Aleksa Šantić

ALEKSA ANTI
Kao pesnik Aleksa anti (27.05.1868 02.02.1924) formirao se na prelomu dva veka, devetnaestoga i
dvadesetoga, i vie nego i jedan drugi pripadnik svog pesnikog narataja povezao je u svom delu idejne i
pesnike tenje jednog i drugog. Roen u Mostaru, on se, posle zavrene trgovake kole u Trstu i Ljubljani, vratio u
rodni grad i u njemu ostao do kraja ivota. Prvu pesmu objavio je 1886. godine, a prvu zbirku pesama 1891. Osim
pesama, pisao je i poetske drame, meu kojima su najvanije "Pod maglom" i "Hasanaginica" (poslednja je raena
po motivima iz poznate narodne pesme). U antievu pesnikom formiranju, od domaih pesnika, pored Vojislava,
najvei udeo imao je Zmaj, a od stranih Hajne i drugi njemaki romantiari. Za razliku od veine pesnika svog
doba, naroito Duia i Rakia, koji su se sve vie evropeizirali, anti je do kraja ostao veran nacionalnim i
socijalnim idealima prolog veka. On je pevao o slobodi, srpstvu, socijalnoj pravdi. Njegova muza beala je "iz lude
vreve" suvremenog ivota, traila lica "bez lai i maske", u tenji da se sva posveti narodu koji joj je vazda najblii
srcu (vidi programske pesme "Hajdemo, muzo" i "Muza"). Ta njena "sluba" izraena je esto pomou hrianskih
simbola, koji ine vano obiljeje antieve rodoljubive i socijalne poezije.
Sav zaokupljen tom visokom ulogom koju je nameno poeziji, anti, naroito u poetku, nije poklanjao veu panju
pesnikoj formi, te su njegove pesme esto nailazile na nepovoljan prijem kritike. B. Popovi je primetio, povodom
tree zbirke antieve (1901.), da njegove pesme "pokazuju sve mane nekorektnog kitnjastog stila". Neugodno
dirnut tom kritikom, anti je u daljem svom radu nastojao da pie to bolje, da mu stil bude to korektniji i to
jednostavniji. Kao i drugi tadanji pisci, rado se prihvatao stroge i koncizne forme soneta i u toj vrsti dao neke od
svojih najboljih pesama. Punu stvaralaku zrelost dostigao je u razdoblju izmeu 1905. i 1910. godine.
Poezija Alekse antia kree se u celini izmeu dva tradicionalna opredeljenja, izmeu linih i kolektivnih oseanja,
ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaenog naroda.Kao ljubavni pesnik razvio se pod uticajem sevdalinki,
muslimanskih narodnih pesama. U njegovim pesmama doaran je orijentalni ambijent bata, edrvana, behara,
arenih leptira; devojka koja se u njima pojavljuje sva je okiena erdanima, bujne, izazovne, ali ipak skrivene
ljepote. U nekima su toliko pogoeni ton i duh sevdalinke da su i same ule u narod i poele se pevati kao narodne
pesme ("Emina", "Na izvoru"). Pesnik je zanesen tim raskonim svetom, ali on nikada nije u njemu, ve ga
posmatra prikriven, s bojaljive udaljenosti. enjivo, ulno raspoloenje prelazi u tugu zbog neostvarene ljubavi,
promaenosti u linom ivotu i usamljenosti kao u pesmi "Jedna suza", za koju je reeno da "spada meu
najdirljivije ljubavne pesme u nas, po tonu patrijahalne i estite iskrenosti" (Pera Slijepevi).
antieva pesnika intima proeta je snanim porodinim oseanjem, nju obasjava plamen domaeg ognjita. U
velikoj elegiji "Pretprazniko vee", olovnu teinu usamljenosti u opustelom domu olakava seanje na detinjstvo i
na idiline veeri oko rasplamsale vatre na ognjitu kada je cela kua bila ispunjena smehom, pesmom i priom, ali
i uteha koju mu donose pesme, i svoje, "i drugova sviju". Oseanje bratske ljubavi iri se u njegovim pesmama u
sve veim i veim krugovima na porodicu, na prijatelje i drugove, na ive i mrtve srpske knjievnike, kojima
esto posveuje svoje pesme, na ceo srpski narod, na prirodu.
I njegova socijalna i patriotska poezija, u kojoj je postigao najvee umetnike domete, obasjana je svetlou
domaeg ognjita i proeta njegovom toplinom. U sonetu "Moja otadbina" pesnik otadbinu poistoveuje sa
narodom. Ona je svuda gde se njegov narod nalazi. Uestalost upotrebe oblika line zamenice i pridevske
zamenice u prvom licu otkriva intenzivnost pesnikovog poistoveenja s otadbinom i narodom. Cela otadbina je
kao rodni dom, a svi pripadnici naroda kao roene braa.
Vezanost za rodnu grudu i domae ognjite duboka je i trajna; njeno kidanje izaziva bol u pesnikovoj dui. U
nekima od svojih najpotresnijih pesama anti peva o patnji onih koji zauvek naputaju svoju domovinu i odlaze u
tu svet("Ostajte ovde", "Hljeb"). Vie nego drugi pesnici on naglaava patnju i muenitvo kao najvanije
momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda. U pesmi "Mi znamo sudbu", za koju je reeno da je "sonet nae
istorije", tema muenitva naroda proeta je oseanjem njegove nepobedivosti: ak ni smrt ne predstavlja kraj
borbe za slobodu nego samo njen nastavak ("I kad nam muke uzmete ivote / grobovi nai borie se s vama").
Ova pesma je zasnovana na njegoevskom shvatanju slobode i rtvovanja za narod i u svom izrazu ima neeg od
Njegoeve visoke sentencioznosti i patosa.
U nizu pesama anti je iskazao patnju i veliinu radnog oveka, seljaka i radnika. Meu njima su neke od najboljih
koje je napisao: "O klasje moje", "Moji oevi", "Kova", "Pesma podzemna". Ova poslednja je posveena radnikoj
klasi, u njoj se osea pobedniki hod revolucije. U isti krug spada i najbolja antieva pesma i jedna od najlepih u
naoj poeziji "Vee na kolju" (1904.). Zanimljiva je podjednako i spoljanjim oblikom i tematski. Pesma se sastoji
od etiri strofe, od kojih je poslednja delimino ponavljalje prve. Strofa nije tipska, ve stvorena specijalno za ovu
pesmu. Ona se sastoji od dve identine ritmike jedinice. Svaku ini: jedan peterac+dvoslona rima+jedan
esterac. Rimovanje je aabccb, s tim to su b rime uvek muke, dok su ostale uvek enske:
Puina plava
Spava,
Prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne
Trne
Zadnji rumeni zrak.
"itava ta ritmika struktura veoma impresivno prenosi ritam tihog talasanja mora pred zalazak sunca" (Dragia
ivkovi). Pesma je vanredno orkestrirana, a bogatim asonancama, aliteracijama i rimama. Doivljaj ukletosti
sudbine siromanih, koji je u njenom sreditu, dat je na posredovan, moderan nain, u vieznanim simbolima.
Ova pesma naila je na nepodeljene simpatije kritike. U celini, pak anti je, poput svog velikog uzora Zmaja,
doiveo popularnost kod irih slojeva italaca i stekao laskav naziv narodnog pesnika, dok su njegove isto
umetnike vrednosti neretko osporavane kako u kritici njegovog doba, tako i u poznijoj kritici. Znanje
Sauvana
Angelina
Aleksa anti (18681924)
Administrator
Odgovor #1 poslato: Decembar 25, 2010, 06:30:29 pm
Van mree
Poruke: 5680
ALEKSA ANTI BIBLIOGRAFIJA
Posebna izdanja za pesnikova ivota
01. Pjesme, Mostar, 1891

Pjesme Alekse R. antia. Knjiga I Mostar.
tamparija Vladimira M. Radovia. 1891.

Pjesme Alekse R. antia. Knjiga II Mostar.
tamparija Vladimira M. Radovia. 1895.

Izdavaka knjiarnica i tamparsko-umjetniki zavod Pahera i Kisia. 1901.
04. Pod maglom. Slika iz gornje Hercegovine. Beograd, 1907

tampa Demokratska tamparija. 1907.

tampa tamparsko-umjetniki zavod Pahera i Kisia. 1908.
06. Pod maglom. Slika iz gornje Hercegovine. Mostar, 1908

tampa tamparsko-umjetniki zavod Pahera i Kisia. 1908.
Mala biblioteka, knjiga XXX, sv. 150.
07. Pjesme, Beograd, 1911

tamparija Save Radenkovia i brata. 1911.
Srpska knjievna zadruga. knj. 135.
08. Hasanaginica, 1911

Dramska slika u stihovima s pjevanjem. Pretampano iz Letopisa
Matice srpske, br. 277. tamparija "Natoevi". 1911.
09. Na starim ognjistima, Mostar, 1913

Pjesme. Mostar. Knjiara Trifka Dudia. 1913.
10. Na starim ognjistima, Beograd, 1914

Pjesme. Drugo popunjeno izdanje. Beograd. Kolo srpskih sestara. 1914.
11. Pesme, Zagreb, 1918?

Pesme. (Predgovor napisao Vladimir orovi). Zagreb. "Knjievni jug".
(Bez godine, 1918?)
12. Hasanaginica, Beograd Sarajevo 1919

Dramska slika s pevanjem. Drugo izdanje. Beograd - Sarajevo.
I. . urevi. 1919. Mala biblioteka, knj. 211.
13. Na starim ognjistima, Sarajevo, 1920

Pesme. Tree popunjeno izdanje. Sarajevo. Prosveta. 1914.
14. Pod maglom, Beograd Sarajevo 1920

Slika iz gornje Hercegovine. Beograd - Sarajevo. I. . urevi. 1920.
Mala biblioteka, knjiga 150.
15. Pesme, Beograd 1924

Izdavaka knjiarnica Gece Kona. 1924.
antiev prevodilaki rad
01. Lirski intermeco, Mostar, 1897

Pjesme Pjesme Hajnriha Hajnea. Preveo Aleksa anti. Mostar.
Knjiarnica Paher i Kisi 1897.
02. Liirski intermeco, Mostar, 1898

Pjesme Hajnriha Hajnea. Preveo Aleksa anti. Drugo popunjeno, popravljeno
i ilustrovano izdanje. Mostar. Izdanje knjiarnice Paher i Kisi 1898.
03. Iz njemacke lirike, Mostar, 1910

tamparsko-umjetniki zavod Pahera i Kisia. Mostar. 1910. Mala biblioteka,
knj. XXXVI, sv. 178-185.
04. Lirski intermeco, Beograd - Sarajevo 1919

Preveo Aleksa anti. S predgovorom Marka Cara. Beograd Sarajevo.
I. . urevi. 1919. Mala biblioteka, knj. 199.
05. Pesme roba, Svatopluk eh, Sarajevo 1919

Prepevao Aleksa anti. Sarajevo. Urednitvo "Zvona". 1919.
06. VIiljem Tel. Beograd, 1922

Pozorina igra u 5 inova. Johan Hristof Fridrih fon iler. S nemakog preveo
Aleksa anti. Beograd. 1922. Srpska knjievna zadruga, knj. 167.
07. Iz Hajneove lirike, Mostar, 1923

Knjiarnica Trifka Dudia. 1923.
Aleksa anti
...anti je poeo pevati jo vrlo mlad, 1887, dejim pesmama u listu Golubu. Javljao
se vrlo esto po gotovo svima knjievnim listovima. Zbirke stihova izile su mu 1891,
1895, 1901, 1908, sve u Mostaru. Najbolje njegove pesme izdala je Srpska knjievna
zadruga 1911. Ratni dogaaji od 1912. i 1913. inspirisali su njegovu lepu zbirku
patriotskih stihova Na starim ognjitima (Mostar, 1913). Od njega ima nekoliko
dramata u stihu: Pod maglom (Beograd, 1907, [Mostar, 1908 g.]), Hasanaginica (Novi
Sad, 1911), Anelija (1911). Sa nemakog je preveoLirski intermeco Hajnriha Hajnea
(dva izdanja, Mostar, 1897. i 1898), i zbirku stihova nemakih pesnika Iz nemake
lirike (Beograd, 1910).
Jovan Skerli
ALEKSA ANTI CELOKUPNA DJELA

www.aleksasantic.com
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
ALEKSA ANTI
Meu rodoljubivim naim pesnicima s kraja XIX i prvih decenija XX veka Aleksa anti,
nesumnjivo zauzima prvo mesto. Svojom iskrenou, toplinom i neposrednou izraza njegove
rodoljubive pesme su izraavale ne samo njegova lina oseanja no i oseanja celog
porobljenog naroda Bosne i Hercegovine.
anti je roen u Mostaru 1868. godine u staroj, vrlo uglednoj trgovakoj patrijarhalnoj porodici.
U Mostaru ui osnovnu kolu, zatim ga otac alje u Trst i u Ljubljanu; tamo ui trgovake nauke.
Po povratku u Mostar anti se, u onom vremenu posle okupacije, sa jo nekoliko mladih ljudi
sav predaje nacionalnom i politikom organizovanju Srba u Mostaru i Hercegovini za otpor
protiv novog okupatora. On je inicijator mnogih nacionalnih pothvata, osniva Srpskog
pevakog drutva Gusle, koje je vrilo znaajnu nacionalnu i kulturnu ulogu u Mostaru, osniva i
lan urednitva knjievnog asopisa Zore, koji je krajem XIX i poetkom XX veka bio jedan od
najboljih naih asopisa; bio je i jedan od osnivaa Male biblioteke u Mostaru itd. U skoro
svakom kulturnom i nacionalnom poslu osealo se uee antievo. Za kulturno uzdizanje i
nacionalno-borbeno vaspitanje mladog narataja u Mostaru sve ove akcije su od velikog
znaaja. anti je osim toga delovao i u knjievnom smislu na mladi narataj, svojom poezijom i
svojim knjievnim ugledom. Stekavi glas i ugled, on je uticao na mlade ljude da se bave
knjievnou; ugledajui se na njega, poela su svoj knjievni rad i druga dva poznata
knjievnika u Mostaru: Jovan Dui i Svetozar orovi, a i mnogi mlai.
anti je ceo svoj ivot proveo u Mostaru. U patrijarhalnoj mostarskoj sredini, bez vipih kola,
bez mogunosti da stekne kakvo ire obrazovanje, on je bio ostavljen samom sebi. Linim
radom, najvie samouki, stekao je izvesnu knjievnu kulturu, ali se samoutvo u njegovom
obrazovanju dugo osealo. Otuda je on u svom poetskom radu dugo ostao uskih vidika, jednolik
u motivima, uei se izraajnim sredstvima na izvorima narodne poezije. Tek docnije e se
razviti, obogatiti novim saznanjima i dati vii umetniki izraz svojim oseanjima.
Dva su dogaaja u naoj istoriji bila od presudnog znaaja u ivotu i umetnikom stvaranju
antievom: aneksija i srpske pobede u balkanskim ratovima. Iz ta dva doivljaja potekle su
najbolje antieve rodoljubive i socijalne pesme.
Za vreme prvog svetskog rata anti je bio jedno vreme uzet za taoca. Kraj rata doekao je
malaksao, bolestan, a poslednjih dana pred smrt patio je od tekog ivanog rastrojstva. Umro
je 1924. godine. Njegova smrt je pokazala koliko je to bio voljen pesnik, pravi narodni pesnik.
Retko je ko od naih knjievnika bio tako oaljen kao on.
anti spada meu veoma plodne pesnike. Poeo je pevati vrlo rano ugledajui se na narodnu
liriku i na tadanje nae pesnike na glasu: Zmaja, Vojislava Ilia, i u tematici i u formi i izrazu.
Od 1901. godine anti se oslobaa toga uticaja i postaje svoj: mnogo realniji, blii ivotu,
dogaajima, prilazi narodu da "sa njim strada", i njegova poezija postaje oveanski topla i
uzbudljiva, socijalna, borbena i diskretno nostalgina zbog pesnikove line sudbine. anti je
bio ovek koji je optenacionalne ideale veoma esto pretpostavljao linim, i njegove pesme o
porobljenom, ugnjetenom seljaku i radniku, o mrnji protiv porobljivaa i ugnjetaa nose u sebi
snanu borbenost. Kao i Koi, i on je borac protiv eksploatatora, ma ko oni bili. Svoj lini ivot,
svoja ljubavna i porodina oseanja anti je opevao u nekoliko pesama. Zajedno sa
rodoljubivim i socijalnim pesmama, to su najvia antieva umetnika dostignua.
anti se skoro iskljuivo bavio poezijom. Osim pesama, napisao je i nekoliko drama u stihu, od
kojih su mu poznate: Pod maglom iHasanaginica. Rad u prozi mu je neznatan. Ima i prevoda sa
nemakog; od nemakih pesnika prevodio je najvie Hajnea.
OBJANJENJA:
Gusle Srpsko pjevako drutvo "Gusle", osnovano 1883. u Mostaru; posle

okupacije Bosne i Hercegovine 1878. poeo se buditi nacionalni i politiki otpor
Srba u Mostaru prema okupatoru; "Gusle" su bile sredite toga otpora; organizovalo
je sastanke sa predavanjima, nacionalne i politike sadrine, i posela na kojima su
prireivani muziki koncerti i predstavljane razne drame. Zahvaljujui "Guslama",
Mostar je postao nacionalno i kulturno sredite Srba u Bosni i Hercegovini, sve do
aneksije, kada se ta aktivnost prenela u Sarajevo.
Mala biblioteka knjievna edicija u kojoj je objavljen niz knjievnih dela naih i
stranih pisaca;
Zora knjievni asopis pokrenut u Mostaru 1896. Osnivai i urednici su mu
Aleksa anti, Jovan Dui i Svetozar orovi. Krajem prolog veka, sve do
pokretanja Srpskog knjievnog glasnika, bio na najbolji asopis. Izlazio do 1901;
orovi orovi Svetozar (18751919), pripoveda, romansijer i dramski pisac,
slikar ivota u Hercegovini, naroito u Mostaru, gde je i iveo; poznata zbirka
pripovedaka U asovima odmora, Crtice, Komije; romani: Stojan Mutikaa, Meu
svojima; vrlo aktivan u politikim i nacionalnim akcijama meu Srbima u Mostaru
za vreme austrijske okupacije i posle za vreme aneksije;
nostalgian koji tuguje za neim (za rodnim krajem, otadbinom, za promaenim
ivotom;
diskretan pun obzira, pouzdan, profinjen;
Hajne Hajne Hajnrih (17971856), nemaki revolucionarni pesnik, najvei
nemaki lirski pesnik 19. veka Utpcao na knjievnost mlade Nemake i svetske
poezije. Kod nas veoma mnogo prevoen. Zbirke pesama: Lirski intermeco,
Romancero. Pisao i politike satire, putopise i eseje.
Dimitrije Vuenov Radmilo Dimitrijevi

