ADHD

Deficit panje / hiperaktivnost i posebne edukacijske potrebe

Uvod
"Zato se moje dijete ne koncentrira u koli? Zato ne slua ? Zato se stalno vrpolji,
zapitkuje, nije mirno za stolom? Nestrpljivo je, upada u rije, lako se razljuti. Djeca u
susjedstvu se ne ele s njim igrati, drugi roditelji se ale na njega jer smeta djeci u
razredu.." To su neka od pitanja koja roditelji postavljaju u potrazi za rjeenjem
problema koji mui njih i njihovo dijete. Bilo da su u postupku dijagnosticiranja bilo da
ve znaju o emu se radi, problem je i dalje prisutan. Sama dijagnoza ne rjeava
problem. Dijete je i dalje pretjerano nemirno, i dalje se ne koncentrie i dalje teko
upravlja samo sa sobom. Ako ste i vi roditelj koji je suoen sa slinim ponaanjima i
tekoama svoga djeteta, vjerojatno se suoavate sa poremeajem koji se naziva
deficit panje/hiperaktivni poremeaj (ADHD).
Kakav je to poremeaj? to ne valja? U poetku je teko prihvatiti da se radi o
poremeaju a ne o lijenosti, neposlunosti, neodgovornosti jer - vae dijete
izgleda fiziki normalno, nita izvana ne daje naslutiti da postoji problem.
Intelektualno je uredno razvijeno ili ak vrlo bistro, esto postavlja neobina i
zanimljiva pitanja. Vjerojatno je prohodalo na vrijeme, govori, dobro uje i vidi. No
ako se zamislite prisjetiete se da je, odrastajui, u poreenju s drugom djecom, tee
upravljalo samo sa sobom, sve je moralo biti odmah, bilo je puno nemirnije, nije
pokazivalo interes za slikovnice, brzo bi prestajalo sluati prie, crtati, neprestano je
trailo vau panju i nikako se nije moglo bar malo mirno samo zaigrati besciljno bi
tutnjalo kroz stan ili se penjalo na opasna mjesta.Biti roditelj tako zahtjevnom
djetetu nije lako. Sigurno ste prolazili ili prolazite i sada kroz osjeaje ljutnje,
okrivljujete dijete, sebe ili drugog roditelja za propuste, razoarani ste, tuni, ali
najvie prestraeni i zabrinuti. elite da vae dijete raste kao i ostala djeca, ne elite
da bude obiljeeno, neuspjeno, nesretno. Traite odgovore i pomo. No,
jednostavnog recepta nema. Svako je dijete posebno i razliito reagira, no postoje
savjeti koji vam mogu olakati noenje sa problemom, vama, vaoj obitelji i vaem
djetetu. Kako se strunjaci bave ADHD - om vie od stotinu godina predlagani su i
provjeravani razliiti pristupi. Neki su se pokazali korisnima, neki ne. Ovdje emo
nastojati vrlo jednostavno i kratko iznijeti ono to se znanstvenim provjerama
pokazalo najuspjenije. A prvi korak je znanje o poremeaju, kako biste razumjeli
zato vae dijete ima problem, kako biste znali da ono nije za taj problem krivo ni
odgovorno i kako biste svoje dijete osnaili, ohrabrili, osposobili i zastupali u
situacijama kada ono samo to ne moe.
Krenimo od odreivanja (definicije): ADHD je razvojni poremeaj nedostatka
inhibicije ponaanja koji se oituje kao razvojno neodgovarajui stupen
nepanje, pretjerane aktivnosti i impulsivnosti, a oteava samoregulaciju i
organizaciju ponaanja u odnosu na budunost. to to znai? To znai da je

dijete u poreenju sa svojim vrnjacima znatno nemirnije, teko se koncentrie,

naglo je u svojim reakcijama, izrazito teko se organizuje i orjentie u odnosu na
budunost, zahtjevnije je od svojih vrnjaka Termin razvojni poremeaj znai da su
se navedena i slina ponaanja pojavljivala u dobi do ili oko sedme godine, mada ih
vi moda niste doivljavali kao problem.
Kako se sve ponaaju djeca sa ADHD-om?

Osobine djece s ADHD-om

Sva djeca sa navedenim poremeajem ne pokazuju ista ponaanja, a sva ponaanja
(simptomi) se ne javljaju na isti nain u svim situacijama. Ponaanja se tipino
pogoravaju u situacijama u kojima se trai trajnija panja ili mentalni napor (npr.
grupne situacije kao to su uenje u razredu, zajedniki ruak) ili kojima nedostaje
privlanosti, vedrine, dinamike, neeg novog (npr. sluanje uitelja, sluanje, itanje
ili pisanje duih tekstova, a u odrasloj dobi je to rad na stalno istim i monotonim
poslovima). Tekoe su puno manje ili ih nema ako je dijete pod vrlo strukturiranom i
dosljednom kontrolom, bavi se nekom vrlo zanimljivom aktivnou - na igralitu,
prilikom igranja na raunaru, u interakciji jedan naspram jedan sa odraslom osobom
(pomo u uenju, kod psihologa, ljekara ili sl.), ili dok ga se esto nagrauje za
primjereno ponaanje (Barkley, 2000).
Djeca mogu imati kombinovane tekoe i sa panjom i sa pretjeranom aktivnou i
sa impulsivnim ponaanjem, ali se mogu javljati i samo u jednom podruju.
Tekoe u odravanju panje

