Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
"Ma ne, kojeta", odvrati ona nestrpljivo. "Da li bi zaista iao tamo kada
bi imao dovoljno sredstava?"
"ik pogodi."
"Taj Paki je bio prosto oduevljen samim sobom. Sigurno je ve sve uspeo
da sredi sa Maovim Naslednikom da tamo poalju istraivaki brod sa ljudskom
posadom."
"to se mene tie, neka im bude. Ja ne bih iao iz politikih razloga. Ba
me briga koja e zemlja prva uspeti da se susretne sa vizantijskom
civilizacijom. Meni je, istinski, samo stalo da odem tamo."
"Mene je briga", odvrati ona, izmigoljivi se iz njegovog zagrljaja da bi
zapalila cigaretu.
Dejlhauz zastade, posmatrajui kako ona akama zaklanja plamen upaljaa da
bi ga zatitila od blagog jutarnjeg povetarca. Dosta su popili, a malo spavali.
Oseao je posledice, odreenu klonulost u telu i utrobi, ali na Mardi Meninder
se nita nije primeivalo. Prvi put u ivotu delio je postelju sa enom a da
perthodno nisu razmenili nekoliko poglavlja autobiografije. Upoznao ju je samo
ulima, ali ne i umom.
Mard Meninder nije ni najmanje liila na sada ve nepostojeu Polu, koja
je bila crnka, sitna, hitra i povrna. Kakva je, u stvari, bila ta Mard
Meninder? Dejlhauz jo nije bio stvorio odreeno miljenje o njoj. Kao da je
imala vie linosti u sebi. Jue pre podne u Velikom domu kulture i nauke, bila
je samo jedna od koleginica; sino je, pak, bila olienje svega to je jedan
ameriki momak voleo da ima u krevetu. Ali ko je ona jutros? Vie nisu ili nogu
pred nogu, obgrlivi jedno drugo oko struka. Mard se odmakla itav metar od
njega i malo isprednjaila, kreui se odseno i hitro, snano uvlaei dim,
zagledana ispred sebe.
Konano, kao da je donela odluku, okrenula se i pogledala ga. "Dravni
univerzitet u Miigenu, institut za bioloka istraivanja izvan sunevog
sistema. Denijel Dejlhauz diploma, magistratura, doktorat nauka. ini mi se da
sam zaboravila da ti kaem da sam proitala rezime tvog referata pre nego to
sam otputovala iz Vaingtona."
"Zaista?" Bio je zaprepaen.
"Zanimljiv referat, navodi me na pomisao da zaista ozbiljno pria da bi
eleo da ode. Bata-Deni, ja bih mogla da ti pomognem."
"Kako?"
"Novcem, dragi moj. To je sve to mogu da ti dam. I mislim da zaista mogu.
Ako nisi uspeo da primeti plastinu karticu sa mojim imenom na haljini koju si
mi skinuo - upravo to mi je posao. Ja radim u KOMKIRU.
"Neka je hvaljena KOM koja nam sve nae blagodeti daje", vatreno izjavi
Deni. Upravo zahvaljujui sredstvima koja je jedanput godinje dobijao od
Komisije za kosmika istraivanja i razvoj, Dejlhauzov institut uspevao je da
opstane. "Kako to da te nikada nisam sreo kada sam odlazio u Vaington sa
prosjakim eirom u ruci?"
"Zaposlila sam se kod njih tek u februaru. Ja sam Podsekretar za nove
projekte. To mesto nije ni postojalo pre prvog januara i ja sam se progurala na
njega. Pre toga drala sam predavanja na svom univerzitetu... o tome i o jo
nekim drugim stvarima; nismo ba imali neko Odeljenje za ekstrasolarnu
biologiju. Bila je to mala kola i poela je da kuburi jo u vreme dok sam bila
student. Dakle? ta kae?"
"O emu?"
"Je l' ti to mene radi? Ili zaista hoe sredstva za ekspediciju sa
ljudskom posadom do Kungove zvezde?"
"Hou! Gospode, naravno da hou! Hou!"
Ona uze njegovu aku meu svoje i potapa je. "Smatraj da smo se
dogovorili. Hej, ta je ono? "
"Ali..."
"Rekla sam: dogovoreno." Vie nije gledala u njega, neto drugo joj je
privuklo panju. Uputili su se u veliki park, i desno od njih jedna iroka staza
sa drvoredom vodila je ka nekakvom spomeniku. S obe strane, na poetku staze,
stajale su izvajane skupine junaka u bronzi.
Dejlhauz poe za njom u tom pravcu, dok mu se u glavi vrtelo, ali ne od
mamurluka; jo se nije sasvim pribrao. "Pretpostavljam da treba da podnesem
zahtev", upita on bojaljivo.
"Nego ta. Ali pre nego to ga uputi redovnim putem, poalji meni
koncept." Udubila se u posmatranje bronzanih figura. "Molim te, pogledaj ovo!"
Dejlhauz ga je rasejano posmatrao. "To je ratni spomenik", ree. "Vojnici
i seljaci."
"Jeste, ali nije mnogo star. Ovaj vojnik dri u ruci mainsku puku... a
evo i jednog na motociklu. Vidi, ima i ena-vojnika."
Ona se sae i stade da prouava slova irilice. "Do avola. Ne mogu da ih
odgonetnem. Ali to su dobrodoli oslobodioci radnika i seljaka, zar ne? To bi
morao biti onaj poslednji od Velikih... Drugi svetski rat. ekaj da vidimo. Ovo
je Bugarska, znai, ovo mora da su Crvenoarmejci koji isteruju Nemce dok im
Bugari prinose cvee, srdano se i bratski rukuju i pruaju im ae svee
izvorske vode. Au! Pobogu, Deni, pa obojica mojih dedova i jedna baba borili su
se u tom ratu. Dvoje na jednoj strani, jedno na drugoj."
Dejlhauz ju je posmatrao sa simpatijama i zanimanjem, iako ne ba sa
nerazumevanjem; udno je bilo videti nekog ko se jo toliko zanima za borbe
prainara, kad su ve svi znali da je rat naprosto ispao iz konkurencije kod
svih onih naroda koji su hteli da preive. "A ta ti je radila druga baba?
Zabuavala?"
Ona mu dobaci jedan kratak pogled. "Poginula je u bombardovanju",
odgovori. "Hej, zar ovo nije zabavno?"
Bronzane statue su svakako delovale dovoljno vojniki za bilo kakvu vrstu
ratne zabave. Svaka je izraavala hrabrost, polet i odvanost, u najboljem stilu
socijalistikog realizma. Bile su izvajane tako da se uklope u etvrtaste
blokove, isprepletane na odgovarajui nain; veoma su podseale na kutiju
zamrznutih sardina, izuvijanih meusobno. Ali Mardino zanimanje za skulpturu je
i samo po sebi bilo zanimljivo, primeti Dejlhauz u sebi; dva policajca koja su
bila stigla do kraja svoje rute sada su se vraala mimo njih, posmatrajui ih
blagonaklono.
"ta je to tako zabavno kod vojnika?" upita on.
"Oni su iz mog esnafa, dragi Deni. Zar nisi pogodio? Mardori Mod
Meninder, kapetan, SAD, diplomirala na Vest Pointu, kako ponekad kaem. Da me
sada vidi u uniformi." Ona zapali jo jednu cigaretu, i kada mu dade da povue
dim on shvati da nije re o duvanu.
Zadrala je neko vreme dim u pluima i potom ga izdahnula u dugakom
mlazu. "Ah, bilo je to najlepe doba", ree ona sanjalaki, zurei u bronzane
kipove. "Gledaj ovog grmlja koji die bebu u vazduh. Zna li ta kae ovom
drugom vojniku?: 'Samo napred, Ivane, ja u da pridrim dete dok ti bude
silovao mamicu. A posle je na mene red.'"
Dejlhauz se nasmeja. Ohrabrena, Mardi nastavi: "A ovaj deko veli:
'okoladu? Ruske cigarete? Ej, vojnie slavne Crvene armije, je l' ti se svia
moja sestra?' A ova vojnikinja koja uzima cvee od seljanke kae: 'Tako, dakle,
drugarice! Krade poljoprivredne proizvode iz narodnih parkova! Nema prigovora,
eka te podui boravak u logoru!' Naravno, u vreme kada su Sovjeti stigli dovde
Nemci su ve bili gotovi, ali..."
"Mardi", prekide je on.
"... ipak mora da je jo bilo uzbudljivo."
"Ej, Mardi! Hajdemo odavde", ree on zabrinuto. Iznenada je shvatio da se
straari vie ne osmehuju i setio se, na alost prekasno, da su, zbog
konferencije, svi policajci u gradu pohaali kurseve stranih jezika.
2.
Ono to bi se moglo rei o Ani Dimitrovoj nije ni moralo glasno da se
kae, jer videlo se na prvi pogled: bila je slatka, vesela devojka, koja je
umela da voli. S vremena na vreme oseala je napetost i bolove u glavi, to je
tipino za one kojima je zbog operacije bilo proseeno takozvano uljevito tkivo
u mozgu, i tada je bivala smuena, razdraljiva, na mahove prosto bolesna od
bolova. Ali je to podnosila sama, bez iije pomoi, kad god je mogla.
Ustala je rano i tiho se iskrala u kuhinju da napravi pravi aj. Ahmed
nije priznavao ono ubre u prahu! Kada mu ga je donela u sobu podigao je one
duge dirljive trepavice i nasmeio joj se, dok su mu se kapci nabirali oko
tamnosmeih oiju. "Zaista si isuvie dobra prema meni, Nana", ree na urdu
jeziku. Ona spusti olju pored njega i nae se da svojim obrazom dodirne
njegove. Ahmed nije naroito cenio ljubljenje, izuzev u prilikama koje - iako
pune uivanja - nisu ulazile u njene trenutne namere.
"Hajde da se brzo obuemo", predloi ona. "Hou da ti pokaem svoje dobro
udovite."
"udovite?"
"Videe." Ona mu se izmigolji izmeu ruku i ode pod tu, putajui da joj
topla voda dugo bije po slepoonicama. Kaciga za komunikaciju esto je izazivala
glavobolje i ona je htela da ih danas izbegne.
Kasnije, dok je suila svoju dugu kosu, smeu kosu, Ahmed tiho ue i pree
prstima preko uzanog oiljka na njenoj lobanji. "Mila moja Nana", ree on, "zar
toliko muenja da bi nauila urdu; ja sam ga nauio sam od sebe."
Ona se za trenutak priljubi leima uz njega, a zatim se obmota pekirom i
blago ga prekori. "Ako hoemo da idemo i vidimo moje udovite u zoru, onda
nemamo vremena za te stvari. Sem toga, dala sam da mi otvore mozak ne zato da
bih uila jezik, ve zato da bih bolje prevodila."
"Ne bi to morala da uini u Pakistanu", ree on, ali je ona znala da samo
pokuava da bude ljubazan.
Pred vratima kupatila, oslukujui kako hue i guna u trenutku kada ga je
prvi put pogodio mlaz hladne vode, Nana stade ozbiljno da razmilja o Ahmedu.
Bila je, po prirodi, praktina. Savreno je bila voljna da rtvuje materijalne
dobrobiti radi nekog principa ili oseanja, ali je, isto tako, htela da bude
naisto s tim, ta stavlja na kocku i zato. U ovoj ljubavnoj igri s Ahmedom
ulozi su bili zaista visoki. Bugarska je, kao i Sovjetski savez, pripadala onim
dravama izvoznicama hrane koje su bile u zaista prijateljskim odnosima sa
Blokom Radne Snage; ali pravila meunarodne politike bila su neumoljiva. Moi e
da se viaju samo retko i uz tekoe, ukoliko se jedno od njih ne odrekne svog
dravljanstva. Znala je, sasvim dobro, da taj neko nee biti Ahmed.
Do koje granice je spremna da se upusti sa ovim dragim Pakistancem? Da li
bi bila u stanju da deli ivot s njim u prenaseljenim, sporim gradovima Bloka
Radne Snage? Posetila ih je. Bili su dosta prijatni. Ali iveti gotovo
iskljuivo na itaricama, nemati nikakve aparate za domainstvo, optiti sa tim
ljudima toliko uvuenim u sebe - da li je to zaista elela? Bili su vrlo
ljubazni prema posetiocu, prijatni i pomalo neobini kad treba s njima da
provedete dan ili mesec dana... ali, ceo ivot?
Brzo se obukla, ne donevi nikakvu odluku; jedna polovina njenog mozga
mislila je na ono to je tog asa radila, dok se druga posvetila ponavljanju
materijala koji je zapamtila za taj dan rada na konferneciji; i tako nita nije
preostalo za Ahmeda. Raspremila je postelju dok se on oblaio, sklonila oprane
tanjire i ae, i gotovo ga izvukla za ruku kroz ulazna vrata.
Nebo je bilo svetloruiasto, ali sunce se tek pomaljalo; stii e, ako
poure. Ne ekajui na mali rasklimatani lift, povela ga je niz stepenice, potom
u dvorite, urnim korakom izvan univerzitetskog kruga, sve do raskrsnice dva
bulevara. Tu se zaustavila i okrenula se ka njemu: "Vidi li?"
Ahmed zakilji ka izlazeem suncu. "Vidim katedralu", proguna.
"Da, tako je. A udovite?"
"udovite? Je li u katedrali?"
"udovite je sama katedrala."
"Sveti Stefan - udovite?... Ah! Da, kao da vidim... ona dva prozora tamo
gore, to su oi? A ovi poreani ispod njih, to su mu zubi."
"Vidi li kako nam se smei? A ono su mu ui i nos."
Ahmed vie nije gledao katedralu ve nju. "Ti si veoma udna devojka.
Pitam se kakva bi bila Pakistanka."
Nana zaustavi dah. "Ne! To je ve previe. Molim te, nemoj mi govoriti o
tome." Uze ga za ruku. "Molim te, hajde da se proetamo."
"Jo nisam dorukovao, Ana."
"Bie vremena i za to." Ona ga povede kroz jedan mali park ka
univerzitetu, a potom niz jedan vei. Odjednom, ona se nasmeja. "Jesi mi
oprostio to sam te onako loe prevela na bugarski?"
"Ne bih znao da je loe, da mi to nisi rekla."
"Bilo je sasvim loe, Ahmede. Zagledala sam se u tebe dok si govorio o
Kungovoj zvezdi i sasvim zaboravila da prevodim."
On je radoznalo pogleda. "Zna li", ree on, "da se sam Maov Naslednik
zanima za tu planetu. On je lino izabrao ime za taj poluzvezdani objekat. Bio
je prisutan u opservatoriji u trenutku kada je otkriven. Mislim..."
"ta misli, Ahmede?"
"Mislim da e se uskoro desiti veoma uzbudljive stvari", ree on
zagonetno. Smejui se, ona mu uze aku i dodirnu njome svoj obraz.
"Ana", ree on i zaustavi se nasred bulevara. "Sasluaj me. Nije to tako
nemogue, zna. ak i kada bih morao da otputujem na neko vreme, ne bi ni posle
toga bilo tako nemogue, to za tebe i mene."
"Molim te, dragi Ahmede..."
"Ne, nije nemogue! Znam", ree on gorko, uopte ne opaajui da stoji
nasred kolovoza, "znam da je Pakistan siromana zemlja. Mi nemamo hrane za
izvoz, kao vi i Amerikanci, i nemamo naftu, kao bliskoistone zemlje i Englezi.
Zato smo se pridruili onim zemljama koje su preostale."
"Veoma potujem Pakistan."
"Bila si jo dete kad si ga posetila", odvrati on otro. "Ali svejedno,
znaj da nije nemogue da budemo sreni, ak i u Bloku Radne Snage."
Naie trolejbus, troja kola, dugaka i gotovo neujna na tokovima s
gumom. Nana ga ukloni s puta, zadovoljna to joj se prua prilika da promeni
temu.
Glavni problem na tim meunarodnim konferencijama, mislila je, sastoji se
u tome to susree politike protivnike, pri emu oni, ponekad, uopte ne
izgledaju kao protivnici. Nije trebalo da se upusti s nekim iz drugog tabora. U
svakom sluaju, nije joj bilo potrebno da prolazi kroz sve te neprilike i
patnje. Znala je ta je ulog u igri. Kao prevodilac koji je potpuno vladao sa
etiri jezika i est nareja proputovala je ceo svet - naravno, uglavnom Blok
Ishrane - ali to je jo podrazumevalo Moskvu i Kanzas Siti, Rio de aneiro i
Otavu. Susretala je i one koji su se odmetnuli iz svog bloka. Jednu Velanku u
Sidneju, dve-tri Japanke koje su predavale na univerzitetu, njene prve susetke
su, u Sofiji. Sve su se oajniki trudile da se uklope u novu sredinu, ali uvek
su se razlikovale.
Ali i jutro i Ahmed bili su isuvie lepi za tako crne misli. Onaj deo
njenog mozga koji je sanjario i brinuo preao je iz brige u sanjarenje; onaj
drugi deo, koji opaa i prevodi, pratio je ve izvesno vreme dogaaje koji su se
odvijali s druge strane bulevara, i sada joj oni zaokupie punu panju.
"Pogledaj", ree ona, ugrabivi izgovor da Ahmedu skrene misli,
usredsreene na jednu stvar, "ta se deava tamo preko?" Bilo je to etalite
osloboenja. Plavua koju je videla na jednom prijemu neto se raspravljala sa
dva milicajca. Jedan ju je drao za ruku. Drugi se igrao palicom za paralisanje
neposlunih i otro razgovarao sa jednim ovekom, po izgledu nekim od mlaih
profesora, takoe sa konferencije.
3.
Dan nakon to se vratila u svoju kancelariju u Vaingtonu Mard Meninder
dobila je koncept Dejlhauzovog zahteva za sredstva. U meuvremenu je ve
pokrenula postupak da mu se odobre.
Napustila je konfernciju pre zavretka da bi se ubacila na hidromlaznjak
NASE - to je bilo i skupo i neudobno putovanje, ali veoma brzo - i stigla u
svoj stan u Hjustonu. Odatle je telefonirala Zameniku dravnog podskretara za
kulturu. Nije bilo kancelarijsko radno vreme, ali ga je dobila bez tekoa.
Mardi je bila u veoma bliskim odnosima sa Zamenikm dravnog podsekretara - bila
mu je, naime, kerka. Poto mu je saoptila da se lepo provela na putu, smesta
je prela na stvar. "Tatice, potrebna su mi sredstva za meuzvezdani let sa
ljudskom posadom."
Nastupila je kratka pauza. Zatim on ree: "Zato?"
Mardi se poea ispod pupka, razmiljajui o razlozima koje bi mogla da
navede. Za unapreenje ljudskog saznanja? Zbog potencijalnih koristi koje bi
imale Sjedinjene Drave i ostale zemlje proizvoai hrane? Zato to je to
obeala Deniju Dejlhauzu? Sve su to bili razlozi koje bi neko mogao smatrati
vanim, a neki od njih bili su vani njoj; ali ocu je rekla samo onaj glavni,
koji je prevagnuo: "Zato to e to, ako mi to ne uradimo, uraditi oni gadovi u
Pakistanu."
"Bez iije pomoi?" ak i na rastojanju od tri hiljade kilometara mogla se
osetiti neverica.
"Kinezi e im dati potrebnu gvouriju. I oni su s njima."
"Ti zna da e to biti skupo." Ovo nije bilo pitanje; oboje su znali
odgovor. ak i slanje kapsula sa tahprenskim odailjaima iz jednog zvezdanog
sistema u drugi kotalo je nekoliko miliona dolara, a teile su tek nekoliko
kilograma. Ona je imala na umu bar deset ljudi sa punom opremom: traila je
milijarde dolara.
"Znam", rekla je, "ali isplatie se."
Otac se zakikota, divei joj se: "Oduvek si bila skupo dete, Mardi. Kako
misli da to provue kroz zajedniki odbor?"
"Uspeu. To je moja briga, tatice."
"Hm. Dobro, pomoi u ti sa svoje strane. ta hoe da odmah uradim?"
Mardi je oklevala. Bila je to javna linija, tako da je morala da pazi i
bira rei. "Zamolila sam onog Pakija da mi poalje kopiju svog potpunog
izvetaja. Naravno, dok je ne dobijem biu donekle sputana."
"Naravno", sloi se otac, "Jo neto?"
"Ne mogu nita uraditi dok ne vidim potpun izvetaj."
"Razumem. Dobro. ta jo ima novog? Kako su ti se dopali nai hrabri
bugarski saveznici?"
Ona se neuzdrivo nasmeja. "Reklo bi se da ve zna da su me hapsili."
"udo da ti se to ne dogaa ee. Ima veoma poganu narav, mila moja. U
tom pogledu nisi na moju familiju."
"Kazau mami ta si mi rekao", obea ona i obesi slualicu. I tako, dok je
stigla do Vaingtona ve ju je ekala, stigavi putem strogo pov. kanala,
mikrofilmovana kopija potpunog Pakistanevog izvetaja, ve prevedena za nju.
Paljivo ju je proitala, pravei beleke. A onda ga odgurnu i zavali se u
stolicu.
Onaj gad od Pakistanca zaista je mnogo toga preutao. U tom poverljivom
izvetaju, tri puta debljem od onog koji je proitao u Sofiji, nabrajao se itav
niz viih oblika ivota. Nije ni pisnuo o tome u Sofiji. I bar tri vrste koje su
ivele u zajednicama: jedna vrsta zglavkara, jedna vrsta koja je ivela u
podzemnim tunelima, toplokrvna i bez oklopa, i jedna vrsta ptica - ne, ne ptica,
ispravi se. Veinom su provodili vreme u vazduhu, ali nisu imali razvijena
krila. Ta bia bila su balonii, a ne ptice.
Tri drutvene vrste! Bar jedna od njih mogla je biti dovoljno inteligentna
da razvije civilizaciju.
budu obmanute. Ovo je prilika koja se prua samo jednom u ivotu. I ja stojim
pred vama upravo zato to mi savest ne dozvoljava da budem odgovorna ako je
propustimo. U krajnjoj liniji, u tome se sastoji teret koji e ovaj Odbor morati
da ponese.
Poto odluka nije trebalo da se donese na javnoj raspravi, Mard je bila
sigurna da e imati vremena da ubedi lanove Odbora da e se najbolje
'rasteretiti' ako joj izglasaju novac.
Kad bi se Mard Meninder pitala, svedoenje bi se na ovom i zavrilo. Ali
anpaolo je drao konce u rukama. Bio je isuvie mudar da dozvoli da se sve
zavri tonom koji je njoj iao u prilog. Zato je otupeo njenu dramatinu otricu
izvlaei joj itav niz tehnikih podataka - "Da, gospodine anpaolo, koliko mi
je poznato sila gravitacije na povrini planete je 0,76 u odnosu na Zemlju, a
atmosferski pritisak vei za 30 odsto. Ali nivo kiseonika u atmosferi je
otprilike isti". Glasno je proitao njene navode o 'efektu staklenika' i pitao
ta, zapravo, znae neije tvrdnje o 'neiscrpnim rezervama spoljnog gasa na
hladnoj strani planete, poto usijano jezgro kljuanjem izbacuje isparljive
materije". Upleo je i nju i sebe u razjanjavanje da li su koordinate zvezde o
kojoj je re Bes-Bes Geminorum 8326 ili, moda, Bes-Bes Geminorum 8426, prema
najnovijem katalogu Organizacije astronomskih opservatorija - u tekstu su se
nalazile obe cifre jer je neki daktilograf pogreio - sve dok predsednik Odbora
nije poeo da se mekolji. A zatim, zadovoljan to vidi da je publika utonula u
vie nego polusan, zatraio je prekid zasedanja. Mard je bila zadovoljna, jer
stvari su se kretale u eljenom pravcu.
Preostao joj je jo problem senatora Lenca. U Odboru, a i u Senatu, on je
imao vie uticaja nego bilo ko drugi, ak i predsednik. Njega je trebalo
obraditi posebno i nasamo, i Mard je ve pripremila strateki plan.
Kupila je kartu za let do Hjustona zaobilazno, preko Denvera. Otac ju je
svojim kolima odvezao do aerodroma Dalas. Ili bolje reeno, ne ba vlastitim.
Pripadala su izvesnoj vladinoj agenciji. I ako ba hoete da znate, pripadao joj
je i sam Defri Meninder. Ta kola ila su uz njegov visok poloaj u slubi, a
bila su mu neophodna i za poslove koje je obavljao za tu agenciju; dva puta
dnevno, drugi slubenici iste agencije kontrolisali su ih elektronskim tragaima
i radio testiranjem, da ne bi neko u njih sluajno podmetnuo bombu ili
prislukiva.
Def Meninder ree svojoj kerci: "Dobro si se drala na svedoenju."
"Hvala, tatice. I hvala ti za izvetaj onog Pakija."
"Jesi li u njemu nala ono to ti je trebalo?"
"Aha. Kai neku re za mene onom voi manjine, hoe li?"
"To sam ve uradio, zlato."
"I?"
"Ma, s njim je sve u redu. Ako se provue mimo Gasa Lenca, mislim da si
sredila pitanje Odbora. Nije ba bio govorljiv na svedoenju."
"Znala sam da nee biti."
Njen otac malo saeka, ali poto Mardi ne nastavi, on je nita vie ne
upita. "Pratimo ta radi tvoj prijatelj iz Pakistana", dodade on, malo potom.
"Sada je na nekakvom sastanku u Kjuju, sa nekim prilino velikim zverkama."
"Kjuju? ta ti je, do avola, taj Kjuju?"
"Pa", ree njen otac, "nije da ne bih voleo da ti mogu dati potpuniji
odgovor od ovog koji znam. To je jedno mesto u provinciji Sinkjang. Nismo jo
dobili, hm, potpune izvetaje. Ali smeteno je nedaleko od Lop Nora, a to, opet,
nije mnogo udaljeno od velike oklopljene radio-antene, a Maov Naslednik je
prole godine boravio tamo jedno pet-est puta."
"Zvui kao da se spremaju za pokret."
"Reklo bi se. Ukljuio sam i tvoje procene, i najbolje tumaenje jeste da
Maov Naslednik ve poinje da radi ono to si ti od nas traila da uradimo."
"Majku mu!"
"Ne brini", ree njen otac. "To sam doapnuo voi manjine, u najveoj
tajnosti. I uveren sam da e on to rei anpaolu. Kao to vidi, to je poen u
tvoju korist."
"Htela sam da ja budem prva!"
"Prvi nije uvek onaj koji kupi kajmak, duo moja. Koliko ih je otkrilo
Severnu Ameriku pre nego to su je Englezi spakovali sebi u dep? Ali kai mi
barem ta je to toliko interesantno na toj planeti?"
Mardi pogleda kroz prozor automobila na solitere iz predgraa Virdinije,
povezane meusobno u obliku volovskog jarma, iskoenih, crnih zidova okrenutih
ka jugu, na kojima su se isticale jo crnje kvadratne ploe solarnih grejaa.
"Sve to ima u izvetaju Ahmeda Dule, tatice."
"Nisam ga itao."
"teta. Dakle, to ti je jedna mala zvezda sa mnogo jo sitnijih planeta i
jednom velikom. Otprilike, koliko i Zemlja. Sila tee je neto manja. Vazduh
neto gui. Grdno mnogo zemlje da se uzme u posed, tatice. A ivot - prosto
vrvi njome."
"I ranije smo nailazili na oblike ivota."
"Na mahovine i meduze! I one kristalne stvari koje bi mogao da nazove
ivima - ako ti je ba mnogo stalo. Ovo je neto sasvim drugo. To su iva bia,
moda isto toliko raznovrsna koliko i naa. Moda, ak moe biti govora i o
civilizaciji. Planeta je zanimljiva i u drugom pogledu. Ona se ne okree oko
svoje ose, mislim u odnosu na svoje primarno nebesko telo - kao to se i mesec
ne okree u odnosu na Zemlju. Tako da na njenoj osvetljenoj strani sunce nikada
ne zalazi..."
Otac ju je sluao udobno zavaljen, ekajui se po trbuhu tik ispod pupka,
dok je kerka nastavljala da pria o planeti. Kada je zastala da udahne vazduh,
on upade: "Samo asak, zlato." Zatim se sagnu da upali radio; Def Meninder
nije rizikovao ak ni u kolima koja su redovno kontrolisana da bi se iz njih
uklonili eventualni prislukivai. Dok se razlegalo unjkanje sintetikih gitara,
on nastavi: "Jo neto treba da zna. Zemlje izvoznice goriva dogovaraju se da
podignu cene za ezdeset odsto."
"Isuse tata! Ubudue vie ne pijem ni kap skoa!"
"Ne, ovoga puta to nije britansko maslo. Zaudo, sad su to Kinezi."
"Ali oni izvoze radnu snagu!"
"Oni izvoze to god hoe", ispravi je otac. "Uli su u Blok Radne Snage
samo zato to misle da e tamo imati najvie uticaja. Maov naslednik igra svoju
igru i ne gleda ostale. Ovog puta doapnuo je Smrdouljcima da e Kina sama
podii cene, bez obzira na to to se ostali lanovi Bloka budu dogovorili. To
su, opet, vrstorukai u Karakasu i Edinburgu jedva doekali. Naravno, i
Saudijci su bili za. Hoe da to due koriste ono malo nafte to im je ostalo. A
Indoneani i ostali maliani moraju da se sloe sa velikim momcima." On za
trenutak zastade, razmiljajui. "Zato e u ovom trenutku tvoj zahtev za pola
miliona tona nafte teko moi da proe."
"Razumem, tatice. A ta emo mi? Ne mislim na projekt, mislim na dravu."
"Ono to neemo uraditi", odgovori on mrano, "to je da podignemo cene
ita. Neemo moi. Maov Naslednik je imao keca u rukavu i podigao je samo
izvozne cene goriva. Svu trgovinu unutar Bloka Radne Snage on smatra domaom. I
tako, on ljakatorima jo prodaje po staroj ceni, a to znai da e imati sve to
im bude potrebno za navodnjavanje i ubrenje i to za bagatelu. Ako mi podignemo
cene, njima e se isplatiti da prestanu da uvoze bar tri do etiri godine. Mi
bismo to moda i izdrali. Ali Sovjeti, narodi Indokine, Bugari, Brazilci i
ostali Latinoamerikanci - oni ne bi mogli da se nose s tim. Privrede e im
stradati. To bi moglo da rasturi Blok. Nema sumnje da je Maov Naslednik upravo
tako neto imao na umu."
Zaustavio se na aerodromskom parkingu za kratko zadravanje. Pre nego to
e okrenuti prekida na radiju, on ree: "Mislim da se to nee dogoditi bar za
sledea dva meseca. Zato svoj projekat treba da pokrene to pre moe."
na jednom mestu. Luta preko itavog neba, a pola dana nema ga uopte, zato to
je no i ono je na drugoj strani Zemljine lopte. Uzmite, na primer, ovu nau
letelicu. Morala je da se zagreva gotovo pola sata da bi se gas dovoljno
razredio da je podigne, jer sunce je bilo zalo. Na onoj strani planete koja je
stalno okrenuta suncu - jer ta me strana jedino zanima, Gas - sunce ne zalazi."
Lenc klimnu i srknu pie, oekujui da nastavi.
"Nema noi, nema zime. Sunce stoji u mestu i Fresnelove ploe ne moraju da
se prave tako da budu pokretne. I to je gotovo isto toliko vano, nema problema
sa klimom. Vi dobro znate kakvi su izgledi naih ureaja za korienje suneve
energije. Ne raunajui gasne mlaznjake preko dana - jer oni su tada veinom
stalno iznad oblaka - gubimo ak do dvadeset procenata radnog vremena zato to
oblaci zaklanjaju sunce."
Lenc je delovao zbunjeno. "Na onoj planeti nema oblaka?"
"Ima ih, naravno. Ali ne smetaju. Zraenje je gotovo iskljuivo toplotno,
i ono se probija kroz oblake bez tekoa! Izraunajte. Vreme rada naih sunanih
generatora je, zbog noi, prepolovljeno. Zatim nekoliko procenata otpada na zoru
i sumrak, jer sunce ne daje mnogo energije kada je nisko nad horizontom. Dodajte
na to ak ezdeset odsto za ono pola godine dok traje zima. I jo dvadeset pet
procenata za oblane dane. Kada se sve to sabere, mi treba da budemo sreni ako
ugrabimo svega deset postotaka efektivnog rada generatora. Na onoj planeti mnogo
jeftiniji ureaji mogli bi da budu maltene stoprocentno iskorieni."
Lenc malo razmisli. "Zvui zanimljivo", ree on oprezno, i dade znak da se
ae ponovo napune. "Mardi? ta ti ima protiv Pakija?"
"Protiv Pakija? Ne, zaista nemam nita."
"Izgleda da ti to nadmetanje sa Ahmedom mnogo lei na srcu."
"Nita lino, Gas. Nisam ba luda za Pakistancima. Ali sa nekima sam se
zaista lepo slagala. ak mi je jedan Paki bio posilni dok sam predavala na Vest
Pointu. Fin deko. Odelo mu je uvek bilo ispeglano i nikada nije gnjavio kada mi
nije bio potreban."
"Zvui kao dobar aparat za domainstvo", primeti Lenc.
"Dobro, dobro, shvatam ta mislite." Onda zastade da razmisli. "Ali, ipak,
nije tako. Nisam protiv Ahmeda zato to je Paki. Ja sam protiv Pakija zato to
pripadaju drugoj strani. ta mogu, takva sam, senatore. Navijam za svoj tim."
"A ko tu spada, Mardi? Blok Ishrane? Sjedninjene Drave? Ili moda samo
ukazom postavljene ene - oficiri Armije Sjedinjenih Drava?"
Ona se veselo zakikota. "Sve to, tim redosledom", sloi se.
"Mardi", ree on ozbiljno, "mi, u stvari samo askamo uz aicu. Ne bih
eleo da ponem da te gnjavim."
"A zato da ne, Gas? Naruite jo po jednu i da preemo na stvar!"
On je poslua. Dok su ekali pie, Gas ree: "Ti si slatka cura, Mardi,
ali malice isuvie krvolona. teta ti si ila na Vest Point."
"Greite, Gas. teta je to sada premalo mladih Amerikanaca ima priliku da
tamo ode."
On zavrte glavom. "Glasao sam da se smanji broj vojnih akademija i da se
skree vojni budet."
"Znam. To vam je bio najgori glas u ivotu."
"Nije. Nije bilo druge. Rat je za nas isuvie skup, Mardi. Kako to ne
shvata? ak i Pakistan moe da nas zbrie! A da i ne pominjem Kineze i Turke i
Poljake i ostale iz Bloka Radne Snage. I da ne pominjem Britance, Saudijce,
Venecuelance. Nemamo dovoljno novca da bismo se tukli bilo s kim, i niko drugi
nema dovoljno da bi se tukao s nama. I to svi znaju. Oni nisu nai
neprijatelji..."