Iz itanke
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
O PESMAMA A. ANTIA
Poto je ostavio knjigu iz ruku, moj prijatelj uze ovako govoriti:
Nije istina, antieve Pesme nisu dobit za nae pesnitvo. Ono to u njima ima dobroga, nije
dovoljno da da naknade za ono to je u njima ravo. One su nae pesnitvo obogatile nekolikim
lepim pesmama i poveim brojem lepih stihova; doputam. Ali one u isto vreme nastavljaju
izvesne vrlo rave navike koje su se u naem pesnitvu poele odomaivati, i od kojih nema
nesnosnijih, niti moe biti tetnijih po nae pesnitvo. I anti tu je knjiga koja to dokazuje
pripada onoj etici naih dananjih pesnika koji dre da je oveku koji pie u stihu sve
doputeno, da utvreni zakoni i pravila koja vezuju ceo svet, ak i druge pesnike, za njih ne
vrede, da oni mogu pisati kako niko ne pie, da mogu obrtati stvari naopako, da mogu prezirati
nae najoptije navike i miljenja i govora. Ono to oni u svojim pesmama ine od logike i od
jezika, to je za ljude koji su poznali i jedno i drugo, i navikli da potuju i jedno i drugo razlog
veitom uenju, i u isto vreme skoro nepodnosno. Rei neto nelogino, pridenuti nekoj stvari
osobinu u potpunoj opreci s njenom prirodom, vezati meu sobom pojmove koji jedan prema
drugom stoje kao dva gladna psa pred neoglodanom kou, pustiti da kapi kie "kanu" iz
vedrog neba, rei, kao anti, da mesec predmete "zlati", a sam da je "plav", a zrak da mu je
"bled":
Moj poznanik mjesec plavi,

S blijedim se zrakom javi;
rei da je sunce "hladno":
Nebo hladno, sunce hladno,
i da, mesto da se penje plavim nebom, "silazi niz plava brda": da se "tuni umor granja gubi
u magli"; da je "sjaj njegove drage spalio njegova krila"; da se vetar "sakrio za listak";
da se "bistri potok gubi iz prisjenka na svjetlo"; da vetar vriti, da potok jezdi, da munjeriu;
ili reati rei bez veze kojima se jedva moe uhvatiti smisao, ili takve iz kakvih se ne moe
dobiti nikakav smisao, ni lud ni pametan:
Za suze i kletvu nije srca davo,

Nit' je slatki otrov sa bolom poznavo,
to su stvari koje oni, kao to je poznato, ine svaki as, kroza sve pesme svoje, i ine ih mirno,
kao neto najobinije na svetu, ne pokazujui niim da oseaju kakvim udnim besmislicama
pune svoje stihove, i kako takve pesme ne mogu imati ni za koga vrednosti.
"No to su, kao to pomenuh, isto toliko stvari logike ili stila, koliko i jezika; a svaki ima stil i
logiku kakve mu ih je Bog dao. Ostavimo to. Ali ta nije moguno ostaviti, to je nain kako se
jo i danas, ili danas vie no ikad, u pesnitvu postupa isto s jezikom, s ovim jezikom koji svi
znamo, koji je jednak za sve, i o kome ne moe biti spora. Ono to ti pesnici ine s njim, ovek
ne zna kako da nazove. Nema slobode koju oni prema njemu ne uzimaju. Izgleda kao da su se
okomili na njega. Izgleda kao da svu otroumnost koja nedostaje njihovim pesmama
upotrebljavaju na to da pronau naine kako e mu vie dosaditi. Oni mu menjaju sintaksu,
frazeologiju, gramatiku, spoljanji oblik rei. Oni se ponaaju prema njemu kao da je on njihova
stvar, kao da on nije stvoren samo optim pristankom, kao da rei, i njihov oblik, i njihovo
znaenje, i njihove kombinacije nisu utvrene, i u osnovi svojoj neprikosnovene. U blizu deset
miliona ljudi koji taj jezik potuju i u pisanju, i u govoru, njih trojica-etvorica jedini su koji
uzimaju te slobode s njim: o tome oni ne vode rauna. Njih se ne tie to menjanje jezika, ma
kako bilo, boli; to je apurdno; to skoro treba biti zbunjen, pa bez potrebe, i protiv potrebe,
dirati u ono to je vekovima stvarano, i to i deca potuju. Oni jezik doteruju po svojoj volji;
guvaju ga, mese, mue, raspinju, upaju kljetima, meu u kvrge, kako im je kad potrebno, i
kako im kad nije potrebno! Bezbrojni su naini na koje mu oni dosauju. Oni e ja navodim
sve primere iz antia izmeniti red reima tako da ovek koji zna svoj jezik ima muke da
pogodi ta su hteli da kau; oni e rei:
Ti veernje tiho zvono,

S tvojim zvukom, to sad bludi,
Moj duh, to je s jada klono,
Iz mojijeh nosi grudi;
oni e mnoinu upotrebiti mesto jednine, jedan pade mesto drugoga, predlog mesto drugog
predloga; rei e: "Vjetri struji s dolje travne", ili: "i put staze tajno slaze"; upotrebie
pridev, glagol, imenicu i svaku drugu re mesto svake druge rei; prenosie glagole iz jedne
vrste u drugu; svrene glagole upotrebie mesto trajnih; neprelazne glagole upotrebljavae
prelazno; drugih puta upotrebie ih povratno, rei e:
Ja u tajnu u grob lei
Ili:
Potok se krivuda i sa umom vala
menjae reima rod, menjae im oblike; rei e:
A kad stignu groblju, koji i Pravjekove davne broji;
ili:
Lako grede
Dva kostura sjenke bl'jede;
ili:
Pa uzabra cv' jetak to suzice liva;
ili:
U njezinoj suzi nikad kletva nije,

Nego tvoja slika u kapljice sije;
govorei jednim narejem kojim nijedan Srbin ne govori, narejem varvarskim u kome se ne
kae ni "bled", ni "brid", ni "blijed", nego, kamadalski, anamitski, "bl'jed"; a radi stiha i slika,
kako se obino misli, ustvari iz sasvim drugih razloga, izostavie u rei to god hoete i s koje
god strane hoete, predmetak, nastavak, slovo, dva slova, slog, dva sloga, spreda, iz sredine, s
kraja; rei e:
I mladost e minut' i godine pree,

Al' tvoja je ruka zagrliti nee,
mesto "prei e" (upravo, mesto proi e; ali kod njih je "prei" i "proi" svejedno); skratie
"izdahnulo" u "izdahlo":
Izdahlo si, srce moje;
skratie "uzdrhta" u "drhtnu":
Al' to drhtnu srce njeno?
skratie "trti" u "trt", i rei e:
Ta nevjera crni gr'jesi

Trt' te nee, moja mila!
Trt' te nee, moja mila!...I sve to ne ovda-onda, sluajno, ka se zaborave, ili kad treba obii
neku nesavladljivu tekocu, no kao s pravom, jedno za drugim:
I put staze
Tajno slaze,
Lako grede,
Dva kostura sjenke bl'jede.
A kad stignu groblju, koji
Pravjekove davne broji...
ovek da ne poveruje svojim oima, rad da pomisli da se sam prevario, da su to tamparske

pogreke, da bar ovo "groblju" stoji mesto "grobu". Ali nije; re je ba o "groblju": dva mrtvaca
su ustala, svaki iz svoga groba, i otila su u goru; odatle se vraaju opet na groblje i leu svaki
u svoj grob:
U to doba
Dvije ploe na dva groba
Otvore se...
A da "koji" nije tamparska pogreka, dokazuje "broji". Ne, nisu to tampaske pogreke ni
sluajne omake, no oni tako piu skoro stalno, bez prekida, katkad bolje, katkad gore, kroza
sve svoje pesme i knjige pesama. A kad tako na hartiju poreaju dovoljan broj ovih potkuenih,
rovaenih rei, kad svoje stihove nadenu ovim izmrcvarenim patrljcima, oni ih skupe u knjigu,
objave ih na to skupljoj hartiji, i oglase ih kao srpsko pesnitvo.
"italac, meutim, u nedoumioi, gleda zaueno i pita se: kako usred naroda koji ivi i koji jo
zna svoj jezik moe biti doputeno ovako govoriti? Kako oni koji tako govore mogu imati glasa
kao pesnici svoga naroda? Kako ti pesnici, u svojim svetlim trenucima, ne opaze sami da to to
oni rade ne lii ni na to, da se jezik vie potuje i u onim divljim plemenima u kojima se jezik
menja sa svakim pojasom, tako da dedovi vie ne razumeju svoje unuke? Zar ne uviaju da s
takvim jezikom nema pesnitva, da najdublja misao, najdirljiviji uzdah, i najivopisnija slika,
tako kazani, ne mogu biti nita drugo do nakarade? Jesu li se kadgod zapitali da li bi tako u
prozi pisali, zato se tako u prozi ne pie, i kako bi izgledalo kad bi se tako u prozi pisalo? Pa
misle li da je pre doputeno tako pisati u pesnitvu no u prozi, dar takvo pisanje u pesnitvu
lepe izgleda? U pesnitvu, kome je, ako ne jedini, ono prvi, bezuslovni, neophodni cilj lepota?
Kakva je logika tih ljudi? Kako, najzad, kao pesnici ne oseaju ono to moraju oseati kao
itaoci? Kakvi su oni ljudi?
"Ako ih stih i slik nateraju da tako piu, onda to prosto znai da za njih nije da piu u stihu i
sliku. Stih i slik su izmiljeni da pesmu naine lepom, a ne da je narue; kad kod nekoga
ispada obratno, znak je da on ne ume da pie kako valja. A kad neko ne ume neto da radi, on
onda to ne treba da radi dok ne naui; to je bar prosto. Stih i slik ne smeju pesniku smetati,
apsurdno je da mu smetaju; to bi bilo tako kao kad bi jahau smetao konj ili virtuozu na violini
njene etiri ice. Dobrim pesnicima stih i slik nikad i ne smetaju. Igo je napisao sto pedeset
hiljada slikovanih stihova i to kakvih stihova, i kako slikovanih! I ne vidi se nigde da su mu
stih i slik smetali; naprotiv! Dobri pesnici "jeziku bogova" ne ine nikakve ustupke na raun
ljudskog jezika; samo tako ljudski jezik i moe postati "jezikom bogova".
"Ti dobri pesnici, meutim, u pogledu stiha i slika stavljaju sebi esto daleko tee zadatke. Oni
se ne zadovoljavaju tim da im je i pored slika jezik uvek ist kao kristal (to se samo po sebf
razume), niti da im je stih taan, i slik pravilan. Oni jo u taj slik, na kraju stiha, nee metnuti
koju bilo re iz reenice, nee metnuti neznaajne rei, nee slikovati moj i tvoj, ili sebi i tebi.
Oni znaju da je svaka re na kraju jednoga niza rei jae istaknuta, i da tu istaknutu re slik jo
jae podvlai; i zato nee nelogino isticati ono to nema vanosti. Oni e gledati da koliko je
god vie mogue na najvanije mesto dou najvanije rei. Otuda u mnogim njihovim strofama,
koji put i itavim pesmama, gotovo sami slikovi, bez rei koje im prethode, dovoljni su da stvore
pojam o onom o em se u strofi govori; uzmite kao kratak i poznat primer drugu strofu
Hajneove Lorelaj:
Die Luft ist kuhl, und es dunkelt,

Und ruhig fliesst der Rhein;
Der Gipfel des Berges funkelt
Im Abendsonnenschein.
Hvata se mrak Rajna rumeni se veernje sunce: skoro je izlino itati celu strofu... Kako je,
dalje, jezik znaajan, izrazit, i svojim muzikim osobinama, svojim zvukom i svojom melodijom,
oni niti ne smatraju da je svejedno uneti u stih ili slik re kakvog bilo ritma ili zvuka. Ritam i
zvuk rei je kao neka muzika pratnja pesnikovim reima, i ne moe biti svejedno da li e se
pratnja slagati s pesmom koju prati ili ne. Uzmite ove stihove:
uje kako vetar duva,

uje lave ljutih pasa,
uje kako pono gluva
Potresa se od uasa?
Zar u njima puni slikovi, duine, i mukli glasovi (sedam naglaenih u) ne pojaavaju na izredan
nain smisao strofe? Kad u svom sonelu ozeMarijadeHeredija opisuje japanskoga
ratnika, kako po suncem obasjanoj obali, u sjajnom oruju, koraa na susret svojoj dragani, ona
bira rei i slikove sa a, jasne, zvonke, sveane slikove na va, na latte, na laque, na asque:
riva, biva, Tokungaiva, latte, plate, eclate, ecarlate, laque, plaque masque, casque
koji, izgovoreni kako valja, zvone u francuskom neobino jasno, trete sveano i praznino kao
trube, u punom skladu s radosnom temom koju prate, s ljubavlju, sa sjajnim orujem, sa
suncem obasjanom obalom. A kad u drugom sonetu govori o sedom zlataru koji je u svojoj
radionici dosad rezao samo balake i dimiijisao maeve, a sad, zabrinuvi se za svoju duu,
uzima da ree putir, rei i slikovi koje pesnik trai sad su sa i, otri, tanki slikovi na ril, na rise,
te, po rei Lemetrovoj, izgledaju kao da klize i kripe kao alat kad klizi i kripi po metalu. A
na ritam, i na sklad izmeu stiha, ritma, i sadrine, ti pesnici paze isto toliko koliko i na slik; i jo
vie, jer je ritam jo vaniji element stiha no slik.
"Pa ipak, ni to takvo briljivo podeavanje stiha i slika nije nikad udilo apsolutnoj pravilnosti
njihova jezika. I Heredija, i Igo, i toliki drugi ovo je upravo kojeta navoditi imena i primere
onde gde se broje na stotine i na tisue piu stalno jezikom istim i sjajnim kao rosa; i bili bi
verovatno vrlo zaueni kad bi im neko rekao da bi smeli pisati i drukije. Oni znaju da je jezik
svetinja; oni ne ekaju da im to kau kritiari; oni kritiarima idu sami na susret, oni sami kau
da dobrog pesnika nema bez istog jezika: Racine contient Vangelas, kae Igo; to srpski, vrlo
tano prevedeno, znai: u Branku je i Vuk; to jest, u Branku mora biti i Vuk. Pa kad "u Branku
mora biti i Vuk", kad i logika, i oseanje, i miljenje svega sveta, i stvarni primeri dokazuju da to
i moe i mora biti tako, kad stih i slik eto tome nisu smetnje, kakvo je to jogunstvo, ili
zaslepljenost, ili podivljalost ukusa, ili teka tromost, koja nagoni nae pesnike da jezik tako
esto kinje na ovaj neobjanjiv nain? Zar je to tako teko opaziti i tako teko odbaciti to
izvitopereno apurje jezika, te pogrene i sakate oblike koje udljiva mata ili trenutno
zamoreno pamenje ponudi u pisanju? Zato ne potraite druge, prave i itave, i traiti ih dok
se ne nau: to drugim reima znai, nai ih uvek?
"Dokle e, najzad, trajati te nesnosne navike?
Stvari meutim, kao da idu sve nagore. Dok su tako pisale samo one parije stihotvorci, kojih u
svako doba ima u svakoj knjievnosti, dotle opasnost i teta nisu bile velike. Ali danas su tako
poeli pisati i pisci koji su, pravedno ili nepravedno, to sad neu da ispitujem, stekli glasa, koje
kritika rauna meu prve dananje pisce toga roda, i meu kojima neki zaista zasluuju glas
koji uivaju. Danas, eto, tako pie anti koji je uz to, udnom ironijom, iz onog srpskog kraja
gde se oseanje jezika ouvalo izvesno isto tako ivo kao u ma kom drugom kraju Srpstva. ak
Dui, na Dui, koji ako nastavi kako je poeo ide pravce tome da bude veliki pesnik, ak ni
on ne potuje uvek taj jezik koji mu, meutim, tako lepo slui, s pomou kojega je on
napisao Zalazak sunca, i Zato? i druge lepe, nene, i mislene pesme svoje. Zato da metne
ono nekorektno "sebi" u poslednju strofu Zalaska sunca:
Ah, ne recite mi nikad: nije tako!

