Odbrana Morace Od Potopa PDF

POSEBNO IZDAWE
P O V O D O M 750 G O D I N A M A N A S T I R A M O R A ^ E
S blagoslovom
Wegovog Visokopreosve{tenstva
Mitropolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija
Ova kwiga mogla je da ugleda svjetlost dana, osim svestranim

zalagawem autora, moralnom i materijalnom podr{kom Op{tine Kola{in, kao i doprinosom Slu`benog lista SRJ i same
Mitropolije te svesrdnim trudom, pri kompjuterskoj obradi,
prelomu i rje{ewu korica, umjetnika Miomira Kra~kovi}a.
Isto tako, zahvaquju}i po`rtvovawu vlasnika {tamparije
Print, @eqka Jovanovi} iz Mora~e, kwiga je mogla da sta{e
za praznik Uspewa Svete Bogorodice - Velike Gospojine, ove
750-te godine od postanka Wenog manastira.
CETIWE
2002
KOMNEN BE]IROVI]
ODBRANA MORAÊ
OD POTOPA
Zbornik ~lanaka, rasprava, izjava i
drugih priloga mno{tva autora
u vremenu od 1987 do 1991.
Svestrano sagledavawe Mora~e
Istorija naroda Mora~e je homerovska poema.

Jegor Kovaqevski,
Crna Gora i slovenske zemqe, 1872.
Manastir Mora~a je biser Crne Gore.

Bernhard [varc,
Putovawe po Crnoj Gori, 1888.
Sa Mora~om smo u{li u ~isto srpske zemqe,

gdje nije dolazilo ni do kakvog mije{awa sa
tu|im elementom, pa zato nema nikakvih
zamr{enih pitawa koja se ti~u porijekla stanovni{tva i wegovog nacionalnog obiqe`ja.
Pavle Rovinski,
Crna Gora u pro{losti i sada{wosti, 1897.
Rijeka Mora~a je prava Betovenova simfonija.

Franc Veber, 1988.
MORAÂ KAO TVR\AVA SRPSTVA
rna Gora od kraqa Bodina

Imala je sedam vojvodina,
Crnu Goru sa sedmoro brda
U to spada i Mora~a tvrda.
Od Du{ana do kneza Danila,
Nikad nije bez vojvode bila.
U svoj Bosni i starome Rasu,
\e god bje{e zulum}ar na glasu,
Odma wemu mora~ki hajduci
Sve plijeni a wega utuci
Te pred cara dolazahu dave
Na mora~ke uskoke krvave.
Pla{ahu se po Stambolu Turci
Da ne banu mora~ki hajduci,
Car nema{e zevka ni izura
Dok Mora~a stoji u kaura,
Pa opravqa vojske i vezire
Da to pleme hajdu~ko umire,
Al im sila ne pomaga ni{ta
Da Mora~u uzmu i Qevi{ta.
Radovan Be}irovi} Trebje{ki,
Gorski presto
Komnen Be}irovi} i Franc Veber u kawonu Mora~e, juna 1988.
UVODNA RIJE^ FRANCA VEBERA
jediwen sa izvanrednom prirodom koja ga okruùje, manastir Mora~a odmah podsti~e na skru{enost, na molitvu. Savr{ena simbioza predjela
i divnog umjetni~kog djela, nastawenog boànskim duhom, nastavqaju da, van vremena, ìve u
mojoj du{i tiho i sna`no u isti mah.
Moram da priznam da, kada sam, na poziv moga prijateqa Komnena Be}irovi}a, prvi put posjetio mora~ki
kraj u Crnoj Gori, u aprilu 1988, nijesam o~ekivao da }u
otkriti tolike divote: raznoliki reqef obu~en u {ume
koje su upravo zelenile; blistava rijeka, nado{la od
topqewa swegova, u dnu provalija od kojih hvata vrtoglavica u kawonu koji su oblikovali mnogi milenijumi;
zatim, na ulazu u klisure, bijela sredwovjekovna crkva, djelo uzvi{enog ~ovjekovog duha. Bio sam u isti mah uzbu|en,
op~iwen i duboko sre}an.
Naravno da nijesam ni jednog trenutka oklijevao da
se zauzmem za spas Mora~e od potopa koji su joj spremali
duhovi li{eni duha.
Kako ta opasnost, na moje veliko ~u|ewe, jo{ nije
otklowena, upu}ujem u okviru jubileja manastira Mora~e,
goru}i poziv vlastima Crne Gore da kona~no odustanu od
pogubnog projekta potapawa doline Mora~e. Traìm od
wih da, naprotiv, upi{u tu divotu u wenoj sveukupnosti
na listi ba{tine ~ovje~anstva pod za{titom Uneska.
Jer Mora~a je remek djelo koje pripada budu}im pokoqewima.
1 juna 2002 godine,
Montre, [vajcarska
Franc Veber
Sveti Arhi|akon Stefan privodi kneza Stefana Nemawi}a,

ktitora manastira Mora~e, Bogorodici.
(Rad majstora Kozme iz H vijeka)
PREDGOVOR
MORAÂ I ROVCA
U PROTEKLIH [EZDESET GODINA
ora~a je dospjela u HH vijek uglavnom bez velikih qudskih pogibija, prete`no zahvaquju}i otporu wenih
gor{taka turskom zavojeva~u, ali je ostala i o~uvane
prirode zbog nepristupa~nosti wenog podru~ja, naro~ito
onog Gorwe Mora~e. Me|utim, u op{tem satirawu srpskog naroda, prvo wegovog qudstva, zatim wegove istorijske, duhovne,
kulturne i prirodne ba{tine pod komunizmom, Mora~a, kao
vjekovna tvr|ava Srpstva, nije mogla ostati po{te|ena, ve} je
o ovoj po{asti platila stravi~an danak. Mno{tvo wenih sinova, sve uglednih plemenika, doma}ina, ~inovnika, prosvjetnih radnika, vojnih lica, ukratko elite naroda, je tokom i u
ime takozvane socijalisti~ke revolucije, na najstra{niji na~in pomoreno.
Aleksandar Solèwicin, iznose}i u svom ~uvenom djelu
Arhipelag gulag, golgotu Rusije pod komunizmom, do{ao je do
zakqu~ka da ova u toku hiqadu godina svoje istorije, u svim
ratovima koje je vodila sa Tatarima i Mongolima, sa Turcima
i [ve|anima, sa vojskama Napoleona i Hitlera, dodaju}i
tome i povremene bole{tine, nije podnijela toliko `rtava
koliko za nekoliko decenija boq{evi~ke vlasti nad wom.
Sli~no se moè re}i za dvije Mora~e i Rovca: broj `rtava
{to su ih tu prouzrokovali crnogorski boq{evici na ~elu sa
Mo{om Pijadom i Milovanom \ilasom od 1941 do 1945, prevazilazi daleko ukupan broj poginulih Mora~ana i Rov~ana u
wihovim vi{evjekovnim borbama sa Turcima, ukqu~uju}i tu i
`rtve Austro-Ugara tokom prvog svjetskog rata, kao i one
prouzrokovane od epidemije {pawolskog gripa, zvane {paworica, koja je harala krajem toga rata.
- 11 -
Komnen Be}irovi}
Po podacima do kojih su do{li dva savjesna istraìva~a

u toj oblasti, Predrag [}epanovi} i Mom~ilo Kqaji} u
wihovoj îtuqi ubijenih od komunista u Srezu kola{inskom, 1941-1948, objavqenoj 1998, zatim 2002, prozilazi da od
ukupnog broja od 1112 tih `ratava, palih kao civili i kao
vojnici u ~etni~koj vojsci, wih 542 otpada na Mora~u i
Rovca: u Gorwoj Mora~i 151, u Dowoj Mora~i 164, u Prekobr|u 125, u Rovcima 102. Kada se sa ovima saberu `rtve s
druge, partizanske strane, onda postaje jasno da je marksizam-lewinizam bio po na{e podnebe pogubniji nego ikakva {paworica ili bilo kakvo drugo dotada{we zlo.
@rtve su ve}inom zavr{avale u jarugama, klisurama i
jamama ili na zloglasnom pasjem grobqu u Kola{inu.* I
samo mora~ko svetili{te bilo je pretvoreno u strati{te:
Zadu`bina Stefana Vukana,
Sveta lavra u krv okupana,
Nemawi}a manastir i porta,
Tu se vi{e pri~e{}ivat grota,
Jer kad pri|e{ ka toj svetoj ku}i,
Na obu}i mora{ krv povu}i,
kako je pjevao bard Trebje{ki, u jeku boq{evi~kog terora u
Mora~i i u drugim krajevima Crne Gore. Samo u jedan mah, o
Savinu danu 1942, svedeno je u Manastir 12 Gorwomora~ana, u
jedan konop povezano od kojih je 11 strijeqano, dok im je dvanaesti pobjegao, otrgnuv{i se i sko~iv{i niz strmen Svetigore. Po{to se u manastirskim konacima nalazio partizanski {tab sa Pekom Dap~evi}em na ~elu, to su odatle slate patrole po mora~kim selima da hapse i ubijaju najuglednije plemenike koji su mogli za sobom narod povu}i, kako je daqe pjevao Trebje{ki u svojoj ~uvenoj poemi o jamama:
Tu se u toj Bo`joj zvijezdi,
[tab |avoqi jednom ugnijezdi,
Pa otole mora~ki xelati
Sta{e qude hvatati i klati
* Vidjeti prof. dr Vu~eta Rexi}, Pasje grobqe, Evro, Beograd 2000.
- 12 -
ODBRANA MORAÊ OD POTOPA
I na ìve muke udarati...

Svud je putem krvava pra{ina
Od Javorja pa do Kola{ina,
Od Pipera pa do Prekobr|a.
Qudo`deri, ubila vas r|a!
Kakvu pravdu zemqom govoriste?
Za{to svoju bra}u pomoriste?!
Pitawe koje nije prestalo da bude goru}e tokom prohujalih {est desetqe}a, a pogotovo danas kad je àlosno krahiralo
sve ono i dru{tveni poredak, i ideologija na kojoj je po~ivao, i dràva, i ekonomija za{to su se komunisti borili i
druge nemilice `rtvovali. Ustvari tokom svoje obijesne
poluvjekovne vladavine Jugoslavijom, komunisti nijesu drugo
ni radili do stvarali uslove wene propasti, vje{ta~ki je
podijeliv{i, sve u ciqu slamawa Srpstva, na famozne republike i pokrajine. Ove bezakone tvorevine je na kraju Zapad,
podstaknut od Wema~ke i Vatikana, rije{io da, radi sopstvenih interesa, ozakoni, izazvav{i tako krvavi gra|anski
rat u Krajini i Slavoniji, u Bosni i Hercegovini i na
Kosovu, a zatim, kao krunu svega zla, apokalipsu Nato-a nad
Srbima tokom proqe}a 1999. Ve} `rtva dva totalitarna zla
HH vijeka, fa{izma i komunizma, Srbi su postali `rtva i
tre}eg sli~nog zla, mondijalizma.
[to se ti~e Crne Gore, ona gorko ispa{ta to {to je bila
rasadnik marksista-lewinista i revolucionara najè{}eg
kova: u woj sada, kao za kaznu, buja najdivqiji kapitalizam i
socijalne razlike su postale nepremostive. Oni tobo`wi
bogata{i {to su ih 1941 komunisti ubijali, kao izrabqiva~e
naroda, bili su puka sirotiwa pri sada{wim bogata{ima
koji su se izlegli iz negda{wih Titovih pionira, omladinaca
i nadobudnih partijskih kadrova. S druge strane, razotkrivawem, nakon raspada Sovjetskog Saveza, ~udovi{ne zavjere
protiv Rusije spregom neruskih elemenata u krilu we same
i wenih zlotvora spoqa pukao je ponor zabludjelosti i
zaslijepqenosti crnogorskih i ostalih srpskih komunista
zlo~ina~kim oktobarskim prevratom. Na kraju, moèmo samo
zamisliti gdje bi danas bila Crna Gora i uop{te Srpstvo
- 13 -
Komnen Be}irovi}
duhovno, moralno i ekonomski da nijesu tako uludo satrvene

silne qudske energije tokom vi{e od pola stoqe}a.
Naravno da su ~iwena zla i od strane ~etnika, ali je
nepobitna ~iwenica, sveta istina da ne bi nikada do{lo do
bratoubila~kog rata ni u Mora~i ni u drugim crnogorskim
plemenima, da poklonici Marksa i Engelsa, Lewina i Staqina nijesu stali da ove name}u, kao nova boànstva, Crnogorcima, da, vo|eni wihovom naukom i primjerom, diù proletersku revoluciju i zavode diktaturu proletarijata u jednom patrijarhalnom dru{tvu u kome uop{te nije bilo proletera. U tom pogledu zanimqiv je podatak koji donose autori martirologa Sreza kola{inskog, [}epanovi} i Kqaji}:
od 1112 `rtava, wih skoro dvije tre}ine, 708, bili su zemqoradnici sa 94 oficira i podoficira, 66 |aka i studenata, 55
univerzitetski obrazovanih qudi i ostalih iz svih dru{tvenih slojeva.
U stvari, marksisti-lewinisti su sve one, {to zna~i
ve}inu naroda, koji nijesu prihvatali wihove ideje, progla{avali reakcionarima, izdajnicima i narodnim neprijateqima koje je, kao takve, trebalo likvidirati. Tako su ~itava
bratstva u kojima niko nikada nije bio izdajnik, najednom
postala legla izdajnika. Primjera radi, opet po pomenutoj
îtuqi, me|u Bulatovi}ima ih se obrelo 88, me|u Rako~evi}ima 66, me|u Vujisi}ima 58, me|u Medenicama 47, me|u
[}epanovi}ima 45, me|u Vlahovi}ima 38, itd. sve bratstva
koja odvajkada imaju svoje istaknuto mjesto u mora~korova~koj epopeji, kao {to se to, uostalom vidi iz Mora~kog
kola kraqa Nikole. Ali {ta je za na{e zanesewake pretstavqala slavna mora~ko-rova~ka, crnogorska i uop{te srpska istorija, kad su im bili bliì Marks i Engels, Lewin i
Staqin od Svetog Save, Kara|or|a i Wego{a, ili kad su
vi{e znali ko je Roza Luksemburg, èstoka poqsko-wema~ka
revolucionarka, ili Aleksandra Kolontaj, boq{evi~ka
bludnica, ili pak Jelena Demut, Marksova sluàvka s kojom
je imao vanbra~no dijete {to se strogo skrivalo od proletarijata , nego ko je carica Milica ili Kosovka djevojka.
Rugahu se Milo{u i Marku,
A psovahu Jugovi}a majku,
- 14 -
da jo{ jednom navedemo Trebje{kog koji oli~ava savjest tog

zlodoba. Toliko su crnogorski komunisti bili obuzeti
internacionalisti~kim ludilom da su neki od wih, kad im se
predo~avalo da }e svojim ubistvima istrijebiti cio narod i
opustiti zemqu, govorili: Ako ne bude zemqe za nas, bi}e je
za Kineze. êtni~ki pokret nastao je upravo kao stihijski
otpor tome potirawu nacionalnog bi}a, svega onoga {to je do
tada predstavqalo eti~ke i druge vrijednosti crnogorskog
odnosno mora~ko-rova~kog patrijarhalnog dru{tva: otaxbina, vjera, tradicija.
Ba{ kao u Rusiji 1917, dok se ona nalazila u ratu s Wema~kom i Austro-Ugarskom, komunisti su ti koji su u Crnoj Gori
i u drugim srpskim zemqama, vrgli krvavi no` u narod radi
uzimawa vlasti i promjene dru{tvenog poretka, slijede}i
Marksovo u~ewe i wegovu zlikova~ku primjenu od strane
Vladimira Iqi~a Uqanova, zvanog Lewin. Ovaj uop{te nije
bio Rus, ve} po ocu Kalmik, ta~nije ûva{, a po majci Jevrej,
{to se dugo krilo. Me|utim, poznati mora~ki marksista, student prava, Mojsije Stevanovi}, koji je sa svojim zemqakom i
jednomi{qenikom Mijatom Ma{kovi}em, poginuo u [panskom gra|anskom ratu 1938, toliko se divio Iqi~u, koga je
imperijalna Wema~ka finansirala i ubacila u Rusiju, kako
bi u woj stvorio krvavi haos zvani Oktobarska revolucija, da
je pisao: Govoriti o lewinizmu zna~i na}i prakti~no rje{ewe marksisti~kih formula, zna~i stvoriti socijalno dru{tvo (!) onako kako je Marks predvi|ao... Iako polaze sa
istih osnova, marksizam i lewinizam, nijesu jedno isto. Dok
je marksizam formula, lewinizam je dokaz te formule, dok je
marksizam teorijsko-filozofska konstatacija o novom dru{tvu, lewinizam je pokreta~ko-ekonomsko ostvarewe te formule.* Itd., itd., zastupaju}i da treba nametati razo~aranim masama marksisti~ke teorije, zna se kako.
Sa svoje strane drugi ~uveni rova~ko-mora~ki marksista,
Veqko Vlahovi}, tako|e u~esnik u [panskom ratu u kome je
ostao bez noge, u svom oboàvawu Vladimira Iqi~a i{ao je
* Budo Simonovi}, Mijat i Mojsije, Stru~na kwiga, Beograd 1988.
- 15 -
Komnen Be}irovi}
tako daleko da ga je pore|ivao sa najve}im umjetnicima svijeta po tome kako je izveo zlo~in ubistva vje~ne Rusije: Oktobarsku revoluciju koja je za zalu|enog Vlahovi}a svakako
pretstavqala najve}i podvig u istoriji qudskog roda. Zanimqivo bi bilo potraìti u marksisti~kim radovima Veqka
Vlahovi}a drugih te{ko da ima da bi se shvatila sva wegova op~iwenost ovim velikim qudomorom i wegovo slavqewe
Oktobarske revolucije tog krvavog ~eda Vladimira Uqanova, alias Lewina, i Qube Bron{tajna, alias Lava Trockog.
La`ni proroci uzimali su la`na imena. [to se Bron{tajna
ti~e, estonski autor Juri Lina u svojoj kwizi o Oktobarskoj
revoluciji, U znaku skorpiona,* utvr|uje da je ovaj prorok
svjetske revolucije posjedovao 90 miliona dolara u ameri~kim
i 80 miliona {vajcarskih franaka u {vajcarskim bankama
sve opqa~kano od wegovih ruskih `rtava. Od toga je mogao
komotno da ìvi u emigraciji i ~ak da sebi sagradi utvr|eni
zamak u Meksiku, prije no ga je tu stigao Xuga{vilijev capun
iz ruku Ramona Markadijea, qubavnika wegove sekretarice.
Naravno da je komunisti~ki pokret imao i svoju patriotsku stranu, ali je ova bila sasvim drugostepena u odnosu na
revolucionarnu koja je upravo prouzrokovala najve}i broj
`rtava. Uostalom sam Broz je izjavqivao da je glavni ciq
komunista borba protiv doma}eg, takozvanog klasnog neprijateqa, ~etnika, a da }e wema~ko-italijanski okupator ionako biti pobije|en od strane saveznika. Kud }e boqi dokaz o
anacionalnom opredjeqewu komunista, nego upravo ~iwenica da im je vo|a bio stranac i neznanac, biv{i austro-ugarski vojnik na srpskom i na ruskom frontu pa zarobqenik i
navodno u~esnik u Oktobru, zatim bravar, osu|enik, agent
Kominterne, Josip Broz zvani Tito? Iako wegov ~emerni
biograf Vladimir Dedijer i drugi, tvrde da je bio hrvatskoslovena~kog porijekla, ovo nikad sa sigurno{}u nije
utvr|eno, pa bi za Broza jo{ vi{e vaìlo ono {to je
Trebje{ki napisao za wegovog krvavog poslanika u Crnoj
Gori, Mo{a Pijadu:
* Jri Lina, Under the Sign of the Scorpion, Stockholm 1997, 2001.
- 16 -
Ne zna mu se porijekla ni doma,

Kaù da je do{ao iz Sodoma.
Naravno da za jednog takvog probisvijeta nije ni{ta zna~ilo sve ono ~ime je srpski narod ìvio vjekovima, ni Nemawi}i, ni Sveti Sava, ni manastiri, ni Kosovo, ni knez
Lazar, ni Kara|or|e, ni epska Crna Gora, ni Wego{, ni srpski oslobodila~ki ratovi, ni Solunski front... On je bio
protiv Srba vi{estruko opredijeqen: kao biv{i borac protiv wih, kao Hrvat i kao marksista, mada je ovo posqedwe s
wegove strane bila besumwe obi~na farsa budu}i da je ìvio rasko{nije no ikakav kraq ili car na zemqi. Taj wegov
sasvim negativni, ru{ila~ki odnos prema Srbima, prenio se
na wegove sledbenike me|u ovima, koji su se upustili u potpuno razarawe sopstvenog nacionalnog bi}a, kako za vrijeme
tako i poslije rata.
Iako se znalo da pakao bijesni u Rusiji, da milioni qudi
umiru od gladi, da drugi skapavaju i robuju po logorima, na{i
zanesewaci nijesu htjeli ni{ta od toga da vide ni ~uju, ve} su
jednako govorili da tamo nastaje najpravednije i najslobodnije dru{tvo, pravi raj na zemqi. Jedan od rijetkih me|u wima
koji se usudio da u jednoj bro{uri kaè ne{to istine o zemqi
sovjeta, kako su je na{i komunisti ne`no zvali, @ivojin
Pavlovi}, progla{en je za policijskog agenta i izdajnika i
bio najstra{nije umoren od svojih dotada{wih drugova. Ali
to je skoro bio izuzetak, po{to je propaganda uporno nastavqala da boq{evi~ko ropstvo pretstavqa kao najve}u slobodu, kao hegelovsko ostvarewe istorije. Tako je, u jeku boq{evi~kog terora i staqinisti~kih ~istki u Rusiji, na{ ve}
pomenuti mora~ki marksista, Mojsije Stevanovi}, slavio Lewina i ropski uàs koji je stvorio, ovim rije~ima: Danas kad
su Danteove pri~e o paklu i smoli koja kqu~a, a ìvi se qudi
kuvaju u woj, postale samo blijede sjenke naspram strahota
{to ih ~ini monopolisani kapital, danas se tek vidi {ta je
Lewinizam. Zato milioni izba~enih, pregaènih, milioni
prostitutki, nezaposlenih radnika i sitne seoske sirotiwe,
upiru o~i u istok i dràvu koja zahvata {estinu zemqine
kugle, kli~u}i: ìvio SSSR! A ba{ u to vrijeme, veliko
- 17 -
Komnen Be}irovi}
rusko carstvo je bilo pretvoreno od strane boq{evika u

ogromnu robija{nicu, u pravi Danteov pakao na zemqi.
Me|utim, tolika je bila lakovjernost na{ih mladih qudi,
tolika wihova opijenost novom naukom da su neki od wih
zagazili u najve}e zlo, drugi opet dali svoje ìvote s ubje|ewem da se `rtvuju za sre}u ~ovje~anstva, dok su se neki osvijestili tek u Brozovim du{egubkama.
Marks je bio ovlastio i razrije{io svoje poklonike, a
Lewin im dao primjer, da nikakve `rtve nijesu prevelike da
bi se stvorio navodno novi ~ovjek i izgradio novi svijet, a
mnogima je to sluìlo samo kao izgovor da dadnu maha zlu u
sebi. Primjere za to ne treba traìti daleko, po{to je sam
Iqi~, vo|a tobo`we prve proleterske revolucije, bio patolo{ki ubica i krvolok. Me|u podvizima iz wegovog predrevolucionarnog ìvota, nedavno je objelodawen i ovaj: za vrijeme svoga progonstva u [u{ensku na obali Jeniseja u Sibiru,
Iqi~ je mogao sasvim slobodno da se kre}e ~ak i da lovi
divqa~, pa je jednog dana pobio toliko ze~eva da je brodi} na
kome ih je prevozio, potonuo pod wihovim teretom u rijeku, a
sam se lovac, na veliko zlo svijeta, posebno Rusa i Srba, jedva
spasio. A ve} je poslovi~an wegov odgovor Maksimu Gorkom,
koji se usudio da negoduje protiv boq{evi~kog bezakowa:
Udri {akama po glavi, bato moj, udri! Prije Hitlera, otvorio je koncentracione logore za politi~ke protivnike i
neistomi{qenike. Igor Buni~ u svojoj kwizi Partijsko zlato, donosi dokaze da je Iqi~ pred svoju smrt 1924, prouzrokovanu {to bole{}u od sifilisa, {to ranom zadobijenom
od Neli Kaplan, raspolagao sa 47 milijardi zlatnih rubaqa,
uglavnom ste~enih pqa~kom ruskih crkava i manastira. Iqi~
je bio otjelotvorewe najcrwih bojazni i demona Dostojevskog.
Eto kakva je neman stigla sa na{im |acima nau~ewacima,
tokom tridesetih i po~etkom ~etrdesetih godina, me|u Rov~ane i Mora~ane, i {ta im se stalo silom naturati kao najvi{a vrijednost i svetiwa, u zamjenu za wihove dotada{we
vrijednosti i svetiwe kojih se najednom trebalo odre}i i koje
je trebalo pogaziti. Marksisti~ko-lewinisti~ka svijest je
osobito harala ako se neko nekome bio, prije rata, zamjerio
ili ako se neko ne~ije imovine htio da dokopa. K tome treba
- 18 -
dodati da je totalitarna ideologija na{la povoqno tlo u

na{em dinarskom ~ovjeku sklonom, kako u dobru tako i u zlu,
iskqu~ivosti i krajnosti, kao {to je to izvanredno uo~io na{
veliki geograf i etnolog Jovan Cviji}. Velika energija koja
se oduvijek praznila u samoodbrani ili u borbi protiv tu|ina, demonski je okrenuta, kao negativni naboj, protiv svoga.
Vjekovna spremnost na `rtvu za najvi{e ideale, za vjeru Hristovu, za Srpstvo, za Slobodu i Otaxbinu, prometnula se najednom u spremnost na sli~nu `rtvu samoga sebe, naro~ito
drugih, za svijetlu budu}nost, za Sovjetski Savez, za wegovog
vo|u Staqina, progla{enog za oca narod, za Revoluciju, za
Tita i Partiju... Sve to obja{wava onolike strahote po~iwene od strane na{ih boq{evika u Mora~i i u drugim srpskim zemqama po kojima su harali istovremeno kad i usta{e
po Krajini, Bosni i Hercegovini, a [iptari po Kosovu i
Metohiji.
Primjera radi, komunisti su ubili, me|u prvima, u~iteqa, narodnog poslanika i odli~nog besjednika, Nikolu Jovanovi}a iz Me|urije~ja, samo zato {to nije shvatao kako se
moè mutiti narod i nasilno izvoditi dru{tveni prevrat u
vrijeme dok je zemqa porobqena od strane sile. Poru~nika
Vlatka Pekovi}a sa wegovim bratom geodetom Labudom Pekovi}em iz sela Svrka u Gorwoj Mora~i, su bacili u jamu jedino
stoga {to su znali da je on bio ~vrsto zaklet Kraqu i Otaxbini i da nije bilo nikakve nade da pri|e k wima. Potpukovnika Aleksu Boji}a iz Gorwe Mora~e, ratnika sa svih
boji{ta za oslobo|ewe i ujediwewe Srpstva, strijeqali su
zato {to je, si{av{i ka crkvi u Poqe Dragovi}a, zalelekao
ve} pobijene Gorwomora~ane, po~ev od dvojice mladih Pekovi}a. Majora Savu Markovi}a, tako|e ratnika sa Skadra, Bregalnice, Drine i Mojkovca, smakli su zbog sumwe da, kao
komandir ~ete stara~ko-po`wanske, ne okrene za sobom qude
iz toga kraja, utoliko prije {to mu je sinovac bio ubijen me|u
onih jedanaest u Manastiru. Pravnika Qubisava Bao{i}a,
usmrtili su jedino stoga {to je rekao da su komunisti svojim
ubistvima prekarda{ili. Kad je Bao{i}ev jednoplemenik i
kum, sudija Sinan Dragi}, zamolio Milovana \ilasa s kojim
je zajedno bio na univerzitetu, da po{tedi ovog ~estitog
- 19 -
Komnen Be}irovi}
Gorwomora~anina, \ilas mu je samo odgovorio: Danas je za

nas tehni~ka stvar ubiti ~ovjeka, i nesre}ni Bao{i} je uskoro zaista bio ubijen. Jo{ se \ilas i{~u|ava u svojim memoarima {to se ovaj nije, pri wihovom susretu pred samo strijeqawe, pokazao smio i prkosan, ve} utu~en i slomqen... Od
ovakvih slu~ajeva mogla bi se sastaviti svojevrsna epopeja
mora~kog stradawa.
Meni je, pak, kad sam ga prilikom jednog vi|ewa, po~etkom
1975, upitao: [to, bez nevoqe, zbog Marksa i Lewina,
otvoriste poklawe me|u bra}om? \ilas odgovorio ~isto
boq{evi~kim re~nikom: Nakon ustanka 13 jula, izbila je
kontrarevolucija, pa je to trebalo gu{iti. A kad sam primijetio da ga u Mora~i ne pomiwu po dobru, on je uzvratio:
Opet bih to isto ~inio, samo bih se ovoga puta malo izmakao
i pone{to zapisivao. Toliko je bio zarobqenik boq{evi~ke svijesti da mi je istom prilikom, kad se poveo razgovor
o Solèwicinu, tada prognanom iz Rusije zbog objavqivawa
Arhipelaga gulaga, rekao: Pa on je budala, on bi htio da
ponovo zavlada carizam. Ni dugo tamnovawe na koje ga je osudio wegov biv{i idol Broz, ni vi{egodi{we druèwe sa
Matijom Be}kovi}em, nijesu uspjeli da ga prosvijetle ni
dovedu do pravog pokajawa:
[to se crnim zadoji |avolom,
Obe{ta se wemu dovijeka.
Ratnom talasu nasiqa uslijedio je poratni: razdomqivawe doma}ina wegovim utjerivawem u kolhoze, zvane seqa~ke radne zadruge, radi tobo`weg uspostavqawa socijalizma
na selu. \ilas pi{e u svojim memoarima da je Broz naredio
hitno osnivawe zadruga kako bi se umilostivio Staqin koji
se qutio na jugoslovensko komunisti~ko vo|stvo {to jo{
trpi privatno vlasni{tvo na selu. U isti mah se pristupilo
stvarawu radni~ke klase, kako bi se naknadno opravdalo krvoproli}e u~iweno u ime we, tako {to je jedan dio omladine
pod pritiskom napustao sela i odlazio u fabrike koje su stale nicati i gdje treba i ne treba. Doma}ini pak koji su odbijali da u|u u zadrugu, tretirani su kao kulaci, pozivani u Kola{in, zatvarani, zlostavqani i izlagani raznim nametima,
- 20 -
dok su takozvani svjesni elementi, mladi komunisti, skojevci, to pozdravqali pjesmom:

Od zadruge ko se krije,
taj po{teni seqak nije.
Mora~ka crkva je, kao u najcrwim turskim vremenima, zapustjela, oskrnavqena, poharana, wena arhiva sa svetim kwigama najve}im dijelom spaqena. Sje}am se kao |ak u Manastiru, krajem ~etrdesetih, da je ovih kwiga bilo puno u paraklisu Svetog Arhi|akona Stefana. Manastirski konaci su
prisvojeni od strane nove vlasti koja ih je pretvorila u
svoje kancelarije, stanicu milicije, stanove i u~ionice. Ko
god bi se usudio da u|e u crkvu, bio bi izlagan poruzi. Umjesto pojawa âsne liturgije u hramu ili u porti, pretvorenoj
u obi~no trkali{te, ~uvenog Mora~kog kola:
Nad Mora~om, gdje uska~e
skok bijeli Svetigore,
pobo`ne su Nemawi}a
ruke Bogu digle gore.
To je }aba Mora~ana;
tu se kupe, Boga mole;
tu vije}e vije}aju,
du{manima da odole...,
~ulo se pjevawe, zapravo urlawe fanatizovane mladeì:
Ne vjerujmo u nebesa
No u Marksa i Engelsa,
To su na{i u~iteqi,
Cjelog svjeta spasiteqi.
Tada su se uveliko ~itali, ili kako se govorilo prora|ivali, Komunisti~ki manifest od Karla Marksa i
Fridriha Engelsa, Kratki kurs istorije Svesavezne komunisti~ke partije (boq{evika) SKP(b) te Pitawa lewinizma od Josifa Visarionovi~a Xuga{vilija, u zlu nare~enog
Staqina, dok se uvite{ke pjevalo Brozu po ~ijim je okriqem
sijalo svo to zlo me|u Srbima:
Druè Tito, silni vo|a,
Sru{i krunu Kara|or|a,
- 21 -
Komnen Be}irovi}
Sru{i krunu, sru{i kraqa

I sve ono {to ne vaqa.
U takvoj pogroma{koj klimi, zamalo da i sama mora~ka
bogomoqa, prilikom paqevine jednog od konaka, nije sagorela. Jedino zahvaquju}i vjetru, koji se za vrijeme poàra ~udom
digao sa suprotne strane, ogaw je odvra}en od hrama. U razistoriji se i{lo tako daleko da su neki od onda{wih partijskih mo}nika u Kola{inu, predlagali da se manastir pretvori u ov~arnik, hote}i tako da nadma{e svoga roditeqa
Xuga{vilija koji je na mjesto sru{ene katedrale Svetog
Spasa u Moskvi, dao napraviti samo bazen. Trebalo je graditi
tobo`wi novi svijet tako da od staroga ne ostane ni kamen na
kamenu. Jedan od onda{wih èstokih mora~kih komunista, koga je Broz sa visokog poloàja na koji ga je bio postavio, uskoro otjerao na Goli otok, osvrtao se kasnije na svoj i svojih
drugova revolucionarni zanos, ovim rije~ima: Mi smo tada
prosto bili obu~eni u luda~ke ko{uqe.
I tek {to je uminulo jedno zlo nad Mora~om, drugo se nad

wom i nad wenim svetili{tem stalo nadnositi. Ve} {ezdesetih godina se pristupilo izradi projekta elektrana na Mora~i, projekta po kome je trebalo ispresijecati dolinu Mora~e
nizom brana i vje{ta~kih jezera, po~ev od Botuna u Zeti do
krajweg gorwomora~kog sela Qevi{ta ispod samog izvora Mora~e. Taj projekat, izra|en od strane Hrvoja Poàra, profesora sa Zagreba~kog sveu~ili{ta, predvi|ao je ne samo potapawe
veli~anstvenih kawona Mora~e i Mrtvice, nego i samog manastira Mora~e ~ije je kube trebalo da se na|e 50 metara ispod
povr{ine jezera, kao {to bi se na dnu jezera na{la cjelokupna
slavna mora~ko-rova~ka istorija. Naravno da je sve to, kao i
sudbina stanovnika dvije Mora~e i Rovaca, bilo zanemaruju}e
u odnosu na veliki ciq koji je zacrtao vo|a prve tobo`we proleterske revolucije izvedene po Marks-Engelsovoj zamisli,
- 22 -
Vladimir Iqi~ Uqanov, kad je postavio ~uvenu jedna~inu:

Elektrifikacija + industrijalizacija = socijalizam.
Upravo tih godina se pojavquje u Srpstvu pjesnik, sin
rova~ko-mora~kog podnebqa, Matija Be}kovi} ~ija je najuà
porodica platila krvavi danak boq{evi~koj nemani koja mu
je i oca progutala a da mu se ne znade, kao i mnogim Srbima iz
toga vremena, ni groba ni mramora. U svojim ve} klasi~nim
poemama, Re~e mi jedan ~oek, Me|a Vuka manitoga, Lele i
kuku i Kaà, nastalim sedamdestih i osamdestih godina prohujalog vijeka, Matija Be}kovi} daje sve razmjere stradawa
naroda dvije Mora~e i Rovaca, a kroz ovo, pro{iruju}i svoj
poetski prostor, i stradawe Crne Gore i svekolikog Srpstva
pod komunizmom tokom wegove polustoqetne vladavine. On
pokazuje svu neukorewenost i neprirodnost ovoga u na{oj sredini, svo wegovo zlo i ruglo, ali tako {to se, upotrebom
arhai~nog zavi~ajnog no jo{ ìvog vrlo slikovitog govora, to
pjesnikovo vi|ewe pretvara, kao u gr~koj tragediji ili u Gorskom Vijencu, u vi|ewe i sud od strane samog naroda. Poezija
Matije Be}kovi}a, koja je ujedno pla~ nad srpskom sudbinom,
poput pla~a biblijskih proroka nad sudbinom Izraiqa, odigrala je istorijsku ulogu u osloba|awu srpske du{e od boq{evi~kog nasiqa, posebno od prazne pri~e nametnute Srbima
kako bi se to nasiqe pravdalo i pretstavilo kao, da upotrebimo izraz wegovog idejnog tvorca Karla Marksa, zakonitost
i neminovnost istorije.
Provi|ewe je htjelo da jo{ jedna zna~ajna li~nost u
dana{wem Srpstvu, ponikne u krilu stradalne Mora~e, u
li~nosti bogoslova, prvo monaha pa arhimandrita, zatim
episkopa i, ve} dvanaest godina, mitropolita crnogorskoprimorskog Amfilohija Radovi}a. Ro|en, kao i jedan od
predhodnika mu na vladi~anskom prestolu, potom patrijarh
srpski Gavrilo Doì}, u osijawu mora~kog svetili{ta, vladika Amfilohije ne prestaje da preko poluvjekovnog ponora
koji je u du{ama iskopalo boq{evi~ko zlo, vra}a Crnogorce
samima sebi, da ih miri, obnavqa i otvara zapu{tene crkve,
da vadi iz jama i skupqa razasute kosti `rtava boq{evi~kog
terora diqem Crne Gore i da ih dostojno sahrawuje, ~ine}i
tako da se zadovoqi qudska i boànska pravda koja je spora
- 23 -
Komnen Be}irovi}
ali neumitna. Osim toga, mitropolit Amfilohije je jedan od

najuglednijih teologa dana{weg pravosalvnog svijeta.
Naravno da, osim Amfilohija Radovi}a i Matije Be}kovi}a, sve{tenika i pjesnika, koji su se iz dubina mora~korova~kog stradawa, vinuli do najvi{ih visina Srpstva, ima
jo{ ~itava plejada Mora~ana i Rov~ana koji su se minulih
desetle}a istakli na poqu duha, a od kojih neki to vidno svjedo~e svojim prisustvom u ovoj kwizi. To {to su oni mogli da
se ipak izraze, {to je vladika Amfilohije mogao da izraste
u jednu takvu figuru, a posebno {to Matija Be}kovi}, kroz
koga je srpski bol nadahnuto progovorio jo{ dok je antisrpska a`daja, iako ostarjela bila mo}na i jaka, nije bio progawan, mada napadan, obja{wava se time {to se divqi Brozov reìm stao donekle s vremenom civilizovati, dodu{e
mawe radi samog naroda a vi{e radi svijeta od koga je zavisio. Sem toga, i Brozovi poslu{nici, po{to su se nadostili zemaqskih dobara, narod bi rekao najeli, po~eli su
donekle uvi|ati da ~ovjek ne ìvi samo od hqeba.
Upravo zahvaquju}i tome opstao je kako tako i manastir
Mora~a. Zatim je izvr{ena revizija prvobitnog projekta
elektrana kako bi se manastir ipak po{tedio, kao kulturni
istorijski spomenik, ali je jezero, i pored toga, udaralo u manastirski bedem od strane Svetigore i ulazilo u samu portu.
Tek naknadnom izmjenom, sredinom osamdesetih, stratezi potopa Mora~e su se smilovali da jezero spuste pet-{est metara ispod nivoa zdawa, osudiv{i tako manastir, umjesto na
brzu smrt, na lagano ali sigurno umirawe. Tako se, {to zbog
tih izmjena, {to zbog nedostatka sredstava, nije moglo pristupiti ostvarewu projekta elektrana na Mora~i, sve do druge polovine osamdesetih kad se ukazala mogu}nost dobijawa, u
tu svrhu, kredita od strane Svjetske banke. Tada je vlada Crne Gore u sprezi sa Elektroprivredom, odlu~ila da se {to
prije pristupi tom ostvarewu, iako je postojalo alternativno rje{ewe gradwe elektrana i dobijawa potrebne struje, daleko jeftinije i uz najmawu {tetu, na drugim crnogorskim vodotocima, posebno na Peru}ici, Qutici i Komarnici.
ôvjek koji je stao da na to neumorno ukazuje u {tampi,
zahva}enu sve vi{e slobodarskim duhom, bio je pokojni Vladi- 24 -
slav Vlahovi}, geolog-inèwer, ~lan Crnogorske akademije

nauka i umjetnosti. On je ~ak predlagao sistem malih kaskadnih elektrana na Mora~i, kako bi se izbjeglo, stvarawem velikog vje{ta~kog jezera Andrijevo, uni{tewe prirodnih i
kulturnih dobara u dolini Mora~e, kao i smrtna opasnost po
Podgoricu, u slu~aju proloma velike brane u Platijama usled
rata ili zemqotresa. Isti stav je zastupao, sada tako|e pokojni Branko Kujovi}, inèwer projektant, sna`no ukazuju}i na
sve ~inioce koji se protive stvarawu vje{ta~kog jezera u
dolini Mora~e: rasjedi u Platijama, klizi{ta u Dowoj Mora~i, potresi prouzrokovani pritiskom vodene mase na zemqinu
koru a time i pove}ana opasnost po nizvodna naseqa odnosno
Podgoricu.
Prvenstveno zahvaquju}i ovoj dvojici vrsnih poznavalaca
geologije i geografije mora~ko-rova~kog podnebqa, Vladislavu Vlahovi}u i Branku Kujovi}u, mogao sam da u|em u nau~no-stru~nu dimenziju projekta elektrana na Mora~i. Tako sam
i na toj, osim na nacionalnoj, istorijskoj, duhovnoj, kulturnoj
i ekolo{koj osnovi, bio u stawu da dam svoj doprinos borbi za
o~uvawe Mora~e, bilo kroz sopstvene tekstove, bilo kroz
tekstove drugih autora koje sam podstakao, bilo svojim obra}awima me|unarodnim ustanovama, kao {to su Svjetska banka,
Unesko ili Fondacija Franc Veber, bilo pak osnivawem
Udruèwa za spas Mora~e, februara 1990 u Podgorici.
Tokom tri-~etiri godine koliko je trajala ta prva bitka
za Mora~u, oglasilo se mno{tvo li~nosti iz raznih oblasti
javnog ìvota: inèweri, geolozi, geografi, istori~ari, vizantolozi, umjetnici, arhitekte, prirodwaci, ekolozi, kwièvnici, publicisti, novinari, obi~ni gra|ani i naravno
sve{tenici i arhijereji Srpske pravoslavne crkve, posebno
po pitawu opstanka hrama Svete Bogorodice na Mora~i. Iz
wihovih napisa, rasprava, izjava, sabranih u ovoj kwizi, prozilazi najvi{a jednodu{nost po pitawu o~uvawa Mora~e, jednodu{nost koja se ispoqila samo pri na{im nastojawima,
koja su se odvijala uporedo sa onim za spas Mora~e, da se vrati
Wego{eva kapela na Lov}en. Bio je to, u oba slu~aja tim
prije {to su i Lov}en i Mora~a utemeqeni u nacionalnoj svijesti kao najvi{e vrijednosti pravi kliktaj srpskog duha
- 25 -
Komnen Be}irovi}
koji razbija ropski muk nametnut od strane boq{evika tokom

wihove poluvjekovne strahovlade. Stoga bi, sve i da je Mora~a
spa{ena, ova {tiva trebalo objaviti, upravo kao svjedo~anstvo srpskoga duha koji, oslobo|en, sebi daje maha upravo na slobodarskoj Mora~i, na{to Mora~ani i Rov~ani mogu da budu
veoma ponosni.
Ovu kwigu odlikuje upravo svojevrsno mnogoglasje koje od
we ~ini pravi re~itativ za jednu veliku mora~ku simfoniju
koju bi mogao da sastavi neki daroviti kompozitor, unijev{i
u wu elemente veli~anstvene mora~ke prirode, poj same rijeke i wenih pritoka, jeku oluja, tutaw gromova, hujawe vjetrova, kliktaj orlova, bruj zvona mora~ke lavre, glasove junaka
mora~ke epopeje te golgotu Mora~e pod komunistima, posebno
u ~etvrtoj deceniji HH vijeka. Ali da bi se ostvarilo jedno
takvo djelo, umjetnik bi trebalo da ima ne samo talenat
Bedìha Smetane, autora Vltave, ve} genije Betovena ili
Vagnera.
Poseban zna~aj tekstova koje sadrì ova kwiga je u tome
{to su oni, svestranim sagledavawem Mora~e, odigrali ulogu
u stvarawu svijesti o vrijednostima Mora~e, kako prirodnim,
posebno o kawonima kao zemaqskim spomenicima, tako i kulturnim, u prvom redu neimarstvu i slikarstvu mora~ke crkve
i mora~kom istorijskom i kwièvnom nasle|u. Ispostavilo
se tako|e, najvi{e zahvaquju}i trudu na{eg ~uvenog prirodwaka profesora Radomira Laku{i}a, da u mora~kim klisurama jo{ uvijek opstaje i raste iskonsko, takozvano endemsko
biqe, koje vi{e ne postoji nigdje drugo na planeti. Istovremeno pokojni profesor dr Dragoslav Srejovi}, arheolog
svjetskog glasa, otkrio je da je dolina Mora~e i to ba{ wen
kawonski dio, koji je osu|en na potapawe, postojbina pra~ovjeka koji je tu obitovao prije nekih 120 000 godina. Na{a akcija je uveliko doprinijela da se, 1991, Crna Gora proglasi za
ekolo{ku dràvu ~ija je ki~ma trebalo da bude upravo Mora~a. Kako su na{i protivnici, zagovornici potopa, redovno
ponavqali svoje argumente, to su i braniteqi Mora~e morali
da ponavqaju wihove. Me|utim, to ponavqawe treba shvatiti
kao bezbroj varijacija na istu temu, kao jednu Bahovu fugu
pore|ewe iz muzike se opet prirodno name}e gdje se melo- 26 -
dija ili niz melodija naizmjeni~no ostavqa pa se opet preuzima kroz ~itavo djelo.
Poseban u~inak kampawe za spas Mora~e, vo|ene krajem
osamdesetih, bilo je i to {to je, kroz tu kampawu, Mora~a postala evropska tema i ~ak dospjela na Prijavnu listu Uneska
radi wenog upisivawa u prirodno i kulturno nasqe|e ~ovje~anstva pod okriqem te organizacije. Tada{wi wen generalni direktor, Federiko Major, s kojim sam imao dva-tri srda~na susreta, bio je raspoloèn da kaè svoju rije~ u prilogu
uno{ewa Mora~e u svjetsku ba{tinu. Samo je trebalo da jugoslovenska i crnogorska vlada na tome porade. Me|utim, ne samo da one nijesu to u~inile, nego je ova posledwa sa svojim
onda{wim premijerom, sada predsjednikom Crne Gore, Milom \ukanovi}em, potpuno se oglu{iv{i o sve ono {to su toliki umni qudi srpskog naroda i sa strane rekli za o~uvawe
Mora~e ponovo potegla propali i od naj{ire javnosti odba~eni projekat elektrana na Mora~i! Ubrzo je stvoren i odbor
za sprovo|ewe toga projekta u djelo, odbor na ~ijem se ~elu
stavio sam \ukanovi}, a ~iji je prvi potez bio da skine Mora~u sa Prijavne liste Uneska, ostaviv{i na woj Biogradsku goru koja je tako|e stajala na toj listi, kao da Biogradska gora
pretstavqa ve}u vrijednost od Mora~e!
Zatim je, u potrazi za sumom od preko pola milijardi dolara, koliko je potrebno za ostvarewe projekta elektrana na
Mora~i, raspisan me|unarodni konkurs, odnosno Mora~a je
stavqena na licitaciju pod vrlo nepovoqnim i ~ak poniàvaju}im uslovima po Crnu Goru, naime strano preduze}e koje bi
uloìlo kapital u gradwu elektrana na Mora~i, imalo bi
pravo da wima raspolaè tokom 30 godina i da sa wih prodaje
struju Crnoj Gori po svjetskim cijenama. U najve}em jeku reìmske propagande za potapawe Mora~e, navodno se bilo javilo vi{e od 20 inostranih preduze}a, od kojih je samo nekoliko, iz [panije, Rusije, Kine, Japana, uzeto u obzir. Avet potopa po~ela se opet nadnositi nad Mora~om.
Kako je, prethodnih godina, razbijawem Jugoslavije od
strane Zapada, ratovima u Hrvatskoj i Bosni koji su uslijedili, slamawem kraji{kih i bosanskih Srba uz pomo} Nato-a, te
odràvawem ekonomskih i drugih sankcija nad srpskim naro- 27 -
Komnen Be}irovi}
dom, ovaj bio pro{ao kroz te{ka isku{ewa, ostajalo je vrlo

malo mogu}nosti braniocima Mora~e da povedu novu {iru
akciju za wenu za{titu. Ovo utoliko mawe {to je crnogorska
vlast tada, uz punu podr{ku Zapada koji se spremao na rat protiv Srbije, drào crnogorske medije pod svojom apsolutnom
kontrolom.
To se pokazalo odbijawem Pobjede da objavi jedan poduì
tekst, naslovqen Ostrvqenosrt na Mora~u, koji sam joj
poslao u martu 1997, u kome izraàvam svoje krajwe ~u|ewe
zbog nipoda{tavawa tolikih razloga iznijetih od strane najpozvanijih li~nosti u odbranu Mora~e, ponoviv{i istovremeno najva`nije od tih razloga. Me|utim, Politika od 6
marta 1998 je objavila veliku peticiju, koju sam pokrenuo sa
Draganom Laki}evi}em, a koju je potpisalo stotinu najuglednijih li~nosti Srbije i Crne Gore, me|u kojima izvjestan
broj prisutnih u ovoj kwizi. Zatim je Laki}evi}, ro|en
tako|e u okriqu mora~ke lavre, ovoj posvetio, pored niza pjesama i ~lanaka koji su prethodili, jedan novi tekst, pod
naslovom Svetionik vjere i kulture, objavqen u Politici
od 30 aprila 1998, a koji je, kao i prethodna dva, une{en u
dodatak na kraju ovog zbornika.
Uskoro sam se dao na pisawe kwige o Mora~i na francuskom jeziku, utoliko prije {to je Mora~a bila postala
me|unarodna tema i {to sam, prou~avaju}i spise francuskih
i nekih drugih evropskih autora HH i prve polovine HH
vijeka o Balkanu, a posebno o srpskim zemqama, u tim spisima
nai{ao na puno podataka o prirodnim, istorijskim i kulturnim vrijednostima Mora~e. Pohitao sam, ponosan na svoju
postojbinu, ali i u nadi da }e se urazumiti potopiteqi, da
iznesem to blago o Mora~i koje sam na{ao u djelima pisaca
kao {to su ruski geolog-inèwer Jegor Kovaqevski, francuski lekar, geolog i etnolog, veliki istraìva~ Balkana, Ami
Bue, francuski slavista Siprijen Rober, francuski istori~ari Fransoa Lenorman i @or` Frilej, wema~ki geografi
Bernhard [varc i Kurt Hasert, ruski istori~ar i etnolog
Pavle Rovinski, ~e{ki slikar i etnolog Ludvig Kuba, italijanski prirodwak Antonio Balda~i, francuski vizantolog
Gabrijel Mije, ruski vizantolog Nikolaj Okuwev...
- 28 -
Kwiga je iza{la pod naslovom LEternit menace de la Moratcha (Ugroèna vje~nost Mora~e) u izdawu ku}e LAge d
Homme u Parizu, juna 1988. Ona je uskoro bila pozdravqena
mno{tvom prikaza kao uspje{no predstavqawe jedne srpske
zemqe, bogate prirodom, istorijom i epskim nasle|em, a uz to
ekolo{ki o~uvane, kroz vi|ewe zna~ajnih evropskih autora
tokom posledwih 150 godina od Jegora Kovaqevskog, koji je u
Mora~i boravio 1838, do Franca Vebera, koji je posjetio 1988.
Najopse`niji me|u tim prikazima, koji je ujedno i briqantan
pledoje za Mora~u, jeste tekst tako|e pokojnog, rano preminulog Vidaka Rajkovi}a objavqen u Stvarawu za januar-maj 1990,
a koji donosim na kraju ove kwige.
Po wenom izlasku, vodio je sa mnom iscrpan razgovor na
temu Mora~e Jovan Dujovi}, objavqen u Svetigori, oktobra
1998 koji tako|e donosim na kraju zbornika. Tu je ukqu~en i
tekst na{eg vrsnog prirodwaka Danijela Vinceka o kawonu
Mora~e, specijalno napisan za ovu priliku. Iz tih dodatnih
tekstova vidje}e se da, iako je Udruèwe za spas Mora~e prestalo svoj redovni rad tokom niz godina, prevashodno zbog jugoslovenske tragedije, sudbina Mora~e nije prestala da
zaokupqa neke od wenih branilaca, niti da oni neumorno
traè od vlasti odustajawe od kobnog projekta uni{tewa
mora~ko-rova~kog podnebqa.
Evo, ne moè biti boqe prilike, da vlast to u~ini, recimo dono{ewem jednog zakona u Skup{tini Crne Gore, tokom
ove 750 godine od osnivawa manastira Mora~e. Neka se najzad
skine, jednom zauvijek, {ezdesetogodi{we komunisti~ko prokletstvo sa Mora~e! Utoliko prije {to su oni koji i daqe
snuju propast dvije Mora~e i Rovaca, potomci onih koji su
~inili ona zla po ta tri plemena i drugdje po Crnoj Gori, a
naro~ito su ostali, uprkos silnim demokratskim zakliwawima, zarobqenici iste totalitarne svijesti.
Sem toga, protekla decenija je pokazala svu opravdanost
nekih bojazni izne{enih od strane brojnih autora ove kwige,
u prvom redu onih koji su ukazivali na rawivost planirane
brane u kawonu Mora~e, a time i na wenu pogubnost po glavni
grad Crne Gore. Jasno je, da je brana bila podignuta, da Nato u
svom ratu protiv srpskog naroda 1999, ne bi, u krajwem slu~aju,
- 29 -
Komnen Be}irovi}
oklijevao da je sru{i, budu}i da nije bilo zlo~ina na koji nije

bio spreman, ve} po samom priznawu wegovog famoznog glasnogovornika, Ximi [ija da }e Srbi, ako treba, biti odba~eni
u kameno doba samo kako Nato ne bi izgubio rat protiv wih.
Drugo na{e strahovawe koje se tako|e obistinilo, jesu
xinovski odroni mora~kih strmeni, posebno onaj u novembru
2000 u Platijama, kada su se sjurile ~itave gromade zatrpav{i
jedan od tunela i osam putnika u wemu, pa se stoga odmah morao
probijati novi. Osim toga, vrlo lo{e vijesti pristiù sa
Pive gdje se u posqedwe vrijeme jonulo ~itavo Mratiwe,
nezaustavqivo klize}i u jezero.
Neka se dakle odustane od kobne zamisli protiv Mora~e i
neka se preduzmu koraci za wen puni poqoprivredni i turisti~ki razvoj za koji ona ima sve uslove! Umjesto ukleta,
Mora~a bi mogla da postane obe}ana zemqa, iz koje bi obilno
tekli med i mlijeko, kao {to je doskora med tekao niz gredu
êlinu otuda joj ime izme|u dvije Mora~e, a mlijeko jo{
uvijek te~e iz mora~ko-rova~kih planina.
Neka se neodlo`no Mora~a povrati na Prijavnu listu
svjetske ba{tine Uneska i neka do|u ekipe nau~nika iz svijeta da u saradwi sa na{im nau~nicima, prou~avaju wene
kawone, weno biqe, wena stani{ta praiskonskog ~ovjeka! Neka se vrednuje weno istorijsko i kulturno nasle|e koje, zahvaquju}i Proroku Iliji i @enidbi Maksima Crnojevi}a, {to
je besumwe ponikla na obalama Mora~e, ide u vrhunska evropska ostvarewa na poqu duha! U tom pogledu u~iwen je zna~ajan
korak objavqivawem ovoga qeta bogate kwièvne spomenice
Manastira Mora~e 1252-2002, koju je priredio Dragan
Laki}evi}. Ta kwiga sa ovom pretstavqa dobru osnovu za
enciklopediju Mora~e i Rovaca.
Pomilovawe nevino na propast osu|ene Mora~e, koje je
jo{ 1990 traìo preko javnosti na{ pokojni Aleksandar
Dra{kovi}, bio bi mudar, plemenit i najvi{e hvale vrijedan potez od strane svih odgovornih za sudbinu Crne Gore.
[ta vi{e, bio bi to najqep{i dar, neprocjewiv prilog crkvi Svete Bogorodice na Mora~i povodom wenog veli~anstvenog jubileja.
Mora~a, qeta 2002
- 30 -
I ondje mu kod potoka Horata gavrani dono{ahu hqeba

i mesa jutrom i ve~erom, a iz potoka pija{e.
Stari Zavjet, Prva kwiga o carevima, gl. 17, 6.
Lik starozavjetnog proroka, pretstavqen na fresci Gavran

hrani Proroka Iliju u |akonikonu mora~ke crkve iz 1252, smatra se jedinstvenim u ~itavoj hri{}anskoj umjetnosti.
- 31 -
ZAVIÂJ KAO VJEÎTO NADAHNU]E
IZVOR MORAÊ
tom kraju kamenoga carstva,

Zubci, Sumor i Kablova Lastva
Prizori su gorskog veli~anstva;
Modra Greda ispod samog \eda,
I Crvene Obru~ine {to se,
Ko zidine, ~ukama uznose.
Vrijeme je u ove klikove
Izvajalo svakakve likove,
Divske glave, ate i mamute,
Predpotopske grdosije ute;
Za{iqilo u nebo vrhunce
Iza kojih po~ijeva sunce;
Pogradilo kule i zvonike,
Odvalilo vaqe i ridnike,
U golema sjurilo to~ila
Kroz zemane te se opu~ila;
Iskopalo {piqe i pe}ine,
Nadnijelo grede i }opine;
Otvorilo proslope i grla,
A usjeklo strugove i prla.
Pod sam Sumor, gdje je raslo jeqe,
Maleno je ~obansko naseqe.
I{ao sam do krajweg Zapada
U Veliki Kawon Kolorada,
[to je jedno od svjetskih ~udesa,
Ali ni{ta ko rodna nebesa
Ne napaja du{u nit potresa.
Ko dijete s Trebje{ke glavice
Gledao sam u ove litice
Kako pro wih oblakovi jezde
- 32 -
I zalaze u no}i zvijezde;

Povrh gorja rasko{na obzorja,
Prvo sunce kad grane na Zubce
Il nebesa kada se zaplave
Iza bure i gromovne strave.
Zato gredem kroz ove bobije
Kao Orfej kroz gore Trakije,
S pjesmom koja nadolazi sama
Wom sudbine razgoni se tama.
Kad u jesen okra}aju dani
I pobjegnu u selo ~obani
Te ~itava planina opusti,
Pritisnu je oblakovi gusti,
Obale se ki{e i vremena;
Ili zima kad pro|e studena,
Dan oduqa a sunce prigrije,
Ukaù se opet suntulije,
I swegovi topiti se stanu
U proqe}e o \ur|evu danu
U dnu kr{nog dola Vragodola
Velika se jezerina sta~e,
{to ota~e k izvoru Mora~e.
U qetwe je doba jezerina
Suva, gluva, bijela dolina
S nanosima kr{a i pijeska.
Kraj we raste medvje|a lijeska
I smrdqika, ta gore jadika;
Ima dosta zelena javora,
Nekad ga je bilo do Sumora,
I poneka u gredama jela
Od sjekire gdje se uznijela.
Osim jela, kojih vi{e nema,
Priroda je ovuda ostala
Kao nekad kada je postala;
Jo{ se vidi i u na{e dane
Ko u prve svijeta zemane,
Iznad ovih ~uka i visova,
- 33 -
Komnen Be}irovi}
Po dvadeset i vi{e orlova

U jatima ili kako kruè,
Neki nosi zmiju kao uè,
Neki vu~e, a neki mladun~e.
Dan bija{e u punome sjaju
Kada si|oh bukovome gaju,
{to pokriva brdo Oblu Glavu,
Gdje uz silnu jeku i orqavu,
Iza brda, ba{ pod Zubca tvrda,
Iz jednoga vrletnog `drijela
Izavire rijeka cijela;
Stoji uka nekolika buka
Izme| vaqa, {to ma{ina krije,
Hladno vrelo od Mora~e bije.
Odatle se Siwavina vidi,
Suri Vrmac i wegovi hridi,
I Gradi{ta vi{e [eni~i{ta,
Gdje nebeske lu~e izaviru,
Padaju}i po gorskom izvoru.
Komnen Be}irovi},
Iz gorske popijevke Put na izvor Mora~e,
qeta 1979
- 34 -
BORBA ZA SPAS MORAÊ

1987 - 1991.
NEBRIGA I JEZERO OZBIQNO PRETE

MORA^KOM MANASTIRU
otovo }e sedam i po vekova otkada su Nemawi}i udarili

temeq svoje zadu`bine u pitomini mora~ke doline. Odolevao je vitki hram nad prekrasnim vodopadom Svetigore
vremenu i menama, nema{tini i turskim poharama, izdrào i
sedamdeset godina bez krova Mora~ani ga powavama {titili od zla vremena i ~uvali neprocewivo blago pod wegovim
svodom a sad nebriga ozbiqno preti ovom grandioznom spomeniku na{e sredwovekovne kulture.
Ve} godinama iz manastira su stizala upozorewa da su
oluci dotrajali i da treba vaqano uraditi drenaù oko wegovih temeqa kako bi se spre~ila opasnost od vlage. Posebno je
zabriwavaju}i jedan oluk sa ju`ne strane gra|evine koji se
potpuno raspao od r|e tako da se sva voda slivala niz fasadu.
Na fasadi su zato ve} vidqiva ozbiqna o{te}ewa, a po{to je
oluk propao iznad samog |akonikona gde se ~uvaju najlep{e i
najvrednije freske ima mnogo razloga za sumwu da su one tamne fleke na wima ipak posledica prodirawa vlage.
Evo i jutros sam pokupio i obrisao gotovo pola lopate
maltera koji je prekono} pao sa plafona centralne kupole
pokazuje nam nastojateq manastira, jeromonah Rafailo. Pre
dve i po godine, negde polovinom septembra 1984, grom je udario. Gromobran ili ne funkcioni{e ili nije bio u stawu da
odoli silini udara, tek na bradi Pantokratorovog lika u
centralnoj kupoli se ukazala velika rupa koja se polako iz dana u dan {iri. Obavestio sam Republi~ki zavod za za{titu
spomenika kulture sa Cetiwa i izrazio sumwu da je krov
o{te}en i da postoji opasnost od proki{wavawa. Wihovi
predstavnici su do{li, zavirili preko dvogleda i konstatovali da nema od toga nikakve opasnosti.
- 37 -
Komnen Be}irovi}
A malter ipak opada, kruni se i po zidovima ukra{enim

neponovqivo lepim ìvopisom iz H, a uglavnom iz H i
H veka. Vidi se to posebno u paraklisu Svetog Arhi|akona
Stefana gde veoma lepom ìvopisu iz H veka bukvalno
preti opasnost od uni{tewa. Svaki i najmawi dodir zna~i
pretvarawe par~eta freske u prah.
îni se da nisu po{te|ene ~ak ni freske iz H veka, remek-likovi proroka Ilije iz |akonikona, mada stru~waci
tvrde da tamne freske ne poti~u od vlage ve} da je posredi nepostojano reagovawe boja nano{enih u novije vreme prilikom
restauracije i konzervacije ovih fresaka sa kojima se Mora~a pred svetom ponosi. Isto tako u opasnosti je i na daleko
~uveni ikonostas, odnosno kompletan manastirski ikonopis
kojega rasta~e sip. Da se i ne govori o starim sve{teni~kim
ode`dama i skupocenim kwigama me|u kojima je i primerak
Oktoiha {tampan 1494 godine na Obodu u prvoj {tampariji kod Ju`nih Slovena.
Zavod za za{titu spomenika je, istina, odnedavno zapo~eo
pripreme za sanaciju manastira, ali to te~e sporo. Izrada
projektne dokumentacije je poverena Pokrajinskom zavodu za
za{titu spomenika kulture iz Novog Sada ali je on ve} dva
puta prekora~io rok i pitawe je da li }e ga zavr{iti i u martu ove godine, kako je ~vrsto obe}ao. Projekat }e ko{tati verovatno vi{e od jedne stare milijarde, a za sada je izdvojeno i
obezbe|eno samo 750 miliona starih dinara. Kaù, vi{e nema
pa je nejasno kud su sredstva za sanaciju spomenika kulture izdvojena iz fonda za obnovu i sanaciju na podru~ju ugroènom
zemqotresom? Za Kola{in se spomiwala suma od oko 17 milijardi starih dinara.
Ono {to posebno mu~i Mora~ane i sve po{tovaoce ovog
hrama kulture i wegovog blaga jeste pitawe kakva ga sudbina
~eka ukoliko do|e do planirane izgradwe sistema hidrocentrala na Mora~i, nizvodno od manastira Mora~e prema
Titogradu?
Sanacija Mora~e dolazi u nezgodan ~as kaè mladi
kustos Zavi~ajnog muzeja u Kola{inu, Dragiwa Kujovi}, diplomirani istori~ar umetnosti i veliki zaqubqenik u lepote ovog manastira. Sada se, naime, ubrzano vr{e pripreme
- 38 -
za izgradwu hidrocentrale Andrijevo. Vode wenog akumulacionog jezera dopre}e na samo pet metara ispod nivoa terase na kojoj je manastir podignut. Razumqivo je da }e tolika vodena masa bitno izmeniti mikro-klimu, a to predstavqa najve}u opasnost za blago kakvo postoji u ovom manastiru. Osim toga, voda }e sasvim sigurno podlokavati {qunkovitu podlogu terase na kojoj je manastir izgra|en i stalno
slabiti wegove temeqe. Da se i ne govori o posrednoj opasnosti ako u selima naspram manastira, \u|evini i Barama,
prorade velika klizi{ta i iznenada se sru~e i preseku Mora~u, odnosno dovedu do ve}eg porasta nivoa jezera, i do
plavqewa drevne gra|evine.
Stru~waci, istina, predvi|aju podizawe podpornih zidova i utvrde za temeqe manastira ali je strepwa ovog mladog
stru~waka izgleda opravdana, jer su dosada{wa geolo{ka
ispitivawa pokazala i ukazala na svu opasnost od obru{avawa i pojava podzemnih voda na ovom terenu.
Mislim da mora~ki manastir zasluùje da se organizuje
jedan sastanak stru~waka na kome bi se vaqano raspravilo o
wegovoj sudbini u sklopu ovog projekta i usaglasili ekonomski interesi i interesi ovakvog blaga na{e kulturno-istorijske ba{tine kaè Dragiwa Kujovi}.
Budo Simonovi},
Politika Ekspres, 1 februar 1987.
- 39 -
DR VLADISLAV VLAHOVI],
inèwer-geolog, ~lan CANU
ÎJA JE MORAÂ?
izu~avawu reke Mora~e, radi gradwe elektrana na woj,

postoji jedna ve} trideset godina stara koncepcija.
Kako su je izradili najistaknutiji projekanti i verifikovali merodavni stru~ni timovi, to bi se moglo smatrati da
od we nema boqe varijante. Po{to sam potpuno izu~io i o
svom tro{ku prepe{a~io teren Mora~e uzdu` i popreko, do{ao sam do saznawa da predloèno re{ewe stvarawa akumulacionih jezera u dolini Mora~e i wenih pritoka, nije najboqe.
Jezera bi trebalo uklopiti u postoje}e stawe da bi se izbeglo
raseqavawe stanovni{tva, potapawe korisnog zemqi{ta i
dru{tvenih objekata, a dobilo vi{e energije i hrane. Ve}a
akumulaciona jezera, trebalo bi napraviti u izvornoj ~elenci Mora~e i wenih pritoka. Tako bi se glavne vode skrenule
u ova jezera i izgubila potreba za wihovim stvarawem u sredwem i dowem delu doline Mora~e. Ta jezera bila bi u koritu
Mora~e, te tako ne bi ugroàvala manastir Mora~u sa okolinom, Rovca i Bjelopavli}ku ravnicu. Tako|e ne bi plavila saobra}ajnice, niti bi zahtevala raseqavawe stanovni{tva a
lepota kawona Mora~e ostala bi nedirnuta. Osim toga, ukoliko bi do{lo do kvara na nekoj od planiranih brana, Titograd ne bi bio ugroèn. Na jezerima bi mogao da se razvije saobra}aj do slapa Zete, a bila bi i privla~na kupali{ta za
stanovnike Titograda i ostalih naseqa.
Elektrane koji bi se izgradile na ovim jezerima za relativno kratko vreme, davale bi ve}u koli~inu elektri~ne
energije od one koju predvi|a vaè}i projekat. Elektrane
pak koje bi se izgradile na pritokama Mora~e proizvodile
bi vi{e energije od onih u wenom koritu. Najve}a proizvodwa bila bi ostvarena na energetskom xinu Veqe Duboko
(sa stepenicom Bijeli Nerini i bruto padom od 716 metara) koji bi po proizvodwi bio ravan elektrani Peru}ica.
- 40 -
Kada se bude odlu~ivalo o izgradwi elektrana na Mora~i, trebalo bi imati u vidu ovu koncepciju i oblikovati je
kao projekat postavqen na novim osnovama a ne na starim koje dosada{wu koncepciju ~ine preìvelom. Sigurno je da bi
se novom koncepcijom izbegle mnoge te{ko}e, posebno ugroènost manastra i potapawe kawon Mora~e i Mrtvice. Me|utim, po{to novi projekat o~igledno nema mogu}nosti da
iza|e na svetlost dana, niti ima èqe da se sagleda wegova
vaqanost, postavqa se pitawe ~ija je Mora~a?
Politika, 11 februar 1987.
Akademik Vladislav Vlahovi} ponovi}e ovu svoju koncepciju

kaskadne elektrane u dolini Mora~e, u ~lanku Ni{ta proizvoqno i
nemogu}e u Politici od 23 maja 1987. On }e to u~initi i u posebnom
~lanku Prirodi na dar, u Politici Ekspres od 9 februara 1988,
zatim vrlo iscrpno u razgovoru sa Miroslavom Qubisavqevi}em za
Svet od 9 marta 1988.
- 41 -
DR RADOMAN J. \UROVI],
inèwer elektrotehnike
MORAÛ NA SVETLOST DANA
r Vladislav Vlahovi} u svom napisu o Mora~i (Politika, 11/2/1987), kaè da postoji tridesetogodi{wa varijanta izgradwe hidroelektrana na Mora~i, i da novi
projekat o~igledno nema mogu}nosti da iza|e na svetlost dana, niti da postoji èqa da se sagleda wegova vaqanost, pa
zbog toga opravdano postavqa pitawe: îja je Mora~a? Ako
je to zaista tako, ja bih postavio pitawe ho}e li se ponoviti Bijeli brijeg na Tari, kao i dokle }e da odlu~uju mo}nici, a ne argumentovana odabrana i nepobitne ~iwenice?
Neobi~no je da se takav objekat gradi po projektu starom
trideset godina, pogotovo bez ikakve uporedne varijante. Mora da su se za tako dugo vreme izmenili neki elementi od kojih zavisi izbor varijante i na~in gradwe brana i hidroelektrana.
Umesto dve ve}e, u sredwem i dowem delu Mora~e, Vlahovi} predlaè izgradwu ve}eg broja malih akumulacija u dolini Mora~e, kao i u dolinama wenih pritoka.
Tako bi se izbeglo i pla}awe eksproprisanog korisnog
zemqi{ta i izme{tawe saobra}ajnica, a rasporedom akumulacija u dolini Mora~e umawilo bi se wihovo zasipawe erozivnim materijalom, ~ime bi se produìo vek trajawa najve}eg dela energosistema. Akumulirawem vode u dosta dubokom
koritu Zete do Slapa i izgradwom odnosne elektrane, mo`da
bi se mogla, bez umawewa energije, iskqu~iti iz reda ionako
nedovoqno rentabilna postoje}a elektrana na Slapu. Time bi
se spustio nivo vode wene akumulacije uzvodno i izbeglo
pri~iwavawe znatne {tete poqoprivredi. Nekoliko mawih
ve{ta~kih jezera, ne samo da bi spre~ilo ogolevawe sliva
Mora~e usled erozije, ve} bi se stvorili dobri uslovi za turizam, razne sportove, rekreaciju i vodosnabdevawa nekih
mawih naseqa, ~ime bi oìveli ovi divni predeli.
- 42 -
Velika oscilacija nivoa vode jedne ili dve velike akumulacije, naruìla bi reqef doline Mora~e, dok bi je ~etiri,
pet mawih kaskadnih akumulacija u~inile jo{ atraktivnijom
nego {to jeste. I najzad, {to je najva`nije, bezbednost Titograda i Zetske ravnice ne bi bila dovedena ni u najmawu opasnost. Vi{e Titograda se ne sme stvarati velika vodena akumulacija, jer se nikada ne moè iskqu~iti qudski faktor,
zemqotres i spoqna agresija. Katastrofalne posledice
ru{ewa brana i naleta vodene stihije, upozoravaju nas sa mnogih strana!
Pogled iz Qevi{ta na Vragodo ispod

planine Lole, gdje izvire Mora~a.
- 43 -
KOMNEN BE]IROVI],
kwièvnik, publicista
DA SE MORAÂ NE UTAMNIÎ
rajwe je zabriwavaju}e, posebno za nas ponikle na obalama Mora~e, sudbina koja se priprema ovoj rijeci planiranom izgradwom niza hidrocentrala na wenom toku.
Nema sumwe da bi stvarawe u tu svrhu nekoliko jezera na najve}em i najqep{em dijelu Mora~ina toka od Qevi{ta do Titograda, izazvalo teàk ekolo{ki poreme}aj ravan katastrofi. Prije svega, ostali bi bez jedne divne gorske rijeke koja,
nemaju}i naseqa ni fabri~kih postrojewa na svojim obalama
sve do pri kraju svoga toka, te~e jo{ i danas, mo`da me|u
posledwim rijekama na kontinentu, slobodna, raspjevana i ~ista kao u doba postawa. O~igledno je da bi, podizawem brana
i utamni~ewem Mora~inih voda u jezera, svega toga nestalo,
kao {to bi nestalo zdrave sun~ane klime na wenim pribre`jima gdje bi se stvorila klima vla`na, olujna i maglovita.
Posebna nesre}a bi bila upropa{}ewe veli~anstvenih kawona Mora~e i Mrtvice: prvi bi bio pregra|en i velikim dijelom potopqen, a drugi, jezerom nastalim u Me|urije~ju, do`vio jo{ goru sudbinu.
Osim uz Mrtvicu, jezero bi se protezalo i uz Mora~u sve
do manastira Mora~e i ugrozilo to vjekovno svetili{te i sastajali{te naroda tih krajeva, mjesto zna~ajnih vije}awa i odluka tokom niza oslobodila~kih poduhvata u pro{lom stoqe}u. Prirodna veza glavnih dowomora~kih sela s manastirom bi bila prekinuta, dok bi cijelo manastirsko zdawe, od
vlage {to bi se uvukla u wegove zidove, tokom vremena
verovatno propanulo. Sigurno je da bi stradao dragocjeni ìvopis iz H vijeka sa ~uvenim Prorokom Ilijom koji, pored
studeni~kog Raspe}a i mile{evskog Bijelog an|ela, spada u
rjemek-djela svjetskog slikarstva. Treba pozdraviti nedavno u
Beogradu iza{lu monografiju Sretena Petkovi}a o umjetni~kom blagu lavre na Mora~i.
- 44 -
Nije iskqu~eno da bi, kao {to neki me|u upu}enima smatraju, moglo tako|e do}i do klièwa i prosijedawa ne samo
tla na kome je manastir, ve} i tla na kome su plodna sela naspram wega, \u|evina i Bare Radovi}a, postojbina mora~kog
vojvode Mine. U gorwomora~kom kraju, jezerom koje se predvi|a pod izvorom Mora~e, uveliko bi stradalo selo Qevi{ta,
glasito usko~ko i hajdu~ko gnijezdo koje su Turci uzalud poku{avali da uni{te u dva krvava boja na Mora~i, 1795 i 1820
Qevi{ke strmeni ve} sklone odronima, podlokane vodama od
planiranog vje{ta~kog jezera, ubrzo bi se jonule i pretvorile u prla, pa bi tako nestalo i seoskog grobqa na zaravni jedne od tih padina gdje po~ivaju pokoqewa mora~kih uskoka i
wihovih potomaka. Naravno da bi, izgradwom predvi|ene
elektrane u Qevi{tima, Mora~ine djevi~anske vode bile zaga|ene, uqima i mazivima, na samom po~etku.
Osim iseqewa ìteqa iz pitome kotline Me|urije~ja,
veliki poreme}aj za ~itavo mora~ko-rova~ko stanovni{tvo
bio bi u tome {to bi wegova prirodna okrenutnost sada{wim
putem niz Platije ka Titogradu, jedno vrijeme bila onemogu}ena, zatim oteàna novim izmje{tenim putem, po{to bi se
sada{wi put kawonom na{ao pod vodom. Sada je Mora~anima
i Rov~anima koji ìve, rade, {koluju se, prodaju svoje proizvode i snabdevaju se u Titogradu ili odatle daqe putuju, potrebno oko sat vremena da iz svojih sela stignu u grad pod Goricom. Za vrijeme trajawa predvi|enih radova trebalo bi im
i nekoliko sati, jer bi se prvo morali uspiwati u suprotnom
pravcu ka Kola{inu, pa odatle, uz Taru, preko Mato{eva i
Lijeve Rijeke da se spu{taju ka Titogradu. Stoga neki od wih
ve} pomi{qaju na prodaju svojih imawa, {to bi, ako to u~ine,
prouzrokovalo jo{ ve}i odliv stanovi{tva i gubqewe dragocjenih qudskih zaliha iz tih gor{ta~kih krajeva, a time i
zamirawe privrednog ìvota u wima.
Na kraju, opravdano se ukazuje da bi, nagomilavawem velikih vodenih masa u dolini Mora~e, bili dovedeni u opasnost,
usqed jakog zemqotresa ili rata, glavni grad Crne Gore i ~itava Zetska ravnica. Koliko takva opasnost moè da postane
pogubna, pokazao je skora{wi udes na brani i uni{tewe niza
naseqa u Taxikistanu. Sjetimo se tako|e popu{tawa brane
- 45 -
Komnen Be}irovi}
iznad Freìsa i tragedije toga francuskog grada 1959. Ili

neizvjesnosti u kojoj je, za vrijeme svog posqedweg sukoba s
Izraelom, ìvio Egipat zbog mogu}nosti bombardovawa Asuanske brane od strane protivnika. Podsjetimo tako|e da su
neki od starih egipatskih spomenika, koji su pretrajali
hiqade godinama na obalama Nila, po~eli naglo da propadaju
kada su se na{li na obalama nastalog jezera. Ne zavaravajmo
se, dakle, da ne bi sli~nu sudbinu doìvjela i Nemawi}a zadu`bina na Mora~i.
To bi bile krupne sagledive posqedice u slu~aju da se
pristupi radovima na kro}ewu Mora~e, ne govore}i o tome
koliko bi oni ko{tali. Zauzvrat bi se dobila izvjesna koli~ina elektri~ne energije neophodne ne toliko stanovni{tvu
koliko jednoj a`dajskoj industriji. Do jada bi bilo ovoj `rtvovati Mora~u, sve da se od te industrije ìvi, a nekmoli ispa{ta.
Mora~u, kao i Taru, treba jednostavno za{tititi, tim
prije {to Mora~a, pored svog kawona i kawona pritoke joj
Mrtvice, ima niz drugih odlika prvog reda. Uzmimo, pored
ve} pomenutih, samo wen ~udesni izvor u jednoj gle~erskoj
udolini usred vrleti kojima planine Lola i Lukavica silaze ka gorwomora~koj kotlini. Koliko je neobi~no to mjesto,
zagra|eno xinovskim liticama Zubaca, Sumora i Kablove
Lastve, kazuje samo wegovo ime: Vragodo. Odatle se Mora~a
spu{ta vodopadima u Qevi{ta da nastavi, brza i plahovita,
svojom dolinom koja se raskriquje k nebu prete`no {umovitim stranama do visina stjenovitog Vrmca, tvrdih Gradi{ta,
hridinastog Stola, gromadnog Pockog vrha, piramide Sto`ca i gorostasnih Tali. U pozadini, pomaqaju}i se jedni iza
drugih, ostaju Zebalac, [qeme i Lijevno sa visokim Qevi{kim Stranama koje se uspiwu do povr{i Javorja. Ispod i izme|u tih visova na kojima se pale i gase lu~e sun~ane, hrle
dubokim uvalama k Mora~i, goropadni Rza~ki i Javorski potok te Ratwa, Po`wa i Trnovica, utapaju}i svoje vode i svoju jeku u vode i jeku mati~ne rijeke kojom se cio kraj ogla{ava. Malo je rijeka koje u ~elnom dijelu svog toka imaju takvo
bogatstvo prirodnih oblika, {uma, voda, i takvu ~istotu neba, kao {to to ima Mora~a.
- 46 -
Mora~ina ~udesa se nastavqaju Platijama, wenom remekdjelu u koje je ugradila svoj trud desetina miliona godina. Sa
Tarom i Pivom, Mora~a je tipi~na rijeka probojnica. Pomislimo samo da kad je ona zapo~ela svoj neimarski posao, ~ovjeka jo{ nije bilo na zemqi. Stoga su te strahovite bezdani, jo{
strahovitije sunovrati niz vrijeme. Mora~ko-rova~ke Platije su spomenici vje~nosti na{ega podnebqa.
Takvi su prizori i susreti koje nam prire|uje ova posve
izuzetna rijeka. U stvari, na ~itavom svom toku, ~ak i onda kada kone~no napusti svoje klance i `drijela i postane smirena ravni~arska rijeka, Mora~a je jedno veli~anstvo koje, kao
takvo, treba ostaviti budu}im nara{tajima.
Politika, 29 mart 1987.
Pravoslavqe, 1 maj 1987.
Greda êlina stani{te (p)~ela izme|u Gorwe i

Dowe Mora~e - niz wu tekao med.
- 47 -
JANKO VUJISI],
pjesnik
NE PRENAGLITI S MORAÔM
pornost s kojom neki faktori, posebno crnogorska Elektroprivreda iz Nik{i}a, zagovaraju izgradwu hidrocentrala na Mora~i po cijenu `rtvovawa ove rijeke i velikog dijela wene doline, navodi me da javno ispoqim svoju
zabrinutost i podrìm one koji su to ve} u~inili. Tim prije {to sam jedan od rijetkih zaqubqenika prirode koji je pola vijeka na{ao uto~i{te u rodnoj Mora~i, da bi pisao i beleìo sve {to se doga|a na ovim ~udesnim prostorima, slu{aju}i vje~itu jeku ove najpomamnije hajdu~ke posestrime.
Poznajem i Taru, kao i wen kawon, pa se pitam da li se moè
na}i neko re{ewe i za Mora~u da se i ona sa~uva? Zar sve
ovo ne trba proglasiti nacionalnim parkom i u~initi zalogom za budu}nost? Sve mi se ~ini da su Mora~ine litice stare koliko i sazve`|a na nebu. A ima li {ta qep{e videti od
~iste rijeke koja proti~e kroz jedan veliki grad kao {to je
Titograd? Zar se zaboravqa i to da je u lavri Nemawi}a
pripremqena pogibija velikog silnika i tla~iteqa raje,
Smail-age êngi}a? Na Mora~i voda hladnoj ~eta je i primila blagoslov od igumana manastira mora~kog, arhimandrita Radojevi}a. Zar se Maùrani}ev spjev koji je isklesan
iz narodne poezije, ne poistovje}uje sa savr{enstvom mora~kih litica, izme|u kojih Mora~a i daqe te~e kao i u vrijeme
kad je Maùrani} wome bio nadahnut:
Oèdni li? Mora~a je blizu.

