STRUKTURNA GEOLOGIJA

Bruno Tomljenovi
PUKOTINE
morfoloke &
kinematske znaajke
i klasifikacija
1

PUKOTINE
... su planarne deformacijske strukture koje u stijenama nastaju kao
posljedica krtog loma, ime se smanjuje kohezija stijene.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

Strukturna analiza pukotina u pravilu obuhvaa

sljedee istraivake postupke:
Analizu rasporeda, orijentacije i uestalosti pukotina definiranje setova, odnosno sustava pukotina
Analizu morfolokih znaajki na stjenkama pukotina i
njihovu genetsku klasifikaciju
Odreivanje relativne starosti meu pukotinama
Definiranje odnosa rasporeda i orijentacije pukotina
prema kogenetskim strukturama (najee rasjedima i
borama)

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

1. Analiza rasporeda, orijentacije i

geometrijskih znaajki pukotina
S obzirom na raspored i orijentaciju pukotina u
promatranom stjenskom tijelu razlikujemo:
Sistematine pukotine
Nesistematine pukotine

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

Sistematine pukotine obiljeava planarna geometrija,

subparalelna do paralelna orijentacija i pravilan prostorni
raspored u promatranom stjenskom tijelu.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

Aerofoto snimka podruja Sheshymore na zapadnoj obali Irske

(iz Gillespie et al., 2001). Primjer idealnog podruja za detaljnu
terensku i kabinetsku analizu pukotina !!!

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

Dio snimke oznaen zelenim kvadratom na prethodnom slajdu.

Sustav pukotina u donjokarbonskim vapnencima ini vie setova
sistematinih pukotina i sporadine, nesistematine pukotine.

Sustav sistematinih pukotina:

set I, set II, set III

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

Orijentaciju pukotine odreuju pruanje, smjer nagiba i kut nagiba

pukotine. Podaci o orijentaciji pukotina prikupljeni direktno na
izdancima ili na orijentiranim jezgrama u pravilu se prikazuju na
dijagramima u stereografskoj projekciji, odnosno stereogramima.

Orijentacija pukotina na tri lokaliteta u podruju Sheshymore na zapadnoj

obali Irske (iz Gillespie et al., 2001). Orijentacija pukotina prikazana je
projekcijom normala na donju polukuglu.
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

Ukoliko je poznato samo pruanje pukotina (npr. pri analizi

pukotina pomou aerofoto i satelitskih snimaka), njihova se
orijentacija iskazuje pomou rozeta dijagrama,

Orijentacija istih setova pukotina kao i na prethodnom slajdu (iz Gillespie et

al., 2001). U ovom sluaju, meutim, orijentacija pukotina prikazana je
pruanjem na rozeta dijagramu, pri emu smjer i kut nagiba pukotina ostaje
nepoznat.
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

Takoer, pruanje pukotina moe se prikazati i pomou histograma

pruanja.

Orijentacija istih setova pukotina kao i na prethodna dva slajda (iz Gillespie
et al., 2001). U ovom sluaju orijentacija pukotina prikazana je histogramima
pruanja, pri emu smjer i kut nagiba pukotina takoer ostaje nepoznat.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

10

Usporedba prikaza orijentacije istih setova pukotina

pomou stereograma i rozeta dijagrama

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

11

Osim podataka o orijentaciji i rasporedu setova

pukotina, za cjelovitu analizu pukotina potrebno je
odrediti i
- duljinu pukotina,
- otvorenost pukotina,
- veliinu razmaka meu pojedinim pukotinama
(odnosno uestalost pukotina) te
- gustou pukotina,
te ustanoviti mijenja li se koji od ovih parametara s
obzirom na:
- promjenu petrografskog sastava stijena,
- promjenu debljine slojeva i dr.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

12

Uestalost pukotina istog seta mogue je iskazati pomou

prosjenog razmaka meu pukotinama toga seta, mjerenjem
po pravcu okomito na pruanje seta.
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

13

Takoer, uestalost pukotina istog seta mogue je iskazati

brojanjem pukotina toga seta unutar odreenog standardnog
okvira promatranja (npr. unutar krunice, kvadrata i sl.).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

14

Koritenjem ovakvog standardiziranog okvira opaanja mogue

je iskazati i gustou pojedinog seta pukotina (p), kao omjer
kumulativne duljine pukotina odgovarajueg seta (L) i povrine
kruga opaanja: p = L / r2
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

