ovo doba
u Turskoj... (elebi, 1996: 19), Ve poetkom 17. vijeka Turska vie ne
zadaje strah Evropi (elebi, 1996: 20).
Ljubinka Rajkovi, osim politiki inspiriranih (izmeu ostalog, tu je i
Balkanski sporazum potpisan 1953. godine izmeu Turske, Grke i Jugoslavije), naglaava jo jedan podsticaj koji potjee iz opte evropskih tendencija
upoznavanja evropske publike s knjievnostima malih naroda i stvaranja
pojma svjetske knjievnosti (Rajkovi, 1968: 20, i sam pojam mali narodi
mogao bi biti ideoloki diskutabilan). Dodatno pojanjenje daje Fehim Nametak u predgovoru u asopisu Mogunosti: Zanimljiva je povezanost Turske
sa Zapadom i udaljavanje od islamskog svijeta kojem je stoljeima pripadala. Ali i Zapadu se eli kazati da Turska nije zemlja egzotike kakvom je
mnogi zamiljaju a poneki i doivljavaju ne ulazei dublje u njene probleme
(Nametak, 1985: 1057). Zanimljivo je da se i jedna i druga tvrdnja ovjeravaju pjesmom Nazima Hikmeta posveenoj Pierreu Lotiju u kojoj se kae da
takvog Istoka (kakvog ga zamilja Zapad) nije nikad bilo niti e ga ikad biti.
Stoga je jedan dio itatelja iz ve spomenutih razliitih orijentacija i oekivanja bio iznenaen djelima ponuenim kao prijevodi s turskog jezika u
periodu od 1945. do 1992. godine. Osim pisaca koji su se otvoreno oitovali
kao komunisti, prevoeni su pisci koji su opisivali teak ivot u anadolskom
selu (kao to se moe vidjeti i iz samog naziva jednog prevedenog djela
Mahmuta Makala Anadolsko selo), nepovoljan poloaj ene u turskom
drutvu, kao i pisci koji su nerijetko imali negativan stav prema vjeri i njezinu
prakticiranju.
Prije svega, tu su djela, iji su autori u predgovorima prijevoda otvoreno
nazivani komunistima ili, pak, marksistikim misliocima. Potrebno je naglasiti da se i ovdje u odreenom smislu moe motriti i sretno poklapanje s
estetskim kriterijem. Nazima Hikmeta, kojeg Ljubinka Rajkovi u spomenutoj knjizi naziva jednim od najveih turskih pjesnika (to moe, opet, biti proizvod pomijeanih kriterija), prevoditeljica Lamija Hadiosmanovi u svom
predgovoru naziva turskim piscem, revolucionarom, i kae da je bio optuen
za propagiranje komunizma, za ta su kao jedini razlozi navoeni njegovi
stihovi (Izgradit e i vidjeti komunizam, 93. str., a konana je ovjera to
to je sahranjen u Moskvi). Stoga njegove stihove dugi niz godina nisu mogli
upoznati njegovi turski itatelji jer je bio na popisu zabranjenih pisaca. Slina
je situacija i sa svjetski poznatim piscem Yaarom Kemalom koji je svojevremeno smatran ozbiljnim kandidatom za Nobelovu nagradu za knjievnost
(koliko su, pak, one ideoloki uvjetovane, posebna je tema). Njegov je roman
294
anali 12.indb 294
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:03
Ince Memed (doslovno Mali Memed), to je, takoer, zanimljivo, preveden
kao Pobunjenik s Torosa (izostalo je vlastito ime Memed) i za njega je pisac
predgovora Fehim Nametak ustvrdio da je imao velik odjek kod publike. U
istom se predgovoru kae: Po svemu tome pisac ovog romana je okarakteriziran kao marksistiki mislilac koji se iz aspekta te filozofije bori za pravdu.
(Jaar Kemal, 1999: 430) U romanu se, naime, govori o feudalnim agrarnim
odnosima i o socijalnim kretanjima koji su iz njih proistekli (Jaar Kemal,
1999: 430). Mali Memed bori se zajedno sa svojim istomiljenicima protiv
age koji cijela sela dri u gotovo potpunom ropstvu. Ujedno je prisutna i
kritika religije kao i negativan odnos prema vjeri (koja e se iitavati i u drugim prevedenim djelima) esto izraeni jednim klieom u kojem se negativni
junak ne odvaja od tespiha.
Poznat je i vrlo prevoen pisac i Reat Nuri Gntekin i to kao izraziti
predstavnik tzv. nacionalne knjievnosti (koja je zastupala povratak nacionalnim izvorima). Njegova djela, kao i djela ostalih pisaca tog perioda,
obiljeava prisustvo didaktikog elementa koji je meu naim prevoditeljima
i odreenim itateljima imao snaan utjecaj i odziv. Prevoditeljica njegova romana Kad opada lie (koji je do 1992. izlazio u nastavcima u listu
Muslimanski glas) Kerima Filan naglaava da je na njezin izbor ovog djela
najvie utjecao taj pouni element s moralnim predznakom. Prijevod, pak,
njegova drugog romana Grmua, koji je, takoer, jo 1924. godine izlazio u
nastavcima u novinama (preveo ga je Fehim Spaho), pretampan je kao knjiga
1962. godine. U svom predgovoru Fehim Nametak navodi da postoje oprena miljenja o ovom romanu. Neki ga smatraju obinom ljubavnom priom,
bez vee literarne vrijednosti, dok drugi, brojniji, opravdano smatraju da je
slikanjem prilika u Anadoliji, posebno stanja u prosvjeti, pisac dao izvanredan doprinos poznavanju te malo poznate sredine (Guntekin, 1999: 10). No,
Fehim Nametak, ipak, tvrdi da slijede romani u kojima e takoer biti obilje
sladunjavosti i osjeajnosti... (Guntekin, 1999: 11). Za samu Grmuu neki
su itatelji izjavili da su je voljeli i itali kao ednu ljubavnu priu. Moda
nije sluajno to je objavljena u Zabavnoj biblioteci. Uz to, ovaj je roman,
kao i drugi romani nacionalne knjievnosti, ukazivao na teak poloaj ene
u drutvu, tako da se osim toga to se radilo o poznatom piscu i, za neke, i
o estetskom kriteriju, iz vie elemenata moe razabrati i prisustvo ideolokih
motiva. Ponovo je prisutno negativno prikazivanje vjere (male su djevojice
pokrivene, tune i neraspoloene zbog vjeronauka na kojem im je uiteljica
ubijala svaku nadu u ivot, Guntekin, 1999: 160).
Prevoena su i djela najpoznatije turske spisateljice Halide Edib Adivar,
naprimjer, Rabija (1959, preveo Hamid Hadibegi, ovdje je kod samog
naslova izvrena promjena, suprotnog pravca od one kod Pobunjenika s
Torosa, naslov na turskom glasi Sinekli Bakkal). Ljubinka Rajkovi priliANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 295
295
10.1.2013 13:08:04
Sabina Baki
no je znakovito istakla njezinu ulogu u emancipaciji turske, ali i bosanske
muslimanske ene. Ideoloki upliv prisutan je sada i na strani autorice koja
analizira prevedena djela s turskog jezika do 1965. godine kada tvrdi da su
osim Halide Edip Adivar sva ostala pisanija turskih ena prevoena sasvim
tendenciozno: Podreeni poloaj nae muslimanske ene podstakao je izvjesne prevodioce da na ovaj nain pomognu da se muslimanska ena izvue iz
zaostalosti i podreenosti (Rajkovi, 1968: 109).
Yakub Kadri Karaosmanolu, takoer, je poznat pisac, za kojeg prevoditelj njegova romana Kua pod najam i autor predgovora Nedim Filipovi
kae da je bio nepokolebljivi pristalica novoga i borac za prevazilaenje
staroga (Karaosmanoglu, 1998: 18). Ta borba staroga i novoga i jeste centralna tema ovog djela. Prisutnost ideolokog kriterija (kao kritika i otklon od
religije) gotovo da se sama od sebe namee u jo jednom njegovu prevedenom romanu Nur-baba, koji je imao, kako Nedim Filipovi kae, velikog
odjeka u Turskoj. S vie strana su se ule optube da je pisac oskrnavio
jednu religijsku svetinju, jer je bektaijstvo pokazao kao red koji se sveo na
niz praznih ritualnih postupaka, praenih alkoholiarskim, narkotiarskim
halucinacijama i seksualnom raspusnou (Karaosmanoglu, 1998: 23). Ali,
prevoditelj misli da mnogi nisu htjeli da shvate da je pisac ovim romanom
dao objektivnu sliku jednog doba i tragiku koju je ono nosilo (Karaosmanoglu, 1998: 25). Naravno, ni ovo miljenje nije u potpunosti ideoloki nevino.
I sljedei se prijevod prvenstveno odnosi na religijsku temu. Rije je o
prijevodu poznatog turskog sufijskog pjesnika Yunusa Emrea iz 13. stoljea,
koji je dugo ostao nepoznat i samom turskom itatelju. Osim edukativnog
elementa, koji prevoditeljica i autorica predgovora Jasna ami navodi,
naglasak ostaje na pokuaju da se ova poezija prikae i kao homoseksualna,
to je, zapravo, rezultat nepostojanja gramatikog roda u turskom jeziku (pa
je mogue stihove pjesnika tumaiti kao upuene Bogu, dragoj, ali i dragom).
Stoga su prevedeni stihovi i dati u te tri varijante. Prevoditeljica navodi da
je u praksi, pa i u likovnoj umjetnosti izvjesno postojala homoseksualnost
o emu svjedoe mnogobrojne minijature to pokazuju scene ljubavnog ina
izmeu dva mukarca (Junus Emre, 1990: 12). Pojava ovog prijevoda u
nekim je itateljskim krugovima protumaena kao incident i svojevrsna provokacija.
U konanici, izbor prijevoda s turskog jezika najee je bio preputen
sluaju i stihiji. S mnogim poznatim turskim piscima i pjesnicima tadanji je
na itatelj ostao tek sporadino upoznat, kroz pojedine prevedene pjesme i
pripovijetke koje su se pojavljivale u asopisima. Takvu su sudbinu kod nas
doivjeli, izmeu ostalih, i Faik Sait Abasiyanik (po kojem nosi ime prestina nagrada za pripovijetku u Turskoj), Aziz Nesin (koji se borio za socijalna
prava), Sabahattin Ali (koji je opisivao teak ivot seljaka u Anadoliji), Tarik
296
anali 12.indb 296
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:04
Dursun (koji je potcrtavao socijalne motive), Orhan Kemal (koji je pisao o
seoskoj sirotinji), Erdal z (iji je roman u Turskoj doivio dva izdanja u
samo petnaest dana), Peyami Safa, Nedim Grsel i drugi. Ljubinka Rajkovi
tvrdi da su esto prevoeni i manje znaajni pisci, to ona tumai neobavijetenou prevoditelja, ili, pak, njegovim nesigurnim ukusom. No, u tome je
znaajnu ulogu odigrala i priroda turske knjievne kritike koja nije izrekla
definitivne sudove i koja je lutala pa, ak, i danas luta (Rajkovi, 1968: 105).
Zanimljiv je i sljedei zakljuak: Prevodioci nisu pravili razliku izmeu
prave knjievne vrednosti dela, njegovog istorijsko-dokumentarnog znaaja i
prolaznog uspeha, povodili su se za onim to je tada pisano u turskim listovima i asopisima kad knjievna kritika u Turskoj nije ni postojala (Rajkovi,
1968: 108).
4. Prijevodi s osmanskog jezika
Sporadino, pak, prevoenje divanske poezije (na osmanskom jeziku)
Ljubinka Rajkovi tumai tekoama koje zadaju prijevodi s osmanskog
jezika kao i time da se od prevoditelja, osim poznavanja osmanskog jezika,
zahtijeva poznavanje islama, sufizma, tradicije i aruza (Rajkovi, 1968:
20). Ali, treba uzeti u obzir i jo jedan aspekt s ideolokim predznakom, koji
pronalazimo u Filipovievom opisu divanske knjievnosti: Po svojoj ideologiji ona je predstavljala glorifikaciju vrhova feudalne hijerarhije (Karaosmanoglu, 1998: 7).
Iz istih je razloga, vjerovatno, i bosanskohercegovaka batina (kao
sporan primjer intralingvistikog prevoenja s obzirom na to da se radi o
razliitim jezicima a istom kulturnom prostoru) ostala na rubu interesiranja.
U zanemarivanju bosanskohercegovakih pjesnika koji su za vrijeme Osmanskog carstva pisali na osmanskom jeziku (kao ideoloki neizbor), zacijelo
je znaajnu ulogu odigrala i sama odrednica bosanskohercegovaki (nije
nepoznato da je u periodu od 1945. do 1992. godine bilo nepoeljno i svjesno
zanemarivano svako upuivanje na bosansku, ili, pak, bosanskohercegovaku
autohtonost). Zato se u knjizi Fehima Nametka Divanska poezija 16. i 17.
stoljea, koja se pojavila 1991. (moda ne ba sluajno tek tada) uz prijevode
iroj italakoj publici potpuno nepoznatih bosanskohercegovakih pjesnika,
poput Nihadije, Zijaije, Dervi-pae Bajezidagia, Nerkesija, Lamekanija,
Kaimije i drugih, moe iitati i svojevrsna borba u otkrivanju i otimanju ovih
pjesnika od potpunog zaborava. Radovi naih osmanista objavljivani u strunim asopisima, najee u Prilozima za orijentalnu filologiju (stoga su ostajali nepoznati irem itateljstvu), kao i neke antologije i hrestomatije bili su
na tom istom tragu upanja iz zaborava bosanskohercegovakih pjesnika.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 297
297
10.1.2013 13:08:05
Sabina Baki
5. Prevoenje/neprevoenje kultura
Kulture nisu monolitne strukture, podsjea Andre Lefevere, unutar njih
uvijek je prisutna tenzija meu razliitim grupama i pojedincima, koji bi da
utjeu na razvoj te kulture na nain koji se njima ini najboljim (Lefevere,
1992: 8). Situacija postaje zamrenijom kad se na jednom prostoru ne prepliu
samo interesi razliitih grupa i pojedinaca, ve se prepliu i same razliite kulture. Ovo bi, moda, bio najsaetiji opis bosanskohercegovakog prostora na
kojem su se desili spomenuti prijevodi. Isti su prijevodi za pripadnike razliitih kultura, ili, pak, samo grupa mogli biti doivljeni kao neto strano, egzotino i orijentalno, ili, pak, kao neto poznato i blisko. No, jo je zanimljivije da
su obje ove skupine mogle pred nekim prijevodima doivjeti razoarenje jer
za one prve nije bilo (dovoljno) Orijenta kakvog su oni oekivali (kao svojevrsnu zapadnu projekciju tih prostora, a koji, prema rijeima Nazima Hikmeta, nije nikad niti e ikad postojati), dok je i za one druge tu bilo nedovoljno
Orijenta, ovaj put, onog u kojem su ivjeli njihovi preci. Ti su preci ivjeli na
podruju Osmanskog carstva, koje je bilo portal kroz koji je kultura tadanjeg
islamsko-civilizacijskog kruga ulazila u ove krajeve. Neprevoenje odreenih turskih rijei koje su se u naem jeziku uvrijeile kao turcizmi moda je
ponajbolji pokazatelj neproblematinog prevoenja kultura, jer je rijei poput
ardaka, age, amide, orbe, tabana, erbeta i drugih odreeni krug itatelja
raspoznavao kao poznate i domae. Meutim, drugima su te rijei mogle biti
potpuno strane, pa Ljubinka Rajkovi Hamidu Hadibegiu, prevoditelju
Rabije Halide Edip Adivar, prebacuje neprevoenje i neobjanjavanje rijei
ben: ...retko e koji italac izvan Bosne i Makedonije znati da je to mlade
(Rajkovi, 1968: 75). No, s druge strane, osim mnogobrojnih slinosti, postoje i velike razlike izmeu ovih dviju kultura. Neke je od njih mogue iitavati
u samom jeziku, pogotovo kad se radi o pojavama prisutnim samo u turskoj
kulturi i kad prevoditelj i uz najbolju volju i umijee ne moe pronai adekvatan prijevodni ekvivalent. Prije svega, radi se o postojanju velikog broja
dobrih elja u turskom jeziku koje ukazuju na izraen kolektivizam u turskom
drutvu i kulturi. No, kako kolektivistiki duh nije prva odrednica drutva na
ovim prostorima, i broj je dobrih elja izrazito mali i nedovoljan za prijevode
s turskog jezika. Stoga su tadanji prevoditelji doslovno prevodili ove dobre
elje, to je esto moglo proizvesti zaudan efekt: Umnoilo ti se!; Neka
sam kurban za tvoj nokat! i slino. Jo upeatljiviji primjer nepoznavanja
turske kulture predstavlja nain na koji su neki turski pisci registrirani u naim
bibliotekama. Zbog neznanja da se kod imena, naprimjer, Jaara Kemala radi
o dvama imenima bez prezimena (njegovo je prezime rijetko poznato i turskom itatelju, a drugo ime Kemal, ime je pieva oca) on se u biblioteci
vodi kao Kemal, Jaar, kao da je Kemal pievo prezime.
298
anali 12.indb 298
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:05
6. Zakljuak
ini se da se cijeli zakljuak moe izrei kroz nabrajanje paradoksa. Specifian poloaj i historija Bosne i Hercegovine, njezino paradoksalno pripadanje esto suprotstavljenim civilizacijskim krugovima (a i sistemima) Istoka
i Zapada ponajvie su zasluni za to. Stoga je mogue da su neki prijevodi s
turskog jezika odreenim itateljskim krugovima bili poznati i domai, ali,
isto tako, strani i nepoznati. Paradoks je i to to ta poznatost i stranost nije
bila distribuirana samo meu razliitim drutvenim itateljskim krugovima,
nego se ona mogla nai spojena i u samo jednom itatelju. Ako je on i bio
batinik istog islamsko-civilizacijskog kruga, mogao je u prevedenim djelima
iitati njemu neto potpuno strano, jer su to bili prijevodi nacionalne knjievnosti koji su govorili o specifinim temama. Ove su, pak, teme najee bile
ideoloki sukladne s tadanjim socijalistikim sistemom, jer su se odnosile
na nacionalno osloboenje, probleme seljaka i drugih malih ljudi, ili, pak,
na kritiziranje prakticiranja vjere. Kao takvi, ti su prijevodi, paradoksalno,
mogli biti blii itateljima drugaije (zapadne) provenijencije, a kod onih
drugih izazvati iznenaenje i uenje, moda, ak, i otpor. S druge strane,
kako roman nema dugu tradiciju u turskoj knjievnosti, prijevodi su se nekih
djela iskusnim itateljima zapadne knjievnosti mogli initi odvie naivnim.
Kako se, na koncu, u tom periodu, ponajvie stihijski prevodilo, deavali su
se paradoksi da su se itateljima nudila djela manje poznatih pisaca, dok su
im uskraivani prijevodi svjetski poznatih autora. Moda je vie zanimljivo i
indikativno nego to je paradoksalno to da je gotovo cijela bosanskohercegovaka batina ostala neprevedena s osmanskog jezika.
I na kraju, duna sam jo jednu napomenu koja bi se mogla nazvati i
(ideolokom?) ogradom. Iako je kod mnogih prijevoda ustanovljeno njihovo
sretno poklapanje s estetskim kriterijem, i makar se on mogao iitati na
stranicama predgovora ije sam dijelove, upravo, zbog eljene neutralnosti
citirala, moda sam uinila nepravdu to sam nekim prijevodima prikljuila i
ideoloki kriterij. No, ako nema nevinih i neutralnih izbora, onda bi se i ovom
radu mogao pripisati odreen ideoloki stav. Ali to je tema za onog ko se
bude bavio ovim i ovome slinim radovima.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 299
299
10.1.2013 13:08:06
Sabina Baki
Summary
Translation and ideology (illustrated with translations from the
Turkish language published in the period from 1945 to 1992)
This paper analyses the translations of Turkish language works published
from 1945 - 1992 in the lands of the former Yugoslavia with a focus on the
former Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina. It explores the question
of whether the choice of translations was influenced by ideological criteria
and to what degree these coincided with aesthetic ones. The author focuses
on the prefaces to translated texts written by translators and editors where
the motivation for translation is more clearly expressed or at least discerned
through statements about the work in question. It also aims to answer the
following question: to what extent was it necessary to translate the cultures
these languages belonged to, considering that, during a specific historical
period, certain parts of the former Yugoslavia belonged to Oriental-Islamic
civilisation?
300
anali 12.indb 300
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:06
Ocjene i prikazi
anali 12.indb 301
10.1.2013 13:08:06
anali 12.indb 302
10.1.2013 13:08:07
Ocjene i prikazi
Hazrlayan Kerima Filan, XVIII. Yzyl Gnlk Hayatna Dair

