Šta je ljubav? Odakle potiče i šta je njen uzrok? Koje su njene osobine?

Kako
prepoznati i izdvojiti pravu ljubav od krivotvorina koje sebi pripisuju to ime? Zašto je
istinska ljubav tako rijetka pojava iako većina ljudi teži za ljubavlju i srećom?
Niz pitanja koja zahtijevaju svestranu analizu ustrojstva života koji imamo na zemlji.
Međutim, ne zalazeći u razne filozofske koncepte i postavke o ovoj temi s jedne strane, i ni
kom slučaju ne pokušavajući banalizovati ovo pitanje, što je inače rastuća tendencija
modernog načina življenja, pozabavićemo se uglavnom praktičnim svojstvima prave ljubavi i
pokušati povući liniju razdvajanja koja je dijeli od raznih falsifikata. Vidjećemo šta u stvari
znači voljeti.
Dodatnu poteškoću u pristupu bilo kojoj problematici pa i ovoj čini relativistički
način razmišljanja savremenog čovjeka koji sve dovodi pod znak pitanja. Naravno koliko
god se pokušavaju osporiti i dovesti pod sumnju, određene vrijednosti se ne mogu negirati iz
prostog razloga što iskustvo i praktični rezultati govore njima u prilog. Iza ovakvog i sličnih
stavova u osnovi stoji težnja za nezavisnošćšu ili tačnije životom prema sopstvenim željama.
Ma kako inteligentno i suptilno bio složen i osmišljen, ovakav koncept je uvijek izraz bunta
protiv bilo kakvog autoriteta i pokušaj opravdavanja sopstvenih postupaka. Relativizam je
samo još jedan odličan izgovor koji godi nepreporođenom srcu. Ali vratimo se našoj temi.
Dakle, šta je to ljubav? Načelo, osjećanje, zanos, strast, ili možda od svega pomalo?
Zato što je ovo pokušaj iskakanja iz začaranog kruga, idealizovanja i hvalospjeva o ljubavi
kakvi se obično čuju, obratićemo se najmjerodavnijem od svih izvora ljudskog saznanja,
Bibliji ili Svetom pismu. Polazeći od činjenice da se Bog Biblije otkriva kao Bog čiji je
osnovni atribut ljubav (1 Jovanova 4:16) i da je čovjek stvoren po Božjem obličju (Postanje
1:26, 27), proučićemo karakteristike te prvobitne ljubavi božanske ličnosti, prevenstveno
kroz najpotpunije i nama najshvatljivije otkrivenje – Isusa Hrista.
Prema Bibliji u svemiru je vladala savršena harmonija i sklad sve dok jedno stvoreno
biće iz neposredne Božje blizine, zvano Lucifer, nije odlučilo da bude kao Stvoritelj (Jezekilj
28:6, 12-19; Isaija 14:13,14) po si1i i vlasti ali ne i po karakteru punom ljubavi i milosti.
Kako je zakon ljubavi osnov Božje vladavine, sreća svih razumom obdarenih bića zavisi od
njihove potpune saglasnosti sa Njegovim velikim načelima pravde. Bog želi da mu sva
Njegova stvorenja služe iz ljubavi, zato svima daje slobodnu volju da mu dragovoljno služe
iz poštovanja prema Njegovom karakteru. Nepomućena sreća i sklad su vladali dok je ljubav
prema Bogu bila najsvetije osjećanje, a međusobna ljubav bez pretvaranja i nesebična. Do
promjene je došlo kad se našao jedan koji je odlučio da zloupotrijebi datu slobodu.
Samouzvišenje, oholost i pohlepa za vlašću su rasli u njegovom srcu. Svu energiju svog
moćnog duha i intelekta počeo je posvećivati osporavanju Božje vladavine, potajno šireći
duh nezadovoljstva i sumnje u pogledu zakona koji vladaju svemirom. Opomene ljubavi su
se odbijale od njega i konačno je Bog morao da ga zbaci sa neba (Otkrivenje 12:7-9) zajedno
sa onima koji su prihvatili njegove obmane (Otkrivenje 12:4).
Bog je u svojoj beskrajnoj mudrosti želio pružiti pouku za sva vremena o prirodi
grijeha i njegovim strašnim posledicama. Usput, Biblija grijeh defmiše kao bezakonje (1
Jovanova 3:4), anarhiju ili načelo suprotno Božjim principima ljubavi i reda. Zato je dopustio
da Lucifer pokaže svoj pravi karakter jer odanost svih stvorenih bića mora se zasnivati na
nepokolebljivom ubjeđenju u Božju pravednost i dobronamjernost. Bog od početka zna kraj
ali ne i stvorena bića, zato je potrebno vrijeme da se sve razjasni.