"Ali jesu konkurencija, senatore", odvrati kapetan Meninder, naglo se
uspravivi u stolici i govorei mnogo sigurnije. "U privredi, u politici i na
svim drugim poljima. To je stvarnost u kojoj ivimo! Blok Energije stalno die
cene. Blok Radne Snage stalno trai sve vie novaca za radnike koje izvozi, a
ta bismo mi bez posilnih i bez stjuardesa? I mi njima konkuriemo. E pa, Gas,
odgovorni, zreli ljudi, aman, za ime Boga. Vudring je imao tekoa zato to je
sve do sletanja Kapeljinikov bio kapetan broda, a njegova, Aleksova, re se
sluala samo uslovno. I sve je to trajalo ve vie od jednog sata.
Deni Dejlhauz se jo jedanput uzdrao da se ne umea. Olabavio je remenje
na svom leaju za usporavanje i sletanje i provirio kroz okruglo prozore. Evo
planete, ispunjnava ceo prozor. Na rastojanju manjem od sto hiljada kilometara
vie nije izgledala 'ispred', ve je poinjala da izgleda 'ispod'. Pa, onda, do
avola, daj da se spustimo na nju, jarosno je razmiljao. Ti ljudi kao da nisu
shvatili da zajebavaju njegovu ekspediciju, u kojoj nijedno od njih ne bi
uestvovalo da nije on ubedio onu plavu ensku iz Armije da podupre stvar.
"ta misli, hoemo li se ikada spustiti?" ree mu neiji glas na uvo.
Deni se odmae. ena pored njega bila je Sparki Kerbo, najprijatnija osoba
meu lanovima ekspedicije, ali nakon devet dana provedenih u manje od dvadeset
kubnih metara prostora svi su ve bili na ivici nerava. A prepirka koja se
odvijala na dohvat ruke samo je pogoravala situaciju.
"Ne izgleda mi bog zna ta, a tebi?" nastavljala je Sparki, reena da
uloi mali napor i bude ljubazna. Dejlhauz primora sebe da odgovori. Nije ona
kriva to mu se ve smuilo da je slua, gleda i osea njen miris; a, sem toga,
bila je u pravu. Kungov sin nije uopte liio na pravu planetu. Deni je znao
kako planete treba da izgledaju. Neke su bile crvene i turobne, poput Marsa.
ee su bivale bele ili mlenobele, kao sva ostala nebeska tela, poev od
Venere do gasovitih dinova. Ova nije ak ni pokuavala da izgleda kako treba.
Nije sama planeta bila kriva onoliko koliko Kung; bio je, prosto reeno,
nesposoban da igra ulogu zvezde. Da je Kungov Sin kruio oko Zemljinog sunca,
izgledao bi divno. Bio je u mnogo emu nalik na Zemlju. Jedino to nije bio
pristojno osvetljen. Kung je samo tinjao, prituljeno kao Zemljin Mesec, za vreme
totalnog pomraenja. Jedino svetlo koje je padalo na Kugovog Sina bilo je crveno
kao krv i planeta je iz orbite ponajvie liila na otvorenu ranu.
Donekle bi pomoglo da je postojala linija koja razdvaja osvetljeni od
mranog dela, ali Kungova svetlost bila je toliko priguena da nije bilo jasne
razlike izmeu 'dnevne' i 'none' strane planete; samo se video zamagljeni
prelaz iz mraka u jo mranije. Krivitin ih je uveravao da e moi dobro da vide
kada se budu spustili i kada im se oi privikn. Ali ovako, gledano iz kosmosa,
ne bi se reklo da je u pravu. Zar sam zbog ovoga, razmiljao je Deni, napustio
onaj lepi posao u Miigenu.
Urlanje na ruskom jeziku, poto u jednom trenutku dostie vrhunac, naglo
prestade. Krivitin, smeei se spokojno kao da je svaa sa deranjem bila samo
prijateljsko askanje o vremenu, privue se, drei se za rukohvate, do
mainerije koja je bila privezana i usaena u centar glavnog odeljenja, i
proviri u njihovom pravcu. "Sara draga", ree on na besprekornom engleskom
jeziku, "trae te u prednjem delu. A trebalo bi da i ti poe s njom, Denijele."
"Hoemo li se spustiti", upita Sparki.
"To nikako! Kapi je najzad ukapirao da moramo jo jedanput obii oko
planete."
"Do avola", ree Sparki, jer to je najzad podrilo njenu nepokolebljivu
reenost da bude ljubazna. Dejlhauz je sauestvovao sa njom: jo jedan obilazak
oko planete znaio je skoroo jo ceo jedan dan proveden na putu, a za to vreme
on nije imao nita da radi sem da se sklanja drugima s puta.
"Slaem se s vama", ree Krivitin, "ali Aleks bi hteo da jo jednom
pokuate da uhvatite signale ljakatora."
Herijeta poe da se ali, ali ih Dejlhauz vie nije sluao. On zbaci sa
sebe remenje i umorno posegnu za kasetama sa podacima koje je sklonio da ih
preslua dok se budu sputali.
On ukljui aparat u utinicu, stavi mikroslualice u uho i okrenu
prekida. ulo se najpre tiho utanje trake, povremeno grebanje ili krckanje, a
potom udaljeno, sumorno zavijanje. To su bili zvuci koji su se uli iz aparata
zvanog 'vuja zamka', koji je sluio za kopnena istraivanja. Osnovni zadatak mu
Dakle, kud god je iao, arn-igona je pratio taj zvuk: 'arn' - rastui,
produeni um, nalik na muziku testeru, koji se zavravao muklim piskom; 'igon'
- dva uzastopna stakato udarca u bubanj, koji su se opet sputali na toniku. Ali
ne samo arn-igon. Svi Krinpiti su neprestano proizvodili svoje osnovne zvukeimena, ukoliko ve nisu proizvodili druge. I ne samo Krinpiti. Pevala je sva
njihova okolina. Svako ograeno naselje odlikovalo se naroitim ureajima za
proizvoenje zvuka pomou vetra. Nije bilo nijednog koje ne bi imalo egrtaljku,
orgulje, sirenu, ili bar ice razapete na okruglim ramovima, kojima bi
neprestano i buno oglaavalo svoj odreeni zvuni znak raspoznavanja.
Dakle, u oima ljudi arn-igon je bio neto kao poluprignjeeni rak, koji
se kree cupkavim hodom kroz klepetavu masu drugih nalik na njega, u paklenom,
crvenkastom polumraku, u paklenoj galami grubih zvukova koji dopiru sa svih
strana.
Ali ar-igon je to sasvim drukije video. Tumarao je bez cilja du dobro
poznate ulice. Ulica je imala ime; ono se moe prevesti prilino verno kao
'Veliki, beli put'.
Na raskrsnici pored Kaljuge odgajivaa, arn-igon zapodenu razgovor s
jednim poznanikom.
"Ima li saznanja o obitavalitu i-pruita?"
"Odgovor odrean. Pretpostavka: po statistikoj verovatnoi, nalazi u onom
delu sela koje se zavrava jezerom."
"Zato?"
"Neke osobe su povreene ili bolesne. Mnogo posmatraa. Primeeno
prisustvo nekih nenormalnih prikaza."
arn-igon potvrdi prijem i krenu prema jezeru. Seti se da je u blizini ipruitovog doma lealo neto kao prikaza, i da je bila nenormalna. U osnovi,
postojale su dve vrste prikaza. Prikaze Odozgo esto su se sretale i bile su
lako 'vidljive' (jer su mnogo galamile), ali nisu uzvraale nekim naroitim
odjecima na sonare Krinpita. Bile su dobre za jelo, kada su se mogle uhvatiti.
Prikaze Odozdo bile su gotovo nevidljive. Same su retko proizvodile
razaznatljive zvuke, i gotovo da nisu odjekivale. Mogle su se primetiti samo
kada bi njihovi podzemni kopovi otetili neku graevinu ili farmu Krinpita. I
one su bile dobre za jelo i zato su predstavljale dobar ulov, kad god bi
Krinpiti imali sreu da nabasaju na gnezda sa njihovim mladuncima.
Ali kakve su sad pa ove nenormalne prikaze, ni one odozgo, ni one odozdo?
arn-igon otcupka kroz Kaljugu odgajivaa do Trga prodavaca ribe, zatim
du jezerskog pristanita do arolike gomile koja se komeala na Doku za
splavove. Neto, gotovo nevidljivo, poigravalo je na talasiima u zalivu. Iako
su Krinpiti veoma retko koristili metal, arn-igon ga je prepoznao po sjaju; ali
sjajni metal kao da je plutao u vodi iznad neeg tako mekog i nematerijalnog da
nikakvim pravim odjekom nije odgovaralo na njegove signale. Meutim, onaj
svetlucavi deo ne samo da mu je gotovo zaslepljujui uzvraao, ve je i sam
proizvodio zvuk: tiho, naprestano zavijanje uz neravnomerno utanje, poput
suvog peska. arn-igon nije umeo da odredi kakvi su to zvuci: najzad, on nikada
nije video TV-kameru, niti radio transponder.
Zaustavivi jednog Krinpita koji se uznemireno udaljavao od skupine, on ga
upita ta se deava.
"Neki Krinpiti su pokuali da okuaju jednu prikazu. Povreeni su."
"Je li ih prikaza povredila?"
"Odgovor odrean. Povreeni su tek poto su jeli. Druga prikaza je jo
tamo. Jedenje se ne savetuje."
arn-igon paljivije posla svoje glasove da se odbiju o nepoznatog. "Jesi
li i ti jeo prikazu?"
"Samo probao, arn-igone. I ja sam povreen."
arn-igon dodirnu donju eljust u znak pozdrava i produi, zabrinut za ipruit. Nije ga uo u gomili, ali galama je bila zagluujua. Bar dve stotine
Krinpita grebli su i klizali jedan drugom preko oklopa, milei po krvavoj masi
"Tja! ta kae?"
"Nita, Hua-ce. To je automatski signal. Pokuao sam da odgovorim, ali
niko se nije odazvao."
"Naravno", zarea Feng, zgrabivi u besu jednu ruku drugom. Jo jedna
stvar koju e morati da prizna pred svima. Dva lana ekspedicije u opasnosti,
moda i izgubljena, zato to je on glupo dozvolio da se podele. Dva nezamenljiva
oveka. Jeste da su to bili jedan branin i jedan Latinoamerikanac - ali
svejedno, dva oveka manje. To e imati ozbiljne posledice. I nisu u pitanju
samo ljudi. Jedna od tri televizijske kamere. Radio-transponder. Dragocena
plastika koja je otila na presvlaenje amca. A nije je bilo previe. Veliki
deo su straili na polulopte za smetaj bolesnika, opreme i ono malo zaliha to
su imali. Eto jo jedne nepromiljenosti: uma paprati bila je bezgranini izvor
drvenih stabljika za kosture, lia za krovove i zidove kuica. U ovoj vlanoj i
vreloj klimi nita im vie nije bilo potrebno, ali on je bio dovoljno slab da
dozvoli da se naduvaju poluloptaste kuice, umesto da se iskoristi ono to im je
sama priroda davala.
Hoe li moi da sagrade jo jedan amac? Nije ni izdaleka bio siguran da
e imati dovoljno plastike, makar samo za krmu i vesla; i kada i to ode, odakle
e nabaviti novu? Koga bi mogao da poalje? Od prvobitnih jedanaest lanova,
jedan je bio mrtav, dvojica nestala i etvoro bolesno. Zar ne bi bilo jo
gluplje da se ponovo podele, da bi pokuali da poprave tetu koju je nanela
prethodna glupost? I ta bi mogli da urade, ak i kada bi sagradili jo jedan
amac i preplovili zaliv? Ono to se dogodilo braninu i Latinoamerikancu moglo
bi da zadesi i svakog drugog ko bi poao za njima. Oruja su imali veoma malo; u
stvari sve to su imali ve su odneli Dula i onaj drugi, i bar da su od njega
imali neke vajde...
"Idemo li Hua-ce?"
On se tre iz misli. "ta?"
"Idemo li da pomognemo svojim drugovima?"
Feng jo vre stee jednu ruku drugom. "ime?" upita on.
6.
Na planeti na kojoj ne postoji no dani su beskrajni, razmiljao je Deni
Dejlhauz, metar duboko u Klongovom tlu, dok ga je oekivalo bar jo toliko
kopanja. Miii su mu kazivali da ve najmanje osam sati pravi taj poljski
klozet. Obeshrabrujue mala hrpa iskopane zemlje govorila je suprotno, a rumeni
sjaj iza oblaka nad njegovom glavom nje nudio nikakvu pomo. Kopanje klozeta
nije bilo ono to je predviao da e ga zadesiti kada je polazio na put. Ali taj
se posao morao obaviti, a on je oigledno u tom trenutku bio najmanje zaposlen
lan ekspedicije; samo zato je moralo toliko dugo da traje?
Prolo je tek tri dana od kako su se spustili na planetu (u stvari, nije
bilo dana, ali stare navike su ostale) i ono prvobitno oseanje zadovoljstva ve
uveliko bee splasnulo. Stvari koje nisu bile same po sebi neprijatne, kao
kopanje klozeta, ve su postale dosadne. Ono to nije bilo dosadno bilo je
zastraujue, kao strahovita uluja koja im je oduvala prvi ator samo nekoliko
sati nakon sletanja, ili je, pak, bilo neprijatno, kao onaj bolni svrab koji su
dobili svi do jednog, i stomani problemi zbog kojih su klozeti postali toliko
neophodni. I da sve bude jo gore, izgleda da su dobili i drutvo. Kapeljinikov
je doao, psujui na ruskom, da ih obavesti da je trea tahprenska letelica
izila iz stanja ubrzanja i ula u Klongovu orbitu. Smrdouljci, ko bi drugi. To
je znailo da su sada sva tri svetska bloka bila zastupljena i na Klongu. ta bi
dao da bude usamljeni pionir?
Aov ne naie na otpor.
Deni izgubi ravnoteu, zatetura se i u unju nalik na poloaj fetusa
doeka se na dnu jame, lica gotovo zarivenog u rupu koja se tu iznenada
otvorila. Iz nje je dopirao hladnjikavi vazduh koji je mirisao na ustajalo,
hvala, kada su joj dali vode. "Hvala ti to si osposobio kotao. Naravno, i tebi
za poljski klozet, Deni. Sada biste vas dvojica mogli..."
"Jo nisam zavrio", ispravi je Deni. "Dim hoe najpre da proveri jednu
rupu u zemlji. Ima li neeg na radiju?"
Herijeta se nasmei, stisnutih usana. "Imamo poruku od ljakatora."
"O onom momku to je zaglavio?"
"Ah, ne. Vidi." Ona mu prui fototip na kome je pisalo:
Narodne Republike pruaju ruku prijateljstva drugoj ekspediciji koja je
prispela na Kungovog Sina. Putem miroljubive saradnje postii emo veliku pobedu
za oveanstvo. Pozivamo vas da zajedno s nama uestvujete u proslavi
hiljadupetstogodinjice spisateljstva Konfuijevog, po kome je naa zvezda
dobila ime.
Dejlhauz je bio zbunjen. "Zar to nije neka vrsta zimskog praznika kod
njih?"
"Danas si izvanredno obaveten, Dejlhauze. Pada u decembru. Na instruktor
ga je nazvao konfuijanskim pandanom anuke, koja je, naravno, jevrejski pandan
naeg Boia."
On se namrti, pokuavajui da se seti. Uklapanje sa zemaljskim kalendarom
ve je postajalo teko. "Ali nismo jo ni u oktobru."
"Zaista si otrouman, Deni. Prevedi onda ovo, molim te", zatrai
prevodilac.
"Ne znam. Da li oni tu kau neto kao, otprilike, nemojte nas uznemiravati
jedno dva meseca?"
"Vie lii na 'nosite se'", ubaci pilot.
"Ne bih rekla. Ne deluju mi neprijateljski", ree Herijeta, ponovo
uzimajui fototip i zamirivi prouavajui ga. "Obratite panju da je ime Kung
Fu-Ce ispisano latinicom i na nain na koji ga mi izgovaramo. Za njihove pojmove
to je veoma utiv gest. Ipak..." Ona se za asak namrti. Herijetine oi su - i
kada je najbolje izgledala - uvek bile blago izbuljene, kao u zeca, zbog debelih
kontaktnih soiva koje je nosila. Sada je jo i napuila usta, ba kao zec. "S
druge strane, pazili su da istaknu da smo mi druga ekspedicija."
"to znai da sebe smatraju prvima. Pa, ta onda? Na osnovu toga to su
doli pre nas ne mogu polagati nikakva prava na teritorije, bar prema
sporazumima Ujedinjenih Nacija. Niko nema pravo da zahteva vie od pedeset
kilometara ukrug, oko baze koja mora biti u stanju da samostalno opstane."
"Oni time nama ukazuju da bi ba to mogli da trae."
Kapija je protokol ve zamorio. "Imamo li i neko ljubavno pismo od
Smrdouljaca, Gao?"
"Samo da je prijem potvren. A sada, taj klozet..."
"Odmah, Herijet. ta je bilo sa Pakijem koji je zaglavio?"
"Jo je zaglavio. Hoe da uje poslednje snimke?" Nije saekala odgovor,
znala ga je unapred. Stavila je kotur sa trakom i pritisnula dugme za
reprodukciju. Bio je to poziv za pomo iz ljakatorskog automata; ifrirani SOS
svakih trideset sekundi, i svakih pet sekundi karakteristini ton baze kojoj je
upuen. Izmeu signala mikrofon je ostajao ukljuen, prenosei sve ostale zvuke.
"Izabrala sam veinu redundanci. Evo ovekovog glasa."
Ni Dejlhauz ni Kapeljinikov nisu znali urdu. "ta kae?" uputa pilot.
"Samo doziva upomo. Mora da je fiziki u veoma loem stanju. Uglavnom
uti, a mi dobijamo ovo."
'Ovo' to se ulo sa magnetofona pomalo je liilo na glas nekog nemogue
velikog zrikavca, a u mnogome podsealo na kinesku proslavu Nove godine na kojoj
australijanski aboridini sviraju na svojim originalnim instrumentima. "ta je
to, za ime Boga?" upita Deni.
"To je", izjavi ona samozadovoljno, "takoe jezik. Radim na njemu i ve
sam uspela da izdvojim nekoliko kljunih pojmova. Oni su u nekoj neprilici, ali
ne znam kakvoj."
"Gau? Jeste. To ona hoe, bolju vremensku prognozu. Ali ja hou udesna
putovanja u daleke zemlje! Ti videe."
Kapeljinikovljev kotao za destilovanje vode bio je prebaen na napajanje
solarnom energijom, slankasta voda iz jezera proticala je plitkim kanalom izmeu
dve aluminijumske ploe za odbijanje zrakova postavljene u obliku slova V, a
para se hvatala na plastini arav obeen iznad njega. Kapi su klizile u
cisternu, i jedan deo vode odmah je elektrolizom bivao rastavljan na vodonik i
kiseonik. Iz vodoninog kolektora, plastinog beavnog balona, mali kompresor je
u ravnomernim razmacima upumpavao gas u teki metalni cilindar.
Kapeljinikov proveri manometar i ozbiljno klimnu. "Puno. Sada ti ide
pozajmi teodolit od glavnog efa,, Gae. I ne vraaj se bez njega; a onda ja
tebi pokaem neto to e te zaista zadiviti."
Sreom po Dejlhauza, Herijeta je negde bila otila kada je on uao da
trai teodolit, mali obrtni teleskop koji je izgledao kao geodetski instrument.
Dok se vratio Kapeljinikov je ve napunio plastini balon vodonikom i
majstorski ga dovodio u ravnoteu pomou srebrne rublje. "Za sreu", ree on
sanjalaki. "Odlino. Ti ima pisaljku?"
"ta je to pisaljka? Imam hemijsku olovku."
"Ne izruguj se starovremenskim Sovjetskim stvarima", strogo odvrati
Kapeljinikov. "Kad ja pustim balon, ti gleda na sat. Svakih dvadeset sekundi
ti meni kae vreme, onda ja tebi kaem ta itam na instrumentima, ti zapie.
Razume? Okej, hajdemo."
Mali balon nije odskoio uvis iz Dejlhauzove ruke, ve je lagano otplovio
navie, blago poskakujui na lutajuem povetarcu. U zatiju posle bure nije bilo
jaeg vetra da bi ga i Dejlhauz mogao osetiti, ali je mogao videti kako se balon
kree u raznim pravcima. Pri svakom vremenskom intervalu Kapeljinikov je glasno
itao rektascenziju i pravac deklinacije. Posle sedmog itanja stade da psuje, a
posle devetog se uspravi, grdei. "Ne vredi! Prokleto Kungsinovo svetlo. Ne mogu
vidim. Idui put zavezaemo sveu."
"Dobro. Ali, ipak, budi toliko ljubazan da mi kae ta mi to u stvari
radimo?"
"Merimo vetrove u gornjim slojevima, dragi Deni! Video si kako je balon
zaokrenuo, poeo da vraa istim putem kojim iao? Vetrovi na raznim visinama
duvaju u raznim pravcima. Balon prati njih. Mi pratimo balon. Sada mi smanjujemo
itanje i ja u tebe uskoro iznenaditi kad sazna vie nego to misli o rui
vetrova na Klonganu."
Dejlhauz zamiljeno zakilji u pravcu u kome je balon nestao u
kestenjastoj pomrini. "Kako emo to uspeti?"
"Oh, Deni, Deni. Kako vi Amerikanci neznalice! Prosta trigonometrija. Imam
rekascenziju balona posle dvadeset sekundi, tano? Dakle imam jedan ugao
pravouglog trougla. Drugi ugao mora biti devedeset stepeni - razume ta to je?
Inae ne bude pravougli trougao. I obinim oduzimanjem od sto osamdeset dobijem
onaj preostali ugao, i tako imam savreno dobro opisani trougao, izuzev veliine
strana. Ja sad ubacim dimenzije prve strane i prostom trnsformacijom..."
"Aman! Pa nita nisi merio. Odakle ti onda dimenzija jedne strane?"
"Pa, visina balona posle dvadeset sekundi, naravno."
"Ali otkud zna..."
"Aha", ree Kapeljinikov kao da prede, "zato paljivo merenje i
stabilizovanje balona toliko vano. Sa utvrenim teretom, balon die se uvek
jednakom brzinom. Teret je jednak jedna srebrna rublja, i tako znai svakih
dvadeset sekundi on se die devet koma sedamdeset tri metra. Sada izvedemo istu
aritmetiku za deklinaciju i imamo utvren poloaj balona u trodimenzionalnom
prostoru. Hajde, hodamo dok priamo." On uze iz Denijeve ruke zapisane vrednosti
i pregleda ih, mrtei se. "Takav grozan rukopis", poali se. "Svejedno moi u
da ih proitam onoliko koliko treba da ubacim u kompjuter. Vrlo lako za
izraunati."
"Zato ti je onda potreban kompjuter?"
"Oh, ja bih to oas izraunao. Ali kompjuteru trebalo malo vebe. Saekaj
trenutak, Deni."
Dok je Rus mumlao sebi u bradu iznad tastature, Herijeta pomoli glavu u
ator. "ta ete vi tu?" otro ih zapita.
"Vaan nauno-istraivaki rad", leerno ree Kapeljinikov, ne diui
pogled. Na Denijevo iznenaenje prevodilac nije reagovala. Delovala je
natmureno, zbunjeno i nezadovoljno - ne ba vidno drukije od onoga kako je
obino izgledala, ali njeno normalno ponaanje bilo je mnogo prgavije nego sada.
Tiho je ula u ator i sela, nezainteresovano prelistavajui svoje beleke.
"Evo ga!" veselo uzviknu pilot i pritisnu komandno dugme. Na tenom
kristalu iznad kompjutera zasvetlie pojedine strelice raznobojnog svetla, a
potom se ukaza i ema strelice koje su oznaavale pravac vetrova. "Dugine boje",
objasni Kapeljinikov. "Crveno je najnie, i tako dalje do svetlozelenog za
najvii vazduni sloj. Vidi? Na pedeset metara visine vetar duva pod uglom od
sto etrdeset pet stepeni, osam kilometara na as. Na sto metara, natrag za
devedeset pet stepeni i ve petnaest kilometara. I tako dalje. Trijumf sovjetske
tehnologije."
Dejlhauz s odobravanjem klimnu. "Ba lepo, ali za ta to treba da
poslui?"
"Meteorologiju." Kapeljinikov namignu i razvue usta, pokazujui glavom
na Herijetu. ena, meutim, podie pogled i prasnu:
"Prekini, Visarione. Nisam raspoloena da sa mnom tera egu. Reci
Dejlhauzu pravi razlog."
Rus za asak izgledae iznenaen i pomalo zbunjen, ali konano slee
ramenima. "U redu. Ti, jadni Amerikanac, Deni, ti bespomoan bez tvojih maina.
Ah, ja ne. Ja pilot! Ja neu da budem crvuljak iz blata, kao neki od onih
stvorova na koje piamo kad uemo u tvoj poljski klozet, Deni. Hou da poletim.
Nee da mi daju gorivo. Nee da mi daju materijal da napravim jedrilicu - bilo
bi lako, izuzev poletanja; vetrova koliko hoe, vidi? Ali Gaa kae ne, i ta
ja radim? Pogledam gore i vidim balonie kako lebde ne nebu i kaem ja, ja
budem takoe baloni!" On raspali pesnicom po gornjoj ploi kompjutera. "Imam
gas. Imam navigacione podatke za vetrove u gornjoj atmosferi. Imam sovjetsko
struno znanje. Imam i malo povoljnih okolnosti, malu silu tee i visok vazduni
pritisak. I tako ja sad napraviu mali balon, tek da me ponese, i opet u biti
pilot."
Talas oduevljenja prenese se na Dejlhauza. "Hej, pa to ti je mono. Hoe
li uspeti?"
"Dabome, uspee!"
"Moemo ga iskoristiti da poemo za onim baloniima. Da im se pribliimo.
Herijeta, uje li? Tako emo dobiti priliku da porazgovaramo sa njima."
"Ba lepo", promrmlja ona, i Dejlhauz je paljivo osmotri. Izgledala je
alosno, ak i za samu sebe.
"ta ti je?" upita on.
"Nala sam gde mi je radio."
"Onaj to ga je oluja oduvala?"
Ona se zacereka kao na crtanom filmu: He, he, he. "Treba zaista biti idiot
pa poverovati u to. Kako je mogla da ga oduva? Ta prokleta stvar je teka
dvadeset kilograma. Palo mi je na pamet da moda odailje poruke, prislunula
sam i zaista je tako bilo. Pokuala sam sa radiogoniometrom i smesta sam ga
pronala. Tu, odmah ispod nas", ree, zurei u njih netremice. "Ta prokleta
stvar je tu, tano ispod nas, pod zemljom."
Minut je jo bio minut. Deni je proverio, pre nego to je poeo da sumnja.
Puls mu je jo bio etrdeset dva otkucaja u sekundi prema asovniku. Mogao je da
zadri dah tri minuta, a moda jo i vie. Vrednost vremenskog sitnia nije se
promenila. Ali hiljadu etiri stotine i etrdeset minuta kao da vie nisu bili
jedan dan. Ponekad mu se inilo da je proao itav dan, dok je asovnik
pokazivao da je minulo tek est ili sedam sati. Ponekad bi, konano, primetio da
osea umor, dok je asovnik pokazivao da je prolo ak i trideset sati od kako
je poslednji put spavao. Herijeta je nervozno nastojala da ih sve natera da se
dre odreenih vremenskih razmaka, ne zato to je to izgledalo neophodno ve
zato to se inilo urednim. Nije uspela. Za - koliko? Nedelju dana? Svi su ve
ili na spavanje onda kada su hteli, jeli kad su bili gladni, i beleili protok
vremena, ukoliko su to uopte inili, dogaajima. Poslednja poseta balonia
bila je posle velike oluje, i pre nego to su ljakatori dobili pojaanje u
ljudstvu. Kapeljinikov je pomou trouglova utvrdio poloaj izgubljenog
Herijetinog radija i otkrio da se nalazi bar dvadeset metara ispod povrine
zemlje ubrzo nakon to su poslali svoje prve izvetaje i otpremili uzorke nazad
na Zemlju. A vreme kada su balonii opet doli u posetu ...
To je opet bila jedna potpuno drukija stvar, ona vrsta dogaaja koji su
prekretnica za sve to se pre ili posle deavalo.
Dejlhauz se probudio mislei na nebo. Najpre je obavio svoja svakodnevna
zaduenja; pomogao Moriseju da obie zamke, pripremio obed od dehidrirane orbe,
popravio ventil na poljskom tuu, pored obale. Ali sve vreme mislio je na
Kapeljinikovljeve balone. Deni je uspeo da nagovori Rusa da odustane od jednog
velikog napunjenog vodonikom; bio je isuvie velik; suvie neprikladan za
rukovanje; preteak posao oko izrade, i pre svega, isuvie veliki rizik da e
putnik poginuti ako mu ta bocne balon i probui ga. Zato su s mukom naduvali
oko stotinak malih balona, a Rus je ispleo mreu u kojoj e se svi nalaziti.
Ukupna mo podizanja tereta bila im je onolika koliku ste eleli. Trebalo je
samo dodati jo balona; mogli ste ih dodavati dok ne biste podigli itav logor,
ukoliko ste to eleli. A ako bi se jedan ili dva rasprsli, to jo nije znailo
da ete imati mrtvog letaa. Putnik je mogao da se sputa sasvim polako tanije reeno, nadali su se da bi se putnik spustio polako. Moda bi se i
povredio. Ali bar se ne bi prosuo po predelima Klonga.
Kapeljinikov nije dozvolio Deniju da obavi poslednje faze punjenja i
povezivanja balona. "To moj vrat, dragi Deni, dakle, moj posao da ga obezbedim
da se ne slomi."
"Toliko si prokleto spor. Pusti da ti pomognem."
"Njet. Oevidno", nasmeja se pilot, "ti misli da e ubrzo ti leteti
mojim balonima. Moda da. Ali ovaj put ja jedini teret. I osim toga, moram jo
zavriti statike opite podizanja. Dotle ja takoe ne letim."
Dejlhauz se nervozno odmae nezadovoljan. Proveo je na Klongu - koliko god
da je bilo vremena; ali najmanje dve nedelje. I autor Preliminarne studije o
prvim susretima sa razumnim biima na netehnolokom nivou jo je ekao da sretne
prvo razumno bie na netehnolokom nivou. Oh, da, video ih je. Pod nogama su mu
bili graditelji onih podzemnih tunela, i bio je siguran da je neto nazreo u
trenutku kada je Morisej detonirao dinamit ispod jedne sumnjive jame. Krinpit mu
je bio saputnik jedno pola sata. A balonii su se esto viali na nebu, premda
retko u njihovoj blizini. Tri razliite vrste trebalo je da proui i naui da
saobraa s njima! A najkorisnija stvar koju je do tada uinio bila je da iskopa
poljski klozet.
Vrpoljei se unaokolo, on odeta do Herijetinog atora, nadajui se da je
ona nekim udom uinila ogroman napredak u prevoenju jednog od jezika - ako su
to zaista bili jezici. Nje nije bilo, ali bilo je traka. Putao je najbolje
snimke nekoliko puta, sve dok Kapeljinikov nije uao, oznojen i veseo.
"Statiki opit uspean. Digne te koliko hoe. Sad pustimo da ta skalamerija
malo odlei, prokontroliimo da negde ne puta. Uiva u koncertu leteih
prijatelja?"
"Nije to koncert, ve jezik. Bar se meni tako ini. Nije to besmisleni
ptiiji cvrkut. Moe ih uti kako pevaju u akordima i harmonskom sazvuju.
Izgleda mi pre hromatksi nego... Zna li ti neto o teoriji muzike?"
"Ja? Molim Deni, ja pilot, ne dugokosi emanist."
"Nikako! Ne, verujte mi, tako neto uopte nikada nije dolazilo u obzir.
Ja, zaista, priznajem da ponekad izlazim iz administrativnih okvira, ali ta
mislite, ta bi mi oni uradili kada bih odala dravnu tajnu takvog znaaja?"
"Zato onda Kemp Detrik?"
"Zato to su to vanzemaljski organizmi", objasni Mardi. "Izuzev uzorka
tkiva balonia, videete da se svaki uzorak koji sam donela nalazi u plastinoj
posudi sa dvostrukim zidovima i zavarenoj toplotom. Spoljna povrina oprana je u
kiselini i vakuumski sterilisana. Ali, ne, ekajte..." dodade ona, smeei se.
Svi prisutni za stolom poeli su da zagledaju vrhove prstiju, pri emu je
nastalo i upadljivo odmicanje od uzoraka tkiva koji su leali na stolu. "Ovi
uzorci od balonia sasvim su u redu. Ostali, moda, nisu ba sasvim. Zaista su
paljivo prokontrolisani. Nisu na njima otkriveni ni patogeni ni alergenti ali,
naravno, ipak ete morati da rukujete njima malo paljivije."
"Ba vam hvala, kapetane", uzvrati dizajner hladno. "Odakle vam tolika
sigurnost u pogledu ovih tkiva?"
"Pre tri dana pojela sam malo od njih", ree ona. Sada je ve oseala da
su joj potpuno posvetili panju, te nastavi: "Moram istai da stipendija sasvim
prirodno obuhvata i sve potrebne mere predostronosti. Ovo ovde vam je skupina
biljnih uzoraka. One vre foto-sintezu i uglavnom reaguju na infracrveni
spektar. Da li to zanima agronome? Dobro. A ovi uzorci ovde trebalo bi da budu
zanatski i umetniki proizvodi. Potiu od Krinpita, one vrste koja izgleda kao
zgaene bubavabe. Pretpostavlja da se te stvari 'pevaju'." To jest, ako ste
Krinpit i ako ih protrljate o svoju ljuturu - proizvode neke interesantne
zvuke. Ako nemate hitinsku ljuturu, moete upotrebiti kreditnu karticu."
ena iz odeljenja za dizajn oprezno podie jedan od tih uzoraka i zakilji
u njega kroz providnu plasitku. "Rekli ste da elite da vam mi razvijemo
nekoliko izvoznih artikala?"
"Upravo to." Na kraju Mard izvue iz torbe fotokopirani dokument u
crvenom omotu na kome su upadljivo bile odtampane rei STROGO POVERLJIVO. "Kao
to vidite ovo je dravna tajna, ali to su samo armijske zavrzlame. Za desetak
dana sve to, ili bar najvei deo, ionako e biti predato Ujedinjenim Nacijama.
To je najiscrpniji izvetaj koji sam uspela da pripremim o tri glavne razumne
vrste ivih bia na Klongu."
Svih est profesora za stolom posee istovremeno za dokumentom, ali ena
iz Dizajna bila je najbra. "Hm", ree ona, urno ga listajui. "Imam
postdiplomca koji bi ovo prosto progutao. Mogu li da mu pokaem?"
"Imam jo bolji predlog. Da nas dve ostavimo ovaj tekst i uzorke vaim
kolegama i da odemo da porazgovaramo s njim."
Petnaest minuta kasnije Mardi je ve uspela da se otarasi efa katedre i
sada je sedela u etiri oka sa vitkim, uzbuujuim mladim ovekom, po imenu
Volter Pinson. "Misli li da e uspeti" upita ga Mardi.