Saraybosnali Molla Mustafanin Mecmuasi (Medmua Sarajlije Mule
Mustafe Baeskije o svakodnevici u 18. st.), Connectum, Sarajevo, 2011,
541 str.
Poznata bosanskohercegovaka izdavake kua Connectum nedavno je
objavila knjigu na turskom jeziku Medmua Sarajlije Mule Mustafe Baeskije o svakodnevici u 18. st., koju je priredila dr. sc. Kerima Filan, profesorica
osmanskog i savremenog turskog jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Sredinji dio te knjige ine transkribirani tekst Baeskijine hronike (Medmua) na osmanskom jeziku i glosar. Napisana i odbranjena kao doktorska
disertacija, knjiga je nakon dueg vremena objavljena u neto proirenoj verziji. Ona je plod znanstvenoga zanimanja Kerime Filan za filologiju i bosanskohercegovaku i bonjaku kulturnu batinu. Taj spoj znanstvenog interesa
mogao bi se nazvati sretnim s obzirom na injenicu da niko prije nje nije
transkribirao i objavio tako opsean i vaan izvor za prouavanje bosanskog
turskog jezika te da Bonjaci nakon Mujezinovieva prijevoda Medmue
Baeskiju doivljavaju kao jedan od simbola svoga kulturnog identiteta.
U predgovoru knjige (nsz, 78) Kerima Filan ukratko pojanjava na
koji je nain priredila Baeskijinu Medmuu za tampu i koje je sadrajne
cjeline toga djela obradila kao znaajan i zanimljiv izvor za kulturnu povijest
Bosne i Hercegovine. Prireivaica, takoer, zahvaljuje prof. dr. Hamzi Zulfikaru, pod ijim je mentorstvom radila doktorsku disertaciju koju objavljuje
u formi knjige.
Uvod (Giri, 1324) koji slijedi nakon sadraja (indekiler, 910) i kratica (Ksaltmalar, 1112) sastoji se od sljedeih cjelina: ivot i djelo Mule
Mustafe (Molla Mustafann Hayati ve Eseri) i Metoda koja je koritena pri
obradi teksta (Metin Kurulurken zlenen Yolun Aklamas). Za Baeskijinu
oskudnu biografiju Kerima Filan koristi podatke do kojih je doao Mehmed
Mujezinovi, ali ih ponegdje dopunjava i podacima koje sam pisac hronike
navodi o sebi. Nakon njih prireivaica opisuje sadraj Medmue, nain na
koji je ljetopisac strukturirao svoje djelo i kako je zapisivao dogaaje u svome
mikrosvijetu, u kojemu je proveo svoj relativno dug ivot. Ona pojanjava
kako je Baeskija biljeio vrijeme i hronoloki slijed najraznovrsnijih dogaaja, koji se zanimljivi i znaajni podaci mogu nai u Medmui i koliko su oni
pouzdani. Nakon toga izlae metodoloki pristup koji je slijedila pri obradi
teksta te navodi i opisuje turkoloke radove o bosanskome turskom jeziku
(preteno transkribirane tekstove) koje je koristila i za analizu Baeskijina
jezika.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 303
303
10.1.2013 13:08:07
Ocjene i prikazi
Poglavlje s naslovom Analiza (nceleme, 2566) posveeno je ortografskim i fonetsko-fonolokim karakteristikama Baeskijina teksta. Prireivaica skree panju na nedosljednosti u zapisivanju turskih rijei arapskim
pismom, ali i na manje-vie sistemska odstupanja u pisanju koja nam se mogu
uiniti nedosljednostima, a zapravo proizlaze iz autorove intuitivne tenje da
turske rijei zapisuje onako kako su se ule i izgovarale u Bosni. Spomenute
dvije pojavnosti inae je teko razluiti ako se ne promatraju u korelaciji s
frekvencijom takvih ortografskih odstupanja, to autorica i ini fokusirajui
se na ortografske postupke tipine za zapisivae tekstova koji nose obiljeja
razgovornoga jezika. U istom se poglavlju prireivaica osvre i na fonetska
i fonoloka obiljeja vokala i konsonanata u rijeima i sufiksima. Poznavalac
osmanskoga jezika i rumelijskih dijalekata brzo e uoiti da se u Baeskijinu jeziku jasno zamjeuju karakteristike i zapadnorumelijskog dijalekta,
i osmanskog jezika hroniareva vremena. Ta pojava mijeanja dviju dijalekatskih osnova nije izolirana, a kod nas je ve obraena u studiji o turskome
jeziku fra Andrije Glavadanovia, objavljenoj u asopisu POF. Nekoliko
kartica teksta u istome poglavlju Kerima Filan posveuje sintaksi Baeskijina
jezika. Oekivana, ali uvijek zanimljiva odstupanja u linearnom poretku rijei
u reenici prireivaica ilustrira primjerom u cijelosti nastalim sintaksikim
kopiranjem bosanske reenice. Osim spomenutoga, kao posebnosti Baeskijine sintakse autorica istie sporadino odsustvo genitiva u genitivnoj vezi,
isputanje pomonoga glagola u predikatnim oblicima, isputanje punoznanog predikatnog glagola, pogreke u glagolskoj rekciji i dr. Prireivaica
skree panju i na Baeskijinu relativno bogatu leksiku: autor koristi i turske
frazeme i poslovice, tursku leksiku i posuenice iz arapskog i perzijskog jezika, ali i brojne rijei i sintagme iz bosanskoga jezika. Kao jednu od stilskih
karakteristika teksta Kerima Filan navodi i reduplikate, pa ak i zanimljivu
pojavu redupliciranja bosanskih i turskih istoznanica, kao u primjerima
narod halk, miftah klu, zlatar kuyumcu, hudi siyedi bilmez cahiller i dr.
Sredinji dio rada naslovljen kao Tekst (Metin, 69367) cjelovita je transkripcija teksta Medmue, u koji je ubaen pokoji faksimil kako bi itatelj
donekle stekao vizuelnu predodbu o izvorniku. ta rei o transkripciji teksta
osim da je pouzdana i znalaki uraena, kako to i prilii dobru filologu? Jasno
nam je da se iza te kratke konstatacije kriju mjeseci i godine svakodnevnoga,
tekog, strpljivog i predanog rada iji krajnji rezultat nije samo ova knjiga,
nego, prije svega, injenica da pojavom transkribiranoga teksta Baeskijin
ljetopis postaje dostupan turkolozima diljem svijeta te da ga svi mogu koristiti
kao iznimno vrijedan i zanimljiv izvor za svoja istraivanja.
Pohvala prireivaici ide i za izvrsno uraen glosar. On sadri sve rijei
koje se u razliitim likovima i kontekstualno uvjetovanim znaenjima susreu u Baeskijinoj hronici; meu njima, dakako, i bosanske. Uz svaku rije
304
anali 12.indb 304
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:07
Ocjene i prikazi
navedeni su stranica i red u kojemu je upotrijebljena. Pisac ovoga prikaza,
koji je i sam radio slian glosar, dobro zna koliko truda, znanja i upornosti
zahtijeva takav rad i koliko je vano imati glosar koji e istraivau olakati
itanje teksta i odvesti ga na stranicu na kojoj se susree njemu nepoznata ili
zanimljiva rije. Posebna je vrijednost glosara i u tome to su u njega, kao
zasebne natuknice, uvrteni i specifini oblici u kojima se konkretna rije
pojavljuje u tekstu. Dakako, takve rijei prireivaica upuuje i na njihov
izvorni lik, ali i o drugostepenome liku daje vane podatke, pogotovo ako
je tipian za bosanski izgovor turskoga jezika. Ilustrirat u to primjerom iz
glosara, dakako, u prijevodu na bosanski jezik: a) natuknica r: r 44a20,
93a17, 129a19, 134b4, rumelijski oblik rijei kar. Ta se rije u istom obliku
(r) susree i u leksici bosanskoga jezika. A[bdullah] [kalji]: ar, usp. kr;
b) natuknica kr: kr 125a1 rad, posao, trud.
Nakon korisnoga Indeksa imena sultana i paa (Sultan ve Paa Adlar
Dizini, 501503) slijedi tekst na engleskom jeziku (Reading Molla Mustafa
Basheskis Mecmua, 505531), u kojemu prireivaica poblie upoznaje
stranoga itatelja s Baeskijom, njegovom biografijom (ako se relativno
oskudni podaci o njemu tako mogu nazvati), hronikom, vremenom i svijetom
u kojemu je ivio. U istome tekstu ona se osvre na Medmuu kao narativni
izvor iz kojega se moe dosta saznati o svakodnevnome ivotu Sarajeva u
18. stoljeu, neobinim dogaajima, ratovima, bunama, neredima, politikim
i ideolokim previranjima, bolestima, epidemijama, zabavama, piknicima,
ivima i mrtvima i dr. O dogaajima iz Baeskijine hronike prireivaica je
napisala i objavila radove koje je utemeljila kako na vlastitim spoznajama,
tako i na rezultatima i teorijskim i metodolokim pristupima autora koji su se
bavili slinim temama.
Knjiga zavrava bibliografijom (Kaynaklar, 533540) i biografskim podacima o prireivaici (541). Budui da u bibliografiji nema recentnijih stranih
i domaih knjiga i studija koje je koristila u kasnijim radovima nastalim na
temelju istraivanja Baeskijina rukopisa, pretpostavljamo da je popis bibliografskih jedinica ogranien na razdoblje u kojemu je disertacija nastajala.
Pojavom knjige Kerime Filan turkologija je znatno obogaena budui da
su filolozi, lingvisti i kulturni povjesniari dobili po svemu poseban i vrlo vrijedan izvor kojemu je teko pronai pandan na prostoru povijesne Rumelije.
Usto, taj je izvor transkribiran i popraen glosarom, ime je izravan put do
teksta mnogostruko olakan. Zahvaljujui znanju i velikom trudu prireivaice i izdavakoj kui Connectum koja ga je objavila, Baeskijina je Medmua
od unikatnog i vrlo vrijednog, ali u irim razmjerima nepoznatog i relativno
teko dostupnog rukopisa, postala lahko dostupno ope dobro. estitke prireivaici i Connectumu!
Ekrem auevi
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 305
305
10.1.2013 13:08:07
Ocjene i prikazi
Mustafa Jahi, Arapski jezik u islamskim naukama: povezanost i