Ni moja dua da to lae sebi,
kad zna da srpski to tako ne moe da se kae? I zato da nastavi, ne vodei rauna o tome ta
znai "i":
Jer ja bih plak'o, ja bih vjeno plak'o,

I nikad se uteio ne bi,
kada to "i" pravi nedoputenu tautologiju sa reju "vjeno" iz prethodnog stiha, kad se samo po
sebi razume da se onaj koji bi veno plakao ne bi nikad uteio? Zato da pokvari tu lepu
pesmu? Da je pokvari on koji ju je napisao? Pogreka izgleda malena, ali kao ona pega na dnu
skupocenoga suda o kojoj govori ne znam vie koji romanopisac nemaki, tako e za
osetljivoga itaoca to "sebi" i to "i" kvariti tu, po zamisli, po oseaju, po ritmu izrednu strofu, u
kojoj kulminira lepa pesma Duieva. Jedna takva pogreka dovoljna je da pokvari najlepi stih;
preko stiha strofu; preko strofe itavu pesmu. U umetnosti nema sitnica i prvi je uslov za lepotu
otkloniti ono to vrea. Skroz je, dakle, pogreno misliti da jedna re tano ili pogreno
upotrebljena, da jedno izostavljeno ili izmenjeno pismeno, ma samo ovda i onda, ne ini nita.
Oni ine mnogo, i utoliko je pesma lepa, utoliko vie; oni su slobode nedoputene, slobode
koje nikad ne idu bez nasilja, i koje je mahnito zvati "pesnikim. Jezik je jedan; u vezanom slogu
i u nevezanom, on je isti, i ono to ne moe da se kae u prozi ne moe da se kae ni u stihu. U
Banvilovoj Poetici, u odeljku koji govori o pesnikim slobodama, ima samo jedan paragraf, i taj
glasi: "Nema ih". Taj paragraf bi nai pesnici trebali da naue napamet..."
Moj prijatelj dodade:
"to mi je udno, to je da vi kritiari, kritiari koji ocenjuju dela po njihovoj estetikoj vrednosti,
ustajete tako retko ako uopte protiv tih "pesnikih sloboda 1). Da li je mogue da je to zato
to vas one ne vreaju? Ili je to zato to drite da ne pomae govoriti? Uvek pomae govoriti
tane stvari. One na kraju moraju biti primljene. Da sam kritiar, ja bih, ini mi se, danas samo
ovo radio: iz svake nove knjige pesama ja bih redovno ispisivao te njihove onakaene stihove, i
donosio ih u svojim kritikama; pa bismo videli kome bi se pre dosadilo, ili njima tako pisati, ili
nama ispisivati. Naroito bih prema boljim pesnicima iz razloga lako pojmljivog bio
nepopustljiv; kod njih je teta kad tako piu, jer oni imaju ta i da pokvare. Vi kritiari meutim
zadravate svoje strele za poletarce, za one parije koje malopre pomenuh; kad su Cvetko
Jakovljevi i D. Nikoli objavili svoje pesme, ovek nije mogao otvoriti novine, a da ne naie na
pokoji, i to dugi referat o njihovim ravim stihovima. A kad anti, X. ili Y. objave pesme, onda
se njima za iste ili sline pogreke gleda kroz prste; tako da oni ozbiljno misle da se to njih ne
tie, i smeju se s vama zajedno Nikoliu i Jakovljeviu... Da im ne gledate zato kroz prste to su
oni saradnici istih listova u kojima se i ocene donose? Monije je govorio da posle trideset godina
niko vie ne moe biti kritiar, jer je bio na ruku kod svega sveta; hoe li kod nas postati
pravilo da ne moe biti kritike zato to je svaki pisac saradnik kritiarev? Vi se spremate da
piete ocenu Santievih Pesama; hoete li smeti ili hteti kazati koliko su rave te navike o
kojima govorimo?..."
Bogdan Popovi
_________________
Pod "pesnikim slobodama" razumevaju se nekorekcije jezika u njegovom
spoljanjem obliku, gramatike nekorekcije. Samo pogreno nazivaju se "pesnikim

slobodama" stilistike nepravilnosti ili smelosti pesnika.
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
ALEKSA ANTI
...anti je dugo lutao ophrvan razliitim uticajima, od narodne poezije, preko Branka
Radievia do Vojislava Ilia. Sredina u kojoj je iveo i radio, isuvie lokalna,
patrijarhalna i zaostala, uinila je antia pesnikom skromne knjievne kulture i vrlo
skromnih pesnikih ambicija svoje pesnikovanje on je shvatao iskljuivo kao
rodoljubivu misiju. Ve u prvim pesnikim zbirkama ispoljile su se osnovne mane
antievog pevanja, na koje je vrlo otro, a povodom zbirke iz 1901. godine,
reagovao tada neprikosnoveni autoritet u pitanjima knjievne estetike Bogdan
Popovi. On je argumentovano i dobronamerno ukazao na slabosti u obradi,
gramatike nepravilnosti, nedoteranost izraza, neizbruenost stiha, aljkavosti u stilu,
nedoteranost forme. Ovu kritiku anti je primio ozbiljno i razborito:
itajui ovu kritiku ja sam osetio svoju bedu, neznanje, nespremnost. Osetio sam da
sam egrt i da mi jo mnogo treba uiti dok postanem majstor, ako to uopte mogu
postati.
anti se zamislio nad svojim pevanjem, poeo paljivije da radi na pesmama,

uoavao je neskladnosti i nedoteranosti, sve vie postajao svestan koliko je Popovi
bio u pravu. Poeo je priljenije da radi na svom knjievnom obrazovanju, da bdi nad
svakim stihom i izrazom, da formi posveuje panju. Zapoeo je sopstvenu pesniku
stazu koju obeleavaju: iskrenost, neposrednost i oseajnost. Zato je Popovi posle
sedamnaest godina mogao da napie antiu:
Ono to ste ispevali, ja sam od vas oekivao, ali sam u svoje vreme morao ukazati na
vae greke i nedostatke. Da niste ispevali nekoliko pesama kao to su Pretprazniko
vee i Vee na kolju, pored mnogih koje ne bih mogao zameniti ni sa kakvim dru?im,
ja bih bio duevno siromaniji.
Aleksa anti je pesnik, dramski pisac, pripoveda, prevodilac. Najplodniji i

najuspeniji je kao lirski pesnik. Pod naslovom Pjesme objavio je sedam knjiga: 1891,
1895, 1901, 1908, 1911, 1918, 1919. Rodoljubive pesme, inspirisane balkanskim
ratovima, objavio je 1913. godine pod naslovom Na starim ognjitima. Napisao je i
pet dramekih dela od kojih je najpoznatija Hasanaginica (1911). Prevodio je sa
nemakog: Hajneov Lirski intermeco (1907) i Iz njemake lirike (1909).
U lirskom pevanju Alekse antia dominiraju socijalni i rodoljubivi motivi. To je i

razumljivo kada se ima na umu da je njegov rodni zaviaj bio "pod dva carstva" u
antievom ivotnom veku: pod turskim i austrijskim. Teak ivot hercegovakog
seljaka i radnika, iseljavanja, ustanci, ratovi za osloboenje od Turaka, nali su svoje
mesto u lirici antievoj. Ljubavno pesnitvo antievo je osobeno: to nije
neposredno iskazivanje ljubavi ili ljubavne enje nego je elegini uzdah zbog
neostvarene ljubavi; to nisu izjave upuene devojci, nego eni koju je nekada voleo:
Pono je. Leim, a sve mislim na te

U tvojoj bati ja te vidjeh jue
Gdje bere krupne raspukle granate.
Mila kao zlatno nebo poslje tue,
U tihu hladu stare kruke one,
Sjede ti djeca i zadau ue.
(Jedna suza)
Brojne elegije imaju porodino-intimni karakter: u njima je tuga za prolim

vremenima patrijarhalnog ivota, bol za porodicom i porodinom toplinom, oseanje
apsolutne usamljenosti. U elegijama i ljubavnim pesmama plastino je naslikan
lokalni mostarski kolorit: bate, jorgovani, eboji, edrvani, sokaci, mahale,
aikovanje, sevdah. Iz svakog tematskog ciklusa antieve lirike moe se izdvojiti
nekoliko najpoznatijih i najboljih pesama.
Rodoljubive pesme: Moja otadbina, Ostajte ovdje, O klasje moje, Boka,

Mi znamo sudbu;
Socijalne pesme: Pesma jakih, Moji oevi, Pred kolibama, Teak, Ribari,
Ruke, Kova, Kiridije, Vee na kolju;
Ljubavne pesme: Emina, Pahulje, Ne vjeruj, Seanje, Jedna suza;
Elegine pesme: Moj otac, Na stari dome, Pretprazniko vee.
Stania Velikovi
Interpretacije iz knjievnosti III
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
PJESME ALEKSE ANTIA
Prikaz je objavljen u Otadbini, 1/1911, br. 23, takoe nepotpisan, ali je Koi kao
Autor identifikovan na osnovu njegovog pisma A. antiu (vidi pismo br. 84 ovog
izdanja), pa ga je ve uro Gavela 1961. godine uvrstio u Koieva Sabrana djela.
Aleksa anti, sa drugovima Duiem i oroviem, bio je jedan od prvih koji se javio u
knjievnosti iza okupacije nae zemlje. Davno je anti poeo pjevati, i danas on
uiva glas jednog od najboljih naih lirskih pjesnika koji mu ni mi ne mislimo
osporavati. Roen i odrastao u porodici i gradu gdje se isuvie mnogo govori o
kamatama i procentima, gdje suvi raun i realno trezveno razmiljanje svakidanjeg
ivota nemilosrdno potiskuje svako njenije osjeanje i zanoenje umjetnikim
ljepotama, Aleksa anti je, pored svega toga, dao nekoliko pjesama neobine ljepote
i istinske topline i nekoliko krupnih akcenata iskrenog pjesnikog zanosa i
oduevljenja. Njegov nesumnjivi talenat nije ni ekspanzivan ni dovoljno borben. On
ne nosi sobom ni u sebi silne rijei ruenja i razoravanja. On je njean, mek i boleiv, i
anti nam u itavoj svojoj poeziji izgleda kao ranjen gorski orao. On stalno ali i
proklinje. ak i kad na borbu poziva i zvoni, iz njegovih poklika ne bije divlja i
neobuzdana sila i oduevljenje koje je gotovo na sva uda i pokore. Pa ipak nam ti
rodoljubivi antievi stihovi padaju kao melem na duu u ovoj alosnoj zemlji gdje se
tako azijski komotno robuje bez nacionalnog otpora i protesta, u ovoj blagoslovenoj
zemlji sinekura i orijentalskog ulagivanja za masan zalogaj, u ovoj pometenoj zemlji
gdje se kojekakve beskimene ue busaju u prsa, stavljajui se sa beskrajno
kominom pozom na neko vrhovno nacionalno gledite, u neasnoj namjeri da
obmanu sve i pod sobom i okolo sebe.
U polja naa Iskariot ue,

I njive nae postadoe tue,
I na nas pade guba i rugoba.
Oni koji punim pogledom, i u irinu i u dubinu, vide sveoptu ukmeenost i

poraboenost nau, s jezom u dui osjetie svu traginu istinu i oporost ovih
antievih stihova.
Pored isto lirske, intimne poezije, anti je odvajkada bio u nas patriotski pjesnik.
Njegove ranije rodoljubive pjesme obine su i svakidanje su sa optim patriotskim
frazama i epitetima sumnjive vrijednosti. On je u svom daljem razvoju i izraivanju
svoje pjesnike fizionomije pokazao sjajan napredak. Otresao se je i oistio se je od
svega to nije njegovo, i stvorio je svoju suverenu rije i svoj stih. Sa nekom
svetiteljskom ljubavlju, koja je samo njemu svojstvena, priao je blie svojoj zemlji,
svojim golim krevima, svojim ubogim ljudima, opjevavajui njihov teki i muni
suvremeni ivot. Iza fantastinih lutanja i visokih patriotskih fraza koje ne znae
mnogo, njegova se blagorodna poezija socijalizuje i ispoljava se u ivom protestu
protiv socijalne nepravde.
Socijalizovanje antieve poezije nesumnjivo je, i ono je dobilo snana izraza u nizu
krepkih pjesama "Topla ognjita" i "Pod verigama". Kroz ove njegove stihove bije
svje dah, iv i prijatan, odjekuje nova nota i ton, potpuno stran njegovoj dosadanjoj
poeziji. Meu ovima je stihovima i ona jedinstveno bolna i jedinstveno oajna
tubalica "Na njivi", koja je najprije izala u banjolukom "Razvitku" i, izazvavi malu
prijatnu senzanciju, odatle pretampana u mnoge nae politike i knjievne listove.
Ovdje je tampana pod nemalo poetinim imenom "Muka", i izgleda da je pjesnik

neke izmjene uinio. Poetni i zavrni stihovi, kao i sva topla sadrina ove pjesme,
neto je novo i osobeno u poeziji antievoj:
O, klasje moje ispod golih brda,

Moj crni hljebe, krvlju potrapani,
Ko mi te tedi, ko li mi te brani,
Od gladnih ptica, moja muko tvrda?
Skoro e etva. Jedro zrnje zrije.

U suncu trepti moje rodno selo...
No mutni oblak pritiska mi elo,
I u dnu due grom pada i bije
Sjutra, kad otri zasvijetle srpi,

I snop do snopa kao zlato pane,
S nova e tei krv iz moje rane,
I s nova pati, seljae, i trpi.
Svu muku tvoju, napor crna roba

Pojee silni pri gozbi i piru,
A tebi samo, ko psu u sindiru.
Bacie mrve... O, sram i grdoba!
I niko nee uti jad i vapaj,

Ne bole muke pijanu gospodu.
Seljae goli, ti si prah na podu,
Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!
O, klasje moje ispod golih brda,

Ko mi te tedi, ko li mi te brani
Od gladnih ptica, moja muko tvrda?
Saoptismo itavu pjesmu, iako smo mislili da damo samo prvu strofu koja je jednaka
sa poljednjom. Obuzeti i zaneseni njenom intimnom ljepotom, mi smo je nesvjesno
do kraja cijelu ispisali. Ova oajno jetka tubalica, sa svojim irokim socijalnim duhom
i sa svojim krepkim akcentima patnja onih koji bezmjerno stradaju pod dananjim
kolonijskim i feudalnim poretkom, daje nesumnjivo pjesniku puno obiljeje i
suvremenosti i nacionalnosti, markirajui jedan vidan i znaajan momenat u njegovoj
poeziji. Sa svojim najljepim duhovnim moima i simpatijama anti je sa onima i za
one koji trpe i stradaju, i to jo vie die vrijednost njegovoj blagorodnoj i humanoj
poeziji.
Kao 135. knjiga Srpske knjievne zadruge (XX kolo) izale su Pjesme Alekse antia u
nekoliko karakteristikih odjeljaka: "Prolog", "Pod verigama", "Pogaene zvijezde",
"Pod jedrima", "Sa mojih staza", "Humke", "Topla ognjita", "Slike i vizije" i "Sa
Neretve". Rastko
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
ALEKSA ANTI PESNIK KOJI NAS VERNO

VRAA SAMIMA SEBI
Rodoljubiva poezija srpska bila je na svome vrhuncu ezdesetih godina prologa

veka. Nacionalno oseanje, koje je kod Srba uvek bilo duboko i jako, razbuktalo se do
paroksizma u tim danima kada su dve velike nacije evropske, italijanska i nemaka,
izvodile delo svoga narodnog ujedinjenja, i kada je Turska izgledala na kraju svoga
ivota u Evropi. Velika nada zahvatala je bila srpsku zemlju, i u onom zanesenom
narataju nije bilo nikoga ko je sumnjao da je "izvesni as" tu, i da je srpsko
osloboenje i ujedinjenje pitanje ne nekoliko godina no nekoliko meseci.
U tim asovima najvee nacionalne egzaltacije koju smo ikada imali, u to doba
buktanja strasti i sagorevanja oseanjima, naa Mlada Srbadija podigla je patriotsku
poeziju vie no to je ikada i pre i posle nje bila. Ta "frenetika poezija" proklamovala
je da su Srbi izabrani narod na zemlji, i da je bog na nebu srpski, "Duanov bog". Ona
je pevala da je posle etirivekovne Golgote srpske doao as iskupljenja i uskrsna, a
da nestaje "ona duga, ona srpska no". Ljubomir P. Nenadovi je pozivao "Ustaj,
Marko!...", Ognjeslav Utjeenovi Ostroinski klicao je:
Ora ... ora ... na noge junake!...
a ura Jaki je tirtejski pevao:
Na oruje!
Srbin je junak, junak je grom,
smrskae teme dumanu svom!
Na oruje, na oruje!
I jedan list toga zapaljenoga vremena i te duevne groznice nae tano je kazivao
opte raspoloenje srpskih duhova: "U momentima kad je narod sam u kipeem
oduevljenju poletio u poeziju, ne treba mu jo poezije ulivati kakvom pesmom u kojoj

e biti zrana oseanja, duboke tuge ili sjajne ideje; njemu je dosta ako mu se i u
pesmi kae: SrbSrbstvomabojkrvBosna Vukalovi".
Ali i u toj velikoj akciji morala se javiti reakcija. Tolika bujica oseanja poela je
opadati, napeto duevno stanje moralo se primirivati. Neizbeno je nastalo doba
otrenjavanja od pijanstva rei, umor od sve te orgije oseanja. S jedne strane
Svetozar Markovi sa svojom pozitivistikom i realistikom "novom naukom", sa
druge strae nedae od 1876, Berlinski kongres, 1885. godina, opasne i krvave
unutranje borbe u Srbiji, sve je to hladilo, suilo, unitavalo staru nacionalnu
romantiku i emfatinu patriotsku poeziju. Laza K. Lazarevi je omladinske ideje
nazivao "budalatinama", Medo Puci "boleljivim matanijama", a Vojislav J. Ili
svirepo je ismejavao alkoholiarski zanos kosmatog omladinskog pesnika:
Lasko je podlo u pesmama rodu,

i ko besno pseto mrzeo je vodu.
I kako je neizbeno, u celokupnom naem i narodnom i u pojedinanom ivotu, iz

jedne krajnosti palo se u drugu. Mesto onih nacionalnih mahnitosti od pre etrdeset
godina nastupila je jedna hladna isto formalna, neplodno pesimistika, umetniki
neuzbudljiva, nehumana i anacionalna poezija, bez veze sa ivotom, ak sa izvesnom
mrnjom na ivot, ravnoduna prema svemu to nije suptilnost oseanja ili otmenost
rei i muzika fraze. Jovan Dui, roen u Hercegovini, poeo je, vetaki, kao redak
cvet u staklenoj bati, obdelavati poeziju "mirnu kao mramor", "hladnu kao sena",
objavljujui prezirno gomili profanih da je njegova muza "bledo, tiho devoje to
sneva", koja nee da peva po "neistijem ulicama", i koju on ui:
Budi odve lepa da se svia svakom,

odve gorda da bi ivela za druge.
Budi odve tuna sa sopstvenih jada

da bi ila ikad da tei ko strada,
a edna da vodi gomile t' nagle.
Koliko je naa mlada poezija odvojena od ivota i naroda, u kolikoj je meri nehumana i
nenacionalna, reito pokazuje ovaj primer. G. Sima Pandurovi, jedan od boljih mlaih
pesnika naih, bio je predsednik Nacionalistike omladine, omladine one stranke koja
je istorijski nastavak omladinskog i patriotskog liberalizma ezdesetih godina, i koja
danas pokazuje jasnu elju da se vrati svojim starim idealima. Ali i u G. Panduroviu
literator je bio jai od nacionalista, i on ne samo da nema patriotskih pesama no
prikazuje sebe i svoje pokolenje umorne, zatupljene, bez "stare, dobre vere", prirode
bolesne i tmurne", koje je ivot spljotio i izmrcvario:
Rune su nas ve omanale ini,
siti smo sveta, ivota i svega;

sumnja nam sad je oslonac jedini,
a mudrost glupa i prostaka ega
s ljudima drugim i samima sobom,
sa tunim prahom starih ideala...
I u ove dane koje preivljujemo, naa mlada knjievna kola je utala, ili pevala mrtve
rue i zaspale vode, i pisala "knjige za umorne ljude", dok su bolove i nade dananjih
narataja kazivali stihotvorci bez iega nalik na talenat i "patrijote" po zanatu bez
iega nalik na iskrenost, isto onako banalno i runo kako se patriotizam eksploatie u
naim politikim listovima. I to je jedan malo utean, u svakom sluaju nezdrav pojav
koji treba zabeleiti: dananje knjievno pokolenje nije pokazalo moralne i nacionalne
solidarnosti, ono nije bilo zastavnik svojega doba, i nita danas nije nalo odjeka u
njegovim olimpijski ravnodunim i studeno ukoenim duama.
To je ono to se uopte moe i treba kazati, ali isto tako valja i dodati da knjievni
egoizam nije tako opta bolest onih koji danas piu, da ima naih pisaca sa irim
duhovnim vidicima i sa plemenitijim oseanjima, i da se danas jasno mogu opaziti ne
samo tamni predznaci no jasni i lepi poeci obnove nae rodoljubive poezije, sa
oseanjem nacionalne solidarnosti, kako su hteli ljudi ezdesetih godina, sa
oseanjima oveanskog bratstva i drutvene pravde, kako su propovedali, ljudi
sedamdesetih godina.
* * *
I nita nije bilo prirodnije i loginije no da se znak za preporoaj da u Hercegovini, da

