Anthony Giddens:

Refleksivna projekcija osobnosti

JELENA ZLATAR
Institut za drutvena istraivanja, Zagreb
e-mail: jelena@idi.hr

UDK: 316.7
316.2
316.42:316.6
Pregledni rad
Primljeno: 10. svibnja 2008.

U ovom u radu pokuati objasniti pojam refleksivne projekcije osobnosti koji uvodi Anthony Giddens. to je refleksivna projekcija osobnosti, koji su njezini uzroci, kako se definira
i kako se manifestira u svakodnevnom ivotu i meuljudskim odnosima, pitanja su na koja u
pokuati odgovoriti.
ivimo u posttradicionalnom drutvu u kojem norme, vrijednosti i sustavi koji su vrijedili u tradicionalnim drutvima vie nemaju veliku ulogu u ivotima pojedinaca. Nestajanje
jasnih obrisa i principa ponaanja, kako na osobnoj, tako i na iroj socijalnoj razini, prisiljava pojedinca da odgovore potrai na drugim mjestima i da identitet kreira drukije nego
prije. Na osobnoj razini, to se manifestira pojaanom, tj. izmijenjenom refleksivnou, koja se
kroz osobni monitoring usmjerava na stvaranje osobnosti. Proces koji se odvija u izmijenjenoj
refleksivnosti Giddens naziva refleksivnom projekcijom osobnosti, ona se provodi stalnim monitoringom, a kao svoj rezultat ima trajektorij osobe.
Kljune rijei: TRADICIJA, MODERNOST, REFLEKSIVNOST, TEORIJA STRUKTURACIJE, REFLEKSIVNA PROJEKCIJA OSOBNOSTI, TJELESNOST, IZBOR

UVOD
ivimo u doba modernosti ili ak postmodernosti. U eri globalizacije. U vremenu
rizika. U takvom vremenu, pojaana briga o sebi vie je nego opravdana. Moderni je
ovjek orijentiran na svoju dobrobit, okruen knjigama za samopomo i pod zatitom
svoga psihoterapeuta. Obuzet je sobom, a s druge strane pomalo izgubljen, kao da ne
zna to mu je tono initi. Istodobno, na drutvenoj se razini dogaa globalizacija.
Informacije se ire nevjerojatnom brzinom, apstraktni sustavi i simboli su u porastu.
Moemo li, pita se Anthony Giddens, definirati dinamiku modernosti kroz dvije strane
iste medalje lokalnu i globalnu? I ako moemo, ne bismo li onda morali biti u stanju
promatrati paralelna dogaanja na makro i na mikrorazini? Za Giddensa, odgovor je
potvrdan. U ovom u se radu baviti nainom na koji promjene u globalnom sistemu
utjeu na ovjekovu osobnu razinu i obratno, a sredinji pojam koji e u tom kontekstu
biti obraen jest refleksivna projekcija osobnosti.
Na poetku u promotriti kontekst Giddensove misli, modernost i njegova razmiljanja o konstituciji refleksivne modernosti, dinamici modernosti i njezinim dijalektikim okvirima. U tom e se kontekstu vidjeti kako Giddens definira fenomenologiju
modernosti i okoli povjerenja i rizika kroz usporedbu modernog i tradicionalnog drutva. Takoer e biti naznaena razlika izmeu jednostavne i refleksivne modernosti te
Giddensovo razumijevanje postmodernosti.
Nakon ocrtavanja konteksta modernosti u suprotnosti s tradicijom te objanjenja
pojma refleksivnosti kroz njega, osvrnut u se na teoriju strukturacije, radi definiranja
161

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

uloge i djelovanja aktera (agenata). Slijedi razvoj Giddensova pojma refleksivne projekcije osobnosti i njegovo provoenje s fokusom na ostvarivanju refleksivne projekcije
u svakodnevnom ivotu. Ono se provodi kroz monitoring (svojevrsno nadgledanje ili
samopromatranje) osobe, to za sobom povlai refleksivnost identiteta i mogunost izbora. Refleksivnost je u tom smislu orijentirana na osobu samu, to znai da je pojam
objanjen u odnosu pojedinca prema samome sebi: kroz traganje za samoidentitetom,
usmjeravanje i uspostavljanje osobe, pri emu porast razliitih terapija ima veliku ulogu. Vana instancija prisutna u tom procesu jest i tjelesnost, tj. odnos osobe prema
svome tijelu, koje je takoer dio samopromatranja; kao to osoba pazi na svoje osjeaje
ili misli, s jednakom se panjom odnosi prema svome tijelu. Refleksivnost osobnosti
se tako zaokruuje i provodi na osobi u potpunost. Na kraju e biti naznaene kritike nekih autora na Giddensove ideje kako bismo pruili uvid u mogue nedostatke
ili slabosti njegovih teorija i kroz kritiku prizmu zaokruili objanjenje njegovih
koncepata i pojmova.
Provodei pojam refleksivne projekcije osobnosti kroz razliite situacije s kojima
se Giddens susree, od prijelaza s tradicionalnog na posttradicionalno doba do postavljanja pojedinca u svijetu kroz izgradnju samoidentiteta i ostvarivanje bliskih odnosa s
drugima, spomenuti u pojam pokuati posve rasvijetliti te objasniti njegovu poziciju
u Giddensovu radu. Taj pojam nije izabran kao sredinji ili konstitutivan za Giddensov
opus openito, nego smatram da dobrim dijelom osvjetljava ovjekovo djelovanje i
snalaenje u dananjem vremenu te njegovo traganje za sobom i vlastitom ulogom u
svijetu.
TRADICIJA, MODERNOST, REFLEKSIVNOST
U prvom u dijelu rada objasniti Giddensovo gledanje na modernost, tj. njegova
razmiljanja o raskidu s tradicijom. Modernost je kontekst u kojemu se pojavljuje pojam refleksivne projekcije osobnosti. Prema Giddensu, u doba modernosti svi postavljaju sebi pitanja o tome to initi, kako se ponaati i tko biti (Giddens, 1994:74).
Modernost oznaavaju modeli drutvenog ivota ili organizacije koji se pojavljuju u
Europi od kraja 17. stoljea nadalje i koji postaju manje ili vie utjecajni irom svijeta,
a temelje se na etirima kljunim institucijama : kapitalizmu, industrijalizaciji, nadzoru
i vojnoj sili (Giddens, 1990).
Prema Giddensu, postoje dvije slike modernosti koje su dominirale sociolokom
literaturom, no obje su neprimjerene. Prva je Weberova interpretacija koja se temelji na
racionalnosti i birokratinosti. Nedostatnost ovog pristupa jest u tome to se pokazalo
da organizacije nisu toliko rigidne te kako ponekad stvaraju podruja autonomnosti i
spontanosti koje je tee ostvariti u malim grupama. Druga slika je Marxova ili marksistika interpretacija koja modernost smatra udovitem i tvrdi kako e prodor modernosti biti nepovratan i rezultirati nestabilnou, ali i kako udovite modernosti moe biti
ukroeno. Treu interpretaciju nudi Giddens. On modernost smatra odbjeglim motorom
goleme snage (ne udi stoga naziv njegove knjige Odbjegli svijet), koji mi ljudi
moemo odvesti do neke granice, no moe i izbjei kontroli te otii u nepredvidivom
smjeru. Vonja je, prema tome, nekad zabavna i vodi napetom iekivanju, no dokle
162

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

god institucije modernosti traju, nikada neemo moi potpuno kontrolirati ni put niti
ritam putovanja i neemo biti sigurni jer je teren preko kojega motor vozi pun rizika
velikih posljedica1 (Giddens, 1990).
Motor modernosti, koji Giddens naziva Moloh, nije sastavljen od integralne mainerije, nego od vie proturjenih, kontradiktornih utjecaja, to govori o sveprisutnoj
dijalektinosti specifinoj za modernost. Modernost nije integrirana cjelina, nego se,
navodi Giddens, sastoji od specifinih dijalektikih okvira. Postoje etiri dijalektika
okvira fenomenologije modernosti (Giddens, 1990):
1. Dislokacija nasuprot ponovne integracije, to oznaava meudjelovanje otuenja i bliskosti. Globalizacija stvara apstraktnost i apstraktne sustave, primjerice
infrastrukturu, arhitektonski gledano, nekoga grada. No koliko razdvaja i otuuje, toliko i povezuje, primjerice prijevozom ili telekomunikacijama. Takvo
nam povezivanje omoguuje uvid u ono to se dogaa daleko od mjesta u
kojem ivimo.
2. Intimnost (privatnost) nasuprot impersonalnosti, tj. meudjelovanje osobnih i
impersonalnih veza. Svijet nije nuno samo impersonalan. Na bilo kojem dijelu
kugle zemaljske mogu biti stvoreni intimni odnosi, i to na daljinu. Apstraktni
nas sistemi povezuju i ine nas bliskim ljudima. Primjer interakcije intimnosti
i apstraktnih sistema mogu biti psiholozi, koji komuniciraju s ljudima koristei
apstraktni sistem psiholokih znanja, a to se odvija u intimnom okruenju.
3. Strunost nasuprot ponovnog prilagoavanja, koje oznaava interakciju apstraktnih sustava i znanja koja se stjeu svakodnevno. Jurgen Habermas smatra da
apstraktni sustavi nasilno ulaze u svijet ljudi i koloniziraju njihov ivot, tj.
podinjavaju osobne odluke tehnikoj ekspertizi (Habermas, 1987). Time se
stjee dojam upoznatosti sa svime, dostupnosti svih informacija kroz moderne
tehnologije i nepostojanja mistike ili neznanja. U stvarnosti, ne znamo sve,
samo male dijelove malih podruja. Budui da postoji velika povezanost pojedinaca sa strunim sustavima, oni se kroz njih prilagoavaju stjeui potrebna
znanja za funkcioniranje u dananjem drutvu.
4. Privatnost nasuprot zauzimanja (za neto), to oznaava interakciju pragmatinog prihvaanja i aktivizma. Svjesni smo rizika dananjice i osjeaja bespomonosti pred njima. Svjesni smo zagaivanja zraka, vode, genetskog inenjeringa i sl., no ipak imamo povjerenje u apstraktne sustave i ivimo dan
za danom bavei se privatnim, stvarima. Mislimo da kao pojedinci ne moemo nita uiniti, to zapravo definira stav pragmatinog prihvaanja. S druge
1
Giddens spominje rizike koji postoje u dananje vrijeme i prijete unitenjem ljudskog drutva, tj.
zbog kojih je mogue otimanje motora modernosti kontroli:
1. Rast totalitarne moi, koji proizlazi iz sustava nadziranja i omoguuje jaku kontrolu populacije.
2. Kolaps mehanizama ekonomskog rasta, koji proizlazi iz nepredvidivosti kapitalizma i njegovih
uspona i padova.
3. Nuklearni sukob globalnog ratovanja, koji postaje stvarnim jer niz zemalja ima sredstva potrebna
za masovno unitenje.
4. Ekoloki raspad ili katastrofa, takoer stvarna mogunost, pojaana ovjekovim vladalakim odnosom prema prirodi (Giddens, 1990).

