Você está na página 1de 7

AGRESIJA U MEDIJIMA

Istraivanja su pokazala da su adolescenti i odrasli koji esto gledaju TV (vie od 4 sata


dnevno) skloniji imati preuvelianu sliku o stupnju nasilja koje se dogaa izvan njihovog
doma, od onih koji ga gledaju povremeno (manje od dva sata dnevno). Takoer, osobe koje
esto gledaju TV u veem su strahu da e i same biti napadnute. Druga istraivanja su
pokazala da u irokom rasponu dobi postoji pouzdana veza izmeu gledanja nasilja na TV-u i
antisocijalnog ponaanja gledatelja. No, ovi podaci ne pokazuju da su svi ljudi ili ak u
najvei postotak njih, motivirani izvriti nasilje zbog gledanja nasilja u medijima. Meutim,
injenica da ono na neke ljude utjee, te da rezultati mogu biti tragini, ne smije se zanemariti.
ZATO NASILJE U MEDIJIMA UTJEE NA AGRESIJU GLEDATELJA?
Barem je 5 reakcija koje objanjavaju zato izloenost nasilju u medijima moe poveati
agresiju:
1) Ako oni to mogu raditi, mogu i ja.
Kada ljudi vide likove na TV-u koji se ponaaju agresivno, to moe oslabiti njihove prethodno
nauene inhibicije prema nasilnom ponaanju.
2) O, znai tako se to radi!
Kada ljudi vide likove na TV-u koji se ponaaju agresivno, to moe potaknuti oponaanje,
dajui im ideje kako se mogu ponaati.
3) Mislim da to to doivljavam moraju biti agresivni osjeaji.
Gledanje nasilja moe ljudima osvijestiti vlastite osjeaje ljutnje i uiniti agresivnu reakciju
vjerojatnijom zbog jednostavnog udeavanja. Nakon to je nedavno vidio nasilje na TV-u,
pojedinac moe pogreno protumaiti svoje osjeaje blage uzrujanosti kao intenzivnu ljutnju,
te moe biti vjerojatnije da e planuti.
4) Aha, jo jedna okrutna tunjava; to je na drugom programu?
ini se da gledanje velike koliine pokolja moe smanjiti na osjeaj uasa zbog nasilja i nae
suosjeanje sa rtvama pa nam je lake ivjeti s nasiljem te nam je moda lake ponaati se
agresivno.
5) Bolje je da je sredim njega prije nego to on sredi mene!