"Da! Hou da kaem, hm, posao je veliki..."
Mardi ga uhvati za miicu. "Ubeena sam da moe. I bie mi zaista drago
ako mi bude rekao kako misli da postupi."
Pinson se malo zamisli. "Pa, pre svega, moraemo da ustanovimo koje su
njihove potrebe, predloi on."
"Izvanredno! Sigurno e biti veoma teko. Ja sama ne bih znala odakle da
ponem. Ovako, od prve, rekla bih da im je trenutno najvea briga kako da ostanu
ivi. Kao to e uskoro i sam videti, sve to je na toj planeti provodi najvei
deo vremena u pokuajima da pojede sve drugo, ukljuujui i druge inteligentne
vrste."
"Kanibalizam?"
"Pa, mislim da to ipak ne moe tako nazvati. U pitanju su razliite
vrste. A ima i mnogo drugih vrsta koje pokuavaju da pojedu one razumne."
"Grabljivci", prihvati Pinson, klimnuvi. "Pa, evo nam polazne take,
upravo na tom mestu. Da vidimo. Za grabljivce koji bi liili na balonie, na
primer, sve to bi moglo da ih zapali pomoglo bi da se zatite razumna bia.
tanjir. Nije uspeo da stigne Rusa, iako se Kapeljinikov trudio koliko god je
mogao da mu olaka da ga uhvati. Jednostavno nije mu polo za rukom od prve.
Ali - letenje! Upravo to je oduvek sanjao, taj san sviju nas. Potpuna
pobeda nad vazduhom. Bez mlazeva. Bez krila. Bez motora. Samo lagano lebdenje
kroz okean atmosfere, ne napreui se vie nego kad ovek pluta u slanoj vodi
nekog zaliva.
Uivao je u tome, i kako je vreme odmicalo - ne prilikom prvog leta, ni
desetog; vodonik je bio neiscrpan iako je polako priticao, tako da je napravio
onoliko letova koliko god je mogao - poeo je polako da ulazi u vetinu letenja.
A problem da se stigne do balonia, ispostavilo se, nije uopte ni bio
problem.
Nije morao da ih trai. Leteli su mnogo vetije od njega, i oni su njemu
prili, poskakujui unaokolo kao ogromni niz izgubljenih i iznutra osvetljenih
bundeva sa runim malim licima kao navlake za jastuk, radoznalo virei u njegovo
lice i pevajui, pevajui... Oh! kako su samo pevali.
Sledee nedelje, odnosno onoga to je na Klongu bila nedelja, Dejlhauz je
svaki slobodni minut provodio u vazduhu. ivot u logoru odvijao se gotovo
potpuno bez njega. ak je i Kapeljinikov vie od njega boravio na zemlji.
Dejlhauza nita nije privlailo tlu, i oseao se gotovo kao stranac kad bi
sleteo, odspavao, ispraznio beiku i creva, najeo se, napunio balone i opet se
vinuo u nebo. Herijeta se obrecivala na njega zato to je od nje traio vie da
prevodi nego to je bila u stanju da uradi. Komandir logora se ogoreno alio
to se energija toliko troi na proizvodnju vodonika. Dim Morisej ga je
preklinjao da mu posveti malo vremena i pomogne mu da prikupi i proui druge
vrste. ak je i Kapi zamerao to mu se mnogo habaju baloni. Deni nije obraao
panju. Na nebu Klonga poinjao je za njega pravi ivot. Napredovao je od
trapavog poetnika do vetog aeronauta; od stranca do, gotovo, pripadnika
velikog lelujavog jata. Polako je uspevao da razmeni neke osnovne pojmove sa
pojedincima meu gasnim mehurima, naroito sa najveim od njih - koji je imao
dva metra u preniku i are gotovo potpuno nalik na kotski tartan: Deni ga je
nazvao 'Lepi princ arli', pojma nemajui kako bi baloni zvao samoga sebe.
Sebe. Deni je o njemu ve poeo da misli kao o prijatelju. Da nije bilo telesnih
potreba i jo jednog razloga, Dejlhauz ne bi ni pomiljao da se vraa u logor.
A taj drugi razlog bila je Herijeta.
Nije mogao bez njene pomoi u prevoenju. Ali samog prevoda nije bilo
dovoljno. Bio je uveren da je mnogo greila. Ali to je bilo sve ime je mogao da
raspolae u nastojanju da opti sa tim prekrasnim i udovinim vazdunim biima.
Besneo je pred drugim stanovnicima logora i insistirao da njegove albe budu
prenete na Zemlju; vreao ju je do suza - iz oiju za koje bi se zakleo da ih
nikada ranije nisu prolile. Ni to mu nije bilo dovoljno... Ipak, putovanje za
putovanjem, sat po sat vremena, i izvesno saobraanje sa baloniima polako je
poelo da se raa.
Nikada niste mogli znati koje e vam od prethodnih steenih znanja biti od
koristi. Oni predugi asovi itanja omskog i transformacione gramatike,
kritike analize Lorenca i Darta, semestri provedeni u prouavanju rituala
boravita i sparivanja - nita od svega toga nije se moglo upotrebiti na
nebesima Klonga. Ali zato je blagosiljao svaki sat jedrenja po nebu i svako vee
provedeno u klapi, kad su on i momci pevali u kvartetu. Jezik gasnih mehurova
bio je muzika. ak ni kineski mandarini nisu imali takve zahteve u pogledu
modulacija i tonaliteta. Pre nego to je nauio ijednu re, odjednom se naao
kako cilie u njihovom horu, a oni su na to reagovali, ako ve ne dobrodolicom
a ono, bar, radoznalou. Onaj veliki, kariran kao kotsko ebe, ak je nauio
da otpeva ime Denija Dejlhauza, onoliko koliko su mu to dozvoljavali govorni
organi kojima su nedostajale tako osnovne foneme kao to su frikativi.
Deni je vremenom saznao da su neke njihove pesme nalik ptiijem zovu na
Zemlji: jedna je oznaavala hranu, a nekoliko ih je bilo za opasnost. Izgleda da
su postojale tri vrste opasnosti - jedna sa tla a druge dve iz vazduha - ali to
su, oigledno, bile dve razliite vrste. Jedna je pesma zvuala gotovo kao
havajski jezik, sa mnogo laterala i glotalnih opstruenata. Ta je, izgleda,
oznaavala jednu divlju vrstu gasnog letaa, pravu vazdunu ajkulu, koja im je
izgleda bila najopasniji protivnik u borbi za opstanak.
Dejlhauz, ipak, nije bio sasvim siguran ta znai onaj drugi zov (Herijeta
mu nije bila od velike pomoi), ali izgleda da se odnosio na neku opasnost iznad
vazduha; i to ne samo opasnost ve i onaj specijalni muki, herojski izazov,
koji podrazumeva izlaganje vlastitog ivota opasnosti, ak i smrti, ali je
beskrajno privlaan iz razloga koje nije mogao da pojmi. Satima se muio da ga
odgonetne, pretvarajui Herijetin ivot u pravi pakao. Tada se jo nije
ukazivalo reenje. Ali trake su bile poslate natrag na Zemlju i kompjuterski
ekvivalenti poeli su da se vraaju njima, tako da je Herijeta konano mogla da
mu sastavi reenice. Tako on otpeva: "Ja sam prijatelj", bekrajno dirljivo,
veliki karirani gasni mehur koga je bio nazvao arli odgovori celom pesmom:
"Ti jesi, ti jesi, ti nam jesi prijatelj!" I ceo hor mu se pridrui.
Prevrtljivo klongansko vreme bilo je lepo samo osam kalendarskih dana, a
potom vetrovi opet stadoe da se pojaavaju i oblaci da se valjaju nebom.
Kada bi vetrovi duvali ak i sami balonii imali su tekoe da ostanu na
okupu, a Denija Dejlhauza bacali su po itavom nebu. Pokuavao je da se i dalje
drui sa njima, i zato to se on trudio, trudilo se i itavo jato. Uprkos
naporima, sve vie su se razdvajali. Kada je konano odluio da digne ruke, on
im otpeva svoj oprotajni pozdrav i za uzvrat zau onu pesmu koja je oznaavala
'opasnost s neba'. Dejlhauz je ponovi za njima; delovalo je sasvim umesno,
imajui u vidu meteoroloke prilike. Ali tada postade svestan dubokog, klepueg
zvuka koji se probijao kroz zavijanje vetra. Bio je to helikopter.
Dejlhauz napusti jato, podie se do visine na kojoj je pronaao vetar u
povratnom pravcu, i zatim veto stade da manevrie kroz vetrove raznih pravaca
da bi se spustio u logor. Eno ga gde se sputa kroz pramenaste okrajke oblaka:
helikopter Smrdouljaca, sa amerikom zastavom na dugakom, iljatom repu. Ala ti
razbijaju energiju! Ne samo da su, uz neverovatne trokove dopremili tu ogromnu
masu tahionskim prenosom, ve su prebacili i dovoljno goriva da pilot moe da se
vozika unaokolo. I ta je to nosio u mrei obeenoj izmeu svojih salinaca? Jo
nekakvu mainu! Tipini smrdouljski bezobrazluk sa naftom!
Deni odvratno opsova na ovakvu rasipnost Smrdouljaca. Sa malim deliem
kilokalorija koje su razbacivali iz puke nedelotvornosti i nepanje on bi mogao
da ima veoma pristojan raunar. Kapeljinikov bi ve odavno imao svoju
jedrilicu, Morisej bi dobio motor za amac, i time praktino do sada, ve skoro
upotpunio kolekciju morskih uzoraka. Neto je trulo u svetu koji dozvoljava da
aica drava tako orgija sa energijom samo zato to sluajno lei na njenim
izvorima. Kada jednog dana budu iscrpljeni, i one e bez sumnje pasti na
prosjaki tap, kao Peruanci ili Pakistanci. Bie to slaba uteha. Jer njihov pad
znaie istovremeno i pad itavog sveta!
Ili samo pad tog sveta. Moda e se za ovaj neto, moi izmisliti.
Planiranje. Razmiljanje. Priprema. Kontrola rasta, tako da se neobnovljivi
prirodni resursi nee troiti uludo. Pravedna podela blaga na Klongu, tako da
nijedan narod niti pojedinac nee moi da se bogati po cenu gladovanja drugih.
Pokuae se da se svima obezbedi jednakost...
Dejlhauz se tre iz razmiljanja u trenutku kada shvati da sanjari. Vetar
ga je oduvao dalje nego to je hteo, gotovo do iznad morske puine. On
izbezumljeno stade da isputa vodonik i, padajui brzo, spusti se takorei u
vodu. Nekako ipak stade na noge, posmatrajui kako razderani baloni lebde nad
vodom, van njegovog domaaja. Kapi e biti besan.
Bar nee morati da ih vue na leima dok bude dugo peaio do logora,
pomisli on. Bila je to kakva-takva uteha, ali nije dugo trajala. Pre nego to je
stigao na pola puta, poela je da pada kia.
I padala je. I padala je. Nije to bila ona zverska, sveobarajua oluja
koja je naletela na njih tek to su se spustili, ve je trajalo i trajalo
dosadno i razdraujue, preavi onu taku kad se moglo smatrati samo nezgodom,
preavi i onu kada je postalo mukotrpno, i na kraju im se svima uinilo da su
do kraja svojih bednih ivota osueni na te zejtinjave kapi koje su tlo
pretvarale u blatite a logor u parno kupatilo. Nije bilo nikakvih izgleda da
balon poleti. Uostalom, na vidiku nije ni bilo balonia za kojima bi se moglo
leteti. Kapeljinikov gunajui napravi i napuni nove balone, u nadi da e doi
bolja vremena. Herijeta Santori ibala je svojom jeziinom svakoga ko bi joj se
naao na putu. Morisej je spakovao uzorke u svoj ator i okapavao nad nekim
zagonetnim slikama i tabelama, izlazei s vremena na vreme samo zato da bi
ljutito gledao u kiu i klimao glavom. Deni je sastavljao dugake tahprenske
poruke SERDKOM-u i AAL-u, traei poklone za svoje gasom naduvane prijatelje.
Krivitin i Sparki Kerbo skuvali su zajedno nekakav vetiji napitak od bobica
koje su rasle na Klongu i zajedno se strahovito napili, a potom se jo stranije
razboleli kad im se organizmi poee boriti da se oslobode tragova stranih
klonganskih belanevina u onom kuvanom semenju. Zamalo da umru. Sigurno bi im se
to i dogodilo, prasnuo je u jednom trenutku Aleks Vudring, drhtei od besa, da
su taj idiotski trik izveli ranije; ona potpuna neotpornost njihovih organizama
iz prvih dana sada se ve smanjila na reakcije koje vie nisu bile smrtonosne.
Samo su izazivale dugotrajno oseanje slabosti i munine. Na Denija je prelo
zaduenje da se stara o njima i da skuplja i pakuje njihove raznorazne odvratne
izluevine da bi ih Dim Morisej analizirao.
Morisej je uao nad svojim slikama i grafikonima kada Deni ue, i kada mu
objasni ime e morati da se bavi, ovaj glatko odbi. "avola, Deni, nemam opremu
za tako neto. Te uzorke slobodno baci u nunik, ne trebaju mi."
"Herijeta kae da bi trebalo makar da ih analizira."
"Zato? Ne znam ak ni koji sastojak treba da traim u njima."
"Herijeta kae..."
"Ah, odjebi Herijetu. 'Prosti mi' Deni, nisam namerno hteo da te podsetim
na vae, uh, indiskretno ponaanje. Uostalom, imam jedan bolji posao za nas
dvojicu, sada, kad kia prestaje."
"Nije prestala, Dime."
"Jenjava. Kada se zaustavi Bojn e doi da uzme natrag onaj mali buldoer
koji sam uzeo od njega na zajam. Pre toga hou da ga upotrebim."
"Za ta?"
"Da iskopam nekoliko naih prijatelja kradljivaca." On upre prstom nadole,
na pod atora. "One koji su maznuli Herijetin radio."
"To smo ve pokuali."
"Tako je. I otkrili da je veoma vano biti brz. Oni e zatvoriti sve
tunele dok trepne, i zato moramo da uemo, proemo i dopremo do njih pre nego
to stignu da reaguju. Nikada neemo imati ist teren da ih pokupimo - osim",
dodade on kao uzgred, "ako najpre ne preplavimo njihove tunele cijanidom. Onda
emo moi da radimo natenane."
"Ume li ti da misli i na neto drugo, a ne samo na ubijanje?" planu
Dejlhauz.
"Ne, ne. Nisam to predlagao. Naprotiv, iskljuio sam tu mogunost. Znam da
ne voli da se naa vanzemaljska braa ubijaju."
Dejlhauz duboko udahnu. Ve je dovoljno upoznao balonie da bi prestao da
ih posmatra kao preparate, poevi da ih smatra, takorei, za ljude. Ti Kopai
Tunela jo su mu bili potpuno nepoznati, i verovatno e biti i dosta odvratni pomiljao je na termite i larve i sva mogua gadna, puzajua stvorenja kad god
bi mislio o njima. Ali nije eleo genocid.
"Pa ta onda predlae?" upita on.
"Uzajmio sam malu kopaicu od Bojna. Hou da je upotrebim pre nego to je
uzme natrag. Stvar je u tome to mislim da znam gde treba kopati."
okruavao nasuni vazduh. A oblaci polenovog praha prolazili su, noeni vetrom,
kroz sve to.
Ipak, neki delovi teritorije bili su privlaniji od drugih. Visoravan sa
strmim obroncima na kojoj su Osobe Velikog Sunca sagradile svoje sjajne oklope i
upalile blistave lampe spadala je meu njihova namilija obitavalita, jer je
polen provejavao sa okolnih brda u vidu stalne struje, i retko su se
pojavljivali ha'eje'iji. arli otpeva tubalicu pri pomisli na nju, poto e
sada morati zauvek da je izbegavaju. Nasuprot tome, zaliv okeana-jezera gde je
iveo 'Eni 'Ejlhauz najee su zaobilazili. Voda koja je isparavala iz mora
stvarala je stubove oblaka koji su se dizali navie, i u bar polovini njih
nalazili su se baloni-ubice. Ako bi ma koji lan jata odluio da dovede u
pitanje arlijevu odluku da se tamo vrate, imao bi puno pravo, bar to se
praktine strane tie. Ali u uslovima u kojima su iveli balonii, tako neto
je bilo nezamislivo. Grupne odluke bile su neprikosnovene. Ako bi neko od
starijih otpevao Uradite to i to, bivalo je uraeno. arli je bio najstariji i
zato je njegova pesma obino bila najuticajnija. Ali ne uvek. Deavalo bi se da,
posle deset minuta, neki drugi odrasli lan otpeva suprotan predlog, ali ako bi
se arli nakon deset minuta opet vratio na svoj, vie nije bilo albe. Svaki
odrasli lan bi lojalno preuzeo njegovu pesmu i jato bi se pokorilo.
Takoe su imali u vidu da je arli doveo u jato svog Prijatelja od
Srednjag Sunca, koji je doneo zapanjujue i nove zvuke. Ala je to bila Osoba!
Zagonetna, to da. Ali ni nalik onim zemaljskim grabljivcima od Malog Sunca, niti
udnim stvorenjima od Velikog Sunca koja su letela samo uz pomo maina za
ubijanje. Dok se jato pribliavalo logoru Srednjeg Sunca svi odrasli okrenue se
oko sebe tako da su im malena lica, poput naduvenih jastunica gledala nadole,
nastojei da ugledaju 'Enija ili 'Apija. ak je i najmanje balonie obuzela
vesela groznica istraivanja; i kada prvi u jatu ugleda Denija kako im se die u
susret pesma im postade trijumfalna.
Kako je neobino izgledao 'Eni 'Ejlhauz! Mehur za uzletanje oduvek mu je
bio neprijatno vorugav i bezbojan, ali sada je bio strahovito naduven i
vornovatiji nego ikad. arli ga moda ne bi ni prepoznao da je na svetu bilo
bar jo jednog takvog stvorenja, s kojim bi ga mogao pobrkati. No, ipak je to
bio 'Eni. Jato se naguta vodonika i krenu mu u susret, pevajui pesmu
dobrodolicu koju je arli izmislio za svoga prijatelja.
Dejlhauz je bio gotovo isto toliko van sebe od sree kao i jato, zato to
su se opet sastali. Odavno nisu! Posle oluje trebalo je opet oistiti i srediti
logor; i pre nego to su zavrili druga letelica im pristie iz tahionskog
ubrzanja, donosei im nove ljude i novu opremu. To je bilo lepo, ali doekivanje
i uklapanje novoga u staro oduzelo im je vremena. I vie od vremena. Doneli su
sa sobom, i izmeu ostalog, i poklone za balonie, a isporuka tih poklona
podrazumevala je da treba podii vei teret, to je podrazumevalo vei grozd
balona, to je podrazumevalo pravljenje i punjenje novih i prepravku balastnog
sistema da bi odgovarao. Deni ni izdaleka nije bio siguran da li se sve to
isplati.
Ali bilo je i pola kilograma mikrofilmova od AAL-a, i oni su mu mnogo
vredeli. Profesor D. Dejlhauz je sada postao veliko ime meu ksenobiolozima.
Njegovi izvetaji citirali su se u svakom naunom radu. A radovi su davali mnogo
materijala za razmiljanje. Meu uesnicima konferencije na Dravnom
Univerzutetu u Miigenu vodila se prava bitka. U evoluciji balonia, gde je bio
Darvin? Kada bi enka rasula po vazduhu Klonga svoja jaja snabdevena
svilenkastim nitima poput eksplozije aure mleike i svi mujaci odjednom
bljunuli spermu, gde je tu prirodno odabiranje? Kakvo e poboljanje u pogledu
snage, ilavosti, inteligencije ili seksualne privlanosti uiniti svaku
generaciju za deli 'odabranijom' od prethodne, kada se vrsta produava tako to
svi mujaci odjednom ubrizgaju svoje gene u oblak izmeanog enskog genetskog
materijala i samo vetar i puka sluajnost odluuju ka e zaeti koga i na kojoj?
Balonii nisu vodili Leporelove liste. Tako je bilo koji od njih mogao da bude
otac a mile e tre; ali ni tada on to nikada nije znao.
arli je mogao da im da reenje - da su ga pitali. Svi balonii bili su
seksualno zreli onoga asa kada su bili u stanju da odbace svoje pauinaste
svilene padobranie i da slobodno polete. Ali svi balonii nisu bili jednake
veliine.
to stariji to vei. to vei to vie sperme ili jaja izbacuje u
zajedniki ulog. Nasuprot njima, ljudska bia prestaju da uestvuju u evoluciji
pre nego to navre polovinu svog ivotnog veka. Mudrost se ne stie u dvadeset
petoj. U vreme kada se pokae upadljiva razlika izmeu Da Vinija i nekog
tikvana doba razmnoavanja je ve prolo. Odabiranje vie ne igra ulogu. Niti
moe da utie na otpornost prema degenerativnim starakim oboljenjima, i zato
tokom dva miliona godina ljudski rod nije uspeo da se - prirodnim odabiranjem oslobodi raka, artritisa i arterio skleroze. Za ostale mlade elije
disciplinovale su se kroz naprezanja pedeset hiljada pokolenja. Ali kada proe
vreme razmnoavanja elija ispada iz programa. Ne zna ta e dalje da radi.
Poinje da se raspada.
Balonii su bili drukiji. Divovi poput arlija rasprili bi i do pola
litre siunih kapljica sperme u svaki oblak jajaaca koji bi mogao da je primi,
dok bi malecki mujaci, koji su se tek ispilili, jedva uspevali da iscede iz
sebe jednu kap. arliji su dokazali svoju sposobnost preivljavanja i to
neoborivo: preiveli su.
Dejlhauz je goreo od elje da razrei pitanja nalik na ovo kada pozva
arlija i vinu se u vazduh da ga sretne; ali jo vie je bio nestrpljiv da
isproba elemente novoga jezika koji su veliki kompjuteri na Zemlji generirali za
njega. Meutim, ono to mu je najvie zaokupljalo panju, ipak je bio poklon sa
Zemlje. Poput pesme dobrodolice jata, bio je to primer onoga to je njegovom
drutvu najbolje polazilo za rukom. Bilo je to oruje.
Poklon ba nije bio besplatan, razmiljao je Dejlhauz, ali na kraju
krajeva, nema besplatnih stvari. arlijevo pevanje kotalo ga je izvesne
koliine rezervi gasa za uzletanje, kao to je i celo jato uvek plaalo za svoje
pesme koje ivot znae. Kad god bi zapevali, troili su gas. Kad su troili gas,
gubili su visinu. Kad su gubili visinu, pre ili posle bi bespomono potonuli ka
veito gladnim ustima na zemlji i bivali pojedeni. Ili, to je bilo gotovo jo
stranije, ostali bi da ive na tlu, bespomoni i nemi, dokle god ne bi uspeli
da prikupe i razloe dovoljno molekula vode da bi popunili izgubljene rezerve
gasa - to je ilo brzo kad god bi Kung bio ljubazan i blesnuo izazivajui
isparavanja; inae veoma bolno i sporo. Tu cenu su oni rado plaali. Pevati je
znailo iveti; utati je ionaki znailo biti mrtav. Ali veina ih je, na kraju,
ipak plaala ivotom a ne pesmom.
Cena poklona koji im je donosio Deni Dejlhauz bili su ivoti petoro
balonia koji su bili poslati na Zemlju u kapsuli sa izvetajima.
Dizajneri u Fort Detriku dobro su iskoristili te uzorke. Dva koja su umrla
nakon dolaska bila su odmah secirana. Ta dva imala su sree. Ostali su bili
prouavani in vivo. Najvei i najsnaniji meu njima izdrao je dve nedelje.
Eksperimentatori u Fort Detriku takoe su platili svoju cenu, jer osmoro
ih je stradalo od klongoanske koprivnjae, a jedan je imao tu stranu nesreu da
mu se lobanja ispunila antigenskom tenou, tako da vie nikada u onome to mu
je preostalo od ivota nee podvrgavati okovima eksperimentalna iva bia. ak
ni drati viljuku. Ali balonii na kojima je eksperimentisao verovatno tu cenu
ne bi smatrali suvie visokom.
Deni Dejlhauz skide laki karabin sa ramena i stade da veba nianjenje.
Kundak mu je bio od upljeg metala, uz to jo sintezovanog; bio je teak jedva
jedan kilogram, ali polovina te teine pripadala je mecima velikog ubrzanja.
Dizajn je bio veoma bedan. Deni je bio ubeen da bi ga udarac kundaka o rame
prilikom ispaljivanja odbacio preko pola neba; pored toga, emu su, uopte,
sluili meci sa velikim ubrzanjem. Zar je u vazduhu Klonga postojao neki cilj za
ije je unitenje bila potrebna tolika udarna snaga? Ali poruka sa Zemlje koju
su doneli ljudi iz pojaanja pod firmom komisije za ouvanje mira Ujedinjenih
nacija bila je da mora da ga nosi. Zato ga je poneo.
On vrati karabin i, uz izvesne tekoe, skide sa drugog ramena poklon za
arlija. Ovo je ve bolje odgovaralo. Neko je negde shvatio ta arlijevi ljudi
mogu da urade, a ta im je potrebno da bi se zatitili od grabljivaca. To oruje
bilo je jo lake od karabina i nije se punilo mesecima. Maleni ekrk mogle su
da obru arlijeve kande, i njime se po potrebi zatezao elastini remen,
otporan na habanje. Obara je bio u veliini koja je odgovrala baloniima, a
ispaljivao je aku siunih iglica ili, po potrebi, kapsulu sa nekom vrstom
tenosti. Iglice su bile namenjene vazdunim grabljivicama. Tenost je, kako
Deniju bee objanjeno, sluila za odbranu od stvorenja kao to su pacovi nalik
na rakove, ako bi baloni pao na tle i bio napadnut; ona bi ih samo
onesposobila, ali ne i ubila.
Celokupno Denijevo lingvistiko znanje morae se dobro napregnuti da bi
makar i deo svega toga objasnio arliju, ali morae jednom da pone, da bi i
zavrio. On podie samostrel iznad glave i zapeva, dobro vodei rauna o notama
koje su mu poslali kompjuteri iz Teksasa A&M: "Doneo sam ti poklon."
arli odgovori pravom bujicom tonova. Dejlhauz je uspeo da razume samo
nekoliko fraza, ali je to oigledno bila poruka koja je izraavala zahvalnost i
utivu ljubopitljivost; za svaki sluaj, mali magnetofon obeen o njegov pojas
sve je snimio da bi on to naknadno prouio. Deni pree na sledeu reenicu koju
je nauio: "Mora poi sa mnom da naemo jednog ha'eje'ija." Tu re je bilo
teko otpevati. Engleski jezik nije sklon glotalnim okluzivima, i od
jednoasovnog vebanja Denija je zabolelo grlo. Ali arli je izgleda razumeo,
jer pesma zahvalnica pretvori mu se u melodiju zabrinutosti, punu visokih
tonova. Deni se glasno nasmeja. "Ne boj se", pevao je. "Ja u biti ha'eje' ima
njihov ha'eje'i. Unitiemo ih ovim poklonom i jato vie nee morati da strepi."
Pesma zbunjenosti, u kojoj se stalno ponavljala re 'jato', i to ne samo
arlijeva ve svih njih.
Ali najtei deo je tek predstojao: "Mora napustiti jato", otpeva
Dejlhauz. "Nita im se nee desiti. Vratiemo se. Ali sada samo ti i ja moramo
odleteti da pronaemo jednog ha'eje'ija."
Potrajalo je; ali poruka konano kao da je bila shvaena. Pokazalo se u
kojoj meri baloi ima poverenja u svoga prijatelja sa Zemlje kada je pristao da
se s njim upusti u tako zastraujuu pustolovinu. lanovi jata nikada ga ne bi
napustili samovoljno. Due od jednog sata nakon to su se spustili u nie
vazdune slojeve i napustili jato, arlijevo pevanje bilo je tuno i svadljivo.
Ali nije se pojavio ni jedan ha'eje'i. Ostavili su logor Bloka Ishrane daleko
iza sebe, lebdei niz obalu mora - jezera, a zatim preko moreuza stigli u
blizinu oskudne kolonije ljakatora. U jednom trenutku Deni se zapita da li su
mu teksaki kompjuteri poslali prave rei. Ali tada se ton arlijevog pevanja
pretvori u istinski strah: potonuli su, naime, veoma nisko ispod jedne grupe
oblaka, kumulusa koji idu uz lepo vreme i koji izgledaju kao enke balonia
okrenute naopake, kada iz jednoga od njih iznenada ispade krvolona spodoba
ubice.
Deni oseti nelagodno iskuenje da ovoga prvog ubije iz vlastitog karabina.
Ha'eje'i koji se ustremio na njih delovao je zaista zastraujue. Ali hteo je da
arliju prikae poklon.
"Gledaj!" povika on, nespretno hvatajui dra koji je bio namenjen
kandama balonia. U velikom luku on obie oko naduvane vazdune ajkule,
unakrst preko vidnog polja balonievih oiju nalik na mrlje, oseajui duboko
treperenje arlijeve mucave pesme uasa. Na trideset metara udaljenosti on
pritisnu obara.
Tuce mladih metalnih kopalja ibnu kroz vazduh ka ha'eje'iju irei se
poput plamene kupe metka iz vatrenog oruja. Jedno je bilo dovoljno. Ajkulin
Najzad bio je iv. Opet je imao dovoljno tenosti. Otoci su splasnuli. Nije vie
bio slep. Bio je samo veoma malaksao.
Kada se probudio i shvatio da je ne samo budan ve i u stanju da neko
vreme dri oi otvorene, Feng Hua-ce stajao je pored njegovog leaja. Kinez je
delovao nekako veoma izdueno, mislio je Dula prezrivo, i izgledao je gore nego
to se Dula oseao.
"Je li ti bolje?", tuno upita Feng.
Dula razmisli. "Da. Mislim da jeste. ta se dogodilo?"
"Drago mi je to se bolje osea. Dugonosi su te doneli sa onog mesta gde
ive tvoji prijatelji - bube. Rekli su da e ostati iv, ali im nisam verovao.
Dugo je trajalo. Hoe li da jede?"
"Da - ne," ispravi se Dula. "Hou ali kasnije. Najpre hou u WC."
"Da ti pomognem?"
"Ne. Mogu i sam."
"I to mi je drago", ree Feng, koji je igrao ulogu posilnog sve vreme dok
se Ahmed Dula oporavljao, i pre toga svim ostalima, tako da se vie nije ni
seao kada je poelo. Pakistanac se s mukom podie sa naduvenog dueka i polako
krenu ka otvorenom jarku koji je sluio kao nunik.
Sa neodobravanjem je posmatrao logor oko sebe. Izvor jednog od zvukova
koje je sve vreme sluao sada mu se ukaza pred oima; bio je to toak za vodu,
sa svojim pljuskanjem i grebanjem. Znai da bar imaju energiju. Ali gde su
obeani reflektori, itarice koje niu, udobnost? Gde su svi oni ljudi?
Feng ga je pratio i sada je stajao kraj njega, tuno posmatrajui kako
Dula prazni beiku. "Zato tu stoji?", odbrecnu se Dula, vezujui s tekom
mukom svitnjak na gaama od pidame. "ta se dogodilo? Zato je tako malo
uraeno?"
Voa ekspedicije rairi ruke. "ta da ti kaem? Bilo nas je desetoro.
Jedan je poginuo pored tebe, u onoj pustolovini koju si smatrao tako neophodnom.
Drugi je umro ovde. Dvojica su se toliko razbolela da smo ih morali vratiti na
Zemlju - uz pomo Smrdouljaca. Niko od nas nije bio dovoljno zdrav da upravlja
kapsulom za povratak. Italijan spava a ene skupljaju gorivo."
"Skupljaju gorivo? Zar smo opet postali seljaci, Feng?"
Voa ekspedicije uzdahnu. "Uinio sam sve to sam mogao", ree on; tu
reenicu je ve dugo vremena neprestano ponavljao samome sebi. "Dolazi nam
pomo. Maov Naslednik je lino naredio da dva velika broda sa materijalom i
ljudima uskoro..."
"Uskoro? A do tada, ta do tada? Zar nita neemo uraditi?"
"Vrati se u postelju", malaksalo odvrati Feng. "Zamara me Dula. Jedi ako
hoe. Ima hrane. Njupatori su nam dali, inae ne bismo ni to imali."
"I sada smo prosjaci", prezrivo primeti Dula, zanevi se za trenutak i
pridravi se za Fengovo rame. "I zbog toga sam studirao i preao sve ove
godine! Zbog toga sam umalo poginuo! Kako emo glupo izgledati kada se
osramoeni vratimo na Zemlju!"
Feng tuno zaklima glavom. Potom skide Pakistanevu ruku sa sebe i koraknu
tako da je stajao uz vetar - taj ovek je zaudarao od prljavtine. Nije mu
trebalo da to slua. Znao je i sam. Prihvatio je milostinju u hrani od
Njupatora, jer bi inae svi poumirali od gladi; milostinju Smrdouljaca da se
spase Dula i da se bolesni lanovi ekspedicije vrate na Zemlju - a oni bez
sumnje, u ovom trenutku upravo govore svojim pretpostavljenima kako je Feng Huace loe upravljao ekspedicijom koja mu bee poverena. I ve se u Kjuju podiu
plakati sa ogromnim slovima koji govore o tome. Veoma e otro kritikovati
njegov rad. A kada se vrate na Zemlju - ako se vrate - najbolje emu se mogao
nadati jeste da opet postane bosonogi biohemiar na obali ute Reke.
Naravno, ukoliko budu toliko milosrdni da ga nekako potede dok ne stignu
dva velika broda.
A tada! udno je prouavao tahprenske poruke i slike. Drugi brod nee
doneti deset ili petnaest, ve velianstveni broj od trideset etiri nova
zevnu i poea se. "A, sada, Dula, per favore, dozvoli da se polako sam
razbudim. Ova stvarnost oko mene ne usreuje me do te mere da budem spreman da
tako grubo napustim svoje snove."
"Popij svoje vino i sanjaj ih", hladno odvrati Dula.
"Oh, Dula! Nije ti to loa ideja. Samo kada bi ovek imao pravo vino
umesto ovih splaina."
"Svinjo", procedi Dula, ali dovoljno tiho da bi Spadeti mogao da se
napravi da ga nije uo. Zatim se vrati do svog leaja i spusti svom teinom na
njegovu ivicu, ne obraajui panju na Spadetijeve tihe kletve dok je kuao sok
od plodova dungle koji je sam napravio. Moda e ga i ubiti. Zato da ne? Miris
te tekuine odvrati Dulu od elje da neto pojede, iako je znao da bi trebalo;
prema vlastitoj proceni izgubio je bar deset kilograma od kako su se spustili na
Kungovog Sina, i nije vie imao mnogo za gubljenje. Sedeo je teko diui,
sisajui kroz slamku iz flae mlaku vodu iz destilatora. Posle nekog vremena
opazi da se pod njegovim leajem nalazi neka plastina kesa. On je izvue na
leaj i prekri ga itavim nanosom tankih belih mikro-snimaka.
