1.

Informacijski izvori, fondovi i zbirke

Biblioteki fond, biblioteke zbirke
Sva graa koju biblioteka posjeduje i daje na koritenje naziva se biblioteki fond. Biblioteki
fond mijenja se s obzirom na veliinu te s obzirom na vrstu grae. Pojavom novih medija
biblioteki fond obogauje se novom vrstom grae. Biblioteki fond rasporeuje se prema
odreenim cjelinama. U manjim bibliotekama biblioteki fond uglavnom se dijeli na zbirku
knjiga i zbirku periodike (asopisi i novine). Velike biblioteke (nacionalne, univerzitetske,
vee javne biblioteke) fond dijele na opu zbirku i na niz posebnih zbirki. Prema vrsti grae
obino se stvaraju zbirka rukopisa, zbirka starih tampanih knjiga, zbirka periodike, zbirka
grafike, zbirka kartografskih publikacija, zbirka muzikalija, zbirka fotografija, zbirka
mikrofilmova, zbirka sitne (efemerne) grae i dr. Prema predstavljenom sadraju mogu se
izgraivati posebne zbirke poput zaviajne zbirke, spomen-zbirke, zbirke legata, zbirke
biblioteke literature i dr. U bibliotekama s dugom tradicijom stari fond moe se odvojiti od
savremenog fonda. Visokokolske biblioteke, univerzitetske i fakultetske, kao posebne zbirke
vode diplomske i magistarske radove te doktorske disertacije. Zbirke referentne (referensne)
literature vode se kao zasebne zbirke u svakoj biblioteci. Kao zasebne zbirke izdvajaju se i
zbirke duplikata. Zbirke se mogu dijeliti i na statine zbirke te dinamine zbirke. Statine
zbirke se ne popunjavaju niti se mijenjaju. Dinamine zbirke se nadopunjuju i mijenjaju kao
opa zbirka. Statine zbirke u bibliotekama su: stari fond, darovane privatne biblioteke
legati (ukoliko se obrauju i vode kao posebne cjeline), knjina graa drugog vlasnika koja je
samo pohranjena u nekoj biblioteci. Sitna tampa (zbirka efemerne grae) u mnogim se
bibliotekama odreuje kao graa sitne, efemerne (prolazne) vrijednosti. Biblioteke koje
uvaju nacionalnu tamparsku proizvodnju (nacionalne biblioteke) te biblioteke koje se
staraju o zaviajnoj grai (npr. javne biblioteke) uvaju efemernu grau zbog velike
kulturoloke vrijednosti. U zbirke koje se obrauju prema posebnim kriterijima, a ne prema
vrsti i obliku grae, jesu i zaviajne zbirke. Zaviajna zbirka sadrajno obuhvata historiju i
sadanjost nekog podruja, mjesta ili zaviaja. U zaviajnoj zbirci, a koja je najea u javnim
(gradskim) bibliotekama, sakupljaju se:

publikacije objavljene u zaviaju,

publikacije autora zaviajnika, objavljene bilo gdje,
sve to je objavljeno o zaviaju ili o njegovom graanstvu (ili samo o pojedincima),
bez obzira na mjesto objavljivanja

Zatvoreni fond
Mnoge biblioteke imaju poseban, tzv. zatvoreni fond. Zatvoreni fond zahtijeva poseban
postupak u smjetaju i koritenju grae. Odvojen je od aktivnog bibliotekog fonda, dostupan
samo odreenim bibliotekim djelatnicima, a njime se mogu sluiti samo korisnici s posebnim
doputenjem, kojima je graa potrebna za nauni rad. Fond se koristi uz odobrenje direktora
biblioteke, a nekad i uz odobrenje viih instanci i dravne vlasti. O ovom fondu uglavnom
nema obavijesti u standardnim javno dostupnim katalozima i bibliografskim bazama
podataka; ukoliko izvjesni bibliografski popisi i postoje, nisu na raspolaganju korisnicima.
Publikacije se stavljaju u zatvoreni fond zbog politikih, vjerskih, etikih, poslovnih i drugih
razloga. Oit su oblik cenzure!!!
Zbirka dublikata
Zbirka duplikata nije izravno namijenjena korisnicima i koritenju. Odgovara joj i naziv
rezervni fond, ali nije uobiajen. U bibliotekoj praksi najee oznaene kao zbirke duplikata
i/ili zbirke dubleta.

Duplikat je primjerak publikacije kojeg biblioteka ne zadrava u aktivnom fondu ve ga uva

za zamjenu ili za poklon, a dublet je primjerak publikacije kojeg biblioteka ve posjeduje i
eli zadrati kao jo jedan primjerak istog naslova u svom aktivnom fondu. Broj svezaka u
svakoj biblioteci mnogo je vei od broja naslova jer je mnotvo publikacija zastupljeno u
veem broju primjeraka. Zbirka duplikata uva se na izdvojenom mjestu u spremitu ili ima
posebno spremite. uvaju se za obnovu aktivnog fonda, za poklon, zamjenu i sl.; principi
obrade zbirke duplikata su do kraja pojednostavljeni.
Biblioteka graa
Sva graa koja stie u biblioteke, obrauje se, uva i daje na koritenje naziva se biblioteka
graa. Biblioteka graa obuhvata knjige, broure, asopise, novine, muzikalije, rukopise,
pisma, crtee, planove, karte, audiovizuelnu grau, elektronsku grau, trodimenzionalne
predmete (igrake)... Uz sve vei broj nekonvencionalne grae, u bibliotekama su i dalje
najvie zastupljene publikacije. Publikacija je tampani ili drugom tehnikom umnoeni
duhovni proizvod u jednom ili vie izdavakih svezaka, odnosno na jednom ili vie slobodnih
listova (E. Verona). Ukoliko se sastoji od jednog sveska (toma) publikacija se naziva knjiga.
Za knjige s manjim brojem stranica koristi se izraz broura, ali ta granica nije jasno izraena.
Brourom se smatra knjiga manjeg opsega (bez ozbira na to da li je uvez tvrd ili mekan), s
priblino 100 stranica, ali je nekad mjerilo i manji broj stranica, recimo, 80, 65, pa ak i 50.
Publikacija koja izlazi u vie svezaka moe biti ograniena ili neograniena. Ako je
ograniena radi se o omeenoj publikaciji, a ako je neograniena radi se o serijskoj
(periodinoj) publikaciji. U omeenoj publikaciji sadraj djela predstavljen je u jednom
svesku ili u odreenom broju svezaka te predstavlja zaokruenu cjelinu. Omeena publikacija
u vie svezaka moe izlaziti i vie godina. Omeena nauna publikacija koja izlazi u jednom
ili u vie svezaka, a obrauje posebno nauno podruje, temu i sl. naziva se monografija. Niz
omeenih publikacija esto izlazi pod jednim skupnim naslovom, i takav niz zove se
izdavaka cjelina. U sklopu izdavake cjeline knjige mogu biti oznaene brojevima prema
redoslijedu izlaenja ili mogu biti nenumerirane. Za izdavaku cjelinu u bibliotekarstvu jo se
koristi termin zbirka. Izdavake zbirke mogu biti tekue i omeene. Tekua izdavaka cjelina
ili niz publikacija sadrava u slijedu djela odreenog izdavaa, koja moga, ali ne moraju, biti
povezana srodnom problematikom; za takvu se izdavaku cjelinu ne zna koliko dugo e
izlaziti. Omeena izdavaka cjelina podrazumijeva izdavanje odreenog (ogranienog) broja
omeenih publikacija, npr. sabrana djela odreenog autora ili djela povezana srodnom
tematikom. Serijske publikacije (periodine, povremene, tekue) imaju sljedee
karakteristike:

izlaenje nije vremenski odreeno; zainju se s namjerom da izlaze u neogranienom

broju svezaka; prestaju izlaziti zbog razliitih razloga (finansijskih, politikih, linih),
a nikada zato to je graa iscrpljena
izlaze u odreenim vremenskim razmacima (ili povremeno)
svaki svezak serijske publikacije rad je veeg broja autora
pripadnost svakog pojedinanog sveska odreenoj serijskoj publikaciji vidljiva je u
naslovu, sadraju i vanjskom izgledu

Osim publikacija u svescima pojavljuju se i publikacije na slobodnim listovima. To su

geografske karte, grafiki listovi, plakati, oglasi, leci i sl. Biblioteke esto posjeduju i
rukopise biblioteku grau ispisanu rukom ili pisaom mainom. Sva navedena biblioteka
graa naziva se konvencionalnom graom. Nekonvencionalna graa sve vie je sastavni dio
biblioteke grae. Pojmovi konvencionalna i nekonvencionalna graa su promjenjive
kategorije: ono to je nekad bila nekonvencionalna graa kroz protok vremena postaje
konvencionalna graa. Pod nekonvencionalnom graom tradicionalno se smatraju

audiovizuelne publikacije, graa na magnetskim i optikim podlogama, razni oblici sloenih

publikacija i sl.. Polupublikacije ili siva literatura obino su umnoene u ogranienom broju
primjeraka, jednostavnijom tehnikom i tee su dostupne. Zna se da postoje, ali ih nema u
prodaji, a koriste se neposrednim uvidom na mjestu gdje su pohranjene ili preko fotokopija
izraenih na zahtjev korisnika. U njih spadaju razliiti izvjetaji o naunim, strunim i
razvojnim istraivanjima, patenti, standardi, prijevodi, diplomske i magistarske radnje,
doktorske disertacije. Prije elektronske grae u bibliotekama popularne mikrokopije,
mikrofilmovi, mikrofie. Prednosti: ne zauzimaju puno prostora, pogodni za dugotrajno
ouvanje. Nedostaci: ne mogu se koristiti bez itaa, a mikroitai se ne proizvode za kunu
upotrebu. S obzirom na intelektualna obiljeja, publikacije se dijele na:

primarne publikacije
sekundarne publikacije
tercijarne publikacije

Primarne publikacije predouju sadraj onako kako je on izvorno nastao knjievna djela,
memoari, govori, pisma, standardi, patenti, zakoni, povijesni spisi, izvjetaji, disertacije itd.
Primarne publikacije mogu biti u obliku monografija, kao sastavni dio serijskih publikacija
(lanci, prilozi, priopenja, prikazi i sl.), a mogu biti i polupublikacije.
Sekundarne publikacije sadre obavijesti o primarnim publikacijama ili su nastale na osnovu
primarnih publikacija njihovom kompilacijom, preradom u posebne svrhe i sl.
Sve vei broj primarnih publikacija stvorio je potrebu za sekundarnim publikacijama, za
saimanjem obavijesti, odnosno za pretvaranjem opirnog primarnog u esencijalno
sekundarno. Da bi se sekundarne publikacije to bolje koristile, i one se takoer razvrstavaju.
Prema nainu na koji je u njima predstavljen primarni izvor dijele se na bibliografije,
kataloge, prirunike, enciklopedije, rjenike, asopise saetaka, indekse strunih i naunih
asopisa i dr.
Tercijarne publikacije donose obavijesti na osnovu primarnih i sekundarnih publikacija. U
ovu skupinu publikacija spadaju bibliografije bibliografija, tampani centralni katalozi, razni
vodii, adresari te razne referalne baze podataka. Primarni izvori su ve tradicionalno
izdvojeni u odnosu na sekundarne i tercijarne izvore, dok su granice izmeu sekundarnih i
tercijarnih publikacija esto zamagljene i razliito se interpretiraju u literaturi.
Referentna / priruna zbirka
Naziv potjee od francuske rijei rfrer = navesti, citirati, upuivati. Sadri bibliografije,
kataloge, enciklopedije, specijalne prirunike (npr. biografske i dr.), popise prirunika, sve
vrste rjenika, leksikone, razliite vodie, adresare, kalendare dogaaja, atlase, urnale
(referativne biltene), statistike tablice, godinjake, telefonske imenike i sl. U nabavnoj
politici posveuje joj se posebna panja. Mnoge praznine u fondu popunjavaju se ovom
zbirkom. Koristi se iskljuivo u prostorijama biblioteke i ne ukljuuje se i meubiblioteku
pozajmicu!!! Dio je informacijske slube u biblioteci. Najee je u slobodnom pristupu u
itaonici. Ovaj tip publikacija konsultira se kada su potrebne osnovne informacije o
nepoznatoj ili o manje poznatoj temi ili kada je potreban jednostavan faktografski odgovor;
ova se vrsta publikacija ne ita od korica do korica ve se koristi po potrebi. U biblioteci se
referetna zbirka uva odvojeno od drugih zbirki, na istaknutom i pristupanom mjestu. S
obzirom na veliki broj referentne literature, esto se kompiliraju vodii za referentnu
literaturu. Za referentne zbirke iznimno je vana recentnost, osavremenjivanje i
upotrebljivost! Prema sadraju referentne publikacije mogu biti ope (obuhvataju sva
podruja znanja) i specijalne (posveene nekim disciplinama). Mogu biti omeene i serijske
publikacije.