Treba l kupe? Ima dvije ruke
Da nije samo Mora~a opjevana kroz brojne narodne i umjetni~ke pjesme, starijeg i novijeg postajawa, to divno ilustruje
i nedavno objavqena kwiga: Dowa Mora~a od Sekule Dobri~anina u izdawu Crnogorske akademije nauka. Kad bi sve te pjesme nabrojao, navode}i mjesta o Mora~i, ispala bi pozama{na
- 48 -
pri~a. No ukoliko bi do{lo do izgradwe hidroelektrane

Veliko Andrijevo, pod vodom bi se na{la ogromna prirodna bogatstva, kao i 20 km. puta sa 15 tunela i {est mostova,
{to je izgra|eno prije 25 godina, uz tolike napore da taj put
sam po sebi predstavqa spomenik. Osim kawona Mora~e i Mrtvice, bio bi `rtvovan tako|e ìvopisni kawon Mora~ine
pritoke Sjevernice odnosno Trebje{nice. Ako odu pod vodu
litice koje su Mora~a i wena pritoke usjekle, {ta }e biti sa
stani{tima orlova u wima i da li }e wihov kliktaj zauvjek
zamuknuti iznad Ku~ja, Bijelih Klisura, Ostrvice, Crnog vrha, Rogo|eda, Maganika i Kape mora~ke?! Gdje }e se na}i ~uveni virovi sa kojima su majke djecu stra{ile, me|u kojima ima
takvih koje nikad sunce ne ogrijava? Tu su Tamnik, Subadaw,
Zelena{, Uzlup i tako redom. {ta }e biti sa izvorom rijeke
Mrtvice i ~uvenom jamom Pavlova~om? Pa pe}ina Rekovica,
~ija se podzemna prostranstva mogu ravnati po prirodnim
qepotama sa bilo kojom kra{kom pe}inom? Zar da se u jezeru
izgube ~udesni Bijeli Nerini {to podjednako kqu~aju i zimi
i qeti u suntulijama Mrtvice?
Kao {to je Mora~a ukopala svoje korito, isto tako su se
ukopavale i wene pritoke, odrowavaju}i pri tom rovitija
zemqi{ta i unosile ga u Mora~u, a ona ga je daqe odnosila.
Kad se sve to zajezeri, i kad dah stane, {ta }e biti sa pitomom
masnicom, kako obi~no seqaci nazivaju ovu zemqu? Svjedok
sam i toga, prije petnaesetak godina, da se ribwak koji je bio
napravqen u neposrednoj blizini manastira Mora~e, survao
preko no}i niz vodopad Svetigoru zajedno sa ribama, vodom,
armaturom i zemqom. Malo daqe od manastira, na putu ka Kola{inu, stradala je, prije neku godinu od urva zemqanog jedna
mora~ka porodica. Sve ovo zna~i da treba veoma ozbiqno razmisliti, prije no {to se bilo {to po~ne na Mora~i.
Politika, 11 maj 1987.
- 49 -
PREVISOKA CIJENA ELEKTRANA NA MORAÎ

Ho}e li se ugroziti manastir Mora~a, nestati pod vodom
kawon Platije, dvadeset kilometara mostova i tunela
Jadranske magistrale, sedam hiqada rala zemqe u Mora~koj
kotlini i Bjelopavli}koj ravnici, hidroncentrala Slap
na Zeti i raseliti se mnoga doma}instva da bi se dobilo
705 miliona kilovat-~asova elektri~ne energije?
ad je reka koja dolazi sa planine Lole, Javorja i Siwavine, dobila ime Mora~a, kum nije ni pretpostavqao
da }e neka daleka budu}nost u ovom imenu na}i i odrediti sudbinu Mora~e. Mora~a ne}e bukvalno postati more. Ali
kako sada zami{qaju qudi koji traè energetske izvore, ima
i izgleda da Mora~a ne{to sli~no ipak bude. Strujni udar
kojem robuje crnogorska industrija, naterao je crnogorsku
privredu da posle odustajawa od umorstva Tare, posegne za
drugom rekom - lepoticom, Mora~om, ~iji su izvori i vodotoci tako|e u kola{inskom ataru. Vlada ovog crnogorskog grada, ko zna po koji put od rata do sada, posmatra zami{qena jezera na ovom prostoru.
Iz sedi{ta Elektroprivrede Crne Gore u Nik{i}u obelodawuju da se uùrbano radi na razradi idejnih projekata da
se na Mora~i napravi {est velikih jezera, koja bi u nedra mora~kog kawona zapremila ogromne koli~ine vode. Na wima bi
trebalo da se izgrade {est hidrocentrala ukupne snage oko
705 miliona-kilovat ~asova godi{we. Reka ima jo{ vi{e snage, ali snaga od kada se zna nije carovala ve} um. U samom Kola{inu se, stoga, ozbiqno razmi{qa o tome {ta vredi `rtvovati za tu strujnu snagu Mora~e, i kako uz najmawe `rtve izvu}i najvi{e energije.
Pitawa sli~ne sadrìne ve} postavqaju nau~ni, kulturni
i turisti~ki poslenici u Crnoj Gori. Dragan Vujisi}, kola-
- 50 -
{inski delegat i predsednik jednog od odbora za obrazovawe,

kulturu i nauku u jednom od ve}a crnogorske Skup{tine, dva
puta je pred parlamentom iznosio apel Kola{inca da se oprezno postupa sa Mora~om i sve izu~i pre nego {to se bilo kakav temeq postavi ili ne{to postoje}e razru{i.
Na sastanku u Elektroprivredi Crne Gore, dr Miqan Radovi}, {ef crnogorskih komunista je, verovatno ponet polemikama, odgovornu{}u i, kao vrstan poznavalac celokupnih
sadràja, podvukao da pitawe Mora~e treba da iza|e iz projektanskih biroa pred javnost, da o Mora~i treba studiozno,
svestrano i razborito razgovarati
Da bi za sada divqa, neuhvatqiva xinovska energija koju
vaqa Mora~a, bila u funkciji qudi, treba se odre}i nekih
prirodnih iskonskih vrednosti. Po najozbiqnijoj i zvani~noj
varijanti trebalo bi potapawu gotovo celog toka Mora~e od
izvora do Titograda u duìni od oko osamdesetak kilometara,
kao prvu `rtvu podneti iskonski kawon Platije, potom 18 kilometara Jadranske magistrale sa 25 mostova i tunela, sve
gra|eno pre nepune tri decenije. U ono vreme su predstavqali
podvig gra|evinarstva. Samo u dolini Mora~e za {est jezera,
trebalo bi poplaviti blizu ~etiri i po hiqade rala obradive zemqe, a tako re}i barkom bi se ulazilo u drevnu istoriju
hrabrosti, kulture i umetnosti koja je sme{tena pod krovovima manastira Mora~e. Voda bi trebalo da bude do zidina samih manastirskih konaka. Nestali bi mnogi putevi koje su
gradila upravo zadwih godina mora~ka i rova~ka sela, a ovaj
ceo kraj bi se mnogo udaqio od Titograda, jer bi se iz Mora~e
obrnutim smerom preko Kola{ina i{lo u Titograd.
Geolozi, me|u kojima predwa~i akademik Vladislav Vlahovi}, tvrde da dolina Mora~e ne bi mogla podneti ogromne
akumulacije na {est pomenutih mesta. Priroda bi ve{ta~kim
jezerima odgovorila svojim podzemnim, pa bi se sve to pretvorilo u kaquge a pretila bi opasnost i nekim okolnim selima.
Posebno bi, po Vlahovi}u, bio ugroèn manastir Mora~a.
Akademik tako|e tvrdi da bi se, u slu~aju popu{tawa jedne od
brana Andrijeva crnogorska prestonica na{la 15 metara
pod vodom i sve bi se utopilo do Skadarskog jezera. On, umesto {est, nudi varijantu od osamnaest mawih jezera na Mora- 51 -
Komnen Be}irovi}
~i i wenim pritokama, uz spas qudi, zemqi{ta i puteva i snagu koja bi bila dvaput ve}a od one iz prve varijante, a gradwa
bi bila za polovinu jeftinija.
Varijanta koju nudi Vlahovi} izbegava umorstvo ne samo Mora~e ve} i wene pritoke Zete, jer bi, po wegovim podacima, jedno od jezera koje planira Elektroprivreda, plavilo oko dve hiqade rala Bjelopavli}ke ravnice, deo pruge,
neke mostove a potopqena bi bila i hidrocentrala Slap na
Zeti.
Elektroprivreda Crne Gore je ovu varijantu koju nudi
akademik Vlahovi}, okarakterisala kao nedokazanu i sa takvim obrazloèwem se pojavila pred crnogorskom Skup{tinom. No, ipak ona pleni mnoge obi~ne qude i qude od kulture
i nauke, mo`da zato {to se o namerama Elektroprivrede u
{iroj javnosti mnogo ne zna, kao i zbog mogu}nosti koju ona
nudi da se {to vi{e dobije, sa~uva. O Mora~inom toku u budu}nosti vredi javno progovoriti, svestrano upravo onako kako se zalaù u Kola{inu da se korito reke i sve {ti bi se nameravalo da preduzme, najmawe tri puta meri, pa onda kroji.
Do tada divqu reku, upravo zbog budu}nosti, trebalo bi pustiti da se onako pomalo joguni
Dragomir Be}irovi},
Politika, 2 jun 1987.
- 52 -
MOMÎLO CEMOVI],
ekonomista, politi~ar
ZA[TO NE KORISTIMO LIM?

Mnogostruka je korist koju bi donijele
elektrane na ovoj rijeci
Politici od 9 ovoga mjeseca objavqeno je da }e SR Srbija uskoro zapo~eti gradwu jo{ dvije hidroelektrane
na Limu. Poznato je, me|utim, da rijeka Lim od izvora do
u{}a u Drinu proti~e ve}im dijelom kroz Crnu Goru. Uz to,
najve}i dio pritoka Lima je u Crnoj Gori.
Znatno ranije je utvr|eno da se Lim u na{oj Republici
moè koristiti vi{estruko, a prije svega u vodoprivredi i za
hidroenergetske svrhe. Osim toga, regulacijom u nivou toka,
dobile bi se zna~ajne obradive povr{ine kvalitetnog zemqi{ta i otklonile postoje}e opasnosti od izlivawa i poplava Lima, te stalne ugroènosti nekih naseqa.
Od dosada{wih projekata zasluùju pa`wu studije o
kori{}ewu slivova rijeka Drine u energetske svrhe i u tom
okviru Lima. Osim toga, op{tine Ivangrad i Bijelo Poqe sa~inile su studije za izgradwu mawih hidroelektrana snage od
pola do deset megavati, koje se mogu izgraditi. Zajedno sa takvim centralama na pritokama Lima u plavskoj op{tini moè se izgraditi preko dvadeset hidroelektrana sa zna~ajnom
proizvodwom. Prema tim projektima i mogu}nostima gradwe
hidroelektrana na samom Limu u Crnoj Gori mogu}e je obezbijediti proizvodwu vi{e stotina miliona kilovat ~asova
godi{we, potpuno regulisati korito rijeke, obezbijediti
navodwavawe ve}eg dijela limske doline, i osloboditi od
plavqewa vi{e stotine hektara najplodnijeg zemqi{ta.
[to se ti~e energetskog potencijala Lima u Crnoj Gori,
moè se re}i da on u mnogo ~emu ima prednost u odnosu na neke druge projekte u wegovom toku i nekim drugim vodotocima,
iz slede}ih razloga:
- 53 -
Komnen Be}irovi}
vi{enamjensko kori{}ewe akumulacija; u tom smislu su

zna~ajne postoje}e studije koje obra|uju kori{}ewa Lima za
poqoprivredu, vodoprivredu i komunalnu privredu;
postojawe razu|ene infrastrukture, naro~ito putne
mreè, koja omogu}ava otvarawe radova na objektima bez posebnih investicionih ulagawa za izgradwu pristupnih;
neznatne materijalne {tete po osnovu eksproprijacije
zemqi{ta koje se potapa;
veliki nizvodni uticaj i wegovo kori{}ewe koje zna~ajno pove}ava individualni i dru{tveni rentabilitet;
interes susjednih republika za gradwu energetskih postrojewa u gorwem toku Lima, zbog wegovog pozitivnog nizvodnog uticaja, a samim tim i wihove vjerovatne spremnosti za
udruìvawe sredstava za te namjene;
veoma veliki, ~ak presudan uticaj na izlazak iz nerazvijenosti tri polimske op{tine;
zapo{qavawe ve}eg broja sada nezaposlenih qudi u tim
op{tinama tokom gradwe objekata i kasnije, wihovim zavr{etkom, {to bi uticalo na rje{avawe nagomilanih socijalnih problema i nezaposlenosti.
Te{ko se moè oprostiti na{oj Elektroprivredi da mi
nemamo ve} gotove projekte za kori{}ewe Lima. Me|utim,
mnoge ~iwenice neoborivo govore da se radi o atraktivnim
projektima, {to potvr|uju i renomirane ku}e kao {to je
Energoprojekt i druge. [to se ti~e vremena za projektovawe, to ne moè biti problem, jer mno{tvo projekata omogu}ava angaòvawe ve}eg broja projektantskih organizacija.
Ono je ina~e mnogo mawe nego {to nam je potrebno da izgradimo neke pristupne puteve.
Predlogom za kori{}ewe Lima ne zna~i da bi druge projekte i kori{}ewe ukupnog hidro-potencijala u Crnoj Gori
trebalo staviti po strani, ve} da treba dati prioritet onima
koji su vi{estruko rentabilni, kao {to je to slu~aj upravo na
Limu.
Pobjeda, 16 juna 1987.
- 54 -
DRAGIWA KUJOVI],
istori~ar umjetnosti
POGUBNOST PROJEKTA
AKUMULACIJE ANDRIJEVO
sje}am se du`nom i odgovornom pred vjekovno uni{tavanom i degradiranom materijalnom kulturom kola{inskog kraja, da se ovom nau~nom savjetovawu, obratim apelom za za{titu manastira Mora~e, jednog od najvrednijih
istorijskih i umjetni~kih spomenika Crne Gore, od voda budu}e velike akumulacije Andrijevo, koja }e se formirati
podizawem brane u kawonu rijeke Mora~e. Nivo vode tog budu}eg jezera nalazi}e se samo pet metara niè od ivice rije~ne terase na kojoj je podignut manastir. Uticaj te velike vodene povr{ine, jasno je, izazva}e promjenu mikroklime i strada}e freske i ikonopis. Dejstvo ove ogromne vodene akumulacije, bez obzira na planirani projekat za{titnih zidova, moè biti nepredvidivo, na {to upozoravaju dosada{wa geolo{ka istraìvawa.
Vi{e od godinu dana, brojni ~lanci u dnevnoj {tampi ukazivali su na mogu}e posqedice budu}eg potopa u dolini Mora~e, koje }e izazvati neprocjewive materijalne {tete, uni{titi ambijentalne i autohtone vrijednosti, dovesti do op{teg
rasula ove ìvotne bio-sredine, raseliti mnoga rova~ka i
mora~ka sela, koja su preko dvadeset pet godina bila upu}ena
saobra}ajnicom niz Platije prema Titogradu.
Odgovor na delegatsko pitawe, delegata iz Kola{ina u
Skup{tini Crne Gore, Dragana Vujisi}a, o bezalternativnoj koncepciji izgradwe hidroenergetskog sistema na Mora~i, je zvu~ao poraàvaju}e. Dakle, Elektroprivreda Crne Gore ne èli kompromis. Wene namjere postale su prvi put zvani~no jasne, nakon objavqenog konkursa 11. avgusta 1987 godine u dnevnom listu Pobjeda, o formirawu Sektora za pripremu i izgradwu novog izvora elektri~ne energije u Crnoj Gori.
- 55 -
Komnen Be}irovi}
Zaista se postavqa pitawe ~ija je Mora~a i ko to pre}utno daje saglasnost za ugroàvawe sedmovjekovne kulturne ba{tine ovog kraja, za potapawe ~etiri stara mosta na Mora~i,
Mrtvici i Sjevernici, nekoliko neispitanih arheolo{kih
lokaliteta i jednog broja spomenika iz novije istorije, kada
se zna da stru~no mi{qewe od za to nadle`ne institucije nije dato?
Smatram da ni{ta nije toliko sveto da se ne moè mijewati, ali se to mora ~initi usagla{avawem u interesu
o~uvawa ~ovjekove sredine i kulturne ba{tine jednog naroda.
Odgovorni drugovi iz op{tine Kola{in dijele mi{qewe sa
mnom da do pravilnog rje{ewa ovog problema moè jedino do}i kroz izu~avawe mogu}e za{tite manastira Mora~e, o ~emu
bi dali mi{qewe i eminintni jugoslovenski stru~waci sredwovjekovnog kulturnog nasqe|a.
Pozivam ovaj skup, koji je organizovala CANU, skup za za{titu kulturno-istorijskih spomenika da uputi zahtjev organima koji su neposredno odgovorni i ukqu~eni u planove gradwe pomenutog hidroenergetskog sistema za otvarawe rasprave
o usagla{avawu ekonomskih interesa i interesa o~uvawa prirodne cjeline u dolini rijeke Mora~e, wenih kulturnih sadràja, ambijentalnih i autohtonih vrijednosti.
Izlagawe na Savjetovawu o nepokretnim spomenicima kulture

Crne Gore, odrànom 8 i 9 oktobra 1987 godine u CANU, Podgorica.
- 56 -
BRANKO KUJOVI],
inèwer-projektant
POTAPAWE ISTORIJSKOG PODRU^JA

GDJE JE SVAKI KAMEN OPJEVAN
Kriti~ki osvrt na projekat brane na Andrijevu
a ovo pisawe sam se odlu~io pored ostalog i zato {to

poti~em iz ovih krajeva pa mi izgleda nije svejedno kako
}e izgledati tehni~ka re{ewa doti~nih hidroelektrana. Moram i to re}i da se dugo bavim projektovawem konstrukcija na hidroenergetskim objektima pa pone{to znam o toj vrsti objekata. Uvaàvaju}i sve {to je dosad napisano od strane
brojnih stru~nih, nau~nih i kulturnih radnika u vezi sa potapawem ovog istorijskog podru~ja opevanog u narodnom eposu,
gdje je tako re}i svaki kamen numerisan, ovom prilikom poku{a}u pisati o ne~emu drugom. To drugo je u stvari kriti~ki
osvrt na projekat visoke brane na predradnom mestu Andrijevo, gdje èlim predo~iti opasnosti koje izaziva gra|evinski objekat brane sa predloènim karakteristikama.
Poznato je da projektovawe i izgradwa visokih brana sa
velikim akumulacijama u uslovima koncetrisanog stanovni{tva i visoko urbanizovanih sredina te podignute industrije nizvodno od brane, predstavqa ulaèwe u veliki rizik sa
nesagledivim posledicama u slu~aju katastrofe. Konkretni
slu~aj visoke lu~ne brane Andrijevo, visine oko 150 m sa
akumulacijom od 320 000 000 m3 vode, nesumwivo predstavqa
veliku opasnost za nizvodna naseqa i sam grad Titograd.
Poznat mi je podatak da bi u slu~aju ru{ewa ovakve konstrukcije, koja je vrlo osetqiva na ma kakva o{te}ewa, poplavni talas stigao za oko tri sata do Titigrada ~ija bi terasa bila poplavqena vodenim stubom visine 6 metara. Budu}i
da se ovakva gra|evinska konstrukcija brane gradi na podru~ju koje je seizmi~ki vrlo aktivno, a poznato je u svetu da velike akumulacije stvorene na takvom terenu postaju same od se-
- 57 -
Komnen Be}irovi}
be izvor dodatnih sna`nih potresa ~iji se intenzitet ne moè definisati u fazi projektovawa, ra~unica na bazi pretpostavki postaje nesigurna. âk su u svetu poznata te{ka o{te}ewa brana i ru{ewa u regionima za koja se smatralo da su sa
malom seizmi~kom aktivno{}u.
Prema tome, definicija seizmi~kog rizika kod visokih
brana sa velikim akumulacijama, pogotovo u podru~jima postoje}ih jakih seizmi~kih aktivnosti, kojima treba dodati
nove seizmi~ke aktivnosti koje izaziva akumulacija, tako re}i je nemogu}a. Neka ta~nija definicija moè se ustanoviti,
kasnije u eksploatacionom periodu kada konstrukcija brane
doìvi, ili ne doìvi te{ka o{te}ewa, a tada moè biti sve
kasno. Savremeni matemati~ki aparat u vremenu u kome ìvimo je u stawu odgovoriti na mnogo pitawa koje interesuju projektante, ali samo ako su ta~ne pretpostavke sa kojima se ulazi u prora~un. Me|utim tu je ~vorni problem, jer prora~uni
ne mogu biti ta~niji od pretpostavki, koje je nemogu}e korektno dati u vreme projektovawa i izgradwe objekta, ve} treba ~ekati doga|aje u eksploatacionom periodu.
Jasno mi je da su nam kilovati neosporno potrebni, ali ne
po svaku cenu. To pravilo izgleda dobija pravo gra|anstva u
posledwe vreme kad su u pitawu nuklearne elektrane, ali po
svemu sude}i jo{ }emo dugo ~ekati da takva svest prodre u glave pojedinih investitora i projektanta kada su u pitawu ovakvi rizici. Jasno mi je i to da je za svakog projektanta idealan profil gde je predvi|ena brana Andrijevo, pa samim
tim i veliki izazov koji ga mami da napravi gra|evinski spomenik elegantnih dimenzija sa visokim stepenom iskori{}enosti materijala s obzirom na karakteristike tipa ovakvih
gra|evinskih konstrukcija. Ovakvi objekti obavezno ulaze u
stru~nu literaturu i izazivaju posebnu pa`wu malih i velikih stru~waka koji izu~avaju gra|evinske konstrukcije, kako
u ovom tako i u budu}em vremenu. To je neosporno, ali èqe i
ambicije projektanata treba svesti na razumnu meru te, u ovom
slu~aju mora~kih hidroelektrana, nijedan objekat brane na
pregradnim mestima ne bi trebalo da izlazi iz korita reke
Mora~e, odnosno iznad nivoa koji ugroàva postoje}i magistralni put, kako bi se takvom orijentacijom uglavnom elimi- 58 -
nisali svi rizici na koje upozoravam. Prema tome, po mom

mi{qewu, koncepcija dr-a Vladislava Vlahovi}a ima puni
smisao i ne bi nikako smela biti odba~ena, ve} joj se mora posvetiti du`na pa`wa. On je wu mukotrpno stvarao, stru~no i
nau~no obradio koliko je to kao jedinka mogao. Za~udilo me je
kada sam pro~itao u dnevnoj {tampi da je wegova koncepcija
data na reviziju projektanskim ku}ama koje su nosioci suprotne koncepcije. Takva praksa na na{im prostorima dosad nije
poznata. Bio je red da ove projektantske ku}e doti~nu reviziju prepuste drugim projektnim organizacijama koje bi obradile odgovaraju}i idejni projekat i oblikovale kona~ni stav.
Moram re}i i to da ni stru~ni saveti sastavqeni od eminentnih stru~waka ne mogu dati korektnu ocenu novih ideja,
jer na sastancima od 1-2 dana, najlak{e je nove ideje odbaciti
i prihvatiti obra|ene i dekorisane projekte poznatih ku}a.
Na kraju divim se akademiku dr-u Vladislavu Vlahovi}u na
wegovom velikom doprinosu u nastojawu da deblokira ustajale koncepcije velikih i uglednih projektantskih ku}a, ali u
isto vreme i nedodirqivih, koje su kroz pro{le tri decenije
uspele da nametnu projektantsku psihologiju o milijardamakilovat ~asova i u slivu reke Tare, odnosno o potapawu i
propasti grada Kola{ina.
- 59 -
KOMNEN BE]IROVI],
SAÛVATI PRIRODNA I KULTURNA DOBRA U

DOLINIMA MORAÊ I STUDENICE
Odustati od stvarawa jezera
Veliko Andrijevo na Mora~i
ako, pred opasno{}u koja se nadvila nad manastirom

Studenicom, ne razmi{qati o sli~noj i jo{ ve}oj opasnosti s kojom je suo~en manastir Mora~a? Jer, ako se
opravdano strahuje da bi jezero, predvi|eno na desetak kilometara uzvodno od manastira Studenice, moglo, promjenom
mikroklime ili prolomom brane, da ugrozi ovaj veliki spomenik, kako li tek treba da se strahuje za manastir Mora~u od
jezera predvi|enog uz same wegove zidove? I to ne samo zbog
promjene mikroklime koju }e izazvati vodena masa zami{qena u dowomora~koj kotlini, gdje se nalazi manastir, ve} i
zbog spre~avawa prodora mediteranske struje u tu kotlinu,
usled xinovske brane, visoke 150 metara, koja treba da pregradi kawon Mora~e kod osmog tunela Jadranske magistrale, radi stvarawa vje{ta~kog jezera u Me|urije~ju.
Plave}i tu veoma plodnu doworova~ku kotlinu i, naravno, veliki dio kawona Mora~e, kao i kawone wenih pritoka
Mrtvice i Sjevernice, te prili~an dio dowomora~ke kotline, sve do Grla vi{e manastira Mora~e, to jezero, zvano Veliko Andrijevo, bi trebalo da kod samog manastira dostigne visinu od 52 metra, dakle samo tri metra niè od manastira, budu}i da se ovaj nalazi na re~noj terasi visokoj 55 metara. Kako je ta terasa sa koje se potok {to izvire iza manastira, obru{ava u Mora~u divnim vodopadom Svetigora, sastavqena od
konglomerata {qunka i pijeska, to bi jezerske vode neminovno prodrle u wu i vremenom u~inile da se teren ispod manastirskog zdawa prosjedne i surva sa ovim u jezero.
- 60 -
Bilo bi to, pored promjene mikroklime, druga velika, zapravo kobna opasnost po hram Uspewa Bogorodice na Mora~i,
ukoliko se rijeka zajezeri pored wega. Geolo{ka ispitivawa, vr{ena nedavno bu{ewem tla u manastirskoj porti i
van we, nedvosmisleno su pokazala da su tvr|i, stjenoviti
slojevi tek na 50-60 metara ispod manastira, a da se ve} na
petnaesetak metara dubine pojavquje vlaga. Postavqawe za{titne zavjese, ubrizgavawem betona u visoke pe}inaste
obale Mora~e, na duìni od nekoliko kilometara uzvodno i
nizvodno od manastira, bio bi, u svakom pogledu, pravi Sizifov posao. Stoga je o~igledno da }e, ukoliko do|e do stvarawa jezera Veliko Andrijevo, Crna Gora ostati bez svog
najva`nijeg spomenika, Mora~a i Rovca bez svoje sedmovjekovne prestonice, Srpska pravoslavna crkva bez jednog od
svojih velikih svetili{ta, a na{a i svjetska umjetnost bez
Proroka Ilije i ostalog blaga koje skriva i sama sobom
predstavqa Nemawi}a lavra na Mora~i.
Osim propasti ove visoke civilizacijske vrednosti, propala bi ogromna prirodna bogatstva, u prvom redu ~udesni
kawon Mora~e i nekud, neobi~nom pravilno{}u svojih litica, jo{ ~udesniji kawon Mrtvice. Nastali radom dviju rijeka
kroz milione godina, ti kawoni su veliki qetopis planete
ali i vremena, jer nema ni{ta {to bi nam, kao te bezdani, o
wegovom beskrajnom proticawu svjedo~ilo. Stoga bi propast
tih prirodnih tvorevina, kao i onih qudskih, zna~ilo pravo
osiroma{ewe za zemqu i narod kojima one pripadaju.
Budu}i da bi wene vode bile zarobqene branama i ustavama, to bi i sama Mora~a, sa svojom iskonskom silinom, raspjevano{}u i ~istotom prestala da postoji. Jer, sem jezera u Me|urije~ju, na Mora~i je predvi|eno niz drugih jezera od Titograda do Qevi{ta, krajweg sela u gorwomora~koj kotlini, na
dvadesetak kilometara uzvodno od manastira. Nekoliko lijepih naseqa sa svojim wivama, livadama, vo}wacima i {umama
bilo bi potopqeno, dok bi puno drugih na strminama u ~ijem
podno`ju bi se nastanile vode, bilo ugroèno. Samo zbog jezera Veliko Andrijevo, u duìni od 26 kilometara, trebalo
bi da nestane blizu hiqada hektara pomenutih dobara i da se
iz Me|urije~ja iseli vi{e od 150 doma}instva. Ne bi bio po- 61 -
Komnen Be}irovi}
{te|en ni magistralni put kawonom Mora~e, probijen krajem

50-tih godina uz najve}e qudske napore i `rtve.
I da nije sve ovo u pitawu, bilo bi nerazumno iz ~isto
strate{kih razloga, potopiti ove puteve i presjecati golemom vodenom masom, prirodnu odstupnicu od Zetske ravnice k
planinskom zale|u Rovaca i Mora~e. Sjetimo se kako su Ku~i
pred Turcima bjeàli da se sklone u Rovca i tu ostajali godinama. Kao {to su Srbi, Trebje{ani i drugi uskoci, bjeàli od
turskog zuluma iz Hercegovine u Mora~u i odatle pruàli
otpor neprijatequ.
Sav ovaj poreme}aj prirode, istorije i ìvota qudi u dolini Mora~e, najvi{e bi prouzrokovalo jezero Veliko Andrijevo, za koje, sem pomenutih neda}a, geolozi kaù da bi
spu{tawem i dizawem wegovog nivoa, pravilo pejza` kaquge
te da bi bilo kratkog vijeka, jer bi ga goropadna Mora~a sa
svojim pritokama ubrzo zatrpala. Geolozi tako|e smatraju da
bi, zbog velikog pritiska vodene mase na zemqinu koru, moglo
nastati novo trusno àri{te u ovom ina~e trusnom podru~ju,
{to bi bilo krajwe pogibeqno po sva nizvodna naseqa, posebno po Titograd.
Vrijedi li izlagati kataklizmi ili stalnoj mori od we
vi{e od 150 hiqada qudi, koliko danas broji glavni grad Crne Gore sa okolinom, da bi se dobilo nekih 327 miliona kilovata struje, {to bi trebalo da daje Veliko Andrijevo?! Samo zbog toga, ako niz zbog ~ega drugog, vaqa bezuslovno odustati od tog nesre}nog jezera kao i od ~itave sada{we zvani~ne
zamisli izgradwe elektrana na Mora~i, koja bi, sem navedenog, trebalo da ko{ta bar pola milijarde dolara. Treba od
gradwe odustati tim prije {to bi, pored doline rijeke Mora~e, stradala i dolina rijeke Zete koja bi se, branom planiranom niè wenog u{}a u Mora~u, pove}ala, izbila iz svog korita i potopila jedan dio Bjelopavli}ke ravnice, dok bi drugi stradao zabarivawem. I ovo pokazuje svu vapiju}u jednostranost te zamisli, budu}i da je ona motivisana iskqu~ivo
dobijawem kilovata po svaku cijenu. Kao da Mora~a i Zeta u
najmawu ruku, teku kroz pustiwu.
Ako je ba{ toliko stalo do tih 905 miliona kilovata, koliko bi se, po sada{wem projektu, dobilo ukupno na Mora~i,
- 62 -
to isto pa ~ak i vi{e, moglo bi se dobiti, uz neuporedivo

mawu {tetu, kako to, uporno ali uzaludno predlaè inèwer
Vladislav Vlahovi}, izgradwom niza mawih kaskadnih elektrana u samom koritu Mora~e. No, najboqe bi bilo Mora~u
{to vi{e po{tedjeti, posebno gorski dio wenog toka, tim
prije {to postoji niz drugih hidro-energetskih mogu}nosti u
Crnoj Gori, naro~ito na Limu i na vankawonskom dijelu Tare. Upravo Vlahovi} tvrdi da bi se na Tarinoj pritoci Qutici, uz vrlo mala ulagawa i samo gradwom jedne stepenice, moglo dobiti vi{e od 600 miliona kilovata struje. Dakle, dvostruko vi{e no {to bi davalo Veliko Andrijevo, a da se, pri
tom, ni{ta vredno ne potopi niti iko iseli.
Neka mi ne zamjere braniteqi Tare, koji su ~udno zatajili za Mora~u, ali neprihvatqivo je da se ~itava Tara za{titi, a ~itava Mora~a uni{ti, tako da ne bi moglo u Mora~i ni
da se ìvi kako bi moglo na Tari da se splavari! Da ne ulazimo u niz razloga koji se tome protive, ali spasavati ve} na po~etku wenog toka zaga|enu Taru otpadnim vodama Mato{eva,
Kola{ina i Mojkovca, `rtvovawem djevi~anski ~iste Mora~e, pravi je ekolo{ki i svaki drugi besmisao. Ne moè da ispa{ta bistra i ~ista Mora~a zbog svega {to u Taru u Kola{inu unosi wena pritoka Sviwa~a. Dodu{e, to se de{ava i Mora~i, ali tek pri kraju wenog toka, poglavito od Zete a najvi{e od Ribnice i otpadnih voda Kombinata aluminijuma, ~emu
bi trebalo na}i lijeka koliko radi Mora~e, jo{ vi{e radi
Skadarskog jezera.
Ako ve} kolijevke na{ih rijeka, zbog energetskog tereta,
moraju da budu poreme}ene, onda taj teret treba da sve podnesu pravedno i u {to ve}em skladu s prirodom i istorijom. U
tom pogledu, Mora~a i Studenica imaju apsolutnu prednost pa
ih po svaku cijenu treba za{titi i sa~uvati.
- 63 -
PISCI BRANE MORAÛ

Obra}awe najvi{im dràvnim organima
Jugoslavije i Crne Gore
druèwe kwièvnika Srbije - Odbor za za{titu ~ovjeka

i okoline u sastavu: profesor dr Branko Lalovi}, Dragan Jovanovi}, akademik \uza Radovi}, Ivan Ivawi,
Ivan V. Lali}, Pavle Kova~evi}, Sinan Guxevi}, Borislav
Peki}, Mihajlo Panti}, dr Ivan Jankovi}, dr Svetlana Slap{ak, Xevad Sabqakovi}, Radmila Lazi}, Ivan Ga|anski, Radomir Smiqani}, Slobodan Rakiti}, Novica Mili}, Biqana
Jovanovi}, Nada Popovi}-Peri{i}, Slobodanka Pekovi} i
Dejan Dimov:
PREDSEDNI[TVU SFRJ
SKUP[TINI SFRJ
SAVEZNOM IZVR[NOM VE]U
PREDSEDNI[TVU SR CRNE GORE
SKUP[TINI SR CRNE GORE
IZVR[NOM VE]U SR CRNE GORE
Projekat izgradwe brane i akumulacionog jezera na Mora~i, smatramo {tetnim iz vi{e razloga. Zanemarimo, ovom
prilikom, lepote ove krajine koju bi trebalo, ba{ od kawona
Platije pa do planina Lole i Javorja, proglasiti nacionalnim parkom. Izgradwa sistema akumulacije za proizvodwu
elektroenergije, predvi|a plavqewe i uni{tavawe nekoliko
sela, zatvarawe danas jedinog puta, use~enog u stene Platije,
koji ceo ovaj kraj, Mora~u i Rovca, vezuje sa svetom.
U gorwim delovima kawona morali bi se graditi putevi i
mostovi; izli{no je spomiwati koliko je decenija rada qudskoga i novca utro{eno da bi se sada{wi, postoje}i put napravio kroz Platije. Zastupnici projekta predvideli su novi
put iznad budu}eg sistema akumulacije. Sve bi to ko{talo
- 64 -
mnogo novca i vi{egodi{weg truda, a ni pribli`no ne bi moglo nadoknaditi ono {to bi se izgradwom brane na Mora~i
uni{tilo.
Predo~avamo vam dve presudne ~iwenice:
1. Na terasi, na desnoj obali Mora~e, nalazi se izuzetno
zna~ajan kulturno-istorijski spomenik iz 1252 godine manastir Mora~a. Ono {to je za Studenicu Raspe}e, za Sopo}ane
Uspewe Bogorodice, za Mile{evu Beli An|eo, to je za manastir Mora~u Gavran hrani proroka Iliju. Vjerovatno vam je
poznato da je ova freska, svojevremeno na izlo`bi na{e sredwovjekovne izlo`be u Parizu, izazvala pravu senzaciju. Nama
je nezamislivo, nadamo se i vama, da se raznoraznim projektima
(sumwivim i s nau~nog i s ekonomskog stanovi{ta), ugrozi ovaj
manastir, ~iji zna~aj i vrednost ne treba posebno dokazivati.
2. îwenice da je ovaj kraj gle~erska tvorevina, ukazuje da
}e ~itav sistem akumulacija, verovatno ve} za dve-tri decenije, postati beskoristan, ~ak i {tetan.
Bez obzira na visinu vode u budu}em akumulacionom jezeru, svi su izgledi da }e sama gra|evina manastira biti ugroèna, kao {to }e pre toga ili istovremeno, biti uni{tena i neka sela, ona koja ne budu poplavqena jer su na strmini kao \u|evina i Bare Radovi}a. Zemqi{te ovih krajeva, obzirom na
wegov geolo{ki sastav (od sitnijeg ili krupnijeg peska ili
rastresite zemqe), osipa}e se i akumulaciono jezero zatrpavati nanosima, tako da }e ono ubrzo biti beskorisno; ~i{}ewe
odrona zemqi{ta na tolikoj dubini i {irini jezerskoj, nije
mogu}no. O strukturi zemqi{ta ovoga kraja svedo~i slede}i
primer: put koji preko Crkvine povezuje Kola{in i Manastir
Mora~u, mora se stalno opravqati, zbog odrona. Ve} ovaj primer pokazuje koliko je projekat izgradwe sistema na Mora~i
besmislen i nerazuman, a nekmoli opasnost od uni{tewa
neprocewivog umetni~kog zdawa - manastira Mora~e.
Traìmo da se obustavi svako daqe finansirawe projekta izgradwe brane i akumulacionog jezera na Mora~i i da se,
u budu}nosti, zakonski zabrane ovakvi i sli~ni projekti.
Beograd,
6 januar 1988.
Za Odbor Slobodan Rakiti}

Politika, 22 frebruar 1988.
- 65 -
RADOSAV ZEKOVI], arhitekta

STEVAN VUKAJLOVI], agronom
VI[ESTRUKE PREDNOSTI HIDROELEKTRANA

NA LIMU NAD ONIM NA MORAÎ
nogobrojni napisi u {tampi, a me|u wima i oni koje je

ovih dana objavila Politika, ukazuju na niz otvorenih
pitawa koja su povezana sa planiranom izgradwom hidroelektrana na Mora~i. Bez sumwe sva ona zasluùju i traè stru~an i potpun odgovor. Re~ je, kao {to je poznato, o tehni~kim, ekonomskim, saobra}ajnim, ekolo{kim i bezbednosnim problemima. Posebnu {tetu bi gradwa ovih objekata nanela kulturno-istorijskim spomenicima i kawonu Mora~e
kao svojevrsnoj prirodnoj vrednosti.
Izbor mjesta ovih hidroelektrana, uprkos postoje}im te{ko}ama je nerazumqiv, utoliko pre, {to se zna da postoje
druga i povoqnija re{ewa koja su razlo`no izneli in`. Vlahovi} i drugi. Zar na ovaj na~in ponovo treba da se vode op{irne rasprave onakve kakve su prethodile o Tari? I, za{to?
Krajwe je vreme da se u dono{ewu ovakvih odluka iskqu~e svaki subjektivizam i ra~uni bez kr~mara, kakvi su dovo|ewe
ovih projekata u vezu s napu{tenom idejom o prevo|ewu Tare.
U nizu otvorenih pitawa jedno, moè se re}i najva`nije,
jo{ nije na{lo pravo mesto, niti je zavredilo odgovor. Re~ je
o uticaju investicija, ukqu~uju}i i ovu, na otklawawe sada{wih te{ko}a u privredi Republike i na wen razvoj. Naime,
neosporno je da }e gradwa svakog energetskog objekta, bez sumwe pozitivno doprineti razvoju, samim tim {to }e obezbediti elektri~nu energiju koja nedostaje i zaposliti deo gra|evinske operative. Ali, taj uticaj, zavisno od izbora projekata,
moè biti ve}i ili mawi. Konkretno, projekat gradwe hidroelektrana na Mora~i, gotovo je li{en svakog drugog pozitivnog uticaja.
U pravu su oni koji isti~u da mnogo ve}e prednosti ima reka Lim. Me|utim, godine prolaze a osim lokalnih inicijati-
- 66 -
va Skup{tine op{tine Ivangrad, Bijelo Poqe i Plav i pojedina~nih inicijativa (in`. Vlahovi} i drugi), Elektroprivreda Crne Gore }uti i uporno ne preduzima ni{ta da se sa~ine neophodni programi i projekti za kori{}ewe potencijala
ove reke. Takve, ili sli~ne mogu}nosti nude i gorwi tok Tare,
]ehotina, Ibar i jo{ neke mawe reke i wihove pritoke.
Prema onome {to se sada zna, Lim nudi niz prednosti, me|u kojima su najva`nije: pozitivan i snaàn uticaj na razvoj
tri najmawe razvijene op{tine u Crnoj Gori, plavska, ivangradska i bjelopoqska, u kojima ìvi ~etvrtina stanovni{tva Republike; pove}awe zaposlenosti u periodu izgradwe i
kasnije i ve}i stepen kori{}ewa postoje}ih proizvodnih i
uslu`nih kapaciteta na tom podru~ju; mogu}nost sukcesivne
gradwe kapaciteta prema raspoloìvim sredstvima i mogu}nost udruìvawa sa Elektroprivredom Srbije zbog izrazitog
pozitivnog uticaja gradwe energetskih kapaciteta u gorwem
toku Lima na nizvodne instalirane kapacitete; postojawe infrastrukture i otvorenost gradili{ta, minimalni tro{kovi eksproprijacije, dovoqnost gra|evinskog materijala i druge povoqnosti gradwe; paralelno re{avawe zna~ajnih vodoprivrednih i komunalnih problema i osloba|awe velike koli~ine kvalitetnog zemqi{ta, ~ime bi se stvorili uslovi za
modernu poqoprivrednu.
Jedna od glavnih prednosti hidroenergetskog potencijala
Lima je svakako eliminacija svih nepovoqnih efekata i nepoèqnih posledica koje bi nastale gradwom hidroelektrana na
Mora~i. Nema sumwe da je stepen razra|enosti projektne dokumentacije za Mora~u mnogo ve}i nego za Lim. Ali se pouzdano moè tvrditi da vreme potrebno za izradu projekta za Lim,
nije ve}e od vremena koje bi bilo potrebno za izme{tawe puta
i injektirawe kawona. Nekoliko mawih projekata na Limu
omogu}ava paralelno angaòvawe na razli~itim poslovima.
U nizu pomenutih prednosti koje nudi Lim u ovim te{kim
vremenima za privredu Republike i cele zemqe, dovoqno je ista}i samo onu da bi sa kori{}ewem hidro i drugog potencijala
ove reke i wenih pritoka napravio odlu~uju}i korak za izlazak
iz nerazvijenosti tri polimske op{tine. Zar to nije dovoqno?
- 67 -
CANE JANI]IJEVI],
ekolog
ENERGETIÂRI BI POTOPILI SVE KAWONE I

POTPALILI SVE ZALIHE UGQA
ema nikakvih dilema, da li treba sa~uvati Mora~u ili

ne. Sigurno je da prirodu Mora~e treba o~uvati u stawu kakvom jeste. Takva dilema se uop{te ne postavqa
kod qudi koji o tome ne odlu~uju. Ovdje su energeti~ari ti
koji od samog po~etka ho}e kawon Mora~e. U Crnoj Gori
energeti~ari su se opredijelili prema kawonima. Poslije
Pive, sada su u{li u podru~je Mora~e. Nikada, ama ba{ nikada, nisu se opredeqivali prema {tedwi energije i nisu
hteli da se opredijele ili da uti~u na opredeqewe u strategiji razvoja za mawu potro{wu energije.
Gledano iz sada{weg trenutka, Crna Gora se, u daqem
privrednom razvoju, opredijelila za one industrijske grane
sa visokom potro{wom elektri~ne energije. I ako se tako
nastavi, treba biti bez ikakvih predrasuda i sa tim potpuno
na~isto, da sada, kada bi potopili sve kawone Crne Gore i
potpalili sve zalihe ugqa, to ne bi opet bilo dovoqno da se
napaja energijom predvi|ena crnogorska industrija. Naravno, u svemu ovome treba imati na umu autarhi~no razvijawe
proizvodnih pogona energije, nasuprot evropskim zemqama u
kojima se to razvijawe ujediwuje u jedinstvene sisteme.
U ovakvom odnosu leè svi problemi nasrtaja energeti~ara na kawone, ~as na jedan ~as na drugi. No, to je nekako tako. Ko bi se u tome mogao sna}i, to niko ne zna. Srbija gasi
termoelektrane, Vojvodina uvozi struju iz [vajcarske, a Crna Gora ho}e da se dobro zaduì za gradwu novih elektrana
i, pri tom, uporno ostaje na stanovi{tu strategije industrijskog razvoja sa visokim potro{a~ima elektri~ne energije. To se naziva politikom u energetici. Kakva je ova politika takav im je i odnos prema prirodi. To treba ilustrovati i primjerom svojevremeno predvi|enih elektrana na
- 68 -
Tari koje su ~ak bile projektovane bez geodetskog premjera,

i neophodnih istraìvawa, o ~emu postoje dokumenti.
Manastir Mora~a sa okolinom

- 69 -
PROF. DR SRETEN PETKOVI],

istori~ar umjetnosti
MORAÂ U OPASNOSTI
Akumulacioni jezero Andrijevo bi, pored ostalog,
bilo kobno po manastir, najzna~ajniji spomenik
stare Crne Gore i Brda, remek-djelo umjetnosti
nizu zabluda kojima robujemo o sebi i na{oj zemqi,

omiqeno je verovawe neupu}enih o tome da posedujemo
mnogo izuzetnih umetni~kih spomenika. To, na àlost
nije ta~no. U nemirnoj istoriji jugoslovenskih naroda, na
prostorima koji je stole}ima mamio osvaja~e, mnoga znamenita umetni~ka dela su nepovratno nestala. Uslovi, ~esto te{ke ekonomske prilike, nisu u pojedinim razdobqima podsticali vrednije umetni~ko stvarala{tvo. Najzad, mnogi na{i
spomenici su lokalnog zna~aja i ~esto provincijalni, van
glavnih tokova evropske umetnosti.
Relativna malobrojnost zna~ajnih umetni~kih spomenika
obavezuje nas otuda da ih bri`qivo ~uvamo. Doista, posebno
posle drugog svetskog rata, u~iweno ja mnogo da se na{a kulturna i umetni~ka blaga za{tite. Znatna finansijska sredstva odvajala su se za wihovu konzervaciju i restauraciju, a
specijalizovane institucije decenijama rade na o~uvawu
umetni~kih spomenika. O tome se dosta zna i ~esto pi{e.
Me|utim, na prvi pogled idili~na slika o na{oj brizi o
umetni~koj ba{tini, ima i svoja nali~ja. Osim poslenika koji se staraju da zate~eno umetni~ko blago neokrweno predaju
potomcima, postoje i oni koji su ne samo ravnodu{ni prema
wemu, ve} ga direktno i ugroàvaju. Razlozi zbog kojih se nasr}e na kulturne spomenike se naj~e{}e pravdaju ekonomskim
razlozima podizawem hidrocentrala, izgradwom novih putova, fabrika, ugqenokopa. Toboè zbog tih va`nijih, vi{ih
razloga, moraju se zanemariti ili `rtvovati starine, iako
- 70 -
gotovo nikad situacija nije tako bezizlazna da se mora nemilosrdno postupati sa zave{tawem pro{losti.
[irom Jugoslavije su zna~ajni spomenici kulture bili
meta nerazumnih graditeqa, pa su potpuno ili delimi~no uni{tavani. Bilo je takvih slu~ajeva i ranije, ali su se prili~no pogor{ali u posledwe vreme. Upravo posledwih meseci
steklo se vi{e doga|aja koji moraju da izazovu posebnu zabrinutost. Neposredno posle proslave osam stole}a postojawa,
manastir Studenica je u opasnosti zbog planirane izgradwe
sistema za snabdevawe Kraqeva pija}om vodom. Zbog nedostatka ~uvara i nepostojawa alarmnih ure|aja, ukradene su u
Makedoniji neprocewive numizmati~ke vrednosti iz muzeja u
Skopqu. Iz neobja{wivih razloga, skoro pola veka od
ru{ewa nekih fru{kogorskih manastira u drugom svetskom
ratu, jo{ se ne po~iwe wihova obnova. Ovom àlosnom spisku
ugroènih ili zanemarenih dobara, pridruùje se jo{ jedan
zna~ajan spomenik manastir Mora~a kod Kola{ina.
Manastir je sagradio pre gotovo sedam i po vekova (1252)
knez Stefan, sin Vukanov i unuk Stefana Nemawe. To nije
samo najzna~ajniji spomenik stare Crne Gore i Brda, ve} jedno od remek-dela na{e sredwovekovne umetnosti. Pored ~uvenih fresaka iz H, zatim onih iz H i H veka, manastir ~uva i bogatu zbirku ikona, jednu od najlep{ih kod nas.
Sve to moè biti ugroèno, delom ~ak i uni{teno, zbog
stvarawe velikog akumulacionog jezera Andrijevo potrebnog za novu hidrocentralu. Jezero }e biti duga~ko dvadeset
{est kilometara uz tok reke Mora~e, potopi}e hiqadu hektara zemqi{ta, raseliti mnoge rova~ke i mora~ke porodice,
poplaviti dana{wi asfaltni drum koji vodi na more ukratko prekriti mutnom vodom jedan od najìvopisnijih krajeva
Jugoslavije.
Na sre}u, ne predvi|a se da se manastir Mora~a premesti
kao {to je àlosna sudbina zadesila manastire Dobri}evo
kod Trebiwa, Dubo~icu kod Pqevaqa i Pivu. (Freske Dobri}eva i Dubo~ice ve} su dobrim delom propale, a neizvesna sudbina ~eka pivski ìvopis). Me|utim, iako se ne predvi|a
preme{tawe manastira Mora~e, on bi stvarawem akumulacionog jezera ipak bio te{ko ugroèn: voda bi ispunila sav
- 71 -
Komnen Be}irovi}
kawon ispod manastirskog kompleksa i novo jezero bi doprlo

do na nekoliko metara od temeqa starog hrama.
Svi koji znaju poloàj manastira i poseduju konzervatorska iskustva, moraju biti veoma zabrinuti zbog mogu}ih pogubnih posledica po manastir. îni se lako mogu}im da }e jezerska voda podlokati usku zaravan sa~iwenu od rastresitog
materijala, na kojoj je sagra|en manastir. Nema sumwe da }e
do}i do promena klimatskih uslova kada manastir bude
ogromnom branom zagra|en od blagih struja koje dolaze uz reku Mora~u od Zete i primorja. Najzad, svako ko poznaje osetqivost fresaka starih sedam i po stole}a, mora da brine kako }e one reagovati na izuzetnu vla`nost vazduha izazvanu
ogromnom masom hladne jezerske vode. Po dosada{wem iskustvu zna se da svake, pa i znatno mawe promene izazivaju vrlo
{tetne posledice na prastarim freskama. Zaprepa{}uje da
pre razrade planova za hidrocentralu, nisu pa`qivo analizirane sve posledice stvarawa akumulacionog jezera po opstanak manastira Mora~e. Va`nost ovog izuzetnog spomenika
kulture, zahtevala je da se oko razmatrawa ovog problema okupe najboqi jugoslovenski stru~waci, a to nije u~iweno.
U ovom trenutku, ironijom sudbine, manastir Mora~u
{titi nedostatak sredstava za izvo|ewe radova na hidrocentrali. Ne zna se koliko dugo }e trajati ta amnestija. To vreme ~ekawa bi se moralo iskoristiti da se ceo projekat ponovo razmotri, jer nije u pitawu samo manastir Mora~a.
Izgradwom hidrocentrale Andrijevo, uni{tio bi se prekrasan prirodni ambijent, a govori se i o ozbiqnoj opasnosti
koja od ogromne vodene mase preti naseqima u podno`ju jezera, pa i Titogradu. Izneta su ve} i druga, bezbolnija re{ewa
(akademik Vlahovi}, dr \or|evi}), koja bi se morala razmotriti bez predrasuda i li~nih osetqivosti.
U istoriji dugoj sedam i po vekova za ovaj spomenik bilo
je te{kih isku{ewa. Danas je, neo~ekivano, iskrslo novo.
Treba se nadati da su oni koji odlu~uju svesni svoje ogromne
odgovornosti i da se ne}e oglu{iti na glasove javnosti. Bilo
bi tragi~no da manastir Mora~a, koji je uvek bio ne{to vi{e
od crkve, strada u na{e vreme.
Nin, 6 mart 1988.
- 72 -
DA LI JE MORAÂ PRED UNI[TEWEM?

Nema za{tite manastiru,
kawon se potapa, narod se seli
o{ jedna zadu`bina Nemawi}a je ugroèna. Nedavno je

obelodaweno da }e se na desetak kilometara iznad manastira Studenice izgraditi brana na istoimenoj reci.
Isparewa iz tako nastalog jezera, prete da ugroze freske, a
eto, sada sli~na sudbina vreba i manastir Mora~u.
Ovoj lavri Nemawi}a, koju je podigao 1252 godine knez
Stefan, sin Vukanov, a unuk Stefana Nemawe, ve} tridesetak
godina nad glavom visi taj Damokolov ma~. Naime, toliko godina se zagovara izgradwa hidrocentrala na Mora~i. Neko
vreme je ~ak Kola{in stalno zaobilaèn, kada je trebalo ulagati u razvoj jer je bilo planirano da i on bude potopqen. Sada se zna da Kola{in ostaje tamo gde jeste, a do{lo je vreme da
se stari snovi o kori{}ewu reke Mora~e ostvare. Projekti
se uveliko rade i po wima }e se izgraditi vi{e brana u dolini Mora~e.
Jedno od tih akumulacionih jezera zapquskiva}e samo ~etiri-pet metara udaqenu obalu od zidova koji okruùju manastir Mora~u. Ta blizina vode posebno pla{i one koji strepe
za sudbinu ove nemawi}ke lavre. Projektanti brana, dodu{e,
obe}avaju da }e uz obalu na kojoj je manastir, podi}i posebni
zid koji bi morao da ga za{titi. Me|utim, wihova obrazloèwa ne umiruju sve one koji smatraju da je manastir Mora~a kulturno blago takve vrednosti da se sa wim ne bi smelo
igrati. Pribojavaju se da se vode Mora~e ne uvuku u manastirske zidove pa da, izme|u ostalog, ne pokvase krila gavrana koji na ~uvenoj freski hrani proroka Iliju.
Da bi to spre~ili, zagovornici o~uvawa kulturne ba{tine su pokrenuli javno mnewe, ukazuju}i na istorijsku vrednost
- 73 -
Komnen Be}irovi}
manastira i nesumwive lepote kawona reke Mora~e, koji }e u

svom najlep{em delu biti potopqen ako se elektrane budu
gradile po za sada vaè}em projektu. S jedne strane potrebna
je struja, a s druge su argumenti koji tvrde da je mnogo ve}a
{teta ako se uni{te prirodne lepote kawona i ugrozi manastir star blizu sedam i po vekova.
Moè li se za{titi manastir jednim betonskim zidom
oko terase na kojoj sada stoji, pitali smo akademika dr-a Vladislava Vlahovi}a koji nudi svoje re{ewe o kori{}ewu Mora~e. Po wegovom mi{qewu to bi bilo mogu}e samo pod pretpostavkom da graditeqi imaju takvu tehniku kojom bi mogli
podignuti ceo manastir u vazduh i ispod wega postaviti neki
izolacioni sloj. Tada bi mogli da vrate stare zidove na svoje
mesto i da smatraju da su obavili dobar posao. Kako je ovo ìvot a ne crtani film, na{ sagovornik koji je geolog pa mu zato treba verovati, zna da manastir ne moè biti za{ti}en kada su u pitawu stene i wihova otpornost na vodu. âk i kada
bi se podigao betonski zid uz visoku obalu zamqane terase na
kojoj stoji manastir pedesetak metara nad rekom voda bi
prona{la sebi put. Pojavile bi se podzemne vode, potom vlaga koja bi se uvukla u zidove i stigla do dragocenog mora~kog
ìvopisa.
Sama ~iwenica da su mi{qewa stru~waka o pogledu za{tite ovog kulturnog blaga podjeqena, bila je dovoqna da se
obratimo Republi~kom zavodu za za{titu spomenika kulture
Crne Gore. Razgovarali smo sa direktorom Zavoda, êdomirom Markovi}em. Zanimqivo da i ovog puta, kao i u slu~aju
Studenice, projektanti, vaqda zbog silnih obaveza oko svog
projekta, nisu stigli ni da se jave onima ~ija je du`nost da
brinu o kulturnoj ba{tini. Tako su prvi potez povukli ovi
drugi, da im oni prvi ne bi ni odgovorili.
Poku{ali smo da zainteresovane animiramo kaè nam
êdomir Markovi}, Napisali smo, u dva ili tri navrata, op{irnije pismo. Ukazali smo na probleme i posledice koje bi
nastale, potom smo predo~ili mere koje vaqa preduzeti, ali
odgovora nema.
- 74 -
êdomir Markovi} nam, potom, saop{tava da su u Zavodu

saznali, privatno, a ne zvani~no, da su pro{le godine obavqena ispitivawa u manastiru. Sa rezultatima nisu upoznati.
Pomenuta pisma smo slali investitoru budu}ih elektrana, Elektroprivredi Crne Gore, Komitetu za obrazovawe,
nauku i kulturu te Izvr{nom ve}u Crne Gore, ali jo{ nema
nikakvog zvani~nog obja{wewa, da li bi i kako ovaj Zavod
u~estvovao u tom poslu. Mi mislimo, ako brana treba da bude
podignuta, jedna ovakva institucija mora da bude angaòvana
oko za{tite manastira, zato smo i pisali pomenuta pisma
obja{wava nam êdomir Markovi}.
Na pitawe kakve se posledice mogu o~ekivati od podizawa nivoa Mora~e, direktor Zavoda za za{titu spomenika kulture Crne Gore je suzdràn.
Mu~no je to re}i ovog trenutka. [ta misliti o manastiru, kada je sve {to znamo nezvani~no. U svakom slu~aju, ~ini
mi se da je situacija identi~na sa onom u Studenici: s jedne
strane su odre|ene strukture koje vode ove poslove, a s druge
su, da nas tako nazovem, za{titari koji vide opasnost po ta
stara kulturna dobra. Kao i u slu~aju Studenice, mi ne znamo
{ta }e se ta~no dogoditi, jer do sada niko nije takve eksperimente imao na taj na~in, ali realno pretpostavqamo da }e se
izmeniti mikroklima. Pitawe je u kom }e obimu to izazvati
minimalne ili drasti~ne posledice? Mi smo ne{to sli~no
ve} radili. Kada se gradila brana na Pivi, morao je da se seli istoimeni manastir. Samo takva jedna operacija sa Mora~om nije mogu}a, jer je on sasvim druga~ije gra|en. Dakle, mi
smo manastir Pivu, da tako kaèm, podigli u visinu za otprilike 200 metara. I po nekim na{im merewima mikroklima se
nije bitno izmenila, ali istina je da je sada manastir mnogo
vi{e udaqen od vode nego {to je to ranije bio. Vaqa znati,
ako predmet uspostavi odre|enu ravnoteù sa okolinom on
ìvi, da tako kaèm, bez straha od propadawa, veli nam êdomir Markovi}.
Nevoqe nastaju onda kada se ti uslovi promene. Ako se
izmeni temperatura ili klima, mi onda smatramo da su se
uslovi drasti~no izmenili. Takvo stawe ve} mewa ravnoteù
sa okolinom i bitno uti~e na ubrzawe propadawa nekog pred- 75 -
Komnen Be}irovi}
meta. On jednostavno brè stari. [ta mi konzervatori moèmo da uradimo? Da poku{amo da ponovo povratimo poreme}enu ravnoteù, tada spomenici ponovo odoqevaju zubu vremena.
Uostalom, spomenici su i napravqeni da traju ve~no. Ako se
po~ne graditi brana nama preostaje samo jedno: da pedantno
vr{imo merewa vla`nosti kako bi dobili podatke koji }e
nam sluìti da kasnije, kada se podigne brana, moèmo na
osnovu wih da znamo {ta se koliko promenilo. Ujedno da kasnije predano vr{imo pregled u kakvom je stawu manastir i
wegov ìvopis obja{wava êdomir Markovi}.
Za{titni betonski zid koji bi drào bedem ispod manastira, morao bi da bude ~vrst, po{to tlo na kome lavra leì
ne trpi veliku vlagu. Kao potvrda ovoj tvrdwi moè da posluì podatak da se, pre petnaesetak godina ribwak, koji je bio
napravqen nedaleko od manastira, svalio niz vodopad Svetigore. Sve je palo, riba, voda, armatura kao i zemqa. Ne preti
li opasnost od toga da }e sve po~eti da se ru{i u jezero kada
voda po~ne da udara u obale koje su sada pedesetak metara iznad korita Mora~e?
Ni{ta veselija pri~a od one o sudbini manastira, nije ni
o sudbini prelepog kawona reke Mora~e i, naravno, qudi koji ìve uz reku.
Istina je da Crnoj Gori treba struja, ali mora se na}i i
na~in da se za{titi Me|urije~je, da ne bude potopqeno. Jer
ako se to dogodi, qudi koji tu ìve, mora}e da odu. ôvek je sastavni deo prirode, on sa wom ìvi, sa wom se druì. Ako bi
qude koji tamo sada ìve ostavili bez puta, oni }e biti otse~eni od sveta. Zna~i, mora}e da se sele, a ovi prostori }e
ostati pusti kaè nam Mihailo Vu~kovi} direktor Zavoda
za za{titu prirode Crne Gore.
Ovo je kra{ko i trusno podru~je, projektanti o tome moraju da vode ra~una jer iznad Titograda }e biti veliki sistemi brana sa ogromnom koli~inom vode. Ako bi te brane, zbog
eventualnog zemqotresa, popustile, Titogradu bi zapretio
vodeni talas. Zatim, odre|ena opasnost preti i Skadarskom
jezeru, jer }e se tok Mora~e sasvim izmeniti. Moè se dogoditi da se jezero pretvori u blato. U svakom slu~aju, ve} sada bi
moralo da se po~ne, ako se kona~no usvoji sada vaè}i proje- 76 -
kat, sa opse`nim prirodwa~kim istraìvawem kawona Mora~e. Takva vrsta dokumenta je neophodna i dragocena, jer vek
jedne ovakve brane nije dug, usled zasipawa jezera odrowenim
materijalom. Zbog svega toga, budu}e generacije moraju da
imaju precizne podatke koji }e im kazati kako je ovaj kawon
nekada izgledao rekao nam je Mihailo Vu~kovi}.
Kako sada stvari stoje, prepreka da bi otpo~eli radovi na
Mora~i nije protivqewe dela javnosti, niti nu|ewe drugih
pogodnijih re{ewa, ve} nedostatak sredstava. Da bi se ostvario ovaj projekat, potrebno je mnogo novca kojeg za sada nema.
Tako je besparica najboqi za{titnik prirode i kulturnih
dobara.
Dok se lome kopqa oko wegove sudbine, manastir Mora~a
ìvi svoj ìvot. Crkva je nedavno obnovqena, a sada se upravo radi na konacima.
Miroslav Qubisavqevi},
Svet, 9 mart 1988.
- 77 -
DR VLADISLAV VLAHOVI],
inèwer geolog
BEZBOLNIJI NAÎN DOBIJAWA

STRUJE NA MORAÎ
Sa~uvati prirodna i qudska dobra ste~ena i
brawena znojem i krvqu
kademik dr. in`. Vladislav Vlahovi} je ~ovek koji je

svoj radni vek posvetio studirawu i izgradwi ve{ta~kih jezera i hidroelektrana. Uradio je 125 studija i projekata, publikovao ja 54 rada i napisao dve kwige. Akademik
Vlahovi} je autor takozvane nove koncepcije za projektovawe
hidroelektrana na Mora~i. Wegovo re{ewe, ~ini se, nudi
kompromis. Izbegava se potapawe kawona reke, dobija se potrebna struja, a obezbe|uje sigurnost manastiru. Zamisao dr-a
Vlahovi}a, recimo i to, nije dobila zeleno svetlo pri
stru~noj proceni. Me|utim ~iwenica da su tu procenu davali
inèweri onih projekantskih ku}a koji rade projekat za
elektrane na Mora~i po takozvanoj staroj koncepciji, dovodi
u pitawe vaqanost te procene.
Dr-a Vlahovi}a smo prvo pitali kako je do{ao do svoje
koncepcije?
Ona se rodila u krilu stare za koju je ura|eno brdo projektne dokumentacije u na{im najistaknutijim projektnim ku}ama. Ta stara koncepcija verifikovana je od merodavnih
stru~nih timova pa bi se zbog toga moglo poverovati da od we
i nema boqe. Po{to sam prepe{a~io sliv Mora~e, uzdu` i
popreko, zavirio u sve wene kawone i pritoke, a sve o svom
tro{ku i iz qubavi prema pozivu i Mora~i, uvideo sam da to
nije tako. Mislim da bi bilo opravdanije izgraditi jezera na
Mora~i i wenim pritokama po novoj koncepciji. Ona bi mogla da se uklopi u postoje}i ìvot, a to bi ujedno bio na~in da
se najboqe iskoristi ìvotni prostor koga svakim danom
imamo sve mawe. Zatim, uve}ala bi se proizvodwa energije i
- 78 -
hrane i izbegle sve nevoqe koje izaziva dosada{wi projekat

kaè dr Vlahovi}.
Zvani~na koncepcija elektrana u koritu Mora~e osporavana je, pri izboru za izgradwu u minule tri decenije, vi{e
puta. Pre svega jer je zagovarala potapawe oko 6232 rala korisnog zemqi{ta, raseqavawe brojnog stanovni{tva du` Mora~e i Zete. Sem toga, razbijala je prostor Rovaca i Mora~e,
ugroàvala manastir Mora~u i Bjelopavli}ku ravnicu, potapala kawon Mora~e i stvarala, oscilacijama jezera, pejza`
kaquge. Po woj se tako|e potapa Jadranska magistrala u duìni oko 18 kilometara ìvopisnog puta kroz Platije koji bi
se, zbog izme{tawa, morao produìti za oko {est kilometara. Ona potapa i hidroelektranu Slap Zete, a nad Titogradom stavqa Damokolov ma~ vi{e od 300 miliona kubika vode u jezeru Andrijevo. Zbog svega toga ova koncepcija nije
najboqe re{ewe jer je bila i ostaje skupa i rizi~na.
Gde biste vi smestili elektrane?
Od Titograda do Grla vi{e manastira Mora~e. Wihova
jezera nalazila bi se u samom re~nom koritu ispod Jadranske
magistrale, gde bismo sagradili Titograd, Rogame, Bio~e, Milunovi}e, Raslovi}e, Malo Andrijevo i Grlo.
Ujedno, na reci Mrtvici, desnoj pritoci Mora~e, mogao bi se
izgraditi energetski xin sa jezerom u Veqem Dubokom ~ija bi
voda padala 716 metara preko stepenice Bijeli Nerini i ulivala se u jezero Malo Andrijevo. Na Sjevernici, levoj pritoci Mora~e, mogu se izgraditi tri jezera sa elektranama, a na
Maloj Rijeci, najja~oj levoj pritoci Mora~e, ~etiri ve{ta~ka jezera sa elektranama. Mala Rijeka bi se kod sastava Noìce i Brskuta, skrenula u veliko kra{ko jezero Pelev Brijeg,
koje se nalazi na nadmorskoj visini od 640 metara. Sa te visine voda bi padala 521 metar u jezero Milunovi}e.
Zna~aj ovakve koncepcije je u tome {to bi se slavine na
velikim ~eonim jezerima, Veqe Duboko, Grlo i Pelev Brijeg,
otvarale po èqi. Ta voda bi se prera|ivala u elektri~nu
energiju na svim nizvodnim stepenicama do Titograda, onda
kada je najpotrebnija. Ove elektrane bi proizvodile dvostruko vi{e (bilansne, regulacione i akumulacione) energije u
odnosu na staru koncepciju. Samo sa jednim pra`wewem pro- 79 -
Komnen Be}irovi}
izvele bi akumulacione energije za oko 2,3 puta vi{e od ~eonog jezera Andrijevo, ili za oko 1,9 puta vi{e od svih jezera u
Nik{i}kom poqu, ili pak za oko 1,2 puta vi{e od velikog
Pivskog jezera na istoimenoj elektrani.
Ujedno, ni{ta vredno se ne topi niti ugroàva {to je
~ovek rukom stvorio, izuzev desetak ku}a u Veqem Dubokm. I
zbog tih okolnosti, uloène investicije po kilovat ~asu morale bi da budu znatno mawe od onih po staroj koncepciji. Potom, ne remeti se lepota kawona Mora~e, ne potapa se Jadranska magistrala, ne ugroàva se Bijelopavli}ka ravnica ni
manastir Mora~a. Nema ni opasnosti po Titograd ako bi se
neka od brana sru{ila. Ove elektrane proizvodile bi energiju oko 900 miliona kilovat ~asova, onoliko koliko i elektrane stare koncepcije na potezu Andrijevo Titograd. Stara
koncepcija je skupqa za vi{e od 40% od ove koju ja nudim. Nije ciq dobiti energiju a uni{titi navedena dobra. Ciq je dobiti tu istu energiju uz mawa ulagawa i o~uvati krvqu i znojem qudi ste~ena i brawena dobra. To se postiè novom koncepcijom izgradwe elektrana u koritu Mora~e.
Ako nova koncepcija ima toliko prednosti, za{to nije
prihva}ena?
Dru{tvo ne moè da prihvati koncepciju kaskadnih
elektrana jer za wu nije ura|en osnovni projekat. Kako je Mora~a dobro izu~ena, takav projekat bi se mogao uraditi za oko
tri meseca ako se angaùju stru~waci. Sve to ne bi ko{talo
vi{e od 0,02% vrednosti stare koncepcije. To {to do sada nije napravqen takav projekat, posledica je tvrdokornosti poslovodnog odbora Elektroprivrede Crne Gore. Pitawe je da
li }e oni dati odobrewe za takav posao? A jo{ ne gori pod nogama, imamo vremena da to u miru uradimo rekao nam je na
kraju dr Vladislav Vlahovi}.
Miroslav Qubisavqevi},
Svet, 9 mart 1988.
- 80 -
MOMIR VOJVODI],
pjesnik
MORAÂ SE SELI U PREDAWE
zgradwom brane Andrijevo u Platijama na rijeci Mora~i, zbog stvarawa akumulacionog jezera, dugog oko 26
kilometara, pored toga {to nestaje rijeka Mora~a sa ~udesnim kawonom Platije, i manastir Mora~a }e nestanuti. To
}e biti tu`ni bilans ovog izgraditeqskog plana i poduhvata
koji samo ~eka pare. Tako }e se manastir Mora~a preseliti u
predawe za nove nara{taje. Osta}e samo tu`na kaà o na{em
pokoqewu i vremenu koje nije {tedjelo ni{ta za potomke i
budu}nost. Prava je sre}a {to je Sreten Petkovi} ve} objavio
u poznatoj ediciji Umjetni~ki spomenici Jugoslavije, izuzetnu monografiju Mora~a te }e tako bar u kwizi ova slavna lavra ostati.
Mora~ki manastir Uspewa Bogorodice podigao je i ukrasio Stefan, sin Vukanov, a unuk Nemawin, u doba kraqa Uro{a , 1252 godine. Starost terase na kojoj je sazidana Mora~a
se ra~una na oko milon, a starost kawona Platije na desetine
miliona godina. Sli~nih terasa, onoj na kojoj je sazidana Mora~a, niz tok rijeke Mora~e ima vi{e, a najduà ja Duga. Sve
ove terase se vremenom cijepaju i odrawaju. Izgleda da je
wihovo odrawawe u~estalo izgradwom puta uz Platije. Ima i
svjeìh odrona. Ogromni blokovi odvaqeni od ovih terasa uzdiù se, kao piramide, iz korita rijeke Mora~e. Odrawawa
izazivaju potresi i bujice povr{inskih voda, mrazevi i vremenske promjene, a prije svega rijeka Mora~a uz povodwe, podlokavaju}i osnove ovih terasa. Qudska pripomo} nestajawu
ovih terasa, nije izostala u na{em vremenu.
Izgradwom akumulacionog jezera, ~iji }e nivo biti samo
~etiri metara od temeqa Mora~e, ova aluvijalna terasa, sastavqena od oblutaka i pijeska, vrlo sipkog konglomerata, vezanog slabim prirodnim kre~om, je osu|ena na odrawawe i
urvawe, jer je vrlo osetqiva na vlagu, mrazeve i klimatske
- 81 -
Komnen Be}irovi}
promene. Svaka pri~a o navodnom podzi|ivawu ovog platoa

betonskim zavijesom, puko je izgovarawe graditeqa ili stvarno nepoznavawe terena i wegove sipkosti. Manastirski plato je dio tercijerne terase, koja se pruà od tjesnaca Grlo do
tjesnaca Subadaw, duè od 5 kilometara pored rijeke, ~ija je
visina oko 50 metara, {to zna~i da bi toliko dugu i visoku betonsku zavjesu trebalo graditi, kako bi se od propadawa plato za{titio privremeno. A ko to moè da izgradi?
Izgradwa takve betonske zavjese, podzide, iziskuje ve}i
rad od izgradwe brane Andrijevo. Pa i da izgrade takvu za{titnu betonsku podzidu, ona }e da spre~ava drenaù povr{inskih i podzemnih voda, izvora i bujica, koje }e od sipkog
konglomerata na~initi xibru, glibinu i razmuqati temeqe
manastira, a wegove zidove, koji su od sedre, vrlo osetqive na
vlagu, nadojiti vodom i ne samo oqu{tati malter sa freskama, nego i sam hram vremenom pretvoriti u sigino tijesto. No
prije toga zdawe bi sa raskva{enom terasom potonulo.
Mora~a je pretrajala i ru{iteqe i paliteqe, zahvaquju}i wenim braniteqima u ratnim vremenima, kao i svom
skrovitom geografskom poloàju, jer je bila sputna, udaqena
od glavnih xada po kojima su jurcale vojske Carigrada i Rima.
Negde 1950 godine bilo je po~elo skidawe bakarnih tabli sa
priprata, koje su niè. Da su imali visokih stuba, bakarni
krov bi isjekle kotlokrpe i kalajxije. Sre}om je sa Cetiwa
prekinuta ta tu`na samoinicijativa. Me|utim, kasno je bilo
da se sprije~i loma~a manastirskih kwiga i manastirske arhive. Ono kwiga koje Mora~a danas ima sa~uvano je kod qudi
koji su ih bili uzeli na ~uvawe kod sebe. Primjerak Oktoiha
je prodao Niku Simovu Martinovi}u, po~iv{em upravniku
biblioteke \ur|e Crnojevi} na Cetiwu, wemu dragi i
slavni general-lajtnant. Tada su spepeqene i one kwige izbeglice, koje su vremenom uz svoje reverse dono{ene u Mora~u
na ~uvawe dok mine po{qedwe vrijeme i do|e boqa doba, pa da
se vrate u svoje Qubostiwe, @i~e, Manasije, Gra~anice, De~ana, Qevi{ke, Sopo}ane i drugih manastira, riznice.
Izgradwom akumulacionog jezera Andrijevo nesta}e ~udesni kawon Platije, bi}e potopqena sela Dowih Rovca, naro~ito Me|urije~je, zatim oko 17 kilometara puta Titograd
Kola{in, potopqeni seoski putevi, Rovaca i Mora~e Dowe, a
- 82 -
nad Titogradom i Zetom podignut vodeni brijeg od preko 320

miliona kubika vode, koji }e dovesti u pitawe sigurnost i Titograda i Zete. Zna se da bi, u slu~aju ru{ewa brane, zemqotresom, ratnim bombardovawem ili teroristi~kim atakom,
nad Titogradom bi bio talas bar od desetak metara visine, a
kad bi udar pro{ao, Dowa Zeta bi ostala pod vodom 15 metara
dubine. Voda iz jezera }e da podloka i izazove klizi{tita
dowomora~kih sela \u|evine, Bara i Vo~ja, po{to je to zemqi{te podbarqivo i sklono klizewu. Sam bazen jezera Andrijevo }e svrdlovita i }udqiva Mora~a za nekoliko godina
napuniti drvqem i kamewem odrowenih vrleti i prla,
odvaqenih }opina i mrglina od Vragodola i Qevi{ta do tjesnaca Grla, a o nanosima od klizali{ta u akumulacioni bazen
da ne govorimo. Sve ove pretpostavke kao da ne zanimaju budu}e agresivne graditeqe Andrijeva, na{e potopioce.
Brana Andrijevo, }e svojom visinom od 150 metara prekinuti strujawe mediteranske klime uz tok Mora~e, u duìni
100 kilometara, pa }e do|i do promjene klime u Rovcima i obje
Mora~e, i prouzrokovati pravu ekolo{ku katastrofu. Velika isparewa iz ogromne vodene mase akumulacije Andrijevo,
donije}e veliku vla`nost koja }e ugroziti freske Mora~e, a
ìvot u svojoj okolini u~initi nepodno{qivim.
Mora~ane i Rov~ane, koji su najvi{e ugroèni ovim potopom, niko i ne pita za mi{qewe pri dono{ewu ovakvih izgraditeqskih planova i odluka, iako se radi o wihovoj sudbini.
Kao da nijesu va`ni oni koji }e biti razba{tiweni ovim potopom. Kao da sudbina Pive nikog nije opametila! Mora~ani
i Rov~ani kao da jo{ ne slute {ta }e ih zadesiti! Apetit za
elektri~nom energijom jednih, donije}e mrak Mora~ama i
Rovcima. Koli~ina dobijene elektri~ne energije iz ovog izvora ne}e mo}i da zadovoqi ni polovinu potreba Kombinata
aluminijuma u Titogradu.
Koji to narod pristaje da nestaje pred najezdom agresivnih
svojih usre}iteqa? Zar da ostanemo svi bez zavi~aja zbog
elektri~ne struje? Zar Taru nije spasilo samo upozorewe iz
svijeta da je Tara dio svjetske ba{tine? Ko da spasi Mora~u?
Ko da spasi Studenicu?
- 83 -
MOMIR VOJVODI]
VAPAJ IZ PLATIJA
ar nijesi ~uo, moj umukli brate,

da }e i Mora~u izvoru da vrate,
potope Platije pe}ine pastira,
i zatvore svete dveri manastira
Mora~e jezerom, iz koga }e vlaga
ubu|ati freske i nagristi blaga,
lica svetiteqa, i prosuti zjene
Proroka Ilije u {um mutne pjene,
i snizati lati platijskog cvijeta,
a nama sru{iti vrata od svijeta?!
A kada Platije betonom prezi|u,
Mora~e i Rovca vje~ito zazi|u,
i modru Mora~u zavazda ustave,
i sve wene plahe pritoke udave,
~u}e se do neba krik visokog topca,
zastanu}e Sunce iznad na{eg ropca,
a u mrtvu vodu kliznu}e {qemena
i vatre mora~korova~kog plemena!
îm sure Platije mo}nici potope
i mrtvajom na{e pragove poklope,
da Mora~ani i Rov~ani mogu
krenuti u pro{wu krvavijeh nogu;
zapretati svoja preda~ka ogwi{ta
i prazna gwezda visokih orli{ta
ponijeti, tu`ni nekad u nevratke,
seliti grobove, oxake, dovratke,
kamene direke vrata i pragove,
i plamenom suza spaliti tragove
povratka ku}ama od svetog kamena,
gdje smo podmetali pod nebo ramena
i slobodne vatre ve~ito pirili,
- 84 -
i sa zvijezdama zjenice mirili

u gustim tmu{ama, i vjetrove lude
hvatali rukama samo da nas bude
u gorama gdje se muwa hvata rukom,
a ru~ak dijeli sa orlom i vukom!
I dok nam mo}nici pripremaju potop,
na{oj kolijevci najstra{niji pokop,
ti }uti{ i gleda{ skr{tenijeh ruku,
moj top~e, i ~eka{ mutne vode huku
da ~ujem i kasno iz krvavog droba
uzaludu krikne{ iz na{ega groba!
Mora~a 1988.
Omladinski pokret, mart 1988.
- 85 -
FATALNA IDEJA
Crnogorski akademici digli glas protiv izgradwe
elektrana na Mora~i
awon reke Mora~e i manastir Mora~u treba po svaku cenu za{titi od namera graditeqa da ovo podru~je pretvore u proizvo|a~a elektri~ne energije. Nema tog ekonomskog ili drugog interesa koji se moè izdi}i iznad ovog prirodnog fenomena, i zbog koga bi se sve stavilo pod vodu.
Ovo bi se moglo uzeti kao osnovna poruka iz diskusije nekoliko akademika na posledwoj sednici Crnogorske akademije nauka i umetnosti, koji su se o{tro i ubedqivo suprostavili nameri da se u kawonu Mora~e izgradi nekoliko hidroelektrana.
Nema fatalnije ideje nego da se u kawonu Mora~e grade
akumulaciona jezera i elektrane smatra akademik \uza Radovi}. To podru~je je gle~erska tvorevina i mi }emo, ako se
ta suluda ideja realizuje, uni{iti ~itava sela. Zato od toga
treba odustati bez pogovora. Brana bi mogla da bude sru{ena
od jakog zemqotresa, a to bi bilo fatalno za Titograd, podru~je Zete i Bjelopavli}a. U Titogradu bi, recimo, stub vode
u prvom naletu dostigao oko 15 metara. Da li moèmo garantovati da se tako ne{to ne}e dogoditi? Mislim da to niko ne
moè da garantuje ni sada ni ubudu}e.
I da nije te opasnosti, smatra akademik Radovi}, Mora~u
treba za{tititi, jer, pored Tare, te{ko je u Evropi, pa i u
svetu na}i takav prirodni fenomen. Manastir mora~ki }e
ovom akumulacijom ozbiqno biti ugroèn, pa se zato CANU
mora mnogo vi{e zauzeti da se predeo Mora~e sa~uva od savremenih vandala.
Akademik Dragi{a Ivanovi}, elektro-inèwer po struci, smatra da bi s tehni~ke ta~ke gledi{ta, izgradwa elektra-
- 86 -
na u ovom trusnom podru~ju mogla da dovede do katastrofe.

