1

U ovoj ćete knjizi otkriti vječno znanje, koje veliki učitelji i

mudraci svijeta naučavaju već tisućama godina. Nauk o
samospoznaji otvara put za razumijevanje našeg pravog ja,
prirode i svemira, te Vrhovnog Jastva. Govori nam o
mogućnostima ostvarenja sklada i sreće kroz upoznavanje
svoje prave prirode.
Sa začuñujućom jasnoćom i uvjerljivim, jednostavnim
riječima, najistaknutiji svjetski učitelj nauka o samospoznaji,
Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, upoznaje
nas, kroz intervjue, predavanja i eseje, s tajnama
meditacije, reinkarnacije, karme itd. Ova knjiga dokazuje
koliko je nauk o samospoznaji važan za suvremeni svijet i
naš vlastiti život.

Nauk o samospoznaji
Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Osnivač-Acarya Meñunarodnog društva za svjesnost Krišne

2
Predgovor

Od samog početka, znao sam da je Njegova Božanska Milost

A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada najneobičnija osoba
koju sam ikada susreo. Prvi smo se put susreli u ljeto 1966.
godine, u New Yorku. Prijatelj me pozvao na predavanje
„starog indijskog svamija", na donjem Manhatan Bowaryu.
Otišao sam tamo znatiželjan da upoznam svamija, koji drži
predavanja u četvrti skitnica, alkoholičara i propalica.
Oprezno sam se penjao stubištem, crnim poput ugljena.
Kako sam se uspinjao, zvonak, ritmičan zvuk postajao je sve
glasniji i jasniji. Konačno, stigao sam na četvrti kat i otvorio
vrata; on je bio tamo.
Sjedio je na malom podiju, na drugom kraju duge, tamne
sobe, udaljen oko pedeset stopa od mjesta gdje sam stajao.
Njegovo lice i odjeća boje šafrana sijali su pod slabim
svjetlom. Bio je stariji, mogao bi imati šezdesetak godina,
pomislio sam. Sjedio je prekriženih nogu, uspravno i
dostojanstveno. Obrijane glave, upečatljivog izraza lica i s
crvenkastim naočalama debelih rožnatih okvira, izgledao je
poput svećenika, koji je najveći dio svog života proveo
proučavajući svete spise. Zatvorenih očiju, tiho je pjevao
jednostavnu molitvu na sanskrtu, istodobno svirajući mali
bubanj. Ponavljajući za njim, malobrojna se publika
pridruživala u intervalima. Nekolicina je svirala male činele,
stvarajući zvonke zvukove koje sam maloprije čuo. Očaran,
sjeo sam tiho u pozadinu i čekao, pokušavajući sudjelovati u
pjevanju.
Nakon nekoliko trenutaka, svami je počeo predavanje na
engleskom, očigledno iz velike knjige na sanskrtu koja je
ležala otvorena pred njim. Povremeno je citirao navode iz
knjige, ali češće ih je znao napamet. Zvuk jezika bio je
divan, a svaki odlomak popraćen pomnim, podrobnim
objašnjenjima.
Njegov rječnik, gusto protkan filozofskim terminima i
izrazima, odavao je učena čovjeka. Njegovo izlaganje,
znatno su obogaćivali elegantni pokreti ruku i živahni izrazi
lica. Tema: „Ja nisam ovo tijelo. Ja nisam Indijac... Vi niste
3
Amerikanci... Svi smo mi duhovne duše." bila je
najznačajnija od svih s kojima sam se ikada susreo.
Poslije predavanja netko mi je dao brošuru tiskanu u Indiji.
Fotografija je prikazivala kako svami uručuje svoje tri knjige
indijskom predsjedniku vlade, Lal Bahadur Shastriju. U
članku ispod fotografije navedene su riječi gospodina
Shastrija koji kaže da sve knjižnice indijske vlade trebaju
naručiti ove knjige. Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami
Prabhupada čini veliko djelo", rekao je predsjednik vlade u
drugom malom odlomku, „i njegove knjige predstavljaju
značajan doprinos za spas čovječanstva." Kupio sam
primjerke knjiga, za koje sam čuo da ih je svami donio iz
Indije. Pročitavši tekstove s omota, malu brošuru i razne
druge tiskane stvari, počeo sam shvaćati da sam upravo
susreo jednog od najpoštovanijih duhovnih voña Indije.
Meñutim, nisam mogao razumjeti zašto je džentlmen takvog
ugleda od svih mogućih mjesta za stanovanje i držanje
predavanja izabrao baš Bowary. Sigurno je obrazovan i
vjerojatno roñen u indijskoj aristokratskoj obitelji. Zašto živi
u takvoj neimaštini? Što ga je to ovamo dovelo? O tome
sam saznao nekoliko dana kasnije za vrijeme
poslijepodnevne posjete Šrila Prabhupadi.
Na moje iznenañenje, Šrila Prabhupada (kako sam ga
kasnije počeo zvati) nije bio prezauzet za razgovor sa
mnom. Ustvari, izgledalo je kao da je spreman razgovarati
cijeli dan. Srdačan i prijateljski naklonjen, objasnio mi je da
je 1959. u Indiji prihvatio sannyasu (odvojeni red života) i
stoga mu nije dozvoljeno posjedovati ili zarañivati novac za
svoje osobne potrebe. Prije puno godina, završivši studij na
sveučilištu u Calcutti, osnovao je obitelj i potom, kao što
nalaže drevna vedska kultura, otišao, prepustivši obiteljske i
poslovne odnose najstarijim sinovima. Nakon što je prihvatio
sannyasu, dobio je, uz pomoć dragog obiteljskog prijatelja,
besplatnu kartu za indijski teretni brod (Jaladuta,
parobrodske kompanije Scindia). U rujnu 1965. godine,
noseći samo četrdeset rupija (oko sedam dolara), sanduk
knjiga i nešto odjeće, otplovio je iz Bombaja za Boston.
Njegov duhovni učitelj, Šri Šrimad Bhaktisiddhanta Sarasvati
4
Thakura, povjerio mu je da na engleskom jeziku prenese
svijetu vedsko učenje Indije. To ga je potaknulo da sa
šezdeset devet godina doñe u Ameriku. Rekao mi je da želi
poučiti Amerikance indijskoj glazbi, kuhanju, jezicima i
raznim drugim umijećima. Bio sam ugodno iznenañen.
Vidio sam da Šrila Prabhupada spava na malom ležaju te
da mu odjeća visi na konopcu u stražnjem dijelu sobe,
sušeći se na toplini ljetnog poslijepodneva. Sam je prao
odjeću i kuhao hranu na dobro zamišljenoj napravi, koju je
vlastoručno napravio u Indiji. U tom aparatu na četiri razine
kuhao je četiri jela odjednom. U drugom dijelu sobe, oko
njegovog starinskog prenosnog pisaćeg stroja, ležala je
naizgled beskrajna hrpa rukopisa. Saznao sam da je gotovo
sve svoje budne sate -dvadeset od dvadeset četiri -provodio
tipkajući nastavke triju knjiga koje sam već kupio.
Bio je to planirani komplet od šezdeset svezaka zvanih
Šrimad-Bhagavatam, koji je zapravo enciklopedija duhovnog
života. Zaželio sam mu sreću u izdavanju, a on me pozvao
na predavanje na sanskrtu subotom, te na večernja
predavanja ponedjeljkom, srijedom i petkom. Prihvativši
poziv, zahvalio sam se i otišao, diveći se njegovoj
nevjerojatnoj odlučnosti.
Nekoliko tjedana kasnije – u srpnju 1966. – imao sam čast
pomagati Šrila Prabhupadi pri selidbi u malo ugledniji kraj,
u Drugoj aveniji. Zajedno s prijateljima zdušno sam se latio
posla; iznajmili smo, u istoj zgradi, prodavaonicu u prizemlju
i stan na drugom katu, okrenut ka malom dvorištu.
Predavanja i pjevanje nastavili su se i nakon dva tjedna,
brzo rastući skup, plaćao je najamninu za prodavaonicu (u
to vrijeme hram) i stan. Već tada, Šrila Prabhupada je
uputio svoje sljedbenike da tiskaju i dijele prospekte, a
vlasnik kompanije za proizvodnju ploča pozvao ga je da
snimi LP s Hare Krišna mantrom. On se složio i LP je
postigao veliki uspjeh. U svom novom boravištu naučavao je
pjevanje, vedsku filozofiju, glazbu, japa-meditaciju, likovnu
umjetnost i kuhanje. U početku je sam kuhao – uvijek je
poučavao vlastitim primjerom. Rezultat su bila najdivnija
vegitarijanska jela koja sam ikada kušao. (Šrila Prabhupada
5
je čak svakoga sam služio!) Obroci su obično sadržavali rižu,
jelo od povrća, ćapatije (pogačice od integralnog brašna) i
dal (juhu od pikantno začinjene mahunarke ili osušena
graška). Kuhao je na pročišćenome maslacu (ghiju) i veliku
pozornost poklanjao temperaturi kuhanja. Zajedno sa
začinima i drugim pojedinostima, dobiveni okus hrane meni
je bio do tada sasvim nepoznat. Mišljenja drugih o hrani
zvanoj prasadam (Gospodinova milost) sasvim su se slagala
s mojim. Djelatnik u Korpusu mira, koji je takoñer bio
poznavatelj kineskog jezika, učio je od Šrila Prabhupade
slikanje u klasičnom indijskom stilu. Bio sam zapanjen
visokom kvalitetom njegovih slika.
U filozofskoj raspravi i logici, Šrila Prabhupada je bio
nepobjediv i neumoran. Prekinuo bi svoj rad na prevoñenju
zbog razgovora koji bi trajali i po osam sati. Ponekad bi se
sedam ili osam ljudi stisnulo u maloj, besprijekorno čistoj
sobi u kojoj je radio, jeo i spavao, na spužvastoj prostirci
debeloj pet centimetara. Šrila Prabhupada je neprekidno
isticao ono što je nazivao „jednostavno življenje i uzvišeno
razmišljanje", istodobno to pokazujući vlastitim primjerom.
Naglašavao je da je duhovni život znanost, koju je moguće
dokazati razumom i logikom, a ne stvar osjećaja ili slijepog
vjerovanja. Započeo je izdavanje mjesečnog časopisa i u
jesen 1966. godine, New York Times je objavio pogodnu
ilustriranu priču o Šrila Prabhupadi i njegovim sljedbenicima.
Ubrzo nakon toga, i ljudi s televizije napravili su reportažu o
njemu.
Šrila Prabhupada je bio neodoljiva osoba. Možda zbog moje
želje za osobnom dobiti od yoge i pjevanja mantre, ili možda
zbog čistog divljenja, ali nekako sam shvatio da želim
slijediti svaki korak na njegovom putu. Njegovi planovi za
širenje svjesnosti Krišne bili su smjeli i nepredvidivi - osim
činjenice da su uvijek slavno uspijevali. Bio je
sedamdesetogodišnjak i stranac u Americi. Došavši
praktično bez ičega, ipak je sada, za nekoliko mjeseci, sam
osnovao pokret! To je bilo zapanjujuće.
Jednoga kolovoškog jutra u hramu u Drugoj aveniji, Šrila
Prabhupada nam je rekao: „Danas je dan pojave Gospodina
6
Krišne." Morali smo postiti dvadeset četiri sata i ostati u
hramu. Te su se večeri pojavili neki posjetitelji iz Indije.
Jedan od njih, praktično u suzama, opisao je svoje
neizmjerno oduševljenje, pronašavši djelić izvorne Indije na
drugoj strani svijeta. Nikada, ni u svojim najluñim snovima
nije mogao zamisliti tako nešto. Uputio je Šrila Prabhupadi
riječi pohvale i duboke zahvalnosti, ostavio prilog i poklonio
se pred njegovim stopalima. Svi su bili duboko dirnuti.
Kasnije je Šrila Prabhupada razgovarao s njim na hindiju i,
iako ga nisam razumio, mogao sam vidjeti da se svakim
izrazom i pokretom neposredno obraćao ljudskoj duši.
Kasnije, te iste godine, dok sam boravio u San Franciscu,
poslao sam Šrila Prabhupadi njegovu prvu avionsku kartu i
on je doputovao iz New Yorka. Dočekali smo ga na terminalu
aerodroma, u poprilično velikoj grupi, pjevajući Hare Krišna
mantru. Zatim smo ga odvezli na istočnu stranu Golden
Gate parka, u novoiznajmljeni stan i hram u prizemlju.
Kombinacija je bila vrlo slična onoj u New Yorku. Šrila
Prabhupada je bio u zanosu.
Nekoliko tjedana kasnije, iz Indije u San Francisco, stigla je
prva mridanga (duguljasti glineni bubanj s površinom za
sviranje na oba kraja). Otišao sam u Šrila Prabhupadin stan i
obavijestio ga. Širom je otvorio oči i uzbuñenim glasom
rekao da odem brzo dolje i otvorim sanduk. Dizalom sam se
spustio u prizemlje i krenuo prema ulaznim vratima, kada se
Šrila Prabhupada pojavio. Toliko je želio vidjeti mridangu da
je krenuo stubištem i prestigao dizalo. Zamolio nas je da
otvorimo sanduk i, pokidavši jedan dio svoje odjeće boje
šafrana, omotao bubanj platnom, ostavljajući samo površine
za sviranje. Onda je rekao: „Ovo se ne smije nikada skinuti",
i počeo podrobno davati upute kako svirati i brinuti o
instrumentu.
Takoñer u San Franciscu, 1967. godine, Šrila Prabhupada
je uveo Rathayatru, festival kola, jedan od nekoliko festivala
koji se, zahvaljujući njemu, danas slave diljem svijeta.
Ratha-yatra se već dvije tisuće godina održava u Jagannatha
Puriju i festival je do 1975. postao tako popularan meñu

7
stanovnicima San Francisca da je gradonačelnik službeno
proglasio „dan Ratha-yatre u San Franciscu".
Krajem 1966. godine Šrila Prabhupada je počeo prihvaćati
učenike. Na samom početku, svima je objasnio da o njemu
ne trebaju misliti kao o Bogu, već kao o Božjem slugi i
kritizirao je samozvane gurue, koji su učenicima dozvoljavali
da ih obožavaju kao Boga. „Ovi 'bogovi' su vrlo jeftini",
obično je govorio. Jednog dana na nečije pitanje „Jeste li vi
Bog?" Šrila Prabhupada je odgovorio, „Ne, ja nisam Bog -ja
sam sluga Boga." Zatim je razmislio na trenutak i nastavio:
„Ustvari, ja nisam sluga Boga. Ja pokušavam biti sluga
Boga. Sluga Boga nije nešto obično."
Sredinom sedamdesetih, Šrila Prabhupada je drastično
povećao prevoñenje i objavljivanje knjiga. Učeni ljudi diljem
svijeta obasuli su njegove knjige povoljnim ocjenama i
praktično su ih sve srednjoškolske ustanove i sveučilišta u
Americi prihvatili kao standardne tekstove. Tijekom svog
osamdesetjednogodišnjeg prebivanja na Zemlji, napisao je
osamdesetak knjiga, koje su njegovi učenici preveli na
četrdeset jezika i podijelili preko pedeset pet milijuna
primjeraka. Otvorio je sto osam hramova i ima oko deset
tisuća iniciranih učenika te milijune simpatizera. Šrila
Prabhupada je pisao i prevodio sve do posljednjeg dana
svog života.
Šrila Prabhupada nije bio samo još jedan orijentalni
učenjak, guru, mistik, učitelj yoge ili učitelj meditacije. Bio
je utjelovljenje čitave kulture koju je potom usadio i u
zapadni svijet. Meni i mnogim drugima bio je netko tko je
prvi i jedini istinski brinuo i potpuno žrtvovao svoju
udobnost za dobro drugih. Nije imao privatni život, već je
živio samo za druge. Mnoge je ljude poučavao duhovnoj
znanosti, filozofiji, zdravom razumu, umjetnosti, jezicima,
vedskom načinu života – higijeni, prehrani, medicini,
pravilnom ponašanju, obiteljskom životu, poljoprivredi,
društvenoj organizaciji, školstvu, ekonomiji – i mnogim
drugim stvarima. Meni je bio učitelj, otac i najdraži prijatelj.
Osjećam veliki dug prema Šrila Prabhupadi, koji nikada neću
moći vratiti. Ali, u najmanju ruku, mogu pokazati zahvalnost
8
pridružujući se njegovim sljedbenicima u ispunjavanju
njegove najdublje želje – objavljivanju i dijeljenju njegovih
knjiga.
„Nikada neću umrijeti", Šrlla Prabhupada je jednom rekao,
„vječno ću živjeti u svojim knjigama." Napustio je ovaj svijet
14. studenog 1977. godine, ali sigurno će živjeti vječno.

– Michael Grant (Mukunda dasa)

Posveta

Prema materijalnom viñenju, naš voljeni duhovni učitelj,

voña i prijatelj, Njegova Božanska Milost A. C Bhaktivedanta
Swami Prabhupada, napustio je ovaj svijet 14. studenog
1977. godine, ali je zapravo još uvijek prisutan. Kao što je
Šrila Prabhupada često isticao, postoje dva načina druženja
s duhovnim učiteljem: kroz njegovu fizičku prisutnost (vapu)
i kroz njegove pouke (vani). Ponekad se možemo fizički
družiti s duhovnim učiteljem, a ponekad ne, ali se uvijek
možemo družiti s njim slijedeći njegove upute.

-Izdavač

Uvod

Ljudi često pitaju: „Tko je Šrila Prabhupada?" I uvijek je

teško odgovoriti na to pitanje, jer je Šrila Prabhupada uvijek
nadmašivao uobičajena imenovanja. U različitim prilikama
nazivali su ga učenjakom, filozofom, kulturnim
ambasadorom, plodnim autorom, religijskim voñom,
duhovnim učiteljem, društvenim kritičarom i svetim
čovjekom. Uistinu, bio je sve to i više od toga. Sigurno ga
nitko nije mogao zamijeniti sa suvremenim poduzetnim
„guruima", koji dolaze na Zapad s vješto spakiranim,
razvodnjenim verzijama istočnjačke duhovnosti (kako bi
zadovoljili naš nagon za trenutačnim blagostanjem i
iskoristili našu provjerenu naivnost). Za razliku od njih, Šrila
Prabhupada je bio istinski svet čovjek (sadhu), duboke
9
intelektualne i duhovne osjetljivosti. Posjedovao je duboku
samilost i brigu za društvo kojem u tako velikoj mjeri
nedostaje prava duhovna dimenzija.
Želeći prosvijetiti ljudsko društvo, Šrila Prabhupada je
napisao osamdesetak knjiga, prijevoda i sažetih studija
velikih indijskih duhovnih klasika, a njegova su djela izdana
na engleskom i mnogim drugim jezicima. Godine 1944. Šrila
Prabhupada je sam pokrenuo časopis Back to Godhead, koji
danas na engleskom jeziku mjesečno izlazi u nakladi od
preko pola milijuna primjeraka. Gotovo svi razgovori,
predavanja, eseji i pisma izabrani za Nauk o samospoznaji
prvo su objavljeni u Back to Godheadu.
Na ovim stranicama Šrila Prabhupada predstavlja istu
poruku koju je veliki mudrac Vyasadeva zabilježio tisućama
godina ranije, poruku vedske književnosti. Kao što ćemo
vidjeti, često navodi Bhagavad-gitu, Šrimad Bhagavatam i
druge klasične vedske tekstove. Na suvremenom engleskom
izlaže isto vječno znanje koje su drugi veliki samospoznati
učitelji naučavali tisućljećima – znanje koje otkriva tajne
jastva u nama, prirode, svemira i Vrhovnog Jastva u nama i
izvan nas. Šrila Prabhupada govori sa začuñujućom
jasnoćom i uvjerljivom, jednostavnom rječitošću dokazuje
koliko je važan nauk o samospoznaji za suvremeni svijet i
naš vlastiti život.
U ovoj knjizi, u koju je uvršteno trideset šest tekstova,
čitatelj će naći Šrila Prabhupadinu dirljivu pjesmu napisanu
po dolasku u Ameriku, razmjenu pisama s poznatim
kardiologom o „istraživanju duše", razgovor o reinkarnaciji
snimljen za londonski radio, njegove izjave za londonski
Times o pravim i lažnim guruima, razgovor s njemačkim
benediktinskim svećenikom o Krišni i Kristu, njegova
zapažanja o nadsvijesti i zakonu karme, njegov razgovor s
vodećim ruskim učenjakom o duhovnom komunizmu i
razgovore s njegovim učenicima o prijevarama suvremenih
znanstvenika.
Čitajte odabrane tekstove po redu, ili, ako želite, počnite s
onima koji vas najviše zanimaju. (Rječnik na kraju
objašnjava nepoznate riječi i imena.) Nauk o samospoznaji
10
postavit će pred vas izazove i donijeti vam nadahnuće i
prosvjetljenje.

–Izdavači

Pohvalne kritike o Šrila Prabhupadinim djelima

Tijekom godina, mnogi su se pohvalno izrazili o Šrila

Prabhupadinom djelu – donošenju indijskog vječnog nauka o
samospoznaji na Zapad.

* * *

„Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami

Prabhupada obavlja dragocjen posao, a njegove knjige
predstavljaju značajan doprinos spasenju čovječanstva."

Šri Lal Bahadur Shastri

bivši predsjednik Indijske vlade

„Swami Bhaktivedanta opominje Zapad da je naša izrazito

djelatna i jednostrana kultura suočena s krizom koja može
biti okončana samouništenjem, jer joj nedostaje unutarnja
dubina izvorne metafizičke svjesnosti. Bez takve dubine,
naši moralni i politički prosvjedi samo su puke riječi."

Thomas Merton, teolog

„Meñu raznovrsnim religijskim pristupima što ih nude yogiji

iz Indije, zacijelo je najznačajniji put svjesnosti Krišne, koji
je predstavio Šrila Prabhupada Bhaktivedanta Swami, deseti
učitelj u tradiciji Caitanye Mahaprabhua. Šri Bhaktivedanta
Swami je na zadivljujući način za manje od deset godina
uspio svojom osobnom požrtvovnošću i nepokolebljivom
predanošću zadatku, s neumornom energijom i
sposobnošću, organizirati Meñunarodno društvo za svjesnost
Krišne s tisućama bhakta, otvoriti Radha-Krišna hramove u

11
glavnim gradovima svijeta i napisati brojna djela o bhakti-
yogi u skladu s učenjima Šri Krišne i Šri Caitanye."

Mahesh Mehta
Profesor azijskih studija
Windsor University, Ontario, Kanada

„A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je ugledni učitelj i

nasljednik velike tradicije."

Joseph Jean Lanzo del Vasto

istaknuti francuski filozof i pisac

„Riječima nije moguće opisati učenost i predanost izražene

u Šrila Prabhupadinim brojnim djelima. Buduće generacije
sigurno će živjeti u boljem svijetu zahvaljujući naporima
Šrila Prabhupade. On se zalaže za meñunarodno bratstvo i
duhovno ujedinjenje čitavog čovječanstva. Književni svijet
izvan Indije, osobito na Zapadu, mnogo duguje Šrila
Prabhupadi, koji ga je na tako znanstven način upoznao s
onim što je najbolje u Indiji svjesnoj Krišne."

Sri Viswanath Shukla, Ph.D.

Profesor hindija, M.U. Aligarh, U.P. Indija

„Kao roñenog Indijca koji živi na Zapadu, jako me ojadilo što

toliko mnogo mojih zemljaka dolazi na Zapad u ulozi gurua i
duhovnih voña. Kao što svaki običan čovjek na Zapadu od
samog roñenja postaje svjestan kršćanske kulture, tako
svaki običan čovjek u Indiji od samog roñenja biva upoznat s
principima meditacije i yoge. Nažalost, mnogo je bezobzirnih
osoba došlo iz Indije, pokazalo svoje nesavršeno, obično
znanje o yogi, prevarilo ljude sa svojom robom koja se
sastoji od mantri i predstavilo se kao inkarnacije Boga.
Toliko je mnogo takvih varalica došlo uvjeravajući svoje
budalaste sljedbenike da ih prihvate kao Boga da su učeni
ljudi upućeni u indijsku kulturu postali veoma zabrinuti i
uznemireni. Zbog toga se veoma radujem izdanjima Šri A.C.
12
Bhaktivedante Swamija Prabhupade. Ona će pridonijeti
okončanju užasnog varanja lažnih i neovlaštenih „gurua" i
„yogija" i pružiti priliku svim ljudima da shvate pravo
značenje orijentalne kulture."

Dr. R. Kailash Vajpeye

Rukovoditelj indijskih studija
Center for Oriental Studies
University of Mexico

„Knjige A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade su ne

samo divne već i značajne za naše doba, u kojem kao nacija
tragamo za novim kulturnim modelima za naš način života. "

Dr. C.L. Spreadbury

Profesor sociologije
Stephen F. Austin State University

„Velika mi je čast što sam imao zadovoljstvo da

pregledam izdanja Bhaktivedanta Book Trust-a, koja
smatram neobično vrijednim za obrazovne ustanove i
knjižnice. Posebno preporučujem drevni klasik Šrimad-
Bhagavatam svim studentima i profesorima indijske filozofije
i kulture. Učeni autor, Njegova Božanska Milost A.C.
Bhaktivedanta Swami, čuven je u svijetu kao svetac i
učenjak na polju vedske filozofije i njezine praktične
primjene u suvremenom svijetu. Otvorio je širom svijeta
preko stotinu ašrama za proučavanje i njegovanje vedskog
znanja. U svom nastojanju da uspostavi vedski način života,
sanatana-dharmu, u svim zemljama svijeta, nema premca.
Osobno osjećam veliku zahvalnost što takva kvalificirana
osoba kao što je Swami Bhaktivedanta širi poruku
Bhagavate za dobrobit svijeta."

Dr. R. Kalia
Predsjednik Indijskog udruženja knjižnica

13
 „Swami Bhaktivedanta je svojim engleskim prijevodima i
komentarima ponudio štovateljima Boga neprocjenjiv dar.
Univerzalna primjena ovih istina pokazala se obećanim
blagoslovom u ovim vremenima izazova, u kojima svjetlo
obasjava tamu. Ovo je istinski sveto, nadahnuto djelo za sve
čežnjive duše koje tragaju za odgovorima na životna pitanja
zašto, odakle i kamo."

Dr. Judith M. Tyberg

Osnivač i rukovoditelj
East-Kažest Cultural Center, Los Angele, California

„... Kao predstavnik izravnog naslijeña Caitanye, autor

je, prema indijskom običaju, dobio dostojanstvenu titulu
Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami
Prabhupada. Swami Prabhupada u potpunosti vlada
sanskrtom. Velika vrijednost njegovog prijevoda Bhagavad-
gite leži u ovlaštenim tumačenjima u skladu s načelima
Caitanyine tradicije... Ova pohvala, koja potječe od
kršćanskog filozofa i indologa, znak je iskrenog
prijateljstva."

Olivier Lacombe
Počasni profesor
Universite de Paris, Sorbonne
bivši rukovoditelj
Instituta za indijsku civilizaciju u Parizu

„Knjige Šri Bhaktivedante Swamija pročitao sam s velikom

pažnjom i dubokim zanimanjem i smatram da su od
neprocjenjive vrijednosti za svakoga tko želi upoznati
duhovno i kulturno naslijeñe Indije. Pisac ovih knjiga na
svakoj stranici pokazuje zapanjujuće znanje o temama koje
obrañuje, kao i razumijevanje i lakoću s kojom tumači teško
razumljive misli. Oni predstavljaju veoma rijetke darove
čovjeka strogo odgojenog u školi vaišnavske filozofije, toliko
zaokupljenog njezinim učenjima da je dostigao najviši nivo
14
duhovne prosvijetljenosti koju dostiže samo mali broj
blagoslovljenih duša."

Dr H.B. Kulkarni
Profesor engleskog jezika i filozofije
Utah State University, Logan, Utah

„Djela Swamijija (Svamiñija) nedvojbeno predstavljaju

veliki doprinos napaćenom ljudskom društvu današnjice."

Dr. Sooda L. Bhatt

Profesor indijskih jezika
Boston University, Boston, Massachusetts

„Pojava Šri Caitanya-caritamrte Krišnadase Kaviraje

Gosvamija, u prijevodu A.C. Bhaktivedante Swamija
Prabhupade, povod je za slavlje i meñu stručnjacima
indologije i meñu običnim ljudima koji žele obogatiti svoje
znanje o indijskoj duhovnosti."
„....Onaj tko s pažnjom pročita komentare, osjetit će da je
ovdje, kao i u svojim drugim djelima, Šri Bhaktivedanta
razborito spojio gorljivu predanost s estetskom osjetljivošću
bhakte i intelektualnom strogošću učenjaka."
„... Ove izvanredno napisane knjige bit će dobrodošla
nadopuna bibliotekama svih onih koji su se posvetili
proučavanju indijske duhovnosti i religiozne književnosti,
bilo da su učenjaci, bhakte ili obični čitatelji."

Dr. J Bruce Long

Odjel za azijske studije, Cornell University

I.
Učenje nauka o jastvu

Otkrivanje jastva
15
 Tko ste vi?... Jeste li vaše tijelo? Ili vaš um? Ili ste nešto
više? Znate li tko ste, ili samo mislite da znate? I je li to
uopće važno? Naše materijalističko društvo, sa svojim
neprosvijećenim voñama, pretvorilo je u tabu raspitivanje o
našem pravom, višem jastvu. Umjesto toga, svoje
dragocjeno vrijeme koristimo za održavanje, ukrašavanje i
zadovoljavanje tijela, bez više svrhe. Da li postoji
alternativa?

Cilj je ovog veoma važnog pokreta svjesnosti Krišne

spašavanje ljudskog društva od duhovne smrti. U današnje
vrijeme ljudsko društvo zavode voñe koji su slijepi, jer
nemaju znanje o cilju ljudskog života – samospoznaji i
ponovnom uspostavljanju našeg izgubljenog odnosa sa
Svevišnjom Božanskom Osobom. To znanje nedostaje.
Pokret svjesnosti Krišne pokušava poučiti ljudsko društvo
tom važnom znanju.
Prema vedskoj civilizaciji, savršenstvo života leži u spoznaji
našeg odnosa s Krišnom, Bogom. Iz Bhagavad-gite, koju svi
autoriteti transcendentalne znanosti prihvaćaju kao temelj
sveg vedskog znanja, saznajemo da su ne samo ljudska već
i sva druga živa bića sastavni djelići Boga. Djelići su
namijenjeni služenju cjeline, kao što su noge, ruke, prsti i
uši namijenjeni služenju cijelog tijela. Naša je dužnost, kao
sastavnih djelića Boga, da služimo Boga.
Ustvari, mi uvijek nekoga služimo, svoju obitelj, zemlju ili
društvo. Ako nemamo koga služiti, ponekad služimo mačku
ili psa ljubimca. Sve to dokazuje da smo po prirodi stvoreni
za služenje. A ipak, iako služimo najbolje što možemo,
nismo zadovoljni, kao ni osoba koju služimo. Na
materijalnom nivou, svatko je frustriran. Razlog je tomu
nepravilno usmjereno služenje. Na primjer, ako želimo
služiti stablo, moramo zalijevati korijen. Mala je korist od
zalijevanja lišća, grana i grančica. Ako služimo Svevišnjeg
Gospodina, svi Njegovi sastavni djelići bit će samim tim
zadovoljni. Zato služenjem Svevišnje Božanske Osobe

16
vršimo sve dobrotvorne djelatnosti i služimo društvo, obitelj
i narod.
Svako ljudsko biće dužno je shvatiti svoj prirodni odnos s
Bogom i djelovati u skladu s njim. Ako to učini, njegov život
je uspješan. Meñutim, katkada izazovno tvrdimo da nema
Boga, da smo mi Bog ili da nas nije briga za Boga. Meñutim,
taj nas izazivački duh neće spasiti. Bog postoji i možemo Ga
vidjeti u svakom trenutku. Ako odbijemo vidjeti Boga u
svom životu, pojavit će se pred nama kao okrutna smrt. Ako
ne poželimo vidjeti Boga u jednom obliku, vidjet ćemo Ga u
drugom. Svevišnja Božanska Osoba posjeduje različite
oblike, jer je izvorni korijen cijeloga kozmičkog očitovanja. U
stanovitom smislu, ne možemo Ga izbjeći.
Pokret svjesnosti Krišne nije slijepi religijski fanatizam, niti
revolt nekog skorojevića. Naprotiv, to je vjerodostojan,
znanstven pristup pitanju naše vječne potrebe za odnosom s
Apsolutnom Božanskom Osobom, Vrhovnim Uživateljom.
Predmet svjesnosti Krišne jest naš vječni odnos s Njim i
proces izvršavanja naših dužnosti prema Njemu. Tako nam
svjesnost Krišne omogućuje da dostignemo najviše
savršenstvo života, dostižno u ljudskom obliku života.
Moramo uvijek imati na umu da se ljudski oblik života
dostiže nakon mnogo milijuna godina evolucije u krugu
seljenja duhovne duše. U ovom obliku života, ekonomsko
pitanje rješava se lakše nego u nižim, životinjskim oblicima.
Ekonomske potrebe svinja, pasa, deva, magaraca i drugih
životinja jednako su važne kao naše, ali one se
zadovoljavaju u primitivnim uvjetima, dok su ljudskim
bićima, po zakonima prirode, pružene sve pogodnosti za
voñenje udobna života.
Zašto su čovjeku pruženi bolji životni uvjeti nego svinji ili
drugim životinjama? Zašto se visokom vladinom službeniku
pružaju bolje pogodnosti za udoban život nego običnu
činovniku? Odgovor je veoma jednostavan: ugledan
službenik mora obavljati odgovornije dužnosti od činovnika.
Slično tome, ljudsko biće mora obavljati dužnosti više od
dužnosti životinja, uvijek zauzetih punjenjem gladnih
trbuha. Po zakonima prirode, suvremeni životinjski standard
17
civilizacije samo je povećao probleme punjenja trbuha. Kad
priñemo nekoj od ovih uglañenih životinja radi duhovnog
života, kažu nam da jedino žele raditi za zadovoljstvo svojih
trbuha i da nema potrebe za raspitivanjem o Bogu. A ipak,
unatoč njihovoj težnji za teškim radom, uvijek postoji
nezaposlenost i razne druge zapreke koje postavljaju zakoni
prirode. Usprkos tomu, oni poriču potrebu za priznavanjem
postojanja Boga.
Ovaj ljudski oblik života nije nam dan samo za težak rad
kao svinjama i psima, već za dostizanje najvišeg
savršenstva života. Ne želimo li to savršenstvo, morat ćemo
teško raditi, jer će nas na to prisiliti zakoni prirode. U
posljednjim danima Kali-yuge (sadašnjeg doba) ljudi će
morati teško raditi samo za koricu kruha. Taj je proces već
počeo. Svake godine ljudi će trebati sve više raditi za sve
manju plaću. Ljudska bića nisu stvorena za težak rad kao
životinje i ako ne izvrše dužnosti ljudskog bića bit će
prisiljena, po zakonima prirode, prijeći u niže vrste života.
Bhagavad-gita slikovito opisuje kako se duhovna duša, po
zakonima prirode, raña i dobiva odgovarajuće tijelo i čulne
organe za uživanje u materiji u materijalnom svijetu.
U Bhagavad-giti je takoñer rečeno da se osobama koje
započnu, ali ne dovrše proces prilaženja Bogu – drugim
riječima, osobama koje ne postignu potpuni uspjeh u
svjesnosti Krišne – pruža prilika da se rode u obitelji
duhovno naprednih ljudi ili u imućnim trgovačkim obiteljima.
Ako se neuspješnim duhovnim kandidatima nudi takvo
aristokratsko podrijetlo, što reći o onima koji su postigli
traženi uspjeh? Stoga pokušaj povratka Bogu, čak i
polovičan, osigurava dobro roñenje u sljedećem životu. I
duhovno imućne obitelji pružaju pogodnosti za duhovni
napredak, jer u njima osoba može steći priliku za daljnje
napredovanje od točke na kojoj je stala u prošlom životu. U
duhovnoj spoznaji, atmosfera koju stvara dobra obitelj
povoljna je za njegovanje duhovnog znanja. Bhagavad-gita
podsjeća takve sretnike dobra roda da je njihova sreća
rezultat njihova predanog služenja u prošlosti. Nažalost,

18
djeca iz tih obitelji, obmanuta mayom, iluzijom, ne traže
savjet Bhagavad-gite.
Roñenje u imućnim obiteljima od samog početka rješava
problem hrane, a kasnije omogućuje razmjerno lakši i
udobniji život. U takvu položaju, osobi se pruža dobra
prilika za napredovanje u duhovnoj spoznaji, ali nažalost,
zbog utjecaja sadašnjeg željeznog doba (punog mehanike i
mehaničkih ljudi), sinovi bogataša opčinjeni su osjetilnim
uživanjem i zanemaruju dobru priliku za duhovno
prosvjetljenje. Zbog toga priroda, po svojim zakonima,
izaziva požare u njihovim zlatnim domovima. Pod
vladavinom demona Ravane, zlatni grad Lanka je bio spaljen
u pepeo. To je zakon prirode.
Bhagavad-gita je uvodna studija transcendentalne znanosti
o svjesnosti Krišne. Svi odgovorni voñe države dužni su
uskladiti svoje ekonomske i druge programe s Bhagavad-
gitom Svrha našeg života nije rješavanje ekonomskih
pitanja života održavanjem ravnoteže na nesigurnom
temelju, već rješavanje osnovnih problema života koji se
pojavljuju po zakonima prirode. Bez duhovnog pokreta,
civilizacija je statična. Duša pokreće tijelo, a živo tijelo
pokreće svijet. Mi vodimo brigu o tijelu, ali nemamo znanje
o duhu koji pokreće tijelo. Bez duha, tijelo je nepokretno, ili
mrtvo.
Ljudsko je tijelo izvrsno vozilo kojim možemo dostići vječni
život. Rijetka je i veoma važna laña za prelazak preko
oceana neznanja materijalnog postojanja. Na toj lañi služi
umješan lañar, duhovni učitelj. Božanskom milošću, laña
plovi na povoljnom vjetru. Uz sve te povoljnosti, tko ne bi
iskoristio priliku za prelazak preko oceana neznanja? Ako
netko zanemari tu dobru priliku, trebamo znati da čini
samoubojstvo.
Vagoni prvog razreda su, bez sumnje, vrlo udobni, ali
ako vlak ne vozi ka svom odredištu, koja je korist od vagona
s klima-ureñajima? Suvremena je civilizacija previše
zaokupljena pružanjem udobnosti materijalnom tijelu. Nitko
nema znanje o pravom cilju života – povratku Bogu. Ne
smijemo samo udobno sjediti. Trebamo vidjeti da li se naše
19
vozilo kreće ka pravom odredištu. Nema prave dobrobiti od
pružanja udobnosti materijalnom tijelu po cijenu
zaboravljanja osnovne potrebe života – ponovnog
zadobivanja izgubljenog duhovnog identiteta. Laña ljudskog
života tako je grañena da se mora kretati ka duhovnom
odredištu. Nažalost, pet čvrstih lanaca vezuju tijelo za
svjetovnu svjesnost: (1) vezanost za materijalno tijelo
uzrokovana nepoznavanjem duhovne stvarnosti, (2)
vezanost za roñake uzrokovana tjelesnim odnosima, (3)
vezanost za rodnu zemlju i materijalna dobra, kao što su
kuća, namještaj, imanje, nekretnine i poslovni papiri, (4)
vezanost za materijalnu znanost, koja uvijek ostaje puna
tajni zbog nedostatka duhovnog svjetla i (5) vezanost za
religijske tradicije i svete obrede bez znanja o Svevišnjem
Gospodinu ili Njegovim bhaktama, koji ih čine svetim. Te
vezanosti, koje usidruju lañu ljudskog tijela, potanko su
objašnjene u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite. One se
usporeñuju s duboko ukorijenjenim banjanom čije korijenje
sve dublje prodire u zemlju. Veoma je teško iskorijeniti tako
čvrsti banjan, ali Gospodin preporučuje sljedeći proces:
„Pravi oblik ovog stabla ne može se opaziti u ovom svijetu.
Nitko ne može shvatiti gdje mu je kraj, gdje početak, a gdje
temelji. Osoba mora odlučno presjeći ovo drvo oružjem
odvojenosti. Tada mora pronaći mjesto iz kojeg se nitko ne
vraća. Tamo se mora predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi od
koje je sve poteklo i u kojoj sve počiva od pamtivijeka." (Bg.
15.3-4)
Ni znanstvenici ni spekulativni filozofi nisu došli do
konačnog zaključka o ureñenju svemira. Samo su postavili
različite teorije o tome. Neki od njih smatraju materijalni
svijet stvarnošću, neki snom, a neki izjavljuju da postoji
vječno. Na taj način zastupaju različita stajališta, ali nijedan
svjetovni znanstvenik ili spekulativni filozof nikada nije
otkrio početak svemira ili njegove granice. Nitko ne može
reći kad je svemir nastao i kako lebdi u prostoru. Teoretski
predlažu neke zakone, poput zakona gravitacije, ali ih ne
mogu praktično primijeniti. Zbog nedovoljna znanja o istini,
svi žele iznijeti vlastitu teoriju kako bi stekli slavu, ali u
20
stvarnosti, ovaj je svijet pun bijeda i nitko ih ne može
otkloniti samim iznošenjem teorija o njima. Božanska
Osoba, koja je potpuno svjesna svega u Svojoj kreaciji,
obavještava nas da je za nas najbolje željeti osloboñenje od
ovog bijednog postojanja. Moramo odbaciti vezanost za sve
materijalno. Da bismo izvukli najbolje iz loše sklopljena
posla, naše materijalno postojanje mora biti potpuno
produhovljeno. Željezo nije vatra, ali može se pretvoriti u
vatru neprestanim dodirom s njom. Slično tome, odvojenost
od materijalnih djelatnosti može se dostići duhovnim
djelatnostima, a ne materijalnom pasivnošću. Materijalna je
pasivnost negativna strana materijalnog djelovanja, ali
duhovna djelatnost nije samo negacija materijalnog
djelovanja već izraz buñenja našeg pravog života. Moramo
žarko željeti pronaći vječni život, duhovno postojanje, u
Brahmanu, Apsolutu. Vječno carstvo Brahmana opisano je u
Bhagavad-giti kao vječna zemlja iz koje se nitko ne vraća.
To je Božje carstvo.
Nije moguće utvrditi početak našeg materijalnog života,
niti je nužno saznati kako smo postali uvjetovani u
materijalnom postojanju. Moramo se zadovoljiti
razumijevanjem da na neki način odiskona vodimo ovaj
materijalni život i da se sada trebamo predati Svevišnjem
Gospodinu, prvobitnom uzroku svih uzroka. Preduvjet za
povratak Bogu opisan je u Bhagavad-giti (15.5): „Osoba
osloboñena iluzije, lažna ugleda i grešna druženja, koja je
spoznala vječno postojanje odbacivši materijalnu požudu,
koja je osloboñena dvostranosti sreće i nesreće, koja nije
zbunjena i koja zna kako se treba predati Vrhovnoj Osobi,
dostiže vječno carstvo."
Osoba koja je uvjerena u svoju duhovnu osobnost,
osloboñena materijalne koncepcije postojanja i iluzije,
transcendentalna prema gunama materijalne prirode,
neprestano obuzeta razumijevanjem duhovnog znanja, koja
se potpuno odrekla osjetilnog uživanja, može se vratiti
Bogu. Takva se osoba zove amudha, za razliku od mudhe,
budalaste osobe u neznanju, jer je osloboñena dvostranosti
sreće i nesreće.
21
 Kakva je priroda Božjeg carstva? Ona je opisana u
Bhagavad-giti (15.6): „Moje vrhovno prebivalište ne
obasjavaju ni sunce, ni mjesec, ni elektricitet. Onaj tko ga
dostigne, nikada se ne vraća u materijalni svijet."
Iako se svako mjesto u kreaciji nalazi unutar Božjeg
carstva, jer je Gospodin vrhovni vlasnik svih planeta,
Gospodin posjeduje osobno prebivalište koje se u potpunosti
razlikuje od svemira u kojem sada živimo.
To se prebivalište naziva vrhovnim prebivalištem,
paramam. Čak i na ovom planetu postoje zemlje s visokim i
zemlje s niskim standardom života. Pored Zemlje, postoji
bezbroj drugih planeta u svemiru. Neke se smatraju višim, a
neke nižim planetima. U svakom slučaju, svim planetima
pod kontrolom vanjske energije, materijalne prirode,
potrebne su zrake sunca ili svjetlost vatre, jer je materijalni
svemir taman. Meñutim, iznad ovog predjela postoji
duhovno carstvo, koje se nalazi pod utjecajem Božje više
prirode. To je carstvo opisano u Upanišadama: „U tom
prebivalištu nema potrebe za suncem, mjesecom ili
zvijezdama, niti ga obasjava elektricitet ili neki oblik vatre.
Sve materijalne svemire osvjetljava odraz tog duhovnog
svjetla. Ta viša priroda je uvijek samoobasjana i zato
možemo opaziti tračak svjetla čak i u najgušćoj tami noći."
U Hari-vamši duhovnu prirodu objašnjava sam Gospodin
sljedećim riječima: „Blistavi sjaj neosobnog Brahmana
(neosobnog Apsoluta) obasjava sve postojanje, i duhovno i
materijalno. Ali moraš shvatiti da svjetlo Brahmana
predstavlja sjaj Mog tijela, o Bharata." Taj je zaključak
potvrñen u Brahma-samhiti. Ne bismo trebali misliti da
Gospodinovo prebivalište možemo dostići materijalnim
sredstvima kao što su svemirski brodovi. Trebamo znati da
onaj tko dostigne Krišnino prebivalište neprekidno uživa u
vječnom duhovnom blaženstvu. Kao nesavršena živa bića,
prolazimo kroz dva stadija postojanja. Jedan se naziva
materijalno postojanje, puno bijeda roñenja, smrti, starosti i
bolesti, a drugi duhovno postojanje, puno vječnosti,
blaženstva i znanja. U materijalnom postojanju postupamo
pod utjecajem materijalnog shvaćanja tijela i uma, ali u
22
duhovnom postojanju uvijek možemo uživati u sretnom,
transcendentalnom dodiru s Božanskom Osobom. U
duhovnom postojanju, Gospodin nikada nije izgubljen za
nas.
Pokret svjesnosti Krišne pokušava dati to duhovno
postojanje čitavom čovječanstvu. U našoj sadašnjoj
materijalnoj svjesnosti, vezani smo za osjetilno materijalno
shvaćanje života, ali to se shvaćanje može odmah otkloniti
predanim služenjem Krišne, svjesnošću Krišne. Ako
prihvatimo načela predanog služenja, možemo transcendirati
materijalne koncepcije života i osloboditi se guna vrline,
strasti i neznanja, čak i dok obavljamo razne materijalne
djelatnosti. Svatko tko se bavi materijalnim poslovima može
steći najveću dobrobit čitajući Back to Godhead i knjige ovog
pokreta svjesnosti Krišne. Te knjige pomažu svim ljudima da
sasijeku korijenje neumornog banjana materijalnog
postojanja. One su ovlašteni spisi koji nas uče kako se
možemo odreći svega što je povezano s materijalnim
shvaćanjem života i kušati duhovni nektar u svakom
predmetu. Taj se nivo može dostići samo predanim
služenjem i ni na koji drugi način. Takvim služenjem, osoba
može odmah dostići osloboñenje (mukti), čak i u ovom
životu. U većini slučajeva, duhovna su nastojanja okaljana
primjesama materijalizma, ali čisto predano služenje
transcendentalno je prema svoj materijalnoj zagañenosti.
Oni koji se žele vratiti Bogu trebaju jednostavno prihvatiti
načela ovog pokreta svjesnosti Krišne i usmjeriti svjesnost
na lotosolika stopala Svevišnjega Gospodina, Božanske
Osobe, Krišne.

Što je svjesnost Krišne?

Ovaj razgovor s neovisnom novinarkom Sandy Nixon voñen

je u srpnju 1975. godine u prostorijama Šrila Prabhupade u
Centru za svjesnost Krišne, Philadelphia. On predstavlja
izvrstan uvod u svjesnost Krišne i obrañuje osnovne teme
kao što su Hare Krišna mantra, odnos izmeñu duhovnog
23
učitelja i Boga, razlika izmeñu pravih i lažnih gurua, uloga
žene u svjesnosti Krišne, indijski kastinski sustav i odnos
izmeñu svjesnosti Krista i svjesnosti Krišne.