Bibliografije
Bibliografija je najstarija sekundarna publikacija. Bibliografija je sistematsko popisivanje
knjiga, rukopisa i drugih dokumenata. Porijeklo joj see u antiku. Kalimahov Pinakes iz
Aleksandrijske biblioteke kombinira elemente dananje bibliografije i kataloga. Najpoznatija
bibliografija srednjeg vijeka je De viris illustribus sv. Jeronima. Prema sadraju koji obrauje
bibliografija moe biti opa ili specijalna. Prema podruju koje obuhvata bibliografija moe
biti meunarodna, nacionalna ili regionalna. Hronoloka (retrospektivna) bibliografija sadri
retrospektivne podatke, a tekua bibliografija podatke o sadanjem stanju. Preporuena
(rekomandirana) bibliografija usmjerava korisnika na odreenu grau. Indikativna
bibliografija samo navodi podatke. Obavijesna bibliografija o tim podacima neto vie govori.
Autorska bibliografija (biobibliografija) pokriva djela jednog autora, kao i radove o njemu;
autorska bibliografija moe se odnositi na vie autora. Nacionalna bibliografija pokriva jedno
geografsko podruje, koje se najee podudara s dravom. Nacionalne bibliografije izdaju se
u odreenim vremenskim intervalima, npr. mjeseno, s kumulacijom na kraju godine.
Katalozi nacionalnih biblioteka mogu posluiti kao izvori za nacionalne bibliografije, jer se
smatra da biljee svu nacionalnu produkciju. Nacionalne bibliografije najvaniji su
bibliografski sistem zemlje. Specijalne (predmetne) bibliografije registriraju bibliografske
resurse za jednu naunu disciplinu ili za jedan predmet, ui ili iri. S obzirom na veliki broj
naunih oblasti, broj specijalnih bibliografija je iznimno velik; specijalne bibliografije
nezamjenjivo su pomagalo naunicima, edukatorima i dr. Bibliografije koritene literature u
naunim radovima (engl. references) jesu liste koritene literature na kraju knjige ili lanka;
citiranje literature prema pravilima koja nisu jedinstvena; svaka disciplina prema svojim
specifinostima definie detalje; set elemenata je ipak vie-manje uobiajen; ove bibliografije
analiziraju se i koriste u indeksima citata. Sve razvijene, kao i mnoge druge zemlje, objavljuju
nacionalne i mnotvo specijalnih bibliografija. Bibliografija sadri odreene bibliografske
informacije, kao to to ima katalog. Bibliografija je lista dokumenata koji imaju neku
zajedniku karakteristiku: temu, jezik, vremenski period, autora ili dr. Namjena bibliografije
utjee na izbor elemenata za opis. Imenima autora, naslovima, izdanjima, fizikom opisu i sl.
mogu se dodati anotacije (krae ili ire primjedbe, kvalitativni opisi i sl.). Bibliografska
obrada ukljuuje obaveznu izradu indeksa. Na tritu besplatni i komercijalni softverski alati
za automatiziranu izradu bibliografija, tipa ProCite i dr. Redoslijed bibliografskih jedinica
moe biti raznovrsan ovisno o namjeni i vrsti bibliografije po autoru, po predmetu,
hronoloki. Po obimu, bibliografija moe varirati od popisa citata na kraju knjige ili lanka do
obimnih samostalnih publikacija. Samostalne bibliografije pojavljuju se kao jednotomne ili
vietomne publikacije, kao omeene ili kontinuirane publikacije.
Biblioteki katalog
Rije katalog grkog je porijekla, s originalnim znaenjem popis, lista, registar. Katalog je
sveobuhvatan popis knjiga, asopisa i druge biblioteke grae jedne ili vie biblioteka.
Organizira se s ciljem lakeg pronalaenja biblioteke grae. Nove definicije kataloga navode
njegova etiti cilja: pronai, identificirati, izabrati i dobiti. Cilj kataloga jo u 19. st. definirao
je ameriki bibliotekar Charles Ammi Cutter:

omoguiti korisniku pronalazak publikacije za koju zna autora, naslov ili predmet
(identifikacija)
provjeriti ta biblioteka ima od odreenog autora, o odreenom predmetu i od
odreene vrste literature (kolokacija)
pomoi prilikom izbora knjige u odnosu na izdanje i u odnosu na sadraj (evaluacija)

Proao put od kataloga na glinenim, ploicama, preko kataloga na papirusu i pergamentu do

kataloga u obliku knjige, kartinih kataloga i mainski itljivih kataloga. OPAC Online

Public Access Catalog Godine 1973. MARC format prihvaen kao internacionalni standard.
Razvoj katalokih pravila: Panizzi, Cutter, Dewey, Parika naela, savremeni IFLA-ini
standardi. Prema nainu obrade grae katalog moe biti formalni i stvarni. Formalni katalozi
su: abecedni, katalog naslova, centralni (skupni) katalog, mjesni (topografski). Stvarni
katalozi su: sistematski (struni, klasifikacijski) i predmetni.
Kontrolirani rjenici
Kontrolirani rjenici koriste prethodno definirane i odobrene termine prilikom sadrajne
obrade publikacija za biblioteki katalog, indeks ili bibliografiju. To je lista odobrenih
(preferiranih) termina za izbor predmetne odrednice. Kontrolirani rjenik smanjuje nejasnoe
i dvosmislenosti prirodnih jezika. Rjeava sinonime, homonime i antonime. U bibliotekama se
preteno koriste dvije vrste kontroliranih rjenika: predmetne odrednice i tezaurusi. Danas se
razlike izmeu ova dva tipa rjenika sve vie smanjuju, iako su nekada bile jasno
razgraniene. Predmetna i sadrajna obrada posebno su vane u specijalnim bibliotekama te u
savremenim online pretraivakim sistemima.
Rjenik
Lista rijei jednog (ili vie) jezika, poredana abecednim redoslijedom, s kratkim tumaenjem
ili prijevodom na drugi jezik. Najstariji poznati rjenik je na glinenim ploicama i potjee iz
Mezopotamije (dvojezini rjenik, sumerski i akadski, iz 3. milenija p.n.e.). U antikom dobu
nastali su mnogi rjenici, od kojih su neki i pronaeni. U 17. i 18. st. pojavljuju se veliki
rjenici ivih jezika. Jednojezini rjenici sadre kratak opis i znaenje, ortografske,
etimoloke i gramatike informacije, informacije o izgovoru, sinonime, antonime i uputstva o
upotrebi. Postoje i ilustrovani rjenici. U rjenicima se tampaju razne vrste priloga: mape,
mjerne jedinice, skraenice i sl. U 19. i u prvoj polovini 20. st. poinju se tampati specijalni
rjenici: nauni, historijski, biografski, tehniki, geografski, terminoloki, etimoloki, rjenici
za djecu i dr. Rjenici su jedna od najee koritenih referentnih publikacija. Posebna vrsta
rjenika jesu i tzv. enciklopedijski rjenici pored definicije sadre opise i objanjenja, kao i
biografska i geografska imena. Jedan od prvih enciklopedijskih rjenika jeste poznati
Larousse. Dvojezini rjenik slui za uenje stranog jezika i prevoenje; sadri jeziki
ekvivalent na drugom jeziku, najee bez objanjenja i opisa. I ovi rjenici mogu imati
priloge, a kojima je cilj uenje stranog jezika uiniti interesantnijim i lakim.
Enciklopedije
Enciklopedistika razvoj, znaaj. Enciklopedije sadre osnovne, jasne i kratke obavijesti o
svakom (ope enciklopedije) ili o posebnom (specijalne enciklopedije) podruju nauke ili o
struci. Enciklopedije se izrauju jo od zore pisane rijei, u obliku bitno drugaijem nego to
je dananji. Aristotel se smatra ocem enciklopedije. Najstarija poznata kompletna
enciklopedija je Historia Naturalis rimskog pisca Plinija Starijeg. Rije enciklopedija prvi je u
Baselu 1559. upotrijebio hrvatski enciklopedista Pavao Skali. Za razvoj enciklopedija
posebno je vano francusko prosvjetiteljstvo. Enciklopedija sadri saetu, autorativnu
informaciju o nekoj temi. Raspored encikoedijskih natuknica je abecedni ili struni.
Enciklopedije imaju svoje ureivake odbore i autore natuknica, a koji se vode kriterijima
tanosti, savremenosti, jasnoe i pristupanosti za svakoga. U njima se esto koriste
ilustracije. Potreba za saetom informacijom, ali ipak neto opirnijom nego to je to sluaj s
rjenicima, dovela je do pojave enciklopedijskih rjenika. Mogu se pojaviti i s opirnim
esejima, veom koliinom informacija koje su u sutini skup monografija (duih djela o
jednoj temi). Jedna od najvanijih enciklopedija na svijetu je Brittanica (danas samo na webu)
enciklopedije na webu.

Atlas
Atlas je uvezana zbirka mapa. Predstavljaju jedinstvenu kategoriju unutar referentnih zbirki.
Atlasi mogu pokrivati cijeli svijet, regije, drave, lokalitete. Znaajan su izvor informacija za
mnoge naune discipline. Termin atlas koristi se i u biologiji i anatomiji za uvezane kolekcije
anatomskih ilustracija Mapa kao publikacija mnogo je starija od atlasa.. Najstarije poznate
mape su babilonske mape. Godine 1570. Abraham Ortelius, flamanski crta mapa, napravio je
prvi moderni atlas od 70 mapa pod naslovom Orbis Terrarum. U atlasima su se uz mape
tampali indeksi, geografska imena, ilustracije, podaci o privredi, stanovnitvu i dr.
Faktografija.
Indeksi i indeksne publikacije
Rije indeks potjee od latinske rijei index koja znai kaiprst (in = prema i dicere = rei).
Rije indeks dananje znaenje dobija u 16. st.: neto to slui za pokazivanje, indikator,
kazalo. Indeks je abecedno organizirana lista rijei koja sadri imena linosti (autorski
indeks), mjesta (indeks geografskih pojmova) i predmete (pojmovni indeks) o kojima se pie
u tekstu rada, uz stranice koje ukazuju itatelju gdje nai tekst. U jednotomnim djelima indeks
se nalazi neposredno iza djela, a u vietomnim publikacijama nalazi se na kraju posljednjeg
toma. Knjievna djela se rijetko indeksiraju. Indeksiraju se naune i strune publikacije.
Izdavai asopisa mogu tampati indeks asopisa na kraju godine izlaenja asopisa, u
posljednjem broju. asopisi indeksa (kazala) obino se tampaju mjeseno, tromjeseno, na
kraju godine ili na neki drugi kumulativni nain. Savremena definicija indeksa jeste da je
indeks sistematski organiziran niz zapisa dizajniranih tako da korisniku omogui lociranje
informacije u nekom dokumentu. Proces kreiranja indeksa zove se indeksiranje. Razlikuju se
mnogi tipovi indeksa: od indeksa asopisa do indeksa raunarskih baza podataka. Ako
informacije ne indeksirate, one ne postoje. Ona je tu negdje, ali se ne moe nai, prema tome,
kao da je i nema.. Danas postoje efikasni sistemi za bibliografsku kontrolu i za pronalaenje
informacija u strunim / naunim asopisima:

indeksni asopisi sadre bibliografske informacije o svakom lanku u odreenoj

skupini srodnih asopisa, ukljuujui naslov lanka, autora, naslov asopisa, godinu
izdanja, volumen i stranice
referativni asopisi (engl. abstract journals) asopisi koji sadre apstrakte svakog
lanka objavljenog u grupi srodnih asopisa; a usto sadri i sve bibliografske podatke
kao i indeksni asopis
bibliografske baze podataka sadre indekse i/ili apstrakte lanaka iz asopisa koji
pokrivaju jednu uu ili iru oblast

asopisi saetaka i asopisi kazala

U sekundarne publikacije spadaju i pregledi novije literature koji se objavljuju za odreena
podruja nauke, kao i razne referentne baze podataka. U ovu grupu spadaju i asopisi saetaka
(referativni bilteni ili urnali). Izlaze redovne, a obavjetavaju o primarnoj literaturi na osnovu
dueg ili kraeg saetka, odnosno anotacije. Kvalitet im ovisi o aurnosti te o strunosti osoba
koji ih izrauju. Svjetski poznati asopisi saetaka su Chemical Abstracts, Excerpta Medica,
Biological Abstracts, a u podruju bibliotekarstva Library and Information Science Abstracts
LISA.
Danas najee dostupni kao online baze podataka ili kao baze podataka na CD-u. Posebna
vrsta sekundarnih publikacija donosi presnimljene indekse (kazala) strunih i naunih
asopisa, i to unaprijed. Publikacija Current Contents (iz SAD-a) objavljuje indekse odabranih

asopisa. Opremljena je autorskim indeksom i adresama autora. Izlazi jednom sedmino.

