KRIVINO PROCESNO PRAVO

ALIBI KAO DOKAZNO SREDSTVO

U KRIVINOM POSTUPKU

Doc.Dr.sc. Osman Jaarevi

Demonstrator; Midhat Musli

KRIVINO PROCESNO PRAVO I KRIVINI POSTUPAK

Sistem pravnih propisa kojim se ureuje (normira) forma radnji u krivinom postupku,
odnonso oblik krivinoprocesnih odnosa u kojima se te radnje odvijaju naziva se
krivino procesno pravo.
Sa aspekta krivinoprocesnih radnji, krivini postupak je skup normiranih radnji
odreenih dravnih organa i nekih lica, koje se izvode u konkretnom sluaju
vjerovatnosti da je uinjeno krivino djelo, sa svrhom da se utvrdi da li je djelo
uinjeno pa ako jeste da se prema uiniocu primijene krivine sankcije prema
propisima materijalnog krivinog prava.
Sa aspekta krivinopravnih odnosa, krivini postupak je sistem pravno normiranih
drutvenih odnosa (krivinoprocesnih odnosa) izmeu odreenih dravnih organa i
pojedinih pripadnika drutva. Ti odnosi nastaju, razvijaju se i prestaju usljed pravno
normirane djelatnosti tih organa i drugih lica radi utvrivanja postojanja krivinih
djela i primjene krivinih sankcija na uinioce.

Naelo materijalne istine znai da se u svakom konkretnom sluaju ima istraivati i

utvrditi potupna i stvarna istina, tj. da se injenino stanje na kome se zasniva odluka u
krivinom postupku potpuno rasvijetli i raisti i da odgovara subjektivnoj stvarnosti.
Naelo materijalne istine do izraaja dolazi i u pravilu da su organi krivinog postupka u
svakom sluaju duni provjeriti i priznanje okrivljenog. Organ koji vodi postupak je i
pored priznanja okrivljenog zakonom obavezan da prikuplja i druge dokaze.
Zasnivanje osuujue presude samo na priznanju optuenog predstavljalo bi
formalizam koji bi ugroavao saznanje materijalne istine. Naime, u praksi se mogu
desiti sluajevi da optueni prizna izvrenje djela da prikrije neko drugo, tee djelo, da
prikrije pravog krivca i sl.
Dokazivanje je postupak koji podrazumijeva podnoenje i ocjenu dokaza. Dokaz je svaki
osnov koji govori o istinitosti neke vane injenice u postupku.
Pod teretom dokazivanja podrazumijeva se dunost procesnog subjekta da podnosi dokaze
kojima se utvruju relevantne injenice. Iz prezumpcije nevinosti proizilazi da je
osnovni teret dokazivanja na tuiocu. Meutim, pruanje dokaza od strane okrivljenog
je sastavni dio njegovog prava na odbranu.

UENJA O ALIBIJU
Alibi, kao dokazno sredstvo kao tema ovog rada je obraen s namjerom da pomogne
studentima pravnih, kriminalistikih, sigurnosnih i drugih visokoobrazovnih ustanova,
kao i u praksi policijskih i pravosudnih organa (slubenicima tuilatava i sudova), gdje
se alibi izuava ili koristi kao indicijalno dokazno sredstvo u dokazivanju istine.
Alibi, kao pravno relevantno dokazno sredstvo u okviru nauke o dokazivanju injenica, ima
vaan dokazni znaaj i funkciju u primjeni prava i dokaznih sredstava kod utvrivanja;
stvarnog injeninog stanja,
istine o vremenu i mjestu za odreeno lice, kada se dogaalo odreeno krivino djelo.
Bez pravilnog i potpuno utvrenog njeninog stanja, pa samim time i utvrenog alibija,
nema ni pravilne primjene materijalnog i procesnog krivinog prava ni zakonito donesene
sudske odluke.

