A

- dolazi iz lijenike obitelji odrastao u znanstvenom okruju to kasnije utjee na

njega. Heidegger Aristotel je ivio, radio i umro. (u 4. st. pr. Kr.)
- na Akademiji se ui 20 godina i zatim se razilazi s Platonom u vezi s razliitosti
svjetova ideja i pojava
o Drag mi je Platon, ali mi je draa istina
o shvatio da mu Platon ne daje odgovor na pitanje zato bit stvari nije u samim
stvarima i zato ne objanjava nain kako su pojave nastale od ideja uvodi
treeg ovjeka
o realistino odgajan za njega nema drugog svijeta osim ovoga u kojem su
objedinjene biti i pojave, ope i pojedinano
o dokaz treeg ovjeka ideja ovjeka je bit ovjeka, treba trei akter kao veza
izmeu ideje i pojave
o zakljuuje da su bit i pojava neodvojivi
- vraa se u Makedoniju da ui Aleksandra Velikog, no on ga oito nije sluao (jer je
Aristotel savjetovao ne preveliku dravu)
- ako je Platon filozof i umjetnik, onda je Aristotel filozof i znanstvenik
METAFIZIKA
- 4 uzroka iz kojih se sve sastoji
o tvar ili materija pasivna mogunost koja moe biti preoblikovana
o oblik ili forma aktivni princip po kojem razlikujemo stvari, ona je bit mora
biti sadrana u stvari
o uzronik kretanja onaj koji proizvodi promjenu iz potencijalnog u aktualno,
o njemu ovisi to e se aktualizirati
kod neivih stvari je vanjski uzronik, kod ivih unutranji moe bit
o svrha teleoloko gledite svrhovitost sve je proeto svrhom
- postoji hijerarhija oblika to je preoblikovanije, to je savrenije
- postepeno dolazimo do bia koje je ista forma, tj. akt = Bog teoloko odreenje
- treba mu prvi pokreta, a u srednjem vijeku govore da taj pokreta bude Bog, pa zato
Aristotela cijene

- Tri bivstva: jedno je sjetilno, i dijelom je vjeno i dijelom propadljivo; drugo je bivstvo
nepokretno, o tome neki kau da je odjeljivo, jedni ga dijele na dvoje, jedni u jednu
narav stavljaju oblike i matematike stvari. Prva dva pripadaju naravoslovlju (jer su
prema kretanju), a posljednje drugoj znanosti, ako im svima nije zajedniko nikakvo
poelo. Postoji neto tree mimo protivnostii to je tvar.
- Tri poela kretanja: 1. pojam i oblik; 2. lienost; 3. tvar. Ono OD ega se mijenja je
pokretalo, ono TO se mijenja je tvar, a ono U to s mijenja je oblik. Dalje navodi da su
tri PRATVARI (oblik, lienost i tvar), a etiri uzroka i poela, to su one etiri causae. Od
svih stvari, prva su poela ono to je djelatnou prvo ovo i ono drugo to je
mogunou.
ETIKA
- njegova etika je istovremeno etika vrline i eudaimonistika etika najvee dobro je
blaenstvo, dobro kojem teimo zbog njega samog
- dijeli vrline na etike i dijanoetike
o etike vrline volje ako razum usmjeruje volju u izboru umjerenih stvari
o dijanoetike znanje, razboritost, umovanje dio najvieg blaenstva pri
pribliavanju bitku, sauvane za mudrace
- realist i u etici svaki ovjek moe ostvariti dobro koje e mu omoguiti napredak
- vrlina odabiraka naklonost volje koja se dri sredine u odnosu na nas, razumom
odreene, i to odreene tako kako bi to uradio razuman ovjek. U stvari, to je sredina
izmeu dva loa smjera pretjerivanja i zaostajanja za mjerom.
- Prva knjiga definira blaenstvo kao najvii cilj ljudske tenje. Krepost ()
predstavlja put prema srei: etike (udoredne) stjeu se naviajem, a dijanoetike
(razumske) stjeu se poukom.
- Druga knjiga opisuje naviku, , kao temelj kreposti koji se iskazuje u obiajima.
Navikom se stjee 'vrsto osnovno vladanje' (, lat. Habitus) koje jami da se
gotovo automatski ini ispravno. Navika i habitus oblikuju afekte, daju uporite vladanju
prema ugodi i neugodi.
- Trea knjiga dokazuje dragovoljnost etikog djelovanja. Pretpostavlja odluku, izbor
izmeu opcija ().
- Katalog etikih kreposti izlae 3. Do 5. Knjige: hrabrost, umjerenost, dareljivost,
izdanost, velikodunost, blagoudnost, istinitost, dosjetljivost, prijateljstvo, pravednost.