163

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

strane, uvjeti modernosti provociraju aktivizam i zauzimanje za neto, upravo

zbog sveprisutne refleksivnosti i ureenja drutva na nain da je kolektivna
organizacija mogua.
Elementi dijalektikih okvira modernosti nisu samo suprotstavljeni jedni drugima,
nego se i meusobno nadopunjavaju. Upravo njihovo nadopunjavanje i meudjelovanje
ine cjelovitu sliku modernosti.
Prije modernog drutva u kojem ivimo, Giddens naznauje postojanje i opis
predmodernih drutava, kao i predmoderno ili tradicionalno razdoblje2. Raskidanje s
uvrijeenim normama i vrijednostima, odnosno s nauenim ponaanjem, bitna je odlika
modernizma. Danas vie nitko nije arbitar naega osobnog razvitka ili naeg ivota
osim nas samih. Ne postoji to mjerilo na koje bi nas netko u vrijeme modernosti mogao pozvati, nema te vrijednosti ili moralnog propisa koja je uvrijeena toliko openito
da bi mogla neupitno vrijediti za sve. S druge strane, u tradicionalnim drutvima ili
kod utjecaja tradicije na budunost, Giddens primjeuje kako kljunu ulogu ima ponavljanje. Prolost o kojoj govorimo je prije zajednika nego individualna... Svaki
kontekst detradicionalizacije nudi mogunost vee slobode djelovanja od one koja je
postojala prije ovdje govorimo o osloboenju ovjeka od okova prolosti. Kod tradicije prolost strukturira sadanjost kroz zajednika vjerovanja i osjeaje. (Giddens,
2005:61). U Tablici 1. prikazana je usporedba povjerenja i rizika (prijetnji i opasnosti)
predmodernoga (tradicionalnog) i modernog doba u smislu razlike u njihovu generalnom kontekstu. Giddens naglaava razliku predmodernog i modernog vremena upravo
kroz dijalektiki odnos povjerenja i rizika. Vano je uvidjeti njihova razlikovna mjesta
kako bi se bolje objasnilo razlikovanje predmodernih i modernih drutava openito.
U predmodernim civilizacijama refleksivnost je umnogome ograniena na reinterpretaciju i objanjenje tradicije. U doba modernosti ona je drukije naravi: rutinizacija svakodnevnog ivota uope nema intrinzinih veza s prolou. Tradicija moe
biti opravdana, ali samo u svjetlu inercije ili navike (Giddens, 1990). U modernosti
postoji diskontinuitet prema tradiciji i tradicionalnom poretku. Giddens negira teorije
evolucionizma, tj. trudi se zanemariti ih kako bi bolje ocrtao spomenuti diskontinuitet.
S tim u skladu napominje kako neke drutvene forme nisu pronaene ni u jednom
prijanjem povijesnom razdoblju. Modernost je multidimenzionirana na razini institucija i svaki od elemenata iz razliitih tradicija (Marxove, Weberove, Durkheimove) u
2
Predmoderna drutva imaju niz oblika, od kojih Giddens razlikuje:
a) Lovaka i sakupljaka, koja su se sastojala od malih plemenskih skupina koje su brojile i manje
od pedesetak ljudi, a preivljavala su zahvaljujui sakupljanju voa, sjemenki i povra, te lovu i hvatanju
ivotinja radi prehrane.
b) Stoarska i agrarna, koja su se pojavila prije 20.000 godina i u kojima se bogatstvo akumuliralo
u obliku ivotinja koje su posjedovali. Ona su nomadska, budui da su se njihovi pripadnici morali kretati
kako bi pronali panjake.
c) Neindustrijske civilizacije, koje se pojavljuju oko 6.000 g. pr. Kr. i razvijenije su u podruju
umjetnosti i znanosti. Vie su institucionirane i centralizirane po pitanju sustava vlasti, izumile su pismo,
a neke su se od ovih civilizacija irile velikim podrujima i stvorile vlastita carstva. Primjeri neindustrijskih civilizacija su Asteci, Maye, Inke, antika Grka, drevni Egipat itd. Niti jedna od njih ne postoji
danas i niti jedna nije imala tako velik utjecaj na razvoj ljudskog drutva kao moderna industrijska drutva
koja su se pojavila u 18. i 19. st. (Giddens, 1984).

164

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

Tablica 1. Okoli povjerenja i rizika u predmodernim (tradicionalnim)

i modernim kulturama (Cassell, 1993:296)
Predmoderno/tradicionalno
Generalni kontekst: velika vanost lokalnog
povjerenja
1. Rodbinski odnosi kao organizirano
sredstvo za stvaranje drutvenih veza
kroz vrijeme-prostor
2. Lokalna zajednica kao mjesto koje
omoguuje poznatu sredinu
3. Religijska kozmologija kao modeli
vjerovanja i ritualnih praksi koje
omoguuju sudbinsku interpretaciju
ljudskog ivota i prirode
4. Tradicija u smislu povezivanja
sadanjosti i budunosti
1. Prijetnje i opasnosti koje proizlaze iz
prirode, kao to su porast infektivnih
bolesti, klimatska nepouzdanost, poplave
ili druge prirodne nepogode
2. Prijetnja ljudskog nasilja od vojski,
lokalnih ratnika, pljakaa
3. Rizik gubljenja religijske milosti ili
malicioznog magijskog utjecaja

Moderno
Generalni kontekst: relacije povjerenja
primijenjene u globalizirajuim apstraktnim
sistemima
1. Osobni odnosi, kao prijateljstva
ili seksualna intimnost u smislu
stabiliziranja drutvenih veza
2. Apstraktni sistemi u smislu stabiliziranja
odnosa kroz neodreene spone vremenamjesta
3. Orijentiranje na budunost, kao nain
povezivanja prolosti i sadanjosti

1. Prijetnje i opasnosti koje proizlaze iz

refleksivnosti modernosti

2. Prijetnja ovjekovog nasilja zbog

industrijalizacije rata
3. Prijetnja osobnog besmisla koja proizlazi
i refleksivnosti modernosti u sluaju
njezine primijenjenosti na osobu

njoj igra neku ulogu. S postmodernistikim tumaenjima poput onoga Jeana-Francoisa

Lyotarda, Giddens se ne slae. Lyotard smatra da modernost stvara metapripovijesti
koje ljudi prihvaaju kao apsolutne istine. Prema Giddensu, modernost podriva svaku
izvjesnost. Svako je znanje podlono preispitivanju i vjerojatno e se revidirati. To
je vrlo oito u drutvenim znanostima, pogotovo sociologiji, pa tako Giddens smatra
da u refleksivnosti modernosti upravo sociologija ima najznaajnije mjesto. Opisuje ju kao najopenitiju vrstu refleksije o modernom drutvenom ivotu (Giddens,
1991:2). Moderno drutvo i refleksivnost pojmovi su koji se isprepleu. Moderno je
drutvo refleksivno, dakle sve sposobnije djelovati samo na sebe, to ga umnogome
razlikuje od prirodnih drutava u kojima se preko tradicije uspostavlja izravan odnos
pojedinca i sakralne sfere. U modernom se drutvu zbiva udaljavanje individualnog i
sakralnog, a umjesto toga se uspostavlja sustav koji se samoproizvodi, samokontrolira i samoregulira. Raspad ogranienih zajednica i njihovih vrstih, jasno izraenih
kodova prua pojedincu slobodu izbora ivotnog stila, ali ga istodobno tjera na refleksivnost, odnosno na ponaanje koje je voeno svijeu o tako promijenjenu stanju
Tenja za samoidentitetom ili briga o sebi, kako to konceptualizira Michel Foucault, ustvari je samo druga strana ontoloke nesigurnosti koju sa sobom nose naoko
165

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

kaotini, ali ipak strukturirani, procesi globalizacije (Giddens, 1999:174, pogovor).

elimo li objasniti modernost, smatra Giddens, moramo se osloboditi od postojeih
sociolokih perspektiva i uzeti u obzir ekstremni dinamizam i globalizaciju modernih
institucija (Tablica 2).
Tablica 2. Dinamika modernosti (Giddens, 1991:20)3