Nije dovoljno samo poznavati zakonske norme za kvalitetno preduzimanje dokaznih radnji u
krivinom postupku, ve je bitno poznavati I kriminalistika pravila - institute o
operetivnim nanima postupanja - alibi, presumpciju nevinosti, pretrane radnje,
istraivanja i istrane radnje u konkretnim sluajevima tokom voenja krivinog
postupka.
Bez znanja iz kriminalistike, zakonski potpomognutom sudskom praksom u svakodnevnom
radu nije mogue prikupljati, utvrivati i vrednovati materijalne i nematerijalne dokaze,
izjave svjedoka, iskaze okrivljenog bez kori tenja adekvatnih procesnih sredstava, pa
samim time i alibija. Za pravilno postupanje sa materijalnim i nematerijalnim dokazima
(materijalnim tragovima i iskazima lica) neophodno je poznavanje metoda fiksiranja,
vjetaenja i dokaznog vrednovanja relevantnih injenica u krivinom postupku radi
dokazivanja istinitog ili odbrambeno-lanog alibija.
Institut - pravilo alibi,, kao indicijalno dokazno sredstvo, u okviru kriminalistike i
krivinog procesnog prava, omoguava dokazivanje pojedinih radnji koje predoavaju
osumnjieni,optueni/okrivljeni ili svjedoci, kada se lanim alibijem organ na kojem je
teret dokazivanja (tuilac) eli dovesti kako u stvarnu tako i pravnu zabludu.
Istraitelji (policijski inspektor, tuilac, sudija za prethodni postupak,i drugi subjekti u
krivinom postupku ne mogu utvrditi krivinopravnu i kriminalistiku diferencijalnu
dijagnozu krivinog djela bez poznavanja kriminalistike (taktike, tehnike, metodike i
operative) i normi krivinog materijalnog i procesnog prava, tj;
- odrediti predmet vjetaenja,
- postaviti relevantna pitanja vjetaku i kritiki procjenjivati primjenjene metode vjetaenja
te kroz dobijene odgovore utvrditi dokaznu vrijednost pojedinih injenica ili rezultata
vjetaenja, kako bi provjerili injenice koje predoava osumnjieni, optueni/okrivljeni
ili svjedok u toku dokazivanja alibija (istinitog ili odbrambeno-la nog).

- ZATO KRIMINALISTIKA
Pa to je nauka, NAMA POTREBNA ona se bavi prouavanjem,
usavravanjem i primjenom onih naunih metoda kao i sredstava koja su
najpogodnija za otkrivanje, krivinih djela, pronalaenje poinilaca krivinih
djela, obezbjeivanje dokaza, fiksiranje dokaza, a to e za rezultat u
profesionalno provedenoj istrazi omoguiti da u postupku koji se vodi krivinom postupku ostvari PRINCIP PRESUMPCIJE NEVINOSTI svako
se smatra nevinim dok se nedokae njegova krivnja, to znai da niko nevin
nebude osuen a da krivcu se izrekne zasluena sankcija propisana Zakonom
tj, da se uiniocu krivinog djela izrekne krivinopravna sankcija pod
uslovima propisanim u Krivinom Zakonu Bosne i Hercegovine, odnosno,
da se utvrdi istina, tj. da sud da odgovor na pitanja:
- da li je zaista izvreno krivino djelo,
- ko je izvrilac krivinog djela,
da li je kriv ili nije za djelo koje mu se stavlja na teret i
da li se u smislu materijalnog krivinog prava prema njemu
mogu primijeniti krivinopravne sankcije.

