IZVORNI I ZNANSTVENI LANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

UDK 630* 432.1 (001)

um. list br. 56, CXXXIII (2009), 301-307

ANALIZA RASPODJELE POVRINA ZAHVAENIH UMSKIM POAROM

NA OTOCIMA BRAU, KORULI I RABU
ANALYSIS OF DISTRIBUTION OF AREAS AFFECTED BY FOREST FIRES
ON ISLAND OF BRA, ISLAND OF KORULA AND ISLAND OF RAB
Roman ROSAVEC*, Damir DOMINKO**, Damir BARI*, Damir STAREINI**,
eljko PANJOL*, Katica BILJAKOVI**, Marko OURA***,
Nera MARKOVI*, Dario BOGNOLO****

SAETAK: ume prekrivaju priblino etvrtinu zemljine povrine, i kao jedan od najveih izvora kisika u prirodi vane su za opstanak ivota na Zemlji.
umski poari kao vrlo vaan fenomen za sam opstanak uma, uz umarstvo i
ekologiju poeli su se prouavati i u fizici. U fizici je umski poar prepoznat
kao primjer kompleksnog sustava na velikim, kilometarskim skalama. Raunalne simulacije omoguile su nova saznanja o umskim poarima. U radu su koriteni podaci o broju poara i opoarenoj povrini, prikupljeni u umarijama
Bra, Korula i Rab, u razdoblju od 1991. godine do 2000. godine, koji su obraeni primjenom fizikalnih modela, pomou kojih se moe saznati kako se poari
ire, koji sve parametri i u kojoj mjeri utjeu na irenje poara, te najvanije
kako predvidjeti poare odreenih razmjera. Rezultati istraivanja pokazuju da
kumulativna raspodjela spaljenih povrina na izabranim otocima slijedi zakon
potencije u skladu s modelom Malamuda i drugih (1998). Logaritamski prikaz
rezultata je pravac u najveem dijelu. Nagib odgovara eksponentu , jer je
dNCF/dAFAF-. Prema navedenom modelu, ako su poznati zadani parametri
nekog sustava moemo odrediti frekvenciju irenja poara, koja nam govori kolika je vjerojatnost pojave poara na nekoj povrini. Skup podataka za naa tri
otoka pokazuje da je s obzirom na dobiven nagib pravca za ukupan broj poara
a = 1.02 0.02 frekvencija irenja velika, to govori da je vjerojatnost irenja
poara manja. Meutim, detaljnijom analizom dvije grupe podataka za vee
poare dobije se vei nagib, to govori da je u iduih nekoliko godina rizik od
poara velik, i to tono na podrujima na kojima su izgorjele velike povrine
(na Koruli ak do 55 km2). Iz dobivenih rezultata mogue je zakljuiti da se
vrijednosti nagiba pravca podudaraju za male i srednje poare, odnosno za
vee frekvencije irenja kod primijenjenog modela, dok za vee poare postoje
odstupanja kod primjene modela zbog konanih dimenzija prostora. Dobiveni
*

Izv. prof. dr. sc. eljko panjol, doc. dr. sc. Damir Bari,
Roman Rosavec, dipl. ing. um., Nera Markovi, dipl. ing.
um., Zavod za ekologiju i uzgajanje uma, umarski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Svetoimunska 25, 10 000 Zagreb,
e-mail: spanjol@sumfak.hr
** Dr. sc. Katica Biljakovi, dr. sc. Damir Stareini, Damir
Dominko, dipl. ing., Institut za fiziku, Bijenika 46,
10 000 Zagreb, e-mail: katica@ifs.hr
*** Marko Oura, dipl. ing. um., Veleuilite u Karlovcu,
Ivana Metrovia 10, 47 000 Karovac,
e-mail: marko.ozura@vuka.hr
**** Dario Bognolo, dipl. ing. stroj., Veleuilite u Rijeci,
Trpimirova 2/V, 1 000 Rijeka, e-mail: dariobognolo@yahoo.it

301

R. Rosavec, D. Dominko, D. Bari, D. Stareini, . panjol, K. Biljakovi, M. Oura, N. Markovi, D. Bognolo: AN...

um. list br. 56, CXXXIII (2009), 301-307

rezultati su poticaj za daljnja istraivanja, jer je pokazano da se poznavanjem

utjecaja razliitih parametara povezanih sa irenjem poara na nekom prostoru mogu odrediti podruja poveanog rizika od poara. Posebice ako je poznata raspodjela malih i srednjih poara.
K l j u n e r i j e i : jadranski otoci, spaljena povrina, raunalne simulacije, kompleksni sustavi, poar.

