Agamben o logoru

libreto 28. 01. 2015. Agamben o logoru2015-01-31T09:29:19+00:00Filozofija, Mario

Kopi, Prevodi

Giorgio Agamben:
TO JE LOGOR?
Ono to se zbivalo u logorima u tolikoj mjeri nadilazi pravni pojam zloina da se
naprosto navlastita pravno-politika struktura, u kojoj su se ti dogaaji odigrali,
esto nije ni razmatrala. Logor je samo mjesto na kojem je ostvarena
najapsolutnija conditio inhumana to je ikada postojala na zemlji; to je ono to, u
konanici, vrijedi kako za rtve tako i za potomstvo. Na ovom emo mjestu namjerno

ii u drugom smjeru. Umjesto da izvedemo definiciju logora iz dogaaja koji su se

odigrali, radije emo se zapitati: to je logor, kakva je njegova pravno-politika
struktura, kako je takvo mjesto uope bilo mogue? To e nas navesti da
promatramo logor ne kao povijesnu injenicu i anomaliju koja pripada prolosti (iako
je moda i dalje nazona), nego, na neki nain, kao skrivenu
matricu, nomos politikog prostora u kojem i dalje ivimo.
Povjesniari raspravljaju o tome jesu li prvi logori bili campos de concentrationes,
koje su stvorili panjolci na Kubi 1896. godine kako bi uguili ustanak kolonista, ili su
to concentration camps u koje su Englezi, poetkom dvadesetoga stoljea, odvodili
Bure. Ono to je vano jest da je u oba sluaja posrijedi irenje izvanredna stanja,
povezanoga s kolonijalnim ratom, na sveukupno stanovnitvo. Logori dakle ne
nastaju na temelju prava koje se primjenjuje u normalnom poretku (a jo manje,
kako bi se moglo vjerovati, iz preobrazbe i razvia zatvorskog prava), nego kao
rezultat izvanredna stanja i ratnog zakona. To je jo uoljivije kod nacistikih logora,
o podrijetlu i pravnom reimu kojih, zahvaljujui dokumentima, znamo mnogo.
Znano je da pravna osnova koncentracijskog logora nije bila obiajno pravo,
nego Schutzhaft (doslovno: zatitni zatvor), pravna institucija pruskoga podrijetla,
koju su nacistiki pravnici pokadto ocjenjivali kao policijsku preventivnu mjeru,
ukoliko je omoguavala da se pojedinci zatvore neovisno o ikakvom relevantnom
krivinom ponaanju, iskljuivo u cilju izbjegavanja opasnosti po sigurnost drave.
No podrijetloSchutzhafta nahodi se u pruskom zakonu od 4. lipnja 1851. godine o
opsadnom stanju, koji je 1871. godine bio proiren na cijelu Njemaku (osim
Bavarske), i jo ranije, u pruskom zakonu o zatiti osobne slobode (Schutz der
persnlichen Freiheit) od 12. veljae 1850. godine, koji su esto primjenjivani
tijekom Prvoga svjetskog rata.
Da bi se korektno razumjela priroda logora, konstitutivna sveza izmeu izvanrednog
stanja i koncentracijskog logora ne smije biti precijenjena. Zatita je slobode koja
je posrijedi u Schutzhaftu, ironino, zatita od suspenzije zakona koji karakterizira
izvanredno stanje. Novina je to da je sada ta institucija razrijeena izvanredna
stanja na kojem se zasnivala i da je ostala na snazi i u normalnoj situaciji. Logor je
prostor to se otvara kad izvanredno stanje postane pravilom. U njemu izvanredno
stanje, koje je u biti bilo privremena suspenzija poretka, dobiva trajno prostorno
ureenje koje, meutim, kao takvo, konstantno ostaje izvan granica normalnog
poretka. Kad je oujka 1933. godine, u vezi s proslavom u ast Hitlera koji je izabran
za kancelara Reicha, Himmler odluio u Dachau osnovati koncentracijski logor za
politike zatvorenike, to je odmah povjereno SS-u i, zahvaljujui Schutzhaftu,
smjeteno izvan propisa krivinog i zatvorskog prava, s kojim ni tada ni u budue
nije imao nikakve veze. Dachau i drugi logori koji su smjesta pridodani
(Sachenhausen, Buchenwald, Lichtenberg), ostat e potencijalno uvijek u funkciji:
mijenjao se samo broj logoraa (koji je u odreenim periodima, napose izmeu
1935. i 1937. godine, prije nego to je poela deportacija idova, smanjio na 7500
osoba): no logor kao takav postao je u Njemakoj permanentna zbiljnost.