4 5

Odvajanje vremena i prostora: uvjet za artikuliranje socijalnih relacija kroz iroki dijapazon
vremena i prostora, ukljuujui globalne sisteme.3
Globalizirajui mehanizmi: sastoje se od simbolikih znaenja i ekspertnih sustava (zajedno
tvore apstraktne sustave). Globalizirajui mehanizmi odvajaju interakciju od partikularnosti
lokalnog i smjetaju je na globalnu razinu.4
Institucionalna refleksivnost: regulirano koritenje znanja o uvjetima socijalnog ivota kao
konstitutivnog elementa u njegovoj organizaciji i transformaciji.5

Ulrich Beck se, poput Giddensa, bavio drutvom rizika i refleksivnom modernou. Beckova i Giddensova ideja modernosti je refleksivna, za razliku od jednostavne
modernosti koja je samo drugo ime za industrijski razvoj i poima se kao predvidljivi
proces koji moe imati evolutivne ili revolucionarne znaajke. Industrijski se rast u
njoj prihvaa kao zdravi smjer kretanja. Temelj Beckova rada jest tranzicija iz prve
moderne u drugu, odnosno tranzicija iz jednostavne modernosti u refleksivnu. Pojam
refleksivne modernosti moemo shvatiti kao modernizaciju modernizacije ili radikalizaciju moderne koja rastvara premise i temelje industrijskog drutva (Beck, 2001). Ta
kasna modernost ne donosi samo pogodnosti robnog bogatstva i dominaciju instrumentalne tehnoznanstvene racionalnosti, nego istodobno otvara mogunosti za individualnu
kritiku refleksiju o tim promjenama i njihovim socijalnim implikacijama (Beck, 1992).
Napredovanje socijalne refleksivnosti u refleksivnoj modernosti znai da pojedinci
nemaju drugog izbora osim da izabiru: izbor je ono po emu oni jesu (Giddens,
1994:126, u Kalanj, 2000:32).
Postoje i interpretacije koje se oslanjaju na postojanje refleksivnosti oduvijek
i njezino mijenjanje samo u smislu poveanja naih hermeneutikih mogunosti, tj.
mogunosti razumijevanja. Moemo shvatiti da je ovaj svijet napravljen od naih
tradicionalnih ali refleksivnih praksi. Vjerujem da je ovo kljuna toka u shvaanju
naeg drutva i sr refleksivne modernosti. Refleksivna modernost nije nita drugo do
3
U predindustrijskim drutvima vrijeme se nije standardiziralo na cijeloj kugli zemaljskoj. U 20.
stoljeu svi su se dijelovi svijeta poeli koristiti standardiziranim sustavom biljeenja vremena, to je
omoguilo koordinirano kretanje ljudi i dobara u prostoru i vremenu
4
Najvanija je vrsta simbolinog znaenja novac. Novac omoguuje razmjenu dobara i usluga kroz
impersonalne odnose meu ljudima koji se nikada nisu sreli, te omoguuje da se razmjena provede s najudaljenijih zemljopisnih toki, a da se ljudi uope ne moraju suoiti licem u lice. Ekspertne sustave Giddens
definira kao sustave tehnikih postignua ili profesionalnih ekspertiza koji organiziraju velika podruja
materijalne i socijalne okoline u kojoj danas ivimo. Oni omoguuju da se razliiti aspekti drutvenog
ivota odvijaju, a da nema potrebe za osobnim kontaktom ljudi ukljuenih u njih.
5
Kljuno je obiljeje modernosti i refleksivnost, koja je, dakako, poveana. Refleksivnost se odnosi
na refleksivno motrenje akcije, to znai na nain na koji ljudi razmiljaju i reflektiraju o tome to rade
kako bi razmotrili hoe li u budunosti postupiti drugaije (Haralambos, 2002:1076).

166

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

proirenje mogunosti koja je ve ovdje nae hermeneutike mogunosti (Hyoung,

1997:18).
Ono to mnogi nazivaju postmodernou, Giddens naziva posljedicama modernosti.
On vjeruje da mi jo uvijek ivimo u razdoblju modernosti ili kasne modernosti. Postmodernost za njega postaje radikalizacija modernosti, tj. dovoenje modernosti do krajnjih
konzekvencija koje zadiru u ljudski identitet, prirodu i svakodnevni ivot. Pojam postmodernosti stavlja u navodnike, ali ga ne odbacuje u potpunosti. Koristi se njime kako
bi opisao vrstu drutva koja e se moda razviti u budunosti i navodi etiri promjene
koje bi se mogle dogoditi u preobrazbi modernosti u posmodernost (Tablica 3).
Tablica 3. Usporedba modernosti i postmodernosti (Giddens, 1990.)
Modernost
Kapitalizam
Industrijalizacija
Nadzor
Vojna sila

Postmodernost
Sustav postoskudice (razdoblje nakon oskudice)
Humanizacija tehnologije
Vieslojna demokratska participacija
Demilitarizacija

Teorija strukturacije
Prije prelaska na refleksivnu projekciju osobnosti treba ukratko objasniti Giddensov koncept teorije strukturacije, kojim je elio napraviti svojevrstan most izmeu makroaspekta i mikroaspekta socioloke analize. U preoblikovanju pojma strukture
Giddens se oslanja na ona kretanja u suvremenoj sociologiji koja se oznaavaju kao
povratak subjekta ili povratak aktera.6
U teoriji strukturacije moemo primijetiti zaetke refleksivne projekcije osobnosti,
ili barem okretanja k osobnosti na drugaiji nain nego dotad, pri emu se subjektu davalo ili preveliku ili premalu ulogu. Ta teorija zapravo predstavlja prekid podjele izmeu
mikro i makrostrukture. Giddens napominje kako mikro/makro distinkcija nije osobito
korisna, ali njihova integracija jest, te kritizira i iskljuivo mikro i iskljuivo makroteorije. Prema teoriji strukturacije, osnovno podruje prouavanja socijalnih znanosti nije
iskustvo individualnog aktera, kao ni postojanje bilo kojeg oblika socijetalnog totaliteta,
nego socijalne prakse koje su upravljane vremenom i prostorom (Giddens, 1984). Giddensova ontologijska pozicija nije svijest ili socijalna struktura, nego dijalektika aktivnosti u prostoru i vremenu. Giddens je zaokupljen svijeu ili refleksivnou, no da
bi ljudski akter bio refleksivan on ne samo da je svjestan sebe nego takoer upravlja
tokovima svojih aktivnosti i uvjetima njihovog odvijanja (Ritzer, 1997:391).
Agenti (akteri)7 obavljaju rutinske procese, ali raspolau i motivacijama za djelovanje, a one ukljuuju elje koje pokreu akciju. Refleksivno nadgledanje i racionali6
Ta rehabilitacija subjektivnosti, odnosno priznanje refleksivnog i usmjerenog karaktera ljudskog
djelovanja, odvijala se u znaku osporavanja strukturalnog funkcionalizma... Iako je kritiari smatraju prilino eklektinom, teorija strukturacije afirmira refleksivnu i djelatnu ulogu ovjeka u svijetu visokorazvijene i esto postvarene organizacijske racionalnosti (Giddens, 1999:170, pogovor).
7
Giddens se u specifinom smislu koristi pojmovima agent, agencija, akcija i akter. Budui da
su pojmovi izravno neprevodivi na hrvatski, dajemo krae tumaenje njihova znaenja. Pojam agent

167

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

ziranje stalno su ukljueni u akciju, ali motivacije su uglavnom nesvjesne, nepriznati

uzroci akcije, iako imaju veliku ulogu u ovjekovu ponaanju. Unutar svijesti Giddens
razlikuje diskurzivnu i praktinu svijest. Diskurzivna svijest je sposobnost da se stvari
izreknu rijeima, a praktina je ono to se uobiajeno ini, ali se ne izraava rijeima
(Giddens, 1984:17)
Struktura oznaava strukturirajua svojstva (pravila i resurse) koji omoguuju
spajanje vremena prostora u socijalne sustave i koje ine moguim postojanje oito slinih socijalnih praksi u razliitim rasponima vremena i prostora koji im posuuju sistematiki oblik. Bit teorije jest u ideji dualnosti strukture. Naime, konstituiranje
agenata i struktura ne predstavljaju dvije neovisne cjeline fenomena, dualizam, nego
reprezentiraju dualnost strukturalnih osobina socijalnih sistema gdje su sredstvo, ali i
proizvod praksi koje same povratno organiziraju. Trenutak nastanka akcije takoer je
i trenutak reprodukcije u kontekstima svakodnevnog izvoenja socijalnog ivota (Giddens, 1984). Struktura nije izvanjska akterima, nego postoji i u pamenju i u socijalnim
praksama. Zato je mogue izbjei nedostatak kontrole nad strukturom. Takoer je vano i postojanje nenamjeravanih posljedica. Ljudske akcije dovode do nenamjeravanih
posljedica koje mogu kao povratna snaga djelovati na samu akciju. Ti uvjeti stalno
izmiu ljudskoj kontroli, no oni ih se i dalje trude staviti ih pod kontrolu. Akteri tako
za Giddensa, kao ni za etnometodologe, nisu nikada kulturni proizvodi, nego znalaki i sposobni agenti koji provode refleksivni monitoring svoje akcije: Konstituiranje
agenata i struktura nije neovisno jedno o drugome; svojstva socijalnog sistema smatraju se istodobno i sredstvima, ali i proizvodima praksa aktera, a te osobine sistema u
povratnom smislu organiziraju i prakse samih aktera. (Ritzer, 1997:393).
U stratifikacijskom modelu akcije Giddens razgraniava motivaciju akcije (koja
djelomino moe biti nesvjesna), racionalizaciju akcije (agentove artikulirane razloge
za akciju) i refleksivni monitoring akcije (agentovo znanje o tome to radi) (Figura 1).
Racionalnost uvijek ukljuuje diskurzivnu svijest ili verbalizaciju, dok refleksivni monitoring moe ukljuivati samo diskurzivnu svijest ili i diskurzivnu i praktinu svijest.
Giddens ne vidi drutvenu realnost i drutva kao konstrukte govora, no prepoznaje da
su pravila govora i akcija uzeta zdravo za gotovo fundamentalna za drutveni red te
uvodi pojam pravila slian onomu etnometodolokom, kao nain shvaanja drutvene
akcije i drutvene strukture te spajanja ovo dvoje (Marshall, 1994:205).
Refleksivna projekcija osobnosti
U moderno doba ne moemo uzeti na identitet zdravo za gotovo. U dinaminim,
mijenjajuim i razliitim modernim drutvima, identitet je postignut prije nego pripisan.
Nae aktivnosti, identitet i biografija, stvaraju se i rastvaraju kroz interakcije s nama
samima i s drugim ljudima. One su krhke i stoga moraju biti iznova stvarane, provjeravane i obnavljane u svakodnevnom ivotu.
kod ovog autora oznaava smislenu osobu sposobnu za djelovanje (akciju). Umjesto agenta nekada se
pojavljuje akter (actor). Pojam akcija (action, djelovanje) opisuje realiziranu akciju, djelovanje, odnosno
svreni in, najee rutinskog karaktera. Agencija (agency) pak upuuje na ontologijski pojam potencijala misleeg subjekta za djelovanje (Ritzer, 1997:391).