Ana je mirna, draga djevojica. Polazi esti razred osnovne kole. Majka je dovodi
kod psihologa jer vie ne zna to da radi. Misli da je Ana lijena, jer ne razumije zato
djevojica koja je intelektualno uredno razvijena nije zainteresirana za kolu i zato
nije uspjena. Razrednica primjeuje da Ana esto gleda kroz prozor, ne prepie sve
sa table i ne prati nastavu. Majka bi eljela da je djevojica samostalna u pisanju
domae zadae ali njoj to ne uspijeva. Trai da neko sjedi kraj nje, ne moe raditi
koncentrisano due od pola sata. Roditelji se ljute na djevojicu a ona je sve
povuenija, tunija i misli za sebe da je nije dovoljno pametna. U razgovoru sa
psihologom djevojica otkriva da joj je u koli teko usredotoiti se na izlaganje
uitelja kada ih samo mora sluati, panja joj bjei ako je niko ne podstie i ne
hrabri, odvlae joj panju druga djeca, kada jednom prekine rad teko moe
nastaviti gdje je stala. Ne javlja se samoinicijativno za odgovaranje jer nema
samopouzdanja. Teko joj je organizovati se kod uenja i pisanja domae zadae,
voljela bi da je neko pokraj nje i pomogne joj rasporediti obaveze.
Djevojica Ana iz naeg primjera ima poremeaj u odravanju panje koji nije uoen
na vrijeme, pa su nastale emocionalne tekoe u nemogunosti snalaenja u za nju
prezahtjevnim situacijama.

Djeca koja imaju poremeaj u odravanju panje esto se ne mogu usmjeriti na

detalje, imaju tekoa pri obavljanju zadaa ili u igri, ini se da ne sluaju i kad im se
direktno obraa, esto ne prate uputstva i ne dovravaju kolski zadatak, kune
poslove ili dunosti na radnom mjestu (NE zbog prkosa ili nerazumijevanja uputstva).
Odsutni su mislima, rastreseni, sanjare. Ne ukljuuju se u grupne razgovore, ne
javljaju se za odgovaranje u razredu. esto imaju potekoa s organiziranjem
zadataka i aktivnosti, rade pogreke u kolskom zadatku, poslu ili u drugim
aktivnostima. esto izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji
mentalni napor (npr. kolski ili domai zadatk). Sporo se vraaju na zadatak ili se
uopte na mogu vratiti ako su prekinuti, zaboravljaju dnevne aktivnosti. esto gube
stvari potrebne za ispunjavanje zadaa ili aktivnosti (npr. igrake, kolski pribor,
olovke, knjige, alat). esto ih ometaju vanjski podsticaji, a u obavljanju kolskih i
domaih zadataka zahtijevaju stalnu pomo. esto su povueni, ne ukljuuju se u
drutvo vrnjaka, osamljeni su. U razredu ne stvaraju probleme pa mogu biti
zanemareni, optuuje ih se da nisu zainteresirani za kolu, da su lijeni. esto roditelji
kau: "Da se samo malo potrudi imala bi izvrsne ocjene, ali tako je lijena".
Kod djece vrtike dobi simptomi nepanje se ne primijete lako, jer su manja djeca
vie motorno aktivna i ne postavljaju im se esto zahtjevi za trajnijim odravanjem
panje. Meutim, osjetljivim posmatranjem moe se uoiti razlika, jer se i njihova
panja moe odravati u razliitim situacijama. Prosjeno dvogodinje i trogodinje
dijete moe sjediti s odraslom osobom i razgledati slikovnice, moe sjediti u grupi i
sluati krau priu i sl.
Hiperaktivno ponaanje
Majka dovodi estogodinju Ivanu na psiholoki pregled jer djevojica idue godine
polazi u kolu, a jo uvijek je jako nemirna. Ponaanje djevojice ovako je opisala:

"Moja Ivana nigdje ne moe mirno sjediti. Kada je bila mala morala sam skloniti sve
ukrasne predmete sa polica jer se penjala po njima i htjela dohvatiti sve to je
vidjela. Dok nisam vidjela drugu djecu njene dobi mislila sam da je to normalno.
Neprestano je morala biti pod nadzorom jer nisam znala kuda e se zavui. Sada su
se samo promijenile situacije gdje se njen nemir vidi. Za vrijeme ruka se trese na
stolici, lamata nogama, ispada joj pribor, neprestano pria. Slikovnicu uzme u ruke,
prolista i odmah baci jer joj vie nije zanimljiva., sa vrnjacima se vrlo kratko moe
druiti jer ne slijedi igru, neprestano je u pokretu i stalno ih neto zapitkuje. Kod kue
neprestano eli biti kraj mene, prati me gdje god idem, a kad traim da se sama igra
brzo mijenja aktivnosti i najee juri po kui. Voli igre vani, penje se na penjalice,
tobogan, ljulja se, tri. U tramvaju mi je neugodno jer se neprestano okree, vrpolji,
zapitkuje ljude oko sebe. Kada je bila mala to je bilo simpatino, ali sada e u kolu i
zabrinuta sam. Poznanici mi kau da sam previe popustljiva, a ja ne mogu
neprestano vikati NEMOJ, NE, SMIRI SE; jer nita drugo u danu ne bih radila"
Majka male Ivane suoena je sa vrlo zahtjevnim ponaanjem svoje djevojice, ali
isto tako i sa nerazumijevanjem okoline. Ne moete neprestano kontrolirati
hiperaktivno dijete i majka nije "kriva" za opisano ponaanje.