Stvaranjem čovjeka Bog mu je "preslikao" svoj karakter ljubavi i pravde. Tvorac mu
je dao i "druga prema njemu" (Postanje 2:20) i tako uspostavio ustanovu braka gdje će "dvoje
biti jedno tijelo" (Postanje 2:24). Međutim, ni oni nijesu bili ostavljeni bez mogućnosti da
pogriješe (Postanje 2:9, 16, 17). Lucifer odnosno sotona je svoju novu priliku za
obmanjivanje vidio na planeti Zemlji. Čovjek je popustio kušanju i vrlo brzo osjetio
posledice prestupa (Postanje 3). Izgubivši povjerenje u Božju ljubav, ljudi su se otuđili i jedni
od drugih. Stradala je i priroda (18 stih) i bujica patnji se sručila na Zemlju.
Zlo se množilo na zemlji, od pada preko prvog bratoubistva (Postanje 4:8) do
bezobzirnog skrnavljenja ustanove braka i velikog bezakonja pretpotopne generacije
(Postanje 6:1-3, 5). Samo rijetki na zemlji su svjedočili svojim životima i riječju o Božjem
karakteru ljubavi (Postanje 5:24).
Tokom istorije čovječanstva Bog je u nekoliko navrata jasno obznanio svoj karakter
ljubavi, savjetujući i opominjući preko svojih izabranih oruđa, ali najpotpunije otkrivenje
dato je u ličnosti Isusa iz Nazareta. Zašto je On to uradio? Odgovor nalazimo u jevandelju po
Jovanu 3:16: "Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svoga jedinorodnog dao da nijedan
koji ga vjeruje ne pogine nego da ima život vječni. " Očigledno Bog nije prestao voljeti svoja
pala stvorenja koja su ga u obmani grijeha pokušavala na svaki način istisnuti iz svojih misli.
"Odavna mi se javljaše Gospod. Ljubim te ljubavlju vječnom zato ti jednako činim milost"
(Jeremija 31:3). Božja ljubav je vječna jer je On "isti juče, danas i zauvijek" (Jevrejima 13:8;
Malahija 3:6). Sotona se uvijek trudio da sopstveni karakter pripiše Bogu. Medutim,
darovanje Hrista otkriva Očevo srce. To svjedoči da su Božje misli za nas "dobre misli a ne
zle" (Jeremija 29: 11 ). Božja ljubav prema grešniku jača je od smrti. Na golgotskom krstu
sučelile su se ljubav i istina sa zlobom i sebičnošću. Zapanjujuća revnost mnoštva koje je
tražilo razapinjanje Onoga koji je činio dobro i samo dobro otkrila je misli mnogih srca. Tu
se jasno pokazala prava priroda odbacivanja istine, a na dan konačnog suda biće razjašnjeno
svako pitanje istine ili zablude.
Iz dosadašnje analize već se naziru odgovori na naša uvodna pitanja, ali da bi slika
bila što jasnija, potražićemo tekstove koji opisuju kako se prava ljubav praktično manifestuje.
Zanimljivo je da su novozavjetni pisci odbili koristiti uobičajenu rijec za ljubav, "eros," i
umjesto nje koristili kovanicu "agape," očito u želji da se napravi razlika.
U 13 glavi svoje prve poslanice crkvi u Korintu, apostol Pavle naglašava
bezvrijednost svih velikih darova ukoliko nijesu praćeni i prožeti ljubavlju. Čak i žrtvovanje
bez ljubavi "ništa ne pomaže" (3 stih). Od četvrtog do osmog stiha nalazimo niz
karakteristika prave 1jubavi: ona "dugo trpi, milokrvna je, ne zavidi, ne veliča se, ne nadima
se, ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi a
raduje se istini, sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi; ljubav nikad ne prestaje.... A
sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća medu njima. " "Držite se
ljubavi, " poruka je istog apostola (1 Korinćanima 14:1). "A koji nema ljubavi ne pozna
Boga, jer je Bog ljubav, " pisao je aposto1 Jovan. Bog je prvi ispoljio ljubav prema nama (1
Jovanova 4:10), zato smo i mi dužni ljubiti jedan drugoga (11 stih). "I mi poznasmo i
vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama, " svjedoči ljubljeni učenik, "i koji stoji u ljubavi u
Bogu stoji i Bog u njemu stoji" (16 stih). Dokaz takve Ijubavi je usklađenost sa velikim
načelima pravde izraženim u Dekalogu ( 1 Jovanova 5:2, 3).
U petom poglavlju poslanice Galatima, Pavle pravi oštru razliku između onih koji su
vođeni tjelesnim željama i "djela tjelesnih" od "hođenja po Duhu" (Božjemu) i duhovnih
rodova (Galatima 5:16-25). Kao prvi duhovni rod dolazi ljubav, zatim radost, mir, trpljenje,
dobrota, milost, vjera, krotost, uzdržanje.