Upuuju na mjesta u publikacijama na kojima se moe pronai djelo nekog autora ili
informacije o nekom predmetu. U SAD-u se proizvodi najvie kazala na svijetu. Jedan od
najpoznatijih asopisa kazala iz podruja prirodnih nauka je Science Citation Index (SCI).
Baze podataka
Mnotvo definicija baza podataka. Baza podataka zbirka je srodnih informacija. Baza
podataka zbirka je zapisa u mainskiitljivom obliku, koji se daju na raspolaganje za
interaktivno pretraivanje s pomou lokalnih ili udaljenih raunarskih terminala. Baza
podataka je skup digitaliziranih podataka o jednoj temi koji se sastoji od jednoobraznih zapisa
i koji se redovno obnavlja i organizira zbog lakog pristupa i pronalaenja informacije. Danas
najee prisutne kao online baze podataka. Skoro sve digitalne biblioteke kolekcije ustvari
su baze podataka: mainski itljiv katalog, indeksni i referativni servisi na webu, e-knjiga, easopis, elektronska enciklopedija, imenik i dr. Baze podataka naelno se dijele na referentne
i izvorne. U referentne baze podataka svrstavamo: bibliografske i referalne baze podataka.
Bibliografske baza podataka donose glavne bibliografske podatke sa svrhom identifikacije
lanaka, knjiga, patenata i sl.; osnovnom setu podataka esto se dodaju klasifikacijske oznake,
kljune rijei te saeci (elektronsko izdanje bibliografije, kazala, asopisi saetaka, mainski
itljiv katalog...). Referalne baze podataka upuuju na imena ili adrese osoba ili organizacija
(npr. Yearbook of international organizations).
Izvorne (nebibliografske, faktografske baze podataka) mogu biti:

numerike (npr. German economic outlook brojani podaci o kretanju njemake

ekonomije ili Money market rates dnevni i sedmini izvjetaji o kretanju valuta,
akcija i sl.)
tekstualno-numerike (npr. MineSearch, kanadska bibliografska i brojana baza
podataka s podacima o rudnicima irom svijeta)
opisi svojstava nekih pojava ili tvari (Chemical identification file sadri
nomenklaturu i strukture vie od 200 000 spojeva)
baze podataka s punim tekstom sadre elektronske asopise, knjige i druge
publikacije, mnoge dostupne na mrei

Elektronske publikacije
Elektronska publikacija (e-publication) je publikacija u digitalnom formatu
distribuira elektronski. Tu spadaju elektronske knjige, elektronski asopisi,
lokacija i dr. Neke su izvorno digitalne (engl. born digital), dok su druge
tampane publikacije, odnosno digitalizirane. Hipermedijski pristup jako je
referentnu grau, pa se ona danas intenzivno proizvodi u elektronskom obliku.

koja se ita i
e-prints, webonline verzija
povoljan i za

Elektronska knjiga
E-knjiga, engl. e-book. Izvorno digitalna ili konvertovana sa tampanog originala u digitalni
format putem skeniranja ili nekog drugog postupka, a u svrhu digitalne prezentacije na bilo
kojem digitalnom ureaju. Prva elektronska knjiga objavljena 1987., ali u poetku ne privlai
posebnu panju. Proizvodi se u razliitim elektronskim formatima. U odnosu na tradicionalnu
knjigu, nudi niz prednosti: razne opcije za pretraivanje pohranjenoj materijala, razne opcije
prezentacije, manja cijena, poveanje smjetajnog kapaciteta. Projekt Gutenberg iz 1970.
pretea ire upotrebe elektronske knjige.
Elektronski asopis

Elektronski asopis, engl. e-journal. Digitalna verzija tampanog asopisa ili digitalni tekst
koji je ureen kao tampani asopis (asopisi koji izlaze samo u elektronskoj verziji, bez
tampanog pandana). Dostupan preko elektronske pote, weba, baze podataka ili nekog
drugog elektronskog servisa. Uglavnom prikazuju lanke u dva formata: HTML
(hipertekstualnom formatu) i u PDF-u (Portable document format); od 2007. PDF postao ISO
standard za prikazivanje teksta na Internetu. Prednosti hiperteksta koriste se i u elektronskim
asopisima (preko linkova u citiranoj literaturi dolazi se do punog teksta lanaka. asopisi
imaju svoje arhive, pa se mogu konsultirati i starije verzije. Pristup kroz pretplatu, a sve ih je
vie u otvorenom / slobodnom pristupu (usp. Imenik otvorenih asopisa DOAJ).
Agregator
Agregator je servis koji sakuplja informacije iz razliitih izvora i organizira ih pod jednim
zajednikim pretraivakim interfejsom. Moe iznajmljivati pristup kolekciji asopisa raznih
izdavaa. Preko agregatora vri se paketna pretplata na elektronske asopise. Umjesto
kupovine, biblioteke plaaju pristup kolekciji asopisa. Licenciranje pristupa esto se realizira
preko konzorcija (udruivanje biblioteka na dravnom, regionalnom ili institucionalnom
nivou). Pristup vs. Posjedovanje EBSCO je jedan od najveih svjetskih agregatora, koji
licencira pristup odabranim paketima asopisa.
E-print
E-print je preprint u digitalnom formatu, a koji se distribuira samo elektronski. Relativno nov
nain komuniciranja u tzv. umreenoj nauci. Najprije razvijen u podruju prirodnih nauka s
ciljem da se neutralizira vremenski razmak izmeu proizvodnje i objavljivanja, ali i visoki
trokovi komercijalnog izdavatva. E-print publikacija se tampa po principu As soon as
Publishable ASAP, odnosno prije recenzije i prihvatanja od strane urednitva asopisa. Eprint primarnija publikacija od publikacija koje su se dosad smatrale primarnim. Prvi
primjer organiziranja e-print izdanja bio je poznati repozitorij Los Alamos National
Laboratory u Novom Meksiku.
Referentna graa online
Poetkom osamdesetih godina 20. st. CD-ROM koristi se za distribuciju elektronskih
referentnih publikacija. Kasnije se poinju koristiti DVD-ijevi, a nakon toga i elektronska
online verzija. Veina popularnih referentnih publikacija danas je online na Internetu, mnoge
uz slobodan pristup. Elektronski format i hipertekst pogoduju referentnim publikacijama zbog
mogunosti brzog nadopunjavanja, kao i zbog mogunosti kombiniranja slike, zvuka i teksta.
Rjenici su postali multimedijalni i edukativniji. Elektronske verzije enciklopedija krajem
20. st. pojavljuju se izdanja na CD-u, pa na DVD-iju i, na kraju, online izdanja. S pojavom
weba online izdanja enciklopedija koriste multimediju i hipertekst; elektronska izdanja
enciklopedija integrisala su enciklopedijski dio, rjenike, atlase i sl. S mreom javlja se i
mogunost simultanog pretraivanja vie enciklopedijskih i ostalih referentnih publikacija.
Neke uporedo vode i tampana izdanja, a neke se danas pojavljuju samo u elektronskom
obliku (ak i uvena Britannica); prva verzija elektronske Britannice pojavila se 1993. Nakon
2000. razvoj nove vrste enciklopedije Wikipedije. Interaktivna publikacija koja je dio
pokreta za otvoreni pristup, i mada postoji izvjesna kontrola priloga, korisnik moe kreirati i
editovati lanke. Rjenici leksikografi rano osvijestili mogunosti tehnologije u podruju
leksikografije. Elektronski format poveava mogunosti pretrage rijei, brzinu, metode
pretraivanja. Zahvaljujui multimediji, rjenici esto ukljuuju i izgovor, interaktivne jezike
vjebe i sl. Na internetu veliki broj rjenika od izuzetno profesionalnih i vrhunskih do
amaterskih. ODLIS (Online Dictionary for Library and Information Science) odlian primjer
online specijalnog rjenika za podruje bibliotekih i informacijskih nauka.

2. Jezik i stil akademskih radova

Jezika normativnost akademskog diskursa
Okvirna strategija akademskog diskursa jeste jezika normativnost pridravanje gramatikih
i pravopisnih normi standardnog jezika. Knjievnoumjetniki diskurs najdalji je od jezike
norme, a nauni diskurs najblii je jezikom standardu i normi. Jezikom normom ovjerava se
autoritet i objektivnost naunog diskursa. Jezika istoa i gramatika ispravnost akademskog
pisanja temeljna je strategija akademskog diskursa.
Jezik i stil rada
Struni ili nauni jezik spada u skupinu tzv. formalnih stilova. Zahtjevi jezika naunog rada
su:

misaonost kognitivna, spoznajna orijentiranost jezikog izraza

funkcionalnost usmjerenost komunikacije prema odrenom cilju i svrsi, tj. pisanje za
odreene potrebe
jezika pravilnost pravopisa, gramatika i leksika, kako bi se izbjegla
nerazumijevanja

Upotrebljavati uspostavljenu terminologiju. Upotrebljavati isti oblik termina, ne varirati

sinonime, ve pri prvom spominjanju uputiti na njih. Sa skraenicama oprezno i objasniti ih
pri prvom spominjanju te u popisu skraenica. Pravni izrazi, i kad nisu jeziki najispravnije
formulirani, nemaju alternativu. Jezik i stil trebaju paziti na tzv. politiku korektnost (izrazi
koji se odnose na spol, rasu, etniku pripadnost, nacionalnost, religiju, medicinsko stanje,
rodnu orijentaciju, dob i sl.). Ton bi trebao biti izravan i zanimljiv. Neke struke optereene
kolokvijalnim stilom kojeg u pisanom tekstu treba izbjegavati. Umjesto: Izvrili smo
ispitivanje veeg broja primjera... treba rei: Ispitali smo vei broj primjera... Umjesto:
Istraiva obavlja anketiranje... treba rei: Istraiva anketira... Umjesto: Ispitivanje je
obavljeno od strane... Treba rei: Ispitivanje je obavio / proveo... Predugake reenice tee su
itljive (prosjena duina reenice deset rijei); dobro razvijena misao u dugoj reenici
razumljivija je i jasnija od mnogo kratkih. Izbjegavati nepotrebne rijei i fraze, pomodne
izraze, politiki argon, ponavljanja (gdje je to mogue). Samostalno rastavljanje rijei na
kraju reda izbjegavati (danas postoje automatski programi). Pravilno koritenje interpunkcije
(reeninih znakova) iznimno vano zbog itljivosti teksta. Izmeu rijei u tekstu ostaviti
samo jedan razmak (engl. space). Navodnici i zagrada piu se zajedno s rijeju uz koju dolaze.
Rijei iz stranih jezika piu se kurzivom ili se stavljaju u polunavodnike ili navode.
Razlikovati crticu (polusloenice) i crtu (rasponi).
Strategije govornog subjekta
U akademskom diskursu prisutne su tri strategije govornog subjekta:
iskazi bez govornog subjekta tree lice jednine i autorsko se
govorni subjekt u prvom licu mnoine autorsko mi
govorni subjekt u prvom licu jednine autorsko ja
Iskazi bez govornog subjekta
Bezline konstrukcije