meusobni utjecaji, Gazi Husrev-begova biblioteka i El-Kalem,
Sarajevo, 2012, 536 str.
Nedavno su Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu i izdavaka kua
El-Kalem, naoj itateljskoj javnosti ponudili izuzetno vrijednu knjigu pod
naslovom Arapski jezik u islamskim naukama povezanost i meusobni
utjecaji autora Mustafe Jahia. Iz samog naslova razaznaje se da je rije o
veoma obimnoj materiji rasporeenoj na 536 stranica od ega su 474 stranice
osnovnog teksta, dok ostali dio ine abstract na engleskom jeziku, izvori i
literatura te razliiti indeksi.
Po svom sadraju ova je knjiga znaajna za sve one koji se na bilo koji
nain bave arapskim jezikom ili islamskim disciplinama i ako je pokuamo
situirati u pripadajue joj oblasti, onda su to podjednako i arapska filologija i
temeljne islamske nauke, a imajui u vidu injenicu da sama materija namee
potrebu da se arapski jezik, u argumentiranju aspekata njegove svekolike
povezanosti s islamskim naukama, te njihova slojevitog korelativnog proimanja i meusobnog utjecaja, interpretira kako na planu mikrolingvistike
tako i na planu makrolingvistike.
Autor je obimnu grau svoje knjige podijelio u trinaest poglavlja. Osim
predgovora, autor daje dosta opiran uvod koji je svojevrsna sistematizacija
cjelokupnog sadraja knjige to uveliko olakava prosjenom itaocu da se
nosi s tekstom narednih poglavlja. U prvom poglavlju, Arapske jezikoslovne znanosti u islamskim klasifikacijama nauka, autor istrauje status i pozicije
arapskih jezikoslovnih disciplina u okviru klasifikacije nauka muslimanskih
autora, dok se u drugom i treem poglavlju, Arapski jezik u predislamskom
periodu i Obrazovanje Arapa u predislamsko vrijeme, o arapskom jeziku
govori s aspekta njegova porijekla i historijskog razvoja, kao i o stepenu
razvijenosti jezike svijesti i opismenjavanja kod predislamskih Arapa.
Najobimniji dio materije autor zahvata u svom sveobuhvatnom sagledavanju odnosa Kurana i arapske gramatike, odvajajui narednih est poglavlja
za interpretiranje razliitih faktora u nastanku arapske gramatike, zatim uloge
Kurana u nastanku gramatike i njegova utjecaja na razvoj gramatike u okviru
ega detaljno govori o najznaajnijim gramatikim kolama i doprinosima
njihovih predstavnika. Posebnu vrijednost ovog segmenta knjige ine autorova gramatika interpretiranja doputenih kuranskih itanja i odnosa klasinih
i savremenih arapskih lingvista naspram njih, zatim lingvistika analiza ovih
itanja uz fokusiranje na razlike na fonetsko-fonolokom, morfolokom, sintaksikom i leksikom nivou, kao i poglavlje o utjecaju kuranskih itanja na
izvoenje gramatikih pravila.
306
anali 12.indb 306
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:07
Ocjene i prikazi
Deseto poglavlje autor posveuje lingvistikim komentarima Kurana,
odnosno dimenzijama utjecaja tefsira na oformljenje arapske gramatike,
detaljno predstavljajui najpoznatija djela iz ove oblasti kao i njihove autore.
U posljednja tri poglavlja autor na veoma iscrpan nain sagledava utjecaj
hadisa i njegovih metoda na tok gramatikih istraivanja kod Arapa, zatim
sagledava dimenzije utjecaja islamske pravne nauke na utvrivanje teorijskih
osnova arapske gramatike, kao i utjecaj islamske apologetike, naroito na
metodoloke smjernice u gramatikim istraivanjima. Naroitu panju autor
je posvetio lingvistikim aspektima Allahovih imena posebno se fokusirajui
na analizu odnosa oblika i znaenja ovih imena.
Posebnu vrijednost knjige predstavlja i autorovo esto pozivanje na
najrelevantnije izvore, kako klasine i savremene arapske gramatike tako i
na temeljne izvore ovih islamskih disciplina te esto citiranje Kurana, to
govori u prilog autorova vladanja materijom i njegove upuenosti u aktuelne
tokove lingvistikih istraivanja kod Arapa.
Knjiga Arapski jezik u islamskim naukama povezanost i meusobni
utjecaji predstavlja znaajan doprinos osvjetljavanju i naem boljem razumijevanju tijesnog odnosa i meusobne uvjetovanosti arapskog jezika i
temeljnih islamskih nauka. Imajui u vidu koritenu metodologiju i irinu
interpretirane materije koja se konstantno dovodi u korelaciju, kao i vrlo sistematine analize ovih odnosa u kojima se posebna panja pridaje postupnosti,
hronologiji i vrstom naunom argumentiranju, knjigu moemo kategorizirati
kao znanstvenu monografiju. Ona je prirodni slijed autorova dugogodinjeg
iskustva razvijanog i obogaivanog kroz kontinuirano bavljenje arapskom
lingvistikom, s jedne strane, i njegova solidnog vladanja temeljnim islamskim disciplinama, s druge strane, a koje se postavlja kao osnovni preduvjet
u nastojanju da se kvalitetno i nauno utemeljeno sagleda njihova neraskidiva
spona s arapskom jezikoslovnom naukom te njihovo meusobno uvjetovanje.
Imajui u vidu injenicu da, u posljednjih desetak godina, autor svoje
interesiranje za arapsku gramatiku uglavnom situira u kontekst njezine tijesne korelacije s Kuranom, tefsirom, hadisom i islamskom pravnom naukom,
za ovu knjigu moemo slobodno kazati da je ona i svojevrstan pokazatelj
autorove zrelosti u ovom domenu, te njegova nastojanja da se kod nas ve
tradicionalno abloniziranim i evropski ogoljenim modelima interpretiranja
historije arapskog jezika u nastavi, kao i argumentiranjima elemenata njegove
gramatike povrati dimenzija koja je arapskom jeziku prirodno svojstvena i iz
koje je on i ponikao.
Ova knjiga Mustafe Jahia ne predstavlja izvorno nauno djelo u doslovnom smislu s obzirom na injenicu da je u arapsko-islamskom svijetu, od
samog utemeljenja arapske gramatike, sasvim uobiajeno da se arapski
jezikoslovci, bez obzira na nivoe interpretiranja arapskog jezika, u svojim
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 307
307
10.1.2013 13:08:08
Ocjene i prikazi
argumentiranjima redovito pozivaju na tradicijske izvore arapske lingvistike Kuran, hadis i tefsir, tako da je o razvoju arapske filologije, jezika i
knjievnosti openito, nezamislivo govoriti bez njihova dovoenja u vezu
s Objavom i prvim zapisivanjima teksta Objave. Sama injenica da tekst
Objave predstavlja standard knjievnog jezika govori u prilog stalne potrebe
obraanja tekstu Kurana u procesima potvrivanja norme arapskog jezika i
razlikovanja pravilnog od nepravilnog.
Takoer treba napomenuti i injenicu da su nai istaknuti profesori arabisti
i islamski teolozi pojedinano dosta pisali uglavnom o lingvistikim aspektima, semantikim, stilistikim i drugim jezikim osobenostima teksta Objave,
neraskidivom korelativnom odnosu knjievnog arapskog jezika i Kurana, a
nae klasine gramatike arapskog jezika obiluju primjerima iz Kurana.
Stoga se moe kazati da je originalnost ove knjige Mustafe Jahia saglediva s dvaju aspekata. Kako i sam autor u uvodu knjige istie, pitanje odnosa arapskog jezika i islamskih nauka datira jo od vremena konstituiranja
jezikoslovnih i islamskih naunih disciplina. Meutim, ova su istraivanja
uglavnom svoena na odnos arapskog jezika i pojedinanih islamskih disciplina, ili se ona bave samo jezikim aspektima nekih islamskih nauka. Knjiga
Arapski jezik u islamskim naukama povezanost i meusobni utjecaji cjelovita je studija koja se na sistematian nain bavi odnosom arapskog jezika i
njegovih strukturnih elemenata naspram Kurana, tefsira, hadisa i islamskog
prava, zahvatajui ogroman korpus materije koju autor vjeto sistematizira,
rasporeuje i jednostavnim jezikom interpretira, to je pribliava i ini razumljivom i obinom itaocu. Autor veoma argumentirano i detaljno govori
o znaaju arapskog jezika u islamu, ukazuje na prirodu tijesne povezanosti
jezikoslovnih disciplina s islamskim naukama, kao i na osnovne elemente
njihova meusobnog utjecaja.
S druge strane, on je prvi savremeni autor s ovih prostora koji na metodoloki nov nain situira veliki korpus gramatike arapskog jezika, vraajui mu
tako njegovu tradicijsku vrijednost. Posmatrajui arapski jezik kroz prizmu
spomenutih islamskih disciplina i njihov korelativni odnos, autor zahvata
materiju temeljnih lingvistikih disciplina fonetike i fonologije, morfologije, sintakse, leksikologije, semantike, detaljno se bavei historijskim
razvojem arapskog jezika od predislamskog perioda, preko perioda Objave pa
sve do konanog utemeljenja arapske gramatike, obogaujui tako postojee
gramatike i udbenike arapskog jezika fokusirane isto na jeziku strukturu i
sistemsko posmatranje jezikih injenica na sinhronom planu.
Knjiga Arapski jezik u islamskim naukama povezanost i meusobni
utjecaji znaajan je doprinos nastojanju da se usvajanje saznanja o arapskom
jeziku, barem kada je rije o njegovu historijskom razvoju, ne smije deavati
otrgnuto od njegovih temelja i primarnih izvora to ga uveliko osakauje,
308
anali 12.indb 308
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:08
Ocjene i prikazi
nae uenike i studente osiromauje, a nastavnike unazauje. S druge strane,
ona je potvrda da dobar islamski teolog mora biti i dobar poznavalac arapskog jezika, to svakako ide u prilog potrebe jae afirmacije arapskog jezika
na studijima koji su u vezi s islamskim naukama. Stoga ovu knjigu toplo
preporuujemo svima onima koji se na bilo koji nain bave arapskim jezikom
ili islamskim disciplinama, sigurni da e im ova saznanja ili dio njih biti od
koristi te da e ih potaknuti na dalja promiljanja i istraivanja.
Mejra Softi
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 309
309
10.1.2013 13:08:08
Ocjene i prikazi
Adnan Jahi, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme

monarhistike Jugoslavije (19181941), Bonjaka nacionalna
zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, Islamska
zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice Zagreb,
Zagreb, 2010, 664 str.
Knjiga doc. dr. Adnana Jahia Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
za vrijeme monarhistike Jugoslavije (19181941) nastala je kao dio istraivanja za izradu doktorske disertacije pod nazivom Organizacija i rad Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata, odbranjene
2007. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Analizirajui radove objavljene o Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata autor ove knjige doao je do zakljuka da je ova
tema nedovoljno istraena i sagledana u bosanskohercegovakoj historijskoj
nauci. Da bi se dolo do kompletne slike u sagledavanju Islamske zajednice u
monarhistikoj Jugoslaviji autor je analizirao dostupnu arhivsku grau, slubenu dokumentaciju, ondanju tampu, periodiku, knjige, fotografije i drugo.
Koriteni su fondovi i zbirke naobjavljene grae iz: Arhiva Jugoslavije,
Arhiva Bosne i Hercegovine, Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini, Arhiva Hercegovako-neretvanskog kantona, Arhiva Tuzlanskog kantona, Istorijskog arhiva u Sarajevu, line arhive pojedinih znaajnih
linosti iji su podaci koriteni za razumijevanje i izradu nacionalne, politike
i kulturne historije Bosne i Hercegovine.
Knjiga Adnana Jahia Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (19181941) hronoloki je podijeljena u pet
meusobno povezanih poglavlja. Svako od tih pet poglavlja s vie podnaslova
obradilo je segmente djelatnosti Islamske zajednice izmeu dva svjetska rata.
Svako poglavlje zavrava se Zakljukom i Biljekama.
U prvom poglavlju, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini posljednjih
godina austrougarske uprave, str. 2353, autor kroz deset podnaslova govori
o Islamskoj zajednici koja se posljednjih godina austrougarske uprave suoavala s razliitim problemima kadrovske, organizacijske i finansijske prirode
uvjetovanim ratnim neprilikama, ali i novim konceptom njezine djelatnosti
nakon proglaenja autonomnog statuta.
Centralna vakufska uprava (Vakufski sabor i Saborski odbor) koristila je
prednosti autonomije onako kako je smatrala da je najbolje za ope narodne
interese, bez mogunosti da u ratnim uvjetima sagleda ukupne potencijale
zajednice.
U drugom poglavlju, Bonjaci i nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca, str. 5585, autor kroz deset podnaslova, zakljukom i biljekama,
310
anali 12.indb 310
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:08
Ocjene i prikazi
govori da se tokom Prvog svjetskog rata ponovo aktuelizira pitanje dravnopravnog statusa Bosne i Hercegovine. Tako su politiari, dravnici i stranke
iz Austro-Ugarske, ali i iz bosanskog susjedstva, nudili razliite opcije za
rjeavanje bosanskog pitanja.
Bonjaki politiari nisu razvili vlastiti pristup spornom problemu ve su
bili za neko od prisutnih rjeenja, pri emu se veina izjanjavala za ugarsku
ili jugoslavensku opciju. Odsustvo artikulirane bonjake platforme u navedenoj oblasti udaljilo je Bonjake od politikih i diplomatskih tokova koji su
utjecali na rjeavanje junoslavenskog pitanja potkraj Prvog svjetskog rata.
U oblikovanju politike sudbine Bosne i Hercegovine bonjaki predstavnici
uestvovali su simbolino.
Novoformirana kraljevina obeala je Bonjacima sva vjerska prava i
slobode, ali obaveze u pogledu efikasne zatite bonjakih ivota, domova
i posjeda nisu preuzete. to se tie prava na etnonacionalni (plemenski)
identitet, ono je bilo zagarantirano samo narodima istaknutim u nazivu nove
dravne zajednice.
U treem poglavlju, Izazovi autonomije: Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini do Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije
(19181930), str. 87340, autor kroz tri povezane teme i tridesetest povezanih cjelina govori o Islamskoj zajednici u navedenom periodu.
Dravna vlast Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije urila s ujedinjenjem vjerskih zajednica muslimana u Kraljevini. Vladajuim krugovima smetalo je prisustvo JMO u autonomnim tijelima u Bosni i Hercegovini, najmanje
im je trebala slina afirmacija u Sandaku, Kosovu i Makedoniji.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ula je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca bez vakufske uteevine. Akutna finansijska kriza centralne
vakufsko-mearifske zaklade onemoguila je muslimanske autonomne vlasti
da nastave s reformom vjersko-prosvjetnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Drutveni, ekonomski i kulturni procesi u novoj dravi navodili su Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini na opsene unutranje reforme, na novo
razumijevanje islama i vjerskog ivota muslimana.
U etvrtom poglavlju, Izmeu kontrole i autonomije: Islamska zajednica
Bosne i u doba estojanuarskog zakonodavstva (19301936), str. 342517,
autor Adnan Jahi kroz tri teme i tridesetdvije cjeline govori o uspostavi
estojanuarskog reima 1929. godine kada su stvorene bitne pretpostavke za
promjenu pravnog poloaja i organizacionog ustrojstva Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini.
Abolicijom Vidovdanskog ustava nestalo je pravnih i politikih smetnji
za ukidanje vjersko-prosvjetne autonomije drava je imala odrijeene ruke
da uredi muslimansko vjersko pitanje u skladu sa svojim optimalnim eljama
i interesima.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 311
311
10.1.2013 13:08:08
Ocjene i prikazi
Ambicije prisutne due od deset godina da se dvije zajednice ujedine
dobila je svoj konani epilog u uspostavi Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, koja je izmirivala dvije krajnje oprene orijentacije u organizacionom ureenju zajednice.
Rasputanje politikih stranaka, u sluaju vjerske zajednice Bonjaka,
znailo je sistemsko potiskivanje lanova JMO iz njezinih organa i tijela.
Istovremeno su vrata zajednice, diktatom ministra pravde, otvorena proreimskoj ulemi i svjetovnoj inteligenciji, istaknutim oponentima Spahine partije,
s jasnom namjerom da se izgradi lojalni upravni aparat kojim bi drava kontrolirala svako drutveno raspoloenje muslimana.
Novim ustavom uspostavljena je nova organizacijska struktura u kojoj
je ulema dobila utjecaj u svim vjerskim i vakufsko-mearifskim strukturama.
U petom poglavlju, Autonomija po volji politike: Islamska zajednica u
Bosni i Hercegovini do kraha Jugoslavije (19361941), str. 521624, Jahi
kroz tri teme s dvadesettri podnaslova govori o oskudnim politikim promjenama nastalim nakon petomajskih izbora 1935. godine u Kraljevini Jugoslaviji.
Sporazumom Spaho Stojadinovi, na osnovu lana 55. Finansijskog
zakona 1935/1936, propisana je Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama
i dopunama Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije
pravni akt kojim je abolirano oktroirano zakonodavstvo iz 1930. godine,
razrijeena postojea vjerska i vakufsko-mearifska uprava, a sjedite reisululeme premjeteno iz Beograda u Sarajevo.
Novim zakonskim aktom obnovljena je autonomija Islamske vjerske
zajednice, ali i udareni temelji novom konceptu organizacije i uprave laicizmu. Laiki koncept se ponajprije oitovao u ukidanju muftijstava, prevlasti
svjetovnika u tijelu koje je biralo reisul-ulemu i lanove Ulema-medlisa, kao
i zabrani kandidiranja zaposlenih vjerskih slubenika za predstavnike organe
zajednice.
Eksponent novouspostavljenog reima bio je Fehim ef. Spaho koji je,
izmeu ostalog, uao u kandidaturu za reisul-ulemu i u izbornoj proceduri
porazio glavne kandidate.
Kraj prve jugoslavenske drave Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
doekala je kao kvalitetno ustrojena vjerska organizacija, ali bez programa
koji bi afirmirao islamske vrijednosti u okvirima savremenih drutvenih i
civilizacijskih vrijednosti.
U estom poglavlju, Zakljuak, str. 627639, na bosanskom i engleskom
jeziku, autor je dao saetak svoje knjige Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (19181941).
Autor navodi da je period prve jugoslavenske drave bio turbulentno vrijeme za vjersku zajednicu koja je, s obzirom na veliku vlast drave, direktno
312
anali 12.indb 312
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:09
Ocjene i prikazi
ovisila o politikim zbivanjima koja su utjecala na ivot drutvenih grupa i
institucija. U takvim okolnostima glavni prioritet Islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini bio je tek odravanje postojeih vjerskih, kulturnih i drutvenih
realiteta.
Ostali ciljevi ovisili su, ponajprije, o inicijativama odlunih pojedinaca,
koji su bili svjesni da je ponavljanje postojeeg nedovoljna garancija za dugoroni napredak naroda i zajednice u uvjetima politikih, socijalnih i kulturnih
promjena u njihovu uem i irem okruenju.
Na kraju ove veoma vrijedne knjige dati su Izvori i leteratura, str.
640650, kao i Kazalo linih imena, str. 651663. Nabrojana je neobjavljena
graa koritena iz osam razliitih ustanova arhiva, instituta i medlisa na
dvije stranice, zatim objavljena graa na tri stranice, novine, asopisi i ostala
periodika na tri stranice, kao i knjige i broure na pet stranica, to govori
da je autor za pisanje ove knjige konsultirao ogroman broj arhivske grae i
dostupne literature.
Recenzenti naune knjige Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za
vrijeme monarhistike Jugoslavije (19181941), autora Adnana Jahia su dr.
sc. Vjekoslav Perica i dr. sc. Husnija Kamberovi.
Navedena je knjiga na struan i nauan nain obradila i popunila jo jednu
nedovoljno istraenu temu o nacionalnoj historiji Bosne i Hercegovine rad
Islamske vjerske zajednice zbog ega e dobro doi svima onima koje interesira historija bive Jugoslavije, pa je preporuujem iroj naunoj i kulturnoj
javnosti.
Hadija Hadiabdi
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 313
313
10.1.2013 13:08:09
Ocjene i prikazi
Denis Beirovi, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme
avnojevske Jugoslavije (19451953), Bonjaka nacionalna zajednica za
Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju i Islamska zajednicu u Hrvatskoj
(Medlis Islamske zajednice Zagreb), Zagreb, 2012.
Historija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini jo nije dovoljno
obraena u bosanskohercegovakoj i stranoj historiografiji. Teme iz te oblasti
obraene su fragmentarno ili su obraivane u okviru izuavanja pojedinih
tema historije Bosne i Hercegovine. U posljednje vrijeme pojavilo se vie
knjiga i radova koji obrauju Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, hronoloki kroz pojedine njezine periode, to e upotpuniti nauna i historijska
znanja o toj temi.
Jedna od naunih knjiga o temi Islamske zajednice jeste i djelo Denisa
Beirovia Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske
Jugoslavije (19451953). Knjiga predstavlja preraenu doktorsku disertaciju
odbranjenu 2010. godine pod naslovom Islamska vjerska zajednica u Bosni i
Hercegovini 19451953. godine.
Autor je na struan i nauan nain koristio bogatu historijsku i arhivsku
grau kako objavljenu tako i neobjavljenu. Koristei arhivsku grau razliite
provenijencije autor je kopao po neobjavljenim fondovima arhiva u vezi s
navedenom temom: Arhiva Jugoslavije (Beograd), Arhiva Bosne i Hercegovine (Sarajevo) i Arhiva Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Autor je u odreenoj mjeri koristio i arhivsku grau koja se nalazi u
regionalnim arhivskim ustanovama, Istorijskom arhivu u Sarajevu, Arhivu
Tuzlanskog kantona i Arhivu Unsko-sanskog kantona, to je upotpunilo njegov istraivaki rad.
Osim dostupne arhivske grae autor je veoma struno koristio ondanju
tampu i asopise, posebno vjersku tampu i periodiku, u kojoj su objavljeni
brojni izvjetaji, informacije, stavovi i pogledi o aktuelnim pitanjima i temama.
Za izradu ovog naunog rada autor je koristio historijski metod koji
podrazumijeva analitiko-sintetiki pristup, zatim komparativnu i kvantitativnu metodu, kao i metode indukcije, dedukcije, generalizacije i dr., ali samim
razvijanjem istraivakog rada prednost je data analizi i historijskoj kritici
izvora.
Knjiga Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske
Jugoslavije (19451953) podijeljena je, uz Predgovor, str. 1122, na sedam
odjeljaka, tj. glava, koje predstavljaju jednu cjelinu.
U prvoj glavi, Islamska zajednica do 1945. godine, str. 27104, autor
hronoloki obrauje vrijeme kroz koje je prola Islamska Zajednica u Bosni
314
anali 12.indb 314
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:09
Ocjene i prikazi
i Hercegovini od 1878. do 1945. godine. Bavei se Islamskom zajednicom
do 1945. godine, Beirovi sumarno i pruanjem preliminarnih informacija
kroz vie podnaslova obrauje djelatnost IZ u Austro-Ugarskoj monarhiji
(18781918), zatim u periodu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno
IZ u okviru Kraljevine Jugoslavije (19181941), te na kraju, IZ u vrijeme
tzv. Nezavisne drave Hrvatske (19411945). U ovom je periodu Islamska
zajednica prolazila kroz razliite drutvene sisteme, bila izloena razliitim
pritiscima i iskuenjima koja je uspjeno prebrodila.
Druga glava, Sumiranje materijalnih i ljudskih gubitaka Islamske zajednice u Drugom svjetskom ratu, str. 109117, ovog djela posveena je stradanju
Islamske zajednice u Drugom svjetskom ratu. U njoj je autor na pregledan
i dokumentaran nain ponudio sumiranje materijalnih i ljudskih gubitaka
IZ u ovoj stranoj ratnoj kataklizmi. Na bazi historijske grae prikazane su
brojne historijske injenice o tetama na objektima Islamske zajednice kao i
stradanje njezinih slubenika. Kroz dva podnaslova autor nas uvodi u novi
period u kojem se nala Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini.
U treoj glavi, Globalne promjene, avnojevska Jugoslavija i odnos komunista prema religiji, str. 121183, autor govori o uoj, konkretnijoj, temi svoje
knjige. Na veoma struan nain obrauje stanje jedne totalitarne ideologije, tj.
komunizma. Autor u ovom poglavlju objektivno iznosi teorijske i ideoloke
razloge zbog kojih su se jugoslavenski komunisti obraunavali s religijskim
zajednicama i njihovim institucijama. Kroz etiri teme ovog poglavlja autor
prati pitanja komunistike politike prema religiji u Sovjetskom savezu i
Istonoj Evropi kao i teorijski i praktini odnos KPJ/SKJ prema religiji nakon
1945. godine.
U etvrtoj glavi, Vanije zakonodavne mjere koje su utjecale na oduzimanje prava i nadlenosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, str. 187
316, autor analitiki prikazuje zakonodavnu regulativu socijalistike drave
i kritiki predstavlja zakonske mjere koje su u avnojevskoj Jugoslaviji
znatno utjecale na oduzimanje prava nadlenosti svim vjerskim zajednicama,
pa i Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Garancije date ustavom avnojevske Jugoslavije bile su jedno, a stvarnost neto sasvim drugo, kako tvrdi
autor Beirovi. Dometi Zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica bili
su uvjetovani komunistikom ideologijom, a tako i rad Komisije za vjerska
pitanja, koja je bila svojevrsni tutor nad vjerskim zajednicama i koja je
sprovodila politiku reima.
Kroz deset poglavlja autor hronoloki prati donoenje vanijih zakonodavnih mjera koje oduzimaju prava Islamskoj zajednici. Autor sistematino
govori o mjerama avnojevske Jugoslavije prema Islamskoj vjerskoj zajednici.
Te su mjere: oduzimanje vakufske i druge imovine, ukidanje erijatskih sudova, eliminiranje vjeronauke iz obrazovanja, oduzimanje nadlenosti u pitanju
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 315
315
10.1.2013 13:08:10
Ocjene i prikazi
braka i voenju matinih knjiga, nepotivanje vjerskih prava u Zakonu o
vojnoj obavezi, nasilna zabrana noenja zara i ferede i donoenje zakona o
tome, zatvaranje mekteba, medresa, tekija itd.
Peta glava ove knjige, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini organizacija, infrastruktura i aktivnosti, str. 321415, posveena je organizaciji,
infrastrukturi i aktivnostima Islamske zajednice u avnojevskoj Jugoslaviji.
Autor je u deset poglavlja obradio djelatnost IZ u najteim uvjetima njezina
djelovanja.
Ovo je poglavlje veoma zanimljivo jer opisuje Ustav IZ iz 1947. godine
i govori o organizacijskoj mrei koju je IZ prihvatila. Autor se unutar ovog
poglavlja pregledno i analitiki bavi formiranjem Udruenja ilmijje u Bosni
i Hercegovini iji je primarni zadatak, postavljen od komunistikog reima,
bio da se izvri diferencijacija na progresivne i reakcionarne elemente meu
imamima i slubenim osobljem IZ. Za vrijeme avnojevske Jugoslavije dolazi
do opadanja broja vjerskih slubenika u IZ, tvrdi autor pozivajui se na brojne arhivske i do sada nepoznate dokumente. Velikom broju imama oduzet je
dekret jer nisu imali odgovarajuu kolsku spremu, neki su zatvoreni, a neki
su otpali po drugim programima.
Autor je posvetio velik broj stranica pitanjima rapidnog smanjivanja
prostornog ambijenta i smjetaja IZ, devastaciji njezinih objekata, islamskih
kulturno-historijskih spomenika, islamskog obrazovanja i prosvjetnih institucija. Autor dokumentarno biljei sljedee: U avnojevskoj Jugoslaviji dolo
je, prvi put u dugoj historiji BiH, do konanog ukidanja svih medresa izuzev
Gazi Husrev-begove u Sarajevu, a ni ona u ovom periodu nije davala svoje
svrenike.
U okviru petog poglavlja takoer je rije i o statusu javnog obiljeavanja islamskih blagdana, kao i pokretanja islamske tampe. Glasnik Islamske
zajednice pokrenut je uz mnogo potekoa, a istu sudbinu dijelile su aktivnosti IZ na oivljavanju nesmetanog obavljanja hada. U avnojevskoj Jugoslaviji organiziran je samo jedan odlazak na had (pet lanova IZ obavilo je
had 1949. godine); had je tada nosio ekskluzivnost za najvie predstavnike
IZ, tj. malobrojne delegacije hadija s reisul-ulemom Ibrahimom ef. Fejiem
na elu. Autor je, koliko je nama poznato, prvi nauno meritorno progovorio
o pragmatizmu avnojevske Jugoslavije prema aktivnostima IZ na vanjskopolitikom polju i u islamskom svijetu. S informbiroom i raskidom sa SSSR-om
dolo je do naglog zaokreta u jugoslavenskoj politici, a dolazi i do razvijanja
ideje o Pokretu nesvrstanih, te je rukovodstvo IZ bilo pogodno i posluno
sredstvo da se diljem svijeta o socijalistikoj Jugoslaviji raznese dobar glas
i reputacija slobodne zemlje, u kojoj su zastupljene sve religije i vjere pa i
islam.
316
anali 12.indb 316
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:10
Ocjene i prikazi
U estoj glavi, Izvori finansiranja i socijalno osiguranje slubenika
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, str. 419447, autor se detaljno
bavi finansijskim sektorom Islamske zajednice. Tu se na objektivan nain
prikazuje bahato oduzimanje vakufske imovine iz okrilja IZ; takoer, autor je
analizirao materijalno propadanje damijskih i dematskih prihoda, a veoma
dokumentirane stranice napisane su o bolnom i prezrenom stanju kadra IZ,
prije svega hoda u selima i manjim mjestima.
tavie, dolo je i do zabrane prikupljanja dobrovoljnih priloga u naturi,
to je posebno doivljeno kao obespokojavajua mjera po Islamsku zajednicu. ak su i propisi o socijalnom osiguranju slubenika IZ nekoliko puta
bili mijenjani, a sama IZ je, usljed vlastitog siromatva, uestvovala s malim
sredstvima da bi se odralo socijalno osiguranje njezinih slubenika. Sve to
opisano je u tri podnaslova ove glave.
Sedmu glavu ove knjige, Represivni postupci prema lanovima Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini, str. 451488, autor je posvetio represivnim
postupcima prema lanovima Islamske zajednice u Bosni i Herceegovini kroz
tri podnaslova. U ovom dijelu knjige autor je, na temelju arhivske grae i
dokumenata, pokazao koji su i kakvi izgredi lokalnih vlasti bili poduzimani
protiv IZ. Na velikom broju stranica autor govori o hapenju i kanjavanju
slubenika IZ pri emu su navedeni primjeri hapenja imama i vjernika
muslimana; naprimjer govori se o zabrani okupljanja na Ajvatovici, donose
se imena kanjenih imama i vjernika itd.
Veoma zanimljiv odjeljak u sedmom poglavlju govori o obraunu komunistike vlasti s organizacijom Mladi muslimani.
U Zakljunim razmatranjima, str. 491522, na bosanskom i engleskom
jeziku autor naglaava da je prilikom istraivanja doao do zakljuka da je
period od 1945. do 1953. godine jedna od najveih prekretnica u cjelokupnom
razvoju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Teke ratne posljedice,
poslijeratno oduzimanje brojnih prava i nadlenosti, represija dravnih i partijskih organa prema Islamskoj zajednici, njezinim slubenicima i organima
zaustavili su razvoj ove zajednice. Cjelokupna zajednica bila je izloena
mukotrpnom procesu adaptacije rada u novim uvjetima.
Na kraju ove veoma vrijedne knjige dati su Prilozi, str. 525549, Fotografije, str. 551 579, Indeks linih imena, str. 581603, i Izvori i literatura,
str. 605623.
Ovo djelo Denisa Beirovia opremljeno je dobrim pregledom rezultata
istraivanja, doneseni su brojni prilozi, podaci o stradalim damijama i drugim islamskim objektima tokom Drugog svjetskog rata, a posebno je vaan
popis stradalih imama, muallima, matiara i mujezina tokom tog perioda.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 317
317
10.1.2013 13:08:10
Ocjene i prikazi
Posebnu notu ovoj knjizi daje odjeljak koji donosi fotografije dvojice
reisul-ulema, Ibrahima ef. Fejia i Sulejmana ef. Kemure, kao i njihovih
saradnika i prijatelja.
O kakvom je obimnom radu rije svjedoi 805 fusnota u knjizi.
Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Buatli i prof. dr. Zijad
ehi.
Knjiga Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske
Jugoslavije (19451953) popunila je jedan segment jo nedovoljno istraene
historije Bosne i Hercegovine zbog ega je preporuujem iroj naunoj, strunoj i kulturnoj javnosti s podruja Balkana.
Adnan Hadiabdi
318
anali 12.indb 318
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:10
Ocjene i prikazi
Omer Ibrahimagi, Bosanski identitet i suverenitet, Institut za

istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo, 2012, 827 str.
Uvod
Profesor emeritus Omer Ibrahimagi, koji je na Fakultetu politikih nauka
u Sarajevu proveo due od 40 godina u svojstvu nastavnika na predmetima
Politiki sistem Bosne i Hercegovine, ranije SFR Jugoslavije, i Osnove
drave i prava, zasigurno je kompetentan i struan znanstvenik da se bavi
politikom historijom Bosne i Hercegovine. Njegovu naunu relevanciju i
akademsku educiranost potvruju 23 napisane knjige i stotine objavljenih
tekstova, eseja, komentara, prikaza i kritika. Dodatno, oita je i vrlo intenzivna njegova drutvena angairanost i proaktivno djelovanje spram dogaaja,
nikad reaktivno, kadaen, kada su svi generali poslije bitke pametni. Pisanjem o Bosni i Hercegovini bavi se due od dvadeset godina (19922011),
od godine njezina meunarodnog priznanja, sve vrijeme njezina stradanja
pod agresijom Srbije, Hrvatske i Crne Gore, u vrijeme genocida u Srebrenici,
Dejtonskog sporazuma i tokom sedamnaest godina poslijedejtonskog mira.
U tom vremenu napisao je blizu dvije stotine duih i kraih radova, eseja,
komentara i nekoliko znaajnih knjiga. Posljednja od njih jeste Bosanski identitet i suverenitet, izdata u 2012. godini. Prema priznanju samog autora, u nju
je uvrstio one radove koji se tiu identiteta, integriteta i suvereniteta Bosne i
Hercegovine kao drave i Bonjaka kao naroda.
Tehniki podaci o knjizi
U izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava 2012. godine izala je knjiga Bosanski identitet i suverenitet autora
prof. dr. Omera Ibrahimagia. Knjiga ima 827 stranica B-5 formata i tvrdog
uveza. Recenzenti knjige su: prof. dr. Ferid Muhi, prof. dr. Asim Mujki i
Hajrudin Somun. Knjiga sadri predgovor samog autora i predgovor Asima
Mujkia, a pogovor je napisao Ferid Muhi. Knjiga je podijeljena na poglavlja. Na kraju su dati prilozi (str. 785815), biografija autora i pogovor. Prvo
poglavlje nosi naziv Prolegomena. Ostala su poglavlja ureena hronolokim
slijedom tekstova po godinama nastanka i objavljivanja u razdoblju od 1992.
do 2011. godine, dakle punih dvadeset godina autorova znanstvenog bavljenja
historijom Bosne i Hercegovine s ciljem odbrane njezina identiteta, integriteta i suvereniteta. Broj i obim tekstova razlikuje se od godine do godine.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 319
319
10.1.2013 13:08:10
Ocjene i prikazi
Aktuelnost tematike knjige
Tematika knjige je politika historija Bosne i Hercegovine u prolosti,
sadanjosti i budunosti. Svakako da to implicira posvemanju aktuelnost
obraivane problematike iz hiljadugodinje bosanske historije, bez obzira na
to o kojem se periodu bosanske historije radi. Samo se na temelju historijskih
injenica ivi sadanjost i gradi budunost drave i naroda. tavie, i sama je
politika trajna ljudska aktivnost te nema drutva bez politike. Stoga je samo
bavljenje politikim temama ravno nunoj drutvenoj aktuelnosti i recepciji.
To se odnosi i na ovu knjigu. Njezina je pojava utoliko znaajnija kada se
ima u vidu nestabilno politiko stanje u dravi i planirani popis stanovnitva
2013. godine. Autor je u njoj ponudio ne samo analize ve i rjeenja goruih
politikih problema u Bosni i Hercegovini, zatim je pojasnio pojam nacije i
napravio jasnu distinkciju izmeu nacionalne, vjerske i regionalne identifikacije. To je od velike pomoi, posebno Bonjacima, da se pravilno nacionalno,
jeziki i vjerski izjasne prilikom planiranog popisa kao Bonjaci koji govore
bosanskim jezikom i prakticiraju islam. Uostalom, za nas je farzi-ajn da se
drimo Ustava Bosne i Hercegovine koji priznaje samo tri konstitutivna naroda: Bonjake, Hrvate i Srbe. Isto tako, na etnonacionalnom principu ustrojena
je i vlast. To su ustavne kategorije. To su sadanja pravila igre. Viestoljetna
historija Bosne i Hercegovine svjedoi o stalnom nastojanju njezinih susjeda
da je unite kao dravu i pripoje sebi, a da Bonjake, ako ih ve ne mogu
iskorijeniti, svedu na beznaajan politiki faktor. Ipak, bez obzira na takve
okolnosti, Bosna i Hercegovina je nadivjela sve te pokuaje i pokazala se
kao trajna kategorija. Jednako tako, borba za ouvanje njezina identiteta, teritorijalnog integriteta i politikog suvereniteta/nezavisnosti trajna je i uvijek
aktuelna.
Ocjena i kategorizacija knjige
Ova knjiga ima sva obiljeja savremene naune knjige. Metodologija,
jezik i stil, koritena terminologija i literatura respektiraju naune standarde.
Ona je iznimno vaan doprinos historiografiji Bosne i Hercegovine, naroito bonjakog naroda. Njezina pojava ini se jo vanijom kada se ima
u vidu doskoranji nedostatak objektivnih i na dokumentima zasnovanih
publikacija o bosanskoj povijesti i Bonjacima. Autor knjige Ibrahimagi,
svjestan iskrivljavanja bosanske historije i konstantne negacije bonjakog
naroda, ovu svoju knjigu koncipirao je tako da na poetku u Prolegomeni ili
uvodnom dijelu saini izbor relevantnih tekstova drugih autora i historijskih
dokumenata od nastanka Bosne do Dejtonskog sporazuma i Presude Meunarodnog suda pravde u Haagu o genocidu u Srebrenici s ciljem dokazivanja
320
anali 12.indb 320
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:11
Ocjene i prikazi
da Bosna nije od juer i da je njezino drutvo oduvijek bilo vievjersko i
vienacionalno. Navedimo neke: Povelja Kulina bana (1189), Uzroci propasti
Srednjovjekovne Bosne, Ahdnama Mehmeda Fatiha (1463), Prvi osmanlijski
popis stanovnitva Bosne, Pokret za autonomiju Bosne, Kako su Bonjaci
pravoslavci postali Srbi, a Bonjaci katolici Hrvati, Kako je Bosni oduzeta
Sutorina, Muslimanske rezolucije protiv ustakih i etnikih zloina, Odluka
II zasjedanja AVNOJ-a, Deklaracija II zasjedanja ZAVNOBiH-a, Referendum o nezavisnosti i suverenosti Bosne i Hercegovine, svi dosadanji ustavi
Bosne i Hercegovine i bive Jugoslavije, Odluka Suda Bosne i Hercegovine
o konstitutivnosti itd. Ovaj dio knjige, uz vrijednost koju joj daje, moe se
nazvati i ifrom za bolje razumijevanje narednih autorovih tekstova posloenih po godinama nastanka. Spomenimo neke od njih: Bosna je unikum
Evrope, Protiv etnike podjele Bosne, Nema dileme narod ili drava, Bonjaci
su evropski politiki narod, Bonjaki sabor, Reintegracija Bosne, Dravne
institucije Bosne i Hercegovine u perspektivi, Identitet Bonjaka ukorijenjen
je u Zemlji Bosni, Restitucija Republike Bosne i Hercegovine, Entitetsko
glasanje, Zato Bonjaka akademija nauka i umjetnosti?, Politiko i pravno
proturjeje u primjeni Dejtonskog sporazuma i dr. Upravo ova knjiga govori o tim temama s naunog i analitikog aspekta, bez emocija i strasti, bez
subjektivnosti i prethodnih predrasuda. U prilogu knjige autor je naveo dva
vana dokumenta: Otvoreni apel 202 bh. intelektualca i Pismo podrke 69
intelektualaca iz svijeta poslana na adrese vanih meunarodnih organizacija
da se ubrza dravna obnova multietnike Bosne i Hercegovine. Sadraj knjige
govori nam da je Ibrahimagi, osim pisanja o Bosni i Hercegovini, znaajan
dio svog intelektualnog rada posvetio, kazao je recenzent Asim Mujki, promiljanju i artikuliranju bonjake nacionalne svijesti, naglaavajui njegovu
sudbinsku vezanost za historiju i prostor Bosne i Hercegovine i definirajui
njegove identitetske odrednice. Recenzent Ferid Muhi konstatirao je da je
ova knjiga posebna vrsta intelektualnog patriotskog radara koji neumorno i
precizno detektira sve magistralne dogaaje koji su se zbili nad nebom Bosne
u posljednjem mileniju. Njezino je objavljivanje od velike koristi iroj javnosti, akademskoj zajednici, studentima i svim domoljubima koji ele znati vie
o svojoj domovini. Iskrene estitke autoru, izdavau i recenzentima.
Nusret Kujrakovi
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 321
321
10.1.2013 13:08:11
Ocjene i prikazi
azim Hadimejli, Umjetnost islamskoga knjigovestva: unikati Gazi

Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, ITD Sedam, Sarajevo, 2011,
259 str.
Islamska je civilizacija ponajprije i ponajvie civilizacija pisma razvijenog do savrenstva i uzdignutog, gotovo, na nivo kulta. Pero je usporedila
sa sabljom, mastilo izjednaila s krvlju ehida, harf oblikovala u bezbroj
formi (duktusa), jaziji kroz tradiciju priskrbila svetost, kitab u srce usadila, a
njegove listove uvezivala na bezbroj naina, raznovrsnim ruhom kitila i to u
posebnu granu umjetnosti pretoila. O svemu pobrojanom kod nas je dosada
poneto napisano, o uvezima i omotima ponajmanje. Na to malo treba zahvaliti historiarima (Hamdija Kreevljakovi), stunjacima za bibliotekarstvo
(profesorica Lamija Hadiosmanovi), historiarima umjetnosti (Zagorka
Janc) i prireivaima kataloga arabikih rukopisa (Safvet-beg Baagi, Fehim
Spaho, Kasim Dobraa, Salih Trako, Lejla Gazi, Zejnil Faji, Vano Bokov,
Hivzija Hasandedi, Fehim Nametak, Mustafa Jahi, Haso Popara i Osman
Lavi).
Sve do danas na junoslavenskim jezicima nije napisana cjelovita studija
o umjetnosti islamskog knjigovestva, mada je bilo vie povoda i razloga da se
to uini. Ta injenica jest prvi, ali ne i jedini razlog zbog kojega knjiga azima Hadimejlia, Umjetnost islamskoga knjigovestva: unikati Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, zasluuje posebnu panju. Na poetku knjige je
Rezime i kratak uvod O knjizi, a potom slijede etiri kljune tematske cjeline.
Na kraju monografije su: Zakljuna razmatranja, Popis literature, Rjenik
strunih termina i Biljeka o autoru.
Svoju studiju o umjetnosti islamskog knjigovestva autor otpoinje poglavljem Umjetnost i zanat knjigovestva u kojem je dao kratak uvod u historiju
umjetnosti knjige, a potom opiran Opi pregled historijskog razvoja umjetnosti knjigovestva u islamskom svijetu i u Turskoj, navodei odlike i osnovne
znaajke umjetnosti opremanja knjige iz epohe u epohu u svijetu openito, a u
islamskom civilizacijskom krugu iscrpno i detaljno. Posebnu panju posvetio
je knjigovestvu na prostorima koji su stoljeima bili pod osmanskom vlau
ukljuujui balkanske zemlje s Bosnom i Hercegovinom meu njima. Ovo
poglavlje . Hadimejli zakljuio je retrospektivnim prikazom Stilova i
motiva u umjetnosti knjigovestva, bogato ilustrirajui svaki navod i detalj.
U drugom poglavlju pojedinano su obraeni Materijali, alati, sastavni
dijelovi i stilovi uveza u umjetnosti knjigovestva. Svakom materijalu upotrebljavanom za uvezivanje knjiga (koa, papir, karton, zlato, elatin, boje...)
autor je istraio namjenu i funkciju. Izrada, izgled i namjena alata i prirunih
322
anali 12.indb 322
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:11
Ocjene i prikazi
sredstava koja se koriste u umjetnosti knjigovestva (kalufi, glaalice, etke,
noevi, skalpeli, ekseri, presa, kost, etaloni i drugo) detaljno su opisani,
fotografijama i crteima zorno prikazani. U nastavku ovog poglavlja obraeni su Sastavni dijelovi klasinih islamsko-turskih uveza, a posebno desna i
lijeva korica, hrbat, preklop, klapna i vez. Predstavljanjem dvanaest Stilova
klasinih turskih uveza sa svim njihovim osnovnim karakteristikama i bitnim
razlikama, autor je zavrio drugu tematsku cjelinu svoje knjige.
U treem poglavlju azim Hadimejli prati ekspanziju Osmanlija na
Balkan koja izaziva mnogovrsne promjene u drutvenom, vjerskom, kulturnom i umjetnikom ivotu pokorenih naroda meu kojima su bili i Bonjaci
koji relativno brzo i masovno prihvataju islam, privikavaju se na muslimanski
nain ivota i ukljuuju u tokove islamske kulture. Kulturne i umjetnike
aktivnosti Osmanlija u Bosni i Hercegovini ne bi imale isti uinak da u procesu akulturacije nisu aktivno uestvovali znameniti Bonjaci meu kojima
se posebno istie Gazi Husrev-beg, vojskovoa, dravnik i vakif. Brojne graevine koje je podigao, razne zadubine koje je utemeljio i bogati vakufi koje
je za njihovo izdravanje ostavio bili su snaan poticaj urbanom, privrednom,
vjersko-prosvjetnom, duhovnom i kulturnom ivotu u Bosni i Hercegovini.
Njegova damija, medresa i biblioteka takvu ulogu i znaaj imaju i danas.
Nekoliko prethodnih rijei bilo je potrebno autoru da bi nastavio svoje
kazivanje o nastanku, stanju i bogatstvu Gazi Husrev-begove biblioteke iji
su fondovi neiscrpno vrelo za istraivanje raznih tema, pa i za studiju o islamskim, osmanskim i bosanskim uvezima.
U etvrtom odjeljku Katalog unikatnih rukopisa iz Gazi Husrev-begove
biblioteke azim Hadimejli donosi rezultate vlastitih istraivanja obavljenih u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, nesumnjivo najbogatijoj
riznici orijentalnih rukopisa na Balkanu. Pregledavi vie od deset hiljada
kodeksa, Hadimejli je znalaki i po strogim kriterijima odabrao trideset i
dva unikatna uveza rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. U
detaljnom katalogu selektiranih uveza donio je biobibliografske podatke o
rukopisima, naveo vrijeme njihova nastanka i provenijenciju, osvrnuo se na
materijale od kojih su njihovi povezi izraeni, iluminacije kojima su ukraeni,
tehnike kojima su izvedeni i stilove kojima pripadaju. Posebno je naglasio
osobitosti svakog uveza, a potom dao i ocjenu pojedinanih umjetnikih
ostvarenja. Pri tome je do punog izraaja dolo autorovo zavidno poznavanje
materije i decenijsko iskustvo rada na rukopisima.
Svaku tematsku cjelinu autor je upotpunio slikama, crteima i skicama
koje prate pojanjavaju i dopunjuju tekst. Tekst je ispisan s osjeajem za
mjeru pa u njemu nema ni vika rijei ni nepotrebnih ponavljanja. Po istom
principu postupao je i s ilustracijama.
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 323
323
10.1.2013 13:08:11
Ocjene i prikazi
Pisana jednostavnim jezikom i prihvatljivim stilom, dostatno akribina,
dopadljivo dizajnirana i bogato ilustrirana studija profesora azima Hadimejlia, Umjetnost islamskog knjigovestva, istovremeno zadovoljava znanstvene standarde i biva pristupana irokoj italakoj publici.
Odavno je postojala potreba da se napie jedno ovakvo djelo. Dosadanji
pokuaji bili su kratkog daha i skromnih dometa. Profesor Hadimejli je to
prepoznao i ne ekajui bolja vremena napisao ono to se o ovoj temi trebalo
rei. Znanja, strunosti i iskustva, pri tome, nije mu falilo.
Ismet Buatli
324
anali 12.indb 324
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:11
Ocjene i prikazi
DOPRINOS PROUAVANJU SANDAKE ALHAMIJADO