Gospoñica Nixon: Prvo bih postavila osnovno pitanje. Što

je svjesnost Krišne?
Šrila Prabhupada: Krišna znači Bog. Svi smo mi blisko
povezani s Njim, jer je On naš izvorni otac. Ali mi smo
zaboravili taj odnos. Kad želimo saznati „Kakav je moj odnos
s Bogom?", „Što je cilj života?", kaže se da smo svjesni
Krišne.
Gospoñica Nixon: Kako se svjesnost Krišne razvija u osobi
koja slijedi ovaj proces?
Šrila Prabhupada: Svjesnost Krišne već je prisutna u
svačijem srcu, ali zbog našeg materijalno uvjetovanog
života, mi smo je zaboravili. Proces pjevanja Hare Krišna
maha-mantre - Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna,
Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare
- oživljava svjesnost Krišne koja je već prisutna u nama. Na
primjer, prije nekoliko mjeseci ovi američki i europski
mladići i djevojke nisu znali za Krišnu, ali jučer smo vidjeli
kako pjevaju Hare Krišna i plešu u zanosu tijekom cijele
Ratha-yatra svečanosti [godišnjeg festivala koji pokret
svjesnosti Krišne organizira u gradovima širom svijeta].
Smatrate li to neprirodnim? Ne, nitko ne može satima
usiljeno pjevati i plesati. Oni su probudili svoju svjesnost
Krišne slijeñenjem vjerodostojnog procesa. To je objašnjeno
u Caitanya-caritamrti (Madhya 22.107):

nitya-siddha krsna-prema 'sadhya' kabhu naya

sravanadi-suddha-citte karaye udaya

Svjesnost Krišne je uspavana u svačijem srcu i kada osoba

doñe u dodir s bhaktama, ona se budi. Svjesnost Krišne nije
neprirodna. Kao što se u društvu djevojke u mladiću budi
prirodna privlačnost prema njoj, tako se, ako u društvu
bhakta slušamo o Krišni, budi naša uspavana svjesnost
Krišne.
24
Gospoñica Nixon: U čemu je razlika izmeñu svjesnosti
Krišne i svjesnosti Krista?
Šrila Prabhupada: Svjesnost Krista takoñer je svjesnost
Krišne, ali ljudi danas ne slijede pravila i propise kršćanstva
– zapovijedi Isusa Krista i zato ne razvijaju svjesnost Boga.
Gospoñica Nixon: Što je jedinstveno u svjesnosti Krišne u
odnosu na druge religije?
Šrila Prabhupada: Kao prvo, religija znači poznavati Boga i
voljeti Ga. To je religija. Danas, zbog nedostatka
obučavanja, nitko ne posjeduje znanje o Bogu, a kamoli
ljubav prema Njemu. Ljudi se zadovoljavaju odlaskom u
crkvu i mole se: „O, Bože, daj nam kruh svagdanji." Šrimad-
Bhagavatam to naziva prijevarnom religijom, jer cilj nije
upoznati i voljeti Boga, već steći osobnu dobit. Drugim
riječima, tvrdim li da slijedim neku religiju, ali ne znam kako
mogu upoznati i voljeti Boga, ispovijedam prijevarnu religiju.
Što se tiče kršćanske religije, ona pruža veliku priliku za
razumijevanje Boga, ali nitko je ne koristi. Na primjer, u
Bibliji postoji zapovijed „Ne ubij", ali kršćani su sagradili
najveće klaonice u svijetu. Kako mogu postati svjesni Boga
ako ne izvršavaju zapovijedi Isusa Krista? To se ne dogaña
samo u kršćanstvu, već i u svim drugim religijama. Naziv
„hindus", „musliman" ili „kršćanin" samo je imenovanje.
Nitko od njih ne zna tko je Bog i kako Ga možemo voljeti.
Gospoñica Nixon: Kako možemo razlikovati vjerodostojna
duhovnog učitelja od lažna?
Šrila Prabhupada: Duhovni učitelj je onaj tko poučava
druge kako mogu spoznati i voljeti Boga. Katkada lažni
nitkovi zavode ljude tvrdeći „Ja sam Bog", a ljudi koji
nemaju znanje o Bogu im vjeruju. Morate biti ozbiljan učenik
da biste shvatili tko je Bog i kako možete razviti ljubav
prema Njemu. Inače, samo ćete protratiti vrijeme. Za razliku
od drugih, mi smo jedini pokret koji može poučiti osobu
kako da spozna i voli Boga. Mi predstavljamo nauk o
spoznavanju Kišne, Svevišnje Božanske Osobe, slijedeći
učenja Bhagavad-gite i Šrimad-Bhagavatama. Oni nas uče
da je naša jedina dužnost voljeti Boga. Naša dužnost nije
tražiti od Boga životne potrepštine. Bog zadovoljava svačije
25
potrebe – čak i bića koja nemaju religije. Na primjer, mačke
i psi nemaju religiju, a Krišna ih ipak opskrbljuje svime što
im je potrebno za život. Zašto bismo onda uznemiravali
Krišnu radi kruha svagdanjega? On nam ga već daje. Prava
religija znači naučiti voljeti Boga. U Šrimad-Bhagavatamu
(1.2.6) rečeno je:

sa vai pumsam paro dharmo

yato bhaktir adhoksaje
ahaituky apratihata
yayatma suprasidati

Prvorazredna religija uči osobu kako da voli Boga bez

ikakvih pobuda. Ako služimo Boga radi dobiti, to je trgovina,
a ne ljubav. Prava ljubav prema Bogu je ahaituky
apratihata, ne može je omesti nijedan materijalni uzrok. Ona
je bezuvjetna. Ako doista želimo voljeti Boga, ne postoje
prepreke. Možemo Ga voljeti bez obzira na to jesmo li
siromašni ili bogati, mladi ili stari, crni ili bijeli.
Gospoñica Nixon: Vode li svi putevi k istom cilju?
Šrila Prabhupada: Ne. Postoje četiri vrste ljudi – karmiji,
jnaniji (čitaj: gjani), yogiji i bhakte – i svaka od njih dostiže
različit cilj. Karmiji rade da bi ostvarili materijalnu dobit. Na
primjer, ljudi u gradu teško rade dan i noć kako bi stekli
nešto novaca. Oni su, stoga, plodonosni radnici, karmiji.
Jnani je osoba koja misli: „Zašto tako mukotrpno radim?
Ptice, pčele, slonovi i druga stvorenja nemaju zanimanje, a
ipak jedu. Zašto bih nepotrebno radio tako teško? Bolje bi
bilo da riješim probleme života – roñenje, smrt, starost i
bolest." Jnaniji pokušavaju postati besmrtni. Misle da će
stapanjem s postojanjem Boga postati imuni na roñenje,
smrt, starost i bolest. Yogiji pokušavaju steći neku mističnu
moć kako bi mogli prikazivati čudesna djela. Na primjer,
yogi može postati veoma mali. Ako ga stavite u zaključanu
prostoriju, može izaći kroz bilo koji otvor. Pokazivanjem
takve magije yogi odmah stječe ugled čudesna čovjeka.
Naravno, suvremeni yogiji izvode samo gimnastičke vježbe –
nemaju pravu moć. Ali pravi yogi ima neku moć, ne
26
duhovnu, već materijalnu. Tako yogi želi mističnu moć, jnani
osloboñenje od životnih bijeda, a karmi materijalnu dobit.
No bhakta ne želi ništa za sebe. Jednostavno želi služiti Boga
iz ljubavi, kao što majka služi svoje dijete. U majčinskom
služenju djeteta nema ni govora o dobiti. Majka se brine za
njega iz čiste ljubavi i privrženosti.
Kada dostignete tu razinu ljubavi prema Bogu, to je
savršenstvo. Ni karmi, ni jnani, ni yogi ne može spoznati
Boga - samo bhakta. Krišna kaže u Bhagavad-giti (18.55) –
bhaktya mam abhijanati: „Osoba može spoznati Boga samo
procesom bhakti." Krišna nikada ne kaže da Ga možemo
spoznati drugim procesima. Ne. Samo kroz bhakti. Ako želite
spoznati i voljeti Boga, morate prihvatiti proces predanog
služenja. Nijedan drugi proces neće vam pomoći.
Gospoñica Nixon: Kroz kakve promjene osoba prolazi na
putu...
Šrila Prabhupada: Nikakve – vaša izvorna svjesnost jest
svjesnost Krišne. Sada je vaša svjesnost prekrivena
prljavštinom. Morate je pročistiti i tada će se očitovati
svjesnost Krišne. Naša je svjesnost kao voda. Voda je po
prirodi čista i prozirna, ali se ponekad zamuti. Ali ako
pročistite vodu od blata, ponovo će doći u svoje prvobitno
čisto, prozirno stanje.
Gospoñica Nixon: Može li osoba zahvaljujući razvijanju
svjesnosti Krišne bolje djelovati u društvu?
Šrila Prabhupada: Da, možete vidjeti da se moji učenici ne
opijaju niti jedu meso. S fiziološke točke gledišta, veoma su
čisti – nikada nisu ozbiljno bolesni. Ustvari, odricanje od
mesa nije pitanje svjesnosti Krišne, već civiliziranog ljudskog
života. Bog je dao ljudskom društvu tako puno namirnica –
lijepo voće, povrće, žitarice i prvorazredno mlijeko. Od
mlijeka se mogu napraviti stotine hranjivih jela, ali nitko ne
zna tu umjetnost. Umjesto toga, ljudi održavaju velike
klaonice i jedu meso. Nisu čak ni civilizirani. Kad je čovjek
neciviliziran, ubija jadne životinje i jede ih.
Civilizirani ljudi znaju umijeće pripremanja hranjivih jela od
mlijeka. Na primjer, na našoj farmi New Vrindavana u
Zapadnoj Virginiji pravimo stotine prvorazrednih jela od
27
mlijeka. Kad god doñu posjetitelji, čude se kako se od
mlijeka može pripremiti tako divna hrana. Kravlja je krv
veoma hranjiva, ali je civilizirani ljudi koriste u obliku
mlijeka. Mlijeko nije ništa drugo do preobražena kravlja krv.
Od mlijeka se može napraviti tako mnogo stvari – jogurt,
skuta, maslo... Miješajući mliječne proizvode sa žitaricama,
voćem i povrćem, možete napraviti stotine jela. To je
civilizirani život, a ne ubiti životinju i pojesti njeno meso.
Nedužna krava jednostavno jede travu koju joj je Bog dao i
daje mlijeko od kojeg možete živjeti. Mislite li da je
civilizirano prerezati kravi vrat i pojesti njezino meso?
Gospoñica Nixon: Ne, potpuno se slažem s vama. Jako me
zanima jedna stvar: mogu li se Vede shvatiti i simbolično ili
samo doslovno?
Šrila Prabhupada: Ne. Moraju se prihvatiti takve kakve
jesu, ne simbolično. Zato predstavljamo Bhagavad-gitu
kakva jest.
Gospoñica Nixon: Pokušavate li na Zapadu oživjeti drevni
indijski kastinski sustav? Gita spominje kastinski sustav...
Šrila Prabhupada: Gdje se u Bhagavad-giti spominje
kastinski sustav? Krišna kaže – catur-varnyam maya sristam
guna-karma-vibhagasah: „Stvorio sam četiri staleža ljudi u
skladu s njihovim odlikama i djelatnostima." (Bg. 4.13) Na
primjer, u društvu postoje inženjeri i liječnici. Kažete li da
pripadaju različitim kastama, jedni kasti inženjera, a drugi
kasti liječnika? Ne. Ako se netko školovao na medicinskom
fakultetu, prihvaćate ga kao liječnika, a ako ima diplomu
inženjera, prihvaćate ga kao inženjera. Slično tome,
Bhagavad-gita definira četiri staleža ljudi u društvu: stalež
vrlo inteligentnih ljudi, stalež administratora, stalež
proizvoñača i stalež običnih radnika. Ova je podjela
prirodna. Na primjer, neki su ljudi vrlo inteligentni. Ali da bi
stekli kvalifikacije prvorazrednih ljudi opisane u Bhagavad-
giti, moraju se obrazovati, kao što se inteligentni mladić
mora obrazovati na fakultetu da bi postao kvalificiran
liječnik. U pokretu svjesnosti Krišne mi obučavamo
inteligentne ljude kako mogu ovladati svojim umom i
osjetilima, postati istinoljubivi, čisti iznutra i izvana, mudri,
28
kako mogu primijeniti svoje znanje u životu i postati svjesni
Boga. Svi ovi mladići [pokazuje prema učenicima koji sjede]
imaju prvorazrednu inteligenciju i sada ih učimo kako da je
pravilno upotrijebe.
Mi ne uvodimo kastinski sustav u kojem je bilo koji nitkov
roñen u brahmanskoj obitelji samim tim brahmana. On
može imati navike petorazredna čovjeka, ali se smatra
prvorazrednom osobom zbog roñenja u brahmanskoj
obitelji. Mi to ne prihvaćamo. Prvorazrednim smatramo
onoga tko je obrazovan kao brahmana. Nije važno je li
Indijac, Europljanin ili Amerikanac, niska ili visoka roda –
nije važno. Svaki inteligentan čovjek može obučavanjem
usvojiti prvorazredne navike. Želimo opovrgnuti tu
besmislenu ideju da našim učenicima namećemo indijski
kastinski sustav. Jednostavno uzimamo ljude prvorazredne
inteligencije i obučavamo ih kako da postanu prvorazredni u
svakom pogledu.
Gospoñica Nixon: Što mislite o osloboñenju žena?
Šrila Prabhupada: Takozvana jednaka prava za žene znače
da muškarci varaju žene. Pretpostavimo da se muškarac i
žena sretnu, postanu ljubavnici, imaju seks, žena zatrudni i
muškarac ode. Žena mora preuzeti brigu o djetetu i tražiti
novčanu pomoć od vlade ili ubiti dijete abortusom. To je
neovisnost žena. U Indiji, čak i siromašna žena ostaje pod
zaštitom muža i on preuzima odgovornost za nju. Kada
zatrudni, ne mora ubiti dijete niti ga uzdržavati proseći.
Stoga, što je prava neovisnost – ostati pod muževom
zaštitom ili postati predmet uživanja za sve muškarce?
Gospoñica Nixon: Što je s duhovnim životom – može li
žena postići uspjeh u svjesnosti Krišne?
Šrila Prabhupada: Mi ne pravimo razliku na temelju spola.
Podjednako dajemo svjesnost Krišne i muškarcima i
ženama. Rado primamo žene, muškarce, siromahe,
bogataše, svakoga. Krišna kaže u Bhagavad-giti (5.18):

vidya-vinaya-sampanne
brahmane gavi hastini
suni caiva svapake ca
29
panditah sama-darsinah

„Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim

očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i
čovjeka koji jede pse."
Gospoñica Nixon: Možete li objasniti značenje Hare Krišna
mantre?
Šrila Prabhupada: To je veoma jednostavno. Hare znači
„O, Gospodinova energijo" a Krišna znači „O, Gospodine
Krišna". Kao što u materijalnom svijetu postoje muškarci i
žene, Bog je izvorni muškarac (puruša), a Njegova energija
(prakriti) izvorna je žena. Kad pjevamo Hare Krišna,
govorimo: „O, Gospodine Krišna, o, Krišnina energijo,
milostivo mi dopustite da Vas služim."
Gospoñica Nixon: Možete li mi, molim vas, ispričati nešto o
svom životu i o tome kako ste shvatili da ste duhovni učitelj
pokreta svjesnosti Krišne?
Šrila Prabhupada: Moj je život jednostavan. Živio sam s
obitelji, sa ženom i djecom – sada imam unuke – kad mi je
moj duhovni učitelj naredio da odem u zapadne zemlje i
propovijedam kult svjesnosti Krišne. Tako sam ostavio sve
po nalogu svog duhovnog učitelja i sada pokušavam izvršiti
njegovu naredbu i Krišnine naredbe.
Gospoñica Nixon: Koliko ste godina imali kad vam je rekao
da odete na Zapad?
Šrila Prabhupada: Prilikom našeg prvog susreta, naredio
mi je da propovijedam svjesnost Krišne na Zapadu. Tad sam
imao dvadeset pet godina, bio sam oženjen i imao dvoje
djece. Pokušao sam izvršiti njegovu naredbu i 1944. godine
pokrenuo sam časopis Back to Godhead dok sam živio s
obitelji. Knjige sam počeo pisati 1959. godine, nakon što
sam se povukao iz obiteljskog života, a 1965. godine došao
sam u SAD.
Gospoñica Nixon: Rekli ste da niste Bog, ali meni se, kao
osobi sa strane, čini da se vaši učenici ophode prema vama
kao prema Bogu.
Šrila Prabhupada: Da, to je njihova dužnost. Duhovni
učitelj izvršava naredbu Boga i zato mu treba ukazati
30
jednako poštovanje kao Bogu, kao što vladina službenika
treba poštovati jednako kao samu vladu jer izvršava vladine
naredbe. Čak i kada doñe običan policajac, morate mu
ukazati poštovanje, jer je vladin čovjek, ali to ne znači da je
on vlada. Saksad-dharitvena samasta-sastrair/ uktas tatha
bhavyata eva sadbhih: „Učenik treba poštovati duhovnog
učitelja kao Svevišnjega Gospodina, jer je najpovjerljiviji
sluga Gospodinov. To potvrñuju svi razotkriveni sveti spisi i
slijede svi autoriteti."
Gospoñica Nixon: Takoñer me čude razne lijepe
materijalne stvari koje vam učenici donose. Na primjer,
napustili ste aerodrom u divnom, luksuznom autu. To me
čudi jer...
Šrila Prabhupada: Na taj se način učenici uče poštovati
duhovnog učitelja kao Boga. Ako poštujete vladina
predstavnika kao samu vladu, morate ga bogato ugostiti.
Ako poštujete duhovnog učitelja kao samog Boga, morate
mu ponuditi sve pogodnosti koje biste ponudili Bogu. Bog
putuje u zlatnom autu. Kad bi učenici ponudili duhovnom
učitelju običan auto, to ne bi bilo dovoljno, jer se prema
duhovnom učitelju trebaju ophoditi kao prema Bogu. Ako
Bog doñe u vaš dom, hoćete li Mu ponuditi običan auto ili
zlatan?
Gospoñica Nixon: Za nekoga sa strane, jedan od najtežih
aspekta svjesnosti Krišne jest prihvaćanje Božanstva u
hramu, kako ono predstavlja Krišnu. Možete li reći nešto
više o tome?
Šrila Prabhupada: Da. U sadašnjem trenutku, budući da
niste naučeni vidjeti Krišnu, On se milostivo pojavljuje pred
vama u obliku u kojem Ga možete vidjeti. Možete vidjeti
drvo ili kamen, ali ne možete vidjeti duh. Pretpostavimo da
vaš otac u bolnici umre. Plačete pokraj njegova kreveta „Moj
je otac otišao!" No zašto kažete da je otišao? Što je to što je
otišlo?
Gospoñica Nixon: Njegov je duh otišao.
Šrila Prabhupada: A jeste li vidjeli taj duh?
Gospoñica Nixon: Ne.

31
Šrila Prabhupada: Dakle, ne možete vidjeti duh, a Bog je
Vrhovni Duh. Ustvari, On je sve – duh i materija – ali Ga vi
ne možete vidjeti u Njegovu duhovnom identitetu. Zato, da
bi vam pokazao Svoju naklonost, On se iz Svoje
neograničene milosti pojavljuje u obliku drvenog ili kamenog
Božanstva tako da Ga možete vidjeti.
Gospoñica Nixon: Puno vam hvala.
Šrila Prabhupada: Hare Krišna!

Definicija Boga

Suvremeni čovjek ima razne predodžbe o Bogu. Djeca Ga

obično zamišljaju kao starca s bijelom bradom, dok veliki
broj odraslih smatra da je Bog nevidljiva sila, umni pojam,
čovječanstvo, svemir ili čak oni sami. U ovom predavanju,
Šrila Prabhupada potanko opisuje koncept svjesnosti Krišne
- iznenañujuće prisno viñenje Boga.

Dame i gospodo, zahvaljujem vam na ljubaznom

sudjelovanju u ovom pokretu svjesnosti Krišne. Kad sam
1966. godine u New Yorku registrirao ovo društvo, jedan mi
je prijatelj predložio da ga nazovem Društvo za svjesnost
Boga. Mislio je da je ime Krišna sektaško. U rječniku takoñer
piše da je Krišna ime hinduskog boga. Ali ako se Bogu može
pripisati i jedno ime, onda je to Krišna.
Ustvari, Bog nema odreñeno ime. Kad kažemo da nema
ime, mislimo da nitko ne zna koliko imena ima. Bog je
neograničen i stoga Njegova imena takoñer moraju biti
neograničena. Zato se ne možemo odlučiti za jedno ime. Na
primjer, Krišna se ponekad naziva Yašoda-nandana, sin
majke Yašode, Devaki-nandana, sin majke Devaki,
Vasudeva-nandana, sin Vasudeve, Nanda-nandana, sin
Nande. Katkada se naziva Partha-sarathi, što znači da je
upravljao bojnim kolima Arjune, koji se ponekad naziva
Partha, sin Prithe.
Bog ima razne odnose sa Svojim bhaktama i po njima
dobiva različita imena. Budući da ima bezbroj bhakta i
32
bezbroj odnosa s njima, ima i bezbroj imena. Ne možemo
izdvojiti nijedno ime. Ali ime Krišna znači „sveprivlačan".
Bog privlači svakoga. To je definicija Boga. Vidjeli smo
mnogo slika na kojima Krišna privlači krave, telad, ptice,
zvijeri, drveće, biljke, pa čak i vodu u Vrindavani. On privlači
dječake pastire, gopije, Nandu Maharadžu, Pandave i čitavo
ljudsko društvo. Zato, ako se Bogu može dati neko ime,
onda je to Krišna.
Parašara Muni, veliki mudrac i otac Vyasadeve, sastavljača
svih vedskih spisa, daje sljedeću definiciju Boga:

aisvaryasya samagrasya
viryasya yasasah sriyah
jnana-vairdgyayos caiva
sannam bhaga itingana
(Visnu Purana 6.5.47)

Parašara Muni definira Bhagavana, Svevišnju Božansku

Osobu, kao onoga tko u potpunosti posjeduje šest obilja –
snagu, slavu, bogatstvo, znanje, ljepotu i odvojenost.
Bhagavan, Svevišnja Božanska Osoba, vlasnik je sveg
bogatstva. U svijetu postoji mnogo bogataša, ali nitko ne
može tvrditi da posjeduje sve bogatstvo. Nitko ne može
tvrditi da je najbogatiji. Meñutim, iz Šrimad Bhagavatama
saznajemo da je Krišna za vrijeme Svog boravka na Zemlji
imao 16.108 žena koje su živjele u mramornim palačama
ukrašenim draguljima. Prostorije su bile ureñene
namještajem od slonove kosti i zlata i svuda je vladalo
veliko obilje. To je slikovito opisano u Šrimad-Bhagavatamu.
U povijesti ljudskog društva nitko nije imao šesnaest tisuća
žena i šesnaest tisuća palača. Krišna nije išao jedan dan
jednoj ženi, a drugi dan drugoj. Ne, istovremeno je bio
prisutan u svakoj palači. To znači da se ekspandirao u
16.108 oblika. To je nemoguće za obična čovjeka, ali ne za
Boga. Ako je Bog neograničen, može se ekspandirati u
bezbroj oblika. Inače riječ neograničen nema smisla. Bog je
svemoguć. On bez poteškoća može uzdržavati ne samo

33
šesnaest tisuća, već i šesnaest milijuna žena. Inače riječ
svemoguć nema smisla.
Sve su to privlačne osobine. U materijalnom svijetu vidimo
da su bogati ljudi privlačni. Na primjer, u Americi su
Rockefeller i Ford veoma privlačni, zbog svog bogatstva.
Privlačni su, iako ne posjeduju sve bogatstvo svijeta. Koliko
li je onda privlačniji Bog, koji je vlasnik sveg bogatstva!
Isto tako, Krišna posjeduje neograničenu snagu. Ona je
prisutna od samog trenutka Njegova roñenja. Kada je imao
samo tri mjeseca, vještica Putana pokušala Ga je ubiti, ali
umjesto toga sama je umrla od Njegove ruke. To je Bog.
Bog je Bog od početka. On ne postaje Bog meditacijom ili
mističnom moći. Krišna nije ta vrsta Boga. Krišna je bio Bog
od samog početka Svoje pojave.
Krišna je beskrajno slavan. Naravno, mi smo Krišnini
bhakte, znamo za Njega i slavimo Ga, ali osim nas, milijuni
ljudi u svijetu svjesni su slave Bhagavad-gite. U svim
zemljama širom svijeta Bhagavad-gitu čitaju filozofi,
psiholozi i teolozi. Naša se Bhagavad-gita kakva jest prodaje
veoma dobro, jer predstavlja čisto zlato. Postoji mnogo
izdanja Bhagavad-gite, ali ona nisu čista. Naše se izdanje
bolje prodaje, jer predstavljamo Bhagavadgatu kakva jest.
Slava Bhagavad-gite Krišnina je slava.
Krišna posjeduje ljepotu, još jedno obilje, u neograničenoj
mjeri. Sam Krišna je prekrasan, kao i svi Njegovi pratioci.
Osobe koje su bile pobožne u prošlom životu dobivaju u
materijalnom svijetu priliku da se rode u dobrim obiteljima i
narodima. Amerikanci su veoma bogati i lijepi i to je rezultat
pobožnih djela. Amerikanci su privlačni ljudima širom
svijeta, jer posjeduju napredno znanje, obilje, ljepotu itd.
Ovaj je planet beznačajan u svemiru, a ipak, jedna zemlja
na ovoj planeti, Amerika, ima tako puno privlačnih obilježja.
Možemo samo zamisliti koliko privlačnih osobina mora
posjedovati Bog, tvorac kozmičkog očitovanja. Koliko lijep
mora biti On, tvorac sve ljepote!
Osoba je privlačna ne samo zbog svoje ljepote, već i zbog
znanja. Znanstvenik ili filozof može biti privlačan zbog svog
znanja, ali koje je znanje uzvišenije od onog koje je Krišna
34
izložio u Bhagavad-giti? Ništa na svijetu ne može se
usporediti s takvim znanjem. Istodobno, Krišna je potpuno
odvojen (vairagya). U materijalnom svijetu, sve se odvija po
Krišninoj naredbi, ali Krišna nije ovdje prisutan. Velika
tvornica nastavlja s radom, čak i kada vlasnik nije prisutan.
Slično tome, Krišnine moći djeluju pod upravom Njegovih
pomoćnika, polubogova. Sam Krišna je odvojen od
materijalnog svijeta. Sve je to opisano u razotkrivenim
svetim spisima.
Prema tome, Bog ima mnogo imena koja dobiva po Svojim
djelima, ali pošto posjeduje sve vrste obilja i njima privlači
svakoga, naziva se Krišna. Vedska književnost potvrñuje da
Bog ima mnogo imena, ali Krišna je glavno ime.
Cilj je pokreta svjesnosti Krišne širenje znanja o Božjem
imenu, Božjim slavama, Božjim djelatnostima, Božjoj ljepoti
i Božjoj ljubavi. U materijalnom svijetu postoji toliko mnogo
stvari i sve one počivaju u Krišni. Najistaknutije obilježje
materijalnog svijeta jest seks i on je takoñer prisutan u
Krišni. Mi obožavamo Radhu i Krišnu i meñu Njima postoji
privlačnost, ali materijalna i duhovna privlačnost se
razlikuju. U Krišni, seks je stvaran, ali u materijalnom
svijetu nije. Sve što ovdje doživljavamo postoji u duhovnom
svijetu, ali ovdje nema stvarnu vrijednost. Samo je odraz. U
izlozima možemo vidjeti mnogo lutaka, ali nitko za njih ne
mari, jer svi znaju da su lažne. Lutka može biti veoma
lijepa, ali svatko zna da je lažna. Meñutim, kad vide lijepu
ženu, muškarci osjećaju privlačnost prema njoj, jer misle da
je stvarna. Ustvari, takozvani živi takoñer su mrtvi, jer je
tijelo samo hrpa materije. Čim duša napusti tijelo, nitko ne
mari za takozvano lijepo tijelo žene. Pravi čimbenik, prava
privlačna sila jest duhovna duša.
U materijalnom svijetu, sve je načinjeno od mrtve
materije; zato je samoimitacija. Stvarnost postoji u
duhovnom svijetu. Onaj tko je pročitao Bhagavad-gitu može
shvatiti prirodu duhovnog svijeta, koja je tamo opisana.

paras tasmat tu bhavo 'nyo

'vyakto 'vyaktat sanatanah
35
yah sa sarvesu bhutesu
nasyatsu na vinasyati

„A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i

transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj
materiji. Ta vrhovna priroda nikada ne biva uništena. Kad
sve na ovome svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav
kakav jest." (Bhagavad-gita 8.20)
Znanstvenici pokušavaju utvrditi dužinu i širinu
materijalnog svijeta, ali ne mogu ni početi. Trebat će im
tisuće godina samo za putovanje do najbliže zvijezde, a da
ne govorimo o duhovnom svijetu. Budući da ne možemo
upoznati ni materijalni svijet, kako možemo znati što je
iznad njega? Stoga moramo primiti znanje iz vjerodostojnih
izvora.
Krišna je najautoritativniji izvor, jer je riznica sveg znanja.
Nitko nije mudriji ni učeniji od Krišne. Krišna nas
obavještava da iznad materijalnog svijeta postoji duhovno
nebo s bezbroj planeta. To nebo je daleko, daleko veće od
materijalnog prostora koji predstavlja jednu četvrtinu
cjelokupne kreacije. Slično tome, živa bića u materijalnom
svijetu predstavljaju samo sićušni dio živih bića u
cjelokupnoj kreaciji. Materijalni svijet se usporeñuje s
tamnicom. Kao što zatvorenici predstavljaju samo mali dio
cjelokupnog stanovništva, živa bića u materijalnom svijetu
predstavljaju samo sićušni dio svih živih bića.
Oni koji su se pobunili protiv Boga su kriminalci i zato su
stavljeni u materijalni svijet. Kriminalci katkada kažu da ih
nije briga za vladu, ali unatoč tome bivaju uhićeni i kažnjeni.
Slično tome, živa bića koja se suprotstavljaju Bogu bivaju
stavljena u materijalni svijet.
Izvorno, sva su živa bića sastavni djelići Boga i povezana
su s Njim kao sinovi s ocem. Kršćani takoñer smatraju Boga
vrhovnim ocem. Oni idu u crkve i mole se: „Oče naš koji jesi
na nebesima." Shvaćanje o Bogu kao ocu prisutno je i u
Bhagavad-giti (14.4):

sarva-yonisu kaunteya
36
murtayah sambhavanti yah
tasam brahma mahad yonir
aham baja-pradah pita

„O Kuntin sine, trebaš shvatiti da sve vrste života nastaju

rañanjem u materijalnoj prirodi i da sam Ja otac koji daje
sjeme."
Postoji 8.400.000 vrsta života, kao što su vodene životinje,
ptice, zvijeri, kukci i ljudska bića. Većina je ljudskih vrsta
necivilizirana, a meñu nekolicinom civiliziranih ljudskih bića
tek se mali broj posvećuje religioznom životu. Većina
takozvanih teologa poistovjećuje se s imenovanjima
izjavljujući „ja sam hindus", „ja sam musliman", „ja sam
kršćanin" itd. Neki se bave dobrotvornim radom, neki daju
milostinju siromasima, a neki otvaraju škole i bolnice. Taj
altruistički proces naziva se karma-kanda. Mecñu milijunima
karma-kandija, jedan može biti jnani („onaj tko posjeduje
znanje"). Od milijuna jnanija, jedan može dostići
osloboñenje, a od milijardi osloboñenih duša, jedna može
spoznati Krišnu. To je položaj Krišne. Sam Krišna kaže u
Bhagavad-giti (7.3):

manusyanam sahasresu
kascid yatati siddhaye
yatatam api siddhanam
kascin mam vetti tattvatah

„Od mnogo tisuća ljudi tek se jedan može truditi da dostigne

savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da
Me itko uistinu poznaje."
Stoga je vrlo teško spoznati Krišnu. Ali iako nije lako
spoznati Boga, On objašnjava Sebe u Bhagavad-giti: „Ja
sam takav i takav. Materijalna je priroda takva, a duhovna
priroda takva. Živa su bića takva, a Vrhovna Duša takva."
Tako je sve u potpunosti opisano u Bhagavad-giti. Iako je
veoma teško shvatiti Boga, kad nam sam Bog da Svoje
znanje, postaje lako. Zapravo, to je jedini proces kojim
možemo shvatiti Boga. Boga ne možemo shvatiti vlastitom
37
spekulacijom, jer je neograničen, a mi smo ograničeni. Naše
znanje i opažanje veoma su ograničeni. Kako onda možemo
shvatiti neograničenoga? Ako jednostavno prihvatimo
tumačenje neograničenoga, možemo Ga shvatiti. U tom
razumijevanju leži naše savršenstvo.
Spekulativno znanje o Bogu neće nas nigdje odvesti. Ako
dječak želi saznati tko mu je otac, jednostavno treba upitati
majku. Majka će onda reći: „To je tvoj otac." Tako se dolazi
do savršenog znanja. Naravno, netko može spekulirati o
svom ocu, pitajući se je li mu ovaj ili onaj čovjek otac. Može
proći čitav grad, pitajući razne ljude: „Jeste li vi moj otac?
Jeste li vi moj otac?" Meñutim, znanje stečeno takvim
procesom uvijek će ostati nesavršeno. Osoba nikada neće
naći oca na taj način. Jednostavnije je primiti znanje od
autoriteta, u ovom slučaju, od majke.
Ona može reći: „Moj dragi dječače, ovo je tvoj otac." Na
taj način, naše je znanje savršeno. Slično je i s
transcendentalnim znanjem. Maloprije sam govorio o
duhovnom svijetu. Taj duhovni svijet nije predmet naše
spekulacije. Bog kaže: „Postoji duhovni svijet i to je Moje
prebivalište." Na taj način primamo znanje od Krišne,
najboljeg autoriteta. Mi nismo savršeni, ali naše je znanje
savršeno jer smo ga primili iz savršenog izvora.
Cilj je pokreta svjesnosti Krišne dati ljudskom društvu
savršeno znanje. Zahvaljujući takvom znanju možemo
shvatiti tko smo mi, tko je Bog, što je materijalni svijet,
zašto smo došli ovdje, zašto moramo podnositi toliko mnogo
nevolja i patnji i zašto moramo umrijeti. Naravno, nitko ne
želi umrijeti, ali smrt će doći. Nitko ne želi ostarjeti, ali
starost dolazi. Nitko se ne želi razboljeti, ali bolest neumitno
dolazi. To su stvarni problemi ljudskog života koje trebamo
riješiti. Civilizacija nastoji poboljšati jedenje, spavanje,
razmnožavanje i branjenje, ali to nisu stvarni problemi.
Čovjek spava i pas spava. Čovjek nije napredniji samo zato
što ima lijep stan. U oba slučaja, aktivnost je ista –
spavanje. Čovjek je izumio atomsko oružje za obranu, a pas
ima zube i kandže i može se obraniti. U oba slučaja, radi se
o obrani. Čovjek ne može reći da može osvojiti cijeli svijet ili
38
svemir, jer ima atomsku bombu. To nije moguće. Čovjek
može imati razrañen sistem obrane ili može jesti, spavati i
razmnožavati se okružen svim obiljem, ali to ga ne čini
naprednim. Taj napredak možemo nazvati uglañenim
animalizmom, i to je sve.
Pravi napredak civilizacije ogleda se u spoznavanju Boga.
Ako nam nedostaje znanje o Bogu, nismo istinski napredni.
Mnogi nitkovi poriču postojanje Boga, jer ako nema Boga,
mogu nastaviti s grješnim djelatnostima. Mogu uživati u
uvjerenju da nema Boga, ali Bog neće umrijeti samo zato
što mi poričemo Njegovo postojanje. Bog postoji, kao i
Njegova uprava. Po Njegovoj naredbi, sunce i mjesec izlaze,
voda teče, a razina mora raste i opada. Sve se odvija po
Njegovoj naredbi. Pošto se sve veoma lijepo odvija, kako
netko može stvarno misliti da je Bog mrtav? Ako postoji
kaos, možemo reći da nema vlade, ali ako se svime upravlja
dobro, kako možemo reći da nema vlade? Samo zato što ne
poznaju Boga, ljudi kažu da je Bog mrtav, da nema Boga ili
da Bog nema oblik. Ali mi smo čvrsto uvjereni da Bog postoji
i da je Krišna Bog. Zato Ga obožavamo. To je proces
svjesnosti Krišne. Pokušajte ga shvatiti. Puno vam hvala.

Reinkarnacija

U kolovozu 1976. godine, Šrila Prabhupada je proveo

nekoliko tjedana u Bhaktivedanta Manoru, udaljenom
dvadeset tri kilometra sjeverno od Londona. U to je vrijeme
u svojim prostorijama razgovarao s Mikeom Robinsonom, iz
London Broadcasting Company. U ovom razgovoru, koji je
nedugo zatim bio emitiran na radiju, Šrila Prabhupada
otkriva da svjesnost Krišne nije „obredna ceremonija tipa 'ja
vjerujem, ti vjeruješ''', već duboki filozofski sustav u kojem
je jasno i sažeto objašnjen nauk o reinkarnaciji.

Mike Robinson: Možete li mi reći u što vjerujete – što je

filozofija Hare Krišna pokreta?

39
Šrila Prabhupada: Da. Svjesnost Krišne nije stvar vjere; to
je znanost. Prvo trebamo shvatiti razliku izmeñu živog i
mrtvog tijela. Koja je razlika? Kad netko umre, duhovna
duša, ili životna sila, napušta tijelo. U tome je razlika. Zato
se tijelo naziva „mrtvim". Stoga postoje dvije stvari: jedna
je ovo tijelo, a druga životna sila u tijelu. Mi govorimo o
životnoj sili u tijelu. To je razlika izmeñu duhovne znanosti o
svjesnosti Krišne i obične materijalne znanosti. Običnu je
čovjeku u početku veoma teško cijeniti naš pokret. Prvo
treba shvatiti da je duša i da se razlikuje od tijela.
Mike Robinson: Kad ćemo to shvatiti?
Šrila Prabhupada: Možete shvatiti u bilo kojem trenutku,
ali potrebno je malo inteligencije. Na primjer, dijete s
vremenom postaje dječak, dječak postaje mladić, mladić
postaje zreo čovjek, a zreo čovjek starac. Cijelo to vrijeme,
iako se tijelo mijenja od oblika djeteta do oblika starca,
smatra sebe istom osobom, s istom osobnošću. Tijelo se
mijenja, ali stanovnik tijela, duša, ostaje isti. Stoga trebamo
logički zaključiti da ćemo, kad naše tijelo umre, dobiti drugo
tijelo. To je proces seljenja duše.
Mike Robinson: Znači li to da prilikom smrti umire samo
fizičko tijelo? Šrila Prabhupada: To je veoma temeljito
objašnjeno u Bhagavad-giti (2.20): na jayate mriyate va
kadacin... na hanyate hanyamane sarire.
Mike Robinson: Da li često citirate?
Šrila Prabhupada: Da, citiramo brojne svete spise.
Svjesnost Krišne ozbiljna je znanost, a ne obična religija.
[obraća se bhakti] Nañi taj stih u Bhagavad-giti.

Učenik: na jayate mriyate va kadacin

nayam bhutva bhavita va na bhuyah
ajo nityah sasvato 'yam purano
na hanyate hanyamane sarire

„Duša se nikada ne raña niti umire. Nije nastala, ne nastaje i

neće nastati. Neroñena je, vječna, uvijek postojeća i
prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno."

40
Mike Robinson: Hvala vam što ste to pročitali. Možete li mi
objasniti još nešto? Ako duša ne umire, da li svačija duša
odlazi Bogu nakon smrti?
Šrila Prabhupada: Ne uvijek. Onaj tko u ovom životu
razvije odlike potrebne za povratak kući, Bogu, može otići.
Ako nije razvio te odlike, dobiva drugo materijalno tijelo.
Postoji 8.400.000 različitih tjelesnih oblika. Ovisno o svojim
željama i karmi, živo biće dobiva, po zakonima prirode,
odgovarajuće tijelo. To je kao kad čovjek dobije neku bolest
i zatim od nje oboli. Je li to teško shvatiti?
Mike Robinson: Veoma je teško sve to shvatiti.
Šrila Prabhupada: Pretpostavimo da netko dobije boginje.
Nakon sedam dana, javljaju se simptomi. Kako se zove to
razdoblje?
Mike Robinson: Inkubacija?
Šrila Prabhupada: Inkubacija. To ne možete izbjeći. Ako
obolite od neke bolesti, ona će se razviti, po zakonu prirode.
Slično tome, tijekom ovog života družite se s različitim
gunama materijalne prirode i to će druženje odlučiti koju
ćete vrstu tijela dobiti u sljedećem životu. To se odvija
strogo po zakonima prirode. Svi se nalaze pod upravom
zakona prirode. Iako potpuno ovisni, ljudi zbog neznanja
misle da su slobodni. Nisu slobodni; zamišljaju da su
slobodni, ali su potpuno pod kontrolom zakona prirode. Vaše
djelatnosti – pobožne ili bezbožne – odreñuju kakav će biti
vaš sljedeći život.
Mike Robinson: Vaša milosti, možete li se na trenutak
vratiti na to? Rekli ste da nitko nije slobodan. Želite li reći
da, ako živimo dobrim životom, na neki način gradimo sebi
dobru budućnost?
Šrila Prabhupada: Da.
Mike Robinson: Znači, možemo slobodno izabrati ono za
što vjerujemo da je važno? Religija je važna, jer ako
vjerujemo u Boga i vodimo dobar život ...
Šrila Prabhupada: To nije stvar vjere. Ne miješajte vjeru u
to. To je zakon. Na primjer, postoji vlada. Možete ili ne
morate u nju vjerovati, ali ako prekršite zakon, vlada će vas
kazniti. Slično tome, vjerovali ili ne, Bog postoji. Ako ne
41
vjerujete u Boga i neovisno radite sve što hoćete, bit ćete
kažnjeni po zakonima prirode.
Mike Robinson: Razumijem. Je li važno koju religiju
ispovijedate? Je li važno da ste Krišnin bhakta?
Šrila Prabhupada: To nije pitanje religije. To je pitanje
znanosti. Vi ste duhovno biće, ali ste materijalno uvjetovani i
zato ste pod kontrolom zakona materijalne prirode. Možete
vjerovati u kršćansku religiju, a ja u hindusku, ali to ne znači
da ćete vi ostarjeti, a ja neću. Mi govorimo o znanosti o
starenju. To je prirodni zakon. Vi nećete ostarjeti zato što
ste kršćanin, niti ću ja ostati mlad zato što sam hindus.
Svatko stari. Slično tome, svi zakoni prirode vrijede za
svakoga. Nije važno vjerujete li u ovu ili onu religiju.
Mike Robinson: Vi tvrdite da postoji samo jedan Bog, koji
upravlja svima nama?
Šrila Prabhupada: Postoji jedan Bog i jedan prirodni
poredak i svi smo podvrgnuti tom prirodnom poretku. Mi se
nalazimo pod kontrolom Svevišnjega. Ako mislimo da smo
slobodni ili da možemo činiti sve što poželimo, to je naša
ludost.
Mike Robinson: Shvaćam. Možete li mi objasniti u čemu je
razlika ako je netko član Hare Krišna pokreta?
Šrila Prabhupada: Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je
onima koji žele ozbiljno shvatiti ovu znanost. Mi nipošto
nismo sektaška grupa. Ne. Svatko se može pridružiti.
Studenti s fakulteta mogu biti primljeni. Možete biti
kršćanin, hindus ili musliman, nije važno. Pokret svjesnosti
Krišne prima svakoga tko želi shvatiti znanost o Bogu.
Mike Robinson: Kad bi netko naučio da bude Hare Krišna
osoba, što bi mu to donijelo?
Šrila Prabhupada: Počelo bi njegovo pravo obrazovanje.
Prvo trebate shvatiti da ste duhovna duša i da zato
mijenjate tijelo. To je ABC duhovnog razumijevanja. Kad
vaše tijelo umre, kad bude uništeno, vi ne umirete. Dobivate
drugo tijelo, kao što mijenjate kaput i košulju. Ako me sutra
posjetite u drugoj košulji i drugom kaputu, znači li to da ste
druga osoba? Ne. Slično tome, prilikom svake smrti
mijenjate svoje tijelo, ali vi, duhovna duša u tijelu, ostajete
42
isti. To trebate shvatiti; onda možete dalje napredovati u
znanosti o svjesnosti Krišne.
Mike Robinson: Počinjem shvaćati, ali teško mi je shvatiti
kako se to može povezati s velikim brojem vaših ljudi koje
vidamo u Oxford Streetu kako dijele Hare Krišna knjige.
Šrila Prabhupada: Te su knjige napisane s namjerom da
uvjere ljude u potrebu za duhovnim životom.
Mike Robinson: I vas zaista nije briga hoće li se ljudi
pridružiti Hare Krišna pokretu ili ne?
Šrila Prabhupada: To nije važno. Naša je misija da ih
obrazujemo. Ljudi nemaju znanje; žive u raju za budale,
misleći da je sa smrću tijela sve svršeno. To je ludost.
Mike Robinson: U biti, samo im želite reći da postoji
duhovna dimenzija života?
Šrila Prabhupada: Mi vam prvenstveno želimo reći da niste
tijelo, da je tijelo vaš prekrivač (vaša košulja i kaput) i da
živite u tijelu.
Mike Robinson: Da, mislim da sam sada shvatio. Rekli ste
da način na koji živimo utječe na naš život poslije smrti, da
postoje zakoni prirode koji odreñuju naš idući život. Kako se
odvija proces seljenja duše?
Šrila Prabhupada: Proces je veoma suptilan. Duhovna je
duša nevidljiva našim materijalnim očima. Atomske je
veličine. Nakon uništenja grubog tijela, načinjena od osjetila,
krvi, kostiju, masti itd., suptilno tijelo sačinjeno od uma,
inteligencije i ega nastavlja djelovati. Tako u trenutku smrti
suptilno tijelo prenosi malu duhovnu dušu u drugo grubo
tijelo. Proces se može usporediti sa zrakom koji prenosi
miris. Nitko ne može vidjeti odakle dolazi miris ruže, ali
znamo da ga prenosi zrak. Ne možete vidjeti kako, ali se
ipak zbiva. Slično tome, proces seljenja duše veoma je
suptilan. U skladu sa stanjem uma u trenutku smrti, sićušna
duhovna duša ulazi u maternicu majke sa sjemenom oca i
potom razvija odreñenu vrstu tijela, koje daje majka. Može
biti ljudsko biće, mačka, pas ili bilo što drugo.
Mike Robinson: Tvrdite li da smo prije ovog života bili
nešto drugo?
Šrila Prabhupada: Da.
43
Mike Robinson: I sljedećeg se puta vraćamo kao nešto
drugo?
Šrila Prabhupada: Da, jer ste vječni. U skladu sa svojim
djelovanjem, jednostavno mijenjate tijela. Zato trebate
željeti saznati kako možete okončati taj proces i ostati u
svom izvornom, duhovnom tijelu. To je svjesnost Krišne.
Mike Robinson: Razumijem. Dakle, ako postanem svjestan
Krišne, ne izlažem se opasnosti da se ponovo rodim kao
pas?
Šrila Prabhupada: Ne. [obraća se bhakti] Nañi stih janma
karma ca me divyam...
Učenik: janma karma ca me divyam
evam yo vetti tattvatah
tyaktva deham punar janma
naiti mam eti so 'rjuna

„Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i

djelatnosti po napuštanju tijela više se ne raña u
materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o
Arjuna." (Bg. 4.9)
Šrila Prabhupada: Bog kaže: „Onaj tko Me spozna
oslobada se rañanja i umiranja." Ali Boga ne možemo
spoznati materijalističkom spekulacijom. To nije moguće.
Osoba se mora prvo uzdići na duhovni nivo. Tada dobiva
inteligenciju potrebnu za razumijevanje Boga. Kad shvati
Boga, više ne dobiva materijalno tijelo, već se vraća kući,
Bogu. Živi vječno i ne mijenja tijelo.
Mike Robinson: Razumijem. Sada ste dva puta naveli vaše
spise. Odakle oni potječu? Možete li to ukratko objasniti?
Šrila Prabhupada: Naši spisi pripadaju vedskoj literaturi,
koja postoji od početka kreacije. Kad god se pojavi neki novi
materijalni proizvod, kao na primjer ovaj mikrofon,
pojavljuje se i literatura koja objašnjava kako njime treba
rukovati. Zar nije tako?
Mike Robinson: Da, tako je.
Šrila Prabhupada: I ta literatura prati stvaranje mikrofona.
Mike Robinson: Da.