Ako esto gledanje TV-a dovodi do toga da smatramo da je svijet opasno mjesto, moda e
osobe biti spremnije ponaati se neprijateljski prema strancu koji mu pristupi na ulici.
UTJECAJ NA DJECU
Nema sumnje da televizija igra vanu ulogu u socijalizaciji djece. Prosjeno dijete gleda
televiziju dva do etiri sata dnevno, a nema sumnje niti da je televizija i dalje pretrpana
nasiljem. 58% svih TV programa sadri nasilje, a meu njima 78% ne sadri niti trunku
kajanja, kritike ili kazne zbog takvog nasilja. Oko 40% nasilnih izgreda prikazanih na TV-u
tijekom jedne godine zapoeli su likovi prikazani kao junaci ili drugi modeli privlani djeci.
Socijalni psiholog Leonard Eron je utvrdio da do trenutka kada prosjeno ameriko dijete
zavri osnovnu kolu vidjelo je 8 000 ubojstava i vie od 100 000 drugih nasilnih postupaka.
Zabrinjavajui su i podatci prema kojima e jedna mlada osoba do 18 godine preko medija
vidjeti 200 000 simuliranih nasilnih djela i vie od 16 000 dramatiziranih ubojstava.
Huesmann i dr. (2003) su na uzorku od 330 djece koja su 1977. godine, u poetku
istraivanja, imala od 6 do 10 godina ponovno, poslije 15 godina,prouili uinke televizijskog
nasilja. Kljuni rezultat studije bio je da televizijsko nasilje recipirano u djetinjstvu, i kod
djeaka i kod djevojica, u kasnijem ivotu pogoduje pojavljivanju agresivnog ponaanja.
Prema njihovom miljenju uzrok tako oite veze u prvom redu je poistovjeivanje
gledatelja s agresivnim protagonistima i njihovo shvaanje da je televizijski program
realistian.
Rezultati istraivanja amerikog nacionalnog centra za djecu izloenu nasilju (2003)
pokazali su da prosjeno dijete u SAD-u pred TV-om provede 1023 sati godinje, dok u koli
tek 900 sati. Istraivanje koje je 2005. godine provela Ameriko psiholoko drutvo pokazalo
je da djeca prije nego krenu u vrti provedu ak 4000 sati ispred TV-a.
TO TONO DJECA UE GLEDANJEM NASILJA NA TV-U?
Djeca koja vide veu koliinu nasilja na TV-u iskazuju veu koliinu nasilja u tinejderskim
godinama i u odrasloj dobi. Nasilje u medijima moe djelovati tako da djeci ve sklonijoj
agresiji prui doputenje da budu agresivna te takoer moe uiniti djecu koja nisu sklona
agresiji agresivnijima. Eksperimentalni nalazi openito pokazuju da gledanje nasilja uistinu
poveava uestalost agresivnog ponaanja. Robert Liebert i Robert Baron (1972) izloili
skupinu djece iznimno nasilnoj epizodi policijske TV-drame. U kontrolnoj je situaciji
usporedna skupina djece bila istovremeno izloena uzbudljivom, ali nenasilnom sportskom

dogaaju. Svakom je djetetu potom dozvoljeno igranje u drugoj prostoriji s drugom djecom.
Oni koji su gledali nasilnu policijsku dramu iskazali su znatno vie agresije prema svojim
suigraima od onih koji su gledali sportski dogaaj.
Wendy Johepson (1987) je pokazala da gledanje nasilja na TV-u ima najvei utjecaj na djecu
koja su poetno donekle sklona nasilju. U ovom eksperimentu djeca su gledala film koji je
prikazivao znatnu koliinu policijskog nasilja, ili uzbudljiv, nenasilan film o biciklistikim
utrkama. Djeca su potom igrala hokej na parketu. Uinak gledanja nasilnog filma bio je
poveanje broja agresivnih postupaka koji su poinjeni za vrijeme hokejake utakmice,
naroito meu djecom koju su njihovi uitelji prethodno procijenili vrlo agresivnom. Gledanje
nasilja u medijima djeluje tako da agresivnoj djeci prui doputenje da izraze svoju agresiju, a
djeca koja poetno nemaju agresivne sklonosti ne ponaaju se nuno agresivno, barem ne na
temelju gledanja samo jednog nasilnog filma.
J. Philippe Leyens i suradnici (1977) su prouavali skupinu djece, tijekom razdoblja duljeg od
onog tipinog za jednokratne laboratorijske eksperimente, izloenu razliitoj koliini nasilja
u medijima te je pokazno da je veina djece (ak i one bez snanih agresivnih sklonosti)
izloene visokom stupnju nasilja u medijima tijekom duljeg razdoblja bila agresivnija od one
djece koja su gledala manje agresivne programe.
POJAVA UDEAVANJA izlaganje djece beskrajnoj bujici nasilja u filmovima i na TV-u
poveava vjerojatnost javljanja agresivne reakcije.
TO JE S ODRASLIMA?
Djeca nisu sposobna razlikovati stvarnost od mate kao odrasli. U brojnim se sluajevima ini
da je nasilje odraslih primjer ivota koji oponaa umjetnost. Prema tome, nasilje u medijima
moe imati i snaan utjecaj na ponaanje odraslih.
OTUPLJUJUI UTJECAJ NASILJA NA TV-U
Ponovno izlaganje tekim ili neugodnim dogaajima obino ima otupljujui utjecaj na
osjetljivost na te dogaaje. Victor Cline i suradnici (1973) su proveli eksperiment u kojem su
mjerili fizioloke reakcije nekoliko mladia dok su gledali prilino okrutan i krvav boksai
me. Oni koji su u svakodnevnom ivotu mnogo gledali TV bili su relativno ravnoduni
prema pokolju u ringu, odnosno nisu pokazivali fizioloke dokaze uzbuenja, anksioznosti ili
druge pobuenosti. Meutim, oni koji su inae relativno malo gledali TV doivljavali su