168

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

Figura 1. Stratifikacijski model agenata i posljedica (Bryant, Jary, 2001:13)

Nepriznati uzroci akcije

refleksivni monitoring akcije

I
I

I
racionalizacija akcije

motivacija akcije

I
(

nenamjeravane
posljedice akcije
I

Postoje etiri tipa refleksivnosti o kojima je Giddens pisao. Prva su dva univerzalna i to su:
1. Refleksivna monitoring akcija. Giddens prvi put spominje pojam refleksivnosti
u referenciji na promatranje svakodnevnog ponaanja u koji su nuno ukljueni svi lanovi drutva, a njegova diskusija refleksivnosti bila je na poetku
vie povezana s racionalizacijom akcija nego s konstitucijom drutva (Giddens,
1993).
2. Jednostavna institucionalna refleksivnost. U predmodernim su drutvima fokus
i intenzitet institucionalne refleksivnosti bili ogranieni.
Refleksivnost modernosti uspostavlja dva nova tipa refleksivnosti:
1. Intenzivirana institucionalna refleksivnost. S modernou se proiruje intenzitet
institucionalne refleksivnosti i u modernim joj drutvima nita ne moe promaknuti, pa ni znanost sama. U njoj je refleksivno prisvajanje znanja centralno.
2. Refleksivna projekcija osobnosti. Refleksivnost modernosti Giddens povezuje s
konstrukcijom individualne osobe kao refleksivne projekcije i poveava kapacitet koji pojedinci imaju u reflektiranju na sebe same i u nadziranju vlastitoga
djelovanja. Takoer poveava kapacitet koji osoba ima u monitoringu nad onim
to radi, te mogunost da ponekad izmijeni ili potpuno promijeni vlastito djelovanje u svjetlu ekspertnih znanja koja su joj sada dostupna. Biti osoba ne
znai biti samo refleksivni akter; potrebno je takoer imati koncept o tome tko
je osoba, a taj je koncept nuno trajektorij osobe, biografija, naracija, samoidentitet (Bryant, Jary, 2001).
Nakon uvida u svojevrstan razvoj refleksivnosti kod Giddensa, dolazimo i do
pitanja: Kako pojedinac provodi refleksivnu projekciju osobnosti? Odgovor je: stalnim
monitoringom, samopromatranjem ili nadgledanjem vlastitih i promatranjem tuih akcija. Ta aktivnost stvara refleksiju onoga to se dogodilo i onoga to bi se moglo dogoditi
u budunosti. Rezultat refleksivne projekcije osobnosti je trajektorij osobe, dinamika
169

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

igra izmeu prolosti, sadanjosti i oekivane budunosti. Janette Rainwater objanjava

refleksivnu projekciju kao umjetnost samopromatranja koja se provodi postavljanjem
odreenih pitanja samome sebi:
to se upravo sada dogaa?
to mislim?
to radim?
Kako se osjeam?
Kako diem? (Giddens, 1991.)
Nije dovoljno rei da je individualnost vana ili da se cijene individualni potencijali, osoba ili samoidentitet. Prema Rainwaterovoj terapiji, trebamo odrediti i neke elemente koji oznaavaju traganje za samoidentitetom, tj. provoenje refleksivne projekcije
osobnosti (Rainwater, 1989).8 Oslukivanje svoga organizma, misli i osjeaja u svakom
trenutku, kao i pisanje dnevnika, jedini su nain da raskinemo sa situacijama i ponaanjem koji nam ne odgovaraju, rijeimo se prolosti i krenemo prema budunosti. Stalni
monitoring je, dakako, vrlo rizian poduhvat, jer pretpostavlja hrabrost i uputanje u rizik, nasuprot ponavljanju dobro poznatih, ritualiziranih, uigranih i sigurnih situacija.
Povezana s psiholokom terapijom, refleksivna projekcija osobnosti zapravo znai pomo pojedincu u shvaanju sebe, to vodi i veoj kontroli nad vlastitim ivotom. Ako je
pojedinac svjestan (u svakom trenutku) osjeaja, raspoloenja i razmiljanja, onda moe
shvatiti i kako njima lake upravljati, tj. kako upravljati svojim ivotom. Refleksivna
projekcija osobnosti zapravo je pokuaj izbjegavanja fatalizma i preuzimanje kontrole.
Ona znai djelomini ili potpuni raskid s prolou i potpuno nove modele akcije koji
vie ne mogu biti voeni ustaljenim navikama (Gidddens, 1991).
8
Temeljne toke vane za proces traganja za samoidentitetom su:
1. Samorazumijevanje, koje se sastoji od strukturiranja i restrukturiranja koherentnog osjeaja identiteta. Osoba se doivljava kao refleksivna projekcija osobnosti za koji je sama odgovorna. Ono smo to
od sebe napravimo.
2. Trajektorij razvoja, koji formira osobnost od prolosti prema predviajuoj budunosti. Trajektorij
sadrava koherentnost koja proizlazi iz kognitivne svjesnosti razliitih faza u ivotnom ciklusu.
3. Samoispitivanje, koje se provodi postavljanjem pitanja o tome to se dogaa u osobi u razliitim
trenutcima.
4. Naracija osobnosti, koja je dio samoidentiteta i on ju podrazumijeva. Voenje dnevnika ili rad na
autobiografiji sredinje su preporuke za uspostavljanje integriranog osjeaja osobnosti.
5. Kontrola vremena, koju samoostvarenje pretpostavlja. Biti u svojevrsnom dijalogu s vremenom
temelj je samoostvarenja jer je esencijalni uvjet postizanja zadovoljstva u bilo kojem trenutku.
6. Tijelo, kao podruje na koje se refleksivnost osobnosti proiruje. Ono je dio sistema akcije, a ne
samo pasivan objekt. Promatranje tjelesnih procesa znaajan je dio refleksivnog procesa.
7. Balansiranja izmeu prilika i rizika. Pojedinac kalkulira opasnosti i prilike, a svijet je pun potencijala za djelovanje u smislu eksperimentalnih akcija.
8. Autentinost je moralni zahtjev samoaktualizacije temeljen na iskrenosti prema samome sebi.
Osobni razvoj ovisi o nadrastanju emocionalnih blokada i tenzija, koje nas sprjeavaju da se vidimo kakvi
doista jesmo.
9. Niz prijelaza kroz koje se promatra ivotni put. Svi ti prijelazi ukljuuju gubitak (kao i potencijalni dobitak) i moraju biti odalovani ako elimo nastaviti samoostvarenje.
10. Osobni integritet, kao postignue autentine osobe, koje dolazi iz integriranja ivotnih iskustava
unutar naracije samorazvoja (Giddens, 1991).