UVOD Introduction
ume kao jedan od najveih obnovljivih izvora u prirodi, iznimno su vane za ovjekov opstanak. Prekrivaju priblino etvrtinu zemljine povrine i
predstavljaju plua postojbine svih ivih bia. Brzi tehnoloki razvoj znatno je unaprijedio ivot ovjeka, ali i
dao velik doprinos unitenju prirodne ravnotee, te smanjenju bioloke raznolikosti. umski poari postaju sve
znaajniji imbenik u naruavanju prirodne ravnotee,
posebno zbog sve veeg utjecaja ljudi na njihov nastanak, kao i kontrolu i njihovo suzbijanje. U tom smislu
ekologija poara predmet je istraivanja biofizike i ekologije (J o h n s o n i M i y a n i s h i 2001). Poglavito procesi paljenja gorive tvari i prijenosa topline. Na taj nain
fizikalni procesi utjeu na ekoloke procese (T r a b a u d
1989, J o h n s o n 1992, W h e l a n 1995, B o n d i van
W i l g e n 1996).
Uzroci nastanka poara mogu biti razliiti od prirodnih (visoke temperature u ljetnim mjesecima, udar groma) do onih uzrokovanih ljudskim nemarom (paljenje
korova na poljoprivrednim povrinama, baen neugaen opuak, neugaena izletnika vatra, razni ekoloki
incidenti). Prema dosadanjim ekoloko-fitocenolokim spoznajama i iskustvu prema stupnju zapaljivosti,
mogunostima potpaljivanja vatre i brzini irenja poara moemo razlikovati nekoliko skupina umske vegetacije (B e r t o v i i L o v r i 1987). Postoji nekoliko
klasifikacija umskih poara. Kod nas se ona najee
odnosi na nain postanka poara, gdje razlikujemo prirodne i umjetne poare ( p a n j o l , 1996). Najvee
opasnosti od umskih poara nastaju u ljetnim mjesecima (Va j d a 1974). Stoga F l a n n i g a n i Wo t t o n
(2001) vremenske uvjete i klimu smatraju kritinim
imbenicima u istraivanju poara.

umski poari su se poeli prouavati kao fizikalni

sustavi za ije globalno ponaanje nije bitna veliina ili
mikroskopija samog sustava, ve njegovo strukturiranje i unutranje interakcije. Meutim, kao u svim kompleksnim sustavima ponaanje poara bitno ovisi o
detaljima. Cilj njihovog prouavanja je razumjeti kako
dijelovi tog sustava doprinose njegovom kolektivnom
ponaanju i na koji nain okolina djeluje na nj. Poari se
svrstavaju u jo jednu fizikalnu kategoriju, pojavu samoorganizirane kritinosti (SOK). Zajedniko svojstvo takvih sustava je da male lokalne smetnje mogu imati ire,
globalne posljedice kao to je u sluaju nastajanja lavina,
tornada, nekih biolokih procesa i dr. Ne moe se predvidjeti razvoj svakog pojedinanog dogaaja, ali sama metodologija koju nudi fizika kompleksnih sustava
omoguava uvid u neke ope zakonitosti. Zakon potencije javlja se gotovo kao otisak prsta kompleksnog sustava sa svojstvima samoslinosti. Zakonu potencija ili
zakonu ljestvice ne podlijeu samo fizikalni sustavi, ve i
bioloki, pa ak i drutveni. Svim tim sustavima zajedniko svojstvo je kolektivnost djelovanja. Svaki dio sustava
je vaan, ali njihovo djelovanje nije jednostavan zbroj
pojedinanih djelovanja, to je vrlo bitno za razumijevanje mree meudjelovanja unutar sustava.
Jedan od najzanimljivijih primjera samoorganizirane kritinosti je irenje umskih poara. Prouavanjem modela koji ih vjerno opisuju moemo dobiti
odgovore na pitanje kako se poari ponaaju, to sve
utjee na njihovo irenje, kako slijede zakon potencije,
i najvanije kako ih predvidjeti. Ovaj rad je primjer
mogue primjene fizikalnih modela na analizu raspodjele poarom zahvaenih povrina na tri otoka: Brau,
Koruli i Rabu.