Akademik Vladislav Vlahovi} ve} desetak godina vodi pravi
rat sa planerima izgradwe velike akumulacije na Mora~i.
Izvodi razne ra~unice i predlaè bezopasnija i jeftinija
re{ewa koja }e dati struju a prirodu ostaviti budu}im generacijama. On ne gubi nadu da }e uspeti jer se ~etiri elektrane na dowem toku Mora~e planiraju ve} tridesetak godina,
ali su nekoliko puta do sada ti planovi padali u vodu, a voda
Mora~e je normalno tekla.
Ova koncepcija zagovara potapawe korisnog zemqi{ta,
moralo bi se raseliti brojno stanovni{tvo du` Mora~e i Zete, razbio bi se prostor Rovaca i Mora~e, ugrozio manastir,
ugrozila Bjelopavli}ka ravnica, potopila bi se opevana Svetigora kaè nam Vlahovi}. Po toj koncepciji se tako|e potapa 18 kilometara ìvopisnog puta kroz Platije, kao i hidroelektrana Slap Zete dok bi se nad Titogradom nadneo
Damoklov ma~ od preko 300 miliona kubika vode u jezeru Andrijevo.
Vlahovi} se zato zalaè za koncepciju mawih i jeftinijih kaskadnih hidroelektrana. One su po wegovim ra~unicama
optimalno re{ewe jer bi se gradile brè, wihova jezera ne
bi potapala korisno zemqi{te ni put, ne bi ugrozile manastir Mora~u niti bilo koji objekat i podru~je nizvodno,
budu}a akumulacija ne bi izlazila iz re~nog korita. One bi
proizvodile oko 900 miliona kilovat ~asova struje, koliko i
velike elektrane koje se planiraju.
Mir~eta \urovi}, predsednik CANU, kaè da je Akademija digla svoj glas, kada je trebalo za{titi Taru i crnogorsko primorje od namere da se u Baru gradi fabrika sintermagnezita, {to je dalo rezultate, pa bi i u ovom slu~aju morala
vi{e u~initi za za{titu Mora~e. Zato i treba o~ekivati jo{
glasnije negodovawa akademika i u zvani~noj i u nezvani~noj
formi.
Momir âbarkapa,
Ve~erwe Novosti, 22 mart 1988.
- 87 -
KOMNEN BE]IROVI],
SAÛVATI PRIRODNA I KULTURNA DOBRA

U DOLINAMA MORAÊ I STUDENICE
Ona su velike zalihe ìvota i zdravqa,
qepote i nadahnu}a
polemici koja se razvila oko manastira Studenice, ve}ina zagovornika istoimenog vodoprivrednog projekta
koji je uzrok polemike, za~u|uje svojim ~isto tehni~kim
pristupom jednom pitawu koje je prevashodno duhovne prirode. Mo`da je u tome najdaqe oti{ao profesor Du{an Duki} u
svom napisu u Politici od 3 marta, u kome samo {to ne poziva da se odmah pri|e ostvarewu datog projekta: toliko je (samo)uvjeren u wegovu opravdanost i ne{kodqivost po manastir Studenicu! U istom duhu je, naravno, i op{irni intervju
Politici od strane inèwera Energoprojekta Mirka Melentijevi}a, jednog od tvoraca i stoga glavnih braniteqa vodosistema Studenica.
Bez sumwe nema naroda na zemqi kome bi nekoliko su{tinskih elemenata wegovog pro{log i sada{weg ìvota,
bilo sabrano na jednom mjestu i u jednom spomeniku, kao {to
je to srpskom narodu u manastiru Studenici: najvi{a duhovnost, najvi{a istorija, najvi{a umjetnost. I sve to u nepomu}enoj vje~nosti jedne divne prirode koja je ostala gotovo onakva kakva je bila kad je osniva~ srpske dràve, traè}i mira
du{i, dao podi}i slavni hram u tom pustom lovi{tu zvjerova. Stoga se tok i poj rijeke Studenice ne odvijaju samo kroz
wene prekrasne klance i klisure, ve} i kroz vjekove na{e povijesti. Treba dakle, razmisliti prije no se dirne u jednu takvu rijeku koja sa manastirom ~ini nedjeqivu prirodno-istorijsku cjelinu tako da on po rijeci nosi i svoje ime. Oduzeti
manastiru rijeku, zna~ilo bi oduzeti mu ne samo pola wegovog dobra, ve} ga, u stvari, li{iti i samog wegovog imena. A to
- 88 -
bi ve} bilo, bez ugroènosti branom ili promijewenom mikroklimom, te{ko nasiqe nad ovim jedinstvenim spomenikom
qudske civilizacije.
Ako se zaista na wenom izvori{tu zajezeri Studenica i
skrene tunelom kroz êmerno u Dubo~icu, na ~emu }e onda biti wena glasita lavra? Ne vi{e na ìvoj raspjevanoj rijeci,
ve} na mukloj, mrtvoj guduri kojom }e te}i onih 2,5 kubnih metara vode u sekundi, koliko joj profesor Duki} ostavqa u
svom ~lanku, umjesto 6,9 kubnih metara, koliko ih sada i oduvijek te~e. Bi}e to àlostan potok, a ne rijeka koja od nastanka manastira ~ini dio wegove prirodne sredine, kao okolne
mu gore i nebesa. I kao {to mi je nezamislivo da umukne
iskonska jeka zavi~ajne mi Mora~e i da wena lavra najednom
bude na nekakvoj lokvetini, umjesto, kao odvajkada, na divnoj
gorskoj rijeci, tako mi je neshvatqivo da zamre vje~ni poj
Studenice.
Ostaje, me}utim, goru}e pitawe snabdijevawa vodom grada
Kraqeva pija}om vodom. Razlo`na i mjerodavna mi{qena koja su se ~ula sa raznih strana pa ~ak i iz ugroènog Kraqeva,
nepobitno pokazuju da nema nikakve potrebe `rtvovati rijeku Studenicu da bi se Kraqevo napojilo vodom, ve} da za to
ima niz drugih, bezbolnijih i smislenijih re{ewa po~ev od
o~i{}ewa i upotrebe vode triju rijeka na kojima grad leì,
pa do kori{}ewa vode niza drugih ~istih rijeka kojima obiluje podnebqe. Inèwer Melentijevi} ide tako daleko da u
pomenutom intervjuu tvrdi da bi Nemawa i sveti Sava, da su
ìvi, radili isto. Me|utim, daleko vjerovatnije je da bi
oni jednostavno preduzeli mjere, kao {to }e ih Republika Srbija svakako morati preduzeti, da se otklone uzroci zaga|ivawa Ibra na Kosovu, da bi se ova divna rijeka ponovo vratila u ìvot. Uvjeren sam tako|e da bi Nemawa i sveti Sava
napojili narod ~istom vodom sa ìvih vrela, a ne ustajalom
vodurinom, patvorenom hlorom i drugim {tetnim uticajima,
kao {to to ho}e inèwer Melentijevi}, profesor Duki} i
wihovi istomi{qenici. Jer zasu`wena u jezero, podlo`no
raznim zaga|ewima, Studenica koju oni misle da razvode po
[umadiji, ne}e vi{e ni izdaleka biti ista ona koja izbija iz
wedara Golije.
- 89 -
Komnen Be}irovi}
Zaista iznena|uje da ugledni vodostru~waci koji, da bi

dokazali opravdanost svojih zamisli, poteù svjetske vodosisteme i navode silna jezera na prostranstvima Amerike, Rusije i Egipta, uop{te ne pomiwu ono {to je ve} odavno postalo
pravilo u vodoprivredi razvijenih zemaqa: da se uglavnom
fla{irana izvorska voda koristi za pi}e u doma}instvima,
ugostiteqstvu, bolnicama, ustanovama, raznim domovima, a
druga, iz rijeka i jezera, pre~i{}ena i hlorisana, za sve ostale potrebe.
Za{to ne bi, na sli~an na~in, mogla da se koristi voda sa
Studenice pa da je imaju ne samo Kraqevo, ve} svi gradovi Srbije koji vapiju za ~istom izvorskom vodom, posebno milionski Beograd gdje bi ona bila prava blagodat?
To je pravo re{ewe za Studenicu, kao i za Mora~u, koje,
ponavqam, treba sa~uvati sa krajevima kroz koje teku i sa kulturnim blagom na wihovim obalama, kao velike zalihe ìvota i zdravqa, qepote i nadahnu}a. A sva ova polemika oko
wih, nije i ne}e biti nipo{to uzaludna. Prije svega, ona je odraz jedne nove dru{tvene klime u kojoj se neke sudbonosne odluke vi{e ne mogu donositi i neopozivo sprovoditi van javnosti, kao {to se to ranije ~inilo i zbog ~ega se sada gorko
ispa{ta. [to se, pak, ti~e sredstava uloènih u dosada{we
projekte, ona nikako nijesu izgubqena, budu}i da je zahvaquju}i wima uznapredovalo prou~avawe i poznavawe dveju rijeka i krajeva kroz koje one proti~u. Mislim da, posle ovoga,
niko vi{e ne}e, kao ranije, mo}i do}i u Mora~u i Studenicu,
a da ih ne vidi drugim o~ima: same rijeke i hramove na wima,
wihove prekrasne doline, kawone i gore. Jer uveliko je oja~ala svijest u te vrijednosti, u ta prirodna i duhovna dobra, {to
su bila dovedena u pitawe. A nadajmo se da je time poraslo i
saznawe da ima nekih granica preko kojih se ne moè i}i, a da
se ne okrenemo protiv samih sebe.
Pravoslavqe, april 1988.
- 90 -
KAWON MORAÊ KAO NADAHNU]E SLIKARA

VUKA RADOVI]A
o {to se ove godine navr{ava pedeset godina od prve samostalne izlo`be najuglednijeg ìvog crnogorskog slikara, akademika Vuka Radovi}a, nije bilo iskqu~ivi razlog da zavirimo u wegov ateqe. Poznati umetnik je pa`wu javnosti pobudio svojim nadavnim istupawem u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti kada je zatraìo da ova ustanova zauzme stav i angaùje se u raspravi o sudbini reke Mora~e ~iji je kawon Platije nadahnuo Vuka Radovi}a za najve}i broj
wegovih dela.
Razlog je, da potsetimo, namera da se u kawonu Mora~e gradi sistem hidrocentrala kao novi izvor Crnoj Gori preko potrebne elektri~ne enrgije, po{to se, po svemu sude}i, definitivno odustalo od podizawa hidrocentrala na Tari.
Razume Vuko Radovi} nevoqe crnogorske privrede, ali ne
moè da se pomiri sa olakim `rtvovawe reka, uni{tavawem
izuzetnih prirodnih lepota i neprocewivog kulturno-istoriskog blaga. Za primer uzima reku Pivu, wen nenadma{ni
lepi izvor, wen divni kawon i posebno pivski manastir, razidan i preme{ten na novu lokaciju da ne bi bio potopqen.
Ve} sada se name}e veliko pitawe da li su tolike `rtve bile
potrebne, da li je centrala i struja koju ona daje vredna tih
`rtava, pogotovo ako se pokaè (a ve} ima znakova) da ~uveni
ìvopis pivskog manastira ne}e biti dugovek.
U slu~aju Mora~e pri~a je vrlo sli~na. Ukoliko se u
Platijama podigne velika brana Andrijevo, i voda budu}eg
akomulacionog jezera zapqusne temeqe mora~kog manastira,
sasvim je sigurno da }e sudbina jednog od najlep{ih spomenika na{eg srednovekovne kulture biti zape~a}ena da se i ne
govori o prirodnim lepotama i drugim bogatstvima koja }e
nestati.
- 91 -
Komnen Be}irovi}
Ja ne razumem tvrdoglavost pojedinih inèwera i projektanata kaè Vuko Radovi} koji, zaslepqeni projektima
megalomanskih gra|evina, ne}e da vide i potraè i druge mogu}nosti. Za{to se i o koncepciji malih centrala javno ne
raspravqa? Zar nisu boqi takvi sistemi, makar se dobilo i
ne{to mawe struje ako pri~iwavaju mnogo mawe {tete? Ukoliko se u raspravi o sudbini Mora~e ne iza|e javno sa svim argumentima, ja ozbiqno sumwam da se tu krije neka afera.
Vuko Radovi} je ina~e, Mora~u i wen kawon po~eo da otkriva svetu na svojim platnima pre bezmalo ~etiri decenije.
Od tada je gotovo neprekidno u kawonu. I danas, iako je na
pragu devete decenije ìvota, krepak i mlada~ki vedar i zanesen, zami~e u kawon ~im se ukaè lep dan. Jednom je rekao da
su Platije, kao i sam ìvot, neponovqive.
On to na svojim platnima uporno i svakodnevno potvr|uje, stalno otkrivaju}i nove i nevi|ene lepote. âs su to vertikale glatkih litica i sunovrata koji se gube u oblacima,
~as blesak svetlosti koji se otima iz bistrih virova reke i
traì prolaz prema nebu. Jednom je to pau~ina izlomqenih
jutarwih ili predve~ernih zraka koja lebdi u kawonu, drugiput {arolik kolorit li{ajeva, cve}a i biqa svega {to
uporno poku{ava da pusti ìle i odrì se u surovoj kamenitoj tvr|i.
Budo Simonovi}
Ilustrovana Politika, 29 mart 1988.
- 92 -
DR PAVLE MIJOVI],
istori~ar umjetnosti, ~lan CANU
UNI[TEWE VELIÂNSTVENE ZEMQE

CRNE GORE
Da Mora~a ne doìvi sudbinu Pive i da ne obezqudi,
kao {to su obezqudile Piva i Crmnica
avremeni ~ovjek neumorni istraìva~ svijeta traì

u monumentalnim faraonskim grobnicama, ili u praistorijskim ilirskim humkama, u pe}inama Dordowe,
ili u galerijama Ermitaà, u oniksu Persepoqa, ili u minijaturama Atosa svejedno gdje traì i nalazi onaj djeli}
svoga bi}a koje je okamenilo vrijeme. U linearnom ornamentu
na kamenu Morbihana prepoznaje svoje kameno doba, u paleokritskoj djevojci sa freske na Knososu svoju Pariànku,
u amijenskoj liniji ène svoj kanon qepote. Sada{wi ~ovek
veliki qubiteq paradoksa okre}e se jo{ uvijek u pro{lost da traì u woj nadahnu}e za novo
Ove rije~i zapisao je akademik Pavle Mijovi} u svojoj prvoj kwizi Monodija o kamenu, ravno prije dvadeset godina.
Wegova posqedwa kwiga Pradavne i davne kulture Crne Gore, koja je nedavno objavqena, samo ih je aktualizovala. Kwiga
je ina~e, propra}ena u {iroj javnosti, vijestima u {tampi i
na televiziji.
Kako se, druè Mijovi}u, nau~na kritika ponijela prema woj?

Nau~na kritika wom se jo{ nije bavila. Recenzija u nau~nim i stru~nim ~asopisima, obi~no ~ekaju po godinu dvije pa
i vi{e, {to je razumqivo kad su u pitawu godi{we publikacije ...
Kad je svojevremeno bogato ilustrovana i tehni~ki dobro ura|ena kwiga Umjetni~ko blago Crne Gore {tampana u
20000 primjeraka (na na{em jeziku u 5000) i brzo rasprodata,
- 93 -
Komnen Be}irovi}
nije ni u popularnoj ni u nau~noj publisistici prikazana, ne

o~ekujem da }e se ko studioznije osvrnuti ni na najnoviju moju kwigu ...
Nezavisno od ovoga, odsustvo nau~ne kritike u Crnoj
gori skoro da zabriwava koji su razlozi takve pojave?
Kriza nau~ne kritike u Crnoj Gori je dvojaka. S jedne
strane poti~e od op{teg slabqewa kriti~ke misli i uloge
kritike kao pozitivnog elementa u stvarala~kom procesu,
osobito u kwièvnosti, umjetnosti i istoriji, gde je preovladalo hvaqewe ili ku|ewe i, s druge strane, otuda {to u Crnoj
Gori nema odgovaraju|e i stalne kriti~ke publicistike koja
bi pratila objavqivawe nau~nih djela ...
Zna~i li to da sli~no mi{qewe imate i o ulozi na{e
nauke u rje{avawu problema sada{we krize?
Svi govore o odlu~uju}oj ulozi nauke u prevazilaèwu
sada{we krize, a niko se ne pita koliko je na{a nauka u stawu
da to u~ini, ako joj politika odre|uje programe razvoja i poqa
djelatnosti, pa takav metod i je doveo do krize. Ne rijetko se
najprije donosi odluka, bez pretdhodnog nau~nog postavqawa
i rje{avawa problema, ~ak i u slu~ajevima kad i u tome u~estvuju i stru~waci i nau~nici s upravnih pozicija. Da navedem samo kardinalni primjer: izradu i dono{ewe republi~kog urbanog i prostornog plana, najva`nijeg prostornog plana s gledi{ta dru{tvenog razvoja, jednom rije~ju univerzalnog plana, koji bi svojim ekonomskim, ekolo{kim i kultuloro{kim vi|ewima trebalo da otvori sigurne pravce napretka do po~etka tre}eg milenijuma.
Me|utim, taj plan je baziran na ve} ranije prihva}enim
politi~kim i ekonomskim planovima Repulbike. Iznalaèwe konkretnih re{ewa, urbanog i prostornog plana se tako
svelo na podudarawe jednostranih hipoteza i mi{qewa. Celokupna nova urbanizacija na primjer, Crnogorskog primorja
poslije zemqotresa iz 1979 godine, nije tekla po stru~no-nau~nim analizama i projektima, iako su oni bili podno{eni,
ve} je tekla i zavr{ila se mimo dugoro~nih planova izgradwe. Zato i imamo danas nagomilane divqe i poludivqe grad- 94 -
we koji su degradirale na{u, moè se re}i nekad ali ne i sad

najlep{u obalu na Mediteranu, namnoìle ekolo{ke probleme i glavoboqe Crnoj Gori, koje ona nije imala. Ugrozile
su ~ovjekovu sredinu i prirodu u tipi~no planinskoj, gor{ta~koj zemqi. Jo{ po ne~em se moè upore|ivati ugroàvawe ~ovjekove sredine i prirode u bazenu Skadarskog jezera,
u dolinama Lima i ]ehotine, na primjer. Ali s kojom se obalom, namijewenoj turizmu, zdravstvenoj rekraciji, kulturnim
susretima i animaciji, moè sad, po neure|enosti, mjeriti
ova na{a?
Imate li pri tome u vidu mo`da i novo ugroàvawe zale|a?
Da bi paradoks bio ve}i, sad je problem o~uvawa prirodnog i istorijskog lika brdskog podru~ja Crne Gore iskora~io
ispred primorskog, evo ve} deceniju obnavqanog i isto dobrim dijelom unakaàvanog. Wemu sad stoji, kao pandan, brdski i br|anski lik Crne Gore s udarom na ona prirodna i kulturna dobra koja je Evropa upamtila po ~uvenim bitkama za
slamawe turskog feudalnog sistema, po flori i fauni kojih
drugdje nema, po reqefu koji ovu zemqu ~ini karakteristi~nim i originalnom fenomenom, po istoriji i kulturi retko
gdje tako samosvojnim i ujedno univerzalnim (wego{evskim,
moglo bi se re}i). Wu su u zenici oka zadràle na{a i strana
kwièvnost i umjetnost i zapamtila tradicija. Stvoren je tako, jedan geografsko socijalni i etni~ko-eti~ki i estetski
kvalitet, za ~ije o~uvawe je listom ustajala Crna Gora. Stvoren je stambeni lik zemqe i ~ovjeka na woj, bez sumwe sposobnog da se odrì i u doba najve}ih istorijskih isku{ewa i da
prihvati nova iskustva.
I sad, kad nas nikakva sila ne primorava, mi, eto, samovlasno razgra|ujemo tu veli~anstvenu zemqu prirodnih ~uda
i wenih gor{taka. Da ne bi izgledalo da se zanosim, ukaza}u
na nestanak ekolo{ki i civilizacijski najboqe i najuspe{nije oformqenih cjelina Crne Gore, kako one kr{evito tako i one brdske Crmnice i Pive na primjer. Crmnica sa svojim mediteransko-primorskim kulturama, sa svojim urbanim
tipom ku}a i insula, sa svojim pazarom Virom vi{e ne po- 95 -
Komnen Be}irovi}
stoji. Otkako je, neumjesnim izmje{tawem èlezni~ke pruge

pored Vira, podjeqena i pocjepana, raseqena je i napu{tena.
Sad joj prori~u sudbinu deponije barske luke, wenu zonu za
prqavu industriju. Kao brdski pandan stoji joj Piva, koja je u
praistoriji imala svoju autohtonu paleolitsku kulturu i samosvojno se razvijala sve do nedavno, kad je podijeqena, razdvojena i kao cjelina upropa{}ena hidroelektranom i jezerom. Pri tom je najve}i gubitak ove stare ùpe i ~uvenog
kawona wihov simbol za nekoliko posqedwih vjekova manastir Piva izmje{ten i otu|en od Pivqana i svakog namjernika, obezvrije|en kao spomenik kulture. A sve to, ipak, progla{eno je za na{ najve}i tehni~ko-konzervatorski uspjeh.
Razoriti jedan hram i prenijeti s wega dio kamewa na drugo,
kilometrima udaqeno mesto, izderati wegove zidne slike, pa
ih kao volujske koè osu{iti i prijeneti na druge zidove
niti je spasilo Pivu kao spomenik kulture, niti je demantovalo svjetsko iskustvo i konzervatorski princip po kojima se
preno{ewe hramova i nepokretnih spomenika kulture, smatra wihovim uni{tewem.
Sad sli~na sudbina prijeti Mora~i, ne samo manastiru i
wegovim ~uvenim freskama iz polovine H vijeka, nego i
reqefu Mora~e, geografsko-istorijskom liku, jo{ jedne izvanredno uobli~ene prirodne socijalno-istorijske cjeline.
Potapawem wenog ~udesnog kawona, ponovi}e se ono {to se
desilo Pivi prepolovi}e se Mora~a, naru{i}e se wen
dosada{wi pojam i dobi}e se dvije nove, nemora~ke, nebrdske i necrnogorske obale mrtvih voda u kojima ne}e imati ko
da se ogleda. Obezqudi}e Mora~a, kao {to su obezqudile
Crmnica i Piva. Pa, za{to i za koga treba reskirati s tolikim dobrima Mora~ana, Ze}ana, Bjelopavli}a, Pipera i drugih na{ih iskonskih qudskih zajednica u wihovim prirodnim ambijentima? Zar za neke od wih neprihva}ene planove
kojih ih li{avaju eti~kog i etni~kog lika? Ne ide li se tako, pod izgovorom industrijalizacije Crne Gore, ka sveop{toj otu|enosti?
Ne treba biti stru~wak da se uo~i kako na{em ravnomjernijem uzdizawu, poslije mlinova na rijekama, ne pristaju
xinovske hidrocentrale koje bi izmijenile prirodne i kul- 96 -
turne oblike ove zemqe. Tim prije, {to nam se nudi alternativa sistem malih centrala daleko bezbolnija, efektnija
i humanija. Kad se takva alternativa javi, svejedno da li je rije~ o praksi ili nauci, ona se po pravilu razmotri, analizira i ocijeni. U nas se o woj ne dopu{ta ravnopravna stru~na
rasprava osim po novinama, toboè zbog hitnosti s kojom
treba pri}i izgradwi velikih hidroelektrana po unapred
usvojenom projektu. Zaista, ~ista ishitrenost! Tako su ishitreni i raniji planovi s kojima je upropa{tavan lik ove
zemqe. Zato sam skepti~an i u pogledu spasavawa mora~kog
kawona i manastira ako se bez pristrasnosti ne ocijeni ponu|ena alternativa.
Razgovor vodio Zoran Jocovi}
Pobjeda, 9 april 1988.
- 97 -
QUBA POPOVI],
slikar
[TA HO]E NOVI VARVARI?

Slavni slikar iz Pariza diè svoj glas u odbranu
Studenice i Mora~e
ovoqno je re}i Quba, pa znati da je to jedan od najve}ih

slikara koga imamo, za koga zna ceo svet. Dovoqno je videti wegovo platno, nikad potpisano ispod slike, ve}
uvek na wenoj pole|ini, pa znati da je to Quba. Jedan jedini,
Quba Popovi}. ~etvrt veka ìvi i radi u Parizu. U Beogradu nikad nije izlagao. Pitamo ga, dok razgovaramo u wegovom
ateqeu, i gledamo platna posledwe faze crnog romantizma, da
li je to neki otpor, mo`da revan{, koji je zapravo, razlog?
Osnovno je da treba sakupti slike, a ja ih ovde, kao {to
vidite imam tek desetak. Ostale su po svetu, u muzejima i privatnim kolekcijama, govori slikar dok sa lako}om preme{ta
i pokazuje velika platna ...
Osim {to slikate, vi i pi{ete. [ta vas odavde iz

Pariza, kao ~oveka posebnog senzibiliteta, posebno uznemirava?
Pa mi smo ovde sentimentalniji, jer sve posmatramo iz
drugog ugla. Nije fer bacati blato na zemqu iz koje dolazi{.
Naravno, mnogo me onoga zaokupqa od svega {to se zbiva u politici, u kulturi, pa i u va{oj ku}i Politike Me|utim,
najmorbidnija je pri~a o Studenici. îtao sam sve o tome, toliko se stru~waka oglasilo, ali mene interesuju ti novi varvari. Oni nisu samo vlasni{tvo Amerike i Evrope, evo ih
i na Balkanu. Zanimalo bi me da vidim lica tih qudi koji
prema prirodi i umetnosti nemaju nikakav odnos i koji su u
stawu da, bez ikakve savesti i odgovornosti, nanesu rane po
licu prirode. To su qudi, bez ikakve kulture, izgubqene li~nosti bez znawa i ose}awa. A nije re~ samo o Studenici.
- 98 -
Mora~a je jo{ morbidnije pitawe. Morbidnije, jer ne mogu da shvatim da Crnogorci, taj narod koji ìvi na qutom kr{u, ne znaju da cene prirodu. Sad se, najedanput, pojavquje jedna gomila tih ~udovi{ta koja prirodu oko Mora~e ho}e da
uni{te. Tu po~iwe neka moja pri~a. Ali nema potrebe da
ovom prilikom govorim koliko je na mene uticao Pakao, jedno od najfenomenalnijih dela fresko-slikarstva u manastiru
Mora~i. Nekad smo u Vaqevu imali slu~aj kada su hteli da
kawon reke Gradac iskoriste za vodovod. Zahvaquju}i prevlasti pametnih i nas koji smo se pobunili, na|eno je re{ewe da
se sa~uva Gradac a da Vaqevo, ipak, dobije vodu. I danas je
Gradac jedna od retkih bistrih reka u Srbiji u kojoj plivaju
pastrmke.
îwenica je da su manastire koji su gra|eni u kawonima,
gradili qudi koji su imali ose}awa za prirodu, i kad je trebalo da se neko zdawe udene u neku stenu, oni su to ~inili tako da sve to postane prirodni sklad. Danas, tog ose}awa nema,
dolazi do rawavawa prirode, to su te hidrocentrale, gigantski kombinati i razna druga industrijska ~udovi{ta, kojima
smo uni{tili predele, razorili zemqu, rasturili seqake,
uni{tili kukuruzna poqa Pa ni razne horde neprijateqa
koje su prolazile na{om zemqom, nisu nam uni{tavale prirodu, nisu dirale u lepotu manastira i kulturnih spomenika. A
danas, u na{em rodu javio se taj izrod novih varvara koji ni za
{ta ne haju ...
Ako odbacimo qude od znawa, onda se neizbe`no ide u haos. Zato u slu~aju Studenice i Mora~e dièm i svoj glas da se
spre~i nano{ewe rana prirodi i spomenicima u woj. Jer je
svaka takva intervencija opasna, nasilna, nezale~iva, a prisustvo jednog novog tela, kakva su te brane, hidrocentrale, jeste pogubno i tu nema spora.
Razgovor vodila Mirjana Rado{evi},
Politika, 9 april 1988.
- 99 -
NAROD MORAÊ I ROVACA PROTIV POTOPA

@iteqi traè da se razmotri varijanta
akademika Vladislava Vlahovi}a
redstavnici {est mesnih zajednica sa podru~ja Rovaca,

Dowe i Gorwe Mora~e i Boana, koji su se prekju~e okupili u Manastiru Mora~a na zboru posve}enom pitawima izgradwe sistema hidrocentrala u kawonu Mora~e, u na~elu se ne protive izgradwi novog elektroenergetskog izvora
na ovoj reci. Me|utim, oni zahtevaju da se razmotre i druge varijante, a posebno da se temeqno proveri koncepcija koju ve}
desetak godina nudi akademik Vladislav Vlahovi}.
Bilo je, u stvari, prvi put da se ovako javno ~uje glas Mora~ana i Rov~ana koji su prekju~e o{tro negodovali zbog toga {to je neko u wihovo ime i bez wihovog pitawa govorio i
sagla{avao se sa sudbinom koja se wima priprema. Razumeju
oni, kaù, nevoqe Crne Gore sa strujom, znaju da bez struje nema napretka, ali ih brine to {to je dosta neizvesno da li }e
ta struja wima doneti svetlost ili mrak.
Misle pri tom na potapawe i izme{tawe dvadesetak kilometara sada{weg magistralnog puta, na potapawe blizu
900 hektara zemqi{ta i raseqavawe stotinak porodica, misle na {kole i druge objekte koji }e biti potopqeni, na puteve i prilaze do mnogih sela koja }e ostati odse~ena ponajvi{e na ~uveni mora~ki manastir koji }e sigurno biti
ugroèn, uprkos nedavnoj odluci da se gradi za tri metra nià brana Andrijevo.
Bilo je i u istupawima na prekju~era{wem zboru i emocija i ù~i motivisanih brigom za lepotama kawona i doline
Mora~e, za manastirom, jednim od najve}ih i najlep{ih spomenika na{e sredwovekovne kulture, ali i intere`xijske demagogije, gledawa samo svog interesa. Predwa~ili su u tome
- 100 -
predstavnici Cerovice, Lije{wa, Veqeg Dubokog, Me|urije~ja i jo{ neki kojima bi novi put, ukoliko do|e do potapawa i
izme{tawa magistrale, do{ao na prag, a ima i onih koji se nadaju da }e za svoja posna imawa uzeti basnoslovne pare i nije
ih briga za sve ostalo. Svi oni su se zalagali za re~ nauke, ali
samo one koja nudi staro i jedino razra|eno re{ewe za sada.
U obrazloèwima inèwera Veqka Vlahovi}a, tehni~kog direktora Sektora za izgradwu novog elektroenergetskog
izvora Elektroprivrede Crne Gore, sve to, naravno, ne izgleda tako crno i on tvrdi da predloèno re{ewe po~iva na
najsavremenijim dostignu}ima nauke u ovoj oblasti.
Sumwe Mora~ana i Rov~ana, opet, podgreva upravo to slepo i tvrdoglavo dugogodi{we insistirawe samo na toj varijanti, to {to se niko ozbiqno nije pozabavio i drugim mogu}nostima koje sigurno postoje (izgradwa malih elektrana, na
primer, na Mora~i i wenim pritokama), to {to je prakti~no
isti stru~ni sastav koji je verifikovao aktuelni projekat odbacio ideju akademika Vlahovi}a, iako ona nije dovedena ~ak
ni do najosnovnije tehni~ke dokumentacije, a kao ideja izgleda mnogo povoqnija i ekonomski isplativa.
Sumwu najvi{e izaziva to {to se na osnovu ovog tako dugo pripremanog projekta do sada vi{e puta odlu~ivalo, pre
devet godina doneta ~ak i investiciona odluka, da bi se sada
pokazalo da u wemu nisu bila razra|ena ni neka izuzetno va`na pitawa (pretrage i ispitivawa temeqa manastira i terase na kojoj on po~iva vr{ene su pro{le godine, dakle osam godina nakon {to je investiciona odluka jednom dono{ena).
A odre|eno podozrewe i sumwu prema ovom re{ewu izaziva svakako i to {to je stara koncepcija temeqena na ideji
prevo|ewa voda Tare u Mora~u, pa ostaje nejasno da li se zagovornici ove teze ipak, mo`da, potajno nadaju da }e Tara jednom, u nekom drugom vremenu, ipak krenuti u Jadransko more,
a tada bi brana Veliko Andrijevo i sistem centrala na kojemu se tako uporno insistira, dobro do{ao.
Budo Simonovi},
Politika Ekspres, 12 april 1988.
- 101 -
KOMNEN BE]IROVI],
STRU^WACI UNESKA:
NIPO[TO VODA BLIZU SPOMENIKA!
Gorko iskustvo s jezerom u dolini Nila
edavno su se u {tampi mogli s nevjericom pro~itati djelovi pisma biv{eg direktora Elektroprivrede Crne
Gore, inèwera Lazara Qubi{e, upu}enog pro{le jeseni mitropolitu crnogorsko-primorskom Danilu. U tom pismu
doktor Qubi{a uvjerava devedeset qeta starog i bolesnog
vladiku da nema {ta da brine za manastir Mora~u i wegove
freske od vlage jezera planiranog uz manastir, jer }e, ako ustreba, Elektroprivreda izraditi projekat i na osnovu wega
postaviti instalacije i ure|aje koji }e u manastiru stvoriti
mikroklimatske uslove koji garantuju puno o~uvawe fresaka, stoji doslovno u pismu.
Sada{wa uprava Elektroprivrede Crne Gore, reaguju}i
na brojne napise u {tampi u odbranu Mora~e, pustila je u javnost ovo pismo i, u nedostatku boqih argumenata, dala jednom
obi~nom obe}awu svog biv{eg direktora, vrijednost argumenta u prilog pravqewa vje{ta~kog jezera pored manastira Mora~e. To me navelo da se, koriste}i svoj boravak u gradu u kome je sjedi{te svjetske organizacije za o~uvawe prirodne i
kulturne ba{tine ~ovje~anstva, ili kra}e Uneska, obratim
ovoj organizaciji s pitawem da li zaista postoje ure|aji poput onih o kojima govori inèwer Qubi{a. Ne samo da mi je
odgovoreno negativno, ve} mi je jedan dugogodi{wi urednik
nau~ne revije Impact pri Unesku, @ak Ri~ardson, sa osmjehom
rekao da bi neko ko bi napravio takve ure|aje, odmah dobio
Nobelovu nagradu.
Re~eno mi je, tako|e, da jedinstven klima-ure|aj za opstanak jednog umjetni~kog djela postoji u Egiptu koji su, na poziv
ove zemqe, uradili italijanski stru~waci, da bi se spasla
- 102 -
sun~ana barka na|ena jesenas u hermeti~ki zatvorenom prostoru u samom podno`ju Keopsove piramide gdje je, prije 4.600
godina, bila doplovila sa tijelom umrlog faraona. Napravqena od drveta libanskog kedra, barka se ~uva u posebno za wu
sagra|enoj sali, u klimatskim uslovima koji je {tite od uticaja nove sredine u kojoj se, poslije toliko vremena, na{la.
Ina~e, iz Uneskovih i drugih izvora, saznao sam vrlo zanimqive stvari u vezi s proizvoqnim tvrdwama da voda svojom
blizinom ili promjenom mikroklime koju izaziva, ne}e na{koditi spomenicima koji na blizinu vodene mase nijesu navikli, kao {to je to upravo slu~aj Mora~e i Studenice.
Stvarnost je, na àlost, suprotna, bar {to se ti~e posqedica
izazvanih Asuanskim jezerom na rijeci Nilu koje neki, kao
profesor Du{an Duki}, uzimaju ba{ kao primjer da dokaù da
se moè bez ikakve opasnosti graditi vje{ta~ko jezero na
Studenici ili na Mora~i. Naime, ispostavilo se, ubrzo po zavr{etku Asuanske brane i stvarawu jezera na Nilu 1970, da se
nivo voda ove rijeke, a time i nivo podzemnih voda, podigao i
~ak ustalio, umjesto da ve}im dijelom godine bude nizak, kako
se to ranije de{avalo dok je Nil neometano tekao. Upravo su
te podzemne vode strahovito ugrozile spomenike u dolinu Nila, posebno velike komplekse hramova Karnaka i Luksora iz
doba Sredweg i Novog egipatskog carstva, doba koje po~iwe
oko 2.000 i traje do 700 godine prije na{e ere. Moè se re}i
da su ti spomenici stradali za posqedwih nekoliko decenija
otkako je poreme}en tok Nila, vi{e nego milenijumima tokom kojih su bili izloèni pustiwskom suncu i vjetru ili se
nalazili zatrpani u pijesku.
Istori~ar umjetnosti, egiptolog, Seres Visa Vasef, pisac niza studija i kwiga iz svoje struke od kojih se jedna, nedavno iza{la na francuskom zove Egipat, dolina boga-rijeke, rekla mi je da wena zemqa, u saradwi sa Uneskom, vodi
o~ajni~ku borbu da spase spomenike svoje velike civilizacije. Kopaju se kanali, vr{e se drenaè, ulaù se ogromna sredstva da bi se odbila voda koja se uvukla osobito u temeqe hrama Karnaka, odakle se vlaga pewe uza stubove i postoqa napadaju}i i same kipove. Vlaga prijeti i piramidama i te{ko da
ima izgleda da se stvar poboq{a, jer Nil uporno zatrpava
- 103 -
Komnen Be}irovi}
glibom Asuansko jezero i time pove}ava nivo svojih i podzemnih voda u velikom dijelu Egipta.
Jesu li sve to posqedice gweva boga-rijeke uznemirenog
u svom prirodnom toku?, pitao sam svoju sabesjednicu. Upravo sam to donekle i rekla u svojoj kwizi, odgovorila je. A
{to se ti~e izmewene mikroklime nastale zbog vje{ta~kog
jezera, kako se ona odraàva na obli`we spomenike, pitao
sam daqe. Nepovoqno, uzvratila je spisateqica Vasef.
Jedno je kad pustiwsko sunce za nekoliko trenutaka makne
no}nu rosu sa spomenika, a drugo kad, zbog magle, vlaga ostane
na wima po ~itav dan. A ima i ki{a kojih nikad ranije nije
bilo.
Pou~ena gorkim iskustvom svoje zemqe, Seres Visa Vasef
koja, budu}i Koptkiwa, tim prije razumije na{e sredwovjekovne spomenike, zakqu~ila je sa puno saosje}awa: Ne dajte
nipo{to vodi blizu spomenika!
Zaista, kad te{ko mogu da ostanu hramovi u pustiwi,
udaqeni i po nekoliko kilometara od obale Nila, kako li }e
tek da ostane manastir mora~ki, ozidan od porozne sige, na
jednoj Mora~inoj pje{~anoj polici, samo na nekoliko metara
od jezera koje se tu uporno ho}e, kao {to se ho}e i ono pored
Studenice?
- 104 -
APEL ZA ODBRANU STUDENICE I MORAÊ

Istorijske i umetni~ke vrednosti se ne smeju ugroàvati
ni `rtvovati zbog privremenih potreba
azgovori o ugroàvawu starih spomenika kulture, Studenice i Mora~e, sve jasnije pokazuju koliko je skrivenih
opasnosti u na{em odlu~ivawu optere}enom neznawem.
Ne znamo ni{ta pouzdano o dosada{noj klimi i vlazi koje je
jedan ili drugi spomenik podnosio tokom vekova, niti o najve}im kolebawima temperature i vlage u okolini Studenice
ili Mora~e tokom godina, decenija ili vekova, a stvaramo
projekte koji treba naglo da promene sada{we klimatske
uslove u kojima, ipak, ìve spomenici. Ne znamo koliku vla`nost zahtevaju stare freske u ovim spomenicima da bi i
daqe ìvele, a ne znamo ni koliko dugo bi uop{te mogle bez
posledica da izdrè povi{enu koncentraciju vla`nosti? Na
mnoga pitawa ne znamo odgovore, ali pouzdano znamo samo to
da je suvi{e kasno bilo {ta preduzimati radi za{tite kad se,
usled dejstva vlage, {alitra pojavi na freskama. Tada s belim
prahom {alitre otpada i boja sa fresaka pretvorena u prah.
Nestaju zauvek.
Pou~eni iskustvom o vlazi kao najve}em neprijatequ
fresaka, zabrinuti smo vestima o brani na reci Studenici
i stvarawu ve{ta~kog jezera koje }e potopiti mnoge neistraène padine i jo{ nepoznate spomenike, a ugrozi}e i ove
poznate od Pridvorice do isposnice Svetog Save i do manastira Studenice i wegove okoline. Zabrinuti smo ve{}u o
brani na reci Mora~i jer ona neposredno, uzdizawem nivoa
vode na budu}em jezeru mora da o{teti crkvu u Mora~i iz
1252 i wene freske iz H i kasnijih vekova, po{to se ne moè izbe}i dejstvo podzemnih voda koje }e ugroziti i gra|evi-
- 105 -
Komnen Be}irovi}
nu i wene freske usled poloàja manastira sagra|enog uz samu reku.

U zemqi koja se ponosi ~iwenicom da po{tuje zakon o za{titi spomenika kulture, i gordi se saznawem da ima tako
vredne starine kao {to su Mora~a i Studenica, za{ti}ene i
odlukom me|unarodne organizacije Unesko, ne sme se dozvoliti ugroàvawe opstanka trajnijih istorijskih i umetni~kih
vrijednosti zbog pratkti~nih, ipak privremenih potreba, koje se verovatno mogu zadovoqiti i na drugi na~in. Vrednosti
osmovekovne Studenice s mnogim arhitektonskim, slikarskim delima te i ne{to mawe starine, ili Mora~e i wenih
fresaka i ikona, poznate su i priznate odavno. Pridvorica,
tako|e iz H veka, i druge crkve, verovatno su mawe poznate
na{oj javnosti, ali su tako|e veoma vredni spomenici i svedo~anstva o ìvotu i stvarawu na na{em tlu. Ako jednog dana izgubi svoje spomenike na{ narod vi{e ne}e mo}i da dogra|uje
i upotpuwuje svoju istoriju, izgubi}e svedo~anstva o svojoj pismenosti, jeziku, idejama, o umetni~kim dometima koje je negovao i po{tovao.
Ve} tokom duèg vremena svedoci smo propadawa mnogih
spomenika kulture ugroènih branama i hidrocentralama.
Izbledele su freske u Dobri}evu, gde je zbog potreba hidroelektrane crkva ise~ena na komade i preneta na novo tle. Ali
starim freskama novi uslovi nisu prijali. Pitawe je kako }e
se kroz pedesetak ili stotinak godina pona{ati freske danas
stare ~etiri stotine godina u manastiru Pivi koje su doìvele istu sudbinu uslijed izgradwe brane i hidroelektrane
Mratiwe. Te{ko su ugroène i freske u Polo{kom, iz sredine XIV veka, izuzetno zna~ajne za razumevawe doga|aja i kulturnih prilika Du{anovog doba. Podizawe nivoa na nekada{woj Crnoj Reci, po izgradwi brane Tikve{, kod sela Vozarci, crkva u Polo{kom se na{la skoro na samoj obali ve{ta~kog jezera i vlaga preti freskama. A ve} je o{tetila freske
u Andrea{u na Treski, zadu`bini Andreje, brata kraqa Marka, gde je ìvopis izradio mitropolit Jovan s pomo}nikom,
ispisuju}i gr~ke legende i naslove, ali potpisav{i se na srpskom u natpisu iz 1389 godine. I ov~arsko-kablarski manastiri su odavno izloèni nepovoqnom dejstvu vlage izazvane
- 106 -
promenama u atmosferi zbog stvarawa ve{ta~kog jezera, ali

ni u toj oblasti nisu vr{ena nikakva merewa koja bi pokazala promene u mikroklimi.
Pou~eni ovim i sli~nim slu~ajevima, smatramo da se ne
sme dozvoliti ugroàvawe Studenice, jednog od najva`nijih
spomenika s delima arhitekture, skulpture i slikarstva koja
poti~u iz vremena od kraja XII do H veka. Studeni~ki manastir je deo celokupne prirodno-umetni~ke celine s Pridvoricom, Savinom isposnicom, crkvom u U{}u, u Dolcu, u
Vrhu, u Paleù i drugim spomenicima koji leè na izuzetno
zanimqivom tlu s biqnim i ìvotiwskim svetom retkih vrsta. Verovatno se sve posledice tihog uni{tavawa fresaka,
kamena, retkog biqa i ~udnih ìvotiwskih vrsta ne bi primetile odmah, ili za na{eg ìvota, ali kad budu vidqive,
kroz vi{e decenija ili vekova, bi}e suvi{e kasno. Ne sme se
dozvoliti da Studenica i Mora~a, pa i ~itav niz drugih spomenika, budu `rtvovani zbog sve ve}e potrebe za energijom,
koju sada{wi projekti ne mogu trajno da re{e. Jer potrebe za
energijom }e sve brè rasti, za vodom jo{ brè. A prirodu i
istoriju ne moèmo neka`weno uni{tavati.
U dana{wem vremenu svemo}i tehnologije i tehnike, te{ko je poverovati da na{i daroviti i obrazovni inèweri
ne mogu da na|u druga, prihvatqivija re{ewa. Zar ne mogu da
se sa~uvaju spomenike na{e istorije i na{e kulture pomeraju}i brane i ve{ta~ka jezera daqe od za{ti}enih vrednosti?
Najjednostavnija i najjeftinija re{ewa, ako tako izgledaju
sada, ipak su najopasnija i naj{tetnija u {irem sagledavawu
pro{losti i budu}nosti. Kao civilizovani qudi du`ni smo
da sa~uvamo vredne spomenike qudskog duha i uma i bar neke
delove ~iste prirode koje jo{ imamo, da bismo ih predali u
nasle|e budu}im pokoqewima.
Profesori i asistenti Odeqawa za Istoriju umetnosti
Filozofskog fakulteta, Beograd
- 107 -
PROF. DR DRAGOSLAV SREJOVI],

arheolog, ~lan SANU
TAJNE KAWONA MORAÊ

Na tragu neandertalskog ~ovjeka?
ajedni~ki projekat stu~waka arheolo{ke zbirke iz Titograda i Centra za arheolo{ko istraìvawe Filozofskog fakulteta iz Beograda istraìvawe u kawonu Mora~e doveo je do izvanredno zanimqivih i zna~ajnih otkri}a o ìvotu praistorijskog ~oveka na tlu Crne Gore, o ~emu
je na{ list ve} pisao. Rukovodilac ovog projekta je akademik,
profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Dragoslav
Srejovi}, ~ovek koji je svojevremeno otkrio Lepenski vir.
Neposredno po povratku iz Crne Gore, pitali smo ga kako je
uop{te do{lo do prou~avawa pe}ina u kawonu Mora~e.
Postojala su dva motiva za istraìvawa koja su zapo~ela 1987 godine i, evo, ve} dala izvanredne rezultate. Prvi je
{to su savremena arheolo{ka iskustva pokazala da se kolevke pojedinih praistorijskih civilizacija ne nalaze u ravni~arskim, pitomim predelima kao danas, ve} u zaklowenim
klisurama i planinskim ùpama. Imali smo takvo iskustvo
ve} u na{oj zemqi kod \erdapa, gde se mislilo da zbog neprohodnosti wegovih vrleti, takvo mesto nikada ne moè posluìti za duì boravak qudi, pa se posle pokazalo da je tu nastala jedna od najblistavijih praistorijskih evropskih civilizacija. Kawon Mora~e je analogan. Drugi motiv je bio
vi{egodi{we razmi{qawe da se na ovom mestu izgradi hidrocentrala. Zavod za za{titu spomenika kulture Crne Gore
je preuzeo mere da se evidentiraju svi spomenici kulture koji bi time bili ugroèni.
[ta su pokazala istraìvawa?

Prvi rezultati su iznad o~ekivawa i predvi|awa.
Osnovno otkri}e je jedna plitka pe}ina u Bio~u, na samom
- 108 -
ulazu u kawon, koja je bila nastawena, sude}i po otkrivenim

predmetima, negde izme|u 120 hiqaditite ili 100 hiqadite
godine i 40 hiqaditite godine pre nove ere. Tokom tog dugog
perioda na ovom mestu je ostvarena jedna osobena kultura
zvana musterijanska, poznata ina~e u mnogim krajevima Evrope i Azije, ali ovde sa specifi~nim odlikama. Hiqade kamenih alatki, ovde otkrivenih, pokazuju pored poznatih svojstava i sasvim nove tehni~ke i stilske karakteristike. Jo{ u toj
dalekoj pro{losti do{lo je do kulturne, verovatno i populacione diferencijacije. Kultura na tlu Crne Gore, a verovatno i qudi koji su je ostvarili, komunicirali su sa udaqenim
oblastima, ali i ostvarili ne{to originalno, samo wima
svojstveno. Bez obzira {to je ovo bila mala zajednica od svega dve tri biolo{ke porodice, postojala je èqa da se do|e do
ostvarewa po kojima }e se razlikovati od bliìh i daqih porodica. Uo~avaju se zna~ajne razlike u odnosu na Krapinskog
~oveka u Sloveniji i onog u Bugarskoj ili Italiji. Uz alatke
smo prona{li i ostatke ìvotiwa koje su lovci lovili.
Pored jednog vatri{ta prona|ena je gomila kostiju xinovskog
jelena, pe}inskog medveda i verovatno jednog bizona, tih velikih ìvotiwa ledenog doba, koje su davno izumrle. Na{a
istraìvawa se nisu zaustavila samo na ovoj jednoj pe}ini. U
okolnim pe}inama smo prona{li ostatke iz ne{to kasnijeg
doba, bronzanog, bakarnog i gvozdenog.
Kakov zna~aj imaju ova otkri}a?
Uveren sam da }e arheolo{ko blago iz kawona Mora~e
imati istu vrednost za Crnu Goru, kao blago sa \erdapa za Srbiju. Jedan od ciqeva i nada je da }emo prona}i i ostatke
qudi. Po dosada{wim nalazima naslu}ujem da }e predstavqati jednu varijaciju neandertalskog ~oveka koji je, ina~e,
nosilac kulture ovog razdobqa. Ono i jeste presudno za razvoj
jer tada se de{ava odlu~uju}i trenutak u formirawu
dana{weg ~oveka. Nauka jo{ nije sigurna da li je dana{wi ~ovek nastao iz tih razli~itih varijanti neandertalskog ~oveka, ili je nezavisan, posebni ogranak, jesmo li potomci, ili
naslednici neandertalaca? Takav nalaz, a velika je nada da do
wega upravo ovde do|e, veoma je zna~ajan, ne samo za arheolo- 109 -
Komnen Be}irovi}
giju ve} za istoriju qudske vrste uop{te. Ujedno, na osnovu

ostalih nalaza mo}i }emo da odredimo i ceo svet u kome su ìveli, zajedno sa rastiwem i ìvotiwama.
Vi ste se vratili, da li ekipa i daqe radi?
Na àlost ne. Ba{ danas su istraìvawa prekinuta jer
su iscrpena sredstva koja su Crna Gora i Srbija obezbedile.
Uveren sam, ipak, da }e obe strane uloìti napor da se do|e
do novca za nastavak radova, mo`da jo{ do kraja ove godine.
Jo{ nismo stigli do najdubqih slojeva mo`da najzna~ajnijih,
a sve dok ne stignemo do ìve stene iznena|ewa i sre}na otkri}a su mogu}a.
Q. Vasi}
- 110 -
PRAÔVJEK U KAWONU MORAÊ

Razlog vi{e da se ovaj uzbudqivo lijepi i
povijesno bogati kawon ne potopi
vu~i senzacionalno, ali je ~ini se to~no da je pra~ovjek

imao svoja stani{ta u kawonu Mora~e izme|u dana{weg
Kola{ina i Titograda. To se moè zakqu~iti na osnovu
razgovora sa ekipom jugoslovenskih arheologa, koji su
okupqeni oko projekta Arheolo{ke zbirke Crne Gore u Titogradu i Centra za arheolo{ka istraìvawa Filozofskog
fakulteta u Beogradu, mjesec dana istraìvali u nekoliko
mora~kih okapina. Ipak, to~an odgovor na to, za znanost provokativnog pitawa, dobit }e se tek kad se u na{im i inozemnim labaratorijima detaqno prou~i na|eni arheolo{ki materijal s lokaliteta Bio~e I. Me|utim, sasvim je sigurno,
kaù ~lanovi ekipe kojom su rukovodili dr Dragoslav Srejovi}, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu (otkrio Lepenski vir) i Olivera @iì}, arheolog i direktor
Arheolo{ke zbirke Crne Gore (koja je sa svojim kolegama iz
ustanove kojom rukovodi otkrila bio~ku okapinu ili potkapinu, kako se druga~ije zovu ove plitke pe}ine), da se u toku
jednomese~nih istraìvawa do{lo do nalaza koji su prema{ili o~ekivawa i predvi|awa. To podgrijava nadu da }e daqa
istraìvawa otkriti i ostatke pra~ovjeka koji je, kako se ~ini, 120 tisu}a godina prije na{e ere boravio na ovom podru~ju {to bi, naravno, bilo prvorazredno otkri}e.
Nadamo se da nas, samo ako nam bude omogu}eno da nastavimo istraìvawa u kanowu Mora~e, sre}a ne}e iznevjeriti.
Dovoqno je da prona|emo zub ili dio kosti neandertalaca, pa
da moèmo objelodaniti da smo od po~etka akcije bili na pravom tragu dalekom pretku rekli su nam ~lanovi ekipe s kojima smo neko vrijeme proveli na lokalitetu Bio~e I.
- 111 -
Komnen Be}irovi}
Spomenuti lokalitet nalazi se ispod brda Gradina, nedaleko od u{}a Male Rijeke u Mora~u. Ime Gradina dobio je po
tome {to se na wegovom vrhu nalazilo naseqe gradinskog tipa iz bron~anog i starijeg gvozdenog doba, u ~ijoj je neposrednoj okolici prona|ena nekropola s tumulusima (grobovima).
Rije~ je o malom udubqewu u kompaktnoj stijeni okrenutom
prema jugu, kao uostalom i sva druga ~ovjekova stani{ta u
kawonu Mora~e ima ih vi{e desetaka {to govori da su te
qudske zajednice u dalekoj pro{losti dobro prou~avale mikroklimu prije no {to su odlu~ili gdje }e se nastaniti! Stani{ta u kawonu Mora~e koristio je ~ovjek sve donedavno, a
ovo nazvano Bio~e , koristio je kao skloni{te wema~ki
{tab u drugom svjetskom ratu prilikom povla~ewa iz Gr~ke i
Albanije, {to potvr|uju okolni stanovnici, a i dijelovi
oru`ja na|eni ispod brda Gradina.
Istraìvawu u kawonu Mora~e je, po rije~ima Olivere
@iì}, odli~nog poznavaoca arheologije Crne Gore, po~elo
prije tri godine u organizaciji Arheolo{ke zbirke Crne Gore. Jo{ na povr{ini zemqe u mora~kim pe}inama arheolozi
su prona{li primjerke kremena, {to je bilo pouzdan znak
postojawa arheolo{kog lokaliteta, jer od kremena su, kao
{to se zna, na{i daleki pretci, pravili razne alate i oru`je. Arheolo{ka zbirka Crne Gore, me|utim sama nije mogla
finansirati nastavak tih istraìvawa, pa je uspostavila vezu sa Centrom za arheolo{kog istraìvawa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Na~iwen je projekt o istraìvawu i ekipa od 12 arheologa iz Beograda i iz podru~nih muzeja Crne Gore s velikim entuzijazmom je po~ela tragati za materijalnim
dokazima o boravku praistorijskog ~ovjeka u ovom dijelu Crne Gore, ne libe}i se ni najgrubqih poslova. Koliko je bio taj
entuzijazam vidi se po tome {to su neki ~lanovi ekipe uloìli svoj novac da bi mogle ostati na ovom poslu, jer dnevnice
koje su dobili nisu mogli podmiriti tro{kove boravka u
obli`wem privatnom motelu, iako je wegov vlasnik, ~uli
smo, cijene}i ono {to ovi mladi qudi radili, odredio za wih
niè cijene u motelu.
Jesmo li na pragu senzacionalnog otkri}a da je u mora~kim pe}inama ~ovjek imao svoja stani{ta jo{ prije 120 tisu- 112 -
}a godina? U toku jednomese~nog istraìvawa arheolozi su

prona{li velik broj kamenih alatki i ostataka ìvotiwa iz
ledenog doba, koje su odavno izumrle.
Kada smo zajedno sa Oliverom @iì} stigli na lokalitet Bio~e , zatekli smo mlade arheologe iz Beograda, Dubravku Nikoli} i Du{ka Mihailovi}a, pri uzimawu uzoraka
iz zemqe iz sonde ispod brda Gradina. Svoje sudjelovawe u toj
akciji smatraju vrlo korisnim, a posebno ih, kaù, raduje {to
na|eni materijal obe}ava nova jo{ zanimqivija otkri}a.
Ra~unamo da je na{a ekipa prikupila toliko materijala
koliko moè da ponese pove}i kamion, a to nije malo obzirom
na to da je rije~ o tek po~etim radovima na istraìvawu mora~kih pe}ina reklo nam je ovo dvoje arheologa.
Uz velik broj alatki prona|eni su i ostaci ìvotiwa koje su stanovnici mora~kih pe}ina lovili. Pokraj vatri{ta
prona|ena je gomila kostiju xinovskog jelena, pe}inskog medvjeda i, kako se vjeruje, jednog bizona ìvotiwa ledenog doba koje su davno izumrle. Tu su i nalazi tipa artefakata koji
pripadaju musterijenskoj kulturi, kakvi su prona|eni u starijim kulturnim slojevima u ~uvenom lokalitetu Crvena stijena kod Nik{i}a. Rije~ je, kako nam je obja{weno, o obra|enom
oru`ju. Po iskazima na{ih sugovornika, to je dokaz da je ìvot u kawonu Mora~e bio dugotrajan i paralelan s onim u Crvenoj stijeni.
Materijal na|en ispod Gradine, obja{wavaju nam daqe sugovornici, po sedimentalo{kim analizama i arheolo{koj tipologiji, datira iz razdobqa izme|u 70 - do 120 tisu}a godina
prije na{e ere. Tisu}e kamenih alatki, ovdje otkrivenih, pokazuju pored poznatih svojstava (a ve} smo rekli da pripadaju
musterijenskoj kulturi), sasvim nove tehni~ke karakteristike u odnosu na materijal iz Crvene stijene. Iako nisu obavqene potrebne analize (arheolo{ka, sedimentolo{ka i paleontolo{ka), sudionici u toj akciji smatraju da sada{wi nalazi odgovaraju starosti Crvene stijene.
Obi{li smo susjedno stani{te, od prvog udaqenog nekih
tridesetak metara, gdje je, kaè nam Olivera @iì}, koliko
ju~er stanovao ~ovjek. Ispred okapine nalazi se debeli zid od
klesanog kamena s otvorom nalik na prozor. Prilikom kopa- 113 -
Komnen Be}irovi}
wa arheolozi su nai{li na predmete koji pripadaju bron~anom dobu. Daqna istraìvawa }e, nadaju se arheolozi, potvrditi da je ovdje ìvio ~ovjek i u kameno doba. U to, kaù, ne
treba sumwati, jer na|eni materijal to potvr|uje, iako se nikad ne zna. S arheologijom je kao s istraìvawem nafte {to
se ide dubqe u zemqu mogu}a su sve ve}a iznena|ewa.
Obzirom na arheolo{ko bogatstvo, koje je otkriveno ili
tek treba biti otkriveno, neophodno je, kaù nam arheolozi
iz ove grupe, prona}i sredstva da se prohujale civilizacije na
ovom prostoru na pravi na~in istraè, jer postoje ~vrsti dokazi o wihovom kontinuiranom prisustvu. To bi, smatraju,
bio velik znanstveni doprinos prou~avawu civilizaciskog
razvoja ~ovjeka. To je veoma va`no i sa stanovi{ta pro{iravawa turisti~ke ponude, koja je kod nas uglavnom ograni~ena na hotelske usluge i ne{to malo upoznavawa s na{om kulturom. Zapostavqaju se mogu}nosti koje u tom pogledu pruàju zna~ajna arheolo{ka nalazi{ta. A kawon Mora~e i bazen
Skadarskog jezera uvjeravaju nas arheolozi, prepuni su bogatih arheolo{kih nalazi{ta. Navodno ih ima oko tisu}a, za
sada naàlost uglavnom samo evidentiranih ali ne i istraènih. Najpoznatija me|u wima su Dukqa, Mataguì, Medun i
jo{ neka.
Odluka da se istraì kawon Mora~e u vezi je i s idejom o
wegovom potapawu akumulacionim jezerom, koje bi vodom
opskrbqivalo predvi|enih pet hidroelektrana na potezu od
manastira Mora~e do gotovo samog Bio~a. Htjelo se provjeriti da li, kako se pretpostavqalo, zaista postoje arheolo{ka
nalazi{ta u kawonu Mora~e i kakva su. Vidjeli smo da ih ima
na desetke i da za znanost mogu biti vrlo zna~ajna. Dr Srejovi} ~ak kaè, da je uvjeren da }e arheolo{ko blago iz kawona
Mora~e imati istu vrjednost za Crnu Goru kao blago sa \erdapa za Srbiju. A znamo da se u \erdapu nalazi sada u svijetu
~uveni Lepenski vir!
Zbog svega toga mi smo protiv potapawa kawona Mora~e.
Smatramo da to prirodno dobro s bogatim arheolo{kim nalazi{tima i zna~ajnim spomenicima kulture, kao {to je na primjer manastir Mora~a, ne zasluùje otu|ivawe, a kamoli
uni{tavawe, jer na to nemamo prava ni zbog pro{losti ni
- 114 -
zbog budu}nosti na{e zemqe i wezinih naroda i narodnosti

odlu~ne su Olivera @iì} i mr Qiqana \uri~i}.
Na kraju recimo da svako oklijevawe u nastavqawu ovih
istraìvawa, s obzirom na to da se ubrzano radi na pripremama za po~etak gradwe hidroelektrane u kawonu Mora~e, moè
dovesti u pitawe daqwu realizaciju ovog projekta. Treba vjerovati da }e arheolozi, kao i u slu~aju Lepenskog vira ipak
biti brì od vode koja, kako je predvi|eno, treba da poplavi
uzbudqivo lejepi, a vidimo i povjesno bogati kawon Mora~e.
Kosta âki},
Vjesnik, 22 svibaw 1988.
- 115 -
MORAÂ NOVA NEPOTREBNA @RTVA?
a li }e Mora~a biti potopqena, tako re}i, od izvora do

u{}a i time nestati vodotok i korito reke ~ija je voda
toliko ~ista da se moè piti od izvora pa sve do sedamdesetak kilometara udaqenog Titograda i kakva je sudbina, u
tom slu~aju, jednog od najzna~ajnijih kulturnih spomenika u
nas manastira Mora~e?
Odgovor na ovo pitawe je zasad prvenstveno u rukama
elektroenergeti~ara, koji crtaju elektrane i brane na Mora~i, svakako poneti èqom da Crnu Goru izbave iz dosada{wih te{ko}a sa strujom. Crnogorskoj privredi, ponajvi{e,
nedostaje godi{we ve} sada oko sedam stotina miliona kilovat-~asova godi{we. Kako vreme dolazi, Crna Gora ne bi ni{ta postigla, ako krajem ovog veka ne bi obezbedila izvore za
jo{ 840 miliona kilovat-~asova elektri~ne energije godi{we. Odakle i kada pitawe je na kojoj ve} punih 12 godina Crnogorci ne mogu, izuzev crteìma i raznim potopima, da daju odgovor.
Najsveìja varijanta je, potapawe Mora~e, ali sve su
vi{e vaè}a logi~na razmi{qawa, da Mora~a ne bude suvi{e
velika `rtva za tako malo elektri~ne energije. Danas je o
prioritetima gradwe izvora za elektri~nu energiju razgovarala i crnogorska vlada i, sasvim razlo`no ocenila, da pre
ulaèwa u konkretne poduhvate treba svestrano i po{teno
razmotriti {ta se gubi, a {ta dobija, uz re{enost da se kulturna i istorijska dobra za{tite.
Podpredsednik Izvr{nog ve}a Crne Gore dr Branko Kosti} je danas izneo podatak po kome bi Crna Gora sa postoje}im elekroenergetskim kapacitetima imala dovoqno struje
kad bi jugoslovenski energetski sistem bio jedinstven. U tom
slu~aju ne bi bilo potrebe za izgradwom elektrane na Mora~i. No, kako je primetio Kosti}, po{to ni struja u Jugoslavi-
- 116 -
ji ne moè lako da prelazi te na{e me|e, prioritetu gradwe

centrala na Mora~i, treba pokloniti pa`wu. U Crnoj gori
su, ipak, re{eni, a takav stav je ispoqen i na dana{noj sednici Izvr{nog ve}a, da se sve ovi detaqi razmotre.
Miodrag Leki}, republi~ki sekretar za kulturu, danas je
na sednici Izvr{nog ve}a podsetio, da mi nememo tako mnogo
vrednih spomenika kao {to je Mora~a i u kulturnom i u istorijsku smislu, jer ona pretstavqa vekovno duhovno ogwi{te.
Po wegovim re~ima, izgradwa hidroelektrane donosi veliku
opasnost da se ceo kraj i spomenik degradiraju.
Da istaknemo na kraju jedan od stavova Odbora za koordinaciju rada u oblasti energetike: ako se programi izgradwe
prioritetnih objekata ne obistine, ve} sada vaqa traìti,
nezavisno od postoje}eg programa za izgradwu elektrana na
Mora~i, rezervnu varijantu.
Dragomir Be}irovi},
- 117 -
BATRI] JOVANOVI],
publicista
MANASTIR MORAÂ I KAWON MORAÊ NIJESU

NIÎJI FEUDI, VE] ZAJEDNI^KA BA[TINA
DANA[WIH I BUDU]IH POKOQEWA
Dobiti struju i sa~uvati prirodna i
kulturna dobra Mora~e
Politici i drugim listovima objavqeno je vi{e napisa qudi uznemirenih i ogor~enih projektovanom izgradwom akumulacionog jezera Andrijevo u kawonu Mora~e, kojim bi se, uz ostala zla, ugrozio i doveo u pitawe opstanak u budu}nosti veli~anstvenog spomenika kulture, manastira Mora~e, podignutog 1252 godine; sasvim degradirao najatraktivniji dio kawona Mora~e, jedno od remek-djela prirode u na{oj zemqi Platije; i nadnijela potencijalna opasnost nad Titogradom.
U na{em na osam dijelova razdrobqenom elektroprivrednom sistemu ({to je izum nepoznat na planeti), SR Crna Gora mora, kako moè i umije da traì rje{ewe za nepodno{qivi deficit u struji koji }e 1995 godine, iznositi 1,6 milijardi kilovat-~asova godi{we, to jest, za toliko }e biti ve}a
potro{wa struje u toj godini u Crnoj Gori nego {to je ovogodi{wa potro{wa.
Nadle`ni organi Elektroprivrede Crne Gore su donijeli odgovaraju}e rje{ewe o izgradwi ~etiri elektrocentrale
na Mora~i Andrijevo, Raslovi}i, Milunovi}i i Zlatica,
koje mogu da proizvedu oko 720 miliona kilovat-~asova struja
godi{we. Izgradwom betonske brane na mjestu Andrijevo, visoke 149 m, stvorilo bi se ogromno akomulaciono jezero uz
tok Mora~e, dugo 26 km, sa oko 320 miliona kubika vode. Jezero bi potopilo kawon Mora~e a najvi{i nivo vode u wemu bi
bio na oko pet metara ispod kote terase na kojoj je manastir
Mora~a.
- 118 -
Profesor dr Sreten Petkovi}, istori~ar umjetnosti,

autor zapaène monografije o manastiru Mora~i, pi{e u
Nin-u od 6 marta t.g: îni se lako mogu}im da }e jezerska
voda podlokati usku zaravan sa~iwenu od rastresitog materijala na kojoj je sagra|en manastir Najzad, svako ko poznaje osetqivost fresaka starih sedam i po stole}a, mora da
brine kako }e one reagovati na izuzetnu vla`nost vazduha
izazvanu ogromnom masom hladne jezerske vode. Po dosada{wem iskustvu zna se da svake pa i znatno mawe promene,
izazivaju vrlo {tetne posledice na prastarim freskama.
Profesor Petkovi} je zaprepa{}en ~iwenicom da prije
razrade planova za elektrocentralu Andrijevo, nijesu
pa`qivo analizirane posledice stvarawa ogromnog jezera
po opstanak manastira.
Slavica Juri{evi}, arhitekta-konzervator u Zavodu za
za{titu spomenika kulture SR Crne Gore, izjavila je u Pobjedi od 24 marta t.g. slede}e: Konzervatorska nauka je mlada,
weni dometi nijesu provjereni mo`da sve {to uradimo na
preventivnoj za{titi Mora~e i dobro bude, mo`da da mu i vijek produìmo. Ali, izgradwa akumulacije u neposrednoj blizini manastira moè da bude i najstroà presuda.
Rukovodioci Elektroprivrede Crne Gore, pak, daju sasvim druga~ije, umiruju}e izjave. Rajko Vuk~evi}, direktor
Sektora za izgradwu elektrocentrala u Elektroprivredi
Crne Gore, izjavio je u Pobjedi od 24 marta t.g. i ovo: Nudimo garancije i u wih ne treba sumwati, da }emo, kao investitori, preduzeti sve mere koje je na{a i svjetska nauka danas
poznaje, da bi obezbijedili sigurnu i trajnu za{titu manastira. U odgovoru crnogorskog-primorskog mitropolita Danila, rukovodstvo Elektroprivrede Crne Gore je, prema Politici od 18 marta t.g., preuzelo ovu obavezu: Ukoliko podaci
ukaù da se u uslovima prisustva akumulacije u ovom bazenu
mewaju mikroklimatski uslovi u manastiru koji mogu uticati na o~uvawe fresaka, Elektroprivreda }e izraditi projekat i na osnovu wega postaviti instalacije i ura|aje koji }e u
manastiru stvoriti mikroklimatske uslove koje }e garantovati o~uvawe fresaka.
Stru~waci Uneska (Organizacija Ujediwenih nacija za
prosvjetu, nauku i kulturu) saop{tili su Komnenu Be}iro- 119 -
Komnen Be}irovi}
vi}u, kako on pi{e u Politici od 14 aprila t.g., da u svijetu ne postoje ure|aji koji bi garantovali trajno o~uvawe
fresaka u znatno izmjewenim mikroklimatskim uslovima u
manastiru Mora~i, ukoliko se stvori akumulacija Andrijevo. Stru~waci Uneska smatraju, kako navodi Be}irovi}, da
se vodene mase ne smiju pribliàvati starodrevnim spomenicima kulture, kakav je manastir Mora~a. Akademik Vladislav Vlahovi} je izjavio u Politikinom svetu od 9 marta
t.g, da se ne moè sasvim sprije~iti prodor podzemnih voda
ka temeqima i zidovima manastira Mora~e, ako se stvori ve{ta~ko jezero Andrijevo.
Jasno je da je rukovodstvo Elektroprivrede Crne Gore
preuzelo jednu sasvim nerealnu obavezu garantovawe bezbjednosti manastira Mora~e u uslovima postojawa vje{ta~kog jezera u blizini wegovih temeqa. O odnosu Elektroprivrede Crne Gore prema bezbjednosti znamenitog manastira
Mora~e, govori i àlosna ~iwenica koju je saop{tio u Politikinom svetu od 9 marta t.g., direktor Zavoda za Za{titu
spomenika kulture CR Crne Gore ~edomir Markovi}: on je
privatno saznao o ispitivawima u manastiru za ra~un Elektroprivrede Crne Gore u vezi sa za{titom manastira Mora~e od voda jezera Andrijevo, a na wegova pisma Elektroprivreda i Izvr{no ve}e Crne Gore nijesu ni odgovorili!?
^lan Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, dr in`.
Vladislav Vlahovi}, koji je tri decenije bio rukovodilac
slu`bi za razvoj u organizacijama crnogorske elektroprivrede, detaqno je, naime, izu~io, o svom tro{ku, ~itavo podru~je
sliva Mora~e, i do{ao do saznawa, jo{ 1980, da izgradwa akumulacionog jezera Andrijevo sa mogu}im pogubnim posqedicama po manastir Mora~u i izvjesno katastrofalnim posqedicama po prirodnu qepote kawona Mora~e ima vrlo racionalnu alternativu. Akademik Vlahovi} je u periodu od
1980-1988, u stru~nim ~asopisima i dnevnoj {tampi, iznosio
~iwenice o svojoj koncepciji izgradwe elektrocentrala u
slivu Mora~e, suprostavqaju}i je planiranoj izgradwi akumulacionog jezera Andrijevo. Wegova koncepcija vodi podjednako ra~una o proizvodwi kvalitetne struje i za{titi kulturne i prirodne ba{tine, dok stara koncepcija stavqa u drugi plan bezbijednost manastira Mora~e i prirodne qepote
- 120 -
kawona Mora~e, minimiziraju}i potencijalnu opasnost po

Titograd. Ali i pored toga pi{e doktor Vlahovi} u Politici Ekspres od 9 februara t.g. {to je javnost traìla
da se pitawe elektrana na Mora~i iznese na svjetlost dana,
jo{ uvijek se koncepcija stara 30 godina vrti u bubwu (Andrijevo, Raslovi}i, Milunovi}i, Zlatica i Titograd), pa se u
takvoj situaciji ne moè izabrati najboqe re{ewe.
Prema Pobjedi od 25 marta t.g., u odgovoru na delegatsko
pitawe Gojka Kilibarde, na sjednici Vije}a udruènog rada
Skup{tine Crne Gore, 24 mart da li je koncepcija akademika Vladislava Vlahovi}a o izgradwi elektrocentrala na Mora~i razmatrana prilikom dono{ewa kona~nih rje{ewa o
izgradwi hidroenergetskih objekta u kawonu Mora~e predstavnik Izvr{nog vije}a je rekao da je Energoprojekt iz Beograda na{ao da predlozi ovog nau~nika nisu konkurentni
rje{ewima koji su radili na{i vode}i projektanti i stru~waci, prema kojima u kawonu Mora~e treba graditi ~etiri
elektrane sa akumulacionim jezerom Andrijevo. Kratko i
jasno!
Jedan od vode}ih Energoinvestovih projekatanata hidroenergetskih objekata, in`. Branko Kujovi}, pi{e u Politici Ekspres od 19 februara t.g., da ga je veoma za~udilo kad
je pro~itao u dnevnoj {tampi da je koncepcija akademika Vlahovi}a data na reviziju ku}ama koje su nosioci suprotne koncepcije. Takva praksa na na{im prostorima do sada nije poznata. Bio je red da ove projektantske ku}e doti~nu reviziju
prepuste drugim projektnim organizacijam koje bi obradile
odgovaraju}i idejni projekat i oblikovale kona~an stav.
In`. Kujovi} smatra da bi lu~na brana Andrijevo sa ogromnom akumulacijom predstavqala veliku opasnost po Titograd. On pi{e: Poznat mi je podatak da bi u slu~aju ru{ewa
ovakve konstrukcije, koja je vrlo osetqiva na ma kakva
o{te}ewa, poplavni talas stigao za oko tri sata do Titograda ~ija bi terasa bila poplavqena sa visinom vodenog stuba
od {est metara.
Na sjednici Skup{tine Crnogorske akademije nauke i
umjetnosti, 18 marta, podràna je koncepcija akademika Vlahovi}a o izgradwi elektrocentrala u slivu Mora~e. Predsjednik Akademije, dr. Mir~eta \urovi}, je rekao da je Akade- 121 -
Komnen Be}irovi}
mija digla svoj glas kad je trebalo spa{avati Taru i Crnogorsko primorje (postojala je ideja o izgradwi fabrike sintermagnezita u Baru) {to je dalo rezultate, pa bismo i u ovom
slu~aju morali vi{e u~initi za za{titu Mora~e. (Ve~erwe
novosti od 22 marta 1988).
Revolucionar i akademik, slikar Vuko Radovi}, izjavio je
u Ilustrovanoj politici od 29 marta t.g.: Ja ne razumem tvrdoglavost pojedinih inèwera i projektanata, koji, zaslijepqeni projektima megalomanskih gra|evina ne}e da vide i
potraè druge mogu}nosti. Za{to se i o koncepciji malih
centrala javno ne raspravqa? Ukoliko se u raspravi o sudbini Mora~e ne iza|e javno sa svim argumentima, ja ozbiqno
sumwam da se tu krije neka afera.
Struja je za SR Crnu Goru od bitnog zna~aja za wen daqi
razvoj. Ali, ako se struja moè obezbijediti bez ugroàvawa
najzna~ajnijeg spomenika kulture na tlu SR Crne Gore manastira Mora~e, bez `rtvovawa jednog od najlep{ih prirodnih
ambijenata u zemqi kawona Mora~e, i bez potencijalnog
ugroàvawa Titograda, onda niko razuman i po{ten ne moè
i ne smije odbaciti koncepciju akademika Vladislava Vlahovi}a prije no {to se ona, na bazi odgovaraju}e tehni~ko-ekonomske dokumentacije, ne uporedi sa zvani~nom koncepcijom, tako da sve ~iwenice o objema varijantama budu dostupne
javnosti. Manastir Mora~a i kawon Mora~e nijesu feudi pojedinaca ili grupa, ve} zajedni~ka ba{tina dana{wih i budu}ih pokoqewa na ovom tlu. Stoga, pred licem javnosti moraju
da se vode rasprave o prednostima i nedostacima jedne i druge koncepcije, kako bi se mogla donijeti najcelishodnija odluka. I previ{e je investicionih odluka kod nas donijeto u
zatvorenim krugovima, {to je ovu zemqu stravi~no skupo stajalo, ali su zato, u nemalo slu~ajeva, predlaga~i i donisioci
tih odluka dobro {i}arili.
Batri} Jovanovi} }e ponoviti stavove izne{ene u ovom tekstu u

jednom drugom tako|e opse`nom napisu pod nazivom I struja i sigurnost, iza{lim u Pobjedi od 19 i 20 februara 1990.
- 122 -
RADOSAV ZEKOVI], arhitekta