"Vidim da si naao svoja ljubavna pisma", doviknu mu Italijan s druge
strane atora. "Na alost, ne umem da itam tvoj jezik. Ali ona je ba zgodna
devojka."
Dula ga ne udostoji odgovora. Pokupivi pisma, on ih odnese do kolibe sa
radio-ureajima, gde se nalazio jedini projektor koji je jo radio. Spadeti je
bio u pravu; gotovo sve poruke bile su od male Bugarke, i sve su uglavnom bile o
istom. Nedostajao joj je. Misli na njega. Usamljena je i tei se seanjem na
dane koje su proveli zajedno u Sofiji.
Na fotografijama se videla Ana u Parizu, Ana u Londonu, Ana u Kairu, Ana u
Njujorku. Izgleda da joj ipak nije bilo dosadno bez njega.
Bogate zemlje! Zar u sutini nisu sve bile iste, bez obzira na to da li im
je bogatstvo lealo u gorivu ili u hrani? Bogatstvo je bilo bogatstvo! Od
debelih Bugara delila ga je vea razlika nego od - ak i od Krinpita, pomisli, a
onda smesta shvati da je bio nepravedan. Nana nije bila takva. Ona je imala tu
prednost da je veliki deo svog detinjstva provela u Hajderabadu.
Daleko od smrada Italijanskog vetakog vina, Dula oseti glad. On pronae
neki zdrobljeni kukuruz i pojede ga dok je na brzinu pregledao Anina pisma, a
zatim, sporije, sinoptike sa Zemlje. U njegovom odsustvu dogodile su se mnoge
stvari. Njupatori su dobili pojaanje sa Zemlje - zvalo se mirovno izaslanstvo
Ujedinjenih Nacija, ali to je moglo da prevari samo one najnaivnije. Smrdouljci
su postavili satelitsku astronomsku opservatoriju i sada su pratili promene u
Kungovoj radijaciji. Sa satelitom je, meutim, bilo nekih problema i rezultati
nisu bili sasvim jasni. I pored toga Dula je prouavao njihove izvetaje sa
divljenjem i zaviu. To je trebalo da bude njegov projekt! Za to se kolovao,
sve ove godine nakon diplomiranja. Kako se samo ova ekspedicija pokazala
uzaludnom! On gadljivo baci pogled na rupe koje su zijale na atoru, na
instrumente koji su rali rasuti unaokolo jer ih niko nije upotrebljavao. A bilo
je toliko mnogo posla. Toliko mnogo da nije znao odakle da pone i zato nije
mogao da uradi nita.
Napolju se odjednom zau kokanje, i Dula mrtei se podie pogled. Feng i
Italijan su se svaali, a u daljini se ulo kretanje jata balonia. Da je Maov
Naslednik bio ire ruke i da Feng nije bio tolika budala mogli su imati
helikopter, kao Smrdouljci, ili bar pameti da se dosete da naprave balone, kao
Njupatori, i on bi tada dobio priliku da leti sa jatom. Ta prilika je bila
izgubljena. ak su i Krinpiti, sa kojima je on lino, Ahmed Dula, odluio da
stupi u kontakt, bili sada za njega vei stranci nego ikada. To je nepravda! On
se izloio opasnosti. Dobro je pamtio kako se oseao dok je bespomono leao
izmeu neobinih, skakutavih grdosija nalik na rakove. Da nisu najpre poeli da
jedu onog drugog oveka, znao je da bi on zavrio u neijem stomaku. I sve to
zabadava. Feng je dozvolio da Smrdouljci ukradu i onog jedinog Krinpita s kojim
je imao prilike da progovori i koga je hteo da zadri kao uzorak.
mehur na umoru polako povukao ka njemu, drei u svojim zaseenim ustima neto
svetlo i tvrdo.
"Moe li tu stvar ugurati tamo gde treba na mom kavezu?" poe da mu se
ulaguje arn-igon.
Prikaza Odozgo je neko vreme tiho pevuila sebi u bradu. "Ti e me
pojesti", zakljui najzad.
"Hou. Ali ionako tek to nisi umro", odvrati arn-igon, dodavi lukavo,
"sada ve peva jako ravo."
Baloni tuno pisnu, ni ne pokuavi da formira rei. Primedba je bila
sasvim umesna.
"Ako tu tvrdu stvar ugura tamo gde treba na mom kavezu", stade se
pogaati arn-igon, "kada se oslobodim pobiu nekoliko Otrovnih Prikaza da te
osvetim." Zatim iskreno dodade: "Ja u svakom sluaju nameravam da to uinim,
zato to su mu ubili mujaka-enu."
"Koliko?" sumnjiavo proapta baloni.
"Koliko god budem mogao", odvrati arn-igon. "Bar jednoga. Ne, dvojicu.
Dvojicu za tebe, a za mene onoliko koliko budem mogao."
"Trojicu za mene. Onu trojicu koji zalaze ovamo i mue me."
"Dobro. Trojicu", viknu arn-igon. "Sve to hoe! Ali pouri, ako uopte
namerava to da uradi, jer Otrovne Prikaze upravo dolaze!"
Satima kasnije, i gotovo na ivici potpune iscrpljenosti, arn-igon se
utetura u jedno naselje Krinpita. Nije bilo njegovo. Gledao mu je zvuke na
horizontu ve odavno, ali bio je isuvie slab i loman, tako da mu je trebalo
mnogo due da prepuzi tu razdaljinu nego i najmanjem mladuncu na leima. "arnigon, arn-igon, arn-igon", govorio je dok je prilazio jednom nepoznatom
Krinpitu. "Ja nisam odavde. arn-igon, arn-igon."
Jedna trudna enka cupkajui proe pored njega. Polako se kretala jer je
bila blizu poroaja, ali ne obrati ni najmanju panju na njega.
arn-igona to ne iznenadi. Tako neto je i oekivao. Zaista, svaki
posrui korak kroz ovo strano selo tee mu je padao od prethodnog, iako mu je
uivljavanje u druge bila profesionalna kvalifikacija. "arn-igon", hrabro pozva
on, "hteo bih da razgovaram sa nekim od vas iako nisam odavde."
Naravno, niko mu ne odgovori. Nee biti lako da se uspostavi kontakt.
Svako selo bilo je kulturno i geografski izolovano od ostalih. Nisu se tukli,
ali nisu ni optili meusobno. Ako bi jedno drutvo Krinpita iz jednog naselja
sluajno srelo grupu ili pojednica iz drugog, ponaali su se kao da ne postoje.
Jedan Krinpit bio je u stanju da odgurne drugog, poreklom iz drugog sela, ako bi
mu smetao da proe. Moglo se ak desiti i da dva Krinpita iz razliitih mesta
uhvate po jedan kraj viestrukog stabla koje im je palo na put. Obojica bi ga
podigla i uklonila. Ali nijedan ne bi progovorio ni re sa onim drugim.
Genetski gledano, sela nisu bila izolovana. Mladunci bi popadali sa lea
svog mujaka-oca u trenutku kada bi sazreli za to, ma gde se zatekli. Ako bi se
u tom trenutku nali u blizini nekog stranog sela - i ako su imali sree da uu
u njega pre nego to e ih pojesti prikaza Odozdo ili bilo koji drugi razbojnik
- tamo bi ih prihvatili kao da su njihovi. Ali odrasle nikada.
S druge strane, odrasli se nikada nisu nali u arn-igonovoj situaciji,
bar nikada do sada.
"arn-igon, arn-igon", neprestano je dovikivao, i najzad jedan mujakmajka dopuzi do njega. Nije mu se obratio neposredno, ali se, bar, nije ni
povukao. Dok se kretao, tiho je izgovarao svoje ime: ar-p fleng.
"Jesi li imao dobre Susrete-u-krugu, strani brate?" utivo ga zapita arnigon.
Nije bilo odgovora, sem to se zvuci stranevog imena pojaae i postadoe
sigurniji.
"Nisam odavde", priznade arn-igon. "Veoma mi je neprijatno to sam ovde,
i svestan sam da i vama mora biti neprijatno. Ali morau ipak da ti se obratim."
Uzbueni Krinpit je neko vreme grebao oko sebe i bubnjao svoje ime, dok
najzad nije uspeo da ga izgovori. "Zato si ovde arn-igone?"
On pade na kolena prednjih nogu. "Dajte mi da jedem", zamoli on. Baloni
je bio tako istanjen i slab da je predstavljao tek polovinu obroka, a arn-igon
je, naravno, pazio da sluajno ne pojede neto od Otrovnih Prikaza. Nije bio
siguran da li mu je uspelo da poubija svu trojicu, ali bar dvojica su bila
sigurno mrtva, a onom treem bie potrebno mnogo vremena da se oporavi. To je
izravnalo raun za balonia.
Ali ne i za i-pruit.
Da arn-igon nije umeo da se uivi na profesionalni nain nikada ne bi
razbio barijere izmeu dva sela pa, i pored svega, trebalo mu je mnogo vremena i
ubeivanja; na kraju mu je ar-p fleng ipak pomogao da se dovue do njegovog
ograenog boravita i da zadovolji svoje potrebe.
arn-igon prodra rakolikog pacova koga su mu doneli, dok je s druge
strane zida ar-p fleng neto ustro raspravljao sa ostalim stanovnicima sela.
Zatim svi uoe i poreae se ukrug oko arn-igona, oslukujui ga kako jede.
Pravio se da ne primeuje njihovo utivo, ali radoznalo grebuckanje, sve dok
nije progutao i poslednju mrvicu. A onda odgurnu razmrskani oklop u stranu i
progovori.
"Otrovne Prikaze su ubile mog mujaka-enu i nisu ga pojele."
Treperavi zvuci negodovanja.
"Mene su zarobili i drali me na jednom mestu bez vrata. Poskidali su mi
mladunce s lea i odneli ih. Mislim da ih nisu pojeli, ali ih nikada vie nisam
uo."
Jasniji zvuci negodovanja, pomeanog sa saoseanjem i gnevom.
"Pored toga, zarobili su i Prikaze Odozgo i Prikaze Odozdo i jo mnogo
manjih ivih bia, a nisu pojeli nijedno. Zato sam ubio tri Otrovne Prikaze.
Nameravam da ih pobijem jo vie. Jeste li vi podravaoci Otrovnih Prikaza?"
Mujak-majka stade da uka i progovori prezrivo. "Nismo ovih! Njihovi
podravaoci su Prikaze Odozdo."
"Otrovne Prikaze su vete u ubijanju", dodade drugi. "Obratile su nam se
na naem jeziku i kazale nam da se uvamo, jer e nas inae pobiti."
"uvate - od ega? ta su vam rekli da treba da uradite?"
"Samo da pazimo da nekoga od njih ne ozledimo, jer e tada pobiti celo
nae selo."
"Otrovne Prikaze ne govore istinu", ree arn-igon. "ujte! Kau da su
dole s jednog drukijeg sveta, nalik na zvezde na nebu. Kakve su to zvezde?"
"Kau da su kao vrelina s neba", promuca neko.
"Osetio sam tu vrelinu s neba. Ali nikad nisam osetio vrelinu tih drugih
zvezda. Ne ujem nita od njih. Ma koliko glasno vikao, ne ujem odjek ni sa
jedne od njih."
"I mi smo o tome govorili", polako progovori ar-p fleng. "Strah nas je
Otrovnih Prikaza. Pobie nas, a nee nas pojesti."
"To je istina", sloi se arn-igon, zastavi za trenutak. Potom nastavi:
"Osim ako ih mi prvi ne poubijamo. Osim ako se sva naa sela ne udrue i obore
se na njih i pobiju ih, i ne pojedu."
11.
Mard Meninder vie nije imala plavu kosu. Ni ime na pasou vie nije
bilo Mardi Meninder. Sudei prema putnom nalogu sada je bila major, koji je
putovao na novu prekomandu; i premda joj je naredba dozvoljavala da prekine
putovanje, teko da je general koji je potpisao mogao i da pomisli da e to biti
ba u Parizu.
U malenoj hotelskoj sobi vrpoljila se uz takozvani croissant i ono to su
prodavali pod imenom soka od pomorande, i najzad telefonirala nastojnici da
vidi da li je stigla poruka koju je ekala. "Ja alim mnogo, mis Bernardi, ali
nema nita", uzdahnu nastojnica. Mard uze jo jedan zalogaj croissanta, i
prodorni miris peenog mesa iz krojake radnje (kada sam ono poslednji put
jela?), smrad neopranih pazuha iz neeg to je liilo na butik za biuteriju.
Ona pree ulicu izvrdavajui tramvaje, i ugleda kancelariju koju je traila.
Natpis je glasio: 'Electrotek Munschen', i nalazila se iznad poslastiarnice u
kojoj su debeli, ogromni ljudi u potkouljama radili za ivaim mainama.
Ona proveri svoj runi sat. Jo ceo sat i vie pre prvog mogueg susreta s
vezom. Taj ovek je bio mali, mravi Italijan, koji e nositi fudbalerski
blejzer sa oznakom jednog skopskog tima. Naravno, na vidiku jo nije bilo nikoga
nalik na njega - ak i kada bi se pojavio u prvo zakazano vreme, to je, kako ju
je otac upozorio, bilo prilino neverovatno.
Iza tog bloka kua nalazilo se na okupu nekoliko krovinjara koje su
okruavale dvospratnu zgradu sa visokim zabatima, koja je izgledala kao ouvana
stara eleznika stanica u nekom amerikom predgrau. Zelena pijaca? Liilo je
na to. Mardi se progura kroz gomile ena sa povezaama i ena u mini suknjama,
mukaraca u plavim radnikim bluzama koji su na ramenu prtili gajbe sa
ruiastim mladim krompiriima i mukaraca sa po jednim detetom na svakoj ruci
koji su prouavali tezge sa okoladama i eleima. Ta gomila bila je dovoljno
zabavljena poslom. U njoj je niko nee zagledati.
Ali, bila je gladna.
Izgleda da je bila sezona jagoda. Mardi kupi pola kilograma i flau
pepsi-kole, pa se smesti na kamenu ogradu, pored jednog otvorenog kofera punog
rafcigera i francuskih kljueva od livenog aluminijuma. Umirala je za
hamburgerom, ali izgleda da to ovde niko nije prodavao. Drugi su takoe jeli
jagode i Mardi je bila uverena da izgleda kao jedna od njih, ili, ako ne ve
kao oni, onda bar kao domaica koja je zastala da se osvei na putu ka nekom
najobinijem odreditu.
Tano u dva sata bila je opet ispred 'Electrotek Munschen', prouavajui
mapu beogradskih autobuskih linija, kao to je bilo dogovoreno. Nije se pojavio
nikakav mali, mravi Italijan.
Dva puta je naula odlomke rei koje su joj liile na engleski, u tom
pravcu, nije mogla da pogodi ko ih je od prolaznika izgovorio. Ona stoga ponovo
zadenu svoju mapu autobuskih linija u reetku od kanalizacije na uglu i ljutito
se udalji. Sledei sastanak bio je zakazan tek u deset uvee u jednom od
velikih, starih luksuznih hotela; a ta ona, za ime Boga, da radi u meuvremenu?
Morala je da ostane u pokretu. Bilo je veoma teko lutati po gradu sedam
asova i vie, bez obzira na to koliko puta bi seli da popijete kampari sa
sodom. Boe sakloni, prola je pored neega to se zvalo, irilicom, Ekspres
restoran, i kada je shvatila da je to restoran sa samoposluivanjem, reila je
bar jedan problem. Ona pokaza na neto to je liilo na peeno pile, i verovatno
je i bilo to, i uz pire od krompira i hleb koji je uz to iao konano napuni
stomak. Jo je bilo dosta vremena i ona ga stade traiti to je bolje umela:
proetala se kroz Botaniku batu, zatim je jo dugo etala kroz Bulevar marala
Tita, razgledajui izloge. A onda poe da pada kia. Ona se skloni u jedan
bioskop i tu je do devet uvee gledala neku ehoslovaku komediju sa
srpskohrvatskim titlovima. Jedini problem je bio da ostane budna, ali pravi
problem nastao je kada je stigla u hotel. Gelizi se ni tamo nije pojavio.
Ve joj se vrtelo u glavi od umora, odea joj je bila natopljena znojem i
kiom, i bila je sigurna da ve poinje da zaudara na neoprano. Tatica ipak nije
dobro smislio ovaj plan, pomisli ona, pomalo ogoreno. Trebalo je da se seti da
e konobarima u hotelskom baru sigurno pasti u oi oznojena i prljava strankinja
usred njihovog mermera i gudakih trija. Da je bila mukarac ne bi smetalo.
Mukarac bi mogao da proe kao jedan od onih to trae hotelske kurve,
kotunjavu plavuu ija je kosa ve tamnila u korenu i koja je reala pasijans
pored kamina, debeljucu svetlocrvene kose koja je dva puta u toku jednog sata
izala iz aperitiv salona, uvek sa drugim mukarcem, i sada se vratila, spremna
za sledeeg. Mardi odbi jo jedan kampari i posla konobara da joj donese tursku
kafu. Sledei sastanak bie tek sutradan popodne, a gde e ona prespavati?
sledeeg dana doi veliki transport novih kursista. Druga, da je utvren datum
kada e poleteti na Kungson, i da e to biti kroz nepune tri nedelje. I trea
nasuprot prethodnim, da e ceo projekt biti poniten.
Kakve prie! Nana ljutito ustade, lupkajui viljukom o svoju debelu
porcelansku olju. "Kako moete da verujete u te gluposti?", upita ona.
"Kako bi sve mogle, istovremeno da budu istina?" Ali malo ko na nju obrati
panju, i ona oseti kako je neko vue za lakat.
Bio je to pukovnik koji se, kao to je esto inio, progurao izmeu Ane i
njene cimerke dok su sedele za stolom, da jo jedanput okua sreu. "Slatka,
prelepa Ana", obrati joj se on, "ne pravi budalu od sebe. I ja znam poneto od
tih pria, i sve su one istinite."
Da je bar jedna bila istinita pokazalo se ve sledeeg jutra. ezdeset i
pet novih osoba stiglo je u bazu, i Ana namah prepoznade jednu meu njima!
Plavuu, koja je bila erka Defrija Menindera.
Naravno, sve se okrenulo tumbe. Raspored u sobama bio je potpuno promenjen
da bi se napravilo mesta za pridolice; ali, ne, ne samo zato, shvati Ana, jer
su veina novih, kao i vei broj starosedelaca bili smeteni u drugu kasarnu,
pola kilometra odatle. Nana je izgubila svoju cimerku, kaplarku enskog
armijskog korpusa, i u jednom trenutku se uplai da e joj se opet utrapiti
pukovnik Gaj. Ali to se nije dogodilo. On bee preao u drugu kasarnu, a Nana se
uselila u drugu sobu sa Kanaankom ija je specijalnost, izgleda, bila da uzgaja
itarice pod nemoguim uslovima. Mard Meninder ugleda u gomili Nanu i mahnu
joj rukom. Nisu dobile priliku da progovore ni re-dve - a nije ni Nana imala
ba neki razlog da razgovara sa Amerikankom - i u celoj toj zbrci ona je kasnila
gotovo itav sat na svoj jutarnji sastanak sa enkom - baloniem.
To stvorenje za Anu vie nije predstavljalo bioloki uzorak. Postalo joj
je prijateljica. Pesme balonia ve su se ulile u spoznajnu polovinu Aninog
mozga. Prvoga dana nauila je da razlikuje nekoliko obinih fraza, a kroz
nedelju dana da saopti prve apstraktne pojmove; sada je ve gotovo potpuno
teno govorila taj jezik. Ana nikada nije zamiljala da ume da peva, ali
baloniu to kao da nije smetalo. Pevale su jedna drugoj satima, i irlina pesma
postajala je sve tunija, ponekad ak nevezana. Ona je bila, kako je rekla Ani,
poslednji preiveli lan iz skupine od petnaestak bia njene vrste, koja je bila
otrgnuta sa Kungsona i baena ovamo, na ovo negostoljubivo mesto. Verovala je da
nee jo dugo poiveti. Pevala je Ani o slasti toplog polena u vlanom oblaku, o
vreloj, razdiruoj tuzi rasprivanja jaja, o zajednikom radovanju jata kad peva
u horu. Rekla je Ani da vie nikada nee pevati u jatu. Bila je trostruko u
pravu. Ne bi se usudila da peva, i da je mogla, ovako alosno ogrubelim i
oslabelim glasom, jer joj je gasna pumpa davala samo isprekidane, mucave tonove.
Nije imala nikakvih izgleda da se vrati na Kungson. I znala je da e uskoro
umreti; i zaista, dva dana kasnije bila je mrtva. Ana je stigla u zverinjak i
nala kavez prazan, dok je Dulija Arden nadgledala sterilisanje njegovih
delova. "Ne cmizdri", posavetova je ona hrapavim glasom, "nauila si sve to je
trebalo da zna."
"Ne plaem zbog uenja, ve zato to sam izgubila nekoga ko mi je bio
drag."
"Isuse! Gubi mi se s oiju Dimitrova. Kako su samo mogli da ukljue ovako
aknutu osobu u projekat? Plae nad crknutom meinom puvanjaka i alje
ljubavna pisma ljakatorima - ti si zaista otkaena!"
Ana se ustrim korakom vrati u kasarnu, baci se na svoj leaj i isplaka se
kako ve mesecima nije - za irli, za Ahmeda, za ceo svet i za sebe samu.
'Otkaena' je bio taan opis njenih oseanja. Kako je sve odjednom postalo
odvratno i komplikovano.
To popodne na vebalitu bilo je pravo muenje. Fiziki napor vie nije
bio problem, ali ve nekoliko dana su 'vebe' bile sasvim drukije. Svi oni,
njen odred i pridolice, manje su se posveivali jaanju miia i refleksa, a
vie uenju da rukuju neobinom opremom - neobinom za Anu, ako ne i za druge;
Njen otac povue prstima uglove oiju navie. Nije to uinio zato to je
postojala opasnost da ova preosetljiva soba bude ozvuena; bio je to rafleks da
se bez potrebe ne izgovara ime Maovog Naslednika.
Mardi je neko vreme utala, dok je maina za sortiranje kartica u njenoj
glavi vrila pregrupisavanje po prioritetima. Konano, maina se vrati na broj
jedan. "Tatice", ree ona, "Peru moe svoje sardele da zadene u... uho, i ja
nemam nameru da ne spavam lupajui glavu o tome ko je od mojih ljudi pijun; ako
i bude malo skandala zbog uvebavanja ratnih vetina, preiveemo. Za dve-tri
nedelje to i onako nee vie nita znaiti jer mi emo biti tamo, i zato sam i
dola da razgovaram s tobom. Gas Lenc se izvlai. Treba da mi pomogne, tatice.
Nemoj ga pustiti da nas ukine."
Njen otac se dublje zavali u stolicu. Mardi ne bee navikla da vidi
Defrija Menindera umornog i starog, ali ba tako je sada izgledao.
"Duice", ree on umorno, "ima li ti uopte neku predstavu o tome u
kolikom smo sosu?"
"Naravno da imam, tatice, ali..."
"Ne, sluaj me. Mislim da zapravo nema pojma. Na ostrvu Katalina danas je
ukotvljen tanker sa est stotina hiljada tona nafte, koji nikada nee stii do
Long Bia. Ne bi nita marilo, da je sve u redu. Juna Kalifornija dri uvek
obilne zalihe. Ali te zalihe su sada dodeljene tvom projektu. Ako taj tanker ne
zaplovi za etrdeset osam asova, Los Aneles e provesti vikend u mraku. ta
misli, kako e javnost reagovati na to?"
"Pa, sigurno e se izvesna govna..."
On je zaustavi podigavi ruku. "Da li si videla priu u jutronjim
novinama? ljakatori znaju da je njihov tahprenski satelit bio namerno uniten."
"Ne, nije! Bilo je sluajno. Trebalo je da bomba uniti brod sa opremom i
namirnicama!"
"Nesreni sluaj u vrenju zloina i sam postaje deo zloina, Mardi."
"Ali ne mogu da dokau - hou da kaem, nema anse da to meni pripiu,
izuzev..."
Ona pogleda u oca. On zavrte glavom. "Italijan im nee nita rei. Ve je
uklonjen."
Znai, jadni Gvido nee doiveti da potroi svojih sto hiljada
petrodolara. "To to smo mu dali isplatilo se", zakljui ona. "Pogledaj samo ta
si dobio iz njegovih mikrofilmova. Ima dokaze da su Smrdouljci postavili svoju
bazu na tom mestu zato to su imali slike siezmikog skenera koje su pokazivale
da se tu nalazi nafta. A to je prekraj pakta, eto ti."
"Ne budi dete, Mardi. Kakve veze ima 'dokaz' s tim? Ser Tam i Nadniari
ne mogu da dokau da si ti Geliziju dala bombu, ali ne moraju ni da dokazuju,
dovoljno je da znaju. Peru je dokaz da znaju. Da i ne pominjem neke sitnije
vesti, koje moda jo nisi ula, kao na primer da je amerika ambasada u Buenos
Airesu bila jutros napadnuta zapaljivim bombama. To nam je, rekao bih, mala
poruka od Ser Tama ili od Maovog Naslednika. ta misli, kakva e biti sledea
poruka?"
Mardi shvati da ee svoje plikove i natera sebe da skloni ruku.
"Tatice", ree ona, "ti zna da niko ne moe uraditi neto zaista ozbiljno.
Ravnotea sila to spreava."
"Pogreno! Ravnotea sila se naruava im neko pogrei. ljakatori su
pogreili kada su ispalili rakete na naeg oveka na Klongu. Ja sam pogreio
kada sam te pustio da odnese onu bombu u Beograd. Vreme je da izvuemo
osigurae, mila moja." Prvi put otkako je odrasla Mardi Meninder se zaista
uplai. "Tatice! Jel' ti to kae da nee da mi pomogne kod Lenca?"
"Kaem i vie od toga, Mardi. Ja se slaem s njim. Sutra e me primiti
Predsednik, i ja u mu rei da otkae lansiranje."
"Tata!"
On je oklevao. "Duice, moda kasnije. Kada se situacija malo smiri..."
nekakav mali lapsus njegov njoj, i njen ma kome, mogao imati katastrofalne
posledice po oveanstvo.
"Zlato, ja ipak moram neto da kaem Haroldu."
"Oh, pa svakako, mamice. Ali, da ne izgleda kao problem. Ja, u stvari,
elim da govorim o Kl... Gemu. Planeti Gem. Putujem na nju, mamice."
"Da, seam se. To si mi kazala. Za godinu-dve, moda, kada se situacija
smiri..."
"Ja hou da je smirim, mama. Hou da Sjedinjene Drave poalju dovoljno
ljudi koji e tu planetu uiniti naseljivom. Tako da je ti moe posetiti jednog
dana, ako bude htela. I hou da na to utiem ve sada. Trebalo bi da otputujem
kroz osamnaest dana."
"Mardi! Je li mogue, Mardi!"
"Molim te, nemoj ponovo da poinje. Ja to elim."
Alia Hau se svojevremeno bezuspeno borila protiv ovakvog argumenta
dvanaest godina. Zato se nije ni ponadala da e ba sada uspeti. Uasavala ju je
pomisao da e joj kerka biti baena kroz svemir na neko grozno mesto gde ljudi
umiru na najodvratnije naine. Ali Mardi je ve dokazala da ume da se stara o
sebi. "Dobro", ree ona napokon. "Mislim da vie ne mogu da te poaljem u oak.
U redu. Nisi mi rekla ta hoe da uradim."
"Zamoli Harolda da me stavi u neki od svojih programa o aktuelnim
dogaajima. On e to bolje umeti da uradi nego to bih mu ja mogla objasniti.
Sada se svi povlae od moje planete, mamice, smanjuju sredstva, kukaju na
probleme. Hou da javnost sazna koliko je to vano, i hou da joj ja to lino
kaem." Zastavi za trenutak, dodade diplomatski: "Tata je u poetku bio potpuno
na mojoj strani, ali sada se predomislio. On hoe da se ceo projekt otkae."
"Drugim reima, ti hoe da izvri pritisak i dovede vlastitog oca u
kripac?"
"Tano tako."
Alia Hau se nasmei. Ovaj deo prie e sigurno delovati na njenog
sadanjeg mua. Ona rairi ruke kao neko ko se miri sa sudbinom i krete ka
telefonu. "Rei u Haroldu ta eli."
Ana Dimitrova sedela je zatvorenih oiju u prostranoj, niskoj sobi,
oslonjena laktovima na sto u obliku prstena, s glavom u rukama i slualicama na
uima. Usne su joj se lagano kretale. Klimala je glavom pokuavajui da usaglasi
ritmove balonievog pevanja sa zvukom u slualicama. Bilo je to veoma teko,
jer najveim delom zvuke nije proizvodio baloniev ve Krinpitov glas. Traka je
bila snimljena pre nekoliko nedelja; kada je poslednji preiveli Krinpit u
Detriku imao jo samo poslednjeg preivelog balonia, irli, da s njim
razgovara.
Ali ona se nije zvala irli, ve, dosta lepo mo'ahai'iba'alu'i, to je
znailo neto nalik na Slatka Zlatasta Nosilja Oblaka. Krinpitovo utanje i
bubnjanje teko je moglo da lii na balonievo pevanje. Ali irli ga je
razumela - ne, Ana se popravi, mo'ahai'iba'alu'i ga je razumela. Ana je bila
reena da to i sama uini, i zato je stalno vraala i iznova sluala pojedine
delove trake:
Ma'ija'a hi'i - ova stvorenja drukija od nas; hu'u ha'ije'i - su opake
ivotnje.
i odgovor nosilje oblaka:
Ni'u'a mali'i na'a hu'iha. Ubili su moju pesmu.
Ana odgurnu slualicu sa uiju i dozvoli sebi da obrie oi. Noas je
glavobolja bila veoma jaka. To je bio znak da je isuvie umorna da bi jo
radila, i zato odluno iskljui magnetofon, obesi slualice na kuku i ustade da
poe, a onda poele da prethodno utivo poeli laku no onoj nekolicini
zagrienih lanova projekta koji su kao i ona ostajali prekovremeno u jezikoj
laboratoriji. Ali nije ih vie bilo. Svi su ve bili otili, dok je ona bila
usredsreena na svoj posao.
praznom prostoru, "prokleto ti bilo ono crno srce. E, zaista se tvoj matori
ponosi tobom."
13.
arli i njegovo jato su dvadeset kilometara uporno pratili mali avion
dvokrilac, dok je ovaj zujao i poskakivao na nebesima Gema. Uzalud. Balonii su
se uzdizali visoko, sputali nisko, pronalazili sve mogue vetrove da ih ponesu
ka toplom polu, ali nikako nisu uspevali da odre potrebnu brzinu. arli napokon
otpeva alosnu oprotajnicu u svoj radio odailja i oni skrenue, ali zvuk
prodre u kabinu ak i kroz buno kloparanje malog avionskog motora. "Suvie
galami", veselo viknu Kapeljinikov u uho Denija Dejlhauza. "Iskljui to, molim
te."
"Samo da se oprostim od njih." Dejlhauz zapeva u malecki radio, a zatim ga
iskljui. Daleko iza njih, i pola kilometra iznad, jato je poskakivalo gore-dole
u znak da je primilo poruku. Dejlhauz iskrivi vrata da bi ga video mimo stakla
na kabini, ali logor Smrdouljaca, naravno, jo nije bio na vidiku. Leteli su
gotovo izravno ka toplom polu - 'na jugoistok', kako bi se ovde reklo u odnosu
na polove rotacije, severni i juni, bez obzira na to to to nije imalo nikakve
veze sa kompasima i sekstantima - i gotovo celim putem leteli su navie. Ba su
ti Smrdouljci bili glupi kada su svoj logor podigli na najnegostoljubivijem
mestu na celoj planeti. Ali ko e znati zbog ega Smrdouljci neto rade?
Kapeljinikov se nagnu u seditu i pljesnu ga po ramenu. "Hoe da
bljuje?" Pozva ga on ohrabrujui, pokazujui mu preko ivice kabine. Dejlhauz
zavrte glavom. "Slobodno, ako hoe", nastavi Kapi. "Malo trese, da. Sada se
borimo s vetrovima, ne vodimo vie ljubav s njima kao u balonu. Ali zato si u
rukama zaista izvanrednog poznavaoca avionske tehnike!"
"Ne alim se." I zaista, nije ni imao razloga. Dvokrilac je bio udo
tehnologije na Klongu - na Gemu, podseti se tako je od sada trebalo da ga zovu.
Ali nita drugo, bar su leteli! Teko bi i stigli do logora Smrdouljaca na neki
drugi nain. Na Gemu nije bilo automobila, jer nije bilo ni puteva. Samo vozilo
na gusenicama moglo je daleko da stigne, ali ih ak ni Smrdouljci nisu imali u
izobilju. Nisu se mogli koristiti ni amci, jer su se Smrdouljci, u svojoj
prokletoj tvrdoglavosti, ulogorili na deset kilometara od najblie upotrebljive
vode. I zato su leteli na taj polu-samit posle koga e, pretpostavljalo se, svi
na Gemu postati prijatelji. Moglo se ii i peke. Dejlhauz pokloni jednu misao
punu sauea sirotim i ponositim ljakatorima koji sada negde ispod njih bez
sumnje peae na sastanak.
Dakle, ve sama injenica da su leteli predstavljala je dostignue, iako
bi se bolje oseao da Kapi nije pokrenuo pitanje morske bolesti. Nije ga
kretanje samo toliko smetalo, koliko ona hrana to su je jeli. Kada su se
pojavila jo dvadeset i dvoja nova usta za hranjenje, stari ke-ez-ken nain
uzimanja obroka morao je da otpadne. Na alost, pridolice su, donevi svoje
apetite, zaboravile da spakuju i kuvara da ih zadovolji. Hrana je bila
nepodnoljiva. Niko se nije usuivao da se poali. Onaj ko je gunao postajao je
novi kuvar.
Ipak, drutvo je raslo. Trei brod sa snabdevanjem doneo im je mnotvo
stvari! Ovaj buni mali dvokrilac, na kome se jo vidi da je bio sav isavijan i
spakovan i izgleda glupo, ali oigledno je praktian, jer, evo, radi. Zatim,
male maine i instrumente napajane plutonijumom, mei kojima i senzore za
Moriseja da prouava ona Prikradala pod zemljom, i radia za Dejlhauza da ih da
arliju; novi orbitalni satelit Argus, koji fotografie oblake i pomae im da
predvide vreme. Ili, bar, da ga pogaaju malo preciznije.
ak su dobili i pomo u uspostavljanju veze sa razumnim biima. arli je
bio oduevljen svojim samostrelom i radiom. Dim Morisej je imao drugi pristup.
Upotrebio je novu elektrinu burgiju da napravi tri iroko razmaknute rupe na
jazbini Prikradala. U krajnje dve rupe stavio je male naboje eksploziva, a u
srednju gumeno crevo iji je drugi kraj bio povezan sa auspuhom malog benzinskog
"Oh, da, draga Gaa!" viknu pilot, "zar ne bi bilo divno da i mi moemo
sebi dozvoliti neto takvo!"