KNJIEVNOJEZIKE TRADICIJE
Fuad Baianin i Sead emsovi, Rukopisna ostavtina Nazifa
uevia (18601923), Narodna biblioteka Dositej Obradovi,
Novi Pazar, 2011.
Rukopisna ostavtina Nazifa uevia (18601923) sastoji se od 419 str.
B-5 formata, predstavljai onu vrstu knjiga koje se u posljednje vrijeme, na
sreu bosnistike nauke o jeziku i knjievnosti, pojavljuju u kontekstu upoznavanja neto starije i arhainije knjievnojezike tradicije. Naime, rije je o
knjizi koja je zanimljiva iz nekoliko razloga. Najprije treba istai da je posrijedi knjiga koja tretira rukopisnu zaostavtinu, koja postaje sve raritetnija u
savremenom drutvu globalne komunikacijske povezanosti. Drugo, knjiga
se odnosi na tzv. alhamijado knjievnojeziku tradiciju, koja se na bosanskom jeziku intenzivno razvijala za vrijeme ukljuenosti Bosne u orijentalni
kulturni krug, a ovdje objavljeni spomenik odnosi se na posljednje pokuaje
knjievnog stvaralatva po orijentalnim uzusima poetike, iz prve polovine 20.
st. Trea zanimljivost u vezi sa znaajem knjige jeste injenica da se radi o
transliteraciji alhamijado stvaralatva sandakoga bonjakog autora Nazifa
uevia, koji je, kako to sada nauka priznaje, posljednji alhamijado pjesnik
iz Sandaka, ali i meu posljednjim alhamijado stvaraocima uope. Imajui
na umu injenicu da je broj alhamijado pjesnika iz Sandaka poprilino mali,
ovaj doprinos rasvjetljavanju knjievnojezike alhamijado tradicije ima tim
prije vei znaaj.
Navedena knjiga vana je i zbog toga to u knjievnoj historiji donosi
jo jedno ime sandakog alhamijado pjesnika. Za Nazifa uevia u publikaciji se navodi da je roen 1860, a umro 1923. godine u Novom Pazaru. Sa
sedamnaest godina odlazi u Istanbul, gdje stjee znanje turskog, arapskog
i perzijskog jezika i geografije. Vrativi se u rodni kraj, postaje predava u
novopazarskoj medresi. uevi je znaajan i u domenu kaligrafske umjetnosti, budui da je uradio vie od stotinu levhi, kaligrafskih natpisa, na staklu
i papiru, od kojih je najvei broj darovan sandakim damijama te manji
broj doao do Istanbula. Ovdje treba istai i to da je knjiga ilustrirana nekim
uevievim kaligrafskim djelima, koja uistinu obogaaju sadrajni i tehniki
koncept navedene publikacije, to istovremeno pokazuje i uevievu inovativnost, kreativnost i umjenost u ovome delikatnom i nimalo lahkom poslu.
Sama knjiga, budui da je objavljena u Novom Pazaru, ukazuje na injenicu da se rukopisno blago alhamijado stvaralatva, u znanstvenom smislu,
postavlja na realne naune osnove i adekvatnu valorizaciju vlastitoga kulturANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 325
325
10.1.2013 13:08:11
Ocjene i prikazi
nog identiteta. Publikacija je tehniki izuzetno opremljena i moe posluiti
drugim slinim studijama kao uzorak za kvalitetno osmiljavanje tehnike
koncepcije ovakvih i njoj slinih naunih poduhvata.
U formalnom smislu, Rukopisna ostavtina Nazifa uevia (18601923)
moe se generalno podijeliti u dvije velike cjeline: jedna cjelina odnosi se
na latinini aspekt djela, a druga na arebiki. U koncepcijskom smislu, djelo
se sastoji iz triju dijelova. Prvi dio knjige podrazumijeva teorijski okvir za
razumijevanje knjievnog stvaralatva meu Bonjacima za vrijeme njihove
ukljuenosti u orijentalni kulturno-civilizacijski krug, drugi dio obuhvaa
latininu transliteraciju poema Nazifa uevia, dok je trei dio ostavljen za
originalne arebike faksimile.
Prvi dio publikacije predstavlja odreenu vrstu knjievnohistorijske studije, u kojoj se u nekim njezinim dijelovima govori openito o bosanskom
alhamijado stvaralatvu, ime se koncept knjige podreuje iroj italakoj
publici koja nije detaljnije upoznata s ovim kulturnim fenomenom. Na taj
nain autori ukazuju na znaaj ovoga kulturnog produkta bitnog za razumijevanje historije bonjake knjievnosti. Meutim, odreeni segmenti studije iz
ovoga dijela knjige posebno su aplicirani, u uem strunom i naunom smislu,
na umjetnost koja je stvarana kao tzv. divanska orijentalna knjievnost, iji su
autori bili Bonjaci, koji nisu pisali na bosanskom jeziku, a koji su porijeklom
bili s podruja Novopazarskog sandaka, ime se daje realna slika knjievnog
stanja u navedenoj regiji za vrijeme osmanske vladavine. Osim toga, autori
upoznaju iru naunu javnost i o alhamijado sandakoj knjievnosti, dajui
osnovne podatke o autorima i njihovim djelima, kojih, za savremenu nauku,
nije pozamaan broj. Ulazei u domen orijentalne sakralne poetike, autori
posebnu panju posveuju njezinim temeljnim odrednicama, primjenjujui
navedene postulate na primjerima iz bonjake alhamijado i divanske knjievnosti. Na taj nain poetike erijata, tarikata, marifeta i hakikata posmatraju
se sa stanovita kuranskih pripovijesti o vjerovjesnicima: Nuhu, Ibrahimu,
Musau i Isau, koji se objedinjuju u vahdetu poslanika Muhammeda, koji
objedinjuje sve navedene aspekte. Tako se kroz prizmu navedenih naela i
kuranskih pripovijesti proimaju stihovi iz domena alhamijado i divanske
knjievnosti. Ono to se istie u konstelaciji ovakvih razmatranja jeste da to
je poetika kompliciranija i na viem nivou, to je umjetniki domet alhamijado
pjesama adekvatan tom nivou, iz ega proizlazi da najvei broj pjesama alhamijado provenijencije zadovoljava zahtjeve erijata kao najnieg poetikog
naela, dok sporadino mogu udovoljiti zahtjevima tarikata ili marifeta, za
to su specijalizirani tek pojedini alhamijado pjesnici, kao to je Ilhamija
ili Sirrija, koji su inae bili sufijski prvaci i ejhovi, dok se ne navodi primjer
pjesme koji bi bio adekvatan fenomenu hakikata u alhamijado izrazu, ali je
zato prisutan u divanskoj knjievnosti.
326
anali 12.indb 326
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:11
Ocjene i prikazi
U sklopu prvog dijela djela vrlo kratko i informativno daju se podaci o
rukopisima i poetici pjesama Nazifa uevia. Tako, saznaje se da se uevieva rukopisna ostavtina sastoji od njegovih dviju originalnih poema Kasida nasihat i Kasida o smrti koje se sastoje od po 746 i 765 bejtova (distiha)
te nepotpune originalne pjesme Kasida o smrti, zavedene kao rukopis br. 3,
dok su pjesme pod brojem 4 i 5 Ibrahim i Mevlud zapravo samo prijepisi ve
poznatih kasida, i to to je Ibrahim pjesma Sulejmana Tabakovia, a Mevlud
je prepjev Sejida Zenunovia. Zanimljivo je da autori ne navode priblinu
godinu nastanka rukopisa, to se moe smatrati i odreenim nedostatkom.
Meutim, oito je da autori nisu eljeli nagaati u pokuajima odreivanja
nastanka vremenskoga konteksta. Sudei po podatku koji se daje u potpoglavlju o uevievim rukopisima, a koji se odnosi na prijepis Mevluda Arifa
Sarajlije, moe se zakljuiti da je rukopis nastao nakon 1911. godine, jer je te
godine publiciran Sarajlijin Mevlud.
Drugi dio knjige odnosi se na transliteraciju, odnosno transkripciju rukopisa. U vezi s poslom transliteracije, vidljivo je da su se autori detaljno bavili
ovim problemom, te su, zahvaljujui uloenom naporu, rukopisi dostupni
iroj italakoj publici. Olakavajua okolnost za transliteratore bila je ta
to su rukopisi dobro itljivi, ali je oteavajua okolnost bila ta to je sam
pjesnik pisao po nekome svom ortografskom postupku, koji je uglavnom
dosljedan u kompletnom rukopisu, izuzimajui pojedine sluajeve u kojima
nema dosljednosti, kao npr. u pisanju vokala o. Ono to se pojavljuje kao
odreena nedoreenost jeste injenica da su posuenice iz arapskog jezika
katkada pisane po etimologiji, a ne kao prilagoenice, jer je opepoznata stvar
da su alhamijado tekstovi problematini u onome domenu koji se odnosi na
oznaavanje arapskih, uglavnom terminolokih pojmova u kojima se desilo
prilagoavanje fonetskom sistemu bosanskog jezika. Tako, npr. opeprihvaena leksika iz orijentalnih jezika, a posebno arapskog, pokazuje odreene
manjkavosti u pisanju, kao npr. imenica melek pie se po arapskoj etimologiji,
to ukazuje na zakljuak da se ova rije tako i izgovarala, bez prelaska k u
kako to pokazuju stariji alhamijado dokumenti, u kojima je, ustvari, u pitanju
rije mele, a kod uevia je to k: Melaiketa piu berat (51). Takoer, npr.,
imenica unah pie se poetnim grafemom kefa, to bi upuivalo na izgovor
unah, ali je poznato da se slino pie i u nekim drugim starijim spomenicima
na ovaj nain, kako npr. ilustrira stih Pa jo unah se jedan ima (45). Izvjesno je da autor mehku afrikatu ne obiljeava kefom ve specijaliziranim
prilagoenim grafemom ha s trima takama ispod njega, koji je sluio za obiljeavanje tvrde afrikate , pa se tako npr. biljei Kad mu nee dati paru.
Meutim, u bosanskoj leksemi puhati autor mehku afrikatu obiljeava
kefom, to ukazuje na nedosljednosti pisanja ove afrikate. Mehka afrikata
obiljeava se dimom, pa se moe zakljuiti da se mehke afrikate uope
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 327
327
10.1.2013 13:08:12
Ocjene i prikazi
ne piu, kako pokazuje stih Nemoj tude ene gledat (48), ili Nemoj tako
vijek da prode, / te da u grob tako dode (76). Tako, zapravo, generalno
gledajui, i obiljeavaju se pomou i d (voe, tude). Ovdje treba istai
da su transliteratori pisali ispravno nee, tue, proe i sl., ime su, ustvari,
protegnuli pojam transliteracije na transkripciju.
Pisanje drugih suglasnika koji ne postoje u arapskom alfabetu uraeno
je po tradicionalnom nainu, najee preuzetim iz osmanskih, tj. turskih i
perzijskih spomenika. Tako se kod uevia usneni p obiljeava grafemom
kojom se oznaava b, s tom razlikom da se dodaju tri take ispod slova po
uzoru na perzijski sistem. Palatal , opet uglavnom ustaljeno u alhamijado
pismenosti, pie se pomou slova z iznad kojeg se dodaju tri takice. Afrikata
c pie se pomou harfa ha ispod kojeg se dodaju dvije takice. Palatali nj i
lj nemaju posebne oznake i oni se piu slovima n i l, koji se u zavisnosti od
konteksta itaju kao nj ili lj.
Refleksi jata u smislu njihove fonetske vrijednosti nisu dosljedni, pa prevladava uglavnom ekavsko-ijekavska zamjena, shodno dijalekatskoj situaciji,
iako se povremeno moe naii i na pokoji ikavizam, to ukazuje na relikte
ikavskog manira, mada se javljaju i neki drugi netipini sandaki oblici,
kao to je uvanje skupine -h- (puhi), tipine za istonobosanske govore, a
odnosi se na prodor jezikih crta preko literarnog izraza iz Bosne. Ova osobina prisutna je i u usmenoj epici pa je u pitanju, oito, neki oblik bosanskog
literarnog izraza predstandardnog tipa. Meutim, ono to je zanimljivo sa stanovita ortografije jeste pisanje refleksa jata. Izvjesno je da uevi razliite
zamjene jata pie nedvosmisleno, kada je jednoslona ili dvoslona jasno
je vidljivo.
Pisanje vokala u uevievu djelu uraeno je na dva naina: ili pomou
harfova ili pomou hareketa, a najee je raeno kombinacijom ovih dvaju
principa. Vokal o, koji ne postoji u arapskom vokalizmu, pisan je po uzoru
na tradicionalna rjeenja u alhamijado pismenosti: pomou vava, s tim da
se nekada dodaje dijakritiki znak iznad vava, a nekada ne, to je, zapravo,
nedosljedno, ali je mogue da se iz konteksta proita o u odnosu na u, za
koji je i po arapskoj ortografiji vav koriten za oznaku ovoga vokala. Vokal
a obiljeava se elifom, u zavisnosti od toga u kojoj je poziciji, to odgovara
takoer tradicionalnom nainu pisanja ovog vokala u bosanskim alhamijado
tekstovima. Vokal e biljei se ili fethom ili harfom he, a vokal i oznaava se
ili kesrom ili pomou slova ja.
Imajui u vidu navedene i ovdje uistinu ture podatke o arebikoj grafiji
u uevievu djelu, treba istai nedostatak posebnog poglavlja u oglednom
dijelu studije u kojem je trebalo obrazloiti temeljna naela arebike grafije i
ortografije. Takoer, zbog prilagoavanja nekih grafema savremenim potrebama, tanije zbog nepostojanja adekvatnih latininih znakova za precizno
328
anali 12.indb 328
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:12
Ocjene i prikazi
izdvajanje arebikih grafema, rije je o nekoj vrsti transliteracije s transkripcijom u ovome djelu. To je manje-vie prisutna karakteristika bosanske latinine transliteracije uope, gdje se ne tretira lingvistiki utemeljena transliteracija bosanskih alhamijado tekstova.
Kada je rije o umjetnikom aspektu uevieva djela, onda se mora
apostrofirati da ovakva vrsta knjievnog stvaralatva ne dosee, naalost, znaajnije domete. To je vjerovatno i stoga to je sami nain prezentacije ideja
zasnovan na poduavanju i savjetovanju, a takav nain knjievnog uobliavanja, sam po sebi, poprilino je anahron i unaprijed zadan idejom i formom.
Meutim, anahronost ne mora biti manjkavost, ako se radi o umjetniki
uspjelim dosezima pjesnike imaginacije, mate, stila i figurativnosti, to se
za ovu vrstu pismenosti ipak ne moe decidnije tvrditi, jer se u poetikom
smislu uevi oslanja na tradicionalni nain opjevanja vjersko-religijskih
postulata erijatske naravi, a ve je kazano da ova vrsta sakralne poetike ipak
ostaje na nioj razini u alhamijado stvaralatvu uope, budui da umjetniki
doivljaj erijatskog okvira ne smije odstupati od temeljnih i nedvosmislenih
naela vjere.
U djelu se pojavljuju pojedini fragmenti koji zasluuju pohvalu. Prva
uevieva kasida zanimljiva je po tome to se u njoj najveim dijelom
obrazlau imanski i islamski arti, koji ine okosnicu islamskog uenja
uope. Druga uevieva kasida jeste pjesma o smrti, berzahu i Sudnjem
danu, i prema onome to recenzije navode, ova se pjesma smatra umjetniki
uspjelijom, vjerovatno i zbog same tematike koja je i s isto humanistikog
stajalita bliska ovjeku jer daje odgovore na eshatoloko i onostrano. Ona
je zanimljiva i s drutveno-politikog i obrazovnog stajalita po tome to
uevi navodi intencije pisanja djela: Ja zamolih Boga da mi pomogne, /
Da ostavim ja hediju od mene. / Da nainim ja risalu bosanski, / to je more
svaki Bonjak uiti. (1415).
Uzevi u obzir sve navedeno, knjiga je zanimljiva prije svega kao dokument za filoloka istraivanja starije bonjake knjievnosti i knjievnojezikog stvaralatva uope. Ona oslikava jedan period zamuklog knjievnog
stvaralatva meu Bonjacima u Sandaku i slui u sagledavanju razvoja
bosanskog jezika i bonjake knjievnosti, ime e posluiti u bosnistikim
sintetikim filolokim zaokruivanjima svima onima koji se bave starijom
knjievnou i starijim jezikim izrazom.
Alen Kalajdija
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 329
329
10.1.2013 13:08:12
Ocjene i prikazi
OD OSMANLIJA DO EVROPLJANA
Wim Van Meurs & Alina Mungiu-Pippidi (eds), Ottomans into
Europeans: State and Institution-Building in South Eastern
Europe, Hurst & Company, London, 2010.
Raspadom Osmanskog carstva dolo je do stvaranja novih drava na prostoru jugoistone Evrope. Ovo su bile mlade drave s veoma malo iskustva
u upravljanju dravom. Statebuilding ili izgradnja drave tema je kojom se
bavi knjiga Od Osmanlija do Evropljana: Izgradnja drava i institucija u
jugoistonoj Evropi (Ottomans into Europeans: State and Institution-Building
in South Eastern Europe) koju je objavila poznata engleska izdavaka kua
Hurst & Company 2010. godine. Knjiga je podijeljena u dvanaest poglavlja i
svako je poglavlje napisao neko od strunjaka za Balkan. Urednici ove knjige
su holandski profesor Wim Van Meurs i rumunska profesorica Alina MungiuPippidi. Mnogo je knjiga napisano o Osmanskom carstvu i Balkanu, ali ovo
je prva knjiga koja se ozbiljno bavi pitanjem izgradnje drave i institucija u
postosmanskom periodu.
Ova knjiga bavi se raznim aspektima izgradnje drave i institucija poput
uloge Pravoslavne crkve u izgradnji moderne drave u jugoistonoj Evropi. U
ovom poglavlju autor Paschalis M. Kitromilides analizira ulogu Pravoslavne
crkve u izgradnji drava Srbije, Bugarske, Grke i Rumunije te naglaava
kako su pravoslavci u Osmanskoj dravi stvorili jaku identifikaciju s Pravoslavnom crkvom koja je vremenom postala osnov za integraciju Crkve u
projekte izgradnje drave u jugoistonoj Evropi (str. 33).
Knjiga se bavi i pitanjem birokratije i korupcije u poglavlju Izgradnja
administrativne klase u jugoistonoj Evropi te autor izdvaja kako je tradicionalni stav balkanskih historiara da korupcija predstavlja nasljee osmanske/
fanariotske administracije meutim, zamjena starog naplatnog sistema,
koja je sadravala i mito, putem obezbjeivanja plaa za sve inovnike, imala
je svoje korijene u organizaciji Porte. (str. 117) Autor zakljuuje da je proces
birokratizacije pomogao putu demokratije na Balkanu jer su prve reforme
unutar muslimanskog svijeta poele u Osmanskoj dravi. Ove su reforme
bile pod utjecajem evropskih reformi i time reforme koje je Osmanska drava
uvela na Balkanu bile su prve implementirane reforme. Ovo je bila osnova za
budue reforme.
Jedno vano poglavlje, Organizirano nasilje u slubi izgradnje drava,
autora Mogensa Pelta, bavi se osnivanjem neregularnih jedinica vojnika u
nekoliko drava Grkoj, Srbiji, Bugarskoj i Rumuniji. Autor zapaa da su
ove jedinice bile uspjene u lokalnim djelovanjima i u kreiranju opeg nemi330
anali 12.indb 330
ANALI GHB 2012; 41 (33)
10.1.2013 13:08:12
Ocjene i prikazi
ra, ali da su bile suvie malobrojne i nedisciplinirane da bi mogle izgraditi
modernu vojsku. (str. 243)
Veoma jasna slika o formiranju vladavine prava na Balkanu data je u
poglavlju autora Ionnisa A. Tassopoulosa. U ovom poglavlju autor identificira
srpsku, grku i osmansku dravu, ukljuujui i period Tanzimata. On primjeuje tri glavna segmenta Tanzimata: Gulhane Hatt-i Humayun od 1839. godine, koji je bio glavni pokreta reformi i reorganizacije Osmanskog carstva;
Hatt-i Humayun od 1856. godine, odnosno dekret Sultana Abdulmedida koji
je obeavao jednakost u obrazovanju, dravnikim imenovanjima i pravdu za
sve, te Ustav iz 1876. godine, prvi ustav Osmanske drave, iji su autori pripadnici pokreta Mladih Turaka. Ovaj ustav bio je na snazi samo dvije godine.
Pitanjem dravljanstva u postosmanskim dravama bavi se autor Constantin Iordachi u poglavlju Kreiranje dravljanstva u postosmanskim dravama: Izgradnja drava, strani modeli i pravno-politiki transferi. Autor
primjeuje da veza izmeu stranih pravnih modela i lokalnih sociopolitikih
i institucionalnih realnosti i prakse je krucijalno vana za shvatanje prirode
balkanskog nacionalizma. (str. 219)
Osim spomenutih poglavlja u ovoj knjizi istraene su i teme hajduka
i komitadija; uloga medija u kreiranju modernih drava do 1945. godine
te pitanjem evropeizacije jugoistone Evrope. Ovo je knjiga koja sadri
temeljita istraivanja i moe sluiti kao razbija mitova o izgradnji drava i
institucija u jugoistonoj Evropi. Ona nije namijenjena iroj publici ve samo
odabranoj publici istraivaa i naunika te onima koje ovakva kompleksna
tema interesira. Izgradnja novih drava i institucija u jugoistonoj Evropi
danas je jednostavnija kada se ui na grekama iz prolosti.
Hikmet Kari
ANALI GHB 2012; 41 (33)
anali 12.indb 331
331
10.1.2013 13:08:13
anali 12.indb 332
10.1.2013 13:08:13
SADRAJ
Azra Gado-Kasumovi:
FUNKCIJA OSMANSKOG VALIJE U BOSANSKOM
EJALETU I DOKUMENTI KOJE JE IZDAVAO ..................................... 5
The function of the Ottoman governor (vali) in the
Bosnian eyalet and the documents he issued ........................................... 58
Nihad Dostovi:
DVA DOKUMENTA IZ TUZLANSKOG SIDILA IZ
105455 H. G./164445. GODINE U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI ........................................................................ 59
Two documents from Tuzla sijjil from 105455/164445
kept in Gazi Husrev-beg Library ........................................................... 105
Haso Popara:
NEKOLIKO NOVIH DOKUMENATA O VAKUFIMA VELIKIH
SARAJEVSKIH DOBROTVORA HADI HASANA I HADI
MEHMEDA MEDDIBESAREVIA IZ 17. STOLJEA ..................... 107
Several new documents about waqfs left by great Sarajevo
philanthropists hajj Hasan and hajj Mehmed Meddibesarevi
in the 17th century ................................................................................. 128
Elma Kori:
ULOGA FERHAD-BEGA SOKOLOVIA U UTVRIVANJU
GRANICA IZMEU OSMANSKOG CARSTVA I MLETAKE
REPUBLIKE NAKON ZAVRETKA KIPARSKOG RATA
1573. GODINE ...................................................................................... 133
The role of Ferhad-beg Sokolovi in establishing the border
between the Ottoman Empire and the Venetian Republic
after the Cyprus War in 1573 ................................................................. 143
anali 12.indb 333
10.1.2013 13:08:13
Sedad Belija:
STMLET U HISTORIJI IBRAHIMA ALAJBEGOVIA
PEEVIJE Prilog izuavanju osmanske istimlet politike .............. 145
History by Ibrahim Alajbeg Peevi: a contribution to the study
of the Ottoman policy of istimlet .......................................................... 166
Nusret Kujrakovi:
DODATAK O HAFIZIMA U GRADACU, MODRII,
BOSANSKOM AMCU I ODAKU ................................................... 167
Huffaz al-Quran in Gradaac, Modria,
Bosanski amac and Odak ................................................................... 204
Mensur Malki:
TARIHI HAFIZA AMILA EF. SILAJDIA .................................... 205
Chronograms by amil Silajdi ........................................................... 225
enita Haveri:
ARABIZMI I TURCIZMI U DJELU BULBULISTAN
FEVZIJE MOSTARCA ......................................................................... 227
Arabic and Turkish loanwords in Fevzi Mostaracs Bulbulistan ........... 242
Berin Bajri:
KAD DVA GLASA JEDAN POSTANU O FENOMENU
INTERTEKSTA U ORIJENTALNO-ISLAMSKOJ KNJIEVNOSTI
(Primjer Tahmisa Abdulaha Salahudina Uakija Bonjaka
na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda)............................................. 243
When two voices become one: on the phenomenon
of intertext in Oriental-Islamic literature .............................................. 261
Mubina Moker:
REFLEKSIJA ATTAROVA GNOSTIKOGA NAUKA
U POEZIJI HASANA KAIMIJE ........................................................... 263
Reflections of Attars gnostic teachings in the
poetry of Hasan Kaimi .......................................................................... 276
anali 12.indb 334
10.1.2013 13:08:13
Alen Kalajdija:
O KLASIFIKACIJI BOSANSKE ALHAMIJADO
KNJIEVNOJEZIKE TRADICIJE .................................................... 277
On the classification of the Bosnian alhamijado
literary-linguistic tradition .................................................................... 289
Sabina Baki:
PREVOENJE I IDEOLOGIJA (na primjerima prijevoda
s turskog jezika u periodu od 1945. do 1992.) ....................................... 291
Translation and ideology (illustrated with translations from the
Turkish language published in the period from 1945 to 1992).............. 300
Ocjene i prikazi
Hazrlayan Kerima Filan, XVIII. Yzyl Gnlk Hayatna Dair
Saraybosnali Molla Mustafanin Mecmuasi (Medmua Sarajlije Mule
Mustafe Baeskije o svakodnevici u 18. st.), Connectum, Sarajevo, 2011,
541 str. (Ekrem auevi) .......................................................................... 303
Mustafa Jahi, Arapski jezik u islamskim naukama: povezanost i meusobni utjecaji, Gazi Husrev-begova biblioteka i El-Kalem, Sarajevo, 2012,
536 str. (Mejra Softi) .................................................................................. 306
Adnan Jahi, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme
monarhistike Jugoslavije (19181941), Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, Islamska zajednica u
Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice Zagreb, Zagreb, 2010, 664 str.
(Hadija Hadiabdi) .................................................................................. 310
Denis Beirovi, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (19451953), Bonjaka nacionalna
zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju i Islamska zajednicu u Hrvatskoj (Medlis Islamske zajednice Zagreb), Zagreb, 2012.
(Adnan Hadiabdi) .................................................................................... 314
anali 12.indb 335
10.1.2013 13:08:13
Omer Ibrahimagi, Bosanski identitet i suverenitet, Institut za istraivanje

zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2012, 827 str.
(Nusret Kujrakovi) .................................................................................... 319
azim Hadimejli, Umjetnost islamskoga knjigovestva: unikati Gazi
Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, ITD Sedam, Sarajevo, 2011, 259
str. (Ismet Buatli) ..................................................................................... 322
DOPRINOS PROUAVANJU SANDAKE ALHAMIJADO KNJIEVNOJEZIKE TRADICIJE, Fuad Baianin i Sead emsovi, Rukopisna
ostavtina Nazifa uevia (18601923), Narodna biblioteka Dositej
Obradovi, Novi Pazar, 2011. (Alen Kalajdija) ...................................... 325
OD OSMANLIJA DO EVROPLJANA, Wim Van Meurs & Alina MungiuPippidi (eds), Ottomans into Europeans: State and Institution-Building in
South Eastern Europe, Hurst & Company, London, 2010.
(Hikmet Kari) ............................................................................................ 330
anali 12.indb 336
10.1.2013 13:08:13

Anali 33

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Anali 33

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

anali 12.

Glavni i odgovorni urednik:

asopis Anali Gazi Husrev-begove biblioteke dostupan je na

FUNKCIJA OSMANSKOG VALIJE U BOSANSKOM

Rad je uglavnom raen na osnovu dokumenata iz perioda od 1699. godine do Tanzimata.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XVXVI vijek), Sarajevo, 1988; Behija Zlatar,

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

Zatim se navodi vezirovo ime.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

U djelu Kavanin-i Osmani ve Rabta- Asitane, prema Uzunarl, Osmanl devletinin

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959, str. 78. i 79.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Husamuddin-paa je 1209/1794. godine svrgao sarajevskog kadiju Osman-efendiju i

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

i defteru, ali da se navedena davanja ne sakupljaju na vrijeme, nego da im vie konjanika

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

Muvekkit, nav. dj., str. 524, 569. i 572.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

GHB, sidil 5, str. 45: ...Dergh-i muallm kapcbalarndan mr ileyhi kapkethdas

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

GHB, A1795/TO, A1001/TO, A1844/TO.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

GHB, A1052/TO; sidil 9, str. 101.

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

GHB, sidil 15, str. 36.

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

GHB, sidil 9, str. 10.

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

GHB, A1224/TO, A1205/TO, A2461/TO.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

GHB, A395/TO; A1002/TO.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

Isto, str. 62.

ANALI GHB 2012; 41 (33)

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao

GHB, A4031/TO: Valijin berat iz 1232/1817. godine

ANALI GHB 2012; 41 (33)

Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao