Advent

Razdoblje pripremanja za proslavu Kristova roenja prisutno je jo od 567. godine i

duboko ukorijenjeno u kranskoj tradiciji.
Iako se sv. Nikola tuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji djeca su se darivala na
blagdan Sv. Lucije, slatkiima i suhim voem.
U dane Doaa krani se pripremaju za Boi. Mole se, poste, darivaju i ine dobra
djela. iste i ukraavaju kue te pripremaju namirnice za blagdanski stol. Iz
generacije u generaciju ponavljaju obiaje od kojih su se mnogi sauvali do danas.
Siju, primjerice, penicu da bi prizvali obilje te zlatnim ibama plae zloestu, a
suenim voem nagrauju dobru djecu.
Etnologija Adventa ili Doaa u Hrvatskoj obiluje neobino matovitim narodnim
obiajima, ritualima i ceremonijama koji su se ponavljali, ali i mijenjali kroz vjekovnu
povijest. U elji da se to dostojnije i to ljepe obiljei Kristovo roenje, tjednima su
trajale pripreme za Boi. Molilo se i postilo, ali i druilo, zabavljalo i veselilo.
Prizivalo se obilje i proricala budunost.
Tako se zajedniki, uz pjevanje i molitvu, ilo na prvu jutarnju misu, a ve na Sv.
Barbaru pojavljivali su se prvi estitari. Na Nikolinje se plailo ibama i lancima, a u
noi Sv. Lucije djevojke su, u snu, mogle doznati za kojeg e se momka udati.
U kranskoj predaji Advent (latinski adventus) ili Doae razdoblje je pripreme
vjernika za jedan od najveih kranskih blagdana, Boi. Zapoinje nedjeljom koja
pada najblie 30. studenom, blagdanu Sv. Andrije, traje etiri tjedna i zavrava na
Badnjak. Obuhvaa etiri nedjelje koje prethode Boiu u spomen na etiri tisuljea
koliko je, prema Bibliji, prolo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.
Advent, razdoblje molitve, posta, specifinih obiaja i openito pripremanja za
proslavu Kristova roenja, prisutan je jo od 567. godine i duboko je ukorijenjen u
europskoj i hrvatskoj kranskoj tradiciji.
Mnogobrojni hrvatski narodni obiaji vezani uz Doae svjedoe o posebnostima
sredine i vremena u kojem su nastali, ali i o vjekovnoj pripadnosti europskoj kulturnoj
sredini.
Brojna istraivanja o narodnoj tradiciji diljem Hrvatske u vrijeme Doaa, posebno u
seoskim, ali i u gradskim sredinama svjedoe o velikom bogatstvu obiaja, rituala,
ceremonija i folklora, osobito na blagdane Sv. Barbare, Sv. Lucije i Sv. Nikole.

Sv. Barbara i Nikola

U vrijeme Doaa mnogo se molilo, odlazilo na mise i postilo. Ljudi su se vie nego
inae meusobno posjeivali i druili, a u mnogim su sredinama bili uobiajeni
zorniari koji su nosili svijee, baklje ili lampae, pa se uz pjevanje i molitve
zajedniki ilo do crkve na prvu jutarnju misu.

U ovom su razdoblju bila uobiajena meusobna darivanja, dobra djela, ali i vraanje
posuenih stvari i dugova. No, osim duhovne pripreme, brinulo se i za istou kue i
okolia te za blagdanski stol. istile su se kue i okunice, odabirala se i bolje hranila
ivad i stoka koja e se blagovati, a u gradskim su se sredinama kupovale namirnice
za svearski jelovnik i ukusne boine kolae.
Uz uobiajene pripreme, na blagdan Sv. Barbare, zatitnice od nevremena, ali i ljudi s
opasnim zanimanjima, vatrogasaca, vojnika i rudara, 4. prosinca, pojavljivali su se
prvi estitari, mukarci koji su svojim dolaskom u kuu najavljivali obilje, a u nekim
se krajevima ve sijala boina penica.
Na blagdan Sv. Nikole, zatitnika mornara, putnika i male djece, 6. prosinca, na tragu
europskoga kulturnog miljea, u gotovo svim sredinama, osobito graanskim, bio je
obiaj darivanja.
Toga dana ili dan prije bilo je uobiajeno maskiranje u dobrog biskupa koji je u
pratnji zloestog avla, Krampusa, nosei poklone i zlatne ibe, uz zveket
Krampusovih lanaca, obilazio kue i nagraivao dobru, a plaio zloestu djecu. ibe,
tradicionalni pokloni, sueno voe i slatkii te oiene izmice u prozorima, a
ponegdje i cijela ceremonija zadrali su se do danas.