MATERIJAL I METODE Material and methods

Za analizu su koriteni podaci prikupljeni u umarijama Bra, Korula i Rab o broju poara i povrinama
zahvaenim poarima za desetogodinje razdoblje, od
1991. godine do 2000. godine. Otoci se razlikuju prema
zemljopisnom poloaju, prema vegetaciji i mikroklimi,
ali i prema protupoarnoj tradiciji. Korula i Bra nalaze se u junoj Dalmaciji i njihova vegetacija pripada
dijelom mediteransko-litoralnom i dijelom mediteransko-montanskom vegetacijskom pojasu (T r i n a j s t i ,
1985, 1986). Rab je dio Kvarnera (Hrvatsko primorje) i
vegetacijski pripada mediteransko-litoralnom vegeta302

cijskom pojasu. Prema istraivanjima S e l e t k o v i a i

K a t u i n a (1992) Bra i Korula pripadaju Csa klimatskom podruju, dok je Rab definiran Cfs a tipom
klime. Ukupan broj poara na sva tri otoka u razdoblju
od 1991. godine do 2000. godine je 206. Najvei broj
poara zabiljeen je na Koruli, ukupno 83 (izgorjele
velike povrine). Na Brau su zabiljeena 72 poara.
Najmanje 51 poar i to na najmanjim povrinama zabiljeen je na otoku Rabu.
Krenuli smo od modela u kojemu se poar iri u dvodimenzionalnoj (2D) reetki kojega su razvili M a l a -

R. Rosavec, D. Dominko, D. Bari, D. Stareini, . panjol, K. Biljakovi, M. Oura, N. Markovi, D. Bognolo: AN...

m u d i dr. (1998). U reetku se nasumino posadi drvee (u polje se moe zasaditi samo jedno drvo) u nizu
vremenskih serija tono zadanog broja. U odreenom
trenutku bacimo iskru i od tog polja poinje se iriti
vatra. Frekvencija paljenja poara (fs) je obrnuto proporcionalna broju pokuaja da se posadi drvo u polje
prije nego to poar zahvati nasumino odabrano polje.
Ako je npr. fs = 1/100, to znai da je bilo 99 pokuaja da
se posadi drvee prije nego to se zapali neko polje u
100-tom vremenskom koraku. Ako iskra padne na prazno polje nita se ne dogaa, ali ako padne na popunjeno polje, drvo izgori i poar dalje zahvaa idua
susjedna polja. To je naelo osnovnog modela. Za odreenu frekvenciju paljenja poara tono je odreen broj
polja u reetki (Ng), broj vremenskih koraka (Ns) te
broj poara (NF). Raunalnom simulacijom dobiva se
izgorjela povrina AF (AF je broj drvea uniten u svakom poaru).
NF/NS~ AF-
(1)
Nekumulativni broj poara u odreenom vremenskom koraku iznosi NF/NS i dan je kao funkcija od AF
na 2D reetki dimenzija 128 x 128 za tri frekvencije:
fs = 1/125, fs = 1/500, fs = 1/2000. Slika 1. pokazuje tu
nekumulativnu raspodjelu poara na log-log ljestvici.
Nagib pravca predstavlja eksponent (vrijedi zakon
potencija) koji ovisi o frekvenciji. Broj poara za svaki
vremenski interval je funkcija broja drvea koje je izgorjelo u svakom od poara. Za svaku frekvenciju irenja poara postojalo je Ns = 1.638x 109 vremenskih
intervala. Takoer postoji raspon od malih do velikih
poara, s mnogo vie malih nego velikih. Mali i srednji
poari dobro zadovoljavaju zakon potencija, uz
= 1.02 do 1.09. Veliki poari pokazuju vea odstupanja ( = - 1.16), to se vidi kod frekvencije 1/2000 zbog
konanih dimenzija reetke. To je uinak ograniene
veliine, jer nakon to se rairi po cijeloj reetki, poar
se zaustavlja.