Treba razmisliti o paradoksalnom statusu logora kao izvanredna prostora: to je jedan

dio teritorija smjeten izvan normalnog pravnog poretka, to ga ne ini izvanjskim
prostorom. Ono to je u njemu iskljueno jest, prema etimologijskom znaenju
termina (ex-captere), uzeto izvana, ukljueno preko njegovoga vlastitog iskljuenja.
No ono to je na taj nain prije svega zarobljeno u takvom poretku jest upravo samo
izvanredno stanje. Logor je, naime, struktura kojoj se suverena mo zasniva na
mogunosti donoenja odluke o izvanrednom stanju to se trajno realizira. Hannah
je Arendt zamijetila jednom zgodom da u logorima isplivava na povrje u punom
sjaju naelo koje podrava totalitarnu vlast i da zdrav razum uporno odbija prihvatiti
naelo prema kojem je sve mogue. Samo zato to logori stvaraju, na zapaen
nain, prostor za izuzee u kojem se zakon posvema suspendira, u njima je sve
mogue. Ukoliko se ne shvati ova navlastita pravno-politika struktura, zadaa koje
je da trajno bude izuzee, nevjerojatne stvari koje su se u njima dogodile ostat e
posvema nepojmljive. Oni koji su ulazili u logor kretali su se u zoni u kojoj nije
postojala razlika izmeu vani i unutra, izmeu izuzea i pravila, doputenog i
zabranjenog, u kojoj je svaka pravna zatita gubila snagu; osim toga, ako je netko
bio idov, automatski je bio lien svojih graanskih prava prema nirnberkim
zakonima, a potom, u trenutku konanog rjeenja, kompletno
denacionaliziran. Ukoliko su logorai bili lieni svih politikih prava i posvema
svedeni na goli ivot, logor je i najapsolutniji biopolitiki prostor ikada stvoren, u
kojem vlast nema pred sobom nita drugo doli ist bioloki ivot bez ikakva
posredovanja. Zbog ovoga je logor paradigma politikog prostora u toki u kojoj
politika postaje biopolitikom, a homo sacer se virtualno mijea s graaninom.
Pravilno pitanje, s obzirom na strahote poinjene u logorima, nije, prema tome, ono
koje licemjerno pita kako je bilo mogue poiniti tako okrutne zloine prema
ljudskim biima; iskrenije, i prije svega korisnije, bilo bi pomno istraiti kojim su
sudskim procedurama i kojim su politikim odlukama ljudska bia mogla biti tako
integralno liena svojih prava i povlastica, do te mjere da bilo kakav in protiv njih
nije djelovao vie kao zloin (u toj toki, zapravo, sve je uistinu postalo mogue.)
Ukoliko je ovo istina, ako se bit logora zasniva na materijalizaciji izvanredna stanja i
daljnjoj tvorbi prostora za goli ivot kao takav, moramo pretpostaviti, dakle, da
potencijalno nailazimo na logore svaki put kada se stvara jedna takva struktura,
neovisno o veliini zloina koji su tu poinjeni i neovisno o nazivu i specifinosti
topografije. Logorom se moe smatrati stadion u Bariju na kojem je talijanska
policija 1991. godine privremeno zatoila ilegalne albanske emigrante prije nego to
su ih poslali natrag u njihovu zemlju, velodrom na kojem su vlasti Vichyja okupila
idove prije nego to su ih predali Nijemcima, izbjegliki logor na granici sa
panjolskom gdje je umro Antonio Machado, kao izones dattente na meunarodnim
francuskim zranim lukama na kojima zadravaju strance to trae priznanje
izbjeglikog statusa. U svim tim sluajevima, jedno naizgled beznaajno mjesto (na
primjer Hotel Arcades a Roissy) odreuje granice u zbiljnosti jednog prostora u
kojem je normalan poredak zapravo ukinut i u kojem ono to se dogaa ne ovisi o
pravu, nego iskljuivo o civiliziranosti i etikog osjeaja policije to privremeno dri