- 'Kruna' je etikih kreposti pravednost a pribliava joj se prijateljstvo. Pravednost nije

'idiopragija' nego 'univerzalna pragija', pravednik mora moi sve: biti hrabar, razborit,
dareljiv. Pravednost se uvijek odnosi na druge, semper ad alterum, dobro drugoga. Ona
nije na tetu pravedniku, kako kae Trazimah, nego na korist svima. Mjera pravednosti
nije transcedentna ideja dobra nego se dobiva hermeneutiki iz udoredna ivota, iz
pitanja: to je openito pravedno? Kako se pravedno razdjeljuje, razmjenjuje, kanjava?
- esta knjiga raspravlja o razumskim krepostima: Neka bude pet naina kojima dua
postie istinu s pomou izrijeka ili nijeka, a ti su: umijee, znanost, razboritost, mudrost,
umnost. (NE VI, 3). Od razumskih kreposti za djelovanje je najvanija razboritost
() koja upravlja djelovanjem pojedinca i grada, bez nje ne bi mogli biti sretni.
Razboritost se odnosi na krajnje i pojedinane stvari, krepost koja vodi do istine o
ljudskome. Razboritost je oblikovao prema retorikom modelu razgovora i uzajamnoga
savjetovanja. Razborite odluke proizlaze iz savjetovanja s drugima ili sa samim sobom.
Teorija ne treba savjetovanje, ona zakljuuje i izvodi vjenu i nepromjenjivu istinu
monoloki. udoredno djelovanje proizlazi iz ethosa i logosa. se odgojem
oblikuje u habitus. Logos preko razboritosti omoguuje promiljen izbor i razboritu
slobodnu odluku. Naglaavanjem uloge ethosa suprotstavlja se sokratovskom
'kreposnom znanju'. Ne djelujemo samo temeljem znanja, prvo treba nauiti ispravno
promatrati. Odgoj pravoga znanja ovisan je o ethosu, bez njega nema pravoga 'oka'.
Razborit uvid udoredan je in, znanje je ovisno o vrlini.
- Sedma knjiga prelazi s kreposti na njihove opreke i pokazuje posljetke neuzdranosti te
raspravlja o uitku.
- Osma i deveta knjiga obrauju kreposti prijateljstva (), temelj sree i u
privatnom i u politikom ivotu. Nitko ne bi izabrao ivjeti bez prijatelja, pa ak i kad
bi imao i sva ostala dobra. (NE VIII, 1). Prijateljstvo obuhvaa: ljubav (roditelja,
suprunika, brae), sluajno ili ogranieno prijateljstvo na putovanju ili trajnu
gostoljubivost te politiki pojam prijateljstva graana u polisu, temelj zajednitva.
- U desetoj knjizi govori o uitku () te o teoretskom ivotu filozofa kao najviem
obliku sree vita contemplativa.