170

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

Giddens se osvre na S. Freuda i ideju psihoanalize u smislu jaeg i konstantnijeg

obnavljanja identiteta u ranom stadiju detradicionalizacije. U psihoanalizi se pojedinac vraa u svoju prolost, kako bi sebi omoguio veu autonomiju u budunosti. Isto
vrijedi i za grupe za samopomo koje su u zapadnjakim drutvima toliko uobiajene. Primjerice, na sastancima anonimnih alkoholiara, pojedinci prepriavaju svoje
ivotne prie, i, izriui elju za promjenom, dobivaju potporu prisutnih. Oporavljaju
se od svoje ovisnosti time to, u biti, iznova ispisuju priu svojeg ivota (Giddens,
2005:62).
U naem drutvu tradicija je, prema Giddensu, izbrisana jae nego ikad, te refleksivna projekcija osobnosti ima osobito znaenje. Budui da je naracija samoidentiteta krhka,
samoidentitet mora biti stvoren i manje-vie kontinuirano reorganiziran u svjetlu mijenjajuih iskustava svakodnevnog ivota i fragmentirajuih tendencija modernog drutva.
Transformacija samoidentiteta i globalizacija dva su pola dijalektike lokalnog i
globalnog u uvjetima visoke modernosti. Prema Giddensu, i promjene u intimnim aspektima osobnog ivota takoer su izravno povezane s ureenjem drutvenih odnosa. U
intimnom aspektu osobnog ivota treba naznaiti Giddensov pojam iste veze9 koja
je kljuni element za stvaranje refleksivne projekcije osobnosti budui da oboje doputaju i zapravo zahtijevaju organizirano i kontinuirano samorazumijevanje (Gadacz,
1994). Prvi su puta u ljudskoj povijesti, osoba i drutvo povezani u globalnom
okruenju. Refleksivnost modernosti prvi je puta proirena do sri osobe. Drugim rijeima, u kontekstu posttradicionalnog poretka, osoba postaje refleksivna projekcija.
U tradicionalnim kulturama, gdje su stvari ostajale iste od generacije do generacije
na razini kolektiviteta, promjena identiteta bila je jasno odreena u razdoblju pomaka
pojedinca iz adolescencije u odraslost. Nasuprot tomu, u ureenju modernosti osobnost
treba biti istraena i utemeljena kao dio refleksivnog procesa povezivanja osobne i
drutvene promjene. U tom kontekstu apstraktni sustavi postaju kljunima, ne samo u
institucionalnom poretku modernosti, nego i u oblikovanju i kontinuitetu osobe. Rana
socijalizacija djece sve vie ovisi o savjetima i instrukcijama strunjaka (pedijatara i
odgajatelja), dok se prije odnosila na izravno prenoenje s jedne generacije na drugu
(Giddens, 1991).
Kao akademske discipline, sociologija i psihologija izravno su povezane s refleksivnou osobe. Najjau vezu izmeu apstraktnih sustava i osobe moemo pronai u
porastu terapija i savjetovanja svih vrsta. Na negativan nain moemo objasniti porast
terapija time to modernost razbija zatitne okvire male zajednice i tradicije, zamjenjujui ih s mnogo veim, impersonalnim organizacijama. Pojedinac se osjea osamljeno i
izgubljeno u svijetu gdje nema psiholoke potpore i osjeaja sigurnosti koji omoguuju
tradicionalna obiljeja, a terapija nudi mjesto kojemu se moe pritei, drugu verziju
ispovjedaonice. No, terapija nije samo nain noenja s anksioznou, nego i provoenje
9
U Transformaciji intimnosti (1994) Giddens objanjava teoriju i praksu iste veze, nain na koji se
ljudi ponaaju u bliskim odnosima, to trae u njima te kako se ti odnosi mijenjaju. ista veza refleksivno
je organizirana. Osoba ne prepoznaje jednostavno drugu osobu i u odgovorima drugoga ne pronalazi potvrdu svog samoidentiteta, nego je samoidentitet pregovaran kroz s tim povezane procese samoistraivanja
i razvoja intimnosti s drugim (Giddens, 1991:97).

171

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

refleksivnosti osobe; fenomen koji, na razini pojedinca, kao i ire institucije modernosti, balansira mogunost i potencijalnu katastrofu u jednakoj mjeri (Giddens, 1991).
Rad terapije uvijek naglaava izbor. Izbor je neto to kolonizira budunost u
relaciji s prolou i dovodi pojedinca u vezu s unutranjim emocijama i osjeajima iz
prethodnih iskustava. Izbor postavlja pitanje: Tko si ti i to eli? U posttradicionalnom kontekstu nemamo drugoga izbora nego odabrati kakvi emo biti i kako emo se
ponaati. Iz te perspektive ak su i ovisnosti izbor, one su nain na koji se nosimo s
multidimenzionalnou mogunosti koje nudi gotovo svaki aspekt svakodnevnog ivota. Terapeut savjetuje stvaranje aktivnih izbora svaki put kad se neka prilika pojavi.10
Upravo e ti izbori uvjetovati ne samo koliko nam je dobro proao svaki dan, nego i
koliko emo uspjeni biti u bilo emu to radimo.
Mnogo naih svakodnevnih aktivnosti postale su otvorene za izbor, a izbor je
postao obvezan. To je teza o svakodnevnom ivotu danas. Analitiki je tonije rei da
sve sfere drutvenih aktivnosti postaju voene odlukama esto, iako ne i univerzalno,
provedenima na temelju pozivanja na znanje strunjaka iz razliitih podruja (Giddens,
1996). Aktivni izbori zasigurno jesu ili stvaraju autonomnost. Pa ipak ti izbori, koji su
konstitutivna opcija ivotnog stila, esto su onemogueni faktorima izvan moi pojedinca. Upravo zbog porasta apstraktnih sustava, osoba nema kontrolu nad mnogo ime
te je potrebno zauzdavanje moi koja se odnosi na vanjske faktore koji na nju utjeu.
U Tablici 4 prikazan je proces izbora u drutvu.
Tablica 4. Proces izbora u modernom drutvu (Giddens, 1996.)
Posttradicionalno = moderno drutvo
Aktivni izbori

Autonomnost

Zauzdavanje moi

Svojevrsne posljedice ili nadovezujui elementi refleksivne projekcije osobnosti

su njezino usmjeravanje i postvarivanje u socijalnom ivotu, koje se uspostavlja kroz
10

Ovo je primjer pitanja izbora s liste jednog autora:

S kime provodi najvie vremena?
Koja ti je hrana najdraa?
Koliko se mnogo ili malo smijei?
Koliko si dugo budan nou?
Pui li?
Ogovara li?
Kome se najvie divi?
Koliko si smiren?
Kako provodi praznike?
Koliko se esto saalijeva?
Koliko se mnogo brine?
Koliko ima strpljenja?
Koliko si sretan?
S kime razgovara kad ima problem?
Jede li doruak?
O emu razmilja prije nego zaspe naveer? (Giddens, 1996.)

172

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

planiranje ivota, ivotni stil, emancipatornu i ivotnu politiku. Planiranje ivota je pripremanje kursa za daljnje akcije u smislu samoostvarenja u socijalnom kontekstu. Ono
podrazumijeva specifian nain organiziranja vremena zato to refleksivna konstrukcija
samoidentiteta ovisi koliko o interpretaciji prolosti toliko i o pripremanju za budunost (Giddens, 1991). Tamo gdje velika podruja ovjekova ivota vie nisu odreena
prijanjim navikama i obrascima ponaanja pojedinac je stalno obvezan pregovarati
opcije ivotnog stila. Jo vie a to je kljuno takvi izbori nisu samo izvanjski ili
marginalni aspekti stavova osobe, nego definiraju tko osoba jest. Drugim rijeima,
izbori ivotnog stila su utemeljitelji refleksivne projekcije osobnosti (Giddens, 1984).
Emancipatorna politika definirana je kao openiti pregled koji se bavi oslobaanjem
individuuma i grupa od restrikcija koje djeluju na njihove ivotna anse (Cassell,
1993:334). Ona se bavi odmicanjem normi iz prolosti, ime prihvaa transformativni
stav prema budunosti, a za svoj cilj ima nadilaenje dominacije jednih grupa nad
drugima. Ukratko, emancipatorna se politika bavi reduciranjem eksploatacije, nejednakosti i ugnjetavanja, trudei se uspostaviti imperative pravde, jednakosti i sudjelovanja.
ivotna politika je, u razlici ili nadopuni emancipatorne, politika samoaktualizacije u
kontekstu dijalektike lokalnog i globalnog te irenja unutarnjih referencijalnih sustava
moderniteta (Giddens, 1991). Dok se emancipatorna politika bavi irim socijalnim kontekstom, ivotna politika se orijentira na osobu i njezino samoodreenje i razvoj.
TJELESNOST I OSOBNOST
Vana razina refleksivne projekcije osobnosti jest povezivanje tijela sa samoaktualizacijom, tj. uloga tijela u njoj. Nekoliko aspekata tijela imaju osobito znaenje za
osobu i samoidentitet:
a) Tjelesni izgled, kojim se uzimaju u obzir svi aspekti na povrini tijela, poput
odijevanja i ukraavanja, a koriste se za interpretaciju osobe.
b) Ponaanje, koje odreuje kako je izgled koriten u svakodnevnici. To je nain
na koji je tijelo mobilizirano u relacijama sa svakodnevnim aktivnostima.
c) Senzualnost tijela, koja referira na odnoenje prema uitku i boli.
d) Reimi koji se primjenjuju na tijelo od strane osoba samih (Giddens, 1991).
U posttradicionalnim okruenjima visoke modernosti tjelesni aspekti ne mogu
biti organizirani kao dani: tijelo vrlo izravno sudjeluje po principu da osoba mora biti
izgraena (Giddens, 1991:100). Osjeaj za tijelo ukljuuje brigu za tijelo, koju ne
mogu pruiti strunjaci. Briga za tijelo znai stalno sluanje tijela kako bi se stvorio
osjeaj za ono to tijelu odgovara, ali i da bi se uli znakovi uzbune. Tijelo je dio
refleksivnosti modernizma i mi sami postajemo odgovornima za njegovo dizajniranje.
Planiranje ivota i prihvaanje razliitih mogunosti ivotnog stila postaju integrirani
s reimima tijela.
Refleksivnost upuuje na jo jedan vaan pomak: premjetanje ega (tj. samoprojekta) u sredite stvarnosti, na mjesto koje je nekada zauzimao bog, politika vlast ili
kolektivitet. Vjera u samoga sebe postaje kljunom u modernom svijetu i teina toka
osobnosti vie nije izvanjska (drutvene uloge) nego unutarnja (Giddens, 1991). U tra173

