Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
l103b
KNJIGA II
I - 1. Kao sto smo videli, vrlina se deli na. dye
vrste - na Intelektualnu i na moralnu, Intelekbualna
duguje i svo] postanak i svo] razvoj uglavnom nastavi, 1 zato ona zahteva vremena i iskustva; moralna.
vrlina, naprotiv, dolazi s navikom, po eemu je i dobila ime [~ao;]koje se wlo malo razlikuje ad naziva
za obica] [EaO;].
- 2. Iz ovoga je jasno i to da nam nijedna. od
moralnih vrlina nije po prirodi usadena, jer se nijedno svojstvo ikoje je po prirodi dato ne moZe navikom izmenfti, Na primer kamen, kojl po prirodi ~
teZi nanize, ne moze nikakva navika izmeniti da
teZi navise, pa makar ga nebrojeno puta baeali uvis,
kao stq se ni vatra ne moze navict da gori na.ni.Ze;
ukratko, nijedna stvar ne menja navikom svoja prirodna svojstva,
- 3. Moralna svojstva, dakle, ne nastaju u
nama ni po prirodi ni mimo prirode, vec po prirodi
imamo samo sposobnost da ih steknemo, a posle ih
navikom moramo usavrSavati.
- 4. Sve sto nam je po prirodi dato mi donosimo
[sa sobom na svet] prvobitno kao razliCite mogucnosti, koje kasnije ostvarujemo. To 'se jasno vidi pO
Culima (mi nismo Cestim gleda::njem i.1i cestim slusanjem stekli to i to culo, nego obrnuto: mi smo culo
imali i zato smo ga primenjivali - a nismo ga primenjivali, pa zbog toga stekli), Tako i vrlmu [koju _
posedujemo od rodenja kao sklonost, tj. mogucnost]
ostvarujemo prethodnim radom, a to je sluea] i sa
30
svim drugim vestinama, Jer ono sto prethodno vT?Otramo da naueimo da bismo mogli da ~adimo. uc~
na ta] nacin sto bas to rad~o; ~ prune~, Z:daJ.uel
kuce postaje se graditelj ; sviranjem .Ila kitari ~taras Isto tako i kada pravedno radimo postaJe~
pravedni, ikada vladamo sobom razboriti, a hrabn
kada hrabro postupamo.
- 5. Dokaz za to je i to s,to se zbiva u ~avi:
zakonodavci navikavanjem Cine gradane dobrima, 1
to je u stvari zelja svakog zakonodavca, ,Oni medu
njima, medutim, koj1 to ne sprovode kiako ~re~a
grese, i po tome se razlikuje dobro drzavno uredenje
ad rdavog,
"
- 6. I dalje: iz istih UZI10kai na 1St!
~a
koji jedna (vrlina) nastaje oz:a i. p'OOpa~a.Sheno ~.e
is vestinama: sviranjem na kitari, na primer, posta~e
se i dobar i rdav ki,taraS',sto se odnosi i na graditelJ.e
i sve ostale: ako dobro zidaju, postaju dobri ~radlJtelji, a rdavi a:ko to rdavo rade. - 7. Kad The bi ~ak~
bilo uCiteljii.uopste ne bi ni bili potrebni, nego bi S~'1
od ~odenja bili dobri ill rdavi [majstori]. Tam je
bez sumnje is vrlinama: prema nasim postupcima u
odnosima s Ijudima mil postajemo pravedni ill nepravedni a na osnovu onoga sto cinimo kad zapadnemo
opasnosti i zavisno od toga da Ii smo navikli da se
tada drzimo hrabro ill straSljivo, [edni od nas postaju hrabri a drugi kukavice. Tako je otpriIike i sa
strastima [EJtt{h,!!La] i afeJrtima [oQyTJ] [edn; mogu .d~
zavladaju sobom i blagi su, drugi su neobuzdani 1
naprasiti, prema tome cia Ii ovako ili onako reaguju,
tj. oslobadaju se takvih stanja. Jednom reci, sv:~o
drZanje ~ svako stanje poslediea je odgovarajuce
aktivnosti. - 8. Zato je potrebno da svalroj naSoj
aktivnosti damo odreden smisao, [er se razlik.e u
moralnom karakteru nasih delatnosti taeno odrazavaju na nasim sposobnostima i zivotnom stavu koji
iz njih proisticu. Stoga nije od mal~ znaeaja d~ Ii
smo joo u d.etinjstvuJ stekli ovakve ill onakve navike.