KRIMINALISTIKA TAKTIKA - bavi se kriminalistikim metodama i sredstvima

spreavanja i suzbijanja kriminaliteta, kao i sa taktikim pravilima i postupkom
pripreme, planiranja i realizacije kriminalistikih mjera i radnji u pretkrivinom i
krivinom postupku.
KRIMINALISTIKA TEHNIKA - bavi se celokupnom problematikom kriminalistike
discipline u okviru koje se izuavaju poslovi vrenja kriminalistiko-tehnikog
uviaja, nalaenja, fiksiranja, tumaenja i operativnog korienja tragova i predmeta
za rasvjetljavanje krivinih djela i drugih dogaaja i otkrivanja identifikacije
izvrilaca krivinih dela, zatim vrenja poslova kriminalistiko-tehnike registracije i
identifikacije lica i leeva, do upoznavanja sa metodama istrane tehnike i metodama
vjetaenja dokumenata i slino.
KRIMINALISTIKA-METODIKA - ima za cilj struno osposobljavanje za praktinu
primjenu kriminalistikih metoda u cilju spreavanja, otkirvanja, razjanjavanja i
dokazivanja krivinih djela. Koritenje kriminalistikih metoda pronalaenja
materijalnih dokaza i struno, operativno koristenje u kriminalistikoj obradi
konkretniog krivilnog djela.
Djelo naeg uvaenog profesora Osmana Jaarevia Alibi kao dokazno sredstvo
istrauje nedovoljno istraeni institut alibija u krivinom postupku u novoj korelaciji
odnosa policije i pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini, internacionalnih organa
i institucija iz okruenja, Hakog tribunala i ire, kao sredstvo odbrane u krivinom
procesnom pravu i postupku, tj. dokaz da se osumnjieno ili optueno lice u vremenu
injenja krivinog djela nalazilo na drugom mjestu i da fiziki nije moglo istovremano
biti na mjestu gdje je krivino djelo izvreno, kako bi se iniciralo prema teoriji i praksi
da kao institut dobije poziciju u krivinom postupku koja mu pripada kao dokaznom
sredstvu u korelaciji odnosa sa drugim institutima postupka.

ALIBI SA ISTORISKOG, LINGVISTIKOG /ETIMOLOKOG/ STANOVITA I

POJAVNI OBLICI U PRAKSI
NAUNOTEORIJSKA SHVATANJA I TUMAENJA ALIBIJA
Alibi je, kao to smo ve istakli, rije latinskog porijekla /excepitio alibi se u diversae ubicationis/ i
znai negdje drugdje, tj. biti na nekom drugom mjestu, van mjesta, gdje je izvreno krivino djelo i
u vrijeme kada je ono izvreno.
U kriminalistikoj, krivino-procesnoj praksi poznato nam je da se javlja utvrivanje alibija
osumnijenog, optuenog, svjedoka, da li po zahtjevu/incijativi istraivaoca ili kao ponuda dokaza
osumnjienog, optuenog/okrivljenog da je nevin i da je u kritino vrijeme, kada je izvreno
krivino djelo, koje mu se stavlja na teret, bio na nekom drugom mjestu .
Definicije alibija teoretiara i nauinaka;
prof. dr. Bauer G., tvrdi: Poinitelj mora biti za vrijeme izvrenja krivinog djela na mjestu izvrenja
tog djela. Neko ko je osumnjien za izvrenje krivinog djela e sigurno zacijelo tvrditi da je on za
vrijeme izvrenja krivinog djela bio na nekom drugom mjestu, drugdje, a ne da je boravio na
mjestu izvrenog krivinog djela, time on ima alibi i ne moe doi u obzir za izvrenje krivinog
djela, tu biti.
prof. dr. Krivokapi V. o alibiju govori sljedee: osumnjieni, optueni/okrivljeni u nastojanju da
dokae svoju nevinost nudi alibi, tvrdi da je u vrijeme izvr enja krivinog djela bio na drugom
mjestu, odnosno da po prirodi stvari nije mogao biti na mjestu izvrenja krivinog djela.

Grupa autora: dr. Ani V., Goldstein I. i mr. Joji Lj. smatraju da je alibi:
1.

Pravno sredstvo odbrane koje se poziva na to da se osumnji eni u vrijeme

inkriminisanog djela, nalazio na drugom mjestu, drugdje, (dokazati svoj
alibi, sruiti; imati/ nemati dokaze za alibi),

2. Razgovor - dobar izgovor, isprika, izlika, nai razlog za nedolazak, lat.: na

drugom mjestu drugdje
Prof. dr. Ignjatovi A. i Stanojevi P. navode: Karakteristian primjer
argumentovanog poricanja okrivljenog predstavlja alibi, tj. ako je okrivljeni
argumentovano dokazao da se u vreme izvr enja krivinog dela nalazio na
nekom drugom mjestu, a ne na mjestu izvrenja krivinog dela.