se saniranje nae poezije, da se vraanje pesnika svome narodu vee za ime jednoga
Hercegovca, Alekse antia. Roen u onom ponositom kraju gde se nalazi sr celoga
naeg naroda, u onoj zemlji krepkih ljudi i snanih oseanja gde su nikle najbolje
narodne pesme nae, u kraju koji je bio rasadnik cele nae rase i iz koga smo
presaeni u severne i istone krajeve, anti je bio predodreen da uini ono to
sada ini.
U punom jeku praznoga verbalizma i uskog diletantizma u naoj poeziji on je ispevao

onu, danas ve znamenitu pesmu Ostajte ovdje, koja je bila vie no dobra pesma:
dobro delo, i koje se ne bi postideli ni Zmaj ni Jaki. I novom zbirkom svojih pesama,
koja se ove godine javila u Mostaru, anti je produio svoj korisni rad, dokazao da
iskreni patriotizam i prava poezija nisu nesaglasni, i da dobar Srbin moe biti i dobar
pesnik.
Na prvom belom listu, kao epigraf celoj zbirci, nalazi se stih iz jednog blagonaklonog
pesnika Slobode, bolnoga Nadsona.
I u prvoj pesmi pesnikovoj, koja je kao uvod, koja daje prvu i osnovnu notu, on kazuje
svoju krepku duu slobodna oveka, koja prkosno stoji i u buri vra:
Ne, bor zdravi nije pao

ja i sada krepko stojim,
bog mi jako srce dao
da u asu stranih dana,
usred borbe i megdana
ne poniknem elom svojim.
U nevolji i bedi, i u emu i okolo njega, srce mu se iri, a dua ispunjuje bratskim
saueem prema onima to trpe oko njega. I Pred raspeem on se ui portvovanju i
radu za druge:
Hou da ivim ivotom ovjeka

hou da ljubim, da trpim i stradam,
u svojoj Vjeri da se Dobru nadam
tono e do ko sveta rijeka.
---------------------------Prorokim glasom budiu iz groba
istinu mrtvu i slobodu roba
to sputan sunca zaviajna udi.
I krvlju svojom preliu sve pute,

idui tebi i vjeruju u Te,
uskrsli Brate potitenih ljudi!
On uzima svoj pesniki posao onako kako ga je Viktor Igo shvatio: "posao pesnika
jeste teiti". On duboko saosea sa celom zemljom svojom:
Meme sve rame moga roda bole

i Moja dua s njim pati i grca...
On nee u sanjarijama i na cveu da proivi svoj vek, koji je neem viem namenjen:
Ne odvrati lice! Prui ruke svoje

onima u jarmu to nevoljno stoje,
i ekaju sunca kroz maglu i oluj.
Pomozi i spasi! Nevolju izlijei!

Izgrli, izljubi! Rane izlijei.
Il' ridaj i plai, i sa bratom boluj!
Ono to antia odlikuje od starijih i obinih patriotskih pesnika naih, to je to je

njegov patriotizam na realnom osnovu i pozitivne sadrine, to on ne voli narod-
naciju, kao apstrakciju, no narod-puk, ive ljude, seljake. U tome pogledu njegova
patriotoka poezija vezuje se za socijalno-nacionalnu poeziju ure Jakia iz
sedamdesetih godina, za Ratara i za Zemlju. Njegovo srce zatreperi ljubavlju za narod
ne kada peva Duanove vojske koje polaze na Carigrad, no kada vidi nevoljne teake
da za hlebom idu u Ameriku. I to on kazuje u ivopisnoj i uzbudljivoj viziji:
Parobrod spreman. More se koleba,

poljednji plamen na zapadu trne:
suton se raa i s jesenjeg neba
polako pada na hridine crne.
Paluba puna. Ruke uzdignute

pozdrave alju i rupcima mau;
u mnotvu ovom vidim eljad nau,
naslonili se na pervaz pa ute.
Ta velika ljubav prema seljaku, kao temelju cele nae rase i najveem stradalniku
meu svima nama, prelazi gotovo u izvestan kult, onakav kakav je bio u ruskih
narodnjaka pedesetih godina prema muiku. I pesnik, u pesmi Pred kolibama, peva
itavu himnu, tom "ubogom drugu dubrava i vrela", tvrdih, uljevitih ruku, koji svojim
znojem zaleva zemlju i krvlju brani "ovu grudu nau". On se osveava i preporaa u
dodiru sa ljudima iz naroda, koji ga ue radu, strpljenju i odanosti zemlji, i
u Ribarima on im se zavetuje:
Ja u da vas tjeim i da s vama stradam

i da kuam borbu sa morem i nebom!
Hou da se s vama i molim i nadam,
hou da se s vama istim hranim hljebom.
Izvesno je: to je drugaiji, razumljiviji, stvarniji, iskreniji, dublji i bolji patriotizam no

to je onaj prazni verbalizam, sva ona emfaza i retorika sa kojom smo se navikli
sretati u bezbrojnim patriotskim pesmama naim.
Jovan Skerli
Iz lanka Obnova nae rodoljubive poezije
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
**
ALEKSA ANTI
POEZIJA LJUBAVI I RODOLJUBLJA

ALEKSA ANTI je umnogome nastavlja Zmajeve rodoljubive lirike. U mnogim
njegovim pesmama nalazimo simbole i primere iz narodne prolosti. Podsticajima iz
srpske istorije oznaavao je put za ostvarenje nacionalnih elja za osloboenje
porobljenih oblasti i ujedinjenje naroda. Iako trideset pet godina mlai od Zmaja,
anti jo peva o borbi za slobodu, jer se i njegov Mostar, kao i Zmajev Novi Sad,
nalazio pod tuinskom upravom, pod Austro-Ugarskom, sve do prvog svetskog rata.
U godinama koje su prethodile prvom svetskom ratu, pred odsudnu bitku za

osloboenje i za vreme samih borbi srpske vojske sa Turskom i Austrijom zvonili su i
odjekivali antievi stihovi iz pesme Mi znamo sudbu.
"Snaga je naa planinska rijeka,

Nju nee nigda ustaviti niko!
........................................
I kad nam muke uzmete ivote,
Grobovi nai borie se s vama!"
Taj borbeni prkos, koji je postao narodna lozinka u burnim vremenima, osnovno je
obeleje njegove rodoljubive poezije. Pesnik je nadahnut razbuktalim narodnim
raspoloenjem, a pesmom je davao podstrek za borbene napore. San i elja iz
Zmajeve poezije postaje java u antievim stihovima enja se pretvarala u
oduevljenje.
Rodoljubivost je proimala i antieve pesme socijalnog karaktera. Ta dva oseanja

esto su se stapala i bila jedinstven izraz patnji koje su podnosili porobljeni i
osiromaeni ljudi pesnikovog kraja, ali ona su bila i zov i podstrek da se sauva ljudski
i nacionalni ponos. Stihovi iz njegove pesme Ostajte ovdje bili su podrka
muslimanskom ivlju, koje je Austrija htela da iz Bosne i Hercegovine iseli u Aziju.
Njegove poetske rei zadravale su i one Hercegovce koji su pod pritiskom nedaa
poeli da se sklanjaju sa svoga kra u Srbiju. Pesma Hljeb izraava najbolnije
rastrzanje oveka izmeu zaviaja, u kome nema mogunosti za ivot, i odlaska u
pealbarstvo, u neizvesnost, da bi zaradio koru hleba:
"A zar vam nije zaviaja ao?

ao je, brate ... bog mu sreu dao ...
No hljeba nema ... Zbogom! Hljeba ... Hljeba ..."
Mnogostruko je rodoljublje u antievoj poeziji. Raspon njegovog patriotizma ide od

borbe za nacinalno osloboenje pa do zahteva da se uspostavi drutvena pravda. U
ovim njegovim pesmama izraena su kolektivna raspoloenja. Pesnik se saiveo sa
narodnim tenjama i otuda ubedljivo deluju njegove rei u stihu: "Mene sve rane
moga roda bole." Ovaj stih je postao sinonim poistoveenja pesnikovihoseanja i

ideala sa narodnim.
Dr Slobodan Markovi, 1971
MOJA OTADBINA
"Jezgro antievog nadahnua je srce, natopljeno bolom, ozlojeeno. Samo u ovoj
pesmi dva puta se na njega izrikom poziva... anti je iskazivao stvaralako
poverenje iskrenosti. Verovao je u spremnost i sposobnost drugih da prihvate
njegovu iskrenost kao svoju istinu, te je svoju re esto liavao figurativne, stilistike
sugestivnosti. Polazio je u avanturu ispovesti bez suptilnijeg posrednitva, hrabro i
'goloruko'. (Zato mu je lina zamenica prvog lica i slovom i duhom bila tako bliska.) I
u pesmi Moja otadbina on afirmie iskrenost kao patriotsku odgovornost prema
svemu to osea svojim."
Vladimir Jovii
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
*
Stihovi
Aleksa anti
MI ZNAMO SUDBU...
Stevanu Sremcu
Mi znamo sudbu i sve to nas eka,

No strah nam nee zalediti grudi!
Volovi jaram trpe, a ne ljudi
Bog je slobodu dao za ovjeka.
Snaga je naa planinska rijeka,

Nju nee nigda ustaviti niko!
Narod je ovi umirati sviko
U svojoj smrti da nae lijeka.
Mi put svoj znamo, put bogoovjeka,

I silni, kao planinska rijeka,
Svi emo poi preko otra kama!
Sve tako dalje, tamo do Golgote,

I kad nam muke uzmete ivote,
Grobovi nai borie se s vama!
1907.
MOJA OTADBINA
Ne plaem samo s bolom svoga srca

Rad zemlje ove uboge i gole;
Mene sve rane moga roda bole,
I moja dua s njim pati i grca.
Ovdje, u bolu srca istrzana,

Ja nosim kletve svih patnji i muka,
I krv to kapa sa dumanskih ruka
To je krv moja iz mojijeh rana.
U meni cvile due miliona

Moj svaki uzdah, svaka suza bona,
Njihovim bolom vapije i ite.
I svuda gdje je srpska dua koja,

Tamo je meni otadbina moja,
Moj dom i moje roeno ognjite.
1908.
O KLASJE MOJE...
O klasje moje ispod golih brda,

Od gladnih tica, moja muko tvrda?
Skoro e etva... Jedro zrnje zrije...

U suncu trepti moje rodno selo.
No mutni oblak pritiska mi elo,
I u dno due grom pada i bije.
Sjutra, kad otri zablistaju srpi

I snop do snopa kao zlato pane,
Snova e tei krv iz moje rane
I snova pati, seljae, i trpi...
Svu muku tvoju, napor crnog roba,

Pojee silni pri gozbi i piru...
A tebi samo, k psu u sindiru...
Bacie mrve... O, sram i grdoba!...
I niko nee uti jad ni vapaj

Niti e ganuti bol pjanu gospodu...
Seljae, goljo, ti si prah na podu,
Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!
O klasje moje ispod golih brda,

Od gladnih tica, moja muko tvrda?!
1910.
Sauvana
Angelina
leksa anti (18681924)
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
MOJA OTADBINA
Pesma Moja otadbina napisana je 1908. godine, iste godine kada je Austrougarska
anektirala Bosnu i Hercegovinu. Tako je dugoveko tursko ropstvo zamenjeno
austrougarskim, koje je nameravalo da potraje bar koliko i prethodno. U takvim
istorijskim okolnostima pesnik Aleksa anti je izrazio svoj pesniki protest zbog ove
lako obavljene smene porobljivaa. Pesma je ispevana u tonu i stilu ostalih antievih
rodoljubivih pesama: ima rodoljublja, ima snanog ritma i jakih oseanja, ali se na sve
to nadnosi, ili iz njega izbija, istina. Pesnik ne ulepava i nekiti, ne gradi raskone
metafore - govori prosto ali jasno, jednostavno ali zanimljivo i sugestivno.
Ova sugestija, valja istai, sadrana je u istini sadrine, u jednostavnosti izraza, u

iskrenosti oseanja, u ispovednom tonu, u leksikom izboru. Sve navedene
karakteristike zajednike su ukupnom antievom pevanju.
Poetak pesme, njen prvi stih, deluje svojim sintaksikim oblikom, leksikom
strukturom i lirskom inercijom:
Ne plaem samo s bolom svoga srca

rad' zemlje ove uboge i gole;
mene sve rane moga roda bole,
i moja dua s njim pati i grca...
Lirska inercija se ogleda u tome to "ne plaem samo..." sugerie da je neto

prethodilo, da je pla injenica, ali da on nije samo to nego i jo neto. I dalje: u srcu
je bol, u svome srcu, ali je to samo jedna rana - "mene sve rane moga roda bole".
Zemlja, "uboga i gola", izjednaena je sa rodom (narodom): zemlja i narod su isto, pa
zato ne samo da srce boli nego "i moja dua s njim pati i grca...". Lirski subjekt se
snano osea iz ovih stihova, bolje rei skoro iz svake rei: PLAEM, SVOGA, MENE,
MOGA, MOJA. To probijanje subjektivnog, lirskog ja, prirodna je posledica snanih
emocija i oseanja sroenosti i sjedinjenosti sa rodom i zemljom.
Prva strofa je nagovestila, ali snanim reima i konkretnim slikama, osnovna

raspoloenja, izvore i podsticaje takvih raspoloenja, odnose lirskog subjekta i
njegove zemlje (roda). Druga strofa dalje razvija misao o bolu i ljubavi jedinke i
njegove zemlje:
Ovdje u bolu srca istrzana

ja nosim kletve svih patnji i muka,
i krv to kapa sa dumanskih ruka,
to je krv moja iz mojijeh rana...
Dok je u prethodnoj strofi bol srca bio samo jedna rana, ova strofa tu sliku jo vie
materijalizuje i usidrava u bie lirskog subjekta: "Ovdje u bolu srca istrzana" - sada je
srce ispunjeno kletvama "svih patnji i muka", ono je zbog prejakog bola istrzano. Nije
sluajno srce u prvim stihovima obe strofe - ono je najvei patnik zbog nedae roda i
zemlje uboge, u njemu se pletu najrazliitija oseanja od tuge i bola, do patnje i
nesree. Ali pesnikovo bie osea i preivljava sve ono to preivljava ljudsko bie
bilo gde da se nalazi: i najtei bolovi drugih ("krv to kapa") to su bolovi lirskog
subjekta.
U katrenima su naznaeni osnovni motivi, raspoloenja i oseanja. U tercinama se sa

pojedinanog prelazi na opte. Jedinka i rod se izjednaavaju u bolu i patnji. Bol koji
izraava lirski subjekt nije individualni bol - to je bol "dua miliona", svaki pojedinani
uzdah ili suza izraava "njihove" uzdahe i suze. Poslednja strofa, prirodno, ima
smireniji ton, leksika je manje optereena emotivnim nabojem, osea se razreenje i
sagledava poenta pesme. Poenta je cela strofa:
I svuda gde je srpska dua koja,

tamo je meni otadbina moja moj dom i moje roeno ognjite...
Poruka je jasna: pesnikova otadbina je svuda tamo "gdje je srpska dua koja" - gde
god je i jedan Srbin, tamo je pesnikov dom, ognjite i otadbina. Prisustvo lirskog
subjekta je snano: etiri puta se ponavljaju oblici line ili prisvojne zamenice MENI,
MOJA, MOJ, MOJE. Time je istaknuta (naglaena) posesivnost sve pripada lirskom
subjektu, on i otadbina su jedno.
Panju privlai i jedna leksika osobenost ove pesme. Visoka je uestalost razliitih
oblika line zamenice prvoga lica ja i prisvojne zamenicemoj:
JA (1), MENE (1), MENI (2) = 4

MOJ (2), MOJA (3), MOGA (1), MOJE (1), MOJIJEH (1) = 8
Ako se ima u vidu da su tri oblika zamenice prvog lica upotrebljena u posesivnom
kontekstu, onda znai da su od 12 zamenikih jedinica 11 posesivne, a samo je
zamenica ja bez te osobine. To izraava snanu posesivnost pesme, snanu emotivnu
vezanost lirskog subjekta za otadbinu.
Zameniki oblici ostvaruju umetniku funkciju ne samo velikom frekvencijom nego i

time to se koristi puni oblik zamenice a ne njena enklitika; drugo, posesivni karakter
ogromnog broja zamenikih jedinica; tree, zamenike jedinice nalaze se na isturenim
sintaksikim poloajima - na poetku stiha, na kraju stiha, na cezuri.
Stania Velikovi
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
**
Stihovi
Aleksa anti
VEE NA KOLJU
Puina plava
Spava,
Prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne
Trne
Zadnji rumeni zrak.
I jeca zvono
Bono,
Po kru dre zvuk;
S uzdahom tuge
Duge
Ubogi moli puk.
Klee mrave
Glave
Pred likom boga svog
Itu. Al' tamo,
Samo
uti raspeti Bog.
I san sve blie

Stie,
Prohladni pada mrak,
Vrh hridi crne
Trne
Zadnji rumeni zrak.
1904.
PRETPRAZNIKO VEE
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku

Kandilo baca i sobu mi zari.
Sam sam. Iz kuta bije sahat stari,
I gluhi asi neosetno teku.
Na polju studen. Pe pucka i grije.

Ja leim. Ruke pod glavom, pa utim,
I sluam kako granjem zamrznutim
U moja okna goli orah bije.
Tako na vrata sumornog mi srca

Sjeanje jedno udara i eka
Ko drug i sabrat, kao dua neka
to sa mnom plae i u bolu grca.
Negda u take noi, kada otka

Promrzlom granju zima pokrov ledan,
Ova je soba bila ko vrt jedan,
Gdje je ko potok tekla srea krotka.
Kao i sada, pred ikonom sjaji

Kandila svjetlost. Iz ikonostasa
Suh brljan viri. Lako se talasa
Izmirne pramen i blagoslov taji.
Sva okaena mirie nam soba.