Hiperaktivno ponaanje se razlikuje ovisno o dobi i razvojnom stupnju. Iako su sva

djeca vrtike i predkolske dobi izmeu ostalog i motoriki izrazito aktivna, kod djece
sa ovim poremeajem ponaanje se bitno razlikuje: trajno su u pokretu i svugdje
prisutna: jure naprijed-natrag, tre kroz prostorije (kroz kuu, vrti), izau prije nego
to su ula, skau ili se penju po namjetaju, imaju tekoa pri sjedilakim
aktivnostima posebno u grupi (sluanje prie, crtanje). Imaju tekoe sa
usnivanjem, malo spavaju, rano se bude, to traje i u kasnijoj dobi.
Kod kolske djece s ADHD poremeajem tekoe se izraavaju na neto drugaije
naine. U razredu teko mogu due mirno sjediti, esto ustaju i vrpolje se ili sjede na
rubu stolca. Vrte predmete, lupkaju rukama i pretjerano tresu stopala ili noge. esto
ustaju od stola za vrijeme obroka, dok gledaju televiziju ili dok rade domau zadau.
Roditelji esto opisuju takvo dijete: "Nikad se ne umori, cijeli dan je u pokretu, kao da
je navijen". "Ako pogrijei, obea da vie nee pa opet napravi isto", "Djetinjast je,
samo bi se igrao", "Naveer teko zaspi", "Uvijek zakasni, nema osjeaj vremena"...
Kako djeca sazrijevaju, simptomi hiperaktivnog ponaanja obino postaju manje
uoljivi. Do kasnog djetinjstva i rane adolescencije pretjerana motorika aktivnost se
moe svesti samo na vrpoljenje ili osjeaj razdraljivosti i nemira.
Kod adolescenata i odraslih simptomi hiperaktivnog ponaanja pretvaraju se u
osjeaj nemira i tekoa s obavljanjem tihih aktivnosti u sjedeem poloaju (mogu se
javiti problemi sa zavravanjem kole i zadravanjem radnog mjesta, izbjegavaju se
zanimanja koja ograniavaju spontano kretanje)
Impulzivnost
Djeca sa impulzivnim ponaanjem imaju problem sa ponaanjem koje se odvija bez
razmiljanja. esto imaju tekoa s odgaanjem odgovora - istravaju s
odgovorima prije nego je dovreno pitanje. Nestrpljivi su, imaju potekoa s
ekanjem reda. Teko odgaaju zadovoljavanje elje, teko ekaju neki dogaaj
zbog nedovoljne mogunosti planiranja. Teko se odupiru trenutnom iskuenju, esto
prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru). Roditelji se esto ale da
se brzo potuku sa drugom djecom, da se bave sa opasnim aktivnostima bez
razmiljanja o moguim posljedicama, esto im se deavaju nezgode (npr. tre na
ulicu za loptom). esto ne uvaavaju zahtjeve roditelja i uitelja, zapoinju razgovor
u neprikladno vrijeme, ometaju druge, grabe tue predmete, diraju stvari koje ne bi
smjeli, ludiraju se, drugi se mogu aliti da ne mogu doi do rijei.
Uz impulzivnost se esto javlja emocionalna nestabilnost koja se izraava kroz nisku
toleranciju na frustracije pa dijete esto plae, svaa se, ima provale bijesa. Zbog
loih odnosa sa vrnjacima i okolinom openito povlai se i osamljuje. Pretjerano je
osjetljivo na kritiku, esto druge okrivljava za vlastite probleme.
Slijedei primjer pokazuje sa kakvim se tekoama u koli moete susresti vae
dijete kada je uz nemir i tekoe koncentracije prisutno i impulzivno ponaanje.

Petra je uenica treeg razreda osnovne kole. Osjeajna je, znatieljna, nemirna.
Intelektualne sposobnosti na razini su vieg prosjeka. Majka je primijetila ve u
predkolskom periodu da je djevojica aktivnija, nestrpljivija i osjetljivija od druge
djece te sklona ispadima bijesa. Polaskom u kolu zapoeli su ozbiljni problemi.
Uiteljica se tuila na Petrino ponaanje. Nije mogla mirno sjediti, okretala se
naokolo, priala sa uenicima, nije se koncentrirala dovoljno dugo na postavljeni
zadatak. Nije bila dovoljno ustrajna, nije stizala prepisati sa ploe. Rukopis bi na
poetku rada bio donekle uredan no sa duinom rada postajao bi gotovo neitak.
Nije mogla ekati svoj red kod ispitivanja, upadala je drugima u rije. Ako joj se
inilo da je uiteljica nepravedno postupila odmah bi to glasno rekla. Teko je
podnosila odgodu zadovoljstva ako nije ostvarila odmah to eli odbijala bi
suradnju, naljutila bi se, svaala. Majka je neprestano bila pozivana na razgovor kod
uiteljice i pedagoginje koje su smatrale da je djevojica razmaena i neodgojena i
traile od majke da bude stroa i naui djevojicu boljem ponaanju. Kako se
ponaanje djevojice uz sva majina nastojanja nije popopravljalo, djevojica je
upuena na dijagnostiku te je utvreno da se radi o ADHD poremeaju.