um. list br. 56, CXXXIII (2009), 301-307

Slika 1. Nekumulativna raspodjela broja poara, ovisno o broju izgorjelog drvea za tri frekvencije irenja poara prema
Malamudu i dr. (1998). Najvei nagib je dobiven za najmanju frekvenciju.
Figure 1 Non-cumulative distribution of fire number in dependence
on the number of burnt trees for three fire spread frequencies according to Malamud et al., 1998. The highest gradient was obtained for the smallest frequency.

Kod primjene modela na podatke za Bra, Korulu i

Rab, zbog relativno malog broja podataka, koristili smo
kumulativnu raspodjelu da bi dobili kvalitativno dobre
rezultate. Koritenje nekumulativne raspodjele dalo bi
nepouzdana rjeenja, s obzirom na malen broj poara
imali bismo velika rasprenja. Raspodjelu kumulativnog broja povrina NCF za neki interval dobili smo tako
da smo odabrali poetni interval povrina koji sadri
odreen broj poara (A1,A10), diskretnim pomacima, odnosno poveavanjem intervala, s poveanjem
povrina koje su bile zahvaene poarom, poveava se i
broj poara. Svaki novi poar ukljuuje i sve poare na
manjim povrinama. Za svaki interval izraunali smo
metodom najmanjih kvadrata koeficijent nagiba pravca
te srednju vrijednost ukupnog broja povrina unutar zadanog intervala. Dobiveni parametri prikazani su u meusobnoj ovisnosti na log-log ljestvici.

REZULTATI ISTRAIVANJA Research results

Slika 2. Grafiki prikaz derivacije kumulativne raspodjele broja

svih poara jadranskih otoka Braa, Korule, Raba u ovisnosti o zahvaenoj povrini u razdoblju od 1991. godine
do 2000. godine. Dobiveni eksponent u podruju povrina
od jednog hektara do 100 km2 je = -1.02 0.02.
Figure 2 Graphic presentation of the derivation of cumulative distribution of all fires on the Adriatic islands of Bra, Korula
and Rab in dependence on the affected area in the period
from 1991 to 2000. The obtained exponent in the area ranges from one hectare to 100 km is = -1.02 0.02.

Grafiki prikaz rezultata moe se podijeliti u tri podruja. Prvi dio odnosi se na male povrine (1-100 m2).

- (dNCF/dAF)

Rezultati pokazuju da kumulativni broj poara u

ovisnosti o spaljenim povrinama slijedi zakon potencija (Slika 2.). Logaritamski prikaz rezultata je pravac
u najveem dijelu. Nagib odgovara eksponentu , jer je
- dNCF/dAFAF-.

303

R. Rosavec, D. Dominko, D. Bari, D. Stareini, . panjol, K. Biljakovi, M. Oura, N. Markovi, D. Bognolo: AN...

- (dNCF/dAF)

Male povrine predstavljene su podrujima velike frekvencije, odnosno male vjerojatnosti irenja poara.
Takvi poari nisu opasni, jer nemaju tendenciju irenja i
stvaranja poara na velikim povrinama. Srednji poari
su najbrojniji i zahvaaju povrine (100 m2 10 km2).
Frekvencija irenja poara je manja, a takvi poari imaju
tendenciju irenja na velike povrine. U velikim poarima uglavnom stradavaju ume etinjaa velikih povrina 10 km2 55 km2. Iz grafikog prikaza vidi se da je
nagib pravca za male poare najblii jedinici. Nagib
pravca = -1.02 0.02 pokazuje da je raspodjela kumulativnog broja poara za tri otoka (Bra, Korulu i Rab)
vrlo bliska prethodno opisnom modelu. Rezultati dobi-