15

Pouzdanosti na ovaj nain prikupljenih parametara zavisi od

broja i poloaja mjernih toaka. U pravilu nastojimo postii to
je mogue vie mjernih toaka, pravilno rasporeenih u prostoru
(mrea toaka opaanja).
Sistematine i
nesistematine
pukotine na
lokalitetu St.
Tudwasls u
Walesu (iz
Ramsay & Huber,
1988).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

16

Raspored, uestalost i orijentacija pukotina ovise o mehanikim

svojstvima stijena

Varijabilna uestalost vertikalnih pukotina ovisno o litolokom sastavu i debljini slojeva u

sedimentnim stijenama podruja Monument Valley, Colorado, SAD
(iz Ramsay & Huber, 1988).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

17

U stijenama istog sastava, uestalost pukotina je u pravilu vea

u tanjim slojevima, a manja u debljim slojevima.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

18

Uestalost pukotina ovisna je i o litolokom sastavu, odnosno

mehanikim svojstima stijena. Pukotine su dobro razvijene u
krtim, kompetentnim stijenama, dok su u nekompetentnim manje
uestale ili potpuno izostaju.

Varijabilna uestalost vertikalnih pukotina ovisno o litolokom sastavu: dobro razvijene i

uestale pukotine u sloju kalkarenita, u odnosu na krovinske i podinske lapore u kojim su
pukotine rijetke ili potpuno izostaju (gornjobadenski sedimenti, NE Medvednica).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

19

Zavreci pojedinanih pukotina po pruanju pokazuju

karakteristinu geometriju pa se najee razlikuju:

A.
B.
C.
D.
E.

pravocrtni,
zakrivljeni,
granasti,
preklapajui i
ealonirani
zavreci

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

20

Prostorni raspored,
relativna starost i
karakteristini zavreci
pukotina u turonskim
karbonatima na jugu
Izraela (iz Eyal et al.,
2001). Legenda za
oznake: 1-3 oznaava
relativnu starost setova
pukotina; e ealonirani
zavreci pukotina; h
preklapajui zavreci
pukotina; t zakrivljeni
zavreci pukotina;
scj sistematine
poprene pukotine;
ncj nesistematine
poprene pukotine;.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

21

Tenzijske pukotine sa
zakrivljenim zavrecima u
zoni preklapanja na
lokalitetu Krafla na
Islandu
(iz Acocella et al., 2000).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

22

Zavreci pukotina u pojedinim stadijima progresivnog

razvoja pukotina (iz Acocella et al., 2000):

A. Poetni stadij
bez preklapanja

B. Zreli stadij
stadij preklapanja

C. Zavrni stadij
stadij povezivanja

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

23

2. Analiza morfolokih znaajki na stijenkama

pukotina i njihova genetska klasifikacija
Morfoloke znaajke na stjenkama pukotina, kao i tip
mineralne ispune u prostoru izmeu stjenki, esto
sadre informacije nune za pravilno tumaenje
geneze pukotina i njihovog kinematskog razvoja. Meu
morfolokim znaajkama posebno su znaajne:

Peraste strukture
Agregati vlaknastih minerala u
pukotinama (ilama) ili na
stjenkama pukotina
Stilolitski avovi
Strije

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

24

1. Peraste strukture
ine nizovi milimetarskih grebena i brazdi koji se, idui od sredinje
toke ili sredinje osi radijalno i preteito simetrino ire na stjenki
pukotine prema njenim rubovima. Ovo je tipino morfoloko obiljeje
na stjenkama vlanih ili tenzijskih pukotina.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

25

Perasta struktura na stjenki vlane pukotine u kambrijskom slejtu s

lokaliteta Dinorwic u sjevernom Walesu, UK (iz Ramsay & Huber, 1988).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

26

Perasta struktura na stjenki vlane pukotine u gornjodevonskom pjeenjaku

Ithaca formacije (Apalai, SAD; iz McConaughy & Engelder, 2001).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

27

Idui od sredita prema rubovima pukotine, stjenka glavne pukotine je

najee ralanjena u niz manjih, rubnih pukotina, koje na slojnim
plohama pokazuju ealonirani raspored i dijagonalnu orijentaciju u odnosu
na pruanje glavne pukotine.