Radi odbrane u krivinom postupku, u praksi se najee dokazuje ponuen lani alibi.
Laan alibi je planski postupak za postignue nekog cilja na nekom teorijskom ili
praktinom podruju.
Za alibi se moe kazati da je dokaz o istini neega - nekoga, dokazno sredstvo o neemu na
odreenom mjestu u odreeno vrijeme (negdje/drugdje, a ne na mjestu izvrenog
krivinog djela - zloina), to treba istraiti u krivinom postupku kada se javlja, zato
mu i pripada postulat (tvrdnja pretpostavka koja je sama po sebi tako oita da je esto
ne treba dokazivati), kao to su to i druga procesna sredstva - instituti.

Imajui u vidu navedeno, manje-vie moemo se sloiti sa svim naunicima - teoretiarima

koji su se u svojim i teorijskim razmatranjima na bilo koji nain doticali alibija kao
termina tretirajui ga kao: pravac dokazivanja, indiciju odsutnosti sa lica mjesta
(nevinost) izvrenog krivinog djela, dokaz da je odreeno lice nevino, tj. dokaz
nevinosti (nije izvrilac); posebnu taktiku odbranu u pogledu dokazivanja da je alibi
suprotno od izvrenog krivinog djela; sredstvo odbrane osumnjienog, optuenogokrivljenog; prirodna i potpuno zakonita forma zatite istinski nevinog ovjeka i dr.
Posebno moemo podrati stavove teoretiara koji su svoja teorijska razmatranja protkali
kroz svoja ili druga iskustva istraivaoca krivino-procesne, kriminalistike prirode,
to pomae u njihovom radu na rasvjetljavanju i dokazivanju istine.
Meutim, to jo uvijek nije dovoljno, samim tim to alibi kao budui institut nije dovoljno
istraen, pa se time namee konstatacija da nije do sada mogao biti adekvatno tretiran
u praksi organa otkrivanja, gonjenja i suenja, i da treba da se sudionici koji smatraju
da je alibi - institut, angauju i daju svoj doprinos kako bi bio tretiran u nauci i ZKPeima nacionalnih i internacionalnih pravnih sistema u svojstvu instituta, odreujui
mu, tako, mjesto u krivinom postupku.
Za alibi se moe kazati da je dokaz o istini neega - nekoga, dokazno sredstvo o neemu na
odreenom mjestu u odreeno vrijeme (negdje/drugdje, a ne mjestu izvrenog krivinog
djela - zloina), to treba istraiti u krivinom postupku kada se javlja, zato mu i
pripada postulat (tvrdnja pretpostavka koja je sama po sebi tako oita da je esto ne
treba dokazivati), kao to su to druga procesna sredstva - instituti.

ALIBI RAZMATRAN KROZ TEORIJSKE I PRAKTINE

DRUTVENE TOKOVE
OPETETEORIJSKI PRISTUP

Kroz teorijske i praktine tokove ljudskog ivota pripovijedai su priali I pisali

prie o raznim dogaajima koji su za istoriju, nauku i praksu imale veliki i
dalekosean znaaj. Na hiljadu raznih jezika u najrazliitijim uslovima
ivota iz vijeka u vijek, od drevnih patrijahalnih prianja u kolibama, pored
vatre, pa sve do dela modernih pripovjedaa koja izlaze i u ovom trenutku iz
izdavakih kua u velikim svjetskim centrima ispreda se pria o sudbini
ovjekovoj koju bez kraja i prekida priaju ljudi ljudima.
Gore reeno napominjemo iz razloga to se takve prie prenoseile sa koljena na
koljeno, pa je tako i veina autora djela takve prie objavljivala u svojim
djelima, na taj nain se u priama pojavljivao i alibi, jo od vremena starih
Latina. Razvojom nauke o pravu neki teoretiari su alibiju davali znaajno
mjesto, dok odreen broj teoretiara nije pridavao veliki znaaj to je i
uglavnom danas sluaj.