Slika 3. Grafiki prikaz derivacije kumulativne raspodjele broja

malih i srednjih poara (do 1 km2) s eksponentom
a = -0.95 0.02 (crna linija), te velikih poara (1 km2
55 km2) s eksponentom a = -1.45 0.09 (crvena linija).
Figure 3 Graphic presentation of the derivation of cumulative
small and medium fire distribution (up to 1 km2) with the
exponent a = -0.95 0.02 (black line), and large-scale
fires (1 km2 55 km2) with the exponent a = -1.45 0.09
(red line).

um. list br. 56, CXXXIII (2009), 301-307

veni za poare na tri dalmatinska otoka gotovo su istovjetni rezultatima dobivenim raunalnim simulacijama.
Najvei doprinos daju male i srednje povrine kojih
ima najvie, pa ine dobar reprezentativni uzorak, a velikih povrina ima neto manje. Ukupan doprinos svih
povrina za dane poare (206) daje koeficijent koji ukazuje na veliku frekvenciju raspodjele. To znai da postoji manja vjerojatnost za irenje poara nego to bi
vrijedilo da je koeficijent vei. Meutim, to moe biti
vrlo varljiv rezultat, jer imamo velik skup podataka za
vie otoka, a veliine spaljennih povrina na otocima
nisu sline ve variraju. Tako Rab ima samo malene povrine do maksimalno 0.1 km2, dok Korula ima puno
velikih spaljenih povrina. Otok Bra ima raspon od
najmanjih do veih povrina. Rezultati su podijeljeni u
dva dijela, manji i srednji poari te veliki poari. Odreeni su nagibi pravaca za ta dva podruja (Slika 3).
Na temelju slike 3 vidljivo je da male povrine
(do 1 km2) imaju koeficijent nagiba =- 0.95 0.02,
dok za vee povrine (do 55 km2) koeficijent pokazuje
znatno veu vrijednost = -1.45 0.09. To je u skladu
s oekivanjima, jer irenje velikih poara je ipak ogranieno graninim veliinama, bilo u prirodi ili u raunalnom modelu. Bitno je naglasiti da su dobiveni
rezultati raspodjele broja poara dobiveni za sva tri
otoka zajedno. Istovremeno ti otoci imaju mnogo zajednikih svojstava koja su bitna za irenje poara: slinu fraktalnu strukturu obale, sredozemnu klimu koju
karakteriziraju duga, vrua i suna ljeta koja pogoduju
irenju poara, sline promjene u temperaturnom i vjetrovnom reimu, ali i rast vegetacije (nisko raslinje,
makija, vazdazelene ume i ume etinjaa).

RASPRAVA Discussion
Nae istraivanje pokazalo je da umski poari na
Brau, Koruli i Rabu slijede zakon potencije i blii su
rezultatima raunalnog modela nego rezultati istraivanja za poare diljem SAD-a i u Australiji danih na slici 4.
Razlog za tu tvrdnju pronaen je u injenici to nai podaci sadre vie manjih i srednjih povrina nego velikih.
Za podruje Aljaske samo u vremenu od 1990. godine do 1991. godine zabiljeena su 164 poara. Vegetaciju na tom podruju ini gusta crnogorina uma.
Nagib pravca u log-log zapisu iznosi = -1.43. To je
prilino veliko odstupanje od kompjutorskog modela,
kao i u ostala tri sluaja sa slike 4., zbog toga to su
ukljuene velike spaljene povrine. Odstupanje je posljedica ogranienosti modela kod primjene na realne
poare koji uvijek pokazuju prijelaz iz manjeg , za
manje povrine na vei za velike povrine.
Nai rezultati blii su rezultatima dobivenim za mediteransko klimatsko podruje SAD-a, stoga se moe
govoriti o ovisnosti eksponenta o klimatskim podru304

