Dominko Zlatari (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.) hrvatski je renesansni pjesnik i
prevoditelj. Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj pukoj obitelji, kao sin imuna (Mihova) Zlataria i Frane, keri bogatog plemia Dominika Kladurobovia. Imao je brata Miha, asnika Jurja Zrinskog. Cvijeta i Nikolu te sestru Katu, koju je posmrtno opjevao. Nakon zavretka humanistike gimnazije, pohaao je Sveuilite u Padovi, gdje je uio govornitvo, filozofiju i graansko pravo. Od malena je uio talijanski i latinski, a u Padovi i grki. Znanjem i ozbiljnou odlikovao se toliko da su ga studenti medicine i filozofije 13. kolovoza 1579. godine izabrali za svojega rektora.[1] U znak priznanja za uvoenje mira i reda medu acima, Mletaka Republika imenovala ga je zlatnim vitezom (eliues auratis). Godine 1580. podignuta mu je kao rektoru na Padovanskom sveuilitu spomen-ploa. Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Bavio se gospodarstvom i knjievnim radom na svojemu imanju u Cavtatu i Konavlima. Drugovao je s talijanskim i dubrovakim pjesnicima meu kojima s Cvijetom Zuzori.