To je ad veoma velikog, staviSe od presudnog
znaeaja.
~:m
v'
31
l104a
II - 1. Buduei da predmet iItoji se ovde obraduje [tj. nauka 0 moralu] nema za cilj teorijsko saznanje, kao sto je sluca] s drugirn [filozofskim] istrazivanjima (tj. mi se ne bavimo time samo da bismo
saznali sta je vrldna, nego zato da postanemo dobri.;
jer mace ne hi od nje [tj. vrline] bilo nikakve koristi),
nuzno je ispitati oblast ljudskih akcija i pozabaviti
se pitanjem kako ih treba miti;_jer, kao sto smo
gore rekli, od njih prvenstveno zavisi ~e
Ce biti
nase osobine i nas moralni lik,
- 2. Da breba postupati u skladu sa zdravim
razumom to je opstepriznata stvar, pa stoga neka to
bude nasa osnovna postavka za sada, a kasnije cemo
o tome govoriti detaljnije i razjasniti Sta.je to "zdrav
razum" i u kakvom je on odnosu prema drugim
vrlinama. - 3. U jednom se samo moramo unapred
sloZiti, a to je da svako [naueno] izlaganje 0 ljudskim [moralnim] akcijama treba da bude dato samo
u opstim crtama, bez strogog upustanja u tancine; to
sam ja i u poeetku naglasio' rekavsi da se u [filozofskom) izlaganju preciznost sme zahtevati samo u
onoj meri ikoju dopusta tretirana grada, Medutim,
grada koja obuhvata ljudske akcije i njihovu korisnoot sadrZi isto tako malo utvrdenog kao i pitanje
sta je zdravo." - 4. Alro ovo vaii za opsta pitanja,
onda utoliko pre tretiranje pojedinaCnih slueajeva
ne daje strogo utvrdene rezultate: jer ono ne potpada
ni pod kakvu vestinu ili utvrdene propise, nego onaj
ko radi mora uvek sam da pazi na to sta zahteva
trenurtna situacija, kao sto je to u Iekarskoj praksi Ili
!rod:upravljanja brodom.
- 5. No, mada tako stoji stvar s predmetom
koji ovde obradujemo, mi moramo pokuSati da tome
nekako pomognemo. - 6. Pre svega, mora se uoeiti
Knj. I, gl, II, l. - Pf'ev.
Starova interpretacija: "Isto tako malo se moze sa
apsolutnom sigurnoscu reel !Ita u- ovom i1i onom odredenom
slueaju treba ciniti i lita, je korisno, kao lito se ne moze
reci jednom zauvek sta je zdravo." On navodi Bizeov komentar: "Nema univerzalnog leka za sve bolesti, nego je, prerna
prirodi bolestl, zdravo sad ovo sad ORO." - Preo,
1
32
ru:
l104b
3 Definicbju
takvog divljaka" [&YQo'txo~], mrzovoljnika,
cudaka daje Aristotel daije, kn]. II, gl. VII, 13; kn]. IV, gI.
VIII, 3. - Preu,
i
33
Heraklit,
Vorsokratiker),
5
3'
Fragm.
85 (H. Diels,
Lason (Lasson).