Primjer; jedan od primjera naveden je i u knjizi koju obraujemo, a radi se o prii iz iskustva pretka
autora djela. U prii koja se deavala u prolom vijeko 50 tih godina, a odnosi se na krau
krave koja je svojim stanjem u kakvom, bila na meti kradljivaca, tanije bila je stara oko 4
godine, nikad se ije telila, teila je negdje oko 500 kg. Radnja se deava u dogovoru sudije koji je
sudio na tom kraju, opini, srezu u to vrijeme sa kradljivcem /delikventom, sudija je napisao
rjeenje za pritvor istog delkikventa, a nakon to je isti zatvoren, u kasnim satima zimske i
snijene noi, delikvent biva puten po dogovoru sa sudijom, nakon ega isti ide u talu
vlasnitvo seljaka ija je krava, ukrade kravu, odvede je kod seoskog mesara koji je bio u
dogovoru sa navedenim a koji e zavriti posao do kraja, a delkvent se nakon radnje vraa u
pritvor. Kada vlasnik krave ustanovi da je krava ukradena, naravno dolazi kod sudije da prijavi
dogaaj, a na pitanje sudije na koga sumnja, isti je odmah izrazio sumnju u delikventa koji je
pritvoren, neznajui da je isti pritvoren. Sudija odmah odgovara da je to nemogue jer je
delikvent i bio od ranije u pritvoru. Nakon toga seljaku nita nije preostalo nego da se vrati kui.

Iz naprijed navedene prie o stvarnom dogaaju moe se zakljuiti da se radilo o sprezi

vlasti i lica sklonog kriminalnim aktivnostima, u reiji sudija koji su, motivisani
vlastitim interesom, osmislili dogaaj, a za izvrioca unaprijed osigurali laanoodbrambeni alibi, a sebi funkciju lanog svjedoka, kako je narod govorio: Kadija te
tui, kadija ti sudi. Krivini postupak nije pokrenut, a ni alibi dokazivan, naalost,
vlast je vlast, kae narod.
Laan-odbrambeni alibi nije mogao biti dokazan zbog sprege vlasti i osumnji enog lica
sklonog kriminalnim aktivnostima, jer je sudija svojim autoritetom i pripremljenim
dokumentom (rjeenje o pritvoru) dokazao da lice (kradljivac) nije moglo biti na
mjestu izvrenja krivinog djela dok se nalazilo u pritvorskoj eliji. Iako su indicije
ukazivale na istinu o dogaaju i izvriocu,postupak nikad nije pokrenut.

RAZMATRANJE ALIBIJA KROZ NAUNOISTORIJSKI ASPEKT

Njemaki kriminalista Schneickert, u djelu Kriminaltaktike, 40-tih godina dvadesetog
vijeka navodi primjer ubice koji je htio da obezbijedi alibi na taj nain to je
neposredno poslije ubistva izvrio provalnu krau u nekoj trafici i namjerno im ostavio
svoju linu ispravu. Provalnu krau je rado priznao, a ubistvo poricao, pozivajui se na
alibi.
U pogledu primjene Zakona o krivinom postupku, u praksi se postavlja niz nerijeenih
pitanja upravo u vezi s alibijem kao dokaznim sredstvom. Tako Vodineli istie: Nama
se ini evidentnim da brzo i pravovremeno provjeravanje lica koje treba da prue svoj
alibi, odnosno buduh svjedoka alibija, njegovo osiguranje i prva provjeravanja
spadaju u tzv. prvi zahvat u smislu lana 151. ZKP, bive SFRJ-e, a citirani Zakon je
preuzet u Bosni i Hercegovini Uredbom sa zakonskom snagom 1992. godine i ugraen
u ZKP BiH 2003. godine u l. 218. (nadzor tuitelja nad radom ovlatenih slubenih
lica l. 219. uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza). Po nama je odbijanje
davanja obavjetenja o alibiju indicija psihikog dejstva krivinog djela na uinioca., o
emu je radnik - kriminalista - pripadnik slube javne bezbjednosti duan da najhitnije
obvijesti javnog tuioca.
Naime, l. 218. ZKP BIH glasi: Ako postoje osnovi sumnje da je izvr eno krivino djelo s
propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlateno slubeno lice je duno odmah
obavijestiti tuioca i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere da se prona|e
uinilac krivinog djela, da se sprijei skrivanje ili bjekstvo osumnjienog ili
sauesnika, da se otkriju i sauvaju tragovi krivinog djela i predmeti koji mogu
posluiti kao dokazi, te da se prikupe sve informacije koje mogu biti od koristi u
krivinom postupku.