Boina penica i sv. Lucija

Iako se sv. Nikola posebno tuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji i na otocima
djeca su se darivala na blagdan Sv. Lucije, slatkiima i suhim voem ostavljenim u
arapama ili papuama.
Advent, razdoblje molitve, posta, specifinih obiaja i openito pripremanja za
proslavu Kristova roenja, prisutan je jo od 567. godine.
Na blagdan Sv. Lucije, zatitnice vida, krojaa i kovaa, 13. prosinca, u gotovo svim
krajevima djevojke su sijale penicu ijim se zelenilom prizivala plodnost i obilje u
nadolazeoj godini. Narasla se penica, koja se po tradiciji vezala crvenom trakom
koja je titila od uroka, stavljala, ovisno o podruju, u kut sobe, na stol ili pod bor. U
sredinu boine penice, koja se sijala i u izdubljenu repu, negdje se stavlja jabuka, a
negdje jedna ili ak i tri svijee.
No, na blagdan Sv. Lucije bilo je i raznih drugih obiaja. U nekim su krajevima toga
dana mukarci ogrnuti bijelom plahtom i maskirani u enu hodali selom i straili
djecu i mlade djevojke nosei izdubljene tikve s urezanim oima i ustima i svijeom,
pladnjeve sa ivotinjskim oima i noem ili lonce sa eravicom. Osim djece, na meti
su bile i mlade djevojke, a u nekim krajevima osobito djevojice koje jo nisu nauile
plesti i kakati.
Na Sv. Luciju mnogo se gatalo, posebno o udaji. Toga su dana neudane djevojke na
jedanaest papiria ispisale imena momaka za udaju, a dvanaesti su ostavile prazan.
Svakog su dana po jedan neotvoreni papiri bacale u vatru. Zadnji su papiri na Boi
odmotale, pa ako je bio prazan, znale su da se nee udati, a ako je na njemu bilo ime,
sljedee e se godine udati ba za tog momka.

U nekim su podrujima na Sv. Luciju djevojke za udaju postile, uvjerene da e se

udati za momka kojega e te noi sanjati.
Od blagdana Sv. Lucije zapoinjala je i izrada tradicijskog boinog nakita. Izraivao
se od papira, slame i plodova, prvobitno za ukraavanje izvornoga boinog ukrasa od
zelenila, kina, a poslije i za boino drvce koje se pod utjecajem njemake kulturne
tradicije najprije udomailo u graanskim, a potom i u seoskim sredinama.

Boini obiaji u svijetu

Danas su stvari bitno drugaije. Naime, i mi, poput cijelog kranskoga svijeta,
naprosto kitimo jelku.
Objavljeno:
20.12.2006.
Jedva ekam Boi! Jedva ekam Novu godinu! Nekako uvijek ispada da je vea
radost u iekivanju nego u samome dogaaju. Tako je i Badnja veer zapravo dan
kada se dogaa najvie "akcije". Valja okititi bor, pripremiti jela, umotati poklone i na
kraju cijele prie poi na polnoku. Na Boi se onda - odmaramo. I estitamo jedni
drugima Isusov roendan.
U Italiji svatko nastoji napraviti to ljepe jaslice, svakako ljepe od susjedovih, a po
mogunosti i najljepe u mjestu.
Badnja veer se u raznim narodima razno i zove. U nas je Badnja veer ili Badnjak,
jer se u toj noi do ognjita donosio golem panj, zvan badnjak ili banjak.
Poemo li od germanskih i anglikanskih jezika, varijacija je od Boine veeri do
Svete veeri. Nitko tono ne zna kad se Isus rodio, no odredili smo da to bude 25.
prosinca. Kako je prema biblijskim zapisima bila no i vidjela se betlehemska
zvijezda, pretpostavka je da se to zbilo u noi izmeu 24. i 25. prosinca. Pa se tako
Isusov roendan iekuje i potom slavi punih 48 sati.