jima, to je pokazalo i novije istraivanje Malamuda i

drugih (2005). Ustanovili su da je eksponent na podruju SAD najvei za subtropsku zonu, a najmanji upravo
za mediteransku zonu (Slika 5). Mediteransko klimatsko podruje ne obuhvaa iskljuivo zemlje Sredozemlja. Prema F e n d e l l - u i Wo l f f - u (2001) navedeno
podruje podrazumijeva i junu Kaliforniju, sredinji
ile, zatim podruje u Junoj Africi oko Rta Dobre
Nade i juni i jugozapadni dio Australije.
Prema Malamud-ovom modelu (1998) ako su poznati zadani parametri nekog sustava moemo odrediti
frekvenciju irenja poara. Frekvencija irenja poara
govori nam kolika je vjerojatnost pojave poara na
nekoj povrini. Iz raspodjele broja poara po povrini
moemo odrediti da li je frekvencija irenja mala ili velika. Skup podataka za naa tri otoka pokazuje da je s
obzirom na dobiven nagib pravca za ukupan broj poara a = 1.02 0.02 frekvencija irenja velika, to govori da je vjerojatnost irenja poara manja. Meutim,

R. Rosavec, D. Dominko, D. Bari, D. Stareini, . panjol, K. Biljakovi, M. Oura, N. Markovi, D. Bognolo: AN...

um. list br. 56, CXXXIII (2009), 301-307

Slika 4. Kumulativna raspodjela broja poara ovisno o izgorenoj povrini; A - 4000 poara u SAD u razdoblju od 1986. godine do 1995.
godine, B 120 najveih poara na zapadu SAD do1960. godine, C 164 poara na Aljasci u razdoblju od 1990. godine do 1991.
godine, D 298 poara u Australiji u razdoblju od 1926. godine do 1991. godine (Malamud i dr. 1998).
Figure 4 Cumulative distribution of fire frequency in dependence on burnt areas; A 4,000 fires in the USA over the time period from 1986
to 1995, B 120 largest fires in the west of the USA up to 1960, C 164 fires on Alaska in the period from 1990 to 1991, D 298
fires in Australia over the time period 1926 1991 (Malamud et al. 1998).

detaljnijom analizom dvije grupe podataka za vee poare dobije se vei nagib, to govori da je u iduih ne-

Slika 5. Kumulativna raspodjela broja poara u SAD od 1970. godine do 2000. godine u podruju s mediteranskom klimom ovisno o izgorenoj povrini (Malamud i dr. 2005).
Figure 5 Cumulative distribution of fire frequency in the USA from
1970 to 2000 in Mediterranean-type climate regions in
dependence on burnt areas (Malamud et al. 2005).

koliko godina rizik od poara velik i to tono na podrujima na kojima su izgorjele velike povrine (na Koruli ak do 55 km2). S obzirom da smo uzeli podatke za
sva tri otoka zajedno, nije jasno vidljiv doprinos svakog pojedinog otoka. Otoci Korula i Bra najvei doprinos daju malim i srednjim povrinama za koje ovaj
model daje najbolje rezultate. S druge strane na Rabu u
tom razdoblju nije bilo poara koji je zahvatio vie od
0.1 km2 povrine. Sigurno je na Rabu vjerojatnost
pojave velikih poara niska. Dobiveno odstupanje u rezultatu je posljedica statistikog usrednjavanja ukupnog broja poara. Jo jedan mogui razlog odstupanja
lei u utjecaju vanjskih imbenika: vremenski uvjeti,
klima, vrsta vegetacije, ljudski napori u gaenju poara
i dr. Rezultati bi bili indikativniji kada bi bilo mogue
obraditi svaki otok zasebno, meutim za sada ne postoji dovoljan broj podataka za svaki otok, iz kojih bi se
mogla odrediti frekvencija irenja poara.