Niz prateih pukotina u perastoj strukturi koje na slojnoj plohi pokazuju

ealonirani raspored u odnosu na trag glavne pukotine - sloj pjeenjaka iz
podruja Valais u zapadnoj vicarskoj (iz Ramsay & Huber, 1988).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

28

Peraste strukture esto prati i koljkast lom to je takoer morfoloko

obiljeje karakteristino za vlane pukotine.

Perasta struktura i koljkast lom na stienki vlane pukotine (kamenolom

Grantshouse, Berwickshire, kotska; iz Roberts, 1989).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

29

Peraste strukture koristimo i pri interpretaciji kinematskog razvitka

vlanih pukotina. Naime, smjer u kojem divergiraju grebeni i brazde,
ujedno je i smjer progresivnog otvaranja vlane pukotine.

Perasta struktura na stjenkma vlanih pukotina u gornjodevonskom

pjeenjaku Ithaca formacije na izdanku Montour Falls (Apalai, SAD; iz
McConaughy & Engelder, 2001).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

30

Pratimo li tragove grebena i brazdi u suprotnom smjeru, odnosno u

smjeru njihove konvergencije, svi se stapaju u toki, odnosno u tokama
koje oznaavaju mjesto odakle je zapoelo otvaranje vlane pukotine.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

31

Na taj nain, analizom perastih struktura mogue je pouzdano

rekonstruirati kinematske pokrete pri otvaranju i razvoju
vlanih pukotina !!!
Simetrine i
asimetrine
peraste
strukture na
stienkama
vlanih pukotina
(iz De Graff &
Aydin, 1987).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

32

2. Agregati minerala vlaknastog (fibroznog)

habitusa u pukotinama

Agregat vlaknastih kristala kvarca u vlanoj pukotini

(Cornwall, Engleska; iz Roberts, 1989).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

33

Agregati vlaknastih kristala (najee kvarca i kalcita) nastaju

kristalizacijom minerala istovremeno s postupnim otvaranjem pukotina.
Dakle, rast vlaknastih kristala istovremen je sa svakim pojedinim, vrlo
malenim pomakom izmeu stjenki pukotina. Pri tom, vlaknasti kristali
pokazuju karakteristinu preferiranu orijentaciju i rastu paralelno s
najduljom osi elipsoida, odnosno elipse deformacije (osi X), tijekom
pojedinih stadija progresivnog otvaranja pukotina.

Agregat vlaknastih kristala kalcita u vlanoj pukotini u vapnencu (iz Ramsay & Huber, 1987).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

34

Ukoliko u pojedinom stadiju tijekom progresivnog otvaranja pukotina,

doe do promjene orijentacije najdulje osi elipse deformacije (x) ,
ova se promjena direktno odraava i na orijentaciju vlaknastih
kristala, pa kristali esto pokazuju zakrivljenu geometriju.

Zakrivljeni vlaknasti kristali kvarca i kalcita u silificiranom vapnencu (Gemmipass,

Aar masiv, vicarska; iz Ramsay & Huber, 1987).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

35

Ramsay i Huber (1983, 1987) su analizom zakrivljenih vlaknastih kristala doli

do zakljuka da je njihova orijentacija posljedica primarnog rasta kristala u
razliitim smjerovima, a ne posljedica njihove naknadne deformacije (npr.
boranja), jer bez obzira na razliitu orijentaciju pokazuju iste optike
znaajke. Razliitu orijentaciju vlaknastih kristala objasnili su njihovim
rastom paralelno s osi X elipse deformacije koja je mijenjala orijentaciju
tijekom deformacijskog dogaaja.
Detalj zakrivljenih
vlaknastih kristala
kalcita pod
ukrtenim nikolima
(iz Ramsay & Huber,
1987).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

36

Na taj nain, analizom orijentacije vlaknastih kristala u tenzijskim

pukotinama (ilama), mogue je precizno rekonstruirati pokrete i
kinematsku evoluciju otvaranja ovih pukotina, pri emu vrijedi da:
1. vlaknasti kristali povezuju toke na nasuprotnim stjenkama
pukotine koje su prije otvaranja pukotine bile jedna uz
drugu;
Antitaksijalna
ila u kvarcitu
ispunjena
vlaknastim
kristalima kalcita
(iz Ramsay &
Huber, 1987).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

37

2. vlaknasti kristali rastu paralelno pravcu najveeg izduenja izmeu

stjenki pukotina, pa su u sluaju jednosmjernog otvaranja pukotine
gotovo idealno pravocrtni, dok su u sluaju progresivnog otvaranja
pukotine uz promjenu smjera otvaranja zakrivljeni.