Da bi se izbjeglo odreeno razobliavanje, mudri, lukavi i perfidni krivac bira drugu

taktiku: on izmilja dogaaj, koji slui kao alibi. Istinit dogaaj prenijet je u kritino
vremensko razdoblje. Zbog toga e se iskazi okrivljenog I lanih svjedoka poklapati do
najsitnijih injenica. Oni e doi u kontradikciju samo ako ih sudija u bilo kom stadiju
postupka bude pitao o danima i satima prije i poslije izvrenja krivinog djela,
ispitujui i druge svjedoke, a ne samo one koje je ponudila odbrana.
Dr. Julije Glaser u svom klasinom djelu iz dokaznog prava pie na do sada nenadmaen
nain: Stvarno neuplivisani svjedok ponaae se prirodno, izraavae se kako to
odgovara njegovom stepenu obrazovanja, tanost i otrina zapaanja koja on iznosi
odgovarae njegovoj duevnoj nadlenosti, sigurnosti i reprodukciji, snazi pamenja i
mjeri panje koja se, prema prilikama, moe kod njega pretpostaviti. Ako u iskazivanju
za tim zaostaje, oklijeva da odgovara, trai da dobije na vremenu kako bi razmislio
prije nego to e se upustiti u odgovaranje, sve je to toliko sumnjivo kao, sa druge
strane, neuobiajeno tano, do najsitnijih i najdaljih detalja razraen iskaz. Samo ta
je problem u takvim sluajevima, ako je iskaz (laan alibi) uvjeban, brzo e se desiti
neko pitanje koje se nije moglo predvidjeti. Na njega svjedok ne samo da nee moi
odgovoriti istom brzinom i sigurnou kao kada iznosi istinu nego e se njegovo
dranje, vjerovatno, od tog momenta promijeniti i pretvoriti u svoju suprotnost. On e
iznenada postati povuen i suzdrljiv, razmiljae i oklijevae Te blistave reenice koje
se odnose na iskaz - lanog svjedoka uope u potpunosti vae i za svjedoka - lanog
alibija.

Prof. dr. Mihajlo Ili isticao je da iz presumpcije nevinosti okrivljenog ( l. 3. ZKP Ju , Sl.
list, 1962.), proizlazi da je dunost dokazati postojanje odreenog krivinog djela i
krivine odgovornosti okrivljenog na onome koji to tvrdi, naime, na tuocu, jer i danas
vai maksima da dokaze podnosi onaj koji tvrdi, a ne onaj koji negira.
U krivinom sporu koji se odvija po principu kontradiktornosti sasvim je mogue da
optueni, poriui u toku postupka navode optube, i sam neto tvrdi u interesu svoje
odbrane. U tom sluaju on u toku itavog postupka ima pravo da podnosi dokaze. U
takvoj situaciji, premda on negira navode optunice i iznosi neke za njega pozitivne
injenice, teret dokazivanja tih njenica pada na njega, npr. brani se lano
odbrambenim alibijem tretirajui ga kao pravi, tj. da je u kritino vrijeme bio na
drugom mjestu, a ne mjestu zloina.
Naime, u svakom konkretnom sluaju vano je imati u vidu aktivnost suda, da istinito i
potpuno utvrdi sve injenice objektivne - istinite prirode koje su od vanosti za
donoenje zakonite odluke. U tom cilju sud je duan da sa jednakom panjom ispituje i
utvrdi kako injenice koje terete okrivljenog tako I one koje mu idu u korist.