STEVAN VUKAJLOVI], agronom
PRIRODNA I KULTURNA BA[TINA

@RTVE PROIZVOQNOG DONO[EWA ODLUKA
atri} Jovanovi} je, u Politici od 29 maja o.g., iznio

obiqe podataka i argumenata za o~uvawe kawona i manastira Mora~e. Nakon ovog Jovanovi}evog teksta, s pravom se ~eka odgovor zagovornika varijante potapawa kawona,
da bi se u smirenom dijalogu poku{alo baciti vi{e svijetla
u mra~ni kawon Mora~e. Upravo, iz tih razloga, poku{a}emo
da argumentima damo doprinos ovom pitawu i daqoj raspravi
po wemu, jer ona o~ito nije zavr{ena, po{to se ima jo{ mnogo toga re}i sa obje strane.
Svi se slaèmo u Crnoj Gori i izvan we, da je wena najve}a vrijednost priroda, postojawe na maloj teritoriji ve}eg
broja nacionalnih parkova. To potvr|uje i ~iwenica da su se
i u pro{losti divili ovom fenomenu prirode, te da je jedan
stranac, prije 100 godina, dobrovoqno uradio reqef Crne
Gore, koji se danas ~uva na Cetiwu i kojem se i mi i stranci
podjednako divimo. Me|utim, za veliko je àqewe {to svi
ovi resursi od Boga i ~ovjeka zbijeni na malom prostoru, nijesu bili predmet dovoqne pa`we od strane planera iz Elektroprivrede Crne Gore, pa`we koja dolikuje pravoj nauci.
Nau~ni metod rada i razmi{qawa, nametnuo bi izradu
neophodne makete-reqefa, koji bi u ovom slu~aju radio na{
~ovjek, a ne stranac. Va`nost takvog rada, nije potrebno isticati, jer je poznato, koliko realizacije vodoprivrednih objekata mijewaju, ne samo reqef ve} i ekologiju. A to je Elektroprivreda mogla da uradi, jer je u planovima razvoja uvijek
imala prioritetni tretman, a finansijska sredstva za studije i projekte nikada joj nijesu nedostajala. O~ito je da ta {ansa nije iskori{}ena, po{to su nam nu|ena i daqe nam se nude,
uvijek na isti na~in, brza projektna re{ewa, istrgnuta iz cjeline i op{tih uticaja.
- 123 -
Komnen Be}irovi}
Projektne organizacije su to ~inile strogo komercijalno

i profesionalno, po ome|enom terenu i ugovoru i u najmawem
obimu, da se zadovoqi namjena i tehnika objekta. Zato su ~esto davane ocjene koje nijesu bile odraz realnog stawa pa nam,
pozivawe na wih, ne zna~i mnogo. Uostalom, i razni objekti
proma{enih investicija su svjedoci takve prakse odlu~ivawa. Da ovako nije, kako bismo druga~ije mogli objasniti ranije odluke o potapawu Kola{ina, [avnika i Mora~e sa branom od 200 m (51 m iznad objekta manastira), te o potapawu Pive i preseqewu wenog manastira, sve do najnovijeg poku{aja
potapawa kawona Tare i, kona~no sada, u zamjenu za Taru,
potapawe kawona Mora~e.
Ako se neko, poslije ovakvih odluka, usudio da bilo {ta
prigovori, da predloì ne{to novo i ma{tovito, na {to ima
pravo, odmah bi se reagovalo ù~no sa pozicije stru~nih autoriteta. Kao da se èqelo da to bude i daqe tabu tema, da se o
tim pitawima ne raspravqa, ve} da to ostane monopol struke
i da se u atar ne ulazi bez rizika dobijawa etiketa.
Varirawe brane Andrijevo na Mora~i od prva{we visine od 200 m, na visinu od 149 m, koliko se sada predlaè,
istovetno je na~inu pove}awa cijene elektri~ne energije. Na
prvi pogled svi se slaèmo oko vrijednosti manastira Mora~e, ali se u pogledu o~uvawa wegovog ukupnog dobra razlikujemo. Ne treba biti mnogo mudar ni pametan, pa iznijeti tvrdwu da bi se sa akumulacijom u neposrednoj okolini manastira
stvorili uslovi za postepeno umirawe, ne samo fresaka, ve}
i samog objekta. Fizi~ka pojava kondenzacije na zidovima je
poznata. Zato, u pomo} ne trba zvati nauku, niti na{u niti
svetsku, jer priroda ima svoje }udi i svoje vrijeme razarawa,
pa }e se taj proces odvijati po wenim zakonima, izvan èqe i
tehni~ke mogu}nosti ~ovjeka. Ina~e, nauka do danas nije razjasnila tajnu izrade sredwovjekovnih fresaka, a bez poznavawa uzroka te{ko da se mogu lije~iti posqedice. Predlog
da se, u svrhu sanacije manastira, u temeqe i plato ugrade
230000 kubika kamena je rutinski: te{ko manastiru od ovog
darivawa i dobro~instva!
U op{toj promjeni, koju o~ekuje kawon Mora~e, promijeni}e se i trasa sada{weg puta. U ovom dijelu se postoje}i put
- 124 -
izmje{ta za 28 km. Detaqnih podataka o visini nove trase

nema. Sigurno je jedno da }e novi put prolaziti visoko i da
}e se manastir gledati iz pti~je perspektive, iz neke putne
galerije. Mo`da je to i dobro da ovaj slu~aj padne {to prije
u zaborav, i da do manastira si|e, samo poneki arheolog iz
svojih pobuda.
Ima ne{to protivre~no u na{oj tradiciji. Mi je wegujemo, ~uvamo, wome se hvalimo, usmena predawa razvijamo, ulazimo duboko u pro{lost, kopamo i traìmo po woj, vadimo na
svjetlost nepoznate ~iwenice i starine. A s druge strane, sude}i po ovom i brojnim drugim primjerima, za svoje nasqe|e
mnogo ne marimo.
Na kraju, i daqe smatramo da je izgradwa hidroelektrana
na Limu i projekt kaskadnih elektrana na Mora~i, prema
zamisli inèwera Vladislava Vlahovi}a, jedino od re{ewa
za Elektroprivredu Crne Gore.
Politika, 19 jun 1988.
- 125 -
OÛVAJMO ZA BUDU]E NARA[TAJE MANASTIR

MORAÛ, KAO [TO SU GA ZA NAS OÛVALI
NA[I PRECI
Obra}awe Mitropolita
crnogorsko-primorskog Danila javnosti
Politici od 19 juna 1988 godine, iza{ao je ~lanak o manastiru Mora~i i budu}oj hidrocentrali, potpisan od
stru~wak Zekovi}a i Vukajlovi}a, a prije toga i ~lanak Batri}a Jovanovi}a. Ovi ~lanci su potuno umjesni,
opravdani i pou~ni, i ja se sa wima slaèm. Po{to ja nijesam
stru~wak za takve poslove, ali sam po drugoj struci zaduèn i
obavezan, to mogu i ja iznijeti svoje mi{qewe i dati predloge samo u korist manastira. I Sveti Arhijerejski Sabor na
majskom zasijedawu ove godine, bavio se tim i studeni~kim
pitawem i traì}e na mjerodavnom mjestu da sa na oba mjesta
odustane od gradwi hidrocentrala i vodovoda.
Niko ni u Crnoj Gori ni u Jugoslaviji nije vi{e od mene
zaduèn da o~uva manastir Mora~u i da ga brani od svijeh i od
svakoga, protiv svih koji bi htjeli, pravdaju}i se ma kakvim
razlozima, nanijeti manastiru i najmawu {tetu. Ja ovdje ne
bih htio iznositi istorijat manastira, kada je postavqen, ko
ga je postavio i ~ija je zadu`bina, jer je o wemu mnogo pisano
od qudi kwièvnika, arhitekta i umjetnika, stru~nih i dobronamjernih lica. ~ak je mojim posredstvom {tampana jedna
mala monografija iz koje se moglo saznati o wegovom postanku i vremenu kroz koje je pro{ao od 1252 godine do danas.
Kada je u {tampi iza{ao ~lanak o potapawu kawona rijeke Mora~e i stvarawe akumulacionog jezera koje bi sluìlo
za pogon hidrocentrale, ja sam napisao jedan apel Elektroprivredi SR Crne Gore i skrenuo pa`wu kolika je to opa-
- 126 -
snost za manastir Mora~u i wegove freske, koje ni ovako nisu sigurne od propadawa po{to je teren na kojem je postavqen
manastir vrlo porozan i podesan za sprovo|ewe vlage koja dolazi od istoimene rijeke, {to u neposrednoj blizini te~e.
Primio sam odgovor od Elektroprivrede da oni vode ra~una o
manastiru, da }e sniziti branu i umawiti koli~inu vode i da
se ja, kao predstavnik crkve u Crnoj Gori, nemam ~ega pla{iti. Na àlost to nije za mene i za sve one koji cijene i po{tuju manastir Mora~u, nikakva utjeha.
Evo i mojeg predloga Elektroprivredi i svijem onijem koji dijele weno mi{qewe i tvrdwu za gradwu hidrocentrala i
osigurawe manastira. Na prvo mjesto, predloìo sam, predlaèm i zahtijevam da se od potapawa mora~kog kawona odustane, jer se, pored opasnosti manastiru, li{ava SR Crna Gora
jednog od najatraktivnijih predjela i izlaè dru{tvenu zajednicu ogromnim materijalnim izdacima, ne samo gradwom
elektrane, nego pripremnim radovima koje treba obaviti
prije nego po~ne rad na elektrani. A drugo, dovodi se u neizvjesnost, pa i u zaborav jedan rijetki vjersko-kulturni i istorijski spomenik koji bi zapadni narodi napunili dolarima i
markama kada bi imali ovakav spomenik koji ve} 736 godina
odolijeva svijem peripetijama kroz koje je pro{ao, pa da ga mi
u kulturno i savremeno doba likvidiramo, umjesto da ga o~uvamo i predamo budu}im nara{tajima, kao {to su ga na{i preci, ~esto puta krvqu ga brane}i, predali nama, da bar toliko
postoji koliko od postanka do danas i sluì na ~ast i ponos
onoga kome pripada.
Dao sam predlog, ako ({to ne èlim) do|e do toga da se hidrocentrala mora graditi, da se uzvodno i nizvodno od manastira 200-300 du`no uz desnu obalu rijeke, podigne armirani
zid do nivoa povr{ine na kojoj je manastir podignut, debqine
30 do 50 santimetara, ~iji bi temeqi u koritu rijeke bili
ukopani najmawe dva metra. Tako ne bi ni jedna kap vode od jezera mogla u}i u teren na kome je manastir. Povr{inski prostor koji ostaje od rijeke do manastira i okolinu neposrednu
manastiru, prekriti cementnim podom debeqine 15-20 santimetara i spojiti ga sa obalnim zidom i kanalisati tako da sva
ki{nica oti~e u jezero. Ako bi se sve ovo kako vaqa uradilo,
- 127 -
Komnen Be}irovi}
mogao bih vjerovati da bi manastir bio za{ti}en. Istinu za

voqu, ovo bi iziskivalo dosta materijalnih sredstava koja su
prema vrijednosti manastira Mora~e, neznatna.
Na kraju da ponovimo, ako manastir Mora~a izgubi freske koje ga prave tako va`nim i dana{wi ìvopis onda ne
predstavqa ni{ta osim zidina koje bi podsje}ale da je tu nekada bio manastir velike umjetni~ke, kulturne i istorijske
vrijednosti, pa da je zbog nekoliko kilovata struje propao.
Mitropolit Danilo
Politika, 3 juli 1988.
Pobjeda, 11 juli 1988.
IZ SAOP[TEWA
SVETOG ARHIJEREJSKOG SABORA
Sveti Arhijereski Sabor je veoma zabrinut neosnovanim
etiketirawem pojedinih episkopa, sve{tenika, i vernika
Srpske Pravoslavne Crkve, kao i daqom sudbinom opstanka
manastira Studenice i manastira Mora~e zbog planiranih
izgradwi akumulacionih jezera u blizini ovih svetiwa kaè se, izme|u ostalog, u izve{taju sa ovog zasedawa.
Politika, 26 maja 1988.
- 128 -
SA SKUPA U CRNOGORSKOJ AKADEMIJI NAUKA I

UMJETNOSTI: EKOLO[KE AKTUELNOSTI U
CRNOJ GORI
NE PRIREDITI MORAÎ SUDBINU PIVE
o~etkom decembra u Crnogorskoj akademiji nauka i

umjetnosti, organizovan je nau~ni skup o ekolo{kim aktuelnostima u Crnoj Gori. Tako se temi, koja je dugo zaobilazila na{e prostore, kona~no posvetila izvjesna pa`wa.
Dok u svijetu ekolo{ki pokreti i partije odavno dobijaju
bitke za o~uvawe prirode koja ìvot zna~i, u Jugoslaviji se
jo{ uvjek pod ekolo{kom za{titom podrazumjeva samo
obnavqawe {uma i zelenih povr{ina.
Opijeni izgradwom zemqe neposredno poslije rata, podizali smo velike fabrike bez filtera koji bi za{titili vodu
i vazduh. Na svu sre}u, nijesmo bili dovoqno bogati da ulaèmo u brojne industrijske komplekse koje smo u to doba planirali, pa sada imamo {ansu da spasemo jednu od posqedwih oaza
u Evropi.
Prije petnaesetak godina, da bismo se izvukli iz vjekovnog mraka, sagradili smo hidroelektranu Piva, koje nam je,
pored energije, podarila jedno hibridno naseqe na vje{ta~kom jezeru, uzela Pivsko oko, a sudbinu fresaka u pivskom manastiru u~inila neizvjesnom, iako su vrsni stru~waci obe}avali da se premje{tawem manastira one ne}e ugroziti. Vaqda
pou~eni tim iskustvom, nau~ni i kulturni radnici iz cijele
zemqe, posebnu pa`wu na skupu u Akademiji posvetili su ekolo{kim dilemama vezanim za gradwu hidroelektrana na Mora~i. Kao {to je poznato prvobitna koncepcija sa velikom
HE Andrijevo, izazvala je brojne reakcije u nau~nim krugovima i javnosti vi{e protivqewe nego odobravawe. Sigurno je da bi dolazak jezera do manastirskih vrata, kako isti~e
êdomir Markovi}, direktor Republi~kog zavoda za za{titu
spomenika kulture, ugrozio freske zbog velike vla`nosti, a
od kawona bi naravno, ostalo samo sje}awe.
- 129 -
Komnen Be}irovi}
Novi projekat akademika Vladislava Vlahovi}a, sa malim

elektranama na Mora~i i pritokama, obe}ava istu koli~inu
energije i, {to je mo`da najva`nije, ne potapa magistralni
put i korisno zemqi{te, a kawon ostaje gotovo nedirnut. Po
ovoj varijanti rizik kojem bi se izloìo blizu sedam i po vjekova star manastir Mora~a, bio bi sveden na najmawu mjeru.
Na skupu je bio veliki broj onih koji smatraju da nikakav
dobitak ne bi mogao nadomjestiti {tete koje bi izgradwa
elektrana u~inila prirodnoj i kulturnoj ba{tini ovog kraja.
Me|utim, profesor Boìdar Glu{~evi}, a i jo{ neki, smatraju primarnim ekonomske interese Republike, jer je, kako
tvrdi Glu{~evi}, izgradwa hidroelektrana u ovom trenutku
Crnoj Gori neophodna. Sa druge strane, isti~e ekonomista
Boò Kova~, sa 400 miliona dolara, koliko bi ko{talo izvo|ewe ovog projekta, moglo bi se zaposliti trideset hiqada
qudi.
Iako se u Akademiji ~ulo dosta suprotstavqenih mi{qewa, ipak su paradoksalno zazvu~ale rije~i Du{ana Dragovi}a,
hidrologa, po kome bi gradwa elektrane i uni{tavawe prirodnih qepota, kawona stvorile nove estetske kvalitete:
mirna voda i jezersko ogledalo, vegetacija suvih predjela
Kako se samo nije sjetio da ovakvu tezu plasira kao kontraargument svjetskoj javnosti koja se borila i jedva nekako
uspjela da sa~uva Taru.
I pored razli~itih mi{qena na skupu je ipak preovladao
stav ekologa da od Mora~e ne bi trebalo praviti Pivu. Za to
postoje najmawe tri razloga: manastir, kawon i prestonica
Crne Gore. Manastir i kawon bi bili uni{teni, a Titogradu
bi prijetila ozbiqna opasnost.
Stoga, re~e Sreten Petkovi}: Ne smijemo biti sebi~na
generacija du`ni smo da onima koji dolaze omogu}imo istu
sre}u: da gledaju ono {to smo mi gledali i da po{tuju ono {to
(nije)smo mi po{tovali.
Slavko @ivkovi},
Omladinski pokret, decembar 1988.
- 130 -
BOJANA VUJANOVI],
profesor filmske umjetnosti, ekolog
LEPOTA JE EKONOMSKI POJAM

Spas Crne Gore je u o~uvawu wene prirode
dru{tvenom ìvotu Crne Gore dogodio se velik korak

napred: prvi put se javno, mnogostrano i demokratski
raspavqalo o zna~ajnim odlukama koji se ti~u ne samo
crnogorskog ìvqa i prostora, ve} i jugoslovenskog i svetskog. Izgradwa hidrocenrala na Mora~i, kaptirawe podvodnih izvora Skadarskog jezera, zaga|enost hrane i sli~na
pitawa razmotrili su sa svih strana biolozi, hidrolozi,
umetnici, inèweri, lekari, hemi~ari, meteorolozi, kulturni i drugi radnici na skupu Ekolo{ke aktuelnosti u
Crnoj Gori, koji je organizovala Crnogoska akademija nauka i umjetnosti 7 i 8 decembra 1988 godine. Svi u~esnici su
se zalagali za razvoj ove republike, ali su istaknute dve nedoumice: kakav razvoj je potreban i po koju cenu ga ostvariti uni{tewem prepoznatqivog prostora ili uz o~uvawe sredine?
Otvarawe novih izvora energije neosporno je potrebno,
~ak i da nije mawka. Ironi~an je predlog profesora Bo{ka
Glu{~evi}a da se vratimo na petrolejke, ali je veoma potreban apel za {tedwu energije. Od gra|anina u doma}instvu do
industrijskog giganta ne èlimo i ne umemo da {tedimo. Samo Kombinatu u Titogradu pripada 45% crnogorske potro{we struje. Iz toga proisti~e da se radi Kombinata pregra|uje Mora~a a Kombinat je i wen najve}i zaga|iva~. Reka koja
proti~e kroz ~itavu ovu republiku i najve}e balkansko jezero, `rtvuju se jednoj fabrici, uni{tava se ~uveni kawon Platije, ugroàva manastir Mora~a, Titograd i Skadarsko jezero, iseqavaju se 352 stanovnika, izme{ta 22 kilometra puta,
mewa se ekologija prostora od oko 1000 kvadratnih kilometara Da li, zbiqa, 700 miliona kilovat-~asova godi{we vre-
- 131 -
Komnen Be}irovi}
di toliko? Profesor Glu{~evi} je podsetio da napredak traì `rtve. In`. Branko Kujovi} je rekao da smo u Evropi jedina zemqa koja nije na pravi na~in iskoristila sve svoje hidroenergetske potencijale. Ove dve izjave izazivaju slede}a
pitawa: da li bismo mogli za razvoj `rtvovati svoj komoditet, znawe i snagu a ne bogatstva prirode stvarana milenijumima? Da li bismo mogli biti jedina zemqa u Evropi koja je
dostigla zavidan civilizacijski stepen, a sa~uvala svoje (zasad zavidne) prirodne lepote? Bez lepote nema ìvota to
nije pesni~ka figura, ve} je merqiva ~iwenica: produktivno{}u i me|uqudskim odnosima.
Lepote nema bez zdravqa, tome je tako|e posve}en dobar
deo skupa. Ekologija se, u krajwoj liniji, zalaè za zdravu sredinu i samim tim, zdrave qude. To {to se u Crnoj Gori ne mere pesticidi, polihlorovani bifenili i neki drugi otrovi u
hrani, nikome ne smeta da ih {akom i kapom seje. Pomiwu}i
op{tepoznatu poraàvaju}u stomatolo{ku sliku Jugoslovena
a posebno Crnogoraca, pojedinci su se na skupu zalagali za
obavezno fluorisawe vode za pi}e. To je izazvalo àmor
negodovawa jer se za istom govornicom upozoravalo na prezasi}enost titogradske sredine fluorom iz dimwaka Aluminijumskog kombinata. Me|utim ovaj fluor nije poboq{ao zube
stanovni{tva (uni{tio ih je onima koji su preblizu Kombinatu) jer su za krezubu omladinu odgovorni zubari koji ne
èle da rade u ambulantama, ve} ~ekaju mu{terije po svojim
ku}ama. Interdisciplinarnost ekologije i u ovom primeru je
istakla qudski faktor, kao polaznu i zavr{nu ta~ku ve}ine procesa.
Na taj faktor se umnogome ra~una pri planirawu elektrana u Crnoj Gori. Zato {to imamo nedovoqno zaposlene
stru~wake za visoke, betonske, lu~ne i sli~ne brane, mi unapred odbacujemo pomisao na kori{}ewe sun~eve energije, koja Crnu Goru obasipa oko 3000 sati godi{we. Ili zauzdavawe
~uvenog titogradskog severca koje bi isplatilo bar pove}ano grejawe dok duva U svesti mnogih solarna energija se svodi na fotonaponske }elije i vodene kolektore jer se ne zna
za konkavna ogledala i druge na~ine kojima se u svetu koristi
Sunce u mo}nim energanama.
- 132 -
Projekte 4-5 centrala na Mora~i pregledala je hiqada

na{ih i stranih stru~waka, ~ak je i Me|unarodni monetarni
fond (MMF) velikodu{no odobrio da se Crna Gora zaduì za
novih 160 miliona dolara. Tek skup u CANU otkrio je da stotine drugih stru~waka, ~ija prou~avawa tako|e obuhvataju
prostor Mora~e i Skadarskog jezera, nemaju isto mi{qewe o
ponu|enim projektima.
In`. Du{an Dragovi}, hidrolog, otvoreno kaè da Skadarskog jezera vi{e ne}e biti i predlaè stvarawe niza bazena izme|u kojih }e te}i Mora~a izmewene temperature. Pored
izmewene temperature pre|utkuje se uve}ano zaga|ewe vodene
mase u budu}im akumulacionim jezerima, naro~ito Botunskom
(niè Titograda). Uz planirano kaptirawe dva naj~istija izvora u Skadarskom jezeru ~iji lokaliteti predstavqaju jedinstvene prirodne spomenike, od jezera se ne}e mo}i napraviti
ni bazeni. A time }e se zatvoriti slavine pitke vode za budu}a pokoqewa, koja }e naseqavati prostor izme|u Titograda i
Cetiwa, ili bilo koji drugi.
Sveti Ilija sa ~uvene freske kao da ne obra}a pa`wu na
gavrana koji mu, dobro}udan, donosi hranu. Ptica se moè videti kao simbol prirode koja je Crnoj Gori kadra doneti devizne prihode kakvim bi lako kupila struju.
Nin, 25 decebar 1988.
- 133 -
JEDNODU[NA OCJENA STRU^WAKA:

UKUPNA BA[TINA U OPASNOSTI
anastir Mora~a kulturno-istorijski spomenik od izuzetnog zna~aja ne samo za Crnu Goru i Jugoslaviju, ve} i
{ire, u posqedwe vrijeme je u centru pa`we javnosti.
Kao {to je poznato, potrebe Crne Gore za elektri~nom energijom, upu}uju da se podigne veliki hidroenergetski sistem
Andrijevo u sredwem toku Mora~e, {to podrazumijeva stvarawe velikog jezera i potapawe znatnih povr{ina tla uz rijeku. S druge strane, ovim ~inom, smatraju kulturni radnici
iz cijele zemqe, uni{tio bi se izuzetni prirodni ambijent i
ozbiqno ugrozilo veliko istorijsko i umjetni~ko zave{tawe. Do sada su se javno iskristalizovale suprotne pozicije
jednih za koje su sada{we privredne potrebe osnovno mjerilo,
i drugih koji se zalaù da se o~uva za budu}a pokoqewa jedinstvena prirodno-umjetni~ka cjelina koju predstavqaju mora~ki kawon i manastir.
Razgovarali smo sa uglednim stvaraocima, istori~arima
umjetnosti, o daqoj sudbini prirodnog, istorijskog i umjetni~kog nasqe|a u dolini Mora~e. Profesor Sreten Petkovi}, autor monografije Mora~a, napomiwe da su nedoumice
ove vrste dobro poznate i da se mogu navesti mnogi takvi primjeri u svijetu i kod nas. U zemqama duè civilizacijske
tradicije, ishod ovakvih sukobqavawa je neizvjestan, kaè
on. U na{oj sredini, pak, bar do sada, gotovo po pravilu, on
je bio poznat davala se, skoro uvijek, prednost privrednom
objektu, neposrednoj koristi na u{trb prirodne, umjetni~ke
ili istorijske znamenitosti.
Profesor Petkovi} isti~e da se sve to de{avalo uprkos
postojawu, istina samo na hartiji, vrlo dosqednih zakona o
za{titi umjetni~kih starina i prirodnih rijetkosti. On navodi mnoge primjere gdje se nije po{tovala kulturna ba{tina
- 134 -
\erdap i centrala na Dunavu, Viminacijum i rudnik Kostolac, Sirmium i novogradwe Sremske Mitrovice, Salona i
putna raskrsnica kraj Splita, Nerezi kraj Skopqa i ugostiteqski objekat uz taj hram iz H vijeka, manastir Dobri}evo i jezero na Trebi{wici, stara ~ar{ija Novog Pazara i
druge sli~ne slu~ajeve.
Da manastir Mora~a moè biti veoma ugroèn u to ~vrsto vjeruju mnogi arhitekti, konzervatori, istori~ari umjetnosti. Ogromna masa hladne jezerske vode, koja }e gotovo
zapquskivati manastir bitno }e promjeniti klimatske uslove u kojima je manastir bezbjedno opstajao duè od sedam vjekova. Freske, u mawoj mjeri ikone, bi}e izloène novim hladnijim i vla`nijim klimatskim uslovima. Nemogu}e je da se
stvori samo za crkvu Mora~e posebna mikroklima, ako je manastirsko zdawe u najneposrednijoj blizini akumulacionog
jezera koje }e dati pe~at lokalnim klimatskim uslovima poslije potapawa kawona Mora~e, kaè Petkovi}.
Zamislimo, recimo, da su strahovi takozvane humanisti~ke intelegencije pretjerani i da }e rizik biti sveden na
jednocifren postotak, nastavqa profesor Petkovi}. Da li
bi u tom slu~aju trebalo pristupiti izgradwi hidrocentrale
Andrijevo? Odgovor je, po mom dubokom uvjerewu, odre~an.
Ako postoji i jedan procenat rizika, ovakve graditeqske poduhvate ne bi trebalo preduzimati. Manastir Mora~a, star
skoro sedam i po vjekova, sa dragocjenim freskama iz H,
H i H vijeka, sa prebogatom riznicom, sa slavnom istorijom, nije samo jedna crkva, makar i najznamenitija u Crnoj
Gori. Manastir je vi{e od toga simbol nepokornih Rov~ana
i Mora~ana u vi{evjekovnoj borbi za slobodu, i poput Wego{eve kapele na Lov}enu, veliko je narodno znamewe. Stoga
manastir Mora~a ne smije biti biti `rtvovan, kako se olako
kaè, privrednom progresu. Mora se traìti i na}i neko drugo re{ewe, a ugledni stru~waci kaù da je to mogu}e, koje nezaboravni kawon Mora~e i wegov manastir ne}e zbrisati sa
lica zemqe. Uni{tewe ili o{te}ewe ovog sredwovjekovnog
spomenika bio bi gubitak koji na{i potomci nikad ne bi
oprostili dana{woj generaciji.
- 135 -
Komnen Be}irovi}
Petkovi} podsje}a da nije te{ko dokazati da su se svuda

gdje su stvarana vje{ta~ka jezera od Asuana u Egiptu do
Trebiwa i Trebi{wice u Hercegovini lokalane klimatske
prilike bitno izmijenile. Za freske, ali i za neke vrste kamena, to je bilo sudbonosno. Ne moè se o~ekivati da bi freske Mora~e, bile izdr`qivije, tim prije {to su neke od wih
stare skoro sedam i po vjekova. Slikari konzervatori mogu
bez napora da pokaù, kaè Petkovi}, da su hemijski procesi
u slu~aju uve}ane vla`nosti neminovni, kao i poja~ano razmnoàvawe mikroorganizama na zidovima pokrivenim fresakama. Odbrana ugroènih zidnih slika bi bila oteàna i time {to u manastiru Mora~i ima ìvopisa koji je nastajao u
{est mahova izme|u H i H vijeka, pa su tehnologije
ovih fresaka razli~ite. Zbog toga bi wihovi materijali pijesak, kre~, prirodne boje, druga~ije reagovali na izmjewene
klimatske uslove.
I profesor Milka ânak-Medi} smatra da su problemi
za{tite manastira Mora~e i u na~elu, a posebno u slu~aju
gradwe Andrijevo veoma sloèni. Ova kompleksna spomeni~ka cjelina, kaè ona, prepuna je zna~ajnih graditeqskih
ostvarewa, fresaka, duborezbarenih predmeta i mnogih
drugih vrijednih umjetni~kih djela. Heterogeni su po gradivu
i materijalu, zbog ~ega je wihovo o~uvawe izuzetno teàk zadatak. U pitawu su naj~e{}e anorganski materijali kamen,
razna veziva, opeke, staklo, metali, kao i izvesni organski
drvo, tekstil, hartija i odre|ene primjese u vezivu i pigmentima fresaka.
U podru~jima sa jakim kolebawima temperature visokim dnevnim i niskim no}nim, a takav je slu~aj u oblasti Mora~e, mogu nastati vrlo jaka o{te}ewa povr{inskog sloja kamena, dekorativne plastike i naravno maltera. Stawe je naro~ito te{ko ako je visok procenat vla`nosti vazduha, jer ako
je on udruèn sa velikim razlikama izme|u no}nih i dnevnih
temperatura, dolazi do kondenzovawa velikog procenta vlage
na zidovima. To izaziva znatne promjene na povr{inskim slojevima, ne samo na fasadama, ve} i u unutra{wosti. Ako je relativna vla`nost vazduha ve}a od 70%, a temperatura od 25-30
stepena Celzijusovih, {to je u podru~ju Mora~e nekad slu~aj,
- 136 -
stvaraju se optimalni uslovi za razvoj mikroorganizama na

isti na~in kao i biqaka, li{ajeva i mahovine, kaè profesor ânak - Medi}.
Ona je mi{qewa da je sasvim razumqivo {to mogu}nost
pove}awa vla`nosti vazduha u podru~ju gdje je sme{ten manastir Mora~a, usqed akumulacije velike koli~ine vode u
wegovoj blizini, izaziva tolike strepwe konzervatora. Ona
navodi primjere spomenika u Makedoniji i u Ov~arsko-kablarskoj klisuri, koji su se na{li na obalama novih vje{ta~kih jezera. Kod wih je nastala degradacija povr{inskog sloja
fresaka usqed pove}awa vla`nosti vazduha. Na{a sagovornica navodi jo{ jednu nepovoqnu okolnost koja moè iskrsnuti
u slu~aju gradwe, seizmi~nost podru~ja, {to je u slu~aju manastira koji se upravo nalazi u trusnom podru~ju, ~iwenica od
primarnog zna~ewa. O~igledno, brojni su razlozi za opravdanu strepwu kulturnih i drugih javnih radnika za sudbinu manastira Mora~e i samog kawona rijeke, zbog namjera da se gradi veliki hidroenergetski sistem na Mora~i.
Goran Sekulovi},
Pobjeda, 26 decembar 1988.
- 137 -
KOMNEN BE]IROVI],
SVI MISLE]I QUDI NA SVIJETU SU ROD

MORA^KOM PROROKU ILIJI
Odgovor profesoru Boìdaru Glu{~evi}u
a moje zalagawe za spas Mora~e na nedavnom ekolo{kom

skupu u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, i na
moj predlog, izne{en na tom skupu, da se odustane od
gradwe elektrana na Mora~i kao od jednog poduhvata kojim se
upropa{}uje znatan i vaàn dio nacionalne teritorije, profesor Boìdar Glu{~evi} je primijetio i skoro me optuìo
da to ~inim kao Mora~anin. A kako sam u svojoj diskusiji, pozivaju}i se na jednu studiju qubqanskog Elektroprojekta,
pomenuo i mogu}nost gradwe elektrane na Komarnici, umjesto
na Mora~i, ugledni ekonomista je, ironi{u}i, nastavio da bi
se tome mogli usprotiviti wegovi uskoci, da je Tu{iwa (o
kojoj uop{te nije bilo rije~i, ve} o Loncima) najqep{e selo
u Crnoj Gori, itd. Veoma ìvi i zanimqivi skup u Akademiji
bio je sasvim na kraju, a bilo je i ispod nivoa ustanove u kojoj
se rasprava vodila, da obja{wavam profesoru Glu{~evi}u svu
razliku izme|u Tu{iwe i Mora~e i da dokazujem da Tu{iwa
nema ni hiqaditi dio Mora~inih qepota i bogatstava, po~ev
od kawona Mora~e i Mrtvice, vrhunskih djela prirode, pa do
manastira Mora~a, vrhunskog djela ~ovjeka.
Da sam uzvratio profesoru Glu{~evi}u, rekao bih mu tako|e da nijesu Mora~ani svi oni u~esnici ekolo{kog skupa
koji su, kao istori~ar umjetnosti Sreten Petkovi}, ekolozi
Radomir Laku{i} i Cane Jani}ijevi}, arheolozi Olivera
@iì} i êdomir Markovi}, konzervator Milka ânak-Medi}, geolog Vladislav Vlahovi}, ekonomista Boò Kova~,
ukazali stru~no, ubjedqivo, ~esto nadahnuto, na sva zla koja
bi zadesila na{e podnebqe u slu~aju da se ostvari toliko za-
- 138 -
govarano potapawe doline Mora~e. Ako smo Mora~ani ja i

Branko Kujovi} koji je, kao inèwer projektant, predo~io
svu nesigurnost lu~ne brane Andrijevo, nijesu Mora~ani profesori vizantologije na Oksfordskom univerzitetu koji su
se, kako ~ujem, uzbudili i uzbunili zbog sudbine koja se priprema lavri na Mora~i i wenom u svijetu glasitom Proroku
Iliji. Nije Mora~anin ni ~uveni {vajcarski novinar i ekolog, Franc Veber koji je, pro{av{i proqetos kroz Mora~u,
izjavio i napisao: Osjetio sam, pod kupolom manastira Mora~e, kao da na mene silazi kosmi~ka mo}. Manastir je oduhovio predio Mora~a je kao Betovenova simfonija. Veli~anstvena priroda, molitva upisana u kamenu. Savr{eno proìmawe predjela i umjetni~kog djela nastawenog duhom. A nije
Mora~anin ni direktor Odsjeka za svjetsku kulturnu ba{tinu
u Unesku, Judi{tir Rax Izar, koji je u jednom pismu u vezi sa
za{titom Studenice napisao: Iako Mora~a nije upisana u
Spisak svjetske kulturne ba{tine, ovaj manastir tako|e zra~i mnogim vrijednostima, vjerskim, istorijskim i kulturnim,
da bi ga trebalo za{titi za dobro svih. Svi misle}i qudi
svijeta su rod mora~kom Proroku Iliji.
Vjerovatno bi stvar ostala gdje i onog dana u Akademiji da
se profesor Glu{~evi} nije, opet u vezi sa Mora~om, naveliko oglasio na ~itavoj strani Pobjede od 11 decembra. Naime,
sveznaju}i profesor, suprotno podnosiocima nau~nih izlagawa na skupu, razmetqivo tvrdi da nema tog objekta, nema
tog dijela prirode koji se ne moè o~uvati pomo}u savremenih na~ina i postupaka. I da nema tog zahtjeva {to tehnika
nije u stawu da obezbijedi. I oko klimatizacije, i obnove
objekta, i ~uvawa sredine.
Stvarno bi bilo zanimqivo da profesor Glu{~evi} objasni kako bi za{titio Mora~u i Rovca od ozbiqne promjene mikroklime koja bi nastala podizawem xinovske brane u Platijama, budu}i da bi ova, visoka 150 metara, sprije~ila iskonski
prodor mediteranskih strujawa uz dolinu Mora~e? Daqe, neka
nam objasni kako bi obezbijedio tu branu u slu~aju rata ili
èstokog zemqotresa poput onog koji je razorio Jermeniju gdje
se pokazalo da se ba{ ni{ta ne moè, a kamoli da se sve moè
za{tititi. A geofizi~ari i seizmolozi kaù da smo na va- 139 -
Komnen Be}irovi}
trenoj liniji koja se proteè od Atlantika, preko Mediterana i Kavkaza do Himalaja. Neka nas ugledni ekonomista tako|e prosvijetli kako bi sa~uvao od potpunog uginu}a sav
biqni i ìvotiwski svijet u Skadarskom jezeru u kome bi, kako priznade na skupu jedan od zagovornika potopa, temperatura spala sa 25 na 15 stepeni Celzijusa, zbog dotoka hladne vode iz vje{ta~kih jezera planiranih na Mora~i. A {to se ti~e
manastira Mora~e, suo~enog sa dva nova klimatska ~inioca:
prestanak mediteranskih strujawa i jezero uza wega, niko
ozbiqan ne vidi koji su to na~ini i postupci kojima bi se
od vlage, magle i djelovawa podzemnih voda, manastir za{titio, posebno wegov ìvopis. Sem, naravno, ako to nijesu one
instalacije i ure|aji o kojima govori biv{i kompromitovani direktor Elektroprivrede Crne Gore, Lazar Qubi{a, u
pismu upu}enom, jeseni 1987, mitropolitu Danilu ne bi li se
stari vladika pridobio da blagoslovi jezero pored manastira.
Neka {to izvjesni iz Elektroprivrede, uprkos razotkrivawu
te bajke inèwera Qubi{e, povremeno ponavqaju tu istu pri~u javnosti, nego evo sada to ~ini i profesor Glu{~evi}!
Treba li, me|utim, ponoviti da sva na{a i svjetska iskustva pokazuju da spomenicima u izmijewenim mikroklimatskim uslovima, nema spasa. To posebno ilustruje sudbina spomenika u dolini rijeke Nila o ~emu sam, nakon razgovora sa
stru~wacima Uneska i egiptolozima u Parizu, pisao u Politici od 14 aprila 1988. Zaista sva visoka tehnologija razvijenih zemaqa Zapada, svi stru~ni i finansijski napori me|unarodne zajednice, izgledaju nemo}ni da sprije~e civilizacijsku katastrofu u dolini Nila zbog te{ko naru{ene ekolo{ke ravnoteè, nastale stvarawem ogromne vodene mase Asuanskog jezera.
Tim nevjerovatnije djeluju proizvoqne izjave i bacawe
pra{ine u o~i javnosti od strane profesora Glu{~evi}a! Tako|e bih rekao da ve}ina wegovih ideja, izloènih na pomenutom skupu i ponovqenih u Pobjedi, vode Crnu Goru vi{e ka
uvaqivawu u jo{ dubqi industrijski ko{mar, nego ka wenom
privrednom i ekolo{kom ozdravqewu.
Pobjeda, 25 decembra 1988.
- 140 -
ZUKO XUMHUR,
umjetnik, novinar
PLATIJE
io bi smrtni grijeh
pro}i Crnom Gorom a
ne pro{etati ovom
wenom najduòm i najqep{om ulicom.
Kada putnik krene stavama modre rijeke prema
manastiru Mora~i, kao u
bakinu skasku iz djetiwstva, ulazi u ovu veli~anstvenu aveniju sazdanu u
jednom dugom trenutku pijanstva i mahnitosti srdite prirode.
I s jedne i s druge strane ceste dugo, dugo ga prate
sivi neboderi {to se pewu
plavom nebu pod oblake.
Put vijuga i probija se
kroz wihove kamene kapije
i penxere kao krhka bijela
nit konca u surom platnu
divqih stijena.
Kawon Platije - Andrijevo
Ovo su Platije!
Me|u ovim palatama Platija vaqa po~inuti, ne ùriti,
odahnuti i stotinu puta se za~uditi. I onda, ispo~etka.
Pobjeda, 17 juni 1990.
- 141 -
PROF. DR ALEKSANDAR DRA[KOVI],

istori~ar
POMILOVAWE ZA MORAÛ
Pored toga {to bi ugrozilo manastir Mora~u,
vi{estruko ukorijewen u istorijsku svijest naroda,
Andrijevsko jezero bi progutalo ~udesni kawon Mora~e, to
stani{te pra~ovjeka, kao i jo{ ~udesniji kawon Mrtvice.
Te i druge `rtve bile bi dokaz na{e nepameti i
civilizacijske nezrelosti
o{ donedanvno je tekla prava poplava javnih protesta i

osporavaju}ih napisa od strane mnogih intelektualnih
uglednika i autoritativnih ustanova, sa onima koji su kanili da izvr{e opaki naum uelektri~ewa rijeke Tare. Na
svu sre}u, bar kako stvari sada stoje, sva je prilika da se odustalo od herostratskoga nauma onih koji donose besprizivne
odluke o svemu i sva~emu. Nadajmo se, zato, spasiti i sa~uvati
za budu}e nara{taje taj jo{ jedino neoga|eni biser evropskog
vodoto~ja; to velelepno djelo Prirode i rijetkost geomorfolo{kog tvora{tva.
U novije vrijeme po{to je projekat sa Tarom, za sada,
storniran crnogorski energograditeqi ostrvili su se na
Mora~u, u prevelikoj èqi da svojoj republici obezbijede
neophodnu, perspektivnu energiju iz wezine nevine, modrikaste arterije. Napravqen je ve} i megalo-projekt goleme brane
kod Andrijeva. Pitawe je vremena, a vaqda, i para, kad }e po~eti gradwa. Energoprojektanti, kao i poneki poznati ekonomski dalekovici i wihovi ini istomi{qenici obe}avaju
sumwi~avom narodu crnogorskom, da }e i poslije realizacije
projekta Andrijevo sve ostati isto, pa ~ak i boqe i qep{e nego {to je bilo; a da se i ne govori o nemjerqivome dobitku u
struji, vapiju}e neophodnoj nezasitim energo`dera~ima crnogorske industrije: titogradskom aluminijumskom kombinatu i
nik{i}koj èqezari.
- 142 -
Elem, ne dijele ba{ svi takva optimisti~ka predvi|awa

i raspoloèwa energeti~ara crnogorskih. Mnogi intelektualci i gra|ani do sada su se javno oglasili sa utemeqenim,
argumentovanim i obrazloènim (osporavaju}im ili alternativnim) varijantama u vezi s Mora~om i na woj projektovanim branama i centralama. Spomenimo samo neka imena, u
nizu onih koji, pored nesporno potrebne elektri~ne energije, pokazuju sklonost {ireg i sloènijeg sagledavawa i nekih drugih, ìvotno relevantnih vidova (kulturnih, prirodno-ambijentalnih, istorijskih, ekonomsko-egzistencijalnih, eti~kih, qudskih, tradicionalnih) koji se radikalno
dovode u pitawe ostvarivawem zamisli velike brane kod Andrijeva.
Tako su se, pored brojnih kulturnih poslenika i gra|ana
pri ~emu treba naro~ito naglasiti niz nadahnutih, obrazloènih i nadasve komplementarno zasnovanih napisa Komnena
Be}irovi}a, u vi{e listova (Politika, Pobjeda) na temu
Mora~e i wezinih, namijewenih joj ru{ila~kih projekata.
Oglasili su se i mnogi dobronamjerni qudi iz Crne Gore i
izvan we, qudi nepobitne stru~nosti u oblasti ekologije,
istorije umjetnosti, arheologije, kao na primjer vizantolozi
dr Sreten Petkovi} i dr Milka ânak-Medi}, akademik Pavle Mijovi}, ekonomist Boò Kova~, êdo Markovi}, direktor Zavoda za za{titu spomenika kulture SR Crne Gore, i
drugi.
Svi spomenuti ugledni qudi, gotovo su jednodu{ni u
ocjeni i mi{qewu, da bi eventualno budu}e veliko jezero u
zahvatu rova~ko-mora~ke regije sliva rijeke Mora~e, bitno
i nepopravqivo proizvelo niz o~ekivanih, kao i nepredvidqivih, negativnih posqedica, kako u pogledu drasti~ne izmjene reqefa, morfologije terena, potirawa neiskazive
qepote i prirodne datosti kawon: Platija, Subadwa, Mrtvice itd., tako, naro~ito u pogledu erozivnih djelovawa,
izmijewene mikroklime na jedinstveni spomenik srpske
sredwovjekovne kulture manastir Mora~u.
Podstaknuta aktuelno{}u ovoga pitawa, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti uprili~ila je jedan zna~ajan nau~ni
skup 7 i 8 decembra 1988 g. na temu: Ekolo{ke aktuelnosti u
- 143 -
Komnen Be}irovi}
Crnoj Gori. Na ovome skupu su brojni crnogorski i izvawski

stru~waci nau~nno artikulisali i obrazloìli svoja uglavnom negativna i pesimisti~ka vi|ewa posledice gradwe velike brane kod Andrijeva, ukazuju}i pri tom, u zavisnosti od
stanovi{ta struke i profesije, na sqede}e: opasnost, neizbje`na, po manastir Mora~u; Damoklov ma~, koji bi predstavqala andrijevska brana za Titograd i sva wemu gravitiraju}a,
nizinska naseqa, u slu~aju zemqotresa ili drugih mogu}ih
uzroka havarije brane; izmje{tawe postoje}eg glavnog druma
koji vodi kawonom Platije, sa svim prate}im posqedicama;
te napokon, potpuna izmjena postoje}eg reqefa, ~ime se totalno uni{tavaju nesravwive qepote kawonskih fenomena
(jedinstvenih u Evropi) Mora~e i Mrtvice.
Umjesto vlastitog komentara o o~itoj opasnosti po manastir Mora~u, u slu~aju tvrdoglavog realizovawa andrijevskog
hidroprojekta, nave{}emo deo mi{qewa svestski poznatog
stru~waka za spomeni~ke objekte, egiptologa, gospo|u Seres
Visa Vasef, kojega je izrekla u razgovoru sa spomenutim Komnenom Be}irovi}em. Iznose}i voja bogata iskustva iz nere{ivih negativnih posqedica Asuanske brane po spomenike u
Karnaku na Nilu, Seres Visa Vasef je Be}irovi}u kategori~ki rekla: Ne dajte nipo{to vodi blizu spomenika! (Politika, 14 IV 1988). Ako ne uzimamo k znawu, uslovno re~eno,
nikakve druge, mogu}e negativne posledice pregre|ivawa Mora~e u Platijama, prema oficijelnom projektu, osim manastir Mora~u, kao potencijalno ugroèni istorijski spomenik, vi{eslojne i vi{estruke ukorijewenosti u istorijsku
svijest, u egzistencijalno trajawe i svekoliku antropolo{ku
tradiciju ovoga naroda, to bi bio, sam po sebi, dovoqno respektivan i relevantan razlog da se temeqito preispitaju svi
sli~ni projekti, koji bi na bilo koji na~in mogli dovesti u
pitawe opstanak manastira u bliòj i daqoj budu}nosti. A to
bi se, po svemu sude}i, upravo moralo dogoditi, ako bi se taj
spomeni~ki kompleks na{ao na obali, ili ~ak u blizini obale potencijalnog jezera, u ~emu su bili sasvim jasni priznati
stru~waci iz te oblasti, profesori dr Milka ânak-Medi} i
dr Sreten Petkovi}, u svojim iskazima novinaru Goranu Sekulovi}u (Pobjeda, 26 XII 1988).
- 144 -
Napokon, smatramo neophodnim podsjetiti i na vi{e napisa akademika dr-a in`. Vladislava Vlahovi}a, koji se, sa
stanovi{ta nesporne stru~nosti, energi~no suprotstavqa andrijevskom projektu mora~ke brane, nude}i pri tom daleko
bezbolnije alternative u slivu Mora~e, ~iji bi kona~ni energetski dobitak bio ravan onome iz Andrijeva, uz mawu cijenu,
mawi rizik i daleko lak{e posqedice posve relevantne
~inioce (manastir Mora~a, saobra}ajnice, ekolo{ko-klimatsko-reqefni kompleks i sl.).
Svejedno je kako }e odlu~iti oni koji odlu~uju u vezi s
elektroenergetskim projektom Mora~a, smatram da bi bila
primjerena krajwa opreznost i ponovno, temeqito preispitivawe svih, do sada, iznesenih ~iwenica koje figuriraju u tome kompleksu. Pogotovo se treba kloniti naglih odluka,
rje{ewa i radikalizacija, poslije kojih, kako znamo, popravke vi{e nema. Ovo nagla{avamo stoga, {to takav pristup
pitawima kao {to je ovo, ne moè i ne smije biti iskqu~ivo
stvar pozvanih i posve}enih; to je vitalni problem cijela naroda. Ta ~iwenica bi, vaqda, morala da obavezuje nosioce vlasti i funkcija da, ne samo saslu{aju voh populi, nego
i da uvaè pone{to i od neslu`bene narodne pameti. Ova
zemqa i wena prirodna su dobro i svojina sviju nas; niko ni od
koga ne moè sebi monopolisati pravo da svojeglavo i jednoumno, nepromi{qeno i svojevoqno ar~i i rasipa budu}nost
potomaka ovoga nara{taja!
Ne bi smjeli mimoi}i podsje}awe na odurni lov}enski,
faraonski megalo-monument iz ve} poodavnih sedamdesetih
qeta. Koliko li je samo umnijeh glava ove zemqe u to vrijeme
uloìlo sve napore i argumente ne bi li odgovorili tada{we
crnogorske valstodr{ce da ne izvr{e svoj hiroviti lov}enski naum! Ni{ta sve to nije pomagalo, ~ak ni izri~iti zavjet
Vladi~in, da se u Kapelu ne dira! Niklo je, po ogromnu materijalnu cijenu, ~udovi{te navrh Lov}ena koje ve} u na{e dane
vidno propada, jer mu se, kaù ne zna gazda?!
Sve su ovo preskupe opomene onima koji ubudu}e budu u
prilici da donose odluke op{teg i kapitalnog zna~aja. Suvi{e su skupi eksperimenti te vrste, ~ije su posqedice izrazito negativne, trajne i naj~e{}e nepopravqive, da bi ih smjeli
- 145 -
Komnen Be}irovi}
ponavqati. Uz svu odgovornost i rizik da, mo`da, i grije{im,

ipak sam sklon mi{qewu i sudu onih koji smatraju da je projekat brane kod Andrijeva u Platijama jedan od takvih eksperimenata koji bi, izvjesno, prouzro~io daleko vi{e raznorsnih i trajnih negativnih posqedica nego {to bi bila energetska korist od wegove realizacije.
Ukazao bih ovdje na par ~iwenica, zbog kojih sam izri~ito protivan andrijevskom hidroenergetskom projektu, a koje,
~ini se, u dosada{wim javnim mi{qewima i raspravama na
tu temu nijesu, ili bar ne dovoqno, nagla{ene. Evo tih
~iwenica. Pisac ovih redaka, budu}i da radimo na istom fakultetu, imao je priliku i ~ast, da razgovara sa akademikom
prof. dr-om Dragoslavom Srejovi}em, svjetski poznatim arheologom (podsjetimo: otkrio je Lepenski vir u \erdapu, kao
i tajnu Gamzigrada kod Zaje~ara), koji je vr{io po~etna
istraìvawa u pe}inama pored Mora~e, u rejonu Bio~a. Na
moje pitawe {ta ima tamo, odgovorio mi je doslovno ovo:
Tamo je pravi neiscrpni arheolo{ki rudnik, ~iji se kulturni slojevi kontinuirano proteù od dalekog paleolita,
milenijumima daqe od kulture Lepenskog vira, pa sve do
Sredweg vijeka! A ~iwenica da je istraìvawe zapo~eto
tek na malom prostoru, a da ~itav daqi, uzvodni pe}inski
ambijent Mora~e jo{ nije ni taknut, govori sasvim dovoqno
sama za sebe. Smije li iko razuman, pitamo se, prenebregnuti tu kapitalnu kulturolo{ku i nau~nu ~iwenicu, konstatovanu od jednog autoriteta nauke, kakav je akademik Srejovi},
i ignorisati sve kobne posqedice po kulturu Crne Gore i
Jugoslavije, u ime bilo kakve, i bilo koliko korisne elektri~ne struje?
Svi dosada{wi osporavaoci andrijevskoga projekta, uz
niz drugih argumenata, samo su marginalno doticali kawon
Mrtvice! Odgovorno tvrdim da je Mrtvica jedinstven prirodno-geografski fenomen u Evropi, a mo`da i u svekolikome
svijetu. Wena duìna je preko 10 kilometara, a profil joj nigdje nije {iri od 200-250 metara, ~ije se okomite litice, s dosta vegetacije, ~ak i rijetke (tisovo drvo, npr.) uzdiù i do
1500 m relativne visine. Prohodna je samo za kowa i pje{aka.
O tome remek-djelu prirode, na àlost, na{ svijet jo{ uvijek
- 146 -
gotovo ni{ta i ne zna. âk i onaj iz susjednih crnogorskih naseobina! Pored prirodne, neponovqive qepote ovoga kawona,
mnogo je {to{ta iz istorijskog trajawa i opstajawa qudi u
Rovcima, vezano za Mrtvicu, ali to nije tema ovoga napisa.
Budu}e, eventualno jezero, potpuno bi zatvorilo ovaj veli~anstveni kawon i u~iwelo ga posve bezvrijednim za sva budu}a vremena, {to bi bio ne samo grijeh i sramota, nego i o~it
dokaz na{e nepameti i civilizacijske nezrelosti.
Ko to moè i smije preuzeti na sebe istorijsku odgovornost pred budu}no{}u da neodgovorno i rasipni~ki, nedoma}inski, kona~no, uni{ti i potre takva prirodno blago kakvo je Mrtvica? A Mrtvica nema cijene, ni u novcu, ni u
elektrici!
I, na kraju, podsjetimo i na jo{ jednu, nikako ne i najmawe va`nu, ~iwenicu u kontekstu mora~kih energetskih
projekata. Mukotrpnom i skupom gradwom drumske magistrale kroz Platije, ìvotom i glavom je podmirilo tu saobra}ajnicu na desetine, neki kaù da je i stotina navr{ena,
wenih znanih i neznanih neimara. Samo prilikom ru{ewa
goleme konstrukcije mosta na Pjenavcu, na ulasku u Platije,
sa rova~ke strane, poginulo je, krajem {ezdesetih godina,
oko ~etrdeset qudi. Pa zar i to nije svojevrstan, ne samo graditeqski, ve} i eti~ki spomenik za budu}a pokoqewa, prema
kojemu bi se morali odnositi sa du`nim po{tovawem i pijetetom? A wega bi nepovratno smjestilo u tmu{e trajnoga zaborava budu}e rova~ko-mora~ko jezero.
ôvjek mora sa~uvati i du{u, ako èli ostati ~ovjekom
- 147 -
PROF. DR DEJAN MEDAKOVI],

istori~ar umjetnosti, ~lan SANU
STUDENICA I MORAÂ KAO SPOMENICI

EVROPSKE CIVILIZACIJE
Povodom pisma uglednih vizantologa u Tajmsu
koro neopaèno pro{la je u na{oj javnosti vest de je grupa engleskih kulturnih i javnih radnika na ~elu sa ~uvenim svetskim vizantologom Dimitrijem Obolenskim, u
rubrici Pisma uredniku u londonskom Tajmsu od 21 marta
1989 godine objavila i napis pod naslovom Ugroèna istorijska balkanska sredi{ta.
S obzirom na izuztnu va`nost ovoga ~ina, vredi da se sa
sadràjem ovoga pisma upozna i na{a javnost, a isto tako ono
zasluùje i komentar koji treba da potekne iz zemqe za ~iju
se kulturnu ba{tinu zalaù ovi ugledni nau~nici. Tekst pisma glasi:
Vesti o ozbiqnoj opasnosti koja preti jugoslovenskim

kulturnim dobrima veoma su nas uznemirile. Vekovni manastiri Mora~a u Crnoj Gori, i Studenica u Srbiji, podignuti su pored reka koje }e biti preplavqene ako se predloèni
hidrotehni~ki radovi obave ove godine.
U toj situaciji bi se Mora~a, sa svojim u ~itavom svetu
proslavqenim ciklusom fresaka iz H veka, na{la na
rubu ogromnog ve{ta~kog jezera, jedva koju stopu iznad vodene povr{ine. Ceo bi manastir bio doveden u opasnost.
Prema tom planu, orijentisanom na proizvodwu ve}e koli~ine hidroelektri~ne energije bila bi zauvek potopqena
i veli~anstvena klisura du` reke Mora~e. Postoje i druga
re{ewa koja ne bi upropastila ni manastir, ni predio.
Mora~a je lako dostupna sa ìvopisnog novog brdskog puta koji povezuje jadransku obalu i severnu Gr~ku puta koji
koriste hiqade motorizovanih turista iz Evrope i SAD-a.
- 148 -
Mnogi od wih sada se zaustavqaju i pose}uju manastir. Ako

se plan ostvari, jedan od glavnih turisti~kih pravaca bio
bi àlosno osiroma{en.
Veli~anstveni manastir Studenica koji je krajem XII
veka podigao Stevan Nemawa, osniva~ sredwovekovne srpske
dràve, visoko se uzdiè u udaqenom brdovitom kraju. Ovde
je planom predvi|eno da se reka zapre~i branom nekoliko kilometara uzvodno od manastira da bi Kraqevo dobilo vi{e
sveè vode za pi}e. I ovog puta druga re{ewa postoje.
Pre~i{}avawem vode iz Zapadne Morave, izbegli bi se poreme}aji prirodne sredine.
Mnogi Jugosloveni èstoko su se opirali usvajawu ovih
projekata. Vreme je da progovore i wihovi prijateqi iz inostranstva kojima je stalo do o~uvawa pejzaà i istorijskih
spomenika u Jugoslaviji. @elimo da zamolimo nadle`ne jugoslovenski vlasti da jo{ jednom provere svoje planove i ispitaju druga re{ewa pre nego {to nenadoknadive {tete budu
nanete manastirima Mora~i i Studenici, koji su deo i to
ne zanemarqiv na{e zajedni~ke evropske ba{tine.
Dimitri Obolenski (Dimitri Obolensku), Robin Kormak
(Robin Cormack), Selia Hauksvort (Celia Hawkesworth), An
Kindersle (Anne Kindersleu), Siril Mango (Ciril Mango),
Stiven Ransiman (Steven Runciman), Dejvid Vinfild (David
Winfield).
Prvo {to nama, koji se bavimo sopstvenom kulturnom pro{lo{}u, iskrsava kao du`nost svakako su re~i iskrene zahvalnosti za zabrinutost i po{teno zalagawe ovih umnih
qudi koji su osetili potrebu da se oglase u korist na{e kulturne ba{tine. Na{a zahvalnost je utoliko ve}a {to ona svedo~i da su danas u Evropi i svetu ve} uveliko shva}ene izuzetne vrednosti umetnosti nikle na na{em tlu, da su prigrqene
kao op{te kulturno dobro, a wene poruke postale deo na{e
zajedni~ke evropske duhovne ba{tine. Hvala ovim nau~nicima, jer u nama bude nadu da nismo sami u ovakvim razmi{qawima sa kojima smo svojevremeno kao dràva bili rukovo|eni
priska~u}i u pomo} ugroènoj dolini kraqeva u Egiptu. Iz
Velike Britanije stiglo nam je jo{ jedno svedo~anstvo da su
- 149 -
Komnen Be}irovi}
poruke velike umetnosti, svjedno u kojoj su sredini i narodu

one nastale, zajedni~ka briga da se ne samo protuma~e nego i
sa~uvaju kao duhovno zave{tawe od neprocewive vrednosti.
Na na{em primeru dobili smo nove dokaze o smawenom svetu
a pro{irenoj humanisti~koj solidarnosti, o nemogu}nosti da
se na ovom evropskom a sutra ve} i na svetskom prostoru, ìvi izolovano i bez obzira na mi{qewe svojih suseda. Bude se
stare dobre nade o jednom duhovno ujediwenom svetu i mi moèmo biti zadovoqni da su za wihovo ispoqavawe bili povod
upravo dva na{a manastira H veka, oba sa vrha svih na{ih
kulturnih dostignu}a.
Pokre}e ovo pismo i druga na~elna pitawa. Za mene je
bitno samo pitawe, koje me stavqa pred nedoumicu, o poloàju na{e konzervatorske slu`be, o snazi wene re~i i
ubedqivosti wenih odluka. Jer sumwe nema, slovo zakona je jasno i ono kona~nu re~ daje zavodu za za{titu spomenika kulture. Dosada{wi tok rasprave oko izgradwe hidrocentrale
kraj Studenice i Mora~e jasno svedo~i da su grlatiji svi oni
koji se pona{aju kao da i ne ~uju glas konzervatora, a pragmatizam investitora ru{i pred sobom sve zakonske prepreke. U
slu~aju Studenice, javna je tajna da se prvo po~elo sa projektovawem brane na unapred odabranoj lokaciji i da se, razume
se, ukoliko bi se odstupilo od ovog projekta, odmah postavqalo i pitawe ve} davno potro{enih sredstava.
Me|utim, ostavimo se praznih re~i i jalovih rasprava.
Sudbinu manastira Studenice i Mora~e obavezni su da re{e
oni kojima je zakon poverio ovakvu odgovornu i te{ku du`nost. Mudri apel iz Velike Britanije samo nas podsti~e i
ohrabruje da je u na{im nastojawima ve} nastupilo vreme kada i ubudu}e ne}emo biti nemo}ni usamqenici koje bezobzirno moè da gazi neumoqiva tehnokratija, zaklawaju}i se iza
neprikosnovenih svetiwa, vi{ih privrednih potreba. I tako, sre}om, reke Studenica i Mora~a nezadrìvo teku i ulivaju se u velike tokove jedinstvene evropske civilizacije.
Na{a je èqa da tamo na|u i svoje kona~no spokojstvo.
- 150 -
KAWON MORAÊ KAO NADAHNU]E SLIKARA

NIKOLE VUJO[EVI]A
ina~e prostranom ateqeu Nikole Vujo{evi}a uredno su

postrojena platna toliko ih je da se zbog wih prostor
~ini mawim. Ovaj slikar, kojeg zapravo ne treba, bar ovdje u Crnoj Gori, posebno predstavqati, upravo priprema veliku samostalnu izlo`bu u septembru, koja }e biti postavqena u Galeriji Josip Broz Tito. S obzirom da je rije~ o velikom izlo`benom prostoru, jasno je da izlo`ba ne smije da dozvoli da je prostor proguta. Slikar je upravo izdvojio oko
150 radova, uglavnom velikih dimenzija. No nije rije~ o retrospektivi, kako bi se dalo naslutiti po ovim podacima
rije~ je o produkciji iz posqedwe dvije godine.
Ni jedna od ovih slika jo{ nije iza{la iz ateqea. Sve je
to nastalo u jednom èstokom tempu, 15-satnom radnom danu,
fazi koju ni slikar ne uspijeva sam da objasni.
Ima tu dosta novog, spontanosti, ekspresije, asocijacije, mnogo slobodnijeg pristupa temi koju sam i do sada radio,
druga~ijeg kolorita. Ina~e sam veoma kriti~an prema sebi.
Uvijek mi je trebalo da pro|e neko vrijeme kako bih ta~no
znao {ta sam to napravio. A napravio sam jo{ mnogo vi{e od
ovoga {to }e i}i na izlo`bu. Puno sam radio, san sam izgubio
u tom èstokom psihofizi~kom tempu. Jednostavno sam u{ao
bio u fazu kada vi{e nijesam mogao da prestanem da radim. A
tako sam èlio ponekad da napravim pauzu.
Nikola Vujo{evi} nije do sada ùrio sa samostalnim izlo`bama. Posqedwu u Crnoj Gori je imao prije deset godina.
Sje}amo se i wegove retrospektive u Vladinom domu na Cetiwu 1976, kada se tako|e predstavio sa vi{e od stotinu radova.
Za dvije godine }e obiqeìti jubilej 40 godina od prve samostalne izlo`be. Za tu priliku ~uva jo{ mnogo starijih slika, tako|e do sada neizlaganih.
- 151 -
Komnen Be}irovi}
Volio bih, kaè, da priredim retrospektivu u novoj

zgradi titogradske Moderne galerije. Ako ona do tada bude zavr{ena, naravno.
Opus ovog slikara neizbje`no identifikujemo sa neiscrpnom temom kojom je opsjednut kawonom Mora~e, Platijama. Slikar nam ga zapravo stalno nanovo otkriva i kao da nas
nagovara da se u wega zaqubimo, kao {to je i on ve} mnogo godina. Pitamo ga kada je zapravo u{ao u Platije.
Ro|en sam ovdje, kaè, ìvio pored Mora~e i kad sam u
jednom trenutku, umoran od portreta koje sam neko vrijeme intenzivno radio, èlio da se okrenem na drugu stranu, bio je to
pejza`. A ako sam ve} èlio pejza`, onda je to morala da bude
Mora~a. Moram da kaèm, Vuko Radovi} je to po~eo da radi
prije mene. Platije sam prvi put vidio na wegovim slikama.
Nas dvojica smo, me|utim, potpuno razli~iti. Zajedno smo izlagali mnogo puta ali su to dvije razli~ite stvari.
Platije su za mene, kaè Vujo{evi}, oli~ewe crnogorskog
pejzaà. Oduvijek sam znao kako je ~ovjekov ìvot kratak za
jedne Platije. Poslije toliko vremena drugovawa sa wima,
sve mi je jasnije kako mnogo toga ne}u sti}i da otkrijem u
wima. [to vi{e oduzimam od kawona, sve vi{e ostaje neistraènog. To sam odavno znao ali sada sve sna`nije i sna`nije osje}am. Pro{lo je 40 godina a ~ini mi se da sam tako malo
od wega otrgao.
Iz kawona, dakle, wegove nena~ete qepote, slikar nije
imao kud. Taj kawon za koji Vujo{evi} kaè da je draguq crnogorske prirode prema kome je ona bila posebno dare`qiva,
zamalo ga nijesmo potopili.
Jo{ je on u opasnosti, kaè slikar. Nadam se da nikada
ne}emo mo}i skupiti te ogromne pare koje su potrebne za
gradwu hidrocentrala. Sama ~iwenica da je rije~ o najatraktivnijem kawonu u Evorpi, izuzetnom pejzaù, dovoqna je da
se ne dvoumimo, ve} da ga treba sa~uvati. Oko kawona jo{ je
mnogo neotkrivenih kutaka kawon Mrtvice, desne pritoke
Mora~e, na primjer. Jo{ je nepristupa~an i nepoznat, ali je
nekud jo{ upe~atqiviji od samog kawona Mora~e. Profesor
Srejovi}, poznati arheolog iz Beograda nastavqa Vujo{evi} mi je nedavno ispri~ao kako je wegova ekipa otkrila, od
- 152 -
Bio~a do Platija, ~itav lanac pe}inskih naseobina starih i

do 150 hiqada godina. Treba li i to uni{titi prije nego {to
uspijemo da sve ispitamo, provjerimo. Pomenimo i remekdjelo sredwovjekovne arhitekture i slikarstva, manastir
Mora~u. Treba li jo{ da nabrajamo kako bi znali {ta nam je
~initi?
Ve} dvadeset godina Vujo{evi} je svakog dana u svom ateqeu na Bio~u, {to ga je tamo smjestio ne bi li bio bliì ambijentu koji je nadahnuo veliki dio wegovog opusa. Ipak sada
najavquje jednu malu pauzu.
U titogradskoj Modernoj galeriji nedavno, sre|uju}i
svoj fond, nai{li su na jednu moju sliku, motiv Stare varo{i,
ra|en na kartonu za pakovawe, pedeset i neke godine, pri~a
slikar. Poèlio sam da se malo bavim opet tim ambijentom,
ponovo bih da radim i portrete od kojih sam ve} davno pobjegao. Kada zaokruìm ta svoja interesovawa na platnima, izloì}u ih ovdje u Titogradu.
Bi}e to jedan sasvim druga~iji Vujo{evi} kakvog do sada
nijesmo upoznali.
Jovanka Vuja~i},
Pobjeda, 25 jul 1989.
- 153 -
QUTICA PO(D)MIRUJE STRUJNE POTREBE

Postoje svi uslovi da se ne nanose}i nikakvu {tetu dobije
na Qutici, u sredwem toku Tare, ista koli~ina
elektri~ne energije koja ho}e da se dobije
po cijenu prave katastrofe na Mora~i
i{e od 20 godina Crna Gora je gradila jednu koncepciju

mogu}eg kori{}ewa svojih hidroenergetskih i vodoprivrednih potencijala. To, u naj{iroj javnosti ve} dobro
znano opredjeqewe da se, uz mawe-vi{e detaqno istraèna
tehni~ko-energetska i ekonomska rje{ewa, na Tari elektrane
grade uz prethodno usagal{avawe zajedni~kih interesa tri
socijalisti~ke republike Crne Gore, Bosne i Hercegovine
i Srbije, a potom i na Mora~i gradio bi se sistem centrala,
tako|e za zajedni~ke potrebe i zajedni~kim snagama i sredstvima svih, ili bar ve}ine zainteresovanih ~lanica jugoslovenskog sistema elektroprivrede. Dogovor u troje bio je, polovinom 1984 godine, verifikovan i u Skup{tinama tri republike. Pao je ubrzo potom zbog toga {to je bila predvi|ena
izgradwa HE Bijeli brijeg u najqep{em i najatraktivnijem
dijelu kawona Tare
Akademik dr Vladislav Vlahovi}, iskusni geolog i energeti~ar, u~esnik u utvr|ivawu svih profila za brane do sada
izgra|ene ili isprojektovane u Crnoj Gori, jo{ prije ~etiri
godine predloìo je rje{ewe dao ideju za kori{}ewe hidroenergetskog i vodoprivrednog potencijala sredweg toka
Tare. Uz mno{tvo nau~no potkrijepqenih argumenata on, naime, predlaè da se na oko dva do ~etiri kilometra uzvodno
kod mosta na \ur|evi}a Tari, u blizini vrela Qutica, podigne brana. Odatle bi se formiralo akumalaciono jezero sa 531
milion kubika vode. Ta bi akumulacija regulisala 78% vode
koja se javqa na izlazu kawona Tare. HE Qutica sa takvom
- 154 -
akumulacijom, padom vode od 146 metara i uz prosje~an protok

59 kubika vode u sekundi, proizvodila bi oko 631 milion kilovat sati elektri~ne energije godi{we. (Uz izgradwu, recimo, HE Komarnica sa bazenom od 200 miliona kubika vode,
ispunili bi se uslovi iz dogovora tri republike).
Akumulaciono jezero HE Qutica prostiralo bi se oko
30 kilometara uzvodno, do sela Slatina nizvodno od Mojkovca. Osim izmje{tawa 13,6 kilometara postoje}eg puta, jezero
ne bi topilo ni obradivu zemqu u Poqima, niti naseqa, izuzev nekoliko ku}a u Dowoj Dobrilovini i Pro{}ewu. Tako|e
se ni najdubqi i najqep{i dio prirodno o~uvanog dijela
kawona Tare, u duìni oko 46 kilometara, dakle, u ~itavoj duìni rijeke kojom se sada splavari ne bi potapao. Naprotiv,
reìmom rada HE Qutica, omogu}ilo bi se splavarewe i u
vrijeme kad je za to nepovoqan prirodni protok voda.
Projektna i druga dokumentacija mogla bi se veoma brzo
uraditi, a ni izgradwa te centrale ne bi trajala duè od tri
godine tvrdi dr Vlahovi}. Ve} su izgra|eni putevi, dovedena struja
Tara se i wena voda i prostor oko we od Mojkovca pa
do mjesta odakle po~iwe splavarewe (a to je nizvodno od vrela Qutice, od mogu}eg profila za podizawe brane) ni za {ta
ne koristi, niti ima planova za to. Taj prostor moè, dakle,
da se vrednuje kroz elektri~nu energiju. Tih tridesetak miliona dolara, koliko bi bila vrijednost godi{we proizvodwe HE Qutica, te{ko da bi se toliko u nedogled odricalo
i mnogo bogatije dru{tvo nego {to je crnogorsko, pogotovu
kad postoji nesumwivo kompromisno rje{ewe koje moè da
podmiri i zalagawa zelenih, da se sa~uva kawon i svi
draguqi i rariteti ovog prostora, i ideje stru~waka kako da
se do|e do zelenih nov~anica.
Vu~i} Tomovi},
Pobjeda, 28, 29 i 30 novembar 1989.
- 155 -
JOVAN DUJOVI],
pjesnik, publicista
SVJETSKI BOJ ZA MORAÛ
ada je Komnen Be}irovi}, koji se nakon godina stranstvovawa vratio u Qevi{ta, pod sami izvor Mora~e, gdje
je i dom podigao, ~uo izjavu predsjednika Izvr{nog vije}a Crne Gore dr-a Radoja Konti}a o tome kako }e i na koji na~in biti obezbije|ena sredstva za skora{wu izgradwu hidroelektrana na Mora~i, veoma se iznenadio. [ta je sad ovo? Zar
trogodi{wi boj koji se vodi u mo}nim medijima, od engleskog
Tajmsa, preko pariskog Monda, zatim {vajcarskih, wema~kih
i na{ih glasila, u kom u~estvuju znamenita svjetska imena, od
oksfordskih profesora, nau~nika i istori~ara, stru~waka
Uneska, do ekologa, kwièvnika i crkvenih veledostojnika,
nije imao svrhe?
Je li mogu}e, pitao se Komnen Be}irovi}, koji qepote zavi~ajne mu Mora~e, ubraja me|u vrhunske svjetske qepote, da
niko nije htio da ~uje bruj svjetske javnosti, posebno svjetskog
stru~waka za ~ovjekovu sredinu, [vajcarca Franca Vebera?
Ovaj je uspio da za{titi i slavne Delfe, rezervat od 600 kvadratnih kilometara na kome u Australiji ìve diqi kowi,
predjele Francuske, [vajcarske, Austrije
Bio je ovdje Franc Veber i svemu se divio, od Mora~e vi|ene u glavnom gradu i s wegovih mostova, du` Platija do manastirskog zdawa Nemawi}a, za koje }e re}i da pripada prvorazrednoj svejtskoj ba{tini, i da }e u~initi sve da se Mora~a
proglasi naj~istijom evropskom rijekom. Desetak novinara,
{vajcarskih, austrijskih, francuskih me|u ovima urednik
ekolo{ke rubrike Monda Roè Kan obasuli su Mora~u i
wenu prirodno-kulturnu ba{tinu, najvi{im pohvalama.
Mnogo toga je Komnen Be}irovi} uradio da se spasi Mora~a, ali jo{ strahuje, kaè, da se Crnoj Gori ne ponovi Lov}en sa mauzolejom, uprkos tome {to su Unesko, pa i Svjetska
- 156 -
banka iz Va{ingtona, voqni da se ovaj predio za{titi kao

dio svjetske prirodne i kulturne ba{tine.
O tome {ta je moglo da se desi da je Svjetska banka odobrila kredit, prije dvije godine, za finansirawe mora~kih
hidroelektrana, kazivao je Be}irovi}u, u Parizu, predstavnik te institucije Tom Kalan, koji je nadgledao realizaciju
kredita za kultivisawe ]emovskog poqa. Gotovo je nevjerovatno kako umalo nijesmo pristali da finansiramo ovu katastrofu!
Razlog za Kalanovo zgraàvawe bilo je pismo znamenitih
engleskih nau~nika s Oksfordskog univerziteta, na ~elu sa
poznatim vizantologom Dimitrijem Obolenskim, objavqeno
21 marta 1989 u londonskom Tajmsu, u kome, izme|u ostalog,
stoji:
Vjekovni manastiri, Mora~a u Crnoj Gori i Studenica u
Srbiji podignuti su pored rijeka, koje }e biti preplavqene
ako se predloèni hidrotehni~ki radovi obave. U tom slu~aju bi se Mora~a sa svojim, u cijelom svijetu proslavqenim ciklusom fresaka iz H vijeka, na{la na ivici ogromnog vje{ta~kog jezera, jedva koju stopu iznad vodene provr{ine. Cio
manastir bio bi doveden u opasnost. Prema tom planu koji je
orijentisan na pove}anu proizvodwu elektroenergije, bila
bi zauvijek uni{tena i veli~anstvena klisura du` rijeke Mora~e. Postoje i druga rje{ewa koja ne bi {kodila ni manastiru ni predjelu.
Po{to su zatim ukazali na sli~nu opasnost koja prijeti
drugom velikom spomeniku srpske kulture, manastiru Studenici, ovi ugledni istori~ari umjetnosti obratili su se jugoslovenskim vlastima da jo{ jednom provjere svoje planove i
ispitaju druga rje{ewa prije nego {to bude nanesena nenadoknadiva {teta manastirima Mora~i i Studenici koji su zna~ajni dio na{e zajedni~ke evropske ba{tine. Potpisala
prva imena britanske i evropske vizantologije: Dimitri
Obolenski, Robin Kormak, Selia Hauksvort, Ana Kindersle,
Siril Mango, Stiven Ransiman, Dejvid Vinfild.
Oglasila se i Seres Visa Vasef, istori~ar umjetnosti i
egiptolog, dugogodi{wa saradnica Uneska, koja, poslije gorkog iskustva spomenika egipatske civilizacije ugroènih
- 157 -
Komnen Be}irovi}
vje{ta~kim Asuanskim jezerom, poru~uje: Nipo{to voda blizu spomenika!