44
Šrila Prabhupada: Slično tome, vedska literatura
pojavljuje se sa stvaranjem svemira, da bi objasnila kako s
njim trebamo postupati.
Mike Robinson: Razumijem. Znači, ovi spisi postoje od
početka kreacije. Sada bismo mogli prijeći na nešto što
vjerujem da vas jako ogorčuje. U čemu je glavna razlika
izmeñu svjesnosti Krišne i drugih istočnjačkih disciplina koje
se naučavaju na Zapadu?
Šrila Prabhupada: Mi slijedimo izvorne svete spise, a oni
izmišljaju vlastite. U tome je razlika. Kad god postoji neko
pitanje o duhovnim temama, morate potražiti odgovor u
izvornim spisima, a ne u spisima varalica.
Mike Robinson: Što je s pjevanjem Hare Krišna, Hare
Krišna...
Šrila Prabhupada: Pjevanje Hare Krišna najlakši je proces
pročišćenja, osobito u ovom dobu, u kojem su ljudi tako tupi
da ne mogu lako shvatiti duhovno znanje. Ako netko pjeva
Hare Krišna, inteligencija mu se pročišćava i može shvatiti
duhovne stvari.
Mike Robinson: Možete li mi reći što vas vodi u vašem
radu?
Šrila Prabhupada: Vedski spisi.
Mike Robinson: Spisi koje ste citirali?
Šrila Prabhupada: Da, sve je u spisima. Objašnjavamo ih
na engleskom ali ništa ne izmišljamo. Kad bismo izmislili
znanje, sve bismo pokvarili. Vedska se literatura može
usporediti s literaturom koja objašnjava kako trebamo
postaviti ovaj mikrofon. Ona Kaže: „Postupi ovako, neki vijci
trebaju biti na ovoj strani, oko metala." Ne možemo ništa
mijenjati; inače bismo sve pokvarili. Budući da ništa ne
izmišljamo, jednostavno trebate pročitati neku od naših
knjiga i primiti pravo duhovno znanje.
Mike Robinson: Kako filozofija svjesnosti Krišne može
utjecati na način života ljudi?
Šrila Prabhupada: Može ih osloboditi patnje. Ljudi pate, jer
pogrešno smatraju sebe tijelom. Ako mislite da ste vaš
kaput i košulja i brižljivo ih perete, ali zaboravite jesti,
hoćete li biti sretni?
45
Mike Robinson: Ne, ne bih bio.
Šrila Prabhupada: Slično tome, svatko jednostavno pere
tjelesni „kaput i košulju", ali zaboravlja na dušu unutar
tijela. Nitko ne zna što se nalazi unutar tjelesnog „kaputa i
košulje". Pitajte bilo koga što je i on će vam reći: „ja sam
Englez" ili „ja sam Indijac". Ali ako kažemo: „Vidim da imate
englesko ili indijsko tijelo, ali što ste vi?" – to ne mogu reći.
Mike Robinson: Razumijem.
Šrila Prabhupada: Suvremena se civilizacija temelji na
pogrešnom razumijevanju da je tijelo jastvo (dehatma-
buddhi). To je mentalitet mačaka i pasa. Pretpostavimo da
pokušavam ući u Englesku, a vi me zaustavite na granici i
kažete: „Ja sam Englez, ali vi ste Indijac. Zašto ste došli
ovdje?", a pas laje: „ Vau, vau, zašto dolaziš?", kakva je
razlika u mentalitetu? Pas misli da je on pas, a ja stranac, a
vi mislite da ste vi Englez, a ja Indijac. Nema razlike u
mentalitetu. Ako držite ljude u tami psećeg mentaliteta i
izjavljujete da civilizacija napreduje, potpuno ste obmanuti.
Mike Robinson: Prijeñimo sada na drugu temu. Koliko
mogu razabrati, Hare Krišna pokret se brine za dijelove
svijeta u kojima ljudi pate.
Šrila Prabhupada: Da, samo se mi brinemo. Drugi
jednostavno izbjegavaju glavne probleme: roñenje, starost,
bolest i smrt. Drugi nemaju rješenje za te probleme. Samo
pričaju besmislice. Zavode ljude. Drže ih u tami. Počnimo im
davati malo svjetla!
Mike Robinson: Da, ali osim pružanja duhovnog
prosvjetljenja, brinete li se i za fizičko blagostanje ljudi?
Šrila Prabhupada: Duhovnu dobrobit automatski slijedi
fizičko blagostanje.
Mike Robinson: Kako to?
Šrila Prabhupada: Pretpostavimo da imate auto. Prirodno
vodite brigu o autu, kao o sebi, ali se ne poistovjećujete s
autom. Ne kažete: „Ja sam auto." To je besmisleno. Ali ljudi
to rade. Previše vode brigu o tjelesnom „autu", misleći da je
auto jastvo. Zaboravljaju da se razlikuju od auta i da kao
duhovna duša imaju drugačije dužnosti. Kao što nitko ne
može piti benzin i biti zadovoljan, nitko ne može naći
46
zadovoljstvo u tjelesnim djelatnostima. Mora naći pravu
hranu za dušu. Ako misli: „Ja sam auto i moram piti benzin",
smatraju ga ludim. Slično tome, onaj tko misli da je tijelo i
pokušava naći sreću u tjelesnim zadovoljstvima, takoñer je
lud.
Mike Robinson: Želio bih da mi objasnite jedan citat. Prije
nego što sam došao, vaši su ljudi mi dali ovu knjigu u kojoj
kažete da je „... religija bez racionalne osnove samo
sentiment". Možete li to objasniti?
Šrila Prabhupada: Većina religioznih ljudi kaže
„vjerujemo...", ali kakva je vrijednost tog vjerovanja?
Možete vjerovati u nešto što ustvari nije istina. Na primjer,
neki kršćani kažu: „Vjerujemo da životinje nemaju dušu." To
nije istina. Vjeruju da životinje nemaju dušu, jer žele jesti
životinje, ali, ustvari, životinje imaju dušu.
Mike Robinson: Kako znate da životinja ima dušu?
Šrila Prabhupada: I vi možete znati. Mogu vam pružiti
znanstveni dokaz: životinja jede i vi jedete; životinja spava i
vi spavate; životinja se razmnožava i vi se razmnožavate;
životinja se brani i vi se branite. U čemu je onda razlika
izmeñu vas i životinje? Kako možete reći da vi imate dušu, a
životinja ne?
Mike Robinson: To u potpunosti uviñam, ali kršćanski spisi
kažu...
Šrila Prabhupada: Ne miješajte spise u to; to je pitanje
zdravog razuma. Pokušajte shvatiti. životinja jede i vi
jedete; životinja spava i vi spavate; životinja se brani i vi se
branite; životinja se razmnožava i vi se razmnožavate;
životinja ima djecu i vi imate djecu; životinja ima životni
prostor i vi imate životni prostor. Ako porežete tijelo
životinje, pojavljuje se krv. Ako porežete svoje tijelo,
pojavljuje se krv. Sve te sličnosti postoje. Zašto onda
poričete jednu jedinu sličnost, prisutnost duše? To nije
logično. Proučavali ste logiku? U logici postoji nešto što se
zove analogija. Analogija je proces izvoñenja zaključaka na
temelju brojnih sličnosti. Ako izmeñu ljudskih bića i životinja
postoji toliko mnogo sličnosti, zašto poricati jednu sličnost?
To nije logično. To nije znanost.
47
Mike Robinson: Ali ako uzmete taj argument i upotrijebite
ga na drugi način...
Šrila Prabhupada: Nema drugog načina. Ako ne
raspravljate na temelju logike, niste razboriti.
Mike Robinson: U redu, ali poñimo od druge pretpostavke.
Pretpostavimo da ljudsko biće nema dušu...
Šrila Prabhupada: Onda morate objasniti razliku izmeñu
živog i mrtvog tijela. To sam već na početku objasnio. Čim
životna sila, duša, napusti tijelo, čak ni najljepše tijelo nema
nikakvu vrijednost. Nitko ne mari za njega; bacaju ga. Ali
ako vam sada dotaknem kosu, doći će do borbe. To je
razlika izmeñu živog i mrtvog tijela. U živom tijelu postoji
duša, u mrtvom ne. Čim duša napusti tijelo, tijelo nema
vrijednosti. Beskorisno je. To nije teško shvatiti, ali čak su i
najveći tobožnji znanstvenici i filozofi previše tupoglavi da bi
to shvatili. Suvremeno je društvo u veoma jadnom stanju.
Nema čovjeka s pravim mozgom.
Mike Robinson: Mislite na znanstvenike koji ne shvaćaju
duhovnu dimenziju života?
Šrila Prabhupada: Da. Prava znanost obuhvaća potpuno
znanje o svemu, materijalnom i duhovnom.
Mike Robinson: Ali vi ste u svjetovnom životu bili kemičar,
zar ne?
Šrila Prabhupada: Da, bio sam kemičar u ranim danima.
Ali za to nije potrebna velika inteligencija. Svaki čovjek
zdravog razuma može postati kemičar.
Mike Robinson: Ali pretpostavljam da smatrate i
materijalnu znanost značajnom, iako su današnji
znanstvenici tupoglavi?
Šrila Prabhupada: Materijalna znanost samo je donekle
značajna. Nema sveopći značaj.
Mike Robinson: Razumijem. Mogu li se vratiti na prethodno
pitanje? Kad smo se maloprije razišli u mišljenju, rekli ste:
„Ne miješajte spise u to; samo upotrijebite zdrav razum." Ali
kakvu ulogu imaju spisi u vašoj religiji? Koliko su važni?
Šrila Prabhupada: Naša je religija znanost. Kad kažemo da
dijete izrasta u dječaka, to je znanost. To nije religija. Svako
dijete izrasta u dječaka. Gdje tu ima govora o religiji? Svaki
48
čovjek umire. Kad čovjek umre, tijelo postaje beskorisno.
Gdje je tu religija? To je znanost. Možete biti kršćanin,
hindus ili musliman, ali kad umrete, vaše tijelo postaje
beskorisno. To je znanost. Kad vaš roñak umre, ne možete
reći: „Mi smo kršćani; vjerujemo da nije umro." Ne, on je
umro. Bez obzira jeste li kršćanin, hindus ili musliman, on je
umro. Naše se tvrdnje temelje na razumijevanju da je tijelo
važno samo dok se duša nalazi u njemu. Kada duša napusti
tijelo, ono postaje beskorisno. Ova se znanost odnosi na
svakoga , mi pokušavamo obrazovati ljude na toj osnovi.
Mike Robinson: Ali ako sam vas ispravno shvatio, vi
obrazujete ljude na čisto znanstvenom temelju. Gdje je tu
uopće religija?
Šrila Prabhupada: Religija je takoñer znanost. Ljudi
pogrešno misle da je religija vjera – „ja vjerujem". [obraća
se bhakti] Potraži u rječniku riječ religija.
Učenik: Pod religija, rječnik kaže: „Priznavanje nadljudske
kontrole ili moći, posebno osobnog Boga kome se treba
pokoravati, praćeno pravilnim duševnim stavom."
Šrila Prabhupada: Da. Religija nas uči kako se trebamo
pokoravati vrhovnom upravitelju. Vi možete biti kršćanin, a
ja hindus; to nije važno. Obojica moramo prihvatiti da
postoji vrhovni upravitelj. Svatko to mora prihvatiti. To je
prava religija. Ne – „vjerujemo da životinje nemaju dušu".
To nije religija. To je potpuno neznanstveno. Religija je
znanstveno razumijevanje vrhovnog upravitelja. Trebamo
razumjeti vrhovnog upravitelja i pokoravati Mu se. To je sve.
Dobar je grañanin onaj tko razumije vladu i pokorava se
njezinim zakonima, a loš grañanin onaj tko ne mari za
vladu. Ako postanete loš grañanin, zanemarujući Božje
zakone, onda ste bezbožni. Ako ste dobar grañanin, onda
ste religiozni.
Mike Robinson: Razumijem. Možete li mi reći što je prema
vašem vjerovanju smisao života? Zašto uopće postojimo?
Šrila Prabhupada: Smisao je života uživanje. Ali sada
živite na pogrešnom nivou života i zato umjesto uživanja
doživljavate patnju. Svugdje možemo vidjeti borbu za
opstanak. Svi se bore, ali kakvo je njihovo uživanje na
49
kraju? Jednostavno pate i umiru. Stoga, iako je život
namijenjen uživanju, u sadašnjem trenutku vaš život nije
pun uživanja. Ali ako se uzdignete na pravi, duhovni nivo
života, onda ćete uživati.
Mike Robinson: Možete li mi na kraju objasniti neke stadije
kroz koje prolazite u duhovnom životu? Kroz koje stadije
prolazi novi Krišnin bhakta?
Šrila Prabhupada: U prvom ste stadiju radoznali. „Što je
pokret svjesnosti Krišne? Želim ga upoznati." To se naziva
šraddha, vjera. To je početak. Zatim se, ako ste ozbiljni,
družite s onima koji njeguju to znanje. Nastojite shvatiti
njihove misli. Potom pomišljate: „Zašto ne bih postao jedan
od njih?" Kada to postanete, sve vaše sumnje ubrzo nestaju.
Vaša vjera raste, a vi razvijate pravi ukus za svjesnost
Krišne. Zašto ovi mladići ne idu u kino? Zašto ne jedu meso
ili ne posjećuju noćne klubove? Zato što se njihov ukus
promijenio. Sada mrze sve te stvari. Na taj način
napredujete. Prvo vjera, zatim druženje s bhaktama,
nestanak svih sumnji, čvrsta vjera, ukus, spoznaja Boga i na
kraju ljubav prema Bogu, savršenstvo. To je prvorazredna
religija. Ne neka obredna ceremonija tipa „ja vjerujem, ti
vjeruješ". To nije religija. To je prijevara. Prava religija znači
razviti ljubav prema Bogu. To je savršenstvo religije.
Mike Robinson: Puno vam hvala na razgovoru. Bilo je
zadovoljstvo razgovarati s vama.
Šrila Prabhupada: Hare Krišna.

Istina i ljepota

Šrila Prabhupada je prvi put objavio ovaj esej u Indiji 20.

studenog 1958. godine u starom, sažetom izdanju svog
dvotjednog časopisa Back to Godhead. On sadrži
nezaboravnu priču o „tekućoj ljepoti" u kojoj Šrila
Prabhupada na dramatičan način razotkriva temeljno načelo
princip ljudske seksualnosti. Ovo prosvjetljujuće izlaganje o
prirodi istine i ljepote bezvremeno je i začuñujući relevantno
za osobe koje tragaju za „unutarnjim jastvom".
50
 Ponekad se raspravlja o tome jesu li „istina" i „ljepota"
spojivi izrazi. Rado bismo željeli izreći istinu, ali ona nije
uvijek lijepa, često je potresna i neugodna. Kako možemo
istovremeno izraziti i istinu i ljepotu?
U odgovoru na to možemo reći da su „istina" i „ljepota"
spojivi izrazi. Doista, možemo nedvojbeno ustvrditi da je
prava istina, koja je apsolutna, uvijek lijepa. Istina je tako
lijepa da privlači svakoga, čak i sebe samu. Tako je lijepa da
su mnogi mudraci, sveci i bhakte napustili sve radi nje.
Mahatma Gandhi, idol suvremenog svijeta, posvetio je život
eksperimentiranju s istinom i sve njegove djelatnosti bile su
usmjerene ka istini.
Zašto samo Mahatma Gandhi? Svatko od nas ima težnju ka
traganju za istinom, jer je istina ne samo lijepa već i
svemoćna, sveznajuća i posjeduje sve bogatstvo, svu slavu i
odvojenost.
Nažalost, ljudi nemaju znanje o pravoj istini. U ime istine,
99,9% ljudi svih zvanja juri samo za neistinom. Nas,
zapravo, privlači ljepota istine, ali smo od pamtivijeka navikli
da volimo neistinu koja izgleda kao istina. Zato su
svjetovnim osobama „istina" i „ljepota" nespojivi izrazi.
Svjetovna istina i ljepota mogu se objasniti na sljedeći
način.
Jednom se jedan snažan, čvrsto grañen čovjek, sumnjivoga
karaktera, zaljubio u lijepu djevojku. Djevojka nije bila samo
lijepa, već i svetoga karaktera, i zato joj se nije svidjelo
njegovo udvaranje. Meñutim, on je zbog svojih požudnih
želja bio uporan. Zato ga je ona zamolila da pričeka samo
sedam dana i odredila vrijeme kad će se nakon toga
susresti. Čovjek se složio i s velikom nadom počeo čekati
dogovoreno vrijeme.
Meñutim, sveta je djevojka odlučila pokazati pravu ljepotu
apsolutne istine na veoma poučan način. Uzela je veliku
količinu sredstava za čišćenje i sedam dana bez prestanka
obavljala veliku nuždu i povraćala sve što bi pojela. Uz to je
sav proljev i bljuvotine stavljala u posude. Zbog sredstava
za čišćenje, takozvana ljepotica postala je mršava i tanka
51
kao kostur. Koža joj je pocrnjela, a oči upale u duplje. Tako
je, u dogovoreno vrijeme, nestrpljivo čekala požudnog
čovjeka. On je došao lijepo odjeven i pristojno upitao ružnu
djevojku koju je zatekao tamo gdje je lijepa djevojka s
kojom se trebao sastati. Nije je mogao prepoznati. Iako je
ona iznova i iznova potvrñivala svoj identitet, nije je mogao
prepoznati zbog njezina jadnog stanja.
Napokon je djevojka rekla snažnom čovjeku da je odvojila
sastojke svoje ljepote i spremila ih u posude. Takoñer mu je
rekla da može uživati u tim sokovima ljepote. Kad je
svjetovni poeta zatražio da vidi te sokove ljepote, pokazala
mu je skladište s proljevom i bljuvotinama, koji su širili
nepodnošljiv smrad. Tako je saznao cijelu priču o tekućoj
ljepoti. Na kraju je ovaj čovjek niskog karaktera milošću
svete djevojke shvatio razliku izmeñu sjene i stvarnosti i
postao razborit.
Položaj ovog čovjeka nalikuje položaju svakoga od nas
koga privlači lažna, materijalna ljepota. Spomenuta djevojka
imala je lijepo grañeno tijelo u skladu sa željama svoga
uma, ali je bila odvojena od tog privremenog materijalnog
tijela i uma. Ustvari, bila je duhovna iskra, kao i muškarac
kojega je privukla njezina lažna koža.
Svjetovni intelektualci i esteti opčinjeni su vanjskom
ljepotom i privlačnošću relativne istine i nisu svjesni
duhovne iskre koja je istodobno i istina i ljepota. Duhovna je
iskra tako lijepa da, kad napusti takozvano lijepo tijelo, koje
je ustvari puno izmeta i bljuvotina, nitko ne želi dotaći to
tijelo, čak ni ako je ukrašeno skupocjenom odjećom.
Svi mi jurimo za lažnom, relativnom istinom, koja je
nespojiva s pravom ljepotom. Meñutim, prava je istina
uvijek lijepa i zadržava isti standard ljepote neograničeni
broj godina. Ta je duhovna iskra neuništiva. Ljepota vanjske
kože može se uništiti za nekoliko sati snažnim sredstvom za
čišćenje, ali je ljepota istine neuništiva i uvijek ista.
Nažalost, svjetovni umjetnici i intelektualci ne poznaju tu
lijepu iskru duha. Ne poznaju ni cijelu vatru koja je izvor tih
duhovnih iskri, kao ni odnos izmeñu iskri i vatre, koji
poprima oblik transcendentalnih zabava. Kad Svemogući
52
Svojom milošću razotkrije te zabave ovdje, budalasti ljudi
koji ne vide dalje od svojih osjetila, te zabave istine i ljepote
poistovjećuju sa spomenutim manifestacijama proljeva i
bljuvotina. Tako se u očaju pitaju kako istina i ljepota mogu
istovremeno postojati.
Svjetovne osobe ne znaju da je cjelokupno duhovno biće
predivna osoba koja sve privlači. Nisu svjesni da je On
prvobitna suština, izvor i podrijetlo svega što postoji.
Beskrajno male duhovne iskre, kao sastavni djelići tog
cjelokupnog duha, kvalitativno su iste po ljepoti i vječnosti,
ali cjelina je vječno cjelina, a djelići su vječno djelići. To je
jedina razlika. Meñutim, oboje su krajnja istina, krajnja
ljepota, krajnje znanje, krajnja energija, krajnja odvojenost
i krajnje obilje.
Svaki spis koji ne opisuje krajnju istinu i ljepotu, čak i ako
je djelo najvećeg svjetovnog pjesnika ili intelektualca, nije
ništa drugo do riznica proljeva i bljuvotina relativne istine.
Pravi su spisi oni koji opisuju krajnju istinu i ljepotu
Apsoluta.

Umjetnost umiranja

lako su u današnje vrijeme sredstva javnog informiranja

opsjednuta nasiljem i smrću, naše je gledanje na smrt i
umiranje površno. Šrila Prabhupada primjećuje: „Sve dok je
u punoj snazi, čovjek zaboravlja golu istinu o smrti s kojom
se mora suočiti." Kako se možemo djelotvorno suočiti s
vlastitom smrću? U ovom eseju (koji je prvi put objavljen u
starom Back to Godheadu 20. travnja 1960. godine) Šrila
Prabhupada objašnjava kako drevna učenja Šrimad-
Bhagavatama daju praktičan odgovor.

U šetnji s ocem, malo dijete neprekidno zapitkuje.

Postavlja bezbroj neobičnih pitanja i otac ga mora zadovoljiti
pravilnim odgovorima. Kad sam u obiteljskom životu bio
mladi otac, moj drugi sin, koji mi je bio stalni pratilac,
zasipao me stotinama pitanja. Jednog je dana pokraj našeg
53
tramvaja prolazila svadbena povorka. Četverogodišnjak je,
kao i obično, upitao kakva je to povorka. Dobio je sve
moguće odgovore na svoje tisuću i jedno pitanje o svadbi i
na kraju je upitao je li njegov vlastiti otac oženjen! Sva se
prisutna starija gospoda glasno nasmijala na to pitanje, iako
se dječak zbunio, ne znajući zašto se smijemo. U svakom
slučaju, dječaka je na neki način zadovoljio njegov oženjeni
otac.
Pouka koju možemo izvući iz ovog dogañaja je da je
ljudsko biće, kao razumna životinja, roñeno da postavlja
pitanja. Što vise pitanja postavlja, to više napreduje u
svojim znanstvenim nastojanjima. Cijela materijalna
civilizacija temelji se na tom izvorno velikom broju pitanja
koje mladi postavljaju starijima. Kada starije osobe ispravno
odgovaraju na pitanja mladih, civilizacija napreduje, korak
po korak. Meñutim, najinteligentniji se čovjek raspituje što
se dešava nakon smrti. Manje inteligentni postavljaju manje
značajna pitanja, dok pitanja inteligentnih ljudi sežu sve
dalje i dalje.
Krugu najinteligentnijih ljudi pripadao je i Maharadža
Parikšit, veliki kralj čitavog svijeta, kojega je brahmana
neočekivano prokleo da za sedam dana umre od zmijskog
ujeda. Brahmana koji ga je prokleo bio je samo dječak, ali je
ipak bio veoma moćan. Nesvjestan značaja velikoga kralja,
budalasto ga je prokleo da umre za sedam dana. Dječakov
otac, kojega je kralj uvrijedio, kasnije je žalio zbog toga.
Kad je kralj saznao za zlokobno prokletstvo, odmah je
napustio svoju palaču i otišao na obalu Gange, koja je tekla
u blizini njegove prijestolnice, kako bi se pripremio za
predstojeću smrt. Budući da je bio veliki kralj, skoro svi
veliki mudraci i učenjaci okupili su se na mjestu na kojem je
kralj postio prije napuštanja svoga smrtnog tijela. Na kraju
je stigao i Šukadeva Gosvami, najmlañi svetac u to doba, i
bio jednoglasno izabran za predstojnika skupa, iako je
njegov veliki otac takoñer bio prisutan. Kralj je s
poštovanjem ponudio Šukadevi Gosvamiju najviše počasno
mjesto i postavio mu pitanja o napuštanju ovoga smrtnog
svijeta, koji je trebao napustiti za sedam dana. Veliki kralj,
54
kao dostojan potomak Pandava, velikih bhakta, postavio je
velikome mudracu Šukadevi sljedeća važna pitanja: „Dragi
moj gospodine, ti si najveći transcendentalist i zato te
ponizno molim, dopusti mi da ti postavim pitanja o mojim
dužnostima u ovom trenutku. Ja sam na pragu smrti. Što
trebam učiniti u ovom presudnom času? Molim te, reci mi,
gospodaru moj, što trebam slušati, što obožavati i koga se
sada sjećati? Veliki mudrac kao što si ti ne boravi u domu
obiteljskog čovjeka više nego što je potrebno. Stoga sam
veoma sretan što si milostivo došao u vrijeme moje smrti.
Molim te, uputi me u ovom presudnom trenutku."
Na kraljevu usrdnu molbu, veliki je mudrac autoritativno
odgovorio na njegova pitanja, jer je bio veliki
transcendentalni učenjak obdaren svim dobrim odlikama,
kao dostojan sin Badarayane, Vyasadeve, izvornog
sastavljača vedske književnosti.
Šukadeva Gosvami reče: „Dragi moj kralju, tvoja su
pitanja veoma važna i blagotvorna za sve ljude svih
vremena. Takva su najuzvišenija pitanja značajna, jer ih
potvrñuju učenja vedanta-darsane, zaključka vedskog
znanja. Ona su atmavit-sammatah, što znači da osloboñene
duše, koje imaju potpuno znanje o svom duhovnom
identitetu, postavljaju takva važna pitanja kako bi
rasvijetlile znanje o Transcendenciji."
Šrimad-Bhagavatam je prirodni komentar na veliku
Vedanta (ili Šariraka) sutru, koju je sastavio Šrila
Vyasadeva. Vedanta-sutra je najuzvišeniji vedski spis i
sadrži suštinu osnovnih pitanja o transcendentalnom
predmetu duhovnog znanja. Ali kada je Šrila Vyasadeva
sastavio ovu veliku raspravu, njegov um nije bio zadovoljan.
Tada je susreo Šri Naradu, svog duhovnog učitelja, koji mu
je savjetovao da opiše Božansku Osobu. Primivši taj savjet,
Vyasadeva je meditirao na počelo bhakti-yoge, koje mu je
jasno pokazalo što je Apsolut, a što relativnost, maya.
Spoznavši savršeno njihovu prirodu, sastavio je veliku
pripovijest Šrimad-Bhagavatam, predivni Bhagavatam, koji
počinje sa stvarnim povijesnim činjenicama iz života
Maharadže Parikšita.
55
 Vedanta-sutra počinje ključnim pitanjem o Transcendenciji.
Athato brahma-jijnasa: „Sada se trebamo raspitivati o
Brahmanu, ili Transcendenciji." Sve dok je u punoj životnoj
snazi, čovjek zaboravlja golu istinu o smrti s kojom se mora
suočiti. Budalast čovjek ne postavlja pitanja o pravim
problemima života. Svatko misli da nikada neće umrijeti,
iako svakog trena pred očima vidi svjedočanstva smrti. To je
razlika izmeñu animalizma i humanizma. Životinja kao jarac
ne osjeća predstojeću smrt. Premda mu kolju brata, on će,
primamljen ponuñenom zelenom travom, mirno stajati
čekajući da ga sljedećeg zakolju. S druge strane, ako
ljudsko biće vidi da neprijatelj ubija njegove bližnje, borit će
se da spasi brata ili će, ako je moguće, otići da spasi vlastiti
život. To je razlika izmeñu čovjeka i jarca.
Inteligentan čovjek zna da je smrt roñena s njegovim
roñenjem. Zna da umire svakog trena i da će završni udarac
biti zadan čim se njegov životni vijek okonča. Zato se
priprema za sljedeći život ili osloboñenje od bolesti
uzastopna rañanja i umiranja.
Meñutim, budalast čovjek ne zna da se ljudski oblik života
dostiže nakon niza prošlih roñenja i smrti koje nameću
zakoni prirode. Ne zna da je živo biće vječno, da se ne raña i
ne umire. Roñenje, smrt, starost i bolest izvana su
nametnuti živom biću zato što je u dodiru s materijalnom
prirodom i što je zaboravilo svoju vječnu, božansku prirodu i
kvalitativno jedinstvo s Apsolutnom Cjelinom.
Ljudski život pruža priliku za spoznaju te vječne činjenice,
istine. Tako nam na samom početku Vedanta-sutra savjetuje
da se sada, kada imamo ovaj dragocjeni oblik ljudskog
života, raspitujemo o tome što je Brahman, Apsolutna
Istina.
Nedovoljno inteligentan čovjek ne raspituje se o
transcendentalnom životu. Umjesto toga, raspituje se o
raznim nevažnim stvarima koje se ne tiču njegova vječnog
postojanja. Od samog početka svog života traži odgovore od
majke, oca, učitelja, knjiga i raznih drugih izvora, ali ne
dobiva prava obavještenja o svom stvarnom životu.

56
 Kao što smo već spomenuli, Maharadža Parikšit bio je
upozoren da će umrijeti za sedam dana i odmah je napustio
svoju palaču kako bi se pripremio za sljedeći stadij. Kralj je
imao za to na raspolaganju sedam dana, ali mi, iako znamo
da ćemo sigurno umrijeti, ne znamo točno kad će nas smrt
snaći. Ja ne znam hoću u sljedećem trenutku umrijeti. Čak
ni tako veliki čovjek kao što je Mahatma Gandhi nije mogao
predvidjeti da će u sljedećih pet minuta umrijeti, niti su
njegovi veliki pratioci mogli naslutiti njegovu skoru smrt. A
ipak, sva se takva gospoda predstavlja kao veliki voñe ljudi.
Za razliku od čovjeka, životinja nema znanje o životu i
smrti. Čovjek, u pravom smislu te riječi, raspituje se o sebi i
o tome što je. Odakle je došao i gdje odlazi nakon smrti?
Zašto je izložen trostrukim bijedama, iako ih ne želi? Čovjek
se od djetinjstva raspituje o tako puno stvari, ali nikada se
ne raspituje o pravoj suštini života. To je animalizam. Kad
se radi o četiri načela životinjskog života, nema razlike
izmeñu čovjeka i životinje, jer svako živo biće jede, spava,
strahuje i razmnožava se. Ali samo je ljudski život
namijenjen raspitivanju o vječnom životu i Transcendenciji.
Ljudsko je biće stvoreno za istraživanje vječnog života i
Vedanta-sutra mu savjetuje da to učini sad ili nikad. Ako to
propusti, sigurno će se po zakonima prirode ponovo vratiti u
životinjsko kraljevstvo. Zato se budalasti čovjek, iako
naizgled čini napredak u materijalnoj znanosti – jedenju,
spavanju, strahovanju i razmnožavanju – po zakonu prirode
ne može osloboditi okrutnih ruku smrti. Zakon prirode
djeluje pod kontrolom triju guna – vrline, strasti i neznanja.
Oni koji žive u vrlini, uzdižu se na višu, duhovnu razinu
života, oni koji žive u strasti zadržavaju svoj sadašnji
položaj u materijalnom svijetu, a oni koji žive u neznanju
sigurno se degradiraju u niže vrste života.
Suvremeno ureñenje ljudske civilizacije opasno je, jer ne
pruža obrazovanje o suštinskim načelima života. Poput
životinja, ljudi ne znaju da će po zakonima prirode biti
zaklani. Zadovoljni su busenom zelene trave, ili s
takozvanim veselim životom, poput jarca koji čeka u
klaonici. S obzirom na takvo stanje ljudskog života, mi
57
ponizno nastojimo spasiti ljudsko biće porukom Back to
Godheada. Ova metoda nije izmišljena. Ako nam uopće
predstoji doba stvarnosti, ova poruka Back to Godheada
početak je tog doba.
Prema Šri Šukadevi Gosvamiju, grihamedhi, osoba koja je
poput jarca u klaonici vezana za obitelj, društvo, zajednicu,
narod ili čovječanstvo u cjelini, u pogledu problema i potreba
životinjskog života-jedenja, spavanja, strahovanja i
razmnožavanja-i koja nema znanje o Transcendenciji, nije
bolja od životinje. Može se raspitivati o fizičkim, političkim,
gospodarskim, kulturnim ili obrazovnim pitanjima,
privremenog, materijalnog značaja, ali ako se ne raspituje o
počelima transcendentalnog života, treba se smatrati
slijepcem koji je nošen neobuzdanim čulima i koji će uskoro
pasti u jamu. To je opis grihamedhija.
Suprotnost je grihamedhyu grihastha. Grihastha ašrama, ili
okrilje duhovnog obiteljskog života, dobro je kao i život
sannyasija, pripadnika odvojenog reda života. Bez obzira je
li netko obiteljski čovjek ili sannyasi, treba postavljati
značajna pitanja. Sannyasi je lažan ako se ne zanima za
postavljanje suštinskih pitanja, a grihastha je vjerodostojan
ako je sklon takvom raspitivanju. Meñutim, grihamedhija
zanimaju samo životinjske potrebe života. Po zakonima
prirode, život grihamedhaja pun je bijede, dok je život
grihasthe pun sreće. Ali u suvremenoj ljudskoj civilizaciji,
grihamedhiji se predstavljaju kao grihasthe. Zato trebamo
znati tko je tko. Grihamedhijev je život pun poroka, jer ne
zna kako treba voditi obiteljski život. Ne zna da je pod
kontrolom moći koja upravlja i nadzire njegove djelatnosti i
nema pojma o svom budućem životu. Grihamedhi je slijep
za svoju budućnost i nije sklon postavljanju suštinskih
pitanja. Sputan je okovima vezanosti za lažne stvari s
kojima dolazi u dodir u svom privremenom postojanju i to je
njegova jedina kvalifikacija.
Noću, takvi grihamedhiji trate svoje dragocjeno vrijeme na
spavanje ili zadovoljavanje svojih seksualnih nagona
gledajući filmove ili posjećujući klubove i kockarnice u
kojima se prepuštaju ženama i alkoholu. Tijekom dana,
58
uludo troše svoj dragocjeni život na zgrtanje novca ili, ako
imaju dovoljno novaca, na pružanje udobnosti članovima
svoje obitelji. Njihov životni standard i osobne potrebe
povećavaju se s povećanjem osobnog dohotka. Nema kraja
njihovim troškovima i nikada im nije dosta. Tako dolazi do
neograničenog nadmetanja u gospodarskom razvoju, a mir
iščezava iz ljudskog društva.
Svatko se bavi istim problemima zarañivanja i trošenja, ali
u suštini, mora ovisiti o milosti majke prirode. Kada doñe do
opadanja uroda ili prirodnih nepogoda, jadni planski političar
krivi za to okrutnu prirodu, ali ne istražuje tko i kako
upravlja zakonima prirode. To pažljivo izbjegava. Meñutim,
Bhagavad-gita objašnjava da zakonima prirode upravlja
Apsolutna Božanska Osoba. Sam Bog upravlja prirodom i
njezinim zakonima. Ambiciozni materijalisti katkada
istražuju dio zakona prirode, ali nikada se ne pitaju tko je
tvorac tih zakona. Većina njih ne vjeruje u postojanje
apsolutne osobe, ili Boga koji upravlja zakonima prirode.
Istražuju načela interakcija različitih elemenata, ali
zanemaruju vrhovne smjernice koje omogućuju takve
interakcije. O tome ne postavljaju pitanja niti imaju
odgovore. Meñutim, druga izreka Vedanta-sutre daje
odgovor na suštinsko pitanje o Brahmanu, tvrdeći da je
Vrhovni Brahman, Vrhovna Transcendencija, Onaj iz kojega
sve nastaje. Konačno, On je Vrhovna Osoba. Budalasti
grihamedhi ne oskudijeva samo u znanju o prolaznoj prirodi
odreñene vrste tijela koje je dobio, već je i slijep za pravu
prirodu zbivanja u svakodnevnom životu. Može vidjeti da je
njegov otac, majka, roñak ili susjed umro, a ipak se ne pita
hoće li ostali članovi njegove obitelji umrijeti. Ponekad je
svjestan da će svi članovi njegove obitelji umrijeti danas ili
sutra, kao i on sam. Može znati da je cijela predstava
obitelji, zajednice, društva, naroda itd. samo prolazan
mjehurić u zraku, bez trajne vrijednosti. A ipak luduje za
takvim privremenim stvarima i ne obraća pažnju na
značajna životna pitanja. Nema znanje o odredištu nakon
smrti. Naporno radi kako bi zadovoljio privremene potrebe
svoje obitelji, društva ili naroda, ali nikada ne čini ništa za
59
svoju budućnost, niti za budućnost drugih koji će napustiti
ovaj stadij života.
U javnim vozilima, kao što su vlakovi, susrećemo
nepoznate ljude, sjedimo s njima i nakratko postajemo
članovi istog vozila, ali tijekom vremena razdvajamo se i
nikad se više ne susretnemo. Slično tome, tijekom dugog
prolaznog života, dobivamo privremeni smještaj u
takozvanoj obitelji, zemlji ili društvu, ali kad vrijeme istekne,
protiv svoje volje se razdvajamo jedni od drugih, i nikad se
više ne susretnemo. Postoji toliko mnogo pitanja vezanih uz
privremene životne situacije i naše prijatelje u njima, ali
grihamedhi se nikada ne raspituje o stvarima trajne prirode.
Svi smo zauzeti pravljenjem dugotrajnih planova na raznim
vodećim položajima, nesvjesni trajne prirode stvari takve
kakve jesu. Šripada Šankaracarya, koji je osobito nastojao
raspršiti to neznanje u društvu i koji je zastupao kult
duhovnog znanja o sveprožimajućem neosobnom Brahmanu,
rekao je u očaju: „Djeca se igraju, mladići se zabavljaju s
djevojkama, a starci ozbiljno razmišljaju kako da isprave
promašeni život ispunjen borbom. Ali, nažalost, nitko nije
spreman da se ozbiljno raspituje o znanosti o Brahmanu,
Apsolutnoj Istini."
Šri Šukadeva Gosvami, kojega je Maharadža Parikšit
zamolio da ga pouči, odgovorio je na kraljeva pitanja
savjetujući mu sljedeće:

tasmd bharata sarvatma

bhagavan isvaro harih
srotavyah kirtitavyas ca
smartavyas cecchatabhayam

„O potomče Bharate, dužnost je smrtnog čovjeka da se

raspituje o Svevišnjem, sluša o Svevišnjem, slavi Svevišnjeg
i meditira na Svevišnjeg, koji privlači sve jer u potpunosti
posjeduje sve obilje. On se zove Hari, jer samo On može
osloboditi živo biće uvjetovanog postojanja. Ako se želimo
osloboditi uvjetovanog postojanja, moramo se raspitivati o

60
Apsolutnoj Istini, tako da nam milostivo daruje život
savršene slobode." (Šrimad-Bhagavatam 2.1.5)
Šri Sukadeva Gosvami posebno je upotrijebio četiri riječi
da bi ukazao na Apsolutnu Božansku Osobu. Te riječi
razlučuju Apsolutnu Osobu, Parabrahman, od drugih osoba
koje su iste prirode kao On. Apsolutna Božanska Osoba je
oslovljena kao sarvatma, sveprožimajuća, jer nitko nije
odvojen od Njega, iako nije svatko toga svjestan. Božanska
Osoba u obliku Svoje potpune ekspanzije prebiva u srcu svih
živih bića kao Paramatma, Nad-duša, zajedno s
individualnom dušom. Zato svaka individualna duša ima
prisan odnos s Njim. Zaboravivši taj vječno postojeći bliski
odnos s Njim, od pradavnih vremena živi uvjetovanim
životom. Ali Svevišnji, kao Bhagavan, vrhovna osoba, može
odmah uzvratiti na poziv bhakte. On je savršena osoba i
stoga su Njegova ljepota, obilje, slava, snaga, znanje i
odvojenost neograničeni izvori transcendentalnog blaženstva
za individualnu dušu. Individualnu dušu privlače sva ta obilja
kad ih nesavršeno očituju druge uvjetovane duše, ali ne
nalazi zadovoljstvo u takvim nesavršenim očitovanjima i
zato neprekidno traga za savršenim. Ništa se ne može
usporediti s ljepotom, znanjem i odvojenošću Božanske
Osobe. Povrh svega, On je išvara, vrhovni upravitelj. Mi se
sada nalazimo pod upravom policije velikoga kralja.
Policijska uprava nametnuta nam je zbog našeg
nepokoravanja zakonu. Ali Gospodin je Hari i stoga može
uzrokovati nestanak našeg uvjetovanog života dajući nam
punu slobodu u duhovnom postojanju. Zato je dužnost
svakog čovjeka da postavlja pitanja o Njemu i tako se vrati
Bogu.

Istraživanje duše

Godine 1972., u Windsoru (Ontario), održana je rasprava o

„problemima vezanim uz pokušaj utvrñivanja točnog
trenutka smrti". U raspravi su sudjelovali čuveni kirurg za
srčane bolesti dr. Wilfred G. Bigelow, sudac Vrhovnog suda
61
Ontaria Edson L. Haines i predsjednik Sveučilišta u Windsoru
J. Francis Leddy. Dr. Bigelow je podržao mišljenje o
postojanju duše i zauzeo se za sustavno istraživanje prirode
duše i njezina podrijetla. Komentari dr. Bigelowa i drugih
sudionika u raspravi kasnije su bili objavljeni u Montreal
Gazette. Kada je Šrila Prabhupada pročitao taj članak,
napisao je pismo dr. Bigelowu i ponudio mu osnovno vedsko
znanje o duši, predloživši mu praktičnu metodu za
znanstveno razumijevanje duše. Slijede članak iz Gazettea i
odgovor Šrila Prabhupade.

Naslov iz Gazettea:
Kirurg za srčane bolesti želi saznati što je duša

WINDSOR – Čuveni kanadski kirurg za srčane bolesti

izjavljuje kako vjeruje da u tijelu postoji duša, koja odlazi u
trenutku smrti i smatra da bi teolozi trebali pokušati saznati
nešto više o njoj.
Dr. Wilfred G. Bigelow, nadstojnik kardiovaskularnoga
kirurškog odjela u torontskoj bolnici rekao je da „kao osoba
koja vjeruje u postojanje duše" misli kako je došlo vrijeme
za „skidanje vela tajne i utvrñivanje što je duša".
Bigelow je bio sudionik rasprave u Essex County Medical-
Legal Society posvećene problemima vezanim uz pokušaje
utvrñivanja točnog trenutka smrti.
To je postalo pitanje od životne važnosti u doba
presañivanja srca i drugih organa, u slučajevima kada
darivatelji neizbježno umiru. Kanadsko medicinsko
udruženje donijelo je diljem prihvaćenu definiciju smrti kao
trenutak u kojem pacijent u komi ne odgovara ni na kakve
podražaje, a slika moždanih valova na ekranu pokazuje
ravnu crtu. Raspravi su prisustvovali i sudac Vrhovnog suda
Ontaria, gospodin Edson L. Haines, i predsjednik Sveučilišta
u Windsoru, J. Francis Leddy.
Osvrćući se opširnije na pitanja koja je pokrenuo tijekom
rasprave, Bigelow je u kasnijem razgovoru izjavio da ga je

62
njegovo tridesetdvogodišnje iskustvo kirurga nesumnjivo
uvjerilo u postojanje duše.
„Postoje slučajevi kad ste prisutni u trenutku kad ljudi
prelaze iz stanja života u smrt i tada se zbivaju tajanstvene
promjene."
„Jedna od najprimjetljivijih je iznenadan nestanak života ili
sjaja u očima. One postaju tupe i doslovno beživotne."
„Teško je potkrijepiti svjedočanstvima ono što vidite. Ne
mislim da se to može dobro dokumentirati."
Bigelow, koji je u svijetu postao slavan po svom
pionirskom radu na kirurškoj tehnici „dubokog
zamrzavanja", poznatoj kao hipotermija, i po operacijama
srčanih zalistaka, rekao je da „istraživanje duše" trebaju
preuzeti teologija i srodne discipline na sveučilištu. Tijekom
rasprave, Leddy je izjavio da „dušu, ako postoji, nećete
vidjeti. Nećete je pronaći."
„Ako postoji princip životnosti ili života, što je on? Problem
leži u tome „što duša nije smještena na jednome mjestu,
geografski. Ona je prisutna svugdje, a ipak nigdje u tijelu."
Bilo bi „lijepo početi s pokusima, ali ne znam kako ćete prići
bilo kojoj od tih stvari", rekao je Leddy i izjavio da ga
rasprava podsjeća na sovjetskog kozmonauta koji je na
povratku sa svemirskog putovanja rekao da nema Boga, jer
Ga gore nije vidio.
„Možda je tako", rekao je Bigelow „ali u suvremenoj
medicini, kad god naiñemo na nešto što ne možemo
objasniti, moto glasi – pronañi odgovor, odnesi to u
laboratorij, odnesi negdje gdje možeš otkriti istinu."
Prema Bigelowu, središnje pitanje glasi: „Gdje je duša i
odakle dolazi?"

Šrila Prabhupada predstavlja vedsko svjedočanstvo

Dragi dr. Bigelow,

Molim vas, primite moje pozdrave. Nedavno sam u Gazetteu

pročitao članak Rae Corellija pod naslovom „Kirurg za srčane
bolesti želi saznati što je duša", koji je bio veoma zanimljiv.
63
Vaši komentari odaju veliki uvid i tako sam pomislio da vam
o tome pišem. Možda znate da sam ja osnivač-acarya
Meñunarodnog društva za svjesnost Krišne. Imam nekoliko
hramova u Kanadi – u Montrealu, Torontu, Vancouveru i
Hamiltonu. Posebna svrha ovog pokreta svjesnosti Krišne
jest poučavanje svake duše o njezinu izvornom, duhovnom
položaju.
Duša je nesumnjivo prisutna u srcu živog bića i izvor je
svih energija koje održavaju tijelo. Energija duše širi se
čitavim tijelom i poznata je kao svjesnost. Budući da
svjesnost širi energiju duše po čitavom tijelu, možemo
osjećati bolove ili zadovoljstvo u bilo kojem dijelu tijela.
Duša je osobna i seli se iz jednog tijela u drugo, kao što
osoba prelazi iz djetinjstva u dječaštvo, iz dječaštva u
mladost, a iz mladosti u duboku starost. Zatim dolazi do
promjene zvane smrt, kada prelazimo u novo tijelo, kao što
oblačimo novu odjeću, ostavljajući staru. To se naziva
seljenje duše.
Kad želi uživati u materijalnom svijetu, zaboravivši svoj
pravi dom u duhovnom svijetu, duša prihvaća život teške
borbe za opstanak. Ovaj neprirodni život uzastopna rañanja,
umiranja, obolijevanja i starenja može okončati kada poveže
svoju svjesnost s vrhovnom svjesnošću Boga. To je osnovno
načelo našeg pokreta svjesnosti Krišne.
Što se tiče presañivanja srca, nema ni govora o uspjehu
ako duša nije u srcu. Stoga moramo prihvatiti prisutnost
duše. Ako u seksualnom odnosu nije prisutna duša, nema
začeća, niti trudnoće. Kontracepcija uništava maternicu tako
da više nije pogodno mjesto za dušu. To se protivi naredbi
Boga. Po naredbi Boga, duša se šalje u odreñenu maternicu,
ali zbog kontracepcijskih sredstava ta joj maternica biva
uskraćena i ona mora biti smještena u drugu. To je izraz
nepokoravanja Svevišnjem. Na primjer, ako čovjek koji bi
trebao živjeti u odreñenom stanu ne može u njega ući zbog
nereda koji je drugi uzrokovao, naći će se u velikoj neprilici.
Takvo je upletanje nezakonito i kažnjivo.
„Istraživanje duše" zacijelo bi obilježilo napredak znanosti,
ali duša se ne može pronaći unaprjeñivanjem znanosti.
64
Prisutnost duše može se jednostavno prihvatiti po
simptomima. U vedskim spisima postoji podatak da je duša
deset tisuća puta manja od točke. Materijalistički
znanstvenici ne mogu izmjeriti dužinu i širinu točke. Zato ne
mogu uhvatiti dušu. Možete jednostavno prihvatiti izjave
autoriteta da duša postoji. Ono što najveći znanstvenici
otkrivaju, mi smo već davno objasnili.
Čim netko shvati postojanje duše, može odmah shvatiti
postojanje Boga. Živo je biće mala duša, a Bog velika, ali
kvalitativno su istovjetni. Zato je Bog sveprožimajući, a živo
biće ograničeno, ali po prirodi i odlikama se ne razlikuju.
Vi ste rekli da je glavno pitanje „gdje je duša i odakle
dolazi?" To nije teško shvatiti. Već smo rekli da duša prebiva
u srcu živog bića i da nakon smrti uzima utočište drugog
tijela. Duša izvorno potječe od Boga, kao što iskra potječe
od vatre. Kao što se iskra koja vrcne iz vatre naizgled gasi,
duhovna iskra izvorno dolazi iz duhovnog u materijalni
svijet. U materijalnom svijetu zapada u tri različita stanja,
koja se nazivaju gune prirode.
Kad padne na suhu travu, iskra zadržava odliku vatre; kad
padne na tlo, ne može očitovati svoju vatrenu prirodu ako
tlo nije pogodno; a kad padne u vodu, gasi se. Tako postoje
tri vrste životnih stanja. Jedno živo biće potpuno zaboravlja
svoju duhovnu prirodu, drugo je gotovo u potpunosti
zaboravlja, ali još uvijek ima nagon duhovne prirode, a treće
se u potpunosti posvećuje traganju za duhovnim
savršenstvom. Postoji vjerodostoajn proces kojim duhovna
iskra može dostići duhovno savršenstvo i ako djeluje pod
pravilnim vodstvom, može se veoma lako vratiti kući, u
Božje carstvo, odakle je prvobitno pala.
Kad bi se to vjerodostojno znanje vedskih spisa predstavilo
suvremenom svijetu, na temelju suvremenog znanstvenog
razumijevanja, to bi bio veliki doprinos ljudskom društvu.
Stvarnost je već tu. Jednostavno se treba predstaviti na
način shvatljiv suvremenom čovjeku.

Sa štovanjem
A.C. Bhaktivedanta Swami
65
II.
Izbor duhovnog učitelja

Što je guru?