Pravocrtni vlaknasti kristali kvarca u

kvarcnom pjeenjaku (iz Ramsay &
Huber, 1987).
B. Tomljenovi

Zakrivljeni vlaknasti kristali kalcita u

ejlu (iz Ramsay & Huber, 1987).

Strukturna geologija

38

S obzirom na tip vlaknastih kristala i nain njihova rasta pri

progresivnom otvaranju tenzijskih pukotina /ila, razlikuju se:
Sintaksijalne ile koje su
ispunjene vlaknastim
kristalima istovjetnog
mineralnog sastava s
mineralima na stjenkama
pukotine i koji su tijekom
otvaranja pukotine rasli od
stjenki pukotina prema
sreditu;

(iz Ramsay & Huber, 1987)

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

39

 Antitaksijalne ile koje

su ispunjene vlaknastim
kristalima razliitog
mineralnog sastava od
minerala na stjenkama
pukotine, i koji su
tijekom otvaranja
pukotine rasli od
sredita prema
stjenkama pukotina.

(iz Ramsay & Huber, 1987)

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

40

metakarbonat

kvarcit

kvarcit

metakarbonat
Primjer antitaksijalne ile u kvarcitu uloenom u metakarbonatu, ispunjene vlaknastim,
pravocrtnim i zakrivljenim kristalima kalcita, koji ukazuju na progresivno otvaranje
pukotine, pri emu je dolo do promjene smjera otvaranja (iz Tomljenovi, 2002).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

41

3. Stilolitski avovi
Stijenke pukotina avoliko se stapaju jedna u drugu kao posljedica tlanog
otapanja. Pri tom, vrhovi zubia na stilolitskom avu su orijentirani paralelno
najduljoj osi elipsoida naprezanja (1). Ovo morfoloko obiljeje tipino je za
tlane (kompresijske) pukotine.

Kosi stiloliti na stjenki tlane pukotine u vapnencu (iz Ramsay & Huber,1988).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

42

Primjer tlanog otapanja ooida du stijenke tlane pukotine (crvena strelica).

Istovremeno, naprezanje u stijeni je djelomino kompenzirano i krtim lomom i
izduenjem ooida okomito na smjer naveeg naprezanja, uz formiranje pravocrtnih,
vlaknastih kristala kalcita (plava strelica), parelelnih s osi X elipse deformacije.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

43

4. Strije i stepeniasti agregati vlaknastih

kristala
Mineralna ispuna izmeu stjenki pukotina koju ine vlaknasti kristali
dijagonalno orijentirani na stjenke pukotine, ukazuju su translaciju
stjenskih blokova s jedne u odnosu na drugu stranu pukotine
Ovaj tip
pukotina
naziva se
sminim
pukotinama,
koje, kad
pomak
premauje
par cm,
prelaze u
rasjede.
(prema Ramsay & Huber, 1987)
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

44

Nakon erozije stijena s jedne strane pukotine, ostaje nam sauvan

agregat vlaknastih kristala, koji se na jednom kraju stapa sa
stjenkom pukotine, a na drugom naglo zavrava (poput stepenice),
Strmije nagnute strane (stepenice) pokazuju smjer pomaka
stjenskih blokova koji nedostaju, odnosno koji se nalaze u krovini ovih
agregata.

Stepeniasti
agregati vlaknastih
kristala kacita na
sminoj pukotini u
gornjoecenskom
kalkarenitu u
kamenolomu kod
Omia. Strelica
pokazuje smjer
pomaka krovinskog
krila.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

45

Genetska klasifikacija pukotina

A. Endokinetike (primarne) pukotine
B. Egzokinetike (sekundarne, tektonske)
pukotine

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

46

A. Endokinetike (primarne) pukotine

npr. pukotine luenja, desikacijske pukotine

Lijevo: Stubasto luenje u gornjomiocenskim

bazaltima (Hegyest, Maarska).
Desno: Desikacijske pukotine na gornjoj slojnoj
plohi mikrita ispunjene krupnozrnatim
sedimentom (Clairdon Head, kotska;
iz Roberts, 1989).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