 Funkcija ove strategije je prikrivanje stvarnog govornika i osiguravanje neutralnosti

iskaza s ciljem objavljivanja objektivne istine
ini se kao da injenice same govore bez govornika
Autorsko mi
Dominantna strategija autorskog glasa u tradicionalnom akademskom diskursu
Cilj: samodramatizacija autorskog subjekta u mi formi
To je mnoina skromnosti (pluralis modestiae)
Skromno ili autorsko mi jeste oblik autorskog glasa u kojem govornik vlastito ja
zaogre u prvo lice mnoine kako bi na taj nain pod krinkom skromnosti osigurao
predstavljanje naune istine kao objektivne i neutralne
Ne mislim tako samo ja nego i drugi
Paziti da tekst ne dobije afektiran, visokoparan ton, srodan kraljevskom pluralu
Stvarno autorsko mi u kolektivnim radovima nije odlika stila
Autorsko ja
U punom historijskom sjaju ova strategija govornog subjekta pojavila se u
Descartovoj maksimi Mislim, dakle jesam (Cogito, ergo sum)
Novovjekovni graanin koji je svrgnuo sve autoritete i konstituirao se kao samosvojni
originalni pojedinac individuum
U akademskom diskursu, autorsko ja dugo je bilo u sjeni autorskog mi
Danas se ja pojavljuje ravnopravno s mi
Treba razlikovati struno i autobiografsko ja
Govorni trokut iskaznih subjekata SEMIJA
Unutar govornog trokuta SE-MI-JA prijelazi su mogui i legitimni
Autorsko MI moe se pretvoriti u autorsko JA i obratno
Autorsko SE obavezno je u saetku
Struno JA normalan je oblik u akademskim radovima, pa se moe preporuiti kada je
rije o vlastitom stajalitu, metodi, rezultatu (ne budite pretenciozni!)
Jedino legitimno mjesto autobiografskog JA su paratekstovi predgovor, posveta,
zahvala, biografija
Glagolsko vrijeme i oblici
U akademskoj prozi svevremenost i bezvremenost najbolje se izraava:
prezentom nesvrenih glagola
bezvremenim futurom
kondicionalom
imperativom
infinitivom

U ovoj oblasti piu se djela koja... (nesvreni prezent)

Na prvom mjestu analizirat e se... (bezvremeni futur)
Ako bi se krenulo od te pretpostavke, bilo bi osigurano... (kondicional)
Sjetimo se tvrdnje izraene na poetku... (imperativ)
Vano je napomenuti i to da... (infinitiv)
Sintaktiki savjeti
Izrazite subjekt reenice jasno i precizno, bez puno fraza i nadopuna
Nemojte koristiti duge reenice s puno umetnutih reenica i dodatnih fraza; duge
reenice razbijte u vie manjih reenica
Pazite da vae skromno mi ne postane uzvieno kraljevsko mi
Brojevi
U akademskim radovima pojavljuju se u tekstu i u okviru teksta (nabrajanje strukturnih
dijelova, tabele i slike, citiranje, bibliografija...). Najee pitanje: kada brojeve pisati
rijeima, a kada brojkama. U drutvenim i humanistikim naukama, ako nema mnogo
brojeva, jednocifreni i dvocifreni brojevi od jedan do sto piu se slovima; jo ee brojevi
do deset slovima, a preko toga brojkama. Okrugli brojevi petsto, hiljada, milion ako dolaze
izolirano piu se rijeima, a ako dolaze u odnosima ili se uporeuju, radi jasnoe piu se
brojevima. Reenice ne poinju brojevima!!!
Datiranje
Dan i godina piu se brojkom, a mjesec brojkom ili rijeima Sarajevo, 9. juna 2012.
Desetljea i stoljea piu se brojkama ili rijeima. Po starijoj tradiciji stoljea su se pisala
rimskim brojkama (XX stoljee). Danas je uobiajenije pisanje arapskim brojkama (20.
stoljee). Odluiti se za jedan sistem i koristiti ga dosljedno do kraja teksta. Na kraju brojke
treba dodati prikladan nastavak s crticom bez razmaka: 1980-ih, 1980-e, 1980-ima.
Devedesetih godina 20. Stoljea.
Pravopisni znakovi unutar brojeva
Rasponi brojeva obiljeavaju se rijeima od do ili crtom (ne crticom). Ne smiju se mijeati
obje tehnike: od 85 do 95 ili 8595. U akademskom diskursu poseban je problem pisanje
brojeva godina:

19921995
1992.1995.
19921995.

Skraenice
U akademskim tekstovima treba ih koristiti odmjereno kako tekst ne bi postao nejasan i
tehnificiran. Skraenice se u naelu piu malim slovima, a izgovaraju kao izvorne rijei.
Izuzeci: ga, gica (piu se bez take), A.D. (ljeta Gospodnjega), N.B. (pazi dobro,
napomena), P.S. (nakon napisanog). Akronimi se naelno piu velikim slovima ANU BiH
Skraenice se naelno piu s takom, a akronimi bez take.
Ibid.: 115

Nav. dj., 27
Skraenice akademskih stepena piu se s razmacima: prof. dr. ; doc. dr.
Standardne skraenice u akademskom jeziku
ak. (akademski)
ak. god. (akademska godina)
bilj. (biljeka)
br. (broj)
god. (godite)
g. i god. (godina)
n. dj. i nav. dj. (navedeno djelo)
nap. (napomena)
nap. a. (napomena autora)
op. a. (opaska autora)
op. prir. (opaska prireivaa)
prev. (preveo / prevela)
prir. (priredio / priredila)
str. (stranica)
ur. (urednik)
usp. (usporedi)
v. (vidi)

Tabele, slike
Tabele se naslovljuju. Slike (grafikoni, karte, dijagrami, fotografije, muziki primjeri, crtei)
se potpisuju.
Isticanje dijelova teksta
Grafiki u tekstu mogu se isticati: deskriptori, rijei, sintagme, podaci, dijelovi reenice, cijele
reenice, a ponekad i pasusi. Isticanje teksta izvodi se: debljim slovima (bold), kosim slovima
(kurziv, italic), pisanjem s razmakom (spacionirano), podvlaenjem, zgusnuto, velikim
kapitalnim slovima i variranjem, kombinacijom navedenih naina. Izbjegavati isticanje teksta
dvostruko i trostruko, tipa eduka, eduka. Ne preporuuje se isticanje duih pasusa zbog
itljivosti teksta!!!
Isticanje teksta kurzivom
Osnovni oblik isticanja teksta. U nekim asopisima dozvoljeno iskljuivo isticanje teksta
kurzivom. Izbjegavati dvostruko isticanje teksta kurzivom i navodnicima, jer navodnici imaju
svoju ulogu. Kurzivom se naglaavaju:

rijei koje bi trebale stajati pod navodnicima

citati (dui, izdvojeni)
autori
naslovi knjiga i asopisa (i u spisku literature)
dijelovi reenice, sintagme,

 apstrakti i saeci
statistiki simboli u tekstu i sl.
Isticanje teksta debljim slovima
Bold ili masni slog. Njime se istiu:
brojevi na poetku paragrafa
pojedine kljune rijei u tekstu
bibliografske skraenice u spisku literature
Ovim slogom ne treba isticati vee dijelove teksta zbog neitljivosti. Znaci interpunkcije
(taka, zarez, dvotaka, uzvinik) uz naglaen tekst debljim slovima piu se istim nainom
isticanja, npr. Napomena: esto isticanje ovim stilom nefunkcionalno je i oteava itanje!!!
Isticanje velikim slovima
Kapitala ili velika slova. Slui za isticanje:
prezimena autora u okviru referenci (ovisno o citatnom stilu),
u spisku literature,
u fusnotama, a nekad i u tekstu
Isticanje teksta verzalom u nekim asopisima nije doputeno.
Isticanje s razmakom
Spacioniranje teksta je oblik isticanja dijelova tampanog teksta razmaknutim slovima.
Naziva se i razrijeivanje teksta. Na ovaj nain najvie se moe istai jedna do dvije rijei u
reenici. Isticanje teksta spacioniranjem u nekim asopisima se ne dozvoljava.
Isticanje teksta podvlaenjem
Dijelovi teksta u naelu mogu se isticati podvlaenjem. Naslovi i podnaslovi, ukoliko su
ispisani velikim slovima, ne podvlae se. Isticanje podvlaenjem naruava oblik slova i rijei i
oteava itanje.
Primjeri poinjanja odlomaka ili reenica

Uvoenje u temu
U ovom radu ograniit e se na...
Ovdje se neemo baviti..., ve...
Brojni su primjeri...
Katkad se zaboravlja...
Ponajprije je vano shvatanje okolnosti...
To pitanje ve ke dugo u sreditu zanimanja...tema koja zaokuplja...
Opeprihvaeno je stajalite...
Nepobitno je i to...
esto se istie da...
U ovom poglavlju ograniit emo se na prezentiranje...
Poinjanje rasprave
Prva postavka koja se namee jeste...
Kao polazite prihvatit emo...
Najprije e se ispitati...potom...konano...
Prema autoru analize, to nije prepreka...
Prema naem miljenju...
Da bi se ilustrirala povezanost...posluit e se primjerom...
Drugi primjer upuuje na vanost...
Ocjena ideje / misli
Moe se iznijeti nekoliko razliitih argumenata...
Bez insistiranja na detaljima, moe se uoiti to da...
Nekoliko argumenata podupire ove navode...

Kao to emo to podrobnije istaknuti u nastavku...

Na to pitanje vratit emo se kasnije, a ve sada moemo rei...
Uopavanje (generalizacija)
U pravilu...
Kao ope pravilo...
Openito...
U cjelini...
Objanjavanje
..., drugim rijeima, ...
, to jest (tj.), ....
To znai da...
Sugestije i savjeti
Predlae se da...
Preporuljivo je...
Bitno je...
Nuno je...
Bilo bi potrebno razmotriti...
Iznoenje primjera
Uzmimo kao primjer...
...jest izrazit primjer...
Da navedemo primjer...
...kao to su...
Sluaj...dobro ilustrira...
Razmotrimo, i to zbog ilustracije, sluaj...
Sjetimo se injenice da...
Dobar primjer takve odluke jest...
Dopunjavanje detalja
Tome treba dodati i ...
Isto tako, moe se upozoriti na...
tavie, rije je o ...
Neke kategorije nisu zastupljene, meu njima...
Iznoenje linog stajalita / miljenja (slaganje / neslaganje)
Ve je bilo krajnje vrijeme da neko...
Dobrodola je injenica da...
Prema miljenju autora ovog rada...
Prema naem miljenju
Smatram da...
Nije sigurno je li...
S moje strane nije mogue prihvatiti to...
ini se da sve upuuje na...
Malo je vjerovatno da...
Ostaje da se potvrdi ili ospori stajalite...
Svi pokazatelji govore u prilog
Ne moe se prihvatiti miljenje
Pitamo se je li...
Iznoenje stajalita / miljenja drugih ljudi
Prema miljenju autora (djela, lanka, navedene studije)...
Prema strunim miljenjima, potrebno je...
Autor usmjerava nau panju na...
Prema slubenoj verziji...
Mora se priznati da ovaj rad pokazuje kako...
Jo uvijek nisam uvjerena da...
To se moe interpretirati kao...
Tvrdi se to da...
Izbjegavanje iznoenja stajalita / miljenja
Pitanje je ta se misli pod...
Ne bih elio komentirati...
Ovisi o tome ta se smatra pod...
Teko se identificirati s jednim ili drugim stajalitem...
Nemam odreeno miljenje o uzrocima...
Ublaavanje tvrdnje

Treba, meutim, nijansirati tvrdnju da...