Na spomen riječi guru, obično zamišljamo karikirani lik

starca bizarna izgleda s dugom, zamršenom bradom i
lepršavom odjećom, koji meditira na daleke, ezoterične
istine. Ili nam na um pada svjetski varalica koji iskorištava
duhovnu lakovjernost mladih ljudi u potrazi za istinom. Ali
što je uistinu guru? Što on to zna, a mi ne znamo? Kako nas
on prosvjetljuje? U jednom govoru održanom u Engleskoj
1973. godine, Šrila Prabhupada daje neke odgovore koji to
razjašnjavaju.

om ajnana-timirandhasya
jnananjana-salakaya
caksur unmilitam yena
tasmai-sri-gurave namah

„Rodio sam se u najgušćoj tmini neznanja, a moj guru, moj

duhovni učitelj, otvorio mi je oči bakljom znanja. Ponizno
mu odajem poštovanje." Riječ ajnana znači „neznanje" ili
„tama". Kad bi se sva svjetla u ovoj sobi odjednom ugasila,
ne bismo mogli reći gdje sjedimo mi, a gdje drugi. Tako bi
nastala zbrka. Slično tome, svi se mi nalazimo u tami
materijalnog svijeta, koji je svijet tamasa. Tamas ili timira
znači „tama". Ovaj je svijet taman i zato mu je potrebna
svjetlost sunca ili mjeseca. Meñutim, iznad ove tame postoji
drugi, duhovni svijet. Taj je svijet opisao Šri Krišna u
Bhagavad-giti (15.6):

na tad bhasayate suryo

na sasanko na pavakah
yad gatva na nivartante
tad dhama paramam mama
66
„Moje vrhovno prebivalište ne osvjetljavaju sunce, mjesec,
vatra ni elektricitet. Oni koji ga dostignu nikada se ne vraćju
u materijalni svijet."
Dužnost je gurua da svog učenika izvede iz tame na
svjetlo. U današnje vrijeme svatko pati zbog neznanja, kao
što obolijeva zbog neznanja. Ako netko ne zna pravila
higijene, neće znati što ga može zaraziti. Tako zbog
neznanja biva zaražen i pati od bolesti. Kriminalac može
reći: „Nisam poznavao zakon", ali mu neće biti oprošteno
ako počini zločin. Neznanje nije isprika. Dijete će dodirnuti
vatru, ne znajući da će ga vatra opeći. Vatra ne misli: „Ovo
je dijete i ne zna da ću ga opeći." Ne, ne postoji nikakva
isprika. Kao što postoje državni zakoni, tako postoje strogi
zakoni prirode. Ti će zakoni djelovati čak i ako ne znamo za
njih. Ako iz neznanja pogriješimo, moramo patiti. To je
zakon. Bez obzira radi li se o zakonu države ili zakonu
prirode, ako ga prekršimo, izlažemo se opasnosti da patimo.
Dužnost je gurua pobrinuti se da nijedno ljudsko biće ne
pati u materijalnom svijetu. Nitko ne može tvrditi da ne pati.
To nije moguće. U materijalnom svijetu postoje tri vrste
patnje: adhyatmika, adhibhautika i adhidaivika. To su bijede
koje potječu od materijalnog tijela i uma, od drugih živih
bića i od prirodnih sila. Bol nam može zadavati um ili druga
živa bića – mravi, komarci ili muhe – ili možemo patiti zbog
djelovanja viših sila. Može vladati suša ili nastati poplava.
Može biti previše vruće ili previše hladno. Tako priroda
nameće razne vrste patnje. U materijalnom svijetu postoje
tri vrste bijeda i svatko pati od jedne, dvije ili sve tri. Nitko
ne može reći da je potpuno osloboñen patnje.
Možemo se, stoga, zapitati zašto živo biće pati. Odgovor
glasi: iz neznanja. Ono ne misli: „Pogrešno postupam i
vodim grješan život; zbog toga patim." Zato je prva dužnost
gurua izbaviti svog učenika iz ovog neznanja. Djecu šaljemo
u školu kako bismo ih spasili od patnje. Ako ne dobiju
naobrazbu, bojimo se da će u budućnosti patiti. Guru vidi da
je patnja posljedica neznanja, koje se usporeñuje s tamom.
Kako osoba u tami može biti spašena? Svjetlošću. Guru
67
uzima baklju znanja i iznosi je pred živo biće obavijeno
tamom. To znanje oslobaña živo biće patnje koju uzrokuje
tama neznanja.
Netko se može zapitati je li guru apsolutno potreban. Vede
nas obavještavaju da jest:

tad-vijnanartham sa gurum evabhigacchet

samit-panih srotriyam
brahma-nistham
(Mundaka Upanišada 1.2.12)

Vede nam nalažu da potražimo gurua. Odreñenoga gurua, a

ne bilo kojega gurua. Guru je jedan, jer pripada učeničkom
naslijeñu. Učenje koje su Vyasadeva i Krišna naučavali prije
pet tisuća godina još se i danas naučava. Nema razlike
izmeñu ta dva učenja. Iako je mnogo tisuća acarya došlo i
otišlo, poruka je jedna. Ne postoje dva prava gurua, jer
pravi guru ne govori drugačije od svojih prethodnika. Neki
duhovni učitelji kažu: „Po mome mišljenju trebaš tako
postupiti", ali to nije guru. Takvi tobožnji gurui obični su
nitkovi. Pravi guru ima samo jedno mišljenje-mišljenje koje
su iznijeli Krišna, Vyasadeva, Narada, Arjuna, Šri Caitanya
Mahaprabhu i Gosvamiji. Prije pet tisuća godina, Gospodin
Šri Krišna izgovorio je Bhagavad-gitu, a Vyasadeva ju je
zapisao. Šrila Vyasadeva nije rekao: ,To je moje mišljenje.'"
Napisao je – sri bhagavan uvaca: „Svevišnja Božanska
Osoba reče." Sve što je Vyasadeva napisao, prvobitno je
izgovorila Svevišnja Božanska Osoba. Šrila Vyasadeva nije
iznio svoje mišljenje.
Stoga je Šrila Vyasadeva guru. On ne tumači pogrešno
Krišnine riječi, već ih prenosi onako kako su izgovorene. Ako
šaljemo brzojav, osoba koja isporučuje brzojav ne treba ga
ispravljati ili mu nešto dodavati. Jednostavno ga predaje. To
je dužnost gurua. Guru može biti ova ili ona osoba, ali
poruka je ista. Zato se kaže da je guru jedan.
U učeničkom naslijeñu ponavljaju se iste pouke. U
Bhagavad-giti (9.34) Šri Krišna kaže:

68
man-mana bhava mad-bhakto
mad-yaji mdm namaskuru
mam evaisyasi yuktvaivam
atmanam mat-parayanah

„Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, odaji Mi

poštovanje i obožavaj Me. Tako ćeš, potpuno svjestan Mene,
sigurno doći k Meni. " Te iste upute su ponovili svi acarye,
kao što su Ramanujacarya, Madhvacarya i Caitanya
Mahaprabhu. Šestorica Gosvamija prenijeli su istu poruku, a
mi jednostavno slijedimo njihove stope. Nema nikakve
razlike. Mi ne tumačimo Krišnine riječi izjavljujući: „Po
mome mišljenju, bojno polje Kuruksetra predstavlja ljudsko
tijelo."
Takva tumačenja izlažu nitkovi. U svijetu ima mnogo
nitkovskih gurua koji iznose vlastita mišljenja, ali mi
možemo izazvati bilo kojeg nitkova. Nitkovski guru može
reći: „Ja sam Bog" ili „Svi smo mi Bog." To je u redu, ali
trebamo saznati iz rječnika što znači riječ Bog. U većini
rječnika naći ćemo da riječ Bog ukazuje na Vrhovno Biće.
Stoga takva gurua možemo zapitati: „Jesi li ti Vrhovno
Biće?" Ako to ne može shvatiti, trebamo potražiti značenje
riječi vrhovno. Svaki će rječnik nas obavijestiti da vrhovno
znači „najveći autoritet". Tada ga možemo upitati: „Jesi li ti
najveći autoritet?" Takav nitkovski guru, iako se proglašava
Bogom, ne može odgovoriti na takvo pitanje. Bog je
Vrhovno Biće i najviši autoritet. Nitko Mu nije ravan, niti je
itko od Njega veći. Pa ipak, ima mnogo guru-bogova, mnogo
nitkova koji tvrde da su Svevišnji. Takvi nam nitkovi ne
mogu pomoći da izañemo iz tmine materijalnog postojanja.
Ne mogu osvijetliti našu tamu bakljom duhovnog znanja.
Vjerodostojan će guru jednostavno predstaviti ono što
vrhovni guru, Bog, kaže u vjerodostojnim spisima. Guru ne
može mijenjati poruku učeničkog naslijeña.
Moramo shvatiti da Apsolutnu Istinu ne možemo naći
istraživanjem. Sam Caitanya Mahaprabhu rekao je: „Moj
Guru Maharadža, moj duhovni učitelj, smatrao Me velikom
69
budalom." Onaj tko ostane velika budala pred svojim
guruom i sam je guru. Ali ako tvrdi: „Ja sam tako napredan
da mogu bolje govoriti od svoga gurua", onda je običan
nitkov. Šri Krišna kaže u Bhagavad-giti (4.2):

evam parampara-praptam
imam rajarsayo viduh
sa kaleneha mahata
yogo nastah parantapa

„Tko se ovaj nauzvišeniji nauk prenosio lancem

učeničkog naslijeña i sveti su ga kraljevi shvatili na taj
način. No s vremenom se učeničko naslijeñe prekinulo i zato
se čini da je znanje u svom izvornom obliku izgubljeno."
Prihvaćanje gurua nije stvar mode. Onome tko ozbiljno želi
shvatiti duhovni život potreban je guru. Guru je prijeko
potreban, jer osoba mora biti veoma ozbiljna da bi shvatila
duhovni život, Boga, pravilno djelovanje i svoj odnos s
Bogom. Kad ozbiljno želimo to shvatiti, potreban nam je
guru. Ne bismo trebali prići guruu samo zato što je to
trenutačno u modi. Mora biti prisutno predavanje, jer bez
predavanja ne možemo ništa naučiti. Ako priñemo guruu
samo da bismo ga izazvali, nećemo ništa naučiti. Moramo
prihvatiti gurua na isti način na koji je Arjuna prihvatio
svoga gurua, samog Šri Krišnu:

karpanya-dosopahata-svabhavah
prcchami tvam dharma-sammudha-cetah
yac chreyah syan niscitam bruhi tan me
sisyas te 'ham sadhi mam tvarh prapannam

„Ne znam više što je moja dužnost. Zbog bijedne sam

slabosti srca izgubio svu pribranost. U tom stanju, molim Te,
kaži mi što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i
duša predana Tebi. Molim Te, pouči me." (Bhagavad-gita
2.7)
To je proces prihvaćanja gurua. Guru je predstavnik Krišne
i prethodnih acarya. Krišna Kaže da su svi acarye njegovi
70
predstavnici. Zato guruu trebamo ukazati jednako
poštovanje kao Bogu. Višvanatha Cakravarti Thakura piše u
svojoj molitvi upućenoj duhovnom učitelju - yasya prasadad
bhagavat-prasadah: „Milošću duhovnog učitelja osoba prima
Krišnin blagoslov." Predajući se vjerodostojnu guruu,
predajemo se Bogu. Bog prihvaća naše predavanje guruu.
U Bhagavad-giti (18.66) Krišna nalaže:

sarva-dharman parityajya
mam ekam saranam vraja
aham tvam sarva-papebhyo
moksayisyami ma sucah

„Napusti sve vrste religija i samo se predaj Meni. Oslobodit

ću te svih posljedica grijeha. Ne boj se." Netko može reći:
„Gdje je Krišna? Predat ću se Njemu." Ali ne, prvo se
trebamo predati Krišninu predstavniku; potom se predajemo
Krišni. To je proces. Zato se kaže – saksad-dharitvena
samasta-sastraih: guru je jednako dobar kao Bog. Kad
odajemo poštovanje guruu, odajemo poštovanje Bogu. U
nastojanju da postanemo svjesni Boga trebamo naučiti da
odajemo poštovanje Bogu kroz Božjeg predstavnika. U svim
je šastrama objašnjeno da je guru jednako dobar kao Bog,
ali guru nikad ne kaže: „Ja sam Bog." Učenik je dužan odati
poštovanje guruu, kao što odaje poštovanje Bogu, ali guru
nikad ne misli: „Moji mi učenici ukazuju jednako poštovanje
kao Bogu; zato sam postao Bog." Čim to pomisli, postaje
pas, umjesto Bog. Višvanatha Cakravarti kaže: kintu
prabhor yah priya eva tasya. Guruu se ukazuje jednako
poštovanje kao Bogu, jer je najpovjerljiviji sluga Boga. Bog
je uvijek Bog, a guru je uvijek guru. Po pravilima
oslovljavanja, Bog je obožavani-Bog, a guru je Bog-
obožavatelj (sevaka-bhagavan). Zato se guru oslovljava kao
prabhupada. Riječ prabhu znači „gospodin", a pada znači
„položaj". Tako prabhupada znači „onaj tko je prihvatio
položaj Gospodina". Smisao je isti kao u stihu saksad-
dharitvena samasta sastraih.

71
 Guru nam je potreban samo ako ozbiljno želimo shvatiti
znanost o Bogu. Ne bismo trebali imati gurua samo iz mode.
Onaj tko je prihvatio gurua govori inteligentno. Nikad ne
govori gluposti. To je znak prihvaćanja vjerodostojna gurua.
Duhovnom učitelju trebamo odavati poštovanje, ali trebamo
zapamtiti i kako trebamo izvršiti njegove naredbe. U
Bhagavad-giti (4.34) Šri Krišna nas osobno poučava kako
trebamo pronaći gurua i prići mu:

tad viddhi pranipatena

pariprasnena sevaya
upadeksyanti te jnanam
jnaninas tattva-darsinah

„Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno

mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospozanta ti duša može
prenijeti znanje, jer je vidjela istinu." Prvi je proces
predavanje. Trebamo pronaći uzvišenu osobu i predati joj
se. Šastre nam nalažu da pažljivo proučimo gurua prije nego
što ga prihvatimo. Ne bismo ga trebali prihvatiti naglo, iz
fanatizma. To je veoma opasno. Guru takoñer treba proučiti
osobu koja želi postati njegov učenik kako bi utvrdio je li
spremna za to. Na taj se način uspostavlja odnos izmeñu
gurua i učenika. Sve je tu, ali moramo ozbiljno prihvatiti
proces. Onda se možemo podvrći obuci kako bi postali
vjerodostojan učenik. Prvo moramo naći vjerodostojna
gurua, uspostaviti odnos s njim i djelovati u skladu s tim.
Onda ćemo postići uspjeh u životu, jer guru može
prosvijetliti iskrena učenika koji je u tami.
Svatko se raña kao nitkov i budala. Ako se rañamo učeni,
zašto trebamo ići u školu? Kad ne bismo njegovali znanje,
ne bismo bili bolji od životinja. Životinja može reći da knjige
nisu potrebne i da je postala guru, ali kako netko može steći
znanje bez proučavanja autoritativnih knjiga o znanosti i
filozofiji? Nitkovski gurui pokušavaju to izbjeći. Moramo
shvatiti da smo svi roñeni kao nitkovi i budale i da se
moramo prosvijetliti. Moramo primiti znanje kako bismo
usavršili svoj život. Ako ne usavršimo svoj život, bivamo
72
poraženi. Što je taj poraz? Borba za opstanak. Pokušavamo
postići bolji standard života, viši položaj, i zbog toga se
veoma teško borimo. Ali ne znamo što je zaista viši položaj.
Koji god položaj imali u ovome materijalnom svijetu,
moramo ga ostaviti. Možemo imati dobar ili loš položaj; u
svakom slučaju, ovdje ne možemo ostati. Možemo zarañivati
milijune dolara i misliti: „Sada se nalazim u dobrom
položaju", ali mala gripa ili kolera promijenit će naš položaj.
Ako banka propadne, gotovo je s našim položajem. U ovome
materijalnom svijetu nema dobra položaja. On je samo
farsa. Oni koji pokušavaju steći bolji položaj u materijalnom
svijetu na kraju će biti poraženi, jer bolji položaj ne postoji.
U Bhagavad-giti (14.26) opisan je bolji položaj:

mam ca yo 'vyabhicarena
bhakti-yogena sevate
sa gunan samatityaitan
brahma-bhuyaya kalpate

„Onaj tko uvijek predano služi i ni u kakvim okolnostima ne

pada odmah transcendira gune materijalne prirode i tako
dostiže razinu Brahmana."
Pruža li nam ijedna grana znanosti znanje o dostizanju
besmrtnosti? Da, možemo postati besmrtni, ali ne u
materijalnom smislu. To znanje ne možemo steći na
takozvanim sveučilištima. Meñutim, vedski spisi sadrže
znanje zahvaljujući kojem možemo postati besmrtni.
Besmrtnost je naš bolji položaj. Nema više roñenja, smrti,
starosti i bolesti. Tako guru preuzima veliku odgovornost.
Mora voditi svog učenika i omogućiti mu da postane
dostojan kandidat za savršen položaj – besmrtnost. Guru
mora biti sposoban odvesti učenika kući, Bogu.

Sveci i varalice

Svakog dana broj ljudi zainteresiranih za yogu i meditaciju

povećava se na tisuće. Na žalost, osoba koja traži
73
odgovarajućeg učitelja najvjerojatnije će naići na zbunjujući
niz mañioničara, pseudo-gurua i samozvanih bogova. U
razgovoru za londonski Times, Šrila Prabhupada objašnjava
kako iskren tragatelj može uočiti razliku izmeñu lažnog i
pravog učitelja.

Reporter: Vaša milosti, čini se da ljudi danas, više nego

ikada, tragaju za nekom vrstom duhovnog života. Možete li
mi reći što je razlog tome?
Šrila Prabhupada: Želja za duhovnim životom posve je
prirodna. Mi smo duhovne duše i zato ne možemo biti sretni
u materijalnoj atmosferi. Ako je izvadite iz vode, ribu ne
može biti sretna na kopnu. Slično tome, bez svijesti o
duhovnome, ne možemo biti sretni. U današnje vrijeme,
ljudi tragaju za znanstvenim napretkom i gospodarskim
razvojem, ali nisu sretni jer to nisu pravi ciljevi života. Mnogi
mladi ljudi to uviñaju i, odbacujući materijalistički način
života, pokušavaju naći duhovni život. To je prava potraga.
Svjesnost Krišne pravi je cilj života. Ako se ne posvetite
svjesnosti Krišne, ne možete biti sretni. To je činjenica. Zato
pozivamo svakoga da prouči i shvati ovaj veliki pokret.
Reporter: Iskreno me brine što se nakon dolaska jednog
indijskog yogija u Veliku Britaniju, koji je bio prvi „guru" za
kojeg je većina ljudi ikad čula, iznenada, niotkud, pojavilo
mnogo „gurua". Katkada mi se čini da nisu svi vjerodostojni
kao što bi trebali biti. Možda bi trebalo upozoriti ljude koji se
misle posvetiti duhovnom životu da ne prihvaćaju gurua dok
se ne uvjere da je pravi?
Šrila Prabhupada: Da. Naravno, lijepo je tražiti gurua, ali
ako želite jeftina gurua ili želite biti prevareni, naći ćete
mnogo prevarantskih gurua. Ali ako ste iskreni, naći ćete
iskrena gurua. Ljudi žele sve dobiti jeftino, zato ih varaju. Mi
od svojih učenika tražimo da se uzdržavaju od nedopuštena
seksa, jedenja mesa, kockanja i uzimanja opojnih sredstava.
Ljudi misle da je to veoma teško, muka i nevolja. Ali ako
netko kaže: „Možeš činiti sve ludosti koje ti se sviñaju, samo
uzmi moju mantru", ljudima će se svidjeti. Žele biti
prevareni i zato dolaze prevaranti. Nitko se ne želi
74
podvrgnuti nikakvoj strogosti. Ljudski je život namijenjen
vršenju strogosti, ali nitko nije spreman za to. Zato dolaze
prevaranti i kažu: „Nema strogosti. Činite što želite. Samo
mi platite. Ja ću vam dati mantru, a vi ćete postati Bog za
šest mjeseci." Sve se to zbiva. Ako želite biti prevareni na
taj način, prevaranti će doći.
Reporter: Što je s osobom koja iskreno želi naći duhovni
život, ali se namjeri na pogrešna gurua?
Šrila Prabhupada: Ako želite steći uobičajenu naobrazbu,
morate tome posvetiti puno vremena, rada i razumijevanja.
Slično tome, ako se želite posvetiti duhovnom životu,
morate postati ozbiljni. Kako netko može postati Bog za šest
mjeseci, samo zahvaljujući čudesnim mantrama? Zašto ljudi
žele tako nešto? To znači da žele biti prevareni.
Reporter: Kako osoba može utvrditi da li ima pravoga
gurua?
Šrila Prabhupada: Može li netko od mojih učenika
odgovoriti na ovo pitanje?
Učenik: Sjećam se da te John Lennon jednom upitao: „Kako
mogu znati tko je pravi guru? ", a ti si odgovorio: „Samo
pronañi onoga tko je najviše odan Krišni. On je pravi."
Šrila Prabhupada: Da, pravi je guru predstavnik Boga i
govori samo o Bogu i ni o čemu drugom. Pravoga gurua ne
zanima materijalistički život. Njega zanima Bog i samo Bog.
To je jedna od odlika pravoga gurua: brahma-nistham.
Zaokupljen je Apsolutnom Istinom.

U Mundaka Upanišadi je rečeno – srotriyam brahma-

nistham: „Pravi je guru dobro upućen u spise i vedsko
znanje i potpuno ovisi o Brahmanu." On treba znati što je
Brahman (duh) i kako se osoba može utemeljiti u
Brahmanu. To je izloženo u vedskim spisima. Kao što sam
već rekao, pravi je guru predstavnik Boga. On predstavlja
Svevišnjega Gospodina, kao što potkralj predstavlja kralja.
Pravi guru neće ništa izmisliti. Sve što govori u skladu je sa
spisima i prethodnim acaryama. Neće vam dati mantru i reći
75
da ćete postati Bog za šest mjeseci. To nije posao gurua.
Njegova je dužnost svakoga navesti da postane bhakta
Boga. To je suština dužnosti pravoga gurua. Svakome koga
vidi kaže: „Molim vas, postanite svjesni Boga." Ako na neki
način propovijeda u ime Boga i pokušava potaknuti da
postane bhakta Boga, pravi je guru.
Reporter: Što je s kršćanskim svećenikom?
Šrila Prabhupada: Kršćanski, muslimanski, hinduski – nije
važno. Ako govori u ime Boga, guru je. Uzmimo, na primjer,
Isusa Krista. On je pozivao ljude da pokušaju voljeti Boga.
Guru može biti bilo tko – i hindus, i musliman, i kršćanin –
ako navodi ljude da vole Boga. To je test. Guru nikad ne
kaže: „Ja sam Bog ili poučit ću vas kako da postanete Bog."
Pravi guru kaže: „Ja sam sluga Boga i poučit ću vas kako da
postanete sluga Boga." Nije važno kako je guru odjeven. Šri
Caitanya Mahaprabhu rekao je: „Svatko tko može pružiti
znanje o Krišni duhovni je učitelj." Pravi duhovni učitelj
jednostavno pokušava navesti ljude da postanu bhakte
Krišne, Boga. On nema druge dužnosti.
Reporter: Ali loši gurui...
Šrila Prabhupada: Što je „loš" guru?
Reporter: Loš guru želi samo novac ili slavu.
Šrila Prabhupada: Ako je loš, kako može biti guru?
[Smijeh.] Kako željezo može postati zlato? Ustvari, guru ne
može biti loš, jer onaj tko je loš ne može biti guru. Ne
možete reći „loš guru". To je proturječje. Morate pokušati
shvatiti što je pravi guru. Pravi guru govori samo o Bogu –
to je sve. To je definicija pravoga gurua. Ako govori o
besmislicama, nije guru. Guru ne može biti loš. Nema ni
govora o lošem guruu, kao što nema ni govora o crvenom ili
bijelom guruu. Guru znači „pravi guru". Trebamo znati da
pravi guru govori samo o Bogu i pokušava navesti ljude da
postanu Gospodinovi bhakte. Ako to čini, onda je pravi.
Reporter: Kad bih želio dobiti inicijaciju u vašem društvu,
što bih trebao učiniti?
Šrila Prabhupada: Prije svega, morali biste se odreći
nedopuštena seksa.

76
Reporter: Podrazumijeva li to sav seksualni život? Što je
nedopušten seks?
Šrila Prabhupada: Nedopušten je seks onaj izvan braka.
Životinje se upuštaju u seks bez ograničenja, ali u ljudskom
društvu postoje ograničenja. U svakoj zemlji i svakoj religiji
postoji sustav ograničenja seksualnog života. Uz to biste se
morali odreći svih opojnih sredstava kao što je alkohol,
cigarete, čaj, marihuana – sve što ima opojni učinak.
Reporter: Čega još?
Šrila Prabhupada: Morali biste se odreći mesa, jaja, ribe i
kockanja. Ako se ne odreknete ove četiri grešne djelatnosti,
ne možete biti inicirani.
Reporter: Koliko sljedbenika imate u svijetu?
Šrila Prabhupada: Kad je u pitanju nešto vrijedno,
sljedbenici su vrlo rijetki. Kad se radi o bezvrijednim
stvarima, sljedbenici su brojni. Ipak, imamo preko pet tisuća
iniciranih učenika.
Reporter: Da li pokret svjesnosti Krišne stalno raste?
Šrila Prabhupada: Da, raste, ali polako, jer imamo tako
puno ograničenja. Ljudi ne vole ograničenja.
Reporter: Gdje imate najviše sljedbenika?
Šrila Prabhupada: U Sjedinjenim Državama, Europi, Južnoj
Americi i Australiji. Naravno, u Indiji milijuni ljudi njeguju
svjesnost Krišne.
Reporter: Možete li mi reći što je cilj vašeg pokreta?
Šrila Prabhupada: Cilj je pokreta svjesnosti Krišne
probuditi u čovjeku izvornu svjesnost. U sadašnjem trenutku
naša je svjesnost puna imenovanja. Netko misli „ja sam
Englez", a netko „ja sam Amerikanac". Ustvari, ne
pripadamo nijednom od tih imenovanja. Svi smo mi sastavni
djelići Boga. To je naš pravi identitet. Ako svatko postane
svjestan toga, svi problemi svijeta bit će riješeni. Tada ćemo
spoznati da smo svi istovjetni – duhovne duše iste prirode.
Ista priroda duhovne duše prisutna je u svakome, iako se
može činiti da ima različitu odjeću. To je objašnjeno u
Bhagavad-giti.
Svjesnost Krišne je proces pročišćenja (sarvopadhi-
vinirmuktam), namijenjen oslobañanju ljudi od svih
77
imenovanja (tat-paratvena nirmalam). Kada se naša
svjesnost pročisti od svih imenovanja, djelatnosti koje
vršimo našim pročišćenim osjetilima čine nas savršenim. Na
kraju dostižemo idealno savršenstvo ljudskog života.
Svjesnost Krišne veoma je jednostavan proces. Ne trebamo
postati veliki filozof, znanstvenik ili bilo što drugo. Trebamo
jednostavno pjevati Gospodinovo sveto ime i spoznati da su
Njegova osobnost, Njegovo ime i Njegove odlike apsolutni.
Svjesnost Krišne velika je znanost. Na žalost, na
sveučilištima ne postoje odsjeci za tu znanost. Zato
pozivamo sve ozbiljne ljude zainteresirane za dobrobit
ljudskog društva da shvate ovaj veliki pokret i, po
mogućnosti, sudjeluju u njemu i surañuju s nama. Problemi
svijeta bit će riješeni. To je mišljenje i Bhagavad-gite,
najznačajnije i najautoritativnije knjige duhovnog znanja.
Mnogi od vas čuli su za Bhagavad-gitu. Naš se pokret temelji
na njoj. Naš pokret odobravaju svi veliki acarye u Indiji.
Ramanujacarya, Madhvacarya, Gospodin Caitanya i mnogi
drugi. Vi ste predstavnici novina i zato vas molim da
pokušate shvatiti ovaj pokret što je moguće bolje za
dobrobit čitavog ljudskog društva.
Reporter: Da li mislite da je vas pokret jedini način na koji
osoba može spoznati Boga?
Šrila Prabhupada: Da.
Reporter: Kako ste sigurni u to?
Šrila Prabhupada: Na temelju izjava autoriteta i Boga,
Krišne. Krišna kaže:

sarva-dharman parityajya
mam ekarh saranam vraja
aham tvam sarva-papebhyo
moksayisyami ma sucah

„Napusti sve vrste religije i samo se predaj Meni. Oslobodit

ću te svih posljedica grijeha. Ne boj se." (Bhagavad-gita
18.66)
Reporter: Da li „predavanje" znači da bi osoba, trebala
napustiti svoju obitelj?
78
Šrila Prabhupada: Ne.
Reporter: Ali pretpostavimo da trebam biti iniciran. Zar ne
bih trebao doći i živjeti u hramu?
Šrila Prabhupada: Nije prijeko potrebno.
Reporter: Mogu ostati kod kuće?
Šrila Prabhupada: O, da.
Reporter: A što je s poslom? Da li bih morao napustiti svoj
posao?
Šrila Prabhupada: Ne, morali biste se samo odreći svojih
loših navika i pjevati Hare Krišna na brojanici – to je sve.
Reporter: Da li bih morao davati novčanu potporu?
Šrila Prabhupada: Ne, to je vaša dobrovoljna želja. Ako
možete dati, to je u redu. Ako ne možete, nije važno. Mi ne
ovisimo o bilo čijem novčanom prilogu. Ovisimo o Krišni.
Reporter: Ne bih uopće morao davati novac?
Šrila Prabhupada: Ne.
Reporter: Je li to jedna od glavnih razlika izmeñu pravoga i
lažnoga gurua?
Šrila Prabhupada: Da, pravi guru nije trgovac. On je
predstavnik Boga. Sve što Bog kaže, guru ponavlja. Ne
govori drugačije.
Reporter: Da li biste od pravoga gurua očekivali da putuje u
Rolls Royce-u i odsjeda u apartmanu prvorazredna hotela?
Šrila Prabhupada: Ponekad nam ljudi nude sobu u
prvorazrednom hotelu, ali mi uglavnom boravimo u našim
hramovima. Imamo oko stotinu hramova diljem svijeta i
zato ne moramo boraviti u hotelima.
Reporter: Nisam vas želio optužiti. Samo sam pokušao
pokazati kako držim da je vaše upozorenje opravdano.
Toliko mnogo ljudi želi naći duhovni život. Istodobno, ima
tako mnogo onih koji žele zaraditi na „guru biznisu".
Šrila Prabhupada: Imate li dojam da duhovni život
podrazumijeva dobrovoljno prihvaćanje siromaštva?
Reporter: Pa, ne znam.
Šrila Prabhupada: Siromah može biti materijalist, a bogataš
duhovno napredan. Duhovni život ne ovisi o siromaštvu ili
bogatstvu. Duhovni je život transcendentalan. Uzmimo, na
primjer, Arjunu. Arjuna je bio član kraljevske obitelji, ali je
79
ipak bio čisti bhakta Boga. U Bhagavad-giti (4.2) Šri Krišna
kaže – evam parampara-praptam imam rajarsayo viduh:
„Ovaj se najuzvišeniji nauk prenosio lancem učeničkog
naslijeña i sveti su ga kraljevi shvatili na taj način." U
prošlosti, svi su sveti kraljevi shvaćali duhovnu znanost.
Stoga duhovni život ne ovisi o nečijem materijalnom stanju.
Bez obzira na materijalno stanje u kojem se nalazi – bilo da
je kralj bilo siromah – čovjek može shvatiti duhovni život.
Ljudi obično ne znaju što je duhovni život i zato nas
nepotrebno kritiziraju. Kad bih vas upitao što je duhovni
život, što biste odgovorili?
Reporter: Nisam siguran.
Šrila Prabhupada: Iako ne znate što je duhovni život, reći
ćete „to je ovo" ili „to je ono". Ali prvo trebate znati što je
duhovni život. Duhovni život počinje sa saznanjem da niste
tijelo. To je pravi početak duhovnog života. Uviñajući razliku
izmeñu svoga jastva i svoga tijela, spoznajete da ste
duhovna duša (aham brahmasmi).
Reporter: Mislite li da to znanje treba biti dio svačije
naobrazbe?
Šrila Prabhupada: Da. Ljude prvo treba poučiti tko su.
Jesu li tijelo ili nešto drugo? To je početak izobrazbe. Danas
se svatko uči misliti da je tijelo. Ako netko slučajno dobije
američko tijelo, misli „ja sam Amerikanac". To je kao da
mislite „ja sam crvena košulja", samo zato što nosite crvenu
košulju. Vi niste crvena košulja, vi ste ljudsko biće. Slično
tome, tijelo je košulja ili kaput koji prekriva pravu osobu –
duhovnu dušu. Ako prepoznajemo sebe samo po svojoj
tjelesnoj „košulji" ili „kaputu", nismo naobraženi.
Reporter: Mislite li da takvu naobrazbu treba uvesti u
škole?
Šrila Prabhupada: Da – u škole, na fakultete i sveučilišta.
Postoji opsežna literatura o toj temi, vrlo veliki fond znanja.
Ustvari, potrebno je samo da voñde društva izraze
spremnost da shvate ovaj pokret.
Reporter: Jesu li vam ikad prišli ljudi koji su ranije imali
lažnoga gurua?
Šrila Prabhupada: Da, mnogi.
80
Reporter: Jesu li lažni gurui na bilo koji način upropastili
njihov duhovni život?
Šrila Prabhupada: Ne, iskreno su tražili nešto duhovno i to
je bila njihova kvalifikacija. Bog se nalazi u svačijem srcu i
čim Ga netko iskreno traži, pomaže mu da nañe pravoga
gurua.
Reporter: Da li su ikada pravi gurui poput vas pokušali
spriječiti lažne gurue – izložiti ih pritisku kako bi ih, tako
reći, izbacili iz posla?
Šrila Prabhupada: Ne, to nije moja namjera. Započeo sam
svoj pokret jednostavno pjevajući Hare Krišna. U New Yorku
sam pjevao na mjestu poznatom kao Tompkins Square Park
i uskoro su mi ljudi počeli prilaziti. Na taj se način pokret
svjesnosti Krišne postupno razvio. Mnogi su ga prihvatili, a
mnogi nisu. Sretne su osobe ga prihvatile.
Reporter: Zar vam se ne čini da su ljudi sumnjičavi zbog
iskustava s lažnim guruima? Ako odete kod zubara koji je
nadriliječnik i on vam slomi zub, možda ćete se kolebati da
odete drugom zubaru.
Šrila Prabhupada: Da. Prirodno, ako ste prevareni, postat
ćete sumnjičavi. Ali ako ste jednom prevareni, to ne znači da
ćete uvijek biti prevareni. Trebate pronaći iskrenu osobu. Ali
da biste došli u svjesnost Krišne, morate imati veliku sreću
ili biti upućeni u ovu znanost. Iz Bhagavad-gite saznajemo
da su iskreni tragatelji vrlo rijetki: manusyanam sahasresu
kascid yatati siddhaye. Od mnogo milijuna ljudi, samo
jednoga može zanimati duhovni život. Ljude obično zanima
hrana, spavanje, razmnožavanje i branjenje. Stoga, kako
možemo očekivati mnogo sljedbenika? Nije teško primijetiti
da su ljudi izgubili interes za duhovnost, a gotovo sve one
koji imaju interes varaju tobožnji spiritualisti. Ne možete
donijeti sud o pokretu samo po broju sljedbenika. Ako je
osoba iskrena, pokret je uspješan. Nije u pitanju kvantiteta,
već kvaliteta.
Reporter: Što mislite, koliko su ljudi zaveli lažni gurui?
Šrila Prabhupada: Gotovo svakoga. [Smijeh.] Nema smisla
brojati. Svakoga.
Reporter: To bi značilo na tisuće ljudi, zar ne?
81
Šrila Prabhupada: Milijune. Milijuni su prevareni, jer žele
biti prevareni. Bog je sveznajući. Može shvatiti vaše želje.
On je u vašem srcu i ako želite biti prevareni, Bog vam šalje
prevaranta.
Reporter: Može li svatko dostići savršenstvo o kojem ste
ranije govorili?
Šrila Prabhupada: U sekundi. Svatko može dostići
savršenstvo u sekundi – pod uvjetom da Mi. Problem je u
tome što nitko ne želi. U Bhagavad-giti (18.66) Krišna kaže
– sarva-dharman pariryajya ekam ekam saranam vraja:
„Samo se predaj Meni." Ali tko će se predati Bogu? Svatko
kaže: „Zašto bih se predao Bogu? Bit ću neovisan." Ako se
jednostavno predate, to je stvar trenutka. To je sve. No
nitko to ne želi i to je problem.
Reporter: Kad kažete da mnogi žele biti prevareni, mislite li
da ljudi žele nastaviti sa svojim svjetovnim užicima i
istodobno dostići duhovni život, pjevajući mantru ili držeći
cvijet? Podrazumijevate li to pod željom da budu prevareni?
Šrila Prabhupada: Da. To je kao kad bolesnik misli:
„Zadržat ću svoje bolesne navike i istodobno ozdraviti." To
je proturječje. Prvi je preduvjet da osoba bude obrazovana u
duhovnom životu. Duhovni život nije nešto što se može
shvatiti kroz razgovor od nekoliko minuta. Postoji mnogo
filozofskih i teoloških knjiga, ali ljude to ne zanima. To je
problem. Na primjer, Šrimad-Bhagavatam je veoma opsežno
djelo i ako pokušate čitati tu knjigu, trebat će vam mnogo
dana da biste shvatili samo jedan redak. Bhagavatam
opisuje Boga, Apsolutnu Istinu, ali ljude to ne zanima. Ako
netko slučajno ima mali interes za duhovni život, želi nešto
trenutačno i jeftino. Zato biva prevaren. Ustvari, ljudski je
život namijenjen vršenju strogosti i pokora. To je put vedske
civilizacije. U vedsko vrijeme dječake su obučavali kao
brahmacarije. Nikakav oblik seksualnog života nije bio
dopušten do dvadeset pete godine starosti. Gdje je sada ta
naobrazba? Brahmacari je učenik koji živi u potpunom
celibatu i izvršava naredbe svoga gurua u gurukuli (školi
duhovnog učitelja). Danas djeca od samog početka u
osnovnim i srednjim školama uče o seksu.
82
Dvanaestogodišnji i trinaestogodišnji dječaci i djevojčice
imaju seks. Kako mogu voditi duhovni život? Duhovni život
podrazumijeva dobrovoljno prihvaćanje strogosti radi
spoznaje Boga. Zbog toga od naših iniciranih učenika
zahtijevamo da se odreknu nedopuštena seksa, mesa,
kockanja i uzimanja opojnih sredstava. Bez ovih
ograničenja, nijedna „yoga-meditacija" ili takozvana
duhovna disciplina ne može biti autentična. To je
jednostavno sklapanje poslova izmeñu prevaranata i
prevarenih.
Reporter: Puno vam hvala.
Šrila Prabhupada: Hare Krišna.

Apsolutna potreba za duhovnim učiteljem

U veljači 1936. godine, u Bombayu, lndija, članovi uglednog

religioznog društva, Gaudiya Matha, bili su zapanjeni
moćnim, rječitim govorom mladoga člana, koji je govorio u
čast svoga duhovnog učitelja, Šrila Bhaktisiddhante
Sarasvataja Gosvamija. Tri desetljeća kasnije, mladi će
govornik postati diljem svijeta poznat kao osnivač i duhovni
učitelj pokreta svjesnosti Krišne. Šrila Prabhupadin govor
predstavlja znamenito izlaganje o značaju gurua u
duhovnom životu.

saksad-dharitvena samasta-sastraih
uktas tatha bhavyata eva sadbhih
kintu prabhor yah priya eva tasya
vande guroh sri-carandravindam

„U razotkrivenim svetim spisima rečeno je da duhovnog

učitelja trebamo obožavati kao Svevišnju Božansku Osobu i
tu naredbu izvršavaju Gospodinovi čisti bhakte. Duhovni je
učitelj Gospodinov najpovjerljiviji sluga. Zato ponizno
odajemo poštovanje lotosolikim stopalima našega duhovnog
učitelja."

83
 Gospodo, u ime članova bombajskog ogranka Gaudiya
Matha, dopustite mi da vam svima poželim dobrodošlicu, jer
ste nam se večeras ljubazno pridružili u skupnom odavanju
poštovanja lotosolikim stopalima učitelja svijeta,
Acaryadeve, osnivača ove Gaudiya misije i predsjedavajućeg
acarye Šri Šri Višva-vaišnava Raja-sabhe – moga vječnog
božanskog učitelja Paramahamse Parivrajakacarye Šri
Šrimad Bhaktisiddhante Sarasvatija Gosvamija Maharadže.
Prije šezdeset dvije godine, na ovaj povoljan dan,
Acaryadeva se pojavio na poziv Thakure Bhaktivinode u Šri-
ksetri Jagannatha-dhami u Puriju.
Gospodo, odavanje poštovanja Acaryadevi, kao što je
večerašnje, nije izraz sektaštva, jer kad govorimo o
osnovnom načelu gurudeve, ili acaryadeve, govorimo o
načelu od univerzalnog značaja. Nema ni govora o
razlikovanju izmeñu moga gurua, vašega gurua ili gurua
neke druge osobe. Postoji samo jedan guru, koji se
pojavljuje u bezbroj oblika kako bi poučio vas, mene i sve
ostale.
Iz vjerodostojnih spisa saznajemo da guru, acaryadeva,
prenosi poruku apsolutnog svijeta, transcendentalnog
prebivališta Apsolutne Osobe, u kojem sve, bez razlike, služi
Apsolutnu Istinu. Toliko smo puta čuli izreku mahajano yena
gatah sa panthah („kroči putem kojim je prošao prethodni
acarya"), ali gotovo nikada nismo pokušali shvatiti pravi
smisao ove šloke. Ako pomno proučimo ovu izreku, shvatit
ćemo da je mahajana jedan i da je kraljevski put u
transcendentalni svijet jedan. U Mundaka Upanišadi je
rečeno:

tad-vijnanartham sa gurum evabhigacchet

samit-panih srotriyam brahma-nistham

„Da bi naučila transcendentalni nauk, osoba mora prići

vjerodostojnu duhovnom učitelju u učeničkom naslijeñu, koji
je utemeljen u Apsolutnoj Istini."
Tako nam ovaj stih nalaže da priñemo guruu kako bismo
primili transcendentalno znanje. Ako je Apsolutna Istina
84
jedna, u čemu se, po našem mišljenju, svi slažu, ne mogu
postojati dva gurua. Acaryadeva zbog kojeg smo se večeras
okupili, kako bismo mu ponizno ukazali počast, nije guru
sektaške ustanove, niti jedan od brojnih izlagača istine koji
zastupaju različita mišljenja. Naprotiv, on je Jagad-guru,
guru svih nas. Jedina je razlika u tome što mu se jedni
pokoravaju svim srcem, dok mu se drugi ne pokoravaju
neposredno.
U Šrimad-Bhagavatamu (11. 17.27) rečeno je:

acaryam mam vijaniyan

navamanyeta karhicit
na martya-buddhyasuyeta
sarva-devamayo guruh

„Blaženi Gospodin reče: 'Osoba treba znati da je duhovni

učitelj jednako dobar kao Ja. Nitko ne bi trebao zavidjeti
duhovnom učitelju niti ga smatrati običnim čovjekom, jer je
duhovni učitelj predstavnik svih polubogova."' To znači da se
acarya ne razlikuje od samog Boga. On nema nikakve veze
sa svjetovnim zbivanjima. Ne dolazi ovdje da bi se umiješao
u aktivnosti zadovoljavanja privremenih potreba, već da bi
izbavio pale, uvjetovane duše, duše ili bića koja su došla u
materijalni svijet kako bi uživala u djelatnostima uma i pet
organa osjetilnog opažanja. Pojavljuje se pred nama da bi
nam razotkrio svjetlo Veda i blagoslovio nas potpunom
slobodom, za kojom bismo trebali čeznuti na svakom koraku
svoga životnog puta.
Bog je na početku izložio transcendentalno znanje Veda
Brahmi, stvoritelju ovog svemira. Brahma je prenio znanje
Naradi, Narada Vyasadevi, a Vyasadeva Madhvi. Tako se u
učeničkom naslijeñu transcendentalno znanje prenosilo ovim
procesom s učitelja na učenika, sve dok nije stiglo do
Gospodina Gaurange, Šri Krišne Caitanye, koji se
predstavljao kao učenik i sljedbenik Šri lšvare Purija.
Sadašnji je Acaryadeva predstavnik učeničkog naslijeña u
desetom pokoljenju od Šri Rupe Gosvamija, izvornog
predstavnika Gospodina Caitanye, koji je propovijedao ovu
85
transcendentalnu tradiciju u njezinoj punoći. Znanje koje
primamo od našega Gurudeve ne razlikuje se od znanja koje
su izložili sam Bog i niz acarya u Brahminom učeničkom
naslijeñu. Slavimo ovaj povoljan dan kao Šri Vyasa-puja-
tithi, jer je Acarya živi predstavnik Vyasadeve, božanskog
sastavljača Veda, Purana, Bhagavad-gite, Mahabharate i
Šrimad-Bhagavatama.
Osoba koja božanski zvuk, sabda-brahmu, tumači svojim
nesavršenim osjetilnim opažanjem, ne može biti pravi
duhovni učitelj, jer će bez pravilne disciplinske izobrazbe
pod vodstvom vjerodostojna acarye sigurno odstupiti od
Vyasadevinog mišljenja (kao što to čine mayavadiji). Šrila
Vyasadeva je izvorni autoritet vedskoga razotkrivenog
znanja i zato se takav beznačajan tumač ne može prihvatiti
kao guru ili acdrya, bez obzira na svoje materijalno znanje.
U Padma Purani rečeno je:

sampradaya-vihina ye
mantras te nisphala matah

„Bez prihvaćanja inicijacije od vjerodostojna duhovnog

učitelja u učeničkom naslijeñu, primljena mantra nema
učinka."
S druge strane, osoba koja je primila transcendentalno
znanje slušajući vjerodostojna učitelja u učeničkom naslijeñu
i koja iskreno poštuje pravog acaryu, mora se prosvijetliti
razotkrivenim znanjem Veda. Meñutim, to znanje zauvijek
ostaje nedostupno spoznajnom pristupu empiričara. U
Svetasvatara Upanišadi (6.23) rečeno je:

yasya deve para bhaktir

yatha deve tatha gurau
tasyaite kathita hy arthah
prakasante mahatmanah

„Samo velikim dušama koje imaju bezuvjetnu vjeru u

Gospodina i duhovnog učitelja samim tim se razotkriva sav
smisao vedskog znanja." Gospodo, naše je znanje tako
86
siromašno, naša osjetila tako nesavršena, a naši izvori tako
ograničeni da ne možemo steći čak ni najmanje znanje o
apsolutnom carstvu bez predavanja lotosolikim stopalima Šri
Vyasadeve ili njegova vjerodostojnog predstavnika. Svakog
nas trena obmanjuje znanje koje se temelji na našem
izravnom opažanju. Sve je to tvorevina, izmišljotina uma,
koji nas uvijek vara, mijenjajući se i trepereći. Našim krivim,
ograničenim postupkom opažanja i eksperimentiranja ne
možemo ništa saznati o transcendentalnom carstvu. Ali svi
mi možemo željno slušati transcendentalni zvuk koji iz tog
svijeta u ovaj prenosi neokaljani medij – Šri Gurudeva ili Šri
Vyasadeva. Zato se, gospodo, danas trebamo predati
stopalima predstavnika Šri Vyasadeve kako bismo riješili sve
naše nesuglasice uzrokovane našim nepokornim stavom. U
Šri Giti (4.34) rečeno je:

tad viddhi pranipatena

pariprasnena sevaya
upadeksyanti te jnanam
jnaninas tattva-darsinah

„Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno

mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu
prenijeti znanje, jer su vidjele istinu."
Da bismo primili transcendentalno znanje, moramo se
potpuno predati pravom acaryi u duhu gorljiva raspitivanja i
služenja. Samo služenjem Apsoluta pod vodstvom acarye
možemo usvojiti transcendentalno znanje. Današnji susret
na kojem nudimo naše skromne službe i izraze poštovanja
stopalima Acaryadeve omogućit će nam da budemo
blagoslovljeni sposobnošću usvajanja transcendentalnog
znanja, koje on tako ljubazno prenosi svima bez razlike.
Gospodo, svi smo mi, manje-više, ponosni na našu prošlu
indijsku civilizaciju, ali ne znamo pravu prirodu te civilizacije.
Ne možemo biti ponosni na našu prošlu materijalnu
civilizaciju, koja je danas tisuću puta naprednija nego u
ranijim dobima. Kaže se da prolazimo kroz doba tame, Kali-
yugu, ali što je ta tama? Tama ne može biti uzrokovana
87
nazadnošću u materijalnom znanju, jer ga danas imamo više
nego ranije. Ako ne mi sami, onda naši susjedi imaju ga u
izobilju. Zato moramo zaključiti da tama sadašnjeg doba nije
uzrokovana nedostatkom materijalnog napretka, već
gubitkom ključa za naš duhovni napredak, koji je osnovna
potreba ljudskog života i mjerilo ljudske civilizacije najviše
vrste. Bacanje bombi iz aviona nije nikakav napredak
civilizacije u odnosu na primitivni, neuljuñeni običaj bacanja
velikoga kamenja s vrhova brda na glave neprijatelja.
Usavršavanje umijeća ubijanja naših susjeda puškom i
otrovnim plinovima zacijelo nije napredak u odnosu na
primitivni barbarizam, koji se ponosio umijećem ubijanja
lukovima i strijelama. Niti se razvitak osjećaja bolesne
sebičnosti pokazuje boljim od intelektualnog animalizma.
Prava ljudska civilizacija razlikuje se od svih tih stanja i zato
u Katha Upanišadi (1.3.14) nalazimo nedvosmislen poziv:

uttisthata jagrata
prapya varan nibodhata
ksurasya dhara nisita duratyaya
durgam pathas tat kavayo vadanti

„Molim vas, probudite se i pokušajte shvatiti blagodat koju

sada imate u ljudskom obliku života. Put duhovne spoznaje
veoma je težak; oštar je kao brid oštrice. To je mišljenje
učenih transcendentalista."
Tako su mudraci Indije, dok su se drugi još uvijek nalazili u
maternici povijesnog zaborava, razvili drugačiju vrstu
civilizacije, koja im je omogućila spoznaju vlastite osobnosti.
Otkrili su da nismo materijalna bića, već duhovni, vječni,
neuništivi sluge Apsoluta. Ali mi smo, protivno vlastitom
uvjerenju, izabrali potpuno poistovjećivanje sa sadašnjim
materijalnim postojanjem. Zato su se naše patnje umnožile
u skladu s neumoljivim zakonom rañanja i umiranja i
njegovim popratnim bolestima i tjeskobama. Te patnje ne
može ublažiti nikakva materijalna sreća, jer su materija i
duh potpuno različiti elementi. To je kao kad biste vodenu
životinju izvukli iz vode i stavili je na kopno, pružajući joj
88
sve užitke moguće na zemlji. Ne biste mogli osloboditi
životinju samrtnih patnji sve dok je ne biste izvadili iz njoj
strane životne sredine. Duh i materija potpuno su oprečni.
Svi smo mi duhovna bića. Upletanjem u svjetovna zbivanja
ne možemo naći savršenu sreću, koja je naše uroñeno
pravo. Savršenu sreću možemo naći samo kada se vratimo u
svoje prirodno stanje duhovnog postojanja. To je jasna
poruka naše drevne indijske civilizacije, to je poruka Gite, to
je poruka Veda i Puradna i svih pravih acarya, uključujući
našega sadašnjeg Acaryadevu, u naslijeñu Gospodina
Caitanye.
Gospodo, ako još nismo njegovom milošću blagoslovljeni
savršenim razumijevanjem uzvišene poruke našeg
Acaryadeve Om Visnupada Paramahamse Parivrajakacarye
Šri Šrimad Bhaktisiddhante Sarasvatija Gosvamija
Maharadže, moramo priznati da smo nedvojbeno spoznali da
je božanska poruka s njegovih svetih usana upravo ono što
je potrebno napaćenom čovječanstvu. Svi bismo ga trebali
pažljivo saslušati. Ako budemo slušali transcendentalni zvuk
bez nepotrebna protivljenja, sigurno će biti milostiv prema
nama. Acaryina poruka namijenjena je tome da nas vrati
našem izvornom domu, Bogu. Zato mi dopustite da ponovim
da ga trebamo strpljivo slušati, slijediti ga po svom
uvjerenju i odavati poštovanje njegovim lotosolikim
stopalima, jer nas oslobaña naše bezuzročne bezvoljnosti da
služimo Apsolut i sve duše.
Iz Gite saznajemo da atma, duša, ne biva uništena, čak ni
nakon uništenja tijela. Uvijek je ista, uvijek nova i svježa.
Vatra je ne može spaliti, voda rastopiti, zrak isušiti, a mač
ubiti. Uvijek je postojeća i vječna. To je potvreñeno u
Šrimad-Bhagavatamu (10.84.13):

yasyatma-buddhih kunape tri-dhatuke

sva-dhih kalatradisu bhauma ijya-dhih
yat-tirtha-buddhih salile na karhicij
janesv abhijnesu sa eva go-kharah

89
„Onaj tko prihvaća ovu tjelesnu vreću načinjenu od tri
elementa (žuči, sluzi i zraka) kao svoje jastvo, tko osjeća
privlačnost prema bliskom odnosu sa ženom i djecom, tko
svoju zemlju smatra vrijednom obožavanja, tko se kupa u
vodama svetih mjesta hodočašća, ali nikada ne koristi priliku
za druženje s osobama koje imaju pravo znanje, nije bolji od
magarca ili krave."
Nažalost, u današnje vrijeme svi smo postali budale
zanemarivši svoju pravu udobnost i poistovjetivši se s
materijalnim kavezom. Usredotočili smo svu svoju energiju
na besmisleno održavanje materijalnog kaveza radi njega
samoga, potpuno zanemarivši zarobljenu dušu u njemu.
Kavez je namijenjen propasti ptice; ptica nije stvorena za
dobro kaveza. Zato dobro razmislimo o tome. Sve naše
djelatnosti sada su usmjerene ka održavanju kaveza. U
najboljem slučaju, pokušavamo nahraniti um umjetnošću i
književnošću, ali ne znamo da je i ovaj um materijalan, u
suptilnom obliku. To je rečeno u Giti (7.4):

bhumir apo 'nalo vayuh

kham mano buddhir eva ca
ahankara itiyam me
bhinna prakrtir astadha

„Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego

Moje su odvojene materijalne energije."
Nismo učinili gotovo nikakav napor da nahranimo dušu,
koja se razlikuje od tijela i uma. Zato vršimo samoubojstvo
u pravom smislu te riječi. Poruka Acaryadeve upozorava nas
da prestanemo s takvim pogrešnim djelovanjem. Stoga
odajmo poštovanje njegovim lotosolikim stopalima zbog
neokaljane ljubaznosti i milosti koju nam je podario.
Gospodo, nemojte ni na trenutak pomisliti da moj
Gurudeva želi potpuno spriječiti razvoj suvremene
civilizacije. To je nemoguće. Ali naučimo od njega umijeće
izvlačenja najveće dobrobiti iz loše sklopljena posla i
shvatimo važnost ovog ljudskog života, pogodnog za najviši
razvoj istinske svjesnosti. Ne bismo smjeli propustiti da na
90
najbolji način iskoristimo ovaj rijetki ljudski život. U Šrimad-
Bhagavatamu (11.9.29) rečeno je:

labdhva sudurlabham idam bahu-sambhavante

manusyam arthadam anityam apiha dhirah
turnam yateta na pated anu mrtyu yavan
nihsreyasaya visayah khalu sarvatah syat

„Ljudski se oblik života dostiže nakon mnogo, mnogo

roñenja i može pružiti najvišu dobrobit, iako nije trajan.
Zato razborit i inteligentan čovjek treba odmah pokušati
ispuniti svoju misiju i steći najveću dobrobit u životu prije
nego što doñe smrt. Treba izbjegavati udovoljavanje
osjetilima, koje je dostupno u svim okolnostima."
Nemojmo zloupotrijebiti ovaj ljudski život u uzaludnoj
potrazi za materijalnim užicima, ili, drugim riječima, za
jedenjem, spavanjem, strahovanjem i osjetilnim
djelatnostima. Poruku Acaryadeve izražavaju riječi Šri Rupe
Gosvamija (Bhakti-rasamrta-sindhu 1.2.255-256):

anasaktasya visayan
yatharham upayunjatah
nirbandhah krsna-sambandhe
yuktam vairagyam ucyate

prapancikataya buddhya
hari-sambandhi-vastunah
mumuksubhih parityago
vairagyam phalgu kathyate

„Osoba je potpuno utemeljena u odvojenom redu života ako

živi u skladu sa svjesnošću Krišne. Ne smije biti vezana za
udovoljavanje osjetilima i treba prihvatiti samo ono što je
prijeko potrebno za održavanje tijela. S druge strane, onaj
tko se odriče stvari koje se mogu upotrijebiti za služenje
Krišne, pod izgovorom da su takve stvari materijalne, nije
potpuno odvojen."