Pored Komnena Be}irovi}a, koji je u pariskom Mondu
opjevao niz na{ih kulturnih znamenitosti, od Studenice,
Hilandara do Ostroga i Lov}ena, pored uglednih qudi iz
Evrope, u boj za spasavawe ovog izuzetnog prirodnog bogatstva, ukqu~ili su se i mnogi na{i ugledni qudi iz raznih
oblasti nauke i umjetnosti.
Poznati slikar Vuko Radovi}, Mora~anin, uvjeren je da su
tu umije{ani maheri vi{eg stila, a Qubo Popovi}, koji
ìvi i slika u Parizu, ne moè shvatiti da Crnogorci koji
ìve na qutom kr{u ne znaju da cijene prirodu. Sada se najedanput pojavquje gomila tih ~udovi{ta koja nastoji da uni{ti prirodu oko Mora~e. Boò Kova~, poznati crnogorski
ekonomista, tvrdi da tu ideju o HE na Mora~i nastoji da realizuje generacija pedesetih godina, ~ije je znawe i shvatawe
na nivou Kratkog kursa istorije SKP(b), kako je socijalizam jednako elektrifikacija + industrijalizacija! On smatra da bi se sredstvima od oko pola milijarde dolara, koliko
je potrebno za uni{tewe kawona i manastira, moglo zaposliti 30.000 radnika. Jer, mi imamo dovoqno energije, samo je ne
koristimo racionalno.
Mitropolit crnogorsko-primorski Danilo upozorava
da bi izgradwom brane od manastira ostale samo puste zidine, a vladika Amfilohije Radovi} da bi to bilo isto kao kad
bi to sveto zdawe pogodila atomska bomba. Dok Batri} Jovanovi} tvrdi da manastir Mora~a i kawon Mora~e nijesu
feudi pojedinaca, ve} zajedni~ka ba{tina dana{wih i budu}ih generacija na ovom tlu Jer je premnogo neshvatqivih
odluka bilo na kojima su wihovi donosioci i predlaga~i dobro {i}arili.
In`. Vladislav Vlahovi}, koji zagovara izgradwu mawih
hidroelektrana, kao in`. Branko Kujovi}, uz sve ostalo, ~vrsto su ubije|eni da bi stvarawem akumulacije u Platijama,
bio nad Titogradom postavqen Damaklov ma~ koji bi sa svojih
300 miliona kubnih metara vode, prijetio da, u slu~aju proloma brane Andrijevo, sve pod sobom satre i zatre, do Skadra
i Jadrana.
- 158 -
Akademik Pavle Mijovi}, kaè da bi se potapawem ~udesnog kawona ponovilo ono {to se desilo Pivi prepolovila
bi se Mora~a, naru{io bi se wen dosada{wi pojam i dobile
bi se dvije nove, nemora~ke, nebdrske i necrnogorske obale
mrtvih voda, u kojima ne bi imao ko da se ogleda. Obezqudi}e
Mora~a kao {to su obezqudile Crmnica i Piva.
Me|u na{im uglednim kulturnim poslenicima koji su uznemireni ovim vi{egodi{wim nastojawem da se, kako re~e
Komnen Be}irovi} Mora~a utamni~i, pomenimo autoritete
o ~ije stavove niko nema prava da se oglu{i, kao {to su: Crnogorska akademija nauka, Udruèwa kwièvnika Srbije i
Crne Gore, profesori Filozofskog fakulteta u Beogradu,
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, Zavodi
za za{titu prirode i spomenika Crne Gore, dr Dragoslav
Srejovi}, arheolog, Mir~eta \urovi}, inèwer, Cane Jani}ijevi}, Bojana Vujanovi}, ekolozi, in`. Radosav Zekovi}, arhitekta, dr Sreten Petkovi}, dr Milka-ânak Medi}, Dragiwa Kujovi}, istori~ari umjetnosti, dr Aleksandar Dra{kovi}, istori~ar, dr Branisalav \iri}, geolog, dr Dejan Medakovi}, istori~ar umjetnosti i pjesnik, Momir Vojvodi},
\uza Radovi}, Slobodan Rakiti}, kwièvnici, Nikola Vujo{evi}, slikar, Miodrag Leki}, ministar za kulturu Spisak je preduga~ak.
No i pored svih poziva i dokazivawa da }e stradati jedan
od najzna~ajnijih kulturno-istorijskih spomenika na{e civilizacije i jedan od najznamenitijih kawona u Evropi u kome
su, uz to, otkriveni i tragovi pra~ovjeka, kao i pored
~iwenice da bi se pet-{est stotina miliona kilovata elektroenergije moglo ostvariti na drugim izvori{tima u Crnoj
Gori, na vrelu Qutici na primjer, zapelo se za tih 700 miliona kilovata, koliko bi se ostvarivalo izgradwom hidroelektrane na Mora~i!
Ne koqemo li mi to vola radi kile mesa?
Pobjeda, 24 decembra 1989.
- 159 -
KOMNEN BE]IROVI],
RIJE^ O MORAÎ*
Ista ona izopa~ena boq{evi~ka svijest koja je skrhala i u
ono faraonsko ~udo ujarmila slobodarski vrh Lov}ena, ho}e
sada da ujarmi u brane i ustave slobodarsku rijeku Mora~u i
da, potapawem wenih prekrasnih obala, potopi slavnu
pro{lost a time i budu}nost na wima
Bra}o i sestre!
eka nam je sre}an dana{wi sun~ani praznik svetog Save
~iji sinovac knaz Stefan, sin Vukanov a unuk Nemawin,
nadahnut primjerom svog djede i svog strica, podiè ovaj
velelepni sveti hram prije gotovo sedam i po vjekova. Spomenik i jubilej kojima bi se mogli podi~iti i narodi s najbogatijom civilizacijskom ba{tinom, a mi smo, evo, do{li dotle
da je ovo svetili{te vjere pravoslavne, ovo svjedo~anstvo srpskog umjetni~kog genija, ovo ogwi{te slobode naroda mora~ko-rova~kog kroz vjekove, ugroèno, planiranim jezerom pored wega, teè i ozbiqnije nego {to je to ikad ranije bilo u
svojoj dugoj i burnoj istoriji!
Ali nije ugroèna samo lavra na Mora~i sa svojim glasitim neimarstvom i slikarstvom ~iju je slavu nadaleko
pronio wen Prorok Ilija, ve} su ugroèna, pored tih vrhunskih djela ~ovjeka, i takva djela prirode kao {to su veli~anstveni kawoni Mora~e i Mrtvice, {to ih dvije rijeke neimarke zajedno sa kosmi~kom silama, tokom miliona godina
gradi{e, i koje su zato pravi qetopis vje~nosti, hronika i
biblija svijeta. Prirodwaci, na primjer, kaù da je u kawon-
* Izgovoreno na skupu u odbranu Mora~e, uprili~enom od strane

Udruèwa kwièvnika Crne Gore na Savindan, 27 januara 1990, u
porti manastira Mora~e.
- 160 -
ima Mora~e i Mrtvice preostalo i da jo{ u wima raste

biqe iz dalekih vremena, koga vi{e nema nigdje na planeti.
Kad je Mora~a s Mrtvicom po~ela kopati strahovite bezdani kojima smo jutros pro{li, ne samo da nije bilo ~ovjeka niti i~ega {to je sada na zemqi, ve} je i slika vje~nih nebesa
i sazvje`|a na wima, bila sasvim druk~ija od ove koja se sada
nama ukazuje. Takve spomenike vje~nosti, takve qepote i veli~ine zemaqske, takve ponose na{ega podnebqa treba najsvetije i najdragocjenije ~uvati, a ne uni{tavati!
I stvarno ako bi propast Bogorodi~inog hrama na Mora~i, bila prava civilizacijska nesre}a, propast Platija mora~ko-rova~kih sa ~itavom dolinom Mora~e, bila bi ravna
kataklizmi, smaku ovog dijela svijeta na kome smo mnogi od
nas poniknuli uz jeku zavi~ajne nam rijeke. Naravno da bi, u
slu~aju potopa, ta jeka zauvijek zamuknula, kao {to bi zamro i
{um slavne Svetigore nad kojom smo malo~as bili i Nemawi}a most doqe gledali. Ovaj najve}i i najqep{i vodopad u
Crnoj Gori sa svojih sada{wih 55 bio sveden na svega 3 metra,
ako do|e do stvarawa predvi|enog jezera. Dno tog jezera bi bilo u podno`ju \u|evine naspram nas za koju geolozi kaù da je
najve}e klizi{te u Dinaridima razlog zbog koga je pedesetih godina Jadranska magistrala pro{la s ove, a ne s one strane Mora~e.
Zaista, brojna su, pored ovih, druga zla koja bi zadesila
na{e podnebqe, ukoliko bi do{lo do ostvarewa ~udovi{nog
nauma potapawa doline rijeke Mora~e. U prvom redu, plavqewem od preko hiqadu hektara wiva, livada, vo}waka, pa{waka
i {uma, te prekidawem puteva izme|u mora~ko-rova~kih sela,
a posebno saobra}ajnice koja prirodno povezuje dvije Mora~e
i Rovca sa glavnim gradom Crne Gore, do{lo bi do strahovitog poreme}aja ìvota naroda ovih krajeva koji bi opustjeli i obezqudili upravo u vrijeme kada se, zbog proma{ene industrije i sve ve}e nezaposlenosti, zagovara povratak selu.
Istovremeno bi nad stanovni{tvom svih naseqa od Platija
do Rumije, posebno nad ìteqima Podgorice, bio stavqen Damoklov ma~ od 320 miliona kubika vode, koliko bi sadràvalo samo jezero Andrijevo, ne ra~unaju}i druga jezera planirana na Mora~i. Strepwa stanovnika doline Mora~e nizvod- 161 -
Komnen Be}irovi}
no od Platija grani~ila bi se s panikom u slu~aju ratnih sukoba ili zemqotres kojima je cijelo podru~je ina~e podlo`no, a koji bi postali utoliko ~e{}i i è{}i {to bi ih izazivale vodene mase pritiskom na zemqinu koru, kao {to se
ve} doga|a u Pivi. Voda pak koja bi iz vje{ta~kih jezera na
Mora~i, doticala u Skadarsko jezero, bila bi toliko hladna
da bi u wemu uginuo sav biqni i ìvotiwski svijet koji je tu
nastajao i prilago|avao se od iskoni. Oko samih jezera, opadawem nivoa vode u su{na doba, stvarao bi se pejza` kaquge
i ispucale zemqe, {to ne bi bilo ba{ idealno za razvoj jezerskog turizma koji neki navode u prilog gradwe elektrana
na Mora~i.
Ali pojava sli~na pomoru flore i faune u Skadarskom jezeru, dogodila bi se samim potopom ili promjenom mikroklime koju bi on izazvao, u Rovcima i Mora~i u kojima bi, recimo, brojna divqa~ {to se zimi u wih seli iz sjeverne Crne Gore, ostala bez svojih iskonskih skloni{ta. Orlovi bi, na primjer, izgubili svoja stani{ta u liticama potopqenih kawona
Mora~e i Mrtvice, u kojima se gnijezde. Tako bi ova veli~anstvena ptica bila potopom istjerana iz mora~ko-rova~kih
planina, kao {to je p~ela, najmarqivije bi}e, Kombinatom
aluminijuma zbog koga se najvi{e `rtvuje Mora~a, izgnana,
ustvari istrijebqena iz Zetske ravnice, {to dovoqno govori
o jednoj politici i upravi zemqom.
Presijecati velikim vodenim masama prirodnu odstupnicu od Zetske ravnice ka planinskom zale|u Rovaca i Mora~e,
ne bi bilo mudro ni iz strategijskih razloga. Tog mi{qewa je
bio i na{ veliki, nedavno preminuli geolog Zarija Be{i}
koji je smatrao da vojska ne bi trebalo da dozvoli podizawe
xinovske brane u Platijama na vratima jedne zemqe u kojoj se
mr`wa protiv Jugoslavije predaje u {kolama, kako mi je doslovno jednom prilikom rekao, naravno misle}i na Albaniju.
Stvarawem velikog jezera Andrijevo u duìni od 25 kilometara, Crna Gora bi ostala bez jedne od svojih glavnih
turisti~kih atrakcija, ìvopisnog puta kawonom Mora~e,
probijenog pedesetih godina uz najve}e qudske napore i `rtve. Umjesto da se na duìni jezera potapa, ovaj sa svojih 18
tunela i 6 mostova, jedinstveni put na svijetu, wega bi, na- 162 -
protiv, trebalo modernizovati, {to bi mogao de u~ini, na

primjer, Montenegroturist ulagawem u razvoj kontinentalnog turizma.
Tako|e bi bilo krajwe vrijeme da se razmi{qa o podizawu spomenika herojskim neimarima puta kawonom Mora~e, od
kojih je wih preko stotinu, civila i vojnika, svoje ìvote u
taj put ugradilo. Samo to, {to ~ini jo{ jednu stranicu velike i vje~ite epopeje ove zemqe, a nekmoli sve ostalo, bilo bi
dovoqan razlog da se put ne potopi. Uostalom, zahvaquju}i
tom putu, koji se tako olako prinosi na `rtvu, kawon Mora~e
moè da posjeti i vidi, najve}i broj qudi, {to nije slu~aj sa
kawonom Tare ni ve}inom drugih gdje se mora i}i pje{ke, na
kowima, splavariti ili malim avionima ulaziti izme|u litica, kao {to se to radi u Velikom kawonu Kolorada.
Nestankom karstnog korita plahovite i ~iste Mora~e,
Crna Gora bi izgubila svoju najve}u prirodnu fabriku odli~nog gra|evinskog materijala, ~uvenog mora~kog {qunka i pijeska (u pore|ewu s kojim je tarski pijesak obi~na mulina), a
koji Mora~a svake godine stvara u ogromnim koli~inama.
Umjesto da se to bogatstvo s ostalim preda dubinama jezera,
trebalo bi nastojati da se ono jo{ vi{e koristi, gradwom
pristupnih puteva sa magistralnog puta. Isto tako bi brojna
gorska vrela koja bi se od Smokovca nadaqe na{la na dnu jezera, trebalo koristiti za snabdijevawe zdravom ~istom vodom grada pod Goricom i ostalih naseqa u Zetskoj ravnici,
koja za takvom vodom upravo vape. Najzad, mada se time ne
iscrpquje spisak neda}a koje bi sna{le Crnu Goru potapawem doline Mora~e, tim poduhvatom bi se na{la pod vodom
velika arheolo{ka nalazi{ta u vi{e od sedamdeset pe}ina u
kawonu Mora~e od kojih je samo sedam-osam ispitano, a koje
mo`da kriju tajnu preistorijskog ~ovjeka od prije 120 hiqada
godina, kroz oba kamena i bronzano doba, sve do po~etka civilizacije.
Ne vjerujem da se ikad u istoriji gradwe hidroelektrana
bilo steklo toliko va`nih razloga protiv gradwe neke od
wih, koliko ih se steklo protiv gradwe elektrana na Mora~i.
Gotovo da bi svaki od tih razloga pojedina~no a nekmoli svi
skupa, bio dovoqan da se odustane od tog projekta jedne kata- 163 -
Komnen Be}irovi}
strofe u koju bi trebalo jo{ uloìti i pola milijarde dolara! Stoga je upravo neshvatqiva upornost crnogorske Elektroprivrede koja se i daqe, ne mare}i za pouke januarskih
promjena u Crnoj Gori, pona{a kao da je Crna Gora wen spahiluk! Isto tako neshvatqiva je upornost crnogorske vlade
na ~elu sa Radojem Konti}em, u nastojawu da se ostvari projekat potapawa doline Mora~e, uprkos protivqewu doma}e i
strane javnosti, posebno institucija kao {to su Srpska pravoslavna crkva, Zavodi za za{titu spomenika i prirode Crne
Gore, Crnogorska i Srpska akademija nauka, Udruèwa
kwièvnika Crne Gore i Srbije. Tu su imena brojnih nau~nika, prirodwaka, geologa, inèwera nezaslijepqenih energetskom ra~unicom, ekonomista, konzervatora, umjetnika,
istori~ara umjetnosti me|u kojima engleski vizantolozi sa
~uvenim Dimitrijem Obolenskim, arheologa svjetskog glasa
kao {to je Dragoslav Srejovi}, ili ekologa kao {to je
Franc Veber, koji su digli svoj glas u odbranu Mora~e.
Pitam se za{to, uprkos tolikom otporu i po jednu stra{nu cijenu, ho}e da se sprovede u djelo jedan od propalih projekata propalih vlada Marka Orlandi}a i Vuka Vukadinovi}a, kao i, na saveznom nivou, Branka Mikuli}a. Te{ko mi je
povjerovati da je to stoga {to je Radoje Konti} zauzimao va`ne poloàje u svim tim vladama. Ali mi se ~ini da ista ona
izopa~ena boq{evi~ka svijest i praksa koja je, pod vidom dobra Crnoj Gori, skrhala i u ono faraonsko ~udo ujarmila slobodarski vrh Lov}ena, ho}e sada da ujarmi u brane i ustave
slobodarsku rijeku Mora~u i da, potapawem wenih prekrasnih obala, potopi i slavnu pro{lost a time i budu}nost na
wima. Zar, zbiqa, potopiteqi Mora~e ho}e da se proslave i
u|u u istoriju, kao {to su se proslavili i u wu u{li razoriteqi Lov}ena?! Koliko bi sada po~inioci zla na Lov}enu dali da su poslu{ali nas koji smo im se prije dvadeset godina,
obra}ali i vapili da ne ~ine ono {to su bili naumili da u~ine na Lov}enu, kao {to se danas obra}amo i prekliwemo ove
da odustanu od onoga {to su naumili da u~ine u Mora~i.
Iskreno i dobronamjerno vam kaèm: jo{ imate vremena da
se pro|ete te neslavne i nelijepe uloge pred istorijom i
pokoqewima, pisao sam Veqku Milatovi}u, januara 1971 iz
- 164 -
Pariza, povodom Lov}ena. Isto to ponavqam odavde Radoju

Konti}u i ostalim zagovornicima potopa doline Mora~e.
Razumije se da treba struje i da je wena proizvodwa neophodna za ìvot gra|ana i rad preduze}a, ali za{to tolika
ostrvqenost na Mora~u i tvrdokorno odbacivawe svih drugih
rje{ewa koja postoje?! Za{to se kod {est milijardi kilovata neiskori{}ene hidroenergije na crnogorskim vodotocima,
toliko zapelo ba{ za tu nepunu milijardu, koliko bi se ukupno dobilo gradwom sve ~etiri elektrane na Mora~i, Andrijeva, Milunovi}a, Raslovi}a, Zlatice, odnosno trista
miliona gradwom glavne od wih, Andrijeva? Zar napraviti
toliku {tetu radi toliko malo koristi?! Pogotovo kad se pouzdano zna da }e goropadna Mora~a ili {to bude od we ostalo, zajedno sa divqim bujicama svojih pritoka neumorno zasipati zemqom, drvqem i kamewem ta nesre}na jezera u koja }e
se urivati i sru~ivati mora~ke strmeni i pretvoriti za nekih tri-~etiri decenije jezera u baru{tine. Ustvari, to je i
vijek koje se daje tim elektranama.
Stoga pozivam, a mislim da mogu da to u~inim i u va{e
ime, odgovorne kako u Republici tako u Elektroprivredi, da
odustanu od projekta elektrana na Mora~i, makar koliko u
wega bili zagazili, i da pristupe izradi i dovr{avawu ve}
postoje}ih projekata na drugim vodotocima, na primjer na Komarnici ~ijom bi akumulacijom u Loncima niè [avnika, a
odatle, prevodnim tunelom ispod Vojnika, u Peru}icu, dobilo uz minimalnu {tetu preko milijardu kilovata. Ali to
rje{ewe za koje postoje ve} ura|eni elaborati, izgleda odve}
jeftino crnogorskoj Elektroprivredi! Neka se tako|e oìve
i razmotre nakada{wi projekti na ]ehotini koja je ionako
totalno upropa{tena, zatim na Limu ili na vankawonskom
dijelu Tare odnosno na wenoj pritoci Qutici gdje bi se gradwom samo jedne stepenice i izmje{tawem 13 kilometara asfaltnog puta, moglo dobiti oko 630 miliona kilovata elektri~ne energije. Ovo bi se moglo posti}i za kratko vrijeme od
dvije godine, dok bi za gradwu elektrana na Mora~i bilo potrebno {est do osam godina. Neka mi ne zamjere branioci Tare u koje i sam spadam bar {to se ti~e wenog ~udesnog kawona
ti~e, ali ne moè se Tara u koju se sta~u odpadne vode Mato- 165 -
Komnen Be}irovi}
{eva, Kola{ina i Mojkovca, na svakom pedqu progla{avati

nedodirqivom i nazivati suzom Evrope, a Mora~a koja
stvarno to jeste na gorskom dijelu svog toka, prepustiti na
milost i nemilost nekolicini elektroinèwera, elektropoliti~ara i elektronovinara, uvijek istih, koji ve} godinama
dojadi{e pozivawem da se potopi i zagwuri u vlagu, tminu i
maglu najqep{i i najsun~aniji dio kontinentalne Crne Gore.
Predlaèm tako|e da se preduzmu odgovaraju}i koraci od
strane nadle`nih institucija Crne Gore, radi obra}awa
Unesku u ciqu stavqawa Mora~e, kao jedinstvene prirodne,
istorijske i kulturne cjeline pod za{titu ove svjetske organizacije kod koje ve} postoji obiman dosije Mora~e. Jedan od
direktora Uneska, gospodin Judi{tir Rax Izar, odgovoran za
Odsjek svjetske kulturne ba{tine, napisao: Iako Mora~a nije upisana u listu Svjetske ba{tine, ovaj manastir tako|e zra~i mnogim vrijednostima, vjerskim, istorijskim i kulturnim,
da bi ga trebalo za{tititi za dobro svih. A ve} pomenuti
Franc Veber, ekolog svjetskog zna~aja, odu{evqen Mora~om,
rekao je: Mora~a je kao Betovenova simfonija. Veli~anstvena priroda, molitva upisana u kamenu. Savr{eno proìmawe
predjela i umjetni~kog djela nastawenog duhom. Veber je u
osnovi inicijative ~ije je ostvarewe u toku, da se Mora~a
proglasi naj~istijom rijekom u Evropi.
Na kraju, ukoliko bi nadle`ni organi Republike i Elektroprivrede Crne Gore, nastavili da se oglu{uju o glas naj{ire javnosti, te i daqe radili na propasti Mora~e, kao {to
to sada rade nude}i Sovjetima gradwu elektrana kao trampu za
robu koju ovi nijesu isplatili, mislim da mogu da predloìm
u ime svih nas, da se {to prije u saradwi sa pomenutim brojnim institucijama osnuje odbor za za{titu Mora~e. A zatim,
da se, ~im Mora~a zavaqa svoje zelene proqe}ne talase i probude se usnule {ume mora~ke, uprili~i i sazove jedan me|unarodni ekolo{ki skup odnosno sabor u manastiru Mora~i, radi odbrane, spasa i za{tite Mora~e.
- 166 -
BUDIMIR DUBAK
MANASTIR MORAÂ
vdje ugledah
Savin {tap
ko sun~ev zrak
{to je u svetoj ruci
izlazio i zalazio
Muwu uvaqanu
u podupira~ Boga
ovdje sam prvi mah
upoznao
Prije Kosova
gnijezdo je ovdje
gavran svio
i proroka Iliju nam
izbavio
Al crna ptica usni
potoweg vijeka
da vi{e gledati ne}e
s visine
kako svileni konac te~e
ka uhu morske igle
Re~e gavran: Nikad vi{e
I podiè se voda do neba
i labudovi po woj zapliva{e
i sveci posta{e gwurci
i gradovi stado{e pred ni{an
vodene pu{ke
i ~ovek postade riba
s krqu{tima od r|e
- 167 -
Komnen Be}irovi}
i drvo uspomena na list

koji se vratiti ne}e
a list uspomena na drvo
koje se vratiti ne}e
Nasuka}e se Nojeva barka
na sveti krov svijeta
Vidim to po lepetu krila
Ilijine hraniteqke
Vidim ve} kako iz korabe
izlazi narod
i nastawuje se
po novim obroncima.
27 januara 1990.
S lijeva na desno: Jovan Dujovi}, Ilija Laku{i},

Miodrag Tripkovi}, Budimir Dubak, Momir Vojvodi},
iguman Rafailo Kalik, Komnen Be}irovi}, Ranko Jovovi},
Janko Vujisi}, Radomir Uqarevi}, Be}ir Vukovi} na skupu
u porti manastira Mora~e na Savindan 1990.
- 168 -
MRAK NOVE SVETLOSTI

Osnovano Udruèwe za spas Mora~e
zraàvamo krajwu zabrinutost pred nastojawima crnogorske vlade i Elektroprivrede da oìve i sprovedu, od
javnosti odba~eni i propali projakat gradwe elektrana
na Mora~i ~ijim bi ostvarewem bile potopqene, uni{tene
ili ugroène velike prirodne i civilizacijske vrijednosti.
Ovo se, izme|u ostalog isti~e u apelu javnosti koji je ju~e
potpisalo oko pedeset akademika, istaknutih umetnika, nau~nih, kulturnih i javnih radnika iz cele zemqe, koji nagla{avaju da bi se ostvarewem ovog projekta uni{tile mnoge lepote i bogatstva. Sem, kao suze ~iste i bistre reke Mora~e, tu su
i veli~anstveni kawoni Mora~i i Mrtvice, zatim starostavni i slavni manastir Mora~a, to svetili{te vere i slobode i
umetnosti kroz vekove, i jedna od vrhunskih vrednosti koju crnogorski i ceo srpski narod ima.
U nedavnom razgovoru sa Aleksandrom îlakovim, direktorom Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture sa
Cetiwa, saznali smo da ovu nau~nu instituciju gotovo niko ne
pita o ovom poduhvatu, iako se wime direktno dovode u opasnost ogromne i jedinstvene kulturne i istorijske vrednosti.
îlikov nam je tom prilikom rekao da su oni naumni da
zatraè raspisivawe referenduma o ovom projektu, odnosno o
Mora~i, wenom kawonu i blagu koje bi ostvarewem ovog projekta bilo dovedeno u pitawe. Potpisnici apela daqe nagla{avaju da bi, stavqawem prepreke xinovskom branom u kawonu Mora~e, bio onemogu}en prodor iskonske mediteranske
struje u Rovca i Mora~u, a stvarawem ve{ta~kog jezera u
doworova~koj i dowomora~koj kotlini, do{lo bi do drasti~ne promene klime u ovim krajevima, {to bi se neminovno i
- 169 -
Komnen Be}irovi}
krajwe nepovoqno odrazilo na ìvot qudi, odnosno opstanak

biqnog i ìvotiwskog sveta u tom podru~ju.
Ukazuje se i na veliku opasnost koja bi pretila Titogradu i naseqima u zetsko-bjelopavli}koj ravnici od akumulacije od pola milijarde kubika vode, naro~ito u vreme nemira,
evantualnih ratnih sukoba ili ja~eg zemqotresa.
Najzad, dotokom hladne vode iz akumulacija na Mora~i u
Skadarsko jezero, ve} ugroèno otrovima Kombinata i Agrokombinata, do{lo bi do velike promene temperature vode, do
uginu}a ~itavog biqnog i ìvotiwskog sveta u jezeru isti~e se u apelu.
Ukazuju}i na mogu}nost druga~ijih re{ewa i izgradwe
hidroelektrana na drugim vodotocima gde bi posledice bile
nemerqivo mawe, potpisnici apela zakqu~uju da je o~igledno da bi ostvarewe projekta elektrana na Mora~i radi dobijawa nekih 720 miliona kilovata struje, bio jedan samoubila~ki poduhvat, koji bi sem ostalog progutao pola milijarde dolara.
Budo Simonovi},
Rade Vuki}evi},
- 170 -
ZA SVESTRAN PRISTUP PITAWU MORAÊ

Inicijativni sastanak za osnivawe Udruèwa
za spas Mora~e
a{tita prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti

rijeke i kawona Mora~e sve vi{e plijeni pa`wu javnosti. Mnogi su ustali u odbranu Mora~e: kwièvnici, nau~nici, humanisti, obi~ni gra|ani. Ipak, svi su izgledi da poslovi oko gradwe hidroelektrana na Mora~i polako, ali sigurno napreduju. To je bio povod da se u Republi~kom Zavodu za
za{titu prirode u Titogradu danas okupi grupa gra|ana, zabrinuta za sudbinu Mora~e, i glavnog grada Crne Gore, na inicijativnom sastanku za osnivawe Udruèwa za spas Mora~e.
Razgovoru su prisustvovali biolozi, arheolozi, umjetnici, prirodwaci, geolozi, istori~ari umjetnosti, qekari.
Svi su mi{qewa da na Mora~i ne treba ni{ta graditi dok
nauka ne kaè svoju rije~ o posqedicama koje bi mogle nastati. Tim prije, {to mnoge dosada{we analize ukazuju da na biolo{kom prirodnom i kulturnom planu izgradwa hidroelektrana na Mora~i moè da izazove velike poreme}aje i
{tete. Nau~nici su istakli da vi{e projekata koji bi trebalo da osvijetle ovu problematiku ne}e biti tako brzo zavr{eni. U okviru Zavoda za za {titu prirode otprilike za godinu dana bi}e zavr{en odgovaraju}i projekat, a biolozi
upozoravaju da oni svoja istraìvawa mogu okon~ati tek
kroz pet godina. To }e izgleda biti kasno za one koji rade na
pripremi po~etka izgradwe hidroelektrana na Mora~i. U
javnosti je procurila vijest, kako je istakao kwièvnik
Komnen Be}irovi}, da ve} krajem ovog mjeseca sovjetski
stru~waci dolaze da se dogovaraju konkretno sa prestavnicima Elektroprivrede Crne Gore, o gradwi elektrana. Zato
je potrebno, istaknuto je na sastanku, animirati javnost, da
ne bi bila dovedena pred svr{eni ~in.
- 171 -
Komnen Be}irovi}
Udruèwe za spas Mora~e bi bilo ekolo{ko dru{tvo koje bi vodilo ra~una o za{titi ove rijeke, wene doline i o budu}nosti Titograda, posmatrane sa ovog aspekta. U slu~aju nekih teìh tektonskih poreme}aja tla, zemqotresa i sli~no,
pod pretpostavkom gradwe elektrana, Titograd bi bio u velikoj opasnosti. [ta to zna~i ne treba mnogo govoriti. Akademik Goran Karaman, istaknuti biolog, naglasio je da je
strate{ka gre{ka Crne Gore {to je izgradila fabri~ke kapacitete za preradu aluminijuma i proizvodwu boksita. Da
nemamo KAT, imali bi smo struje za izvoz, kaè Karaman.
Ovako, sada treba potopiti sve ìvo, da bi KAT imao dovoqno struje. Zlo~in je {to je u~iweno od Pive, pa se sada prave nove velike gre{ke, napomenuo je Karaman.
Dr Branko Boqevi} je istakao da je Crna Gora u potpunom
privrednom kolapsu. U takvom stawu ne razmi{qa se normalno. Postaje najbitnije preìvjeti, a sva ostala pitawa se bri{u. Dolazi do suène svijesti, prostor za razumno promi{qawe se suàva. Olako se prihvataju rje{ewa koja nudi birokratija. Velike otpore spasu Mora~e, dr Boqevi} vidi upravo u ovome. On je rekao da Ekolo{ko dru{tvo Zeta u potpunosti podràva sve napore na o~uvawu Mora~e. Bojana Vujanovi}, iz Nacionalnog parka Skadarsko jezero, istakla je
da pristup ovoj problematici treba biti svestran. Dva osnovna metodolo{ka odnosa pjesni~ki i nau~no-institucionalni, mogu da se sre}no usklade i da ne protivurje~e jedan drugome, rekla je Vujanovi}. Dr Radomir Mihailovi}, direktor Zavoda za za{titu prirode, napomenuo je da ova nau~na institucija pomno prati sve pojedinosti oko gradwi elektrana na
Mora~i, naravno, sa svoje ta~ke istraìvawa. On se zaloìo
da se sva rje{ewa u vezi Mora~e temeqe na nauci i dobro provjerenim i verifikovanim ~iwenicama.
Na skupu je istaknuto da niko nema pravo da vr{i zlo~in
u prirodnom muzeju kakva je Crna Gora. Svi aspekti emocionalni, moralni, ekonomski, istorijski, kulturni koji se
pokre}u temom za{tite Mora~e, moraju biti dobro prou~eni
i vrednovani, prije dono{ewa kona~ne odluke. Glas razuma
mora presuditi.
Goran Sekulovi},
Pobjeda, 13 februar 1990.
- 172 -
PROGLAS ZA SPAS MORAÊ

Sa inicijativnog skupa za osnivawe Udruèwa za spas
Mora~e, odrànog 12 februara 1990 godine u Podgorici
zraàvamo krajwu zabrinutost pred nastojawima crnogorske vlade i Elektroprivrede da oìve i sprovedu u
djelo, od javnosti odba~eni i propali projakat gradwe
elektrana na Mora~i. Wegovim ostvarewem bile bi potopqene, uni{tene ili ugroène velike prirodne i civilizacijske
vrijednosti, kao {to su ~ista i bistra, gorska i slobodarska
rijeka Mora~a, veli~anstveni kawoni Mora~i i Mrtvice u
kojima je upisana povijest planete, te starostavni i slavni
manastir Mora~a, to svetili{te vjere, slobode i umjetnosti
kroz vjekove, i jedna od vrhunskih vrijednosti koju crnogorski i cio srpski narod ima.
Velika {teta Crnoj Gori bi bila nane{ena i potapawem
vrlo ìvopisnog puta kawonom Mora~e, probijenog pedesetih
godina, uz najve}e qudske napore i `rtve, a koji je svojevrsno
svjedo~anstvo samopregora i heroizma na{eg ~ovjeka. Sem toga, bila bi potopqena i arheolo{ka nalazi{ta du` toga puta
u sedamdeset pe}ina u kawonu Mora~e, {to mo`da kriju tajnu
preistorijskog ~ovjeka.
Tako|e stavqawem prepreke, xinovskom branom u Platijama, prodoru iskonske mediteranske struje u Rovca i Mora~u,
kao i stvarawem vje{ta~kog jezera u doworova~koj i dowomora~koj kotlini, do{lo bi do drasti~ne promjene klime u ovim
krajevima, {to bu se odrazilo krajwe nepovoqno na ìvot
qudi, te opstanak biqnog i ìvotiwskog svijeta u tom podru~ju.
Posebno zlo bilo bi iseqavawe stanovni{tva sa svojih
vjekovnih ogwi{ta iz dijela Rovaca iz Mora~e, kao i stavqawe stanovni{tva glavnog grada Crne Gore i Zete pod Da-
- 173 -
Komnen Be}irovi}
moklov ma~ od preko pola milijarde kubika vode, koliko bi

sadràvala vje{ta~ka jezera na Mora~i uzvodno od grade pod
Goricom. Tako bi ìteqi ovog dijela Crne Gore, koji su ve}
ozbiqno ugroèni otrovima koje Kombinat aluminijuma svakodnevno ispu{ta u vazduh, vodu i zemqu, bili jo{ ugroèni
i vje~itom strepwom od potopa, posebno u vrijeme nemira,
ratnih sukoba ili zemqotres ~ije bi se ve} izrazito dejstvo
poja~alo pritiskom vode u jezerima na zemqinu koru.
Najzad, dotokom hladne vode iz akumulacija na Mora~i u
Skadarsko jezero, koje je ve} ugroèno otrovima Kombinata i
Agrokombinata, do{lo bi, usqed velike promjene temperature vode, do uginu}a ~itavog biqnog i ìvotiwskog svijeta u
tom jezeru.
O~igledno je, dakle, da bi ostvarewe projekta elektrana
na Mora~i, radi dobijawa nekih 720 miliona kilovata struje,
bilo jedan samoubila~ki poduhvat, koji bi trebalo da ko{ta
jo{ i pola milijarde dolara!
Stoga pozivamo da se neodlo`no odustane od projekta
gradwe elektrana na Mora~i i pristupi projektima ili
dovr{avawu istih na drugim vodotocima kao {to su Gorwa
Zeta, ~ije se vode uzaludno gube, zatim Komarnica, \ehotina, vankawonski dio Tare, odnosno Qutica i Lim, gdje bi
svuda pri~iwena {teta bila zanemarqiva u odnosu na {tetu
koja bi se pri~inila gradwom elektrana na Mora~i. Tako|e
bi se elektrane na tim vodotocima zavr{ile u daleko povoqnijem vremenskom roku od elektrana na Mora~i, {to bi doprinijelo i brèm zadovoqewu energetskih potreba Crne
Gore.
Na kraju, neka primjer zla po~iwenog na Lov}enu, o kome
upravo ovih dana izbija stra{na istina na vidjelo, bude dovoqna opomena {ta biva kad se vlast tvrdokorno oglu{uje o
glas javnosti, odnosno najumnijih qudi jednog naroda.
Komnen Be}irovi}, kwièvnik, Momir Vojvodi}, pjesnik, Matija Be}kovi}, pjesnik i akademik, dr Amfilohije
Radovi}, episkop banatski, Nikanor Bogunovi}, episkop hvostanski, zamjenik Mitropolita crnogorsko-primorskog,
Branko Boqevi}, doktor medicinskih nauka, Dragan Laki}e- 174 -
vi}, kwièvnik, Vuko Radovi}, slikar, prof. dr Sreten

Petkovi}, istori~ar umjetnosti, prof. dr Dragoslav Srejovi}, arheolog, akademik, prof. dr Aleksandar Dra{kovi},
istori~ar, prof. dr Milka Medi}-ânak, arhitekta, Branko Kujovi}, inèwer, Cane Jani}ijevi}, ekolog, prof. dr Radomir Laku{i}, botani~ar, ekolog, Dragiwa Kujovi}, istori~ar umjetnosti, Miodrag Bulatovi}, kwièvnik, Milan
Komneni}, pjesnik, Slobodan Rakiti}, pjesnik, Radosav Zekovi}, arhitekta, prof. dr Atanasije Jevti}, jeromonah,
teolog, prof. dr Qubomir Durkovi}-Jak{i}, istori~ar
kwièvnosti, Laki} Dragi}, inèwer, Labud Dragi},
kwièvnik, Janko Vujisi}, pjesnik, Jovan Dujovi}, pjesnik i
novinar, Miodrag Tripkovi}, pjesnik i novinar, Komnen Dragovi}-Du~i}, vajar, otac Rafailo Kalak, starje{ina manastira Mora~e, arhimandrit Jovan, iguman manastira Studenice, arhimandrit Julijan, iguman manastira Gradca,
otac Serafim, iguman manastira Ostroga, prof. dr Jovanka
Kali}, istori~ar, Nada Lazarevi}-Jovovi}, pravnik, Budimir Dubak, kwièvnik, Ratko Vulanovi}, vajar, Quba Popovi}, slikar, Bata Mihailovi}, slikar, Qubinka Jovanovi},
slikar, Qubomir Simovi}, pjesnik, Ranko Jovovi}, pjesnik,
Be}ir Vukovi}, pjesnik, Milo Gligorijevi}, kwièvnik i novinar, Kosta Hristi}, novinar i publicista, dr Veselin
\ureti}, istori~ar, Du{an Kosti}, pjesnik, Dragan Barjaktarevi}, novinar, Bojana Vujanovi}, profesor filmske
umjetnosti, Radomir Uqarevi}, kwièvnik, Boò Kova~,
ekonomist, prof. dr Du{an R. Dragovi}, geolog, A}im Vi{wi}, pjesnik i novinar, Vasilije Lalo{evi}, novinar, Boìdar Filipovi}, pjesnik, Dragomir Be}irovi}, novinar, Momir âbarkapa, novinar, Novica \uri}, novinar, Moja{
]orovi}, inèwer, Vlatko Vujovi}, novinar, Slavko Milovi}, novinar, Slavko Vuka{inovi}, novinar, Milo{ Veqi},
novinar, Budo Simonovi}, novinar, Milenko Miranovi},
preduzima~.
Novosti, 14 februar 1990.
- 175 -
JEDINA ZA[TITA ODUSTAJAWE OD GRADWE

Crnogorsko-primorska mitropolija je protiv
izgradwe elektrana na Mora~i
edini na~in da se za{titi manastir Mora~a i kawon ove

reke je da se odustane od izgradwe elektrana na Mora~i. U
to su ube|eni svi oni koji èle da sa~uvaju manastir iz
H veka, jedan od najlep{ih na na{im prostorima, i jedinstveni kawon reke.
Sli~an stav ima i episkop Nikanor Bogunovi}, zamenik
vladike crnogorsko-primorskog, koji je o tome nedavno razgovarao i sa predsednikom Republi~kog izvr{nog ve}a dr-om
Radojem Konti}em. U pismu upu}enom ovih dana u Sinodu Srpske pravoslavne crkve, vladika Nikanor uz ostalo kaè:
- Ne treba dozvoliti da se grade hidrocentrale na reci
Mora~i jer wihovom izgradwom ne bi bio ugroèn samo manastir ve}e bi sa lica zemqe nestala naseqa Dowih Rovaca i
Me|ure~ja, a 250 porodica moralo bi zauvek da napusti svoja
vekovna ogwi{ta. Istovremeno, glavnom gradu Crne Gore bila bi zapeta stupica i on bi u slu~aju elementarne nepogode
bi zbrisan sa geografske karte.
U pogledu izgradwe energetskih objekata za potrebe Crne
Gore nauka je rekla svoje, ima alternativnih re{ewa, ali to
je jo uvek glas vapiju}eg u pustiwi, po{to jo{ nema namere da
se odustane od postoje}eg projekta. Ako se Crnoj Gori uzme
ono {to joj je najdragocenije i najsvetije, onda ona ne treba tako ni da se zove smatra episkop Nikanor. Zato moli Sveti Sinod da u pismenoj formi digne svoj glas protiv gradwe i da se
obrati najvi{im organima Crne Gore i Srbije i zahteva sastanak na vrhu kome bi prisustvovali i predstavnici crkve.
- Mitropolija crnogorsko-primorska javno protestuje
protiv gradwe sistema HE na Mora~i jer }e time biti ugro-
- 176 -
èn jedan od najzna~ajnijih spomenika na{e kulture i jedan od

najlep{ih manastira Srpske pravoslavne crkve na ovim prostorima stoji u propratnom pismu koje je Nikanor uputio
stare{ini manastira, obave{}tavaju}i ga o pismu Svetom Sinodu. Uprava manastira treba da se, zaloì da se ni po koju
cenu ne dozvoli gradwa elektrana jer }e on time zauvek biti
izgubqen.
Stare{ina manastira Rafailo Kalik, kaè da je pre nekoliko dana u manastiru boravila i ruska delegacija ali se
vrlo kratko zadràla. Industrijaimport, Elektroprivreda Crne Gore i crnogorska vlada, naime, u ovaj posao poku{avaju da uvuku Sovjuginstroj, jugoslovensko-sovjetsko preduze}e, preko koga bi se obezbedio i sovjetski kredit.
Kada sam po~eo da obja{wavam {ta zna~i potapawe Mora~e i {ta uop{te zna~i manastir ovom narodu, inèwer
Veqko Vlahovi}, jedan od glavnih zagovornika izgradwe jezera je upozoravao da skratim, da bi gosti {to mawe saznali
kaè Kalik. Prilikom odlaska Vlahovi} mi je traìo da
ga podrìm, a uzeo je i zapalio ~etiri sve}e rekav{i: Eto
vidi{ ni ja nisam protiv manastira.
Iako oni koji ho}e da potope Mora~u tvrde da }e biti
u~iweno sve da se za{titi manastir, oni kojima struja nije
udarila u glavu ne misle tako. Tako je i jedan zagreba~ki
stru~wak pre koju godinu, iako doveden da obe}a za{titu manastira, rekao da on to ne moè garantovati. Drugi, pak, misle da bi istraìvawe {ta }e biti sa manastirom ako se napravi jezero moralo da traje bar toliko koliko je on star. Zato je najboqe manuti se }orava posla.
Momir âbarkapa
Novosti, utorak 20 februar 1990.
- 177 -
VUKSAN SIMONOVI],
pravnik
BEZBROJ PITAWA KOJA ÊKAJU ODGOVOR
stalo je nedirnuto jo{ samo to malo par~e zemqe, kamena, vode i neba nad Mora~om i Rovcima. Onakvo kako ga
je priroda vjekovima vajala i klesala. Ostali su klanci
i litice, a na vrhu wih orlovska gnijezda. Doqe u Platijama
zelena Mora~a, sada naj~istija i najbistrija, u svom gorskom
toku u Evropi.
Ostaci birokratije, zaslijepqeni kilovatima, rije{ili
su sada da Mora~u prezi|u, zauzdaju i zajezere. Da na weno dno
bace i s o~iju smetnu sve ~emu se svaki namjernik i prolaznik
divio, a na {ta smo se mi koji od ro|ewa slu{amo wenu huku
ponosili.
Nisu bez neke Nemawi}i temeqe svoje lavri udarili ba{
u mora~koj ùpi na obali bistrooke qepotice. Mora~ki neimari, zlatnim rukama, gradili su hram za sva vremena.
Silne vojske, kroz vjekove, projezdi{e pored wega, zajedno se tuko{e Mora~ani i Rov~ani da ga ne daju, krv mnogu proli{e, i sa~uva{e ga niko kamen sa kamena ne pomjeri.
Otkuda ba{ nama pade udio da mu udarimo u temeqe i razgra|ujemo ga. Ako niko drugi, budu}e generacije nam ne}e nikad oprostiti ~ak i pomisao na tako ne{to. Nijesmo ga dakle
zidali nemamo pravo ni da ga survavamo.
Ko nas je ovlastio i u ime koga da sada ho}emo da mijewamo
floru i faunu jednog ~itavog podnebqa, da istjerujemo orlove iz gnijezda, da nagonimo na seobu stanovnike Mora~e i Rovca sa rodnih ogwi{ta?!
Ionako nas je nema{tina i siroma{tina poprili~ono
rastjerala sa grude gdje smo prvi put ~elom udarili. Na{i ro|aci i plemenici raseqeni po svijetu i danas pate za rodnim
krajem. Mnogi su ve} i pokojni, ali u amanet su ostavili i
sahraweni su nadomak mora~kog svetili{ta.
- 178 -
Ko }e to da potopi stari most Nemawi}a, ko da skrati

xinovski bijeli skok mora~kog vrela sa Svetigore?
Ko to, u krajwem slu~aju, postavqa minu nad 150 000 qudi
koji bi ìvjeli nizvodno od brane?
Koliko je puta zemqotres pogodio podru~je gdje bi se jezero prostiralo?
Kakav je u svem utome me|unarodno-pravni reìm Skadarskog jezera, koje vi{e ne bi bilo to {to jeste?
Ovo su samo neka pitawa koja se name}u povodom Mora~e
svakom qubitequ prirode, svakom pokloniku prirodnog ìvota u prirodnoj sredini.
Zbog toga, iako su poslovi oko izgradwe hidrocentrala na
Mora~i, izgleda, poprili~no odmakli i kod zvani~nika nemaju alternative, poru~ujemo im da dobro upru prstom u ~elo
prije nego izazovu katastrofu na mora~ko-rova~kom podru~ju.
Oni koji tu vide neki li~ni {i}ar treba da shvate niko
ga nije u{i}ario za sva vremena, treba pone{to ostaviti sinovima i unucima.
Pobjeda, srijeda 21 februar 1990.
- 179 -
VESELIN BATO \UROVI]
U KAWONU MORAÊ U ÔVJEKU SE BUDI

ISKONSKI OSJE]AJ PRIPADNOSTI PRIRODI
ve je na Balkanu prolazno, osim nesre}nih zalijetawa i

kampawa. Oni su svojevrstan vid pra`wewa na ovim prostorima, po~esto puko zadovoqewe }efa ili u najgorem
slu~aju politi~arske sujete. I sam Lali} u jednoj kwizi pi{e:
Mi uvijek prvo ne{to uradimo, pa tek onda razmi{qamo, za
svaki slu~aj da ne bismo zakasnili! Ne samo da ne u~imo na
tu|im gre{kama nego i svoje ponavqamo.
Povod ovakvom mom razmi{qawu je polemika koja se
ovih dana nastavqa oko izgradwe brana na Mora~i. Republi~ka vlada zagovara izgradwu brana (zar opet?), dok brojne nau~ne ustanove i pojedinci i dobar dio javnosti smatraju da kawon Mora~e treba za{tititi po svaku cijenu. Pri
tom se nude i argumenti. Zagovornici gradwe nam nude one
dobro poznate u stilu: stru~waci su rekli ra~unice su jasne i sli~no. S obzirom da na suprotnoj strani stoje mi{qewa zbiqa priznatih stru~waka i institucija koje imaju
svoja imena i zdravi razum naroda, pitam se koji to stru~waci i ~ije to ra~unice stoje uz gradwu, sem ako se ne radi o
dobro poznatim elaboratima politi~ara ~ije su nas jasne
ra~unice i dovele ovdje gdje smo.
No, bilo kako bilo, jedna ideja ro|ena u krilu stare politike, prijeti stra{nom realizacijom. Upravo ovih dana,
kada u javnosti izlazi porazna istina o ranijim sli~nim
proma{ajima da spomenem samo Lov}en i zaga|ivawe Skadarskog jezera, mada bi se moglo naàlost nabrajati puno
traì se mogu}nost za pregra|ivawe Mora~e ~ime bi kawon
Platije, jedan od posqedwih sa~uvanih draguqa prirode, bio
uni{ten.
Izleda da su nagomilani problemi i neophodnost promjena i iznalaèwa rje{ewa stvorili u mnogome nekriti~an i
- 180 -
neselektivan prilaz novome, pa je ideja o potapawu kawona

Mora~e podsticana sve vi{e zagovaranom profitnom logikom od strane Elektroprivrede Crne Gore i neizbje`nim
plemenskim interesima, koji u potapawu kawona i puta kroz
kawon vide mogu}nost prolaèwa puta kroz svoj kraj. Imaju}i prilike da se upoznam sa mi{qewem poznatih pojedinaca i
institucija kod nas i u svijetu ~iji je rad vezan za prou~avawe,
za{titu i o~uvawe prirodne sredine, brojnih umjetnika,
qubiteqa prirode i {ire javnosti koja smatra da je gradwa na
Mora~i besmislena i opasna, smatram da nas ovakva mi{qewa
obavezuju na prethodno razmi{qawe jer naknadna pamet ovdje
ne bi pomogla.
Za to postoje mnogi humani razlozi.
U trenutku kada razvijeni svijet traga za novim izvorima
energije i nastoji sa~uvati od prirodnog bogatstva ono {to se
jo{ sa~uvati moè, i kada veli~anstvena qepota kawona budi
interesovawe doma}e i svjetske javnosti, wegovo o~uvawe je
izuzetna obaveza.
Harmonija vode, kamena i neba i wena surova elementarna qepota budi u ~ovjeku iskonski osje}aj pripadnosti prirodi i saznawe o qudskoj prolaznosti i ni{tavnosti u odnosu na vje~no postojawe kawona koji stvara veli~anstve utisak. Upravo taj osje}aj vanvremenske dimenzije vje~ito je
stvaraocu davao nadahnu}e, prolazniku-turisti napajao du{u, qubitequ prirode donosio mir i spokoj.
To je uticalo da se na rubovima kawona stvaraju i stvore
duhovne vrijednosti od kojih je manastir Mora~a naj~uvenija.
Istraìvawe pe}ina u kawonu, ukoliko se ne potope, tek bi
pokazalo {to tamo ima. Pitam se da li takve prirodne i duhovne vrijednosti i qepote koje priroda i qudi stvaraju oduvijek, imamo pravo da potopimo radi bilo kojega, a kamoli
trenutnog interesa?
Naru{avawem ambijenta bi bili bitno poreme}eni uslovi za ìvot qudi u dolini Mora~e. Svojevremeno, izgradwom
puta kroz Platije, usmjeren je razvoj krajeva koji mu gravitiraju, naro~ito Rovaca i Mora~e. Potapawem plodnog Me|urije~ja, kawona i prakti~no pretvarawem postoje}eg puta u slijepo crijevo, bio bi nasilno, poslije vi{e decenija, preusmje- 181 -
Komnen Be}irovi}
ren razvoj ovoga kraja, a Rov~ani i Mora~ani prakti~no prinu|eni na raseqavawe. To bi upravo bio rezultat jednog od
onih na{ih nesre}nih zalijetawa, {to ih pomiwem na po~etku ovog pisma.
Manastir Mora~a sa okolinom

- 182 -
DRAGAN LAKI]EVI],
pjesnik
VAPAJ S MORA^KOG KOCA
zimaju}i da, ve} ~etvrti put u dve godine, pi{em o za{titi Mora~e reke, plemena, manastira, kraja i po~etka po~eo sam sam sebi da li~im na onog Radisava sa vi{egradskog koca, koga je Ivo Andri} u~inio jednim od najuzvi{enijih prizora svetske kwièvnosti.
Kao {to Radisav danno} lebdi nad Drinom, tako evo ja
bdim nad kawonom Mora~e, misle}i na mogu}nost i opasnost
da se izgradwom hidroelektrane na reci mog porekla i detiwstva moè uznemiriti i razuriti manastir Mora~a sedamstogodi{wi spomenik na{e kulture, vere, postojawa.
Pravo da se do kraja bavim sudbinom Mora~e i da se ~etvrti put ogla{avam a da mi samo kawon odjek uzvra}a daje mi
~iwenica da je grobqe mojih predaka, na Biqezima u Dowoj
Mora~i, okrenuto mora~kom oltaru, a mora~ki oltar svakog
jutra ogreva sunce koje se pojavquje upravo odande od grobova mojih predaka.
Ako ~ovek nikad ne moè zaboraviti svoje ime i ono {to
je najpre ugledao primaju}i materiwi jezik onda on ima pravo da bar to {to ne moè nikad izumiti brani od krivotvorewa i uni{tewa.
Mora~a je moj zavi~aj.
Svaki moj korak, od kolevke i od grobqa predaka prema
civilizaciji i kulturi kojoj pripadam svaki moj povratak u
postojbinu, iskon i ~udo ro|ewa prolazi pokraj manastira
Mora~e i preko reke Mora~e, ispod mora~ke Svetigore.
Mora~ka Svetigora obasjava moj ìvot i moj jezik.
Ako je to slu~aj i kojih drugih Mora~ana ìvih ili mrtvih onda bi se i u wihovo ime i ose}awe moglo govoriti o
nu`nosti da se sa~uva Mora~a. Ili kriknuti:
Ovo ne}ete potopiti! Mora~u ne moète sru{iti!
Svedoci smo mnogih poraza kulture.
- 183 -
Komnen Be}irovi}
Ta zlo~instva nadma{ila su mnoge skandale mra~ne pro{losti. Smetli{tem na Nemawinom gradu, izme{tenom Pivom, oburvanim grobom-oltarom na Lov}enu Crna Gora je u
na{em vremenu postala velika razvalina moralna, kulturna, materijalna.
Skriveni u liticama, kao da su i sami starci-monasi,
ostali su jo{, tamo gde stole}ima nikom nisu smetali manastiri Mora~a i Ostrog. Dve sve}e mira, duha, lepote, umetnosti, pravoslavne vere, obestrvqenog crnogorskog srpstva.
Izgon srpstva iz Crne Gore po~iwe Lov}enom, a zavr{ava Mora~om.
Kome je i za{to to potrebno ne znam, ali su grob na Lov}enu i mora~ki hram, krune dveju najsjajnijih srpskih dinastija na tlu Crne Gore jedne ro|ene u Zeti, na Ribnici, a druge
u Wegu{ima pod Lov}enom srodne me|usobno po mo}i nepobjednog mladoga Du{ana i stra{nom mi{qu vladike i pesnika ~iji nas Gorski vijenac jo{ uvek doziva iz mrtvih.
Da li isti mrak, ili isto zlo, ili ista nesre}a kulture i
pameti, koja je sasekla Lov}enu koren i vrh, ukinula Nemawinu obalu, simetralu Podgorice sada ho}e da strujom napuni Kombinat aluminijuma u Titogradu, verovatno jo{ jednu jugoslovensku megalomansku la` i ekolo{ku diverziju na{ega
vremena?
A tu struju da proizvede u mora~kom kawonu!
Ima li ikakvog razumnog spasa za kawon i za manastir?
Postoji legenda kako su nekada pred mora~ku lavru, koja je
i od wih starija, dojezdila dva krasna pobratima, Milo{ i
Marko, pa jedan bio odve} visok, a drugi odve} {irok. Tu su
rekli:
Divna crkva, divna gra|evina!
Mala mana: mala su joj vrata!
Kako se Marko i Milo{ Mora~i stalno vra}aju, jer se moraju vratiti u rodno mesto legendu, tako se i mi stalno vra}amo Mora~i.
Jedne od presudnih godina mog ìvota, koja taj ìvot sada
deli na dve polovine, kao podgori~ki maturant, napisao sam u
Mora~i ove stihove:
- 184 -
Kako sti}i do kraja kad umor po~etku pada

Uz {umnu pro{lost te~em. Ka izvoru kora~am
Izvor je daleko u brdima gdje sunce okupqa stada
Izvirem iz hqeba ispod kamenog sa~a
Bilo gdje da padnem i ulijem se bilo kada
Na izvoru i u{}u ~eka me Mora~a.
Ovaj ~etvrti lament nad Mora~om zov je upomo} i kojevitez, moj li~ni alak na odbranu geografije i istorije na{e
otaxbine, molitva za zemqu na koju ve} stole}ima kidi{u i
ala i vrana.
Podobreni pitominom mora~ke ùpe, prosvetqeni hramom vere i monumentalne umetnosti, utemeqeni tradicijom
crnogorske dràve i istorije moji zemqaci kao da jo{ ne
slute zlo i nesre}u.
Stoga im jo{ jednom {apu}em ovaj amanet, krkqaju}i ve}
kao Radisav s koca:
Verujem da se razum moè vratiti tek s povratkom potpune slobode i istine ~iji je po~etak normalna upotreba srpskog imena.
Kalkuli{u}i i taktiziraju}i, kompromisima i sitnim
laìma, ustupcima i odlagawima proda}e se Crna Gora sa
svojim svetiwama, jevtino kao i Kosovo!
- 185 -
KOMNEN BE]IROVI],
URA\ENA ALTERNATIVNA RJE[EWA

SE KRIJU OD JAVNOSTI*
tvaraju}i ovaj skup, ~ast mi je i zadovoqstvo pozdraviti

sve vas prisutne. Ovaj na{, u petnaest dana drugi skup,
nametnuo se sam po sebi kao radni skup, pa }ete ~uti nekoliko zanimqivih i korisnih izlagawa na temu ugroènosti
i za{tite Mora~e. Ali bih se prethodno osvrnuo sa nekoliko
rije~i na protekli period od na{eg osniva~kog sastanka 12
februara do danas i na na odjek koji je na{ poziv Za spas Mora~e za to vrijeme nai{ao u javnosti.
Moèmo re}i da je taj odjek, zahvaquju}i {tampi kojoj
treba odati puno priznawe, veoma povoqan. Prava poplava
~lanaka u Pobjedi, samo je dokaz do koje mjere je pitawe Mora~e bilo zatomqeno i prigu{eno na stranicama glavnog crnogorskog glasila. Ustvari bavqewe pitawem Mora~e, kao i
mnogim drugim presudnim pitawima za zemqu i narod, bilo je
u pro{losti iskqu~ivo rezervisano politi~ko-tehnokratskoj kasti koje je zemqom upravqala. Stoga se moè re}i da je
ovo prvi put, odkad je pokrenuto pitawe gradwe elektrana na
Mora~i, da se po tom pitawu vodi u Crnoj Gori jedna ovako
javna i svestrana rasprava, kao {to se povela i rasprava o sudbini Lov}ena ili o preimenovawu glavnog grada Crne Gore,
{to sve treba pozdraviti kao izraz nove demokratske klime
na ovim prostorima.
Za àqewe je, me|utim, {to ta klima nije jo{ zahvatila
Elektroprivredu Crne Gore, odnosno weno rukovodstvo koje
nastavqa da se pona{a kastinski, kao da je Crna Gora wegov
spahiluk. Kako druk~ije objasniti skandaloznu ~iwenicu da
* Uvodna rije~ na pro{irenom sastanku Inicijativnog odbora

Udruèwa za spas Mora~e, odrànog 28 februara 1990.
- 186 -
je predsjednik Poslovodnog odbora Elektroprivrede, Mom~ilo Bukili}, uprkos svemu {to je posqedwih godina re~eno u
javnosti protiv gradwe elektrana na Mora~i, i{ao zimus u
Moskvu i otuda se vratio maltene sa potpisanim ugovorom u
xepu o gradwi elektrana na Mora~i?! Kao da je uslov da bi se
ne{to radilo da svako bude protiv toga! I ne samo da je Bukili} i{ao u Moskvu, nego su ubrzo potom, sovjetski partneri
dolazili u Crnu Goru i u woj skoro inkognito boravili otprilike izme|u 13 i 22 februara!
Tako|e je neshvatqivo da rukovodstvo Elektroprivrede
Crne Gore, uporno odbacuje, u ovo vrijeme alternativa, sve alternativne predloge i projekte u ciqu re{avawa elektroenergetskih potreba Republike, osim projekta gradwe elektrana na Mora~i! Oni odbacuju ne samo ideje i rje{ewa koja
predlaù drugi, kao na primjer akademik Vladislav Vlahovi}, ve} i svoja sopstvana ranija sagledavawa elektro-energetskih mogu}nosti Crne Gore, koja su poprimila vid stru~nih eleborata i dovedena skoro do idejnih rje{ewa, kao {to
to pokazuju dokumenta koja imam ovdje, a koja sam pribavio za
ovaj na{ sastanak.
Radi se o dva stru~na sagledavawa mogu}nosti Dogradwe
sistema Hidroelektrane Peru}ica, iz 1977. Iz ovih dokumenata, ura|enih od strane najstru~nijih kadrova Elektroprivrede, proizlazi da bi se hvatawem voda Gorwe Zete koje se gube 65%, u jezera Vrtac i Slano, mogla neuporedivo lak{e,
jeftinije i bezbolnije dobiti energija koja ho}e da se, po jednu stra{nu cijenu, dobije na Mora~i. I ta energija mogla bi
da bude takozvana vr{na, zna~i najrentabilnija energija.
Imam ovdje tako|e jednu stru~nu studiju izra|enu od strane qubqanskog Elektroprojekta 1985, pod naslovom Kratak prikaz mogu}nosti i opravdanosti integralnog kori{}ewa sistema PivaZeta, iz koje se nedvosmisleno vidi da bi
se, opet mnogo lak{e i bezbolnije, mogla dobiti na Komarnici ista ona energija koja ho}e po cijenu propasti jednog dijela Crne Gore, da se dobije na Mora~i.
Najzad, postoji i ovaj rad akademika inèwera Vladislava Vlahovi}a, odnosno wegovo izlagawe na Jugoslovenskom
skupu elektroenergi~ara u Bajinoj Ba{ti 1985, iz koga proiz- 187 -
Komnen Be}irovi}
ilazi da bi se na pritoci Tare, Qutici, moglo dobiti, samo

gradwom jedne stepenice i izmje{tawem nekoliko ku}a i deset-dvanaest kilometara asfaltnog puta, koli~ina od 631
milion kilovata elektroenergije, dakle dva puta vi{e nego
na Velikom Andrijevu koje ho}e da se, potapawem jednog
dijela Rovaca i Mora~e te potapawem kawona Mora~e i Mrtvice i, najzad, ugroàvawem manastira Mora~e, napravi na
Mora~i!
Ovakav stav rukovodstva Elektroprivrede Crne Gore, jednostavno je neshvatqiv, i o~igledno je da se tom rukovodstvu
jo{ nije dogodio narod, ve} tek treba da mu se dogodi. Moram
vam re}i da je, {to se toga ti~e, u Mora~i i Rovcima gdje sam
bio pro{le nedjeqe, ve} zrela situacija, naime da se u narodu
sve vi{e govori o mitingu za odbranu Mora~e koji bi se odrào pred zgradom Skup{tine ili pred zgradom Elektroprivrede Crne Gore u Nik{i}u.
Tako|e smatram da treba da vas obavijestim o nekoliko
podataka do kojih sam posqedwih dana do{ao u nizu razgovora
sa nau~nim radnicima kao {to su ~lanovi Srpske akademije
nauka, geolozi Nikola Panti} i Bane ]iri} po kojima je
kawon Mora~e, pogotovo u svom dowem dijelu, nehomogen, kao
i da pitawe seizmike odnosno pritiska planiranih jezera na
tlo, jo{ nije izu~eno. Oni su tako|e izrazili bojazan od erozije mora~ko-rova~kih strmeni, koja bi budu}a jezera na Mora~i, posebno Andrijevo, za kratko vrijeme zatrpala. Na
kraju mi je akademik Nikola Panti} doslovno rekao: Ne mogu da zamislim Crnu Goru bez kawona Mora~e.
Botani~ar ekolog, profesor Radomir Laku{i} sa sarajevskog Univerziteta, koji }e se uskoro i sam po tom pitawu
oglasiti u {tampi, rekao mi je da bi potapawem kawona Mora~e, nestalo i rijetkog biqa koje u tom kawonu raste jedino
na planeti. I on je vrlo skepti~an {to se ti~e dugovje~nosti
jezer predvi|enih na Mora~i.
Najzad, inèwer projektant Branko Kujovi} mi je saop{tio da bi stvarawem akumulacije pored manastira Mora~e,
bila potkopana, kao nekim mehani~kim sredstvom, noìca
klizi{ta \u|evine, najve}eg u Dinaridima, {to bi moglo da
- 188 -
ima katastrofalne posqedice po opstanak manastira Mora~e

i terase na kojoj se nalazi.
Isto tako saznajemo od stru~nih lica da bi budu}i put
preko Rovaca koji bi, umjesto sada{weg kawonom Mora~e, povezivao Mora~u i Rovca sa Podgoricom, bilo krajwe te{ko i
skupo napraviti zbog konfiguracije terena koji ima oblik
pro{irenog lijevka u tom podru~ju, pa bi veliki dio tog puta
morao da bude u vijaduktima i tunelima.
Na kraju, posebno zadovoqstvo mi je saop{titi vam da mi
je ju~e u Nik{i}u predat jedan apel javnosti za odbranu Mora~e, koji je potpisalo dvadeset uglednih li~nosti iz tog grada,
a koji vam stavqam na raspolagawe.
- 189 -
OPREZNO S MORAÔM
Obra}awe javnosti grupe uglednih li~nosti iz Nik{i}a
raditi ili ne graditi hidroelektrane na Mora~i pitawe je sad. Za one koji su naumili da podignu hidrocentrale, to nije bila velika dilema. Znaju oni da }e potopqeni
kawon i sve {to sa wim ide (ili mo`da ide) pod vodu, donijeti novac.
Oni drugi, koji cijene pro{lost i èle da osiguraju budu}nost, znaju da jedilema velika i ozbiqna. Bar toliko velika da obavezuje sve one koji su u prilici da odlu~uju o woj, na
po{tovawe glasa onih koji, pored cijene kilovata energije,
znaju i ho}e da procijene i neke druge vrijednosti.
ûjte glas onih koji znaju da cijene kulturne i istorijske vrijednosti manastira Mora~e i pitaju se {ta }e sa tom
neprocjewivom vrijedno{}u biti ukoliko mu temeqe jezerom podrijemo a freske vlagom prelijemo.
ûjte glas onih koji znaju da cijene vrijednost veli~anstvenog kawona rijeke Mora~e i pitaju se {ta }e od wega ostati ako ga branom osamarimo, a jezerom natovarimo.
ûjte glas onih koji znaju koliko je dragocjen miran san i
spokojan ìvot i pitaju se {ta }e od tog dobra imati ìteqi
glavnog grada Crne Gore, o~ekuju}i da se na|u na putu sili vodenoj u slu~aju da, ne daj Boè, zbog zemqotresa, ratne ili
mirnodobske diverzije, brana popusti.
ûjte glas rijeke Mora~e i dobro razmislite: {ta }e se
desiti ako Mora~i glas oduzmete?
Senka Durutovi}, hemi~ar, Blaò Papovi}, inèwer,

Milan Mari}, biolog, Radojka Mi}ovi}, qekar, Veselin Matovi}, kwièvnik, Miodrag Todorovi}, profesor, Georgije
Mirkovi}, monah, Milutin Mi}ovi}, kwièvnik, Dragica
- 190 -
Mini}, qekar, Rajka Stijepovi}, pravnik, Peri{a Marojevi}, profesor, Lazar Mini}, umjetnik, Milovan Todorovi},
inèwer, Kosta Ninkovi}, inèwer, Veqo Stani{i},
umjetnik, Rajka Nik~evi}, novinar, Dragan Stani{i}, profesor, Nada Todorovi}, student, Zgorka Vlahovi}, profesor, Du{an Govedarica, kwièvnik.
Nik{i}, kraj februara 1990.
- 191 -
MO@E LI GAVRAN PREHRANITI ILIJU?

Ho}e li apeli za za{titu manastira Mora~e biti
potopqeni u jednoumqu borbe za izgradwu
HE Veliko Andrijevo?
a bi naglasio zna~aj elektri~ne energije za razvoj komunizma, Lewin se narodu obra}ao frazom: Drugovi i drugarice, gospodo elektri~ari! Staqin je tu tezu daqe
usavr{io nije se nikome obra}ao ve} je podizao brane gdje
mu je palo na pamet.
I Crna Gora je ve} platila dobar danak za izgradwu osvijetqene budu}nosti, mnogi weni simboli izgorjeli su na ulasku u Grad Sunca. Mnoge doline u ve} potopqene, a i u najuzvi{enije vrhove prodire voda. Voda je postala sudbina mnogih crnogorskih simibola od grba i groba, do manastira,
kawona i op{teg prirodnog sklada.
Najnovije polemike koje se vode oko izgradwe elektrana
na Mora~i jo{ jednom pokazuju kako se ~iwenice mogu
upotrebqavati u slu`bi ove ili one unaprijed zadate istine. Najmawe je onih koji su spremni da razmisle sa pozicija
obije strane, jer u prirodi na{e ekstremnosti je da budemo
iskqu~ivi, da se opredjequjemo, da se diferenciramo... Otuda i tvrdwa da se u pohari i odbrani crnogorskog kulturnog
i prirodnog blaga, kao i u gotovo svemu drugom, Crnogorci
dijele na dvije struje jednu spremnu da sve ru{i i `rtvuje
za elektri~nu centralu, fabri~ki dimwak, tehni~ki prosperitet, i onu drugu koja uvijek ne{to brani i bez upori{ta vlasti djeluje naivno i romanti~arski. Tako govori bar
dosada{we iskustvo.
Naranvo, i pod pretpostavkom da Crna Gora u ovom trenutku ima dovoqno struje, ne treba tvrditi da joj ne treba jo{.
Ne treba, tako|e, o~ekivati da }e ona bez osnovnih tehnolo-
- 192 -
{kih pretpostavki sa uspjehom u}i u ve} dotaknuti HH vijek. Namjera nam je da skrenemo pa`wu kako oni koji odlu~uju
o tako va`nim stvarima imaju veliku odgovornost i obavezu
da tolerantno razmotre sva ponu|ena rje{ewa i opredijele se
(ukoliko se ba{ opredijele) za ona koja, uz najmawe `rtve, daju najve}e rezultate. Naizgled sasvim logi~no, ali u praksi
daleko od stvarnog pona{awa. Kada se stvari posmatraju u
kontekstu nekih ranijih sli~nih odluka, gotovo da se sti~e
utisak da je ru{ewe ciq koji nadrasta gradwu.
Namjera ovog teksta nije da ponavqa dobro poznate brojke
koje govore o kubicima vode, kilovatima, tehni~kim, finansijskim i prirodnim svojstvima. Ti podaci su poznati kao i
podaci koji se komplementarno veù za wih. Za sada su oni na
podru~ju teorije, ali ~ini se da u ovom trenutku prijete da iz
teorije pro|u me|u konkretne litice Platija i postanu spomenik na{e savjesti.
Centralno pitawe u ovom sporu svakako je ugroàvawe
manastira Mora~e, {to je samo jedan od primjera nespremnosti da se stupi u racionalan razgovor. Posebnu karakteristiku toj nespremnosti daje ~iwenica da se ne èle ozbiqno razmatrati ponu|ena alternativna rje{ewa. Uporno se ne èli
odustati od izgradwe Velikog Andrijeva jer se samo tu moè posti}i pravi ciq.
Opet da kaèmo, gorka iskustva nas u~e da ni ovoga puta ne
smijemo biti pretjerani optimisti. Nad kawonom Mora~e
kao da ve} kruè finansijska sredstva, a ona imaju argumente
i mogu sve. Mogli bismo se metafori~no zapitati: ho}e li gavran sa legendarne freske Gavran hrani proroka Iliju iz
H vijeka, uspjeti da krajem ovog vijeka prehrani svoga sveca
i uvede ga u HH vijek?
Ilija Laku{i}
Pobjeda, ~etvrtak 1 mart 1990.
- 193 -
BRANKO KUJOVI],
inèwer-projektant
VISOKA LU^NA BRANA U

PLATIJAMA I RIZICI
Da li se planirana brana Andrijevo nalazi na rasjedu?
Da li bi moglo da proradi klizi{te \u|evine i Bara
Radovi}a, sa jezerom u podno`ju? Kakve bi bile posqedice?
rije svega moram dati rezime svoja dva ranija saop{tewa

od kojih je jedno objavqeno u dnevnoj {tampi, a drugo
saop{tewe je dato na sjednici Crnogorske akademije nauka i umjetnosti kao referat 8 decembra 1988 godine. U tim
saop{tewima pod istim naslovom Visoka lu~na brana Andrijevo i rizici, data je uglavnom podr{ka koncepciji akademika Vladislava Vlahovi}a, sa sugestijom da se ista obradi
na nivou idejnog projekta od strane neke projektne organizacije, ali ne organizacije koja je obra|ivala postoje}i projekat mora~kih elektrana. Istaknuti su rizici od realizacije
predloènog projektnog rje{ewa visoke lu~ne brane Andrijevo, te dejstvo poplavnog talasa na nizvodna naseqa i sam
grad Titograd. Re~eno je da dejstvo poplavnog talasa koji je
prate}i element svih ovako sloènih projekata, mora biti
osnovni pokazateq kako se moramo pona{ati pri dono{ewu
odluke za ovakve poduhvate.
Zatim je skrenuta pa`wa na obavezu po na{oj regulativi
da slu`be za osmatrawe i uzbuwivawe moraju postaviti vi{e
biqega na istaknutim mjestima nizvodnih naseqa i grada Titograda, koje ozna~avaju visinu poplavnog talasa pa se moè
stvoriti jasna predstava kakva bi se psihoza straha i nesigurnosti stvarala kod stanovni{tva. Daqe je re~eno jo{ i to da
se odustalo od gradwe visoke lu~ne brane (visine oko sto metara) na Vrbasu uzvodno od Bawa Luke iz bezbjedonosnih razloga, s obzirom da je ovo podru~je bogato seizmi~kim kretawima. Daqe, predloèna su rje{ewa mawih gravitacionih bra-
- 194 -
na ~iji poplavni talas u slu~aju ru{ewa brane ne bi izlazio

iz korita rijeke Mora~e u daqem nizvodnom toku. Navedeni
su primjeri ru{ewa i o{te}ewa brana u svijetu ~iji je broj
prili~no veliki.
U posqedwe vrijeme a povodom napisa i pisama u Pobjedi u vezi pripremnih radova za izgradwu hidroelektrana na
Mora~i, gdje visoka lu~na brana Andrijevo i daqe ostaje
kqu~ni objekat ovog sistema, te i pored svih opomena kakve
opasnosti donosi jedan takav objekat nizvodnim podru~jima
i samom gradu Titogradu, du`nost mi je da se i po tre}i put
oglasim. Ovog puta ogla{avam se tako {to upozoravam inicijatore i nosioce ovakvog projekta da se jo{ jedan put duboko zamisle da li su rije{eni svi inèwerijski problemi koje izaziva gradwa a zatim eksploatacija ovakvih objekata.
Zato }u navesti neke od wih, a o kojima nijesam govorio u
svojim ranijim saop{tewima.
Prema tome koliko ja poznajem inèwerijsku geologiju, a
i na osnovu naknadnog osmatrawa terena, mislim da se lokacija visoke lu~ne brane Andrijevo ipak nalazi na rasjedu. U
stvari brana treba da se fundira preko rasjeda na dvije tektonski razdvojene plo~e, a {ta to zna~i u inèwersko-seizmolo{kom smislu za stabilnost brane ne treba mnogo govoriti. Moè neko dokazivati da je rasjed mrtav, te da nikakva
pomjerawa nijesu primije}ena {to je sasvim blizu pameti
ali to ne zna~i da taj rasjed ne}e oìvjeti u uslovima akumulacije i seizmike koju ona sama od sebe izaziva indukovana
seizmika te prirodnih seizmi~kih procesa.
Prema tome, govore}i pojednostavqeno, visoka lu~na brana Andrijevo na ovoj lokaciji po svom stati~ko konstruktivnom sistemu glavne uticaje od hidrostati~kog pritiska, kao i
sve druge uglavnom prenosi na bokove dvije razdvojne stijenske mase i postaje jedna monolitna veza izme|u wih. Ako je to
tako, a ~ini mi se da jeste, pitam se da li je mogu}e od lijeve
stijenske mase, konstrukcije brane, i desne stijenske mase
stvoriti integralnu konstruktivnu cjelinu, a to je prvi uslov
da konstrukcija brane preìvi svoj eksploatacioni vijek.
Mislim da na ovo pitawe nije te{ko odgovoriti. Treba imati u vidu da za vrijeme seizmi~kih uticaja, stijenske obale
- 195 -
Komnen Be}irovi}
Platija, kao posebne cjeline, mogu imati tendenciju razmicawa ili pribliàvawa, a to sve mora izdràti betonska
konstrukcija brane i sa~uvati svoje intimne (athezione) veze sa stijenom u bokovima, jer se na wima zasniva ~itav stati~ki sistem.
Vjerujem da za ovu konstrukciju postoji ta~an matematski
prora~un. Savremeni matematski aparat je u stawu da to izvede iako je to nekada bio veliki problem, ali taj prora~un vezan za odre|ene pretpostvke karakteristika stijene u izabranom profilu, bez obzira na prethodna istraìvawa u tom
smislu, ostaje jo{ uvijek samo pretpostavka. Isti je rezon i za
seizmi~ke uticaje. Sa tim u vezi treba znati i uvijek imati na
umu staro pravilo: ta~no rje{ewe matemati~kog zadatka ne
zna~i i ta~no rje{ewe inèwerskog zadatka. Podsjetimo se
na nedavne doga|aje u Kaliforniji, gdje zemqotres kao od {ale ru{i konstrukcije gorweg autoputa i poklapa dowi autoput. Dozvoqavam sebi da vjerujem da su matemati~ki prora~uni bili ta~ni za odre|ene pretpostavke pona{awa konstrukcije. Ovo treba shvatiti kao moje utiske ~itaju}i dnevnu
{tampu, a mo`da nijesam u pravu u ovom slu~aju. Toliko za sada o tome.
Slede}i problem za koji nijesam siguran da postoji, ali
mislim da ga treba razmotriti ako je akumulacija puna, recimo pribli`no se poravwava sa terasom na kojoj je fundiran
manastir Mora~a (mo`da je akumulacija za neki metar nià
od samog nivoa terase, ali to ne mijewa problem), da li takav
nivo zapquskuje noìcu poznatog klizi{ta na lijevoj obali
Mora~e selo \u|evine? Radi se o klizi{tu koje zahvata cijeli kompleks zakqu~no sa selom Bare Radovi}a. Ovo klizi{te bilo je poznato i prije posqedweg rata na {ta su upozoravali na{i ~uveni profesori Kirilo Savi}, Stevan Rako~evi} i Milan Lukovi}, a u vezi projektovawa èqezni~ke
pruge BeogradBar, bez obzira {to je konfiguracija terena
optimalno omogu}avala uspje{no vo|ewe trase.
U~estvovao sam u nekim studijama poslije rata u vezi
vo|ewa ove trase i znam da je taj teren bio uvijek izbjegavan
iz razloga {to bi naru{avawe ravnoteè klizi{ta uslijed
zemqanih radova moglo dovesti do pokretawa ~itavog kom- 196 -
plksa. U slu~aju akumulacije i stvarawa talasa na istoj, ~ini

se da bi se zapquskivala noìca klizi{ta po dnu sela \ur|evine a tima bi do{lo do razmek{avawa noìce, {to je isto (a
mo`da i gore) kao kad bi se naru{ilo klizi{te, recimo iskopom velikih usjeka.
Ovo treba obavezno razmotriti jer bi se mogla desiti havarija akumulacije kretawem ogromnih zemqanih masa u pravcu korita rijeke Mora~e, otprilike nasuprot samog manastira. Posqedice ove pojave bile bi nesagledive. Recimo, pored
ostalog, to je stvarawe ogromnog talasa prema manastiru i
daqe prema samoj brani Andrijevo. [ta bi bilo sa manastirom nije te{ko odgonetnuti.
Pored problematike ovog klizi{ta, napomenuo bih da
treba razmotriti jo{ mogu}nost klizawa bokova bazena na
cijeloj duìni akumulacije sve do same brane.
Pobjeda, 14 mart 1990.
- 197 -
PETICIJA 174 @ITEQA PREKOBR\A
TEK [TO SAVLADASMO BESPU]E, VE] NAM

PRIJETI JEZERO
ovodom novih inicijativa za izgradwu hidroelektrana

na Mora~i izraàvamo ozbiqnu zabrinutost zbog namjera da se grade HE Andrijevo sa branom visokom od oko
150 metara.
Na{a mjesna zajednica Ulica Prekobr|e, sa preko 500
stanovnika u selima: Sela, Ulica, Podi i Petrova Ravan koja
gravitiraju rijeci Sjevernici lijevoj pritoci Mora~e,
izgradwom pomenute hidroelektrane na{la bi se u najteèm
poloàju od svog postojawa. U istoj situaciji na{lo bi se i
na{e susjedno selo Srete{ka Gora (mjesna zajednica Me|urije~je). Kao osnovno, potopili bi se ili odsjekli prikqu~ni
putevi, koji povezuju ova sela sa Jadranskom magistralom u
kawonu Mora~e. Taman kada smo pobijedili bespu}e, uglavnom
svojim radom, prijeti nam ogromno jezero da nas odvoji od
svijeta, jer bi bili opasani planinama i prevojima [tavaq, Markovi}a Laz, Tori, Presjeka i Lokva Puleti}a, s jedne i jezerom s druge strane.
Na{a mjesna zajednica i weni predstavnici vi{e puta su
pismeno i na zborovima gra|ana u Prekobr|u i u Manastiru
Mora~i, upozoravali na vi{estruke posqedice ovakvog poduhvata. Podràvali smo predloge za izgradwu malih hidroelektrana na Mora~i i wenim pritokama. Me|utim, pou~eni
slu~ajevima sela oko Pivskog, Bile}kog i Otilovi}evog jezera i drugih, mi potpisnici ovog pisma apelujemo i upozoravamo nadle`ne, ukoliko ipak bude odlu~eno u ciqu vi{ih interesa da se gradi projektovana HE Andrijevo, da
blagovremeno preduzmu odgovaraju}e mjere, kako bi istovremeno sa po~etkom pripremnih radova na hidroelektrani, otpo~ela i gradwa prikqu~nog puta za ovo podru~je, i to u
predjelu kawona Platije od mosta Pjenavac do brane An-
- 198 -
drijevo (bilo na brani HE Andrijevo, ili most preko jezera). Time bi se stvorili neophodni uslovi za opstanak
ovih sela i bar donekle nadomjestilo potapawe najprioritetnije i najpre~e veze koju imamo sa magistralom kod mosta
Pjenavac na dnu Me|urije~ja.
(Slijede 174 potpisa)
- 199 -
MOMIR VOJVODI],
pjesnik
NEOSNOVANE OPTU@BE NA RAÛN