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

dicionalnim drutvima interakcije meu pojedincima potvrivale su obiaje i drutvena

pravila, dok ih danas nerijetko stvaraju, redefiniraju i razgrauju. Temeljni impuls samoprojekta prestaje biti ostvarivanje vjerodostojnosti u oima drugih, a zamjenjuje ga
ostvarivanje vjerodostojnosti u vlastitim oima. Za razliku od nekadanjeg identiteta,
ija je uspjenost poivala na prilagodbi drutvenoj okolini, samoprojekt nastoji oblikovati tu okolinu i prilagoditi je osobnim oekivanjima. Refleksivna projekcija osobnosti
tako odie idejom kako nikomu nita ne dugujemo, otkrivajui svoj egocentrini potencijal. Odemo li korak dalje, moemo rei i narcizam. Giddens se u tom kontekstu
osvre na radove Richarda Senneta i Christophera Lascha.
Sennett narcizam ne eli pomijeati sa samodivljenjem. Po njemu, narcizam je
karakterni poremeaj koji se oituje u preokupaciji sobom koja spreava osobu da
uspostavlja valjane granice izmeu sebe i vanjskog svijeta. Narcizam povezuje vanjske
dogaaje s potrebama i eljama osobe, pitajui se jedino: to ovo znai za mene?
U njemu je prisutna stalna potraga za samoidentitetom, ali ta potraga ostaje frustrirajuom jer se ne dolazi do zadovoljavajuih odgovora. Narcizam se koristi i tijelom
kao instrumentom senzualnog zadovoljstva, umjesto kao nain komunikacije s drugima
(Sennett, 1977).
Lasch jo dublje ispituje problem narcizma u modernom drutvu i povezuje ga s
naravi modernoga socijalnog ivota. Budui da ljudi odustaju od ideje da ira socijalna
okolina moe biti kontrolirana, povlae se u osobne probleme i situacije. Narcistina
osoba, prema njemu, Neprekidno se dosauje, neumorno je u potrazi za instantnom
intimnou... loe ideje koje je internalizirala uzrokuju joj kroninu nelagodu u vezi
vlastitoga zdravlja, a hipohondrija joj daje poseban afinitet prema terapiji i terapijskim
grupama i pokretima (Lash, 1980:85, 86). Pad patrijarhalne obitelji vodi, prema Laschovu miljenju, porastu narcizma. Na mjesto staroga obiteljskog autoriteta doao je
kult strunjaka. Novi strunjaci su intrinzini dio terapeutske kulture narcizma. Ovisnost o njima postaje nainom ivota. U svojim kasnijim radovima, Lasch mijenja tu
poziciju, uspostavljajui narcizam kao reakciju na osjeaj nemoi koje moderno drutvo stvara, te potom onomu to je nazvao kulturom narcizma mijenja naziv u kulturu
preivljavanja (Lasch, 1980).
Giddens zagovara pozitivne strane strunosti i terapije. Terapija je za njega struni
sustav duboko povezan s refleksivnom projekcijom osobnosti: ona je fenomen moderne
refleksivnosti. U obliku psihoanalize, terapija se razvila kao nain borbe s patologijama
osobe. No, ona nije samo sredstvo ureenja osobe, nego i pokazatelj generalizirane
refleksivnosti koja u potpunosti izraava dislokaciju i nesigurnost na kojima lei modernost. ivjeti u svijetu kasne modernosti znai suoavati se s razliitim tenzijama na
razini osobnog identiteta. Giddens odreuje postojanje odreenih dvojbi s kojima se
pojedinci suoavaju u vezi sebe samih. Definira ih kao dvojbe osobe koje trebaju biti
razrijeene ako elimo nastaviti koherentnu naraciju samoidentiteta i one su takoer u
dijalektikom odnosu (Giddens, 1991):
a) Ujedinjenje nasuprot fragmentaciji. Modernost ujedinjuje, ali i fragmentira. U
posttradicionalnom poretku prikazan je beskrajan niz mogunosti, ne samo u
smislu izbora ponaanja, nego i u smislu otvorenosti pojedinca prema svijetu.
174

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

To stanje moe implicirati kako osoba ima toliko osobnosti koliko ima konteksta u kojemu se kree. Ona moe iskoristiti razliitost kako bi ostvarila samoidentitet koji elemente iz razliitih podruja ivota uklapa u integriranu naraciju.
S druge strane, osoba takoer moe, prilagoavajui se razliitim situacijama,
potisnuti svoju pravu motivaciju i osjeaje i tako se razjediniti.
b) Bespomonost nasuprot odreenju. Pojedinac se osjea optereen osjeajem bespomonosti koji je najveim dijelom u vezi s fenomenom modernog drutva, tj.
nemogunou kontrole razliitih mehanizama, a takoer osjea i dominantnost
jakih izvanjskih sila kojima se nije u stanju oduprijeti ili ih nadii. S druge strane nemoi jest osjeaj neke vrste svemoi, sigurnost postignuta kroz fantazije
o moi koju se ostvaruje refleksivnim odreenjem svog identiteta.
c) Autoritet nasuprot nesigurnosti. U visokoj modernosti, u mnogim dijelovima
socijalnog ivota, ukljuujui i podruje osobe, nema zadanih autoriteta. Tradicija je bila prvi izvor autoriteta, nelocirana unutar neke posebne institucije, no
zauzimajui brojne aspekte socijalnog ivota. Religija je, po autoritetu, bila primarna. Danas se autoritet razbija u niz apstraktnih sistema i postaje fragmentiran, iako sam po sebi postoji.11 Neki se pojedinci slabo nose s nepostojanjem
jasnog centra moi i to ih onemoguuje u djelovanju i ini nesigurnima.
d) Osobno nasuprot trinom iskustvu. Modernost potie samorefleksivnost i refleksivnu projekciju osobnosti, no ona je takoer pod snanim utjecajem standardnih efekata trinog kapitalizma. Trino postaje vrlo unutarnje za lanove
drutva, neto emu se imaju potrebu podvrgnuti i to imaju potrebu slijediti.
Ne samo ivotni stilovi, nego i samoaktualizacija, marketinki su upakirani
upravo tako da se osoba moe s njima poistovjetiti. S druge strane je refleksivna projekcija osobnosti koja u nekom smislu moe biti borba protiv trinog
utjecaja.
NEKE KRITIKE NAPOMENE NA KONCEPTE A. GIDDENSA
Giddensove su ideje podlone razliitim kritikama, od kojih u spomenuti neke
vezane uz njegove prethodno iznesene koncepte. Najprije e biti naznaene kritike
teorije strukturacije, nakon ega u prijei na kritike vezane uz njegovo poimanje refleksivnosti u modernosti te refleksivne projekcije osobnosti.
Margaret S. Archer kritizira Giddensovo prevrsto povezivanje akcije i strukture,
smatrajui da ti pojmovi imaju razliite implikacije. Ideja strukture jest ogranienje
ljudskog djelovanja, dok ideja djelovanja istie slobodnu volju, i to se dvoje nikada ne
pomiruje. Giddens upuuje na sposobnost agenata u transformiranju strukture promjenom vlastitoga ponaanja. Prema Archerovoj kritici, mogunosti promjene drutvenih
struktura i razmjeri ljudskih mogunosti transformacije drutvenog svijeta ovise o prirodi socijalnih struktura. Ljudi ne mogu mijenjati ili reproducirati drutvo jednostav11
M. Foucault u Nadzoru i kazni (1979) govori o nepostojanju jednog izvora moi, tj. o irenju
diskursa moi i njezinoj decentralizaciji te stvaranju poslunih tijela koja proizvode disciplinarni mehanizmi.

175

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

no onako kako ele. Neka su strukturalna obiljeja drutva izvan njihove kontrole i
ograniavaju njihovo ponaanje. Giddens istie mogunost akcije i socijalne promjene,
kao i ogranienja i reprodukciju drutvenih institucija, no ne objanjava koja e se od
varijanti dogoditi u zadanim okolnostima. M. S. Archer zakljuuje da teorija strukturacije ostaje nepotpunom jer daje nedostatno objanjenje mehanizama stabilne replikacije
nasuprot stvaranju novih drutvenih oblika (Archer, 1985).
Na ovu se kritiku nadovezuje njoj suprotna, o reprodukciji strukture koju agenti
provode svojim djelovanjem. Giddens tvrdi kako agenti nesvjesno reproduciraju drutvene strukture, tj. kako osjeaj ontoloke sigurnosti slui tomu da se povee nesvjesni
bazini sigurnosti sistem agenata s rutinama procedura socijalne reprodukcije. Ira J.
Cohen pokazuje da se agenti ne moraju ukljuivati u institucionalizirano ponaanje i
kako ga zbog razliitih razloga mogu odbaciti te kako nenamjerna reprodukcija drutvene strukture nije logika nunost. Za agente uvijek ostaje mogunost refleksije o
doprinosima koje ine u razliitim uvjetima te promjena svojih praksi na temelju novih,
refleksivnih uvida (Cohen, 1985). Iz tih dviju suprotstavljenih kritika moemo uvidjeti
kako mijenjanje drutvenih institucija od strane agenata kod Giddensa, kao i ideja njihove reprodukcije od strane istih, postaju upitnima, budui da Giddens nije objasnio
situacije u kojima e jedno ili drugo stupiti na snagu.
U Giddensovoj analizi refleksivnosti i refleksivne projekcije osobnosti takoer
postoje razliite kritike, od kojih emo spomenuti neke vanije. U konceptualizaciji
refleksivnosti i kasne modernosti predbacuje mu se ignoriranje irega politikog konteksta (Hay i dr. Lash, 1994; Leggett, 2002; May i Cooper, 1995; Mouzelis, 2001;
Rustin, 1995. u Bagguly, 2003) te nedovoljna razrada socijalnih nejednakosti i moi
(Lash, 1994; Jamieson, 1999; May i Cooper, 1995; Rustin, 1995). Lash se u tom smislu
pita koliko slobode od nunosti strukture i strukturalnog siromatva ima, primjerice,
majka iz geta, za konstruiranje svoje naracije osobnosti (Beck, Giddens i Lash, 1994).
Posve je realno oekivati da socijalne situacije, kao i politiki kontekst, umnogome
utjeu na stvaranje ili uope promiljanje refleksivne projekcije osobnosti. Takoer je
logino zakljuiti da svi pojedinci nisu jednako slobodni ili osloboeni od razliitih ivotnih situacija kako bi mogli ostvariti vlastite naracije osobe onako kako je to
ostvarivanje zamiljeno kod Giddensa.
U Giddensovoj analizi modernosti ne postoje norme i vrijednosti koje bi vrijedile za sve, tj. refleksivnost je njezina najvanija odrednica. Samorefleksivnost je dio
modernosti u kojem osoba postaje refleksivan projekt. Pojedinci su stalno prisiljeni
odabirati ivotne stilove koji nisu samo povran kulturni fenomen nego forme ivotne
politike. No, napominje Paul Bagguley, Giddens nije objasnio kako se tono, tj. kojim
procesom, osoba iz racionalnog aktera u teoriji strukturacije razvija u refleksivnu osobu
u kasnoj modernosti. Takoer tvrdi kako se ignoriraju i emotivni aspekti u refleksivnoj projekciji osobnosti, kao to su estetska i hermeneutika dimenzija refleksivnosti
(Bagguley, 2003:142). Prema tome, iako Giddens naznauje kako postoji promjena
koja se dogaa kod pojedinca u vidu prijelaza iz racionalnosti u refleksivnost (koja se
vremenski podudara s prijelazom iz tradicije u modernost), on ne objanjava mehanizme koji do toga dovode, pa se dobiva dojam kako je ta promjena radi svoje netransparentnosti pomalo proizvoljna pogotovo radi izostavljanja spomenutih dimenzija iz nje.
176