Kroz kloparanje i uzdahe koji su dolazili od Krinpita koji su ga pratili
Ahmed Dula razabra neki udaljeni, pratavi zvuk. "Spustite me. Saekajte. Budite
mirni", mrzovoljno ree na meavini urdua i njihovog jezika kojom su mogli da
saobraaju. Ili, bar, ponekad mogli. On se spusti na zemlju iz nosiljke i uspe
se do prve vee izboine mnogostrukog drveta, odgurnuvi u stranu ruiasto
sijajue rese nalik na lie, da bi osmotrio nebo. Malecki dvokrilac brujao je i
kaljucao odmah ispod oblaka. "Tako, dakle. Stie jo jedno tehnoloko
dostignue", ree on.
Krinpit, Dorn-flet, odstupi malo da bi ga bolje prouio, maui
zatupastim kandama. "Smisao tvojih rei nije glasan", zaklepeta on.
"Ne mari. Idemo dalje." Dula nije bio raspoloen za prijateljsko askanje
sa nezgrapnim, ogromnim bubetinama, bez obzira na to to su mu bile od velike
pomoi. "Hajde, ponesite tu nosiljku i moju torbu, ja u ii peke", naredi im
on. "Ovde je isuvie strmo da me nosite." Sada su se uspinjali iz plitke rene
doline preko poslednjih poumljenih padina do kamenite, suve visoravni. Biljni
svet se promenio i mnogostruko drvee i paprat ustupili su mesto zeljastim
biljkama, nalik na burie sa svetlocrvenim sijajuim dnom. Dula ih je gadljivo
posmatrao. Prouavaj biljke, nai nove proizvode - eto, tako su moji preci
uspeli da izbegnu zavisnost od maina u spoljnom svetu. To je bio poslednji
savet Feng Hua-cea pre nego to ih je napustio; ali Dula je bio astrofiziar, a
ne travar, i nije mu padalo na pamet da poslua budalin savet.
Izmeu njega i neba vie nisu visile kronje i mogao je da vidi kako mali
dvokrilac krui, tamo daleko iznad sjajne bele linije toplog pola. Tako, dakle.
Smrdouljci su imali helikopter. Njupatori su dobili avion, a ime je predstavnik
Narodnih Republika morao da doputuje na ovaj sastanak? Nosiljkom, koju su nosile
ivotinje nalik na zgaene ljuskare? Dula se puio od besa. Da ga je Feng
posluao, oni bi insistirali da se trojni sastanak odri u njihovom logoru. Tako
bi utedeli sebi ponienje da dou u plastinom okviru koji nose stvorenja iz
neke apsurdne deje bajke - kad se ve moraju poniziti time to e Njupatori i
Smrdouljci videti koliko su siromani. Zaista poraavajue! I za sve je bio kriv
Feng. Ili, Maov Naslednik; ekspediciju je trebalo na prvom mestu odgovarajue
opremiti i snabdeti namirnicama, ali tako je to kada pusti da ti kineske
tvrdice skupljaju bakrenjake i upropaste projekat.
Krinpiti se zaustavie bez upozorenja i Dula, utonuo u misli, gotovoo
naleti na njih. "ta je, ta je?", poali se on. "Zato ste stali?"
"Vrlo buna stvar, brzo se kree", zaegrta Dorn-ftet.
"Ja nita ne ujem." Ali sada, probuen iz sanjarenja, ugleda oblak
praine iznad brda. Dok je posmatrao, maina se pojavi iza jednog vrha i pree
ga, idui ka njima. Bila je jo itav kilometar daleko, ali videlo se da izgleda
kao kamionet.
"Jo jedno dostignue nerazumnog troenja", zarea Dula. "Kako se usuuju
da poalju po mene, kao da ne bih i sam mogao da im doem?" Krinpiti upitno
zaklepetae, i on dodade: "Ne mari. Spustite nosiljku, i ja u sam poneti svoj
ranac. Sakrijte se. Neu da vas Smrdouljci vide."
Ali te rei Krinpitima nita nisu znaile. Krinpit se nikada nee sakriti
od drugog Krinpita, dokle god su dovoljno blizo da mogu da uju svoje odjeke.
Dula se pomui da objasni: "Vratite se na ono mesto iza brda. Njupatori vas tamo
nee uti. Vratiu se za onoliko vremena koliko nam je potrebno da od reke
stignemo dovde." Nije bio siguran ni da su to shvatili. Krinpiti su jasno
raspoznavali protok vremena, ali rei koje su oznaavale vremenske jedinice bilo
je teko prevesti sa jednog jezika, koji je uzimao u obzir cikluse smenjivanja
dana i noi, na drugi koji se razvio na planeti koja nije imala lako merljive
vremenske pomove. Oni ipak posluno odskoie u stranu i Dula vrstim korakom
krenu u susret kamionetu.
"Niko vem ne porie naune titule, dragi ovee, ve samo vau mogunost
da radite. Dozvolite da vam poaljemo svog astronoma. Ili, jo bolje, dozvolite
da Bojn prenese vau opremu ovamo, gde se bolje vidi..."
"Nikako! Ni jedno ni drugo!"
"Mislim da to nije sasvim poteno, zar ne? Mi smo vam i te kako pomogli,
poslali smo vam hranu, na primer..."
"Koju hranu! Za vae ljude, ne za nae; sve samo brano, jedva ako je bilo
pirina."
Dejlhauz se umea, nastojei da unese ton pomirljivosti. "Dobro, nai emo
vam i pirina, ako to elite."
"Ba plemenito od vas!" prezrivo odreza Dula.
"ekaj malo, Dula. Uradili smo za vas sve to smo mogli - ali i mi bismo
imali jedno dve zamerke. Kao na primer kad ste pucali na mene!"
Dula napravi grimasu. "To se Hua-ce ludirao sa vatrometom. Nerodne
Republike su ve izrazile aljenje."
"Kome? Poginulim baloniima?"
"Jeste", podsmeljivo ree Dula, izigravajui poniznost. "Naravno, tako
je, izvinjavamo se i vaim bliskim prijateljima, onim smenim meinama s gasom.
Vaima takoe, gospodine, onoj gamadi to rije u zemlji i koju smatrate onako
korisnom!"
"Ako mislite na Prikradala", odgovori Pontrefekt, sve vie se trudei da
se savlada, "mi ih bar ne upotrebljavamo kao nosae za svoje nosiljke."
"Ne! Vi ih upotrebljavate da vam pomognu u eksploataciji mineralnih
bogatstava! Zar nije istina da su se neki od njih razboleli od radijacije?"
"Ne, nije. Bar, ne ovde. Mi smo, dodue, upotrebili nekolicinu da nam
iskopaju uzorke u drugim podrujima i, jeste, bili su malo ozraeni, ali moram
rei da odbijam vae podmetanje da mi eksploatiemo uroenike."
"Oh, uveren sam da vi to nikada ne biste uradili, marale Pontrefekt,
pogotovo to je i va predak morao svojevremeno propatiti zbog toga, naravno od
one druge strane."
"E, sada mi je prekipelo, Dula!" Ali Pontrefektu upade u re ena iz
Saudijske Arabije, koja ree:
"Mislim da bi trebalo da napravimo pauzu za ruak. Imamo jo mnogo da
razgovaramo i uzajamno dranje nee nikome koristiti. Hajde da se dogovorimo da
popodne budemo efikasniji."
Ali popodnevni sastanak, iako mirniji, Dejlhauzu nije izgledao mnogo
delotvorniji. "Bar smo pojeli neto pristojno", dobaci on Kapeljinikovu ispred
dugake zgrade gde su se sreli.
"Meni u ustima kao pepeo", zabrunda Rus. "Oh, koliko lepih stvari oni ovde
imaju. Ne samo hrana."
To je bilo tano, bez pogovora. Preko puta zgrade gde se odravao
sastanak, gradila se jedna nova. Iz vagona za rudu zemlja bi se sasula u vagon
sa pokretnim zidovima i dnom; ovek koji je upravljao njime povukao bi jednu
ruicu, ulo bi se tanko, prodorno pitanje i nekoliko trenutaka kasnije
stranice bi se rastvorile i radnik je vadio zavrenu plou od peene cigle.
Sutina je bila u dodavanju nekog stabilizatora u nabijenu zemlju.
"A da li ste videli ta je tamo na brdu?", upita Herijeta sa jasnim
prizvukom ljubomore. Na padinama iznad naselja videle su se terasaste njive sa
zelenim klicama. Zelenim! mrdouljci su koristili ogromne koliine trajnoaree
biljne svetlosti da bi gajili zemaljsku hranu!
"Podsea me na doba kad ja imao sedamnaest godina", primeti Kapeljinikov.
"Klinac jedriliar, pobednik u regionalnom takmienju u visini i trajanju leta,
tek iziao iz Njineg Tagila, prvi put eta na Kalinjinov prospekt i, oh, Boe
moj, kako ogromna bila Moskva! Tramvaj, oblakoderi, knjiare, restorani." On
pokaza na stub za plazmu solarnog generatora, sa rozetom reflektora oko njega.
"Zastraujue, dragi prijatelji. Nikakvo udo Smrdouljci nas pozivaju ovde i
daju nam nareenja; ta, oni imaju ime da nas nateraju!" On slegnu ramenima i
iroko razvue usta u trenutku kada zaoe iza poslednjih zgrada i ugledae mali
aerodrom. "Hej! Bojn!", viknu on. "Doi oprosti od roaka sa sela!"
Irac za trenutak oklevae, ali im ipak krenu u susret. "Zdravo", pozdravi
ih on nekako neobavezno. "Upravo sam ukrcao naeg prijatelja Dulu u dip da se
vrati kui."
"Nije bio mnogo raspoloen", primeti Dejlhauz.
Pilot se nasmeja. "Rekao bih da je bio uvreen. Nije hteo da ga vidimo
kako koristi Krinpite za prevoz da bi stigao do nas. Niste to znali? Doli su
amcem uz reku, a onda su ga Krinpiti nosili jo osam ili deset kilometara, dok
mi nismo doli po njega."
Herijeta prekorno primeti: "Bio bi bolje raspoloen da se ti nisi potrudio
iz sve snage da ga uvredi, Dejlhauze."
"Ja? Kako?"
"Mislio je da zbija alu sa injenicom da je tako malo ljakatora
preivelo. Lice mu se zgrilo."
Dejlhauz se pobuni: "Nisam ni u snu tako neto pomislio. On je uasno
preosetljiv kukin sin."
"Zaboravi", posavetova ga Kapeljinikov. "On tako blizak prijatelj sa
bubavabama. Neka one brinu o njegovim oseanjima."
"Da zna, Kapi, ni tebe ne razumem. Krinpiti su ga gotovo ubili."
"Onda, kako mogue oni postanu uroenici to nose otmenog pakistanskog
sahiba dok on smelo prodire kroz dunglu?"
"To vam mogu objasniti", sumorno ree Bojn, "iako ne mogu rei da mi se
dopada. Sea se onog prvog Krinpita to smo ga ti i ja Dejlhauze, doneli ovamo,
onog to je sebe nazivao arn-igon? Ljut je na ceo ljudski rod. Izgleda da mu je
devojka - u stvari, rekao bih momak - umro pri prvom dodiru sa ljakatorima, i
on hoe da se osveti. Samo, njegova ideja o osveti izgleda da podrazumeva da
svim ljudima nanese onoliko zla koliko god moe. Napravio je grdnu guvu kod
nekih oblinjih Krinpita, ne moemo s njima uopte da stupimo u dodir. Nagaam
da misli da su ljakatori ionako ve dosta najebali, pa je zato spreman da im
pomogne da sjebu i nas ostale. Vrlo nam se mrana budunost sprema, ini mi se."
Koraao je zajedno sa njima ka pisti, ali ponaanje mu je bilo nekako
rezervisano; nijedno od njih nije pogledao u oi, a ono to je govorio bilo je
vie mnolog nego razgovor. Kapeljinikov mu se obrati pomirljivo: "Hej, Bojn,
neto te ulji?"
"Mene? Zato bi?" Ali Bojn ga jo nije pogledao.
Kapeljinikov pogleda ostale, pa se ponovo obrati pilotu. "Hej, Bojn",
zaguguta on, "mi dva lanovi velikog Meuzvezdanog bratstva pilotskog, ne treba
ljutimo jedan na drugog."
"uj, ne odnosi se to na tebe lino", ljutito prasnu Bojn. "I ja sam dobio
po turu zato to sam vam, drugari, pozajmio kopaicu, a da i ne pominjem da sam
razgovarao malo otvorenije nego to je trebalo o onome to mi ovde radimo."
"Svi smo mi zajedno u ovome", primeti Dejlhauz. "Kao to je Pontrefekt
rekao na sastanku, trebalo bi da se meusobno o svemu obavetavamo."
"Oh, Ponti dobro misli, ali obavetenja treba da idu u oba pravca. Vi
niste smatrali za potrebno da pomenete i neke svoje male podvige, zar ne? Kao,
na primer, naoruavanje balonia protiv Krinpita?"
"Nismo. Hou da kaem da je to moj resor, Bojne. Dali smo im malo
najprostijeg oruja da se brane od ha'eje'ija, to je sve."
"E pa lepo, ali oni ga okreu na sve to mogu da ulove. Da ne pominjemo
onaj posli sa brodom za snabdevanje ljakatora."
"To je bio nesrean sluaj!" ree Dejlhauz.
"Nego ta. Kao to je sluajno va avion..."
Zastade i uuta. "Hajde, Bojn, ta si hteo da kae? upita Dejlhauz.
"Nita. Ostavimo to." Bojn baci pogled natrag ka logoru, pa onda brzo
izgovori. "Vidi, ovaj sastanak pomirenja je propao, je li tako? Nita niste
reili. A stvari su krenule tako... eto, prosto, predoseam neto loe. Ovdanji
Krinpiti svaki as gue gasovima naa Prikradala u njihovim jazbinama - to je
maslo ljakatora, pretpostavljam. ljakatorski svemirski brod je eksplodirao; ti
kae nesrean sluaj, ali svet kae CIA. Vi dajete oruje onim sumanutim
baloniima. A va avion - oh, do avola, ovee", prasnu on ljutito streljajui
oima Kapeljinikova. "I ja imam oi. I upravo ovoga asa nisam raspoloen za
prie od srca srcu, je li ti jasno? Moda neki drugi put. Prema tome, do
vienja, i srean vam let do kue." On ustro klimnu i uputi se natrag u bazu
Smrdouljaca.
Kapeljinikov ga je zamiljeno gledao kako odlazi. "I ja imam loe
predoseanje", ree on. "A ono se odnosi i na dragog prijatelja i kolegu, pilota
Bojna. Voleo bih i ja da se priupitam poneto, ali sad nije trenutak."
"I ja bih voleo da znam vie o tome za ta koriste svoja Prikradala",
sloi se Dejlhauz. "Iskreno reeno, ta pria o tome da smo mi krivi za udes
ljakatorskog broda poinje da me opseda. ta mislite, da li je moda istina?"
Kapi ga je zamiljeno posmatrao. "Ti zaista dobar ovek, Deni", zakljui
on tuno. "Moda ne pita sebe dovoljno. Na primer: zato Smrdouljci imaju
pistu, kad helikopter moe sleti svuda?"
"To mi nije palo na pamet", priznade Dejlhauz.
"Palo je meni", ree Rus. "Kao to i Bojnu palo na pamet da se zapita
otkud naem avionu ono udno malo udubljenje pozadi, u kome doputavala draga
Gaa. Ti i Gaa gledate na njega i kaete: 'Oh, kakva gnjavaa. Ne mogu da
razumem emu'. Ali kada pilot pogleda, Bojn ili ja, mi odmah kaemo 'Oh, kako
neobino da avion predvien za miroljubiva istraivanja ima ugraeno leite za
bombe'."
Trideset metara ispod povrine zemlje, Majka dr'i probudila se sa mirisom
cijanida u svom krivom nosu, isuvie slabim da bi bio posan, ali isuvie jakim
da ga ne primeti. Oklopljeni avoli su opet proradili.
Odluno je zaskiala, dozivajui deurnog lana svoga poroda. Ispostavilo
se da je to t'Viikr, najgoljaviji u nakotu, na koga su ostali obino prenosili
nejneprivlanije poslove - ukljuujui, shvati ona pravilno, i brigu oko majke
kada se probudi. U ovom nakotu bilo ih je svega sedmorica, svi mujaci, ali
nijedan nije imao veliinu, snagu, pa ni pamet svoga oca. Bilo je to mutno i
nemirno vreme, koje joj je kvarilo raspoloenje. "Hranu", otro naredi ona. "I
pie. I neka me neko umije i uredi dok ekam."
T'Viikr ree ponizno: "Samo sam ja ovde, Majko Poroda. Brzo u ti doneti
hranu i umiu te i urediti dok bude jela."
"A zato nema nikoga?"
"Novi avoli upravo odravaju nastavu, Majko Poroda. Svima je nareeno da
prisustvuju."
"iii." Da je dr'i bila ljudsko bie, ovaj bi zvuk bio neka vrsta
gunanja, i napisan bi, recimo, izgledao kao 'Tja'. Ali ona nije bila zaista
nezadovoljna, ve samo uznemirena; i kada se t'Viikr vratio, pored krtolastog
korenja i koljke s vodom doneo je jo i svee lie i voe Odozgo. "Uzeto ili
poklonjeno?" upita ona, sumnjiavo ih njukajui.
"To su pokloni od Novih avola, Majko Poroda", izvinjavao se momi.
"iii." Ipak, bilo je ukusno, a ona je bila gladna. Poto je zavrila, ona
uredno isprazni creva u koljku i t'Viikr je poklopi gornjom polovinom.
"eli li jo neku uslugu, Majko Poroda?" upita on dok joj je i poslednju
dlaicu krzna marljivo lizao da legne na mesto.
"Ne. Moe ii." Dodirnue se nosevima i on se odmigolji da ostavi
spakovane otpatke u prostoriji za truljenje. Sledei nakot e ih izmeati sa
blatom za saenje i izlepiti tu smesu po tavanicama - tunela za gajenje biljaka,
kada budu pripremali sledeu etvu. Do tada e ve biti sasvim zrelo i od
neprocenjive vrednosti za gajenje krtola. Kepec ili ne, tek t'Viikr je bio dobro
dete. Nedostajae joj kada nakot bude odrastao i svaki lan krene svojim putem.
slegnu ramenima i vrati se Dejlhauzu. "Na kursu je", obavesti ga. "Sada, pitanje
glasi da li kurs dobar? Nai emo. Sirota Gaa!"
"Jesi li siguran da je poginula?"
"Nisam video corpus delicti, to ne. Ali, Deni, bilo toliko krvi, najmanje
dve litre."
"Nisi video leeve?"
"Ne, Deni. Nisam. Video krv. Video atore razderane kao tanka venecijanska
ipka, odeu svuda, hranu, smrvljen radio, na sve strane tragovi sa ogrebotinama
od kandi onih buba. Nema tela. Onda ja malo viknuo, oslunuo, prodarao po
bunju. Onda se vratio kui. Sirota Gaa, da i ne pominjem siroti Aleksej i
siroti Gregor."
Deni zaueno zavrte glavom. "Krinpiti su prokleto bune zverke. Ne vidim
kako su mogli neopaeno napasti logor; a ako nisu, onda su ljudi bili u stanju
da se brane. Santanelo im je naredio da nose puke."
Kapeljinikov slee ramenima. "Ako hoe ja tebe odvedem avionom tamo i ti
sam proui zloin na licu mesta. A sad, izvini. Prvi brod tek to nije izaao
iz orbite i ja moram povedem rauna da kontrolor odri moj visoki standard
tanosti."
Polovinu osoblja iz prvog broda sainjavao je odred aktivne vojske. Ta
injenica bi Dejlhauzu nekada bila izuzetno neprijatna, ali u sadanjim
okolnostima izgledala mu je drukije. Dok su jo bili u orbiti, vijetnamski
pukovnik koji je njima komandovao dobio je sva uputstva preko radija, i istog
asa kada su se iskrcali pred svemirskim brodom se formirao vod koji je odmah
izvukao oruje i treim korakom otiao kao pojaanje straarima oko logora.
Drugi brod je takoe uglavnom bio vojnog karaktera, ali meu posadom se pojavilo
lice koje je Dejlhauz prepoznao. Trebalo mu je malo vremena da se priseti, ali
onda mu je sve postalo jasno: devojka iz Bugarske koja je posredovala za njega i
Mard Meninder u Sofiji. On je pozva po imenu i mahnu joj rukom; najpre se
trgla a zaim nasmeila; dosta privlana, pomisli on, i otpozdravila mu. Za sada,
samo toliko. U meuvremenu je novi pukovnik obavio konsultacije sa majorom
Santanelom i zatim logor je bio stavljen u pokret. Vijetnamac - zvao se Tri naredi da ga Kapeljinikov poveze avionom i obojica provedoe u vazduhu vie od
dva sata, kruei oko logora u sve irem krugu, najpre veoma visoko, a potom
gotovo dodirujui vrhove drvea. Svi atori su se morali spustiti. Kada je
aterirala trea raketa atori su ve bili ponovo podignuti, ali sada poreani po
est u nizu, u etiri paralelna niza sa ulicom u sredini. Na sva etiri ugla
logorskog terena bile su iskopane rupe, a iz treeg broda pojavie se mainske
puke i bacai plamena da budu smeteni u njih, dok je nekoliko obinih nespecijalista bez vojnih inova koji nisu bili odreeni za istovar, ureenje
terena oko atora i kopanje rupa, krenulo da zabija metalne koeve u zemlju,
deset metara ispod spoljne ivice logora. U tovaru treeg broda nalazila su se
dva ogromna kalema bodljikave ice, i u vreme kada je poslednji brod poeo da se
sputa ona je ve bila zategnuta preko koeva.
Nebo planete Gem se odjednom gotovo izbistri u trenutku kada se etvrti
brod pojavio na vidiku, visoko iznad obzorja okeana-jezera. Najpre se pojavila
iroka mrlja svetlosti, nalik na meteor, kada su ablativni titnici na ulazu u
atmosferu stali natapati najgori deo suvine energije i odbacivati je u vidu
usijanih estica. Zatim se ukaza i sam brod, tako da se golim okom moglo videti
kako za trenutak slobodno pada. Brzo ispaljenim plaviastobelim mlazom napravi
se mala korekcija kursa. Zatim se oslobodi aktivirajui padobran, koji povue za
sobom jo tri glavna padobrana. Brod kao da je napomino lebdeo u ruiastom
vazduhu; ali polako, polako se poveavao sve dok se gotovo nije nadneo nad njih,
stigavi na visinu od dve stotine metara. Tada su padobrani odbaeni i brod se
na svojim zaslepljujuim, zagluujuim raketama spusti na obalu.
koga bi mu ona pisala. Gotovo svi iz prethodne dve smene takoe su dobili potu,
i redovi ispred projektora bili su obeshrabrujui. Dejlhauz stavi svoje
mikrofilmove u dep i uputi se u Kapeljinikovljevom tajnom stovaritu raznih
divota, u upi za vodonik. Pilot je ve odavno prisvojio sve one stvari koje je
smatrao neophodnim za udoban ivot na Gemu, a meu njima se nalazio i projektor
za mikrofilmove. Dejlhauz radoznalo ubaci pismo svoje bive ene i namesti ga
kako treba.
Dragi Denijele,
Ne znam da li ti je poznato da je deda Medvej prolog leta umro. Na
otvaranju testamenta ispostavilo se da je nama ostavio svoju kuu u Velikom
zalivu. Pretpostavljam da nije stigao da promeni testament posle naeg razvoda.
Ne vredi bogzna ta, ali, naravno, neto ipak vredi - advkat kae da je
procenjena na 43.500 dolara. Malo sam zbunjena. Imam odnekud jako predoseanje
da e se odrei svog dela. Dakle, ako to zaista eli, molim te da potpie
dokument kojim prenosi vlasnitvo na mene i da ga overi - ima li tamo nekog
ovlaenog javnog belenika? U protivnom, javi mi ta bi eleo da uradi.
Svi smo dobro, Denijele, uprkos svemu. U Detroitu je prole nedelje opet
nestalo struje, i guve i pljake su bile veoma gadne, a i novi porezi da se
stabilizuje situacija e nam teko pasti. Da ne pominjem dane bez grejanja i
obustave dnevne TV i zastraujue vesti o meunarodnoj politici. Ljudi veinom
misle da je to zbog onoga to se dogaa tamo gore gde si ti - ali nisi ti kriv
za to, zar ne? Uvek mi je drago kada se setim tebe, Denijele, i nadam se da je i
tebi.
Polina
Sedei na ivici Kapeljinikovljevog leaja Dejlhauz zamiljeno spusti
projektor. Kua u Velikom zalivu. U stvari, to je bio samo bungalov, najmanje
pedeset godina star i tek ovla modernizovan. Ali on i Pola su u njemu proveli
svoj medeni mesec, jednog zavejanog januara, dok je vetar sa jezera Miigen
danonono ibao preko litica. Naravno da e joj dati kuu. Neko u logoru e
verovatno moi da dovoljno zvanino overi njegovu izjavu da se odrie poseda, da
bi je priznao neki kobajagi sud u provinciji Bogu iza lea.
On se isprui na posetlji, razmiljajui o svojoj bivoj eni i njenom
pismu. Vesti sa Zemlje nisu izgledale veoma zanimljive, niti, pak, bitne, i
Dejlhauz je provodio mnogo vie vremena mislei na balonie i tekoe ivota na
Gemu nego na kratke notice u logorskim novinama. Ali Poli je uinila da sve
dobije ozbiljan prizvuk. Guve na ulicama, pljake, prekidi struje, dani bez
grejanja! On odlui da porazgovara sa nekim od pridolica, im prestanu da se
muvaju unaokolo i usele se. S onom bugarskom devojkom, na primer. Ona bi mogla
da mu popuni praznine u obavetenjima o tome ta se zaista dogaa kod kue, a
osim toga, bila je veoma prijatna osoba. Sanjivo je lekario pokuavajui da se
odlui da li da to odmah uini ili da jo malo uiva u samoi i da razmisli o
nekim svojim stvarima.
Meutim, drugi odluie umesto njega. "Zdravo, dr Dejlhauz", zau se glas
Ane Dimitrove. "Gospodin Kapeljinikov je rekao da ete biti ovde. Ali priznajem
nisam bila sigurna da govori ozbiljno."
Dejlhauz otvori oi i sede, dok su Kapi i devojka, saginjui se, ulazili u
upu. Izraz na pilotovom licu jasno je govorio da se nadao, bez obzira ta je
rekao devojci, da nee nikoga zatei. Ali on se brzo povrati od iznenaenja i
ree: "Ah, Anjuka, mora se navii da mi veruje. Evo jedne stare prijateljice
koja eli da te vidi, Deni." Dejlhauz prihvati zvanini stisak ruke koji mu ona
ponudi, primetivi istovremeno da ima lep osmeh. U stvari, da nije odluila da
nosi kosu strogo zaeljanu unazad i da se ne minka, bila bi sasvim privlana.
"Nadao sam se da u imati prilike da razgovaram sa vama, gospoice Dimitrova."
"Zaboga, zovi me Ana, molim te. Oni koji su delili istu zatvorsku eliju
ne treba da budu zvanini jedni s drugima."
"S druge, pak, strane", primeti pilot, "ne smemo nameemo se dragom
Deniju, koji je bez sumnje gladan i mora ode u kantinu odmah da ne izostane sa
izvanrednog obroka od splaina."
"Dobro to izvodi, Kapi", priznade Dejlhauz. "Ne, nisam gladan. Kako je na
Zemlji, Ana? Upravo sam sluao neke rune prie."
Ana se smrknu. "Ako prie koje si uo govore o nasilju i razaranju, jeste,
tako stoje stvari. Ba uoi naeg odlaska na televizijskim vestima govorilo se o
uvoenju ratnog stanja u Los Anelesu i u jo nekim gradovima u Evropi. I o
potapanju nekog australijskog ratnog broda blizu obale Perua."
"Blagi Boe!"
"Oh, ima jo mnogo vie, doktore Dejlhauz - Deni. Doneli smo sve skoranje
novine, kao i video-kasete televizijskih programa - koliko sam shvatila, i
prilino veliku biblioteku. Mislim da ima vie od dvadeset hiljada knjiga na
mikrofilmovima, po izriitom nareenju pukovnika Meninderove."
"Dvadeset hiljada knjiga?" Dejlhauz zavrte glavom. "Zna, nikada ne bih
pomislio da je tako strastan italac."
Ana se nasmei i sede na pod ispred njega, ukrtenih nogu. "Molim vas,
hajde da se opustimo. I ja se ponekad divim pukovniku Meninder." Zastavi za
trenutak ona nastavi. "Naravno, ne moe se ovek uvek na nju osloniti. Obeala
mi je da u dobiti slobodno vreme da se posavetujem sa predstavnicima svoje
vlade pre nego to doem ovamo. To se nije ostvarilo. Niko od nas nije smeo da
naputa logor, sve dok nas nisu avionima preneli do mesta za lansiranje. Moda
zato to ona nije htela da rizikuje i izlae nas nesigurnim uslovima u kojima
bismo se nali."
"Zar je tolko loe?"
"Gore", zarea Kapeljinikov. "Vidi, Deni? Treba da smo zahvalni to se
nalazimo ovde u bezbednom tropskom raju na planeti kao to je Gem, gde samo
povremeno neku usamljenu skupinu satru divovske bubavabe."
"Tu je jo jedna stvar" ree Deni. "Mard Meninder mi ba ne deluje
naroito zabrinuto posle jueranje katastrofe."
"Nema potrebe, dragi Deni. Ja i vijetnamski pukovnik pretresli svaki
centimetar na deset kilometara u svim pravcima, upotrebili magnetometar, I-R
skenere i vlastito pilotovo oko sokolovo. Uveravam te da u blizini nema metalne
stvari vee od koare za hleb i samo tri, najvie est stvorova veih od pacova
kao rak. Zato mirno spava noas, Deni. U vlastitom krevetu", dodade on znaajno
- i nije morao da doda 'uskoro'.
Ana je, meutim bila bra od njega. "Dobar savet, Kapi", ree ona,
ustajui. "Mislim da u ga i ja posluati."
"Ja tebe ispratim", promumla Kapeljinikov. "Ne, molim ne uznemiravaj
sebe, Deni, vidim ti sasvim umoran."
Ana uzdahnu. "Gaspodine Kapeljinikov", poe ga grditi, "ne samo da sam
umorna i potpuno zbunjena od svih tih novih doivljaja, ve i vas jedva da sam
upoznala. Iskreno se nadam da emo biti prijatelji. Ali, molim vas, nemojte mi
to oteavati ponaajui se kao kozak sa seljanicom."
Kapi je najpre izgledao posramljen, potom besan, ali se najzad nasmeja.
"Anjuka, ti fina slovenska devojka. Da, biemo odmah prijatelji. Kasnije, moda
i vie - ali", dodade on urno, "samo poteni sovjetski nain, bez prevremenog
pipkanja, u redu? Sada svi troje odetamo kroz prijatni polumrak Gema do tvog
atora."
Ana se glasno nasmeja i pljesnu ga po ramenu. "Ruski medvede! Hajdemo."
Ona prva krenu napolje i zastade malo, posmatrajui oko sebe logor koji je
poinjao da se smiruje. Reflektori koji su zvanino obeleavali 'dan' bili su
pogaeni, ali Kung je bio jasan i rumeneo se na nebu iznad njih. "Ne znam kako
u se navii na svet gde se nikada ne smrkava", poali se ona.
"Veliki nedostatak za izvesne stvari, da", slui se Kapeljinikov. Svi
zajedno popee se preko strmine i pooe du njene ivice ka onom delu logora gde
su bili enski atori. Na samoj ivici, oivien okruglim kamenjem umesto
Mislim da sam prilino dobro ukapirala osnovne principe. Pukovnik ne mora mnogo
da radi; on samo treba da vodi rauna da svi ostali sve urade. Od jutros sam ve
obavila etiri sata tvrdoga posla."
"Da, video sam pukovnika Trija kako izlazi iz tvog atora."
Ona ga zamiljeno pogleda. Nije prokomentarisala, ve samo nastavi: "A to
se tie tvoje druge primedbe, straari oko samog logora su od ovog asa na
raspolaganju za druge dunosti; ali zato ima patrola u umi i svakoga sata se
leti u izvianje, a osim toga, Tinka je obueni strunjak za rukovanje svim
vrstama runog oruja. Mislim da moe biti miran."
"Nisam se brinuo o svojoj linoj bezbednosti."
"Ne, nisi. Brinuo si se o trupama pod mojom komandom, i u njihovo ime,
zahvaljujem ti na brizi." Ona razvue usta i potapa ga po ruci. "Saekaj malo."
Zatim nekako iskopa tabakeru iz depa, sagnu se iza njegovih lea da izbegne
vetar i veto pripali. Duboko uvue i zadra dim, pruivi mu cigaretu.
Izbacivi dim iz plua, ona pozva narednika. "Tinka!"
"Da, gospoo."
"Kada bude istila za nas sledeu porciju droge, sauvaj semenje. Da
vidimo da li moemo ovde da gajimo te male pederie."
"Da, gospoo."
Deni duboko uvue dim marihuane i stade da se oputa. U drutvu Mardi
Meninder nikada nije bilo dosadno. Dok je polako izduvavao dim posmatrao ju je
s izvesnim divljenjem. Za tren oka se prilagodila vruini, neprijatno maloj sili
tee, tekom vazduhu koji im je nedeljama pravio probleme. Zaista je bila cura i
po.
Kada su zavrili dodavanje pikavca bili su ve izmakli iz vidokruga strae
kod ograde, i nali se na jednom proirenju prirodne plae, ispod jedne okomite,
gole stene. Mardi stade i pogleda unaokolo. "Nimalo gore od bilo kog drugog
mesta", ree ona. "Tinka, zauzmi poloaj."
"Da, gospoo." Narednik se veto i energino uzvera preko padine do vrha
stene i Mardi odbaci svoju radnu uniformu. Ispod nje nije nosila nita. "Ako
hoe sa mnom, doi. Ako nee, ostani i pomozi Tinki da dri strau." I ona
pljusnu u vodu.
Droga, drutvo, ili ma ta drugo, tek Dejlhauz se oseao mnogo bolje nego
niz dana pre toga. Glasno se stade smejati, a potom zbaci sa sebe odelo i
pridrui joj se.
Desetak minuta kasnije oboje su bili opet na obali, leei, ne ba mnogo
udobno na svojoj odei, ekajui da se osue. "Jao", uzviknu odjednom Mardi,
"ako ikada dobijem nekoliko ljudi za kanjavanje, postarau se da povade kamenje
iz ovog peska."
"Navii e se."
"Samo ako budem morala, Deni. Spremam se da od ovoga napravim prijatan
logor ako budem mogla - lep posao. Na primer, zna li ta emo veeras imati?"