Uzroci poremeaja
Brojna istraivanja pokazuju da kod djece i odraslih osoba s ADHD-om postoji
neuroloka disfunkcija (smetnje u funkcioniranju) mozga, no fizioloki mehanizam
nastanka te disfunkcije jo nije potpuno jasan. Pretpostavlja se da je naruena
kemijska ravnotea mozga i da moda nedostaju specifine kemikalije koje nazivamo
neurotransmiteri, posebno dopamin i norepinephrine a odgovorni su za odravanje
panje, kontrolu motorike aktivnosti i spreavanje impulzivnosti.
Poremeaj moe biti nasljedan ili steen.
Najnovija genetika istraivanja pokazuju utjecaj naslijea, no kao i u drugim
nasljednim poremeajima deava se da dijete ima simptome a roditelji ne. Prema
istraivanjima, 30-40% roaka djece sa ADHD om ima istu vrstu problema.
Poremeaj moe nastati i pod utjecajem razliitih stanja koja uzrokuju oteenja
mozga. Za vrijeme trudnoe dijete moe biti izloeno nepovoljnim utjecajima lijekova,
otrovanju, radijaciji, infekcijama, preranom porodu te komplikacijama tijekom
poroda. Nakon poroaja poremeaj moe nastati nakon meningitisa, encephalitisa,
febrilnih konvulzija, povreda glave, otrovanja olovom.

Dijagnosticiranje
Dijagnozu je teko postaviti prije etvrte pete godine ivota jer se karakteristino
ponaanje mlae djece vie razlikuje a prirodno je i da su motoriki aktivniji. No,
problemi sa nedovoljnom inhibicijom (hiperaktivnost i impulzivnost) pojavljuju se u
dobi od tri do etiri godine, dok se problemi vezani uz nepanju pojavljuju kasnije, s
pet do sedam godina, najee nakon ulaska u formalni sustav kolovanja.

Procjenjuje se da se ADDH javlja kod 5-7 % kolske djece, i to 4 do 5 puta ee

kod djeaka nego kod djevojica.
Djeaci se najee identificiraju u dobi izmeu 5. i 7. godine, u situacijama pripreme
za kolu i u poetnom razredu u koli. Djevojice su manje agresivne i hiperaktivne,
imaju tendenciju vee nepanje ili nemarnosti, privlae manje panje na sebe te se
stoga ee dogaa da se ne prepoznaju, da nisu dijagnosticirane i da nisu
ukljuene u tretman.
Drugi identifikacijski period pojavljuje se oko 6.razreda (ee u djevojica). Poinju
imati tekoa u svladavanju nastavnog gradiva kao i u socijalnom podruju.
to je osoba starija omjeri meu spolovima se smanjuju. Kod odraslih je odnos
izmeu mukih i enskih osoba s ADHD-om 1:1
Postavljanje dijagnoze nije jednostavno i svakako traite da se dijete pozove
ponovno na ispitivanje ako smatrate da nije bilo motivirano, da nije prihvatilo
ispitivaa, ili da je pokazalo slabije sposobnosti nego to je to za njega uobiajeno.
Traite objanjenje za sve to vam nije jasno, a ako niste sigurni da je dijagnoza
tona, uvijek moete potraiti drugo miljenje.
Postoje problemi u razvoju djeteta psiholoke ili zdravstvene prirode koji mogu
proizvesti ponaanja slina deficitu panje/hiperaktivnom poremeaju, stoga je vano
da se dijagnostika provede timski, te da u njoj sudjeluju edukacijsko-rehabilitacijski
strunjaci (defektolog-rehabilitator, logoped), uitelj, djeji psihijatar, neuropedijatar,
psiholog te lijenik pedijatar.
Provjerite nema li vae dijete neke od navedenih tekoa prije nego krenete u
dijagnostiku ADHD-a:
Alergije, astma, respiratorni problemi: tekoe sa disanjem mogu prekinuti
koncentraciju djeteta
Dijabetes/hipoglikemija: ova stanja vezana su uz razinu eera u krvi, to moe
uzrokovati promjene u koncentraciji i razini aktivnosti
Problemi sa sluhom i vidom: nemogunost da se dobro uje i vidi to se deava u
razredu moe uzrokovati probleme u ponaanju, naroito hiperaktivnost
Anemija zbog nedostatka eljeza: moe dovesti do impulzivnosti i poremeaja panje
Otrovanje olovom: moe dovesti do hiperaktivnosti
Lijekovi: ako vae dijete uzima lijekove, provjerite ne izazivaju li ponaanja koja lie
na ADHD
Neuroloki problemi: dijete koje ima epilepsiju tipa petit mal moe se zagledati u zrak
kratko vrijeme i da se nieg poslije ne sjea, a vama ili uitelju to lii na poremeaj
panje