305

R. Rosavec, D. Dominko, D. Bari, D. Stareini, . panjol, K. Biljakovi, M. Oura, N. Markovi, D. Bognolo: AN...

um. list br. 56, CXXXIII (2009), 301-307

ZAKLJUAK Conclusion
Analiza raspodjele spaljenih povrina na tri jadranska otoka Rabu, Brau i Koruli pokazala je da ona slijedi zakon potencije u skladu s modelom M a l a m u d a
i drugih (1998). Iz nagiba pravca u log-log zapisu moe
se izraunati frekvenciju irenja poara na nekom prostoru, odnosno vjerojatnost kako e se poar iriti na
odreenom podruju. Na temelju dobivenih rezultata
mogue je zakljuiti da se vrijednosti nagiba pravca
podudaraju za male i srednje poare, tj. za vee frekvencije irenja kod primijenjenog modela. Za vee
poare postoje odstupanja kod primjene modela zbog
konanih dimenzija prostora.

Primjena modela bila bi uspjenija kada bi postojao

dovoljan broj poznatih parametara za svaki otok. Na taj
nain mogla bi se preciznije odrediti vjerojatnost irenja poara.
Dobiveni rezultati su poticaj za daljnja istraivanja.
Poznavanjem utjecaja razliitih parametara na irenje
poara na nekom prostoru (posebice ako znamo kakva je
raspodjela malih i srednjih poara) moe se odrediti podruja rizika od nastanka umskog poara, to je vrlo bitno u prevenciji i organizaciji bolje protupoarne zatite.

LITERATURA References
B e r t o v i , S., A. . L o v r i , 1987: Vegetacija i kategorije njezine prirodne ugroenosti od poara, Osnove zatite uma od poara, 340 str., CIP, Zagreb.
B o n d , W. J., B. W. van W i l g e n , 1996: Fire and
Plants. Champan and Hall, 259 p., London.
B u n d e , A., S. M a v l i n , 1991: Fractals and Disorded
Systems. Springer- Verlag.
F e n d e l l , F. E., M. F. Wo l f f , 2001: Wind-Aided Fire
Spread, Forest Fires, Behavior and Ecological
Effects, Academic Press, 171223, San Diego.
F l a n n i g a n , M. D., B. M. Wo t t o n , 2001: Climate,
Weather and Area Burned, Forest Fires, Behavior and Ecological Effects, Academic Press,
351373, San Diego.
J o h n s o n , E. A., 1992: Fire and Vegetation Dynamics: Studies from the North American Boreal
Forest, Cambridge University Press, Cambridge.
J o h n s o n , E. A., K. M i y a n a s h i , 2001: Strengthening Fire Ecology  s Roots, Forest Fires, Behavior and Ecological Effects, Academic Press,
19, San Diego.
M a l a m u d , B. D., G. M o r e i n , D. L. T u r c o t t e ,
1998: Forest fires: An Example of Self-organized critical Behavior, Science, Vol. 281, Washington, D.C.

M a l a mud, B. D., G. L. W. M i l l i n g t o n P e r r y ,
2005: Characterizing wildfire regimes in the
United States, PNAS 102, 4694.
S e l e t k o v i , Z., Z. K a t u i n , 1992: Klima Hrvatske, ume u Hrvatskoj, GHZ, 1318, Zagreb.
p a n j o l , ., 1996: Bioloko-ekoloke i vegetacijske
posljedice poara u borovim sastojinama i njihova
obnova, Disertacija, umarski fakultet Zagreb.
T r a b a u d , L., 1989: Les Feux de Forts: Mecanismes,
Comportement et Environment, France-Selection, Aubervilliers Cedex, France.
T r i n a j s t i , I., 1985: Flora otone skupine Korule,
Acta Botanica Croatica, Vol. 44: 107130, Zagreb.
T r i n a j s t i , I., 1986: Fitogeografsko ralanjenje
umske vegetacije istonojadranskog sredozemnog podruja polazna osnovica u organizaciji
gospodarenja mediteranskim umama, Glas. um.
pokuse, posebno izdanje Vol. 2: 5367, Zagreb.
Va j d a , Z., 1974: Nauka o zatiti uma, kolska knjiga, 482 str., Zagreb
W h e l a n , R. J., 1995: The Ecology of Fire, Cambridge University Press, 346 p., Cambridge.