znatnu fizioloku pobuenost nasilje ih je stvarno uzrujalo. Margaret Hanratty Thomas i


suradnici (1977) su pokazali da gledanje televizijskog nasilja moe otupjeti reakcije ljudi kada
se naknadno susretnu s agresijom u stvarnom ivotu. Pokazano je da je poetno gledanje
nasilja djelovalo tako da ih je desenzitiziralo na kasnije nasilne postupke - nije ih uzrujao
dogaaj koji ih je po svim pravilima trebao uzrujati.
DESENZIBILIZACIJA- Thomas (1982) je provela eksperiment u kojem je pokazala da
studenti izloeni velikoj koliini nasilja na TV-u, ne samo da pokazuju fizioloke dokaze
veeg prihvaanja nasilja, nego i, kada im se naknadno prui prilika da zadaju elektrookove
kolegi studentu, zadaju snanije elektrookove od onih u kontrolnoj situaciji. Stalna izloenost
nasilnim sadrajima u medijima dovodi do navikavanja, kod gledatelja se javlja sve vea
tolerancija prema nasilnim sadrajima, za njih nasilje postaje najnormalnija pojava, te takvi
sadraji dovode do smanjenja stupnja empatije.
SPORT
Istraivanja su pokazala da su dnevne stope ubojstava u SAD-u gotovo uvijek vie tjedan
dana nakon boksakih meeva teke kategorije. Nadalje, to je stupanj publiciteta koji prati
borbu vei, to je posljedini porast u broju ubojstava vei. Jo je vie iznenaujue ja da j rasa
gubitnika finalne borbe bila povezana s rasom rtava ubojstava nakon borbi: nakon to su
borbe izgubili boksai bijelci, javio se porast ubojstava bijelaca, ali ne i crnaca. Nakon to su
borbe izgubili boksai crnci, javio se porast ubojstava crnaca. Phillipsovi rezultati su previe
bili dosljedni da bi ih se odbacilo kao puku sluajnost. Richard E. Goranson je 1969. proveo
eksperiment u kojem je jednoj skupini ispitanika prikazao film o boksakom meu bez
traginih posljedica, dok je drugoj skupini ispitanika prikazao boksaki me s traginim
posljedicama (smrt gubitnika mea zbog ozljeda zadobivenih u borbi). Rezultati su pokazali
da su se osobe koje nisu vidjele tragine posljedice nasilnih sadraja (u ovom sluaju
boksakog mea) ponaale puno agresivnije od osoba koje su vidjele takve posljedice.
VIDEOIGRE
Igranje nasilnih videoigara ima isti utjecaj kao i gledanje nasilja na TV-u. Istraivanja su
pokazala da je igranje nasilnih videoigara pozitivno povezano s agresivnim ponaanjem i
delikvencijom djece. Nadalje, povezanost je bila jaa kod djece koja su prethodno bila
skolinija nasilju. Druga istraivanja su pokazala da ta veza nije bila samo korelacijska.
Izlaganja sluajnog uzorka djece nasilnoj videoigri imalo je izravan i neposredan uinak na
njihove agresivne misli i ponaanje.