Ne elei kritizirati, ini nam se da rezultati nisu dovoljni...
Autor je u cjelini u pravu, ali neki detalji zahtijevaju ponovno razmatranje...
Bila bi poeljna neka razjanjenja...
Zakljuivanje
Da zakljuimo, taj model izgleda sasvim neprihvatljiv zbog...
ta se moe zakljuiti na osnovu ovog prikaza?
Problem se svodi na...
Iskustvo u nekoliko posljednjih godina pokazuje da...
U biti, taj se problem moe prikazati kao...
Nakon svega, treba imati na umu da...
U zavrnoj analizi ovo pokazuje da
Bit cijelog problema krije se u...
Iz svega ovog proizlazi...
To naravno vodi zakljuku da...
Rijeju, mogue je...
Svakako, treba istaknuti...

3. Citiranje, parafraziranje, saimanje

Postoje tri osnovna naina upotrebe literature: citiranje, parafraziranje, saimanje.
Citiranje i citati
ta su citati? Citati (od lat. Cito navodim) doslovno su preuzeti dijelovi tueg teksta u
sklopu vlastitog.
Kada se citira? Citira se radi priznavanja drugih, zatite od plagijata, snage argumentacije i
irine informacija.
Odlike i mane naunih citata ovise o pet osnovnih naela:
referentnost
tanost
obiljeenost
funkcionalnost
inkorporiranost
Referentnost citata
Citati su dobri kada se odnose neposredno na temu, a loi kada se navode kao ukras, bez
neposredne veze s temom. Ne smije se citirati radi samog citiranja, da se pokae koliko se
obrazovano ili ta je trenutno u modi. Ako to tema nalae, oslonit e se na jednog ili dva-tri
pomno odabrana autora, i to samo usko vezano uz temu ili pojedinu ideju.
Tanost citata
Citati su dobri kada su preuzeti tano u onom obliku u kojem su u izvornom tekstu, a loi su
kada su preneseni povrno i netano. Citate treba preuzimati iz originala po vienju (de visu),
a ne po sjeanju niti iz sekundarnih izvora, kako se eventualne pogreke ne bi umnoavale.
Ako se nikako ne moe doi do izvornika, u biljeci se upuuje na sekundarni izvor (citirano
u, cit. u, po, preuzeto iz i sl.).
Obiljeenost citata

Citati u akademskom tekstu moraju biti obiljeeni navodnicima ili na neki drugi nain tipom
pisma, odvojenim odlomcima i sl. Samo su ispravno obiljeeni citati dobri citati. Loi citati su
neispravno obiljeeni ili neobiljeeni citati. Posljedica su nemarnosti, povrnosti ili plagiranja.
Funkcionalnost citata
Dobri su citati oni koji su funkcionalni u argumentaciji autorovih ideja, a loi su oni koji ne
pridonose dokaznom postupku autorove teze. Po semantikoj funkciji citati mogu biti:
ilustrativni citati potkrepljuju vlastite misli, pa slue kao argumenti za vlastite ideje
polemiki citati predmet su neslaganja i suprotstavljanja, a vlastite ideje slue kao
protuargumenti
dijaloki citati osvjetljuju vlastite ideje u susretu s tuim tekstovima, pa se razvija
rasprava argumentima i protuargumentima
Inkorporiranost citata
To je ugraenost citata u tijelo teksta. U vlastiti tekst citati se ugrauju:
semantiki citati su dobri ako su logino ugraeni u tijelo teksta, a loi ako to nisu;
dobri su citati dokazi, a ne ukrasi; citati se ne vade s interneta i i ne ubacuju u
tekst, ve se paljivo ugrauju u argumentacijski kontekst
formalno ovisi o fizikoj veliini citata i o njihovom poloaju u tekstu; da bi se
mogli ugraditi u vlastiti tekst, citate katkad treba prilagoditi vlastitom tekstu;
dopustive su samo manje gramatike i pravopisne promjene, koje ne mijenjaju ni rijei
ni smisao

Parafraziranje i parafraze
ta su parafraze? Parafraze (od gr. Paraphrazein prepriati) takav su oblik susreta s tuim
tekstovima u kojem tue ideje i argumenti nisu preneseni od rijei do rijei (citati) nego su
prepriani vlastitim rijeima.
Kada se parafrazira? kada argumentacija nije neposredno vezana uz izvor, pa nisu potrebne
izvorne formulacije niti vrsti dokazi
kada tue ideje moemo bolje formulirati nego to je to u izvorniku.
Pravila parafraziranja
Tue rijei potpuno se zamjenjuju vlastitim rijeima
Tano se prenosi smisao tue ideje
Parafraze se ne obiljeavaju navodnicima, ali se opskrbljuju bibliografskim podacima
jednako kao i citati
Grijesi parafraziranja
Parafraziranje je najosjetljivije mjesto u argumentaciji teksta: tu je najlake prei granice
tueg teksta i skliznuti u plagijat. Tri su osnovna grijeha parafraziranja:
kraa tueg teksta ako nema citatnih relacija, ne radi se o parafrazi, ve o krai
tueg teksta
simulacija parafraziranja ako se tue rijei i sintagme preuzimaju kao nae, ako se
ponaamo kao da parafraziramo, a zapravi citiramo, opet plagiramo

 kraa ideja i metoda ako uz tuu ideju stavimo svoje ime i zanemarimo drugog
autora / autore, opet plagiramo

Saimanje i upuivanje
ta je saimanje? Saimanje je takav oblik susreta s tuim tekstom u kojem se ukratko
saima ideja ili argument bez navoenja originalnih formulacija i bez prepriavanja. U odnosu
na citiranje i parafraziranje, ovo je najslabiji dokaz. Saimanje je funkcionalno kao dodatna
informacija koja itatelja upuuje u iri kontekst istraivanja. Saimanje se ne obiljeava
navodnicima. Na saimanje se obavezno upuuje u fusnotama ili tekstnotama, ovisno o
odabranom stilu, i to skraenicom usp. ta je upuivanje? Najopenitiji poziv na tui tekst u
kojem se kratko naznaava izvor vaan za temu.

4. Stilovi citiranja
Navoenje literature ima dugu tradiciju. Svaka razvijenija struka ima svoj citatni stil.
Razvijene brojne tehnike citiranja i brojni citatni stilovi. Citatni stilovi su tehnike pisanja
citatnica i bibliografskih jedinica. Standardi (pravila) navoenja misli drugih autora,
ureenja bibliografskog zapisa i upuivanja na literaturu, i u tekstu i u popisu literature.
Temeljna podjela citatnih stilova je:
o abecedni
o numeriki
o abecedno-numeriki
Najpoznatiji citatni stilovi su:
o oksfordski stil
o harvardski stil

Oksfordski citatni stil

Fusnote bibliografija
Autor naslov
ei je u humanistikim naukama
Razlikovni elementi ovog stila su:
u tekstu fusnote ili podtekstne citatnice
na kraju teksta bibliografija
poredak jedinica u bibliografiji: autor naslov

Temeljni model oksfordskog stila:

Bibliografski podaci donose se u fusnotama

Iznad navodnika upisuje se arapska cifra
Broj fusnote ponavlja se ispod crte u podnoju teksta
Uz broj biljeke u podnoju teksta ispisuju se bibliografski podaci

 Brojevi fusnota niu se do kraja teksta

Ako je tekst veliki ili ima mnogo bibliografskih uputa, fusnote mogu se podijeliti po
poglavljima
Na kraju lanka, knjige ili studentske akademske proze dolazi bibliografija
Bibliografske jedinice u bibliografiji poinju autorovim imenom i naslovom
Imena se najee piu italicom, a naslovi se stavljaju pod navodnike
Na kraju naunog rada popis literature sa svim bibliografskim podacima, ali bez
brojeva stranica
Prednosti:
Laka preglednost literature
istoa osnovnog teksta
Mogunost uvoenja dodatnih podataka napomena
Skraivanje teksta zbog smanjenog fonta pisma, kraenja podataka i upotrebe
skraenica u fusnotama
Raunarski programi koji automatski upisuju fusnote

Harvardski citatni stil

U tekstu unutartekstne citatnice ili tekstnote
Na kraju teksta popis literature
Poredak jedinica u literaturi: autor godina
ei je u prirodnim i u drutvenim naukama te u anrovima i tekstovima gdje nema
puno osvrta na literaturu
Moe se koristiti i u doktorskim radovima iz humanistike, ali tada u kombinaciji s
fusnotama

Temeljni model harvardskog citatnog stila:

U tekstnoti navodi se autorovo ime, godina i stranica (odatle za citatne podstilove
zasnovane na Harvardskom stilu naziv: autor godina
Mogua je razliita interpunkcija u prezentaciji podataka u tekstnoti
Puni bibliografski podaci donose se u popisu literature tekstnote nikada ne dolaze
samostalno
Ako se autorovo ime navodi neposredno prije citatnice, u tekstnoti navodi se samo
godina i broj stranice
Prednosti i problemi:
Pogodan je za onaj tip rada u kojem nema puno osvrta na literaturu
U istom obliku, bez fusnota, neprimjeren je za pisanje akademskim radova u oblasti
humanistikih nauka, jer tu uvijek postoji potreba za dodatnim razjanjenjima
Valja paziti da je ono na to se upuuje u zagradama izloeno saeto i komentirano
vlastitim rijeima
Primjeri harvardski citatni stil:

 Knjiga jednog autora

Gai, M. (2012): Pisanje znanstvenih i strunih radova. Zagreb, kolska knjiga.
Knjiga dva ili tri autora
Kaapor, S., Vilotijevi, M. i Kundaina, M. (2005): Umijee ocjenjivanja. Fakultet
humanistikih nauka, Mostar.
Poglavlje u knjizi
Banur, V. (2006): Nastavnik i akciona istraivanja u koli. U: G. Gojkov (urednik),
Metateorijski akcenti pedagoke metodologije. Savez pedagokih drutava Vojvodine,
Novi Sad
lanak tampan u naunom asopisu:
Banur, V. (1979): Terstonova centroidna metoda. Pedagoka stvarnost, Novi Sad, 5, 241256.
lanak tampan u zborniku:
Koci, Lj. (1999): Korelacija izmeu kolskih ocena i rezultata testova znanja. Zbornik
instituta za pedagoka istraivanja, Beograd, Institut za pedagoka istraivanja, god.
XXXI, 31, 99-115.