TRAGEDIJA
- umjetnost je oponaanje, ali stvaralako i idealizirano
- tragedija oponaanje ozbiljne radnje koja je u sebi zavrena i ima odreenu veliinu,
govorom koji je otmjen i poseban za svaku vrstu u pojedinim dijelovima, licima koja
djeluju, a ne pripovijedaju, a izazivanjem saaljenja i straha proiuje takve afekte
- tragedija ima etiku i odgojnu funkciju katarza i oplemenjivanje
POLITIKA
- ovjek je po prirodi drutveno bie (zoon politikon)
- onaj tko ne moe ivjeti u zajednici je ili zvijer ili bog
- Aristotel je realniji u vienju politike od Platona
- razlikuje tipove vladavine
o valjana vladavina cilj je ope dobro kraljevstvo (1), aristokracija
(nekolicina), republika (mnogi)
o loa vladavina cilj je osobna korist vladajuih tiranija (1), oligarhija
(nekolicina), demokracija (mnogi)
o Filozofija politike uzdie sredinu, mjeru. trai vrhunsko djelo, ne
prosjenosti. U sreditu su politike vezanost za polis i zajednitvo ivota ovjek
je 'politiko bie'. Etika i politika orijentirane su prema dobru graaninu i estitu
ovjeku. Ne vladaju eksperti kao kod Platona, politika je zajedniki govor i
meusobno savjetovanje jednakopravnih graana. Praktina filozofija izdvoje je
iz metafizike
- Praktinu filozofiju naziva 'politikom' u opem znaenju. Tu spada etika, ekonomija i
politika u uem smislu. Politika je najvanija od svih znanosti: budui je pak u
znanostima i umijeima svrha dobro, najvee je i najvie u najglavnijoj od svih, a
ta je nauk o dravi; dobro je drave ono pravedno, koje je opet na zajedniku
korist. Praktina filozofija obrauje se u Nikomahovoj etici i Politici, a povezane su
Topika, Retorika i Poetika.
- Politika istrauje apsolutno najbolji oblik grada, relativno najbolji koji moe ostvariti
veina te isto tako najbolji oblik grada prema danim okolnostima. Takoer pita kako se
moe popraviti lo ustav.
- Cilj je politike pravednost, vladavina zakona, vladanje u korist vladanima to su
kriteriji dobra poretka. Meu ope ciljeve politike spada i jamstvo trajanja ustava. Bitni
su za politiku prijateljstvo meu graanima i odgoj. Za razliku od Platonove
ekspertokracije Aristotel opravdava graansku politiku. Strunjaci (lijenik ili kormilar)

nisu mjerilo etikoga i politikoga znanja. Politika je uzajamni govor i meusobno

savjetovanje ravnopravnih graana.
- Aristotelova graanska etika i politika uz isticanje sredine i mjere cijeni postignua i
izvrsnost. Osnovni etiko-politiki pojam arete shvaa se kao vrhunsko postignue ne
samo kao sredinja mjera. Povezuje svakodnevno s blistavim, graansko zajednitvo s
aristokratskom veliinom. Ne uzdie kraljevstvo nego graansku vladavinu, polieteiu,
ustav grada republike.
- Rastvara jedinstvo metafizike i politike, razluivanjem tri vrste znanja: teoretsko,
praktino i poietino.
- Politika je pisana 345.-325. Najstarije su VII i VIII knjige (oko 345.?). slijede I-III
(335.?) te IV-VI (nakon 329).
1. Knji. I uvod s teorijom postanka grada, politikom antropologijom i ekonomijom
2. Knji. II kritika ve poznatih ustava, posebice Platonovih nacrta
3. Knji. III temeljni pojmovi politike: graanin i ustav
4. Knji. IV-VI ustavi, njihovo odravanje i promjena (metabole)
5. Knji. VII-VIII najbolji grad i njemu primjeren odgoj
- Politika je praktina filozofija o srei grada, etika o srei pojedinca. Grad ine
graanstvo i ustav. Graanin je tko smije sudjelovati u ustanovama grada. Ustav nije
samo pravni akt nego ustroj grada, ono to ga oblikuje i odrava. Razlikom kuanstva i
grada (oikos i polis) odvaja se privatno od javnoga, to je Platon u idealnom gradu
sjedinio. Grad ima prednost pred pojedincem kao organizam pred organom, supstancija
pred akcidencijom. ovjek ne moe ivjeti bez grada. Zajednica nije ugovor.
- Druga je antropoloka odrednica ovjeka retorika. On je bie koje ima logos (zoon
logon echon 1, 2, 1253a9-10). Logos ovdje znai um (animal rationale) i govor. ovjek
je bie logosa, govor je sredstvo sporazumijevanja na koje su ljudi upueni u zajednici.
Povezani su pojmovi communication i community. Politiko bie savjetuje se i dogovara
u zajednici kako bi nauilo razborito djelovati i pronalo put do sree. Aristotel kritizira
zajedniko vlasnitvo u Platonovoj Politei (II, 2-5) i Zakonima (II, 6).
- Graanin je tko sudjeluje u skuptini i sudstvu (III, 1). Krepost dobra ovjeka je ista,
dok krepost valjana graanina ovisi o ustavu. Aristokracija trai izvrsnost, oligarhija
imutak, demokracija samo slobodno roenje. U dobru ustavu svi graani trebaju imati
krepost graanina, ali ne savreno dobra ovjeka. Demokratski ustav trai naizmjeninu
vladavinu: pohvaljuje se sposobnost vladati i biti vladan, i ini se kako je krepost
pravoga graanina uzmoi i lijepo vladati i bivati vladan. (III, 4). Politiki sud puka
bolji je ili nije loiji od strunjaka (III, 11). Zajednitvom se zbrajaju krepost i uvid
koji nadmauju pojedinca.
- Podjela ustava u tri dobre vladavine i tri zastrane izloena je u III, 6-8 i IV-VI. Prvi
kriterij razlikovanja je najvia vlast i cilj ustava. Za dobre je vladavine cilj opi