BRANILACA MORAÊ
Nema pravo Elektroprivreda da potro{i sve na{e rijeke i
da od Crne Gore napravi HE - mrtvo more
ng. Gojko Vuk~evi} u polemi~kom dopisu Od gotovog ~etvrtina, (Pobjeda, 12 mart 1990), o izgradwi elektrana,
~ija je poenta da se ponovo pokrenu razgovori oko
prevo|ewa Tare, pored rasprave sa nevidqivim za{to je Crna Gora od hidroenergetskog potencijala iskoristila samo
~etvrtinu, postavqa niz pitawa i nudi niz tvrdwi, na koje mu
vaqa otpisati.
Demokratska je tekovina {to su se qudi oslobidili da
se mogu izja{wavati o raznim dru{tvenim problemima, pa i
ovom, kaè taj advokat potopa. Uvod, u velikom stilu, lekciju koju je odrào ekolozima. Uvod u odobravawe da Mora~ani i Rov~ani mogu slobodno kojevitezati dok im Elektroprivreda Crne Gore i wen advokat potapaju iskon, sada{wost i budu}nost. Samo to kojevitezawe ne treba de bude na
partikularnoj osnovi i plemenski obojeno. Po ovom borcu
za progres, treba potonuti bez plemenske obojenosti pri
hvatawu za slamku.
Interesantna je pojava da mnogi qudi ustaju u za{titu
prirode, {to je pozitivno, ali otkud odjedanput toliko
stru~waka za ekologiju, primje}uje, odobrava i ~udi se polemi~ar-energeti~ar i nastavqa: Dobija se utisak da se vi{e
radi o pomodarstvu, nego o stvarnoj brizi o sa~uvawu prirodnog ambijenta. Ovoj nesuvislosti suvi{an je komentar.
Najboqe bi bilo ako bi Crnu Goru mogli pretvoriti u
neki prirodni rezervat ili park, sa wenim kawonima i klisurama, veli prirodoqubiteq na{, a to bi mu bila najboqa u
- 200 -
tu`nom dopisu da nije rugala~ka osionost. âk se on ruga

prirodwacima, ekolozima, pjesnicima i kwièvnicima.
A veliki ekolog svjetskog glasa, [vajcarac Franc Veber,
koji je dva puta dolazio u Mora~u da je spasava od agresivne
potro{a~ke politike, rekao je da }e Crnoj Gori wene neuni{tene prirodne qepote, ~iste vode i vazduh u budu}nosti zna~iti {to danas Kuvajtu zna~i nafta. Moè li to autor citirane rugalice da pojmi?
Jer gladni qudi ne mogu ìvjeti od estetskog ugo|aja
pa bi ispalo da te prirodne qepote ~uvamo za neke sitne qude
sa strane. [ta da prigovorimo ovom otkri}u?
Me|utim, mislim da se opasnostima po manastir Mora~a
dosta manipuli{e da bi se uticalo na neobavije{teno gra|anstvo i na pravoslavnu crkvu, posebno nagla{ava antimanipulasanik. U tome se slaèmo. Samo da po{teno priznamo da
opasnostima po manastir Mora~u manipuli{u oni koji se bore za projekat Veliko Andrijevo koji donosi velike profite onima koji izlaze pred neobavije{teno gra|anstvo sa
ovakvim tvrdwama: {to se ti~e opasnosti po temeqe manastirske crkve, (treba re}i manastira), to je mali objekat i
za dana{we mogu}nosti gra|evinske tehnike, nema nikakvih
problema da se uspje{no za{titi. Za ovakve tvrdwe znak
~u|ewa je mali. Ove pri~e nijesu mi nepoznate; ~uo sam ih iz
usta ing. Veqka Vlahovi}a, najagilnijeg potopiteqa Mora~e
i za{titnika manastira Mora~e pomo}u klima-ure|aja. Vi{e
tu smijuriju ne ponavqa. Sad namjerava da od manastira Mora~e na~ini trafostanicu.
Opasnostima po manastir Mora~u manipuli{u oni koji
iznose i ovakve nesuvislosti danas: O tome kolika je realna
opasnost od pove}ane vla`nosti po manastirske freske, ja ne
znam ni{ta, ali znam ne{to drugo, a to ne{to drugo je golicava pri~a o odrìvosti fresaka vizantijskog stila u
Veneciji i na Ohridu. Po{teno bi bilo ~lankopiscu da je
ostao pri po{tenom priznawu da o tome ni{ta ne zna i da se
sjeti {ta je o sigurnosti fresaka kazao stru~wacima iz
Elektroprivrede ekspert iz MMF-a prije dvije godine u
manastiru Mora~i, odgovaraju}i im na tvrdwe da su oni sve
ispitali oko sigurnosti fresaka, da bi ispitali sigurnost
- 201 -
Komnen Be}irovi}
fresaka manastira Mora~a treba vremena onoliko koliko su

one ìve. Na to je Rajko Vuk~evi} lupio: ûj, on misli da su
freske ìve, {to nesre}om nije prevedeno gospodinu iz
MMF-a, pa da vidi s kim ima posla.
Evo jo{ bisera iz nau~ne korektnosti ing. G. Vuk~evi}a:
Manipuli{e se i sa seizmikom. Lokacija Andrijeva ima daleko niì stepen seizmi~nosti nego {to je Zetska kotlina.
Kvantitet geolo{kog profila i stepen sigurnosti projektovawa brane, garantuju bezbjednost, pa je stepen rizika zanemaruju}e mali. No u slu~aju kada bi do{lo do ru{ewa
brane od zemqotresa, {to je samo teoretska pretpostavka,
prije toga od Titograda ne bi ostao ni kamen na kamenu. Nu
to utjehe! A ovo je naro~ito va`no pro~itati pri znawu da
nijesu izvr{ena nikakva seizmi~ka ispitivawa na tom terenu? Koji su stru~waci to ispitali? O tome u Elektroprivredi ne znaju!
Na{ utje{iteq isti~e jo{ i ove pojedinosti: [to se ti~e diverzije, vaì isto i za svaku visoku branu u Jugoslaviji
i u svijetu. U slu~aju ratnog stawa, nivo akumulacije se drì na koti bezbjednosti. Neprijateq }e sigurno ~ekati da
ing. G.V. snizi akumulaciju na kotu bezbjednosti. Dobar neki neprijateq!
Na{ polemi~ar je najubjedqiviji kada udara po najza{ti}enijem qudstvu u socijalisti~kom sistemu.
Nije slu~ajno {to je mnogo pjesnika i kwièvnika ustalo u za{titu kawona Mora~e i manastira. To je sasvim normalno, jer se radi o qudima senzibilnim na duhovne i estetske vrijednosti dru{tva. Lijepo zapaèno! Ali slijedi nastavak: No, rekao bih da se time pretjeruje i da to nije trajnog karaktera, jer iako je krahirao boq{evi~ki mehanisti~ki materijalizam i wegova varijanta kardeqizma, stomak
nije izmijenio svoju funkciju, veli gromopucateqno prijateq pjesnika i kwièvnika. Kakva lekcija! Pravo iz stomaka! Ko ozbiqnije pro~ita ovaj citat, sloì}e se na{om
tvrdwom da je iza ovakve svrzimozgarije znak ~u|ewa malo!
Me|utim, na{ quti potopnik se ne zaustavqa na opijelu
boq{evizmu i kardeqizmu, nego nastavqa sa visine ovako:
Primje}uje se da su najangaòvaniji pjesnici crnogorskog
- 202 -
porijekla, koji su svoju materijalnu egzistenciju rije{ili na

bogatijem trì{tu, pa vra}awe Crnoj Gori ima prizvuk reminiscencije na zavi~aj. Zato ih razumijemo {to oni èle da doìve Crnu Goru wihovog djetiwstva, kada jedanput godi{we
do|u u wu. [ta na ovo da kaè normalan ~ovjek?! [ta sve nije u stawu da podmetne qudima onaj ko nije ~iste savjesti?!
Ovako {to moè tvrditi samo onaj {to je pokidao sve veze izme|u mozga i jezika! Ovakvu besmislicu besmislenije je komentarisati! Vrli ing. G. V. zna kako su crnogorski pjesnici svoju materijalnu egzistenciju rije{ili na bogatije trì{te i on im daje zavi~aja onoliko koliko wemu odgovara,
jedanput godi{we?! A da to bogatije trì{te nije sasvim
slu~ajno kreditor MMF-a ili du`nik iz SSSR-a? Za ovu
poslasticu predloì}u da na{ dobroèlateq bude primqen
u dru{tvo pjesnika koji su svoju materijalnu egzistenciju rije{ili na bogatijem trì{tu, dako odustane od potapawa
Mora~e i traèwa bogatijeg trì{ta.
A sad slijedi najdirqiviji udarac, koje se i o~ekivao od
wega: Bojim se da ne}e na}i (misli na pjesnike) zajedni~ki
jezik sa savremenim Crnogorcima koji tu ìve (za razliku
od pjesnika koji ìve na bogatijem trì{tu) oni nijesu
spremni da se opredjequju za carstvo nebesko, ve} da traè
optimalna rje{ewa, kompromis izme|u prirode i industrijske infrastrukture, a u ciqu obezbje|ewa boqeg ìvota na
ovim prostorima.
Ovaj adut se i o~ekivao od ovakvog bri`nika za savremene Crnogorce kojima on èli boqi ìvot na ovim prostorima, a koji ugroàvaju tamo neki pjesnici i kwièvnici koji u Crnu Goru dolaze samo jedanput godi{we. Kvarne li demagogije! Stomak nije izmijenio svoju funkciju, poru~uje na{ polemikus koji prirodne qepote i estetske vrijednosti mjeri crijevima. Takav socijalni pokli~ ~uo se i kad
su potapali Pivu! [ta sve nijesu obe}avali prodaju}u Pivu?
êkalo nas je neslu}eno blagostawe! A kad je Piva potonula
i nebrojeni Pivqani oti{li u svijet, u najam i rasijawe, potekla vr{na struja, ali od toga su imali koristi samo i najvi{e mo}nici iz kaste koja potapa i obe}ava zaposlenost.
- 203 -
Komnen Be}irovi}
Ho}e li 720 miliona kilovat ~asova, zbog kojih ho}e

Elektroprivreda Crne Gore da potopi ~udesne Platije,
oburda u jezero konglomeratsku terasu na kojoj je manastir
Mora~a, potopi sela oko rijeke Mora~e, preko hiqadu hektara obradive zemqe, divnu ùpu Me|urije~je, a sela \u|evinu,
Bare, Vo~je, Rai~evine, izazvanim klizi{tima zaustavqawem
prirodne drenaè jezerom, urva u mrtvaju akumulacije kao i
20 kilometara magistralnog puta i sve pristupne puteve selima Rovaca i Mora~e, rije{iti nezaposlenost Crne Gore? Ho}e li mo}i da zaposli bar one koje }e raseliti, po{to se potapa preko 100 ku}a i raseqava preko hiqadu stanovnika
potopqenih sela.
Ispade da su krivci za trenutno privredno stawe Crne
Gore niko drugi do pjesnici i kwièvnici, po ing. G. V., najve}i ko~ni~ari napretka.
Zna ing. G. V. da pri~a sebi korisnu pri~u, ali treba da
zna i ovo: dana{wi nara{taji nemaju tapiju na prirodna dobra i qepote, niti dozvolu da ih potro{e na svoje dobrobiti,
po{to su ih od budu}ih nara{taja preuzeli samo pod zakup, na
kori{}ewe i ~uvawe, pa ne mogu budu}e nara{taje li{iti
svega onog {to su dana{wim nara{tajima u{~uvali i dodali
na{i blaènopo~iv{i preci. Ako potapamo na{u zemqu, potapamo i sebe. Zato smatram da nema pravo ni Elektroprivreda Crne Gore da potro{i sve na{e rijeke i da od Crne Gore
na~ini HE mrtvo more. Potopqena Crna Gora ne}e zaposliti nezaposlene.
- 204 -
LABUD DRAGI],
kwièvnik
NEÂSTIVI NA MORAÎ
Crni jaha~ iz mora~kog Stra{nog suda, ne prestaje da
hara srpskim zemqama
ko bi nekim ~udom bila uni{tena sva dokumenta o razdobqu kojim je po~ela na{a svetla budu}nost i koje
potraja ciglo pola veka taj bi gubitak bi znatno
umawen ako bi nam ostao ~asopis Umetnost br. 27/28, za juli
i decembar 1971 godine, ~ije smo fototipsko izdawe ponovo
dobili nedavno.
Ovaj ~asopis svedo~i o epohi uàsa i srama, o epohi u kojoj je - (prvi put posle Sinan-pa{e, na ovim prostorima), pod
okriqem vlasti i na o~igled celoga sveta sru{en jedan grob,
razoreno jedno svetili{te.
Da podsetimo, u to vreme je (ta~nije 1972 godine) sru{en
grob Wego{ev na Lov}enu, a na wegovo mesto dosekana i
navaqana kamena baraka kada ve} nije bilo su|eno da se na
tome svetom vrhu ra{iri izan|ali Franc Jozef, dobri o~uh
na{e severne bra}e.
Lo{e sluge goreg gospodara kaji su tada rukovodili
operacijama i dràli pozdravne besede, vi{e nisu na istorijskoj sceni.
Odo{e ko lawski snegovi.
Ali, nastavak tog bezumqa odigrava se ovih dana u kawonu
Mora~e. Elem, na najuèm mestu u Platijama kane neke vol{ebne sile Mora~u pregraditi i prezidati, kako bi na tome
mestu ustave podigli. Zdruèni jaha~i apokalipse ne gube nadu kako bi udarili kona~an pe~at i neizbrisiv ìg velikoj
eri be{~a{}a.
Sede li u Skup{tini Crne Gore, i u wenoj vladi isti oni
qudi koji su minirali Lov}en? prvo je pitawe koje se ~oveku pri tome name}e. Ako ne sede ba{ oni, onda verovatno sede
- 205 -
Komnen Be}irovi}
wihovi direktni naslednici koji, ohrabreni razarawem Lov}ena i Pivskog manastira, sada usmeravaju mitske nemani ka
Mora~i i wihova se adska rila {epure oko hrama. Ili su se
tamo zadràli potowi egzemplari iz minulih vremena za koje jo{ uvek traje put u svetlu budu}nost pa tome potpunom
osvajawu budu}nosti mawka samo potopqena Mora~a?! Je li
tamo jo{ ostatak one slavne generacije koja je ovim prostorima pronela vol{ebnu formulu: elektrifikacija + kolektivizacija + industrijalizacija = idiotizacija.
Slave}i onoga koji je razdro zemqu i dao vodama da teku
knez Stefan, sin Vukanov a unuk Nemawin, izabra skrovito
mesto na desnoj obali vode Mora~e, zakloweno liticama i
skrajnuto od puteva da tu poseje jednu od mnogih zvezda {to ih
je ova dinastija prosula diqem srpskih zemaqa, kao da je slutila posqedwe vrijeme i dolazak zdruènih delegata apokalipse koji evo puko{e nateù}i se da dokaù kako nijesmo
ono {to jesmo.
I manastir odole svim najezdama i razurama i petstogodi{woj tmu{i azijatskoj, ali ovih dana pohode nas vesti o
dolasku majstora s istoka i, kaù da }e uskoro iz korita reke
~uti dleto, i maca, i }uskija.
Na{i qubiteqi napretka ne prihvataju nikakvu alternativu, iako im je bilo ponu|eno niz lepih mogu}nosti po~ev od
Lima, gorwih tokova Tare, \ehotine, Komarnice, Tu{ine,
Bijele. U svetlu budu}nost moè se jedino preko potopqene
Mora~e.
U manastiru Mora~i sam prvi put bio kao de~ak s ocem
Vukom, na \ur|evdan 1964 i tada sam se, verujem, prvi put prekrstio. Taj doga|aj nije bio sam po sebi osobito izuzetan onoga trena kad se desio, ali kako je vreme odmicalo i taj doga|aj
je sazrevao i ja~ao zajedno sa mnom kao {to i ~in ro|ewa sve
vi{e dobija na zna~ewu kako se kroz vreme od wega udaqavamo. Tom prilikom sam ugledao prizor mora~kog Stra{nog
suda gde na pomahnitalim talasima pliva dvoglava a`daja, a
na wenim le|ima sedi u bukagijama okovan Ne~astivi. Pomislio sam {ta bi se dogodilo da se ovaj stra{ni jaha~ krvavih
o~iju i stra{nih ~equsti s dvostrukim nizom zuba odveè!
- 206 -
Sada kad se osvrnem na vreme koje smo proìveli, do|e mi

da poverujem kako je onaj jaha~ sve vreme bio slobodan i pu{ten i da mu je na{a domaja bilo glavno podru~je delatnosti.
Kroz onu manastirsku portu pro{li su moji preci kad su
dobegli iz Hercegovine. Iz te porte je Draga Mastilovi} po{ao kod mitropolita Petra Cetiwskog da primi blagoslov.
Koliko li je jo{ legendi i sudbina ~iji su ~vorovi vezani ili
ugra|eni u temeqe toga manastira sve do onih o boravku starih srpskih vitezova Marka i Milo{a? Kao da ~ujem, sedam
vekova duga~ak, {um koraka {to gaze mora~kom portom.
ôvek se opet mora zapitati kakve su to institucije ili
pojedinci koji se ose}aju vlasnicima voda, kawona, qudskih
du{a i ogwi{ta, uspomena, snova, predawa, grobqa i manastira? Ko se ose}a toliko mo}nim da bi jednim potpisom mogao
sve da surva i pod vodu baci?
U civilizovanim zemqama, kako nedavno re~e pesnik Matija Be}kovi} vade ostatke potonulih gradova pre mnogo
vekova nastradale nekom prirodnom katastrofom dok mi
pozajmqujemo novac kako bismo izazvali katastrofu i uni{tili jedino svedo~anstvo o sebi.
Treba li, dakle, potopiti Mora~u kako bi se napajao onaj
kombinat aluminijuma u Titogradu (skra}eno KAT) koji
struju dobija iz Pive, rudu od Nik{i}a, a radnu snagu iz Crne Gore i Brda. Treba li tolike `rtve prineti za onu kako
Dragan Laki}evi} re~e megalomansku la` i ekolo{ku
diverziju na{eg vremena koja je zatrovala Zetsku ravnicu i
50 % radno sposobnog mu{kog qudstva Crne Gore. Jer u tu fabriku dolaze zdravi, jaki i ~ili Br|ani, a izlaze podaduli i
modri, }elavi i nate~eni, s boqkama i falinkama. Kamo sre}e da se moji saplemenici mogu prehraniti radom u Kombinatu ve} se moraju ispomagati nekontrolisanom se~om i preprodajom zavi~ajnih {uma, ostavqaju}i za sobom, kao i wihova fabrika, samo pusto{ i zlo.
Tome ~udovi{tu sada na `rtvu treba prineti jedan od najve}ih spomenika na{e kulture manastir Mora~u, vi{e od
hiqadu domova i mnoga grobqa. [ta bi jo{ vaqalo `rtvovati kako bi {to duè potrajalo jedno od potowih ~uda socijalizma kojim }e da se pjane pokolewa?!
- 207 -
Komnen Be}irovi}
Sebet takvog giganta, dakle, treba potopiti Mora~u a

preostalu br|aniju podu~avati u plivawu, splavarewu te
rukovawu ~unovima i kajacima, kako bi mogli odràvati veze
s ro|acima, kumovima i prijateqima koji su se na{li pod jezerom ili s druge strane wegove.
A drevna lavra Nemawi}a bi u skoro vreme bila podlokana te bi se sasula kao grudva mokrog peska, po{to bi se s we
oqu{tio malter i izgubio svaki trag ìvopisu. Time bi nam
iskopali o~ni ìvac i sa dna u{nih {koqki, iz malog mozga,
i{~upali i potowi eho imena Nemawina na koje smo se kroz
tolike vekove oslawali i koje nas je odràlo.
U celoj ovoj nevoqi, {i}ario bi onaj crni jaha~ s le|a
dvoglave a`daje, onaj {to su mu napred pete, a pozadi prsti
i on bi, zajedno s Kurtom i Murtom, mogao da krene pobedonosno kolo po zatrvenim srpskim zemqama.
- 208 -
BO@O KOVA^,
ekonomista
ADVOKATI NA[EG SAMOUBISTVA
ripadam krugu qudi koji smatraju da je projekat hidroelektrane na Mora~i vrlo lo{ projekat i da ne tuma~i
interese naroda koji ìvi na ovim prostorima i u ime
koga se zastupa. Razlozi osporavawa su ne{to druk~iji nego
oni prisutni u drugim reagovawima pa bih èlio da ih vrlo
kratko skiciram:
a) Crnogorskom privrednom i neprivrednom kapacitetu
uop{te ne treba avantura sa objektom kontinuiteta koji se
u planskim dokumentima povla~i poscedwih 15 godina jer svoj
energetski bilans moè da rije{i na daleko efikasniji na~in;
b) Crnogorski elektroenergetski bilans kao i svaki bilans ima proizvodnu i potro{nu stranu. Mnogo jevtinijim intervencijama na ovim stranama bilans se moè uravnoteìti
za narednih 10 do 15 godina, nego {to su ideje sa Tarom i Mora~om;
c) Na proizvodnoj strani bilansa to su:
Ekvivalentna razmjena kvaliteta energije koju imamo za
vi{e energije koja nam treba. Efekat cijenim na oko 600 miliona KWh godi{we sa dobrim izgledima da vje{t pregovara~ dobije i vi{e.
Participacijom u Buk Bijeloj sa 300 miliona KWh
godi{we,
Energetskim kori{}ewem malih vodotokova gdje postoji {ansa da se dobije ekonomski jeftinija energija u odnosu na
Taru i Mora~u. Ovaj efekat cijenim na najmawe 300 miliona
KWh godi{we.
Upravqawem energetskim sistemom na na~in da kupujemo jevtinu lutaju}u sezonsku energiju, a lagerujemo svoju
energiju. Efekat cijenim na oko 200 miliona KWh godi{we.
- 209 -
Komnen Be}irovi}
d) Potro{na strana energetskog bilansa moè se dràti

pod kontrolom sqede}im strategijama:
{tedwom energije koja se o~igledno prosipa,
proizvodnom orijentacijom koja }e iskqu~ivati intenzivne potro{a~e,
adaptacijom intenzivnih potro{a~a (posebno Kombinata aluminijuma) da moè reducirati potro{wu u ekstremno kriti~nim situacijama,
ukqu~ewem pretpostavke o reducirawu jedne faze aluminijuma kod prve rekonstrukcije {to se ve} nalazi u programu nekih alternativnih crnogorskih stranaka.
Prethodno nabrojanim aktivnostima na proizvodnoj i potro{noj strani, crnogorski energetski bilans moè se kratkoro~no i dugoro~no uravnoteìti. To bi bila nesrazmjerno
boqa alternativa od objekta kontinuiteta iz ekonomskih,
finansijskih, ekolo{kih i dru{tvenih razloga. Po mom dubokom ubje|ewu, advokati projekta HE na Mora~i (700 miliona KWh godi{we, poslije osam godina sa investicijama od 450
miliona dolara bez dodatnog zaposlenog), mo`da i nesvjesno
zastupaju ekonomsko samoubistvo Crne Gore. Zato, da
parafraziram poslovi~nu mudrost, molim pametne da ne popu{taju!
- 210 -
KOSTA RADOVI],
pjesnik
ODBRANA OD ZLE SUDBINE

Gorko iskustvo s Pivom sluti najgore Mora~i
miru li sveci Pive?

Ne. Sveci ne umiru. Oni su jednom umrli da nikada vi{e
ne umru. Zato su sveci.
Umiru li freske svetaca u Pivskom manastiru?
Ne. Ali su se najeìle od straha, od neke podmukle bolesti; od ne~eg {to moè biti smrt.
Sa lica nekih svetih upozorava ledeno iwe. Sa ruku
wihovih upozoravaju sitne pukotine kao od kuge koja je harala ubogim sredwevjekovnim qudima.
Moè li nastupiti pomor svetaca u Pivi poslije seobe sa
izvora rijeke, 1982?
Umjesto odgovora treba re}i: sveci se jeè! Za wih, kao i
za qude sa rijeke Pive, seoba je najnesre}niji doga|aj. Starci
sa rijeke Pive i Komarnice umrli su u toku seobe, za godinu
dvije; umrlo je dvanaest staraca od te{ke bolesti raka! Pomor od tuge zapam}en je.
Narod je govorio: kad umru rijeke, umiru i qudi! Kad se
prenosi ~etvorovjeki namastir, Bog uzima `rtve!
I bi, zaista, tako.
Ostaje pitawe: ho}e li umrijeti sveci Pive?
Zbog toga je ovih dana posjetila Pivski manastir stru~na komisija Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture, u kojoj sam bio i ja kao nesu|eni Arsenije Peti.
Qudi od struke i iskustva kaù: prenesene freske su isto
kao i bolesnici! Ako se stalno i stru~no ne weguje, moraju doìvjeti tragediju! I tako postoje neizvjesnosti, a bez redovne konzervacije mora se pretpostaviti pomor!
Do sada, osam godina poslije seobe manastira Pive, sveci
su se àlili samo na reumu, jer se manastir rijetko provje-
- 211 -
Komnen Be}irovi}
trava, jer niko nije ugradio instrumente koji mjere vla`nost.

Republi~ki zavod }e hitno napraviti stru~ni nalaz o
sada{wem stawu i mjerama koje se moraju svake godine primjewivati u Pivi. Na osnovu toga nalaza odgovorni (Republika, HE Piva, Skup{tina op{tine Pluìne, Republi~ki zavod za za{titu spomenika kulture i dr.) moraju konkretno pokazati i dokazati kolika i kakva im je briga o na{oj najve}oj
i najzna~ajnijoj umjetnosti, o samom bi}u na{eg duha.
[ta bi, tek, trebalo podsjetiti savremene osvaja~e na{ih
manastira?
Ne mnogo, ali sasvim jasno.
Da nijesmo manastirali, ostasmo narod bez kwige, ostasmo
narod sira i mlijeka, ostasmo narod bez slike, ostasmo tu|i.
Piva je bila kwiga, slika, zapis, narod sa molitvom,
potawom, slobodom i qepotom. Bila. Ho}e li biti ako umre
qepota, prva i posqedwa wena qepota?
A {ta }emo biti ako nam i Mora~u skole i umore savremeni osvaja~i manastira?
Ho}emo li se vratiti u tamu u kojoj su bila divqa plemena, prije manastira Mora~e, Pive, Sv. Nikoqca, Petra, Pavla, Sv. Vasilija?
Iskustvo Pive je dovoqno. To iskustvo treba staviti na
dnevni red prve sjednice Predsjedni{tva SR Crne Gore,
jer nijesmo mi Grci da moèmo birati sudbinu. Mi se moramo
braniti od zle sudbine.
- 212 -
MOMIR VOJVODI],
pjesnik
KAD SE NE SHVATA POTOP
odgovoru Pjesnik ne shvata potrebe (Pobjeda, 26 mart

1990) na moj otpis Ko manipuli{e opasnostima, Pobjeda, 16. mart) na wegov napis Od gotovog ~etvrtina
(Pobjeda, 12 mart), povodom izgradwe elektrana na Mora~i,
ing. Gojko Vuk~evi} me kori kulturom dijaloga, drè}i mi
lekciju iz lijepog vladawa, i pi{e da sam na grub na~in, sa puno uli~nih fazona, navodno, ironizirao, poniàvao i degradirao wegovu li~nost, budu}i da nije mogao argumentima
da se suprotstavi mojim stavovima.
Iskreno mi je ào ako je autor utuka iskreno doìvio tako moj otpis na wegov napis. Me|utim, nema u mom otpisu ni
rije~i koja degradira mog utukca, koji kaè da je pjesnike sa
distance doìvqavao kao suptilne i produhovqene qude, zanesene nekim svojim svijetom i neprakti~ne za svakodnevne
banalnosti, nastavqaju}i rugawe pjesnicima ovako: a pjesnici su drugovi muza, jo{ od Homerovih vremena, a da ga je
pjesnik Vojvodi} u ovom shvatawu razo~arao.
[ta da kaèm na ovu rugalicu? Najqep{e je ostaviti je
bez komentara. Nijesu pjesnici drugovi muza, inèweru, koji zaneseni nekim svojim svijetom pjevaju dok im prakti~ni
inèweri potapaju ogwi{te, kolijevke i grobove, nego obi~ni qudi koji mogu da shvate i va{u poruku da stomak nije izmijenio svoju funkciju. Dobro je {to ste se razo~arali i odbacili zabludu da su pjesnici drugovi muza, a jo{ boqe je
{to smo pro~itali kako se rugate pjesnicima.
Nije opovrgnuta nijedna ~iwenica u wegovoj proklamaciji potopa, tvrdi inèwer, qute}i se na invaziju samozvanih ekologa, kao da je ovaj nesamozvani advokat potopa uvjerio samozvane ekologe, pjesnike i kwièvnike, Mora~ane i Rov~ane da je konglomeratska terasa na kojoj je manastir
Mora~a jo{ tvr|a kad se raskvasi; da potopqenih 20 kilome-
- 213 -
Komnen Be}irovi}
tara magistralnog puta, sa desetinama tunela, vijadukata i

pristupnih puteva nije {teta potopiti; da je sitnica potopiti 150 ku}a i hiqadu hektara obradive zemqe; da je mala {teta zatvoriti ~udesne Platije vrata izme|u donebesnog gorja
i domorja; da nema opasnosti glavnom gradu Crne Gore od vodenog brijega Veliko Andrijevo sa pola milijarde kubika
vode, zategnutim kao pra}ka nad svim do Rumije. Naro~ito nas
je uvjerio da su ozbiqno izvr{ena seizmi~ka mjerewa u rasjedima Platija, kao i u to da ne}e najizrazitija klizi{ta u Dinaridima (po akademiku Zariji Be{i}u), sela naspram manastira Mora~e: \u|evinu, Bare, Vo~je i Vrujca sru~iti u jezerima i zatrpati manastir; a prava je milina ~itati wegova
uvjeravawa o sigurnosti ìvopisa manastira Mora~e, kao i
silna pore|ewa ìvota fresaka, ohridskih i venecijanskih,
nad vodama morskim i jezerskim. To je ing. G. Vuk~evi} sve dobro ispitao, i nema tog sumwala da u sve to posumwa!
Naro~ito je golicavo zvu~alo: Ovo su ve} dobro poznati metodi obra~una, za koje smo mislili da }e nestati sa propa{}u staqinizma (staqinizam uresio navodnicima
ing. G. V.). A jo{ {kakqivije zvu~i: Me|utim, suvi{e smo
povr{no, ~ini mi se, zakqu~ivali da sve despotsko kod nas
dolazi od staqinizma. O~ito je rije~ o dubokom a ne povr{nom zakqu~ivawu ing. G.V. da sve despotsko kod nas dolazi od staqinizma, kada sve despotsko dolazi od pjesnika i kwièvnika. A jo{ dirqivije je kada ing. G. V. pri~a kako je krahirao boq{evi~ki materijalizam i wegova
varijanta kardeqizma, a da, za veliko ~udo, uprkos tome,
stomak nije izmijenio svoju funkciju. Ispade da su uzalud
opruìli papke i staqinizam i wegova varijanta kardeqizam, po mom utuk-u~itequ lijepom vladawu.
Dirqivije je rugawe mojoj interpretaciji mi{qewa velikog ekologa Franca Vebera da }e u Crnoj Gori u budu}nosti
wene ~iste vode i vazduh zna~iti {to i Kuvajtu nafta. Bukvalni komentar tog mi{qewa glasi: [to [vajcarci ne
ugrabi{e kuvajtske devize nego ih ostavi{e nama? Ovo ne
zvu~i kao uli~ni fazon!
ûo je, vaqda, moj utuk-ruga~ da [vajcarci dobro vode ra~una o svakome metru svoje zemqe, da i za kilometar puta tre- 214 -
ba odobrewe naroda, a Jugoslaviji je vra}en na doradu projekat zgrade ambasade zbog jednog drveta. Jo{ dirqiviji je podmeta~ na ra~un mog navo|ewa Veberovog mi{qewa, kad kaè
va`no je da je stranac, po{to je znano kako patim za tu|im
i kako prosim po svijetu pomo} za potapawe Crne Gore.
Ing. Vuk~evi} me priu~ava da stavim pod navodnice
misao koju sam preuzeo od drugih dana{wi nara{taji nemaju tapiju na prirodna dobra i qepote, niti dozvolu da ih
potro{e na svoje dobrobiti, po{to su ih od budu}ih nara{taja preuzeli samo pod zakup, na kori{}ewe i ~uvawe, pa
ne mogu budu}e nara{taje li{iti svega onog {to su
dana{wim nara{tajima u{~uvali i dodali na{i blaènopo~iv{i preci. Stvarno to je lijepo re~eno, priznaje mi
inèwer, ali zna da to lijepo re~eno nije moje, ve} sam to
preuzeo od drugih, samo on ne zna od kojih to drugih, vjerovatno od wega i wegovih instruktora pravopisa. Vrli moj
instruktore pravopisanija, stavi}u vala to lijepo re~eno
pod navodnice ~im mi poru~ite od kojih sam drugih uzeo
u va{em utuku iskasapqenu a ovdje doslovno ispisanu misao.
ûdi me {to ing. G. V. ne polemi{e sa razlozima ekonomiste Boà Kova~a, inèwera Branka Kujovi}a i drugih
stru~waka, koji brane Mora~u od potro{a~ke agresije, nego
tro{i svoju fino}u na kavge sa pjesnicima i kwièvnicima. [to wima ne dokaèmo kako }e potapawem Crne Gore
usre}iti Crnogorce, kao {to su usre}ili Pivqane potapawem Pive, ili izgradwom KAT-ove trova~nice na{e
najqep{e zemqe Zete?
Ing. G. V. se otprilike najvi{e zbunio {to sam u mom otpisu na wegov napis u osamdeset procenata samo citirao suptilne, produhovqene, blage, mudre, utje{ne, odmjerene, objektivne, neplemenske, procije|ene od truwa, bri`ne, uqudne,
ugla~ane, umivene, pro~e{qane, zavidne, neporecive, nikada
vi{e izrecive, obi~nim smrtnicima nepojmqive, oprobane,
svekorisne, shvatqive samo vrhovnim mozgaqima i mozgoqicama, a na radost roda, izmozgane spoznaje i dokaze wegove.
êstitam ing. G. V. {to je u 35-godi{wem radu u privredi i organizacijama republi~ke uprave spoznao da je Crna Gora, neblagovremenim obezbje|ewem energije, pretrpjela nena- 215 -
Komnen Be}irovi}
doknadive {tete, kao i na konstataciji da pjesnik ne shvata

potrebe (vaqda, energetske), {to ostavqam bez komentara,
sre}an {to zbog mawka energije nijesam okrivqen, ali mi se
~ini da uvaèni ing. G. V. ne shvata potop, ni qude koje ne èle da budu usre}eni i osvijetqeni tamom potopa.
- 216 -
MILOST ZA MORAÛ
Obra}awe Franca Vebera Mihailu Gorba~ovu.
Spasiti kawon i manastir
lavni {vajcarski ekolog Franc Veber koji je, izme|u

ostalog, spasio Apolonovo svetili{te u Delfima sa dva
miliona maslina, vinograde Lavoa za koje je pisac Ferdinand Remiz rekao da su najqep{e stepenice na svijetu, dolinu Engadina u [vajcarskoj, gdje je Ni~e napisao Zaratustru,
Henbur{ku {umu kraj Be~a na Dunavu, koja je postala nacionalni park, zauzeo se prije dvije godine za Studenicu i Mora~u. ûv{i za ponovnu opasnost nad Mora~om u ~ijoj je lavri,
kako je sam rekao, osjetio da na wega silazi kosmi~ka mo},
obratio se Mihailu Gorba~ovu sqede}im pismom:
Ekselencijo,
Sa uzbu|ewem sam saznao iz jugoslovenske {tampe da protokol sovjetsko-jugoslovenske ekonomske saradwe predvi|a
gradwu brana na rijeci Mora~i, u Crnoj Gori, kao i da bi va{a zemqa dala potrebnu opremu ili pak sama pravila brane i
centrale s ciqem da se za 500 miliona dolara olak{a sovjetski dug koji sada dostiè 2 milijarde.
Me|utim, ostvarewe tog projekta dovelo bi do propasti
manastira Mora~e iz H vijeka, slavnog svojim neimarstvom
i zidnim slikarstvom i po~itovanog kao svetili{te vjere i
kulture srpskog naroda. Vode iza brane bi progutale veli~anstveni kawon Mora~e, star 50 miliona godina, s arheolo{kom
preistorijskim nalazi{tima koja se smatraju kolijevkom neandrertalskog ~ovjeka. @ivopisni put provalijama, gra|en
pedesetih godina po cijenu ogromnih napora i brojnih qudskih ìvota, tako|e bi nestao.
- 217 -
Komnen Be}irovi}
Odgovaraju}i na uzbudqiv poziv Udruèwa pisaca, umjetnika, istori~ara umjetnosti Crne Gore i Srbije, suprotstavio sam se tom projektu 1988 godine, pokrenuv{i protiv wega
zna~ajan dio javnog mnewa Evrope. Da se taj projekat oìvquje ovoga puta pod pokroviteqstvom Saveza Sovjetskih Socijalisti~kih Republika, to zaprepa{}uje ne samo Srpsku pravoslavnu crkvu, Srpsku i Crnogorsku akademiju i pomenuta
udruèwa, sve poslenike na poqu vizantologije na ~elu sa Dimitrijem Obolenskim sa Oksfordskog univerziteta, ve} i
cio civilizovani svijet.
Stoga vam se obra}am, Ekselencijo, da ne dozvolite ostvarewe tog projekta. Nikad jedno takvo djelo ne bi moglo nadoknaditi ogromni gubitak za Jugoslaviju u kulturnim, vjerskim, ekolo{kim i turisti~kim vrijednostima.
Jedan va{a rije~, Ekselencijo, i taj projekat ne}e nikad
ugledati dana. U ime Udruèwa za spas Mora~e ~iji sam po~asni predsjednik, u ime moje Zadu`bine i wenih 240 hiqada
~lanova i prijateqa, molim vas da izgovorite tu rije~. To od
vas i{tem u ime javnog mnewa Jugoslavije, kao i u ime velikog
dijela javnog mnewa Evrope.
Ra~unaju}i na va{e dobrobitno i spasonosno zauzimawe,
molim vas da primite, Ekselencijo, izraz mog visokog
uvaàvawa i divqewa.
Franc Veber,
Predsjednik Zadu`bine Franc Veber i
Po~asni predsjednik Udruèwa za spas Mora~e.
Ve~erwe Novosti, 14 april 1990.
Journal Franz Weber, april-maj-juni 1990.
- 218 -
GOJKO BO@OVI],
kwièvnik
HRANITI I BRANITI PROROKA

Crna Gora bez Mora~e je isto {to i Lov}en bez Kapele.
Potope li Mora~u, ~u}e se sa ~uvene freske stra{ni
glas - graktaj crne ptice
onovo je na sceni ideja da se Mora~a, izgradwom brane

Andrijevo, potopi.
Upornost zagovornika poku{ava da bude srazmjerna
mi{qewu qubiteqa prirode i razuma. Korifeji potopa kao
da ho}e da dokaù da novac i kolovat-~asovi mogu da prevagnu
nad duhom naroda.
Strah me je za sudbinu Mora~e jer, neznawe je mo}.
A sva je Crna Gora potopqena. Ono {to je preteklo ratovima i smrti, nije golooto~ewu i socijalisti~koj obnovi i
izgradwi. Sve neophodno je prepu{teno plahoj vodi, uni{teno, zgaèno, obesve}eno, prognano, zatrpano.
Mislio sam da je manastir Mora~a taj Nojev kov~eg duhovnosti i svijesti u srpskoj Sparti koji }e nam pomo}i da isplivamo. Sad ho}e i wega da potope, i raskuju. Da nam ga otmu.
Zahtjev za potapawe Mora~e je na liniji ranijih potopa i
uni{tavawa. Podgorica je prevjerena u Titograd, a Crna Gora nije, a mogli su {ta su joj ~inili i ~ine, u Titanik. Da bi
se sru{ila narodna svijest, treba prvo sru{iti wene stubove
jer se ona tako brzo tro{i i lako nestaje.
Razgradwom najistaknutijih toponima narodne svijesti,
pripremano je duhovno rastrojstvo naroda. Ru{ene su svete
ku}e i mjesta da bi nam docnije lak{e nametnuli Ku}u cvije}a.
Ku}a cvije}a je na{a Ku}a àlosti. S razlogom smo je zalili suzama. Na{e rosno cvije}e je Bodlerov izum.
Hramovi su bili glavni gradovi sredwovjekovne Srbije,
kaè Matija Be}kovi}. Danas su to pup~ana vrpca sa pam-
- 219 -
Komnen Be}irovi}
}ewem i istorijom. Mora~ki manastir ima tu svoje posebno

mjesto.
Crna Gora bez Mora~e je otprilike isto {to i Lov}en bez
Kapele.
Isto kao {to Crnogorci ne qube lance, tako ni Mora~i ne pogoduju betonske mengele. Podlokavawem manastira,
umjesto svetiwe, napravila bi se cisterna.
Potop Mora~e je uvertira op{teg potopa. Slijedi potom
Tara ~ime }e se ugasiti legenda o krilatom bijelom kowu i
wegovom juna~kom gospodaru ali i mnoge druge skaske. Ho}e
li to neko da Crnogorce popne na sojenice i da jedini znak iznad potopqene Crne Gore bude Me{trovi}ev mauzolej!? Ho}e
li se to od Crne Gore da pravi Crno More!?
Mora~a i Tara su crnogorska vena i arterija. Uzalud postoji jedna ako presijeku drugu. Zato ako je, eto, nekako
odbrawena Tara, mora se vapiti za Mora~u. Jer, u protivnom,
Crna Gora }e postati kanal otpadnih voda, povr{inska kanalizacija.
Tvrde da se manastiru ne}e desiti ni{ta, mada je ve} sam
potop previ{e. Tako|e, ne mogu se u na{oj svijesti potrijeti
slike poskitanih svetaca sa freski pivskog manastira koji su
protjerani uz planinu na jo{ jedno sveta~ko isku{ewe, nemo}ni, rasku}eni i razqu}eni, da traè smiraj i utjehu. Umjesto blagostawa koje nam je nemilice obe}avano, doìvjeli
smo veliku sramotu pod ~ijim teretom moramo da hodimo.
Mora~a sa svojim manastirom je prirodna rijetkost i rijetka qepota. Wen kawon je jedna od najve}ih galerija u Crnoj
Gori. Jer, crnogorske galerije su, prije svega, prirodne uz one
rijeke {to su nalik na galerije zgrade u drugim krajevima.
Mora~a i Tara su duhovni zavi~aj Starca Milije, Starca
Ra{ka, Damqana Dulovi}a i drugih Vukovih kaziva~a a preko
wih i Bana Strahiwi}a, Maksima Crnojevi}a, Leke kapetana,
Lima barjaktara, Rajka vojvode i Margite djevojke, Sava patrijarha, Mine vojvode, Mijata serdara, haramba{e Vuka
Lopu{ine, Lazara Pecirepa i tolikih drugih.
Brana bi za Mora~u bila stra{ni sud. Ali neka se zaboravni opomenu: Mora~a nije pusta o~evina.
- 220 -
Prva asocijacija koja mi se javqa na pomen Mora~e i manastira je freska Gavran hrani proroka Iliju. Ova freska je
srpska Gernika. Na woj je ispisana ~itava srpska istorija.
Ona prije nastanka freske i ona poslije we. Isto kao {to je
to slu~aj sa Kosovkom djevojkom. Onom iz ìvota, onom iz pjesme i onom sa slike. Gavran }e, vjerujem, ne samo hraniti nego
i braniti proroka.
Potope li Mora~u i time oskrnave manastir, ~u}e se sa
ove divne i stravi~ne freske stra{ni glas graktaj crne
ptice.
îni mi se da ga ve} sada ~ujem kako brani proroka i moli se za wega ali i za nas.
Mramor Vuka Lopu{ine Trebje{kog na planini Loli

vi{e izvora Mora~e, gdje je poginuo na Petrovdan 1793.
(Snimio Komnen Be}irovi})
- 221 -
TATJANA PEJOVI]*
ALEKSANDAR ÎLIKOV**
MANASTIR MORAÂ KAO DIO

OP[TEÔVJEÂNSKE BA[TINE
Jezero pored manastira zna~ilo bi wegovu brzu i
sigurnu smrt
ao stru~waci iz oblasti za{tite spomenika kulture,

apelujemo na naj{iru javnost Crne Gore, kao i na javnost
van we, da se odustane od gradwe hidrosistema na Mora~i u slu~aju postojawa opasnosti uni{tewa kako manastira,
tako i kawona sa izuzetno zna~ajnim i rijetkim prirodnim
okruèwem. Nadamo se da }e naredni redovi razjasniti na{e
profesionalne i moralne motive za ovakav stav.
Mora~a nije samo jedan u nizu vrijednih, sredwovjekovnih
manastira, rasutih po bespu}ima Balkana. U poku{aju isticawa wene personalnosti te{ko je izdvojiti koji od kulturno-umjetni~kih slojeva ima prioritetan zna~aj.
[to je to {to Mora~u ~ini neponovqivom u kontekstima
na{e kulturne ba{tine? Da li je to samo gra|evina, vitka,
skladnih proprcija, u kojoj su sretno zaìvjele estetike dvaju hri{}anskih svjetova Istoka i Zapada, gdje sve stoji u izvornom obliku (izuzev krovnih partija stradalih tokom vremena), sa uklesanim ktitorskim natpisom Stefana Vukanovi}a iz 1252 godine? Ili je to o~uvani ciklus fresaka Svetog
Ilije, na osnovu kojeg moèmo stvoriti predstavu o izuzetnosti sredwovjekovnog mora~kog fresko-slikarstva H vijeka.
Starozavjetni prorok koga hrani gavran, sinonim Mora~e,
* Istori~ar umjetnosti, konzervator u Zavodu za za{titu spomenika

Crne Gore.
** Istori~ar umjetnosti, direktor Zavoda za za{titu spomenika
Crne Gore.
- 222 -
evropski je op{tepoznat kao jedna od najqep{ih fresaka u vizantijskom svijetu uop{te.

Ni Mora~a H vijeka ne moè nas ostaviti ravondu{nim. Nakon turskih pohara, manastirska crkva decenijama je
zjapila bez krova, nestale su manastirske dragocjenosti i
propao je sjajan ìvopis. Iguman Toma i knez Vu~i} Vu~eti}
obnavqaju i ponovo ìvopi{u crkvu. Nove freske, kvalitetom ne kao stare kraqevske, imaju ~ari naro~ito u pogledu
svjeìne naivnosti wihovih anonimnih autora koji su stvarali u te{kim i mu~nim vremenima.
Mora~a sa kraja H-og i u prvoj polovini H-og vijeka
ponovo se uzdiè do umjetni~kih visina svog prvobitnog bi}a. Sticajem povoqnih istorijskih okolnosti, za{ti}ena
dramati~nom zabito{}u, postaje stjeci{te najtalentovanijih
majstora tada{weg pravoslavnog svijeta, koji u woj ostavqaju
remek-djela ikonopisa i ìvopisa.
Plejada velikih umjetnika po~iwe sa radom doma}eg zografa pop Strahiwe iz Budimqa, zatim slijede hilandarski
monah Georgije Mitrofanovi} i sredinom vijeka, najtalentovaniji ali i najtajanstvaniji, kir Kozma. Slijede Avesalom
Vuji~i} i pripadnici slikarske {kola Rafailovi}a Dimitrijevi}a. Mora~a tog doba blista punim sjajem. Izgra|uje se
pozla}eni, duborezni ikonostas, kojeg krase ikone re~enih
majstora. Postavqaju se renesansno shva}ene, monumentalne,
bo~ne ikone i intarzirani mobilijar. @ivopi{u se proskomidija, priprata, spoqna zapadna fasada, ukra{avaju se ciklusima fresaka paraklis svetog Stefana i crkvica svetog
Nikole. Jednom rije~ju, u Mora~i se odvija labudova pjesma
postvizantijske umjetnosti u svojim najqep{im iskazima, jo{
nedotaknuta degeneracijom i provincijalizmom kasnijih vremena. Sve je tu vrhunsko i jedinstveno.
Umjetni~ki sadràji su samo jedna od mora~kih dimanzija, ona najsna`nija, koja je ~ini op{te~ovje~anskom ba{tinom. Istovremeno, Mora~a je i centar kulturne i politi~ke istorije jednog naroda, wegovih relacija sa svijetom,
wegove iskonske borbe sa svim nadolaze}im neprijateqima.
Tu su se ~itale i prepisivale kwige i organizovao otpor zavojeva~ima.
- 223 -
Komnen Be}irovi}
Mora~a predstavqa jednu od rijetkih integralno o~uvanih srewevjekovnih cjelina u Crnoj Gori. Wene crkve, konaci, odbrambeni zidovi, kapije, potok, vodenica, vodopad Svetigora, kalu|erski most, vo}waci, pa{waci i {umarci, ~ine
jedinstven organizam kroz koje se ogleda harmonija prirode i
qudskog truda, zatim harmonija duhovnog ìvota sa na~inom
ekonomskog privre|ivawa manastirskog bratstva. Svi ovi
elementi su podjednako va`ni i ìve u nepomu}enom skladu
punih 738 godina.
Slu`ba za{tite se decenijama borila da manastir ostane
i daqe draguq na mora~koj terasi, borila se da wegovi konaci zadrè prvobitnu namjenu (u wima je se nalazila stanica
milicije i ìvjele su porodice), borila se da je o~uva od profanih sadràja ugostiteqstvo. Poslije zemqotresa iz 1979
godine, ~ije je posqedice osjetila i drevna Mora~a, na kompleksu su izvedeni zna~ajni konzervatorsko-restauratorski
radovi. Sanirana je arhitektura obje crkve, otklowene
skora{we degradacije porte, konzerviran ìvopis i monumentalni ikonostas.
Zavr{eni su i opse`ni radovi sanacije konaka, koje sada
mogu postepeno da se revitalizuju, prema usvojenom programu
(riznica, etnografska zbirka, prostor za rad i boravak poslenika nauke i umjetnosti). I upravo u trenutku, kada je dru{tvo uloìlo ogromna sredstva da se sve ovo realizuje, nad
manastirom se nadnijela sjenka propasti.
Slu`ba za{tite spomenika kulture je blagovremeno upozorila na opasnost koja prijeti sloènom organizmu Mora~e
od vje{ta~kog jezera. I pored uvjeravawa da }e se manastir
potpuno za{tititi, svjesni smo da to nije mogu}e. Izgradwom akumulacije, mnogi prate}i objekti Mora~e na{li bi se
pod vodom. Ostao bi tuàn manastir, da ga zapquskuje mrtvo
jezero, osu|en na lagano umirawe, koje bi se aktivirawem neke od potencijalnih, ali sasvim realne opasnosti, pretvorilo u brzu i sigurnu smrt. Da ne govorimo o mijewawu mikroklima i drasti~nom gubitku neponovqivog mora~kog kawona.
Na kraju èlimo ista}i sqede}e. Sigurni smo da nema
maweg prostora na teritoriji Jugoslavije, pa i Evrope, koji
je, u ime progresa (~ije blagodeti jo{ nijesmo i pored
- 224 -
obe}awa svijetle budu}nosti doìvjeli), morao da `rtvuje vi{e spomenika od Crne Gore.
U drugim sredinama radi se o usamqenim pojavama, dok se
kod nas, na àlost, praksa slu`be za{tite neprekidno bavi
premje{tawem spomenika ili wihovom za{titom od budu}ih
energetskih projekata. Izmje{tawe Pive, patrijar{ijske zadu`bine, zatim mona{ke Dubo~ice, i sada neizvjesnost nad
sudbinom kraqevske zadu`bine Mora~e, ipak je previsoka cijena koju Crna Gora ulaè u svoj razvoj. Suvi{e mnogo i za ve}e zemqe i za ve}e narode
- 225 -
ZAGOVORNICI POTOPA GLUVI NA SVE,

SEM NA KILOVATE
ostoji projekat za izgradwu hidroelektrana, a time i

akumulacionog jezera na Mora~i, ~ime bi se direktno
ugrozio kawon i manastir Mora~a. Kada mu se sve vreme
od H veka naovamo nije moglo ni{ta, kao da za to ho}e sada
da se pobrinu savremeni hidrograditeqi. Mitropolija crnogorsko-primorska protivi se izgradwi hidroelektrana kao i
bilo kakvoj izgradwi koja bi bila na {tetu manastira i
wegovog kulturnog blaga.
Manastir Mora~u u kawonu reke Mora~e, na ~etrdesetom
kilometru od Titigrada, osnovao je 1250 godine Stefan Vukanovi}. U wemu se nalazi, me|u zna~ajnim delima sredwovekovnog freskoslikarstva, i ~uvena freska iz H veka Gavran hrani proroka Iliju, kao i vi{e zna~ajnih maniskripata. Republi~ki zavod za za{titu spomenika kulture sa
Cetiwa do sada se brinuo o o~uvawu i za{titi ovog izuzetnog kulturno-istorijskog i duhovnog objekta. Stru~waci
ovog zavoda su u nekoliko posledwih godina izveli niz zna~ajnih radova na wegovoj konzervaciji. Prilikom nedavno
odrànog sastanka Mitropolije, RSIZ-a kulture, Fonda za
obnovu i izgradwu Cetiwa, predstavnika ove op{tine i Zavoda, obezbe|ena su sredstva za zavr{etak gra|evinskih radova kao i za revitalizaciju pokretnog fonda manastira
Mora~a. Zavod za za{titu spomenika kulure Crne Gore i
stru~ne slu`be smatraju da se, u slu~aju izgradwe planirane
hidroelektrane, ne moè garantovati bezbednost i o~uvawe
ovog izuzetnog spomenika kulture.
Direktor Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture Aleksandar ^likov kaè: U slu~aju izgradwe hidroelektrane i formirawa predvi|ene akumulacije, manastir
Mora~a }e biti potpuno uni{ten. Pravdawe ovih projekata
- 226 -
ekonomskim interesima nije razlog za uni{tewe ovog evropskog i svetskog spomenika kulture, jer ukoliko je bitan materijalni interes naroda koji ìvi na teritoriji Crne Gore po cenu gubqewa duhovne kulture, onda je boqe da se ovaj
spomenik proda visokorazvijenim zemqama. Tvrdim da je
wegova cena sto puta vi{a od predvi|ene investicije za
elektranu, a i u tom slu~aju bi manastir ostao ~itav, samo
{to bi to zna~ilo prodati svoju duhovnu kulturu.
Zvani~nu izjavu o opasnosti po manastir od eventualne
izgradwe akumulacije nisu dali ni jugoslovenski eksperti
iz oblasti za{tite spomenka kulture, iako je Zavod sa
Cetiwa takav zahtev uputio jo{ pro{le godine. Nije dobijena ni ekspertiza stru~waka Uneska na kojoj }e Zavod insistirati. Stav ekolo{kog skupa Akademije nauka koji je odràn
po ovom pitawu je negativan. Arheolog, profesor Dragoslav
Srejovi} kaè da u kawonu Mora~e ima oko sedamdeset neispitanih pe}ina, stani{ta pra~ovjeka.
Na pismo Udruèwa Kwièvnika Srbije u vezi s Mora~om, Unesku, direktor Odseka za svetsku kulturnu ba{tinu
ove organizacije, Rax Izar, je odgovorio: Iako Mora~a nije
upisana u Listu svetske kulturne ba{tine, ovaj manastir zra~i mnogim verskim, istorijskim i kulturnim vrednostima i
trebalo bi da bude za{ti}en za dobro svih.
Urednik ekolo{ke rubrike pariskog Monda Roè Kan u
svom listu je napisao: Da bi se dospelo do manastira Mora~a
od glavnog grada Crne Gore, Titograda, ima samo ~etrdeset
kilometara, ali kakvih! Put vijuga u dnu divqih `drela koja
ispuwava miris kleke, ~empresa i maj~ine du{ice. Reka Mora~a, silna bujica koja izbija iz dinarskih Alpa, vaqa svoje
zelene talase u zavojima jednog kawona koji je sakriva gotovo
na ~itavom wenom toku. Ne vidi se, a ~uje se.
Skoro je isto i sa izgradwom budu}e elektrane i akumulacije. Sakriva se ne vidi se, a ~uje se. U saop{tewu Dru{tva konzervatora Srbije, izme|u ostalog, kaè se: Ne pitaju}i za mi{qewe slu`be za{tite tvrdograditeqi smi{qaju,
ovog puta, ogromno ve{ta~ko jezero u podno`ju manastira Mora~e. Ne mogav{i, da kao konzervatori Srbije, za{titom zakona branimo spomenik u drugoj republici, protestujemo na
- 227 -
Komnen Be}irovi}
ovaj na~in zbog varvarskog ugroàvawa drevnog srpskog spomenika utkanog u neponovqiv predeo sa plavim prolomom reke Mora~e. Razumemo tragediju reke Mora~e i zbog wene sli~nosti sa onom koja se sprema manastiru Studenici, a koju ve}
duè vreme poku{avamo da zaustavimo.
Ova dva zdawa su istog graditeqskog stila, a wihove reke
su im dale ve~no obele`je, samo da ih ovo vreme i neki qudi
ne pretvore u uzrok wihovog uni{tewa!
Slobodan \ukanovi}
- 228 -
MATIJA BE]KOVI],
pjesnik, ~lan SANU
POTOP KAO JEDINA NADA*
rotivim se potapawu i stvarawu ve{ta~kih jezera i da

nije manastir koje ugroàvaju. Kad su u pitawu jo{ i
manastiri onda pogotovu.
Reke i jezera su ve} tamo gde ih je priroda rasporedila radom miliona godina. Ve{ta~ka jezera su poku{aj da se zemqa
vrati nazad u haos iz koga se rodila i jedva iskoprcala. Priroda se ve} brani od tog nasiqa, a moèmo slutiti kakva }e
biti wena kona~na osveta.
Na infantilne ideje o potapawu dolazi se gubqewem
pam}ewa i kopwewem kulturnog identiteta. Takve zemqe sluè za potapawe i zakopavawe sme}a. Mi nemamo zemqe za
potapawe. To se pogotovu odnosi na Crnu Goru. U woj je jo{
ostalo zemqe za dva jezera i ono {to se ne moè potopiti. Crna Gora je ono {to viri iz vode, {to je ostalo posle Potopa.
Za{to bi najmawa zemqa imala najve}e hidrocentrale? I
kad se sve potopi kome }e ta energija trebati? Studenica vi{e vredi nego sve hidrocentrale zajedno. Mi smo jedina zemqa na svetu koja je potopila svoju teritoriju, a hidrocentrala je u drugoj dràvi. Treba li re}i da se to moglo desiti jedino na Kosovu? Treba li se ~uditi projektima koji ugroàvaju Pe}ku patrijar{iju? Zar to nije poku{aj da se dokraj~i
vodom ono {to je zapo~eto vatrom? Sasvim je razumqivo da se
za takve projekte ne pita koliko ko{taju. Za wih }e se uvek
na}i donatori {iroke ruke. Moè li se zamisliti da se grade jezera u neposrednoj blizini Delfa, Jerusalima, [artra,
Suzdaqa ili Kremqa? Sre}a {to Hilandar nije u na{oj
zemqi, ve} bi se na{la neka ustava iznad wega.
* Rije~ na skupu za spas Studenice, Mora~e i Pe}ke patrijar{ije,

odrànom na Kolar~evom univerzitetu, 28 aprila 1990.
- 229 -
Komnen Be}irovi}
Potapaju se nigdine i pustiwe. Pa i potapawa pustiwa donela su svetu, pored energije koju nije imao, poreme}aje i nesre}e za koje nije znao. Koliko mi je znano, ni jedan dosada{wi poduhvat nije uspeo, ali se od novih ne odustaje. Posle
smaka Avale, sumraka Lov}ena, tragedije Pive, potopa Lepenskog vira, na redu su Studenica, Mora~a, Pe}
Koliko vredi jedan grob, ku}ni prag i ogwi{te? Kakva je
to politika koja je qude dovela dotle da im je jedina nada voda, a izlaz i perspektiva Potop? Wihova imawa imaju nekakvu
vrednost, jedino ako postanu dno jezera. Zar je malo grobova i
crkava ostalo pod vodom?
I na kraju jedno pitawe koje bi moglo biti i jedino i najva`nije: ko ima pravo da potapa zemqu jednog naroda? îja je
zemqa? Na{a ili smo mi weni? Ko ima ovla{}ewa da je potapa? Ima li ve}e izdaje i gore zloupotrebe vlasti? Ho}emo li
budu}im nara{tajima ostaviti zemqu ili vodu? Zar je slu~ajno da se na takve zamisli dolazi samo u zemqama u kojima je vaìla lozinaka: elektrifikacija plus industrijalizacija jednako je socijalizam.
Politika Ekspres, 29 april 1990.
- 230 -
NARODNI SABOR ZA SPAS MORAÊ
VELIKU MORA^KU SVETIWU BRANIMO

DA BI OSTALI VELIKI
porti manastira Mora~a ju~e je, u prisustvu vi{e hiqada gra|ana okolnih mjesta Crne Gore, odràn veliki narodni sabor na kojem je usvojen samo jedan zakqu~ak: niko nam zbog dnevno-politi~kih ciqeva, kakav je i nakana da se
gradi brana Veliko Andrijevo, ne moè potopiti vi{evjekovnu istoriju i sru{iti jedno od najsvetijih mjesta koje su
na{i preci generacijama odràvali!
Sabor su organizovali Udruèwe za spas Mora~e, Udruèwe kwièvnika Crne Gore i Ekolo{ko dru{tvo ove republike, a skup je otvoren zvucima gusala Bo{ka Vuja~i}a i pozdravnom rije~ju Vu~ice Radovi}a, predsjednika Mjesne zajednice Manastira Mora~e. On je podsjetio da su ovda{wi
ìteqi ve} dva puta protestovali, odgovornima pisali da se
ne dira Mora~a, ali da jo{ nema odgovora.
Na{ veliki zadatak i obaveza je, rekao je potom vladika
Nikanor, da ~uvamo i sa~uvamo Mora~u, ovu na{u veliku
svetiwu. Veliko, rekao je on, branimo i odbranimo radi velikog. Ko ima pravo, upitao se on, da uzme Mora~u i izbri{e je
sa lica zemqe? Moramo je ~uvati i sa~uvati radi ogromnog
zna~aja ove svetiwe, istorije i naroda. Jer, nijedan narod ne}e biti slavan, ako to sebi uskrati. Za to nam je, nastavio je
Gospodin Nikanor, svjedok Kosovo.
U nastavku izlagawa on je izrazio razumijevawe za potrebe za energijom, ali je kazao da se nikad ve}e ne moè zamijeniti mawim. Na kraju, on je istako da se velika opasnost nadvila nad najve}om svetiwom koju srpski narod ima u Crnoj Gori, a da takvu sudbinu, ukoliko se ne podigne glas savjesti, ~eka i Pe}ku patrijar{iju i manastir Studenicu!
U ime Udruèwa za spas Mora~e, prisutnima se potom
obratio wegov potpredsjednik Momir Vojvodi} koji je ista-
- 231 -
Komnen Be}irovi}
kao da neki, prije svih najodgovorniji predstavnici Elektroprivrede Crne Gore, Mora~u prodaju, a da za to nikoga ne pitaju. Nazivaju}i ovaj sabor mora~kom vije}nicom, Vojvodi}
je naglasio da nama nije do struje, nego do onog {to je odavde sedam vijekova strujalo.
Ako su nam preci za ovo svetili{te smjeli ginuti, mi
bar smijemo zinuti protiv wegovog potapawa. Ne dozvolimo
zato, rekao je Vojvodi}, da nam potomci na dnu jezera traè
{ta smo im ostavili. S tim u vezi, on je upozorio crnogorsku
vladu da zahtjev naroda okupqenog na saboru primi k znawu
jer ne}emo dozvoliti da bude potopqena ova svetiwa kao
{to smo dozvolili da vrhovni jagwefuk Vidoje @arkovi} potopi manastir Pivu Ako voda do|e do ovog praga, zavr{io
je, prvi }e zaigrati papa!
Pitaju}i se ko to sebi daje za pravo da ru{i na{e svetiwe, pjesnik Budimir Dubak, govore}i u ime Udruèwa kwièvnika Crne Gore, rekao je da je manastir Mora~a na{ prvi univerzitet, slikarska radionica, muzi~ka kutija,
uxbenik istorije Je li mogu}e da u bescjewe prodajemo ono
najskupqe {to imamo? On je upozorio da ukoliko se ne odustane od ovog velikog bezumqa, okupi}emo se kao danas i tijelima braniti Mora~u. No, nadamo se zavr{io je Dubak, da
do toga ne}e do}i.
Isti~u}i da je Crnoj Gori dosta zla nanijela nerazumno
postavqena politi~ka industrija, dr Branko Boqevi}, govore}i u ime Ekolo{kog dru{tva Crne Gore, je tu tvrdwu potkrijepio primjerima zatrovanosti Pqevaqa, mojkova~kog
kanceroznog jalovi{ta, sve ve}om zaga|eno{}u Boke i Zete
Dr Boqevi} je predloìo ukidawe najve}eg zaga|iva~a u Crnoj Gori, Kombinata aluminijuma u Titogradu, sa obrazloèwem da, u tom slu~aju, ne bi trebalo graditi nove elektrane, ve} da bismo imali struje i za izvoz. Izgradwu elektrane
poput Velikog Andrijeva on je ozna~io suludom idejom.
Ovaj veliki skup su, potom, pozdravili i dali svoj obol u
borbi za spas Mora~e pjesnici: Ranko Jovovi}, Kosta Radovi}
(Pivqanin, dakle ~ovjek iz vode), Dragan Laki}evi}, Radomir Uqarevi}, Boìdar Filipovi}, Ilija Laku{i}, Janko
Vujisi}, Milutin Mi}ovi} i Miodrag Tripkovi}.
- 232 -
Na kraju sabora predstavnici Inicijativnog odbora Narodne stranke, koja }e biti konstituisana 12 maja, dr Borislav Filipovi} i dr Novak Kilibarda, obrazloìli su
osnovna programska na~ela ove stranke kojoj je potom pristupio veliki broj u~esnika ovog skupa.
Narodnom saboru za spas Mora~e stiglo je vi{e telegrama podr{ke iz zemqe i inostranstva.
V. K. i M. P.
Pobjeda, 3 maj 1990.
- 233 -
NARODNI ZBOR ZA SPAS KAWONA I

MANASTIRA MORAÊ
NAROD KOJI UNI[TAVA SVOJE SPOMENIKE,

LI[AVA SE PRO[LOSTI I BUDU]NOSTI
arod koji ne po{tuje vrednosti iz svoje pro{losti, koji

uni{tava jedinstvene lepote prirode, ne moè ra~unati
na boqu sutra{wicu osnovna je poruka sa ju~era{wog
zbora vi{e hiqada qudi u porti manastira Mora~a. Okupili
su se da bi digli glas u odbranu jednog od najvrednijih spomenika na{e pro{losti manastira Mora~e koji je 1252 godine sagradio Nemawin unuk Stefan, kao i da bi spasli prelepi kawon Mora~e, za{titili od potapawa oko hiqadu hektara obradivog zemqi{ta i zaustavili seobu vi{e od dve stotine doma}instava. Zbor su organizovali ~lanovi Udruèwa za
spas Mora~e, crnogorski kwièvnici i Dru{tvo za za{titu
ìvotne sredine Crne Gore. Me|u prisutnima bio je i veliki
broj nau~nih radnika, pesnika, slikara, crkvenih velikodostojnika. Sa zbora je upu}en zahtev Izvr{nom ve}u i Skup{tini Crne Gore da spre~e tragediju Mora~e i da se ne ponove nesre}e Lov}ena i Pive, da prestanu strahovawa za manastir Mora~u, jedan od posledwih spomenika iz vremena
Nemawi}a u Crnoj Gori, kao i da eho sa ovog zbora dopre do
onih koji prete Studenici i Pe}koj patrijar{iji.
Na ju~era{wem narodnom zboru u manastirskoj porti nismo sreli sagovornika koji pamti toliko sveta kraj manastira. Do{li su iz svih krajeva Crne Gore, sa Durmitora i primorja, sa Grahova i âkora. Svi sa istom èqom: da upute apel
i spre~e gradwu hidroelektrane Veliko Andrijevo, koja bi
potopila kawon Mora~e i uni{tila istoimeni manastir;
zbog zabrinutosti, ne zbog slavqa kao toliko puta ranije,
okupio se narod. Ne treba se, onda, ~uditi {to prvi put ju~e,
otkad qudi pamte, na vrelu Mora~e nije povedeno kolo, niti
su se ~ule druge pesme osim onih uz gusle. A u re~ima govorni-
- 234 -
ka bilo je dosta revolta uperenog protiv biv{eg crnogorskog

rukovodstva, no i opomena sada{wem.
Zbor je po~eo kao u stara vremena. Umesto zaduènih za
otvarawe, pojavio se guslar Bo{ko Vuja~i}. Pesmom je prekorevao zaboravne i podse}ao ih da }e sva~ije delo do}i pod
sud istorije. Britku poruku guslara jo{ vi{e je izo{trio
pesnik Momir Vojvodi}, koji je kao potpredsednik Odbora
za spas Mora~e.
Mora~om se ne trguje. Ona se ne prodaje, kao {to se ne
prodaju ime, vjera, ~ast, sloboda, otaxbina, kolijevka i grob.
Do{li smo da branimo rijeku Mora~u, kojom teku suze i krv
na{ih predaka, u kojoj se ogledaju na{e o~i i na{a nebesa.
Mo}nici Elektroprivrede Crne Gore, sa svojim ortacima,
prodaju rijeku Mora~u, wenu qepotu i snagu, bijeli vodopad
Svetigoru, na{e oxake, wive, ba{te, livade, {ume i grobqa, a
da nikoga ne pitaju. Nagla{avaju da su uradili planove kod
beogradskog Energoprojekta i da su potro{ili za to grdne
dolare, pa sada traè, ko }e da finansira wihove ambicije
rekao je Vojvodi} i naglasio: Po{to je Svjetska banka odustali da kreditira takav zlo~in, sada prose pomo} od Rusa za
potop Mora~e.
Vojvodi} je rekao i da je onima koji pripremaju potop,
struja samo izgovor. Wima smeta ono {to je odavde vjekovima
strujalo.
Ovdje, na izvoru Svetigore, arhimandrit Mora~e, Dimitrije Radojevi} je pri~estio ~etu pred wen udar na silnika
Smail-agu ~engi}a. Odavde su Mora~ani, Rov~ani i uskoci
krenuli u pomo} Kara|or|u. Odavde su hajduk Veqko i Mutap
Lazar, vojvode velikog srpskog Vo`da. Odavde se razgovaralo
sa Hilendarom, Ostrogom, Cetiwem, Prizrenom, Pe}kom patrijar{ijom, Petrogradom, svetim Kijevom i Moskvom rekao je Vojvodi}.
Govore}i o planiranoj hidroelektrani na Mora~i, Veliko Andrijevo, Vojvodi} je podsetio i na opasnost koja }e
izgradwom brane zapretiti glavnom gradu Crne Gore i na to
da Crna Gora nema vi{e zemqe za potapawe.
Vladika Nikanor, zamenik mitropolita crnogorsko-primorskog Danila, govorio je o slavnim qudima ovog kraja: pa- 235 -
Komnen Be}irovi}
trijarhu Gavrilu, episkopu Amfilohiju Radovi}u i duhovnom

Wego{evom nasledniku, Matiji Be}kovi}u. Ako nestane
Mora~e, ne}e biti najve}e srpske svetiwe u Crnoj Gori, niti
}e slavan biti narod koji napu{ta svoja ogwi{ta.
Jedan od onih koji su, potopom Pive, ostali bez ogwi{ta,
pesnik Kosta Radovi} je kazao da je Piva dovoqna opomena za
ceo svet. Svaka seoba nosi golemu tugu. Ja sam je preìveo.
Ne dao Bog to ni mojem zlotvoru. Uni{tavaju nam manastire,
te na{e vekovne univerzitete, bez kojih bismo bili divqe
pleme.
ôvjek postaje sve ve}a opasnost za prirodu rekao je
predsednik Ekolo{kog pokreta Crne Gore dr Branko Boqevi}. To je zato {to ~ovjek zbog trenutne koristi od prirode
vi{e uzima nego {to joj vra}a. Moramo zaustaviti djela upornih tupoglavaca onih koji su pune ~etiri decenije uni{tavali qepote Crne Gore.
Mora~u moramo da branimo, ako ve} Lov}en nismo odbranili rekao je pesnik Budimir Dubak, a wegov drug po peru Radomir Uqarevi} je podsetio na sudbinu manastira Svetog Arhangela u Prizrenu, od ~ijeg je kamena sagra|ena xamija. Ho}e li i od kamena manastira Mora~e neko da gradi xamiju, ~ije }e minare biti brana Andrijevo? upitao je on.
Zar ne vidimo da je ovo jo{ jedan poku{aj da se i posledwi ostaci nemawi}kih gra|evina uklone iz Crne Gore? Ne
znamo drugi na~in predvi|awa budu}nosti osim po osvrtawu
na pro{lost. Zar je mogu}e da se izbegne sud istorije za zlo~ine u~iwene prirodi i zna~ajnim ostacima pro{losti rekao je dr Borislav Filipovi} na ju~era{wem zboru kraj manastira Mora~a.
Organizatorima zbora stigao je veliki broj telegrama.
Kolektivi i pojedinci ih ohrabruju da istraju u o~uvawu manastira i reke Mora~e.
Do{ao sam u èqi da i preko ovog skupa poru~im onima
koji odlu~uju da odustanu od sulude namjere da izgrade elektranu, kako bi se spasao manastir i ovaj divni kraj rekao je
na zboru Miodrag Perunovi}, profesionalni {ampion Evrope u boksu.
- 236 -
Ukoliko se dozvoli izgradwa brane, manastir ne samo da

}e biti ugroèn, ve} i uni{ten. Mi smo se okupili da damo
podr{ku onima koji brane manastir od brane. Samo tako uspe}emo da sa~uvamo ovu svetiwu i ovaj jedinstveni kawon rekao je sve{tenik Rafailo, iguman manastira Mora~e.
Srbija ~etrdeset posto svoje energije izvozi. Crnoj Gori nedostaje onoliko koliko bi se dobilo potapawem ovog
draguqa. Ako jedan Obrenovac, kada bude dovr{en, bude proizvodio pedeset miliona kilovat-~asova dnevno, to bi zna~ilo da bi za sedam-osam dana proizveo onoliko koliko Andrijevo za godinu. Zar se ne moè na}i sporazum izme|u Srbije i
Crne Gore, ~esto se pitam ja koji cijelog ìvota slikam Platije rekao je Nikola Vujo{evi}, slikar.
Boìdar Milo{evi}
Stanko Papovi}
- 237 -
TELEGRAMI SABORU
Priduùjemo se va{im naporima za o~uvawe manastira

Mora~e.
Mnogobrojni arhitekti i prijateqi iz Pariza
Molim vas da u~esnicima Sabora prenesete moje uvjerewe
u uspjeh zajedni~kih napora za spas manastira i ~udesnih lepota doline Mora~e!
Milka Medi}-ânak, arhitekta, Beograd
Najodlu~nije se pridruùjem va{em zahtevu da se smesta
obustave sve radwe u vezi sa pripremama realizacije sulude
ideje o izgradwi brane i jezera Veliko Andrijevo.
Batri} Jovanovi}, publicista, Beograd
Za odbranu srpskih tekovina kulture od savremenih vandala. Sa vama,
Krsto Martinovi}, arhitekta, Pariz
Pozdravqam Sabor za spas Mora~e i u mislima svim u~esnicima steèm ruku u znak podr{ke. Ovoga puta kawon Mora~e rodio je tvrde orahe.
Radosav Zekovi}, arhitekta, Beograd
Sa dubokim uvjerewem da obavqate plemenitu i uzvi{enu
misiju spasavaju}i draguq srpske kulture, srda~no vas pozdravqam i pruàm maksimalnu podr{ku.
Radomir Stani}, Direktor Republi~kog zavoda za
za{titu spomenika kulture, Beograd
- 238 -
Svekolikom narodu na Saboru u Mora~i, koji dolazi da

snagom svoga duha za{titi svoj veliki spomenik, upu}ujemo
najqep{e èqe i bezrezervnu podr{ku.
Republi~ki zavod za za{titu spomenika SR Srbije
Pozdravqam Sabor u slavnom manastiru Mora~i i veoma
àlim, bra}o i sestre, {to nijesam i stvarno, kao {to sam
mi{qu, danas me|u vama.
Predlaèm Saboru da donese i uputi na ozvani~ewe Skup{tini Crne Gore, odluku kojom se ukida smrtna presuda koju
su izrekli Mora~i oni {to su, izme|u ostalog, divni i gordi
vrh Lov}ena razorili, prekrasnu dolinu Pive potopili, a
blagoslovenu zemqu Zetu, trovawem vazduha, vode i tla, u
ukletu zemqu pretvorili.
Prenosim Saboru sve ve}u podr{ku ma|unarodne javnosti
za spas Mora~e. U Unesku, svjetskoj organizaciji za o~uvawe
sveop{te prirodne i kulturne ba{tine sa sjedi{tem u Parizu, bili bi raspoloèni da Mora~u uvrste u prirodnu i kulturnu ba{tinu ~ovje~anstva.
Niko nije toliko bezdu{an koliko na{i crni usre}iteqi da, sem iz neznawa, digne ruku na Mora~u, na wene qepote i veli~ine zemaqske i nebeske!
Ne dajmo da bude, sa Mora~om ono {to su joj weni zlotvori naumili!
Mora~a je na{e dobro, na{ ponos i na{e lice pred svijetom!
Komnen Be}irovi}, Pariz
Barske Novine, maj-jun 1990.
- 239 -
BO@IDAR FILIPOVI]
LOV]EN NASAMAREN, MORAÛ ZAUZDAVAJU

(Jaha~ima apokalipse)
ov}en s glave utu~en,

gustim sumrakom
i crnim mermernim bez~a{}em
plovi.
Ako sli~na sudbina
uzvodno stigne
do svete Lavre Nemawi}a,
Gospode, mora}e{ qepote nove,
Ove }emo, crna obraza
u svijetle kilovat/~asove.
***
Lov}en se Wego{evim grobom
pretakao u nebo.
Nebo mora~kim Manastirom u
zemqu.
Izme|u je istina o nama.
***
A nadle`ni navodwavaju, potapaju
istinu i na{u svijest o sebi,
koja preliva lobawu,
jer, prijete vjekovi u te~nom
stawu.
***
Crn Gavran nadgleda wive
{to ho}e da rode.
- 240 -
Nadzire vodu, nad rijekom se

vije:
Bi}e hrane, grak}e, bi}e i vode,
a 'o}e li mene i Ilije?
***
Letom po nebu i vodi
na{ i Poov Gavran
posledwu opomenu pi{e:
Nikad vi{e!
***
Ovdje je Bog najqep{e suze ispustio.
A da je potop htio ne bi toliko
strpqiv bio.
Mokrio bi bez pla~a
i ne bi poslovi~ili:
Kap po kap Mora~a.
***
Zamislite lekciju o Mora~i
u Poznavawu prirode i dru{tva,
za neki razred o. {kole:
Mora~a izvire iz Manastira
i uliva se u Kombinat aluminijuma.
(Malo ne{to ide i Muju za struju,
kad oblaci ukinu Mjesec).
***
U novinama bi pisalo:
Poznata lica izvr{ila atentat
na boìjeg i narodnog poslanika
u kawonu Mora~e.
Istraga se ne nastavqa.
***
Hidrometeorolo{ki bilten:
Vodostaj svijesti nizak.
- 241 -
Komnen Be}irovi}
***
U pomenima umrlim Mora~anima
pisalo bi: Grob ne}emo posjetiti.
Grobovi su na dnu (jezera).
Da danas ko ju~e stoje stvari,
vjerovao bih; sve je zbog toga
{to je Manastir na desnoj obali
Ako se ledeni bregovi
na{eg bezumqa istope
ko lawski swegovi,
HE (hidrocentrala) }e raditi
udarni~ki
a u postojbini pra~ovjeka
pobijediti ~ovjek.
Razume, upali svjetlo!
Manastir Mora~a, 1 maj 1990.
Barske novine, maj-jun 1990.
- 242 -
LABUD DRAGI],
kwièvnik
ÛDESNA ZEMQA PRVOG ÔVJEKA