Najpoznatiji citatni stilovi

Mnogi univerziteti, katedre, asopisi i izdavaka preduzea imaju vlastita pravila za
citiranje
Snaga naune zajednice ogleda se i u mogunosti postojanja citatnog stila i moi da se
taj citatni stil nametne kao obavezan
Dva temeljna citatna stila, oksfordski i harvardski, razraena su u razliite prilagodbe
poput:
ACS (American Chemical Society style)
APA (American Psychological Association style)
ASA (American Sociological Association style)
ikaki stil, The Chicago Manual of style kombinacija oba osnovna stila
MLA stil citranja (Modern Language Association)
Vankuverski stil, Vancouver system (1978. ; citatnice oznaene arapskim
brojem po redu pojavljivanja u tekstu medicina, biologija, prirodne nauke...
IEEE stil citiranja (Institute of Electrical and Electronice Engineers)
ISO stil citiranja (popularan u bibliotekim i informacijskim naukama)

5. Pojam i vrste citatnica

ta su citatnice? Citatnice (neologizam od lat. cito navodim, citiranje, citatnost)
bibliografske su biljeke u kojima se donose podaci potrebni za identifikaciju citiranih ili
konsultiranih izvora. Ovaj termin esto je koriten sinonimno sa terminima bibliografske
napomene, reference, pozivne biljeke, uputnice... Po poloaju u tekstu citatnice mogu biti:
fusnote biljeke pod tekstom
tekstnote biljeke u tekstu
endnote biljeke na kraju teksta

Fusnote

Termin fusnota nastao je od njem. Fuss (noga, stopalo) i lat. nota (biljeka) u znaenju
biljeka pod tekstom ili u podnoju teksta. Po sadraju fusnote mogu biti:
bibliografske ili dokumentarne fusnote (citatnice u uem smislu) upuuju na
literaturu s pomou punih ili skraenih bibliografskih podataka.
objasnidbene ili eksplikativne fusnote (citatnice u irem smislu) donose dodatne
informacije i komentare o tekstu koji ne pripadaju neposredno u argumentaciju.
Forma fusnota
Fusnote se sastoje od brojke iznad dijela teksta na koji se odnosi biljeka, od iste te
brojke ispisane ispod crte podvuene pod tekstom te od biljeke s bibliografskim
podacima ili drugim informacijama
Prvi red biljeke pod tekstom pie se s uvlakom, a ostali poravnano s tekstom, font 9
ili 10
Raspored bibliografskih podataka i interpunkcije meu njima razliiti su u razliitim
citatnim tradicijama i stilovima
Kada se u fusnoti donose izvor i dodatne informacije ili komentari, najprije se piu
bibliografski podaci, a zatim iza take informacije ili komentari
Kraenje fusnota
Jedna od prednosti fusnota jeste i mogunost njihovog kraenja
U razliitim naunim podrujima postoje razliiti standardi kraenja fusnota
Osnovno pravilo: kratiti u fusnotama treba funkcionalno, tako da se cjeloviti podaci
mogu pronai u bibliografiji ili u prethodnoj punoj fusnoti
Fusnote se mogu kratiti na dva osnovna naina: kraenjem bibliografskih podataka i
primjenom latinskih ili domaih skraenica
kraenje bibliografskih podataka:
dva su osnovna modusa kraenja bibliografskih podataka: modus samo autor i modus
autor naslov.
u modusu samo autor citatnica sadri dva podatka: autorovo prezime i broj stranice.
ako autor ima vie naslova, u tim se jedinicama primjenjuje modus autor naslov.
u modusu autor naslov citatnica sadri tri podatka: autorovo prezime, naslov i broj
stranice.
naslovi knjiga i asopisa mogu se pisati kosim pismom.
dui naslovi krate se na nekoliko razlikotvornih rijei
primjena latinskih ili domaih skraenica
Ibid. (ibidem na istom mjestu, isto)
Op. cit. (opus citatum navedeno djelo, domae skraenice n. dj.i nav. dj.)
Loc. cit. (loco citato na navedenom mjestu, domae skraenice n. m. i nav. mj.)
Ibid. se odnosi na isti izvor citiran u biljeci neposredno prije i istu stranicu; kada se u
istom nizu citira isti izvor, ali razliita stranica, uz ibid. se pie i broj stranice
Op. cit. odnosi se na razliitu stranicu istog izvora koji nije citiran neposredno prije
Loc. cit. odnosi se na istu stranicu istog izvora koji nije citiran neposredno prije
Klasini sistem skraivanja uglavnom se vie ne koristi. U savremenoj akademskoj praksi
obino se koristi samo ibid. Ibid. se u citatnicama pie bez kosog pisma, a s dvojnim

znakovima taka ostaje, jer je dio skraenice. Ibid. se ne koristi u citatnicama s vie izvora niti
na udaljenim stranicama. Umjesto latinske skraenice ibid. u domaim citatnim stilovima
esto se koristi rije isto, koja se u citatnicama pie bez kosog pisma i bez dvojnih znakova,
jer nije skraenica
Prednosti fusnota
Fusnote su najstariji i najsloeniji oblik citatnica, sa sljedeim prednostima:
preglednost lako se informirati o literaturi bez traenja podataka u bibliografiji
ekonominost upotrebom skraenica kod ponovljenih izvora pridonosi se utedi
prostora bez gubitka informacija
informativnost idealan su prostor za donoenje dodatnih informacija koje bi mogle
opteretiti tijelo teksta, a potrebne su kao iri kontekst razumijevanja i argumentacije
otkrivanje nove grae, upozoravanje na novu grau na koju vrijedi skrenuti panju
praktinost danas se jednostavno unose, jer postoje raunarski programi za
oblikovanje i za numeraciju

Tekstnote
Tekstnote (biljeke u tekstu, tekstovnice ili unutartekstne citatnice). U irem smislu, sve
bibliografske biljeke u zagradama kojima se u sklopu teksta upuuje na citiranu ili
konsultiranu literaturu. Piu se neposredno iza dijela teksta na koji se odnose. Najee su
odlika Harvardskog citatnog stila.
Sadraj i forma tekstnota
Harvardske tekstnote sadre tri podatka: prezime autora ili autorice, godinu i broj stranice.
Mogu se pisati na razliite naine, ovisno o konvencijama:
(Orai Toli, 2011: 458)
(Orai Toli 2011: 458)
(Orai Toli 2011, 241)
Posebni sluajevi:
Ako dva autora imaju isto prezime, prije prezimena pie se inicijal imena
(S. Novak, 1968: 71)
(S. P. Novak, 1997: 1719)
Kada je rije o vie od tri autora, pie se prvo prezime i skraenica et al. ili i dr.
(Rizvanovi i dr., 1998: 28)
Ako je isti autor objavio dva ili vie naslova u istoj godini, jedinice se obiljeavaju
malim slovima abecede priljubljeno uz godinu
(Pavlii, 2010a: 43)
(Pavlii, 2010b: 143)
Kada se autor neposredno spominje u tekstu, tekstnota se pie bez autorovog imena
Kada se upuuje na vie izvora, autori se redaju abecedno, hronoloki ili po vanosti te
se odvajaju interpunkcijskim znakom taka sa zarezom

Endnote
Biljeke na kraju teksta endnote, zavrnice, izvantekstne citatnice jesu biljeke koje dolaze
na kraj teksta. Isti su tip citatnica kao i fusnote, s razlikom to dolaze na kraju teksta. Mogu

dolaziti iza pojedinih poglavlja knjige ili na njenom kraju. Naslovljuju se rijeju Biljeke ili
Napomene. Pogodne su u tekstovima s puno grae i dodatnih informacija.
Bibliografske jedinice u klasinim izvorima
Sadre sve podatke potrebne za identifikaciju izvora. Minimalni podaci u bibliografskoj
jedinici odgovaraju na sljedea pitanja:
Ko je napisao, uredio ili preveo tekst?
ta je napisao, pod kojim naslovom?
Gdje je to objavio?
Ko je to objavio?
Kada se to dogodilo?
Citiranje elektronskih izvora
Dvije osnovne vrste elektronskih izvora:
mreni izvori (online dostupni elektronski izvori)
mreni tekstovi u uem smislu virtuelni oblici klasinih vrsta tampanog
teksta (uz standardne podatke dodaje im se URL, DOI i datum pristupa)
mreni izvori u irem smislu online projekti, blogovi, baze podataka,
institucionalne i line mrene stranice, elektronske pote i sl. (ovi izvori
nemaju uobiajene podatke o publikaciji, pa se uz URL i datum pristupa
briljivo moraju opskrbiti sa to vie podataka)
lokalno ili mjesno dostupni elektronski izvori (DVD, CD-ROM i sl.)
6. DIGITALNE BIBLIOTEKE- UVOD
Bogatstvo ljudske komunikacije kroz stoljea
Potreba za prenoenjem iskustava umjesto smanjivanja poveanje tokom stoljea uz
razvoj tehnikih pomagala za:

biljeenje,
pohranu i
irenje zabiljeenog znanja

Mogunost zapisivanja misli i injenica = ljudska misao moe nadmaiti prostor i vrijeme

Nadmaujui prostor i vrijeme, pismena komunikacija utjelovila je duh kako ljudske

vrste, tako i pojedinca (Crawford i Gorman, 1995.)

Cilj: globalna dostupnost znanja

Promjena shvatanja pojma knjige

Promjena shvatanja pojma biblioteke

 ZADACI DIGITALNIH BIBLIOTEKA

U osnovnim zadacima ne razlikuju se od tradicionalnih biblioteka:
prikupljaju informacije
organiziraju informacije
pronalaze informacije
dostavljaju informacije korisnicima
uvaju informacije za budunost

SVRHA BIBLIOTEKE
Glavna svrha biblioteke: pruanje usluge omoguavanja pristupa informacijama
Tradicionalne biblioteke:
fizika, stvarna mjesta u kojima je pohranjena raznovrsna graa (knjige i dr.)
koje korisnici mogu koristiti svojim dolaskom (u biblioteku)
Digitalne biblioteke:
Pruanje usluge pristupa grai bez obzira nalazi li se ta graa u biblioteci kao
fizikom, stvarnom mjestu ili je dostupna putem Interneta
Biblioteke danas (openito):
Pristupne take izvorima znanja, tj. integrirano i organizirano sredstvo elektronskog pristupa
disperziranim informacijskim izvorima

Pristupi razvoju biblioteke djelatnosti

Savremena biblioteka djelatnost razvila se uz 3 pristupa (Buckland):
1. Biblioteka graa postoji da bi se koristila
2. Odabir knjiga mora biti sistematski i svrhovit
3. Uvoenje tehnikih inovacija poput odgovarajueg smjetaja na police,
usavrenih katalonih pravila () i drugi stalni napori vode ka standardizaciji i
saradnji
Vrste biblioteka i tehnologija
3 vrste biblioteka zasnovanih na tehnologiji koju upotrebljavaju (Buckland):

1. Papirna biblioteka
2. Automatizirana biblioteka
3. Elektronska biblioteka
Tehnoloke osnove za biblioteko poslovanje i grau (Buckland, 2000.)
Biblioteko poslovanje

Papirna
Automatizirana biblioteka

knjinica Papir

Elektronska biblioteka

Biblioteka graa

Papir

Raunar

Papir

Raunar

Elektronska graa

Vrste biblioteka i tehnologija:

PAPIRNA BIBLIOTEKA

Papirna biblioteka: biblioteka u kojoj se zbirke biblioteke grae temelje na papiru

kao mediju, kao i biblioteke slube

Savremene biblioteke svoje usluge temelje na tehnologiji papira

Jedan od najpraktinijih medija

Papir pogodan za oblikovanje razliitih usluga biblioteka

Nedostaci papira:
1. Papir lokalizirani medij. Da bi ga korisnik mogao uspjeno koristiti mora biti na
istom mjestu kao i izvor informacija koji eli upotrijebiti
2. Papirni dokument openito moe koristiti samo jedna osoba u isto vrijeme
3. Kopije papirnih dokumenata mogue je napraviti na nekoliko naina (npr. ponovnim
tampanjem)

 za kopiju nekog dokumenta vrijede ista ogranienja kao i za original

tj. ponovo se radi o vrlo lokaliziranom mediju koji moe koristiti samo
jedan korisnik u odreenom trenutku
4. Papir je kao medij relativno nefleksibilan. Mogue je na njemu zapisivati biljeke,
umetati jedan dokument do drugoga ali ga je nemogue ponovo oblikovati, spajati s
drugim dokumentom itd.
5. Papirne zbirke postaju glomazne i stvaraju problem pohrane

Prednosti papira:
1. Papir je medij sa slobodnim pristupom
2. Ima visoku rezoluciju
3. Prenosiv je
4. Gotovo ga se moe smatrati interaktivnim zbog mogunosti odreivanja
koraka prilikom itanja uz mogunost kretanja naprijed-natrag
5. Jo uvijek najbolji medij za prikaz najvrednijih misli

AUTOMATIZIRANA BIBLIOTEKA
Definicija: Automatizirana biblioteka oznaava biblioteku u kojoj se zbirke
biblioteke grae temelje na papiru kao mediju, ali u kojoj se biblioteke slube
odvijaju uz pomo raunara
Automatizacija biblioteka povezana s uvoenjem raunara u rad biblioteke
(computerization) osamdesete godine 20. st. koritenje raunara dolo do izraaja
S historijske strane gledano, automatizacija biblioteke dogodila se puno ranije
(polovicom 20. stoljea)
Kljuni razlog koritenja mehanikih ureaja (prije uvoenja raunara): mogunost
snimanja odnosno pohrane i ponovne upotrebe (eng. re-use) podataka u poslovanju
biblioteke
Razlozi automatizacije biblioteka:
1.