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

Jeffrey Alexander predbacuje Giddensovoj kognitivnoj refleksivnosti njezinu kritinost iskljuivo prema tradiciji, a relativnu nekritinost prema modernosti i njezinom
birokratizmu. Taj manjak kritinosti Giddens objanjava postojanjem poveanih znanstvenih pretpostavki u doba modernosti, ime se zapravo znanost prisutna u modernosti, naspram njezina nepostojanja u tradiciji, oslobaa kritinosti. Takvo, optimistino
tumaenje znanosti takoer je vrlo upitno.
Alexander smatra i kako je Giddens prikazao pojednostavnjenu verziju modernosti koristei se u njezinom opisu jednostavnim dualizmom tradicija i modernost, tj.
definirajui modernost pojednostavnjeno, u suprotnosti s tradicijom. Time on previa
nadindividualne kulturne forme koje karakteriziraju sva drutva. Istraivanja kulture
pokazuju da se sve akcije koje imaju veze s refleksivnou dogaaju unutar vlastite
kulturne tradicije, a Giddens se u svojim analizama refleksivnosti ne osvre ni na kulturne forme niti na tradicije (Alexander, 1996).
Giddensovoj poziciji refleksivnog aktera zamjera se stroga racionalnost i time
inkonzistentnost s poveanim znanjem o ulozi emocija i povijesnog iskustva dvadesetoga stoljea koji daju dokaze o moi ne-racionalnih sila (Elster, 1999; Glover, 1999.
u Bendle, 2002). Kao takva, njegova je pozicija predmet kritike psihoanalitiara, moderne filozofije i psihologije, to e jo biti naznaeno. U njoj se marginaliziraju i
tradicionalni socioloki pristupi budui da su nekadanje norme i funkcije zamijenjene
ljudskim strategijama i fleksibilnou. Identiteti postaju promatrani kao fluidni i fragmentirani pa se postavlja pitanje o tome to tono odrava kontinuitet osobe, naraciju, trajektorij ili refleksivnu projekciju osobnosti? (Bendle, 2002.) Moe se takoer
ustvrditi: ako je identitet svugdje, on je nigdje (Brubaker i Cooper, 2000 u Bendle,
2002). Kako odrati naraciju osobe u nekom vremenskom razdoblju, a istodobno biti
podloan stalnom monitoringu, takoer je jedno od pitanja koja se ovdje otvaraju.
Jo jedna vana kritika Giddensova koncepta samorefleksivnosti, toliko prisutnog
u njegovim novijim radovima, upuuje na njegovu radikalnu inkonzistentnost i inkompatibilnost s konceptom dualnosti strukture (Mouzelis, 1999:94). Naime, u teoriji strukturacije najvanija je dualnost strukture, koja je odravana rutiniziranim konceptom
akcije. U refleksivnosti se pak stvaraju nova pravila i potiru stara kako bi se stvorile
refleksivne projekcije osobnosti, konkretno, poveava se refleksivnost zajedno s monitoringom akcija. Povean monitoring nuno implicira dualizam (a ne dualnost) agencije
i strukture, jer kako inae objasniti poveanje monitoringa akcije, a ostati u okvirima
definicije dualnosti? Refleksivnost prestaje biti dualnost i postaje dualizam, budui da
su agenti osloboeni strukture i sve vie djeluju nad njom (Bagguley, 2003:146).
Prisutne su i kritike Giddensova optimistinog oekivanja ljudske prilagodbe na
radikalnu drutvenu promjenu, te premalo pozornosti posveene problemima na koje
upuuje psihoanaliza (duboka anksioznost osobe, strah, prijetnja..), tj. nainima na koje
socijalni sistemi modernosti izobliavaju podsvjesnu konstituciju osobe (Elliot, 1994,
u Bendle, 2002). Giddens i Castells identificiraju identitet i globalizaciju kao dvojno
organizirane polaritete suvremene socioloke analize. No, identitet u modernom svijetu
nije toliko neproblematian kao to oni naglaavaju. Dapae, stanje visoke modernosti
karakterizira velika tenzija izmeu zahtjeva koje na osobu postavlja globalizacija i
177

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

kapaciteta osobe da na njih odgovori (Bendle, 2002). Na Giddensovo optimistino i

strogo konstruktivno poimanje agenata u se takoer osvrnuti malo kasnije.
Upuuje se i na opoziciju izmeu Giddensa i Foucaulta (Gadacz, 1994). Ono to
Giddens vidi kao strune sisteme koji upravljaju i reorganiziraju mogunosti drutvenog ivota, Foucault vidi kao diskurse koji usmjeravaju i discipliniraju pojedince. Ono
to bi za Giddensa bila proirena sloboda agencije za refleksivne akcije, za Foucaulta
su sredstva kontrole imperijalizam refleksivnosti. Je li i u ovom sluaju rije o Giddensovu preoptimistinom shvaanju, ovoga puta sistema koji upravljaju drutvom,
ili je rije o razliitim pozicijama dvojice autora koji na suprotan nain promatraju
stvarnost, takoer moe otvoriti zanimljivu raspravu.
Giddensova refleksivnost je kritizirana kao baza za psihologijsku samopomo. Postoje zamjerke oko toga da njegova analiza ne uspijeva uzeti u obzir naine na koje
samoostvarujui subjekt pokree pitanja o individualnim moralnim kvalitetama, ime
se zapravo izuzima sfera moralnosti iz analize refleksivnosti. U svojem promiljanju
konstrukcije identiteta Giddens se i sam dotie pitanja o moralnosti unutar refleksivne
projekcije osobnosti, a njih emo podrobnije razraditi u iduem poglavlju.
Takoer su izloeni zahtjevi o tome kako se, budui da su upravo materijalni
uvjeti socijalnog ivota vitalna komponenta istoga, znanstveno teoretiziranje mora
baviti svijetom koji stavlja naglasak na materijalne okolnosti drutvenog ivota, dok
se Giddens u mnogo veoj mjeri bavi nematerijalnom sferom ivota (May i Cooper,
1995:80, 83, 84).
UMJESTO ZAKLJUKA
U posljednjem u se dijelu rada nadovezati na neka pitanja i kritike otvorena
u prolom poglavlju te ih, bez konkretnih zakljuaka, ostaviti otvorenima za daljnje
socioloke analize i rasprave.
Kritika koja obuhvaa razliite Giddensove teorijske aspekte bila je visok stupanj njegova nedeterministikog postavljanja prema agentima u socijalnim sustavima.
U teoriji strukturacije, sa eljom pomicanja teita s nepobitnog utjecaja strukture na
pojedinca, Giddens je agentima dao mo utjecanja na strukturu identinu kao i utjecaju
strukture na njih, to je nailo na brojne negativne komentare zbog nemogunosti pojedinaca da samostalno mijenjaju strukture. Takoer, teorija strukturacije sugerira kako
su struktura i agencija uvijek dvije strane iste medalje. No u Giddensovoj logici tradicije/modernosti, njegova dualnost proivljava historijsku transformaciju od agencijsko/strukturalne dualnosti tradicionalnih drutava do agencijsko/strukturalnog dualizma
modernosti, ime se zapravo zadire u temeljne postavke teorije strukturacije. Kritika
rasprava teorije strukturacije, konstatira Ira J. Cohen, nastavit e se, no takoer e se
nastaviti i otkrivanje mnogih naina na koje ona osvjetljava konstituciju drutvenog
ivota (Cohen, 1987).
Refleksivna projekcija osobnosti, kao to smo vidjeli, takoer izaziva razliita pitanja i dvojbe. Ona mora biti shvaena u kontekstu modernosti koji relativizira moralnu
sferu ljudskog djelovanja. Iz toga slijedi kako projekcija osobe mora biti refleksiv178

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

no postignuta u tehniki kompetentnom, ali moralno- krnjem socijalnom okruenju.