Okolo ute lojane svijee
Mi, djeca, sjeli k'o kakvo vijee,
Radosni to je ve grudanju doba.
Pod tankim velom plavkastoga dima

U pei vatra plamti punim arom,
I sjajne pruge po ilimu starom
Veselo baca i treperi njima.
U vrh, na meku iljtu, otac sio,

Pruio ibuk, i dim se koluta;
Njegova mis'o nadaleko luta,
I pogled bludi sanjiv, blag, i mio.
Uza nj' tek malko na iljtetu nie,

K'o simbol sree, naa majka bdije;
Za skori Boi koulje nam ije,
I katkad na nas blage oi die.
U to bi halka zakucala. "Petar!"

Usklikne otac: "on je zacijelo!
On vazda voli govor i sijelo
Otvorite mu!"... I mi svi, ko vjetar,
Tri i vrata prijevor izvuci.

I stari susjed, visok kao brijeg,
Tresui s ruha napanuli snijeg,
Javio bi se s fenjerom u ruci.
Svaki mu od nas u zagrljaj hita,

Majka ga krotko susreta i gleda,
A on se javlja, pa do oca sjeda,
I briu' elo za zdravlje ga pita.
Sa novom sreom ograne nam soba!

Na svakom licu sveto, sjajno neto
Suui brke, stari susjed vjeto
po'o bi priu iz dalekog doba.
I dokle prozor hladna drma cia,

Mi svaku rije gutamo nijemi;
Srca nam dru u radosnoj tremi,
Sve dogod ne bi dovrio ia...
Zatim bi otac, vedar k'o sjaj dana,

Uzeo gusle u ilave ruke,
I glasno po'o, uz ganjive zvuke,
Lijepu pjesmu Strahinjia Bana...
Meni je bilo k'o da pjesme ove

Svaki stih posta pun behar u rosi,
Pa trepti, sjaje, i meni po kosi
Prosipa meke pahuljice nove...
O mili asi, kako ste daleko!

Vi draga lica, iezla ste davno!
Pusta je soba... Moje srce tavno...
I bez vas vie ja sree ne steko'...
Kandilo i sad pred ikonom tinja,

I sad je pozno predboinje doba;
Al' gluha jama sad je moja soba,
A ja list sveo pod bjelinom inja.
Uzalud ekam... U nijemoj sjeni

Nikoga nema. Sam, ko kamen, utim.
Samo to orah granjem zamrznutim
U okna bije i javlja se meni...
No dok mi mutni boli srce kose,

Ko studen travku uvrh kra gola
Iz mojih knjiga, sa praljiva stola,
Ja ujem uanj k'o viline kose.
Gle! Sad se redom rasklapaju same,

Sve knjige stare, snovi enje duge Miu se, trepte jedna pokraj druge,
I njihov sumor ko da pada na me...
Sanjam li? Il' bi ovo java bila?

Iz rastvorenih listova i strana
Prhnue lake tice, ko sa grana,
I po sobi mi svud razvie krila...
Sve su svijetle!... Sve u bl'jesku stoje!...

Jedna okolo kandila se vije,
A neka bolno, k'o da suze lije,
Pred slikom dre mrtve majke moje;
Neke bijele, kao ljiljan prvi,

Samo im zlatno meko perje grudi;
Neke sve plave, tek im grlo rudi,
Kao da kanu kap zorine krvi...
Neke mi pale tu na srce svelo,

Pa kril'ma trepte i ute ko svila;
A jedna lako, vrhom svoga krila,
S cvrkutom toplim dodirnu mi elo,
K'o da bi htjela zbrisati sjen tuge..

I sluaj! Redom zapjevae one!...
I glasi dru, tresu se, i zvone,
Mili i sjajni k'o luk mlade duge:
"Ne tui! S bolom kuda e i gdje bi?!

Mi pjesme tvoje, i drugova sviju,
to svoje due na zv'jezdama griju,
Sveta smo iva porodica tebi!
"Mi kao rosa na samotne biljke

Padamo tiho na sva srca bona,
I u no hladnu mnogih miliona
Snosimo tople boije svjetiljke.
"Mi zdruujemo due ljudi svije'!

Mrtve sa ivim veu nae niti:
I s nama vazda uza te e biti
I oni koje davno trava krije!
"Prigrli ova jata blagodatna!...

I kada jednom doe smrti doba,
Naa e suza na kam tvoga groba

Kanuti toplo k'o kap sunca zlatna..."
I akord zvoni... Sve u sjaju jaem

Kandilo trepti i sobu mi zari...
Iz kuta muklo bije sahat stari.
Ja sklapam oi i od sree plaem...
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
PRETPRAZNIKO VEE
Aleks nti je bio slvn i cenjen, voljen i potovn, li to nije moglo d zlei
duboku intimnu rnu: ve je zmko u pozne godine, kd su mu pomrli svi lnovi
porodice on je, sticjem mnogih okolnosti, osto neoenjen iveo je usmljen u
porodinoj kui. Zto e, esto, u svojim elegijm izrvti tugu z izumrlim
domom i l to je nestl str, ptrijrhln tmosfer. T osenj i rspoloenj
njpotpunije i njbolje je izrzio u pesmi Pretprzniko vee.
Trenutk opevnj je dobro odbrn: dn uoi prznik, vee ko dob

dn. Prznik inicir lepezu socijcij, duevno stnje, tmosferu oekivnje,
rdovnje, porodino okupljnje, sversko rspoloenje, slutnje, tjnovitost. Vee
mir, tiin, igr svetlosti, spokojstvo, toplin porodinog gnezd. Doivljjni svet
lirskog subjekt sveden je n intimu, n lino sdnje i prolo, n trgiku
usmljenog bi.
U pesmi su sredinj tri motiv:
motiv usmljenosti i dubokog bol zbog tog,

motiv evokcije prolosti i topline porodinog ivot iz detinjstv,
motiv stvrltv ko ndoknde i utehe.
Pretprzniko vee je dug pesm: to je lirsk pri s svojom fbulom, dognjem

i junkom lirskim subjektom. T pri im svoj uvod (ekspoziciju), grnnje kroz
niz detlj, rzreenje poentu.
U strukturi pesme uov se est slik /celin.
1. Slik usmljenosti u mbijentu porodine kue (sobe).

2. Slik porodine idile iz detinjstv:
roditelji,
dec,
sused.
3. Porodin sob u predboino vee dlje rzvijnje prve slike novim detljim
mbijent i linih osenj i rspoloenj.
4. Pesme su oivele i okruile usamljenog pesnika.
5. Pesme tee pesnika: one su mu nova porodica i uteha.
6. Poenta: pesnik je shvatio da je stvorio novu vrstu porodice, da nije sam.
U sreditu prve slike su lirski subjekt i atmosfera oni su u potpunom skladu.

Samoa je apsolutna: iskaz SAM SAM dvema po formi istim, ali po sadrini i funkciji
razliitim reima, snano naglaava oseanje usamljenosti. Lirski subjekt je u
apsolutnom mirovanju: LEIM, UTIM, SLUAM. Atmosferu karakteriu mir, tiina,
nedeavanje GLUHI ASI. Iz takvog oseanja i atmosfere proizilazi i raspoloenje:
sumornost i bol koji prerastaju u pla. Stanje lirskog subjekta i atmosfera doarani su
leksikim i sintaksikim sredstvima. Izbor rei je karakteristian: KANDILO, SAM,
SAHAT STARI, GLUHI ASI, LEIM, UTIM, GOLI ORAH, SUMORNO SRCE, PLAE, GRCA,
BOL. Prva i druga strofa sintaksiki su razvijene: prva se sastoji iz pet sintaksikih
celina (reenica) a druga iz est. To ini ritam sporim, kazivanje dobija narativnu
irinu.
Druga slika donosi kontrastnu promenu: oivelo je seanje na daleku prolost

detinjstva ("negda u take noi"), u ovoj istoj sobi, u isto pretprazniko vee.
Atmosfera je bila sasvim drukija. Soba je "ko vrt jedan / gdje je k'o potok tekla srea
krotka". Kandilo sjaji, mirie soba, vatra plamti punim arom, sjajne pruge svetlosti
veselo poigravaju po ilimu, srea grije ukuane, otac i majka kao simboli sree i
sigurnosti, sused kao simbol prijateljstva, prie i pesme o junakoj prolosti idilina
slika sree patrijarhalne porodice. Dok je prvi deo pesme, u skladu sa raspoloenjem
lirskog subjekta, ritmiki spor, ispunjen mirom i tiinom, drugi deo pesme je ritmiki
raznovrstan. Poetak je statian naracija i opis atmosfere. U desetoj, jedanaestoj i
dvanaestoj strofi nastaje nagli ritmiki obrt: glasovi, pokreti, kretanje. Ovoj dinamici
doprinose leksika i sintaksa. Velika je frekvencija rei koje oznaavaju pokret,
kretanje, dinamiku USKLIKNE, OTVORITE, K'O VJETAR, TRI, IZVUCI, TRESUI, HITA,
BRIU. Manje je sintaksikih celina, reenice su sloenije, opkoraenje povezuje dve
susedne strofe manje je pauza, ritam je ubrzaniji. Trei segment ovog dela pesme
donosi smirivanje ritma opet dominira narativni ton i tempo: u sadrini je kazivanje
prie iz dalekog doba i pesme o Strahiniu Banu.
Trea slika je buenje, vraanje iz seanja u stvarnost pretpraznike veeri lirskog

subjekta. Sadanjost iz prve slike i prolost iz druge kao da izazivaju varnicu silina
kontrasta pustoi i praznine na jednoj strani, svetlosti i sree na drugoj, izaziva
snaan krik:
O mili asi, kako ste daleko!

Vi, draga lica, iezla ste davno!...
Pusta je soba, moje srce tavno,
I bez vas vie ja sree ne steko!
Posle tog oajnikog krika i saznanja da je soba sada "gluha jama", dolazi smirivanje
reenice su kratke, pauze velike, rei se slau kao udarac za udarcem:
Uzalud ekam... U nijemoj sjeni

Nikoga nema... Sam, k'o kamen, utim.
Leksiki izbor potpuno je u skladu sa atmosferom, ooea&ama v raspolo-enjima

lirskog subjekta:
SAM
TAVNO
SVEO
NEMA
TINJA
GOLI
UZALUD
GLUHA
MUTNI
IEZLI
PRANJAV
PUSTI
NIJEME
KO KAMEN
UTIM
Ne samo iskazi, nego i leksika koja te iskaze tvori, naglaavaju samou, prazninu,
sivilo i nestajanje. U tom miru i tiini uje se neni uanj "k'o viline kose", koji otvara
jo jednu situaciju /sliku ispunjenu svetlou i dinamikom govora i kretnji.
etvrta slika je promena i osveenje: donosi damar postojanja, dah ivota, svetlost
nade. Ispunjena je kretnjama, svetlou, bojama. pesmom. Glagoli kretanja (MIU,
TREPTE, PRHNUE, RAZVIE, VIJE, LIJE, DODIRNU, DRU, TRESU) ponitavaju mrtvilo
i umalost prethodne slike; zvuci smenjuju grobnu tiinu da bi prerasli u zvonjavu
glasova i snanu pesmu; tamne boje potisnute su ivim bojama i svetlou (SVIJETLE,
BLJESAK, BIJELE, ZLATNO, PLAVE, RUDI, KAP ZORINE KRVI, SJAJNI, DUGA) koji ozaruju
oi i duu lirskog subjekta.
U petoj slici iskazana je poruka pesama/ptica:
Mi, pjesme tvoje i drugova sviju,

to svoje due na zv'jezdama griju,
Sveta smo iva porodica tebi!
Mi zdruujemo due ljudi svije'!
Mrtve sa ivim veu nae niti:
I s nama vazda uza te e biti
I oni koje davno trava krije!
Naa e suza na kam tvoga groba
Kanuti toplo k'o kap sunca zlatna.
U iskazima je sadrana podrka, ukazivanje na osmiljenost ivljenja, uteha, ljubav.

Iako su iskazi ispunjeni pozitivnim nabojem koji nudi optimizam, u leksici su ostali
tragovi bola, samoe, hladnoe, smrti, suza, koji su opovrgnuti sadrinom kazivanja
okrenutog ivotu, svetlosti i trajanju.
U estoj slici je katarza (proienje). Nagomilani bol i tuga stalno su razdirali srce
lirskog subjekta/pesnika. To je za posledicu imalo rezignaciju i setu, oseanje
usamljenosti i praznine. Sada nastaje nagla promena saznanje i olakanje. Rei
pesama odzvanjaju u dui lirskog subjekta ("akord zvoni"). Svetlost kandila ivo trepti
i ozaruje sobu. Smirivanje i olakanje izraeno je reima "ja sklapam oi": to je
trenutak kada se pesnikova dua oslobaa napetosti, strepnje, neizvesnosti
negativnih oseanja i raspoloenja. Sklapanje oiju je znak oputanja pesnik je
odahnuo. U tom trenutku, kao izraz olakanja, potekle su suze, ali ne suze bola nego
suze radosti i sree ("i od sree plaem") jer vie nije sam i naputen, osetio je
"porodicu" kroz koju e i dalje da traje. Poenta je u saznanju da ivot nije bio
uzaludan, da je stvorio "porodicu" koja e ga nadiveti i pronositi njegovo
ime.
Stania Velikovi
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
**
Stihovi
Aleksa anti
MRAZ
Vrhove brda sjaj jutarnji ari,

Srebrna magla die se sa grma;
Visoko ume jablanovi stari
I potok tee kao ista srma.
Sve se veseli. Samo neko plae

Duboko negdje, u mrazu, u grobu,
Uzdie, jeca, sve jae i jae
Zove me da mu olakam tegobu.
O srce moje, ti me nemoj zvati,
Utjehe tebi ja ne mogu dati...

Sudba je tvoja kao sudba noi
to vjeno luta da dostigne sunce:

Prelazi mora, pustare, vrhunce,
No suncu nigda, nigda nee doi.
LEGENDA
Hristos, u dnu sela, na domaku puta,

Na mestu gde "Sveto Vrelo" tei zae,
Sam, na krstu visi, i splet otre drae
Obvija se grubo oko ela uta.
Pozno, kad u granju samotnoga kuta
Meseina bela zatreperi jae,
ena, u crnome velu, duga skuta,
Pred Hristove noge srui se i plae...
I gle, On se trza... A iz svake rane

Po kap jedna svetla kao rubin kane,
I sa bledih usna dru enje glasi...
Vek za vekom tee, a jo, nou, ista

Lepa gospa jeca, i kraj nogu Hrista
Lepraju vetri njene zlatne vlasi...
XX
to grakete tako zlobno

Oko mene gladni vrani?
Tra'te tamo mjesto kobno,
Da vas lednom rtvom hrani.
"Ne goni nas, ta mi znamo

Gdje se za nas gozba krije:
Daj nam srce, daj ga amo
Mrtvo ti je, mrtvo ti je!"
Pesme iz ciklusa "Sjenke"

moete proitati na: wikisource
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
ALEKSA ANTI
G. Aleksa anti nema "mrtvu duu", i ono to peva nije ni "poezija trulei", ni
"poezija gra". On je duevno i duhovno zdrav ovek koji iskreno peva ono to osea i
iji stihovi su, to rekao jedan moderni pesnik, "lomni mostovi baeni s jedne due na
drugu".
G. anti se razvijao lagano i proao kroz mnoge mene, ali on sada izlazi s jednom
definitivnom knjigom, koja ini ast njemu kao pesniku i Srpskoj knjievnoj zadruzi
kao izdavau. Ta knjiga nee moda imati toliko kritiara kao izvesne zbirke stihova
koje su ciljale na "skandalski uspeh", ali e imati italaca, to ne znai malo u ovo
doba kad se naa poezija, van krugova onih koji piu, gotovo vie i ne ita. Ova
srdana knjiga e imati neto vie i bolje od italaca koji e je prelistavati: nad njome
e zadrhtati mnogo srce i zasuzie mnogo oko. Jer to je iskrena knjiga jednog
iskrenog pesnika, jedna estita i srpska knjiga jednog estitog oveka i dobrog
Srbina, jedna od onih knjiga kojih smo se davno zaeleli i kakve nam uvek trebaju.
G. anti je jedan od retkih pesnika koji ne lau. On ne peva iz mode i snobizma, ne

onglira reima i ne veze fraze; on ne tei da stihovima izrazi svoj gr ili svoju
grimasu, i da kombinacijama rei reava probleme skulpture i muzike. On u stihove
mee otkucaje svoga srca, ne kao pesnik, no kao ovek. I pre no to je napisao svoju
knjigu, on ju je svu u celini osetio i proiveo. Nije potrebno traiti biografska
objanjenja, jer iz svakog reda bije iskrenost i toplota. anti voli svoju zemlju i svoj
narod dubokom i diskretnom ljubavlju kojom se voli porodica. On je najbolji rodoljubivi
pesnik na, koji ponienu i gotovo zaboravljenu rodoljubivu poeziju podie do
negdanje njene visine iz doba Zmaja i Jakia. On je Srbin razumnije, stvarnije,
modernije no to je nekad bilo u istorijskim funkcijama i u poetskoj magli, on voli
narod u sadanjici i u stvarnosti, u njegovom radu, u njegovoj bedi, u njegovoj nadi i
veri u bolje dane.
Knjiga Alekse antia nije za navoenje: ona je za itanje. Mi imamo danas pesnika
originalnijih i mislenijih, koji vie kau naem duhu, imamo ih ivopisnijih,
melodinijih i vetijih, koji zabavljaju nae oi i na sluh, ali mi nemamo pesnika koji
vie govore naem srcu. On ima magijsku sposobnost da ivi ono to je duboko
zakopano u nama i to tajanstveno lei zapretano u naoj umornoj dui, koja se u
grubostima i studeni ivota kao veernji cvet zatvorila za ljude i svet; i nae isto
detinjstvo, i nau svetu mater, i veseli sjaj domaeg ognjita, i toplotu davno
razorenog porodinog gnezda, i alost za mladou koja se gubi u magli ivota, i one
mone instinkte nae uporne i izdrljive hajduke i uskoke rase, neutoljivu e za
slobodom pobeenih i stradalnika koji nikada nisu hteli da se pomire sa milju
ropstva, staru prkosnu sranost, i neodoljivu energiju predaka koji su, kada "zeman
doe, valja vojevati", golim rukama za sablje hvatali i trenjevim topovima gradove
osvajali...
Pesme Alekse antia, koji je u tolikoj meri pesnik nae rase, naega doba i nae
due, vre nad nama udesan, isceliteljski uticaj. U njima kupamo mi svoju klonulu,
ohladnelu i ukoenu duu, one krave sa nje led sumnje, suvoe i podsmeha; i kao da
smo se napojili ivotvorne vode na studencu Veite Mladosti, u nama se budi ono to
je bilo zaspalo, i vaskrsava ono to je bilo umrlo, mi se verno vraamo samima sebi, i
postanemo bolji, svetliji, istiji i jai.
Jovan Skerli
Iz lanka Aleksa anti napisanog povodom izdanja antievih pesama 1911.
godine
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
ALEKSA ANTI
Neke velike kole koje e ga pripremiti za rad kojem e se posvetiti anti nije
zavrio. Roen u uglednoj trgovakoj porodici, on je, nakon osnovnog kolovanja,
samo kratko vrijeme proveo u Trgovakoj koli u Ljubljani i kod privatnog uitelja
Ljudevita Vulievia u Trstu, a zatim se, 1883.god vratio u Mostar i stupio u trgovaku
radnju svoga oca, ispoljivi vrlo brzo i pravo polje svog interesovanja i djelovanja:
knjievni rad i kulturnu misiju.
U drutvu "Gusle" njegovo sudjelovanje je mnogostrano i u njegovim redovima on je