Tradicija Badnje veeri

to obino radimo na Badnjak? U neka davna vremena donosio se panj u kuu. Nije
bilo jelke koja bi se okitila, ve bi otac i sin poli u umu i sasjekli kakav hrast
(mladi). ene u kui bi ga sveano doekale, premazale ga tamjanom i mirodijama pa
omotale u rubac. Prema narodnom vjerovanju taj je panj trebao, poput drvene stube,
pomoi malome Kristu da sie na Zemlju. Tijekom noi s Badnje veeri na Boi panj
bi se bacio u vatru ognjita i grijao kuu do jutra.
Danas su stvari bitno drugaije. Naime, i mi, poput cijelog kranskoga svijeta,
naprosto kitimo jelku. To izgleda ovako: u zadnji tren kupujemo bor, kitimo ga,
umotavamo poklone, pripremamo bakalar ili arana s riom, ili se druimo s
najmilijima i potom put pod noge, na polnoku. A na kraju svega - otvaranje darova!!!

A kako je to preko bare? Tamo su ulice vee, automobili vei, zgrade vee, pa je onda
i slavlje - vee. Raskonije. Amerikanci ne kite samo jelku i dom, ve i cijelu svoju
ulicu, proelje kue, drvee pred kuom. Prije toga, ba kao i mi danas, uivaju u
ludoj last minute kupovini.

Boi na zapadu
Velika Britanija
Skoknimo malo do otoka. Santa Claus ili Djed Boinjak 25. prosinca donosi poklone
kroz dimnjak, a za to vrijeme hladnokrvni Britanci uivaju u purici pripremljenoj na
engleski nain, ali i u deliciji zvanoj Christmas pudding te mince pies (torticama od
prhkoga tijesta punjenima suhim voem).
Rusima darove donosi Snjeguroka, odnosno Snjena ena, a Djeda Boinjaka zovu
- Tatica Mraz, kojeg prate djevojica (pahuljica) i djeak (Nova godina).
Britanci tijekom boinoga slavlja posjeuju i tzv. "pantomime", lude izvedbe bajki ili
povijesnih dogaaja. Ozraje je dodatno naglaeno brojnim svjetleim ukrasima na
ulicama i trgovima. U Covent Gardenu sam Father Christmas pali svjetiljke. Na
poznatom trgu Trafalgar Square nalazi se prekrasan bor. I, dakako, imela. Stari
anglikanski obiaj, tek nedavno uveden i u nas. Vjeniima imele ukraena su vrata i
domovi, a svatko tko se zatekne ispod vijenca moe biti poljubljen ili nekoga
poljubiti. Prava stvar!
Francuska
Neto junije, u Francuskoj, stvari su neto toplije i armantnije. Npr., u njihovoj
izvedbi jaslica sveci koji stoje oko maloga Boga zapravo su veseli obrtnici, seljaci,
ribari i pralje, svi odjeveni u odore iz 19. stoljea. Oni donose pozdrave Svetoj
Obitelji.
Vrhunac je Badnjaka, tj. boinoga slavlja, Le Reveillon, odnosno boini objed. La
Buche de Nol, okoladna biskvit-rolada u obliku debla, smjetena ispred okiene
jelke, simbolizira onaj na panj iz davnina. Ovdje su isti taj panj u neka druga
vremena spaljivali kako bi se tim svjetlom rastjeralo duhove. No, kad ve stalno
spominjemo okienu jelku, treba napokon napisati i tko ju je prvi postavio!
Amerikanci? Ne! Ovoga puta odgovor nije toan! Prva jelka zasvijetlila je u pokrajini
Alsace poetkom 17. stoljea. Godine 1840. vojvotkinja od Orelansa prenijela je
boino drvce u Pariz.
Dodajmo cijeloj ovoj prii jo i to da francuska djeca na Badnjak pokraj kamina (pei)
ostavljaju oiene cipele i jedva ekaju da proe no, jer e ih ujutro doekati
pokloni!
Italija
A sad, jo junije. Kad vam Talijani zaele sretne blagdane, rei e Buon Natale
(doslovce: dobar roendan). U Italiji u samome sreditu sveanosti nije jelka, ve
jaslice. Svatko nastoji napraviti to ljepe jaslice, svakako ljepe od onih susjedovih, a
po mogunosti i najljepe u mjestu. Prema katolikom obiaju, 24 sata prije Badnje
veeri valja strogo postiti.