vrhovnu vlast u svojim rukama (primjerice, etiri dana tijekom kojih stranci mogu
biti zadrani u zones dattente prije intervencije sudske vlasti). No takoer odreene
velike periferije postindustrijskih gradova i gated communities Sjedinjenih Amerikih
Drava poinju nas podsjeati u tom smislu na logore u kojima goli ivot i politiki
ivot ulaze, bar u odreenim trenucima, u zonu apsolutne neodreenosti.
Nastanak logora u dananje vrijeme djeluje sada, iz ove perspektive, kao dogaaj
koji presudno obiljeava moderan politiki prostor. Oituje se u toki u kojoj politiki
sustav moderne drave-nacije, zasnovane na funkcionalnoj svezi izmeu odreene
lokalizacije (teritorij) i odreenog ureenja (drava), ureen automatskim pravilima
upisivanja ivota (roenje ili nacija), zapada u trajnu krizu, te drava odluuje na
sebe preuzeti i brigu o biolokom ivotu nacije. Ako je struktura drave-nacije
odreena trima elementima teritorij, poredak, roenje, slom starog nomosa ne
odraava se u dva aspekta koji su ga, prema Schmittovu miljenju, sainjavali
(lokalizacija, Ortung, ureenje, Ordnung), nego u toki koja oznauje upis golog
ivota (roenje tako postaje nacija) unutar njih samih. Tradicionalni mehanizmi koji
su regulirali taj upis vie ne funkcioniraju, a logor biva novim skrivenim regulatorom
upisa ivota u poredak ili, jo prije, pokazateljem nesposobnosti sustava da
funkcionira bez transformiranja u smrtonosni stroj. Logor je, kao dislocirana
lokalizacija, skriveni politiki model u kojem i dalje ivimo, koji moramo nauiti
prepoznavati kroza sve njegove preobraaje. To je etvrti, neodvojivi element koji je,
raskidajui ga, pridodat starom trojstvu drava-nacija (roenje) teritorij. Znaajno
je zamijetiti da se logori pojavljuju zajedno s novim zakonima o graanstvu i
denacionalizaciji graana (ne samo nirnberki zakoni o graanstvu Reicha nego i
zakoni o denacionalizaciji graana izdani u gotovo svim europskim dravama,
ukljuujui i Francusku, izmeu 1915. i 1933. godine). Izvanredno stanje, koje je bilo
u biti privremena suspenzija ureenja, postaje sada novim i stalnim prostornim
poretkom u kojem ivi taj goli ivot koji se, zbog porasta, ne moe vie upisivati u
poredak. Rastui jaz izmeu roenja (golog ivota) i drave-nacije nova je politika
injenica naeg doba, a ono to imenujemo logorom jest ta devijacija. Poredak bez
lokalizacije (izvanredno stanje u kojem je zakon suspendiran). Politiki sustav ne
ureuje vie oblike ivota i pravne norme u odreenom prostoru, nego u sebi
sadri dislociranu lokalizaciju koja ga premauje, u kojoj svaki oblik ivota i svaka
norma mogu virtualno biti usvojeni.
Iz ove perspektive moramo promatrati ponovnu pojavu logora u formi, na odreen
nain, jo ekstremnijoj na teritoriju bive Jugoslavije. Ono to se tamo dogaa nije
nipoto, kako zainteresirani promatrai prenagljuju objasniti, ponovno odreivanje
starog politikog sustava prema novim etnikim i teritorijalnim ustrojstvima, to jest,
jednostavno ponavljanje procesa koji su doveli do osnivanja europskih dravanacija. Tu je, prije svega, neizljeivi slom starog nomosa i dislokacija populacija i
ljudskih ivota prema posvema novim linijama bijega. Zato su logori za etniko
silovanje od presudnog znaenja. Ukoliko nacisti nisu nikada mislili ostvariti
konano rjeenje silujui idovske ene i riskirajui tako njihovu trudnou, to je

zato to je naelo roenja, koji je osiguravao upis ivota u poredak drave-nacije,

premda dubinski transformiran, na neki nain i dalje funkcionirao. Sada to naelo
ulazi u proces dislokacije i zastranjivanja u kojem njegovo funkcioniranje biva
bjelodano nemoguim i u kojem moemo oekivati ne samo nove logore nego i nove
i besmislenije definicije upisa ivota u polis. Logor, koji se sada postojano naselio
unutar njega, novi je biopolitikinomos planeta.

S talijanskog preveo Mario Kopi

[Giorgio Agamben, Che cos un campo?, Mezzi senza fine, Torino: Bollati
Boringhieri, 1996, str. 35-41-]