meu najvienijim: recitator i glumac, pjeva i solista na violini, horovoa i
kompozitor, predsjednik. Plodnoj kulturno-umjetnikoj djelatnosti ovog drutva anti
je posvetio niz svojih mladalakih i zrelih godina i irok odjek i svijetla brazda koju su
"Gusle" ocrtale u svom vremenu dobrim dijelom su i antievo djelo.
Jedan od najznaajnijih kulturno-knjievnih pothvata mostarske sredine bio je,

svakako, pokretanje knjievnog asopisa "Zora", a anti je u tom pothvatu i kao
pokreta i kao urednik uestvovao.
Pojava i izlaenje "Zore" bio je dogaaj od izvanrednog kulturnog i knjievnog znaaja

ne samo za mostarsku i bosanskohercegovaku sredinu nego i za srpsku knjievnost
u cjelini.
Stekavi glas na knjievnom i kulturnom polju, anti biva uvuen i u politiki ivot.
On je lan politike grupacije oko lista "Narod", pokrenutog u Mostaru 1907.godine, te
u vrijeme aneksione krize 1909. godine, pred opasnou od hapenja, mora da bjei
sa S. oroviem u Italiju. Nakon smirivanja aneksione krize on je opet u matici
politikog ivota: poslanik u Bosanskom saboru i, za vrijeme balkanskih ratova,
vatreni zagovornik oslobodilakih ideja. U Prvom svjetskom ratu zatvaran je kao talac
i izvoen pred sud pod optuom za buntovnitvo. Kraj tog etvorogodinjeg svjetskog
klanja i linog i narodnog stradanja doekuje oronulog zdravlja i u materijalnoj bijedi,
ali knjievni rad nastavlja do smrti.
antiev pjesniki opus vrlo je obiman i, u isti mah, veoma neujednaen. Prema
svjedoanstvu Vladimira orovia, on je pisao brzo i lako i kako se, sa izuzetkom
nekoliko sasvim neuspjelih pripovjedakih pokuaja u duhu zakanjele romantike,
izraavao iskljuivo u stihu, broj njegovih pjesama penje se na stotine. Uputivi se u
knjievnost veoma mlad, bez ozbiljnijeg obrazovanja, bez razvijenijeg kritikog ula i
literarnog ukusa, anti se sporo razvijao i njegovo pjevanje sve tamo do prvih
godina naeg stoljea, osim u rijetkim izuzecima, ostalo je bez znaajnijih poetskih
dometa, u znaku lutanja i raznovrsnih uticaja.
Presudan podsticaj usmjerenju mostarskog pjesnika u pravcu znaajnijeg i dubljeg

stvaralakog pothvata zbiva se 1901. godine, kada Bogdan Popovi, u "Srpskom
knjievnom glasniku", daje kritiku analizu i ocjenu antieve tree zbirke "Pjesama".
Popovi je navodio brojne primjere antievih ogrjeenja stilskog i logikog karaktera
koja su, po njemu, bila karakteristina i za antievu pjesniku zbirku, a, dobrim
dijelom, i za srpsku poeziju toga doba uopte. Ova Popovieva kritika, ispunjena
preteno nabrajanjem negativnih primjera, nije, meutim, ostala duna ni u naznaci
prirode antievog pjesnikog talenta i njegovog izraza "u obliku lijepih i zvunih
stihova kakve lijepe slike", u "njeno probranim ivopisnim pojedinostima", u "tihoj
emociji", u "muzici stiha i slika" pojedinih pjesama, kao i u dvije najbolje pjesme te
zbirke u cjelini: Ostajte ovdje i Moja kominica.
Otra u ocjeni antievog dotadanjeg pjevanja, kritika Bogdana Popovia, i pored

izvjesnih krutosti pa i nekih promaenih uoptavanja, u mnogome je "otvorila oi"
pjesniku i podstakla ga da jo predanije trai svoj put, u skladu s prirodom i
mogunostima svojih pjesnikih predispozicija. Ona ga je, istina, bolno pogodila i
zaudila, ali nagnala da preispita samokritinije ono to je dotad pisao i da, ponosan,
pokua u poeziji dosegnuti dublje i vie.
Veliki broj pjesama to ih je i kasnije pisao nosie, istina, i dalje znake neprodubljenog
stihovanja, ali e, uglavnom izmeu 1904. i 1912. godine, anti u itavom nizu
pjesama izraziti osobenost svoga talenta i njima dostii jedno od najistaknutijih
mjesta u srpskoj poeziji tog doba. Godine 1908. Jovan Skerli proglasie ga za jednog
od obnovitelja rodoljubive lirike srpske, a Bogdan Popovi u svoju "Antologiju novije
srpske lirike" (1911. godine) uvrstie jedanaest, odnosno, u drugo izdanje (1912.
godine) dvanaest antievih pjesama. Poslije toga vremena, meutim, linija
antievog poetskog zamaha, osim u rijetkim proplamsajima, pokazuje ve vidne
znakove opadanja. Opaka bolest uzima sve vie maha (bolovao je od tabesa bolesti
nervnog sistema), a stradanja u ratu njegovo opte stanje ubrzano pogoravaju.
(V. orovi se sjea: "Kad me, posle tri godine to se nismo videli, u jesen 1917,
posetio u zatvoru u Travniku, iznenadio sam se kako se bio izmenio. Onaj nekad retko
lepi Aleksa bio je sasvim grohn'o, imao lice ne samo izborano nego nego prosto
potamnelo... Kako se bio promenio! Govorio je teko, snebivljivo, sporo; ve je brkao
imena, i ponekad se zaplitao u reenicama. Kad sam posle bio s njim u Mostaru,
video sam kako se povlai od drutva, kako voli da smo nasamo, kako se plai dodira.
Imao je tada neka privienja. Uveravao me kako u naoj bati, ograenoj i povuenoj
iza kue, tutnje neki konji, i udio se to ih ja ne ujem...").
O tome da se anti u poetnom periodu svoga pjevanja jako mnogo ugledao na

poeziju drugih: Branka Radievia, ponee Jakia, a naroito na Zmaja i Vojislava
Ilia, saglasni su svi oni koji su se na te poetke osvrtali. Isto tako su saglasni da je na
njegovo pjesnitvo uticala i epska poezija, a donekle i Kranjevieva rodoljubiva
lirika.
V. uri je tano primijetio da je anti u svojim pjesmama "zvao u boj, na rtve, u

pohod protiv zla zvao, sokolio i preklinjao tako uporno, strano i lijepo kao narodni
pjeva u epskoj pjesmi i Njego u Gorskom vijencu" i da je znao da "voskresenje ne
biva bez smrti", kako je nekad govorio Njego, ali nije podvukao koliko je opte
osjeanje ivota i poezije, izraeno u djelu crnogorskog vladike, kao vrhunski izraz
poimanja i etike naeg patrijahalnog ivota, ulazilo u osnove antievog ivotnog
pogleda i prirodu njegove poezije. I to ne samo rodoljubove, u kojoj se osjeanje i
misao o "borbi neprestzanoj" i veliini smrti u borbi za slobodu izravno nadovezuju i
na Njegoevo shvatanje koliko i na narodnu epsku pjesmu, nego i u refleksivnoj noti
antieve poezije o sudbini ovjeka i smislu ivota, uopte.
to se, pak, stranih poetskih uzora tie, tu na prvom mjestu dolazi, svakako, Hajne,
iju poeziju je anti prevodio gotovo u itavom svom stvaralakom vijeku. "Osetio ga
je", kako kae P. Slijepevi, "vinuo mu se kao jednoj dalekoj neispunjenoj mogunosti
samog sebe. Sentimentalnost zarobljena vinula se ka oseajnosti osloboenoj". Uticaj
njemakoj pjesnika primjetan je, meutim, najvie u poeziji antievog prvog
perioda, dok je kasnije taj uticaj gotovo neprimjetan.
Skerli je o antiu kao pjesniku rekao da ima "dva osnovna i jaka osjeanja: arku
ljubav prema svome narodu i duboku setu za mladou koja prolazi", i to je, bez
pogovora, tano, ali se dijapazon motiva i oblika njegove lirike, ma kako bio odeen
tim osnobnim osjeanjima, ipak ne moe tematski svoditi u ova dva okvira. Isto tako,
ini se, ni Slijepevievoo odreenje glavnih motiva antieve poezije (a to su, po
njemu, pobonost, patriotizam, ljubav i prolaznost mladosti) ne obuhvata svijet
antieve poezije u njegovoj raznovrsnosti i njegovom jedinstvu. ak i ako se, dakako
uslovno, prihvati zakljuak da antieva "evolucija nije mogla da izae iz jednog
izvesnog kruga", njegov poetski svijet, gledan u svojim krajnjim razmacima, ukazuje
se, i u svojim ponavljanjima i u svom razvijanju, ne kao izraz dva osnovna osjeanja
ili etiri-pet glavnih motiva, nego kao poetski svijet u kojem se vie razliitih
osjeanja, vie motiva i, reklo bi se, nekoliko sfera, meusobno proimaju i,
proizlazei jedni iz drugih, jedni druge nadopunjuju.
Svijet antieve poezije irok je i raznovrstan i u isto vrijeme povezan bitnim crtama
antievog pisanja. Mnogo je u tom svijetu slabih pjesama, ali i niz dobrih, i to
raznovrsnih. On je pjesnik nekoliko ponajboljih rodoljubivih i socijalnih pjesama, kao i
jedne od najtoplijih elegija nae poezije uopte; on je duboko prisni poet mostarskog
ambijenta, pjesnik ljubavi i prirode, duevnosti i ivota.
Branko Milanovi, iz eseja antievo pregalatvo
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
*
Stihovi
Aleksa anti
DUA
Ja vidim kad na te, topla i bijela,

Kroz tvoj pender mala mjeseina pada...
I um svaki ujem tvoga odijela,
Na dueke meke kada klone mlada...
Kao sjenka tvoja svake te minute

Moja dua prati i uza te dre...
I ljubice svoje, enjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskre...
U batama tvojim ono rosa nijeTo su suze sree to ih ona lije,
Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju...
U kandilu tvome kada iak cepti,

Znaj, to dua moja prisluena trepti,
I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju...
LJUBAV
O, da mi je neto pa da budem reka,

Pa da teem ispred tvoje kue male;
Pevajui tebi da razbijem vale
O pragove gde ti staje noga meka.
Pa kad niz pragove sie sa ibrikom

Da zahvati vode, da ti zgrabim ruke,
Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
I da tebe, draga, vie ne dam nikom.
Na dueku trava i mojih smaragda,

Kao nimfa moja, da poiva svagda,
I da niko ne zna tvoje mesto gde je.
Samo moje oi da gledaju u te,

Samo moje sve dubine i sve kute
Da lepota tvoja osiplje i greje.
1923.
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
*
Stihovi
Aleksa anti
NE VJERUJ
Ne vjeruj u moje stihove i rime

Kad ti kau, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime;
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi

I prelije srmom vrh modrijeh kra,
Tamo, gdje u grmu proljee lepra
I gdje slatko spava na jorgovan plavi,
Doi, ekau te! U asima tijem,

Kad na grudi moje priljubi se vre,
Osjeti li, draga, da mi t'jelo dre,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj vie!

Jer istinska ljubav za rijei ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pie.
JESEN
Prola je bura, stiale se strasti,

I ljubav s njima sve je blie kraju;
Drukije sada tvoje oi sjaju U njima nema ni sile ni vlasti.
Ja ujem: naa srca biju tie,

Tvoj stisak ruke nije onaj prvi;
Hladan, bez due, bez vatre i krvi,
Ko da mi zbori: nema ljeta vie!
Za drutvo nekad ne bjee nam stalo,

O sebi samo govorismo dugo;
No danas, draga, sve je, sve je drugo:
Sada smo mudri i zborimo malo...
Prolo je ljeto! Mutna jesen vlada.

U srcu naem nijednog slavulja;
Tu hladan vjetar svele rue ljulja,
I mrtvo lie po humkama pada...
1908.
ELEGIJA
Zato se meni javlja tajno

Kada mi dua tiho sniva?
I zato tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zato me kroz no stane zvati,

I ta ti jadno srce ite?
Ta ja ti nemam nita dati,
O, ja sam pusto pepelite.
Sve to sam imo ja sam dao,

Nevjerno hladna ljubavi moje,
Sve to sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj due svoje.
Pa zato meni stupa snova,

ta trai ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
to nekad na te rue baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!

Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi dua ne izda'ne.
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
*
Stihovi
Aleksa anti
POGREB
Povija se ito. Mirno, u dnu sela,

Uskom starom stazom, to na groblje vodi,
Za ubogim odrom mala pratnja hodi Preplanula lica i snudena ela.
Negdje eva pjava pri zahodnom zraku,

I sijedi otac iguman, pun brige,
Polagano ita iz debele knjige
Opratajna slova sirotu teaku.
I uj! Zemlja pada... Vrh drvet rudi...

U polju se uje dozivanje ljudi
I vide se stada mrljava i siva.
Praina gdje leti... Tiho, u sutonu,

Vjetar selom nosi elegiju bonu,
I pokriven draom grob ubogi sniva.
1908.
ASOVI
Ovdje nikog nema. U mranoj samoi

Sam stojim ko munjom opaljeno drvo;
I huk vjetra, to se maloprije rv
S ogoljelim granjem, zasp je u noi.
No ja dobro ujem hod, korake vjene

Nevidovnih snaga to ko straa bdiju,
Prodiru kroz kamen, zemlju, tmine rijene,
Plijene i nose i nite i biju;
I boga i nebo, ivot i sazdanje,

Sve u isto doba. I u mojoj krvi
Ovaj grdni povor ja utim gdje vrvi,
I od moga ia sve ostaje manje.
I njihovu kobnu pjesmu: tika-taka

Ja sluam, i srce sve udara tie;
I ja vidim jasno: sve vie i vie
Da postajem samo crne zemlje aka.
1908.
PUTNIK (a)
Ne mogu dalje! Ovdje u stati,

Gora e meni pokoja dati.
Gora je vazda primala one

to ljuto pate i to ih gone.
No je svijetla, meka i plava;

Mirie zemlja, mirie trava.
Popale sjenke, a kao srma

Planinski potok tee iz grma.
Preda mnom doli maleno selo

Pod tankim dimom u san se svelo.
Pred njim rijeka poljem krivuda,

I zrelo klasje njiha se svuda.
Ovdje pod jasen mirno u lei

I san e tiho ko potok tei.
Mirii, goro, mirisom zdravim!

Pokri' me, nebo, pokrovom plavim!
1908.
Aleksa anti
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
Poruke: 5680
*
Stihovi
Aleksa anti
MOJA SOBA
Jedan krevet, astal, knjige u ormaru,

U kutu baene novine bez broja,
I lik majke moje visi o duvaru
Uz ikonu, eto, to je soba moja.
Malena. No meni velika je bata,

Gdje nad potocima tihim trepte jote
Leptirice sjajne mojih snova, mata,
Radosti i sree, mira i milote.
Ovdje mi je kao da sam gdje u strani

Visoko, pod svodom duga uzdrhtani'
U kojima rano proljee se kupa...
Ovo je krletka topla due moje

Kroz njen mali prozor ona leti, poje,
I sjaj zlatni pije iz nebeskih kupa.
1912.
PRIJATELJU
Prijatelju! Znadem da su ovi puti

Na naoj planeti trnje to nas bode,
Da je malo staza to u bati vode
Gde bokori ume suncem ogrnuti.
No nijedna tvoja no jo nije bila

Bez zvezda, jer njih je samo oblak skrio,
Za oblakom trepti njihov blesak mio...
Poleti, i njima uznee te krila!
Da, ivot je memla robijake kue,

I njegovo trnje sve te para ljue,
I cvetova nema da se tebi jave...
No ti ima ruke! Snagom ruka goli'

Ostruge razgrni i krvlju ih poli,
I nai e tvoje ljubiice plave...
1913.
PROLETNJA BURA
Smrklo se. K vojske iroke sa strana,

Sa hukom i besom silne bure stiu,
Sukobe se, kre. lome se i diu,
I urlaju lie kidajui s grana.
Ja strukom zavijen uvrh sela stojim;
Preda mnom se iblje ogoljelo svija,

Kao da se snoplje posadilo zmija
Pa sikui mae repovima svojim.
Evo pljuska. Sevnu. I porfira strele

Pokri i obasja vrh samotne jele,
I grom tue. Jekom otpozdravljaju ga
Provale i drela, borovi i smri.

Razbaruen neko bos niz polje tri.
I nad gorskim rtom eno izbi duga.
1924.
Aleksa anti
Sauvana
Angelina
Administrator
Van mree
**
Poruke: 5680
IDENTITET ANTIEVE INSPIRACIJE
Poezija stvarana aneoskim rijeima

Poezija Alekse antia nedvosmisleno pokazuje da zakone ovozemaljskog ivota
odreuju zakoni ljubavi, jer kako drugaije objasniti pjesnikovu okrenutost zaviaju,
ovjeku i ljudima. U toj ljubavi je antiev nain miljenja i njegov stil ivota da je
zaviajnost sutina ivljenja, pa tek sve ostalo. Zakon ljubavi koji poiva na
zaviajnosti maksimalno razbistrava razum, proiava srce, proiruje vidokrug
ulnosti, izotrava umnost, rasprostire i produbljuje duhovnost. antievo ja nije
moglo bez svog hercegovakog zaviaja, bez njegovog ti.
To zaviajno ti je pjesnikova neophodnost i uslovnost.
Ljudska hercegovaka rije sjedinila se s tvoriteljnom pjesnikovom rijei. Tim

sjedinjenjem rije je postala otkrovenje, postalaje sam ivot sa svim njegovim
moima. Sve se izdogaalo u skladu s ve reenim zakonitostima ljubavi, jer
pjesnikova uzbuna ula posljedica je tvoriteljne hercegovake svjetlosti i prozranosti
podneblja. Paradoksalno ali je tako teina i mukotrpnost hercegovakog ivota
proizvodi ljubav prema njegovoj ljepoti u vrhunaravnoj i boanskoj datosti. Da nije
toga, dogaajnost ivota ne bi bila primjetna, ne bi bila pokretaka i tvoraka.

