ODSJEK/SMJER : Ope pravo

------- Argumentacija prava iz pozicije zajednice ili kroz drutveni ugovor

Komparacija teorija pravednosti kod Aristotela i Hobsa -------zavrni rad iz Filozofije prava-

UVOD
Thomas Hobbes (Tomas Hobs; 5. april 1588 4. decembar 1679), bio je engleski filozof koji je
najpoznatiji

po

svojim

teorijama

drutvenog

ugovora.

Njegovo

najpoznatije

djelo

je Levijatan (Leviathan). U tom djelu on daje doktrinu modernih prirodnih prava.

Aristotel (Stagira u Traciji, 384. pr. Kr. - Halkida, 322. pr. Kr.), starogrki filozof i prirodoslovac.
Postavio je Zemlju u sredite svemira. Naglaava vanost logike ili rasuivanja u filozofiji.

Njegov filozofski sustav aristotelizam ui da se ljudsko znanje postie najprije pomou osjetnog
iskustva. Oba ova filozofa su imala svoje miljenje i teorije kada je u pitanju pravednost. O tome
u pisati u radu, i nastojati istai najbitnije. Sluio sam se normativnim metodom.

RAZRADA
Po

Aristotelovu

uenju,

najvia

je

od

svih

znanosti

"prva

filozofija"

(poslije

nazvana metafizikom), jer prouava bie kao bie te otkriva da ono po sebi ima razna, to jest
analogna znaenja (bie kao kategorije: supstancija i njezinih devet akcidenata; bie kao zbilja i
kao mogunost; bie kao istinito). Sastavni i najvii dio "prve filozofije" jest teologija. Ona
2

prouava boanski nus ili "um", koji je prvi, nepokretni i nepokrenuti pokreta sveukupne zbilje.
Objanjavajui gibanje i nastajanje kao prijelaz supstancije ne iz nebia u bie, nego iz bia kao
mogunosti u bie kao zbiljnost, Aristotel daje jedan od najvanijih odgovora na sredinji
problem grke filozofije. Taj prijelaz omoguuju metafizika naela materije (mogunost neke
stvari) i forme (ostvarenje te mogunosti), koje u osjetnom svijetu ne postoje odvojeno, nego tek
zajedno tvore konkretnu supstanciju. Gibanje se, dakle, dogaa tako da mogue bie postaje
stvarno i stvarno mogue, emu nema kraja, zbog ega je svijet vjean. Ali, da bi se ono potpuno
objasnilo, potrebni su jo tvorbeni i finalni uzrok, kao i "prvi uzrok", koji je sam nepokretan i
stoga samo jedan. On je ista forma i ista zbilja (shvaena kao isto miljenje, jer je miljenje
najvii oblik postojanja), dakle, najsavrenije bie, to jest bog. On se za svijet, koji mu je
suvjean i nestvoren, ne zanima, niti ga misli, nego ga pokree na nain finalnog uzroka. ovjek
ima udjela u toj boanskoj zbilji po svom umu, koji je stoga besmrtan. Ali Aristotel ne objanjava
dovoljno u kakvom je odnosu um, koji on naziva i aktivnim, prema ostalim dijelovima ljudske
due (koju shvaa kao formu tijela) i prema boanskom nusu.1
Govorei o pravdi, kao prvoj vrlini Aristotel je stvorio sistem koji je imao veliki uticaj na kasniju
etiku misao. U Nikomahovoj etici on istie da su u pravednosti "skupljene sve kreposti", a
kasnije proiruje to svoje gledite i, praktino, govori o dva razliita smisla pravde.
Aristotel polazi od toga da postoje dve pravde: opta i posebna.
Princip opte pravde nalae da se potuju zakoni, koji su u skladu sa optim dobrom, i da se sa
sugraanima postupa kao sa jednakima. To je komutativna (ili korektivna) pravda.
Posebna pravda se javlja u odnosu izmeu pojedinca i zajednice i izmeu samih pojedinaca.
Graanin treba da uestvuje u ukupnoj sumi dobara (ne samo materijalnih, ve i takvih kao to je
ast, ugled, vlast) srazmerno svom doprinosu drutvu. To je distributivna pravda.
Kao poseban tip pravde, Aristotel razmatra tip razmenske ili trgovake pravde, kojom izraava
princip prema kome svako treba da dobije adekvatnu zamenu za ono to daje.

1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Aristotel, stranica bila dostupna 23. 01. 2015.