Mora~a od izvora do uvora
e|u zapadnim vrhovima Kape Mora~ke ima jedan mitski

grad od okamewenih ~udovi{ta, litica i pe}ina, proslopa, strugova i to~ila kameni lavirint kojem su ko
zna kad dali ime Vragodo.
Danas je to pust i turoban krajolik, gotovo u potpunosti
odre|en svojim imenom. Nekoliko ubo{kih kolibica, {to se
sve re|e dime, samo nagla{avaju siroma{tvo ovog predela.
Nekad su svi ti prodoli i litice bili ukra{eni i zakloweni
gustim bukovim {umama, a iz vrletnih lastava i litica nadnosilo se gorostasno borje; u dragama i proplancima punim
bujne planinske trave pasli su buquci srna i divokoza i predeo je posedovao veli~anstvo dostojno onog iz vremena
postawa. Danas je to divqi i opusto{eni vilajet. Imao je sudbinu onih predela koje qudsko prisustvo nije oplemenilo ve}
unakazilo. U podno`ju litica, severoisto~no tamo gde po~iwe jo{ uvek gusta bukova {uma pro{arana retkim jelama peni se vrelo. To je izvor Mora~e. Pre no {to se pojavi ispod
vaqa se ~uje prigu{ena huka ceo hor podzemnih vreoca i izvor~i}a. Kriptogramska mreà odaje se {umnim saglasjem u
kojem se skriva zbuwuju}a jednostavnost prirodnih zakonitosti. Sve se to ovome svetu objavquje zapewenim izvorom usred
oro{enog vaqa zaraslog u mahovinu i slatku paprat. U ovim
gorskim vrelima ìvi jedna vrsta jarko zelenih algi, jedrih
vlati poput ov~ijih runa.
Za vreme su{nih leta vrelo pritawi, utihne podzemna huka, dopire samo grgoq, isprekidano ùborkawe ~ini se da i
voda beì od ège i odmara negde u podzemnim odajama. Ali, s
prole}a i u poznu jesen otvore se izvori i u liticama svugde
se pojave krhki vodeni slapovi, a glavni izvor prokqu~a no-
- 243 -
Komnen Be}irovi}
si bukove trupce i ovr{ke pose~enih jela, a iz korita dopire

potmuli tutaw i miris zdrobqena kamena kao kad se minama
cepa u kamenolomu. Na smom po~etku voda je napravila veliki usek ispod strugova i to~ila i posle jednog kilometra toka, reka se survava vodopadom. Voda se pod sna`nim udarom
razbija, diè se du` slapa ìva maglena ruà, a za sun~anih
dana nad celim prizorom izvija se tanana duga. Reka se daqe
lomi celim nizom mawih kaskada, kao da su se niz ovo vrletno i divqe korito, puno {kripova i kamenih gromada, razigrali beli divojarci. Tim zapewenim skokovima stiè u
Qevi{ta gde se, znatno smirena i uve}ana prvim pritokama,
provla~i kroz vrbake podno sela prislowenih iznad wenih
obala, na pristrancima i zaravnima. Reka vijuga daqe kroz
gromadne kamene blokove {to ih je u biv{im pomamama otrgla od planinskih litica, jurca podno prla i urvina {to je
povremeno zasipaju i mute, silazi k Dragovi}a Poqu.
Znatno mirnija, ali i ja~a, oboga}ena dvema pritokama koje u lokalnoj hidrografiji imaju status reka Ratwom i Trnovicom Mora~a se pribliàva zrelom dobu. Kod mesta Jela
reka se probija kroz uzanu i dotle najve}u klisuru. Kao da je
ovde imala prvo veliko isku{ewe i prvu pobedu kojom je neizbe`no stekla status Reke. Koliko li je milenija trajalo
prosecawe ove litice? Ste{wena u steni, probila je dotle
naj~vr{}u prepreku uporno{}u i snagom neimara. U dnu senovitog korita zeleni se i peni. Potom se utapa u uska grotla,
mili ispod osojnih i tamnih zape}aka, smiruje se u zelenomrkim virovima do kojih sunce nikad ne dopire. U wima se hitre
pastrmke mrkih le|a nadmudruju s vidrama. Niko drugi ne moè tu da ih lovi. Ostavqaju}i za sobom sva sela Gorwe Mora~e, reka prolazi kroz otvor Grlo.
Slede}i je daqe ispod Kalu|erova mosta, neoprezan pratilac ne}e ni opaziti da mu je po desnoj ruci ostalo prekrasno zdawe Zadu`bine Nemawi}a. Tek kad se s Krivog vira baci pogled uzvodno, pred wegovim o~ima blesnu}e pravo ~udo
ble{tavo belo zdawe manastira Mora~e. Srebrno bela gromada hrama otkriva se u veli~anstvenom sjaju, kao da je na livadnu terasu obrubqenu mrkim borovima odnekud isplovila kristalna gromada gle~era, dok se ispod wega leluja otegnut veo
- 244 -
vodopada Svetigora. I nehotice putnik }e poverovati da se

nalazi u ovoj dolini ~uda kojom (mo`da jo{ uvek) jezdi vitez
iz poznate pesme Edgara Poa:
Kroz àr i hlad
Taj vitez mlad,
Prepreke silne svlado
Uz pesme poj,
Jedan sni boj:
On traì Eldorado!
U svim vremenima i svim krajevima sveta, smele vitezove
je mamila Eldorado. Mo`da je mladi knez Stefan Nemawi}
pro{ao ovom dolinom s ~uvstvom Prvog ~oveka, misle}i da se
ba{ u tom obiqu oblika skrovitih kutaka, dolina, zaravni
i {umovitih glavica, skriva ta ve~no traèna zemqa. Mo`da
je potom, ne na{av{i je, ovde kraj bistre reke, podigao ovaj
veli~anstveni spomenik qudskoj nadi. Kao da je ova bela,
skladna gra|evina uzvisila ceo predeo do nekog sakralnog i
misti~nog zna~aja, daju}i mu kona~an smisao. Bilo kako bilo
delo Bo`je i delo ~ovekovo traju u savr{enom skladu, u boànskoj harmoniji.
Po{to mine livadne terase Me|urije~ja i prihvati vodu
Mrtvice Mora~a ulazi u Platije, u svoje zrelo doba. U{av{i u ovaj kawon star pedeset miliona godina, li{i}ete se
svake sumwe da niste u dolini ~uda.
Duboko dole u koritu voda klobu~a, peni od teskobe i zora, vri, belasa se, hu~i Tu otpo~iwe niska virova od smaragdno zelenih i tirkizno plavih, do onih tamno-modrih {to
prete dubinom i neispitanim tamama ponora. Ovi plavetni
medaqoni povezani su brzacima niz koje igraju grivasti talasi {to se neo~ekivano preobraàvaju u jata razigranih labudova; tu voda vrtloì i klobu~a i u nedrima stene kopa duboke doqe gde pravi kratke predahe, tvore}i grumewe beline u
plavetnim virovima. U kolenima gde se matica pribija uza
stene, reka obgrqava sprudove od prepranog, sedefasto zacakqenog {qunka. Za veoma velikih poplava ovaj razjareni demijurg u stvarala~koj pomami nehajno je za sobom ostavio bjelokosne kupove {quna~nog bisera u zatonima i okukama.
- 245 -
Komnen Be}irovi}
I ovde se reka uhvatila u ko{tac s nemogu}im i nemogu}e

osvojila. Iz samih zelenih virova diù se put nebesa kao noèm odrezane gotske vertikale, a ponegde se i nadnose nad
vodom, i u~ini se da }e se, usled obostrane ùdwe, litice
poqubiti i sklopiti nad rekom. Iz visokih proslopa i nagnutih litica `mari voda. U dugim razmacima kapqu te{ke kapi.
Uz boì}ne cikovine odande vise duga~ki mosurovi pa se u~ini na~as da su se iz nedara stene samo bradama pokazali tamo
skriveni sveci spremni da se svakog ~asa pojave otuda i bace pogled na nas gre{nike. Pred putnikom se otvaraju mitski
predeli urvina i raselina. Ponegde se usred kawona uzdiù
izdvojeni {iqci, prkosno odolevaju vremenu, okameweni vitezovi. Katkad se s vrletnih visova, odozgo s vrha litice, otisnu potpri{tene kamene gromade xilitnu se u ponor: zadimi
pra{ak zdrobqena kamena, vine se u nebo beo mlaz
Pojavom prvih terasa izlazimo iz glavnog dela kawona.
Te su terasice nastale na vekovima taloènim naslagama
samolepqenog peska i {qunka. Na rubovima tih livadaka, nad
samom rekom, rastu samonikle smokve krivudavo kr`qava
stabalca re{ena da ceo vek pretraju nad ambisom. Za{to ba{
ni~u nad samim ponorom? Odgovor se verovatno krije u trivijalnoj ~iwenici da svake godine vlasnik taj mali prostor preliwa o{trom kosom te svaku vi{egodi{wu biqku ukine u samom nastanku. Ostaju samo one {to su iznikle na samom rubu
ambisa gde ih ni kosa ne moè dohvatiti. Sli~no je i s qudima, s celim plemenima a mo`da i narodima. Neki svu svoju
istoriju grade na ovakvim rubovima izme|u ìvota i smrti.
Analogija izme|u qudi i biqa ~esto se sama name}e, ponekad
je i neizbe`na. Ko bi jo{ mogao ostati ravnodu{an pred vite{kim fanatizmom borova ro|enih u glatkim liticama?!
Vekovima se oni nadnose nad ambisima crpe}i sokove kamena i àr sunca, utkivaju}i ih u svoju gra|u otpornu na prolaznost i truqewe. Na pojedinim mestima terase su se otkinule
i strovalile u korito reke. Gromade su ispunile korito, ali
je reka na{la na~ina da ih zaobi|e i mine. Priroda je nepogre{iva i kad ostavqa utisak haoti~nosti. Na tim vertikalnim presecima jasno se razaznaju vekovima taloèni slojevi
peska i {qunka. Paralelno su naslagani i wihove boje se kre- 246 -
}u od svetlo sivih do zagasito ùtih i mrkih tonova. Koliko

li je samo trebalo da pro|e vekova da bi se stvorio samo jedan
od ovih slojeva. Ovde se brè i lak{e nego na teolo{kim raspravama moè u~iti o krhkosti i kratkotrajnosti qudskog
bivstvovawa pod suncem. Svi su qudski napori i poduhvati
ni{tavni sub specie aeternitatis. ôvjek je trska koja misli i
u misli je svo wegovo dostojanstvo
Tamo gde se ispod terase naziru pe}ine jasno je da je nekada u tom nivou tekla voda i da se tamo ukopavala. êsto se
na tim mestima terase odlome, obi~no posle velikih smrzli,
kad naglo ojuì i otkravi. U nekim budu}im vekovima reka }e
i te gromade isplakati i pretvoriti u one kupove {qunka.
Priroda }e i ovde pokazati svoju trijumfalnu ravnodu{nost.
Si{av{i u Zetsku ravnicu, reka vi{e ne obe}ava nikakva
iznena|ewa. Ona neosetno mili, spremna da se sjedini s mirnim vodama jezera, silazi u jednostavno dovr{ewe, kao {to je
smrt, zakon najve}eg pada, zakqu~ak silogizma. A wen pratilac, vitez iz Poove pesme zasta}e s pogledom uprtim u
daqinu:
Al starost gle
Na wega gre
Srce, o gde si mlado?
Sve odno vrag,
Nigde ni trag
Toj zemqi Eldorado.
Pobjeda, 19 maj 1990.
- 247 -
FRANC VEBER,
ekolog
MORAÂ KATEDRALA VJE^NOSTI

U Mora~i sam doìvio neku vrstu otkrovewa, vaseqenskog
potresa... U Mora~i postoji mnogostruka divota: rijeka,
divqa, ~ista, kawon, manastir, okolni predio, planine,
rastiwe, zelenilo, {ume - sve je to u savr{enom skladu
lavni {vajcarski ekolog Franc Veber (63), ve} ~etvrt

stoqe}a vodi borbu {irom svijeta za spas prirodne i civilizacijske ba{tine. Wegovim zalagawem spa{eno je u
dva maha (1978 i 1986) Apolonovo svetili{te u Delfima od
otvarawa rudnika boksita i gradwe fabrike aluminijuma u
tom kraju. Zahvaquju}i Veberovom zauzimawu, sli~an poduhvat je sprije~en i u Bou, najqep{em dijelu Provanse. Veber
je spasao i divnu dolinu Engadina u [vajcarskoj, kao i vinograde Lavoa po padinama koje se spu{taju ka Lemanskom jezeru, izme|u Lozane i Montreja.
Veber je tako|e, prije pet-{est godina, omeo uni{tewe
velikih postpotopskih {uma Henburga, izme|u Be~a i Bratislave, gdje je bilo planirano vje{ta~ko jezero radi gradwe
hidroelektrane. Nedjeqama je ~uveni ekolog sa svojim pristalicama, ostao na licu mjesta, sve dok austrijska vlada nije povukla odobrewe za sje~u {uma i gradwu centrale, i proglasila Henburg za nacionalni park.
Franc Veber, koji se od 1988 godine zauzima za odbranu
Mora~e i Studenice, i koji se, zbog Mora~e u aprilu obratio
pismom Gorba~ovu, vrlo rado je prihvatio ovaj razgovor za na{u javnost, u kome iznosi i razloge svoga zauzimawa za spas
slavnih manastira sa okolnom im prirodom. Razgovor je vo|en
u Veberovom domu u Montreju, na obali Lemanskog jezera.
Gospodine Veber, da po~nemo, ako ho}ete, na{ razgovor

jednim pregledom stawa u kome se danas nalazi na{a planeta.
- 248 -
[ta, po vama, najvi{e zabriwava: ozonska rupa iznad Zemqe

ili nestanak {uma koje su plu}a svijeta?
Rekao bih da to ima isti uzrok, to jest ~ovjekovu nesvjesnost i lakomislenost. Jo{ se ne shvata da smo samo dio
Stvarawa i da wime ne moèmo gospodariti. Pozitivisti~komarksisti~ki san da se gospodari prirodom, obi~na je ludost.
Priroda je mnogo ja~a od nas. Ona je u stawu da nas se otarasi
i ona, uostalom, to i ~ini, bolestima kao {to su rak i sida.
Bi}e i drugih zala, jer priroda ho}e da se otarasi ~ovjeka ukoliko se ovaj ne zaustavi i ne prestane da siluje wene zakone.
To je kao kad bi majmun rekao: Ho}u sada da upravqam
Zemqom! Mi ne moèmo da vladamo svijetom, jer smo samo jedan wegov djeli}. Treba po{tovati zakone prirode, jer u prirodi ne postoje prava, ve} samo zakoni; kad se vr{i nasiqe nad
wima, uzrokuju se nesre}e, a mi smo ti koji silujemo zakone
prirode.
Sebi~nost je u osnovi svakog razarawa. Upravo ta sebi~nost, nehat i nesavjesnost tamani amazonske {ume, zaga|uje
mora, rijeke, vazduh. Ali ve}inu svijeta je ba{ briga, zbog neznawa, umora i lijenosti. A upravo suprotno treba postupati,
to jest da se svako bori za sredinu u kojoj ìvi, za spas jednog
obi~nog drveta ili livade. Treba da se svako bori za spas
Zemqe kao da je ona ~itava wegova!
Po va{em mi{qewu, jesmo li stigli do granice odakle
vi{e nema povratka? Moè li jo{ da se spasi svijet?
U potpunosti sam uvjeren da moèmo jo{ spasiti Zemqu,
ali zato treba imati stra{nu, gvozdenu, voqu. Vidite {ta se
najednom desilo na Istoku, gdje je granula nova svjetlost.
Isto tako, radi spasa Zemqe, moè granuti svjetlost u na{im
srcima i du{ama. Vjerujem u znawe i svijest ~ovjekovu.
Po{to se sve organski drì, priroda sada moè da se poredi sa jednim tijelom ~iji mali prst treba lije~iti da ne bi
cio organizam bio zahva}en i da ne bi cijelo tijelo po~elo da
trune. Velika priroda svoju propast ne}e dozvoliti, prije }e
~ovjeka odbaciti.
- 249 -
Komnen Be}irovi}
Htio bih da ~ujem va{e mi{qewe o ozonskoj rupi na

nebesima: koji je wen uzrok?
Uzrok joj jo{ nije poznat. Kad tvrde da su to sprejovi, ovi
mogu da budu samo jedan od uzroka, ali sada ima nau~nika koji
se pitaju: za{to nema ozonske rupe iznad Sjevernog, ve} samo
iznad Ju`nog pola? To dolazi od atomskih eksplozija, mada nuklearna industrija to nikad ne}e priznati, jer im odgovara
ba{ taj uzrok koji je, u pore|ewu s ovim pravim, smije{an. To
naravno ne zna~i da treba nastaviti s proizvodwom sprejova.
[to se ti~e {uma, posebno onih u Amazoniji, da li je
wihovo uni{tewe zaustavqeno, posqedwih godina?
Nije! Uostalom i sam nastojim da pokrenem javnost oko
toga. Ogromni su interesi u osnovi pusto{ewa amazonskih
{uma. To su mo}ni japanski i ameri~ki preduzima~i, tu je industrija papira, tu su vlasnici plantaà pamuka i tropskog
vo}a. To je zlikova~ki poduhvat! Ni{ta nemam protiv toga da
se neko bogati, ali da to ne ~ini na tako kriminalan na~in.
To su zlo~ini svjetskih razmjera, ne{to suludo, jer ho}e da
uni{te plu}a planete. Pomislite da se u Amazoniji godi{we
uni{ti po sto hiqada hektara {ume! Ali to se ne de{ava samo u Amazoniji, ve} i u Kanadi i Australiji.
Japanci su danas prava po{ast! Oni u Japanu {tite svoje,
a drugdje, ne po{tuju ekolo{ke zakone, nego haraju.
Kako stoji stvar s odumirawem ìvotiwskih vrsta,
na primjer slonova koji su bez sumwe najugroèniji?
Kitovi su jo{ ugroèniji od slonova. Nosorozi tako|e.
Kad sam po~eo borbu za spas mladun~adi foke, govorili su mi:
Vi spa{avate fokinu mladun~ad jer su lijepa, poku{avaju}i
da pridobijete qude preko osje}awa, ali probajte da spasete
neku ru`nu ìvotiwu. Ja sam im odgovarao: Prije svega, nema ru`nih ìvotiwa. [to se slonova ti~e, bilo ih je doskora oko milion, a sad ih je ostalo jedva 400.000.
Do sada smo razgovarali o stawu zemqe i neba, sad da
pre}emo na stawe mora i okeana u koje se baca sva{ta, ~ak i
atomski otpad.
- 250 -
Da, mora su veoma zaga|ena i {ta vi{e izlovqena. I tu,

opet, predwa~e Japanci koji na hiqade kilometara razapiwu
mreè i kupe sve, ~ak i mla|, tako da iza wih ni{ta ne ostaje.
Ali ne treba pusto{iti more. Kad lav lovi gazelu, on ne ubija
sve gazele, ~itavo stado, jer nije lud da sebe osudi na smrt
gla|u. Lav shvata ono {to ~ovjek ne shvata, ho}u da kaèm:
tamo gdje ima foka, ima riba, tamo gdje ima lavova ima gazela,
ali tamo gdje je ~ovjek nema ni riba, ni lavova, ni gazela - jer
on tamani sve pona{aju}i se kao Luj H koji je govorio
Poslije mene potop!
Me|u va{im brojnim bitkama, naravno su i bitke za
spas na{ih manastira Mora~e i Studenice s okolnom prirodom. Iznesite nam neka od svojih sje}awa na va{ put kroz Crnu Goru i Srbiju.
To je, prije svega, poj prirode u stawu ~istote. ôvjek se
osje}a u saglasju sa ne~im velikim i najednom sre}an, budu}i
proèt qepotom. U Mora~i se sam spomenik u potpunosti
sjediwuje s predjelom. Tu sam doìvio neku vrstu otkrovewa,
vaseqenskog potresa. Ima mjesta koja su kosmi~ka vrata, i
Mora~a je jedno od wih. Tu se ~ovjeku ~ini da oslu{kuje, da tako kaèm, ultra-zvuke iz veseqene, {to je ne{to uzvi{eno.
Mora~u sam doìvio nekud ja~e i od same Studenice, jer
tu postoji mnogostruka divota: rijeka, divqa, ~ista, kawon,
manastir, okolni predio, planine, rastiwe, zelenilo, {ume
sve je to u savr{enom skladu. I kad neko ima takvo savr{eno jedinstvo, treba da ga po{tuje. Niko nema pravo da digne
ruku na to, jer ako se to uni{ti, zemqa i narod se osiroma{uju, a sem toga, dolazi i do lan~ane reakcije koja donosi
druge neda}e. To su duhovna svetili{ta. Delfi su jedno od
wih, Mora~a je jedno od wih. Studenica tako|e, i ta svetili{ta treba ~uvati, jer kroz wih svemir govori.
Rekli ste novinarima koji su vas, u junu 1988, pratili
kroz Crnu Goru i Srbiju, da je Mora~a kao Betovenova simfonija.
Stoga, {to u toj ti{ini ima jedna gromovita silina.
Ima se utisak kako }e se ta ti{ina najednom prolomiti, kao
- 251 -
Komnen Be}irovi}
neka Betovenova simfonija. Manastir koji se vidi izdaleka

je kao neki poziv, kao ne{to skoro nestvarno, ali {to je nadomaku i gdje se, kad do|e, ~ovjek osjeti kao da se na wega izlila milost.
Urednica va{eg lista, Ursula [pilman, prilikom tog
putovawa, je napisala: Prolaze}i kawonom Mora~e, osje}ala
sam se kao da prolazim kroz katedralu vremena.
Da to je katedrala vje~nosti! Platije su Bo`ja pismena!
I ovaj put kroza wih je izvanredan trebalo bi ga proglasiti istorijskim spomenikom.
A Studenica?
U Studenici, to je bio mo}ni bruj zvona u rasvit dana koji se budi. Potom milozvu~na ti{ina koja ~ovjeka ispuwava.
To se utislo u mene. Onda, kasnije, u crkvi, sje}awe na poj rijeke, {to se stapa sa liturgijskim pojawem. Nigdje drugdje, nijesam tako ne{to doìvio. Li{iti crkvu, kako studeni~ku tako mora~ku, tog poja rijeke, zna~ilo bi uni{titi im dio
wihove du{e, jedan od razloga wihovog postojawa. Jer, graditeqi hramova, katedrala i manastira, imali su ~ulo za prisustvo kosmi~kih vrata o kojima smo malo~as govorili, pa su
rekli: Tu treba graditi! Osjetili su sklad izme|u netaknute prirode i pobo`nosti, {to je trebalo krunisati podizawem hramova na tim mjestima.
Sem toga, postoji naravno velika umjetnost: Prorok Ilija u Mora~i, Hristos u Studenici, Bogorodica u Sopo}anima
gdje smo zastali prije Studenice. Varvarstvo bi bilo u to dirati!
Nikada, prije proqe}a 1988 nijesti bili u Jugoslaviji,
tako da je va{e upoznavawe s na{om zemqom bilo kroz Mora~u i Studenicu
I moram da kaèm, najboqe mogu}e upoznavawe. Ja ubudu}e vidim va{u zemqu kroz te lijepe krajeve, kroz te {ume,
kroz te rijeke i svetili{ta podignuta na wihovim obalama.
Ako bi se to naru{ilo ili uni{tilo, va{a zemqa vi{e ne bi
bila ono {to je. To apsolutno treba sa~uvati, kao dio svjetske
ba{tine.
- 252 -
Na{i politi~ari su, uprkos zdravom razumu i opomenama nau~nika, postavili zaga|iva~ku aluminijumsku industriju u Zetskoj ravnici, u glavnom gradu Crne Gore, na obali Mora~e i na domaku Skadarskog jezera. Zaga|ivawe vazduha, zemqe i vode raznim otrovima, koje vr{i Kombinat aluminijuma u Titogradu, prelazi sve dozvoqene granice, poprimiv{i razmjere pravog hemijskog rata protiv tog dijela Crne Gore. Kako, kao ekolog, vidite tome lijeka?
Zaga|iva~i moraju da budu i plati{e. Ako bi pla}ali
punu cijenu zaga|ivawa, prestali bi da budu rentabilni. Trebalo bi da naprave svoje fabrike tako da ne zaga|uju. Da stave
filtere i da preduzmu sve neophodne mjere. Mora se biti sve
stroìji, radi na{eg opstanka. To {to se radi kod vas, je ~udovi{no! To je ~ak smije{no, gore od nesvijesti! Zar mora, da
bi imalo posla nekolike hiqade osoba, da desetine i stotine
hiqada drugih od toga stradaju, ukqu~uju}i tu i same zaposlene koji su najvi{e izloèni?! A ve} koliko priroda strada!
Pa to je bezumno!
Me|u velikim ekolo{kim bitkama koje ste vodili i od
kojih ste ve}inu dobili, na koju ste od wih najvi{e ponosni?
Po~eo sam jo{ 1965 kad niko nije mislio na ~ovjekovu
sredinu i ekologiju. Te godine spasio sam Azolu, mali italijanski renesansni grad pravi draguq.
Zatim sam spasio prekrasnu dolinu Engadina u {vajcarskoj, koja je trebalo da postane plijen {vajcarskih i italijanskih preduzima~a. Htjeli su jednostavno da ukaqaju tu qepotu,
prave}i u dolini Engadina, odurne betonske zgradurine pa da
ih, onda, prodaju.
U va{oj borbi imali ste velikog saveznika u li~nosti
filozofa Denija de Ru`mona, preminulog prije neku godinu.
- Umro je 1985, a on je jedan od najboqih prijateqa koje sam
imao. Potpuno, do kraja me podràvao u svakoj od mojih kampawa i divio mi se. âk je govorio da sam ja najve}i realista
druge polovine HH vijeka, misle}i time da kaè da sam ja
razumio {ta je prava vrijednost i {ta treba braniti.
- 253 -
Komnen Be}irovi}
Realizam nije u tome da se proizvodi do besvijesti ve} u tome

da se uvidi dokle se moè i}i i gdje su granice.
U osnovi va{e borbe za opstanak ~ovjeka na planeti, nalazi se cijela jedna filozofija prirode i ìvota. Koji su autori, filozofi, mislioci pro{losti na vas uticali?
Naravno da sam mnogo ~itao. Jedan od pisaca koje mi se
najvi{e svi|a, jeste Tolstoj. Tako|e, ~itao sam Kanta, [openhauera i Ni~ea. Me|utim, vaqa oslu{kivati sebe, jer svako
qudsko bi}e treba da bude stvarala~ko. Postoji u nama jedan
poj i treba da se taj poj razvije. Ne treba se zadovoqiti onim
{to su drugi rekli. Ako razvijete va{ sopstveni poj, postajete stvaralac. U prilici ste da oslu{kujete sebe i svijet i da
budete ispuweni po{tovawem prema prirodi, prema qepoti,
jer je poimate u svojoj du{i, jer ste u vezi s tom prirodom i s
onim {to vas prevazilazi, sa cijelom vasionom, na jednoj panteisti~koj razini, ako ho}ete.
Po~eo sam vrlo rano da oslu{kujem taj poj u sebi. Kad ~itam, na primjer Getea ili Rusoa, ~itam ih i najednom se zaustavim i razmi{qam u potrazi za sopstvenom istinom. I ti filozofi mogu da budu varnica iz koje }e se razgorjeti u vama ta
istina. Jedan ~ovjek moè da u~ini ogromno stvari, ali treba
da ima hrabrosti i da bude spreman da plati svojom li~no{}u.
Jer, ni{ta se nema tek onako! Ako sijete nesre}u oko sebe, vi
}ete na kraju i da je àwete. To je vje~ito zlo i dobro. Postoji neka vrsta neumitne pravde.
Pobjeda, 10 jun 1990.
- 254 -
SVETSKA BANKA ODUSTAJE DA FINANSIRA

PROPAST MORAÊ
edavna izjava Momira Bulatovi}a, ~elnika crnogorskih

komunista, da postoje izgledi da Srbija i Crna Gora postignu dogovor oko druga~ije valorizacije hidrocentrale Piva, {to bi Crnu Goru u dogledno vreme oslobodilo
obaveze da gradi nove energetske objekte, obradovalo je mnoge,
a posebno borce za spas kawona Mora~e i wenog manastira.
Udruèwe za spas Mora~e i drugi ekolozi su jedna od nada da }e ovaj kawon trajno biti za{ti}en. Na istoj tribini,
na kojoj su govorili Momir Bulatovi} i Novak Kilibarda,
lider Narodne stranke, koja ima sve vi{e pristalica u Crnoj
Gori i van we, Kilibarda se zaloìo da se Mora~a trajno za{titi. Po{to }e ta stranka, kao i komunisti~ka, ubudu}e
igrati zna~ajnu ulogu u Crnoj Gori, moglo bi se re}i da za Mora~u dolaze boqi dani.
Poznata su ve} mora~ka ~udesa Platije, za koja nedavno
poznati svetski ekolog Franc Veber re~e da su bo`ja pismena, ali su mawe poznata ili sasvim nepoznata ~udesa u wenom
izvori{nom delu, posebno weni vodopadi kaè Komnen Be}irovi}, predsednik Udruèwa za spas Mora~e. Ta ~udesa
smo videli i u nedavnoj emisiji prikazanoj na TV Titograd
Mora~a od izvora do jezera. Trebalo bi nastojati da se taj
film delimi~no prikaè i na nekim svetskim TV mreàma,
da se vidi kakvu ~udesnu zemqu imamo. Ti prizori najboqe demantuju one koji zagovaraju potapawe doline Mora~e. Ako bi
Mora~a bila ispregra|ivana, kako je to zamislio zagreba~ki
profesor Hrvoje Poàr, koga je angaòvala Elektroprivreda Crne Gore, onda bi ona bila uni{tena od izvora do uvora,
a ne samo na delu na kome se planira ve{ta~ko jezero.
- 255 -
Komnen Be}irovi}
Udruèwe za spas Mora~e stupilo je i u kontakt sa Svetskom bankom, od koje je jugoslovenska vlada traìla kredit za
izgradwu elektrana na Mora~i.
Znamo za jako protivqewe tom projektu za{titnika ~ovekove okoline, kao i ostalih u Jugoslaviji i van we odgovorio je Eu|enio Lari, direktor Svetske banke za Evropu,
Sredwi istok i Severnu Afriku. Neki od mojih saradnika
koji su posetili kawon Mora~e i manastir Mora~u tako|e
su me obavestili o wihovoj slikovitoj lepoti i wihovom
zna~aju za ba{tinu podru~ja Mora~e. Prema tome moète biti uvereni da Svetska banka u potpunosti shvata razloge koje
iznosite. U sprovo|ewu svoje delatnosti ona pridaje veliki
zna~aj o~uvawu ~ovekove okoline i posebno ima stroge ekolo{ke propise, koji uslovqavaju wenu pomo}.
Gospodin Lari je tako|e obavestio da je Svetska banka
1988 godine, dobila molbu od jugoslovenske vlade da razmatra
mogu}nost nov~ane pomo}i tom projektu. U skladu sa uobi~ajenom praksom, po~elo je prikupqawe podataka u vezi sa projektom, ukqu~uju}i one koje se odnose na posledice po ~ovekovu okolinu. Od tada, pi{e u odgovoru, na{a daqa aktivnost na
tome se smawila.
To bi moglo da se tuma~i i kao odustajawe Svetske banke,
s obzirom da je shvatila kakve ekolo{ke posledice projekat
izaziva. Utoliko je ovo tuma~ewe logi~nije, ukoliko je u posledwe vreme prisutna ideja da se hidroelektrane na Mora~i
grade u aran`manu s Rusima.
Iako u Elektroprivredi obe}avaju da nijedan pijuk ne}e udariti dok ne budu sigurni u za{titu manastira (problem
kawona za wih ne postoji), jo{ uvek se ne predaju i pored brojnih dokaza da je manastir nemogu}e za{titi od uticaja vlage
iz jezera. Neki kaù da je to zacrtano pre nekoliko godina
i da mora da se radi. Kao da nije ve} jasno da su mnoge zacrtane gluposti po~iwene, a da one koje nisu treba zaustaviti na
vreme. A da gluposti nema kraja govore i izjave pojedinih crnogorskih ~elnika da im nije jasna buka oko Mora~e jer, eto i
na primorju ima dosta manastira pored vode, pa im ni{ta ne
fali. Nau~no, nema {ta.
Momir âbarkapa,
Ve~erwe Novosti, 13 juni 1990.
- 256 -
SVJETSKA BANKA OSJETQIVA NA

QEPOTE MORAÊ
Prepiska Komnena Be}irovi}a, predsjednika Udruèwa za
spas Mora~e sa Eu|enijem Larijem, direktorom Svjetske
banke za Evropu, Bliski Istok i Sjevernu Afriku
Dragi gospodine Lari,
edavno sam pro~itao u jugoslovenskoj {tampi da su

predstvanici Svjetske banke bili u posjeti Jugoslaviji, ali razlog te posjete nije iznijet u novinama. Veoma
se bojim da je tom prilikom moglo biti rije~i i o projektu
elektrana na rijeci Mora~i u Crnoj Gori.
Prije skoro godinu dana, poslao sam vam, preko va{eg saradnika, gospodina Tima Kalina, u sjedi{tu Svjetske banki u
Parizu, iscrpan dosije o rijeci Mora~i, budu}i da je vlada Republike Crne Gore bila podnijela va{oj banci molbu za
dobijawe kredita za projekat elektrana na Mora~i.
Taj dosije pokazuje kako bi ostvarewe tog projekta bilo
kobno po prirodnu, istorijsku i kulturnu ba{tinu Crne Gore, potapawem veli~anstvanih rje~nih kawona Mora~e i Mrtvice sa wihovim ìvopisnim putem i arheolo{kim nalazi{tima, kao i opasno{}u kojoj bi, blizinom vje{ta~kog jezera,
bio izloèn manastir Mora~a iz H vijeka, ~uven po svom
slikarstvu i neimarstvu.
Zbog svih ovih i drugih razloga, kao {to je stvarawe 500
miliona kubika vi{e glavnog grada Crne Gore, ovaj projekat
je krajwe nepopularan i èstoko osporavan od strane javnog
* Taj dosije je sadràvao oko 60 dokumenata; tekstova (na srpskom,

francuskom, engleskom i wema~kom jeziku), kao i niz fotografija
kawona, manastira i ostalih mora~kih prizora.
- 257 -
Komnen Be}irovi}
mwewa Crne Gore i Srbije, dvije republike kojih se on najvi{e ti~e.

Iskreno se nadam da je, i da }e i daqe, pitawe Mora~e biti razmatrano od strane Svjetske banke, posebno od strane
wenog Odsjeka za za{titu ~ovjekove sredine, sa svom pa`wom
koju ta stvar zasluùje.
U tom smislu, bio bih veoma zahvalan da dobijem povoqan
odgovor od Svjetske banke, ili bar uvjerewe da Svjetska banka ne namjerava da dadne bilo kakva sredstva za ostvarewe katastrofalnog projekta na rijeci Mora~i, po{to postoje druge mogu}nosti da se dobije, uz daleko mawe `rtve, elektri~na
energija neophodna za razvoj Republike Crne Gore.
Iskreno va{,
Pariz, 28 marta 1990.
Komnen Be}irovi},
Dragi gospodine Be}irovi}u,
vala vam na va{em pismu od 28 marta u kome izraàvate bojazan za posqedice po ~ovjekovu okolinu, koje bi
izazvalo ostvarewe predloènog projekta elektrana
na Mora~i. Hvala vam tako|e {to ste mi ranijom prilikom
(preko na{eg sjedi{ta u Parizu) dostavili potpuni dosije o
toj stvari.
Znamo za jako protivqewe tom projektu od strane za{titnika ~ovjekove okoline, kao i ostalih u Jugoslaviji i van we.
Neki od mojih saradnika koji su posjetili kawon Mora~e i
manastir Mora~u, tako|e su me obavijestili o wihovoj slikovitoj qepoti i wihovom zna~aju za ba{tinu podru~ja Mora~e.
Prema tome, moète biti uvjereni da Svjetska banka u potpunosti shvata razloge koje iznosite.
Godine 1988 primili smo molbu Jugoslovenske vlade da
razmotrimo nov~anu pomo} Svjetske banke za predloèni
projekat elektrana na rijeci Mora~i. Odgovaraju}i na to, i u
skladu sa na{om uobi~ajenom praksom, po~eli smo sa
prikupqawem podataka u vezi s tim projektom, ukqu~uju}i i
- 258 -
one koji se odnose na posqedice po ~ovjekovu okolinu. Od tada na{a daqa djelatnost na tome se smawila, pogotovo zbog na{eg bavqewa drugim projektima koji imaju prednost u Jugoslaviji sada.
Mogu vas uvjeriti da Svjetska banka u sprovo|ewu svoje
djelatnosti pridaje veliki zna~aj o~uvawu ~ovjekove okoline
i posebno ima stroge ekolo{ke propise koji uslovqavaju
wenu finansijsku pomo} bilo kakvom hidroenergetskom projektu. Ove norme bi, naravno, bile primijewene pri svakom
daqem prou~avawu projekta Mora~a. U tom slu~aju, razlozi
koje ste istakli bili bi u potpunosti razmatrani.
Na kraju, nedavna posjeta Jugoslaviji predstavnika Svjetske banke, o ~emu ste ~itali u {tampi, je svakako posjeta gospodina Vapenhansa, podpredsjednika na{e banke za Evropu,
Bliski Istok i Sjevernu Afriku. Tom prilikom se nije
raspravqalo o projektu Mora~e, ve} je posjeta bila usmjerena
na podr{ku Svjetske banke ekonomskim mjerama jugoslovenske
vlade. Hvala vam na va{em interesu i {to ste nam prenijeli
va{u zabrinutost.
Iskreno va{,
Va{ington, 28. marta 1990.
Eu|enio F. Lari
Barske Novine, maj-jun 1990.
- 259 -
PO[AST POLITI^KE INDUSTRIJE

Razgovor sa dr-om Brankom Boqevi}em, predsjednikom
Ekolo{kog pokreta Crne Gore
akvim prirodnim bogatstvima Crna Gora raspolaè?

Najprije, ima 278 kilometara raznovrsne i lijepe obale,
od toga 108 kilometara plaè, vode bezbrojnih kra{kih
vrela koja teku u Jadransko i u Crno more. Na malom prostoru, ona ima pet kawona izuzetne svjetske qepote, a najdubqi u
Evropi kawon Tare uvr{ten je u svjetsku ba{tinu. Treba dodati i ~etiri nacionalna parka, i jo{ uz Taru, dva dobra uvr{tena u svjetsku ba{tinu: Durmitor i Kotor. Uskoro bi na
spisku nacionalnih parkova trebalo da se na|u jo{ dva: \alovi}a klisura i pra{uma na Orijenu. Ako se svemu tome doda i
neprocjewivo {umsko blago rasprostraweno na 545000 hektara (vi{e od tre}ine prostora Crne Gore), najstarija borova
{uma u Evropi u Crnim podima u kawonu Tare, kao podatak da
u Crnoj Gori ima 2833 biqne vrste i podvrste nije ni ~udo
{to je Ekolo{ki pokret Crne Gore sve aktivniji, kaè predsjednik, dr Branko Boqevi}.
Pitamo: ima li zaista razloga za zabrinutost?

Jo{ pitate, ne samo da ima razloga za zabrinutost, ve}
smo do{li u situaciju da to ogromno blago moè biti veoma brzo uni{teno, a sa wime i normalni uslovi ~ovjekovog ìvqewa i opstanka. Sada{wa situacija nije od ju~e. Uzroci ovakvog
stawa nastali su posqedwih ~etrdesetak godina kao rezultat
qudskog egoizma, neznawa, nesposobnosti i neodgovornosti, jer
se neprikosnoveni mo}nici nijesu pla{ili nikoga, budu}i da
su bili za{ti}eni sistemom koji su sami stvorili.
Nijesu razmi{qali kako }e Crna Gora sa~uvati u svijetu
rijetko vi|eno bogatstvo prirodu.
- 260 -
Tipi~an primjer je Kombinat aluminijuma, koji je izgra|en u zoni gdje ìvi tre}ina stanovni{tva Republike, u
najqep{em kutku po rije~ima eksperata, na pedesetak kilometara od mora i planina. Savremeni, civilizovani svijet se
li{ava prqave industrije, pogotovo aluminijumske, a na{i
mo}nici su se utrkivali u svojoj ludosti i sujeti i tako donosili vitalne odluke.
Savezni zavod za zdravstvenu za{titu dao je mi{qewe o
elaboratu za{titi ~ovjekove sredine na ovom podru~ju, ~ak u
junu 1983 godine, potenciraju}i da su ve} tada zaga|ene podzemne vode i Mora~a, fenolom, toksi~nim metalima i ìvom
sodom. Zavod je ve} tada ozbiqno upozorio da dolaze u pitawe
vode Skadarskog jezera. Me|utim, koncentracije fluorovih
jediwewa u atmosferi prelaze maksimalno dopu{tene granice utvr|ene republi~kim propisima, osam do 12 kilometara
oko Kombinata, tako da se cio Titograd nalazi u zoni zaga|ewa, ~ak i u slu~aju kada se koriste filteri. Zato Kombinat
aluminijuma ni danas nema sanitarnu saglasnost za rad.
Eksperti u svojstvu sudskih vje{taka sredinom 1985 godine iz navedene dokumentacije, utvrdili su da je u vi{e navrata
januara iste godine do{lo do izlivawa velike koli~ine veoma zaga|ene vode iz bazena za odlagawe crvenog muqa Fabrike
glinice, pa je ta voda, zbog propusnosti bazena broj 2, prodrla
u zemqu i dovela do zaga|ewa podzemnih voda. Zbog toga su podzemne vode postale neupotrebqive i to kako za pi}e i sanitarne potrebe tako i za poqoprivredne namjene. Nauka ozbiqno
upozorava, ukoliko se nastavi sa ovakvim tempom, zaga|ewe
podzemnih voda ne da se ne}e smawiti, ve} da }e se, naprotiv,
pove}ati, pomjeri}e se front zaga|ewa nizvodnije od Kombinata prema Skadarskom jezeru. Eksperti predlaù, ukoliko
se odlagawe crvenog muqa ne moè obezbijediti po tehnologiji \ulinija, neophodno je izgraditi novi nepropusni bazen.
Republi~ki komitet za poqoprivredu, {umarstvo i vodoprivredu, 17 aprila 1986 godine, obavje{tava republi~ki
Sekretarijat za rad i zdravstvo, da je u bunarima i bu{otinama na podru~ju sela Qajkovici, Srpska i Cijevna do{lo do
zabriwavaju}eg pogor{awa kvaliteta vode. Podaci su zaista
zastra{uju}i. Kada smo uz sve ovo saznali {ta se sve radilo sa
- 261 -
Komnen Be}irovi}
piralenom u krugu Kombinata aluminijuma, pani~no se bojimo od totalnog uni{tewa vode ju`no od kombinata.
Djeluje se na qudski organizam kancerogeno i mutageno.
Paradoksalno je, ali istinito, da je trebalo da protekne punih deset godina da bi se moglo otvoreno govoriti o svim nedostacima i propustima te prqave industrije. Qudi koji su
dosada davali mi{qewa o elaboratu o za{titi prirodne sredine, krili su od javnosti podatke ugra|ene u te elaborate. Ti
su podaci, zamislite, karakterisani kao poslovna tajna. Zar
je zaista tolika duboka kriza morala kad se radi i o ìvotima qudi pita se dr Branko Boqevi}.
Ako podijelimo qude na bistre i uporne, bistre i lijewe,
tupe i lijewe i tupe i uporne, na àlost, mi smo u Crnoj Gori
imali nesre}u da su u zadwih 40 godina preovladavali ovi
posqedwi koji ne samo {to su nas doveli do prosja~kog {tapa, nego su i uàsno uni{tavali prirodna dobra ne za{titiv{i vazduh, vodu i tlo od odpadaka neprirodno postavqene politi~ke industrije.
A argument i za to?
Ima ih bezbroj, nastavqa dr Boqevi}. Termoelektrana i
rudnik ugqa ~ine zlo Pqevqacima. Do ju~e ih je i cementara
ubijala. Tamo padaju kisele ki{e - i qudi i {ume se gu{e. Boka Kotorska je primjer kako se more zaga|uje. Mojkova~ko jalovi{te kancerogen je poklon nerazumnih privrednika. A i sada
neki ho}e da pod prizmom kvazi nauke ugroze ono {to nam je jo{
ostalo netaknuto. Pucali su nedavno na Biogradsku goru asfaltnom bazom, a ~eka nas izgleda i potapawe kawona Mora~e.
[ta o tom projektu misle ekolozi, konkretno vi, i
gdje je u toj op{toj gu`vi Kombinat aluminijuma?
^vrst sam u stavu da se ne moè oteti narodu bistra voda koja vjekovima kroz kawon proti~e. Ne smiju se gasiti
ogwi{ta koja su stotinama godina bila neprelazna predstraà crnogorske dràve. Nequdski je pokrivati grobqe predaka potopili bi na{u pro{lost i uni{tili tragove na{ih
uzora. Mora~a je obraz crnogorskog naroda kojeg èle neki da
ukaqaju. Istoimeni manastir uvijek je bio upori{te pred ko- 262 -
jim se neprijateq zaustavqao a prijateq privla~io. Kultura

ovoga kraja zapisana je u toj gra|evini kojoj sada èle pro{lost. U manastiru su se odràvali sastanci, sabori i skup{tine, ~uvale relikvije. Nadam se da }e i ubudu}e.
Mora se ne samo sprije~iti izgradwa centrala na Mora~i
nego i jo{ mnogo drugih napada na ovaj dio na{e zemqe jer treba li re}i: na u{}u u Skadarsko jezero voda je ~etvrte (najgore) kategorije! Pro{log qeta na{a se djeca nijesu smjela kupati u toj vodi koju titogradske otpadne vode i industrijski
zaga|iva~i ~ine ubistvenim i za ribe.
Zato se glas ekologa mora ~uti. Radi sre}e na{eg potomstva kojeg ne smijemo ostaviti bez prirode u kojoj smo, izgleda, sebi~no ar~ili, jer evo, tu prirodu neki ne èle da ostave
onakvu kakvu su je zatekli. Potapawe Mora~e je suluda ideja
koja se ne smije ostvariti. U~ini}emo sve da sprije~imo bilo
koji poduhvat koji stoji nasuprot ~istoj prirodi, zdravqu,
kulturnim vrijednostima te prirodnim qepotama Crne Gore.
Ministar za razvoj Crne Gore tvrdi suprotno od vas,
da je stawe prirode takvo da ga za sada ne treba lije~iti,
ve} samo spre~avati. Ima dosta ekologa koji se sa wime slaù. Zna~i nema jedinstvenog stava. Za{to?
Ako je ne{to u medicini toliko bolesno onda je i za
lije~ewe. Prirodni procesi nijesu stati~ni, naprotiv, dinami~ni su nepovratni procesi. Kako objasniti zonu Skadarskog jezera, gdje eksperti 1986 godine konstatuju da podzemne
vode nijesu za upotrebu za pi}e, sanitarije, i poqoprivredne
namjene? Ekolo{ka àri{ta toliko su evidentna na podru~ju na{e republike da nam ne trebaju nikakvi posebni nau~ni
elaborati da to dokazuju, osim na{eg zdravog razuma. Drugi
medicinski termin ima preventivni karakter. Zna~i, imamo
dvije vrste bolesti: jedne stvarno treba lije~iti, i preduze}emo sve da to uradimo, a glavni na{ naredni ciq je da sprije~imo daqe oboqevawe, odnosno agresivnost ~ovjeka na prirodne resurse zakqu~uje dr Branko Boqevi}.
Slavko Vuka{inovi},
Borba, 31 jul 1990.
- 263 -
PROF. DR BRANISLAV M. ]IRI],

geolog
UGRO@EN OPSTANAK PRIRODNOG I DUHOVNOG

BLAGA CRNE GORE
Ono {to je stvarano kroz geolo{ka doba, moè brzo da se
uni{ti. Mora~a je prekrasna od ~elenke, od svojih
istoka pa do uvora. Ponori gutaju vodu u
kawonima Mora~e i Mrtvice
savremenom svetu, pa i u onom wegovom delu koji se bavi

geonaukama, preovla|uje zanimawe ne za stvarawe, za
problem porekla i postawa, nego za mogu}nost preina~avawa prvobitnih prirodnih celina. To se u fundamentalnoj nauci ogleda u moru publikacija ~iji se broj svakodnevno usugubquje posve}enih raspar~avawu i preina~avawu
prakontinenata. Primewene geolo{ke nauke, sa svim prate}im tehni~kim sredstvima, usmerene su na promenu reqefa i
ìvotne sredine a sve u ciqu materijalne koristi: ru{e se
planine, od dolina nastaju akumulaciona jezera, a i prirodna
jezera se iscrpquju i voda pretvara u energiju. Donedavno su
se u SSSR-u nosili mi{qu da ~ak i velike severne reke okrenu unatrag da teku ka jugu. Vlast sovjeta plus elektrifikacija = komunizam.
U istom smeru se dela i kod nas, u skladu sa civilizacijskim stupwem naredbodavaca i na{im ili ne~ijim interesima.
Zna se da obiqe prirodnih retkosti krasi Crnu Goru. Me|u wima su i pravi draguqi: Lov}en, uzet kao heraldi~ki znak
Republike, Durmitor sa jezerima, duboke re~ne doline od kojih se naj~e{}e spomiwu kawoni Tare, Pive i Mora~e. U
posledwe vreme javqaju se, po ko zna koji put, ideje o wihovoj
transformaciji od prirodnih u privredne objekte, u ve{ta~ka jezera sa postrojewima za proizvodwu elektrike ili u spomenike na{eg doba.
- 264 -
U neka vremena, pre vi{e od 30 godina, bio sam pozvan i

zaduèn da se i sam bavim tim problemima; ose}am se, zbog toga, obaveznim da se podsetim i da podestim na da li zaboravqene? ~iwenice.
Ve}ina terana sada{we Crne Gore, ukqu~uju}i pomenute
prirodne draguqe, stvarana je, uglavnom, u razdobqu od pre
240 miliona godina pa do pre 70 miliona godina, dakle u razdobqu od 170 miliona godina koje se zove mezozoik. Sada{wi
izgled, u svetu jedinstven po ~udesnim oblicima skoncentrisanim na tako maloj teritoriji, nastao je u posledwoj geolo{koj eri, u kenozoiku. Profesor Borivoje @. Milojevi}, dostojan Cviji}ev |ak, zaqubqenik u Crnu Goru, veli da je za nastanak kawona Tare, Pive i Mora~e bio potreban erozioni
rad reka po~ev od eocena (dakle od pre 50 miliona godina), pa
do danas. Bivalo je to u vi{e navrata, uz uzdizawe kre~wa~kog
platoa kroz koji su se reke usecale, sa zastojima, kada su stvarane re~ne terase.
Na jednom od takvih terena, u Pivi, bio je Pivski manastir, {to ga u H veku podiè mitropolit Savatije, potowi
patrijarh, da u te{kim vremenima podse}a na pro{lost i bodri da se, sa verom, istraje. Rasturen i izme{ten zbog ve{ta~kog jezera, sada je problem Zavoda za o~uvawe spomenika. Drugi je tako|e na skrovitom mestu, u Dowoj Mora~i, jo{ za tri
veka stariji, jo{ ~uveniji, nemawi}ki, kome je nameweno da
trpi uticaje ve{ta~kog jezera i oscilacije wegovog nivoa pri
proizvodwi elektrike. U nedavnim napisima (Politika, 8
april 1990) Republi~ki zavod za o~uvawe spomenika obe}a da
}e se starati da do toga ne do|e.
Ne znam na koji rok se ra~una kori{}ewe zami{qenih ve{ta~kih objekata, {to svakako zavisi od mnogih ~inilaca,
ali iskustvo govori da je wihovo trajawe ograni~eno na nekoliko desetina, do najvi{e stotinu godina. Ono ~udo na Lov}enu, {to je unakazilo simbol-planinu i zadovoqilo inat vlastodràca i zlurade nebra}e, evo, raspada se pred na{im o~ima. I jo{ se vode rasprave treba li ga maknuti?! Rane na svetoj planini osta}e kao trajni spomenik bezumqu, da podse}aju
na vreme kad je narod bio nemo}an da spre~i napasnike da je
brutalno skrnave.
- 265 -
Komnen Be}irovi}
O~igledno, ono {to je stvarano kroz geolo{ka doba i pre

vi{e vekova, moè brzo da se uni{ti.
A zami{qene su mnoge prepravke.
Na Tari, u Bakovi}a klisuri, bila je predvi|ena brana sa
jezerom koje bi potopilo Kola{in, i iz koga bi se tunelom
prevela voda u Mora~u, kod Ra{kovog Luga povrh manastira,
da uve}a wenu snagu.
Mora~a je prekrasna od ~elenke, od svojih istoka, pa do
utoka. Veli~anstvene su i wene pritoke, osobito Mrtvica sa
svojim kawonom. Kad vode nado|u, po wihovim koritima
vaqa se grdno kamewe, i preko wega preska~u i me|usobno se
preska~u pomamni talasi; pojavquju se nova vrela na stranama; huka se nadaleko ~uje. No to ne traje dugo, i kad zasu{i,
javqaju se nova ~uda: ponori gutaju vodu ponegde u toj meri da
na wima, ispod korita reke, rade vodenice. To se vidi na povr{ini. A ispod we? Ja sam na Andrijevu, na mestu glavne visoke brane, koja bi ako bi se izgradila usporila vodu do
kote 283 m do u temeqe manastira Mora~e u istra`noj galeriji na levom boku, daleko od reke, slu{ao ùborewe podzemnog toka; nijedna od 6 zrakastih bu{otina nije mogla da
ga otkrije, i ne zna se gde i koliku vodu vodi podzemna reka.
Na desnom boku kawona, uzvodno od Andrijeva, druga je zagonetka: iz karstne {upqine, desetak metara iznad reke izbija sna`no vrelo, oko 1 m3 u sekundi, prizor koji privla~i oko
i uho prolaznika koji ne jure; ali povr{ina wegovog sliva
nije dovoqna za toliku izda{nost i wegovo poreklo se ne
zna. A ne zna se ni kako bi se pona{alo kad bi se na{lo na
dnu, 140 metara ispod nivoa planinskog jezera. Ima priroda
neke svoje zakone
Jezero, kako je zami{qeno, zalazilo bi uz sve Mora~ine
pritoke, potapalo wihove doline i pretvaralo ih u neku vrstu fjordova. Pod wim, ili na wegovom obodu, na{le bi se,
na primer, u umrtvqenoj Mrtvici pukotine neizvesnog pona{awa u novim uslovima, ali i ~uvena vrela Tijesno i Bijeli
Nerini ~iji je sabirni kanal pouzdano utvr|eni rased; na
wemu je i pe}ina zvana Jama, iz koje za visokih voda, kad zadu{i Tijesno, oti~e ~itav potok. Oni sada izbijaju na 15 do
20 m iznad reke, {ikqaju i penu{aju kroz i preko kre~- 266 -
wa~kih blokova, te im od bele pene i pridev imenu. Po toj

razu|enoj obali vode bi natapale i stene glinovitog sastava,
podlo`ne klizawu, a mestimi~no i stara primirena klizi{ta; najprostranije je, svakako, ono na levoj obali reke preko puta od manastira - selo \u|evina.
Vaqalo je, po ne~ijoj zamisli, graditi vodojaù i na Mrtvici, mesto Veqeg Dubokog stvoriti akumulacioni basen,
pa kroz tunel voditi vodu do elektrane negde povrh Dukqe.
Da proverim izglednost te zamisli bi mi su|eno da sa mla|im kolegom, Jovanom An|elkovi}em, prvi i do tada, a mo`da i do danas jedini posle rata pro|emo koritom od Bijelih Nerina pa do u Veqe Duboko, plivaju}i po jezercima stisnutim izme|u stena i veru}i se uz vodopade. Tako upoznah
Mrtvicu, ~ari i }udi ~udesnog kawona sa okomitim stranama visokim i do 1000 m. Kad se kr{ od vi{e kubnih metara
opu~i, na dnu se razbija u prìnu i prah. Upoznah i re~ite
zamqake Pesnika koji je tada tek pojmio pevawe da danas peva na ~ast svemu Srpstvu.* Tu i saznah da se Mrtvica smatra
neprolaznom: vaistinu, da nijesmo vi|eli oklen idete, ne
bi vi vjerovali; i jo{ {to{ta.
Kawon Mrtvice tamo gde bi bila brana nije no re{eto: zjapi pukotina do pukotine. Tako i izvestim da je mesto za
tu namenu nepogodno, nasuprot ustaqenom o~ekivawu da se za
svaki predlog d povoqno mi{qewe; izve{taji sa negativnim
stavom jednostavno su zanemarivani, ~ak bez rasprave, koja u
ovom slu~aju nije izostala: Pa zar ba{ ne moè; a je l' to ~isto stru~no mi{qewe, ili Nesporno je da se brana moè
svuda podi}i, pa i |e niti je splake ni potoka; kad prigradi
spazi se za vodu! No treba li tako?
Naj~uveniji predeo sada{we Crne Gore, bez sumwe, predstavqa Durmitor. Gle~eri su izbrusili taj brilijant i opkolili ga bisernim jezerima. Domi{qani bi, me|utim, i ovde
uveli prepravke i pokorili prirodu, i to dosta jednostavno. Oni bi da zagade visoke vode Crnog Jezera na Ponoru, da
ih kanalom prevedu u novu akumulaciju u Barama, a zatim u Bu-
* Autor misli na Matiju Be}kovi}a, rodom iz Rovaca.
- 267 -
Komnen Be}irovi}
kovicu Sli~na ideja je izneta i za Biogradsko jezero i

wegovu otoku.
Nisu, me|utim, na{i spomenici duhovnosti i prirodne
retkosti na udaru ovako zami{qenih projekata samo u Crnoj
Gori. Reklo bi se da su svi energetski izvori i sve mogu}nosti za hidrogradwu iscrpeni {irom Srbije. Ho}emo li, zaista, ekonomski propasti ako ne ugrozimo opstanak, ve} danas,
Studenice, Pe}ke Patrijar{ije, Gorwaka A sutra? Jo{ se
ne spomiwe Mile{eva
Pre 50 godina je francuski nau~nik, geolog i teolog Pjer
Tejar de [arden uveo pojam noosfera za sav prostor na Zemqi
gde vlada razum. Postoji li ona i kod nas? Nadam se.
Pravoslavqe, 1-15 avgust 1990.
Hridine oko ~elenke Mora~e.

(Snimio Komnen Be}irovi})
- 268 -
LUKA MALIKOVI],
pravnik
KO PRODAJE NA[U ZAMQU?

Velika Albanija i hidroelektrana na Mora~i
raspravu za (ne)izgradwu hidorelektrane Andrijevo

na reci Mora~i nije ukqu~en jedan bitan ~inilac, koji
rasvetqava genezu ovog slu~aja.
Re~ je o jugoslovensko-albanskim odnosima.
Oni su, nema sumwe, decenijama ostvarivani na grubu materijalnu i moralnu {tetu na{e zemqe. O tome svedo~i ~iwenica da nikad, u posleratnom periodu, Jugoslavija nije izgradila, niti je imala javnu koncepciju svoje spoqne politike
prema Albaniji. A, ostvareni odnosi, mereni kvantitativnim
i kvalitativnim pokazateqima, ukazuju na dominantno prisustvo antijugoslovenske politike, koja je vi{e vo|ena iz Beograda, nego iz Tirane.
Obe su bile objediwene od strate{ke zamisli o stvarawu
jedinstvenog albanskog kulturnog prostora ([keqzen Mali}i), odnosno o postepenom funkcionicawu tzv. velike Albanije.
Bezo~nost te i takve politike najboqe se ogleda u genocidnom poloàju delova na{ih naroda u susednoj Albaniji i
ostvarivawu procesa albanizacije, tj. podràvqewu delova
Srbije, Makedonije i Crne Gore u korist Albanije. To se moè objasniti i jednim ilustrativnim primerom kao {to je
izgradwa HE Andrijevo. Javnost je opravdano uzbu|ena
~iwenicom da bi prakti~na realizacija projekta izgradwe
visoke brane u kawonu reke Mora~e (Energoprojekt), u su{tini zna~ila katastrofalno uni{tewe vertikala prirode
i civilizacije: kawona Mora~e i manastira Mora~e.
[ta podrazumeva politika o tzv. jedinstvenom albanskom
kulturnom prostoru?
- 269 -
Komnen Be}irovi}
Svaki kulturni prostor, te i albanski, podrazumeva postojawe svih prorodnih i dru{tvenih resursa, odnosno sve oblike i manifestacije privrednog, kulturnog i dru{tvenog
ìvota. A, ako se taj prostor iskazuje i propagira kao jedinstven, kao {to je to slu~aj sa albanskim, onda je, nema sumwe,
re~ o politici. A kakvu smo mi to politiku vodili?
Postoji obiqe podataka koji svedo~e da su vi{e od deceniju izme|u Tirane i Pri{tine postojali usagla{eni planovi ekonomskog, obrazovnog, nau~nog i kulturnog razvoja na
jedinstvenom albanskom kulturnom prostoru. Kako se taj
prostor podudara sa geopoliti~kom kartom velike Albanije,
Tirana je uspela da svoje ambicije jednim delom usaglasi i sa
Skopqem i Titogradom (bili su potpisani protokoli o
saradwi izme|u univerziteta u Tirani, Skopqu i Titogradu).
Vaqa se za trenutak prisetiti upornog odbijawa Qubqane i
Pri{tine da prihvate koncepciju o jugoslovenskom kulturnom prostoru. Tada{wi ~elnici, tada{wih SR Slovenije i
SAP Kosova, prilikom vo|ewa poznate javne rasprave o tzv.
zajedni~kim jezgrima u kulturi jugoslovenskih naroda i narodnosti, istovremeno su pojedina~no i zajedni~ki javno promovisali postojawe svoje (izvangrani~ne) politike o svojim
kulturnim prostorima. I sada, uzgred re~eno, u potpuno
izmewenim uslovima, lako se dokazuje da izme|u Qubqane i
Pri{tine (jo{ uvek) opstaje ta vanbra~na zajednica.
Jugoslavija je uloìla ogromna finansijska sredstva, uzimaju}i i inostrane kredite, u oìvotvorewe strate{ke politike o jedinstvenom albanskom kulturnom prostoru, odnosno o postepenom funkcionisawu Velike Albanije na svojim
prostorima: èlezni~ku prugu Skadar Titograd (jedinstveni albanski saobra}ajni prostor), hidroakumulaciju Fijerza (kod Prizrena) sa hidroelektranom Svetlost Partije
(albanske), koja je skladno povezana sa Termoelektranama
Kosovo (jedinstveni albanski energetski prostor). Zar
12. TV kanal, sam po sebi ne svedo~i o politici jedinstvenog
albanskog informativno-propagandnog prostora? Ako bi se
skinuli svi tamni velovi sa celokupne dokumentacije o odnosima sa Albanijom, pri ~emu treba imati u vidu da ti tamni
velovi postoje samo u Jugoslaviji (ne i u Albaniji), verujemo
- 270 -
da bi se mogla dokazati i teza da u Jugoslaviji nije pokretan

nijedan zna~ajniji investicioni poduhvat na geopolit~koj
karti Velike Albanije, a da za to nije prethodno znala Albanija, da nije pitana ili od we traèna saglasnost.
Na ovu tvrdwu nas vodi i misao vezana za samu ideju o
izgradwi HE Andrijevo. Sva na{a istraìvawa nisu mogla
da otkriju tvorca ove zamisli. Ali smo uspeli, izme|u ostalog, da utvdimo i dve bitne ~iwenice.
Naime, u planovima razvoja Jugoslavije i Crne Gore, ova
ideja se ne pomiwe sve do perioda koji se karakteri{e (neopravdano) kao vreme boqih odnosa sa Albanijom. Ona je i
sastavni deo te i takve ocene. Od Albanije je (tada) traèna
i dobijena saglasnost za realizaciju HE Andrijevo (?!) Za{to je traèna saglasnost? Da li samo zbog toga {to se manastir Mora~a nalazi na geopoliti~koj karti Velike Albanije? Koji drugi razlog navesti, kada se zna, kako bi generali rekli, da se manastir nalazi u strate{koj dubini SFRJ? Sada se
ideja pravda nedostatkom elektri~ne energije. A, na Saboru
za za{titu Mora~e, odrànom 1 maja ove godine, nisu osporeni argumentovani predlozi da se hidroelektrana gradi na drugim (bliskim) podru~jima.
Ko je i kada vodio razgovore u Tirani?
Na{u delegaciju predvodio je in`. Jovan \eri}. U sastavu delegacije su bili: in`. Bratislav Subawovi}, in`. Du{an
Dragovi}, Nastadin Radovi}, Mili{ Slovi} i Predrag Dimitrijevi}. Razgovori su vo|eni u Tirani od 27 juna do 17 jula
davne 1961 godine u formi zasedawa (vanrednog) Zajedni~ke
komisije za vodoprivredu. To govori, uzgred re~eno, o metodu
vo|ene politike, kada se o najva`nijim me|udràvnim odnosima, koji se ti~u i suvereniteta, odlu~uje preko tehni~kih
komisija sastavqenih od qudi bez politi~kog sluha. Sa sigurno{}u se moè tvrditi da je inèwer Jovan \eri} postupao
po li~nim instrukcijama Kostadina Ko~e Popovi}a, tada{weg ~elnika SIP-a i ~lana SIV-a, koji u svojim memoarskim
kazivawima odnose sa Albanijom, kao jednim od najbitnijih
faktora na{e drame, ni{ta ne govori.
Kakva instrukcija, takav rezultat.
- 271 -
Komnen Be}irovi}
Zajedni~ka komisija (NRA i SFRJ) tada je u Tirani donela mnoge zakqu~ke. Izdvajamo deveti (od 14) po redu. On glasi: Da se hidroelektrana Andrijevo moè izgraditi s navedenim karakteristikama.
Svi tada odobreni parametri visina brane (133 m), zapremina akumulacije (330 miliona m3 vode), korisna zapremina, protok vode, reìm rada i ostalo, su sada sadràni u projektu izgradwe.
Druga~ije ne moè ni biti, jer bi u slu~aju me|unarodnog
spora, on bio re{en u korist Albanije. Ovo tim pre {to je
ovaj zakqu~ak potvrdio i tada{wi SIV, vlada SFRJ na ~elu
sa svojim predsednikom J. B. Titom, zaobilaze}i Saveznu
skup{tinu.
Na dokumentu (p. c. br. 170 od 11 decembra 1962 g.), koji je
prosle|en Albaniji, stoje potpisi Edvarda Kardeqa i Veqka
Zekovi}a potpredsednika i sekretara SIV-a.
U navedenom je ujedno sadràn i odgovor na jedno gotovo
nepotrebno, ali zna~ajno pitawe: da li je Tito znao za sve ovo,
da nije krivo bio informisan? On je, kako se i u ovom slu~aju potvr|uje, bio privatizovao spoqnu politiku SFRJ. U odnosima sa Albanijom to se jasno vidi kao na dlanu. Takvu
wegovu politiku vodili su, a ne samo izvr{avali Ko~a Popovi}, Milo{ Mini}, Stane Dolanc, Fadiq Hoxa, Josip Vrhovec i drugi. Otuda i mnogi misle da nije ni moralno potezati iskqu~ivu odgovornost Fadiqa Hoxe za stawe na Kosovu i
Metohiji, odnosno za veleizdaju. Nije on sam.
Ali, to nije sve i takva sumanuta politika jo{ nije okon~ana. Pomenimo samo najnoviji slu~aj. Malo je poznato da je
skoro Albanija od nas traìla novo potapawe na{e teritorije, koju ona dugo svojata za svoju. Re~ je o delu zapadne Makedonije. Ho}e Albanija da gradi nove hidroakumulacije na na{
ra~un i da nam prodaje struju i preko naz izvozi u druge zemqe.
A, Makedonija nema dovoqno ni struje ni vode. Ona to moè
imati ako je integrisana u Jugoslaviju. Na{i zvani~nici nisu odbili zahtev Albanije, nego prihvatili?! Spremaju se
kalkulacije: {ta da se traì kao nakoknada? U sklopu toga
najteè }e biti pribaviti narodnu (vi{estrana~ku) saglasnost. Ako je verovati nekim analiti~arima makedonskih
- 272 -
(ne)prilika, u toku je priprema terena: posebne emisije RTV

Skopqe o katastrofalnoj energetskoj situaciji, narodni (isprovocirani) sukobi oko izvora i vodovoda Studen~ica, zahtev za prekrajawe granica prema Srbiji i drugo.
Otuda, kako tvrde ovi analiti~ari, treba o~ekivati da
Makedonija u pregovorima sa Albanijom, kao nadoknadu za
ustupawe svoje teritorije, zatraì struju, vodu i pare.
Ali, bitno je da sve, {to se sa Albanijom tajno dogovori,
mora u javnosti biti predstavqeno kao iznu|en potez u korist
naroda.
Vide}emo {ta }e biti?
Politika, 6-7 oktobar 1990.
- 273 -
KOMNEN BE]IROVI],
Polemika izme|u Komnena Be}irovi}a, predsjednika

Udruèwa za spas Mora~e, i Vojina \ukanovi}a,
crnogorskog ministra za privredu
SA MORAÔM U EVROPU
Zar je malo {to je potopqena prekrasna dolina Pive, {to
je otrovana blagoslovena sun~ana zemqa Zeta, {to je
Skadarsko jezero osu|eno na smrt, {to iz Boke, nevjeste
Jadrana, biju zadah i zaraza, {to je zeleni Limi pretvoren u
smradnu kaqugu, {to su Pqevqa postala
nemogu}a za ìvot
reduga~ak je spisak prirodnih i civilizacijskih dobara koja bi bila uni{tena ili ugroèna, potapawem doline rijeke Mora~e, kao {to bi time bio krajwe poreme}en ìvot stanovnika Rovaca i Mora~e, a ìvot onih nizvodno od Platija, posebno u glavnom gradu Crne Gore, izloèn stalnoj opasnosti. Stoga je sigurno da nikada i nigdje na
svijetu, jedan projekat hidroelektrana nije nai{ao na toliko neodobravawe i osporavawe od strane javnosti, koliko je
to slu~aj sa projektom hidorelektrana na Mora~i. I zaista,
od svega {to je, posqedwih godina, re~eno i napisano, kod
nas i u svijetu, u odbranu i slavu Mora~e, mogla bi se sastaviti ~itava kwiga, koja bi predstavqala svojevrsnu poemu o
wenom veli~anstvu Mora~i, kako je nedavno nazva slavni
{vajcarski ekolog Franc Veber.
Mislili smo da je sve ono {to su toliki umni, nadahnuti
i upu}eni qudi rekli o Mora~i, prosvijetlilo i najzatravqenije du{e i savjesti, kao nekad Orfejeva pjesma {to se takla
{umskih zvijeri, drve}a i kamewa, ali, na àlost, to ne izgleda da je slu~aj, posebno kod nekih odgovornih qudi u vladi Crne Gore. Tako na sva na{a odnosno ~uvenih prirodwaka ukazivawa da je kawon Mora~e jedno od ~uda prirode, nastalo tokom
- 274 -
miliona godina, pa stoga, qetopis vje~nosti, biblija svijeta,

povijest planete, veli~anstvo za oko, poziv du{i i umu da se
vinu kroz vrijeme, ministar za privredu u vladi Crne Gore,
gospodin Vojin \ukanovi}, u Pobjedi od 30 decembra, odgovara: Nijesam ba{ siguran da je kawon Platije od izuzetne vrijednosti. Neka ~itaoci sami ocijene svu neodgovornost ovih
rije~i od strane ~ovjeka koji u~estvuje u odlu~ivawu o sudbini zemqe, ali po~ujmo {ta gospodin \ukanovi} kaè daqe:
Takvih kawona, mo`da atraktivnijih, Crna Gora ima jo{.
Recimo kawon Mrtvice ili onaj Nevideo. Ovo, da je kawon
Mrtvice jo{ nekud ~udesniji od samog kawona Mora~e, stajalo bi kad se ne bi, projektom velikog vje{ta~kog jezera Andrijevo, kawon Mrtvice tako|e potapao i pretvarao u jedan
obi~an zaliv tog jezera. A kawon Komarnice, Nevideo, krajwe
je nepristupa~an, za razliku od kawona Mora~e koji, zahvaquju}i putu, moè da vidi najve}i broj qudi. Sem toga, Mora~a
je daleko va`nija i slavnija rijeka od Komarnice, koliko god
da je i ova divqa i lijepa.
Kawon Platije je u proteklih deset godina nastavqa
ministar \ukanovi} zbog lo{eg i opasnog puta, progutao
120 qudskih ìvota. Taj gubitak se te{ko moè nadoknaditi,
o materijalnim {tetama da i ne govorimo. Izgradwom elektrana na Mora~i, ovaj bi se put izmjestio, manastir Mora~a
za{titio, a dobili bismo dragocjen hidroenergetski potencijal sa neograni~enim resursima.
Tako, umjesto da sagledava mjere kojima bi se put kawonom
Mora~e, jedan od najìvopisnijih na svijetu, opravio i u~inio
bezbjednijim, ministar \ukanovi} jednostavno zagovara wegovo potapawe, a samim tim i potapawe ogromnih `rtava i napora, qudskih i materijalnih, uloènih svojevremeno u gradwu
puta kroz Platije. Je li Crna Gora, zaista, toliko bogata da bi
mogla da sebi dozvoli tolika odricawa? A {ta tek da se kaè
o bezdu{nosti prema herojskim graditeqima puta kroz Platije, potapawem wihovog veli~anstvenog podviga?! Me|utim, kad
je rije~ o udesima na putu kawonom Mora~e, za to nije toliko
kriv sam put koliko pona{awe voza~a. Bio sam svjedok nekolika udesa, samo na relaciji CrkvineManastirMe|urije~je,
zbog nepropisane brzine i opasnog preticawa. Tako|e nije ja- 275 -
Komnen Be}irovi}
sno {ta bi se dobilo izmje{tawem puta iz vrletnih Platija u

vrletna Gorwa Rovca ispod Maganika gdje su snijeg i led daleko znatniji no u Me|urije~ju i u Platijama, i odakle bi se,
umjesto u Mora~u, slijetalo u jezero. Uostalom, nekoliko savjesnih inèwera i privrednika mi je reklo da se taj put preko Gorwih Rovaca ne bi mogao bez jada napraviti, jer bi morao,
zbog terena koji ima oblik pro{irenog lijevka, i}i uglavnom
vijaduktima ili tuwelima. A ko{tao bi sa podzi|ivawem i
betonirawem litica Svetigore, radi za{tite manastira, vjerovatno koliko i same elektrane, {to zna~i jo{ pola milijarde dolara. Najzad, treba imati u vidu da }e se put kawonom Mora~e veoma rasteretiti i postati iskqu~ivo turisti~ki, gradwom magistralnog puta kroz Ku~e ili Bratonoì}e.
[to se pak ti~e sanacije i za{tite temeqa manastira
Mora~e, neka gospodin \ukanovi} to prepusti Zavodu za za{titu spomenika Crne Gore i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, jer stvarno nije jasno, pogotovo kad se uzmu sva dosada{wna negativna iskustva kod nas i u svijetu, kako se jedan
hram i kulturno-istorijski spomenik moè za{tititi dovo|ewem jezera u wegove temeqe i promjenom mikroklime.
[to gospodin \ukanovi} navodi kao primjer Gospu od [krpjela za koju veli da su joj freske pretrajale hiqadama godina, ministar o~igledno pretvara vjekove u milenijume, budu}i da taj spomenik poti~e tek iz H vijeka, a slike Tripa
Kukoqa i ~uveni vez na svili Hijacinte Kuni}-Mijovi}, te
jadranske Penelope, u freske! Sve je to u javnosti, povodom
Mora~e, ve} razja{weno. Kao {to je razja{weno da bi \ukanovi}ev neograni~eni energetski potencijal na Mora~i sa
planinrane ~etiri elektrane, Andrijevo, Raslovi}i, Milunovi}i, Zlatica, iznosio jedva 720 miliona kilovata, pri
najidealnijim uslovima, koji na Mora~i ne postoje posebno
u su{nim periodima, zbog ~ega je upravo zagovarano prevo|ewe Tare u Mora~u. A velika su nepoznanica i Mora~ini ponori od Platija do Smokovca.
Me|u nevjerovatnim tvrdwama kojima obiluje \ukanovi}ev intervju Pobjedi, frapira i ova: U svijetu ~uveni kawon
Kolorado kompletno je ispregra|ivan elektranama, ali je
o~uvan najatraktivniji dio kawona, veli ministar privrede.
- 276 -
Me|utim, to je daleko od svake istine, budu}i da je Veliki

Kawon Kolorada, koji sam posjetio qeta 1968, i o kome sam tada pisao,* pretvoren u nacionalni park gdje je zabraweno graditi ne samo elektrane, ve} i put, kako se ne bi naru{ili
prirodni izgled i qepota kawona, pa se posjeta ovome vr{i
pje{ice, na mazgama, na splavovima ili pomo}u malih aviona koji se spustaju izme|u litica razmaknutih i po nekoliko
kilometara. O~igledno je da je ministar \ukanovi} pomije{ao kawon i rijeku Kolorado na kojoj doista postoje centrale, ali tek nizvodno od kawona, kao Velika Huverova centrala, na granici Nevade i Arizone, odnosno na 1500 kilometara od izvori{ta Kolorada. Ovo samo pokazuje svu neodrìvost pore|ewa Mora~e, ~iji tok dostiè tek stotinak kilometara, i Kolorada, koji od svog izvora u Stjenovitim
planinama do svog uvora u Kalifornijski zaliv, te~e sjeverno-ameri~kim kontinentom na duìni od 2330 kilometara,
od kojih 450 ~ine duìnu Velikog Kawona.
Sem navedenih proizvoqnosti i nedopustive mawkavosti
prema ~iwenicama, jo{ poraznije djeluju optu`be ministra
\ukanovi}a na ra~un branilaca Mora~e da su oni maltene narodni neprijateqi i zlotvori, {to je odraz jednog brozoidnog
duha, upravo onog koji je zamislio pokaru na Mora~i. Kao da
je malo {to je potopqena prekrasna i istorijska dolina Pive; {to je otrovana blagoslovena sun~ana zemqa Zeta, a Skadarsko jezero osu|eno na ekolo{ku smrt; {to iz voda Boke, nevjeste Jadrana, biju zadah i zaraza; {to su Pqevqa postala nemogu}a za ìvot; {to je zeleni Lim bio ~etvrt stoqe}a pretvoren u smradnu kaqugu; {to je opusto{ena veli~anstvena
pra{uma Semoq sa drugim {umskim kompleksima; {to su zapustjela i zapu{tena sela, a narod pretvoren u proletarijat;
{to je, u tom samouni{tewu, obezglavqen Lov}en, taj na{
znak za raspoznavawe me|u narodima. Traè se jo{ Mora~a i
Tara, preostale kao iza groma.
* Vidjeti moju reportaù u nastavcima S puta po Sjediwenim

Ameri~kim Dràvama, U zidinama vje~nosti, Nin, 5 1969.
- 277 -
Komnen Be}irovi}
Tolike `rtve bi bile prevelike, sve da je Crna Gora dospjela do najvi{eg blagostawa, a nekmoli do prosja~kog {tapa! Pri~a pak o {terikama u Evropi, sasvim je besmislena,
po{to Crna Gora ne samo da ima dovoqno struje za svoje stanovni{tvo, nego bi je imali i za izvoz da nije ko{marne industrije koja strahovito guta energiju, upropa{}uje i zaga|uje zemqu, naru{ava zdravqe stanovni{tva, a donosi malo
ili nimalo koristi, sa izuzetkom Kombinata pa i to znamo
po koju cijenu. Sa takvom industrijom i uop{te privredom,
moèmo u}i u visokorazvijenu Evropu samo kao kolonija! A
`rtvovawe Mora~e, koja predstavqa zna~ajan dio na{eg bogatstva i identiteta, bi to stawe jo{ vi{e pogor{alo. Mi u
Evropu moèmo u}i ravnopravno i dostojanstveno, jedino sa
svojim prirodnim, istorijskim i kulturnim bogatstvom, sa
~istim morem i podnebqem, sa o~uvanom zemqom i narodom.
Umjesto da nam daje milostiwu i da nas saàqeva, Evropa
treba da nam se divi i da kod nas ostavqa jedan dio svoga bogatstva. To nam, uostalom, Evropa i poru~uje preko jednog od
svojih najve}ih qudi, ve} pomenutog Franca Vebera koji mi
je, prilikom onog na{eg razgovora pro{log proqe}a za Pobjedu, jo{ i ovo rekao:
Treba sa~uvati Crnu Goru u netaknutom stawu da bi
je mogli pokazivati kao jedno ~udo prirode. Jer, vi imate
sve: morsku obalu, ravnice, planine, kawone, ~iste rijeke.
Treba to pokazati najve}em broju qudi, kao jedno ~udo prirode. ~itavu Crnu Goru! U tome je ogromna turisti~ka
vrijednost. Stoga treba sa~uvati va{u zemqu u svoj ~istoti da bi je mogli pokazivati ~itavom svijetu. Ako ne
budete imali ni{ta vi{e da pokaète, ne}e biti ni turista. Kad bi svuda bile fabrike, ko bi do{ao da vas vidi? U
svakom slu~aju, turisti~ki interes je sada u porastu.
Qudi ho}e da vide neobi~ne stvari, koje nemaju, a vi te neobi~ne stvari u va{oj zemqi imate.
Stoga nije ni ~udo {to je gospodin Veber, na vijest iza{lu u na{oj {tampi da se odustalo od gradwe elektrane na
Mora~i, pohitao da o tome obavijesti evropsku javnost i da
oda priznawe crnogorskoj vladi, kao {to je to u~inilo i na{e Udruèwe. Ali vlada je tu vijest demantovala, prvo po- 278 -
slav{i svoga predstavnika da u~estvuje u ekolo{koj radioemisiji o Mora~i, u kojoj je u~estvovao i Franc Veber, 17 decembra, a zatim, evo, i preko ministra za privredu, gospodina \ukanovi}a koji maltene èli da pretvori Crnu Goru u
jezersku i ostrvsku zemqu.
Po{to dosada{wa vlada o~igledno nije bila dorasla, ni
poslije svega {to je re~eno u javnosti, da u~ini o~ekivani
gest prema Mora~i, zbog koga da zamalo ne stekne svjetsku
slavu, prirodno bi bilo da taj gest u~ini sqede}a vlada i da
tako skine hipoteku potopa sa Mora~e. Nova vlada bi time
dostojno zapo~ela rad i eru demokratije u Crnoj Gori, i pokazala da su opravdane nade koje se u wu polaù.
Ve~erwe novosti, 9 januar 1991.
Pobjeda, 13 januara 1991.
- 279 -
POTAPAWE NEBESKIH VRATA