Može se lako zapaziti da je ljubav osnova svih drugih pozitivnih karakternih osobina
i da se one međusobno prožimaju i dopunjuju.
Koliko je velika potreba za njegovanjem istinske ljubavi najbolje se vidi iz Isusovih
riječi koji je to izrazio u obliku zapovijesti: "Novu vam zapovijest dajem, da ljubite jedan
drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite medu sobom " (Jovan 13:34). Koliko bi svijet
bio drugačiji kad bi svi ljudi postovali "jedanaestu zapovijest!"
S druge strane, Isus je jasno ukazao kuda vodi sebična ljubav, usmjerena svome ja:
"Koji ljubi dušu svoju izgubiće je" (Jovan 12:25). "Jer je plata za grijeh smrt" (Rimljanima
6:23).
Medutim, koji se drže Gospoda kojem je "mila milost" (Osija 6:6) imaju obećanje da
će ih On "od groba izbaviti i od smrti sačuvati" (Osija 13:14) jer osim Njega "nema ko bi
spasao" (Osija 13:4; Isaija 43:11; Djela 4:12).
"Kao što pastir traži stado svoje kad je kad ovaca svojih raspršanijeh, tako ću tražiti
ovce svoje i oteću ih iz svih mlesta kuda se raspršaše kad bijaše oblačno i mračno. Izvešću ih
iz naroda i pokupiću ih iz zemalja, i dovešću ih u zemlju njihovu, i pašću ih na gorama
Izraelovijem pokraj potoka i pa svijem mjestima naseljenijem na zemlji. Na dobroj paši
vodiću ih, i tor će im biti na visokim gorama Izraelovijem; ondje će ležati u dobrom toru i po
obilatoj će paši pasti na gorama Izraelavijem. Ja ću pasti stado svoje, i ja ću ih odmarati,
govori Gospod Gospod. Tražiću izgubljenu, i dovešću natrag odagnanu, i ranjenu zaviti i
bolesnu okrijepiti.... I učiniću s njima zavjet mirni... i neće više biti plijen narodima, i zvijeri
zemaljske neće ih jesti, nego će živjeti bez straha i niko ih neće plašiti.... I poznaće da sam ja
Gospod Bog njihov s njima, i oni, dom Izraelov, da su moj narod, govori Gospod Gospod. A
vi ste stado moje, vi ljudi, a ja sam Bog vaš, govori Gospod Gospod" (Jezekilj 34:12-31).
"Ako li ovo ne poslušate, duša će moja plakati tajno radi oholosti vaše i roniti suze,
suze će teći iz oka mojega, jer će se zarobiti stado Gospodnje " (Jeremija 13:17).
Ipak da li je Bog možda zaboravio na nas? "Ali Sion reče: ostavi me Gospod i
zaboravi me Gospod. Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe
svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe. Gle, na dlanovima sam te izrezao,
zidovi su tvoji jednako preda mnom " (Isaija 49:14-16).
Božja nenadmašna ljubav je svakako najveći ideal kojemu treba težiti. Povratak Bogu
je zapravo jedina nada čovječanstva. Nije teško zaključiti da što je čovjek bliži Bogu to je
njegova ljubav prema drugom čovjeku vrednija, veća, čistija i postojanija.
Sada ćemo se poslužiti opisima jednog nadahnutog pisca kako bismo napravili što
jasniju razliku između prave ljubavi i one koja neopravdano prisvaja to ime. No to i nije
nikakva novost ako se ima u vidu da zabluda sama po sebi ne može opstati, ona se kao
parazit pripija uz istinu i tako crpi snagu za sebe. Apostol Pavle je rekao da se sam sotona
pretvara u anđela svjetlosti, zato nije čudo ako i njegove sluge čine tako. (2 Korinćanima
11:13-15)
"Prava ljubav nije neka jaka i neobuzdana strast. Naprotiv, to je jedno mirno i
duboko osjećanje. Ona se ne zaustavlja na spoljašnjosti, već je privlače unutrašnje osobine.
Ona je puna mudrosti i rasuđivanja, i njena odanost je stvarna i trajna....
Ljubav je sila. Intelektualna i moralna snaga nalaze se u ljubavi i ne mogu se odvojiti
od nje. Moć bogatstva teži da izopači i uništi; moć sile ranjava, ali vrijednost prave ljubavi
sastoji se u njenoj gotovosti da čini dobro, i da čini samo dobro. Što god je učinjeno iz čiste
ljubavi, makar koliko to neznatno izgledalo u očima ljudi, donijeće svoj plod....