3

Po principu opte pravde pravedan je onaj ko postupa po zakonu, a po principu posebne pravde
pravedan je onaj ko uini dobro delo prema nekome iz ubeenja da e to drugome odgovarati ili
koristiti. U odreenim sluajevima ova dva znaenja mogu da budu kontradiktorna, jer jedno isto
delo moe prema prvom tumaenju biti nepravedno, a prema drugom pravedno, i obrnuto.
Aristotel u Nikomahovoj etici istie potrebu suoavanja sa pitanjem odnosa pravinosti prema
pravdi i pravinog prema pravednom, i kae da valjano "posmatranje pokazuje da ovo dvoje nije
ni apsolutno identino, niti, s druge strane, razliito po pojmovnoj vrsti". Po njemu "pravino i
pravedno su... jedno i isto". Tekoe nastaju zbog "okolnosti da pravino stvarno jeste isto to i
pravedno, ali ne u smislu pozitivnog zakona, nego kao korekcije pozitivnog prava". Aristotel
smatra da je to neophodno, jer je svaki zakon uoptena odredba, "a ima mnogo pojedinanih
sluajeva koji ne mogu biti tretirani pravedno prema jednoj takvoj uoptenoj odredbi". Zato kada
se pojavi sluaj, o kojem zakon govori samo uopteno, a koji se ne moe podvesti pod tu
uoptenu odredbu, onda je sasvim pravilno da se "propust" zakonodavca "dopuni i ispravi onako
kako bi to uinio i sam zakonodavac" da je mogao predvideti takav sluaj.2
Thomah Hobs stvara u periodu kada robna proizvodnja u Engleskoj dovodi do antagonizma
privatnih interesa, koji proizvode opsesivni egoizam. U takvnim uslovima se zakoni trita
izraavaju kao zakoni dungle. To je jedno teko, depresivno, socijalno-patoloko stanje gdje
Hobs zakljuuje da u robnoj trinoj utakmici vlada zakon "Homo homini lupus est" ("ovjek je
ovjeku vuk"). Hobs zakljuuje da se u ovakvom vuijem svijetu kategorije dobra i zla, pravde i
nepravde, ne mogu regulisati i rijeiti sa individualnog, ve iskljuivo sa opeg drutvenog
stajalita. Stoga je, po njemu, nuno potrebna drava. Hobs je tvorac koncepcije duplog ugovora
o nastanku i funkcionisanju drave; na drutveni ugovor, gdje su se ljudi dogovorili o opem
dobru, nadovezuje se kraljevski ugovor gdje narod ovlatenja prenosi na kralja. Ovaj njegov
koncept o drutveno-kraljevskom ugovoru, sa politikog stajalita, bio je prihvatljiv za razliite
politike opcije, i za liberalnu i socijalnu i monarhistiku, jer je svaki od njih mogao u njemu nai
neto za sebe.

2 http://www.artnit.net/dru%C5%A1tvo/item/1797-aristotel-o-pravdi-i-pravi
%C4%8Dnosti.html, stranica bila dostupna 23. 01. 2015.
4

Hobsov politiki koncept ugovora je u historiji Engleske imao fundamentalno znaenje, jer je
postojao kompromis izmeu stranaka a ne politiki radikalizam koji vodi politikim
revolucijama, a to prema Hobsu stvara haotino stanje.
Hobs

ostaje

stalno

bitan,

njegova

strogo

minimalna metafizika (materijalizam)

i etika (vrsta egoizma), i njegova netrepeljivost prema teoriji koje se ne suoava neposredno sa
osnovnim istinama, ine ga stalnim uzorom za skeptine i pragmatine filozofe.3
O pravednosti je Thomas Hobs pisao u svom djelu Levijatan jako puno.
ovjek po prirodi nije drutven priroda ovjeka razdruuje. Prirodno stanje je stanje rata
svakog protiv svakog. Homo homini lupus est. Graansko stanje je stanje dogovora. Zbog straha
od smrti, elje za udobnou i nade da to mogu postii radinou, ljudi naginju miru. Razum
namee pravila za miroljubivo ivljenje. Svi prirodni zakoni i sve drutvene i politike dunosti
ili obveze izvode se i podreene su prirodnom pravu pravu pojedinca na samoodranje. Postoji
prirodni moralni zakon koji nalae pravednost, skromnost, benevolentnost. inite drugima ono
to elite da drugi ine vama no T. Hobbes smatra da je taj zakon preslab u odnosu na strasti,
nagone i osvetu. Bitni nedostatak prirodnih zakona je u tome to ljude obvezuje jedino u pogledu
savjesti, dok postupke i volje ljudi ne odreuje savjest ili razum nego strah od kazne i oekivanje
nagrade. Ljudi ne mogu utemeljiti drutvo bez prisile. Pravednost kao moralni zakon je
bezuspjena, stoga nema ostvarenja pravednosti bez prisile.
Drava je pravna osoba ili suveren, a sve zakone koje donosi suveren podanik treba smatrati
svojim zakonima. T. Hobbes smatra da zakon nikada ne moe biti protivan razumu, ali iskljuivo
razumu suverena. Pravednost i nepravednost definira je zakonima prisilni zakoni. Prvo pravo
suverena je kanjavanje ili pravo odravanja reda.
Iako do naela pravednosti ljudi mogu doi iskljuivo moralnim promiljanjem, stvarna se
pravednost moe ostvariti jedino unutar suverene drave. Naela pravednosti i politika
legitimacija se zasniva na kolektivnim self-interesima, a ne na pojednostavljenim moralnim
premisama. On brani apsolutnu monarhiju kao najbolji oblik suverenosti. Prema T. Hobbesu
osobni interesi prema pravednosti sadrani su u tenji za ostvarivanjem stabilnog drutva u
3 http://bs.wikipedia.org/wiki/Thomas_Hobbes, stranica bila dostupna 23. 01. 2015.
5