On okrenu glavu da je pogleda: "ta?"
"Prvu zvaninu igranku Logora Bloka Ishrane na Gemu."
"Igranku?"
Ona se nasmei. "Je li ti jasno? Ovi urani koji su ovde upravljali pre
mene nisu ni pomislili na tako neto. A prosto je kao pasulj: rairi nekoliko
ravnih ploa po zamlji, stavi traku u automat i gotovo. Provod subotom uvee.
Najbolja stvar na svetu da se odri borbeni duh."
"Ti mora da si najbolji pukovnik armije Sjedinjenih Drava - kad treba da
se zeza", zakljui Dejlhauz.
"I kada treba raditi sve drugo to pukovnik radi, Deni. To uvek imaj na
umu."
"Hou, Mardi. I zaista ti verujem. Samo, malo mi je teko da pamtim pod,
ah, trenutnim okolnostima."
"Dobro, obui u se, ako ti to pomae da se koncentrie. Nije ovo samo
igra i ala. Htela sam da porazgovaramo."
"O emu?"
"O emu god ti misli da treba. Kako ti izgleda sve ovo? ta se ne radi, a
trebalo bi. ta si saznao boravei ovde, a ja jo nisam otkrila."
On se podupre laktom da bi je bolje video. Ona mu vedro uzvrati pogled,
eui se po golom trbuhu tano iznad stidnih dlaka. "Pa", ree on,
"pretpostavljam da si videla sve izvetaje o susretima sa razumnim biima."
"Nauila ih napamet, Deni. ak sam i videla neka od tih razumnih bia u
Detriku, ali nisu bila u dobrom stanju. Naroito Prikradalo."
"Kopa Tunela? S njim nismo imali mnogo sree."
"Nikakve, rekla bih."
"Pa... dobro. Istina je. Ali uhvatili smo oko deset primeraka, dva iva. I
Morisej je napisao potpun izvetaj o njima, samo ga jo nije poslao. Kae da su
oni zemljoradnici - odozdo, ispod zemlje, to je veoma zanimljiva ideja. Sade
nekakvo krtolasto korenje po tavanicma svojih tunela. On se spremao da razgovara
sa onim strunjakom koga ste vi navodno doveli - ne znam joj ime."
"Sondra Lekler? Nije dola, Deni. Dala sam da je izbriu sa spiska."
"Zato?"
"Iz politikih razloga. Ona je Kanaanka." Gledala ga je znaajno. "Da li
ti to neto kae?"
"Ni najmanje."
"I mislila sam. Kanada je u Ujedinjenim Nacijama glasala u prilog odluke
Perua da proiri svoje teritorijalne vode za hiljadu kilometara. To znai da su
se direktno slizali sa ljakatorima. I svi znaju da je Kanada u toplom
prijateljstvu sa Smrdouljcima, zbog njenog prokletog smolastog peska kod
Atabaske. Ovoga asa, Deni, ona je politiki nepouzdana. U ovom transportu bila
su predviena etiri kanadska dravljanina, i ja sam im smesta izbrisala imena."
"Zvui prilino paranoidno", primeti on.
"Ne, samo realistiki. Nemam vremena da ti objanjavam ivotne injenice,
Deni. ta jo? Ne mislim vie na Kopae Tunela."
Pokuavao je da pronikne u nju pogledom. Leala je na leima, s rukama pod
glavom, ne prezajui od svoje golotinje dok je mirila prema usijanom, crvenom
Kungu. Iako je bila debeljukasta, struk joj se prekrasno usecao u oblinu
kukova, a dojke su joj bile okrugle i elastine ak i kada je leala na leima.
Ali ispod te plave kose bio je mozak koji Dejlhauz nije mogao da razume.
On se spusti u leei poloaj i ree: "Tu su i balonii. O njima znam
najvie. Nae jato je odletelo ka toplom polu, ali ima jo jedno, malo dalje,
iznad vode. U osnovi, oni se dre jedne teritorije, ali..."
"Bio si u logoru Smrdouljaca pre kratkog vremena, zar ne?"
"Aha. Dok smo se jo poseivali. Je li o tome eli da ti priam?"
"Izmeu ostalog."
"Dobro. Imaju avolski mnogo stvari koje mi nemamo, Mardi." On joj opisa
mainu koja je izlivala blokove za izgradnju, plazma generator, farmu, klimaureaje. Led.
"Ba lepo zvui", izjavi ona. "I mi emo sve to imati, Deni, to ti
obeavama. Jesi li video avion i etiri jedrilice?"
"Nisam. Imali su pistu - Kapi je o tome govorio; izgledalo je besmisleno
ako imaju samo helikopter. U to vreme nisu imali avion."
"Sada ga imaju. Znala sam da e prokrijumariti pojaanje koje neete
uhvatiti. Jesi li znao za bazu sa druge strane planete?"
"S druge strane? Misli na mranu polovinu Gema? Zar bi iko tamo traio
nekog avola?"
"Tek treba da otkrijem ta trae. Ali imaju je. ta misli, zato sam se
zadrala u orbiti i jo etiri puta obila planetu pre nego to smo se spustili?
Debelo sam se potrudila da napravim foto-mape i da radarom pretraim sve to sam
mogla; znam za svaki satelit oko Gema, znam za svaku takicu na povrini koja
troi energiju, i nimalo mi se ne dopada to to znam. Baza na drugoj strani je
bila pravi ok. Jesi li video neku decu u logoru Smrdouljaca?"
prljavobela boja nalik na riblji stomak, koja se dobijala nakon nekog vremena
provedenog na Gemu. Ona se poea izmeu dva nabora koja su krila pupak i
poetak plavih stidnih dlaica, spokojno izduva dim i prui cigaretu Dejlhauzu.
Stvar je u tome, priznade on u sebi, to i on ima najlepe uspomene o
prologodinjem susretu s njom u Bugarskoj, i kao da mu uopte ne smeta to sada
ima i neka loa seanja. "Zna na ta se palim kod tebe?" upita je on.
"Zasmejava me na stotinu raznih naina. Lezi ovako, hoe li?"
Kada su jedno drugo do kraja iscrpli, jo malo su se odmarali. Onda Mardi
skoi i opet se baci u vodu. Dejlhauz odmah poe za njom. Prskali su se i
kikotali, i kada su izali iz vode on iznenaeno zakljui da se vie ne osea
sasvim iscrpljeno. Meutim, Mardi je ve dovikivala ka steni: "Tinka! Vreme!"
"Trinaest i dvadeset asova, gospoo!"
Mardi hitro navue svoju radnu uniformu, i nagnu se da poljubi Dejlhauza,
dok je on stajao s jednom nogom u gaama. "Vreme je da se vratimo. Popodne imam
mnogo posla pre igranke i, Deni, zaista e me zaduiti ako mi uini jednu
uslugu."
"Koju?"
"Naui Tinku danas popodne da radi te stvari sa balonom."
"Zato?"
"Hou da je poaljem da obavi jedan posli za mene. Vano je."
On za trenutak razmisli. "Mogu da je uputim u osnovne stvari. Ali ne znam
da li e za nekoliko sati nauiti sve to treba."
"Brzo e uiti, obeavam ti. Hajde da se utrkujemo!"
Trali su stotinu metara. U poetku je Mard isprednjaila, ali kada su
ugledali predstrau Dejlhauz je ve uspeo da je stigne. Dok ju je mimoilazio ona
isprui ruku, dohvati njegovu i povue ga natrag, da nastave obinim korakom.
"Hvala na fiskulturi", dobaci mu.
"Kojoj fiskulturi, plivanju, tranju ili tucanju?"
"Na svemu tome, dragi Deni." Teko je disala i tada, upravo pre nego to
e se pribliiti tako da straari mogu da ih uju, ona ga zaustavi. "Jedno moram
da ti kaem", ree ona.
"A to je?"
"Hou da imamo iste raune. Sa Gajem Trijem sam se tucala. Sa tobom sam
vodila ljubav."
Dvanaest na strai, dvoje u stacionaru, troje u brvnari sa radio-vezama i
osam deurnih na poslovima koji se ne smeju naputati dvadeset etiri sata; od
preostalih sto dvadeset i nekoliko ljudi u logoru Bloka Ishrane gotovo svi su
bili na igranci. Mard je estitala samoj sebi, igrajui u brzom kolu. To je bio
veliki uspeh. Kada se kolo zavrilo i ritam promenio na neto latinoameriko,
otresla se trojice mukaraca koji su doli da je pozovu na igru. "Moram ovo da
odsedim i povratim dah", saopti im. "Posle sledee numere imam jedan mali
govor. Posle toga sam vam svima na raspolaganju."
Potom se povue iza niskog podijuma i sede na zemlju ukrtenih nogu, teko
diui. Roditelji Mard Meninder su je obdarili dobrim genima, a i ona se dobro
starala o svojoj fasadi; posle dugog radnog dana i jednoasovnog plesanja jo se
nije umorila i bila je sasvim prisebna. A dan nije bio samo dug, ve i
delotvoran. Uspela je da logor prebrodi paniku zbog gubitka troje ljudi,
ponaajui se kao da to nije vano. Sve ih je okupila na igranci. Zapoela je
pripremne radnje za Tinkinu malu misiju, organizovala efikasnu strau oko
logora, vie nego prepolovila posao oko iskrcavanja i skladitenja tereta i
zapoela jo est drugih zadataka, isto toliko vanih. I pokrenula je stvari sa
Denijem Dejlhauzom, pod uslovima koje je sama odredila ali koji su i njemu
oigledno bili prihvatljivi. To je bila njena lina stvar, ali ne bez znaaja.
Mard je vodila rauna da budnim okom prati dugorone ciljeve. A kao mogui
stalni ivotni saputnik, ukoliko se pokae da e se na Gemu uspostavljati stalni
odnosi, Dejlhauz je bio najbolji izbor koji je toga asa imala u izgledu.
"I ta e ti on?"
"Znate", odgovori on lukavo, "ja ovo nikada nisam video, ali momci vele da
je veoma zanimljivo kada se ovaj tu osvetli."
Ona skrenu pogled s njega na tuno, naborano lice balonia i opet pogleda
u njega. "Narednie", ree ona pretei, "ima zaista da bude, jer u ti inae
staviti guzicu na rotilj. Upali taj jebeni reflektor."
"Je li to nareenje, gospoo?"
"Upali!" zarea ona. "Inae..."
I on je poslua.
15.
Posle etiri dana moljakanja Ana je najzad dobila dozvolu da preko radio
veze pozove logor Bloka Radne Snage. Kada joj je tehniar za komunikacije dao
znak poni, ona se nagnu napred i na urdu jeziku progovori u mikrofon. "Zove Ana
Dimitrova, iz logora Bloka Zemalja Izvoznica Hrane. elim, molim vas, da govorim
sa Ahmedom Dulom."
Tehniar iskljui mikrofon i ree: "Sada ekajte. Povratna poruka obino
stie tek kroz deset minuta."
"Poruka? Zar ne mogu govoriti neposredno sa doktorom Dulom?"
"Ne kod ljakatora, duo. Mi poaljemo poruku, oni poalju odgovor. Ako su
raspoloeni."
"Kako je to udno. Dobro, hvala vam. Saekau napolju." Izlazei ona
dodade: "Molim vas, pozovite me kad stigne odgovor."
"Budi sigurna, duo."
Ba glupo, razmiljala je ljutito, sedei prekrtenih nogu u toplom sjaju
Kunga, koji je podseao na elektrinu grejalicu obeenu iznad glave. Dobro,
najzad - deset minuta. Ona bi ekala i due od deset minuta da uje Ahmedov
glas. Njegove nevolje izgleda da vie nisu tako teke kao to se ona nekada
bojala. Prialo se po logoru da su Narodne Republike, kroz nezamislive i
nadljudske napore, ipak uspele da ponovo uspostave veze sa svojom ekspedicijom
na Gemu. Spustio se i vasionski brod. Naravno, veoma mali, ali bar vie nisu
bili bespomoni i u zavisnosti od dobre volje drugih kolonija da bi preiveli.
Dulu je to, mora biti, strahovito ljutilo!
Logor je oko nje bio sav uurban i u poslu. Na padinama iznad njih ve je
bio raskren i zasaen gotovo ceo hektar zemljita, i ve su bile pobodene
bandere za svetla koja e uiniti da semenje izraste. Sledee na redu je
snabdevanje strujom, a i na tome se ve radilo. Blok Ishrane je najzad dobio
svoju vlastitu solarnu elektrinu centralu i ona se upravo montirala, a u
meuvremenu je jedna parna centrala na nuklearno gorivo ve radila - mala,
skupa, ali pouzdana.
Ana je bila najbolja od tri logorska prevodioca i, posle nestanka Herijete
Santori, jedina koja je izgleda bila u stanju da rekonstruie finije strukture
jezika koji tek delimino razume. Jezik Krinpita je jedva znala, i nije bilo
izgleda da e ga esto upotrebljavati. Zbog Kopaa Tunela provela je mnogo
vremena sa onim Demsom Morisejem, koji ih je izgleda shvatio kao najvaniji
lini cilj u ivotu; ali nije imala mnogo koristi. Mikrofoni, koje je tako veto
i oprezno uvlaio u tunele, tek ponekad bi uhvatili odlomak skuenih,
cvrkutavih, polupriguenih glasova; Kopai Tunela su ih oigledno smesta
primeivali i izbegavali - ukoliko ih nisu krali. Vie nego jedanput Morisej je,
izvlaei icu, otkrivao da su mikrofoni na njenom kraju veto izvaeni iz
kontakta.
Ali jezik balonia govorila je teno. Marljivo je radila u saradnji sa
profesorom Dejlhauzom - da sada samo pomou radija; zanimljivi, ali i
zastraujui izgledi da se jednoga dana vine zajedno s njim u nebo ispod mree
pune vodonikovih balona bili su odloeni za neko neodreeno vreme u budunosti.
A onda je ruski pilot, Kapeljinikov, uzleteo sa posilnim pukovnika Meninderove
i mnogo vodonikovih balona na neki glupi, tajni zadatak i njoj je bilo nareeno
"Naivna si, Ana", opet ree on, zamiljeno je posmatrajui. Onda slegnu
ramenima. Nije odgovorio, ve samo razmotao crvenkastosmei veliki list kojim je
bio uvijen jedan predmet koji je nosio sa sobom. Ukaza se pljosnata metalna
otrica, proirena pri vrhu, ivice poput brijaa. Balak je bio veliine koja je
odgovarala ljudskoj ruci, a sve je bilo dugako pola metra.
"Ahmede! Je li to ma?"
"Maeta. No, ti si u pravu, sada je i ma."
"Ahmede", ree ona, dok joj je srce tuklo mnogo jae od bubnjanja u glavi,
"pre nekoliko dana tri osobe iz logora Bloka Ishrane su pobijene. Mislila sam da
je bio nesreni sluaj, ali sada sumnjam. Smem li te pitati da li zna neto o
tome?"
"Pitaj ta god hoe, eno."
"Reci mi!"
On zabode maetu u glinovito tlo. "Dobro, ako ba hoe da zna, kazau
ti. Ne, ja nisam ubio te Njupatore. Poznato mi je da su pobijeni, nije mi ao, i
nadam se da e jo mnogi poginuti. Ako bude potrebno da i ja pobijem nekolicinu,
neu ustuknuti."
"Ali... ali.. ali, Ahmede", stade ona da muca, "moj dragi, neni Ahmede,
to je ubistvo! Jo gore od ubistva, to je rat! Pretpostavimo da Blok Ishrane
izvri odmazdu? Pretpostavimo da nae domovine to ne shvate kao neki daleki
sukob, ve i same ponu da se svete jedna drugoj? Pretpostavimo..."
"Jesi li zavrila sa svojim pretpostavkama!" izdra se on. "ta mogu
preduzeti kao odmazdu? Bombardovati Pakistan? Neka! Neka unite Hajderabad i
Multan, neka bombarduju Karai, neka zbriu sve gradove i sagore itavu morsku
obalu. Bila si tamo, Ana; reci koliki deo Pakistana se moe unititi? Koje su to
bombe koje mogu da srue planine? Narod e preiveti. Pijavice koje se gomilaju
po gradovima da prose, dravni paraziti - da, intelektualci, te gorde krvopije
kao to smo ti i ja - ba me briga ako svi izginu! Narod u dolinama e
preiveti!"
utala je, uplaena, traei rei kojima bi mogla da ga omeka, ali ne
nae nijednu. "Ah", ree on napokon s gaenjem, "ima li to nekog smisla? Nemoj
se ljutiti na mene."
"Ljutiti? Ne, oseam se sasvim drukije", odvrati ona alosno.
"Pa, ta je to onda? Mrnja? Strah? Ana, ta mi moemo? Da ih pustimo da
nas izgladne do smrti? Imamo samo jedan mali brod da se spasemo, a ta imaju
Njupatori i Smrdouljci? Flote! A ako se borba proiri..." On za asak uuta, a
onda opet prasnu: "Neka! Neka se svi bogatai poubijaju, ta se to nas tie?
Zapamti, od deset ljudskih bia na Zemlji, est smo mi! Ako na Zemlji bude rata
- ako samo milion ljudi preivi, est stotina hiljada od njih bie graani
Narodnih Republika. A ovde..."
Ona zavrte glavom, gutajui suze. "A ovde? Takoe ezdeset odsto?"
"Ne. Vie. Na Kungovom Sinu, ako neko preivi - bie to sto odsto."
16.
Kie su bile svuda unaokolo, olujni oblaci su jurili ka njima, olujni
oblaci ve prolazili mimo njih, tamo napred, ka toplom polu, gde je kia iz njih
padala svega kilometar-dva a potom se pretvarala u paru, nikada ne dotiui
uareno, slano tlo. Jato se bilo rasprilo kilometar i vie preko neba,
gunajui u disonantnim akordima. "Budite strpljivi", grdio ih je arli. Moramo
ostati, moramo ostati."
I oni odgovorie, "Moramo ostati", ali je to bilo loe otpevano. Svejedno,
arli je bio obeao dvononom prijatelju da e ostati na poloaju i motriti na
izvesne udne i neshvatljive dogaaje, i jato e uiniti onako kao to je
obeao.
Ipak se oseao nelagodno, kao ljudsko bie kada ga svrbe opekotine od
sunca, zato to mu je jato u takvom rasulu. Mesto koje je obeao da e drati na
oku bilo je uz vetar u odnosu na logor Velikog sunca. Nije valjalo da mu se
"Za mnom!" otpeva on i okupi jato oko sebe. Spustie se svi, svih
estrnaestoro, kroz brze slojeve oblaka stratusa do povratnog vetra blie
povrini zemlje.
Kada su izronili iz oblaka stari Plavoruiasti Sjaj vie nije bila s
njima, poto su se rupe na njenom mehuru konano toliko proirile da vazduh vie
nije mogao da je nosi. Takoe ni mlade enke Otri Pisak nije bilo na vidiku;
ak joj se ni pesma vie nije ula.
Dok su stigli u blizinu logora Srednjeg sunca i arli zapevao u svoj radio
Dejlhauzu, u jatu ih je preostalo svega dvanaest.
Mard Meninder podie pogled kad Kapeljinikov ue iz sobe posilnog,
spustivi za sobom atorsko krilo na ulazu u njenu kancelariju. "Ima li
novosti?" upita ga ona.
"Deni dobio radio-poruku od gasnih mehurova, jeste. Vaa prijateljica
viena kako se sputa blizu Smrdouljaca, sve kako predvieno."
"Pre koliko vremena?"
"A ko moe znati s baloniima? Moda nekoliko sati. Ubrzo nakon je
napustio mesto sputanja pijuna."
"Dobro. Hvala." Poto je otiao, Mard poe da poziva ator za vezu, ali
se predomisli. Da su Smrdouljci javili preko radija da su spasli Tinku, koju je,
bespomonu, vetar naneo do njih, vezista bi joj ve javio. Znai da Smrdouljci
igraju neku tajnu i lukavu igru, i ko zna na ta je Tinka naila u njihovom
logoru? Jesu li otkrili da nije kod njih sluajno? Da li bi ona...? Da li
oni...? Zar nije...? Pitanja su se bez prestanka rojila u Mardinoj glavi, a
nije bilo neposrednog naina da se dobije odgovor. U toj praumi sluajnosti i
pretpostavki ovek se oas izgubi.
A Mard Meninder nije nikada tako ivela. Zato donese odluku. Tano za
jedan sat naredie vezisti da uputi preko radija pitanje Smrdouljcima, a do tada
vie nee misliti na to.
Meutim, ruak je bio predvien tek za pedeset minuta, i ime da se ispuni
to vreme?
Petnaest zabeleki, koje je sebi bila zapisala u podsetnik za to prepodne,
ve su bile precrtane. Svi tekui poslovi su se odvijali po planu, ili bez veih
odstupanja. Svako je imao svoje zadatke. Prvi hektar penice bio je zasejan, i
to esnaest razliitih sorti, da se vidi koja e najbolje uspevati. Odbrambena
linija na ivicama logora bila je u redu. Tri obrtna postolja za mitraljeze
stajala su jo na obali, spremna da se postave tamo gde bude potrebno, ako se
odlui da proiri logor ili da uspostavi jo jedan poloaj. Ona pogleda na mapu
1:1000, dugaku dva metra i metar visoku, koja je prekrivala gotovo itav jedan
zid u njenoj kancelariji. Bila je izvanredna! Na njoj se videla svaka pojedinost
terena na kilometre unaokolo - sedam potoka ili reica, dvadesetak brda, dva
rta, nekoliko zaliva. Oznake na legendi mape, meutim, nisu bile dovoljne,
trebalo im je nadenuti imena. Ima li boljeg naina da se to uradi nego da svakom
lanu logora da priliku da izmisli po neko ime. Organizovae lutriju; svaki
dobitnik imae pravo da izmisli po jedno geografsko ime, i to e ih lepo
uposliti. Mardi pozva svog privremenog posilnog i izdiktira mu kratko
obavetenje za oglasnu tablu. "Proveri sa sektorom za komunikacije", zavri ona,
"tako da budemo sigruni da smo popisali sve ono to treba imenovati."
"Da, gospoo. Pukovnie? Narednik Svegert eli da vas vidi. Kae da nije
hitno."
Mardi zapisa Svegert u svoj podsetnik. "Javiu vam." Zatim prestade da
misli i na Svegerta. Jo nije odluila ta e uraditi sa Svegertom. Imala je
veliki izbor mogunosti, poev od one da se nasmeje i zaboravi, pa sve do
izvoenja pred vojni sud zbog silovanja. Njen izbor e u mnogome zavisiti od
Svegertovog ponaanja. Da sada je bio dovoljno pametan da u njenom prisustvu
bude manji od makovog zrna.
S druge strane, razmiljala je, njena ovlaenja da bilo koga zbog bilo
ega izvede pred vojni sud oslanjala su se na niz vojnih komandi, poev od nje,
preko tahprenskih veza do viih vojnih vlasti na Zemlji. A ko e moi da kae
koliko e dugo Zemlja davati i piljivog boba da nju podri? Ili se brinuti o
tome da li e kolonija iveti ili izumreti? Vesti od kue su bile loe, toliko
loe da ih nije sve ni prenela logoru. Tahprenske poruke koje su potvrivale
prijem njenih narudbina upozorile su je da treba da kucne o drvo ako dobije sve
to je traila. A dalji zahtevi za snabdevanje, nakon ove poiljke bili su,
citat: podloni proceni, s obzirom na tekue okolnosti u trenutku prijema
zahteva, kraj citata.
To je i oekivala. Ipak, delovalo je otrenjavajue.
U podsetnik za to popodne zapisa dve beleke:
Doktor - banka u reduHrana - 6 msc. sigurna procena? Ev. proiriti sledovanja na 1 god.?
Bilo je prokleto loe to su svi agronomi, izgleda, bili Kanaani! Mardi
je bila potrebna neija lukava i tajna pomo - lukava, zato to je uspena etva
bila zaista pitanje ivota i smrti za naseobinu, i zato to je to bilo osetljivo
pitanje za koje nije elela da se ve sada sazna. Ako dobije sve to je traila
od Zemlje, imae semena na stovaritu do mile volje. Ali otkud zna da li e
dobiti ba onu sortu koja e najbolje uspevati?
I o tome vie nee misliti.
Jo etrdeset minuta.
Ona ukljui tajnu ladicu u svom pisaem stolu i zapali jednu.
Pretpostavimo da sve bude isporueno. Na spisku je bilo dovoljno stvari da se
prilino dobro obezbede od bilo kakve nepredviene opasnosti, pomisli ona, i
nema smisla da se brine dok ne bude morala.
Spisak je sadravao i poprilian broj stvari za Mardinu linu upotrebu:
odelo, kozmetiku, krojeve na mikrofilmovima. Ti krojevi e biti u velikom izboru
veliina i stilova da bi odgovarali svima u logoru, i mukarcima i enama, i to
za jedno due razdoblje, pod uslovom da pronau nain za proizvodnju tkanina
koje e po njima krojiti. Bilo bi lepo kad bi imali i lepu odeu. Ve su joj
nedostajale modne kue Sakovic, Marks & Spenser, Sirz i Tu Gajz. Moda, jednog
dana, pomisli ona uvlaei duboko dim marihuane. Ne, nikako Sakovic. Ali moda
nekoliko butika. Moda u logoru ima onih koji umeju da kroje i iju, i moda je
ve vreme da pone da ih trai. Ona okrenu nekoliko stranica u svom podsetniku i
napravi zabeleku na jednoj jo netaknutoj. Ta bugarska damica od stakla bila je
onaj enstveni tip koji e voleti da ije, moda ak isto onoliko dobro kao i
sama Mardi; bila je prilino namorasta posle svoje duge etnje po prirodi, ali
je radila svoj posao i moda e joj to dobro doi da joj skrene misli. Izgleda
da joj za to nije potreban mukarac; odnosno, dala je definitivnu korpu Gaju
Triju, Kapiju i Svegertu.
Svegert.
"Dek, poalji mi narednika", doviknu ona.
"Da, gospoo. Vratio se na liniju odbrane, ali dozvau ga."
Kada se zavalila u stolicu da razmisli o Svegertu tranzistor pored nje
zazuja i javi se oficir za vezu. "Pukovnie? Upravo sam razgovarao sa
Smrdouljcima o kaplaru Pelatinki."
"Nisam ti rekla da ih pita."
"Niste, gospoo. Ali ja sam stalno emitovao njenu frekvenciju i njihov
radista se ubacio i pitao da li smo je izgubili. Ja sam mu odgovorio da se ne
javlja. I oni su rekli da e poslati nekoga da je potrai."
Mardi se ponovo zavali i zamiljeno povue dim. Sudei prema izvetaju
balonia, Smrdouljci nikako nisu mogli da previde njeno sputanje. Dakle, sada
je jasno da lau.
Narednik Svegert imao je nekoliko zajednikih osobina sa Mard Meninder.
Jedna od njih je bila spremnost da uini sve to moe da stvari budu kako treba,
a zatim, ako sagleda naku mogunost da budu jo bolje, da opet uradi sve to je
potrebno da bi ih poboljao. Kada je uoio da bi pomeranje ve ukopanog postolja
za mitraljez jo dva metra prema jezeru proirilo polje vatrenog dejstva,
pomerio ga je. Bolje reeno, to je uradio njegov vod. injenica da je za to bilo
potrebno pet sati rada od kojeg pucaju lea uopte nije uticala na njegovu
odluku. Pomogao je da se mitraljez postavi na svoj tronoac i okrenuo ga na sve
strane, da bi proverio vatreno polje. "Zajebali smo stvar", ree on posadi,
"ali, neka ga, zasad. Preselite i municiju."
unuo je zatim iza mitraljeza i zavrteo ga da se obre do kraja; to mu je
priinjavalo zadovoljstvo. Od obale jezera sa leve strane pa sve do ivice ume
paprati s desna, nijedno iole uoljivo stvorenje ne bi moglo da se priblii a da
ne bude jasna meta mitraljescu. Protivpeadijske mine i dimne bombe bile su
ukopane i spojene sa detonatorima, a njegov komandni tranzistor podeen na
talasne duine svakoga od njih. Reflektori su bili postavljeni, i to
etvorostruko vei broj od neophodnog. U svakom trenutku samo jedna etvrtina
bila je upaljena, pretraujui celokupno podruje oko ivice logora. Svakoga sata
ta etvrtina bi se gasila a druga palila, tako da je postojala ravnomerna podela
izgorelih sijalica ili prekinutih kablova, to se lako popravljalo kada dotina
skupina nije radila. U pravoj bici, naravno, svi e biti upaljeni. Veinu e
razneti neprijateljska zrna, ali ne dovoljno brzo da bi iko preao odbrambeni
pojas. Niko, naime, iv.
Premda, priznade samom sebi dok je izlazio iz kupole, nema gotovo nikakve
verovatnoe da e iko pokuati frontalni napad. Pre e napasti iz vazduha. Ili
raketama velikog dometa. A moda nee uopte napasti. I ceo taj jebeni borbeni
sistem bio je sulud, ako pitate narednika Svegerta. Za kog andraka bi se uopte
borili u ovom prknu od mesta, gde nema ni krme, ni selendre, pobogu, ak ni
pristojnog drveta ili poljane? Da ste ga pitali, to bi vam najiskrenije rekao,
ali ga to ni u kom sluaju ne bi spreilo da se ipak bori za njega.
Balonii su se jo zadravali u blizini. Svegert nikada nije pogledao
pravo u njih, niti je menjao izraz lica; ne tie se njegovog voda ta on misli.
U sebi je psovao od muke. Ako se ona sprema da mu udari kveker, ta eka? ...
"Narednie." On podie pogled. "Zovu vas iz sobe deurnog." On se lagano okrenu
i ugleda kaplara kako mu mae.
"Edi, preuzmi", naredi on. "Ako se vratim i ova municija ne bude preneta,
guzice e vam to zapamtiti."
On se polako vrati do atora Glavnog taba i ueta unutra. Mard Meninder
je jela iz vojnike porcije, itajui istovremeno neto na projektoru s malim
ekranom. Nije ni podigla pogled. "Odbrambeni pojas dobro izgleda, Svegerte",
dobaci mu. "Jesi li onaj mitraljez vratio na mesto?"
"Da, gospoo. Pukovnie? Blizu nas se nalazi jedna skupina balonia, a
onaj kojeg koristimo se ve ispraznio. Za nekoliko minuta dobiemo smenu. Moemo
li uzeti fiks od tih novih?"
Ona ispusti kaiku i pogleda ga i posle male pauze ree: "Koga vi to
podrazumevate pod 'nama' vojnie?"
"Oh, ne, nikako, gospoo!" Milostivi Boe, kako je bila preosetljiva! Znao
je da hoda po ivici provalije. "Nita ne podrazumevam, gospoo, samo da su ljudi
na dunosti teko radili i da im treba da se malo opuste. Mi emo... oni e se
rastrezniti kroz jedan sat, a smena e i onako biti sve vreme na dunosti."
utke ga je prouavala. "U redu, Svegerte, ali samo polovina osoblja.
Ostali ima da ostanu trezni."
"Ne brinite, pukovnie. Hvala vam, pukovnie." Izleteo je iz atora to je
bre mogao. Do avola, trebalo je da pazi, znajui kako se ona osea i sve to. I
nije da nije bila u pravu. Da se onomad nije napio ne bi ono uradio. Uh, sranje!
Ipak, vredelo je. Setivi se kakva je bila, koe natopljene vlagom balonia,
oseti kako mu prepone oteae.
Vrativi se do ljudi na dunosti, on ih osmotri s neodobravanjem. Kaplar
Kristijanides je bila mrava i zalisci su joj rasli celom duinom lica, ali nije
imao bolji izbor. "Edi, uzmi Petersona i jo etvoricu. Vi ste deurni dok se
ne pojavi smena. Kris, ti i ostali poite za mnom. Idemo da se naljuljamo. Ako
neko nee s nama, neka se zameni s nekim ko ne eli da ostane. Mrdaj."
Balonii su bili nisko iznad okeana-jezera, otprilike pola kilometara
daleko. Svegert povede svojih dvanaestak ljudi marevim korakom kroz logor, ka
praznim atorima na kraju glavne ulice. Uradio bi to i na otvorenom, kad bi
morao, ali proklet bio ako ne iskoristi malo intimnosti, ako moe. Sapeti
balonii, koji su umesto da se oporave, bili u jo gorem stanju, bili su ve
odavno tamo preseljeni, zajedno sa reflektorom.
Svegert se zaustavi, psujui. Nana Dimitrova i Dejlhauz su razgovarali sa
jednim baloniem, a ruski pilot Kapeljinikov alio se na neto pukovniku Triju
svega nekoliko metara od njih. Koja, bre, posrana intimnost? Ali, ne mari; imao
je dozvolu pukovnika Menindera, a njena re je bila najstarija. On pronae
reflektor i uperi ga ka jatu koje se pribliavalo.
Dejlhauz se umea, kao to se moglo i oekivati. "ta to, zaboga, radi,
Svegerte?"
Svegert mirno i natenane usmeri reflektor i upali ga da ih privue, pa tek
onda odgovori. "Malo emo se proveseliti. Pukovnik je odobrila."
"Vraga je odobrila! U svakom sluaju..."
"U svakom sluaju", prekide ga Svegert, "zato ne ode da proveri kod
nje, ako mi ne veruje? Odbij, gospodine! Stao si izmeu njih i svetlosti."
Ana Dimitrova stavi Dejlhauzu ruku na miicu, da bi ga uutkala. "Za
balonie to nije provod, narednie Svegerte. Doivljaj seksualnog pranjenja za
njih je veoma bolan i onesposobljavajui. Kao to vidite, ovaj ovde je u veoma
loem stanju. Moda e i umreti."
"Ba slatka smrt, zar ne, Ana?" Svegert razvue usta. "Raspravi to sa
pukovnikom... hej, Dejlhauze! ta to radi?"
Dejlhauz je ukljuio svoj radio i tiho je neto pevao u njega. Pukovnik
Tri, ija je panja napokon bila privuena, krenu ka njima, i Svegert mu se
obrati. "Pukovnie! Imamo dozvolu pukovnika Meninder da ove balonie prizovemo
da nam dadu jedan fiks, a ovaj momak im upravo kae da briu!"
Tri se zaustavi, s rukama na leima, i ozbiljno klimnu. "Problem", ree
svojim tihim, detinjim glasom. "Bie ba interesantno da vidimo ta e da
urade."
Ono to su uradili bilo je da su se rasprili po itavom nebu, neki se
sputajui da uhvate strujanje prema otvorenom moru, drugi jo malo oklevajui u
mestu. Pevali su glasno i neskladno, a glasovi su im dopirali izdaleka, s neba,
i neto utanjeni iz radio-prijemnika u Dejlhauzovoj ruci. Svegert je stojao kao
okamenjen, trudei se da savlada bes koji je kljuao sve jae u njemu. Jebeni
kreten! Ako ima dozvolu komandujueg oficira, onda ima sve to je potrebno!
Zato Tri nee da ga podri? "Daj to ovamo", zarea on, posegnuvi za
Dejlhauzovim radijom.