Die
Fragmente
der
Prevo
35
l105b
36
?i
L-
37
.>
38
Prevo
grama, _
IS 0
39
l107a
15. Vrlina je, prema tome, odabiracka naklonost volje koja se drli sredine u odnosu na nas,
razumom odredene, i to odredene taka kako bi to
uradio razuman covek, U stvari, to je sredina izmedu
dva rdava smera: preterivanja iI zaostajanja za merom; - 16. Ii. to zato sto navedene greske znaoe i1i
nedostizavanje ili prekoracavanje potrebne mere i
u osecanjima i u postupcima, dok wlina tu meru
[odnosno.sredinu] i pronalazi i za nju se odluCuje. 17. Zato, ako se traii sustina i definicija - kojirna se
nesto pojmovno odreduje - vrlina je sredina [tj,
prava mera], ali u odnosu na pravu vrednost i najveCe'dobro vrlina je vrhunac.
11
1t
40
Star.
, 13 U tekstu xE'V(rtEQol,
prihvatam XOL'V()'tEQOL, kao lito je
u vecinl rukopisa, - Pree.
14 1IL11YQa<pi] prema Lasonu je to dokaz da su predavanja
drZana usmeno i da se Aristotel tu pomagao ispisanim tabelarnim pregledom, - Preu,
41
l107b
15
1~,
42
("
l108a
17 &.6Qyl]'tO~
_
aOQY1']CJta.: Aristotel ovde obrazuje
tadasnjt jezik nije poznavao (upor. 11) - Star.
relli
43
44
Prevo
l108b
19
~ U istoj knjizi. -
Prevo
45
nacin u odnosu suprotnosti. Krajnosti su, naime, suprotne i prema sredini i jedna prema drugoj, a isto
tako i sredina prema svojim krajnostima. - 2. J er,
kao sto je polovina veca u odnosu na manji deo, a
manja u odnosu na yeti, tako 1 stanje sredine, tj.
prave mere, u poredenju s krajnoscu nedovoljnosti
predstavlja preteranost, a u poredenju s krajnoscu
preterivanja nedovoljnost, kako u osecanjima takio i
u postupcima. Talmo,hrabar u odnosu na kukavicu
izgleda 1000 smeo, au odnosu na ludo smelog kukavica; isto tako onaj ko vlada sobom u poredenju s
ondm koga nista ne uzbuduje izgleda razuzdan, a u
poredenju s razuzdanim neosetljiv; darezljiv prema
skrtom delude kao rasipnik, a prema rasipniku kao
skrtac. - 3. Zato oni koji senalaze u krajnostima tako red guraju ili oturaju od sebe jedan prema drugome onoga ko se d.rZisredine, pa hrabroga ikukav.ica
naziva ludo smelim, a ludo smeo kukavicom, i tako
dalje kod: ostalih suprotnosti.
- 4. Medutim, unutar ovog uzajamnog suprotstavljanja ipak je [aca suprotnost izmedu ekstrema
nego izmedu njih i sredine, jer su oni jedan od drugog vise udaljeni nego od sredine, .isto kao sto Be
veliko i malo razlikuje vise [edno od drugog nego
i.jedno i drugo od polovine. - 5. S druge strane, ima
slucajeva kada sredina pokazuje izvesnu srodnost sa
svojim 'eketremcm, na primer hrabrost s preteranom
smeloscu, darezljivost s rasipnoseu, all dzmedu ekstrema postoji uvek samo izrazita razlicitost, Jer se
stanja ikoja su medusobno najvise udaljena definisu
kaosuprotnosti, i sto [e veci razmak, to je [aca suprotnost. - 6. Sto se ticeodnosa prema sredini, od
dYe krajnosti nekad se preteranost, a nekad ,nedovoljnost [ace suprotstavlja sred.ini [tj. pr:avoj meri].
Kod hrabrosti, na primer, luda smelost (koja je krajnost preterivanja) nije [aca suprotnost nego kukavic1uk, koji je krajnost nedovoljnosti; samosavladivanju se, naprotiv, ne suprotstavlja jace otupe1ost
osecanja, stoje krajnost nedovoljnosti, nego razuzdanost, sto je krajnost preterivanja. - 7. Za ovo postojs
-.I
1l09a
46
47
sfijenje
i nek ne ostavlja
:revod
48
da
49