Posljednjih decenija u SAD-u Savjetodavni komitet se bavio pitanjem

obavjetenja o alibiju u vie sluajeva.
Naime, u preliminarnom nacrtu Saveznog pravilnika krivinog procesa,1943., te u drugom
preliminarnom nacrtu, 1944. godine, predloeno je obavjetenje o alibiju. Meutim,
miljenje lanova Komiteta je bilo vrlo tijesno podijeljeno oko pitanja da li treba uope
postojati pravilo te, ukoliko bude postojalo, u kojoj formi. Glavno pitanje je
predstavljala odluka ko treba inicirati proces, tuilatvo ili odbrana.
Drugi preliminarni Nacrt, objavljen 1944. godine, zahtijevao je zapo injanje procesa od
strane odbrane podneskom dravi (tuilatvu) za tanijim utvrivanjem vremena i
mjesta na kojima e se zasnivati alibi. Nakon dobijanja navedenih informacija,
odbrana treba dati obavjetenje o alibiju. Usljed jakih protivljenja od strane pet (od
ukupno osamnaest) lanova Komiteta, umjesto navedenog, Vrhovnom sudu podnesena
su dva alternativna prijedloga. Obje verzije - od kojih je jedna predvidjela zapoinjanje
procesa od strane tuitelja, a druga od strane odbrane - odbaene su od strane Suda.
ini se da zahtjev za obavjetenjem o alibiju poinje biti rastua i uobiajena obaveza
krivine procedure, kojima se u SAD-u u posljednje vrijeme posveuje sve vea panja.

Odredba 12.1 je novo pravilo koje se odnosi na odbranu alibijem.

Pravilo navodi da optueni mora obavijestiti dravu /tuilatvo/ o svojoj namjeri da se
osloni na odbranu alibijem. Nakon primanja takve obavijesti, tu ilatvo mora
obavijestiti okrivljenog o vremenu, datumu i mjestu na kojem se, navodno, desio
prekraj - krivino djelo.
Nakon toga optueni/okrivljeni mora obavijestiti tulatvo o mjestu na kojem tvrdi da je
bio kada se navodni prekraj - krivino djelo desilo, te o imenima i adresama svjedoka
na koje se namjerava pozvati da uspostave njegov alibi. Tuilatvo mora, nakon toga,
informisati okrivljenog o imenima i adresama svjedoka na koje e se osloniti da utvrdi
prisustvo okrivljenog na sceni krivinog djela. Ukoliko bilo koja od strana ne ispuni
navedene odredbe, sud moe odbaciti svjedoenje svjedoka iji identit nije naveden, a
o identitetu nisu dostavljeni podaci. Pravilo ne pokuava limitirati pravo okrivljenog
da svjedoi u svoju korist.
Jezik pravila 12.1 je promijenjen kao dio opteg restilizovanja Krivinog zakona kako bi
bio lake razumljiv, te zbog uvoenja principa konzistentnosti kroz odredbe. Osim
navedenih promjena, ostale promjene su u~injene samo radi stilizovanja.
Nova pravila - odredbe ukljuuju da, osim dostavljanja imena i adresa svjedoka i kontra svjedoka alibija, obje strane moraju dostaviti i njihove telefonske brojeve, radi
operativnosti i ekspeditivnijeg voenja procesa.

ALIBI RAZMATRAN SA LINGVISTIKOG

(ETIMOLOKOG) STANOVITA
U etimolokom smislu alibi se moe posmatrati kao dokaz, tj. alibi lat. negdje na drugom
mjestu, dokazati svoj alibi - dokazati da si, naprimjer, u vrijeme nekog zloina bio na
drugom mjestu, a ne na mjestu zloina, odnosno u krivino materijalnom i procesnom
pravu da je osumnjieni, optueni -okrivljeni , ili svjedok u vrijeme nekog zlo ina za
koji se terete ili su pitani,bili na drugom mjestu, a ne na mjestu zlo ina.
Alibi, adj. (alius) : drugdje, na drugom mjestu, (to je objanjenje rijei alibi). Niti je vrijedilo
(bilo doputeno) toliko esto prisutan alibi predstaviti bogovima. Nigdje se alibi nije dokazivao. Nisu
se mogle uti o alibiju niti molitve niti prijekori. Alibi, - alibi - ovdje, ondje-drugdje, na jednom
mjestu-a, na drugom,drugdje.
Ovdje usjevi (njive) ondje su plodovi vinogradi, drugdje plodovi biljaka, ne oekuj drugdje alibi, osim
kod potenog nadanja.
Alius alibi: jedan ovdje, drugi ondje, ovaj ovdje, a drugi drugdje: sredi nji prostor jednog alibija je
spaen, drugog izbuan.

HVALA NA PANJI