91
 Smisao ovih šloka možemo spoznati jedino potpunim
razvijanjem razuma, a ne životinjskih nagona. Sjedeći do
stopala Acaryadeve, pokušajmo shvatiti iz ovog
transcendentalnog izvora znanja što smo mi, što je ovaj
svemir, što je Bog i kakav odnos imamo s Njim. Poruka
Gospodina Caitanye poruka je živog svijeta namijenjena
živim bićima. Gospodin Caitanya nije se trudio unaprijediti
ovaj smrtni svijet, koji se prikladno naziva Martyaloka, svijet
u kojem je svima suñeno da umru. Pojavio se pred nama
prije četiri stotine pedeset godina kako bi nam rekao nešto o
transcendentalnom svemiru u kojem je sve vječno i
namijenjeno služenju Apsoluta. Ali u posljednje vrijeme neke
bezobzirne osobe pogrešno predstavljaju Gospodina
Caitanyu i Gospodinovu najuzvišeniju filozofiju pogrešno
tumače kao kult najnižih slojeva društva. Drago nam je što
večeras možemo objaviti da nas je naš Acaryadeva svojom
uobičajenom ljubaznošću spasio od ove užasne vrste
degradacije. Zato sa svom poniznošću odajemo poštovanje
njegovim lotosolikim stopalima.
Gospodo, u današnje vrijeme manija je kulturnog (ili
nekulturnog) društva da Svevišnjem Gospodinu pripisuje
samo bezlična obilježja i obezvrjeñuje Ga tvrdeći da nema
osjetila, oblik, djelatnosti, glavu, noge i užitke. To pričinja
zadovoljstvo suvremenim učenjacima zbog potpunog
nedostatka pravilna vodstva i istinskog uvida u duhovnu
stvarnost. Svi ti empiričari misle slično: sve ono što pruža
zadovoljstvo treba prisvojiti samo ljudsko društvo ili
odreñeni sloj ljudi, a neosobni Bog treba samo ispunjavati
njihove hirovite želje. Sretni smo da smo osloboñeni ove
užasne bolesti milošću Njegove Božanske Milosti
Paramahamse Parivrajakacarye Bhaktisiddhante Sarasvatija
Gosvamija Maharadže. On nam je otvorio oči. On je naš
vječni otac, naš vječni učitelj i naš vječni voña. Stoga
odajmo poštovanje njegovim lotosolikim stopalima na ovaj
povoljni dan.
Gospodo, iako smo poput djece neupućeni u znanje o
Transcendenciji, Njegova Božanska Milost, moj Gurudeva,
zapalio je u nama malu vatru kako bi raspršio nepobjedivu
92
tamu empirijskog znanja. Sada smo tako sigurni da nas
nikakvi filozofski argumenti empirijske škole ne mogu
odvratiti od naše vječne ovisnosti o lotosolikim stopalima
Njegove Božanske Milosti. Povrh toga, spremni smo izazvati
najizobraženije učenjake mayavada škole i dokazati da samo
Božanska Osoba i Njegove transcendentalne zabave u Goloki
predstavljaju uzvišeni sadržaj Veda. Na to jasno ukazuje
Chandogya Upanišada (8.13.1):

syamac chavalam prapadye

savalac chyamam prapadye

„Da bih dobio milost Krišne, predajem se Njegovoj energiji

(Radhi), a da bih dobio milost Njegove energije, predajem
se Krišni." U Rig Vedi (1.22.20) takoñer je rečeno:

tad visnoh paramam padam

sada pasyanti surayah
diviva caksur atatam
visnor yat paramarli padam

„Lotosolika stopala Gospodina Višnua vrhovni su cilj svih

polubogova. Gospodinova su lotosolika stopala blistava kao
sunce na nebu."
Zornu istinu tako jasno objašnjenu u Giti, središnjem
učenju Veda, ne razumiju, čak i ne naslućuju, najmoćniji
filozofi empirijskih škola. U tome je tajna Šri Vyasa-puje.
Kada meditiramo na transcendentalne zabave Apsolutnog
Boga, ponosni smo što osjećamo da smo Njegovi vječni
sluge i, preplavljeni radošću, od veselja plešemo. Sva slava
mom božanskom učitelju, jer je neprekidnom bujicom svoje
milosti potaknuo u nama takav tijek vječnog postojanja.
Odajmo poštovanje njegovim lotosolikim stopalima.
Gospodo, da se pred nama nije pojavio kako bi nas izbavio
iz ropstva ove grube svjetovne iluzije, sigurno bismo tijekom
mnogo života i stoljeća ostali u tami beznadnog
zatočeništva. Da se nije pojavio pred nama, ne bismo mogli
shvatiti vječnu istinu o uzvišenom učenju Gospodina
93
Caitanye. Da se nije pojavio pred nama, ne bismo mogli
shvatiti značaj prve šloke Brahma-samhite:

isvarah paramah krsnah

sac-cid-ananda-vigrahah
anadir adir govindah
sarva-karana-karanam

„Krišna, koji je poznat kao Govinda, Vrhovni je Bog. On

posjeduje vječno, blaženo, duhovno tijelo. Podrijetlo je
svega. Nema drugog izvora i prvobitni je uzrok svih uzroka."
Osobno, nemam nade u bilo kakvu priliku za neposredno
služenje u milijunima idućih života, ali sam uvjeren da ću
jednog dana biti izbavljen iz mulja iluzije u koji sam sada
tako duboko potonuo. Stoga mi dopustite da sa svom
ozbiljnošću iznesem pred lotosolika stopala svog božanskog
učitelja sljedeću molbu: neka ispaštam sudbinu koja mi je
dodijeljena zbog mojih prošlih nedjela, ali neka budem
obdaren sjećanjem da nisam ništa drugo do sićušni sluga
Svemoćnog Apsolutnog Boga, što sam spoznao
nepokolebljivom milošću svog božanskog učitelja. Zato mi
dopustite da sa svom poniznošću odam poštovanje njegovim
lotosolikim stopalima.

III.
Otkrivanje korijena

Besmrtni nektar Bhagavad-gite

Stoljećima su najveći filozofi i spiritualisti Indije slavili

Bhagavad-gitu kao samu bit vječne vedske mudrosti. U
svojim Meditacijama na Bhagavad-gitu, ovdje objavljenim u
obliku stihova, poznati filozof iz šestog stoljeće, Šankara,
veliča Gitu i njezinog božanskog autora, Šri Krišnu. Iako je u
cijelom svijetu poznat kao impersonalist, Šankara ovdje
otkriva svoju predanost izvornom osobnom obliku Boga,
Gospodinu Šri Krišni. Šrila Prabhupada objašnjava.
94
-1-

O, Bhagavad-gito,
sa svojih osamnaest poglavlja
obasipaš čovjeka besmrtnim nektarom
mudrosti o Apsolutu.
O, blagoslovljena Gito,
tobom je sam Gospodin Krišna
prosvijetlio Arjunu.
Drevni mudrac Vyasa potom te
uvrstio u Mahabharatu.
O, majko puna ljubavi,
uništavatelju čovjekova uzastopnog rañanja
u tami ovog smrtnog svijeta,
na Tebe meditiram.

-2-

Slava tebi, o Vyasa.

tvoj je razbor snažan,
a tvoje oči velike
poput latica
rascvala lotosa.
Ti si zapalio
ovu svjetiljku mudrosti,
napunivši je uljem
Mahabharate.

SMISAO

S materijalističkog stajališta, Šripada Šankaracarya bio je

impersonalist, ali nikada nije poricao duhovni oblik poznat
kao sac-cid-ananda-vigraha, vječni sveblaženi oblik znanja
koji je postojao prije stvaranja materijalnog svijeta.
Govoreći o neosobnosti Vrhovnog Brahmana, ukazao je da
Gospodinov sac-cid-ananda oblik ne smijemo izjednačavati s
materijalnim shvaćanjem osobnosti. Na samom početku
95
svoga komentara na Gitu, tvrdi da je Narayana, Svevišnji
Gospodin, transcendentalan prema materijalnoj kreaciji.
Gospodin je postojao prije stvaranja kao transcendentalna
osoba i nema nikakve veze s materijalnom osobnošću.
Gospodin Krišna je ista Vrhovna Osoba i nema nikakve veze
s materijalnim tijelom. Pojavljuje se u Svom vječnom
duhovnom obliku, ali budalasti ljudi pogrešno misle da je
Njegovo tijelo kao naše. Propovijedajući impersonalizam,
Šankara je osobito želio poučiti budalaste osobe koje
smatraju Krišnu običnim čovjekom stvorenim od materije.
Da je Gitu izgovorila materijalna osoba, nitko je ne bi htio
čitati, a Vyasadeva je sigurno ne bi uvrstio u povijest
Mahabharate. Prema nave denim stihovima, Mahabharata je
povijest starodrevnog svijeta, a Vyasadeva je pisac tog
velikog epa. Bhagavad-gita je istovjetna s Krišnom. Krišna
je Apsolutna Svevišnja Božanska Osoba i zato ne postoji
razlika izmeñu Krišne i Njegovih riječi. Bhagavad-gita
zavrjeñuje jednako obožavanje kao sam Gospodin
Krišna, jer su oboje apsolutni. Osoba koja sluša Bhagavad-
gitu kakva jest, sluša riječi s lotosolikih usana Gospodina. Ali
nesretne osobe tvrde da je Gita zastarjela za suvremena
čovjeka, koji želi pronaći Boga spekulacijom ili meditacijom.

-3-

Sva slava Tebi, o Krišna,

Tebi koji si utočište
Laksmi roñene iz oceana
i svih koji uzimaju utočište
Tvojih lotosolikih stopala.
Ti si doista
drvo želja
za Svoga bhaktu.
U jednoj ruci držiš štap za tjeranje krava,
a druga Ti je podignuta –
palac dodiruje vrh
Tvoga kažiprsta
ukazujući na božansko znanje.
96
Slava Tebi, o Svevišnji Gospodine,
jer muzeš nektar Gite.

SMISAO

Šripada Šankaracarya jasno kaže: „Vi budale, samo

obožavajte Govindu i Bhagavad-gitu, koju je izgovorio sam
Narayana." Unatoč tome, budalasti ljudi vrše istraživanja
kako bi pronašli Narayanu; zato su jadni i uzalud troše svoje
vrijeme. Narayana nikada nije jadan niti daridra; obožavaju
Ga božica sreće Laksmi i sva živa bića. Šankara naziva sebe
„Brahmanom", ali priznaje da je Narayana, ili Krišna,
Vrhovna Osoba transcendentalna prema materijalnoj
kreaciji. Odaje poštovanje Krišni kao Vrhovnom Brahmanu,
ili Parabrahmanu, jer Krišna zavrjeñuje da Ga svi obožavaju.
Samo budale i Krišnini neprijatelji, koji ne mogu shvatiti što
je Bhagavad-gita (iako je tumače), izjavljuju: „Ne moramo
se potpuno predati osobnom Krišni, već neroñenom,
nepočetnom Vječnom koji govori kroz Krišnu." Budale
srljaju tamo gdje se anñeli ne usuñuju kročiti. Dok Šankara,
najveći impersonalist, odaje dužno poštovanje Krišni i
Njegovoj knjizi Bhagavad-giti, budale govore: „Ne trebamo
se predati osobnom Krišni." Takvi neprosvijećeni ljudi ne
znaju da je Krišna apsolutan i da ne postoji razlika izmeñu
Njegove nutrine i vanjštine. Razlika izmeñu nutrine i
vanjštine opaža se u dvostranom, materijalnom svijetu.
U apsolutnom svijetu nema takve razlike, jer je u
apsolutnom svijetu sve duhovno (sac-cid-ananda), a
Narayana, ili Krišna, pripada apsolutnom svijetu. U
apsolutnom svijetu postoji samo stvarna osobnost i nema
razlike izmeñu tijela i duše.

-4-

Upanišade
su stado krava,
koje muze
Gospodin Krišna, sin pastira.
97
Arjuna je tele,
a vrhunski nektar Gite mlijeko
koje pije mudar čovjek pročišćene inteligencije.

SMISAO

Bez razumijevanja duhovne raznolikosti ne možemo

shvatiti transcendentalne zabave Gospodina. U Brahma-
samhiti je rečeno da su Krišnino ime, oblik, odlike, zabave,
pratnja i parafernalija ananda-cinmaya-rasa. To znači da sve
što je u transcendentalnom dodiru s Njim posjeduje istu
prirodu duhovnog blaženstva, znanja i vječnosti. Za razliku
od materijalnog svijeta, u kojem sve ima svoj kraj,
Njegovom imenu, obliku i pratnji nema kraja. U Bhagavad-
giti je rečeno da Ga samo budale ismijavaju; Šankara,
najveći impersonalist, obožava Njega, Njegove krave i
Njegove zabave koje je provodio kao sin Vasudeve i radost
Devaki.

-5-

O sine Vasudeve,
ubojico demona Kamse i Canure,
o vrhunsko blaženstvo majke Devaki,
o guruu svemira,
učitelju svjetova,
o Krišna, Tebe slavim.

SMISAO

Šankara opisuje Krišnu kao sina Vasudeve i Devaki. Želi li

time reći da obožava običnog, materijalnog čovjeka? On
obožava Krišnu, jer zna da su Krišnino roñenje i sve Njegove
djelatnosti natprirodni. U Bhagavad-giti (4.9) rečeno je da
su Krišnino roñenje i djelatnosti tajanstveni i
98
transcendentalni i zato ih samo Krišnini bhakte mogu
savršeno shvatiti. Šankara nije bio takva budala da bi
prihvatio Krišnu kao obična čovjeka i istodobno Mu s
predanošću odao sve poštovanje, znajući Ga kao sina Devaki
i Vasudeve. Prema Bhagavad-giti, samo poznavanjem
Krišninog transcendentalnog roñenja i Njegovih djelatnosti
osoba može dostići osloboñenje stjecanjem duhovnog oblika
nalik Krišninom. Postoji pet različitih vrsta osloboñenja.
Osoba koja se stapa s Krišninim duhovnim zrakama,
poznatim kao neosobni sjaj Brahmana, ne razvija u
potpunosti svoje duhovno tijelo. Ali onaj tko u potpunosti
razvije svoje duhovno postojanje postaje pratilac Narayane,
ili Krišne, u različitim duhovnim prebivalištima. Onaj tko
dostigne Narayanino prebivalište razvija duhovni oblik nalik
Narayaninom (četveroruki), a onaj tko dostigne Krišnino
najviše duhovno prebivalište, poznato kao Goloka
Vrndavana, razvija duhovni oblik s dvije ruke nalik
Krišninom. Kao inkarnacija Šive, Šankara poznaje sve te
nivoe duhovnog postojanja, ali ih nije razotkrio svojim
sljedbenicima, u to vrijeme budističkim, jer je za njih bilo
nemoguće upoznati duhovni svijet. Buddha je propovijedao
da je krajnji cilj praznina. Kako su, onda, njegovi sljedbenici
mogli shvatiti duhovnu raznolikost? Zato je Šankara rekao
brahma satyam jagan mithya: materijalna je raznolikost
nestvarna, a duhovna raznolikost stvarna. U Padma Purani
Šiva priznaje da u Kali-yugi mora propovijedati filozofiju
maye, iluzije, kao drugo izdanje Buddhine filozofije
„ništavila". Morao je to učiniti po Gospodinovoj naredbi,
zbog posebnih razloga. Meñutim, otkrio je svoje pravo
mišljenje, preporučivši ljudima da obožavaju Krišnu, jer
nitko ne može biti spašen samo igrom riječi i gramatičkim
smicalicama. Šankara nadalje poučava:

bhaja govindam bhaja govindam

bhaja govindam mudha-mate
samprapte sannihite kale
na hi na hi raksati dukrn-karane

99
„O intelektualne budale, samo obožavajte Govindu, samo
obožavajte Govindu, samo obožavajte Govindu. Vaše
gramatičko znanje i igra riječima neće vas spasiti u
trenutku smrti."

-6-

Bitka na Kuruksetri
je zastrašujuća rijeka
koju su Pandave pobjednički prešli.
Bhisma i Drona su bili njezine visoke obale,
Jayadratha njezina voda,
kralj Gandhara plavi vodeni ljiljan,
Šalya morski pas, Krpa struja,
Karna snažni valovi,
Asvatthama i Vikarna strašni krokodili,
a Duryodhana sam vir –
ali Ti, o Krišna, bio si splavar!

-7-

Neka besprijekorni lotos Mahabharate

koji raste na vodama
Vyasinih riječi
i koji širi neodoljivo slatki miris Bhagavad-gite
čije su rascvjetane latice,
priče o junacima,
potpuno otvorene govorom o Gospodinu Hariju,
koji uništava grijehe
Kali-yuge,
na čijem dnevnom svjetlu
duše željne nektara
kao mnoštvo pčela
radosno se roje –
neka nam taj lotos Mahabharate
daruje najveću dobrobit.

-8-
100
Slava Gospodinu Krišni,
utjelovljenju vrhunskog blaženstva,
čijom milošću
nijem postaje rječit
a hrom prelazi planine –
Njega slavim!

SMISAO

Budalasti sljedbenici budalastih spekulatora ne mogu shvatiti

značaj slavljenja Gospodina Krišne, utjelovljenja blaženstva.
Sam Šankara slavi Gospodina Krišnu kako bi neki od
njegovih inteligentnih sljedbenika mogli shvatiti istinu na
primjeru svog velikog učitelja, Šankare, inkarnacije Šive.
Unatoč tome, brojni svojeglavi Šankarini sljedbenici odbijaju
slaviti Gospodina Krišnu. Umjesto toga, zavode prostodušne
osobe unoseći materijalizam u Bhagavad-gitu i zbunjuju
nevine čitatelje svojim tumačenjima. Tako čitatelji nikada
nemaju priliku biti blagoslovljeni slavljenjem Gospodina
Krišne, uzroka svih uzroka. Onaj tko drži ljude u tami
nepoznavanja nauka o Krišni, svjesnosti Krišne, iskrivljujući
smisao Gite, čini najgoru uslugu čovječanstvu.

-9-

Slava tom vrhovnom blistavom biću,

koje stvoritelj Brahma, Varuna,
Indra, Rudra, Marut i sva božanska bića
slave himnama,
čije slave opjevavaju stihovi Veda,
o kome pjevaju recitatori Same i
čije slave Upanišade
pronose punim glasom,
koje yogaji vide
uma obuzetog savršenom meditacijom,
i kome svi bogovi i demoni
ne poznaju granica,
101
Njemu, Vrhovnom Bogu, Krišni,
sva slava –
Njega slavimo! Njega slavimo! Njega slavimo!

SMISAO

Recitiranjem devetog stiha svoje meditacije, navedenog iz

Šrimad-Bhagavatama, Šankara ukazuje da Gospodina Krišnu
trebaju obožavati sva živa bića, uključujući njega samoga.
Materijalistima, impersonalistima, umnim spekulatorima,
pobornicima filozofije „ništavila" i svim drugim kandidatima
podložnim kažnjavanju materijalnim bijedama preporučuje
da samo slave Gospodina Krišnu, kojega obožavaju Brahma,
Šiva, Varuna, Indra i svi drugi polubogovi. Ne spominje
Višnuovo ime, jer je Višnu istovjetan s Krišnom. Vede i
Upanišade su namijenjene razumijevanju procesa kojim se
osoba može predati Krišni. Yogiji pokušavaju vidjeti Krišnu u
sebi meditacijom. Drugim riječima, Šankara poučava sve
polubogove i demone koji ne znaju krajnji cilj, posebno
demone i budale, da slijedeći njegove stope slave Krišnu i
Njegove riječi, Bhagavad-gitu. Samo takvim djelima demoni
mogu steći dobrobit, a ne zavoñenjem svojih prostodušnih
sljedbenika takozvanim umnim spekulacijama i lažnim
meditacijama. Šankara izravno slavi Krišnu, pokazujući tako
budalama koje tragaju za svjetlom – „to je On – svjetlo,
blistavo kao sunce". Ali pali demoni, nalik na sove, ne žele
otvoriti oči iz straha od sunčeve svjetlosti. Te sove nikada
neće otvoriti oči kako bi vidjele uzvišeno svjetlo Krišne i
Njegovih riječi. Bhagavad-gite. Meñutim, tumačit će Gitu
sklopljenim očima kako bi zaveli svoje nesretne čitatelje i
sljedbenike. Šankara otkriva svjetlo svojim manje
inteligentnim sljedbenicima i pokazuje da su Bhagavad-gita i
Krišna jedini izvor svjetla. To čini kako bi poučio iskrene
tragatelje za istinom da slave Gospodina Krišnu i predaju Mu
se bez bojazni. To je najviše savršenstvo života i
najuzvišenije učenje Šankare, velikog filozofa čija su učenja
potisnula filozofiju ništavila iz Indije, zemlje znanja. Om tat
sat.
102
Temelji svjesnosti Kišne

Jedanaesti siječnja 1970. Los Angeles Times je u jednom

članku objavio da su članovi nastavničkog zbora
Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu, meñu kojima je i dr.
J:F: Staal, profesor filozofije i južnoazijskih jezika, odbili
molbu za dodjelu kredita eksperimentalnom tečaju
svjesnosti Kišne, koji je trebao voditi Hans Kary, predsjednik
društva za svjesnost Kišne u Berkeleyu. Odbijajući
predloženi tečaj, Saal je rekao da bhakte „provode previše
vremena u pjevanju da bi razvili filozofiju“. Kad je Šrila
Prabhupada, osnivač i duhovni učitelj Hare Krišna pokreta,
zapazio članak, započeo je neobičnu razmjenu pisama s
poznatim profesorom.

Izvadak iz članka Los Angeles Timesa

„Dr. J.F. Staal, profesor filozofije i južnoistočnih jezika na

UC u Berkeleyu, vjeruje da je pokret svjesnosti Kišne
autentična indijska religija, a njezini pristaše iskreni. Brzi
porast članova društva pripisuje težnji današnje mlade
generacije ka dobacivanju organiziranih odlazaka u crkvu i
istodobnom traganju za ostvarivanjem vjere u misticizam.
Meñutim, on ističe da su osobe koje napuštaju kršćanstvo,
islam i judaizam obično izgubile vjeru u osobnoga boga tih
religija i traže mističnu religiju bez apsoluta.
,Začudo, članovi društva za svjesnost Kišne prihvatili su
hinduizam, iako je taj kult vrlo personalistički', rekao je
Staal. ,Prihvaćaju osobnoga Boga, Krišnu, kao i kršćanstvo.
Imam osjećaj da su prenijeli nešto od svog kršćanskog
naslijeña u hindusku religiju.'
Prema njegovome mišljenju, oni posvećuju previše
vremena pjevanju da bi razvili filozofiju. Na temelju toga, on
i drugi članovi nastavničkog zbora odbili su molbu za dodjelu
kredita eksperimentalnom tečaju svjesnosti Krišne, koji bi

103
tijekom zimskog tromjesječja vodio Hans Kary, predsjednik
društva za svjesnost Kišne u Berkelyu.“

Pismo Šrila Prabhupade Los Angeles Timesu

14. siječnja 1970.

Uredništvu Los Angeles Timesa

Dragi gospodine,

Povodom članka objavljenog u Los Angeles Timesa u

nedjelju, 11. siječnja 1970. godine, pod naslovom „Krišna
mantra“, dopustite mi da objasnim da se hinduistička religija
u potpunosti temelji na osobnom shvaćanju Boga, ili Višnua.
Neosobno shvaćanje Boga predstavlja jedan od tri aspekta
Boga i od sporednog je značaja. Apsolutna Istina izvorno je
Svevišnja Gospodin, Božanska Osoba, Paramatma je
lokalizirani aspekt Njegove veličine i vječnosti. Sva tri
zajedno čine Potpunu Cjelinu.
Izjava dr. J.F. Staala da kult Kišne predstavlja spoj
kršćanstva i hinduizma, kao da je tvorevina uma, nije točna.
Ako su kršćanstvo, islam i budizam personalne religije, to
pozdravljamo, ali Krišnina je religija personalna od davnina,
kad kršćanstvo, islam i budizam nisu ni postojali. Prema
vedskom shvaćanju, religiju stvara Bog-Osoba, kao Svoje
zakone. Religiju ne može stvoriti ni čovjek ni bilo tko drugi
osim Boga, koji je viši od čovjeka. Religija predstavlja Božji
zakon.
Nažalost, svi svamiji koji su prije mene došli u ovu zemlju
isticali su neosobni aspekt Boga, bez dovoljno znanja o
osobnom aspektu Boga. U Bhagavad-giti je zato rečeno da
samo manje inteligentne osobe smatraju da je Bog izvorno
neosoban, iako poprima oblik kad se inkarnira. Meñutim,
Istina je izvorno Svevišnja Božanska Osoba. Njegova
potpuna ekspanzija prisutna je u svačijem srcu u Njegovom
lokaliziranom aspektu, a sjaj neosobnog Brahmana
transcendentalno je svjetlo i toplina koje se posvuda šire.

104
 U Bhagavad-giti je jasno rečeno da je cilj vedskoga
istraživanja Apsolutne Istine pronaći osobnoga Boga. Smatra
se da osoba koja je zadovoljna drugim aspektima Apsolutne
Istine, Paramatmom i Brahmanom, posjeduje siromašno
znanje. Nedavno smo izdali našu Šri Išopanisadu, vedski
spis, i u toj smo maloj knjizi podrobno razmotrili to pitanje.
Što se tiče hinduističke religije, u Indiji postoje milijuni
Krišninih hramova i nema ni jednog hindusa koji ne obožava
Krišnu. Prema tome, ovaj pokret svjesnosti Krišne nije
izmišljen. Pozivamo sve znanstvenike, filozofe, teologe i
članove javnosti da shvate ovaj pokret kritičkim
proučavanjem. Ako to ozbiljno učine, shvatit će uzvišeni
položaj ovoga velikog pokreta.
Proces pjevanja takoñer je autentičan. Gañenje koje u
profesoru Staalu budi pjevanje Krišnina svetog imena jasno
dokazuje da nema dovoljno znanja o ovom ovlaštenom
pokretu svjesnosti Krišne. Umjesto odbijanja molbe za
dodjeljivanje kredita Karyjevom tečaju, on i svi drugi učeni
nastavnici s Kalifornijskog Sveučilišta u Berkeleyu trebaju
strpljivo saslušati istinu o ovom vjerodostojnom pokretu,
sada tako potrebnom bezbožnom društvu. (Kredit za tečaj
kasnije je bio odobren.) Ovo je jedini pokret koji može
spasiti zbunjenu mladu generaciju. Pozvat ću sve odgovorne
voñe ove zemlje da shvate ovaj transcendentalni pokret i
pruže nam sve poštene pogodnosti za širenje ovog pokreta
za dobro svih članova društva.

A. C. Bhaktivedanta Swami
duhovni učitelj Hare Krišna pokreta

Razmjena pisama izmeñu Šnla Prabhupade i dr Staala

23. siječnja 1970.

Swami A. C. Bhaktivedanta

105
Dragi Swamiji,

Zahvaljujem vam na kopiji vašeg pisma Los Angeles

Timesu, koje je sada objavljeno i u Daily Californianu. Mislim
da ćete se složiti sa mnom da se, osim publiciteta, malo
dobiva raspravljanjem o religioznim i filozofskim pitanjima
kroz intervjue i pisma u novinama, ali dozvolite mi da
iznesem dva kratka zapažanja.
Prvo, znam da je predanost Krišni stara (iako nije stara kao
Vede) i da nikada nije bila pod utjecajem kršćanstva, islama
i judaizma (s tim u vezi, nikada nisam spomenuo budizam).
Razlike izmeñu personalnog i impersonalnog shvaćanja
relativno su nejasne, ali usvajajući ovu razliku radi
jednostavnosti, izrazio sam svoje iznenañenje vidjevši da se
ljudi koji su odrasli u zapadnoj kulturi s naglašenim
personalnim shvaćanjem, posvećuju indijskom kultu koji čini
isto. Manje me čudi kada se ljudi nezadovoljni zapadnim
monoteizmom posvećuju indijskoj filozofiji koja ističe
impersonalni apsolut.
Drugo, nikada nisam izrazio niti osjetio gañenje prema
pjevanju Krišninog imena. Ne samo da me ne iritira (kao
neke ljude), već mi se i sviña. Ali nepobitna je činjenica da
Bhagavad-gita (a da ne spominjemo Vede) ne zahtijeva
takvo neprestano pjevanje. Gita sa bavi drugačijim temama,
koje podrobno obrañujem u svojim tečajevima indijske
filozofije.

sa zahvalnošću,
vaš,
J.F. Staal,
Profesor filozofije i južnoazijskih jezika

* * *

30. siječnja 1970.

J. F. Staal
106
Profesor filozofije
i južnoazijskih jezika
Kalifornijsko Sveučilište Berkeley, California

Dragi profesore Staal,

Zahvaljujem vam na ljubaznom pismu od 23. siječnja

1970. U posljednjem odlomku vašeg pisma spomenuli ste da
vas ne iritira pjevanje Hare Krišna mantre (kao neke ljude),
već vam se sviña. To me jako obradovalo i s pismom vam
šaljem primjerak našeg časopisa Back to Godhead (broj 28)
u kojem ćete naći članak o tome kako se studentima (na
programu održanom na državnom sveučilištu Ohio) svidjelo
pjevanje Hare Krišna mantre, iako su svi bili početnici u
ovom kultu pjevanja. Ovo pjevanje pruža zadovoljstvo srcu i
najbolji je način usañivanja duhovne svjesnosti, ili svjesnosti
Krišne, u srca ljudi.
To je najlakši proces duhovne spoznaje i preporučen je u
Vedama. U Brhan-naradaya Purani jasno je rečeno da samo
sveto ime Harija (Krišne) može spasiti ljude od problema
materijalnog postojanja i da u ovom dobu Kali nema drugog
načina, nema drugog načina, nema drugog načina.
Zapadna je kultura monoteistička, ali zapadnjake zavodi
impersonalna indijska spekulacija. Mladi su ljudi sa Zapada
frustrirani, jer im nije pruženo dovoljno znanja o
monoteizmu. Nisu zadovoljni tim procesom poučavanja i
razumijevanja. Pokret svjesnosti Krišne za njih je blagodat,
jer im omogućuje da shvate zapadni monoteizam pod
vodstvom autoritativnog vedskog sustava. Mi ne
raspravljamo samo teorijski, već učimo propisanim
procesom vedskih pravila.
Ali čudi me što u zadnjem odlomku svog pisma kažete:
„Nepobitna je činjenica da Bhagavad-gita (a da ne
spominjemo Vede) ne zahtijeva takvo neprestano pjevanje."
Mislim da ste previdjeli sljedeći stih iz Bhagavad-gite, pored
mnogo drugih sličnih stihova:

satatam kirtayanto mam

107
yatantas ca drdha-vratah
namasyantas ca mam bhaktya
nitya-yukta upasate
(Bhagavad-gita 9.14)

Ovdje je opisano čime se bave velike duše, osloboñene

iluzije, koje su savršeno spoznale Boga: satatam kartayanto
mam - oni uvijek (satatam)pjevaju (kartayantah) Moje slave
i – nitya-yukta upasate – uvijek obožavaju Mene (Krišnu).
Tako ne znam kako možete reći „nepobitno". Ako želite
navode iz Veda, mogu vam navesti mnogo. Omkara, glavna
transcendentalna vibracija u Vedama, takoñer je Krišna.
Pranava omkara je božanska suština Veda. Slijeñenje Veda
podrazumijeva pjevanje vedskih mantri, a nijedna vedska
mantra nije potpuna bez omkare. U Mandukya Upanišadi
rečeno je da je omkara najpovoljnija zvučna reprezentacija
Svevišnjega Gospodina. To je potvrñeno i u Atharva Vedi.
Omkara je zvučna reprezentacija Svevišnjega Gospodina i
zato je osnovna riječ u Vedama. U vezi s tim, Svevišnji
Gospodin kaže pranavah sarva-vedesu: „Ja sam slog om u
svim vedskim mantrama." (Bg. 7.8)
U 15. stihu petnaestog poglavlja Bhagavad-gite Krišna
kaže: „Nalazim se u svačijem srcu. Ja sam cilj
proučavanja svih Veda. Sastavljač sam Vedante i
poznavatelj Vede kakva jest." Svevišnji Gospodin, prisutan u
svačijem srcu, opisan je i u Mundaka i Svetasvatara
Upanišadi: dva suparna sayuja sakhaya... Svevišnji
Gospodin i individualna duša sjede u tijelu kao dvije
prijateljske ptice na drvetu. Jedna jede plodove drveta,
posljedice materijalnih djelatnosti, a druga ptica, Nad-duša,
promatra.

Prema tome, cilj je proučavanja Vedante spoznaja

Svevišnjeg Gospodina, Krišne. To je naglašeno u 13. stihu
osmog poglavlja Bhagavad-gite, u kojem je rečeno da
mističnim procesom yoge, vibrirajući sveti slog om, osoba
na kraju dostiže Njegov vrhovni duhovni planet. U Vedanta-
sutri, koju ste zacijelo pročitali, 22. sutra 4. adhikarane
108
četvrtog poglavlja jasno izjavljuje anavrttih sabdat:
„Zvučnom se vibracijom dostiže osloboñenje." Predanim
služenjem, pravilnim razumijevanjem Svevišnje Božanske
Osobe, možemo otići u Njegovo prebivalište i nikada se više
ne vratiti u ovo materijalno stanje. Kako je to moguće?
Odgovor glasi – jednostavno neprestanim pjevanjem
Njegovog imena.
To je prihvatio uzorni učenik, Arjuna, koji je savršeno
naučio zaključak duhovne nauke od yogešvare, gospodara
mističnog znanja, Krišne. Prihvativši Krišnu kao Vrhovni
Brahman, Arjuna Mu se obraća riječima sthane hrsikesa...
„Slušajući Tvoje ime svijet postaje radostan i tako Ti svi
postaju privrženi." (Bg. 11.36) Proces pjevanja je ovdje
odobren kao izravan način uspostavljanja dodira s
Vrhovnom Apsolutnom Istinom, Božanskom Osobom.
Pjevanjem Krišnina svetog imena, duša razvija privlačnost
prema Vrhovnoj Osobi, Krišni, i vraća se kući. Bogu.
U Narada-pancaratri je rečeno da su svi vedski obredi,
mantre i razumijevanje sažeti u osam riječi Hare Krišna,
Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare. Slično tome, u Kali-
santarana Upanišadi rečeno je da je ovih šesnaest riječi,
Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare
Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare Hare, posebno
namijenjeno suzbijanju degradirajućeg i zagañujućeg
utjecaja materijalističkog doba Kali.
Sve je to podrobno objašnjeno u mojoj knjizi Učenja
Cospodina Caitanye.
Proces pjevanja, stoga, nije samo uzvišeni proces
dostizanja savršenstva života, već i ovlašteni vedski princip
koji je uveo najveći vedski učenjak i bhakta, Gospodin
Caitanya (kojega smatramo inkarnacijom Krišne). Mi
jednostavno slijedimo Njegove ovlaštene stope.
Polje djelovanja pokreta svjesnosti Krišne je univerzalno.
Proces ponovnog dostizanja izvornog duhovnog položaja
vječnog života, punog blaženstva i znanja, ne predstavlja
apstraktno, suhoparno teoretiziranje. Duhovni život nije
opisan u Vedama kao teorijski, suhoparan ili impersonalan.
Vede teže samo za razvijanjem čiste ljubavi prema Bogu i
109
taj se harmonični zaključak spoznaje svjesnošću Krišne ili
pjevanjem Hare Krišna mantre.
Budući da je cilj duhovne spoznaje jedan, ljubav prema
Bogu, Vede predstavljaju jednu, sveobuhvatnu cjelinu u
pogledu transcendentalnog razumijevanja. Samo nepotpuna
gledišta različitih grupa, odvojenih od vjerodostojnih vedskih
učeničkih naslijeña, čine Bhagavad-gitu odvojenom. Ono što
miri i usklañuje sve prividno različite izjave Veda suština je
Veda, ili svjesnost Krišne (ljubav prema Bogu).

Još jednom vam zahvaljujem,

Vaš
A.C. Bhaktivedanta Swami

* * *

8. veljače 1970.

Swami A. C. Bhaktivedanta

Dragi Swamiji,

Zahvaljujem na vašem dugom i zanimljivom pismu od 30.

siječnja, zajedno s posljednjim brojem Back to Godheada.
Do sada sam vodio nekoliko razgovora s članovima vašeg
društva, ali s moga stajališta oni nisu bili posve
zadovoljavajući. Sada imam vaše mnogo autoritativnije
pismo, te razgovor prelazi na višu razinu.
Ipak, bojim se da me niste uvjerili kako svi spisi koje
navodite propisuju samo pjevanje Krišninog imena.
Dopustite mi da ukažem samo na najvažnije.
U Bhagavad-giti (9.14) kirtayantah ne mora značiti
pjevanje Krišninog imena, već može značiti i slavljenje,
recitiranje i pričanje i odnosi se na pjesme, himne, opise ili
razgovore. Komentatori tako shvaćaju tu riječ. Šankara u
110
svom komentaru ponavlja riječ, ali Anandagiri u svojoj
vyakhyi ubraja kirtanu u vedanta-sravanam pranava-japas
ca, „slušanje Vedante i tiho izgovaranje sloga om" (Krišna se
poistovjećuje s vedskim slogom om u Bhagavad-giti, koja je
smrti i u kojoj se Krišna poistovjećuje s mnogo drugih stvari,
ali ne i u Vedama, koje su sruti). Drugi komentator,
Hanuman, u svojoj Paisaca-bhasyi izjavljuje da kirtayantah
znači bhasmanah „pričanje".
Još je važnije od točnog značenja ove riječi da čitav stih ne
zahtijeva da svatko vrši kirtanu, već samo kaže da neke
velike duše to čine. To jasno pokazuje sljedeći stih, koji kaže
anye „drugi" jnana-yajnena... yajanto mam, „obožavaju
Me... znanjem". Bhagavad-gita je širokogrudna i trpeljiva
prema različitim religijskim pristupima, iako ističe jedan
aspekt iznad svih drugih (sarva-phala-tyaga).*
Napokon, u posljednjoj sutri Vedanta-sutre, anavrttih
sabdat... šabda se odnosi na spis ili na objavu Veda, što se
jasno može zaključiti iz konteksta i iz komentara. Šankara
navodi brojne stihove (koji se završavaju s ity adi-
sahdebhyah, „u skladu s ovim sabdama") kako bi to
podržao, odnosno kako bi podržao izjavu da „prema spisima
nema povratka". On takoñer ukazuje na sabdu u ovoj sutri
riječima mantrartha-vadadi..., „mantre, opisi". Vacaspati
Misra u Bhamati to podržava i razjašnjava, dodajući da je
oprečno gledište sruti-smrti-virodhah, „u sukobu sa smrti i
sruti".
Još jednom vam zahvaljujem na vašoj ljubaznoj pažnji.

J. F. Staal vaš

*sarva-phala-tyaga znači „odricanje od svih plodova rada

* * *

15. veljače 1970.

J. F. Staal
Profesor filozofije
111
i južnoazijskih jezika

Dragi dr. Staal,

Jako me obradovalo vaše pismo od nedjelje, 8. veljače

1970. godine, koje sam pročitao s velikim zadovoljstvom.
Što se tiče mog pokušaja da vas uvjerim kako svi spisi
propisuju pjevanje Krišninog imena, mogu jednostavno
predstaviti autoritet Gospodina Caitanye. Gospodin Caitanya
je preporučio kirtaniyah sada harih [„Harija, Krišnu, treba
neprestano slaviti" (Šikšaštaka 3)]. Slično tome,
Madhvacarya navodi vede ramayane caiva harih sarvatra
giyate [„Sve Vede i Ramayana pjevaju o Hariju"]. U
Bhagavad-giti (15.15) Gospodin kaže vedais ca sarvair aham
eva vedyah [„Svrha je proučavanja svih Veda spoznati
Mene"].
Na taj način možemo vidjeti da svi spisi ukazuju na
Vrhovnu Osobu. U Rig Vedi (1.22.20) nalazimo mantru: om
tad visnoh paramam padam sada pasyanti surayah
[„Polubogovi uvijek upiru pogled u to Višnuovo vrhovno
prebivalište "]. Prema tome, čitav je vedski proces
namijenjen razumijevanju Gospodina Višnua. Svaki sveti
spis, izravno ili neizravno, opjevava slave Svevišnjega
Gospodina, Višnua.
Što se tiče 14. stiha devetog poglavlja Bhagavad-gite,
kirtayantah zacijelo znači slavljenje, pjevanje, recitiranje i
pričanje, kao što ste rekli, ali slavljenje, pjevanje ili pričanje
o kome? To je sigurno Krišna. Riječ upotrijebljena u vezi s
tim je mam [„Meni"]. Mi se, stoga, ne protivimo kada osoba
slavi Krišnu kao Šukadeva u Šrimad-Bhagavatamu. To je
takoñer kirtana. Najuzvišeniji vedski spis pravo je mjesto za
takvo slavljenje Svevišnjega Gospodina, Krišne. To trebamo
pravilno shvatiti iz stiha:

nigama-kalpataror galitam phalam

suka-mukhad amrta-drava-samyutam
112
pibata bhagavatam rasam alayam
muhur aho rasika bhuvi bhavukah

„O, iskusni i misaoni ljudi, kušajte Šrimad-Bhagavatam, zreli

plod drveta želja vedskih spisa, koji je potekao sa usana Šri
Šukadeve Gosvamija. Tako je postao još ukusniji, iako su i
ranije u njegovom nektarskom soku mogli uživati svi,
uključujući osloboñene duše." (Šrimad-Bhagavatam 1.1.3)
Kaže se da je Maharadža Parikšit dostigao osloboñenje
jednostavno slušanjem, a Šukadeva Gosvaml kazivanjem. U
našem predanom služenju postoji devet različitih procesa
dostizanja istog cilja, ljubavi prema Bogu, a prvi je slušanje,
zvano šruti. Sljedeći je proces pjevanje, koje se naziva
smriti. Mi istovremeno prihvaćamo i šruti i smriti. Šruti
smatramo majkom, a smriti sestrom, jer dijete sluša majku i
ponovno uči iz sestrinih opisa.
Šruti i smriti su dvije paralelne linije. Šrila Rupa Gosvami
je zato rekao:

sruti-smrti-puranadi-
pancaratra-vidhim vina
aikantiki harer bhaktir
utpatayaiva kalpate
(Bhakti-rasamrta-sindhu 1.2.101)

Neokaljano predano služenje nikada se ne dostiže bez

štovanja šrutija, smritija, Purana i Pancaratra. Zato onaj tko
očituje zanos predanosti ne obazirući se na šastre (vedske
spise) jednostavno stvara uznemirenje. S druge strane, ako
slijedimo samo šruti, postajemo veda-vada-rate,* koji se ne
cijene mnogo u Bhagavad-giti.
Zato je Bhagavad-gita, premda smriti, bit svih vedskih
spisa, sarvopanisado gavah.** Ona je kao krava koja daje
mlijeko, ili suštinu svih Veda i Upanišada, i svi je acarye kao
takvu prihvaćaju, uključujući Šankaracaryu. Stoga ne
možete poricati autoritet Bhagavad-gite na temelju činjenice
da je smriti. To je gledište sruti-smrti-virodhah, „u sukobu
sa smriti i šruti", kao što ste ispravno rekli.
113
*(Bg. 2.42) „Oni koji samo navode riječi spisa, ali ih ne
razumiju niti ih primjenjuju."
**Vidi Šankaracaryinu četvrtu meditaciju

Što se tiče Anandagirijeve tvrdnje da kirtana znači

vedanta-sravanam pranava-japas ca [„slušanje Vedante i
tiho izgovaranje sloga om"], Krišna je sastavljač i
poznavatelj Vedante. On je veda-vit i vedanta-krit. Tko
može pružiti bolju priliku za vedanta-sravanu od Krišne?
Što se tiče sljedećeg stiha, u kojem je spomenuto jnana-
yajnena... yajanto mam, predmet obožavanja je Krišna, na
što ukazuje riječ mam [„Mene"]. Proces je opisan u 11.
mantri Išopanišade:

vidyam cavidyam ca yas

tad vedobhayam saha
avidyaya mrtyum tirtva
vidyayamrtam asnute

„Samo osoba, koja istovremeno može shvatiti proces

neznanja i proces transcendentalnog znanja, može
transcendirati utjecaj uzastopna rañanja i umiranja i uživati
u punim blagoslovima besmrtnosti."
Njegovanje vidye, transcendentalnog znanja, prijeko je
potrebno ljudskom biću, jer će ga, u protivnom, njegovanje
avidye, neznanja, vezati za uvjetovano postojanje na
materijalnom nivou. Materijalističko postojanje predstavlja
potragu za udovoljavanjem osjetilima. Ta vrsta znanja o
udovoljavanju osjetilima (avidya) predstavlja unaprjeñivanje
uzastopnog rañanja i umiranja. Osobe zaokupljene takvim
znanjem ne mogu ništa naučiti od zakona prirode i uvijek
iznova postupaju na isti način, očarani ljepotom iluzornih
stvari. S druge strane, onaj tko posjeduje vidyu, stvarno
znanje, potpuno poznaje proces djelovanja u neznanju i
istodobno njeguje transcendentalnu znanost, slijedeći tako,
bez odstupanja, put osloboñenja.