CRTII I ANIMIRANI FILMOVI


Nasilje u crtiima je sastavni dio sadraja. Zapravo, uestalost nasilja u crtiima je vea nego
u akcijskim dramama ili komedijama (Potter i Warren, 1998).
DJECA SE PRVI PUT SUSREU S NASILJEM U CRTIIMA
Huston, Donnerstein i suradnici (1992) su istraivanjem utvrdili da crtani filmovi koji se
prikazuju subotom ujutro sadravaju prosjeno 20 nasilnih scena po satu u najgledanijem
terminu objavi se svega 5 nasilnih scena. Iako brojna istraivanja pokazuju da crtanim filmovi
obiluju scenama nasilja publika crtie ne ubraja meu nasilne sadraje. No iako publika toga
nije svjesna nasilje u crtiima moe dovesti do DESENZIBILIZIRANJA nasilje se poinje
doivljavati kao normalna stvar. Terenska istraivanja pokazala su da se agresivno ponaanje
prema vrnjacima poveava se nakon to dijete pogleda nasilne crtie koji nasilje ne prikazuju
kroz humoristian pristup.
FILMOVI I SERIJE
Najvie prisutno nasilje nalazi se u filmovima. Dovoljno je spomenuti neke vrste filmova u
kojima je ono nezaobilazna tema: film strave, pornografski, kriminalistiki, ratni, akcijski. U
filmu se nasilje moe prikazati na razliite naine pri emu e ono imati razliita znaenja i
uinke. Nasilje u fimu se ne treba nuno shvatiti samo pod negativnim vidom jer se u filmu
nasilje moe povezivati s ostvarenjem nekog junakog ina radi ostvarenja plemenitih ciljeva,
a ponekad e nasilje biti prikazano i s ironijom.
Isto tako i u serijama je nasilje esto prisutno. U tako velikom broju televizijskih serija
obrauju se teme vezane uz svijet kriminala ili da je radnja vezana uz drogu, obraune,
sukobe. Meutim, nasilje nalazimo i u drugim vrstama serije pa ak i u onim sa zabavnim
karakterom.
SOCIJALNO NASILJE
-odnosi se na ponaanja koja izazivaju tetu kod druge osobe na temelju manipulacije
odnosom, to podrazumijeva irenje traeva, socijalna izolacija i ucjene odnosom. Verbalna
agresija je esto prikazivana kao opravdana, nagraena i koritena od strane atraktivnih likova
pa tako djeca izloena relacijskom nasilju u medijima poinju odobravati takvo ponaanje.
PORNOGRAFIJA
Postoji razlika izmeu jednostavne pornografije i nasline pornografije. Pod 'nasilnom
pornografijom' se podrazumijeva pornografski materijal koji sadri elemente nasilja prema
enama.

U jednom eksperimentu -Donnerstein i Berkowitz (1981)- suradnica je razljutila muke


sudionike. Potom im je prikazan jedan od tri filma: agresivno erotski koji ukljuivao
silovanje, isto erotski bez nasilja, ili film koji je prikazivao neerotsko nasilje prema enama.
Nakon gledanja jednog od ovih filmova, mukarci su sudjelovali u naizlged nepovezanom
eksperimentu koji je ukljuivao poduavanje suradnice zadavanjem elektrinih okova kad
god je dala netoan odgovor. Takoer, bilo im je doputeno da sami odaberu razinu oka koji
su eljeli primjeniti. okovi nisu stvarno primani. Samo su oni mukarci koji su ranije gledali
nasilni pornografski film naknadno zadavali intezivne okove suradnici. Takoer postoje
dokazi koji pokazuju da e u ovim uvjetima sudionici koji gledaju nasilni pornografski dilm
zadati intezivnije okove pomonici, nego pomoniku. Dakle, produljeno izlaganje prikazima
seksualnog nasilja dovodi do veeg prihvaanja te vrste nasilja kod gledatelja te do manjeg
suosjeanja sa rtvom. Gledanje pornografskog nasilja je povezano sa stvarnim agresivnim
ponaanjem prema enama. Zanimljivo je da se to odnosi na enske