Ljubav ne može živjeti bez djelovanja, a svako djelo povećava, jača i proširuje
ljubav. Ljubav pobjeduje gdje su dokazi i autoritet bespomoćni. Ljubav ne radi za dobitak ili
nagradu, iako je Bog obećao da će svaki trud ljubavi biti bogato nagrađen. Ljubav po svojoj
prirodi teži da se širi, ali ona djeluje mirno. Njen blag uticaj osvaja grešnika i mijenja
njegovo srce kad se svako drugo sredstvo pokazalo neuspješnim. Svaki put kad
upotrebljavamo razum, vlast i silu, a ne zovemo u pomoć ljubav, osjećanje i volja onih koje
nastojimo ubijediti zauzeće odbrambeni stav i složiće se da nam se odupru.... Jedina sredstva
koja pobjeduju zlo su mudrost i sila ljubavi....
Hristos je naš primjer. On je prolazio čineći dobro. On je živio da bi bio na blagoslov
drugima. Ljubav je uzdigla i oplemenila svako Njegovo djelo. Mi nijesmo pozvani da sami
sebi činimo ono što želimo da nam drugi čine, ali smo pozvani da činimo drugima ono što
bismo željeli da oni nama čine u sličnim prilikama. Mjera kojom mjerimo drugima je uvijek
mjera kojom će se nama mjeriti. Prava ljubav je iskrena u svom djelovanju i ona se razlikuje
od svake druge pobude. Želja da budemo ljudi od snažnog uticaja i da nas naši bližnji cijene
može da proizvede sređen život i često besprekomo ponašanje. Poštovanje samoga sebe
može da nas navede da izbjegavamo svaki izgled zla. Sebično srce može činiti velikodušna
djela, priznati istinu, pokazati poniznost i saučešće, ali pobude ovih djela mogu biti nečiste i
lažne. Djela koja izviru iz takvog srca nemaju miris života i ne donose rodove pravog
posvećenja, jer nijesu posledica prave ljubavi. Treba tražiti i njegovati ljubav, jer je njen
uticaj božanski.'' (E.G. White -Testimonies for the Church, vol. II, pp. 133-136).
Kao što smo vidjeli iz poslednjih redova ovog odlomka, nije uvijek lako napraviti
razliku izmedu pravog i lažnog.
"Prava ljubav je uzvišeno i sveto načelo, koje se potpuno razlikuje od ljubavi koja se
zasniva na nagonu i koja iznenada umire kad se nađe pred ozbiljnim ispitom. " (Patriarchs
and Prophets, p.176).
"Ljubav je biljka nebeskog porijekla, koja se mora njegovati i hraniti. Odana srca,
iskrene i ljubazne riječi učinice porodice srećnim i pozitivno uticati na sve sa kojima dolaze
u dodir. " (Testimonies, vol. IV, p. 548)
"Ljubav nije nerazumna, niti slijepa. Ona je čista i sveta. Međutim, strast tjelesnog
srca je nešto sasvim drugo.... Ona je tvrdoglava, nagla, nerazumna, odbacuje sva
ograničenja i čini idolom svoga izabranika ili izabranicu. " (Testim., vol V, p. 335)
Koliko sama mašta može da ode pogrešnim tokovima najbolje pokazuju sledeće riječi
opomene: "Čuvajte se maštanja bolesne osjećajnosti kao gube. " (Testimonies, vol V, p.123)
Evo i savjeta jednoj 'zaljubljenoj' djevojci: "Prestani da se baviš romantičnim
planovima. Sa svojom pobožnošću miješaš romantičnu, bolesnu osjećajnost, koja ne uzdiže,
već ponižava. To ne pogađa samo tebe, jer tvoj primjer i uticaj nanosi štetu drugima.... Tvoje
sanjarenje i zidanje kula u vazduhu onesposobili su te za koristan život. Živiš u svijetu mašte.
Tako si postala zamišljen mučenik i hrišćanin. " (Testimonies, vol II, pp. 248-251).
Konačno, potražimo biblijski odgovor zašto i pored težnji najvećeg broja ljudi za
ljubavlju i srećom imamo ovoliko zlo na zem1ji, iako se zaključak može izvesti iz izloženog.
"Jer traže vodu u provaljenim bunarima'' i "hrane se onim što ne siti,'' kako je to slikovito
izraženo na stranicama svetih spisa (Jeremija 2:13; Isaija 43:11). Čovjek uporno traži ljubav i
sreću tamo gdje se one ne nalaze niti će se ikad naći. Moć obmane je strašna ali niko ne mora
biti prevaren ukoliko to sam ne izabere.
Neka nam Bog pomogne da prepoznamo i izaberemo istinske vrijednosti u životu od
kojih je ljubav najveća.
______________