114
 Osloboñenje je uživanje u punim blagoslovima
besmrtnosti. Ta se besmrtnost uživa u Božjem vječnom
carstvu (sambhuty-amrtam asnute), prebivalištu Svevišnje
Božanske Osobe, i dostiže se obožavanjem Svevišnjega
Gospodina, uzroka svih uzroka, sambhavat. Stoga, pravo
znanje, vidya, predstavlja obožavanje Svevišnje Božanske
Osobe, Krišne; to je jnana-yajnena, obožavanje znanjem.
Ta jnana-yajnena... yajanto mam predstavlja savršenstvo
znanja, kao što je rečeno u Bhagavad-giti (7.19):

bahunam janmanam ante

jnanavan mam prapadyate
vasudevah sarvam iti
sa mahatma sudurlabhah

„Nakon mnogo roñenja i smrti, onaj tko ima pravo znanje

predaje se Meni [Krišni], znajući da sam uzrok svih uzroka i
sve što postoji. Takva velika duša vrlo je rijetka."
Ako netko još nije došao do ovog zaključka znanja i bavi se
samo suhoparnom spekulacijom bez Krišne, njegov teški
spekulativni rad može se usporediti s mlaćenjem prazne
slame. Žito i slama izgledaju vrlo slično. Onaj tko zna kako
se vadi zrno iz žita je mudar, ali onaj tko mlati praznu
slamu, misleći da će dobiti neki rezultat, samo trati vrijeme.
Slično tome, ako osoba, proučavajući Vede, ne pronañe cilj
Veda, Krišnu, samo trati svoje dragocjeno vrijeme.
Stoga, njegovanje znanja za obožavanje Krišne dostiže
vrhunac nakon mnogo, mnogo roñenja i smrti, kad osoba
postane istinski mudra. Tada se predaje Krišni, spoznajući
naposljetku da je Krišna uzrok svih uzroka i sve što postoji.
Takva je velika duša veoma rijetka. Oni koji su Krišni predali
život i dušu rijetke su sudurlabha mahatme. Nisu obične
mahatme.
Milošću Gospodina Caitanye to najviše savršenstvo života
besplatno se dijeli. Učinak je takoñer veoma ohrabrujući.
Kako bi, inače, mladići i djevojke bez naslijeña vedske
kulture mogli brzo dostići položaj rijetkih mahatmi
jednostavno vibriranjem ovog transcendentalnog zvuka,
115
Hare Krišna? Zahvaljujući ovom pjevanju, većina njih (oni
koji su veoma iskreni) postojano predano služi i ne pada na
nivo četiri načela materijalnoga grešnog života - (1) jedenja
mesa, (2) nedopuštena seksa, (3) uzimanja opojnih
sredstava, uključujući kavu, čaj i duhan i (4) kockanja.
Posljednja sutra Vedanta sutre glasi anavrttih sabdat
[„Zvučnom vibracijom dostiže se osloboñenje"].
Moramo učiti na temelju rezultata (phalena pariciyate).
Našim učenicima nalažemo da tako djeluju i oni ne padaju.
Ostaju na nivou čistoga duhovnog života bez želje za
njegovanjem spomenutih načela avidye, ili udovoljavanja
osjetilima, i to dokazuje da su pravilno shvatili Vede. Ne
vraćaju se materijalnom nivou, jer kušaju nektarski plod
ljubavi prema Bogu.
Sarva-phala-tyaga [„odricanje od svih plodova rada"] sam
Gospodin objašnjava u Bhagavad-giti riječima sarva-
dharman parityajya mam ekam saranam vraja: „Ostavi sve i
predaj se Meni (Krišni)." Hare Krišna mantra znači: „O,
Krišnina Vrhovna Energijo, o, Gospodine Krišna, molim Vas,
dopustite mi da Vas vječno služim." Mi smo ostavili sve i
jednostavno služimo Gospodina. Činimo samo ono što nam
Krišna naloži. Odrekli smo se svih rezultata karme, jnane i
yoge i to je nivo čistoga predanog služenja, bhaktir uttama.

vaš
A.C Bhaktivedanta Swami

* * *

25. veljače 1970.

Swami A. C. Bhaktivedanta
Osnivač-Acarya
Meñunarodnog društva za svjesnost Kišne

Dragi Swamiji,

116
 Zahvaljujem na vašem veoma zanimljivom pismu s
prilogom od 15. veljače 1970.
Bojim se da na svaki vaš navod kojim želite pokazati da je
potrebno samo pjevati Krišnino ime mogu navesti drugi stih
koji zahtijeva nešto drugo, dodajući yadi sloko 'pi
pramanam, ayam api slokah pramanam bhavitum arhati:
„Ako su puki stihovi autoritativni, ovaj se stih takoñer treba
smatrati autoritativnim." I to se može nastaviti bez kraja u
doglednoj budućnosti, kao što Patanjali reče mahan hi
sabdasya prayoga-visayah: „Golemi je prostor upotrebe
riječi."

vaš
J. F. Staal

* * *

3764 Watseka Avenue

Los Angeles, California 90034

24. travnja 1970.

Dragi dr Staal,

Zahvaljujem vam na vašem ljubaznom pismu od 25.

veljače 1970. Žao mi je što vam nisam mogao ranije
odgovoriti, jer sam bio zauzet kupovinom novog crkvenog
imanja na spomenutoj adresi. Osigurali smo veoma lijepo
mjesto za hram, prostorije za predavanja, moje prostorije i
prostorije za bhakte, sa svim suvremenim pogodnostima.
Pozivam vas da posjetite ovo mjesto kad budete imali
vremena i ako me ljubazno obavijestite dan ranije, moji će
vas učenici s velikim zadovoljstvom dolično primiti.
Što se tiče našeg dopisivanja, navoñenje različitih stihova
neće riješiti problem. Na sudu oba učena odvjetnika navode
zakonike, ali time ne rješavaju slučaj. Slučaj rješava
presudom predsjedavajući sudac. Tako nas rasprava ne
117
može dovesti do zaključka.
Navodi spisa ponekad su proturječni i svaki filozof ima
različito mišljenje, jer bez postavljanja različitih postavki
nitko ne može postati znamenit filozof. Zato je teško doći do
pravoga zaključka. Kao što sam već spomenuo, do zaključka
se dolazi prihvaćanjem suda autoriteta. Mi slijedimo
autoritet Gospodina Caitanye Mahaprabhua, koji se ne
razlikuje od Krišne. Po Njegovom mišljenju, u skladu s
vedskim spisima, u ovom je dobu pjevanje Krišninog imena
jedino rješenje za sve probleme života. To nam pokazuje i
praktično iskustvo.
Nedavno je na dan pojave Gospodina Caitanye kroz
Berkeley prolazila velika povorka naših učenika i prolaznici
su zamijetili sljedeće: „Ovi ljudi nisu poput drugih koji se
okupljaju da bi razbijali prozore i stvarali kaos." To je
potvrdila i policija: „Članovi pokreta svjesnosti Krišne u
potpunosti su surañivali s policijom i njihovi napori za
održavanjem reda i mira tijekom svečanosti bili su tako
uspješni da je bilo potrebno samo minimalno upletanje
policije."
Slično tome, u Detroitu je održan veliki marš mira i naši su
ljudi u mnoštvu bili ocijenjeni kao „anñeli". Stoga je ovaj
pokret svjesnosti Krišne u sadašnjem trenutku potreban kao
lijek za sve probleme u ljudskom društvu.
Drugi navodi neće se toliko cijeniti. Ljekarna može biti
puna lijekova i svi mogu biti dobri, ali iskusan liječnik mora
propisati lijek za odreñenog bolesnika. U ovom slučaju, ne
možemo reći „i ovo je lijek i ono je lijek". Ne. Pravi je lijek
onaj koji ima učinak na odreñenu osobu – phalena
paraciyate.

vaš
A.C. Bhaktivedanta Swami

Zaključna opaska Šrila Prabhupade

U sudu pravde, dva odvjetnika iznose svoje argumente na

temelju važećih zakonika kako bi riješili slučaj, ali sudac
118
rješava slučaj u korist jedne stranke. Kad protivnički
odvjetnici iznesu svoje argumente, i jedni i drugi su zakoniti
i vjerodostojni, ali presuda odlučuje koji se može primijeniti
u odreñenom slučaju.
Gospodin Caitanya na temelju autoriteta šastra iznosi sud
da je pjevanje Gospodinovih svetih imena jedini način na
koji se osoba može uzdići na transcendentalni nivo i mi se
možemo uvjeriti u njegovu djelotvornost. Svaki naš učenik
koji je ozbiljno prihvatio ovaj proces može biti ispitan i
nepristran će sudac lako utvrditi da je učenik napredovao u
svojoj transcendentalnoj spoznaji više od bilo kojeg filozofa,
teologa, yogija ili karmija.
Moramo prihvatiti sve što je povoljno u odreñenim
okolnostima. Odbacivanje drugih metoda u odreñenoj
situaciji ne znači da one nisu vjerodostojne, ali uzevši u
obzir doba, vrijeme i predmet, metode se katkada odbacuju
čak i ako su vjerodostojne. Sve moramo ocijeniti po
praktičnim rezultatima. Takvim ispitivanjem možemo utvrditi
da se neprestano pjevanje Hare Krišna maha-mantre
nedvojbeno pokazalo veoma djelotvornim u ovom dobu.

A.C. Bhaktivedanta Swami

Svjesnost Krišne:
hinduski kult ili božanska kultura?

Pokušavajući smjestiti pokret svjesnosti Krišne u

odgovarajuće povijesnokulturne okvire, mnogi pokret
poistovjećuju s hinduizmom. Meñutim, takvo je mišljenje
pogrešno. Šrila Prabhupada poriče vezu s panteizmom,
politeizmom i kastinskom svjesnošću koji prožimaju
suvremeni hinduizam. Premda svjesnost Krišne i suvremeni
hinduizam imaju zajednički povijesni korijen – drevnu
indijsku vedsku kulturu – hinduizam je zajedno s drugim
religijama postao sektaška ustanova, dok je svjesnost Krišne
univerzalna i nadilazi relativna, sektaška imenovanja.

119
 Meñu ljudima je uvriježeno pogrešno shvaćanje da pokret
svjesnosti Krišne predstavlja hindusku religiju. Ustvari,
svjesnost Krišne nipošto nije vjera ili religija koja nastoji
opovrgnuti druge vjere ili religije. To je kulturni pokret od
suštinske važnosti za čitavo ljudsko društvo i nije ograničen
ni na jednu sektašku vjeru. Poseban cilj toga kulturnog
pokreta jest poučavanje ljudi ljubavi prema Bogu.
Katkada Indijci u Indiji i izvan Indije misle da
propovijedamo hindusku religiju, ali, ustvari, mi to ne
činimo. Riječ hindu nećemo naći u Bhagavad-giti. U čitavoj
vedskoj književnosti ne postoji riječ hindu. Tu su riječ uveli
muslimani iz pokrajina koje graniče s Indijom, kao što su
Afganistan, Baluchistan i Iran. Rijeka Sindhu, koja omeñuje
sjeverozapadne pokrajine Indije, predstavlja granicu i pošto
tamošnji muslimani nisu mogli pravilno izgovoriti riječ
Sindhu, nazvali su rijeku Hindu, a stanovnike te oblasti
hindusima. U Indiji se, prema vedskoj terminologiji,
Europljani nazivaju mlecchama ili yavanama. Slično tome,
hindu je ime koje su dali muslimani.
Prava kultura Indije opisana je u Bhagavad-giti, u kojoj je
rečeno da prema različitim odlikama, gunama, prirode
postoje različite vrste ljudi, koji se obično svrstavaju u četiri
društvena staleža i četiri duhovna reda. Taj sustav
društvene i duhovne podjele poznat je kao varnasrama-
dharma. Četiri varne, društvena staleža, nazivaju se:
brahmana, kšatriya, vaišya i šudra. Četiri ašrame, duhovna
reda, nazivaju se: brahmacarya, grihastha, vanaprastha i
sannyasa. Varnašrama sustav opisan je u vedskim spisima
zvanim Purane. Cilj je ove institucije vedske kulture
obrazovati sve ljude kako bi napredovali u znanju o Krišni,
Bogu. To je cjelokupni vedski program.
U razgovoru s velikim bhaktom Ramanandom Rayom,
Gospodin Caitanya ga je upitao: „Što je osnovno načelo
ljudskog života?" Ramananda Raya odgovorio je da ljudska
civilizacija počinje s prihvaćanjem varnašrama-dharme. Prije
nego što se dostigne standard varnašrama-dharme, nema ni
govora o ljudskoj civilizaciji. Zato pokret svjesnosti Krišne
pokušava uspostaviti ovaj pravi sustav ljudske civilizacije,
120
poznat kao svjesnost Krišne, ili daiva-varnnšrama, božanska
kultura.
U Indiji se danas varnašrama sustav shvaća na iskrivljen
način i zato čovjek roñen u obitelji brahmane (najvišeg
staleža) zahtijeva da ga drugi prihvaćaju kao brahmanu. Ali
šastre (sveti spisi) ne odobravaju takav zahtjev. Nečiji
predak može biti brahmana prema gotri, obiteljskom
naslijeñu, ali prava se varnašrama-dharma temelji na
stvarnim odlikama koje osoba posjeduje, bez obzira na
roñenje ili naslijeñe. Zbog toga ne propovijedamo današnji
sustav hindusa, osobito ne onih koji su pod utjecajem
Šankaracarye, jer je on naučavao da je Apsolutna Istina
bezlična i tako je posredno porekao postojanje Boga.
Šankaracarya je imao posebnu misiju; pojavio se kako bi
nakon utjecaja budizma ponovno uspostavio vedski utjecaj.
Pod pokroviteljstvom cara Ašoke, budizam se prije dvije
tisuće šesto godina raširio cijelom Indijom. Prema vedskim
spisima, Buddha je bio Krišnina inkarnacija koja je imala
posebnu moć i koja se pojavila s posebnim ciljem. Njegov
sustav mišljenja, ili vjere, bio je prihvaćen diljem Indije, ali
Buddha je odbacio autoritet Veda. Dok se budizam širio,
vedska je kultura bila zaustavljena i u Indiji i na drugim
mjestima. Kako je Šankaracaryin jedini cilj bio otjerati
Buddhin sustav filozofije, uveo je sustav zvan Mayavada.
Strogo govoreći, mayavada filozofija je ateizam, jer je to
proces u kojem osoba zamišlja da Bog postoji. Ovaj
filozofski sustav postoji od davnina. Današnji indijski sustav
religije ili kulture temelji se na mayavada filozofiji
Šankaracarye, koja predstavlja kompromis s budističkom
filozofijom. Prema mayavada filozofiji, Bog ustvari ne
postoji; ako postoji, onda je bezličan i sveprožimajući i zato
se može zamisliti u bilo kojem obliku. Ovaj zaključak nije u
skladu s vedskim spisima. Ti spisi imenuju brojne
polubogove koji se obožavaju s različitim ciljevima, ali u
svakom slučaju, Svevišnji Gospodin, Božanska Osoba, Višnu,
prihvaća se kao vrhovni upravitelj. To je prava vedska
kultura.

121
 Filozofija svjesnosti Krišne ne poriče postojanje Boga i
polubogova, ali mayavada filozofija poriče oboje. Ona tvrdi
da ne postoje ni Bog ni polubogovi. Za mayavadije, sve je u
biti ništavilo. Kažu da možemo zamisliti bilo koji autoritet-
Višnua, Durgu, Šivu ili boga Sunca – jer se ti polubogovi
obično obožavaju u društvu, ali mayavada filozofija ne
prihvaća njihovo postojanje. Budući da ne možemo
usredotočiti um na bezlični Brahman, mayavadiji izjavljuju
da možemo zamisliti bilo koji od ovih oblika. To je novi
sustav, zvan pancopasana. Uveo ga je Šankaracarya, ali
Bhagavad-gita ne naučava takva učenja, koja stoga nisu
autoritativna.
Bhagavad-gita prihvaća postojanje polubogova. Polubogovi
su opisani u Vedama i nitko ne može poreći njihovo
postojanje, ali ne bismo ih trebali shvatiti i obožavati na
Šankaracaryin način. Obožavanje polubogova jasno se
odbacuje u Bhagavad-giti (7.20):

kamais tais tair hrta-jnanah

prapadyante 'nya-devatah
tam tam niyamam asthaya
prakrtya niyatah svaya

„Oni koji su zbog materijalnih želja izgubili razum predaju se

polubogovima i u skladu sa svojom prirodom slijede
odreñena pravila i propise obožavanja." Nadalje, u
Bhagavad-giti (2.44) Gospodin Krišna kaže:

bhogaiavarya-prasaktanam
tayapahrta-cetasam
vyavasayatmika buddhih
samadhau na vidhiyate

„U umovima onih koji su previše vezani za osjetilno uživanje

i materijalno obilje i koji su zbunjeni takvim stvarima, ne
raña se čvrsta odlučnost da predano služe Svevišnjega
Gospodina." Sljedbenici raznih polubogova opisani su kao

122
hrta-jnanah, što znači „oni koji su izgubili razum". To je
podrobnije objašnjeno u Bhagavad-giti (7.23):

antavat tu phalam tesam

tad bhavaty alpa-medhasam
devan deva-yajo yanti
mad-bhakta yanti mam api

„Ljudi male inteligencije obožavaju polubogove a plodovi

koje stječu ograničeni su i privremeni. Obožavatelji
polubogova odlaze na planete polubogova, a Moji bhakte na
kraju dostižu Moje vrhovno prebivalište." Nagrade koje daju
polubogovi prolazne su, jer je svaka materijalna pogodnost
povezana s prolaznim tijelom. Sve materijalne pogodnosti
koje dobivamo, bilo suvremenim znanstvenim metodama
bilo blagoslovima polubogova, bit će okončane s tijelom, ali
duhovni napredak nikada neće biti okončan.
Ljudi ne bi trebali misliti da propovijedamo sektašku
religiju. Ne. Mi jednostavno propovijedamo kako voljeti
Boga. Postoji mnogo teorija o postojanju Boga. Ateist, na
primjer, nikada neće vjerovati u Boga. Ateisti kao profesor
Jacques Monod, dobitnik Nobelove nagrade, izjavljuju kako
je sve slučaj (teorija koju su već davno postavili ateistički
filozofi lndije kao što je Carvaka). Druge filozofije, poput
karma-mimamse, smatraju da osoba treba obavljati svoj
posao lijepo i pošteno i rezultat će sam doći, bez potrebe za
obraćanjem Bogu. Kao svjedočanstvo, pobornici takvih
teorija navode primjer lijeka, koji liječi zaraznu bolest, ako
ga bolesnik uzme. Meñutim, mi podsjećamo da i uz najbolji
lijek ljudi ponekad umiru. Rezultati nisu uvijek predvidivi.
Stoga postoji viši autoritet, daiva-netrena, vrhovni
upravitelj. Kako, inače objasniti da sin bogatog, pobožnog
čovjeka postaje hipi na ulici ili da čovjeku koji se teškim
radom obogatio njegov liječnik kaže: „Od sada možeš jesti
samo ječmenu sluz"?
Prema teoriji karma-mimamse, zbivanja u svijetu odvijaju
se bez vrhovnog nadzora Boga. Takve filozofije tvrde da se
sve dogaña zbog požude (kama haitukam). Zbog požude,
123
muškarac osjeća privlačnost prema ženi i kad igrom slučaja
ima s njom seksualni odnos, žena zatrudni. Iako nemaju
namjeru začeti dijete, po prirodnom toku, kad se muškarac i
žena sjedine, nastaje plod. Prema ateističkoj teoriji, koja je
u šesnaestom poglavlju Bhagavad-gite opisana kao filozofija
demona, ili asura, sve se odvija slučajno, kao posljedica
prirodne privlačnosti. Ta demonska teorija podržava ideju da
onaj tko želi izbjeći djecu može koristiti kontracepcijske
metode.
Meñutim, postoji veliki plan za sve – vedski plan. Vedski
spisi propisuju kako se muškarac i žena trebaju sjediniti,
kako trebaju začeti djecu i što je svrha seksualnog života.
Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti da je seks koji odobravaju
vedski spisi, ili seks u skladu s vedskim pravilima i
propisima, vjerodostojan i za Njega prihvatljiv. Ali slučajan
seks nije prihvatljiv. Ako osoba slučajno osjeti seksualnu
privlačnost i rode se djeca, ona se nazivaju varna-sankara,
nepoželjno stanovništvo. Takvo ponašanje, prirodno za niže
životinje, nije prihvatljivo za ljude. Za ljude postoji plan. Ne
možemo prihvatiti teoriju da za ljudski život ne postoji plan
ili da se sve dogaña slučajno, zbog materijalne potrebe.
Šankaracaryina teorija da Bog ne postoji i da osoba može
nastaviti sa svojim djelatnostima i zamišljati Boga u bilo
kojem obliku kako bi održala mir i red u društvu takoñer se
manje-više temelji na ovoj ideji slučaja i potrebe. Meñutim,
naš je put potpuno drugačiji i temelji se na autoritetu.
Krišna preporučuje božansku varnašrama-dharmu, a ne
kastinski sustav kakav danas postoji. Suvremeni kastinski
sustav se danas osuñuje i u Indiji, i treba biti osuñen, jer
podjela ljudi prema roñenju ne predstavlja vedski ili
božanski kastinski sustav.
Postoji mnogo vrsta ljudi u društvu – neki su inženjeri, neki
liječnici, neki kemičari, neki trgovci itd. Meñutim, pripadnost
odreñenom staležu ne treba se odreñivati po roñenju, već po
odlikama. Vedski spisi ne odobravaju kastinski sustav po
roñenju, niti ga mi prihvaćamo. Nemamo nikakve veze s
kastinskim sustavom, kojeg danas odbacuje i javnost u

124
Indiji. Naprotiv, svakome pružamo priliku da postane
brahmana i tako dostigne najviši životni položaj.
U današnje vrijeme nema dovoljno brahmana, duhovnih
voña, i kšatriya, ljudi s vladarskim sposobnostima, a čitavim
svijetom vladaju šudre, radnici. Zato u društvu vlada
nesklad. Da bismo ublažili taj nesklad, posvetili smo se
ovom pokretu svjesnosti Krišne. Ako ponovno uspostavimo
stalež brahmana, drugi staleži društvenog blagostanja sami
će slijediti, kao što, kad mozak savršeno djeluje, drugi
dijelovi tijela, kao što su ruke, trbuh i noge, pravilno
funkcioniraju.
Krajnji je cilj ovog pokreta obrazovati ljude kako da vole
Boga. Caitanya Mahaprabhu potvrñuje zaključak da je
najviše savršenstvo ljudskog života naučiti voljeti Boga.
Pokret svjesnosti Krišne nema nikakve veze s hinduizmom ili
bilo kojim sustavom religije. Nijedan kulturni kršćanin neće
se htjeti obratiti u hindusa. Slično tome, nijedan kulturni
hindus neće biti spreman prihvatiti kršćansku vjeru. Takva
je promjena za ljude bez odreñenog društvenog položaja. Ali
svatko će htjeti shvatiti filozofiju i znanost o Bogu i ozbiljno
je prihvatiti. Trebamo jasno shvatiti da pokret svjesnosti
Krišne ne propovijeda takozvani hinduizam. Mi dajemo
duhovnu kulturu koja može riješiti sve probleme života i
zato se prihvaća diljem svijeta.

IV. Razumijevanje Krišne i Krista

Krišna, Kristos, Krist

Godine 1974., u blizini ISKCON-ovog centra u Frankfurtu na

Maini, u Njemačkoj, Šrila Prabhupdda je u pratnji nekolicine
svojih učenika pošao u jutarnju šetnju s ocem Emmanuelom
Jungclaussenom, benediktinskim svećenikom iz samostana
Niederalteich. Primjetivši da Šrila Prabherpada nosi
brojanicu za meditaciju, sličnu krunici, otac Emmanuel
objasnio je da stalno izgovara molitvu: „Gospodine Isuse
Kriste, budi milostiv prema nama." Ovdje je opisan njihov
razgovor.
125
Šrila Prabhupada: Što znači riječ Krist?
Otac Emmanuel: Krist dolazi od grčke riječi Christos, što
znači „pomazani".
Šrila Prabhupada: Kristos je grčka verzija riječi Krišna.
Otac Emmanuel: To je veoma zanimljivo.
Šrila Prabhupada: Kad se Indijci obraćaju Krišni, često
kažu „Krišta". Krišta je sanskrtska riječ koja znači
„privlačnost". Stoga, obraćajući se Bogu riječju „Krist",
„Krišta" ili „Krišna", ukazujemo na istu, sveprivlačnu
Svevišnju Božansku Osobu. Kad je Isus rekao: „Oče naš,
koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje", to Božje je ime
bilo „Krišta" ili „Krišna". Slažete li se?
Otac Emmanuel: Mislim da nam je Isus, kao Božji sin,
otkrio pravo ime Boga: Krist. Boga možemo nazivati
„Ocem", ali ako Ga želimo osloviti Njegovim pravim imenom,
moramo reći „Krist".
Šrila Prabhupada: Da. „Krist" je jedan oblik izgovaranja
riječi Krišta, a „Krišta" je jedan oblik izgovaranja Božjeg
imena Krišna. Isus je rekao da trebamo slaviti Božje ime, ali
jučer je jedan teolog rekao da Bog nema imena – možemo
Ga nazivati samo „Ocem". Sin može zvati oca „oče", ali otac
ima i odreñeno ime. „Bog" je neodreñeno ime Svevišnje
Božanske Osobe, čije je odreñeno ime Krišna. Možete zvati
Boga „Krist", „Krišta" ili „Krišna", u suštini se obraćate istoj
Svevišnjoj Božanskoj Osobi.
Otac Emmanuel: Da, ako govorimo o pravom imenu Boga,
onda moramo reći „Kristos". U našoj religiji, imamo trojstvo:
Otac, Sin i Duh Sveti. Vjerujemo da Božje ime možemo
saznati samo kad nam Ga otkrije Sin Božji. Isus Krist otkrio
je ime oca i zato prihvaćamo ime Krist kao razotkriveno ime
Boga.
Šrila Prabhupada: Ustvari, nije važno – Krišna ili Krist –
ime je isto. Važno je slijediti naredbe vedskih spisa, koji za
ovo doba preporučuju pjevanje Božjeg imena. Najlakše je
pjevati maha-mantru: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna
Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama,
Hare Hare. Rama i Krišna su Božja imena, a Hare je Božja
126
energija. Pjevajući maha-mantru, obraćamo se Bogu i
Njegovoj energiji. Postoje dvije vrste energije, duhovna i
materijalna. Sada se nalazimo u okovima materijalne
energije. Zato se molimo Krišni da nas milostivo izbavi iz
položaja služenja materijalne energije i dopusti nam da
služimo duhovnu energiju. To je cijela naša filozofija. Hare
Krišna znači, „O, Božja energijo, O Bože, (Krišna), molim
Vas, dopustite mi da Vas služim." Mi smo po prirodi sluge.
Na neki smo način počeli služiti materijalne stvari, ali kad se
to služenje preobrazi u služenje duhovne energije,
dostižemo savršenstvo života. Primjenjivati bhakti-yogu
(služiti Boga s ljubavlju) znači osloboditi se imenovanja kao
što su „hindus", „musliman", „kršćanin", ovo ili ono, i
jednostavno služiti Boga. Stvorili smo kršćansku, hindusku i
muslimansku religiju, ali kada doñemo do religije bez
imenovanja, u kojoj ne mislimo da smo hindusi, kršćani ili
muslimani, tada možemo govoriti o čistoj religiji, ili bhakti.
Otac Emmanuel: Mukti?
Šrila Prabhupada: Ne, bhakti. Kada govorimo o bhakti,
mukti (osloboñenje od materijalnih bijeda) se
podrazumijeva. Bez bhakti nema mukti, ali ako djelujemo na
nivou bhakti, mukti se podrazumijeva. To saznajemo iz
Bhagavad-gite (14.26):

mam ca yo 'vyabhicarena
bhakti-yogena sevate
sa gunan samatityaitan
brahma-bhuyaya kalpate

„Onaj tko uvijek predano služi i ni u kakvim okolnostima ne

pada odmah tanscendira gune materijalne prirode i tako
dostiže razinu Brahmana."
Otac Emmanuel: Je li Brahman Krišna?
Šrila Prabhupada: Krišna je Parabrahman. Brahman se
spoznaje u tri aspekta: kao impersonalni Brahman, kao
lokalizirana Paramatma i kao personalni Brahman. Krišna je
osobni, Vrhovni Brahman, jer je Bog izvorno osoba. To je
potvreñeno u Šrimad-Bhagavatamu (1.2.11):
127
vadanti tat tattva-vidas
tattvam yaj-jnanam advayam
brahmeti paramatmeti bhagavan iti sabdyate

„Učeni transcendentalisti koji su spoznali Apsolutnu Istinu

nazivaju ovu nepodvojenu stvarnost Brahmanom,
Paramatmom ili Bhagavanom." Aspekt Vrhovne Osobe je
krajnja spoznaja Boga. On u potpunosti posjeduje šest
obilja: najveću snagu, najveće bogatstvo, najveću ljepotu,
najveću slavu, najveću mudrost i najveću odvojenost.
Otac Emmanuel: Da, slažem se.
Šrila Prabhupada: Bog je apsolutan i stoga su Njegovo
ime, oblik i odlike takoñer apsolutni; ne razlikuju se od
Njega. Pjevajući sveto ime Boga osoba se izravno druži s
Njim. Družeći se s Bogom, stječe božanske odlike i kada se
potpuno pročisti, postaje pratilac Svevišnjega Gospodina.
Otac Emmanuel: Ali naše je razumijevanje Božjeg imena
ograničeno.
Šrila Prabhupada: Da, mi smo ograničeni, ali Bog je
neograničen. Budući da je neograničen, ili apsolutan, ima
bezbroj imena i svako je od njih Bog. Njegova imena
možemo shvatiti razmjerno našem duhovnom
razumijevanju.
Otac Emmanuel: Mogu li postaviti jedno pitanje? Mi kršćani
takoñer propovijedamo ljubav prema Bogu i pokušavamo
spoznati ljubav prema Bogu i služiti Ga svim srcem i dušom.
Kakva je razlika izmeñu vašeg i našeg pokreta? Zašto šaljete
svoje učenike na Zapad da propovijedaju ljubav prema Bogu
kad evanñelje Isusa Krista prenosi istu poruku?
Šrila Prabhupada: Problem je u tome što kršćani ne slijede
zapovijedi Boga. Slažete li se?
Otac Emmanuel: Da, u velikoj mjeri ste u pravu.
Šrila Prabhupada: Kakvo je, onda značenje kršćanske
ljubavi prema Bogu? Ako ne slijedite Božje naredbe, gdje je
onda vaša ljubav? Zato smo došli poučiti što znači voljeti
Boga. Ako Ga volite, ne možete kršiti Njegove naredbe. Ako
ste nepokorni, vaša ljubav nije iskrena.
128
 Širom svijeta, ljudi ne vole Boga, već svoje pse. Zato je
pokret svjesnosti Krišne potreban da bi poučio ljude kako
mogu oživjeti svoju zaboravljenu ljubav prema Bogu. Nisu
krivi samo kršćani, već i hindusi, muslimani i svi drugi.
Proglašavaju se „kršćanima", „hindusima" ili „muslimanima",
ali se ne pokoravaju Bogu. To je problem.
Posjetitelj: Možete li reći na koji su način kršćani
nepokorni?
Šrila Prabhupada: Da. Kao prvo, krše zapovijed „Ne ubij"
održavajući klaonice. Slažete li se da se ova zapovijed krši?
Otac Emmanuel: Ja se osobno slažem.
Šrila Prabhupada: Dobro. Dakle, ako kršćani žele voljeti
Boga, moraju prestati ubijati životinje.
Otac Emmanuel: Ali zar nije najvažnije...
Šrila Prabhupada: Ako propustite nešto, činite grešku u
proračunu. Bez obzira na naknadno dodavanje ili
oduzimanje, greška je već u proračunu i zato će sve što
slijedi takoñer biti pogrešno. Ne možemo prihvatiti samo dio
spisa koji nam se sviña, odbacivši dio koji nam se ne sviña, i
očekivati isti rezultat. Na primjer, kokoš nese jaja stražnjim
dijelom i jede kljunom. Poljoprivrednik može misliti: „Prednji
dio kokoši veoma je skup, jer ga moram hraniti. Bolje bi bilo
da ga odsiječem." Ali ako glava nedostaje, neće više biti
jaja, jer je tijelo mrtvo. Slično tome, ako odbacimo težak dio
spisa i pokoravamo se dijelu koji nam se sviña, takvo
tumačenje nam neće pomoći. Moramo prihvatiti sve naredbe
spisa onakve kakve su dane, ne samo one koje nam
odgovaraju. Ako ne slijedite prvu naredbu „Ne ubij", gdje je
onda ljubav prema Bogu?
Posjetitelj: Kršćani smatraju da se ta zapovijed odnosi na
ljudska bića, a ne na životinje.
Šrila Prabhupada: To bi značilo da Krist nije imao dovoljno
inteligencije da upotrijebi pravu riječ: umorstvo. Ubijanje i
umorstvo su dvije stvari. Umorstvo se odnosi na ljudska
bića. Mislite li da Isus nije imao dovoljno inteligencije da
upotrijebi pravu riječ – umorstvo – umjesto ubijanje?
Ubijanje ukazuje na bilo koju vrstu ubijanja, osobito na

129
ubijanje životinja. Da je Isus mislio samo na ubijanje ljudi,
upotrijebio bi riječ umorstvo.
Otac Emmanuel: Ali u Starom zavjetu, zapovijed „Ne ubij"
doista se odnosi na umorstvo. Kad je Isus rekao „Ne ubij",
proširio je značenje ove zapovijedi objasnivši kako ljudsko
biće ne samo da ne smije ubijati druga ljudska bića, već se
treba ophoditi prema njima s ljubavlju. Nikad nije govorio o
odnosu čovjeka s drugim živim bićima, već samo o odnosu s
drugim ljudskim bićima. Kad je rekao „Ne ubij", takoñer je
mislio u mentalnom i emotivnom smislu – da ne trebate
uvrijediti ili povrijediti nekoga, loše se ophoditi prema njemu
itd.
Šrila Prabhupada: Nas se ne tiče ovaj ili onaj zavjet, već
samo riječi upotrijebljene u zapovijedima. Ako želite tumačiti
te riječi, to je nešto drugo. Mi prihvaćamo izravno značenje.
„Ne ubij" znači da „kršćani ne smiju ubijati". Možete iznositi
tumačenja kako biste nastavili sa sadašnjim načinom
djelovanja, ali mi jasno shvaćamo da nema potrebe za
tumačenjem. Tumačenje je potrebno kad stvari nisu jasne,
ali ovdje je značenje jasno. „Ne ubij" je jasna uputa. Zašto
bismo je tumačili?
Otac Emmanuel: Zar jedenje biljaka takoñer nije ubijanje?
Šrila Prabhupada: Prema vaišnavskoj filozofiji, čovjek ne
bi trebao nepotrebno ubijati čak ni biljke. U Bhagavad-giti
(9.26) Krišna kaže:

patram puspam phalam toyam

yo me bhaktya prayacchati
tad aham bhakty-upahrtam
asnami prayatatmanah

„Ako Mi netko s ljubavlju i predanošću ponudi list, cvijet,

plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu." Mi nudimo Krišni
samo onu vrstu hrane koju On traži i potom jedemo ostatke.
Kad bi nuñenje vegetarijanske hrane Krišni bilo grešno, to bi
bio Krišnin grijeh, a ne naš. Ali Bog je apapaviddha, grešne
posljedice ne utječu na Njega. On je kao sunce, koje je tako
moćno da može pročistiti čak i urin – što je za nas
130
nemoguće. Krišna je kao kralj koji može narediti da ubojica
bude obješen, ali sam ne podliježe zakonima jer je veoma
moćan. Položaj onoga tko jede hranu koja je prvo ponuñena
Gospodinu može se usporediti s položajem vojnika koji za
vrijeme rata ubija. Kad u ratu zapovjednik izda naredbu za
napad, poslušan vojnik koji ubije neprijatelja dobit će
odličje, ali ako isti vojnik ubije nekoga na svoju ruku, bit će
kažnjen. Slično tome, jedući prasadu (ostatke hrane
ponuñene Krišni) ne činimo grijeh. To je potvrñeno u
Bhagavad-giti (3.13):

yajna-sistasinah santo
mucyante sarva-kilbisaih
bhunjate te tv agham papa
ye pacanty atma-karanat

„Gospodinovi su bhakte osloboñeni svih vrsta grijeha, jer

jedu hranu koja je najprije ponuñena u žrtvovanju. Ostali,
koji pripremaju hranu za svoje osjetilno uživanje, jedu samo
grijeh."
Otac Emmanuel: Krišna ne može dopustiti jedenje
životinja?
Šrila Prabhupada: Da. U životinjskom carstvu. Ali
civilizirano ljudsko biće, religiozno ljudsko biće, nije stvoreno
za ubijanje i jedenje životinja. Ako prestanete ubijati
životinje i počnete pjevati sveto ime Krista, sve će biti
savršeno. Nisam vas došao učiti, već zamoliti da pjevate
Božje ime. Biblija to zahtijeva od vas. Zašto ne bismo
surañivali i pjevali i ako imate nešto protiv pjevanja imena
Krišna, pjevajte „Kristos" ili „Krišta" – nema nikakve razlike.
Šri Caitanya Mahaprabhu je rekao: namnam akari bahudha
nija-sarva-saktih. „Bog ima milijune imena i svako od njih
posjeduje istu moć kao Bog, jer nema nikakve razlike
izmeñu Boga i Njegova imena."
Čak i ako prihvaćate imenovanja kao što su „hindus",
„kršćanin" ili „musliman", pjevajte Božje ime iz vlastitih
svetih spisa i dostići ćete duhovni nivo. Ljudski je život

131
namijenjen samospoznaji – učenju kako voljeti Boga. To je
prava ljepota čovjeka. Nije važno da li smo je obavljajte!
Otac Emmanuel: Slažem se.
Šrila Prabhupada: [pokazujući na brojanicu za meditaciju,
sastavljenu od 108 zrnaca]: Mi uvijek nosimo ovu brojanicu,
kao što vi nosite krunicu. Vi pjevate, ali zašto drugi kršćani
ne pjevaju? Zašto bi kao ljudska bića propustili ovu priliku?
Psi i mačke ne mogu pjevati, ali mi možemo, jer imamo
ljudski jezik. Pjevajući sveta imena Boga, ne možemo ništa
izgubiti; naprotiv, puno dobivamo. Moji učenici neprestano
pjevaju Hare Krišna. I oni bi mogli ići u kino ili se baviti
raznim stvarima, ali su se odrekli svega. Ne jedu ribu, meso,
ni jaja, ne uzimaju opojna sredstva, ne piju, ne puše, ne
kockaju se, ne spekuliraju i ne održavaju nedopušte
seksualne odnose, ali pjevaju sveto ime Boga. Ako želite
surañivati s nama, otiñite u crkve i pjevajte „Krist", „Krišta"
ili „Krišna". Što se tome može prigovoriti?
Otac Emmanuel: Ništa. Što se mene tiče, rado bih vam se
pridružio.
Šrila Prabhupada: Ne, razgovaramo s vama kao s
predstavnikom kršćanske crkve. Umjesto što držite crkve
zatvorene, zašto ih ne date nama? Mi bismo tamo pjevali
sveto ime Boga dvadeset četiri sata na dan. Na mnogo
mjesta kupili smo crkve koje su bile zatvorene, jer ih nitko
nije posjećivao. U Londonu sam vidio stotine crkava koje su
bile zatvorene ili korištene u svjetovne svrhe. Kupili smo
jednu takvu crkvu u Los Angelesu. Prodali su je, jer je nitko
nije posjećivao, ali ako danas posjetite tuu crkvu, vidjet ćete
tisuće ljudi. Svaka inteligentna osoba može shvatiti što je
Bog za pet minuta, za to nije potrebno pet sati.
Otac Emmanuel: Razumijem.
Šrila Prabhupada: Ali ljudi ne razumiju. Ne žele razumjeti i
to je njihova bolest.
Posjetitelj: Mislim da razumijevanje Boga nije pitanje
inteligencije, već poniznosti.
Šrila Prabhupada: Poniznost je inteligencija. Ponizni i
krotki posjeduju carstvo Božje. To je rečeno u Bibliji, zar ne?
Ali prema filozofiji nitkova, svatko je Bog i danas je ta ideja
132
postala popularna. I zato, nitko nije ponizan ni krotak. Ako
svatko misli da je Bog, zašto bi bio ponizan i krotak? Zato
učim svoje učenike da postanu ponizni i krotki. Oni uvijek
ponizno odaju poštovanje u hramu i duhovnom učitelju i na
taj način napreduju. Odlike poniznosti i krotkosti brzo vode
do duhovne spoznaje. U vedskim je spisima rečeno: „Onima
koji imaju čvrstu vjeru u Boga i duhovnog učitelja, Božjeg
predstavnika, otkriva se značenje vedskih spisa."
Otac Emmanuel: Zar se to poštovanje ne treba iskazati i
svima drugima?
Šrila Prabhupada: Da, ali postoje dvije vrste poštovanja,
posebno i obično. Šri Krišna Caitanya nas poučava da ne
očekujemo od drugih počasti, već uvijek iskazujemo
drugima poštovanje, čak i ako su neuljudni prema nama. Ali
Bogu i Njegovim čistim bhaktama trebamo odati posebno
poštovanje.
Otac Emmanuel: Da, slažem se.
Šrila Prabhupada: Mislim da bi kršćanski svećenici trebali
surañivati s pokretom svjesnosti Krišne. Trebaju pjevati ime
Krist ili Kristos i prestati opraštati klanje životinja. Taj
program slijedi učenja Biblije; to nije moja filozofija. Molim
vas, djelujte u skladu s tim i vidjet ćete kako će se svjetska
situacija promijeniti.
Otac Emmanuel: Puno vam hvala.
Šrila Prabhupada: Hare Krišna.

Isus Krist je bio guru

Duhovni voña Hare Krišna pokreta ovdje priznaje Isusa

Krista kao „sina Božjega, predstavnika Boga... našega
gurua... našega duhovnog učitelja", a ipak ima nekoliko
oštrih riječi za one koji danas tvrde da su Kristovi
sljedbenici...

Šrimad-Bhagavatam izjavljuje da svaki vjerodostojan

propovjednik svjesnosti Boga mora posjedovati titikšu
(trpeljivost) i karunu (samilost). U karakteru Isusa Krista
133
nalazimo obje odlike. Bio je tako trpeljiv da čak ni na križu
nikoga nije osuñivao. Iz samilosti se molio Bogu da oprosti
onima koji su ga pokušali ubiti. (Naravno, nisu ga mogli
stvarno ubiti, ali su mislili da može biti ubijen i tako su
počinili veliku uvredu.) Dok su ga razapinjali, Krist se molio:
„Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine."
Propovjednik svjesnosti Boga prijatelj je svim živim bićima.
Isus Krist je to pokazao primjerom, naučavajući „Ne ubij".
Ali kršćani vole pogrešno tumačiti tu zapovijed. Smatraju da
životinje nemaju dušu i zato misle da mogu slobodno ubijati
milijarde nevinih životinja u klaonicama. Bilo bi veoma teško
pronaći kršćanina koji strogo slijedi upute Isusa Krista, iako
mnogi smatraju sebe kršćanima.
Vaišnava je nesretan kad vidi patnje drugih. Zato je lsus
Krist pristao da bude razapet – kako bi oslobodio druge
patnje. Ali njegovi su sljedbenici tako nevjerni da su
zaključili: „Neka Krist pati za nas, a mi ćemo nastaviti s
grijesima." Toliko vole Krista da misle: „Dragi moj Kriste, mi
smo veoma slabi. Ne možemo ostaviti svoje grešne
djelatnosti. Molim te, pati za nas."
Isus Krist je poučavao „Ne ubij", ali njegovi su sljedbenici
sada odlučili „ipak ćemo ubijati" i otvaraju velike,
suvremene, znanstvene klaonice. „Ako postoji neki grijeh,
Krist će patiti za nas." To je najodvratniji zaključak.
Krist može preuzeti patnje za bivše grijehe svojih
poklonika, ali oni moraju, kao prvo, biti razboriti: „Zašto bih
dopustio da Isus Krist pati zbog mojih grijeha? Prestat ću
činiti grešna djela."
Pretpostavimo da čovjek – omiljeni sin svoga oca – počini
umorstvo, misleći: „Ako me snañe kazna, moj je otac može
ispaštati umjesto mene." Hoće li zakon to dopustiti? Kad
ubojicu uhite, a on im kaže: „Ne. Možete me osloboditi i
uhititi mog oca; ja sam njegov miljenik", hoće li policijski
službenici udovoljiti zahtjevu te budale? On je počinio
umorstvo, ali misli da njegov otac treba ispaštati kaznu. Je li
to razuman prijedlog? „Ne. Ti si počinio umorstvo; ti moraš
biti obješen." Slično tome, kad počiniš grijeh, ti moraš patiti
– ne Isus Krist. To je Božji zakon.
134
 Isus Krist bio je velika osoba – Božji sin, predstavnik Boga.
Bio je bezgrešan. Unatoč tome, bio je razapet. Želio je dati
svjesnost Boga, ali su ga za uzvrat razapeli – tako su bili
nezahvalni. Nisu mogli cijeniti njegovo propovijedanje, ali mi
ga cijenimo i odajemo mu sve poštovanje kao predstavniku
Boga.
Naravno, poruka koju je Isus Krist propovijedao odgovarala
je tom vremenu, mjestu i ljudima kojima se obraćao, ali on
je nedvojbeno predstavnik Boga. Zato obožavamo Isusa
Krista i odajemo mu poštovanje.
Jednom me je u Melbourneu posjetila grupa kršćanskih
svećenika. Pitali su me: „Što vi mislite o Isusu Kristu?"
Rekao sam im: „On je naš guru. Propovijeda svjesnost Boga
i zato je naš duhovni učitelj." Svećenici su to jako cijenili.
Ustvari, svakoga tko propovijeda slave Boga moramo
prihvatiti kao gurua. Isus Krist je jedna takva velika osoba.
Ne bismo trebali misliti o njemu kao o običnom ljudskom
biću. Spisi kažu da svatko tko smatra duhovnog učitelja
običnim čovjekom ima pakleni mentalitet. Da je Isus Krist
bio obični čovjek, ne bi mogao dati svjesnost Boga.

„Ne ubij" ili „ne umori"

U jednom samostanu nedaleko od Pariza, u srpnju 1973.

godine, Šrila Prabhupada je razgovarao s kardinalom
Jeanom Danielouom: „... Biblija ne kaže samo 'ne ubijaj
ljudska bića'. Ona otvoreno kaže 'ne ubijaj'... zašto onda
tumačite ovu naredbu po svojoj volji?"

Šrila Prabhupada: Isus Krist je rekao „ne ubijaj". Zašto

onda kršćani ubijaju životinje?
Kardinal Danielou: U kršćanstvu je zabranjeno ubijati, ali
mi vjerujemo da postoji razlika izmeñu života ljudskog bića i
života zvijeri. Život ljudskog bića je svet, jer je čovjek
stvoren na Božju sliku i priliku. Zato je zabranjeno ubijati
ljudska bića.

135
Šrila Prabhupada: Ali Biblija ne kaže samo „ne ubijaj
ljudska bića". Ona otvoreno kaže „ne ubijaj".
Kardinal Danielou: Mi vjerujemo da je samo ljudski život
svet.
Šrila Prabhupada: To je vaše tumačenje. Zapovijed glasi
„ne ubijaj".
Kardinal Danielou: Čovjek mora ubijati životinje kako bi se
prehranio.
Šrila Prabhupada: Ne. Čovjek može jesti žitarice, povrće,
voće i mlijeko.
Kardinal Danielou: Meso ne?
Šrila Prabhupada: Ne. Ljudsko biće je stvoreno za
vegetarijansku hranu. Tigar ne jede vaše voće. Njegova je
propisana hrana životinjsko meso. Ali čovjekova je hrana
povrće, voće, žitarice i mliječni proizvodi. Kako, onda,
možete reći da ubijanje životinja nije grijeh?
Kardinal Danielou: Mi vjerujemo da je to stvar pobude.
Ako se životinja ubija kako bi se nahranili gladni, to je
opravdano.
Šrila Prabhupada: Ali uzmite kravu: mi pijemo njezino
mlijeko. Prema tome, ona je naša majka. Slažete se?
Kardinal Danielou: Da, svakako.
Šrila Prabhupada: Ako je krava vaša majka, kako možete
podržavati njezino ubijanje? Uzimate mlijeko od nje, a kad
ostari i ne može više davati mlijeko, režete joj grlo. Je li to
veoma human prijedlog? U Indiji se ljudima koji jedu meso
savjetuje da ubijaju neke niže životinje, kao što su koze,
svinje ili bizoni. Ali ubijanje krava najveći je grijeh. Kad
propovijedamo svjesnost Krišne, molimo ljude da ne jedu
nikakvo meso i moji učenici strogo slijede to načelo. Ali ako
su drugi u odreñenim okolnostima prisiljeni jesti meso, onda
trebaju jesti meso neke niže životinje. Nemojte ubijati
krave. To je najveći grijeh. Sve dok je čovjek grešan, ne
može shvatiti Boga. Glavna je dužnost ljudskog bića shvatiti
i voljeti Boga, ali ako ostanete grešni, nikada nećete moći
shvatiti Boga – a kamoli voljeti Ga.