kao i na muke

gledatelje.
Sve ovo ne znai da gledanje nenaslinih pornografskih filmova nema nikakvog utjecaja na
agresivne osjeaje usmjerene prema enama. Mike i sur. (1995) su proveli metaanaliza 30
istraivanja o uincima pornografije na kasnije nasilno ponaanje. Potvrena su ranija
istraivanja tj. da izlaganje nasilnom seksualnom pornografskom materijalu dovodi do
poveanja stupnja agresije prema enama. Pored toga, pokazali su da gledanje nenasilnih
pornografskih filmova ima mali, ali mjerljiv utjecaj na agresivno ponaanje prema enama.
Nadalje, pokazano je i da mukarci izloeni slikama nagih ena koje nisu ukljuene u
seksualnu aktivnost su manje skloni poiniti nasilje prema enama, za razliku od onih u
mukaraca kontrolnoj skupini, to je ukazivalo na sloenost problema. S obzirom na to jedini
vrst zakljuak koji smo sposobni izvui u ovome trenutku jest da nasilna pornografija
predstavlja jasan problem za nae drutvo.
SILOVANJE NA SPOJU
Tijekom protekla tri desetljea gotovo polovica silovanja ili pokuaja silovanja ne ukljuuje
napade nepoznatih osoba, nego se pripisuje takozvanom 'silovanju na spoju' kod kojeg rtva
poznaje napadaa. Brojna silovanja na spoju dogaaju se jer mukarac odbija doslovno
shvatiti rije ne, djelomino zbog odreene zabune oko seksualnih scenarija koje
adolescenti ue dok ulaze u seksualnu zrelost. Seksualni scenarij pretpostavljaju da je
tradicionalna enska uloga je odbijanje mukarevih seksualnih ponuda, a mukareva da
bude uporan. Ovo se moe objasniti zato je u jednom istraivanju s uenicima srednje kole
50% uenika smatralo da ena ne misli ozbiljno kada kae ne, iako se 95% mukih i 97%

enskih sloilo se da treba prestati sa seksualnim ponudama im ena kae ne. Prijedlog da se
parovi, na poetku samog izlaenja, dogovore o vlastitom seksualnom ophoenju i o
ogranienjima.
CYBERBULLYING
Elektroniko nasilje ili cyberbullying problem je koji se sve vie istrauje, ak i u Hrvatskoj, a
definira se kao slanje ili objavljivanje povrjeujuih tekstova ili slika posredstvom interneta
ili drugih digitalnih komunikacijskih sredstava (Willard, 2004). Prema Olweusovom kriteriju,
a to je 2-3 puta mjeseno, 4,9% uenika doivljava neki oblik vrnjakog nasilja putem
elektronikih medija, 29% ih to doivi 1-2 puta mjeseno, a 66,2% nikada nije doivjelo
elektroniko nasilje. U 2010. i 2011. zabiljeeno je nekoliko primjera elektronikog nasilja u
osnovnim i srednjim kolama koji su izazvali veliku raspravu u javnosti o emu svjedoe i
brojni natpisi u medijima.
Sprjeavanje agresivnog ponaanja
Nasilje u televizijskom programu ne mora voditi utvrivanju agresivnih stavova i ponaanja.
Kako bismo sprijeili da do njih uope doe vanu ulogu imaju roditelji, mogue je igrati na
kartu empatije, provoditi radionice na temu kritikog razmatranja sadraja, poticati na druge
aktivnosti te prikazivati posljedice. Rosenkoeetter i suradnici (2004) proveli su
eksperimentalni program u kojem su imali 31 predavanje (kolski sat) kroz kolsku godinu o
medijima i nasilju u prvom, drugom i treem razredu. Na kraju godine su utvrdili da su
djevojice smanjile gledanje nasilnog TV programa i identifikaciju s nasilnim junacima, te su
izjavile i da su manje uivale u nasilnom TV programu. Djeaci nisu smanjili koliinu nasilja
koje su gledali, no njihovo agresivno ponaanje (prema ocjeni druge djece iz razreda)
znaajno se smanjilo.