Drugi psihijatrijski problemi: ponekad simptomi stresa, dosade, depresije ili

anksioznosti mogu liiti na ADHD
Neuspjeh u koli ili tekoe uenja: ako je dijete pod prevelikim pritiskom, frustrirano
zbog tekoa uenja ili trai panju, moe izgledati kao da ima ADHD
Problemi sa titnjaom: titnjaa (tireoidna lijezda) proizvodi hormone koji utjeu na
san, emocije i aktivnost. Promjene u tim hormonima mogu proizvesti ponaanje
slino ADHD-u.
Kako je ve reeno, sva djeca ne pokazuju iste simptome. Kod neke djece moe biti
dominantna nepanja, kod neke hiperaktivnost i impulzivnost, a kod neke se sa
podjednakom jainom i uestalou moe javiti i poremeaj panje i hiperaktivnost. U
dijagnostici pomau razliite ek-liste, odnosno liste na kojima su nabrojana
ponaanja karakteristina za ADHD, a mogu ih ispunjavati roditelji, uitelji, odnosno
strunjaci u tijeku dijagnosticiranja.
U naoj zemlji se dijagnoza najee postavlja prema kriterijima u DSMIV( dijagnostiko statistiki prirunik mentalnih poremeaja )(1994).
Da bi se postavila dijagnoza potrebno je da su se neki od oblika poremeaja prema
postavljenim kriterijima javili prije 7. godine, da se javljaju u najmanje dvije sredine
(kola, obitelj), te da znaajno onemoguavaju osobu u socijalnom, akademskom
(obrazovnom) ili radnom okruenju.
Tako se prema DSM IV. moe raditi o tri tipa poremeaja
ADHD-kombinirani tip (nepanja, hiperaktivnost/impulzivnost)
DHD tip predominantne nepanje
ADHD tip predominantne hiperaktivnosti/impulzivnosti

Dodatne tekoe
Osim ponaanja karakteristinih za ADHD, kod svog djeteta moete uoiti dosta
esto i dodatne tekoe, koje i vama i djetetu oteavaju i tako velike probleme u
snalaenju u svakodnevnom ivotu a posebno u kolskoj okolini. Tekoe u
ponaanju, anksioznost i depresija u velikoj mjeri mogu nastati zbog negativnih
iskustava koje dijete ima tijekom odrastanja. Ako vae dijete ima neke od navedenih
(ili drugih tekoa), svakako potraite strunu pomo ako ve niste, i za svoje dijete i
za sebe. Najee su to (Baren, 2000):
Dodatne tekoe u ponaanju (agresivnost i destruktivnost, kraa, bjeanje od kue,
dijagnoza opozicijsko-protestnog ponaanja)
Anksioznost i depresija

Tourette sindrom poremeaj viestrukih tikova. Djeca imaju tjelesne tikove

(treptanje oima, kretnje koje se ponavljaju nosom, ustima itd.) i vokalne (kaljanje,
proiavanje grla, njukanje, lajanje itd.). esto se poremeaj panje javlja prije
razvoja tikova.
Enureza (nono mokrenje)
Razvojno zaostajanje u drugim podrujima (npr. problemi u motorikoj koordinaciji i
finoj motorici)
Poremeaji govornog i jezinog razvoja (iako ponekad moe biti teko rei da li
odreeni problem proizlazi iz jezinih tekoa ili ADHD-a).
Alergije, poremeaji spavanja, none more
Gubitak sluha kao posljedica ranijih infekcija uha
Slab kolski uspjeh tekoe u uenju: vjerojatno najznaajnije stanje koje se javlja
uz ADHD je neki od oblika problema ili tekoa u uenju. Oko 40 do 60 % djece sa
ADHD-om ima tekoe sa uenjem u koli, a ostali imaju tekoa sa vremenskim
ogranienjima, koliinom itanog ili pisanog teksta.
Specifine tekoe u uenju poremeaj u jednom ili vie bazinih psiholokih
procesa, ukljuenih u razumijevanje ili koritenje jezika, govornog ili pisanog, koji se
moe oitovati u nedovoljno razvijenoj sposobnosti sluanja, miljenja, govora,
itanja, pisanja ili raunanja (te sposobnosti su slabije razvijene od opeg
intelektualnog potencijala). Smatra se da 15 do 20% djece sa ADHD-om ima
specifine tekoe u uenju, a vjerojatno oko 50% djece sa specifinim tekoama u
uenju ima ADHD
Nisko samopotovanje - esti neuspjesi, nerazumijevanje i neprihvaanje u koli,
drutvu vrnjaka, susjedstvu, obitelji i u drugim situacijama ostavljaju djetetu osjeaj
da je nesposobno, loe, nevoljeno, to kod velike veine djece i adolescenata sa
ADHD - om razvija lou sliku o sebi, odnosno nisko samopotovanje

Utjecaj okoline
Iako su ponaanje i snalaenje djeteta sa ADHD poremeajem i njegove tekoe u
uenju u osnovi bioloke, okolina znaajno na njih utjee.
Fizika okolina
Roditelji esto navode kako se ponaanje djeteta mijenja pod utjecajem vremenskih
promjena. Promjene u tlaku zraka, promjene vremena na bolje ili loije, i druga
atmosferska zbivanja utjeu na pogoravanje djetetovog stanja postaje nemirnije,
razdraljivo, slabo se koncentrira, slabije ui.