Svjetlost otkriva hercegovaku dogaajnost, svjetlost pjesnikove rijei, jer
tvoriteljnost obznanjuje istinitost ovjeka. antieva pjesma je ta koja pokazuje da je
meu ljudima dobra volja, da zakoni ljubavi daju osmilenije ivota i vaskrsenije
svijeta, kao da rije smrti nije ovdje posljednja rije. Stoga se ima utisak da antieve
pjesme govore aneoskim rijeima, onim istim rijeima kojima je Tvorac osmiljavao
stvaranje svijeta, jer anti na hercegovakom ivotnom diskursu stvara svoj lirski
udesni svijet. U ovim pjesmama nastavljen je boanski glas i njega kao da odrava
boanska energija. anti je nosio Boga u sebi, pa tu sadrajnost imaju i njegove
pjesme, jer kako drugaije objasniti tu pjesnikovu mo da zakone ljubavi u
zaviajnom hercegovakom ivotu, oigledno, uvjerljivo i ubjedljivo priblii i otkrije
kako svom vremenu, tako i buduim vremenima. Univerzalni jezik pjesme
preobraava se u iskustvu antieve vjere, one vjere u Boga i u ovjeka. ovjek (uz)
nosi Boga, a Bog odrava ovjeka.
antievo pjevanje je i slavljenje ljubavi, pa i onda kada zaobilaznim putem ipak stie
do slavlja ljubavi, jer ljubav je bogosluenje ivotu. Pa otuda je antievo pjesniko
bogosluenje divinizacija ivota u njegovim najrazliitijim pojavnostima. Sve je tu
prethodno duboko doivljeno i proivljeno, a tek onda stihom i pjesmom iskazano. Tu
je razlog zato su antieve pjesme uvijek aktuelne, jer one su zasnovane na etosu
vjere i snazi narodnog glasa (vox populi vox dei). Po tome je antieva poezija
stalno ivotna i stalno savremena, a po tome je ovjeku bliska u svakom vremenu.
antieva pjesma je najprikladniji izraz ovjekovog bola, tuge, patnje, straha, uasa,
uenja, mrnje, vjere, nade, ljubavi, kad o tom uvijek direktno i ne govori. To je
strukturna sloenost antievog pjevanja i miljenja. U njima je najautentinija sila
hercegovakog ivota i ovjeka u tom ivotu. Ta i takva antieva rije je u stanju da
sve patnje i uase obesnai, ali i da osnai i oivi duh, onaj duh koji hrabri i bodri koji
podrava stoinost, jer njegova pjesma oivljava, preusmjerava i okrepljuje.
antieva poezija je Biblija hercegovakog ivota, a pjesme te poezije su "ifre" za
razumijevanje tog ivota, jer su te pjesme nadahnute hrianskom vjerom, i
hrianskim iskustvom. Istorija ivota i poezije bez te vjere i iskustva je nezamisliva u
aksiolokom smislu. Bez toga bi bile upitne ljubav, dobrota, pravda, istina i sloboda, a
sve su te antropoloke odrednice i datosti sveprisutne u antievoj poeziji na
implicitan i eksplicitan nain, a to znai da je ova poezija "zdravlje" irokih narodnih
vjerovanja, nadanja i snovienja. antieva poezija je jevanelje ovjekovog
hercegovakog ivota, a to znai da je ta poezija puna smisla, snage, ljubavi i moi
da prezentuje stvarnost i istu da preobraava. Zato je ona ivotna i ivotodajna, otpor
svakoj beivotnosti, sklerotinosti, aristokratinosti i sterilnosti. Ona svojom tanou
i ivotnou usmjerava ivot i pokree duh. To je poezija punog smisla i znaenja.
Njena rije nije otrovna ali jeste krik, nije porok, ali jeste dobro, ona je strast za
punoom ivota. Ma protiv neljudskog ivota. Rije ove poezije je bistra rijeka ivota,
u vrijeme kada se tehnika zloina usavrila, a patologija duha se probudila. Ova
poezija upozorava na "mulj" u koritu rijeke ivota, i da taj "mulj" izbija na njenu
povrinu. Ovoj poeziji je strano svako duhovno zatoenitvo i stran joj je svaki
duhovni totalitarizam i uskogrudi ekskluzivitet. Ova poezija su prozori na ovjekovoj

kui, svjetlost u peini, ospoljavanje ovjekovog unutranjeg svijeta, i
pounutranjavanje ovjekove blie i dalje okoline i njene diskurzivnosti. U haosu i
bezdanu ivota ova poezija ovjeku trai izlaz, pobuuje njegov duh i snai ga na
dugotrajnost istrajavanja.
Individualnost antieva u poeziji je toliko evidentna da je posebno i ne treba

dokazivati, jer individualizam je neto od ega poezija kao umjetnost ivi i opstojava.
Zahtjev za individualizmom je jedina "nedemokratinost" u zahtjevima poezije. Tim

zahtjevom pjesnik je dosuen poeziji i od nje ne moe biti otuen sve i kad bi htio. U
tom smislu pjesnik je od svega slobodan, samo nije od poezije. U toj neslobodi poezija
ga vodi u samo sredite ivota i svijeta. Tako je bilo i sa antiem, njegov
individualizam postao mu je ivotna i sudbinska vodilja kroz ivot i poeziju. Tako se
dolazi do situacije da poezija nije dijalog, to na prvi pogled izgleda, ve monolog
suptilnosti, manifestacija ivota u najrazliitijim refleksima. anti je svojim
pjesmama pokazao da se poezija ne moe marginalizovati u odnosu na ivot, ali se
ne moe ni autonomno posmatrati, jer poezija nije sama sebi svrha.
antievo ovjekoljublje je isto to i bogoljublje

Poezija nije apologija ivotu bez obzira na to koliko je ivot uronio u njeno "tkivo", jer
ona je sama ivotnost, kako ivotnost mnotva, tako i ivotnost jastva kao prvosti ili
kao drugosti, jer poezija je akcija i reakcija na bezbroj naina, sve do u beskonaje.
Zato je racionalna kontrola poezije nemogua, pa i njeno usmjeravanje, jer ona nije
jednosmjerna ve difuzna, ona je beskrajno vrtloenje a ne kretanje, ali kretanje
ivota je bogata podloga njenom vrtloenju. To pokazuju antieve pjesme bez obzira
na to kakve su motivike i tematike. Individualizacija u poeziji se ogleda i u tome da
pjesnikov um i mentalni sklop budu "na nebesima u gledanju" (prema pjesmi svetog
Save "Slovo o umu").
antieva poezija, u odnosu na druge srpske pjesnike, pokazuje ukorijenjenost

ovjeka u ivot i ivota u ovjeku, pokazuje jainu i vrstinu saveza izmeu ovjeka i
ivota, jer malo je pjesnika u ijoj poeziji taj savez tako mono dvosmjerno struji. Iz
tog saveza proistie vjera poezije kao sinteze vjere ovjeka i vjere svijeta. Nigdje se
ivotne suprotnosti ne prepliu i mire kao u poeziji, jer ta oksimoroninost poezije
raskriljuje paradoksalnost ivota. antieva poezija je u tom smislu molitveno
tihovanje, uborenje ivota u detaljima po irini i dubini. Ova poezija od najrazliitijih
suprotnosti harmonizuje ivot, utkiva javu u san i san u javu, jer mistian i praktian
ivot umori u ovoj poeziji. ivot je plodonosan jer je zasnovan na ljubavi i vjeri da se
loe moe pretvoriti u dobro, jer takva pretvorba je u samoj osnovi ovjekovog
djelanja i nadanja. Zato je u ovoj poeziji prostor lijepog, dobrog i istinskog u stanju i
slubi uzvienosti ivota. U toj uzvienosti ostvaruje se ovjekov ivot sa svim
njegovim uspjesima i padovima, s klicom pada u uspjehu i uspjeha u padu. Takva

poezija ne moe biti kao lani svjedok, jer ona batini svjetovni (zemaljski) i duhovni
(nebeski) ivot, jer njena je amplituda, u stvari, peta strana svijeta, ona vertikala koja
proizlazi iz etiri zemaljske strane svijeta. To znai da je antieva poezija nadahnuta
svakodnevnim ovjekovim ivotom, sa izazovima i biblijskog je karaktera, jer njegova
ljubav prema ovjeku neodvojiva je od ljubavi prema Bogu. antievo ovjekoljublje
je istovremeno i bogoljublje i obrnuto. Od te dvosmjernosti ivi ivotvornost vrela ove
poezije, i ona je doprinos do kog je stepena pjesnik anti stigao u svojoj
individualizaciji kao pjesnikoj prepoznatljivosti. ovjekovo spasonosno stanje je u
ljubavi prema drugom. Stepen te ljubavi potpomae antieva poezija, potpomae,
jer su istroeni i ivot i ljubav, ljubav u ivotu i ivot u ljubavi. Identitet ove poezije
poiva na ortopraksiji ivota i ortodoksiji elja svakog pojedinca da mu ivot bude
ljepi. Ruan ivot poezija ovog tipa pojedincu ini snoljivim, jer ivot pojedinca i
ivot svijeta meusobno se dopunjavaju, kako u praktinoj tako i snovnoj dimenziji.
anti je pjesnik koji je svjestan da je sve ono o emu pjeva u svojim pjesmama
nerazdvojni dio cjeline. Ta i takva istinitost antieve poezije dokazala se u potonjim
vremenima, pa i u ovom naem vremenu. Tu trajnost ova poezija treba da zahvali i
semantikoj dimenziji koju posebno potpomae njen misaoni sloj, ako strukturalistiki
zavirimo u slojeve ove poezije. Ingarden prepoznaje pet slojeva u knjievnom djelu,
sa dominacijom nekog od njih. antieva poezija je svojevrsni duhovni orijentir, jer je
glas o narodu hercegovakog kra, koji je izrastao iz narodnog glasa (neke pjesme se
doimaju kao narodne lirske pjesme). I kad se govori o tegobnom ovjekovom ivotu
ova poezija zrai antropolokim optimizmom, jer ivot uvijek daje mogunost
savladavanja zla, a to znai da ova poezija nudi mogunosti i pomae pojedincu da
doe do sebe, ali i srpskom narodu da sazna svoju sudbinu, pogotovo danas u
vrijeme najvee globalizacije koju je svijet ikada vidio, potpomognutu internetom.
antieva poezija kao da ovjeku prezentuje mogue stranputice, ali i puteve.
Usmjeravajui ona postaje smjernica, jer svoju pletenicu gradi od svjetovnog i
duhovnog, koji su u ivotu nerazdvojni kao ovjekova dua i ovjekovo tijelo. To
uplitanje podrazumijeva sliku vremena i ljudi, jer s tom "tanom" i sloenom slikom
moe se ii u susret buduim vremenima. Po tome sa sigurnou moemo ustvrditi da
je antieva pjesma savremena i da je anti na savremenik, na savrsnik, jer java i
snovi njegove poezije su i naa java i nai snovi. anti je u samom srcu svog
vremena i svog hercegovakog prostora i zato je u naem vremenu, jer kada bi se
simbolika motiva, kojima je pjesnik okrenut, sloila po semantikom rasporedu, dobili
bismo jednu pjesmu o hercegovakom ovjeku koja do naeg vremena ne blijedi.
anti je svakim svojim stihom u fokusu ovjekovog bia, a time i u fokusu sredine i
vremena. To fokusiranje je izraz pjesnikovih prevrelih unutranjih stanja, pa se
poesto obznanjuju kao ispovijedna sugestivnost. Kod takvih pjesnika amplituda bia
lirskog subjekta kree se od sanjarenja do opipljive ivotne gorkosti. U tom smislu
antievim stihovima damara kreativna spoznaja da se stvaralaka energija bia ne
sme uludo potroiti. U osnovi antievih pjesama lei nepatvorena ljepota, a ta
ljepota temelji se na skladu, a sklad na muzici stihova, melodiji i ritmu.
Taj lanani slijed je antievski tematizam u najpozitivnijem smislu te rijei, jer u

pravilnom okviru pjesme (i opusa) nalaze se njeni pravilni dijelovi. Pravilnost okvira i
dijelova unutar njega uveliko je ovisan od simetrinosti ili asimetrinosti stiha, a onda
i strofe i njene ritmike i melodijske istosti. U ustaljenim formama jasnoa njegovog
hercegovakog svijeta biva i jasnija i svjetlija. anti ima prema tom svijetu uroeno
sreen odnos, jer je suvereno i nenametljivo u sklad pjesme utkivao i uplitao
melodiju, znaenje i ritam.
Aleksa anti pjesnik ljubavi i svjetlosti

U pjesmi Alekse antia je sve semantoidno ba zato to je doivljajno. antia je
inspiracija uvijek vodila u osjeanje doivljenog, a potom u doivljaj osjeanja. Na toj
relaciji on se njihao i okretao kao list breze na povjetarcu. U tom smislu anti je sav
od svoga hercegovakog svijeta: osjeajno zapitan i osjeajno upuen.
Biserno hercegovako podneblje je atmosfera antievih pjesama, u kojem iz radosti

izlazi tuga a iz tuge radost, a to su "uslovi" da anti bude pjesnik ljubavi i svjetlosti,
ukoliko shvatimo da je ljubav sama po sebi svjetlost (nauka govori da se u mozgu
pale bezbrojne lampice), a da je svjetlost ljubav data svijetu od njegovog Tvorca. Sve
su to datosti i pretpostavke za oiglednost ljudskosti, u antievim pjesmama i po
tome se malo koji pjesnik moe porediti s njim. Moe se slobodno rei da antieve
pjesme naseljava ljudskost, jer ta ljudskost podrazumijeva sveprisustvo ovjeka u
manifestacijama ivota i svijeta. Ljudskost, kao apstrakcija konkretne ovjekove
tjelesnosti, uvijek se otima uobliavanju i prezentaciji, ona je nevidljiva u vidljivom i
vidljiva u nevidljivom. Ona je bljesak i odbljesak istovremeno ako smo spremni da nas
"zatee" i "uvede" u budno stanje.
Sredina u kojoj bie egzistira puna je apsurda, kontroverzi i protivrjenosti, ali je

antievo bie svjesno da je i apsurd klica ivota, jer je evidentno da je bie, kao
takvo, i pored ostalog, opsjednuto traganjem za sreom, nagonski je ka tom
usmjeren. Zato anti svakodnevno obino pretvara u uzvieno, vrei strogu
selekciju motiva i lirskih slika. U tom smislu vispreniji italac e "otkrivati" ono to je
pjesnik preutao, da bi shvatio veliinu onoga ta je i kako je rekao, da li je to u
sonetnom pravilu (zakonu) teze, antiteze i sinteze, ili je u "uslonjavanju" tercinske
slikovitosti i neposrednosti ("Jedna suza", "Ej, konjicu"), jer antiev iskaz u cijelosti je
zasnovan na jakoj doivljajnoj osnovi i dubinskoj opservaciji ivotnih manifestacija.
Skoro sokolovskim okom on zapaa kretanje i stanja tog kretanja.
anti je svjestan da sve to se deava u hercegovakom podneblju, najee

paradoksalno, deava se u biu i zato je ova poezija puna unutranjeg nagona, ali da
sve to pojaavaju i spoljanji faktori, pogotovo istorijski, jer antropoloki gledano bie
se ne moe zamisliti bez sredine. Na "najobjektivniji" nain (ako je poezija sutina
istine) antieva poezija supstancijalizuje hercegovaku dramu deavanja. U

"predoenim" motivima to je skala najrazliitijih boja. Popunjavajui tu svoju skalu
boja i zaviajne uzavrelosti anti je izgraivao i skalu svoje zapitanosti o svijetu i
ivotu, jer nema spoznaje bez upitanosti. Vrednosno je ta upitanost imenljiva, bilo da
se radi o pjesmama sa istorijskom, socijalnom ili misaonom podlogom, jer antieva
opaanja, bez obzira na to o kojim je motivima rije, uvijek su i iroka i duboka, jer u
njegovoj simbolici i metaforici, stegnutim u slike, pulsira ta irina i dubina
"predoenog temata". Kod antia je pravilo da zanos stiha ublai "priu" u njemu, pa
i tamo gdje nam se ini da se pria izmigoljila ("Ostajte ovdje", "O, klasje moje", "Mi
znamo sudbu"). Time upravlja moni pjesnikov doivljaj, jer anti probrano vaja
"pojave" iz lavirinta svoga hercegovakog zaviaja. U takvom lavirintu, punom
ivotnih nedaa, pjesnik je stvorio prepoznatljivu "ravnoteu" pjesnikovanja. Tu se,
prije svega, misli na tonirane doivljajne skale bia, ali i skale optimistikih i mranih i
maglenih stanja u tadanjem drutvu. U tom smislu klatno ove poezije ima veliku
amplitudu. Fantazam antieve poezije je ivotan i to je ono to plijeni i zaokuplja i
dananjeg itaoca, u pitanju je ivotnost do duboke ukorijenjenosti u ivot bia i
sredine u kojoj je bie ("Proljee", "Ne vjeruj", "Jesen" i dr.).
Svaki pjesnik se pobrine da svojim pjesmama pokae koliki je nezasitnik ivotom pa i