136
Kardinal Danielou: Mislim da to možda nije najbitnije.
Važno je voljeti Boga. Praktične zapovijedi mogu se
razlikovati u različitim religijama.
Šrila Prabhupada: U Bibliji Bog praktično zapovijeda da ne
možete ubijati. Zato je ubijanje krava za vas grijeh.
Kardinal Danielou: Bog kaže Indijcima da ubijanje nije
dobro, a Židovima kaže da...
Šrila Prabhupada: Ne, ne. Isus Krist je poučavao „ne
ubijaj". Zašto to tumačite po svojoj volji?
Kardinal Danielou: Ali Isus je dozvolio žrtvovanje
Uskršnjeg janjeta.
Šrila Prabhupada: Ali nikada nije održavao klaonicu.
Kardinal Danielou: [Smije se.] Ne, ali je jeo meso.
Šrila Prabhupada: Kad nema druge hrane, osoba može
jesti meso kako ne bi umrla od gladi. To je nešto drugo. Ali
najgrešnije je redovito održavati klaonice samo radi
zadovoljavanja jezika. Nećete imati čak ni ljudsko društvo
ako ne prekinete s tim okrutnim običajem održavanja
klaonica. Premda je ponekad potrebno ubijati životinje radi
preživljavanja, barem majku životinja, kravu, nikada ne bi
trebalo ubiti. To je jednostavno stvar ljudske pristojnosti. U
pokretu svjesnosti Krišne ne dopuštamo ubijanje bilo kakvih
životinja. Krišna kaže patram puspam phalam toyam yo me
bhaktya prayacchati: „Povrće, voće, mlijeko i žitarice trebate
Mi ponuditi s predanošću." (Bhagavad-gita 9.26) Mi
uzimamo samo ostatke Krišnine hrane (prasadam). Drveće
nam nudi razno voće, ali drveće ne ubijate. Naravno, jedno
je živo biće hrana za drugo živo biće, ali to ne znači da
možete ubiti majku zbog hrane. Krave su nevine; daju nam
mlijeko. Uzimate njihovo mlijeko, a onda ih ubijate u
klaonicama. To je grešno.
Učenik: Šrila Prabhupada, u kršćanstvu je dopušteno jesti
meso, jer se smatra da niže vrste nemaju dušu kao ljudska
bića.
Šrila Prabhupada: To je ludost. Prije svega, moramo
razmotriti svjedočanstva o postojanju duše u tijelu. Tada
možemo vidjeti da li ljudsko biće ima dušu, a krava ne. Po
kojim se odlikama krava i čovjek razlikuju? Ako utvrdimo da
137
posjeduju različite osobine, možemo reći da životinja nema
dušu, ali ako vidimo da životinja i ljudsko biće posjeduju iste
osobine, kako onda možete reći da životinja nema dušu?
Životinja jede i vi jedete; životinja spava i vi spavate;
životinja se razmnožava i vi se razmnožavate; životinja se
brani i vi se branite. To su opći simptomi. U čemu je razlika?
Kardinal Danielou: Mi priznajemo da životinja može
predstavljati istu vrstu biološkog postojanja kao čovjek, ali
nema duše. Mi vjerujemo da je duša, ljudska duša.
Šrila Prabhupada: Naša Bhagavad-gita kaže sarva-yonisu:
„U svim vrstama života postoji duša." Tijelo je kao odijelo.
Vi nosite crnu odjeću; ja sam odjeven u narančastu. Ali
ispod odjeće, vi ste ljudsko biće i ja sam ljudsko biće. Slično
tome, tijela različitih vrsta života su kao različite vrste
odjeće. Postoji 8.400.000 vrsta života, ili vrsta odjeće, ali u
svakoj je prisutna duhovna duša, sastavni djelić Boga.
Pretpostavimo da čovjek ima dva sina, koji nisu jednako
vrijedni. Jedan može biti sudac Vrhovnog suda, a drugi
običan radnik, ali otac tvrdi da su obojica njegovi sinovi. Ne
pravi meñu njima razliku, misleći da je sin koji je sudac
veoma važan, a sin koji je radnik nije. Ako sin koji je sudac
kaže: „Dragi moj oče, tvoj je drugi sin beskoristan; dopusti
mi da ga ubijem i pojedem", hoće li otac to dopustiti?
Kardinal Danielou: Sigurno neće, ali nama je teško
prihvatiti ideju da je sav život dio Božjeg života. Postoji
velika razlika izmeñu ljudskog i životinjskog života.
Šrila Prabhupada: To je posljedica razvoja svijesti. U
ljudskom je tijelu prisutna razvijena svijest. Čak i drvo ima
dušu, ali svijest drveta nije vrlo razvijena. Kad siječete drvo,
ono se ne opire. Ustvari, opire se, ali vrlo malo. Znanstvenik
po imenu Jagadish Chandra Bose napravio je stroj koji
pokazuje da drveće i biljke mogu osjećati bol kad ih sijeku.
Možemo i sami vidjeti, kad netko ubija životinju, ona pruža
otpor, vrišti i proizvodi užasne zvukove. To je stvar razvoja
svijesti. Ali duša postoji u svim živim bićima.
Kardinal Danielou: Ali metafizički gledano, čovjekov je
život svet. Ljudska bića razmišljaju na višem nivou nego
životinje.
138
Šrila Prabhupada: U čemu se ogleda taj viši nivo? Životinja
jede kako bi održala tijelo i vi jedete kako biste održali tijelo.
Krava jede travu na polju, a ljudsko biće jede meso iz velike
klaonice pune suvremenih strojeva. Ali to što imate velike
strojeve i sablasne prizore, dok životinja jednostavno jede
travu, ne znači da ste tako napredni da samo u vašem tijelu
postoji duša, a u životinjskom ne. To je nelogično. Možemo
vidjeti da su osnovne osobine iste i kod životinja i kod
ljudskog bića.
Kardinal Danielou: Ali samo kod ljudskih bića nalazimo
metafizičku potragu za smislom života.
Šrila Prabhupada: Da. Zato metafizički istražite zašto
vjerujete da životinja nema duše – to je metafizika. Ako
razmišljate metafizički, to je u redu, ali ako razmišljate kao
životinja, kakva je korist od vašeg metafizičkog
proučavanja? Metafizički znači „iznad fizičkog" ili, drugim
riječima, „duhovno". U Bhagavad-giti Krišna kaže sarva-
yonisu kaunteya: „U svakom živom biću postoji duhovna
duša." To je metafizičko razumijevanje. Sada imate izbor. Ili
ćete prihvatiti Krišnina učenja kao metafizička, ili ćete
prihvatiti mišljenje trećerazredne budale kao metafizičko.
Što ćete prihvatiti?
Kardinal Danielou: Ali zašto Bog stvara neke životinje koje
jedu druge životinje? Izgleda da postoji greška u kreaciji.
Šrila Prabhupada: To nije greška. Bog je veoma ljubazan.
Ako želite jesti životinje, On će vam pružiti sve pogodnosti.
Bog će vam dati tijelo tigra u sljedećem životu, tako da
možete slobodno jesti meso. „Zašto bi održavali klaonice?
Dat ću vam očnjake i kandže. Sada jedite." Takva kazna
očekuje ljude koji jedu meso. Oni koji jedu životinje u
sljedećem životu postaju tigrovi, vukovi, mačke i psi – da bi
imali bolje pogodnosti.

V.
Primjena yoge u suvremenom dobu

Nadsvijest

139
Ciljevi suvremenih zapadnih zanesenjaka yogom zasjenjeni
su dostignućima yogija starodrevne Indije, koji su, prema
povijesnim iskazima, mogli postati manji od atoma i lakši od
zraka, i koji su mogli sami putovati cijelim svemirom. Šrila
Prabhupada kaže da su čak i ta izvanredna dostignuća
„samo korak naprijed". Kako možemo dostići istinski
vrhunac ljudske svijesti – nadsvijest – ovdje i sada, otkriva
Šrila Prabhupada u ovom govoru održanom 1967. godine.

Svjesnost Krišne je najviši oblik yoge, koji primjenjuju

izobraženi bhakti-yogiji. Sustav yoge koji je u Bhagavad-giti
izložio Gospodin Krišna u formuli standardne primjene yoge i
koji se preporučuje u Patanjalijevom sustavu yoge, razlikuje
se od današnje hatha-yoge kako je shvaćaju u zapadnim
zemljama.
Prava primjena yoge podrazumijeva vladanje osjetilima.
Nakon uspostavljanja takve ovladanosti, osoba mora
usredotočiti um na Narayanu, oblik Svevišnje Božanske
Osobe, Šri Krišne. Gospodin Krišna je izvorna Apsolutna
Osoba, Bog. Svi drugi Višnuovi oblici, s četiri ruke, ukrašeni
školjkom, lotosom, topuzom i diskom, Krišnine su potpune
ekspanzije.
U Bhagavad-giti se preporučuje meditacija na Gospodinov
oblik. Da bi smirio um, yogi mora sjediti na usamljenu
mjestu posvećenom svetim ozračjem i slijediti pravila i
propise brahmacarye, strogog samoobuzdavanja i celibata.
Nitko ne može primjenjivati yogu u prenapučenom gradu,
vodeći razuzdan život ispunjen neograničenim seksualnim
odnosima i udovoljavajući neobuzdanom jeziku.
Već smo rekli da yoga podrazumijeva vladanje osjetilima, a
obuzdavanje osjetila počinje obuzdavanjem jezika. Ne
možete dopuštati jeziku da kuša sve vrste zabranjene hrane
i pića i istodobno napredovati u yogi. Veoma je žalosno da
brojni zavedeni, neovlašteni pseudoyogiji danas dolaze na
Zapad i iskorištavaju sklonost ljudi ka yogi. Takvi se
neovlašteni yogiji čak usuñuju javno izjavljivati da se osoba
može opijati i istodobno meditirati.

140
 Prije pet tisuća godina, u razgovoru opisanom u Bhagavad-
giti, Gospodin Krišna je savjetovao Svom učeniku Arñuni da
slijedi proces yoge, ali Arñuna je otvoreno priznao da nije
sposoban slijediti stroga pravila yoge. Trebamo biti praktični
na svakom polju djelatnosti. Ne trebamo gubiti svoje
dragocjeno vrijeme na vježbanje gimnastičkih vježbi u ime
yoge. Prava yoga predstavlja potragu za četverorukom Nad-
dušom u srcu i neprestano promatranje Nad-duše u
meditaciji. Takva neprestana meditacija naziva se samadhi.
Meñutim, ako netko želi meditirati na nešto prazno ili
bezlično, trebat će mu dugo vremena da bilo što postigne
primjenom yoge. Ne možemo usredotočiti um na nešto
prazno ili bezlično. Prava je yoga proces usredotočivanja
uma na osobni oblik četverorukog Narayane, koji prebiva u
svačijem srcu.
Ponekad se kaže da ćemo meditacijom shvatiti kako je Bog
uvijek prisutan u našem srcu, čak i kad to ne znamo. Bog se
nalazi u svačijem srcu. Ne samo u srcu ljudskog bića, već i u
srcima mačaka i pasa. To je potvrñeno u Bhagavad-giti, koja
izjavljuje da se vrhovni upravitelj svijeta, išvara, nalazi u
svačijem srcu. Prisutan je ne samo u svačijem srcu već i u
atomima. Nijedno mjesto nije prazno; svuda je prisutan
Gospodin.
Oblik u kojem je Gospodin prisutan svuda naziva se
Paramatma. Atma znači individualna duša, a Paramatma
znači individualna Nad-duša. I atma i Paramatma su
individualne osobe. Meñutim, za razliku od atme, duše, koja
je prisutna samo na jednome, odreñenome mjestu,
Paramatma je prisutna svuda.
U vezi s tim, možemo navesti primjer sunca. lndividualna
se osoba može nalaziti samo na jednome mjestu, ali sunce,
iako je posebno individualno biće, nalazi se iznad glava svih
osoba. To je veoma lijepo objašnjeno u Bhagavad-giti. Iako
sva živa bića, kao i Gospodin, posjeduju iste odlike, Nad-
duša se razlikuje od individualne duše po kvantiteti
ekspanzije. Gospodin, ili Nad-duša, može se ekspandirati u
milijune različitih oblika, dok individualna duša to ne može.

141
 Budući da se nalazi u svačijem srcu, Nad-duša je svjedok
prošlih, sadašnjih i budućih djelatnosti svih živih bića. U
Upanišadama je rečeno da Nad-duša prebiva s
individualnom dušom kao prijatelj i svjedok. Kao prijatelj
uvijek želi odvesti individualnu dušu kući, Bogu, a kao
svjedok, daje joj sve blagoslove koje je zaslužila svojim
djelatnostima. Nad-duša pruža individualnoj duši sve
pogodnosti za dostizanje svega što poželi, ali poučava Svog
prijatelja kako bi na kraju mogao ostaviti sve druge
djelatnosti i jednostavno se predati Bogu da bi dostigao
vječni život pun znanja i beskrajnog blaženstva. To je
posljednja pouka Bhagavad-gite, najovlaštenije i najčitanije
knjige o svim oblicima yoge.
Kao što smo već rekli, posljednja riječ Bhagavad-gite je
posljednja riječ u usavršavanju sustava yoge. U Bhagavad-
giti je nadalje rečeno da je osoba koja je uvijek zaokupljena
svjesnošću Krišne najviši yogi, ali što je svjesnost Krišne?
Kao što je individualna duša svojom sviješću prisutna u
cijelom tijelu, tako je Nad-duša, Paramatma, Svojom
nadsviješću prisutna u cijeloj kreaciji. Individualna duša,
koja ima ograničenu svijest, ne može oponašati ovu
nadsvijest. Ja mogu shvatiti što se zbiva u mom
ograničenom tijelu, ali ne mogu osjetiti što se zbiva u
drugom tijelu. Svojom sviješću prisutan sam u svome tijelu,
ali nisam prisutan u tuñem tijelu. Meñutim, Nad-duša,
Paramatma, prisutna je u svemu i stoga je svjesna sveg
postojanja. Teorija da su duša i Nad-duša istovjetne nije
prihvatljiva, jer svijest individualne duše ne može djelovati u
nadsvijesti. Nadsvijest se može dostići samo povezivanjem
individualne svijesti s nadsviješću. Taj proces povezivanja
naziva se predavanje, ili svjesnost Krišne.
Iz učenja Bhagavad-gite saznajemo da se Arñuna u
početku nije htio boriti sa svojim roñacima, ali kad je shvatio
Bhagavad-gitu, kad je povezao svoju svijest s Krišninom
nadsviješću, njegova se svjesnost preobrazila u svjesnost
Krišne. Osoba u punoj svjesnosti Krišne djeluje po Krišninoj
naredbi i zato je Arñuna pristao da se bori u bici na
Kurukšetri.
142
 U početnom stadiju njegovanja svjesnosti Krišne,
Gospodinova se naredba prima preko prozirnog medija,
duhovnog učitelja. Kad se osoba u dovoljnoj mjeri izuči i
djeluje s poniznom vjerom i ljubavlju prema Krišni, pod
vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja, proces
povezivanja postaje snažniji i pomniji. U tom stadiju, Krišna
poučava bhaktu u srcu. Izvana, bhakti pomaže duhovni
učitelj, vjerodostojni predstavnik Krišne, a iznutra bhakti
pomaže Gospodin kao caitya-guru, koji se nalazi u svačijem
srcu.
Savršenstvo se ne ogleda u samom razumijevanju da se
Bog nalazi u svačijem srcu. Boga moramo upoznati iznutra i
izvana i tako djelovati u svjesnosti Krišne. To je najviši stadij
savršenstva ljudskog oblika života i najviši stadij u svim
sustavima yoge.
Savršeni yogi stječe osam vrsta moći:
1. može postati manji od atoma
2. može postati veći od planine
3. može postati lakši od zraka
4. može postati teži od bilo kojeg metala
5. može po svojoj volji izazvati bilo koji materijalni učinak
(na primjer, može stvoriti planetu)
6. može upravljati drugima poput Gospodina
7. može slobodno putovati svuda, unutar (ili izvan) svemira
8. može izabrati vrijeme i mjesto svoje smrti i ponovno se
roditi gdje god poželi.
Ali kad se uzdigne na savršeni nivo primanja uputa od
Gospodina, osoba nadilazi nivo spomenutih materijalnih
dostignuća.
Vježbe disanja koje se u sustavu yoge obično primjenjuju,
predstavljaju samo početak. Meditacija na Nad-dušu samo je
korak naprijed. Postizanje čudesnog materijalnog uspjeha
takoñer je samo korak naprijed, ali dostizanje izravnog
dodira s Nad-dušom i primanje uputa od Gospodina
predstavlja najviši nivo savršenstva.
Meditacija i vježbe disanja u sustavu yoge veoma su teški
za ovo doba. Bili su teški i prije pet tisuća godina, inače
Arñuna ne bi odbacio Krišnin prijedlog. Ovo se doba Kali
143
naziva palim. Danas ljudi žive veoma kratko i veoma sporo
dostižu samospoznaju, ili duhovni život. Uglavnom su
nesretni i ako nekoga malo zanima samospoznaja, zavode
ga brojni prevaranti. Jedini pravi proces dostizanja
savršenog nivoa yoge jest slijeñenje principa Bhagavad-gite,
kao što ih je slijedio Gospodin Caitanya Mahaprabhu. To je
najjednostavniji proces i najviše savršenstvo yoge.
Gospodin Caitanya je praktično pokazao yogu svjesnosti
Krišne jednostavno pjevajući Krišnina sveta imena, koja su
spomenuta u Vedanti, Šrimad-Bhagavatamu i brojnim
važnim Puranama. Najveći broj Indijaca slijedi ovaj proces
yoge, a u gradovima Sjedinjenih Država i drugih zemalja
takoñer se postupno povećava broj sljedbenika ovog
procesa. On je veoma lak i praktičan za ovo doba, osobito za
one koji ozbiljno žele postići uspjeh u yogi. Nijedan drugi
proces ne može biti uspješan u ovom dobu.
Meditativni proces je u svoj ozbiljnosti bio moguć u
Zlatnom dobu, Satya-yugi, jer su u to vrijeme ljudi
prosječno živjeli sto tisuća godina. Meñutim, ako u današnje
doba želite postići uspjeh u praktičnoj yogi, pjevajte Hare
Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama,
Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare i sami ćete osjetiti kako
napredujete. Svatko treba sam osjetiti koliko napreduje u
yogi.
Ovaj proces svjesnosti Krišne u Bhagavad-giti je opisan
kao raja-vidya (kralj sveg znanja), raja-guhyam
(najpovjerljiviji proces duhovne spoznaje), pavitram (čistiji
od svega što je čisto), susukham (radostan) i avyayam
(neiscrpan).
Oni koji su se posvetili ovom najuzvišenijem procesu bhakti-
yoge, predanom služenju s transcendentalnom ljubavlju
prema Krišni, mogu posvjedočiti kako uživaju u njegovom
radosnom i lakom slijeñenju. Yoga je proces vladanja
osjetilima, a bhakti-yoga je proces pročišćavanja osjetila.
Kad su osjetila pročišćena, samim tim postaju ovladana. Ne
možete na umjetan način spriječiti djelatnosti osjetila, ali
ako ih pročistite, ona se neće samo uzdržavati od prljavih

144
djelatnosti, već će biti i pozitivno zaokupljena
transcendentalnim služenjem Gospodina.
Svjesnost Krišne nije tvorevina našega uma. Ona je
propisana u Bhagavad-giti, u kojoj je rečeno da se, misleći u
Krišni, pjevajući u Krišni, živeći u Krišni, jedući u Krišni,
govoreći u Krišni, nadajući se u Krišni i održavajući život u
Krišni, bez ikakve sumnje vraćamo Krišni. To je bit
svjesnosti Krišne.

Pojava Gospodina Caitanye

Prije pet stotina godina, Gospodin Caitanya Mahaprabhu,

veliki svetac i mistik, prorekao je da će Hare Krišna mantra
odjekivati svakim gradom i selom u svijetu. U vrijeme kad je
čovjek sa Zapada usmjeravao svoj istraživački duh na
proučavanje fizičkog svemira i oplovljivanje kugle zemaljske,
u Indiji je Šri Caitanya započeo i vodio revoluciju usmjerenu
ka unutra. Njegov se pokret raširio potkontinentom, stekao
milijune sljedbenika i duboko utjecao na budućnost
religioznog i filozofskog mišljenja, kako u Indiji tako i na
Zapadu. U ovom govoru, održanom u studenom 1969.
godine u londonskom Conway Hallu, Šrila Prabhupada
opisuje božansku pojavu Šri Caitanye.

Šri Caitanya Mahaprabhu, zlatni avatara, pojavio se u Indiji

prije otprilike pet stotina godina. Prema običaju koji vlada u
Indiji, po roñenju djeteta zove se astrolog. Kad se Gospodin
Krišna, Svevišnja Božanska Osoba, pojavio prije pet tisuća
godina, Njegov je otac pozvao Gargamunija, koji je rekao:
„U prijašnjim inkarnacijama, ovo je dijete imalo tri različite
boje puti, bijelu, crvenu i zlatnu, a sada se pojavilo tamne
puti." U spisima je opisano da Krišna ima tamnu put, nalik
boji oblaka. Rečeno je da je Gospodin Caitanya Krišna koji
se pojavio sa zlatnom puti.
U vedskim spisima nalazimo brojna svjedočanstva koja
pokazuju da je Caitanya Mahaprabhu inkarnacija Krišne. To
potvrñuju učenjaci i bhakte. U Šrimad-Bhagavatamu je
145
potvrñeno da će inkarnacija Krišne, ili Boga, u ovom dobu,
Kali-yugi, uvijek opisivati Krišnu. On je Krišna, ali kao
Krišnin bhakta opisuje Sebe. U ovom dobu Njegova put neće
biti tamna. To znači da može biti bijela, crvena ili žuta, jer
ove četiri boje – bijelu, crvenu, žutu i crnu – poprimaju
inkarnacije za različita doba. Budući da su crvenu, bijelu i
crnu put imale prijašnje inkarnacije, preostalu zlatnu put
poprimio je Caitanya Mahaprabhu. On nema tamnu put, ali
je Krišna.
Drugo obilježje ovog avatare jest da je uvijek okružen
Svojim pratiocima. Na slici ćemo vidjeti da Caitanyu
Mahaprabhua uvijek prate brojni bhakte koji pjevaju. Kad
god se inkarnira, Bog ima dvije misije. To je objašnjeno u
Bhagavad-giti, u kojoj Krišna kaže: „Kad god se pojavim,
Moja je misija izbavljanje pobožnih bhakta i uništavanje
demona." Kad se Krišna pojavio, morao je ubiti mnogo
demona. Ako pogledamo sliku Višnua, zapazit ćemo da drži
školjku, lotos, topuz i disk. Topuz i disk namijenjeni su
ubijanju demona. U ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi –
demoni i bhakte. Bhakte se nazivaju polubogovima. Gotovo
u potpunosti nalikuju Bogu, jer posjeduju božanske odlike.
Bhakte se nazivaju pobožnim osobama, a abhakte, ateisti,
demonima. Krišna, ili Bog, dolazi s dvije misije: da zaštiti
bhakte i uništi demone. U ovom dobu, Caitanya Mahaprabhu
ima istu misiju – izbavljanje bhakta i uništavanje abhakta,
demona – ali ima drugačije oružje. Ono nije ni topuz, ni
disk, ni smrtonosno oružje, već sankirtana pokret. Gospodin
Caitanya ubio je demonski mentalitet ljudi uvodeći
sankirtana pokret. To je poseban značaj Gospodina
Caitanye. U ovom dobu ljudi se već meñusobno ubijaju.
Otkrili su atomsko oružje kojim se mogu ubijati i stoga
nema potrebe da ih Bog ubije. Ali On se pojavio kako bi ubio
njihov demonski mentalitet. To je moguće ostvariti ovim
pokretom svjesnosti Krišne.
Zato je u Šrimad-Bhagavatamu rečeno da je Caitanya
Mahaprabhu inkarnacija Boga u ovom dobu. Tko Ga
obožava? Proces je veoma jednostavan. Trebate samo imati
sliku Gospodina Caitanye s Njegovim pratiocima. Gospodin
146
Caitanya stoji u sredini sa Svojim glavnim pratiocima
Nityanandom, Advaitom, Gadadharom i Šrivasom.
Jednostavno trebate imati takvu sliku. Možete je svuda
nositi. Ne morate doći kod nas da biste je vidjeli. Svatko je
može imati kod kuće, pjevati Hare Krišna mantru i tako
obožavati Gospodina Caitanyu. To je jednostavna metoda,
ali tko će je prihvatiti? Oni koji imaju dobar mozak. Ako
osoba kod kuće ima sliku Šri Caitanye Mahaprabhua i pjeva
Hare Krišna, spoznat će Boga bez puno muke. Svatko može
prihvatiti ovu jednostavnu metodu. Nema izdataka, nema
poreza, niti potrebe za gradnjom velike crkve ili hrama.
Svatko može sjesti bilo gdje, na put ili ispod drveta, i
pjevajući Hare Krišna mantru obožavati Boga. To je, stoga,
velika prilika. Na primjer, u poslovnom ili političkom životu
ponekad se ukaže dobra prilika. Inteligentan je političar
koristi i, čim mu se ukaže, postiže uspjeh. Slično tome,
inteligentne se osobe u ovom dobu posvećuju sankirtana
pokretu i veoma brzo napreduju. Gospodin Caitanya se
naziva „zlatni avatara". Avatara znači „onaj tko se spušta,
silazi". Kao što netko može sići s petog ili stotog kata
zgrade, avatara silazi s duhovnih planeta na duhovnom
nebu. Nebo koje vidimo golim okom ili teleskopom
materijalno je, ali iznad njega postoji drugo nebo, koje ne
možemo vidjeti očima ili instrumentima. Taj podatak postoji
u Bhagavad-giti; nije izmišljen. Krišna kaže da iznad
Krišnine riječi moramo prihvatiti takve kakve jesu. Na
primjer, malu djecu učimo da osim Engleske postoje druga
mjesta, koja se zovu Njemačka, Indija itd., i dijete mora
učiti o njima od učitelja, jer su izvan njegova vidokruga.
Slično tome, iznad ovog materijalnog neba, postoji drugo
nebo. Ne možemo ga pronaći eksperimentalnim putem, kao
što ni malo dijete ne može eksperimentalnim putem pronaći
Njemačku ili Indiju. To nije moguće. Ako želimo steći znanje,
moramo prihvatiti autoritet. Slično tome, ako želimo saznati
što je iznad materijalnog svijeta, moramo prihvatiti vedski
autoritet. Inače, ne možemo steći znanje o tome. To je
iznad materijalnog znanja. Nitko ne može otići na udaljene
planete u ovom svemiru, a da ne govorimo o odlasku izvan
147
ovog svemira. Procijenjeno je da bi do najvišeg planeta ovog
svemira suvremenim svemirskim brodovima trebalo putovati
četrdeset tisuća svjetlosnih godina. Dakle, ne možemo
putovati čak ni ovim materijalnim nebom. Naš život i
sredstva tako su ograničeni da ne možemo steći pravo
znanje čak ni o ovom materijalnom svijetu.
Kad je u Bhagavad-giti Arñuna zamolio Krišnu da mu
objasni doseg djelovanja Njegovih energija, Svevišnji
Gospodin naveo mu je tako mnogo primjera i na kraju je
rekao: „Dragi Moj Arñuna, kako ti mogu objasniti Svoje
energije? Ne možeš ih shvatiti, ali možeš samo zamisliti
opseg Mojih energija: ovaj materijalni svijet, koji se sastoji
od milijuna svemira, samo je četvrtina Moje kreacije." Mi ne
možemo procijeniti položaj čak niti jednog svemira, a
postoje milijuni svemira. Iznad njih je duhovno nebo s
milijunima duhovnih planeta. Svi su ovi podaci dostupni u
vedskim spisima. Ako prihvatimo vedske spise, možemo
steći to znanje. Ako ne prihvatimo, nema drugog načina. To
je naš izbor. Zato, prema vedskoj civilizaciji, kad acarya
govori, navodi vedske spise. Drugi to onda prihvaćaju: „Da,
to je ispravno." Odvjetnik se na sudu poziva na prijašnje
presude suda i, ako je slučaj sličan, sudac prihvaća njegov
zahtjev. Slično tome, ako osoba može navesti svjedočanstva
Veda, možemo shvatiti da je njezin položaj stvaran.
Gospodin Caitanya, avatara za ovo doba, opisan je u
vedskim spisima. Nikoga ne možemo prihvatiti kao avataru
ako ne očituje simptome opisane u svetim spisima. Mi ne
prihvaćamo Gospodina Caitanyu kao avataru hirovito, samo
na temelju glasovanja. Danas je postalo moderno da bilo tko
može doći i reći da je Bog ili inkarnacija Boga i neke budale i
nitkovi će to prihvatiti: „Da, on je Bog." Mi ne prihvaćamo
na taj način avataru, već se pozivamo na svjedočanstva
Veda. Avatara mora odgovarati opisima iz Veda. Onda ga
prihvaćamo, inače ne. U Vedama je opisan svaki avatara:
pojavit će se na tome i tome mjestu, u takvom i takvom
obliku i djelovat će tako i tako. To je priroda vedskog
svjedočanstva.

148
 U Šrimad-Bhagavatamu su navedena imena avatara i
meñu njima je spomenuto ime Buddhe. Šrimad-Bhagavatam
je napisan prije pet tisuća godina i spominje različita imena
koja će se pojaviti u budućnosti. U njemu je rečeno da će se
u budućnosti Gospodin pojaviti u Gayi kao Buddha, a ime
njegove majke bit će Anjana. Buddha se pojavio prije 2.600
godina, a Šrimad-Bhagavatam, koji je napisan prije 5.000
godina, spominje da će se pojaviti u budućnosti. Slično
tome, u Bhagavatamu je opisan Gospodin Caitanya, kao i
posljednji avatara u ovoj Kali-yugi. Rečeno je da je
posljednja inkarnacija u ovom dobu Kalki. On će se pojaviti
kao sin brahmane po imenu Višnu-yaša u mjestu zvanom
Šambhala. U Indiji postoji mjesto tog imena i Gospodin će
se možda tamo pojaviti.
Avatara mora odgovarati opisima Upanišada, Šrimad-
Bhagavatama, Mahabharate i drugih vedskih spisa. Na
temelju autoriteta vedskih spisa i komentara velikih,
nepokolebljivih Gosvamija, poput Jive Gosvamija koji je bio
najveći učenjak i filozof u svijetu, možemo prihvatiti
Gospodina Caitanyu kao inkarnaciju Krišne.
Zašto se pojavio Gospodin Caitanya? U Bhagavad-giti
Gospodin Krišna kaže: „Ostavi sve druge aktivnosti i
jednostavno Me služi. Zaštitit ću te od svih posljedica
grešnih djela." U ovome materijalnom svijetu, u
uvjetovanom životu, jednostavno navlačimo na se posljedice
grijeha. To je sve. Zbog posljedica grijeha dobili smo ovo
tijelo. Kad bi n posljedice grijeha bile okončane, ne bismo
morali prihvatiti materijalno tijelo; dobili bismo duhovno.
Što je duhovno tijelo? Duhovno je tijelo osloboñeno smrti,
roñenja, bolesti i starosti. Vječno je, puno znanja i
blaženstva. Različite želje stvaraju različita tijela. Sve dok
želimo razne vrste užitaka, moramo prihvaćati razne vrste
materijalnih tijela. Krišna, Bog, toliko je ljubazan da nam
daje ono što želimo. Ako želimo tijelo tigra, s tigrovskom
snagom i zubima kojima možemo hvatati životinje i sisati
svježu krv, Krišna će nam pružiti priliku, ali ako želimo tijelo
svete osobe, bhakte koji samo služi Gospodina, dat će nam
takvo tijelo. To je rečeno u Bhagavad-giti.
149
 Ako osoba koja se bavi yogom, procesom samospoznaje, iz
nekog razloga ne uspije dovršiti proces, pruža joj se još
jedna prilika. Tako se raña u obitelji brahmane čista srca ili u
obitelji bogataša. Ako se srećom rodi u takvoj obitelji,
dobiva sve pogodnosti za razumijevanje važnosti
samospoznaje. Od samog početka života, naša djeca
svjesna Krišne imaju priliku naučiti pjevati Božja imena i
plesati. Tako se, kad odrastu, neće promijeniti, već će
nastaviti napredovati. Ona su veoma sretna. Bez obzira je li
je roñeno u Americi ili Europi, dijete će napredovati ako su
mu otac i majka bhakte. Dobiva tu priliku. Ako se dijete rodi
u obitelji bhakta, to znači da se u prošlom životu već bavilo
procesom yoge, ali ga iz nekog razloga nije uspjelo dovršiti.
Zato se djetetu pruža još jedna prilika za napredovanje pod
zaštitom oca i majke. Na taj način, čim osoba u potpunosti
postane svjesna Boga, više se ne mora roditi u materijalnom
svijetu, već se vraća u duhovni svijet.
Krišna kaže u Bhagavad-giti: „Dragi Moj Arñuna, ako netko
shvati Moju pojavu, nestanak i djelatnosti, samo zbog tog
razumijevanja pruža mu se prilika da se po napuštanju ovog
tijela rodi u duhovnom svijetu." Svatko mora napustiti ovo
tijelo, danas, sutra ili preksutra. Svatko mora, ali osoba koja
je shvatila Krišnu neće biti prisiljena prihvatiti još jedno
materijalno tijelo. Ona odlazi izravno u duhovni svijet i raña
se na jednoj od duhovnih planeta. Zato Krišna kaže da
osoba, čim dobije ovo tijelo – nije važno je li iz Indije, s
Mjeseca, Sunca, Brahmaloke ili nekog drugog mjesta u
ovome materijalnom svijetu – treba znati da ga je dobila
zbog svojih grešnih djelatnosti. Postoje razni stupnjevi
grešnih djelatnosti i prema stupnju grešnosti živo biće
dobiva materijalno tijelo. Zato naš pravi problem ne leži u
tome kako jesti, spavati, razmnožavati se i braniti, već kako
dobiti nematerijalno, duhovno tijelo. To je konačno rješenje
svih problema. Krišna nam jamči da će nas, ako se
predamo, ako postanemo potpuno svjesni Njega, zaštititi od
svih posljedica grešnog života.
To je obećanje Krišna dao u Bhagavad-giti, ali mnogo
budala nije moglo shvatiti Krišnu. Oni su opisani u
150
Bhagavad-giti kao mudhe. Mudha znači „nitkov". Krišna kaže
u Bhagavad-giti da mudhe ne znaju tko je On. Tako je
mnogo ljudi pogrešno shvatilo Krišnu. Premda nam je Krišna
dao Bhagavad-gitu kako bismo Ga razumjeli, mnogi su
propustili priliku. Zato je Krišna iz samilosti ponovno došao
kao bhakta i pokazao nam kako se trebamo predati Krišni.
Sam Krišna došao nas je poučiti kako se trebamo predati.
Na kraju Bhagavad-gite Krišna nas poučava da se predamo,
ali ljudi – mudhe, nitkovi – kažu: „Zašto bih se predao?"
Zato, iako je Caitanya Mahaprabhu sam Krišna, ovog nas
puta praktično poučava kako trebamo ostvariti misiju
Bhagavad-gite. To je sve. Caitanya Mahaprabhu ne poučava
ništa neobično, ništa izvan procesa predavanja Svevišnjoj
Božanskoj Osobi, koji je već opisan u Bhagavad-giti. Nema
drugog učenja; isto učenje predstavljeno je na različite
načine kako bi ga razne vrste ljudi mogle prihvatiti i
iskoristiti priliku da priñu Bogu.
Caitanya Mahaprabhu nam pruža priliku da izravno
priñemo Bogu. Kad je Rupa Gosvami, glavni učenik
Gospodina Caitanye, prvi put vidio Caitanyu Mahaprabhua,
bio je ministar u vladi Bengala, ali se želio pridružiti pokretu
Caitanye Mahaprabhua. Zato je napustio položaj ministra i
nakon što se pridružio pokretu i predao, uputio je lijepu
molitvu Gospodinu Caitanyi. Ta molitva glasi:

namo maha-vadanyaya
krsna-prema-pradaya te
krsnaya krsna-caitanyana-
namne gaura-tvise namah

„Dragi moj Gospodine, Ti si najvelikodušnija inkarnacija."

Zašto? Krsna-prema-pradaya te: „Ti izravno daješ ljubav
prema Bogu. Nemaš druge namjere. Tvoj je proces tako
lijep da osoba može odmah naučiti voljeti Boga. Zato si
najvelikodušnija inkarnacija. Nitko osim samoga Krišne ne
može dati taj blagoslov; zato izjavljujem da si Krišna."
Krsnaya krsna-caitanya-namne: „Ti si Krišna, ali si prihvatio
ime Krišne Caitanye. Predajem se Tebi."
151
 To je proces. Caitanya Mahaprabhu je sam Krišna i
poučava nas kako možemo razviti ljubav prema Bogu veoma
jednostavnim procesom. Savjetuje nam da jednostavno
pjevamo Hare Krišna.

harer nama harer nama

harer namaiva kevalam
kalau nasty eva nasty eva
nasty eva gatir anyatha

„U ovom dobu, samo pjevajte Hare Krišna mantru. Nema

drugog načina." Ljudi su zbunjeni brojnim procesima
samospoznaje. Ne mogu se baviti pravim obrednim
procesima meditacije ili yoge; to nije moguće. Zato
Gospodin Caitanya kaže da će onaj tko prihvati ovaj proces
pjevanja odmah dostići nivo spoznaje.
Proces pjevanja koji je Gospodin Caitanya ponudio za
dostizanje ljubavi prema Bogu, naziva se sankirtana.
Sankirtana je sanskrtska riječ. Sam znači samyak,
„potpuno", a kirtana „slavljenje" ili „opisivanje". Potpuno
opisivanje znači potpuno slavljenje Svevišnjega ili Vrhovne
Potpune Cjeline. Ne možemo opisivati i slaviti bilo što i
misliti da je to kirtana. S gramatičkog stajališta, može biti,
ali prema vedskom sustavu, kirtana znači opisivanje
vrhovnog autoriteta, Apsolutne Istine, Svevišnje Božanske
Osobe. To se naziva kirtana.
Predano služenje počinje procesom šravana. Šravana znači
„slušanje", a kirtana „opisivanje". Jedna osoba treba
opisivati, a druga slušati ili ista osoba može sama opisivati i
slušati. Nije joj potrebna ničija pomoć. Kad pjevamo Hare
Krišna, pjevamo i slušamo. To je potpuno. To je potpuni
proces; ali o kome pjevamo i slušamo? Moramo pjevati i
slušati o Višnuu, Krišni. Ne o bilo čemu drugom. Sravanam
kirtanam visnoh: Višnua, sveprožimajuću Apsolutnu Istinu,
Svevišnju Božansku Osobu, možemo shvatiti procesom
slušanja.
Moramo slušati; ako jednostavno slušamo, to je početak.
Nije nam potrebna nikakva naobrazba ili materijalno znanje.
152
Kao dijete; čim čuje, odmah uzvraća i pleše. Bog nam je po
prirodi dao ove lijepe instrumente – uši – tako da možemo
slušati, ali moramo slušati iz pravog izvora. To je rečeno u
Šrimad-Bhagavatamu. Moramo slušati osobe koje su
predane Svevišnjoj Božanskoj Osobi. One se nazivaju satam.
Ako slušamo riječi iz pravog izvora, od spoznate duše, one
će djelovati. Riječi Boga, Krišne, veoma su privlačne. Onaj
tko ima dovoljno inteligencije slušat će riječi samospoznate
duše. Tako će ubrzo biti osloboñen materijalne zapletenosti.
Ljudski je život namijenjen napredovanju na putu
osloboñenja. To se naziva apavarga, osloboñenje od
zapletenosti. Svi smo mi zapleteni. Prihvatili smo materijalno
tijelo i to znači da smo već zapleteni, ali ne bismo trebali
nastaviti proces zapletanja. Taj se proces naziva karma. Sve
dok je um zaokupljen karmom, morat ćemo prihvaćati
materijalno tijelo. U trenutku smrti, naš um može misliti:
„O, nisam mogao dovršiti ovaj posao. O, umirem! Moram još
ovo učiniti." To znači da će nam Krišna pružiti priliku da to
učinimo i zato ćemo morati prihvatiti još jedno tijelo. Dat će
nam priliku: „U redu. To nisi mogao učiniti. Učini sada.
Prihvati ovo tijelo." Zato Šrimad-Bhagavatam izjavljuje: „Ovi
su se nitkovi u ludosti opili; zbog opijenosti čine ono što ne
bi trebali." Što čine? Maharadža Dhritaraštra je veoma dobar
primjer. Lukavo je smišljao ubojstvo Pandava kako bi
pogodovao vlastitim sinovima. Zato je Krišna poslao svog
ujaka Akruru kako bi mu savjetovao da to ne čini.
Dhritaraštra je shvatio Akrurine upute, ali je ipak rekao:
„Dragi moj Akrura, tvoje su riječi ispravne, ali ne gode mom
srcu i zato ne mogu promijeniti svoju politiku. Moram
slijediti tu politiku i dopustiti da se dogodi sve što se treba
dogoditi."
Kad ljudi žele udovoljavati svojim osjetilima, obuzima ih
ludilo i u tom ludilu čine sve i sva. U materijalnom životu
ima mnogo primjera osoba koje su poludjele za nečim i
učinile krivično djelo poput ubojstva. Nisu se mogle
obuzdati. Slično tome, mi smo se navikli na udovoljavanje
osjetilima. Ludi smo i zato su naši umovi potpuno
zaokupljeni karmom. To je veoma žalosno, jer je ovo tijelo,
153
premda privremeno, riznica svih nesreća i bijeda; uvijek
nam zadaje nevolje. To trebamo razmotriti. Ne bismo trebali
biti ludi. Ljudski život nije namijenjen tome. Nedostatak je
današnje civilizacije u tome što su ljudi ludi za
udovoljavanjem osjetilima. To je sve. Ne znaju pravu
vrijednost života i zato zanemaruju najdragocjeniji oblik
života, ljudski oblik.
Kad ovo tijelo umre, nije nam zajamčeno koju ćemo vrstu
tijela dobiti u sljedećem životu. Pretpostavimo da u
sljedećem životu slučajno dobijem tijelo drveta. Morat ću
stajati tisuće godina, ali ljudi nisu veoma ozbiljni. Čak kažu:
„Pa što? Čak i ako moram stajati, zaboravit ću." Niže su
vrste života zaboravne. Da drvo nije zaboravno, ne bi moglo
živjeti. Pretpostavimo da nam netko kaže: „Stoj tu tri dana!"
Budući da nismo zaboravni, poludjeli bismo. Zato su, po
zakonu prirode, sve niže vrste života zaboravne. Njihova
svijest nije razvijena. Drvo ima život, ali se, ako ga netko
posiječe, ne opire jer nema razvijenu svijest. Zato trebamo
pažljivo iskoristiti ljudski oblik života na pravilan način.
Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je dostizanju
savršenstva u životu. Nije namijenjen varanju ili
iskorištavanju, ali nažalost, ljudi su navikli da budu
prevareni. Jedan je indijski pjesnik ispjevao stih: „Ako netko
govori lijepe stvari, ljudi će se s njim svañati: 'Kakve
gluposti govoriš', ali ako ih obmanjuje i vara, bit će im
veoma drago." Zato, ako prevarant kaže: „Učini ovo, daj mi
honorar i za šest ćeš mjeseci postati Bog", ljudi će se složiti:
„Da, uzmi honorar, a ja ću postati Bog za šest mjeseci." Ne.
Takvi prevarantski procesi neće riješiti naš problem. Ako
doista želimo riješiti probleme života u ovom dobu, moramo
prihvatiti proces kirtane. To je preporučeni proces.

harer nama harer nama

harer namaiva kevalam
kalau nasty eva nasty eva
nasty eva gatir anyatha

154
U ovom dobu, Kali-yugi, nitko ne može slijediti nijedan drugi
proces samospoznaje ili dostizanja savršenstva života osim
kirtane. Kirtana je u ovom dobu prijeko potrebna.
U svim je vedskim spisima potvrñeno da moramo
meditirati na Vrhovnu Apsolutnu Istinu, Višnua, i ni na što
drugo. Ali postoje različiti procesi meditacije preporučeni za
različita doba. Proces mistične meditacije u sustavu yoge bio
je moguć u Satya-yugi, kad su ljudi živjeli mnogo tisuća
godina. Ljudi to danas neće vjerovati, ali u prošlosti je bilo
ljudi koji su živjeli stotinu tisuća godina. To doba se zvalo
Satya-yuga i meditacija prema sustavu mistične yoge bila je
moguća u to vrijeme. U tom dobu, veliki yogi Valmiki Muni
meditirao je šezdeset tisuća godina. To je dugotrajan
proces, koji nije moguće slijediti u ovom dobu. Ako netko
želi praviti predstavu, to je nešto drugo, ali ako doista želi
tako meditirati, za dostizanje savršenstva potrebno je
veoma dugo vremena. U sljedećem dobu, Treta-yugi,
spoznaja se dostizala procesom vršenja različitih obrednih
žrtvovanja preporučenih u Vedama. U sljedećem dobu,
Dvapara-yugi, proces je bio hramsko obožavanje. U
današnjem dobu, isti rezultat može se postići procesom hari-
kirtane, slavljenjem Harija, Krišne, Svevišnje Božanske
Osobe.
Nijedna druga kirtana nije preporučena. Hari-kirtanu je
započeo Gospodin Caitanya prije pet stotina godina u
Bengalu. U Bengalu postoji nadmetanje izmeñu vaišnava i
šakta. Šakte su uveli jednu vrstu kirtane, koja se zove kala-
kirtana, ali vedski spisi ne preporučuju kali-kirtanu. Kirtana
znači hari-kirtana. Nitko ne može reći: „Ti si vaišnava. Možeš
voditi hari-kirtanu. Ja ću voditi šiva-kirtanu, devi-kirtanu ili
ganeša-kirtanu." Ne. Vedski spisi ne odobravaju nijednu
drugu kirtanu osim hari-kirtane. Kirtana znači hari-kirtana,
slavljenje Krišne.
Proces hari-kirtane je vrlo jednostavan: Hare Krišna, Hare
Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama,
Rama Rama, Hare Hare. Ova se mantra sastoji od samo tri
riječi - Hare, Krišna i Rama - ali one su tako lijepo složene
da svatko može naučiti mantru i pjevati Hare Krišna, Hare
155
Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare. Otkad smo započeli ovaj
pokret u zapadnim zemljama, Europljani, Amerikanci,
Afrikanci, Egipćani i Japanci, svi pjevaju, bez poteškoća.
Pjevaju vrlo rado i dobivaju rezultate. U čemu je problem?
Mi ovu mantru dijelimo besplatno i proces je vrlo
jednostavan. Samim pjevanjem možemo dostići
samospoznaju, spoznaju Boga, a spoznaja Boga obuhvaća i
spoznaju prirode. Na primjer, ako netko nauči brojati od
jedan do deset, proučio je cijelu matematiku, jer je
matematika jednostavno znanost o mijenjanju mjesta ovih
deset brojeva. To je sve. Slično tome, ako netko
jednostavno prouči Krišnu, njegovo je sve znanje savršeno.
Krišnu možemo lako shvatiti pjevanjem ove mantre, Hare
Krišna. Zašto ne bismo iskoristili tu priliku?
Iskoristite ovu priliku koja se nudi ljudskom društvu. Ona
je drevna i znanstvena. Nije umna tvorevina koja će trajati
samo tri, četiri godine. Ne. U Bhagavad-giti sam Krišna
kaže: „Ova je filozofija neiscrpna i neuništiva. Nikada se ne
gubi niti uništava." Može biti prekrivena neko vrijeme, ali se
nikada ne uništava. Zato se naziva avyayam. Vyaya znači
„iscrpljenost". Na primjer, netko može imati stotine dolara i
ako ih troši jednog za drugim, idućeg dana neće imati ništa.
To je vyaya, iscrpivo, ali svjesnost Krišne nije takva. Ako
njegujete znanje o svjesnosti Krišne, ono će se povećavati.
To je potvrdio Gospodin Caitanya Mahaprabhu.
Anandambudhi-vardhanam. Ananda znači „zadovoljstvo",
„transcendentalno blaženstvo", a ambudhi znači „ocean". U
materijalnom svijetu vidimo da se ocean ne povećava, ali
ako njegujemo svjesnost Krišne, naše će se
transcendentalno blaženstvo povećavati. Anandambudhi-
vardhanam. Uvijek svakoga podsjećam da je proces vrlo
jednostavan. Svatko može pjevati, bilo gdje, bez poreza ili
gubitka, ali dobit je veoma velika.
Šri Caitanya Mahaprabhu je objasnio kirtana pokret u
Svojoj Šikšaštaki. Šikša znači „uputa", a aštaka znači
„osam". Dao nam je osam stihova kako bi nam pomogao
shvatiti ovaj pokret svjesnosti Krišne i ja ću objasniti prvu
uputu. Gospodin kaže ceto-darpana-marjanam: trebamo
156
pročistiti svoje srce. To sam objasnio nekoliko puta, ali ne
postaje dosadno, kao što pjevanje Hare Krišna ne postaje
zamorno. Naši učenici mogu pjevati Hare Krišna mantra
dvadeset četiri sata na dan i nikad se neće umoriti. Nastavit
će plesati i pjevati. Svatko može pokušati; pjevanje Hare
Krišna nije materijalno i zato nas nikada neće izmoriti. U
materijalnom svijetu, ako pjevamo neko omiljeno ime tri,
četiri ili deset puta, dodijat će nam. To je činjenica, ali Hare
Krišna mantra nije materijalna i zato se nikada nećemo
umoriti pjevajući je. Što je više pjevamo, to ćemo više
pročistiti srce od materijalne prljavštine i naši problemi u
materijalnom svijetu bit će riješeni.
Što je problem našeg života? To ne znamo. Suvremena
naobrazba nikada ne prosvjetljuje ljude o pravom problemu
života. Bhagavad-gita na to ukazuje. Školovane osobe koje
napreduju u znanju trebaju znati što je problem života. On
je objašnjen u Bhagavad-giti: trebamo uvijek biti svjesni
bijeda koje donose roñenje, smrt, starost i bolest. Nažalost,
nitko ne obraća pažnju na ove probleme. Kad je bolestan,
čovjek misli: „U redu. Idem liječniku. Dat će mi neki lijek i ja
ću ozdraviti", ali ne shvaća problem veoma ozbiljno. „Nisam
želio tu bolest. Zašto se pojavila? Zar se ne mogu osloboditi
bolesti?" Nikad ne razmišlja na taj način, jer ima malo
inteligencije, kao životinja. Životinja pati, ali nema razum.
Ako životinja u klaonici vidi da kolju životinju ispred nje,
stajat će i zadovoljno jesti travu. To je životinjski život. Ne
zna da je sljedeća na redu i da će biti zaklana. Vidio sam to.
U hramu božice Kali vidio sam jarca kako stoji spreman za
žrtvovanje, a drugi jarac veoma sretno jede travu.
Yamaraja je upitao Maharadžu Yudhišthiru: „Što je
najčudnija stvar na svijetu? Možeš li mi to objasniti?"
Maharadža Yudhišthira je odgovorio: „Da. Najčudnije je da
živo biće može svakog trena vidjeti kako umiru njegovi
prijatelji, očevi i roñaci, a ipak misli 'Živjet ću vječno.' Nikad
ne misli da će umrijeti, kao što životinja nikada ne misli da u
sljedećem trenutku može biti zaklana. Zadovoljna je s
travom. To je sve. Zadovoljna je udovoljavanjem osjetilima.
Ne zna da će takoñer umrijeti.
157
 Otac mi je umro, majka mi je umrla, on je umro, ona je
umrla. I ja ću morati umrijeti. Ali što se zbiva nakon smrti?
Ne znam. To je problem. Ljudi ne shvaćaju ozbiljno ovaj
problem, ali Bhagavad-gita pokazuje da je to prava
naobrazba. Pravo znanje daje odgovor na pitanje zašto, iako
ne želimo umrijeti, smrt dolazi. To je pravo pitanje. Ne
želimo ostarjeti. Zašto starost dolazi? Imamo mnogo
problema, ali ovo je bit.
Da bi riješio ovaj problem, Gospodin Caitanya Mahaprabhu
propisuje pjevanje Hare Krišna mantre. Čim se naše srce
pročisti pjevanjem Hare Krišna mantre, plamteća vatra
našeg problematičnog materijalnog postojanja gasi se. Kako
se gasi? Kad pročistimo srce, spoznat ćemo da ne pripadamo
materijalnom svijetu. Ljudi se poistovjećuju s materijalnim
svijetom i tako misle „ja sam Indijac", „ja sam Englez", „ja
sam ovo", „ja sam ono". Ali pjevanjem Hare Krišna mantre,
spoznat ćemo da nismo materijalno tijelo. „Ne pripadam
ovome materijalnom tijelu ili ovome materijalnom svijetu. Ja
sam duhovna duša, sastavni djelić Svevišnjega. Vječno sam
povezan s Njim i nemam nikakve veze s materijalnim
svijetom." To se zove osloboñenje, znanje. Ako nemam
nikakve veze s materijalnim svijetom, onda sam osloboñen.
To znanje se naziva brahma-bhuta.
Osoba koja je to spoznala nema dužnosti. Sada
poistovjećujemo svoje postojanje s materijalnim svijetom i
zato imamo toliko mnogo dužnosti. Prema riječima Šrimad-
Bhagavatama, sve dok ne dostignemo samospoznaju,
imamo mnogo dužnosti i obaveza. Dužni smo polubogovima.
Polubogovi nisu izmišljeni likovi. Oni su stvarni. Polubogovi
upravljaju Suncem, Mjesecom i zrakom. Kao što vladinim
odjelima upravljaju razni ministri, odjelom za toplinu
upravlja bog Sunca, odjelom za zrak Varuna, a ostalim
odjelima drugi polubogovi. Oni su opisani u Vedama kao
upravna božanstva i zato ih ne možemo zanemariti. Veliki
mudraci i filozofi daju nam znanje i zato imamo obaveze
prema njima. Tako, čim se rodimo, imamo obaveze prema
raznim živim bićima i ne možemo im se svima odužiti. Zato
nam vedski spisi preporučuju da uzmemo utočište Krišninih
158
lotosolikih stopala. Krišna kaže: „Ako netko uzme Moje
utočište, ne mora ni u kome drugom uzeti utočište."
Bhakte svjesni Krišne uzimaju Krišnino utočište, a početak
je slušanje i pjevanje. Sravanam kirtanam visnoh. Zato
usrdno, ponizno molimo svakoga da prihvati ovo pjevanje.
Ovaj pokret svjesnosti Krišne uveo je Gospodin Caitanya
prije pet stotina godina u Bengalu i danas diljem Indije, a
posebno u Bengalu, postoje milijuni Njegovih sljedbenika.
Sada je započeo u zapadnim zemljama i zato ga shvatite
vrlo ozbiljno. Mi ne kritiziramo nijednu drugu religiju.
Nemojte to tako shvatiti. Naš posao nije kritiziranje ni
jednog drugog procesa religije. Svjesnost Krišne daje
ljudima najuzvišeniju religiju – ljubav prema Bogu. To je
sve. Mi poučavamo ljubav prema Bogu. Svatko već voli, ali
ta je ljubav pogrešno usmjerena. Volimo ovog mladića ili
ovu djevojku, ili ovu državu ili ovo društvo, ili čak i mačke i
pse, ali nismo zadovoljni. Zato moramo svoju ljubav
posvetiti Bogu. Ako svoju ljubav posvetimo Bogu, bit ćemo
sretni.
Nemojte misliti da je pokret svjesnosti Krišne nova religija.
Koja religija ne priznaje Boga? Boga možemo zvati „Allah" ili
„Krišna" ili nekim drugim imenom, ali koja religija ne
priznaje Boga? Mi poučavamo ljude da jednostavno pokušaju
voljeti Boga. Privlače nas razne stvari, ali ako svoju ljubav
posvetimo Bogu, bit ćemo sretni. Ne moramo naučiti voljeti
bilo što drugo; sve drugo će samim tim biti obuhvaćeno.
Samo pokušajte voljeti Boga. Nemojte voljeti samo drveće,
biljke ili kukce. To vas nikada neće zadovoljiti. Naučite
voljeti Boga. To je misija Caitanye Mahaprabhua; to je naša
misija.