Promjene u okolini u smislu vidnih, slunih ili drugih uznemiravajuih podraaja (vie
ljudi u sobi, amor, lupanje stvarima, kretanje u prostoru, previe aplikacija po
zidovima sobe..) takoer izazivaju nemir i smetnje koncentracije.
Prostornost u tijesnim stanovima, u kolama bez prostora za igru i sa uskim
hodnicima nemir je jae izraen nego u prostorima gdje ima vie mogunosti za
igranje
Vrijeme je takoer vaan initelj. Hiperaktivna djeca mogu kratko vrijeme izdrati
neku koncentriranu i mirnu aktivnost. to due traje aktivnost, to due moraju
izdrati u istom prostoru, to vie se pojaava njihov nemir.
Socijalna okolina
Djeca sa ADHD om su posebno osjetljiva na neorganiziranost i kaotinost u okolini,
na preveliku koliinu socijalnih podraaja. Loe se snalaze i slabo kontroliraju svoje
ponaanje u nejasnim i nestrukturiranim situacijama. Pretjerani zahtjevi, pritisci,
stresne situacije pojaavaju djetetov nemir i slabe koncentraciju, to se najbolje vidi
pred kraj obrazovnog razdoblja ili prilikom nesuglasica izmeu roditelja ili roditelja i
kole
Nasuprot tome, utjecaju iz socijalne okoline mogu na dijete djelovati izuzetno
pozitivno , poticajno, ohrabrujue, moe mu pomoi mobilizirati vlastite snage za
savladavanje tekoa u uenju i ponaanju.
Utjecaji okoline na intenzitet poremeaja nam unekoliko mogu objasniti zato je
veina djece nemirna npr. u koli dok u drugim uvjetima ne pokazuju pretjerani nemir
(npr. u individualnom radu ili igrajui se na kompjutoru). Takoer je uoeno da
pozitivne ivotne promjene, mirno i strukturirano obiteljsko ozraje kod mnoge djece
sa ADHD-om ublae nemir.
U procjeni djetetove hiperaktivnosti vana je procjena okoline mnoge odrasle nemir
hiperaktivnog djeteta izrazito smeta, dok drugi imaju vie strpljenja i tolerancije. To se
odnosi i na roditelje i na uitelje, pa je vano znati to je za njih normalna koliina
kretanja i koliki im je prag strpljenja.

Dijete sa ADHD-om u koli

Prave tekoe vaeg djeteta i vas, njegovih roditelja, poinju polaskom u kolu.
Hiperaktivnost, problemi koncentracije, impulzivnost, sve su to osobine koje su
prepreka dobroj prilagodbi zahtjevima i oekivanjima klasine kole i to se tie
uenja i to se tie ponaanja. Vrlo brzo postaje jasno da dijete ne moe sjediti mirno
tako dugo kao njegovi vrnjaci, a svojim nemirom ometa, uitelja drugu djecu i
samog sebe za vrijeme kolskog rada.
Zbog ve nabrojanih tekoa kolski uspjeh je slabiji od intelektualnog potencijala,
to frustrira i dijete i vas.

Dijete se teko prilagoava rasporedu, teko podnaa dugi boravak u koli,

cjelodnevnu nastavu ili druge oblike poslijepodnevnog ostajanja u koli. Boravak u
istom prostoru ga zamara, brzo ga se zasiti, postaje mu dosadno prije nego
vrnjacima, vie od njih mu je potrebno kretanje a zbog slabe koncentracije druga
djeca ga smetaju u radu.
Zbog svega ovdje reenog i ve ranije opisane velike uestalosti problema u uenju i
specifinih tekoa uenja, razumljivo je da je kolsko iskustvo djeteta sa ADHD-om
esto neugodno. esto doivljava neuspjeh, kritizira ga se i kanjava, vrnjaci ga
odbacuju. Dijete postaje nesretno, slabog samopotovanja, ima osjeaj nemoi. Uz
to, i odnosi sa roditeljima postaju sve loiji jer se esto na shvaa da dijete ima
ozbiljan problem.
Kako se vaem djetetu moe pomoi u koli?
Uitelji su danas ve prilino upoznati sa ADHD poremeajem, no jo uvijek nisu svi i
nisu svi jednako voljni djelovati. Vaem djetetu je potrebno razumijevanje i podrka,
kako vaa tako i od uitelja. Stoga je vano da s uiteljem uspostavite dobru
suradnju, jer na ponaanje vaeg djeteta u razredu, a vezano uz to i na prihvaanje
od strane vrnjaka moe djelovati u najveoj mjeri uitelj. Koliko god se trudili, vi
sami ne moete pomoi djetetu da se bolje snae u koli. Dakle, izrazito je vaan
odnos vaeg djeteta i uitelja, uiteljeva naklonost prema vaem djetetu, njegova
strpljivost, te spremnost da se potuju djetetove posebnosti. Npr. moete zamoliti
uitelja da ne ispituje dijete kada ima izrazito slabe dane te da ga ocjenjuje na
osnovu usmenih odgovora ako ima tekoe u pisanju. Vana je i spremnost uitelja
da za vae dijete uini neto vie, npr. da sa njim posebno vjeba neto to dijete ne
razumije, da ga pokua smiriti svojom blizinom i dodirom kada je nemirno, da ga
stavi u prvu klupu blizu sebe, da mu tolerira nemir u klupi, da ga ne kritizira nego da
koristi pohvalu za djetetov trud
Ako dijete zbog ADHD-a ima Rjeenje o individualiziranom pristupu ili prilagoenom
programu vano je kontaktirati strunjaka za probleme vaeg djeteta koji e zajedno
sa vama i uiteljem dogovorit strategije najpovoljnije za vae dijete. Ako u koli vaeg
djeteta radi psiholog, defektolog ili pedagog potraite njihovu pomo i trudite se
zastupati svoje dijete i njegovo pravo na kolovanje u redovnoj koli, njemu najblioj,
u njegovoj prirodnoj okolini. Suraujte sa svijeu da biste vi kao roditelj i kola
vaeg djeteta trebali imati zajedniki cilj: da vae dijete bude prihvaeno i da ui u
skladu sa svojim sposobnostima.
Dijete s ADHD-om i obitelj
Brojna istraivanja pokazuju da pojava ADHD poremeaja uzrokuje znaajan stres u
obitelji, posebno ako su simptomi kod djeteta teki i ako su prisutne dodatne tekoe.
Problemi su dodatno pojaani ako i ostala djeca u obitelji imaju poremeaj (Barkley,
2000).
Odnosi roditelj-dijete esto su poremeeni jer razliitost simptomatskog ponaanja
navodi roditelje na uvjerenje da je problematino ponaanje namjerno.Vei je rizik od
branih problema, a ea je i pojava depresije kod lanova obitelji, jer djetetova