Nakon zalaska sunca pucanj iz topa na Castel S. Angelo u Rimu oznaava poetak
blagdana. U 21 sat u crkvama zapoinje sveta misa. Nakon mise pristupa se
blagdanskom objedu u krugu obitelji. Ponegdje se pokloni izvlae iz urne sudbine, a
zanimljivo je da se ponegdje u Italiji pokloni dijele i na Sveta tri kralja. Dok ih u
Italiji dijeli La Befana (vjetica koja dolazi kroz kamin), u panjolskoj te poklone
donose tri kralja, los Reyes Magos.

A kako je na istoku?
Japan
Boi se sve vie slavi i u Japanu! Iako su prevladavajue religije budizam i
intoizam, Boi je postao neka vrsta komercijaliziranog blagdana ijem se slavlju
pridruuju svi. Glavni je ipak Badnjak. Djeca dobivaju bezbroj poklona (navodno ih
donosi Santa), kite se bor i fasada kue.
Ako ste single djevojka u Japanu, ve od listopada ete bacati oko na potencijalne
pratitelje, jer nema goreg nego Badnju veer provesti u samoi. Ili, ne daj Boe, u
enskom drutvu! Romantika, sjaj, glamur, komad pod rukom to je ono to se trai
na taj dan. Na sreu, izraz "stari boini kola" pomalo se gubi (feministikinje, imate
li vi to s tim?). Taj je pojam, naime, oznaavao curu "u godinama" (tj. iznad 25!) koja
se jo nije udala. Nekada je bila slatka, ali je ostala neprodana, kau ti Japanci.
Sve gore navedeno odvija se oko 24. i 25. prosinca, i radi se o zemljama koje se
ravnaju prema gregorijanskom kalendaru. Postoje, meutim, i oni koje svoje blagdane
veu uz stariji, julijanski kalendar, a to su listom pravoslavni krani, pa se cijela ova
pria kod njih odvija oko 6. i 7. sijenja.
Rusija
25. prosinca u Rusiji je dan kada prestaje razdoblje strogog posta, no radi se o
normalnom radnom danu. 31. prosinac je najvaniji dan za djecu. Ulice zasjaje u
tisuu svjetalaca, na trgovima se podiu veliki okieni borovi, sastaju se prijatelji i
slave. Rusi esto slave na otvorenom, kite jelku i uivaju u prirodi i snijegu.
U Rusa darove toga dana donosi Snjeguroka, odnosno Snjena ena, a Djeda
Boinjaka zovu - Tatica Mraz. Ne prate ga sobovi, ve jedna djevojica (pahuljica) i
djeak (Nova godina). Toga dana djeca jedu crni kruh koji se nalazi u objeenim
arapama, recitiraju stihove i pjevaju boine pjesme. Ipak, pravi se Boi po
julijanskom kalendaru odvija 7. sijenja, a najavljuje ga jutarnja zvijezda. Taj blagdan
Rusi slave u krugu obitelji, u miru i tiini.
I tako, od Djeda Boinjaka, Santa Clausa, preko vjetice Befane i Snjeguroke, stigli
smo do kraja. Sretan vam Boi i Nova godina!