poslovi u automatiziranoj biblioteci zahtijevaju precizno auriranje zapisa u

datotekama kljunim za biblioteko poslovanje

2. poslovi koji su naporni, ponavljaju se, mehaniki su i zahtijevaju podrku

raunara
3. automatizacija utjee na smanjivanje trokova poslovanja i poveava
tanost = redukcija trokova u poslovima koje obavljaju ljudi = poveana
uinkovitost
4. automatizacija omoguava decentralizirani pristup zapisima

ELEKTRONSKA BIBLIOTEKA
Elektronska biblioteka: biblioteka u kojoj su dokumenti pohranjeni u elektronskom
obliku koje je mogue koristiti u elektronskom obliku
Karakteristike elektronskih dokumenata:
elektronski dokumenti nisu mjesno usmjereni mogue ih je koristiti
odasvud
istim zapisima moe se odjednom koristiti vie ljudi
elektronski dokumenti lako se umnoavaju
elektronski dokumenti su fleksibilni mogue ih je revidirati, mijenjati,
premjetati
elektronske zbirke manjeg su opsega od papirnih laka pohrana
Prednosti elektronskih biblioteka:
Standardizirani podaci
Udaljeni pristup datotekama
Povezivanje i kombiniranje zapisa
Pristup razliitim datotekama s istog raunara
Poveano zajedniko koritenje zajednikih datoteka
Nestajanje viestrukih zapisa

7. DIGITALNE BIBLIOTEKE- RAZVOJ

UVOD: Digitalne biblioteke: oblik biblioteka koji postoji tek neto vie od dva
desetljea
Ideje o organizaciji znanja znatno starije povezane i s razvojem raunara

Razliiti utjecaji i pogledi na nastanak i razvoj digitalnih biblioteka razliite

zajednice:
inenjeri
naunici
strunjaci iz prakse
korisnici

Ideje koje su prethodile pojavi digitalnih biblioteka

1. Vannevar Bush 1945. napisao lanak As we may think
Uoio problem preoptereenosti pojedinca informacijama
Predloio nekoliko tehnolokih rjeenja za rjeavanje tog problema meu
njima je i zamiljeni stroj Memex u njemu bi bile pohranjene knjige te razni
zapisi
Brzi prikaz sadraja (knjiga) na zahtjev
2. Douglas Engelbart ezdesetih godina 20. st. prva implementacija onoga to e
kasnije biti nazvano hipertekst
Izumio mi, prvo grafiko korisniko suelje i prvi hipertekstualni sistem NLS
(oNLine System)
prvi primijenio hipertekst
prva demonstracija sistema 1968
3. Ted Nelson izmislio 1965. naziv hipertekst
naglasio mogunost povezivanja znanja uz pomo hiperteksta
4. Tim Berners-Lee 1989. predloio globalni projekt temeljen na hipertekstu koji e
omoguiti ljudima da rade zajedno i udrue znanja u mreu hipertekstualnih
dokumenata nazvao ju je World Wide Web (1. i 2. generacija Weba Web 1.0 / Web
2.0)
Njihove ideje pomogle u pronalaenju rjeenja organizacije i koritenja velikih
koliina digitalnih informacija u institucijama prethodnicama digitalnih biblioteka

Prvi projekti
Projekt Gutenberg od 1971.

Prikupljanje knjiga i drugih oblika radova u tekstualnom formatu

Rad volontera na pripremi tekstova
Jednostavna i uinkovita organizacija sadraja:
pregledavanje (tema, autor, jezici)
pretraivanje
Prvi eksperimenti s digitalnim bibliotekama digitalizacija asopisa kraj
osamdesetih godina 20. st.
The Mercury Electronic Library Project (19891992.) univerzitet Carnegie
Mellon digitalna biblioteka lanaka iz asopisa o raunarskoj znanosti
Uslijedili drugi slini projekti
Poetak devedesetih godina 20. st.: radionice i sastanci o budunosti pretraivanja,
analize i razumijevanja teksta
Prvi naziv: elektronska biblioteka!
Osnovna karakteristika najranije faze razvoja digitalnih biblioteka:
interdisciplinarnost znanstvenici podruja:
Raunarske znanosti fokus na tehnologijama i mreama
Biblioteke i informacijske znanosti fokus na sadraju i organizaciji
digitalnih biblioteka, korisnicima i izdavatvu
Sociologije drutveni kontekst
Ekonomije ekonomski modeli rada digitalnih biblioteka
Prvi projekti Digital library initiative I. SAD

19941998.
http://www.dli2.nsf.gov/dlione/
Zajedniki projekt i finansiranje:
National Science Foundation (NSF)
Advanced Research Project Agency (ARPA)
National Aeronautic & Space Agency (NASA)
6 izabranih projekata od 80 prijedloga

etverogodinji projekti oko $1 mil. / godinje za svaki projekt (ukupno cca $24
mil.)
Projekt (u cjelini) nije definirao to to znai digitalna biblioteka!

Prednosti i nedostaci 1. Faze

Prednosti:
u ovoj fazi digitalne biblioteke bave se bazinim i vrlo sloenim problemima
infrastrukture rezultati mogu biti od opeg dobra
znaajan broj skupova na nacionalnoj i globalnoj razini kako bi se precizirala
podruja istraivanja

Nedostaci:
gotovo u cijelosti posveeni infrastrukturi ne bave se korisnicima,
koritenjem, vrednovanjem usluga
ne ukljuuju biblioteke, izdavae, nema integracije
uglavnom podruje raunarskih znanosti bez drugih disciplina u budunosti
e to biti promijenjeno u korist drugih disciplina

Prvi projektiDigital library initiative II. SAD

19992003.
Ukupno preko 50 miliona USD
irok raspon tema sve to moe biti zanimljivo, a povezano je s digitalnim
bibliotekama
Podruja interesa:
probni projekti
razvoj aplikacija za DL
orijentacija ka korisniku i sadraju
preko 200 prijedloga

Prvi projekti eLib UK ELECTRONIC LIBRARIES PROGRAM

Velika Britanija
Pokreta i nadzor: The Joint Information Systems Committee (JISC) finansiraju se
projekti upotrebe novih tehnologija u visokom kolstvu
eLib faze I (1994) i II (1995 ) kotale 15 miliona funti tokom tri godine + 24 miliona
funti za usluge obrade podataka + otprilike 50 miliona funti na umreavanje
eLIB Program
Aktivnosti:
Elektronsko izdavatvo
elektronski asopisi,
digitalizacija...

siva

literatura,

osiguravanje

kvalitete,

Poduavanje i uenje
izdavatvo na zahtjev, elektronske rezerve
Pristup izvorima informacija
pristup mrenim izvorima informacija, dostava dokumenata
Posebne pomone studije
Kursevi za osposobljavanje

Zakljuak (I)

Poetak devedestih godina 20. st.

pojava prvih projekata razvoja digitalnih biblioteka posve novog koncepta u razvoju
biblioteka
nejasnoe to uope znai pojam digitalne biblioteke
interdisciplinarni pristup razmiljanjima i radovima na temu digitalnih biblioteka
utjecaji bibliotekara ali i znanstvenika iz podruja raunarskih znanosti (uz
sudjelovanje znanstvenika drugih podruja)
Finansiranje prvih projekata oblikovanja digitalnih biblioteka usmjereno prema
infrastrukturi
Porast objavljenih radova na temu digitalnih biblioteka stvaranje temeljne literature

Prvi projekti privukli znanstvenike i strunjake iz raznih podruja:

pretraivanje informacija
raunarskih mrea

 katalogizacije i klasifikacije
automatizacije biblioteka (zapoeta nekoliko desetljea ranije)
arhivistike te
izdavae
irenje raunarskih mrea, baza podataka i svijesti u javnosti o njihovoj vanosti nekritiki i
nerealni (pretjerano optimistini) pogledi na mogunosti i razvoj digitalnih biblioteka u prvoj
polovini devedesetih godina 20. st.
Druga polovina devedesetih godina 20. st. zreliji pristup razvoju digitalnih
biblioteka:
sloeni informacijski sistemi
nepoznavanje potreba korisnika poetak upoznavanja rada korisnika uz
pomo analize log-ova
razvoj World Wide Web-a: nove softverske aplikacije u digitalnim
bibliotekama
21. stoljee: sve brojniji nacionalni projekti izgradnje digitalnih biblioteka
Napori prema uspostavi globalne (svjetske) digitalne biblioteke

8. DIGITALNE BIBLIOTEKE DEFINICIJA

Digitalne biblioteke dio globalne informacijske infrastrukture
Informacijska infrastruktura: sistem u kojem komunikacijske mree podupiru
vierazinske usluge za ljudsku komunikaciju i pristup informacijama
Manifestacija strukture i dizajna informacijske infrastrukture: suelja i objekti tj.
sadraji (zvuk, video,datoteke, e-mail) kojima se pristupa putem suelja

Odnos informacijske tehnologije i digitalnih biblioteka

3 pogleda na odnos informacijske tehnologije (IT) i digitalnih biblioteka
(Borgman):
1. Revolucijski pogled na IT
2. Evolucijski pogled na IT

3. Koevolucijski pogled na IT
Revolucijski pogled na IT:
1. Digitalne biblioteke baze su podataka povezane raunarskim mreama
2. Digitalne biblioteke mogu ponuditi niz usluga koje e zamijeniti biblioteke
Evolucijski pogled na IT:
1. Digitalne biblioteke su ustanove koje e nastaviti osiguravati sadraj i usluge u
mnogim oblicima kao i prethodne ustanove
2. Na kraju e zamijeniti (postojee) biblioteke
Koevolucijski pogled na IT:
1. digitalne biblioteke su nastavak, poboljanje i integracija sistema za
pronalaenje informacija i mnogobrojnih informacijskih ustanova (ukljuujui
biblioteke)
2. Ne obuhvata samo pretraivanje nego i stvaranje i koritenje informacija

Vrste definicija digitalne biblioteke

Dvije vrste definicija (Borgman):
1. Definicije usmjerene na istraivanja

ukazuju na probleme istraivanja i odnose meu njima

nastoje privui istraivae s ciljem postizanja kritine mase istraivaa

koji bi se bavili odreenim skupom problema

usmjeravanje panje na probleme koje je potrebno istraiti

2. Definicije usmjerene prema praksi

fokus na postojeim i predvienim praktinim izazovima

promjene na univerzitetima i utjecaj na biblioteke uloga biblioteka u

univerzitetskoj zajednici

Evolucija biblioteka kao ustanova

Problem definiranja digitalnih biblioteka

Razliiti pogledi: ako je biblioteka biblioteka, onda nije digitalna; ako je biblioteka
digitalna, onda to nije biblioteka (Greenberg)

Pojmovi koji se koriste za opis koncepta digitalne biblioteke:

virtuelna biblioteka
biblioteka bez zidova
elektronska biblioteka
cyber biblioteka
cybrary
ebrary
Definicije digitalnih biblioteka

Godine 1992: Nacionalna elektronska biblioteka je:

sluba
struktura
skup informacijskih izvora
skup alata i mogunosti za pronalaenje i koritenje postojeih informacijskih
izvora (Borgman)

Ukljuuje: slube, usluge, arhitekturu, sadraj, tehnologije, korisnike

Godine 1995: Digitalna biblioteka je sistem koji zajednici korisnika osigurava

sistematski pristup velikom i organiziranom spremitu informacija i znanja (Lynch i
Garcia-Molina). Ukljuuje: sadraj, zbirke, zajednice

Godine 1996: Digitalne biblioteke su skupovi elektronskih izvora i s njima povezanih

mogunosti za stvaranje, traenje i koritenje informacija. (Borgman et. al.)