Ali izraz na Dejlhauzovom licu se promenio. "Stoj", presee ga on, i brzo
otpeva neto u radio. Odgovor stie poput vodopada muzikih fraza; Dejlhauz je
izgledao preneraen, a Ana Dimitrova naglo i duboko udahnu vazduh, i pokri usta
rukom. "Tri", uzviknu on, "arli nas upravo obavetava da se neki Krinpiti
nalaze dole na plai i da prodiru dva ljudska bia."
"Ali Krinpiti ne jedu ljude", pobuni se pukovnik Tri, dok Svegert dodade
izvetaeno slatkim glasom:
"Tamo dole nema nikoga. Niko nije proao kroz odbrambeni pojas celog
dana."
Dejlhauz ponovi svoje pitanje u radio i slegnu ramenima. "On tako veli.
Moda je pogreio ono o jedenju, to priznajem - njegovi pojmovi o ubijanju nisu
sasvim jasni, sem kada je to zbog hrane."
Svegert ugasi reflektor. "Bolje da javimo pukovniku", ree.
ili ija su sitna zrna odskakala od njegovog oklopa, i neku stvar koja je
isputala odvratni, prodorni miris zbog kojeg se na trenutak osetio nekako udno
i neprijatno; ali sve to mu ak nije ni usporilo pokrete dok ih je ubijao. Takve
kao oni mogao je da pobije i bez svog orua, Otrovne Prikaze Dule.
On promekolji leni oklop da bi se jo bolje smestio u jamu i umiri se,
dok su mu sluni prijemnici bili usmereni ka vodi, a pipci duboko ukopani u
zemlju da bi osetio vibracije ako se Prikaze Odozdo budu pribliile. Njih se
jedino i plaio, vie nego bilo kakve opasnosti sa vode ili sa obale.
Naravno, u normalnim okolnostima jedan odrasli, oklopljeni Krinpit mogao
je da se meri sa vie od desetak Prikaza Odozdo - dokle god je uspevao da se
odri na povrini zemlje. Ili, bar, da hvata njene zvuke. Na otvorenom polju
Prikaze odozdo kao da su bile gluve, trale su potpuno nasumice. Meutim, ovo
nisu bile normalne okolnosti, arn-igon nije samo bio umoran i sit svega, bio je
i bolestan. Oseao se razdraljivo, napeto, podbulo; svome mujaku-enki (ali
i-pruit je ve mesecima bio mrtav, oklop mu se ve sasuio) rekao bi da e
zacvrkati i iskoiti iz oklopa. Ali jo nije bilo vreme za to. Morae da saeka
jo mnogo meseci; prema tome, ovo nije bila normalna napetost koja se javlja
uoi menjanja oklopa.
Iznenada mu se sfinkter olabavi. U ogromnom mlazu povrati sve to je
pojeo, meso crvi iz drveta, komadie hitinskog oklopa pacova koji lii na raka,
polusvareno voe, gljive i lie.
Posle toga se oseao malaksalo, ali smireno. Poto se malo odmorio, on
poe da zatrpava svoj izbljuvak zemljom, a potom paljivo, deo po deo, da isti
oklop. Nema sumnje da je ovo osveta Otrovnih Prikaza zato to ih je pobio na
obali. Bie da mu je pozlilo od komadia njihovog mesa koji su mu se zadrali u
tipaljkama. To - i ona unutranja, mrana bolest koja mu se javila onda kada su
Otrovne Prikaze prvi put dole u njegov grad, i kada je poeo neumitni lanac
dogaaja koji mu je unitio svu ivotnu radost.
Krinpiti ne plau. Nemaju suzne kanalie; nemaju ni oiju u kojima bi se
ti kanalii nalazili. Ali oseaju tugu, i njihova kultura nema svojevrsnih tabua
koji bi ih spreili da tu tugu izraze na svoj nain. A taj nain bila je
smirenost. Nepomini i utei Krinpit - ili bar onoliko koliko Krinpit moe da
uti - to je Krinpit koji plae.
Vie od jednog sata nakon to je oistio poslednje sasuene estice strane
krvi sa svog trbunog oklopa, arn-igon nije ni pisnuo: povremeno grebanje
kandi kad bi se oeale o oklop, duboki uzdah, nita vie.
I nehotice, zvuci jednog srenijeg doba odjekivali su u njemu. Opet je
sluao i-pruit, i malu enku - kako se ono zvala? - koju su oplodili, i koja im
je rodila mladunce. Bilo je to slaano stvorenjce. Osim one gorko slatke
privlanosti porodine enkice, kao da nije imala neku svoju linost, i njeni
mladunci su rasli u njoj i jeli je iznutra, sve dok je nisu izjeli toliko da je
umrla, a taj nakot je jo dobro izglodao njen oklop iznutra i izronio u buni,
uzbudljivi svet, da se prikai na lea svoga enskog oca.
Sada je sve bilo drukije.
I sve zbog prokletih Otrovnih Prikaza! Od kada se prva od njih pojavila i
i-pruit, dragi, pokojni i-prut, bio dovoljno nepromiljen da pone da ga jede,
arn-igonov svet je poeo da se rui. Ne samo zbog i-pruita; sve je, uopte,
krenulo u propast. Krinpiti koje je pobunio protiv Otrovnih Prikaza to ih Dula
zove Smrdouljcima bili su strogo kanjeni. Njegovi vlastiti sugraani bili su
napadnuti iz vazduha u znak odmazde, i mnogi su izginuli. A koliko je on uspeo
da za uzvrat pobije? Svega nekolicinu. Jedva i toliko. Ono dvoje na obali, jednu
aicu koju su Dula i on uhvatili na prepad u isturenom logoru - sasvim
nedovoljno! I svi Dulini planovi su se neslavno zavrili: ono krinpitsko selo
koje je bilo najblie Njupatorima oklevalo je i kolebalo se: obealo da e
napasti zajedno sa njima, pa povuklo obeanje; a u meuvremenu, sve to su on i
Dula mogli da urade bilo je da se unjaju unaokolo kao oni rakoliki pacovi,
uradili? Samo da ju je otac posluao i dao joj podrku koju je traila, s kakvim
bi zadovoljstvom i vetinom i ona uradila to isto!
Ni ona nije mogla da se poali. Ipak, za Mard Meninder drugo mesto u
plasmanu nije postojalo, a Smrdouljci su u tom trenutku celu planetu drali u
aci. Izuzev tih desetinu i nekoliko hektara na kojima je leala njena kolonija,
cela je bila njihova. Njihovi avioni i helikopteri krstarili su nebom kud god su
hteli, tako su bar govorili pijunski sateliti. Sada su ve imali tri naseobine,
raunajui i onu koja je nekada pripadala sada verovatno ve mrtvim
ljakatorima. I izuzev retkih prilika kada se usuivala da poalje
Kapeljinikova u kratki izviaki let (ta bi radila ako bi se dogodio neki
neobjanjivi 'udes' njenom jedinom avionu?), bila je potpuno slepa, osim
izvetaja sa satelita i od ono nekoliko preivelih balonia. ak je i Denija
Dejlhauza povukla na Zemlju. Ne samo zbog toga to se izlagao opasnosti - iako
je i to bio razlog, priznavala je u sebi; nije htela da joj pogine - ve zato
to se elektrina energija za proizvodnju njegovog vodonika mogla bolje
iskoristiti za reflektore, da se zatiti logor i da ito raste. Dala ga je na
teaj agronomije, zajedno sa Morisejem i onom Bugarkom - hej, ekaj malo, ree u
sebi; Dejlhauz i Dimitrova? Moda i ne. Bili su u prijateljskim odnosima, ali ne
toliko prijateljskim. Ali, ko je, onda?
I kad je ve bila na toj temi, razmiljala je, posmatrajui Gaja Trija dok
je brbljao o merama predostronosti za sluaj neoekivanog i velikog napada
Krinpita, ko je otac njenog takorei deteta? Dejlhauz? Tri? Onaj kukin sin
Svegert, s njegovim malim lukavim trikovima? Oni su bili najverovatniji
kandidati, ali koji od njih?
U neko drukije vreme, jedan deo Mard Meninder bi sa ironinim
zanimanjem posmatrao onaj drugi deo nje koji je, zaista, proklet bio! hteo da
zna. Ali sada nije vie imala u sebi mesta za takvu vrstu zabave. Pomisao da bi
mogla Ngujen Triju da kae da su njih dvoje upravo u toku jednog procesa koji bi
od njih mogao kasnije da napravi roditelje proe joj kroz glavu, tek toliko da
je smesta napusti. Obeavala je neke zaista smene stvari, ali i uslonjavanja s
kojima sada nije htela da se nosi. Najpre ono najvanije. "Ima li u logoru ljudi
koji umeju da gaaju iz luka?" upita ona.
Tri zaneme usred predloga kako da se naoruaju dva amca. "ta?"
"Ljudi koji umeju da gaaju strelama iz luka, do avola. Moramo imati
nekolicinu. Htela bih da organizujem takmienje u okviru sportskog programa."
"Vrlo verovatno, Mardori. Samo ne verujem da imamo lukove i strele."
"Ako znaju kako da ih upotrebe, znae i kako da ih naprave, zar ne?
Uputstva e se sigurno nai i na mikrofilmovima. Molim te, Gaje, kreni s tim.
Daemo nagrade. Kafu, cigarete, a ja prilaem i flau viskija." Ta misao joj je
pala na pamet dok je on priao o tome kako planira da montira lake mitraljeze na
amce, jer se setila da ni zalihe municije za mitraljeze nee veito trajati;
ali jo nije bila spremna da tu misao saopti bilo kome, ak ni svome zameniku.
Tri je izgledao zbunjen, ali ipak zastade da nalog zabelei sebi u notes.
"Pretpostavljam da e biti korisno za lov."
Mardi klimnu utke glavom. Lov, na ta? Svaka ivotinja koju su videli na
tlu ove planete bila je tako oklopljena da im se mogla smejati u brk ako je budu
gaali runo izraenim strelama - veoma znaajno skretanje toka evolucije na
ovoj planeti, u to je bila ubeena. Nije vie o tome razmiljala.
Dok su obilazili elektrinu centralu pritra im glasnica iz kolibe za
komunikacije. "Brod je poeo sputanje, pukovnie", ree ona zadihano. "Ve su
izbacili retroplamen. Za nekoliko minuta trebalo bi i da ih ugledamo."
"Hvala bogu", ree Mardi. "Objavite to preko glasnogovornika. Gaje,
nabavi dvadesetak pomonika i nosaa za istovar. Reci majoru Arkavili da bude
spremna, za sluaj da to bude grubo sletanje."
Nije bilo. Meutim, nije bilo ni po planu. Glavni padobran se prekasno
razmotao, letelica je sila ljuljajui se na ostala tri; bili su odbaeni tano
na vreme i brod se spustio na raketama. Nikada nisu stigli do obale na koju su
Mardi ostade stojei jo neko vreme, drei pismo u ruci. Zatim ga strpa
u dep i poe da vidi kako napreduje istovar, jer jo nije bila potpuno spremna
za necenzurisane vesti o tome koliko je zaista loe to 'veoma loe'.
Sklonivi ga nije ga mogla i zaboraviti. Dok je naredniku Svegertu jela
duu zato to je zagovarao dve nove cure umesto da pomae kod istovara i
prenosa, stalno ga je opipavala u depu. Dok je otro privodila kraju jednu
raspravu o tome gde se zaturio sanduk sa runim reflektorima - "Zaboga,
pukovnie, samo sam ga za trenutak stavio na zemlju, mislio sam da ga je neko
drugi poneo!" - ruka joj se sama vrati na pismo. Kada su iz atora gde je bila
kantina objavili pauzu za doruak vie nije mogla da se uzdri; uze brzo svoj
posluavnik i vrati se u kancelariju, otvori pismo, itajui ga dok je jela.
Mardi, duo,
Sve si dobila, sve to si zapisala. Ali vie nema, tamo odakle ti je
poslato. Smrdouljci su naredili da sklonimo svoje platforme za istraivanje
nafte iz blizine Velikog grebena na dnu u sredini Atlantika. Bacili su nam
rukavicu. Prihvatili smo je. Sada je i poslednja kap goriva za interplanetarna
ubrzanja rekvirirala vojska za svoje projektile, sve dok se oni ne predomisle, a
sem toga, tu je i Peru. ljakatori su tamo nametnuli lane 'izbore', i mi tu ne
moemo ostati po strani. Prema tome, biemo jo mesecima u ratnoj pripravnosti a
moda i due.
Od sada si preputena sama sebi, duo. Raunaj najmanje na godinu dana. A
moe biti i due, jer Predsedniku preti opoziv, moda i neto gore - prole
nedelje su iz Nacionalne garde pokuali atentat sa dva tenka. Rekao sam mu ta
da radi. Da objavi vojnu diktaturu. Raspusti Kongres. Samelje sve oko sebe. Ali
on je politiar. Misli da e isplivati. Meutim, ako i uspe, to znai da e
ostatak svoga mandata provesti u nastojanju da privue glasove nadobudnih
ljubitelja prirode, te e, prema tome, morati da sree mnoge vane programe.
A jedan od njih moda e biti i ti, duo.
Ne bih ti ovo govorio da ne verujem da e se snai. Izgleda da e
morati.
To je bilo sve, ak je i potpis nedostajao. Mardi ostade da sedi sa
pismom u rukama, i tek posle nekog vremena shvati da je zaboravila doruak.
Vie ga nije ni elela. Ali, takoe, nije elela ni da se hrana baca.
Naroito ne sada. Stoga na silu pojede sve, i tek kada je oistila i poslednju
mrvicu sa tanjira shvati da se neto u uobiajenim zvucima logora promenilo.
Neto nije bilo u redu.
Dok je jeo, narednik Svegert zau dva zvuka, ne ba blizu i ne veoma
glasno. Liili su na hice iz puke. U atoru - kantini niko ih izgleda nije uo.
Ostrugao je stoga tanjir sa konzervisanom unkom i kajganom od jaja u prahu,
uzeo velik komad hleba u ruku i mirno krenuo ka izlazu, jo vaui.
Tada se zau i trei hitac.
Ovoga puta nije bilo greke. Neki blesavi kukin sin igrao se njegovim
nervima. Ipak, ne bi mu to mogao uzeti za zlo, jer da je i on, Svegert, ugledao
Krinpita, bez sumnje bi pao u iskuenje da ga raznese pukom. Tri ispaljena hica
ve su znaila rasipanje municije. On stoga ubrza korak i uputi se ka
odbrambenom pojasu. Zaobiavi iza atora u kome je bila kuhinja, ugleda desetak
ljudi okupljenih oko ukopane mitraljeske kule, malo vie uzbrdo, kako preko ve
utabane staze gledaju u pravcu gde je sleteo brod za snabdevanje. Ostali su se
okupljali oko tog mesta i dok je on stigao ve ih je bilo dvadesetak, i svi su
govorili uglas.
Pucnji su doprli odnekud sa staze. "Ko je tamo?" upita on, zgrabivi za
rame kaplara Kristijanides.
"Edi i jo dvoje pomonika. Hteli su da donesu jo jedan tovar, pre nego
to stanu u red za klopu. Porunik Meklin je upravo otiao u patrolu za njima."
plovile kroz beskraj i u svim pravcima, ali svi ti pravci leali su u prostoru
omeenom njegovim umom. A i da je znao, ne bi mogao nita da uini.
Krevet se opet pomae.
To nije bio zemljotres. U Zapadnoj Virdiniji nema zemljotresa, pomisli on
vraajui se iz sanjarenja, spremajui se da otvori oi. Bilo je otrije nego
zemljotres, bre i manje snano od tekih udaraca kakvi nastaju pri unutranjem
obruavanju Zemljine kore. Nije bilo ni naroito jako, i da je jo spavao, moda
ga ne bi ni probudilo. Neto je ipak bilo. I tada svetlosti zatreperie.
Dve stotine metara ispod obronaka zapadnovirdinijskih planina, svetla ne
bi trebalo da trepere. Centrala sa generatorom od A239 Pu megavata praznila je
svoje kapacitete kroz kilometre cevi koje su se zavravale na drugoj strani
planine, i veina spoljnjih uticaja nisu ih mogli otetiti. Munje nisu udarale u
transformatore ukopane pod zemlju. Vetrovi nisu mogli prekinuti dalekovode, jer
ih nije ni bilo na otvorenom polju. I tada, s malim zakanjenjem, treperave
lampice na postolju telefona pogasie se. Zablista samo jedna jedina, crvena, i
zau se zujanje. On podie slualicu i ree: "Meninder."
"Tri projektila su pala, gospodine, promaila, ali veoma blizu. Nema
mehanikih oteenja. Poreklo im se moe pratiti do provincije Sinkjang. Grad
Viling vie ne postoji."
"Stiem za minut", ree on. Jo se vraao iz stanja meditacije i zato nije
ni pogledao na svoju situacionu plou, ali se nije zadrao ni da bi se istuirao
i obrijao. Utrlja dezodorans ispod pazuha; bilo je to pranje francuskih kurvi,
ali sasvim dovoljno; provue etku kroz kosu, navue radnu odeu i cipele i
hitro se uputi niz tihi hodnik, zastrt tepihom boje peska, u svoju komandnu
sobu.
Situaciona mapa svetlela je od jednog kraja do drugog.
"Izvolite kafu", ponudi ga general Vajnetat. Vie nita nije rekla.
Poznavala ga je. On uze olju i ne pogledavi je, jer su mu oi poivale na
osvetljenoj ploi. Na njoj su se videli obrisi Merkatorove projekcije Zemljine
kugle. Svetlee crvene zvezdice bili su ciljevi koji su pogoeni. Svetlee plave
zvezdice bili su takoe pogoeni ciljevi, ali s njihove strane: Vaington,
Lenjingrad, Buenos Aires, Hanoj, ikago i San Francisko. Figure ocrtane
isprekidanim crvenim linijama, tamo gde su se na mapi nalazili okeani,
predstavljale su unitene neprijateljske brodove za lansiranje projektila. Bilo
ih je vie od stotinu. Bilo je i skoro ezdeset onih koji su bili ocrtani
isprekidanim plavim linijama. Treperei ciljevi, crveni i plavi, predstavljali
su vee koncentracije vojnih snaga koje jo nisu bile unitene. Bilo ih je
relativno malo. Broj im se smanjivao jo dok je posmatrao. Kanzas Siti, Tiencin,
Kairo, i itav gradski kompleks oko Frankfurta prestali su da postoje.
Sledea olja kafe vie nije bila lek ve uteha. On srknu malo iz nje i
upita: "Koji su im kapaciteti preostali za drugi udar?"
"Samo marginalni, Defri. Moda svega stotinu projektila koji se mogu
upotrebiti tokom sledeih dvadeset etiri sata, ali im i njih stalno sasecamo.
Imamo jo oko osamdeset. Samo dve od naih obezbeenih instalacija su jedva
ogrebane."
"Lokalna oteenja?"
"Pa - ima mnogo mrtvih. Inae, nije loe. Povrinsko radioaktivno
zagaenje je u prihvatljivim granicama, pogotovo u oklopljenim vozilima." Ona
dade znak jednom autantu da dopuni olju i dodade: "Jo je isuvie rano
govoriti o dugovenim izotopima, ali veina kukuruznih polja ne izgleda loe.
Isto tako i Meksiko i severozapadne obale Pacifika. Ali izgubili smo Dolinu
carstva."
"Znai, za sada ne stojimo loe."
"Rekla bih da ne, Defe."
"Tokom, bar, sledeih dvadeset etiri sata. Onda mogu poeti sa uzvratnim
napadom." Ona klimnu. Znalo se da je svaka vea zemlja prikrila zalihe
projektila i rezervnih delova. Nisu ih mogle aktivirati za deset minuta, kao one
u silosima i u podzemnim sklonitima. Nisu ih mogle lansirati ni pritiskom na
dugme. Ali nisu ih smele ni zadrati isuvie dugo, jer ne bi ostalo mnogo
preivelih koji bi znali gde su sakrivene. Stoga Defri dodade: "I ne moemo ih
potraiti, jer su nas unitavai satelita napola oslepili."
"Mi smo njih potpuno oslepili, Defri. Nemaju vie ni jedno jedino oko u
orbiti."
"Da, da, razumem", prihvati on osorno. "Dobili smo u ovoj razmeni.
Proklete budale. Dobro, hajd'mo na posao."
Meninderov 'posao' nije bio u neposrednoj vezi sa razmenom projektila
koja je upravo preobraavala lice Zemlje u neto veoma nalik na pakao. On za to
nije bio odgovoran. To je bio samo uvodni postupak, kao kad se prijateljica
povue u kupatilo da namesti dijafragmu dok je on eka, sedei oborene glave na
ivici postelje. U toj fazi njoj nije potrebna ni njegova pomo ni savet, a nije
potrebna ni Glavnom tabu sve dok traje borbena vatra. Njegova uloga bie od
kljunog znaaja neposredno potom.
U meuvremenu, jedna od prokletih budala zavrila je programiranje i
pokuavala da okupi dovoljno posade da bi lansirala raketu. Nije ilo lako.
Neutronska bomba uradila je tano ono to radioaktivna plutajua oruja i treba
da urade - probila se kroz nesmotreno malo rastojanje izmeu podmornice i vodene
povrine, probila elini oklop broda, i pobila veinu posade. Sam libijski
viceadmiral bio je ozraen sa oko pet hiljada jedinica. Znao je da e iveti jo
samo nekoliko sati, ali ako bude imao sree njegov cilj e iveti jo manje.
Tri sata spavanja nisu bila dovoljna. Meninder je znao da je razdraljiv
i da mu se pomalo muti u glavi, ali svoje ljude je obuio da znaju ta da rade,
i oni mu nisu zamerali. Svakih pet minuta mapa se gasila i na ekranu od tenog
kristala pojavljivale su se desetominutne projekcije: obrisi industrijskih
kapaciteta razorenih ili jo postojeih, krivulje grafikog prikaza broja mrtvih
i ranjenih, histogrami procenjenih preostalih borbenih efektiva. U kompjuterskoj
prostoriji, odmah pored komandnog mosta Defa Menindera, vie od pedeset
operatora radilo je bez odmora da bi neprestano ispravljali te brojke, tako da
odraavaju stvarno trenutno stanje. Meninder ih je, meutim, jedva i pogledao.
On se bavio politikim i organizacionim problemima. Roza Vajnentat je svakih
nekoliko minuta ukljuivala radio-vezu sa tabom glavnokomandujuih oficira svih
rodova vojske, ne toliko da bi pruila ili primila obavetenja koliko da bi ih
podseala da se nalaze pod budnim okom najmonije nezvanine linosti u vladi.
Njegova tri glavna oficira za civilne veze bila su u stalnom kontaktu sa vladama
i vladinim agencijama, i Meninder lino razgovarao je, redom, sa efovima
kabineta, glavnim senatorima i nekoliko guvernera - kad bi im uli u trag. Sve
to je pripadalo Sjedinjenim Dravama, ne i Bloku Njupatora; preostali deo Bloka
kontaktirao je s njim kroz filter takozvane Sobe za saveznike, i kada je jedna
zemlja lanica zatraila da mu se lino obrati, to je delovalo kao nametanje.
"Nee da razgovara sa mnom", raportirala mu je general Vajnentat. "Moda bi
ipak trebalo da mu posveti jedan minut, Defri."
"Sranje!" Meninder spusti pero na nezavrenu reenicu naredbe za
mobilizaciju rezervnih vojnih kadrova, tamo gde je stao sa itanjem, i glavom
joj dade znak da ukljui ekran.
Lice na njegovom video-telefonu pripadalo je maralu Crvene Armije
Bresarionu, ali glas je bio prevodioev. "Maral", u se njen glas, jo tanji u
pojaalu, "ne sumnja da vi i glavnokomandujui oficiri postupate po naredbama
Predsednika; on samo eli da zna ko je sada Predsednik. Znamo da Vaington vie
ne postoji, i da su Sklonita Jedan i Dva provaljena."
"Sadanji je Predsednik", ree Meninder, strpljivo obuzdavajui bes,
"Henri Monkas, bivi predstavnik za tampu Predstavnikog doma amerikog Senata.
On je taj poloaj nasledio u skladu sa naim osnovnim zakonom, Ustavom
Sjedinjenih Drava."
ala. Nikada jo nije morala da otvori vatru na ivo bie, i ni izdaleka nije
bila sigurna da bi uopte mogla; to je i rekla, ali niko nije hteo da je slua.
Meutim, bilo je dobro to njen mitraljez ima nian sa povealom, i ona ga rado
upravi ka amcu.
amac od prua nestade u naglom naletu oluje, ali ona stie da vidi da u
njemu nije bilo ljudskih bia, iako je bio dovoljno veliki da ih primi nekoliko.
Kada je ponovo pojavio na vidiku bio je vei i blii i ona vide da onaj
Krinpit u njemu radi iz sve snage da izbaci vodu i da odri trapezasto jedro da
se ne polomi, dok istovremeno vesla nogama da bi ga doveo tano do logora. Do
tada su ga ve ugledali i ostali, i bar desetak oruja je bilo upereno u njega.
Glas Gaja Trija zakreta preko razglasa da se ne otvara vatra. Dole na obali
stajala je Mard Meninder, sa BPG pod mikom, ne primeujui kiu koja ju je
oblivala. Ana izbrisa vlagu iz oiju, paljivo, kao to su je uili, i opet
pogleda. Nije umela da prepoznaje Krinpite po izgledu, ali ovaj joj nije delovao
poznato.
Propala nada. Zar se nije nadala uludo, izgrdi samu sebe. Zar uopte ima
izgleda da e se Ahmed nekim udom jo jedanput pojaviti. A i kad bi se to
desilo, ko je sada bio taj Ahmed koji ju je uzeo, iskoristio i opet napustio? To
nije bio onaj ovek iz Sofije, razmiljala je tuno, to je uzbudi, pa zato
pokua da misli na neto korisnije.
Ali nije uspela! Bilo je tako malo stvari o kojima bi mogla korisno da
razmilja! Svet koji je napustila unitavao je samog sebe, a svet u koji je
dola kao da je reio da uradi to isto. Nije znala, niti je elela da sazna ta
se dogaalo izmeu Mard Meninder i njenih vitezova na tajnim konferencijama u
baraci Glavnog taba. Lako je moglo da bude smrtonosno za sve njih.
Krinpit je sada ve uao u pliak. On su uspravi i pljusnu preko ivice
amca u vodu, a amac nastavi da poigrava na talasima dok je plutao ka obali.
Krinpit je veoma loe izgledao. U velikom luku doteturao se do obale, i onda pao
na zemlju sa bolnim treskom, dok su ga pukovnik Meninder i desetak njenih
ratnika oprezno opkolili na dobrom odstojanju.
Moda e ga ubiti, pomisli ona. Pa, dobro, neka ih. Svi su stajali i
buljili, jedino su Anine misli lutale; sve dok joj ne pritra jedan vojnik s
pukom. "Dimitrova, na zadatak!" pozva je. "To je onaj to govori kao Paki!
Pukovnik te trai da prevodi!"
Kada je Ana Dimitrova imala devetnaest godina, i bila obazrivi student
drugog stepena na Univerzitetu u Sofiji, kandidat za operaciju na uljevitom
telu kojom e se zauvek razdvojiti dve polovine njenog mozga i koja e je
osposobiti za karijeru istaknutog prevodioca, gledala je film o tome. Ne po
svojoj volji. To je bio uslov pod kojim su prihvatili njenu molbu. Prvi deo je
bio dosadan, iako veoma pouan, i opisivao je anatomiju tog bezoseajnog i
bespomonog kilograma ruiastosive elatinozne mase koja je bila posrednik,
obraiva informacija i naredbodavac svim ulnim i odbrambeni mehanizmima
ljudskog tela. Pred njenim oima hirurg je uzeo ljudski mozak u ruke i odljusnuo
povrinsko tkivo da bi pokazao onaj sivi, lojavi most koji je spajao dve modane
polutke, i koji e ona traiti da joj neko prosee. Usledilo je opirno
objanjenje, koje se teko moglo pratiti, o tome kako se nervi ukrtaju, tako da
desna polovina mozga upravlja levom polovinom tela i obrnuto; ba udljivo od te
anatomije! Videla je kako se nervi koji nose vizuelne opaaje prepliu meusobno
stvarajui obrnutu sliku - ali ne i potpuno, kao da se hirovita evolucija
umorila od vlastite ale i reila da je ne izvede do kraja. Taj deo filma je
bilo veoma teko pratiti, a bilo je i uznemirujue. Ali onda su doli i smeni
delovi. Svaka polovina mozga upravljala je svojom mreom aferentnih eferentnih
nerava. Prilkom operacije, eferentni nervi, oni koji upravljaju pokretima,
uvali su se ili kasnije ponovo vezivali, i zato su operisani ljudi kasnije
mogli da hodaju bez spoticanja. Uglavnom. Aferentni nervi, oni koji su primali
ulne opaaje iz spoljnog sveta, ostajali su razdvojeni. Tako je svaka polovina
mozga za sebe mogla da prima, obrauje i skladiti svoje informacije, koje nije
delila sa drugom polovinom; zato je prevoenje postajalo tako lako.
Ali...
Ali, pojedini aferentni inputi nisu uvek bili osloboeni vrednosnih
sudova. Izazvali bi ponekad reakcije u luenju ljezda. Ili emocije. I tu je
poinjao smeni deo. Na filmu su prikazali enu, jednu od prvih koja se
dobrovoljno podvrgla toj operaciji. U jednom uhu imala je slualicu malu kao
ep, i itala iz teksta pred sobom. Glas voditelja objanjavao je ta radi: ita
prevedeni referat na jednom kongresu matematiara. Ali dok joj je jedna polovina
mozga itala, prevodila i govorila, druga polovina je sluala rei koje su
dopirale iz slualice u uhu, a one su bile najprljaviji skatoloki vicevi. ena
je poela da zamuckuje i okleva; lice joj je pri tom strahovito buknulo, iako
ona polovina njenog mozga koja je funkcionisala pojma nije imala zato.
Rumenilo. Mucanje. Glavobolje. Depresija. To su bili simptomi meanja funkcija
dve polovine mozga. Tkivo oiljka koje je blokiralo protok impulsa kroz
uljevito telo omoguavalo je da svaka polovina mozga funkcionie nezavisno od
druge. Ali, oseanja su se ipak prokradala kroz tu barijeru. Sve vreme dok je
prevodila pukovnuku Meninder, Ana ih je oseala kako joj biju u unutranjosti
lobanje...
"Kae, poto Narodne Republike vie nisu sila, eli da nam pomogne u borbi
protiv Bloka Energije."
"Ve smo se usrali od sree. ta on moe da im uradi, da ih izgrebe do
smrti svojim otrim malim nogama?"
... a ova glavobolja bila je najgora do sada, oseala je mune udarce kao
da je neko tue dakom napunjenim peskom po zatijku. Povraalo joj se, a pogled
na Krinpita samo je pojaavao taj poriv. arn-igon je bio odvratno bolestan. ak
je i tupo, utavo ponavljanje svoga imena - arn-igon, arn-igon - loe
izvodio, kao pokvareni radio. Oklop mu je bio bolesno ukast, a ne u bogatim
tonovima mahagonija, kao nekada. Bio je napukao i raspadao se po avovima. Na
ivicama, tamo gde se trbuna aura spajala sa masivnim oklopom na leima, avovi
ne behu potpuno zarasli, i neka bistra, smrdljiva tenost curkala je kroz
otvore.
"Promenio je oklop", objasni ona pukovniku, "i sada se osea kao da e ga
opet menjati. Moda usled onih hemikalija koje su Smrdouljci upotrebljavali
protiv njih."
"Ni ti mi ne deluje bog zna kako Dimitrova."
"Ne mari, mogu da nastavim, pukovnie Meninder." Ipak se odmae od
Krinpita. Od izluevina iz njegovog oklopa pesak oko njega je potamneo i
mirisalo je na ueglu mast. Ali odmicanje nije pomoglo. Glavobolja i onaj
prokleti bol u zatiljku postajali su svakog trenutka sve jai.
Mard Meninder provue prste kroz mokru kosu i povue je unazad, tako da
otkri ui. Izgledala je gotovo kao devojica kada upita: "ta misli, Gaje?
Jesmo li dobili pravog, krvolonog tigra?"
"Saveznitvo se nikad ne odbija, Mard", odgovori pukovnik Tri.
"Smrdouljci e ove bednike smazati kao od ale."
"Dakle, ta on zapravo kae, Dimitrova? Da e svojim mileim prijateljima
rei da napadnu logor Smrdouljaca ako mi to hoemo?"
"Neto slino. Ono to kae", dodade Ana, "ne moe se ba uvek razumeti,
pukovnie Meninder. Govori pomalo urdu, ali veoma malo, i izgovor mu je uasan.
Osim toga, misli mu lutaju. Za njega je ubijanje potpuno lina stvar. Svejedno
mu je koga e ubiti. Ponekad kae da hoe i mene da ubije."
Meninder je pogledom procenjivala Krinpita. "Ne bih rekla da je uopte u
stanju nekoga da ubije."
"Mora li ovek da se dobro osea da bi to bio u stanju?" prasnu Ana.
"Smuilo mi se do dna due od ovih pria o ubijanju i od samog ubijanja! Samo
ludak moe ubijati kada ima tako malo ivih."
"to se toga tie", blago odgovori Mardi, podigavi ruku da sprei Gaja
Trija da eksplodira, "o tome emo drugom prilikom. Izgleda kao posrana,
Dimitrova. Idi, ispavaj se."
"Hvala, pukovnie Meninder", kruto ree Ana, mrzei je, a moda jo i
vie mrzei onaj izraz sauea u Mardinim oima. Kako se ta kurvetija uopte
usuuje nekoga da saaljeva!
Ana kruto odgaca do svoga atora. Opet je pljutalo, i jedna munja ibnu
iznad vode. Ali ona gotovo nita nije primeivala. Pri svakom koraku osetila bi
novi udarac u zatiljak, znajui da se iza te glavobolje jedan mnogo vei bol
bori i grebe da izae. Saaljenje je bilo rastvara koji e omekati branu i
pustiti ga da proe, te je elela da bude sama kada se to dogodi. Ona se pognu i
ue u ator ne rekavi ni re eni s kojom je tu stanovala; samo skinu cipele i
pantalone i ukopa se pod pokriva.
Gotovo istog asa poela je da plae.
Nije davala ni glasa od sebe, nije se tresla, nije lupala pesnicama oko
sebe. Samo njeno isprekidano i neravnomerno disanje nateralo je crnkinju na onom
drugom leaju da se pridigne na lakat i baci pogled na nju; ali Ana nije
progovarala, i njena cimerka uskoro opet utonu u san. Ali ne i Ana. Vie od sata
je bezglasno plakala, ne mogavi vie da zadri bol u sebi. Nade su nestale,
zadovoljstva postala uskraena, snovi iileli. Sve vreme je odbijala da
prihvati ono to je Krinpit rekao jo u prvih nekoliko reenica, i sada vie
nije mogla. Vie nije imala razloga da ostane na Gemu. Jedva da je imala razloga
da i dalje ivi. Ahmed je bio mrtav.