Knjigu Modernity and Self-Identity, Giddens zavrava razmiljanjima o tekoi egzistencijalnih problema u kojima pronalazimo sve vie moralnih neslaganja. Ne postoje
svevremeni, apsolutni etiki principi, pa kako onda izbjei brojne sukobe upravo zbog
razliitih etikih principa pojedinih grupa? Ta pitanja iziskuju veliku rekonstrukciju
emancipatorne politike kao i traenje odgovarajue ivotne politike. Pitanja koja se
postavljaju o naoj biti, mogunostima i ciljevima, esto, radi nepostojanja moralne
osovine, zavravaju pod prijetnjom osobne besmislenosti (Giddens, 1991).
U refleksivnoj projekciji osobnosti pojedinac stavlja teite na ego, odupirui se
vanjskim utjecajima i stvarajui projekt iz vlastitih ideja, tenji i ciljeva, koje su podreene brinom samopromatranju. No, u tom su procesu izostavljeni su Freudovi pojmovi Thanatosa i razarajueg ida, to je predmet kritike mnogih psihoanalitiara. Iako
se Giddens esto poziva na Freuda, to ini samo u podruju nelagodnosti u kulturi,
kada je potrebno opisati represiju koju pojedinac osjea u kulturi, te sram i krivnju
nametnutu od drutva. Cijena koju plaamo za na napredak u civilizaciji je gubitak sree kroz poveanje osjeaja krivnje (Freud, 1988:65). Mogli bismo rei kako
on time razvija odreeni dualizam drutvo pojedinac, ili, psihoanalitikim rjenikom, ego superego, prema kojem pojedinac reagira na podraaje iz drutva i time
modificira svoje ponaanje, od ontoloke (ne)sigurnosti preko refleksivne projekcije
osobnosti do emancipatorne politike ili politike ivotnog stila. No Giddens se zadrava
na tom dualizmu, ne ulazei u sferu destruktivnosti (ili ida) kod pojedinca. Ta sfera
kod Giddensa ostaje neprimijeenom, to mu u objanjenju refleksivnosti kroz monitoring daje prostora samo za konstruktivne namjere ega. Autonomnost stvorena kroz
izbore razlikuje se od tumaenja klasine psihoanalize, prema kojoj su oni blokirani
ili programirani nesvjesnim emocijama koje ne mogu biti odbaene pukim slobodnim
izborom. Sloboda izbora, dakle, propada pod psihoanalitikim svjetlom. Kao i Erich
Fromm, Giddens u ovjeku pronalazi vie konstruktivnoga ili, ako se elimo posluiti
Freudovim rjenikom, vie Erosa nego Thanatosa, to njegovom radu daje odreena
obiljeja psihoterapije. Zato ne ude kritike koje se tiu njegova zavravanja u samopomoi ili terapiji, o kojoj ionako pie s neskrivenim odobravanjem. Paradoksalno,
uza svu dijalektinost drutvenih sustava i osobe koju Giddens primjeuje, od teorije
strukturacije nadalje, on dijalektinost u samoj osobi u smislu njezine destruktivnosti
ne pronalazi. ak i u sluaju vrlo jasne ovjekove nemogunosti ili uvjetovanosti, bilo
zbog vanjskih uvjeta ili osobe same, stavlja u njegove ruke mo iskljuivo za pozitivnu
promjenu. Pitanje koje se s obzirom na to moe postaviti Giddensu jest: kako to da,
uz toliku mogunost integracije osobnosti i postizanja intimnosti uope dolazi do tolike
dezintegracije i nepostizanja istih?
Svakako je upitna i tvrdnja pozitivnog utjecaja terapije na samorefleksiju i refleksivnu projekciju osobnosti, tj. neautoritativan stav prema psihoterapeutu. Djeluje li
uope psihoterapija pozitivno na pojedinca i koliko, ostaje otvorenim pitanjem.
Nakon to sam naznaila jo neke dvojbe i smjerove razmiljanja na koje nas
Giddensove teorije navode, mogu zakljuno napomenuti kako Giddens refleksivnu projekciju osobnosti provodi na trima razinama:
179

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

1. Na drutvenoj razini, u odnosu pojedinca prema drutvu i irim socijalnim sustavima, pri emu se dovodi u vezu visoka modernost i promjene u osobnoj
sferi kod ljudi;
2. Na osobnoj razini, u odnosu pojedinca prema samome sebi, pri emu se stalnim promatranjem svojih aktivnosti odvija refleksivna projekcija osobnosti kao
proces koji rezultira trajektorijem osobe;
3. Na intimnoj razini, u odnosu pojedinca prema partneru/ici, kroz naine na koje
je intimnost (re)definirana, znaenje iste veze i transformaciju intimnosti.
Iako refleksivnost, kao i refleksivna projekcija osobnosti mogu imati loe posljedice na osobu, to smo mogli vidjeti u osvrtima na narcizam, izgubljenost ili pak na
osjeaj besmisla i anksioznosti, i za sobom povlae razliita pitanja i nedoumice, u
njima je takoer neupitan Giddensov socioloki doprinos. Vezano uz podruje osobe,
moemo rei da je Giddensova najvea zasluga moda upravo isto ono to izaziva
i najvie kritika: uspostavljanje pojedinca kao samorefleksivnog subjekta koji svojim
ponaanjem stvara svoju osobnost te u mnogim izborima koje pred njega postavlja
modernost, svojim vlastitim odabirima provodi refleksivnu projekciju osobnosti.

LITERATURA
Alexander, J. (1996) Critical Reflections on Reflexive Modernisation. Theory, Culture and
Society 13(4):133138.
Archer, M. (1985). Structuration versus Morphogenesis. London: Sage.
Bagguley, P. (2003) Reflexivity Contra Structuraton. Canadian Journal of Sociology
28(2):133153.
Beck, U. (1992). Risk Society. London: Sage Publications.
Beck, U. (2001). Pronalaenje politikog Prilog teoriji refleksivne modernizacije. Zagreb:
Naklada Jesenski i Turk.
Beck, U., Giddens, A., Lash, S. (1994) Reflexive Modernisation. Cambridge: Polity Press.
Bendle, M. F. (2002) The crisis of identity in high modernity. British Journal of Sociology
53(1):118.
Bryant, Christopher G. A., Jary, D. (2001) The Contemporary Giddens: Social Theory in a
Globalizing Age. London and New York: Palgrave.
Cassell, P. (1993) The Giddens Reader. Stanford: Polity Press.
Cohen, I. J. (1987) Structuration Theory and Social Praxis, u Giddens, A., Turner, J. H. (ed.)
Social Theory Today. Cambridge: Polity Press.
Foucault, M. (1979) Discipline and Punish. London: Allen Lane.
Freud, S. (1988) Nelagodnost u kulturi. Beograd: Izdavaka radna organizacija Rad.
Gadacz, R. R. (1994) Modernity and Self-Identity: Self and Society in the Late Modern Age.
Canadian Review of Sociology and Antropology 31(1):9396.
Giddens, A. (1984). The Constitution of Society. Outline of the Theory of Structuration.
Cambridge: Polity Press.
Giddens, A. (1990). The Consequences of Modernity. Stanford: Polity Press.
Giddens, A. (1991). Modernity and Self-Identity. Self and Society in the Late Modern Age.
Cambridge: Polity Press.

180

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

Giddens, A. (1993) New Rules of Sociogical Method: A Positive Critique of interpretative

Sociologies. Stanford: University Press.
Giddens, A. (1994) The Transformation of Intimacy: Sexuality, Love and Eroticism in
Modern Societies. Cambridge: Polity Press.
Giddens, A. (1996) In Defence of Sociology. Cambridge: Polity Press.
Giddens, A. (1999) Trei put. Zagreb: Politika kultura.
Giddens, A. (2005) Odbjegli svijet. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Habermas, J. (1987) The Philosophical Discourse of Modernity. Cambridge: Polity Press.
Haralambos, M., Holborn, M. (2002) Sociologija: Teme i perspektive. Zagreb: Golden marketing.
Hyoung, J. J. (1997) The Condition of Reflexive Modernization. UK: Lancester University.
Jamieson, L. (1999) Intimacy Transformed? A critical look at the pure relationship. Sociology 33(3):477493.
Kalanj, R. (2000) Ideje i djelovanje. Zagreb: Razvoj i okoli: Biblioteka asopisa Socijalna
ekologija.
Lasch, C. (1980) The Culture of Narcissism. London: Abacus.
Marshall, G. (1994) Dictionary of Sociology. Oxford: Oxford University Press.
May, C., Cooper, A. (1995) Personal Identity and Social Change: Some Theoretical Considerations. Acta Sociologica 38(1):7585.
Mouzelis, N. (1999) Exploring post-traditional orders: Individual reflexivity, pure relationships and duality of structure, u OBrien, M., Penna, S., Hay, C. (ed.) Theorising Modernity; Reflexivity, Environment and Identit in Giddens Social Theory. London: Addison Wesley Longman Limited.
Ritzer, G. (1997) Suvremena sociologijska teorija. Zagreb: Nakladni zavod Globus.
Rainwater, J. (1989) Self- Therapy. London: Crucible.
Rustin, Mike (1995) The Future of Post-Socialism. Radical Philosophy 74:727.
Sennett, R. (1977) The fall of a public man. Cambridge: Cambridge University Press.

181

Zlatar, J.: Anthony Giddens: Refleksivna projekcija osobnosti

Revija za sociologiju, Vol XXXIX. (2008), No 3: 161182

REFLEXIVE PROJECT OF THE SELF

BY ANTHONY GIDDENS
JELENA ZLATAR
Institute for Social Research Zagreb
In this paper I shall try to explain the term reflexive project
of the self, as seen by Anthony Giddens. What is reflexive project
of the self? How and why does it happen? What is its definition?
How does it manifest itself in everyday life and in human relationships? These are some of the questions I shall try to answer in the
paper.
We live in a posttraditional society. Norms, values and systems which were valid in traditional societies arent important in
lives of individuals any longer. The disappearance of clear models
and principles of behaviour on both personal and broader social
level, forces an individual to look for answers elsewhere and to
create their identity in a different way than before. On personal
level, this manifests itself in increased and transformed reflexivity,
directed towards the creation of personality through close personal
monitoring.
The process going on in thus modified reflexivity Giddens calls
reflexive project of the self. It happens through constant monitoring
and results in the trajectory of the self.
Key words: TRADITION, MODERNITY, REFLEXIVITY, STRUCTURATION THEORY, REFLEXIVE PROJECT OF THE SELF, CORPOREALITY, CHOICE

182