Ukljuuje: sadraj, informacijske sisteme

Godine 1997: Digitalne biblioteke su organizirane zbirke digitalnih informacija. One

kombiniraju strukturiranje i prikupljanje informacija, to su biblioteke i arhivi oduvijek
inili, ukljuujui i digitalni prikaz koji su uinili moguim kompjuteri. (Lesk)

Ukljuuje: sadraj, zbirke, postupke

Godine 1998: Digitalne biblioteke su organizacije koje pruaju izvore (resurse),

ukljuujui i specijalizirano osoblje, u svrhu selekcije strukturiranja, pruanja
intelektualnog pristupa, interpretiranja, distribucije, ouvanja integriteta i osiguranja
trajnosti tokom vremena zbirki digitalnih radova koji su pripremljeni i s ekonomskog
gledita dostupni za koritenje od strane odreene zajednice ili grupe zajednica.

(DLF, http://www.diglib.org/about/dldefinition.htm)

Digitalna biblioteka kao institucija!

Godine 2000: Organizirana (engl. managed) zbirka informacija s pridruenim

uslugama u kojoj su informacije pohranjene u digitalnim formatima i koje su dostupne
putem raunarske mree (Arms, 2000.)

Godine 2001: Digitalna biblioteka je zbirka digitalnih objekata, ukljuujui tekst,

video i audio zajedno s metodama za pristup i pretraivanje, a takoer i za selekciju,
organiziranje i odravanje zbirke.

(Witten, Bainbridge & Boddie, 2001.)

Digitalna biblioteka kao zbirka!

Pristupi shvatanju digitalnih biblioteka

Digitalne biblioteke kao baze podataka:

Baze podataka bogate sadrajem (cjeloviti tekst, slike, multimedija)

Digitalne biblioteke u odnosu na korisnike:

Prikupljanje podataka u korist korisnika
Upotreba pomagala i oslanjanje korisnika na tehnologiju upravljanja sadrajem
Istraivanje korisnika, upotrebljivosti, dizajna suelja, drutvenog konteksta

Digitalne biblioteke kao ustanove:

nastavci biblioteka, muzeja, arhiva i kola, procesa obrazovanja i razonode

Digitalne biblioteke postoje u distribuiranim okruenjima:

tehnika pitanja za postavljanje digitalnih biblioteka na raunarske mree
interoperabilnost, prenosivost podataka, razmjena
udruivanje biblioteka te arhitekture otvorenih mrea

podataka,

prilagodljivost i

Digitalna biblioteka kao ustanova koja osigurava informacijske izvore u

digitalnim oblicima:
odnos pojmova ustanove i organizacije > organizacija znanja = uvoenje reda u
zbirku pomou katalogizacije, klasifikacije, indeksiranja i drugih metoda i tehnika

 Hibridna biblioteka
Velika Britanija prvo pojavljivanje naziva
Oblik biblioteka koje se nalaze negdje na pola puta izmeu visokoautomatiziranih
biblioteka i idealnog modela digitalnih biblioteka
Naziv sugerira tranzicijsku fazu biblioteka koje nisu u potpunosti ni papirne niti
digitalne
Definicija: biblioteka u kojoj zajedniki postoje digitalne i tampane informacije i koje
su predstavljene u obliku integriranog informacijskog servisa dostupnog lokalno i s
udaljene lokacije (HyLife 2002.)

Sadraj hibridne biblioteke: sadri digitalne dokumente i uputnice na nedigitalne

dokumente (uputnice = metapodaci)

Uputnice / metapodaci: pomau identificiranju i lociranju dokumenata u bibliotekama

Poslovanje: prema pravilima preuzetim od automatizirane biblioteke i doraenim kako

bi se mogla primijeniti i na elektronsku grau (u poetku CD-ROM, danas Internet)
Papirni dokumenti nee nestati = automatizirana i elektronska biblioteka postojat e
zajedno (Buckland, 2000)
Odnos hibridne biblioteke i postojeih biblioteka:
novi mediji nastavit e nadopunjavati stare, ali ih nee zamijeniti
Primjer: veliki univerziteti koji su desetljeima gradili svoje fondove (temeljene na
knjigama i asopisima)

Globalna digitalna biblioteka

Globalna digitalna biblioteka: sve digitalne biblioteke spojene i dostupne u globalnoj
informacijskoj infrastrukturi
Obuhvata razne tehnologije, razne oblike i razne objekte i sadraje, vlasnike i
upravitelje
Svaka digitalna biblioteka samostalno bi odreivala prava pristupa sadrajima koje
nudi
Jezike razlike: elektronska biblioteka
Naglasak na upotrebi elektronskih ureaja za itanje nekog zapisa, a ne na zbirkama

Naziv elektronski (elektronska biblioteka) u prvom redu podrazumijeva prirodu

tehnologije koja barata informacijama
Jezike razlike: digitalna biblioteka
Konotacija zapisa podataka u binarnom obliku
Digitalne zbirke: podaci u njima pohranjeni su u strojno itljivom obliku koji ima oblik
zapisa nula i jedinica
arite definicije je na obliku zapisa odnosno mediju na kojem je pohranjen sadraj
zbirke
Jezike razlike: virtuelna biblioteka
Oznaava pojam prividnog, neeg to je po svim karakteristikama jednako odreenom
obliku iz stvarnosti ali joj ipak ne pripada
Tumaenje 1: odnosi se na nove biblioteke slube potpomognute elektronskim
ureajima (raunarima itd.), ime su klasine biblioteke slube i dalje prisutne, ali u
jednom novom obliku koji moe stvoriti privid postojanja novog oblika biblioteke uz
pomo raunara
Tumaenje 2: unificirano suelje kojim korisnik pristupa raznorodnim izvorima
informacija esto dislociranim, a za koje zapravo ne zna da su dislocirani na ekranu
se rezultati rada pojavljuju uvijek na jednak nain doivljaj pristupa jednom velikom
izvoru znanja
Tumaenje 3: biblioteke dostupne putem Interneta kojima se nuno ne mora pristupati
kroz jedinstveno oblikovano suelje ali se do njih dolazi kroz imenike i pretraivae
privid jedne velike biblioteke

9. BIBLIOTEKA KAO PODRKA AKADEMSKOM RADU

Rjenika znaenja pojma biblioteka

Sreena zbirka knjiga, rukopisa i sl.

Ustanova u kojoj se prikuplja, obrauje, uva i daje na koritenje biblioteka
graa

Niz izdanja odreene vrste (Kulturno naslijee Bosne i Hercegovine

Dilema: biblioteke i/ili arhivi

 U poetku: konvergencija ustanova batine

Kasnije: postepena divergencija
Danas: ponovna konvergencija
Prvi smjetaji grae prema oblastima znanja
(astronomija, matematika, knjievnost, trgovina, administracija)
Biblioteki katalog
Pristupna taka access point
Sprega izmeu fonda i korisnika
Vrste bibliotekih kataloga s obzirom na pojavnost
Lisni katalog ili katalog u obliku knjige
Kartini katalog
Elektronski katalog
WebPAC
Vrste bibliotekih kataloga s obzirom na nain razvrstavanja grae
Autorsko-abecedni
Struni ili sistematski
Predmetni
Svojstva bibliotekih kataloga
Struni i predmetni katalog stvarni katalozi
Autorsko-abecedni katalog formalni katalozi
WebPAC hibridni katalog (pretraivanje po autoru, naslovu, UDK, kljunim rijeima
Zvanja u biblioteci
Bibliotekar
Vii bibliotekar
Biblioteki savjetnik
Knjiniar

 Manipulant
Pomono osoblje
Upravitelj
Informatiar
Bibliotekar-sistemac

Opseg poslova u biblioteci

Nabava grae
Obrada grae (formalna, stvarna, fizika)
Smjetaj grae
Izdavanje grae
Informacijska sluba
Upravljanje ustanovom
Web administracija
Vrste biblioteka: po funkcijama i korisnikoj skupini
Nacionalne, nacionalne i/ili univerzitetske
Javne (narodne)
Univerzitetske, visokokolske, fakultetske
kolske
Djeije
Specijalne

Nacionalne biblioteke
Funkcije: istraivaka, obrazovna funkcija...
Obavezni primjerak (tradicionalni i digitalni)
CIP katalogizacija u publikaciji

 Meunarodni standardni knjini broj (ISBN), meunarodni standardni serijski broj

(ISSN)
Nacionalna bibliografija (Bosniaca)
Permanentno obrazovanje bibliotekog kadra cjeloivotno uenje
Heterogenost korisnike zajednice

Javne (narodne) biblioteke

Funkcije: istraivanja, obrazovanja, informiranja, razonode...
Odnos prema kolskoj i visokokolskoj biblioteci
Zaviajna zbirka
Heterogenost korisnike zajednice
Univerzitetske, visokokolske, fakultetske biblioteke
Funkcije: istraivaka, obrazovna...
Graa: udbenici, monografije, asopisi, referentna graa, e-knjige, e-asopisi, baze
podataka
Korisnike skupine:
studenti
nastavnici i saradnici
vanjski lanovi (?)
kolske biblioteke
Funkcije: obrazovna, odgojna
Graa: odnos broja uenika / broja jedinica grae
Korisnike skupine:
Uenici
nastavno osoblje

Djeije biblioteke

 Katalog djeije biblioteke: princip ilustrativnosti

Graa: knjina i neknjina (igrake i sl.)
Pojavnost
dio javnih (narodnih) biblioteka
samostalne ustanove
u okviru nekih ustanova (obdanita i sl.)

Specijalne biblioteke
U okviru: istraivakih ustanova, dravnih ustanova, obrazovnih ustanova,
zdravstvenih ustanova, poduzea, firmi, instituta...
Vanost aktuelnosti informacije
Dominacija serijske grae
Selektivna diseminacija informacija (SDI)

Biblioteka graa
Knjige, asopisi, audio graa, video graa, grafiki materijali, mikrofilmovi,
elektronska graa (mjesno dostupna, daljinski dostupna)...
Podjele na:
knjinu i neknjinu grau
konvencionalnu i nekonvencionalnu grau
Postupci upravljanja bibliotekim fondom
Selekcija (odabir) grae
Nabava grae
Prijem grae
Fiziki pregled grae
Inventarizacija grae
Obrada i signiranje grae

 Smjetaj grae
Izdavanje grae
uvanje i zatita grae
Proiavanje, revizija, otpis grae
Mogunosti nabave biblioteke grae
Izdava
Dobavlja
Knjiara
Antikvarnica
Poklon (legat, otkup, dar)
Obavezni primjerak
Vlastita izdanja
uvanje i zatita biblioteke grae
Svjetlost
Temperatura
Vlaga
tetoine biolokog porijekla (hrana, pie)
Kiselost papira
Prirodne nepogode
Vjetake nepogode: rat...
Migracija medija
Fizika oteenja: fiziko trenje, nepravilan poloaj grae, utjecaj magnetnih polja
Procjene stanja fonda
Provjere fonda s obzirom na fiziko stanje jedinica grae
Provjere koliko se puta udovoljilo korisnikom zahtjevu
Uporeivanje s izdavakim katalozima i s katalozima biblioteka sline orijentacije

 Provjere s obzirom na:

kvantitet
kvalitet
Procjene korisnikih potreba
Preko tzv. kljunih izvjestitelja: predstavnici korisnikih skupina (studenti, uenici,
nastavnici, istraivai...) mogui nedostatak subjektivnost
Preko statistikih pokazatelja: demografija, etnike skupine, zaposlenost, hobiji,
starosna struktura...
Direktno preko korisnika: razgovor u biblioteci, telefonski poziv, anketni upitnik, Web
upitnik
Otpis biblioteke grae
Kriteriji otpisa: fiziko stanje jedinica grae, aktuelnost grae, stepen koritenja grae
Postupci provjere grae za otpis:
manuelna provjera: metoda sluanog uzorka (broj posudbi, posljednje
koritenje)
automatizirana provjera (broj posudbi...)
provjere od strane bibliotekara i strunjaka za pojedine oblasti
Vrste biblioteka u historijskom razvoju
Tradicionalna, hibridna, digitalna
Prema M. Bucklandu:papirna, automatizirana, digitalna