ZAHVALA
Ovaj rad napravljen je u okviru znanstvenog Programa 0352827 Korelacije u kompleksnim sustavima:
od fizike do biotehnologije Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, u kojega su ukljueni projekti 0680352827-0527 Biotehnike mjere u zatiti i obnovi

uma od poara i 035-0352827-2842 Kompleksni modulirani sustavi: nova osnovna stanja, defekti i magnetski efekti. Zahvaljujemo dipl. in. Mariji Plodinec
za njezin doprinos u ranoj izvedbi ovog istraivanja.

SUMMARY: Forests cover approximately one fourth of the lands surface.

As one of the largest oxygen sources in the nature, they are very important for
the survival of life on Earth. Forest fires have become an increasingly interesting issue not only for forestry and ecology, which study them as an important
306

R. Rosavec, D. Dominko, D. Bari, D. Stareini, . panjol, K. Biljakovi, M. Oura, N. Markovi, D. Bognolo: AN...

um. list br. 56, CXXXIII (2009), 301-307

phenomenon for the survival of forests themselves, but also for physics. Physics
perceives forest fires as an example of a complex system on large, kilometerlong scales. Faithful computer simulations can answer different questions, such
as how fires behave, what influences their propagation, how they follow the
power law and most importantly, how fires of different sizes can be predicted.
In our work we used the data from the forest administrations of Bra, Korula and Rab. The data, collected over the time period 1991 2000, relate to
the number of fires and the size of the burned area. We began with a model in
which a fire spreads in a two-dimensional (2D) grid developed by Malamud et
al. (1998). There is an accurately defined number of boxes in the grid (Ng), the
number of time steps (NS) and the number of fires (NF) for a given fire ignition
frequency. Computer simulation modeling provides a burned area AF (AF is
the number of trees destroyed in each fire). A non-cumulative number of fires
in a defined time period is NF/NS and is given as a function of AF on a 2D grid
of 128 x 128 for three frequencies: fS = 1/125, fS = 1/5000, fS = 1/2000. The
slope of direction represents the exponent a (the power law applies) which depends on the frequency. The number of fires for every time interval is the function of the number of trees burned in each of the fires. For every fire
propagation frequency there was the NS = 1.638x 109 of time intervals. There
is also a range from small to large fires, with the number of small fires far exceeding that of large ones. Small and medium fires satisfy the power law, with
= -1.02 to 1.09, while large fires exhibit bigger deviations ( = -1.16), as
manifested at frequency 1/2000 due to the finite grid dimensions. This is the limited size effect, since the fire stops after it has spread across the entire grid.
In our application of the model to the data for Bra, Korula and Rab, due
to the relatively small number of data we used cumulative distribution in order
to obtain qualitatively good results. By increasing the initial area interval that
contains a given number of fires (A1,A10), the fire affected area increases and so does the number of fires. This provided a distribution of the cumulative area number NCF for an interval. The results of our research show that
the cumulative distribution of burned areas in the selected islands follows the
power law in accordance with the model by Malamud et al. (1998). A logarithmic presentation of the results is a direction in its major part. The slope corresponds to the exponent , because dNCF/dAFAF-. According to the above
model, if we know the parameters of the system we can determine fire propagation frequency, which indicates the probability of fire occurrence in an area.
A data set for the three Croatian islands shows that, in relation to the obtained
slope of direction for the total number of fires = 1.02 0.02, the fire propagation frequency is high, meaning that the probability of fire propagation is
lower. However, a more detailed analysis of the two data sets for larger fires
results in a greater slope, indicating a high risk of fire in the next several
years, particularly in the areas that have already been severely burned (e.g. as
many as 55 km2 on the island of Korula). The obtained results allow us to
conclude that in the applied model, the direction slope values coincide for
small and medium fires, i.e. for higher spread frequencies, while the model
used for larger fires exhibits deviations due to the finite space dimensions. The
results provide a stimulus for further research, because it has been shown that
if the impact of different parameters related to fire spread in an area is known,
it is possible to identify areas with an increased fire risk, particularly in case
of small and medium fire distribution.
K e y w o r d s : Adriatic islands, burned area, computer simulations, complex systems, fire.

307