tekoa zahtijeva drugaiji pristup nego to je potrebno kod djece bez tekoa. Osim
toga, od roditelja se zahtijevaju vjetine noenja s problemom na duge staze zbog
njegove kronine prirode, zbog ega i roditelji trebaju savjetodavnu i/ ili
psihoterapeutsku pomo. Samohrani roditelji su u posebno stresnoj situaciji.
U nemogunosti kontrole djejeg ponaanja i izloeni pritisku okoline roditelji su
esto skloni reagiranju na djeje ponaanje na kontrolirajui i negativan nain to
samo pojaava problem.
U literaturi nalazimo brojne savjete za roditelje kako pomoi djetetu sa problemom i
samima sebi.
Evo nekih:
Budite realistini u oekivanjima. Mi svi imamo oekivanja od svoje djece, samo
budite sigurni da su vaa realna. Zapamtite, iako dijete moe imati iznadprosjenu
inteligenciju, tekoe koncentracije i hiperaktivnost onemoguavaju adekvatan
kolski uspjeh. Dijete nije lijeno! Ako su vaa oekivanja nerealna, ili previsoka
neprestano ete biti razoarani i ljuti. Na dijete to ima negativan uinak.
Organizirajte svoj dom. Koliko moete odredite vrijeme u koje e dijete uiti, ii na
trening, kada e se ruati, ii na spavanje, ustajati, igrati na kompjutoru ..Napiite
vremena i aktivnosti na papir, dodajte zgodne crtee ili simbole za svaku aktivnost,
budite sigurni da je dijete sve razumjelo. Ako se neto povremeno mora promijeniti
objasnite to djetetu unaprijed. Vodite rauna da niste previe zahtjevni! Blai otkloni u
vremenu su dozvoljeni! Organizacija je vana da bi djetetu pomogli vanjskim
utjecajem da se organizira i da tako lake upravlja svojim ponaanjem, da bude
sigurnije u svoju okolinu, a ne da izaziva jo vee sukobe.
Pomaite kod kolskih obaveza. Osigurajte rutine . Neka dijete ima svoje mjesto za
rad i to neka bude mjesto gdje ste primijetili da najuspjenije i najmirnije radi. Ako mu
smetaju TV, radio, slike, osigurajte mjesto gdje toga nema. AKO VAE DIJETE NE
MOE RADITI DUE, DOGOVORITE PAUZE. Ako mu due treba da se uhoda, ne
prekidajte ga, promatrajte koliko dugo moe koncentrirano raditi. Dogovorite da li se
prije jede i igra, ili se prije uiVano je da dijete zna to slijedi iza ega. Uinite
uenje ugodnim Odmori neka budu ispunjeni onom to dijete voli, ali neka kratko
traju. Budite domiljati. Hrabrite svoje dijete. Nije lako, ali pokuajte ne pomagati ni
vie ni manje nego to treba. Ako se dijete lijepo uhodalo, na trenutak se odmaknite
od njega idite neto promijeati, popiti vodu i slino i pratite to se deava. Ako
nemate strpljenja, neka povremeno uskoi netko tko e dijete razumjeti a dijete ga
uvaava.
Naveer uvijek pripremite sa djetetom sve za kolu. Neka bude odmoreno i neka
prije kole jede. To pomae koncentraciji.
Dogovorite nekoliko vanih pravila koje u porodici SVI trebaju potivati. Napiite ih na
vidljivo mjesto i za sve odredite posljedice ako ih se ne pridravate. Posljedice
moraju biti pravedne, brze i nikog ne smiju poniavati (npr. ako nisi doao kui oko
15 sati kako je dogovoreno, danas vie ne moe van). Objasnite djetetu zato su
pravila vana i zato ih se trebamo pridravati. Potivanje pravila je vano za