skladu s naelima mira, sigurnosti i ekonomskog poretka dakle temelj je samo-interes (no moe
li se pravednost svesti iskljuivo na samo-interes).
Jako korisni citati, koje je Hobs izjavio:

"Vlast, a ne istina, ini zakon." (Auctoritas, non veritas, facit legem)

"Pravo nije ono to je pravedno, nego ono to je nareeno" (Ius non est iustum, sed
iussum!)

"ovjek je ovjeku vuk" (Homo homini lupus est)

"Jedini nain za uspostavljanje zajednike vlasti, radi obrane od napadaja stranaca kao i
meusobnih povreda, kako bi mogli ivjeti sigurno i zadovoljno od svoga rada i plodova
zemlje, jest da svu svoju mo i snagu prenesu na jednog ovjeka, ili na skupinu ljudi, koji e
sve njihove volje, izraene mnotvom glasova, svesti na jednu volju; to znai, da imenuju
ovjeka ili skupinu koji e djelovati u njihovo ime; i da svako uzima i priznaje kao svoje
djelo sve to ini ili odreuje taj ko ih predstavlja, u svim pitanjima koja se tiu mira i
sigurnosti od znaenja za sve; i da svi i svako podvrgnu svoju volju njegovoj volji, i svoje
prosudbe njegovima (...) a ta se osoba naziva suveren, i kae se da ima suverenu vlast, i
svako drugi njegov je podanik."

ZAKLJUAK
6

Po

Aristotelovu

uenju,

najvia

je

od

svih

znanosti

"prva

filozofija"

(poslije

nazvana metafizikom), jer prouava bie kao bie te otkriva da ono po sebi ima razna, to jest
analogna znaenja (bie kao kategorije: supstancija i njezinih devet akcidenata; bie kao zbilja i
kao mogunost; bie kao istinito). Govorei o pravdi, kao prvoj vrlini Aristotel je stvorio sistem
koji je imao veliki uticaj na kasniju etiku misao. Kao poseban tip pravde, Aristotel razmatra tip
razmenske ili trgovake pravde, kojom izraava princip prema kome svako treba da dobije
adekvatnu zamenu za ono to daje. Hobsov politiki koncept ugovora je u historiji Engleske imao
fundamentalno znaenje, jer je postojao kompromis izmeu stranaka a ne politiki radikalizam
koji vodi politikim revolucijama, a to prema Hobsu stvara haotino stanje. Pravednost i
nepravednost definira je zakonima prisilni zakoni. Prvo pravo suverena je kanjavanje ili pravo
odravanja reda. Iako do naela pravednosti ljudi mogu doi iskljuivo moralnim promiljanjem,
stvarna se pravednost moe ostvariti jedino unutar suverene drave. Prema T. Hobbesu osobni
interesi prema pravednosti sadrani su u tenji za ostvarivanjem stabilnog drutva u skladu s
naelima mira, sigurnosti i ekonomskog poretka dakle temelj je samo-interes

LITERATURA

1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Aristotel, stranica bila dostupna 23. 01. 2015.

2. http://www.artnit.net/dru%C5%A1tvo/item/1797-aristotel-o-pravdi-i-pravi
%C4%8Dnosti.html, stranica bila dostupna 23. 01. 2015.
3. http://bs.wikipedia.org/wiki/Thomas_Hobbes, stranica bila dostupna 23. 01. 2015.
4. Wilhelm G., Hegel F.,Osnovne crte filozofije prava, Veselin Maslesa, svjetlost,
Sarajevo,