probitak (bonum commune) dok je za zastrane zasebnika korist: pojedinca (tiranija),

bogatih (oligarhija) ili siromanih (demokracija). Redoslijed zastrana ide od najgore
tiranije do najmanje loe demokracije. Najbolji ustav odreuje se u donosu prema
danim uvjetima. Negdje je kraljevstvo najbolje (III, 13, IV, 2). Najbolji dravni poredak

1)
2)
3)
4)
5)

moe biti i demokracija (III, 15) i ustavni poredak (politeia IV, 8-9, 11-13).
- Kraljevstvo dijeli u pet vrsta (III, 14-17):
Spartansko (kralj je vrhovni zapovjednik)
Barbarsko
Izabranih presuditelja (pr. Pitak, Solon)
Junakoga doba prema zakonu i izoborom podanika
Kraljevstvo oinske i gospodarske vladavine
- Protivi se neogranienoj jednovladi. Svakom ustavu preporuuje vladavinu zakona
pred osobnom valdavinom jer je neosobni zakon osloboen strasti.
- Hipotetiki pita to bi bilo kada bi postojao ovjek koji krepou druge toliko
nadmauje da ne bi vie mogao biti dijelom drave. Takva istaknuta ovjeka ne bi
trebalo ni odstraniti niti prognati iz grada. On je sam sebi zakon i ne moe se njime
vladati. Preostaje, dakle, kako se ini i naravnim, da svi takvog sluaju rado, tako te ti
budu doivotni kraljevi u dravama. Od Hegela do Kelsena to se mjesto navodi kao
dokaz Aristotelove blizine Aleksandru Makedonskom i njegovoj monarhiji.
- Za Aristotela je kraljevstvo postalo anakronizam. Nu sada ne nastaju kraljevstva.
(V, 10, 1313 a 4). Jer je broj jednakih ljudi postao prevelik tako da se nitko vie ne istie

toliko veliinom. Aristokraciji daje prednost pred kraljevstvom. Razlikuje tri oblika :
1) U pravom smislu kao vladavina kreposnih koja ukida razdvoj 'dobra ovjeka' i 'valjana
graanina'
2) Mjeavina s pukom vladavinom (u Sparti)
3) Mjeavina s pukom i manjinskom vladavinom (u Kartagi)(IV, 7)
[Ustavna vladavina tei aristokraciji kada se inovnici biraju prema kompetenciji, a ne prema
imutku.]
- Ustavna vladavina (politeia libera civitas, res publica, polity), republikanski ustav
ima istaknuto mjesto (IV 8-9, 11-12). Rije je o 'mjeovitu ustavu' (demokracija i
oligarhija drijeb i izbor) gdje ustanove sprjeavaju rascjep na siromane i bogate.
Podjelom moi uspostavlja se stabilnost. Pravedno usklauje zahtjev za jednakou
prema broju i veinu sa zahtjevom za imutkom i proporcionalnom jednakou.
Nepravedna bi bila samo jedna jednakost, jer samo jednake treba tretirati jednako.
Politeia pogaa etiko-politiki cilj pravu sredinu. Srednji je stale sredina drutva,
zato mu povjerava umnu vladavinu. Srednji stale drutvena je osnova 'politeje' jer je