Probudila se uz snane, neskladne zvuke muzike za igru.
Oluja tihog plaa izbistrila joj je um, i duboki san bez snova koji je
usledio ve je poeo da deluje isceliteljski. Oseala se sasvim spokojno dok se
kupala pod oskudnim tuem na kraju reda atora; zatim je oetkala kosu da se
osui i obukla se. Muzika je, naravno, bila onaj drugi hir Mard Meninder,
igranka subotom uvee. Kako je to bila udna ena! Imalo je to i svojih dobrih
strana. Jedna je urodila krojevima i tkaninama koje su prispele poslednjim
brodom, i tako Ana rei da obue jednostavnu suknju i bluzu, ne mnogo kitnjastu,
ali ne ni sasvim sportsku. Igranje joj nije padalo na pamet. Ali nije htela da
kvari zadovoljstvo onima koji su uivali u njemu.
Ona udari preicom pored generatora, gde su se uli uplji odjeci
Krinpitovog glasa dok je prebirao po nagomilanim biljkama za potpalu da nae
neto sebi za jelo; straar naoruan BPG-om pratio ga je u stopu, svrnuvi u
jedan krajiak prostora za igru tek koliko da uzme neto za jelo iz bifea
(naravno ona je prespavala dva obroka). Kada su je mukarci poeli moliti za
igru, smeila se i zahvaljivala im jo dok je vrtela glavom. Kia je u
meuvremenu prestala i Kung je tupo sijao iznad njihovih glava. Ona uze tanjir
sa sirom i biskvitima i neupadljivo se udalji. Nije se moglo daleko. U poslednje
vreme niko vie nije etao po umi. iveli su, jeli i spavali u prostoru koji bi
ovek pretrao za tri minuta. Svi su bili na igranci, a dole na plai ostali su
samo straari. Ana sede na zemlju i nasloni se na jednu mitraljesku kulu, pa
zavri s jelom. Zatim spusti tanjir pored sebe, privue kolena do brade i ostade
tako, netremice gledajui u crvene talase.
Ahmed je bio mrtav.
Nije je mnogo uteilo dok je govorila sebi da su joj snovi bili ludi, i
jo od poetka, da je Ahmed nikada nije uzimao tako ozbiljno kao ona njega.
Ipak, to je bila istina, a Ana Dimitrova je bila praktina osoba. Nauila se
vetini da bol razdeli. To to ga nikada vie nee videti, dodirnuti njegovo
snano i vitko telo, leati kraj njega dok spava - to je bio najjai bol i nije
mu bilo leka. Ali da se nikada nee udati za njega, izroditi s njim decu i
ostariti zajedno s njim - to je bilo samo neostvareno matanje. Nikada nije ni
bilo stvarnost. Taj gubitak je vie nije boleo, jer je pripadao neemu to
nikada nije imala; i tako joj se bol prepolovio.
da nisam ono to biste nazvali potpuno zadovoljna zbog naina na koji se odvija
cela situacija. Ja... ta je ovome?"
Krinpit se dotetrurao jo blie, zavijajui i cvrei. Ana oslunu. "Vrlo
ga je teko pratiti. Govori neto o Otrovnim Prikazama i Prikazama Odozgo - to
jest o nama i o baloniima. Izgleda da nas je pobrkao."
"Posle nekog vremena, svi neprijatelji poinju da ti izgledaju isto, ini
mi se. Kai mu da se skloni, ne trpim to zaudaranje."
"Da, pukovnie Meninder." Ali pre nego to je Ana uspela da se priseti
naredbe na urdu sa krinpitskim naglaskom, Mardi je zaustavi.
"Samo asak. ta je to?" Iz razglasa se, uporedo sa muzikom, zauo ljudski
govor.
"Nisam uspeo da razaberem", ree Dejlhauz. "Ali, ipak, neto ujem.
Napolju, u umi. Ili, da nije iz vazduha..."
Muzika za igru se naglo prekinu, i zameni je neiji uplaeni glas.
"Pukovnie Meninder! Sve osoblje! Avion se pribliava!"
Sada su se ve jasno uli zvuci, dve vrste: klepetalo pat-pat helikoptera
i jedan bri, vii zvuk. Igrai se rasprie.
Dve siluete se pojavie iznad vrhova drvea. Nijedna se nije kretala veoma
brzo, ali naile su iznenada, bez upozorenja: helikopter iz logora Bloka
Energije i STOL, avion sa zatupastim krilima, kakvog do tada nisu viali u
vazduhu. Nisu nailazili u miroljubivom preletanju. Vojnici, privezani za salince
helikoptera, ispaljivali su zapaljive rakete, dok su krilni mitraljezi na STOL-u
preoravali logor. Avion sa uvrenim krilima spusti se u briuem letu koji ga
odvede sve do iznad vode, a zatim se podie uvis da bi napravio zaokret i opet
se isto tako vratio. Prilikom tog drugog nadletanja mitraljezi se vie nisu
oglasili, ali mu zato etiri male rakete iskoie ispod krila, sunue u magacin
i zapalie ceo jedan red atora.
Smrdouljci ipak nisu bili tako spori.
Na pojedinim mestima u samom logoru i oko njega straari na odbrambenoj
liniji i oni snalaljiviji meu igraima poeli su da uzvraaju vatrom. Mardi
skoi na noge i zalete se ka najbliem ispaljivau raketa, i tada se avion
zatupastih krila ustremi na nju, obruavajui se po trei put. Sada je
upotrebljavao i mitraljeze i bacae plamena. Dok su meci tepali po zemlji sve
blie njoj, Mardi uzmae i pade, gotovo uz samog Krinpita; i to stvorenje se
podie visoko, nadnevi se nad nju. I onda srui svoju polu oklopljenu telesinu
od dve stotine kilograma pravo na Mard Meninder.
arn-igon je znao da e mu ovo biti poslednje menjanje oklopa, strahovito
prerano, uasno bolno, beskorisno. Nikada vie nee doiveti onaj prijatni
svrabe od novog oklopa dok se stvrdnjava i iri preko meke unutranje pulpe,
nikada osetiti seksualno uzbuenje novooklopljenog i upustiti se u brzi dvoboj
sa drugim mujakom oko enke. Kada su se Otrovne Prikaze ustremile ka logoru,
pokuao je da upozori te nove saveznike. Ali bili su gluvi za one blistave zvuke
iznad drvea, gluvi i na njegova upozorenja.
Bolovi su bili neizdrivi.
Nameravao je da im pomae dok se ne poubijaju to vie mogu, a onda sam da
pobije preivele. Izgleda da je sa svim svojim pomaganjima zauvek zavrio.
Agonija od ovog novog oklopa, koji je ve poinjao opet da se ljuti, muila ga
je bez prestanka. Zaslepljujui zvuci aviona i eksplozija potpuno su ga omamili.
Ostala je jo samo jedna Otrovna Prikaza koju je mogao da ubije. I to bi
trebalo da bude dovoljno. On se podie na noge, sada u zaista alosno mekom
oklopu, nagnu se unapred i srui se na nju, upravo u trenutku kada preko njih
oboje liznu meki, smrtonosni jezik bacaa plamena.
Sada je ve ceo logor pucao u letelice, ili su to bar inili oni koji su
jo bili u stanju da pucaju. Meutim, letelice su im ve izmakle izvan dometa.
Ostale su da lebde malo dalje nad vodom, otprilike na kilometar daleko;
Deniju Dejlhauzu i ree: "Vie nemam postelju, ali mi je preko potreban jedan
sat spavanja."
"U mom atoru ima jedan prazan leaj."
"Nadala sam se da e me pozvati." Ona zakilji ka mrkom sjaju iza oblaka,
gde se krio Kung, i zavrte glavom. "Ovo je bio proklet dan", dodade ona, dok su
ili ka proreenim atorima. "I jo nije zavren. Zna li ta u da uradim na
sastanku?"
"Treba li da pogaam?"
"Ne bi mogao, Deni. Nikad ne bi uspeo. Spremam se da oglasim povlaenje
pukovnika Mardori Meninder iz aktivne slube."
"Molim?"
"Pokupi svoje vetake zube sa zemlje, Deni, i nemoj tu da mi stoji",
posavetova ga ona u ali, povukavi ga za sobom. "Ovo mesto emo prebaciti na
civilnu upravu, koja e poeti onoga asa kada stanje pripravnosti prestane.
Moda i ranije. Nije me briga. Moda ste u pravu svi vi momci koji kukate zbog
ovakvog vojnikog naina ivota. Kada se sve uzme u obzir, moramo priznati da
ovaj moj nain nije bio dobar. Dakle, mislim da emo morati da odrimo izbore za
novu vladu, i ako hoe moj savet, ti e se kandidovati."
"Za ta? Zato ba ja? Mardi, potpuno si me pomela!"
"Ti, zato to si ti praktino jedini prvobitni naseljenik koji je jo u
ivotu, zna li to? Ti i Kapi. Zatim, zato to te niko ne mrzi. Zato to si ti u
ovom logoru jedini civil sa dovoljno godina i iskustva koji moe da rukovodi. Ne
daj da te nagovaram, odluku treba ipak da donese ti sam. Ali ima moj glas.
Ukoliko", dodade ona drugim tonom, "nae odluke mogu neto da znae."
Stigli su do njegovog atora i Mardi se zaustavi ispod krila kojim se
zatvarao ulaz, gledajui u nebo. "Uh, do avola", ree ona, "poinje da pada
kia."
I poinjala je, krupnim kapima i uz sve izglede da e jo vie da ih bude.
"Ranjenici!" uzviknu Deni.
"Da. Moraemo nekako da ih zaklonimo. I to je teta, Deni, jer sam se
nadala da emo ti i ja imati priliku da izmenjamo nekoliko toplih rei, punih
ljubavi, pre opteg sastanka."
Uprkos svemu, Deni nije mogao da se uzdri i prsnu u smeh. "Mardori
Meninder, zaista si udna. Upadaj unutra i ispavaj se." Pre nego to se
okrenula da ue on je obgrli oko struka. "Nikada to ne bih oekivao od tebe",
saopti joj on. "ta te je to preobratilo, da pone da ceni civilne
vrednosti?"
"Ko je preobraen?" upita ona, dodavi odmah: "Pa, moda je to ba bio
onaj jebeni Krinpit. Da nije njega bilo, i mene biste - tu nedavno sahranjivali.
Ni njemu nisam verovala, ali je ipak dao onaj svoj glupi ivot da bi me spasao."
Poto ih je zaista bee malo preostalo, nije im bio potreban razglas da
obaveste tih pedeset do ezdeset ljudi, ali ipak su ukljuili jedan megafon zbog
onih ranjenika koji su bili u dovoljno dobrom stanju da prate ta se dogaa,
tamo nizbrdo, u svojim atorima. Ostali su stajali na mokrim daskama platforme
za igranje, dok je po njim rominjala dosadna kiica, kada im se Mard Meninder
obratila sa malog podijuma. Zatim predade re Harkortu.
"Mnogi podaci od Smrdouljaca nisu iz oblasti astronomije, ve geologije",
poe on. "Mnogo su kopali. Kau da izgleda da postoje razdoblja eksplozija
svakih dvadeset ili trideset godina. Ne postoji neki ustaljeni sistem njihovog
javljanja, ali prema koliinama iskopanog pepela i uglja oni zakljuuju da
prosena eksplozija podrazumeva porast toplote zraenja za sedamdeset pet odsto,
u proseku, tokom nedelju do dve dana. To je dovoljno da nas sve pobije. Neto
toplota, a neto jonizujue zraenje.
Kada e se to dogoditi? Njihova najpriblinija procena je za desetak
dana." U publici se zau agor i on klimnu. "Na alost, ja nisam dovoljno
struan da bih mogao napraviti neku pribliniju procenu od njihove; u stvari,
verujem im na re. Moj uvid mi je pruio sledeu sliku: sledee dve nedelje
temperatura e se polako peti. Mislim da je ve poela, i da je zato vreme ovako
odvratno. Onda e nastupiti eksplozija. Temperatura na povrini tla popee se za
dvadeset stepeni. To je apsolutna temperatura - da kaemo negde izmeu ove koju
imamo sada i take kljuanja vode. Nadam se da nee prei tu brojku, a ako i
pree da nee due potrajati. Ali postoje nagla razgorevanja eksplozije, i to
vam je kao da ste upalili ibicu. Ako ita moe da nas spali, to e biti to.
Izgleda da nastaju i umski poari, ali moda ne odmah - ume moraju verovatno
najpre da se osue. Zatim eksplozija poinje da jenjava, temperatura se sniava,
vazduh isputa vlagu i javljaju se kie da ugase vatre. Verovatno avolski mnogo
kie, i to nedeljama i mesecima. I onda se sve opet vraa u normalu."
"Osim mrtvih", doviknu neko iz publike. Harkort bespomono rairi ruke.
"Moda i ne. Ako ste zaklonjeni, moete i da preivite." On zausti da
nastavi, ali naglo zastade. Mardi se pope na podijum i stade kraj njega.
"Ne izgleda ba mnogo ubeen u to to kae."
"I nisam. Geoloki nalazi ne pobuuju me da budem siguran. Smrdouljci su
uzeli uzorke zemljia sa vie od stotinu lokacija, i svi pokazuju isto,
naizmenine slojeve uglja i tla, sve do hiljadu godina unazad."
Dejlhauz ustade. "Alekse", doviknu mu on, "zato to nije odavno pobilo sve
na povrini Gema?"
"Trai da nagaam? Pa, rekao bih da jeste. Bar, sav biljni svet. On
najverovatnije sagori, pa zatim ponovo izraste iz istih korenova. Ipak, semenje
verovatno preivi. A one svenatapajue kie, posle svake eksplozije, pomau rast
biljaka na plodnom tlu - ugalj je odlino ubrivo; kod kue, na Zemlji, ljudi su
u davnoj prolosti krili i sagorevali ume da naprave plodno zemljite. O
ivotinjama ne znam nita. Rekao bih da su Prikradala sigurna u svojim tunelima,
ukoliko ne umru od gladi ekajui da izrastu nove biljke. To se verovatno i
dogaa veini od njih. Verovatno isto vai i za Krinpite, jer i oni su veoma
otporni. Ne moraju se brinuti da e oslepiti od zraenja, jer, pre svega, nemaju
oiju. A oklopi su im veoma dobra zatita za sve vitalne organe. Verovatno ima
mnogo mutanata, ali dugorono gledano to je isto toliko dobro koliko i loe za
rasu."
"A arli?"
"Ne znam. To je sloenije. Pretpostavljam da jedna zaista dobra eksplozija
moe da uniti gotovo sve odrasle, ali to je ujedno i razdoblje kada se mreste,
i njihova ikra moda uspeva da preivi. Takoe uz mnogo mutanata. Rekao bih da
se evolucija ovde prilino brzo odvija."
"Pa, dobro", prekide ga Mardi. "Ako svi oni mogu da preive, zato ne
bismo i mi?"
Harkort slegnu ramenima. "Oni su prilagoeni, mi nismo. Osim toga, ja
govorim o vrstama koje preivljavaju, ne o pojedincima. Moda ih svega jedan
odsto uspeva da preivi sve to. Moda i manje." On pogleda unaokolo po publici.
"Jedan odsto od nas, koliko je to?" upita on.
"Daaa", polako ree Mardi. "Pa, mislim da nam je sada jasno. Treba da se
zavuemo pod neto to e biti dovoljno veliko da nas sauva i od toplote i od
radijacije, i to moramo uiniti to pre. Ima li neku ideju od ega bismo mogli
da napravimo takav krov?"
Harkort je oklevao. "Pojma nemam", priznade najzad. "atori sigurno nee
posluiti. Oh, da, zaboravio sam da pomenem vetrove. Uz ovoliku insolaciju oni
verovatno postaju veoma estoki. Prema tome, sve to sagradimo morae da izdri
uragane od moda dve stotine kilometara na sat. Moda i jae. Ja sam, uh, za
trenutak ak pomislio da upotrebimo tunele Prikradala, i to bi moda uspelo. Bar
za neke od nas. Ali sumnjam da bi vie od deset odsto preivelo dve do tri
nedelje pod zemljom bez veoma dobrog sistema provetravanja i, svakako, u
nedostatku klima ureaja. A onaj vazduh pod zemljom postae zaista veoma vreo."
Zavlada tiina, dok je svako za sebe razmiljao o mogunostima. Onda se
javi Kapeljinikov. "Jednu stvar mi moemo uradimo", objavi on. "Ali ne svi.
Za trenutak ponovo zastavi, ona pogleda na sat. Vie od etvrt sata pre
nego to se ona sprava aktivira. Pre toga, dve granate koje su ostavili za sobom
na okukama tunela raznee dovoljno zemlje da zatrpaju prolaze i prigue
eksploziju iza njih; ve su se bili udaljili dobar kilometar od bombe. Verovatno
dovoljno daleko da preive, iako neudobno. "Izbrojte do deset", povika ona.
Zatim se otkotrlja u stranu i opusti sve udove, teko diui u ustajalom i
smrdljivom vazduhu. Za udo, u tunelima nije bilo potpuno mrano. To ju je
iznenadilo. Kad su joj se oi privikle, ugledala je slabane, pauinaste
svetlosti, tako slabe i bledunjave da bi se teko moglo rei da imaju boju:
movarni gas, svici, drvo koje truli, Vilisov efekat, to god da su, bili su
dobrodoli.
Zaula je brzo, tiho grebanje u tunelu iza sebe, a potom tvak.
Opet tiina.
"Van?" pozva ona. "Majore Vandemir?"
Rei joj progutae zemljani zidovi i niko se ne odazva. S mukom se okrenu
da drugi bok, potom se presavi i provue kroz tunel tako da gleda u suprotnom
pravcu, i otpuza natrag.
Zadah mijih fekalija bio je veoma jak. Ona dodirnu prekida male
svetiljke na svome lemu i vide da je major mrtav. Jedan od Kopaa Tunela je
naiao, i bode koji je trao iz majorovog lica bio je dokaz.
"Do avola", proapta Mardi, a onda se prekasno seti da podigne glavu i
izvue pitolj. Nita odreeno nije se ukazalo na svetlosti baenoj kroz taj
iskrivljeni, neravni tunel - da nije ono neki odsjaj? Iz neijeg oka? Opali
dvaput.
Kada je opet pogledala, nije bilo nikoga. Na svakih nekoliko koraka
granali su se mali boni hodnici i nie, i tu ju je uvek moglo ekati po desetak
Prikradala da ona okrene glavu.
Zamalo pa da podigne glas i pozove ostale, ali se zaustavi jo dok je
otvarala usta. emu? Majorovo telo se vie nee moi izneti na povrinu. Leao
je presavijen u pojasu - mora biti da se upravo okretao kad su ga pogodili - i
gotovo zatvorio svojim telom tunel; i moda je to bilo poslednje to je mogao da
uradi u korist njihovog zadatka, da otea gonjenje.
Postojao je i bolji nain. Preostale su joj jo dve granate. Ona izvue
jednu iz pojasa, namesti je na deset otkucaja, okrenu se i to je mogla bre
zakotrlja je niz tunel u pravcu onih ostali. Kada je izbrojala sto sekundi lee
na tlo, ukrsti ake iznad lenih vratnih prljenova i saeka udaljeni, prigueni
tutanj koji joj je oglasio padanje onoga dela tavanice na tunelu koji e
pokopati majorovo telo.
Kada je granata eksplodirala, seti se da je veoma neobino to nije
sustigla ostale. "Sem! otnik! Javite se!" povika ona. Nije bilo odgovora; nisu
uli njeno nareenje da se zaustave. Ona ostavi svetiljku na lemu upaljenu i
pohita za njima, ne obazirui se vie na bol u kolenu. Kada joj crvene brojke na
njenom asovniku kazae da je vreme za nuklearnu eksploziju, jo nije bila
uspela da ih sustigne.
Opet se prevrnu na lea. Za ovu eksploziju nije bilo potrebno da titi
vrat. Poginue ili nee, i jedino je bilo od znaaja da izmeu nje i mesta
eksplozije bude dovoljno zemlje. Trebalo bi da bude. Kada impleri budu uzajamno
privukli dva paketa plutonijumskih igala da se isprepletu, nastupie atomska
eksplozija. Ne mnogo velika. Ostae u kontaktu svega nekoliko mikrosekundi. Ako
ih je postavila na pravo mesto, proirie svoje dejstvo kroz tavanicu tunela,
razneti skladite sa municijom Smrdouljaca, i gotovo nita vie. Ako ih je
postavila na pravo mesto. Nije ni izdaleka bila toliko sigurna u to, kao to se
pravila pred Vandemirom i ostalima. Mape, za koje su Tinka i Indoneanin dali
svoje ivote da joj ih dobave, bile su izuzetno potpune i jasne. Ali jedno je
bilo itati ih napolju, na otvorenom, a sasvim drukije pokuavati da ih se
pridrava dok puzi ispod zemlje s jednog nivoa na drugi. ak nije bila sigurna
ni da li se vraaju istim putem kojim su uli u tunele. Trebalo je da ponesu
svileni konac i njime obelee preeni put, ili da izlome komadie medenjaka i
bacaju za sobom mrvice...
U tom trenutku dogodi se eksplozija. Tano na vreme. Jo bila iva.
ak nije delovalo ni zastraujue. Bilo je, pomisli, kao to bi moralo
biti u majinoj utrobi kad majka padne. Dogodilo se neto tamo napolju. Ali,
ovde, u tunelu, kretala se zajedno sa tlom, i ak je i zvuk eksplozije bio
isuvie ogroman i spor da bi je uplaio.
Dakle, bar ovaj deo plana je uspeo. Sada, ako Kris uspe da rasporedi
patrolu za napad - ako se sete svojih ogrtaa protiv radijacije i vetar bude
povoljan - ako se Smrdouljci ne budu dovoljno brzo pribrali da se odupru - ako
je bomba ipak bila na pravom mestu - bilo je isuvie tih 'ako'. Mesto joj je
bilo uz njene vojnike, a ne ovde.
Panju joj privue uzdiui i nekako gnjecav zvuk nekoliko metara iza nje.
Okrenu svetiljku na lemu u tom pravcu, i vide da se jedan deo tavanice obruio
u tunelu.
Razdrmala ga je atomska eksplozija? Moda. Ali pre e biti da nije. Od
ranije se ve znalo da Prikradala umeju da zarobe neprijatelja tako to zatrpaju
tunel ispred i iza njega. A nju je bilo strahovito lako pronai i pratiti, jer
je za sobom ostavljala krvav trag iz kolena.
Bilo je vreme da se izvue odavde. Uz veliki napor volje poe joj za rukom
da ne misli na bolove i da ne strepi da li se jedan od njih utke prikrada iza
nje, i nastavi da puzi dalje.
Posle deset metara nalete glavom na zemlju.
Kopai Tunela su zatrpali oba kraja.
Mardi ponovo upali svetlo. Zemlja je bila svee iskopana, i ona se
munjevito okrenu oko sebe. Nita se ne pomeri iza nje. Bila je sama.
Mardi Meninder progovori naglas, obraajui se zidu: "Najiskonskiji
ovekov strah je da ne bude iv sahranjen." Zatim saeka malo, kao da se nadala
da e dobiti odgovor. Potom izvadi jednom rukom prevolver a drugom se mai za
kratki vojniki aov za ukopavanje. Nije ga bilo. Seti se da ga je ostavila tamo
gde su sastavljali bombu.
Onda, prstima.
Ispustivi pitolj, stade da golim rukama rije po tom zemljanom zatvarau.
Besno. Zatim, u panici. Na kraju zato to vie nita drugo nije mogla da uradi.
S kraja na kraj obzorja, dokle god je arlijev pogled dopirao, debeli sloj
oblaka prekrivao je nebo, a vrhovi onih na veim visinama trali su svuda
unaokolo. U pravcu okeana oluja je polako jenjavala, ali tu, gde je negde ispod
njega leao logor Smrdouljaca, ve satima nije uspevao da nazre ni krajiak
zemlje, a ve danima nije video ni malo drutvance svog prijatelja 'Enija. Vie
nije bilo mogue ostati na poloaju! Na svim nivoima, sve do deset hiljada
metara, vetar je duvao stalno i ujednaenom estinom ka toplom polu, i
nemilosrdno ga odvlaio odatle. arli je umeo da odgonetne brazde na vrhovima
kumuloningusa u obliku nakovnja. Pokazivale su da je na hiljadu pet stotina
metara duvala struja u suprotnom pravcu. Ali on i dve enke, jedini preiveli
lanovi jata, bili su ve iscrpljeni. Mnogo su gasa ve izgubili. Potrajalo je
beskrajno dugo dok nisu stigli do tih velikih visina.
Dok su se muili da se uzdignu, drugo jato naie lebdei iz pravca toplog
polja, i arli povede svoju malenu grupicu da mu se pridrue, udei za novim
sluaocima svojih pesama o prijateljima sa zemlje, jedva ekajui da uje pesme
koje jo nije znao. Ve je mnogo i mnogo vremena prolo od kako nije uestvovao
u pravom pevajuem prazniku, i dua mu je eznula za njim. Novo jato je bilo
maleno, jedva ezdesetak odraslih, ali bilo je glasova koje nije nikada uo, i
on sav srean stade da im peva dobrodolicu.
Bela svetlost naglo ih obasja.
Blesak ih je sve iznenadio. arli je bio jedan od srenika. Nije bio
neposredno okrenut prema eksploziji i zato nije odmah oslepio. Ugledao je jasne
su onda kada i vlada. Maski nije vlasnica. Samo je jedna od jednakih. Ali jedna
izuzetna.
Pomislili biste da izgleda kao zemljoposednik iz Virdinije koji nadgleda
svoje robove, ili moda, kao vlasnik velikih pirinanih polja u ensiju, koji
cedi poslednju paru od svojih zakupaca. Bili biste u zabludi. Ne postoji
vlasnitvo. Nema ni prinude. Mali darovi koje joj pruaju radnici Krinpiti,
jedan po jedan, dok porebarke cupkaju pored nje ulazei u podzemne farme, nisu
iznueni. To su pokloni. Slobodno dati. Kada Maski nije zadovoljna nekim od tih
poklona ona ne prebacuje darodavcu, niti mu nareuje da da vie. Jednostavno ga
odbije. Onda Krinpit odluuje da li da se vrati u svoje selo, gde moe slobodno
da umre od gladi. Na rastojanju od metar-dva od mesta na kome stoji Maski,
nadzornici Prikradala prskaju Krinpite antialergenskim lakom. Ni ovde se ne
upotrebljava sila. Ako Krinpiti odlue da nadzornicima ne daju nikakav poklon,
ne moraju se vratiti. Nadzornici e tada odluiti da ih ne poprskaju. Krinpiti
e tada dobiti svrab, menjati oklop ili umreti zato to su bili izloeni
biljkama zemaljskog porekla s kojima su radili. Krinpiti imaju pravo da odaberu
to, ako ele. Ne postoji apsolutno nikakva prinuda, nad bilo kim, od strane bilo
koga, bilo kada. To je takoe zapisano u est Principa.
Krinpiti to znaju i uivaju u slobodi - da i ne pominjemo uivanje u
radio-aparatima, veselim, bunim doboima i citrama, hemijskim opojnim
sredstvima, inuvama i metalnom oruu koje veoma cene. To im se slobodno daje,
kada oni slobodno dalje predaju darove koje im je Maski slobodno poklanjala na
kraju svakog dobrovoljnog radnog dana. I Prikradala znaju da je to istina. I oni
su zahvalni, naroito zato to su im Dvonoci poboljali one nekadanje
primitivne tunele, i slobodno pomau jaim, veim radnicima Krinpitima, dajui
im uputstva na dnu kojih tunela da zasade peurke i u tavanice kojih tunela da
usade obine i slatke krompire. I oni mogu da uivaju u posedovanju inuva,
ureaja i opojnih droga za koje njihovi prosti preci nikada nisu znali. I
balonii znaju - tek oni se provode sa muzikom sa magnetofona i stalnim
orgazmima! I naravno, to zaista dobro zna i sama Maskret Zeleni Oblak En-Gujen.
Ona ima sve to eli. Moda je ipak najbolje od toga to je ubeena da se uvek
potuje est Principa i da je, dakle, pravda uvek zadovoljena, i svi oni na Gemu
- a to zaista znai svi, Krinpiti i balonii, stranci i sinovi - svi imaju sve.
Iako obino ne toliko mnogo svega kao ona.
Zatim, tu je Maksi Dobrovoljni Javni Radnik. Ne samo diskutant ili
uesnik, kao svi ostali. Ona je Sudija Odabira, koji slobodno poklanja deo
svoga vremena sluenju zajednici, ak i o praznicima.
Naputa poljoprivredne podzemne galerije i penje se na povrinu planete, u
toplu, svetlu kupolu grada Njupe. Maski je jo neosporno lepa ena. Opaljena
ultraljubiastim zracima na bazenu-vrtai, visoka, vrsto graena pre nego
debeljukasta, teka je ezdeset standardnih kilograma, ali struk joj je svega
pedeset centimetara i njeni ljubavnici je vie vole i od onih upola mlaih. Sve
su oi uprte u nju dok smeei se ulazi u Dvornu Uspomena, skida pantalone i
iroki koni lakirani ogrta, obavi sve Susrete-u-krugu i oprui se po leaju od
suneraste gume. "Ja bih da ponem", kae sa blistavim osmehom. Ostalih est
dobrovoljnih Sudija Odabiraa slau se da oni, takoe, ele da razgovaraju o
dnevnim problemima.
Veina problema su isto rutinski i saglasnost se odmah postie. (Svi se
tede za one zaista velike). Sa svoga sedita ispod biste Majke Kristijanides,
irokog ela i vedra lika, koja ih gleda odozgo, Roanok t'rajber opisuje dokle
se stiglo u raiavanju Paklenog jezera. Sva gradska kanalizacija se tamo
izliva. ivot u vodi je do zadovoljavajue mere uniten, jer Eerihijaantibiotik deluje na veinu ivih bia sa Gema. "Jo dva miliona izmeta i bie
kristalno isto", primeuje on. Sod Hauz Flerborn die pogled sa svojih deset
centimetara dugakih noktiju da bi se zapitala da li miliciji treba slobodno
dati osnovne darove, poto su mnogi od njih, na alost (iako dobrovoljno), dali
Boi, Dolfe. Znam da ima jo neto da mi prebaci. Ali najpre sedi i povrati
dah."
Oboje sedaju na klupu od presovanog prikrada-kamena ispod jednog stabla
vinove loze. (Nekoliko osuenih grozdova sauvalo se u oluji nastaloj posle
Eksplozije, ispod jednog nasipa u Tvravi Radnika. Od est semenki naenih u
njima koje su proklijale razvile su se sve vrste vinovih loza na Gemu, kao i ovo
stablo.)
Maski ne gleda u svoga sina. Zna da je, uprkos svojim manama, isuvie
dobro vaspitan da bi poeo pre nego to ga ona podstakne, a eli da i on oseti
mir koji vlada na tom mestu. Svuda po vrtu nalaze se statue Prvog Pokolenja,
osamnaest Majki od zlata, pedeset dve Nosilje od kristala, sedamdeset devet
oeva od granita, izvaenog u kamenolomu iz klisure ispod Toplog pola. (Dvadeset
i jedan preiveli koji nisu doprineli svojim genima optem skladitu, ak ni
pomou kloniranja, takoe imaju svoje statue, ali one su poreane izvan parka.
Nijedna od njih nije ak bila ni Nosilja). Kipovi se u jo neemu razlikuju.
Imena osamdeset i jednog preivelog koji su doli sa druge strane planete
isklesana su u srebru oivienom kristalima. Imena trideset i dvojice koji su
preiveli u tunelima ispod Tvrave Hrane, kada ih je zatekla Eksplozija Zvezde
pre nego to su otputovali brodovima na drugu stranu, oznaena su rubinima. A
imena ezdeset sedmorice ostalih - svega nekoliko njih sposobnih za oploenje koji su preiveli Eksploziju u peinama, ispod maina, u kapsulama svemirskih
letelica i svuda gde su mogli da se sakriju od razbesnele zvezde, bila su
ispisana narandastim krizolitom, bojom vatre. To je bilo pre est generacija.
Maski je poticala iz 26 od njih, gotovo od jedne treine, ali u stvari samo
jedanaest su zaista bili njeni preci, uz znatna preklapanja. (Na primer, ona je
petostruko poreklom od Mardori Meninder, Ane Dimitrove, Ngujen Trija i
prvoroenog Mekenzija, malenog fokomelinog deteta koga je rodila ena koja je
preivela Eksplozije bombe i zvezde u Tvravi Goriva. Umrla je im je rodila
svoje deformisano dete, ali dete je bilo udesno plodno).
Kada je Maski osetila da je ovo sveto mesto izvrilo svoj uticaj na njenog
sina koliko god je bilo mogue, ona se poea ispod pojasa pantalona i ree: "U
redu, Dolfe, moe sada sve da mi kae.
On ne moe da doeka da sve izgovori, toliko je nestrpljiv. "Dobro. Kazau
ti! Pogreila si Majki Maski. Ne smemo odbiti Alfabazu."
"Ne smemo?"
On je oajno tvrdoglav. ak i besan. "Da, tako sam rekao, ne smemo. To je
zloin prema oveanstvu! Gem trune na nae oi, Majko Maski. A ovo nam je
najbolja prilika koju emo ikada imati da opet ponemo. Oni u alfabazi imaju
visokoenergetsku tehnologiju! Zna li ta to znai, ta nam predlau? U stanju
su da deset standardnih tona dovedu u stanje tahionskog ubrzanja - mi to ne
moemo, ak ni kada bismo morali da spasavamo svoje ivote."
"Dragi moj Dolfe", poe ona, ljubazno i razlono, "imamo mnogo hitnijih
problema i ovde, na Gemu. Da li zna koliko ima divljih jata balonia? Krinpita
koji jo ive u divljatvu? Prikradala do kojih jo nismo dospeli da im
poboljamo ivotne uslove? Naa je dunost..."
"Naa je dunost da se brinemo za oveanstvo!"
"Da, svakako! Mi se i brinemo. Nai su preci dali svoje ivote za nas i mi
verno potujemo est Principa. Ovde nema tiranske vlade, prinude, sukobljenih
naroda. Nismo silovali Gem, udvarali smo mu se. ivimo od obnovljenih prirodnih
resursa; a oni u Alfabazi su se vratili na industriju i tehnologiju, sa svim
zlom koje one nose sa sobom."
"Blagi Boe", povika on, 'resursi'. Nas dve stotine pedeset hiljada nismo
ih jo ni naeli! Zna li ti da se fosilno gorivo stvara bre nego to ga mi
eksploatiemo?"
"Odlino! Tako i treba! To ga i ini obnovljivim. Budi razuman, dragi moj
Dolfe. Zato kvariti optu sreu teei ka glupostima? Pretpostavimo da svi ele
to to kae. Kako da iskopamo ta fosilna goriva?"