Jednodu{nost poznatih nau~nih radnika, Sretena
Petkovi}a, Branislava ]iri}a, Dragoslava Srejovi}a,
Vojislava Kora}a, Aleksandra îlikova, u stavu da se
sprije~i da Crna Gora ne postane HE Crna Gora,
prema rije~i Matije Be}kovi}a
ora~ki manastir Uspewa Bogorodice zidan je, prema

legendi, od ùte sige iz drobwa~kog kraja. Narod je
stvorio dan hoda dugu kolonu qudi i tako prebacivao
sigu od ruke do ruke. Podigao ga je, ina~e, Stefan Vukanov,
unuk Nemawin, u doba kraqa Uro{a , 1252 godine.
Kada su Turci, 1504 godine, osvojili Mora~u, poharali su
manastir i odneli wegov olovni krov, ostaviv{i ga tako sedamdesetak godina, pa je vreme uni{tilo freske. Iz H veka
jedine su o~uvane: Gavran hrani proroka Iliju, Pomazivawe
careva i proroka, Ro|ewe Sv. Jovana Krstiteqa. Manastir je
obnovqen krajem H veka, da bi wegov opstanak danas ponovo do{ao u pitawe. Da li }e ove vredne sredwevekovne freske
preìveti i ovu najezdu?
U sklopu manastira je i jednobrodna crkva Svetog Nikole, podignuta 1635 godine, sa fresko-dekoracijom iz istog perioda.
Nekada je u Crnoj Gori re~ imala meru i cenu. Osloniv{i
se na to mitsko predawe, upali smo u sopstvenu zamku i poverovali da je crnogorska vlada odustala od gradwe hidroelektrane na Mora~i i da je ta najbistrija reka spa{ena.
Ovih dana, me|utim, saznajemo da, bezmalo, nema reke ni
kawona u Crnoj Gori koji nisu, u nekoj doglednoj budu}nosti,
osu|enosti na potapawe. Odgovor na pitawe: gde }e na}i toliku zemqu u maloj Crnoj Gori i {ta planiraju da urade sa onim
{to ostane od we ne znamo!
- 280 -
Za po~etak, kako je izjavio Vojin \ukanovi}, republi~ki

ministar za privredu, po~e}e da se gradi HE Buk bijela i
prostira}e se du` Drine do [}epan Poqa, s tim {to }e zalaziti u kawon Tare oko 12 i u kawon Pive oko 14 kilometara.
Potom bi na red do{le hidroelektrane na slivu Mora~e, pa
na reci Limu, potom na Komarnici i sredwoj Tari a u kojoj
duìni bi se ovde zahvatala reka, \ukanovi} nije precizirao.
Kada se sve to izgradi Crna Gora bi imala elektri~ni suficit, i mogla bi da redovno i dobro napaja Aluminijumski
kombinat u Titogradu i @eqezaru u Nik{i}u (koji tro{e
60% sada{we crnogorske elektri~ne energije, a koju, ina~e
ne pla}aju, jer, naravno, nemaju sredstava). U celoj ovoj privrednoj ujdurmi, pitawe broj jedan, bar kad se radi o crnogorskoj privredi, glasi: za{to se uporno proteìra i razvija
industrija, kad Crna Gora niti je bila niti moè biti industrijska zemqa, svidjelo se to nekom ili ne, jer je ono {to jeste i {to moè biti zemqa turizma, sto~arstva, poqoprivrede, i male privrede. Nije naodmet da podsetimo: pored toga
{to je Aluminijumski kombinat podignut, kao i @elezara,
tamo gde ih niko ne bi podizao, da su u Bjelopavli}koj ravnici postavqene betonske cevikanali za navodwavawe koji nisu proradili ~ak ni za sve~ano otvarawe, da je Fabrika hartije zagadila Lim, a onda, po obavqenom poslu, propala Izgleda, naime, da su sve velike investicije u Crnoj Gori bile
nepogre{ivo pogre{ne.
Naravno, ako se sve ovo realizuje, Crna Gora bi morala da
promeni i svoje ime, kako je to predloìo pesnik Matija Be}kovi} u HE Crna Gora. Po{to je Elektroprivreda Crne
Gore ponovo aktuelizovala pri~u o potapawu kawona Mora~e, nanovo su, po ve} vi|enom scenariju, krenuli i otpori i
protivqewa zaqubqenika u reku, kawon i wegov manastir.
Stoga smo se i obratili jednom broju nau~nih i kulturnih
radnika, da opet ~ujemo mi{qewe i nau~ne razloge za spas
Mora~e i ~uvenog manastira.
Kakav je stav Zavoda za za{titu spomenika Crne Gore o
ovim pitawima, upitali smo direktora te ustanove Aleksandra îlikova.
- 281 -
Komnen Be}irovi}
Iako nismo uspeli da, kao {to smo to pre dve godine
èleli i poku{ali, organizujemo sastanak stru~waka iz cele
zemqe na temu za{tite manastira Mora~e, mi od toga nismo
odustali, ve} se spremamo da organizujemo simpozijum po tom
pitawu. Doskora smo bili u uverewu da je ovaj predlog o potapawu Mora~e odba~en, ali se eto ispostavilo, da je on samo
odloèn. Ne moèmo se ovoj temi vra}ati svake godine, ve}
jednom za svagda do}i do kona~ne odluke u kojoj bi glavnu re~
imali stru~waci. U svoje ime tvrdim da na osnovu svetskih i
evropskih iskustava, manastir ne moè opstati u takvoj akumulaciji gde }e voda do}i pet metara ispod crkve. Jer, freske
su nespojive sa vodom, u ~emu i mi, na àlost, imamo iskustva.
Mora~ki manastir ne moè da se dislocira kao pivski, ili
kao manastir Dubo~ica u kawonu ]ehotine. Po tome postajemo poznati u svetu. Nedavno me je jedan rimski kolega upitao: Da li se va{a slu`ba bavi samo izme{tawem manastira? Tu sam i mogao da dam odgovor, ali nije mi jasno za{to ne
dobijem i ja odgovor na pitawe koliki je deformitet kod novoro|en~adi u dolini Zete, zbog zaga|ene vode za pi}e od Aluminijumskog kombinata. Niko od zvani~nika ne èli da d
javno saop{tewe, a mi moèmo samo da naga|amo.
Koliko se kod nas stvari rade obrnutim redom, dokaz je i
pri~a akademika Dragoslava Srejovi}a:
Sa kolegama iz Crne Gore sam otpo~eo akciju ispitivawa kawona Mora~e, a koja se prekinula, ne iz pravih razloga, jer su tu sredstva bila simboli~na, ve} iz meni posve
nejasnih. Samo {to smo u{li nekoliko kilometara u kawon
Mora~e, na{li smo deset arheolo{kih nalazi{ta, koja datiraju 60 hiqada godina pre na{e ere. Mi ne znamo, dakle, kakvo sve blago tu moèmo da otkrijemo, ve} samo moèmo da
slutimo. Zato sam i iznena|en {to se u ovom poslu stalo odjednom, jer se to nekome nije dopalo. Elementarni patriotski i qudski zakoni nalaù da se Mora~a prvo istraì, pa
onda donese odluka, jer je sve to beskrajno va`no. Zadivquju}e je {to smo odmah na po~etku otkrili sredwe i mla|e kameno doba, sa nekim specifi~nim crtama, potpuno novim
stvarima koje dosad nismo poznavali, ni sa teritorije Crne
Gore, ni sa celog Balkanskog poluostrva. Ako ho}emo da sa- 282 -
znamo svoju istoriju, ako ho}emo da znamo prve stranice

istorije Crne Gore, mi ne moèmo da dopustimo da se Mora~a potopi. Bilo bi to nedostojno dana{weg civilizovanog ~oveka u najmawu ruku.
Na na{e pitawe {ta misli o potapawu Mora~e, profesor-arhitekta Vojislav Kora} uzvratio nam je pitawem:
[ta moè da se desi kada se arterija, ìla kucavica
prekine, {ta bi se dogodilo kada bi se potopila Mora~a?
Jer ona je ìvi organizam i wenim prekidawem Crna Gora
bi bila uni{tena. Na àlost, treba ponovo re}i, ono {to je
ve} do sada toliko puta re~eno: na svaki na~in spre~iti
gradwu HE na Mora~i. Tu je manastir, jedan od najvrednijih
kulturnih spomenika koje mi uop{te imamo, a u Crnoj Gori
je u samom vrhu kulturne ba{tine. Stoga ne postoji cena kojom bi trebalo platiti, ako to uop{te treba tako, da se
postavqa, da bi se sa~uvao manastir. Vaqa podsetiti na jo{
jednu ~iwenicu koje mi ~esto nismo svesni, da je broj kulturnih spomenika koji se o~uvao kod nas veoma mali, iz raznoraznih razloga, i da smo zbog toga obavezni, figurativno re~eno, da sa~uvamo svaki kamen. Ugroàvawe Mora~e i wenog
manastira bio bi teàk greh prema kulturi i prirodi koje su
ovoj generaciji poverene na ~uvawe.
Slede}i na{ sagovornik dr Branislav ]iri}, geolog,
upitao se da li je ekolo{ki opravdano uni{tavati prirodu
zarad ne~ega {to ima ograni~en vek trajawa, nekih tridesetak godina. Naime, to je vek trajawa hidroelektrana. Ovde, u
beogradskom Geozavodu, u Kara|or|evoj ulici, qudi su iz silne qubavi prema elektrici, a pod utiskom ve~ite te`we da
idemo u svetliju budu}nost, odeskli rog obiqa iz ruke bogiwe
Fortune da bi tu na kipu postavili sijalicu. Sve je to zbog
sitne, prividne koristi, a ovde se radi o ne~em mnogo ve}em,
o brilijantu, i tu neponovqivu lepotu, zbog, efemerne dnevne potrebe ne treba dirati.
Svi koji znaju poloàj Mora~e i wenog manastira, a koji imaju iskustva u ~uvawu starih spomenika, zaprepa{}eni su
idejom da se najzna~ajniji kontinentalni spomenik Crne Gore
moè osuditi na uni{tewe, zbog izgradwe hidroelektrane,
kaè profesor Sreten Petkovi}, pisac monografije Mora~a.
- 283 -
Komnen Be}irovi}
Svako ko poznaje osetqivost fresaka, koje su stare i do sedam

i po stole}a, zna da }e izuztna vla`nost vezduha, zbog hladne
jezerske vode izazvati trajna o{te}ewa. Zaprepa{}uje
~iwenica da pri razradi planova za izgradwu hidrocentrale,
nisu konsultovani stru~waci, nadle`ni zavodi i upravo zbog
toga ovaj problem zahteva da se oko wega okupe najboqi jugoslovenski i svetski stru~waci.
Veruju}i u jednom trenutku da je Mora~a spasena, Komnen
Be}irovi}, publicista i kwièvnik iz Podgorice, saop{tio
je to poznatom svetskom ekologu Francu Veberu. ûv{i, veselim glasom, Veber je rekao:
Vrlo ~esto se prise}am kawona koji je pravo veli~anstvo, ne{to zbiqa jedinstveno na svetu sa svojim liticama i
bezbrojnim pe}inama u wima. Kad se govori o kawonu Mora~e,
govori se o milionima, o desetinama miliona godina. To je
jedno vrlo veliko prirodno bogatstvo!
A, onda, tu je i manastir koji sam doìveo kao prava nebeska, kosmi~ka vrata. Za mene je mora~ki manastir iz H veka
sa veli~anstvenom okolinom, kao Betovenova simfonija. I
zaista je divno {to smo uspeli da to spasimo! Moram da kaèm
da je vlada Crne Gore svojom odlukom da se ne gradi brana, postupila vrlo plemenito, uzdigla se.
Koliko }e se, nova crnogorska vlada, koja se ovih dana
formira, potruditi da ostane na tom nivou? Da li }e ovoga
puta uvaìti i ~uti mi{qewa na{ih nau~nih i kulturnih
radnika? Jedno je sigurno, Mora~u ima ko da brani.
Vjera Vukovi},
Nedeqna Borba, 19-20 januar 1991.
- 284 -
DODATAK
KOMNEN BE]IROVI],
OSTRVQENOST NA MORAÛ*
vet potopa ponovo lebdi nad Mora~om! Iako smo mislili da se, poslije svega {to je u vrijeme velike borbe za
spas Mora~e, krajem 80-ih, re~eno i napisano u wenu odbranu, kona~no odustalo od kobne zamisli potapawa, radi
dobijawa ne{to struje, neprocjewivih prirodnih i civilizacijskih dobara u dolini Mora~e. A re~eno je da podsjetimo
da bi, podizawem velike brane u Platijama te stvarawem
vje{ta~kog jezera u doworova~koj i dowomora~koj kotlini,
gorska i slobodarska, ~ista i bistra rijeka Mora~a bila
utamni~ena i wena iskonska jeka zauvijek zamrla u dubinama
toga jezera. Kao i da bi, potapawem veli~anstvenih kawona
Mora~e i Mrtvice, tih spomenika vje~nosti na na{em prostoru, bilo potopqeno 50 miliona godina povijesti na{e planete, koliko su ti kawoni stari.
Tako|e je re~eno, u stvari do neba se zavapilo, da bi stvarawem vje{ta~kog jezera pored samog manastira Mora~e, bilo
smrtno ugroèno ovo hri{}ansko svetili{te zahvaquju}i kome je mora~ko-rova~ki narod vjekovima najstra{nijem zlu odolijevao, du{u svoju i sam sebe sa~uvao, preìvio i opstao. Uz
na{e ugledne istori~are umjetnosti, kao {to su akademik Dejan Medakovi} i profesor Sreten Petkovi}, autor monografije Mora~a, oglasili su se i strani, posebno britanski vizantolozi na ~elu sa Dimitrijem Obolenskim sa Oksforda,
ukazav{i na svjetski zna~aj mora~kih sredwovjekovnih fresaka, kao i na ~iwenicu da bi, dovo|ewem vode u temeqe manastira Mora~e, to umjetni~ko blago bilo na propast osu|eno.
Sa svoje strane, direktor za kulturnu ba{tinu Uneska, Judi{tir Rax Izar, u svom odgovoru braniocima Mora~e, 25
* Neobjavqeni ~lanak, upu}en {tampi 1997.
- 287 -
Komnen Be}irovi}
maja 1988, napisao je da, iako Mora~a nije upisana na Listu

svjetske kulturne ba{tine, ovaj manastir vi{estruko zra~i
vjerskim, istorijskim i kulturnim vrijednostima pa da bi ga
zato trebalo sa~uvati za dobro svih. Dok je ~uveni egiptolog,
Seres Visa Vasef, pou~ena gorkim iskustvom stradawa spomenika egipatske civilizacije od blizine Asuanskog jezera,
upozorila da za{tite freskama od vlage nema niti je, na
sada{wem stepenu nauke, moè biti. Istovremeno veliki
{vajcarski ekolog i filozof prirode, Franc Veber, odu{evqen mora~kim ~udesima, rekao je da je Mora~a Betovenova
simfonija, katedrala vje~nosti, a sam manastir molitva koja je, kroz neimarstvo i slikarstvo, poprimila najvi{i vid
umjetni~kog djela, i dodao da ga sa rijekom i kawonom, treba
po svaku cijenu sa~uvati. Ekolozi su tako|e podvrgavali èstokoj kritici `rtvovawe djevi~anski ~iste Mora~e zaga|iva~kom Kombinatu aluminijuma koji je, trovawem vazduha, tla
i vode, pretvorio blagoslovenu zemqu Zetu u ukletu, a Skadarsko jezero, to nekada{we ~isto oko Balkana, u mrtvo more.
Na{i ugledni stru~waci, inèweri, veliki poznavaoci
mora~ke geologije i geografije, pokojni Vladislav Vlahovi}
i Branko Kujovi} mir pepelu wihovom ukazivali su na
klizi{ta u dowomora~koj kotlini, na veliku odrowivost mora~kih strmina, na goropadnost Mora~e i wenih pritoka, te
na neminovno zasipawe i zabarivawe planiranog jezera, prori~u}i mu vijek od jedva nekih pedesetak godina. Tako|e su
opomiwali, a sa wima i geolozi Zarija Be{i} i Branislav
]iri}, na rasjeline u Platijama, na mogu}nost pucawa brane,
usqed zemqotresa i ratnih djejstava, dakle na opasnost da bi
se Damoklov ma~ od 320 miliona kubika vode, koliko bi trebalo da sadrì jezero Andrijevo na ~etrdesetak kilometara
uzvodno od Podgorice, mogao jednog dana svom silinom obru{iti na glavni grad Crne Gore i zbrisati ga sa lica zemqina.
Istovremeno akademik Vladislav Vlahovi} je, uza sve potrebne argumente, predlagao gradwu elektrana na drugim crnogorskim rijekama, na Peru}ici jednostavnim dogra|ivawem
jo{ jedne faze za koju postoji ve} ura|en projekat, na Komarnici stvarawem vje{ta~kog jezera u Loncima niè [avnika
te na vrelu Qutice kod \ur|evi}a Tare. Isticao je da izgrad- 288 -
wa elektro-energetskih objekata na tim vodotocima ne bi

uni{tila niti ugrozila nikakva prirodna ni kulturna dobra,
da ne bi poremetila ìvot qudi, kao i da bi se samo na
Qutici moglo dobiti pola milijarde kilovata struje skoro
dva puta vi{e nego stvarawem jezera Andrijeva, po cijenu
prave katastrofe, na Mora~i.
Ba{ tih godina je na{ arheolog svjetskog glasa, zimus
preminuli akademik Dragoslav Srejovi}, otkrio stani{ta
preistorijskog ~ovjeka u pe}inama ispitao ih je nekoliko
od 70, koliko ih ima u kawonu Mora~e i digao glas protiv
potapawa kawona jer bi se time potopile mnoge tajne koje
mo`da kawon krije, na{ih dalekih predaka, a time i prve
stranice istorije Crne Gore. Kao {to bi se potopile tajne
jedinstvenog biqa koje, po profesoru Radomiru Laku{i}u i
drugim na{im uglednim prirodwacima, raste jedino u
kawonima Mora~e i wenih pritoka i nigdje drugdje na planeti. Isti prirodwaci su opomiwali da bi se, pregra|ivawem kawona Mora~e xinovskom branom visokom 150 metara, sprije~io prodor mediteranske struje uz Mora~u, a time prouzrokovala dramati~na promjena klime u Mora~i i
Rovcima, {to bi se uveliko odrazilo na floru i faunu te
ìvot qudi tih krajeva.
Naravno da su Mora~ani i Rov~ani niz puta, posebno na
velikom Saboru za spas Mora~e, odrànom u manastirskoj
porti 1 maja 1990, usprotivili ~udovi{nom naumu protiv
zemqe na kojoj su vjekovima ìvjeli i na kojoj se odvijala
wihova epopeja ona tako|e osu|ena da, kao i zemqa, bude
potopqena. A neki su se u ~udu pitali, kao {to se i danas pitamo: zar da Deliba{a dobije bitku na Mora~i 170 godina po{to je izgubio? Posebna zabrinutost je izraèna zbog potapawa puta napravqenog uz velike `rtve kawonom Mora~e, koji povezuje sa svijetom Mora~ane i Rov~ane i zahvaquju}i kome oni mogu da iz wihovog najudaqenijeg sela lako dospiju za
sat vremena do Podgorice na koju su prirodno upu}eni.
Dodajmo k svemu ovome da je Svjetska banka od koje je
onda{wa jugoslovenska vlada traìla kredit od 250 miliona
dolara za realizaciju projekta na Mora~i, zauzela negativan
stav po tom pitawu upravo zbog zna~aja prirodnih i kultur- 289 -
Komnen Be}irovi}
nih dobara Mora~e. U svom odgovoru Udruèwu za spas Mora~e, direktor Svjetske banke za Evropu, Bliski istok i Sjevernu Afriku, Eu|enio Lari je, aprila 1990, napisao da je, osim
od Udruèwa, obavje{ten od svojih saradnika o slikovitoj
qepoti kawona i manastira Mora~e i wihom zna~aju za
ba{tinu ~itavog podru~ja, naglasiv{i da Svjetska banka ima
za to puno razumijevawa.
Eto {ta se, u glavnim crtama, govorilo i pisalo u vrijeme velike bitke za Mora~u koja se vodila izme|u onda{wih
vlasti s jedne strane i naroda i wegove inteligencije s druge.
Nikad se povodom jedne sli~ne stvari, pa ~ak ni povodom Lov}ena, nije postigla takva jednodu{nost me|u Srbima, kao {to
je to tada bio slu~aj na Mora~i. I s razlogom, jer je Mora~a
bila jedna od tvr|ava srpstva u pro{losti na {to Mora~ani
mogu da budu veoma ponosni. {tavi{e, nakon opravdanih pohvala izre~enih Mora~i, wen manastir se na{ao na Prijavnoj
listi svjetske kulturne ba{tine Uneska.
Sve {to je re~eno o Mora~i tada vaì i sada, tim vi{e
{to je srpski narod u jugoslovenskoj kataklizmi tolike `rtve podnio, tolike zemqe izgubio i tolika razarawa svojih
kulturnih dobara i hramova me|u kojima slavnih bogomoqa
u Mostaru, Karlovcu i Pakracu doìvio, da je bilo za o~ekivati da }e se ubudu}e ~uvati ono {to je ostalo i {to je, kao
Mora~a, zle vjekove pretrajalo.
Me|utim, uprkos tome, kao i uprkos ~iwenici da su se za
spas Mora~e izjasnili najumniji qudi srpskog naroda i izvjesni sa strane, na{la se neka vi{a pamet koja je sve to prenebregnula, jednostavno pod noge bacila i ponovo potegla pitawe potapawa doline Mora~e, krenuv{i sa torbom u svijet u
potrazi za pola milijarde dolara koliko je potrebno da se to
zlo sovr{i! U isti mah Mora~a je ponu|ena na koncesiju, {to
}e re}i na iznajmqivawe! Kakvog li ponièwa za Mora~ane!
Ista pamet je tako|e pohitala da ispi{e manastir Mora~u sa
Prijavne liste Uneska, dav{i prednost, vaqda da pokaè koliko brine za crnogorsku ba{tinu, Biogradskoj gori kraj Kola{ina! A nije zaboravila ni da povampiri jednu od najcrwih
zamisli iz Brozovog doba, zbog koje je Kola{in decenijama u
nerazvijenosti ~amio: prevo|ewe Tare u Mora~u.
- 290 -
Da li zbiqa ta pamet smatra da se ekolo{ka dràva Crna

Gora pravi pretvarawem ove u jednu veliku hidroelektranu?
I ~emu i kome tolika struja, kad je zapadne zemqe, koje bi je
jedino mogle kupiti, imaju toliko da elektri~noj energiji pada cijena u Francuskoj 14% do 2000-te godine? Ako ve} treba da u|e strani kapital u Crnu Goru, {to je za poèqeti, neka se onda ponude ne samoubila~ki, ve} vaqani i smisleni
projekti, na primjer istraìvawe kawona Mora~e ili sanirawe Skadarskog jezera i wegovo pretvarawe u najve}i prirodni ribwak u Evropi. U svakom slu~aju, `rtvovati Mora~u
u nadi da }e se rije{iti te{ko}e nagomilane tokom poluvjekovnog boq{evi~kog harawa Crnom Gorom, ili da }e ona time postati ekonomska sila ili se pak osamostaliti od Srbije u oblasti energije i svega ostalog, podsje}a donekle na one
nevoqnike koji u zemqama biv{eg nesvrstanog svijeta te
nesu|ene uzdanice ~ovje~anstva sami sebe sakate, prodaju}i
svoj bubreg ili neki drugi vitalni organ u iluziji da }e tako
na}i lijeka svojoj nevoqi.
Najosnovniji zdrav razum nalaè da se odustane od katastrofe na Mora~i, da se elektrane rade na drugim vodotocima, na Peru}ici, na Komarnici i na Qutici, a da se, umjesto
potopiteqa, iz svijeta pozovu u Mora~u geolozi, arheolozi,
ekolozi, prirodwaci, istori~ari, kao i da se razmi{qa o
jednoj enciklopediji Mora~e. Istovremeno, treba odmah
vratiti na Prijavni spisak Uneska manastir Mora~u, taj
biser Crne Gore kako ga prije sto godina nazva wema~ki
geograf Bernhard [varc, saputnik i saradnik Rovinskog
da bi se lavra na Mora~i sa cijelim podru~jem, uvrstila u
najvi{e kulturne i prirodne vrijednosti ~ovje~anstva i
stavila pod za{titu svjetske organizacije.
Svako drugo ~iwewe u vezi s Mora~om, svako daqe zagovarawe potopa, svako spre~avawe da se Mora~a uvrsti u svjetsku ba{tinu i postane nam ponos pred svijetom pogotovo
danas kad nam je taj ponos potreban kao melem na rane bilo
bi ravno te{kom nepo~instvu za koje ne bi moglo biti
nikakvog opravdawa ni opro{taja pred qudima i istorijom.
Pariz, marta 1997.
- 291 -
PETICIJA ZA OÛVAWE MORAÊ:

ZEMQE, REKE, MANASTIRA
Izraàvamo zabrinutost za sudbinu Mora~e: zemqe, reke,
manastira, ako na tom podru~ju zapo~ne izgradwa hidroelektrana, kako je nagove{teno.
Molimo odgovorne i dobronamerne koji su u mogu}nosti
da uti~u na ove ozbiqne i dalekose`ne odluke da pa`qivo i
iskreno preispitaju mogu}nost ugroàvawa qudi, prirode i
kulture koji Mora~u ~ine Mora~om, a Crnu Goru Gorom.
e|u potpisanima su: Komnen Be}irovi}, mitropolit

Amfilohije, Matija Be}kovi}, kwiènvik, Sreten
Petkovi}, istori~ar umetnosti, Dejan Medakovi}, akademik, Dobrica Eri}, pesnik, Dragan Laki}evi}, kwièvnik,
Olivera @iì}, arheolog, Radomir Laku{i}, prirodwak,
Dragan Nedeqkovi}, profesor univerziteta, Milenko Pajovi}, kwièvnik, Predrag Dragovi}, slikar, Jelena Ivani{evi}, glumica, Zoran Radisavqevi}, novinar, Milovan Vrìna, kwièvnik, Radivoje Boji~i}, kwièvnik, Rade Vojvodi},
kwièvnik, Slobodan @. Markovi}, profesor univerziteta,
Slobodan Nikoli}, tehni~ki urednik Srpske kwièvne zadruge, Branko Popovi}, kwièvni kriti~ar, Stevan Rai~kovi}, kwièvnik, @arko Komanin, kwièvnik, Momir Vojvodi}, kwièvnik, Miroslav Josi} Vi{wi}, kwièvnik, Tiodor Rosi}, kwièvnik, Marko Nedi}, kwièvnik, Tawa Kragujevi}, kwièvnik, Radivoje Konstatinovi}, prof. univerziteta, Gordana Gordi}, prevodilac, Radosalv Brati}, kwièvnik, Milo{ Markovi} novinar, Milomir Miqani}, guslar, Vjera Trifunova-Mujovi}, glumica, Mile Kordi}, novinar, Slavko Aleksi}, guslar, Bo{ko Vuja~i}, guslar, Du{ka
Vrhovac-Pantovi}, kwièvnik, Jovan Radulovi}, kwièvnik,
Milorad \uri}, kwièvnik, Babken Simonijan, jermenski
- 292 -
kwièvnik, Manojle Gavrilovi}, pesnik, Mladen Markovi},

kwièvnik, Batri} Jovanovi}, publicist, Dobrica Gaji},
kwièvnik, Pavle Zori}, kwièvnik, Jasmina Mila{inovi}, defektolog, Miodrag B. Proti}, slikar, Ivan Cekovi},
kwièvnik, Vesna Aleksi}, kwièvnik, @ivojin Pavlovi},
rediteq i kwièvnik, Nikola Rudi}, slikar i karikaturist,
Zoran Vuja~i}, inèwer, \or|ije Vukovi}, kwièvnik, Mom~ilo \uri}, prof. univerziteta, Voja ôlanovi}, kwièvnik, [piro Radulovi}, lekar, Bo{ko Milosavqevi}, prevodilac, Aleksandar Jovanovi}, kwièvnik, Mirko Magara{evi}, lekar i kwièvnik, \or|ije Crn~evi}, vajar, Branko
Glumac, arhitekta, Veselin \ureti}, istori~ar, Vaso Milin~evi}, prof. univerziteta, Milenko Pavlov, glumac, Vuk Gligorijevi}, kwièvnik, Dragi{a Kalezi}, kwièvnik, Goran
Popovi}, slikar, Dragomir Brajkovi}, pesnik, Kornelija Javor, profesor H beogradske gimnazije, Ananda Javor, student, Du{ko M. Petrovi}, kwièvnik, Goran Ratkovi}, karikaturist, Qiqana Lu~i}, novinar, Branislav M. \uri}, geolog, Gordana Ne{i}-Laki}evi}, pravnik, Ranko Jovovi}, pesnik, Jago{ Batri}evi}, profesor kwièvnosti, Qubica Bara}-Vujovi}, glumica, Miodrag Tripkovi}, kwièvnik, Slavko @ivkovi}, kwièvnik, Zoran Laki}evi}, advokat...
- 293 -
DRAGAN LAKI]EVI],
pjesnik
SVETIONIK VERE I KULTURE

Mora~a, manastir iz H veka, velika lavra Nemawi}a,
crkva i {kola i galerija i svetionik vere i kulture nad
rekom, zemqom, plemenom i dràvom
ajpre je Bog stvorio svet.

Pre, recimo, milion godina, oblikuju}i morska dna i
profile planina, mada taj Wegov posao nikad nije zavr{en, na~inio je Gospod kawone reka, visoravni, jezera, ravnice i provalije. Nema dela koje se s wegovim delom moè meriti, koje se sloènije i uzvi{enije moè tuma~iti.
Jedno do ~uda boànskog stvarawa ~ini na na{im prostorima Mora~a.
Mora~a je reka, zemqa, kawon, manastir, pleme. O mora~i
se dosta zna. Ali se, kao {to obi~no biva, najmawe zna o najva`nijim stvarima.
Geolozi kaù da se u kawonu Mora~e, kao u ìvoj sliokvnici, vidi ritam stvarawa zemqe, postawe planine: sloj
po sloj, ruda na rudu, mineral uz mineral sloèno je ovde na
stotine milenijuma.
Arheolozi su otkrili da je na mora~kim obalama ìveo
pra~ovek, da je tamo, u nepristupa~nim stenama, o sebi ostavio trag. Jedini trag iza ~oveka jeste wegova kultura. Samo
para nedostaje, pa da se i ta kultura uz reku Mora~u po~ne otvarati i izu~avati. Pokojni akademik Srejovi}, koji nam je
otkrivao i tuma~io Lepenski vir i Gamzigrad ostavio je saradnicima i naslednicima da odgonetaju Mora~u wene pe}ine i slojeve.
Prirodwak, profesor Radomir Laku{i}, nau~nik svetskog glasa, koji je izu~io svet evropske flore, tvrdi da je u
kawonu Mora~e zbog reliktnih biqaka, koje mo`da samo jo{
tu, kod nas, postoje. Ugroène biqne vrste utekle su, kao ne-
- 294 -
kad ugroèni qudi, tamo gdje ih civilizacija te{ko sustiè.

U Laku{i}evom popisu (biqnog) stanovni{tva Mora~e nalaze se ìva bi}a s najlep{im narodnim imenima i s latinskim sinonimima.
I najzad, delo ~oveka opet u slavu Tvorca. Nalik gorskim vrhovima, bo`jim hramovima, i ovaj stremi visini: Mora~a, manastir ih H veka, velika lavra Nemawi}a, crkva i
{kola i galerija i svetionik vere i kulture nad rekom,
zemqom, plemenom i dràvom. Sedam i po stole}a zra~i duhom
mira, pravoslavqa, lepote, uverava nas da nismo od ju~e, da
vaqa teìti postojanosti i savr{enosti.
Sve, dakle, upu}uje na trajawe. Ako je igde, ovde je po~inula ve~nost.
Me|utim, preti opasnsot da se sve to poremeti, uznemiri,
pripremi za odrowavawe i propadawe. Ako se sprovede ve}
donesena odluka da se u kawonu Mora~e, tu kraj manastira, zapo~ne izgradwa hidroelektrane brane i jezera!
Ako se vodom ispune temeqi manastira i planine! Ako se
freskama i biqkama izmeni klima, ako se pra~oveku i sada{wem Mora~aninu izmesti zavi~aj!
Struja i privreda i industrija da, ali u Mora~i, avaj, ne!
Ima pogodnijih mesta. Gdje je mawe {tete! Ima drugih vodotokova, boqih na~ina, mawih zala.
Za{to da za pola veka elektri~ne struje izgubio sedam i
po vekova manastira, milion vekova kawona? O qudima, putevima, grobqima da ne govorimo!
Mora~a je sveto mesto. Da li da nam ostane u muqu i u r|i
armature na dnu budu}eg jezera?
Kao {to jesetra iz Crnog mora ide uzvodno Dunavom do
Lepenskog vira, tako i jeguqa iz Skadarskog jezera ide uzvodno Mora~om do Svetigore i manastira. Vu~e ih magnet drevnih svetili{ta. Da li da se to potopi?
Nedavno je molba sa stotinu potpisa na inicijativu
Komnena Be}irovi}a, Mora~anina koji ìvi u Parizu, gde su
prvopotpisani: mitropolit Amfilohije, Matija Be}kovi},
Sreten Petkovi}, Dejan Medakovi}, Mi{a Janketi}, Dobrica
Eri}, Olivera @iì}, Radomir Laku{i}, Dragan Nedeqko- 295 -
Komnen Be}irovi}
vi} upu}ena u javnost, pozvanima i odgovornima da promene odluku.

Rizik i odgovornost ne padaju samo na vladu i ministre,
nego i na savremenike jednog ~ina.
Setimo se Pive i Lov}ena.
Znamo li {ta radimo i {ta gubimo?
Budu}nost nije samo na{a, nego i onih koji }e do}i.
Nemamo pravo da uni{timo ono {to je nekad stvorio Bog,
ono {to je u slavu Boga podigao veliki ~ovek. Na{e je da ~uvamo i po{tujemo, a ne da ru{imo i potkopavamo.
Politika, 30 april, 1 i 2 maj 1998.
- 296 -
MORAÂ KAO SVJETSKA VRIJEDNOST

Razgovor sa Komnenom Be}irovi}em, piscem kwige o Mora~i
na francuskom jeziku
e} decenijama ìve}i u Francuskoj skoro svakog qeta

pohodi{ svoju zavi~ajnu Mora~u. Ovoga qeta pohodi{
Mora~u sa kwigom o Mora~i koju si sa~inio na jeziku
Viktora Igoa i Balzaka, a koju si nazvao Ugroèna vje~nost Mora~e.
Zaista, ve} je blizu ~etrdeset qeta kako traje moje stranstvovawe i kako se stalno vra}am na izvor Mora~e, na izvor
moga postojawa. Andri} je rekao da svaki ~ovjek ima dug prema svom zavi~aju. Naravno da je taj dug utoliko ve}i ukoliko
je zavi~aj jedna tako ~udesna zemqa kao {to je Mora~a sa svojim planinama i kotlinama, sa svojim vodama i {umama, sa svojim veli~anstvneim klisurama koje je Mora~a sa wenim pritokama tokom miliona godina ukopala u reqef, sa svojom
istorijom za koju je veliki ruski istraìva~ Jegor Kovaqevski rekao da je prava homerovska poema, sa svojom lavrom
Nemawi}a koja je u sredi{tu mora~ke epopeje.
Mora~a je u stvari jedna veli~anstvena tvorevina koju je
kroz vje~nost oblikovala sama rijeka Mora~a sa svojim pritokama u sadejstvu sa kosmi~kim silama, suncem, mrazevima,
ki{ama, muwama, {to su izvajale mora~ko-rova~ke hridine.
Kwièvnik arhimandrit Ni}ifor Du~i} koji je dosta pisao
o Mora~i, s pravom je rekao da veli~anstvenije konfiguracije od one mora~ko-rova~kog podnebqa nema. U toj vje~nosti
prirode, ~ovjek je utisnuo svoj znak onako kako on poima i nosi vje~nost u sebi u vidu Boìjeg hrama, Crkve Uspewa Svete
Bogorodice na Mora~i. Kad kaèm vje~nost Mora~e, mislim
- 297 -
Komnen Be}irovi}
naravno na tu vje~nost, kao i na onu {to se o~ituje u kawonima mora~e i Mrtvice, starim od 30 do 50 miliona godina.
Me|utim, nesre}nim projektom elektrana na Mora~i, nastalim u boq{evi~ko vrijeme, zatim odba~enim od javnosti
kad je boq{evizam ve} bio na umoru i, najzad, povampiren od
strane sada{we valsti koja se zakliwe u demokratiju, - svo neizmjerno bogatstvo mora~ko-rova~kog podru~ja se uni{tava
ili dovodi u pitawe: rijeke Mora~a i Mrtvica se utamni~avaju, wihovi kawoni sa iskonskim biqem, koje tu raste jedino
na planeti, i sa tragovima praistorijskog ~ovjeka koji se tu
nalaze, se potapaju. Istovremeno se hram Svete Bogorodice u
kome se nalazi jedan od najqep{ih i najduhovnijih likova {to
ih je ikada qudska ruka naslikala, freska Gavran hrani proroka Iliju, smrtno ugroàva dovo|ewem vje{ta~kog jezera u
temeqe hrama. Tako|e se podizawem visoke brane u Platijama, prepreke prodoru mediteranske struje uz dolinu Mora~e,
drasti~no mijewa mikro klima ~itavog kraja. Najzad se razbijawem cijelog prostora jezerom u doworova~koj i dowomora~koj kotlini, Mora~a i Rovca obezqu|uju, a wihova istorija se
obesmi{quje i potire.
Eto zato sam napisao kwigu u odbranu ugroène vje~nosti
Mora~e.
U~inio si to na francuskom jeziku bez sumwe da bi
boqe skrenuo pa`wu evropske javnosti na pitawe Mora~e,
kojim se ta javnost donekle bavila krajem osamdesetih, u
vrijeme velike kampawe za spas Mora~e.
Svakako, u prvom redu da na jednom velikom svjetskom jeziku napravim vaqan dosije Mora~e, ali i da prikaèm kroz
Mora~u dio na{e ba{tine, da se pohvalim Mora~om, da tretiram Mora~u kao svjetsku temu. I mislim da sam u tome uspio.
Ve} su mi nekolika francuska prijateqa, visoka intelektualca, koji su kwigu pro~itali, rekli da moja pri~a o Mora~i
otkriva jedan nepoznati dio istorije Balkana i Evrope. Sem
toga, pisao sam na francuskom, jer mi je taj jezik postao prirodan na~in izraàvawa, gotovo kao i srpski. I izgleda da su
epski sadràji Mora~e dobro stali u francuski jezik koji je
tako|e jezik epopeje.
- 298 -
Pada u o~i, listaju}i tvoju kwigu, da si obilno naveo

niz evropskih autora, koji su tokom dva posqedwa vijeka pisali o Mora~i.
Upravo sam htio da kroz navo|ewe znamenitih stranih autora, kao {to su istraìva~i Jegor Kovaqevski i Pavle Rovinski, geografi Bernhard [varc i Kurt Hasert, istori~ari
Fransoa Lenorman i @or` Frilej, vizantolozi Gabriel Mije i Nikolaj Okuwev i drugi, smjestim Mora~u u evropske
okvire, a weno nasle|e prikaèm kao dio evropskog nasle|a.
Svi ovi i drugi autori pisali su s divqewem i nadahnuto o
Mora~i, bilo da se radi o wenoj prirodi, wenoj istoriji ili
pak wenoj lavri. Tako Kovaqevski, koji je proveo u Mora~i
nekoliko dana, qeta 1838, hvali Mora~u zbog wenih voda i {uma i veli da nigdje drugdje, ni na Kavkazu, ni u Sibiru, ni u
Kini, ni u Africi kuda je sve putovao, nije vidio tako velikih jela i bukava kao u Mora~i. Sa svoje strane, veliki poznavalac Slovenskog juga, geolog i etnolog Ami Bue preuzima u
svojoj ~uvenoj kwizi o Balkanu, Evropska Turska, iza{loj
1840, pohvale Kovaqevskog prirodi Mora~e, ~ak pomiwe povodom izvora Mora~e moja Qevi{ta i posve|uje cio pasus velikoj bici na Mora~i od 1820. Ovo tako|e ~ini i poznati slavista Siprian Rober, profesor na Kolex de Frans, u svom djelu Sloveni Turske, objavqenom 1844, saop{tavaju}i nam i podatak, koji nijesam na{ao kod na{ih istori~ara, da se bosanski vezir Xelaludin-pa{a, poslije svog poraza na Mora~i
septembra 1820, ubrzo zatim od sramote otrovao, u februaru
1821. Fransoa Lenorman, pisac odli~ne kwige Turci i Crnogorci, iza{le 1866, zadràva se op{irnije na borbi mora~kih
uskoka sa Turcima i na prvom turskom porazu na Mora~i, juna
1795, crpe}i svoje podatke uglavnom u djelima savremenika,
Dimitrija Milakovi}a i Milorada Medakovi}a, koji su oba
bili Wego{evi sekretari, kao i u Kazivawu starih Trebje{ana, objavqenom 1842 u Novom Sadu. Rovinski, koji je pisao
svoje ogromno djelo o Crnoj Gori 80-tih i 90-tih godina
HH-og vijeka, dodaje ovim turskim pogibijama na Mora~i i
onu kod Manastira Mora~e, juna 1877. Od Rovinskog sam saznao ne{to {to sam odavno slutio: da je @enidba Maksima
- 299 -
Komnen Be}irovi}
Crnojevi}a, koju su Gete i Mickijevi~ visoko hvalili, ponikla na obalama Mora~e. Gabrijel Mije, profesor vizantologije na Kolex de Frans, koji je posjetio Mora~u 1924, pokazuje na
primjeru mora~ke crkve kako su Srbi u osvjetqavawu
unutra{wosti hramova, oti{li daqe od Grka. A profesor
vizantologije na Pra{kom univerzitetu, Nikolaj Okuwev,
koji je boravio u Mora~i 1937, kaè u svom iscrpnom radu o
ìvopisu mora~ke crkve, da je na~in na koji je u wenom |akonikonu predstavqen prorok Ilija sa gavranom koji ga hrani
u pustiwi, jedinstven u vizantijskoj umjetnosti prije sredine H vijeka od kad datira ta freska.
Daqe: u svom opisu Crne Gore iza{lom 1822, Bernhard
[varc, beskrajno zadivqen velelepnim zdawem mora~ke crkve, u jednom potpuno divqem i siroma{nim kraju, veli da je
manastir Mora~a biser Crne Gore. To mi{qewe sasvim dijeli ne{to kasnije posjetilac Mora~e, ~e{ki etnograf i slikar Ludvik Kuba koji dodaje da bi jedno takvo zdawe bilo zavid i u najbogatijim i najrazvijenijim zemqama a nekmoli u
jednoj siroma{noj i nerazvijenoj zemqi kakva je onda bila Crna Gora. On, kao i [varc, crta manastir s okolinom, opisuju}i slikovito vodopad Svetigoru {to tako|e ~ine Hasert i
Rovinski. Sa svoje strane, ~uveni italijanski geograf i botani~ar, Hasertov prijateq, Antonio Balda~i, veli da manastir Mora~a pruà kako istori~aru tako i arheologu ~ime da
ispune du{u. Naravno da se on, kao i ve}ina ostalih istraìva~a Mora~e, divi samoj rijeci Mora~i ~ije se hu~ne vode opisuju kao zelene, bijele, smaragdne zavisno od wene nabujalosti
i od godi{weg doba.
Moram da kaèm da sam, otkriv{i {ta su sve ovi i drugi
znameniti autori pisali o Mora~i, jo{ vi{e shvatio razmjere zlo~ina koji se sprema nad Mora~om. Samo nestanak Svetigore, wenim potapawem u jezero, zna~io bi udar na jedan klasi~ni pejza` evropske geografske i istorijske nauke. Uni{titi dio evropskog nasle|a u Crnoj Gori, {to predstavqa
Mora~a, bilo bi utoliko nevjerovatnije {to sada{wa crnogorska vlast ne prestaje da se zakliwe u Evropu. Me|utim, jasno je da je neuporedivo korisnije da se, kao miraz, unese u
- 300 -
Evropu vje~nost Mora~e, umjesto ~etiri elektrane, utoliko

prije {to Evropa ima na pretek struje od atomskih centrala.
I zaista, ti ve} odavno pledira{, a to si, kako je
{tampa prenijela, ponovio na prvoj promociji tvoje kwige
krajem juna u Parizu: da se Mora~a ne samo spase, ve} uvrsti u
svjetska dobra Uneska. Kakve su za to {anse?
Mora~a kao izuzetna prirodno-istorijska cjelina o kojoj
su se najpohvalnije izrazili znameniti evropski autori iz raznih oblasti, ima sve uslove za upis u svjetsku ba{tinu Uneska. Za to postoji i potrebno raspoloèwe u krilu te svjetske
organizacije po~ev od samog generalnog direktora Federika
Majora, nau~nika i pjesnika, pa do wegovih saradnika, kao
{to je Judi{tir Rax Isar koji se jo{ prije deset godina izjasnio u ime Uneska za o~uvawe nasle|a Mora~e. Ina~e sam
imao priliku da u dva-tri susreta li~no upoznam gospodina
Majora koji me, prilikom jedne diskusije prire|ene u okviru
Udruèwa strane {tampe u Parizu, zatim povodom izlaska
moje kwige o Malrou, po~astvovao svojom blagonaklono{}u.
Naravno da je bio me|u prvima kome sam, odlaze}i qetos iz
Pariza, poslao kwigu o Mora~i.
Podsje}am da bi Mora~a, u svakom slu~aju wena lavra ve}
bila pod za{titom svjetske organizacije da je sa Prijavne liste Uneska, na kojoj se nalazila od po~etka 90-ih, nije skinula
crnogorska vlada prije otprilike tri godine u vrijeme
povampirewa propalog projekta elektrana na Mora~i. Nakon
toga Mora~a je stavqena na me|unarodni dobo{, ba~ena kao
plijen svjetskim zvjerovima gladnim profita. Drugim rije~ima, ponu|ena je mo}nim svjetskim kompanijama s predlogom da
}e ona od wih koja uloì pola milijarde dolara u gradwu
elektrana na Mora~i, imati pravo da tokom tridest {est godina raspolaè strujom sa tih elektrana i prodaje je Elektroprivredi Crne Gore po svjetskim cijenama! Tek nakon tog vremena, tokom koga }e vjerovatno do}i do ostvarewa Teslinih
zamisli o kori{}ewu kosmi~ke energije, Crna Gora bi postala valsnik elektrana na Mora~i i povratila svoj suverenitet
na tom dijelu svoje teritorije!
- 301 -
Komnen Be}irovi}
Iako izgleda nevjerovatno, sve to stoji u referatu {to ga

je podnio na skupu elektro-energeti~ara na Zlatiboru, qeta
1997, donedavni ministar Energetike u vladi Crne Gore, Miodrag Gomilanovi} koji za vrijeme svog ministrovawa nije
prestao da gomila oblake potopa nad Mora~om.
Treba se nadati da }e odbrana Mora~e koju si objavio na
francuskom, kao i ona koju se sprema{ da na nekoliko stotina strana objavi{ na srpskom, doprinijeti da se ukne smrtna presuda Mora~i, izre~ena joj prije vi{e decenija od strane totalitarne Brozove vlasti. To bi bilo utoliko normalnije o~ekivati od jedne vlasti koja se, kao ova sada, proklamuje demokratskom i reformskom.
Moja kwiga se upravo zavr{ava re~enicom: Razum moè
da zaustavi potop. Zaista bi bilo stra{no da Mora~a postane sada `rtva demokratije i reformi, kao {to je nekada
Lov}en postao `rtva famoznog bratstva i jedinstva. Treba,
zbiqa, biti nesvjestan i neznaven, opijen vla{}u, zaslijepqen kori{}u ili inatom pa da se po svaku cijenu istjera
svoje pa, uprkos tolikoj sili argumenata, istrajavati na kobnom projektu potapawa doline Mora~e i spre~avati da ona
bude o~uvana i uvr{tena me|u najvi{e vrijednosti ~ovje~anstva.
O Mora~i je bilo qetos rije~i u nekim evropskim listovima povodom kampawe Franca Vebera za spas srpskih
svetiwa na Kosovu.
Kad je u drugoj polovini juna poveo kampawu za spas spomenika srpske civilizacije na Kosovu, Franc Veber je bio optuèn od antisrpski nastrojenih {vajcarskih medija da je upao
u klopku srpske propagande i da sam ga navodno ja u to uvukao.
Me|utim, Veber je odgovorio to je odli~no prenio veliki
belgijski dnevnik Soar da se on jo{ prije deset godina, ta~no proqe}a i qeta 1988, zauzimao za spas spomenika civilizacije na tlu onda{we Jugoslavije, Mora~e i Studenice. Sli~nu izjavu {vajcarskoj {tampio dao sam i ja, naglasiv{i da je
Franc Veber tokom vi{e od trideset godina borbe za spas velikih tvorevina prirode i ~oveka, od doline Engadina, gdje je
- 302 -
Ni~e napisao svog Zaratustru, pa preko Delfa do Kosova,

dokazao da ga nije potrebno mnogo ube|ivati ni moliti da se
zauzme za odbranu ugroènog nasle|a bilo gdje na svijetu. Izgleda da je {vajcarska {tampa, da bi ostala pri svome, zatajila moje pismo, ali }e ga Veber u cjelosti objaviti u najnovijem broju glasila svoje fondacije u kome }e bar na dvadeset
strana biti specijalni prilog o Kosovu.
Tako je do{lo do pomiwawa Mora~e qetos u evropskim
listovima. Ustvari, put Franca Vebera na Kosovo vodi preko
Mora~e.
Zna se tvoj udio u pokretawu Vebera za spas Studenice
i Mora~e. Koliki je stvarno taj udio sada u Veberovoj akciji za spas kosovskih manastira.
Dok dijete ne zapla~e, majka ga se ne sje}a. Ja sam jo{ prije pet-{est godina, predvi|aju}i da }e se razbuktati {iptarsko zlo, kao i hrvatsko-muslimansko koje je onda bilo u punom
jeku, skrenuo pa`wu Franca Vebera na ogroman zna~aj srpskog
nasle|a na Kosovu. Dovoqno je bilo da, prilikom jednog na{eg susreta kod mene u Parizu, zajedno prelistamo veliku
kwigu Zadu`bine Kosova, za ~iji izlazak je bio najzaslu`niji na{ pokojni @ivorad Stojkovi}, pa da Veber shvati svu va`nost te stvari: bio je prosto zabqesnut kako neimarstvom
tako i slikarstvom na{ih hramova, wihovom qepotom i duhovno{}u. Jo{ onda je htio da ide na Kosovo i ~ak je sve bilo
dogovoreno u saradwi sa Ministarstvom ekologije na ~ijem je
~elu tada bio Pavle Todorovi}, ali su ratne prilike i stravi~na satanizacija Srba koja je u to vrijeme bijesnila, to omele. Me|utim, kako se proqetos, {iptarskom pobunom stao
nadnositi ma~ Nato-a nad Kosovom, ja i Veber smo se spontano ~uli negdje u aprilu, ali je on tada kretao na put u Afriku gdje radi na za{titi veli~anstvenih ìvotiwa slonova na
teritoriji dràve Togo.
Najzad je do na{eg susreta do{lo, kao {to je to prenio ènevski dnevnik Tan, 11 juna u Lozani gdje sam tada boravio nekoliko dana upravo zbog izlaska moje kwige o Mora~i u
izdawu ku}e LAge dHomme koju vodi na{ veliki poslenik
na poqu izdava~ke djelatnosti, Vladimir Dimitrijevi}, a ~i- 303 -
Komnen Be}irovi}
je je glavnoo sjedi{te u tom gradu. Odmah smo se saglasili da

treba ne{to preduzeti, da mr`wi i ubila~kom ludilu kojima
su ponovo bili zahva}eni humanisti Zapada u odnosu na Srbe,
treba suprotstaviti slike mira, duhovnosti, mudrosti i
qepote Boìjih hramova i svetiteqa te sprije~iti da varvarstvo na{ih humanista ne uni{ti ~ak i ono {to je samo tursko
varvarstvo po{tedjelo. Sre}om postojala je ve}, opet zahvaquju}i naporima @ivorada Stojkovi}a kao i Vladimira
Dimitrijevi}a, bogato opremqena kwiga na francuskom i
wema~kom o kosovskim manastirima, koju sam uru~io zadivqenom Veberu.
Dvadeset ~etiri ~asa nakon na{eg rastanka na obali Lemanskog jezera, Veber me pozvao u Pariz, rekav{i mi da je odlu~io da u pratwi grupe novinara ide na Kosovo. U stvar se,
naravno, ukqu~ilo Ministarstvo kulture Srbije koje se pokazalo na sasvim potrebnoj visini.
Naravno da sam veoma ponosan {to sam doprinio da na
Kosovo do|e Franc Veber koji je jedna od rijetkih savjesti
dana{weg Zapada. I {to god da bude sa Kosovom, ~ak i ako
Nato po~ini zlo~in nad Kosovom, Franc Veber }e svojim
zauzimawem za civilizacijsko blago u toj srpskoj pokrajini,
u}i u epopeju Kosova, kao {to je ve}, zauzev{i se za Mora~u,
u{ao u epopeju Mora~e za koju je rekao najqep{u rije~, nazvav{i Mora~u katedralom vje~nosti.
Ko }e na sebe uzeti odgovornost da udari na katedralu
vje~nosti?
Razgovor vodio Jovan Dujovi},
Svetigora, br. 75-77, Usjekovawe, 1998.
- 304 -
VIDAK RAJKOVI],
publicista
POZIV NA ODBRANU UGRO@ENE VJE^NOSTI

MORAÊ
(Komnen Be}irovi}: LETERNIT MENACE DE LA
MORATCHA, Lausanne-Paris, lAge d Homme, 1998)
pasite na{e du{e, spasite svoje du{e! Poziv za pomo} ne s pu~ine ni iz pustiwe, ve} s Mora~e, iz Mora~e. Nadvila se nad wom avet potopa, potopa ne od stihije, ona tek
naknadno moè sti}i kao osveta, ve} od gusara novog vremena
- biznismena, samozvanih tvoriteqa progresa, kupqenika za
dolare a prodavaca nevoqnih.
Mora~a geografska, duhovna i istorijska ki~ma Crne
Gore, neponovqiv predio, ~iji lik, flora i fauna traju od
stvarawa svijeta, kolijevka osnova srpske istorije od jednog
hiqadugodi{ta, stjeci{te i àri{te snaga samobitnosti u
slozi i bratstvu s drugima, ogwi{te borbe, duhovne ravnoteè pokoqewa {to su pro{la, {to su sada i to i jest razlog
za uzbunu onih {to dolaze, u Mora~i i oko we.
Mora~a to je rijeka Mora~a, mo}ni arhitekta provalija;
kawon Mora~e najduà i najqep{a ulica Crne Gore; naseqena dolina s planinskim okruèwem, nerawena priroda
usred ve} dosta rana, kutak stare zemqoradwe, sto~arstva i
p~elarstva za uspomenu na bajne krajeve u kojima je tekao pravi med i pravo mlijeko; stani{te mitova i legendi i saveza s
bogom gromovnikom, nosilac i narodnoga mita; manastir Mora~a sa hramom, sada najstarijim sa~uvanim i najva`nijim srpskim pravoslavnim hramom u Crnoj Gori, a u wemu freske, a
me|u wima ciklus o Svetom Iliji i dvije Bogorodice s mladencem iz H vijeka; vodopad Svetigora, arheolo{ko preistorijsko nalazi{te.
Manastir Mora~a, biser civilizacije u divqini prirode,
predodre|en je jo{ od izgradwe hrama Uspewa Bogorodice
- 305 -
Komnen Be}irovi}
1252 godine, koji je sabrao u sebi stilove i kulture Istoka i

Zapada zapadne zidare i gr~ke freskopisce da bude sabor
vje~nosti i istorije, narodnoga nadawa i po~ivawa. Zbog toga, ali i radi pqa~ke demonski posao uni{tavawa crkve radi dobiti po~et je tada Turci }e 1504 opqa~kati hram i
olovni krov s wega. Obnovqen 1574, on }e nastaviti svoju misiju stvarawa istorije i kaqewa qudi u duhovne i ratni~ke
pregaoce: 1608 sabor plemen pod rukovodstvom patrijarha Jovana za pokretawe oslobodila~ke borbe; 1648 sabor za izbor
patrijarha Maksima, koji }e se posvetiti organizovawu otpora azijatskim osvaja~ima; 1820 bitka Mora~ana i susjednih br|anskih plemena protiv sile od 12 000 Turaka i sva~ijih, i
srpskih, prevjernika, poslije koje se wen zapovjednik, Xelaludin-pa{a, otrovao od sramote za poraz i gubitak 1500 vojnika; juna 1877. opet ~uveni poraz turske sile od 30 000 vojnika
pod komandom Mehmed Ali-pa{e - slavna stranica vasojevi}kih ustanika Miqana Vukova i mora~kih branilaca manastira: 2000 ubijenih osvaja~a (komisija koja je trebalo da provjeri da se vojvoda nije prehvalio izbrojila ih je 700 po vrletima klisure) i vojska koja se u rasulu vra}a natrag. Ovdje i
jedno malo ~udo, od onih {to se pripisuju hramovima: mo}ni
pa{a, koji je sustopice pratio posustalu, gladnu, istjeranu
sa svoje zemqe ustani~ku vojsku, pogledao je negdje oko Mate{eva austrijsku vojnu kartu: na woj je dolina Tare uzvodno,
kuda su odstupali ustanici bila gre{kom predstavqena kakva zla kob za wega a dobra za ustanike! kao tjesnac, i on je
ustuknuo da upadne u klije{ta i uputio se niz Taru: pohara}e manastir Mora~u i preko planina izbiti na Bjelopavli}e da se sjedini sa snagama Sulejman-pa{e; Miqan Vukov je
takva ponuda se ne ispu{ta okrenuo i on put manastira, da
goni progoniteqa, i u tjesnacu pod manastirom, zajedno s
Mora~anima i jednom jedinicom Crnogorske vojske, satro
tursku silu.
Manastir Mora~a je ~inilac i svjedok mnogih mawih sukoba s Turcima, on je na straì budnoj. On je u~ionica vitezova uma, hrabrosti i ~asti crkvenih qudi, kakvi su iguman
Toma, obnoviteq manastira, arhimandrit Avksentije [undi}, pop Andrija Dragovi}, arhimandrit Dimitrije Radoje- 306 -
vi} koji je u liku Maùrani}evoga Pastijera poru~io i

svome pokoqewu, i nama: Vas je ova zemqa porodila... Za vas
qep{e u svijetu ne ima zatim arhimandrit, kasniji mitropolit Mitrofan; junaka i glavara: vojvode Vuksana Bulatovi}a, Mine Radovi}a, Mijata Dulovi}a, Mali{e Bu}i}a, Vuka
Lopu{ine i drugih, koji su u{li u narodni ep. Stradawe zato~nika za krst i slobodu Mora~e, samo je jo{ vi{e dizalo
manastir u slavi: patrijarh Jovan zadavqen u Istanbulu, patrijarh Maksim obje{en izme|u dva hrasta u Brusi, patrijarh
Gavrilo dvostruki zato~enik u oba svjetska rata. Hrabri mora~ki ratnici mawe su se pla{ili ginu}i, nego Turci ubijaju}i: glavu Vuka Lopu{ine Turci su istakli na nik{i}ke zidine, ali trup su mu u straha o~i velike rasporili da potraè drugo srce u junaka.
Mora~a, stani{te qudi {to ga je ostvario visoki idealizam, odwihala je i pjesnike: starca Miliju, ~ije dvije pjesme,
@enidba Maksima Crnojevi}a i Banovi} Strahiwa, ulaze, po
savr{enom vo|ewu epske radwe i po etici pjesni~kog vi|ewa
qudske sudbine, u riznici svjetske literature, te Radovana
Be}irovi}a Trebje{koga, Matiju Be}kovi}a...
Da dobije novih 750 miliona KW ~asova energije, koja bi
bila kori{}ena da se napaja Kombinat aluminijuma Podgorica, koji je svojim lu~evinama i izmetom ve} uveliko zagadio
ravnicu Zetu p~ela vi{e u woj ne moè da opstane i Skadarsko jezero, crnogorska vlada i grupa oko we dohvatila se
stra{ne poluge neograni~ene vlasti ~ovjeka nad prirodom i
vratila se projektu ranijega reìma za izgradwu hidrosistema na Mora~i. Samo taj je reìm ve} bio u~inio nasiqe nad
Lov}enom i nije se usudio da vodi oholi razgovor s podanicima: ko da meni kaè: {ta to radi{? Ovaj se prislonio uz silu
i ve} traì finansijere i izvo|a~e po svijetu za ~etiri brane na Mora~i.
Najve}a brana, Andrijevo, visine 150 metara zaustavila
bi masu vode u duìni od 25 kilometara. Ona bi potpila rijeku, kawon, klisuru, vodopad, uni{tila floru (a ova je dovoqan razlog da se od projekta odustane), poremetila faunu, izmijenila klimu; voda bi bila navrnuta pod sami manastir, na
pet metara visine od wegovih temeqa, koje bi podlokala, a u
- 307 -
Komnen Be}irovi}
crkvu unijela vlagu, smrtonosnu za spomenike (Ne dozvolite

ni po koju cijenu da se voda primakne va{im spomenicima,
poru~ili su stru~waci koji se brinu za o~uvawe egipatskih
spomenika u Luksoru). Kad su [iptari 1902 htjeli da uni{te
De~ane, oni su vodu navrtali samo odozgo; savremeni ru{iteqi imaju mogu}nost da je navrnu odozdo.
Uz to, rijeka Tara bi bila pokradena dovodom wenih voda
na petu branu, na Ko{tanici. Skadarsko jezero bi bilo zagu{eno bez vode, zaustavqene u jezerima, a Zeta bi ostala bez
nade na povratak u ìvot; wihov ìvot je siguran samo ako se
a`daja na ]emovskom poqu, koja nam pro`drije {to imasmo
lijepo i nevino, vrati kona~no u bajku.
Osim toga, zapeta vodena bomba izvrnuto, te~no brdo duìne 25 kilometara, visine od 0 do 150 metara, {irine s brda
u brdo, koje se na mogu}i zemqotres moè prolomiti od Andrijeva i vodama i materijalom zanavijek uni{tio ostatak
klisure i Podgoricu. K tome dodajemo gubqewe vlasti nad dijelom teritorije: Crna Gora bi kupovala svoju struju od nekoga iz svijeta; mati~na dràva toga gazde bi takav je odnos
snaga koristila svaku priliku da joj drì {aku u per~in.
Na kraju, ili na po~etku: oskrnavqena istorija i duh Mora~e, savjest Crne Gore. Ova bi bila sau~esnik u zlo~inu koji
ne bi nikad zastario, Crna Gora bi prolazila pored mr{e od
svog ubistva, uvijek u sukobu sa `rtvom i sa samom sobom,
rawiva od samoprezira. Zar nije u woj ve} po~iweno dovoqno
skrnavqewa, nego s wima treba nastaviti?
Crnogorska javnost ona koqena {to nijesu klekla pred
zlatnim teletom - vaqa da stane u savez s braniocim Mora~e:
Crkvom, Akademijom nauka i umjetnosti, intelektualcima iz
Crne Gore, Srbije i svijeta, Svjetskom bankom, koja je odrekla (istina 1990, prije no je mogla dobiti politi~ke poruke,
ni{ta ne jam~i da se ona ne}e obno} predomisliti) da finansira ekolo{ko, duhovno i eti~ko samoubistvo Crne Gore.
Progla{ewe Crne Gore za ekolo{ku dràvu bilo je tek
dje~ja igra: sigrala se djeca igre u modi, pa {ta? Danas su se ta
nekada{wa djeca pribila uz jednooke divove, zametnula topuz
i traè da im vjerujemo i kada idu s podvalom u ustima.
- 308 -
Prorok sveti Ilija s freske u crkvi Uspewa Bogorodice

je pregrmio mnoge nesre}e, spokojno slijede}i svoju misao o
qudskoj sudbini i bdije}i iz hrama nad duhovnim zdravqem
Mora~e i srpstva: nesre}e su dolazile od po{asti kojima su se
mogli suprotstaviti Mora~ani i Sveti Ilija Gromovnik, koji lebdi nad Mora~om; prorokovo po~ivalo sada gubi tlo pod
sobom, nesre}a dolazi odozdo, iz dowega svijeta, od gramzivih
ala koje ùre na plijen, koje hitaju na pqa~ku.
Autor ove kwige, Komnen Be}irovi}, ima nadu na upornost borbe, savjest qudi, me|unarodne stru~wake... Mo`da se
glavari lakomi na sramotu mogu povratiti sa zloga puta?
Oslawati se na ustaqeni poredak vrijednosti, to je previ{e optimizma. Nekada je plemstvo, ~ojstvo, moglo biti zalog da }e se imalac apsolutne vlasti nad drugima sam kontrolisati; upravo nam sa izvora Mora~e dolazi slavni primjer
velikodu{nosti: Banovi} Strahiwa. Wegovo odbijawe da upotrebi apsolutnu vlast nad svojom nevjernom qubom zadivila je
i za~udila pedantne Evropqane: jeste zov qudskosti, ali zov.
Otad su Evropa i trka~i za wom zaboravili i da se prisje}aju
da je tako ne{to moglo biti.
[to ne zna~i odustati od borbe protiv sila ada: borba je
znak i put slobode i postizawa ciqa.
Ova kwiga, i da nije napisana da se bori protiv najavqene
nesre}e, sada bi posluìla za taj ciq.
Ona mora biti prevedena na srpski; ali jo{ boqe: da je
sam autor dade u srpskoj verziji, i to upravo ovu kwigu, u ovome obimu. Autor je wu pisao kao publicisti~ki rad, a ona se
preobrazila u djelo lijepe kwièvnosti, nije va`no koje vrste i kojega roda svoje vrste i svojega roda: optu`nica, odbrana, poema, elegija, ditiramb, himna, pla~. Djelo je postiglo pravi obim i pravu mjeru; to se ne smije pre}i. Druga
kwiga bi bila druga kwiga, novi poklon za ~itaoce i borce za
Mora~u.
Na srpskom jeziku ona ne}e dobro do}i kod sada{weg totalitarnog reìma u Crnoj Gori, koji je u woj jo{ i dobro za|enut. To se ne moè ni o~ekivati od reìma koji pod vidom
demokratskih reformi sprema demone da u odre|enom ~asu
udare, izudaraju Crnu Goru sjekirom po ciku: po Mora~i, po
- 309 -
Komnen Be}irovi}
mitu, po narodnosti, po slobodi, po dràvi. Huk Mora~e, zov

iskona smeta skorote~iocima koje su oni jednooki divovi zavlastili. Svejedno, vaqana kwiga se ne moè uzaptiti kao voda, po }efu ni najbahatijega satrapa.
Prije dva vijeka, Mora~anka Plana Toma{eva Dragovi}
je, tu`balicom za ~edom koje su joj Turci bili ugrabili iz naru~ja i zadavili u Mora~i, opomenula, prekorila i podstakla
muà i druge Mora~ane da se iz odstupnice pred silom povrnu prepuklo im srce u pobjedu i osvetu nad krvnicima.*
Neka se zbude da i pla~ Komnena Be}irovi}a dozove na
podvig!
Stvarawe, januar-maj 1999.
* Vidjeti Petar Petrovi} Wego{, Klorinda srpska, Ogledalo srpsko.
- 310 -
DANIEL VINCEK,
botani~ar
SAÛVATI RAZDRAGANU KAMENU QEPOTU:

KAWON MORAÊ
Neka, umjesta te{kih gra|evinskih ma{ina, u|u u wega
geolozi, botani~ari, biolozi, arheolozi...
arodni naziv Platije, wegovog naj~udesnijeg dijela, slikovito ukazuje na slojeve plo~a, na naslage aluvijuma i
deluvijuma kroz koje su svoj tok dubili veli~anstveni
talasi rijeke Mora~e. Ishodi{te ovih vodenih masa bile su
mora~ke planine i okolna brda.
U svom izvori{nom dijelu amfiteatar Mora~e pruào je
uto~i{te stotinama usko~kih familija, a u svom sredi{wem
dijelu sa~uvao je u Mora~kom manastiru iskonsko trajawe jedne religije, opstanak civilizacije vizantijskog duha.
Najstarija Botani~ka ba{ta svijeta u Padovi nedavno je
proslavila 450 godina neprekidnog trajawa. Manastir Velike Gospojine traje 750 godina. ûvar je vjere, a wegov kawon
skloni{te mnogih biqnih vrsta: hajdu~ka oputa, kr~agovina,
sabqica, crnogorska mqe~ika, zvon~ac, modro lasiwe, boìkovina, tisa. Mnoge od biqnih vrsta nijesu jo{ inventarisane. Na tome rade mladi botani~ari. Ovaj posao se mora osmisliti i finansijski podràti, jer se ovaj kawon Mora~e stalno zasipa kamenim odronima i olupinama kamiona.
Kawon je sve vi{e ugroèn buji~nim potocima koji sa
strmih ogoqelih starna i platoa, zbog sje~e drve}a, snose
muq, isprano zemqi{te, te sitneòm pune kawon. Danas to
reguli{e brzi tok rijeke Mora~e, dok }e u zami{qenim akumulacijama ovaj proces taloèwa stalno napredovati. Projektovane brane }e smawiti, ~ak i obustaviti formirawe
{qunka i prìne. Spu{tawe i dizawe nivoa vode u akumulacijama bi}e obiqeèno ru`nim ogoqelim trakama na liti-
- 311 -
Komnen Be}irovi}
cama kawona, kao {to }e erodirati bogate forme wegovih

gorskih skulptura.
Kawon je po sebi rezultat rada miliona godina prirode.
U wegovim virovima ìvio je bogat ribqi svijet. Uz mawe zahvate cio kawon, u stawu kakav je danas, mogao bi se osposobiti za kajaka{ku atrakciju, kao jo{ jedan izvor turisti~kog
prihoda.
Ne ùrimo sa upu}ivawem te{kih gra|evinskih ma{ina u
ovaj kawon, ali odmah zapo~nimo sa ispitivawem i wegovim
snimawem. Neka ve} sjutra u|u u wega geolozi, botani~ari,
biolozi, arheolozi. Neka u|u televizijske i filmske ekipe
da zabiqeè ovu razdraganu kamenu qepotu.
Neka i daqe ìvi kawon Mora~e. Neka traje wegov podvig
razigranih mo}i prirode. Da bi mogli i oni poslije nas da mu
jo{ dugo zadivqeni prilaze i na|u se na wegovim pjeskovitim
sprudovima. Sprije~imo da ne bude udavqen mutnim bujicama
i otpacima plasti~nih boca, koje }e vrtjeti svoje mrtva~ko
kolo i opelo potopqenoj qepotici, uni{tenoj zauvijek.
Civilizacija da, ekonomija da, ali neka poìve wegovi
endemiti, relikti. Neka ne budu zamijeweni plasti~nim cvije}em. [um Mora~e neka nadja~a udare mega decibela i nove
plasti~ne polietilen civilizacije.
Avgust, 2002.
- 312 -
SADR@AJ
MORAÂ KAO TVR\AVA SRPSTVA.........................................................5
UVODNA RIJE^ FRANCA VEBERA...........................................................7
PREDGOVOR
MORAÂ I ROVCA U PROTEKLIH [EZDESET GODINA...........11
ZAVIÂJ KAO VJEÎTO NADAHNU]E
IZVOR MORAÊ...............................................................................................32
BORBA ZA SPAS MORAÊ 1987 - 1991.
Budo Simonovi}
NEBRIGA I JEZERO OZBIQNO PRETE
MORA^KOM MANASTIRU.........................................................................37
Dr Vladislav Vlahovi}
ÎJA JE MORAÂ............................................................................................40
Dr Radoman J. \urovi}
MORAÛ NA SVETLOST DANA................................................................42
Komnen Be}irovi}
DA SE MORAÂ NE UTAMNIÎ..............................................................44
Janko Vujisi}
NE PRENAGLITI S MORAÔM................................................................48
Dragomir Be}irovi}
PREVISOKA CIJENA ELEKTRANA NA MORAÎ..........................50
Mom~ilo Cemovi}
ZA[TO NE KORISTIMO LIM?................................................................53
Dragiwa Kujovi}
POGUBNOST PROJEKTA AKUMULACIJE ANDRIJEVO..............55
Branko Kujovi}
POTAPAWE ISTORIJSKOG PODRU^JA GDJE JE SVAKI
KAMEN OPJEVAN...........................................................................................57
Komnen Be}irovi}
DOLINAMA MORAÊ I STUDENICE ...............................................60
- 313 -
Komnen Be}irovi}
Slobodan Rakiti}
PISCI BRANE MORAÛ.............................................................................64
In`. Radosav Zekovi}
Mr Stevan Vukajlovi}
VI[ESTRUKE PREDNOSTI HIDROELEKTRANA NA LIMU
NAD ONIM NA MORAÎ......................................................................66
Cane Jani}ijevi}
ENERGETIÂRI BI POTOPILI SVE KAWONE I
POTPALILI SVE ZALIHE UGQA........................................................68
Prof. dr Sreten Petkovi}
MORAÂ U OPASNOSTI............................................................................70
Miroslav Qubisavqevi}
DA LI JE MORAÂ PRED UNI[TEWEM?...........................................73
Dr Vladislav Vlahovi}
BEZBOLNIJI NAÎN DOBIJAWA STRUJE NA MORAÎ..........78
Momir Vojvodi}
MORAÂ SE SELI U PREDAWE?.............................................................81
Momir Vojvodi}
VAPAJ IZ PLATIJA......................................................................................84
Momir âbarkapa
FATALNA IDEJA............................................................................................86
Komnen Be}irovi}
DOLINAMA MORAÊ I STUDENICE ..............................................88
Budo Simonovi}
KAWON MORAÊ KAO NADAHNU]E
SLIKARA VUKA RADOVI]A....................................................................91
Dr Pavle Mijovi}
UNI[TEWE VELIÂNSTVENE ZEMQE CRNE GORE.................93
Quba Popovi}
[TA HO]E NOVI VARVARI?....................................................................98
Budo Simonovi}
NAROD MORAÊ I ROVACA PROTIV POTOPA............................100
Komnen Be}irovi}
STRU^WACI UNESKA: NIPO[TO VODA
BLIZU SPOMENIKA..................................................................................102
- 314 -
Profesori i asistenti Odjeqewa za Istoriju umjetnosti

Filozofskog fakulteta, Beograd
APEL ZA ODBRANU STUDENICE I MORAÊ................................105
Prof. dr Dragoslav Srejovi}
TAJNE KAWONA MORAÊ........................................................................108
Kosta âki}
PRAÔVJEK U KAWONU MORAÊ.......................................................111
Dragomir Be}irovi}
MORAÂ NOVA NEPOTREBNA @RTVA?...........................................116
Batri} Jovanovi}
MANASTIR MORAÂ I KAWON MORAÊ NIJESU NIÎJI
FEUDI, VE] ZAJEDNI^KA BA[TINA DANA[WIH I
BUDU]IH POKOQEWA.............................................................................118
Arh. Radosav Zekovi}
Mr Stevan Vukajlovi}
PRIRODNA I KULTURNA BA[TINA - @RTVE
PROIZVOQNOG DONO[EWA ODLUKA............................................123
OÛVAJMO ZA BUDU]E NARA[TAJE MANASTIR MORAÛ,
KAO [TO SU GA ZA NAS OÛVALI NA[I PRECI...................126
Slavko @ivkovi}
NE PRIREDITE MORAÎ SUDBINU PIVE.....................................129
Bojana Vujanovi}
LEPOTA JE EKONOMSKI POJAM.......................................................131
Goran Sekulovi}
JEDNODU[NA OCJENA STRU^WAKA: UKUPNA BA[TINA U
OPASNOSTI............................................................134
Komnen Be}irovi}
SVI MISLE]I QUDI NA SVIJETU SU ROD MORA^KOM
PROROKU ILIJI...........................................................................................138
Zuko Xumhur
PLATIJE....................................................................................................141
Prof. dr Aleksandar Dra{kovi}
POMILOVAWE ZA MORAÛ...................................................................142
Prof. dr Dejan Medakovi}
STUDENICA I MORAÂ KAO SPOMENICI
EVROPSKE CIVILIZACIJE..................................................................148
- 315 -
Komnen Be}irovi}
Jovanka Vuja~i}
KAWON MORAÊ KAO NADAHNU]E
SLIKARA NIKOLE VJUJO[EVI]A..................................................151
Vu~i} Tomovi}
QUTICA PO(D)MIRUJE STRUJNE POTREBE..................................154
Jovan Dujovi}
SVJETSKI BOJ ZA MORAÛ.....................................................................156
Komnen Be}irovi}
RIJE^ O MORAÎ.........................................................................................160
Budimir Dubak
MANASTIR MORAÂ..................................................................................167
Budo Simonovi}
Rade Vuki}evi}
MRAK NOVE SVETLOSTI....................................................................169
Goran Sekulovi}
ZA SVESTRANI PRISTUP PITAWU MORAÊ.............................171
PROGLAS ZA SPAS MORAÊ..................................................................173
Momir âbarkapa
JEDINA ZA[TITA ODUSTAJAWE OD GRADWE............................176
Vuksan Simonovi}
BEZBROJ PITAWA KOJA ÊKAJU ODGOVORBROJ......................178
Veselin Bato \urovi}
U KAWONU MORAÊ U ÔVJEKU SE BUDI ISKONSKI
OSJE]AJ PRIPADNOSTI PRIRODI..................................................180
Dragan Laki}evi}
VAPAJ S MORA^KOG KOCA..................................................................183
Komnen Be}irovi}
URA\ENA ALTERNATIVNA RE[EWA SE KRIJU
OD JAVNOSTI.................................................................................................186
OPREZNO S MORAÔM..............................................................................190
Ilija Laku{i}
MO@E LI GAVRAN PREHRANITI ILIJU?......................................192
Branko Kujovi}
VISOKA LU^NA BRANA I RIZICI...................................................194
TEK [TO SAVLADASMO BESPU]E, VE] NAM
PRIJETI JEZERO.......................................................................................198
- 316 -
Momir Vojvodi}
NEOSNOVANE OPTU@BE NA RAÛN
BRANILACA MORAÊ............................................................................200
Labud Dragi}
NEÂSTIVI NA MORAÎ.......................................................................205
Boò Kova~
ADVOKATI NA[EG SAMOUBISTVA.................................................209
Kosta Radovi}
ODBRANA OD ZLE SUDBINE..................................................................211
Momir Vojvodi}
KAD SE NE SHVATA POTOP....................................................................213
Franc Veber
MILOST ZA MORAÛ.................................................................................217
Gojko Boòvi}
HRANITI I BRANITI PROROKA........................................................219
Tatjana Pejovi}
Mr Aleksandar îlikov
MANASTIR MORAÂ KAO DIO
OP[TE ÔVJEÂNSKE BA[TINE....................................................222
Slobodan \ukanovi}
ZAGOVORNICI POTOPA GLUVI NA SVE,
SEM NA KILOVATE....................................................................................226
Matija Be}kovi}
POTOP KAO JEDINA NADA...................................................................229
NARODNI SABOR ZA SPAS MORAÊ: VELIKU MORA^KU
SVETIWU BRANIMO DA BI OSTALI VELIKI...........................231
Boìdar Milo{evi}
Stanko Papovi}
NARODNI ZBOR ZA SPAS KAWONA I MANASTIRA MORAÊ:
NAROD KOJI UNI[TAVA SVOJE SPOMENIKE,
LI[AVA SE PRO[LOSTI I BUDU]NOSTI.................................234
TELEGRAMI.....................................................................................................238
Boìdar Filipovi}
LOV]EN NASAMAREN, MORAÛ ZAUZDAVAJU?........................240
Labud Dragi}
ÛDESNA ZEMQA PRVOG ÔVJEKA...................................................243
- 317 -
Komnen Be}irovi}
Franc Veber
MORAÂ KATEDRALA VJE^NOSTI....................................................248
Momir âbarkapa
SVETSKA BANKA ODUSTAJE DA FINANSIRA
PROPAST MORAÊ.....................................................................................255
Komnen Be}irovi}
Eu|enio F. Lari
SVJETSKA BANKA OSJETQIVA NA QEPOTE MORAÊ...........257
Slavko Vuka{inovi}
PO[AST POLITI^KE INDUSTRIJE................................................260
Prof. dr Branislav M. ]iri}
UGRO@EN OPSTANAK PRIRODNOG I
DUHOVNOG BLAGA CRNE GORE..............................................................264
Luka Malikovi}
KO PRODAJE NA[U ZEMQU...................................................................269
Momir âbarkapa
MINISTAR NE RAZUME MORAÛ......................................................256
Komnen Be}irovi}
SA MORAÔM U EVROPU.........................................................................274
Vjera Vukovi}
POTAPAWE NEBESKIH VRATA..........................................................280
DODATAK
Komnen Be}irovi}
OSTRVQENOST NA MORAÛ................................................................287
PETICIJA ZA OÛVAWE MORAÊ: ZEMQE,
REKE, MANASTIRA.....................................................................................292
Dragan Laki}evi}
SVETIONIK VERE I KULTURE.............................................................294
Jovan Dujovi}
MORAÂ KAO SVJETSKA VRIJEDNOST............................................297
Vidak Rajkovi}
POZIV NA ODBRANU UGRO@ENE VJE^NOSTI MORAÊ.......305
Danijel Vincek
SAÛVATI RAZDRAGANU KAMENU QEPOTU:
KAWON MORAÊ.................................................................................311
- 318 -
POSEBNO IZDAWE
P O V O D O M 750 G O D I N A M A N A S T I R A M O R A ^ E
S blagoslovom
Wegovog Visokopreosve{tenstva
Mitropolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija
Komnen Be}irovi}
Izdava~
SVETIGORA
Izdava~ka ustanova Mitropolije Crnogorsko-primorske
Za izdava~a
Protojerej Radomir R. Nik~evi}
Kompjuterska obrada
Miomir Kra~kovi}
Tira`
500
[tampa
PRINT - Podgorica

Odbrana Morace Od Potopa PDF

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Odbrana Morace Od Potopa PDF

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

POSEBNO IZDAWE

Ova kwiga mogla je da ugleda svjetlost dana, osim svestranim

Istorija naroda Mora~e je homerovska poema.

Manastir Mora~a je biser Crne Gore.

Sa Mora~om smo u{li u ~isto srpske zemqe,

Rijeka Mora~a je prava Betovenova simfonija.

MORA^A KAO TVR\AVA SRPSTVA

rna Gora od kraqa Bodina

Komnen Be}irovi} i Franc Veber u kawonu Mora~e, juna 1988.

UVODNA RIJE^ FRANCA VEBERA

Sveti Arhi|akon Stefan privodi kneza Stefana Nemawi}a,

Po podacima do kojih su do{li dva savjesna istra`iva~a

* Vidjeti prof. dr Vu~eta Rexi}, Pasje grobqe, Evro, Beograd 2000.

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

I na `ive muke udarati...

duhovno, moralno i ekonomski da nijesu tako uludo satrvene

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

da jo{ jednom navedemo Trebje{kog koji oli~ava savjest tog

* Budo Simonovi}, Mijat i Mojsije, Stru~na kwiga, Beograd 1988.

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

Ne zna mu se porijekla ni doma,

rusko carstvo je bilo pretvoreno od strane boq{evika u

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

dodati da je totalitarna ideologija na{la povoqno tlo u

Gorwomora~anina, \ilas mu je samo odgovorio: Danas je za

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

dok su takozvani svjesni elementi, mladi komunisti, skojevci, to pozdravqali pjesmom:

Sru{i krunu, sru{i kraqa

I tek {to je uminulo jedno zlo nad Mora~om, drugo se nad

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

Vladimir Iqi~ Uqanov, kad je postavio ~uvenu jedna~inu:

ali neumitna. Osim toga, mitropolit Amfilohije je jedan od

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

slav Vlahovi}, geolog-in`ewer, ~lan Crnogorske akademije

koji razbija ropski muk nametnut od strane boq{evika tokom

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

dom, ovaj bio pro{ao kroz te{ka isku{ewa, ostajalo je vrlo

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

oklijevao da je sru{i, budu}i da nije bilo zlo~ina na koji nije

I ondje mu kod potoka Horata gavrani dono{ahu hqeba

Lik starozavjetnog proroka, pretstavqen na fresci Gavran

ZAVI^AJ KAO VJE^ITO NADAHNU]E

tom kraju kamenoga carstva,

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

I zalaze u no}i zvijezde;

Po dvadeset i vi{e orlova

BORBA ZA SPAS MORA^E

NEBRIGA I JEZERO OZBIQNO PRETE

otovo }e sedam i po vekova otkada su Nemawi}i udarili

A malter ipak opada, kruni se i po zidovima ukra{enim

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

izu~avawu reke Mora~e, radi gradwe elektrana na woj,

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

Akademik Vladislav Vlahovi} ponovi}e ovu svoju koncepciju

MORA^U NA SVETLOST DANA

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

Pogled iz Qevi{ta na Vragodo ispod

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

iznad Fre`isa i tragedije toga francuskog grada 1959. Ili

ODBRANA MORA^E OD POTOPA

Greda ^elina stani{te (p)~ela izme|u Gorwe i

O`edni li? Mora~a je blizu.

ODBRANA MORA^E OD POTOPA