bez pleoneksije, htijenja imati vie. Nije lakom za poloajima kao bogati niti bjei od
slubi kao siromani.
- Srednji je posjed najbolji put k srei, politeia najbolji put k srei grada u kojemu
umjeren ustav omoguuje naizmjeninu vladavinu. Sredinom i mjerom politeia odgovara
smjeru grke povijesti od Solona, koji je prvi pokuao povijesno pomirenje siromanih i
bogatih Aristotel ga esto hvali. Odgovara grkoj kulturi mjere i izbjegavanja
krajnosti. Taj ustav temeljem jednakosti dobra je osnova prijateljstva graana i
osloboen je pobuna (nema ga u V. Knjizi gdje se istrauju uzroci prevrata). U politeji
Aristotel pokuava oligarhijski umjeriti zahtjeve radikalne demokracije.
Institucionalizira se podjela vlasti.
- Tiranija (IV 10, V 10-12) je najloiji ustav. Kao suprotnost kraljevstva u sebi
ujedinjuje najloije strane ekstremne demokracije (borbu protiv svega plemenitoga i
izvrsnoga) i oligarhije (tenju za novcem). Tiranin vodi politiku privida, ini tako kao da
je kralj makijavelizam. Tiranija se ne moe stabilizirati strategijama kojima se tirani
slue. Tiranin tei malodunosti graana (suprotnost velikodunosti), nepovjerenju
(ukida druenje graana, ene postaju dounici mueva) i nemoi (skrbe za svakodnevni
ivot).
- Oligarhija je vladavina bogatih i dijeli se na etiri vrste prema krugu vladajuih
koji se suzuje. U prvom su krugu svi koji imaju velik imutak, u drugom se u slube
kooptiraju, u treem su nasljedne, a etvrta je vladavina inovnika (IV, 5). Prve se tri
mogu povezati s vladavinom zakona, dok je etvrta posve izopaena dynasteia. Ona
prezire zakon i iz vladavine novca prelazi u tiraniju. Za stabilizaciju oligarhija potrebna
je njihova demokratizacija. Aristotel preporuuje pribliavanje politeji tako da najvanije
slube ostanu bogatima, a kontrola siromanima.
- Demokracija spada u zastrane. Odbacuje radikalni oblik s dijetama i deagozima kojiu
su uveli Efijalt i Periklo. Bitne su oznake demokracije sloboda (eleutheria) ivjeti kako
tko hoe te jednakost u naizmjeninoj vladavini prema broju, a ne prema asti. Zakon
je to odlui veina jednakih. Slube se podjeljuju drijebom i mandati su kratki.
Skuptine donose bitne odluke i za njih se plaaju dijete. Putpuna demokratska jednakost
jednostrana je aritmetika jednakost broja koju treba nadopuniti proporcionalnom s
obzirom na nejednakost posjeda.
- Dva su nedostatka demokracije prema Aristotelu: sklonost egalitarizmu i pretjeranoj
slobodi, da ivi 'kako tko hoe'. Najbolja je demokracija u kojoj se slube preputaju
bogatima ili sposobnima, kada narod izabire i nadzire slubenike. Jednom navodi pet,
drugi put etiri vrste demokracije. Prva od pet zapravo je politeia, treba jamiti jednak

udio u vladavini siromanima i bogatima. Druga trai mali imutak, trea vezuje pristup
poloajima za naslijee, etvrta za graansko pravo, peta samo za slobodno roenje.
Odluzme li se prva, tri su vrste spojive sa zakonom, a jedna je bez zakona.
- Ekstremna je demokracija bezzakonje, u njoj vladaju demagozi. Narod je despot,
demagozi ulizice naroda (analogno ulizicama tiranina). Slube se biraju odlukama
naroda. Takva demokracija nije uope ustav. Kritizira dijete koje je uveo Periklo.
Neopravdano je izokrenuta slika antike demokracije.
[Istraivanje 'promjena ustava' (metabole ton politeion) u V.knj. najvie se bavi
demokracijama i oligarhijama jer su najrairenije. Kraljevstvo i tiranija obrauju se manje (V,
10-12), promjene aristokracija jo manje (V, 7), a ustavna vladavina spominje se samo u
uzgrednim napomenama jer se njoj pripisuje najvea stabilnost. Poput Platona niz uzroka
nalazi u duama ljudi, njihovu unutarnjem nemiru i pobunama. Borba za ispravan ustav borba
je za pravednost. Razlikuje tri skupine uzroka i poela: duevno stanje pobunjenika,
njihove ciljeve i daljnje uzroke.
U duama nastaje pobuna kada zbiljna ne odgovara vlastitom shvaanju pravednosti.
Demokrati smatraju da jednakost roenja sve izjednauje, dok je za oligarhe nejednakost
imutka dovoljno mjerilo za sve drugo. Prvi tee za jednakim pravom, drugi za svojom
prevlau. Glavni su ciljevi pobunjenika dobitak i ast, slube ili javni ugled. Dalji su
uzroci buna : obijest, strah, premo, prijezir, porast mimo razmjera, svaa, zazor, maloa,
etnika neslinost izazvana promjenama puka i doseljavanjem. Najvanije je sredstvo za
odranje ustava primjeren politiki odgoj.
U VII i VIII knj. Izlae nauk o najboljem gradu kao gradu sree. Svatko mora moi izabrati
oblik ivota koji vodi srei praktino-politiki i teoretski. Istrauje to treba najbolji grad:
broj itelja i veliina, veza s morem, krepost graana, stalei te poloaj. Zavretak Politike
obrauje odgoj slino Platonovim Zakonima. Smatra se da su posljenje dvije knjige prve
napisane oko 345, a desetljee poslije preraene. Jaeger ih smatra 'prapolitikom' koja se
razvijala prema empiristikoj politikoj znanosti u IV-VI knj.
Najbolji je grad zajednica jednakih. Potrebna mu je naizmjenina vladavina. Slian je
aristokratski obojenoj ustavnoj vladavini. Naglasak je na kreposti i izvrsnosti graana koja se
postie primjerenim odgojem. Odgoj se sastoji od gimnastike i muzike sastavnice.
Orijentira se prema srednjemu, moguemu i prikladnome. Srednje je najbolje, tako i u
glazbi dorski tonalitet izmeu frigijskoga i lidijskoga. Najbolji grad zasniva se na primatu
smislenoga i praktinoga, vita activa, zato to praktino ima svrhu u samome sebi.

Najbolja drava ujedinjuje ljude ne samo radi zajednikog blagostanja nego im omoguuje
istinski najbolji, savren ivot u srei i kreposti koja u velikoj mjeri poiva na odgoju.
Nitko, dakle, dvoumiti nee kako zakonodavac treba pokloniti najveu pozornost odgoju
mladei; jer u dravama gdje to izostane, kodi se dravnome poretku. Treba, naime, odgajati
u skladu sa svakom pojedinanom dravom. Jer svaki pojedini dravni poredak ima svoje
obiaje, koji su izvorno zasnovali dotini poredak i dalje ga odravaju, kao to puansko
[udoree] odrava puku vladavinu, a ono manjinske vladavine vlast nekolicine, i uvijek:
to su bolji dotini obiaji, to su uzrokom boljeg dravnog poretka. (Politika VIII, 1; 1337 a
11 18)
- Ethika (to se odnosi na udoree) i ta politika (to se odnosi na grad) povezane su
jer se odnose na najvii cilj ljudskoga djelovanja sreu. Sve kreposti imaju dvostruki
smisao etiki i politiki. Posebice kruna svih vrlina, pravednost, ali i prijateljstvo
odreuju ivot grada kao i privatni ivot.]
SPOZNAJA
- podjela supstancije
o prva supstancija ova tu pojedinana stvar
o druge supstancije vrste i rodovi, ono ope pojedinanih predmeta
- spoznaja poinje induktivno i uzdie se do spoznaje opih pojmova, poevi od prve
supstancije
o znanje je mogue jedino o opem, ne o pojedinanom
o 10 najopenitijih pojmova (najviih rodova) = 10 kategorija
bie/supstancija (temeljna kat.), kolikoa i kakvoa, mjesto i vrijeme, odnos
i poloaj, imanje, djelovanje i trpljenje
- Aristotel razlikuje dva uma
o pasivni ili trpni um koji prima grau opaaja kao tabula rasa
o aktivni ili djelatni um ista misaona djelatnost zajednika svim pojedincima
KATEGORIJE
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)

supstancija
kvantitet
kvalitet
relacija, mjesto
vrijeme
poloaj
posjedovanje
djelovanje

9) trpljenje
10) causa finalis