djetetovu samokontrolu, a olakava mu razumijevanje pravila i u nekim drugim

situacijama.
Budite pozitivni. Recite svom djetetu to od njega oekujete i kako da to uini
umjesto da mu govorite to ne elite. Redovito nagradite svoje dijete za svako
pozitivno ponaanje, koliko god vam se malo inilo- za oblaenje bez komplikacija,
za oprane zube, sloenu kolsku torbu, dogovoreno vrijeme rada Nagrada moe
biti verbalna pohvala, milovanje po glavi, poljubac, crte, bodovi, igranje na
raunaluza vei napor i due pozitivno ponaanje nagrade neka budu vee-igrajte
neku igru zajedno, idite u kinoDogovorite strategije sa strunjakom za bihevioralnu
terapiju ako elite. Djeca sa ADHD-om izloena su veinu vremena negativnim
porukama, kritici, grdnji, zato im je potrebno da za pozitivna ponaanja budu
nagraena.
Budite sigurni da vas je dijete ulo i razumjelo kada ste davali neku uputu. Najprije
morate privui djetetovu panju. Gledajte direktno u njegove oi. Recite mirnim
glasom, jasno, kratko i razgovjetno to elite. Zamolite dijete da ponovi to ste rekli.
Ako dajete uputstva za tei ili sloeniji zadatak podijelite ga na dijelove , pa za svaki
korak dajte jednu, najvie dva uputstva. Pohvalite dijete nakon to izvri svaki korak.
Budite dosljedni. Obeajte samo ono to ete izvriti. Uinite ono to kaete.
Ponavljanje zahtjeva puno puta i prigovaranje ne djeluje. Ako dijete nije poslualo,
ponovite zahtjev samo jednom tihim glasom . Ako i nakon toga ne uini to ste
dogovorili ranije, primijenite posljedicu koja je dogovorena.ZABRANJENO JE
TJELESNO KANJAVANJE, DUGOTRAJNE KAZNE, PONIAVANJE DJETETA. NE
TRAITE OD DJETETA ONO TO ONO NIJE U STANJU IZVRITI PA GA ZBOG
TOGA KANJAVATI.
Nemojte naglo reagovati. Priekajte kratko vrijeme prije nego kaete ili uinite djetetu
neto runo pa vam poslije bude ao.
Dajte djetetu dovoljno vremena. Ako dijete treba vie vremena za spremanje u kolu,
oblaenje ili doruak; neka ustane ranije, organizujte aktivnosti tako da ga ne
pourujete i da niste nestrpljivi, jer se time dijete dezorganizira i zbuni.
Pomozite u sklapanju prijateljstva. Dijete sa ADHD-om teko ui socijalne vjetine.
Pozovite kui jedno, najvie dvoje djece u poetku. Ne dozvolite rune rijei, tunjavu
ili divljanje u vaoj kui. Nagradite ih za lijepo ponaanje, pripremite im sok,
grickalice, ponekad ih zajedno povedite u kino.. esto svoje dijete nagradite za lijepo
ponaanje prema drugima i tako ga podsjetite kako je to kad se lijepo ponaa, to u
stvari radi.
Nagradite svoje dijete za trud, ne samo za dobre ocjene. esto ete samo vi biti ti
koji e nagraditi svoje dijete jer e iz testa dobiti negativnu ocjenu ne zato to nije
htjelo ili znalo, ve zato to nije stiglo sve napisati
Podstiite dijete da govori to radi i to eli uiniti kako biste podsticali unutranj
govor koji kod djece sa ADHD om nije dovoljno razvijen. Mi svi u usmjeravanju
svog ponaanja koristimo unutranji govor. Pokaite primjerom svom djetetu kako

razgovarate sami sa sobom kad ste na nekoga ljuti ali ga niste udarili ve ste u sebi
govorili "U redu je. Smiri se. Nije vano"
Relaksirajte se. Radite neto to volite, a za to vrijeme neka netko u kog imate
povjerenja vodi brigu o vaem djetetu. Vae dijete je zahtjevno. Treba va brigu,
strpljenje, ljubav i potporu. Ako ste iscrpljeni, nemojte se optuivati. Potraite pomo
za sebe i svoju porodicu
to se jo moe uiniti?
ADHD je sloeni problem. Ne odnosi se samo na vae dijete ve i na vauporodicu,
uitelje i vrnjake vaeg djeteta. Stoga su i uspjene intervencije najee timske:
uestvuju porodica, kola, lijenik, strunjak za mentalno zdravlje.
Koriste se stimulativni i drugi lijekovi, djeluje se na okolinu, ponaanje
djeteta, ili se kombinuje sve zajedno. Tretman ne djeluje toliko na akutno
stanje, koliko na hronino, stoga intervencije dugo traju. Ako je dijete
izrazito nemirno a edukacijsko-psiholoke intervencije ne daju rezultate,
moe se pokuati koritenjem stimulativnih lijekova no o tome se treba
savjetovati sa djejim psihijatrom ili neurologom, jer mada su promjene
pozitivne, postoje i neke negativne popratne posljedice sa kojima se treba
upoznati.