anti. Ta nezasitost se ogleda u elji da uiva u ljepoti svijeta i ene. Ljepota je za
antia pie koje opija i rastvara pjesnika da govori "istinu" o svijetu, ivotu i biu
(Persijanci su imali svetkovine kada su se opijali da bi govorili istinu, kod Rimljana je
nastala izreka da je istina u vinu). Kod antia je istina u ljepoti i ljepotu treba
posjedovati, a nikako samo o njoj matati magleno i neobuzdano ("Proljee", "Ne
vjeruj"). antieva ljubavna poezija je, u tom smislu, poziv na ivot, jer on svojoj
dragoj kae: Doi, ekau te ("Ne vjeruj"). U tom pogledu, anti ne pokazuje
suzdranost, on u ljepoti i s ljepotom hoe preivjeti ovozemaljski i iskuiteljski ivot,
jer ovjek je uvijek na gubitku sem ako nije naao utjehu u ljubavi (prema Mei
Selimoviu), a ljubav je najsavrenije otjelovljenje i oduhovljenje ljepote. Dodue, kad
je u pitanju ljepota i odnos prema njoj, anti ne dozvoljava da mu se strasti
uskovitlaju, on ih u stihu ini ljudskijim, a to znai smirenijim, on ne "luduje"
objeenjaki. ar vlastite vatre i vlastitog pakla anti je amalgamisao stihovnim
tihovanjem, prolazio je kroz svoja osjeanja i sa svojim osjeanjima kroz ivot kao
lahor kroz umu, njeno i lepravo. anti je pjesnik koji treperi na icama svoje
osjetljive due. On puno ivljenje ne ostvaruje na talasima erotinih pomama. On ima
skoro viteki odnos prema eni (primjer B. Strahinje je u tom smislu instruktivan, jer
kao vitez oprata svojoj ljubi dvostruko nevjerstvo). Dodue, anti eni nita
direktno ne oprata, ali i ne kae da e se ljutiti ako njegova draga ne doe u batu.
Priguujui svoje emocije, on joj predlae da i ona uiva u ljepoti, kada se rodi mlado
proljee i zamirie jorgovan plavi. Kod antia se ono to se eli izjednaava s onim
to se moe. Moe se mnogo ako se posjeduje senzibilnost prema ljepoti, a dati ivot
je ljepota nad ljepotama i pjesma nad pjesmama.
Boanska dunost poezije da beznae pretvori u

nadu
Kod Alekse antia je spajanje dva bia spajanje ljepota, dviju pjesama prirode i
ivota, jer bie je ivot prirode i priroda ivota. antieva osjeanja se naprosto
razlivaju, ona neujno i neosjetno osvajaju kao plima. Njegova osjeanja kao plima
potapaju njegove obale, i njegova puina plava spava u ljepoti vlastitog doivljaja.
antieva rakursika na tu temu bitno se razlikuje od Rakievog gospodstvenog
odnosa prema ljepoti, eni kao ovozemaljskoj inkarnaciji te ljepote, od Duievog
fikcionizma o eni ljepoj no sve ene (nestvarnost ljepote), od romantiarskog
idealizma o vazduastoj ljepoti i njenoj boanskoj prirodi, dakle, nedostinoj.
anti se zaputio stazama ovozemaljskih stremljenja, kojima hoda ovjek (bie) sa

svojim eljama i snovima, ali sa svijeu da je ukorijenjen svevremeno i istorijski,
dakle prolazno. Moramo priznati, ipak, da se u antievoj poeziji kovitlaju strasti na
nain primjeren ovjeku (biu) kao ovozemaljskom djelatniku i tim je antieva
poezija obezbijedila sebi trajnost, jer su ivotni problemi ovjeka uvijek stvarni, jer
proistiu iz istorinosti ovjekovog ivota. antiev zanos je razuman a to znai da je
pregalaki, u slubi prevladavanja antropolokih mijena.
antiev zanos je ona pomo njegovim pjesmama da dobiju umjetniko

otjelotvorenje, a primjereno ovjekovom naporu da savlada svakodnevna iskuenja.
Sve to anti radi, radi sa osjeanjem snanog osjeanja prema biu i sredini u kojoj
to bie prebiva. Taj uzavreli zanos je paradigma u koju staju sve duhovnomentalne
datosti njegovog lirskog subjekta, datosti koje se uslonjavanjem primjere datom
pojavnom obliku.
anti je traser takve vrste poezije, jer je anti snagom svoje imaginacije uspio da
otvori dveri kroz koje vodi put u ljepotu svakodnevnog bitisanja, sa uzletima i
padovima uesnika tog hercegovakog bitisanja. On silno saosjea sa sudbinom
brojnih bezimenih ivotnih pregalaca i podvinika, jer su svi svjesni, a i sam pjesnik,
da se ivot pored svih ljepota, pretvorio u nedokuivi apsurd. Faktografija antieve
poezije govori dovoljno o njegovom unutranjem naboju i nagonu, i o rasponu tog
unutranjeg "rasipanja". U tom smislu, antiu je dobro znano da se misao i osjeanje
najbolje otkriva kad prolazi (putuje) kroz autora, kroz sebe. To putovanje i osjeanje i
misao prizemljuje (kad srce zapiti misao je kriva). antieve misli i antieva
osjeanja ne lebde van ivota, jer su u svojoj neobinosti duboko stvarni i iroko
ivotni.
I nogama i glavom anti je bio na zemlji (nasuprot pjesnicima koji su glavom bili u
oblacima Laza Kosti). Zato se za njegovu poeziju moe rei da je put, ivot i istina,
da je jevaneoski svetilnik bia. antieva poezija osvjetljava, isti duu i stvara
jasnu predstavu o ivotu ("Na povratku", "Mi znamo sudbu", "Pobednik"), o ivotu u
kojem se bol uzdie do radosti, ali i radost pada do bola. Iz antievih stihova izvire
na sve strane, bez obzira na to kojom se temom pjesma bavila, odziv pjesnika na
nijemi glas njegovih sunarodnika, na tiinu ljudskog oajanja. U vremenu svekolikog
rasula, ugroenosti, kako nacije kojoj pripada, tako i ovjeka uopte, anti se
podigao u moru svekolikog padanja da ispjeva svoju pobjednu pjesmu ("Sloboda", "Mi
znamo sudbu", "Gdje je razmah snage"). antieva jasna pjesma uje vapaje i
uzvisuje nadu onih koji stradaju. anti se "sukobljava" s okamenjenou oajanja
irokog puka ("Vee na kolju").
Dunost pjesnika po antiu je da oivotvori ivot, jer pobjede se deavaju u

duhovnoj oblasti. Beznae pretvoriti u nadu, to je ovjeanska i boanska dunost
poezije. anti je svojom poezijom i tjeio i budio. Po tome je ova poezija i na
hrianskom putu, jer bezoblinom haosu osjeanja daje harmoninu formu i misao,
odvaja svjetlost od tame, u tami vidi svjetlost, u tuposti materije zasija duh stvaranja
i ureivanja, uz svijest da bogato osjeanje mora da se "utamnii" slogovima,
rijeima i stihovima koji to osjeanje javljaju (otuda je anti osjetio potrebu da tu
tjeskobu "razmrda" oblikom strofe, duinom pjesme i rasporedom rime, da mu se
osjeanja ne raspre), jer ova poezija djeluje katarzino, i kad je u pitanju individualni
i kolektivni lirski subjekt. Ta katarzinost ostvaruje se arima jezika, poznavanjem
due i duha naroda srpskog, dobrim poznavanjem drutvenih prilika date epohe na
prelazu stoljea, a to znai da se umjetniki senzibilitet ovog pjesnika ne moe
razluiti od duha sredine (i vremena) u kojoj se formirao. Sintaksu pjesnikog jezika
Alekse antia oblikovao je isti hercegovaki jezik i ivotna dinamika hercegovake
sredine. Najbolja svojstva tog jezika (njegova slikovitost i prirodnost) i te sredine
(ovjekova aktivnost) sublimirani su u antievoj poeziji. Zadivljuje antiev osjeaj
za boju i miris zaviajnog ("Vee na kolju", "O klasje moje"). Kao da se iz palimpsesta
sredine i vremena iznjedrila ova poezija, jer u njoj dominira "faktografija" pjesnikove
sredine. Recepcija ove poezije uvijek e polaziti od te "faktografije". Ako bismo
motive po njihovim simbolikim isijavanjima sloili po "semantikom" redosljedu,
formirali bismo jednu izuzetno sloenu pjesmu, jer za antia je umjetniko
ekvivalent istinitog, a istinito ekvivalent umjetnikog; izmeu te dvije pjesnikove
konstante znak je jednakosti. anti je "alhemiar" pjesnike discipline, jer i
umjetnost i istina podrazumijevaju takvu disciplinu. anti je apsolutni "metafiziar"
sa svojim "Zapisima o sredini, vremenu i ljudima". anti nije stanovnik "kule od
slonove kosti", jer je na suprotnoj strani od larpurlartizma. anti je umjetniki
angaovan u sredini i podneblju, kako prikladne, tako i primarne odgovornosti, jer
ovaj se pjesnik ne bavi ivotnim efemerijama (ako za poeziju tako neto postoji),
zahvaljujui impresivnom poznavanju svoje sredine i svoga vremena. Svojim
pjesmama (jezikom i slikom) anti je "konzervirao" sredinu koja se neminovno
mijenja i vrijeme koje neumitno prolazi.
Svaka antieva pjesma srean trenutak

nadahnua
"Prirodni" pjesniki govor Alekse antia jeste slika s kojom nevidljivo postaje vidljivo,
detalj postaje vaan i nezaobilazan. Tuga u ovim slikama ima katarzino znaenje,
magija uzviene i potresne ljepote pulsira u ovim poetskim slikama. U ovim slikama
je ljudski odsjaj vjenog ovjekovog iskupljenja zbog grijehova koje sam pravi, jer
premalo radi na sebi zbog egocentrizma u vlastitom svijetu.
Prema tome, u oblasti zemaljske rijei hercegovakog podneblja, antieva poezija

ljepotom pjesnike slike ini ivot snoljivijim, pribliava nebesku ljepotu zemaljskim
smrtnicima. antieva poezija je po tome "obred" proizaao iz savremenog
poznavanja ljudskih dua. Iz znanja jezika i njegovih izraajnih ari. Svaka antieva
pjesma je sretan trenutak pjesnikovog nadahnua, kad se izazov pretvara u uzvieno
(ali ne i patetino), oroen blagodatima zaviajnog "arenila" (snaga zaviajnih
zvukova i boja). Sve je to na fonu otkrivanja boanske ljepote i istine, jer poezija
stvara, a stvaranjem isti (proiava) i osvjetljava. U ovoj poeziji, putem slike i
zvuka, kao da se materija uzdie do duha, materijalno postaje duhovno, a duhovno
postaje pristupanije i opipljivije. U unutranjosti ove poezije delikatno (kao malo kod
kog pjesnika) pulsira sinestezija kada bol radosti prelazi u radost bola i zato e
recepcija ove poezije uvijek traiti senzibilnijeg i istananijeg recipijenta, jer pjesma
treba da vaskrsne u primaocu (slualac, italac), ali i primalac da vaskrsne u pjesmi,
koja mu tim inom postaje duhovni diskurs i zaviaj. Ova poezija kao na dlanu
pokazuje i svjedoi koliko je raznovrsna i beskrajna ovjekova tuga i nostalgija, ali i u
kojim dimenzijama moemo oekivati dodir s obeanom boanskom ljepotom. U
nainu kako anti koristi boju, zvuk, semantiku rijei, lei znaenje pjesme, i onaj
hrianski odnos prema "prikazanim" pojavama i predmetima. Kad anti pjeva (pie)
o tami svog vremena, on to ini da bi pridonio izgonu te tame, jer je poezija, po svom
biblijskom pozvanju, izgoniteljka mraka i tame.
Po tome je anti jevanelski svetilnik, jer velika poezija, a antieva to jeste, biva
ovjekov put, ovjekova istina i sam ovjekov ivot. Time poezija postaje ovjekov
putovoa kroz zamrene ivotne lavirinte, jer je ona kadra da vidi unaprijed i da vodi
u nedosegnuto. Iz dubine noi (poput biblijskog Jakova) anti pokazuje pravac prema
svjetlu. Svaka antieva pjesma, bez obzira na osjeanje u njoj, jeste bljesak odsjaja
ivotne zore u hercegovakim jutrima, danima i veerima. anti iz tame ivota
obnavlja radost svijeta. On podsjea ovjeka da postoji voda i vatra ivota, na
siromatvo beskrajno, ali i na bogatstvo siromanih, jer su u vrstoj vjeri, na
vrijednosti ljepote rtvovanja, na utjehu u tugama, nedaama i mukama, na slogu i
bratstvo ponienih i oaloenih, na silnu potrebu optenja meu ljudima, na mo
pratanja kao boanske vrline. Veliki se ini napor ovom poezijom da se boansko
pojavi u ovjekovom i ovjeanskom, dakle, u jevaneljski djelotvornom, jer ovjek ne
treba biti "tuni duh" (Aleksandar Blok: "Posle dvadeset godina"). anti pomae
ovjeku u njegovom pjevanju i putovanju kroz bespua ivota ka vlastitom proplanku
sree i zadovoljstva.
anti nije dozvolio da mu se nacionalna usmjerenost izgubi u estetizmu i artizmu, jer

je za nae pjesnike s poetka 20. vijeka bilo prihvatljivo da pod uticajem evropskih
kretanja, prije svega simbolizma i parnasovaca, budu udaljeni od narodnog genija

(Herder), kome su bili okrenuti romantiari. antiev modernizam nije odbacio ono
emu su bili usmjereni romantiari nacionalnu tradiciju. Zapravo, poezija Alekse
antia uvaava dvije egzistencije: ljudsku i pjesniku, tako da je sudbina pjesnika i
naroda neraskidiva i nedjeljiva. Elaborirajui tragine momente iz ivota
hercegovakog ivlja, otkrivao je sudbinsku uslovljenost poezije ivotom, a ne ivota
poezijom, jer ivot se prelama u ponornim dubinama antieve poezije i uslovljava tu
poeziju. Za antia je porijeklo nade egzistentno, a ne metafiziko, pa prema tome ni
pjesniko, jer je sam ivot sa svim ogoljelim datostima izvor i utoite nade i poezije.
anti nije tip pjesnika koji ivi dok moe da pjeva, ve pjeva dok njegov narod, i on s
njim, moe da ivi i egzistira, jer ovaj pjesnik ne brani sebe pjesmom ve pjesmu
sobom, svoj narod, on ne trai Euridiku (to su radili romantiari a posebno
simbolisti), ve budnu svijest svoga naroda, njegovu vjekovnu patnju vaskrsava u
svjetlo i spoznaju. Drugim rijeima, istinsko antievo poetsko postojanje je najtjenje
vezano za sudbinu naroda, pa otuda je smisao njegovog pjevanja uslovljen smislom
postojanja, a to je potpuno suprotno od poetike simbolista.
antiev govor poezije (i u poeziji) je pjesnikova artikulacija ivotnog iskustva i

saznanja kako line i kolektivne empirije, tako i samog jezika. Intenzitet tog govora
baziran je na "redoslijedu" poetskih slika i detalja koji grade te slike kao njihova
objektivna i misaona stvarnost. Poetske slike kao "govorni pojmovi" i njihov "sadraj"
svojim "oprekama" doprinose dinaminosti govora ove poezije (u slikarstvu se ta
opreka vidi na razlici svijetlo tamno). Poezija je rezultat nekog neuhvatljivog
mentalnog procesa u pjesniku, prethodnog ina koji daje "peat" ne samo predmetu
pjesme putem govora, ve i jeziku pjesme, koji znai vie od toga da je pjesma svojim
semantikim sadravanjem obavijest ne samo o predmetu govorenja (pjevanja), ve i
samo pjevanje (govorenje). Sve je to kod ove poezije tako "stvarnosno" ispleteno i
uvezano kao u paukovoj niti (kroz etiri rupice pauk "upreda" oko etrdeset hiljada
niti u jednu). "injenice" su da je pjesnik iz "sadanjosti" vieni svijet organizovao u
pjesmu, jer taj utisak ostavlja svaka pjesma bez obzira na to da li zalazi u prolost
("Pretprazniko vee") ili je stanje prezentnosti pjesnikovog raspoloenja.

Aleksa Šantić

Enviado por

Dados do documento

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Aleksa Šantić

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

ALEKSA ANTI

Aleksa anti (18681924)

Odgovor #1 poslato: Decembar 25, 2010, 06:30:29 pm

ALEKSA ANTI BIBLIOGRAFIJA

Posebna izdanja za pesnikova ivota

01. Pjesme, Mostar, 1891

02. Pjesme, Mostar, 1895

03. Pjesme, Mostar, 1901

04. Pod maglom. Slika iz gornje Hercegovine. Beograd, 1907

05. Pjesme, Mostar, 1908

06. Pod maglom. Slika iz gornje Hercegovine. Mostar, 1908

07. Pjesme, Beograd, 1911

Srpska knjievna zadruga. knj. 135.

08. Hasanaginica, 1911

09. Na starim ognjistima, Mostar, 1913

10. Na starim ognjistima, Beograd, 1914

11. Pesme, Zagreb, 1918?

12. Hasanaginica, Beograd Sarajevo 1919

13. Na starim ognjistima, Sarajevo, 1920

14. Pod maglom, Beograd Sarajevo 1920

15. Pesme, Beograd 1924

antiev prevodilaki rad

01. Lirski intermeco, Mostar, 1897

02. Liirski intermeco, Mostar, 1898

03. Iz njemacke lirike, Mostar, 1910

04. Lirski intermeco, Beograd - Sarajevo 1919

05. Pesme roba, Svatopluk eh, Sarajevo 1919

06. VIiljem Tel. Beograd, 1922

07. Iz Hajneove lirike, Mostar, 1923

ALEKSA ANTI CELOKUPNA DJELA

Aleksa anti (18681924)

Odgovor #2 poslato: Decembar 25, 2010, 06:31:16 pm

Gusle Srpsko pjevako drutvo "Gusle", osnovano 1883. u Mostaru; posle

Dimitrije Vuenov Radmilo Dimitrijevi

Aleksa anti (18681924)

Odgovor #3 poslato: Decembar 25, 2010, 06:32:30 pm

Poto je ostavio knjigu iz ruku, moj prijatelj uze ovako govoriti:

Moj poznanik mjesec plavi,

rei da je sunce "hladno":

Nebo hladno, sunce hladno,

Za suze i kletvu nije srca davo,

Ti veernje tiho zvono,

Ja u tajnu u grob lei

Potok se krivuda i sa umom vala

menjae reima rod, menjae im oblike; rei e:

A kad stignu groblju, koji i Pravjekove davne broji;

Pa uzabra cv' jetak to suzice liva;

U njezinoj suzi nikad kletva nije,

I mladost e minut' i godine pree,

Izdahlo si, srce moje;

skratie "uzdrhta" u "drhtnu":

Al' to drhtnu srce njeno?

skratie "trti" u "trt", i rei e:

Ta nevjera crni gr'jesi

neku nesavladljivu tekocu, no kao s pravom, jedno za drugim:

ovek da ne poveruje svojim oima, rad da pomisli da se sam prevario, da su to tamparske

Die Luft ist kuhl, und es dunkelt,

uje kako vetar duva,

"Dokle e, najzad, trajati te nesnosne navike?

Ah, ne recite mi nikad: nije tako!

Jer ja bih plak'o, ja bih vjeno plak'o,

Moj prijatelj dodade:

Pod "pesnikim slobodama" razumevaju se nekorekcije jezika u njegovom

spoljanjem obliku, gramatike nekorekcije. Samo pogreno nazivaju se "pesnikim