47

B. Egzokinetike (sekundarne, tektonske)

pukotine
1. Vlane (tenzijske)
pukotine (engl. tension /

extension joints, fractures):

Nazivaju se i pukotinama
tipa I (engl. mode I joints,
fractures). Otvaranje ovih
pukotina je okomito na
stjenke.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

48

1. Vlane (tenzijske) pukotine:

U idealnom sluaju ove su pukotine orijentirane okomito na
najkrau os elipsoida naprezanja (os 3).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

49

2. Tlane (kompresijske) ili stilolitske pukotine

(engl. Stylolitic joints) su idealnom sluaju orijentirane
okomito na najdulju os elipsoida naprezanja (1).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

50

3. Smine (klizne) pukotine (engl. Shear or sliding joints,

fractures) Razlikuju se one kod kojih je smicanje paralelno s
pruanjem pukotine = pukotine tipa II (engl. Mode II joints,
fractures), te one kod kojih je smicanje okomito na
pruanje
pukotine =
pukotine tipa
III
(engl. Mode III
joints).
Posljednje se
nazivaju i
karastim
pukotinama
(engl. Scissor
joints).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

51

Smine pukotine esto se javljaju u formi konjugiranih parova,

koje ine dvije, kinematski kompatibilne smine pukotine (ili dva
kinematski kompatibilna seta sminih pukotina), pri emu vrijedi
da:
srednja osi elipsoida
naprezanja (2) je
paralelna presjenici
konjugiranog para
sminih pukotina.
najdulja os elipsoida
naprezanja (1)
predstavlja
simetralu otrog kuta
meu sminim
pukotinama

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

52

Relativna starost meu pukotinama

Ukoliko je po stjenkama pukotina dolo do jaeg povrinskog troenja,
odreivanje relativne starosti meu pukotinama je u pravilu vrlo
problematino. Ipak, pri toj odredbi vrijede sljedea pravila:
Mlae pukotine prestaju na starijim, otvorenim pukotinama, jer se
ne mogu dalje razvijati kroz slobodan prostor;
U sluaju sminih pukotina, kao i kod rasjeda, vrijedi da mlae
smine pukotine prekidaju i translatiraju dijelove starijih
pukotina.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

53

Raspored pukotina prema drugim, kogenetskim

deformacijskim strukturama
(rasjedima i borama)

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

54

Peraste pukotine (engl. pinnate or feather fractures):

ini set ealoniranih, vlanih pukotina nastalih uz rasjedne
plohe.

Peraste pukotine formirane pod kutom u odnosu na rasjed

(iz Roberts, 1989).
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

55

Veliina otrog kuta izmeu perastih pukotina i rasjedne plohe

najee je 45. Pri tom vai da smjer zatvaranja ovog otrog kuta
odgovara i smjeru pomaka rasjednog krila u kojem promatramo taj kut.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

56

Ealonirane vlane ile (engl. en echelon gash veins):

nastaju unutar sminih zona koje obiljeava krtoplastina deformacija
(engl. brittle-ductile shear zones). Prema obliku i orijentaciji ovih ila
moe se pouzdano odrediti smjer smicanja na rubovima smine zone u
kojoj su nastale ile.

Ealonirane vlane ile u grauvaki ispunjene kvarcom

(Cornwall, UK; iz Ramsay & Huber, 1987).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

57

Ponekad ove ile imaju sigmoidalan oblik (tzv. sigmoidalne ealonirane

vlane ile) koji je rezultat istovremenog rasta i rotacije pukotina
tijekom progresivne deformacije.

Sigmoidalne, ealonirane vlane ile u grauvaki ispunjene kvarcom

(Cornwall, UK; iz Ramsay & Huber, 1988).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

58

Postanak sigmoidalnih, ealoniranih vlanih ila:

prema animaciji Rod Holcomba
http://www.holcombe.net.au/rod/

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

59

poetak formiranja vlanih ila

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

60

produljenje (rast) vlanih ila prema rubu smine

zone istovremeno uz rotaciju sredinjeg dijela ile

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

61

daljnje produljenje (rast) vlanih ila prema rubu smine zone

istovremeno uz rotaciju sredinjeg dijela ile

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

62

daljnje produljenje (rast) vlanih ila prema rubu smine zone

istovremeno uz rotaciju sredinjeg dijela ile

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

63

daljnje produljenje (rast) vlanih ila prema rubu smine zone

istovremeno uz rotaciju sredinjeg dijela ile

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

64

daljnje produljenje (rast) vlanih ila prema rubu smine zone

istovremeno uz rotaciju sredinjeg dijela ile

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

65

zbog nemogunosti daljnjeg produljenja (rasta) vlanih ila

preko ruba smine zone i njihovog nepovoljnog poloaja prema
osi najveeg izduenja (os X), daljnja deformacija u stijeni
provodi se rastom novog seta vlanih ila orijentiranim pod
kutom od 45 u odnosu na rubove smine zone

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

66

Sigmoidalne, ealonirane vlane ile Z-tipa:

nastaju u sminim krto-plastinim zonama s desnim pomakom

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

67

Sigmoidalne, ealonirane vlane ile S-tipa:

nastaju u sminim krto-plastinim zonama s lijevim pomakom

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

68

Pukotine u boranim stijenama

(prema Ramsay & Huber, 1988).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

69

Pukotine u boranim stijenama

Klasino
oznaavanje
pukotina u bori
prema njihovoj
orijentaciji u odnosu
na referentni
koordinatni sustav
a, b, c, kod kojeg osi
a i b lee u ravnini
slojevitosti, prva
okomito na os bore,
druga paralelno osi
bore, dok je os c
uvijek okomita na
slojevitost .
(iz Ramsay & Huber, 1988)
B. Tomljenovi

Strukturna geologija

70

Raspored i orijentacija pukotina u borama prema

Twiss & Moores (1992).

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

71

Interpretacija rasporeda i orijentacije pukotina u borama prema

orijentaciji glavnih osi naprezanja (prema Twiss & Moores, 1992)

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

72

Lokalna promjena orijentacije glavnih osi naprezanja tijekom

boranja (iz Twiss & Moores, 1992)

prije boranja

tijekom boranja

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

73

IZVORI SLIKA, TABLICA I CRTEA:

Acocella, V., Gudmundsson, A. & Funiciello, R. (2000): Interaction and linkage

of extension fractures and normal faults: examples from the rift zone of
Iceland.- Journal of Structural Geology, 22, 9, 1233-1246.
Davis, G.H. & Reynolds, S.J. (1996): Structural Geology of Rocsk and Regions.John Wiley & Sons, Inc., New York, 776 str.
DeGraff, J.M. & Aydin, A. (1987): Surface morphology of columnar joints and
its significance to mechanics and direction of joint growth.- Geological
Society of America, 99, 605-617.
Eyal, Y., Gross, M.R., Engelder, T. & Becker, A. (2001): Joint development
during fluctuation of the regional stress field in southern Israel.- Journal of
Structural Geology, 23, 2/3, 279-296.
Gillespie, P.A., Walsh, J.J., Watterson, J., Bonson, C.G. & Manzocchi, T.
(2001): Scaling relationships of joint and vein arrays from The Burren, Co.
Clare, Ireland.- Journal of Structural Geology, 23, 2/3, 183-201.
McConaughy, D.T., & Engelder, T. (2001): Joint initiation in bedded clastic
rocks.- Journal of Structural Geology, 23, 2/3, 203-221.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

74

IZVORI SLIKA, TABLICA I CRTEA:

Ramsay, J.G. & Huber, M.I. (1987): The techniques of modern structural
geology, Vol. 1, Strain Analysis.- Academic Press, Oxford, 307 str.
Ramsay, J.G. & Huber, M.I. (1987): The techniques of modern structural
geology, Vol. 2, Folds and fractures.- Academic Press, Oxford, 309-700 str.
Roberts, J.L. (1989): The Macmillian Field Guide to Geological Structures.The Macmillian Press Ltd., London, 250 str.
Rawnsley, K.D., Peacock, D.C.P., Rives, T. & Petit, J-P. (1998): Joints in the
Mesozoic sediments around the Bristol Channel Basin.- Journal of Structural
Geology, 20/12, 1641-1661
Tomljenovi, B. (2002): Strukturne znaajke Medvednice i Samoborskog
gorja.- Disertacija, Sveuilite u Zagrebu, 208. str.
Twiss, R.J. & Moores, E.M. (1992): Structural geology.- W.H. Freeman & Co.,
New York, 532. str.

B. Tomljenovi

Strukturna geologija

75