Pjevanje Hare Krišna mantre

Premda su riječi „Hare Krišna" ušle u svakidašnji govor,

gotovo nitko ne zna što one znače. Predstavljaju li samo
dosadnu mantru namijenjenu hipnotiziranju osoba koje je
pjevaju? Jesu li oblik bježanja od stvarnosti ili autentična
159
meditacija koja doista može prizvati višu svjesnost? U ovom
kratkom eseju, snimljenom 1966. na njegovom prvom LP-
iju, Šrila Prabhupada rasvjetljava dublje značenje Hare
Krišna mantre.

Transcendentalna vibracija stvorena pjevanjem Hare

Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama,
Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare predstavlja uzvišeni
proces oživljavanja naše transcendentalne svjesnosti. Kao
žive duhovne duše, svi smo mi bića izvorno svjesna Krišne,
ali budući da se od pamtivijeka nalazimo u dodiru s
materijom, naša je svjesnost sada onečišćena materijalnom
atmosferom. Materijalna atmosfera u kojoj sada živimo
naziva se maya, iluzija. Maya znači „ono što nije". Što je
iluzija? Iluzija je pokušaj da budemo gospodari materijalne
prirode, iako se nalazimo u čvrstim okovima njezinih strogih
zakona. Kada sluga umjetno pokušava oponašati
svemoćnoga gospodara, to se naziva iluzijom. Mi nastojimo
iskorištavati bogatstva materijalne prirode, ali se, ustvari,
sve više zaplećemo u njezine složene zakone. Stoga, iako
ulažemo veliki trud u pokušaj nadvladavanja prirode, sve
više postajemo ovisni o njoj. Ta iluzorna borba protiv
materijalne prirode može odmah biti okončana
oživljavanjem naše vječne svjesnosti Krišne.
Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare je
transcendentalni proces oživljavanja te izvorne, čiste
svjesnosti. Pjevanjem ove transcendentalne vibracije,
možemo pročistiti svoje srce od svih pogrešnih koncepcija.
Osnovno načelo tih pogrešnih koncepcija jest lažna
svjesnost da smo gospodari svega što nas okružuje.
Svjesnost Krišne nije neprirodna svjesnost nametnuta
umu. Ona je izvorna, prirodna energija živog bića. Ta se
svjesnost budi kada slušamo transcendentalnu vibraciju.
Ovaj najjednostavniji proces meditacije preporučen je za
ovo doba. Iz osobnog iskustva možemo opaziti da, pjevajući
maha-mantru, veliku pjesmu za dostizanje osloboñenja,
odmah možemo osjetiti transcendentalni zanos koji potječe
s duhovnog nivoa. Pod utjecajem materijalne koncepcije
160
života, obuzeti smo udovoljavanjem osjetilima, kao da se
nalazimo na nižem nivou životinjskog postojanja. Onaj tko
se malo uzdigne iznad nivoa udovoljavanja osjetilima,
zaokuplja se umnom spekulacijom kako bi se oslobodio
okova materijalnog postojanja. Iznad nivoa spekulacije, kad
osoba posjeduje dovoljno inteligencije, pokušava pronaći
vrhovni uzrok svih uzroka – u sebi i izvan sebe. Kad se
uzdigne na razinu duhovnog razumijevanja, nadišavši nivoe
osjetila, uma i inteligencije, utemeljuje se na
transcendentalnom nivou. Pjevanje Hare Krišna mantre
odvija se na duhovnom razini i zato ova zvučna vibracija
nadilazi sve niže nivoe svijesti – osjetilni, umni i
intelektualni. Stoga nema potrebe za umnom spekulacijom
ili intelektualnim naporima. Da bismo pjevali maha-mantru
ne trebamo shvatiti jezik mantre. Ona djeluje automatski, s
duhovnog nivoa, i stoga svatko može sudjelovati u vibriranju
ovog transcendentalnog zvuka, bez ikakve prethodne
kvalifikacije. Naravno, u naprednom stadiju od osobe se
očekuje da, zahvaljujući svom duhovnom razumijevanju, ne
čini uvrede.
U početku možda neće biti prisutno svih osam vrsta
transcendentalnog zanosa: (1) ošamućenost, (2) znojenje,
(3) ježenje kože, (4) zapinjanje u govoru, (5) drhtanje
tijela, (6) bljedilo, (7) plakanje u zanosu i (8) trans.
Meñutim, zahvaljujući pjevanju, osoba bez sumnje ubrzo
biva uzdignuta na duhovni nivo i očituje prvi simptom
duhovne spoznaje kroz plesanje uz pjevanje mantre. To smo
osobno vidjeli. Čak i dijete može sudjelovati u pjevanju i
plesanju. Naravno, onome tko je previše zapleten u
materijalni život potrebno je malo više vremena, ali čak se i
takav materijalno zapleten čovjek može vrlo brzo uzdići na
duhovni nivo. Kad mantru s ljubavlju pjeva Gospodinov čisti
bhakta, ona ima najveći učinak na slušatelje. Zbog toga
mantru trebamo slušati s usana Gospodinova čistog bhakte,
tako da odmah možemo steći dobrobit. Koliko god je to
moguće, trebamo izbjegavati slušanje mantre s usana onoga
tko nije bhakta. Mlijeko koje je usnama dodirnula zmija ima
otrovan učinak.
161
 Riječju Hara oslovljava se Gospodinova energija, a riječima
Krišna i Rama sam Gospodin. I Krišna i Rama znače najviše
zadovoljstvo, a Hara je Gospodinova vrhovna energija
zadovoljstva, u vokativu promijenjena u Hare. Gospodinova
vrhovna energija zadovoljstva pomaže nam da priñemo
Gospodinu.
Materijalna energija, zvana maya, takoñer je jedna od
Gospodinovih brojnih energija. Mi, živa bića, predstavljamo
Gospodinovu graničnu energiju. Rečeno je da su živa bića
viša od materijalne energije. Kada se viša energija nalazi u
dodiru s nižom energijom, nastaje nesnošljiva situacija, ali
kada se granična energija nalazi u dodiru s višom energijom,
zvanom Hara, utemeljena je u svom sretnom, normalnom
položaju.
Ove tri riječi, Hare, Krišna i Rama, predstavljaju
transcendentalno sjeme maha-mantre. Pjevanjem mantre
uvjetovana duša moli Gospodina i Njegovu energiju da je
zaštite. Ovo pjevanje nalikuje istinskom plaču djeteta za
majkom. Majka Hara pomaže bhakti da dobije milost
Gospodina Oca, a Gospodin se razotkriva bhakti koji iskreno
pjeva ovu mantru.
U ovom dobu svañe i licemjerja, nijedan drugi proces
duhovne spoznaje nije tako djelotvoran kao pjevanje maha-
mantre: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/
Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

Svjesnost Krišne – yoga za suvremeno doba

U današnje vrijeme, yoga se poučava na brojnim tečajevima
i predstavlja u popularnim izdanjima kao sredstvo za
očuvanje zdravlja, gubljenje težine, stjecanje moći nad
drugima, postizanje uspjeha u novčanim poslovima ili za
povećavanje seksualne potencije. Ali, prava je yoga nešto
posve različito. Ovdje nas Šrila Prabhupada upoznaje s
davnašnjim tajnama prave yoge.

ceto-darpana-marjanam bhava-mahadavagni-nirvapanam
sreyah-kairava-candrika-vitaranam vidya-vadhu-jivanam
162
anandambudhi-vardhanam pratipadam purnamrtasvadanam
sarvatma-snapanam param vijayate sri-krsna-sankirtanam

Sva slava sankirtana pokretu! Param vijayate sri-krsna-

sankirtanam! Prije pet stotina godina, kad je bio
šesnaestogodišnji mladić, Gospodin Caitanya Mahaprabhu
započeo je ovaj sankirtana pokret u Navadvipi, Indiji. Nije
izmislio neki sustav religije, kao što se to danas čini.
Zapravo, religija se ne može izmisliti. Dharmam tu saksad
bhagavat-pranitam. Religija predstavlja zakone Boga, to je
sve. Kao što se u životu moramo pokoravati zakonima
države, tako se moramo pokoravati Božjim zakonima. U
Bhagavad-giti (4.7) Krišna kaže da kad god doñe do
zanemarivanja pobožnih djelatnosti (yada yada hi
dharmasya glanir bhavati bharata) i porasta bezbožnih
djelatnosti (abhyutthanam adharmasya), On se pojavljuje
(tadatmanam srjamy aham). U materijalnom svijetu vlada
isto načelo, jer kad god se krše državni zakoni, pojavljuje se
neki državni službenik ili policajac kako bi „sredio stvar".
Gospodina Caitanyu Mahaprabhua obožavali su Gosvamiji.
Bilo ih je šest: Rupa Gosvami, Sanatana Gosvami,
Raghunatha Bhatta Gosvami, Jiva Gosvami, Gopala Bhatta
Gosvami i Šri Raghunatha dasa Gosvami. Riječ go ima tri
značenja. Go znači „zemlja", „krava" i „osjetila", a svami
znači „gospodar". Tako riječ gosvami znači da su bili
gospodari osjetila. Kad postane gospodar osjetila, i gosvami,
osoba može napredovati u duhovnom životu. To je pravo
značenje riječi gosvami. Svami znači da osoba nije sluga
osjetila, već njihov gospodar.
Voña šestorice Gosvamija, Rupa Gosvami, sastavio je lijepi
stih u čast Gospodina Citanye:

anarpita-carim cirat karunayavatirnah kalau

samarpayitum unnatojjvala-rasam sva-bhakti-sšriyam
harih purata-sundara-dyuti-kadamba-sandapitah
sada hrdaya-kandare sphuratu vah saca-nandanah
(Caitanya-caritamrta, Adi 1.4)

163
Kalau se odnosi na ovo doba, zvano Kali, željezno doba, koje
je veoma zagañeno, doba svañe i neslaganja. Rupa Gosvami
kaže da u ovom dobu Kali, punom neslaganja i svaña: „Ti si
došao kako bi ponudio najvišu ljubav prema Bogu."
Samarpayitum unnatojjvala-rasam: ne samo najvišu, već i
veoma blistavu rasu, ili transcendentalnu draž. Purata-
sundara-dyuti: Tvoja je put kao zlato, kao sjaj zlata. „Tako
si ljubazan da svakoga blagoslivljam (Gosvamiji mogu
blagoslivljati, jer su gospodari osjetila) da ovaj Gospodinov
oblik, Gospodin Caitanya Mahaprabhu, uvijek pleše u
njihovom srcu."
Kad je Rupa Gosvami prvi put susreo Gospodina Caitanyu
Mahaprabhua u Prayagi, Gospodin Caitanya je plesao na ulici
i pjevao „Hare Krišna, Hare Krišna". Tada Mu je Rupa
Gosvami uputio jednu molitvu. Namo mahavaddnyaya
krsna-prema-pradaya te: „Ti si najvelikodušnija inkarnacija,
jer dijeliš ljubav prema Bogu." Krsna-prema-pradaya te/
krsnaya krsna-caitanya-namne gaura-tvise namah: „Ti si
sam Krišna. Da nisi Krišna, ne bi mogao dijeliti Krišna-
premu, ljubav prema Bogu, jer se ljubav prema Bogu ne
stječe tako lako, ali Ti je svima besplatno daješ."
Na taj je način Caitanya Mahaprabhu započeo sankirtana
pokret u Bengalu, u Navadvipi, u Indiji. Bengalci su veoma
sretni što je ovaj pokret u njihovoj zemlji započeo Gospodin
Caitanya, koji je pretkazao:

prthivite ache yata nagaradi

grama sarvatra pracara haibe mora nama

„U svim selima i gradovima širom svijeta, propovijedat će se

ovaj sankirtana pokret." To je Njegovo proročanstvo.
Milošću Gospodina Caitanye, taj je pokret već predstavljen
u zapadnim zemljama, počevši s New Yorkom. Naš
sankirtana pokret prvi je put bio predstavljen u New Yorku
1966. godine. Tada sam došao i počeo pjevati Hare Krišna
mantru na Tompkins Squareu. Pjevao sam tri sata uz malu
mridangu (bubanj) i ovi su se američki mladići okupili i
postupno pridružili. Tako se broj sljedbenika povećao. Sve je
164
počelo u New Yorku, u jednoj prodavaonici u Drugoj aveniji
broj 26, a onda smo osnovali ogranke u San Franciscu,
Montrealu, Bostonu, Los Angelesu, Buffalou i Columbusu.
Danas (1970) imamo dvadeset četiri ogranka, uključujući
jedan u Londonu i jedan u Hamburgu. U Londonu
propovijedaju američki mladići i djevojke. Nisu ni sannyasiji,
ni vedantisti, ni hindusi, ni Indijci, ali su veoma ozbiljno
shvatili ovaj pokret. Čak je i londonski Times objavio članak
pod naslovom „Krišnina pjesma zadivljuje London". Sada u
pokretu imamo mnogo ljudi. Svi su moji učenici Amerikanci i
Europljani, barem u ovoj zemlji. Pjevaju, plešu i dijele
časopis Back to Godhead. Izdali smo mnogo knjiga –
Šrimad-Bhagavatam, Bhagavad-gitu kakva jest, Učenja
Gospodina Caitanye i Išopanišad. Ovaj pokret nije
sentimentalan pokret. Nemojte misliti da ovi mladići plešu iz
religioznog sentimentalizma ili fanatizma. Ne. Mi imamo
najuzvišeniju filozofsku i teološku pozadinu.
To slikovito pokazuje primjer Caitanye Mahaprabhua.
Tijekom propovijedanja, posjetio je Benares, sjedište
mayavadi sannyasija. Šankaracaryini sljedbenici većinom
žive u Benaresu. Za vrijeme Svog boravka tamo, Caitanya
Mahaprabhu je pjevao i plesao. Neki su ljudi to jako cijenili i
tako je ubrzo postao poznat. Jedan istaknuti sannyasi,
Prakašananda Sarasvati, voña mnogo tisuća mayavadi
sannyasaja, bio je obaviješten: „Iz Bengala je došao jedan
mladi sannyasi, koji veoma lijepo pjeva i pleše."
Prakašananda Sarasvati bio je veliki vedantist i to mu se nije
svidjelo. Zbog toga je rekao: ,On je lažni sannyasi. Pjeva i
pleše, ali to nije dužnost sannyasya. Sannyasiji uvijek
trebaju proučavati filozofiju i Vedantu."
Jedan bhakta, kome se nisu svidjele primjedbe
Prakašanande Sarasvatija, vratio se i obavijestio Gospodina
Caitanyu da Ga kritiziraju. Bhakta je upriličio sastanak svih
sannyasija na kojem se povela filozofska rasprava o Vedanti
izmeñu Prakašanande Sarasvanja i Gospodina Caitanye
Mahaprabhua. Te pripovijesti i filozofske rasprave opisane su
u našoj knjizi Učenja Gospodina Caitanye. Vrijedno je

165
spomenuti da je Prakašananda sa svim svojim učenicima
postao vaišnava.
Caitanya Mahaprabhu vodio je veliku raspravu i sa
Sarvabhaumom Bhattacaryom, najvećim logičarom tog
vremena, koji je takoñer bio mayavadi, impersonalist. I on
se preobratio. Stoga pokret Caitanye Mahaprabhua nije puki
sentimentalizam. On ima veoma bogatu pozadinu, ako netko
želi shvatiti sankirtana pokret kroz filozofiju i logiku. Postoji
obilje materijala, jer se ovaj pokret temelji na znanosti i
autoritetu Veda, ali sve je pojednostavljeno. To je ljepota
ovog pokreta. I veliki učenjak ili filozof i dijete mogu
sudjelovati bez poteškoće. Drugi procesi samospoznaje,
proces jnane ili proces yoge, takoñer su priznati, ali ih nije
moguće slijediti u ovom dobu. To je mišljenje Veda.

krte yad dhyayato visnum

tretayarm yajato makhaih
dvapare paricaryayam
kalau tad dhari-kirtanat
(Šrimad-Bhagavatam 12.3.52)

U Satya-yugi, Zlatnom dobu, bilo je moguće slijediti proces

meditacije. Na primjer, Valmiki Muni meditirao je šezdeset
tisuća godina kako bi dostigao savršenstvo, ali s koliko
godina mi starimo? Uz to, za proces meditacije, kakav je
opisan u Bhagavad-giti, osoba mora izabrati osamljeno
mjesto, mora meditirati sama, mora sjediti nepomično,
mora živjeti u potpunom celibatu itd. Postoji mnogo pravila i
propisa. Stoga takva meditacija nije moguća. Ako je netko
zadovoljan s oponašanjem, to je drugo, ali ako želi dostići
savršenstvo, mora proći kroz svih osam stadija astanga-
yoge. Ako to ne može, samo gubi vrijeme.
Što je krajnji cilj procesa yoge ili meditacije? Dodir sa
Svevišnjim, Nad-dušom, Svevišnjim Gospodinom, cilj je i
predmet svih procesa yoge. Slično tome, cilj filozofskog
istraživanja, procesa jnane, takoñer je razumijevanje
Vrhovnog Brahmana. To su nedvojbeno priznati procesi, ali
prema ovlaštenim spisima, nisu praktični u ovom Željeznom
166
dobu Kali. Zato moramo prihvatiti proces hari-kirtane.
Svatko ga može slijediti bez prethodne kvalifikacije. Ne
mora proučavati filozofiju Vedante. To je bila svrha susreta
Gospodina Caitanye s Prakašanandom Sarasvatijem.
Za vrijeme opsežne rasprave s Gospodinom Caitanyom o
filozofiji Vedante, Prakašananda je prvo upitao Caitanyu
Mahrprabhua: „Znam da si u ranoj mladosti bio vrlo dobar
učenjak. [Ustvari, Gospodin Caitanya bio je vrlo veliki
učenjak. Zvao se Nimai Pandita i u šesnaestoj je godini
porazio velikog učenjaka iz Kašmira, Kešavu Kašmirija]
Veliki si poznavatelj sanskrta i posebno upućen u znanost o
logici. Rodio si se u obitelji brahmana, a sada si sannyasi.
Zašto ne čitaš Vedantu, već plešeš i pjevaš?" To je bilo prvo
pitanje koje je Prakašananda Sarasvati postavio, a Gospodin
Caitanya je odgovorio: „To činim, jer Mi je Moj duhovni
učitelj na inicijaciji rekao da sam prvorazredna budala. 'Ne
raspravljaj o Vedanti', rekao Mi je. 'Samo ćeš protratiti
vrijeme. Posveti se pjevanju Hare Krišna i bit ćeš uspješan.'
To je bio njegov odgovor." Naravno, Caitanya Mahaprabhu
nije bio budala. Vedanta, zacijelo, nije za budale. Osoba
mora imati veliku naobrazbu i dostići odreñeni nivo da bi
mogla shvatiti Vedantu. Svaka pojedina riječ ima mnoštvo
značenja i postoji mnoštvo komentara Šankaracarye i
Ramanujacarye, velike knjige na sanskrtu. Kako možemo
shvatiti Vedantu? To nije moguće. Možda je jedna ili dvije
osobe mogu shvatiti, ali većina ljudi ne može, kao što ne
može ni primjenjivati yogu. Stoga, ako netko prihvati proces
Caitanye Mahaprabhua, pjevanje Hare Krišna, prva dobrobit
biti će ceto-darpana-marjanam: srce će se pročistiti od sve
prljavštine samim pjevanjem. Pjevajte. Nema izdataka ni
gubitaka. Ako budete pjevali tjedan dana, vidjet ćete koliko
ćete napredovati u duhovnom znanju.
Mi privlačimo veliki broj učenika jednostavno pjevanjem i
oni shvaćaju cjelokupnu filozofiju i postaju pročišćeni. Ovaj
je pokret započet prije samo četiri godine, 1966. godine, i
već imamo mnogo ogranaka. Američki ga mladići i djevojke
prihvaćaju veoma ozbiljno i sretni su. Pitajte bilo koga od
njih. Ceto-darpana-marjanam. Oni čiste srce od prljavštine
167
jednostavno pjevajući Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna
Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama,
Hare Hare.
Sljedeći je stadij bhava-mahadavagni-nirvapanam: čim se
srce pročisti od sve prljavštine, svi se problemi materijalnog
postojanja odmah rješavaju. Ovaj se svijet usporeñuje s
davagni, razbuktalim šumskim požarom. U materijalnom
postojanju, nitko ne želi nesreću, ali ona dolazi silom. To je
zakon materijalne prirode. Nitko ne želi vatru, ali možemo
vidjeti da su vatrogasne brigade u gradovima uvijek aktivne.
Uvijek je negdje požar. Postoji mnogo drugih stvari koje
nitko ne želi. Nitko ne želi smrt, ali smrt postoji. Nitko ne
želi bolest, ali bolest postoji. Nitko ne želi starost, ali starost
postoji. Tu su, protiv naše volje, protiv naše želje.
Stoga trebamo razmisliti o stanju materijalnog postojanja.
Ljudski je oblik života namijenjen spoznavanju, a ne
traćenju dragocjenog vremena na jedenje, spavanje,
razmnožavanje i branjenje poput životinja. To nije napredak
civilizacije. Bhagavatam izjavljuje da ovo tijelo nije stvoreno
za težak rad samo radi udovoljavanja osjetilima.

nayam deho deha-bhajam nr-loke

kastan kaman arhate vid-bhujam ye
(Bhag. 5.5.1)

Težak rad i udovoljavanje osjetilima posao su svinja, a ne

ljudskih bića. Ljudska bića trebaju naučiti tapasyu. U Indiji
ima toliko mnogo velikih mudraca, velikih kraljeva,
brahmacarya i sannyasija, koji su proveli život u velikoj
tapasyi kako ne bi nastavili spavati. Buddha je bio princ koji
je napustio sve i posvetio se tapasyi. To je život. U dvadeset
četvrtoj godini, kralj Bharata, po kojem se Indija naziva
Bharata-varša, napustio je svoje kraljevstvo, svoju mladu
ženu i djecu i otišao kako bi se posvetio tapasyi. Gospodin
Caitanya takoñer je imao samo dvadeset četiri godine kad je
napustio Svoju mladu ženu i majku, sve. Ima mnogo
primjera. Indija je zemlja tapasye, ali mi to zaboravljamo.
Sada je pretvaramo u zemlju tehnologije. Čudno je da Indija
168
danas više ne propagira tapasyu, jer je Indija zemlja
dharme: dharma-ksetre kuru-ksetre.
Ali nije tako samo u Indiji. U ovom Željeznom dobu
svugdje je sve degradirano, degradirano u smislu
prayenalpayusah sabhya kalav asmin yugc janah (Bhag.
1.1.10). U dobu Kali, trajanje života smanjuje se i ljude ne
zanima samospoznaja, a ako ih zanima, uvijek ih zavode
brojni prevarantski vode. Doba je veoma degradirano. Zato
je pjevanje Hare Krišna mantre, koje je preporučio Caitanya
Mahaprabhu, najbolji i najjednostavniji proces.

harer nama harer nama

harer namaiva kevalam
kalau nasty eva nasty eva
nasty eva gatir anyatha

„U ovom dobu Kali nema druge religije osim slavljenja

Gospodina pjevanjem Njegova svetog imena. To nalažu svi
razotkriveni sveti spisi. Nema drugog načina, nema drugog
načina, nema drugog načina." Ovo je stih iz Brhan-naradiya
Purane. Harer nama harer nama harer namaiva kevalam.
Jednostavno pjevajte Hare Krišna. Nema drugog izbora.
Kalau nasty eva nasty eva nasty eva gatir anyatha. U dobu
Kali, nema drugog načina za dostizanje samospoznaje. Zato
ga moramo prihvatiti.
Sličan se stih nalazi u Šrimad-Bhagavatamu. U trećem
poglavlju dvanaestog pjevanja Šukadeva Gosvami opisao je
Maharadži Parikšitu nedostatke ovog doba i danas možemo
opaziti sve simptome doba Kali. Meñutim, Šukadeva
Gosvami je na kraju rekao kaler dosa-nidhe rajann asti hy
eko mahan gunah: „Dragi moj kralju, doba Kali je puno
nedostataka, ali pruža jednu dobru priliku." Koju? Kirtanad
eva krsnasya mukta-sangah param vrajet: „Jednostavno
zahvaljujući pjevanju Hare Krišna mantre, osoba se može
osloboditi i vratiti Bogu."
Ovaj je proces praktičan i ovlašten. Osoba može provjeriti
koliko je napredovala jednostavno zahvaljujući pjevanju.
Pokret svjesnosti Krišne nije mladi pokret, koji je tek
169
započet ili izmišljen. Temelji se na vedskim načelima i
acarye poput Caitanye Mahaprabhua ga odobravaju. Proces
je veoma jednostavan; ništa ne možete izgubiti. Mi ne
tražimo novac od ljudi, ne zahtijevamo honorare i ne dajemo
ljudima tajnu mantru uz obećanje da će za šest mjeseci
postati Bog. Ne. Svatko može pristupiti – djeca, žene,
djevojke, mladići i starci – svatko može pjevati i vidjeti
rezultate.
Da bismo to omogućili, gradimo ne samo Novu Vrindavanu,
našu farmu u Zapadnoj Virginiji, već i druge duhovne
zajednice kao što su Nova Navadvipa i Novi Jagannatha Puri.
Već smo otvorili Novi Jagannatha Puri u San Franciscu, u
kojem se održava i Ratha-yatra festival. Ove ćemo godine i
u Londonu održati veliku svečanost Ratha-yatre. Vući ćemo
Jagannathu, Subhadru i Balaramu do rijeke Themse,
svakoga na posebnim kolima. Amerika je osnovala Novu
Englesku i Novi York, zašto ne bi i Novu Vrindavanu?
Poseban trud trebamo uložiti u osnivanje Nove Vrindavane,
jer je Gospodin Caitanya preporučio aradhyo bhagavan
vrajesa-tanayas tad-dhama vrndavanam: „Krišna, sin Nande
Maharadže, vrhovno je obožavano Božanstvo u Vrndavana-
dhami, Vrajabhumiju, a Njegovo mjesto Vrindavana isto je
tako vrijedno obožavanja." Mladići i djevojke sa Zapada
prihvaćaju svjesnost Krišne i trebaju imati mjesto poput
Vrindavane. Swami Kirtanananda, koji je prije dvije godine
otišao sa mnom u Vrindavanu, zna kako Vrindavana izgleda i
zato sam mu naložio da izgradi najmanje sedam hramova. U
Vrindavani postoji pet tisuća hramova Radha-Krišne, ali
sedam hramova koje su izgradili Gosvamiji su najvažniji.
Naš je program život u Novoj Vrindavani, ekonomska
ovisnost o poljoprivredi i kravama, mirno njegovanje
svjesnosti Krišne i pjevanje Hare Krišna – to je plan
Vrindavane. Yuktahara-viharasya... yogo bhavati duhkha-ha
(Bhagavad-gita 6.17). Cilj ljudskog oblika života nije
povećavanje umjetnih potreba. Trebamo biti zadovoljni
održavanjem tijela i duše zajedno, a preostalo vrijeme
trebamo iskoristiti za njegovanje svjesnosti Krišne tako da
po napuštanju tijela ne moramo prihvatiti druga materijalno
170
tijelo, već se možemo vratiti kući, Bogu. To treba biti moto
ljudskog života.
Materijalni se život sastoji od jedenja, spavanja,
razmnožavanja i branjena, a duhovni život predstavlja nešto
više od toga. To je razlika izmeñu životinjskog i ljudskog
života. Životinjskim je vrstama zajedničko jedenje,
spavanje, razmnožavanje i branjenje. Pas jede i čovjek jede.
Čovjek spava i pas spava. Čovjek ima seks i pas ima seks.
Pas se brani na svoj način i čovjek se brani na svoj način
možda atomskom bombom. Ova četiri principa zajednička su
ljudskim bićima i životinjama, a njihovo unaprjeñivanje nije
znak ljudske, već životinjske civilizacije. Ljudska civilizacija
znači athato brahma-jijnasa. U Vedanta-sutri prvi aforizam
je athato brahma-jijnasa: „Sada je vrijeme za raspitivanje o
Brahmanu." To je ljudski život. Onaj tko nije duhovno
radoznao, jijnasuh sreya uttamam, nije čovjek, već
životinja, jer živi u skladu s ova četiri principa, to je sve.
Mora željeti saznati tko je i zašto je izložen bijedama
roñenja, smrti, starosti i bolesti. Postoji li tome lijek? O tome
se treba raspitivati. To je ljudski život; to je duhovni život.
Duhovni je život ljudski život, a materijalni je život
životinjski život. To je sve. Moramo urediti svoj život prema
načelima preporučenim u Bhagavad-giti. Yuktahara-
viharasya. Na primjer, ako se posvetim duhovnom životu, to
ne znači da ću se odreći hrane, ali ću prilagoditi svoju
prehranu duhovnom životu. Bhagavad-gita opisuje koja je
hrana prvorazredna (u vrlini), drugorazredna (u strasti) i
trećerazredna (u neznanju). Moramo se uzdići na nivo sattve
(vrline), svojstvene ljudskoj civilizaciji, i potom oživjeti svoju
transcendentalnu svjesnost, svjesnost Krišne. Sve je
objašnjeno u šastrama. Nažalost, mi ne tražimo savjet u
njima.

evam prasanna-manaso
bhagavad-bhakti-yogatah
bhagavat-tattva-vijnanam
mukta-sangasya jayate
(Bhag. 1.2.20)
171
Ako nismo osloboñeni utjecaja triju guna materijalne
prirode, ne možemo shvatiti Boga. Prasanna-manasah.
Moramo spoznati Brahman. Brahmabhutah prasannatma na
socati na kanksati (Bg. 18.54). Te su upute tu. Stoga
trebamo iskoristiti ove šastre i propovijedati. To je
odgovornost inteligentnih ljudi. Većina ljudi zna da je Bog
velik, ali ne zna koliko je velik. Vedski spisi o tome govore.
To je naša dužnost u ovom željeznom dobu. To je hari-
kirtana, param vijayate sri-krsna-sankirtanam: slavljenje
Svevišnjega.

Meditacija i unutarnje jastvo

Može li meditacija riješiti naše svakodnevne probleme?

Postoji li život poslije smrti? Mogu li nam droge pomoći da
dostignemo samospoznaju? Tijekom posjeta Južnoj Africi
1976. godine, Šrila Prabhupada je odgovorio na ova i druga
pitanja Billu Faillu, novinaru iz durbanskog Natal Mercuryja.

Šrila Prabhupada: Krišna je ime Boga i znači

„sveprivlačan". Ako osoba nije sveprivlačna, ne može biti
Bog. Stoga je svjesnost Krišne svjesnost Boga. Svi smo mi
sićušni djelići Boga, iste prirode kao On. Naš položaj, kao
živih bića, nalik je položaju malih čestica zlata u odnosu na
veliku količinu zlata.
Gospodin Faill: Da li smo mi nešto poput iskre u vatri?
Šrila Prabhupada: Da. I vatra i iskra su vatra, ali jedna je
velika, a druga veoma mala. Meñutim, za razliku od odnosa
izmeñu iskre i vatre, naš je odnos s Bogom vječan, iako smo
sada zaboravili taj odnos zbog dodira s materijalnom
energijom. Suočavamo se s toliko mnogo problema samo
zbog te zaboravnosti. Kad bismo oživjeli svoju izvornu
svjesnost Boga, postali bismo sretni. To je bit svjesnosti
Krišne. To je najbolji proces za oživljavanje naše izvorne
svjesnosti Boga. Postoje različiti procesi samospoznaje, ali u
sadašnjem dobu Kali ljudi su veoma pali i potreban im je
jednostavan proces svjesnosti Krišne. Sada misle da je
172
takozvani materijalni napredak rješenje za njihove
probleme, ali to nije točno. Trebamo se potpuno osloboditi
materijalnog stanja razvijanjem svjesnosti Krišne. To je
pravo rješenje. Budući da je Bog vječan, mi smo takoñer
vječni, ali u materijalnom stanju mislimo „ja sam ovo tijelo"
i zato moramo opetovano mijenjati tijela. To je posljedica
neznanja. Ustvari, mi nismo tijela, već duhovne iskre,
sastavni djelići Boga.
Gospodin Faill: Znači li to da je tijelo vozilo za dušu?
Šrila Prabhupada: Da. Baš kao automobil. Kao što autom
idete od jednog mjesta do drugog, tako zbog umnih
spekulacija u materijalnom stanju života mijenjamo položaje
u potrazi za srećom, ali ništa nas neće usrećiti ako ne
dostignemo naš pravi položaj sastavnih djelića Boga, čija je
jedina dužnost družiti se s Bogom i pomoći svim živim
bićima surañujući s Njim. Civilizirani ljudski život se dostiže
tek nakon duge evolucije kroz 8.400.000 vrsta života. Ako
ne iskoristimo ovaj civilizirani ljudski život za razumijevanje
Božjeg položaja, našeg položaja i našeg odnosa s Njim, već
umjesto toga protratimo život kao mačke i psi, tragajući
unaokolo za osjetilnim užicima, propustit ćemo veliku priliku.
Svrha je pokreta svjesnosti Krišne poučiti ljude kako mogu u
potpunosti iskoristiti ljudski oblik života pokušavajući da
shvate Boga i svoj odnos s Njim.
Gospodin Faill: Ako ne iskoristimo najbolje ovaj život,
dobivamo li drugu priliku, u idućem životu?
Šrila Prabhupada: Da. U skladu s vašim željama u
trenutku smrti, dobit ćete drugo tijelo. Meñutim, nije
zajamčeno da će to biti ljudsko tijelo. Kao što sam već
objasnio, postoji 8.400.000 različitih oblika života. Možete
ući u bilo koji od njih, ovisno o stanju vašeg uma u trenutku
smrti. Naše misli u trenutku smrti ovise o našim
aktivnostima tijekom života. Sve dok je naša svjesnost
materijalna, naše se aktivnosti odvijaju pod kontrolom
materijalne prirode, koja djeluje na tri načina: kao vrlina,
strast i neznanje. Te su tri odlike kao tri osnovne boje –
žuta, crvena i plava. Kao što miješanjem crvene, žute i
plave boje nastaju milijuni boja, miješanjem ovih odlika
173
prirode nastaju različite vrste života. Da bismo okončali
uzastopno rañanje i umiranje u različitim vrstama života,
moramo transcendirati prekrivač materijalne prirode i uzdići
se na nivo čiste svjesnosti, ali ako ne naučimo
transcendentalnu znanost o svjesnosti Krišne, u trenutku
smrti morat ćemo prijeći u drugo tijelo, koje može biti bolje
ili gore od sadašnjeg. Ako njegujemo gunu vrline, bit ćemo
uzdignuti u viši planetarni sistem, u kojem je standard
života bolji. Ako njegujemo gunu strasti, ostat ćemo na
sadašnjem položaju, ali ako iz neznanja vršimo grešne
djelatnosti i kršimo zakone prirode, degradirat ćemo se na
nivo životinjskog ili biljnog života. Potom ćemo ponovno
morati evolutivnim putem doći do ljudskog oblika života, što
može potrajati milijune godina. Zato ljudsko biće mora biti
odgovorno. Mora iskoristiti rijetku priliku koju mu pruža
ljudski oblik života za razumijevanje svog odnosa s Bogom i
djelovanje u skladu s njim. Tada može okončati krug
rañanja i umiranja u različitim oblicima života i vratiti se
kući, Bogu.
Gospodin Faill: Mislite li da transcendentalna meditacija
pomaže ljudima?
Šrila Prabhupada: Oni ne znaju što je prava meditacija.
Njihova je meditacija obična lakrdija – još jedna prijevara
tobožnjih svamija i yogija. Pitate me da li meditacija pomaže
ljudima, ali znate li što je meditacija?
Gospodin Faill: Smirivanje uma – koncentracija na
središte.
Šrila Prabhupada: Ali što je središte?
Gospodin Faill: Ne znam.
Šrila Prabhupada: Svi tako puno govore o meditaciji, ali
nitko ne zna što je zapravo meditacija. Ti prevaranti koriste
riječ „meditacija", ali ne znaju pravi predmet meditacije.
Jednostavno šire lažnu propagandu.
Gospodin Faill: Zar vrijednost meditacije ne leži u
poticanju ljudi na pravilno mišljenje?
Šrila Prabhupada: Ne. Prava je meditacija namijenjena
dostizanju stanja u kojem je um prožet svjesnošću Boga, ali
ako ne znate što je Bog, kako možete meditirati? Osim toga,
174
u ovom su dobu ljudi tako uznemireni da ne mogu smiriti
um. Vidio sam tu takozvanu meditaciju; jednostavno
spavaju i hrču. Nažalost, u ime svjesnosti Boga ili
samospoznaje, brojni prevaranti predstavljaju nestandardne
metode meditacije koje se ne temelje na ovlaštenim
knjigama vedskog znanja. To je samo još jedan oblik
iskorištavanja.
Gospodin Faill: Što je s drugim učiteljima, kao što je
Ouspensky i Gurdjieff? U prošlosti su donijeli na Zapad
poruku sličnu vašoj.
Šrila Prabhupada: Morali bismo proučiti njihova učenja
kako bismo utvrdili da li zadovoljavaju vedski standard.
Svjesnost Boga je znanost, kao medicinska znanost ili bilo
koja druga znanost. Ne može se razlikovati samo zato što su
je izgovorili različiti ljudi. Dva i dva su svuda četiri, nikada
pet ili tri. To je znanost.
Gospodin Faill: Mislite li da su drugi možda naučavali
vjerodostojan proces svjesnosti Boga?
Šrila Prabhupada: Veoma je teško reći, bez proučavanja
njihovih učenja. Ima tako mnogo prevaranata.
Gospodin Faill: To čine samo zbog novca.
Šrila Prabhupada: To je sve. Nemaju standardni proces.
Zato mi predstavljamo Bhagavad-gitu kakva jest, bez
osobnog tumačenja. To je standard.
Gospodin Faill: Da, ako stvari počnete dotjerivati,
neizbježno ih mijenjate.
Šrila Prabhupada: Svjesnost Krišne nije nov proces.
Veoma je star – i standardan. Ne može se mijenjati. Čim ga
pokušate mijenjati, gubi moć. Ta je moć kao elektricitet. Ako
želite proizvesti struju, morate slijediti standardna pravila,
pravilno postaviti sve negativne i pozitivne polove. Ne
možete hirovito napraviti generator i unatoč tome proizvesti
struju. Slično tome, postoji standardni proces za
razumijevanje filozofije svjesnosti Krišne od pravih
autoriteta. Ako slijedimo njihove upute, proces će djelovati.
Nažalost, jedna od opasnih bolesti suvremenog čovjeka jest
ta da svatko želi raditi po vlastitoj volji. Nitko ne želi slijediti

175
standardni način. Zato svi trpe neuspjehe, i duhovno i
materijalno.
Gospodin Faill: Da li se pokret svjesnosti Krišne povećava?
Šrila Prabhupada: O, da, veoma. Možda će vas iznenaditi
da prodajemo desetke tisuća knjiga. Imamo oko pedeset
knjiga i mnogi knjižničari i sveučilišni profesori jako ih
cijene, jer prije njihovog izdavanja nije postojala takva
literatura. To je novi doprinos svijetu.
Gospodin Faill: Čini se da svjesnost Krišne podrazumijava
brijanje glave i nošenje odjeće boje šafrana. Kako se običan
čovjek, zapleten u obiteljski život, može baviti svjesnošću
Krišne?
Šrila Prabhupada: Odjeća boje šafrana i obrijana glava
nisu od suštinske važnosti, iako stvaraju dobro stanje uma,
kao što vojnik, kada je propisno obučen, dobiva energiju –
osjeća se kao vojnik. Znači li to da se ne može boriti ako
nije u uniformi? Ne. Isto tako, svjesnost Boga ne može se
omesti – može se oživjeti u bilo kojim okolnostima – ali
odreñeni su uvjeti povoljni. Zato propisujemo da živite na
odreñen način, odijevate se na odreñen način, jedete na
odreñen način itd. Te su stvari korisne za njegovanje
svjesnosti Krišne, ali nisu od suštinske važnosti.
Gospodin Faill: Osoba može biti student svjesnosti Krišne i
istodobno nastaviti normalan svakodnevni život?
Šrila Prabhupada: Da.
Gospodin Faill: Što je s drogama? Mogu li pomoći u
procesu spoznaje Boga?
Šrila Prabhupada: Kad bi droge mogle pomoći u spoznaji
Boga, bile bi moćnije od Boga. Kako to možemo prihvatiti?
Droge su kemijski sastojci, koji su materijalni. Kako nam
nešto materijalno može pomoći da spoznamo Boga, koji je
sveduhovan? To je nemoguće. Uzimanjem droga osoba
doživljava samo neku vrstu opijenosti ili halucinacije; to nije
spoznaja Boga.
Gospodin Faill: Mislite li da su veliki mistici iz prošlih
stoljeća vidjeli duhovnu iskru koju ste ranije spomenuli?
Šrila Prabhupada: Što podrazumijevate pod „mistik"?

176
Gospodin Faill: To je samo ime za ljude koji su doživjeli
drugi nivo stvarnosti.
Šrila Prabhupada: Mi ne koristimo riječ mistik. Naša je
stvarnost spoznaja Boga, do koje dolazimo kad se
uzdignemo na duhovni nivo. Sve dok se nalazimo pod
utjecajem tjelesnog shvaćanja života, naše se razumijevanje
temelji na udovoljavanju osjetilima, jer je tijelo načinjeno od
osjetila. Kad se uzdignemo iznad tjelesnog nivoa i vidimo
um kao središte osjetilnih djelatnosti, prihvaćamo um kao
krajnji nivo spoznaje. To je umni nivo. S umnog nivoa
možemo se uzdići na intelektualni nivo, a s intelektualnog
nivoa na transcendentalni nivo. Na kraju možemo nadići čak
i transcendentalni nivo i doći do zrelog, duhovnog nivoa. To
su stupnjevi spoznaje Boga. Meñutim, u ovom dobu ljudi su
vrlo pali i zato im šastre (sveti spisi) preporučuju da se
izravno uzdignu na duhovni nivo pjevanjem svetih imena
Boga: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/
Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Ako
njegujemo ovu aktivnost na duhovnom nivou, možemo
odmah spoznati naš duhovni identitet. Tada proces spoznaje
Boga vrlo brzo postaje uspješan.
Gospodin Faill: Danas mnogo ljudi kaže da istinu moramo
tražiti u sebi, a ne izvana, u svijetu osjetila.
Šrila Prabhupada: Biti introspektivan znači spoznati da ste
duhovna duša. Ako ne shvaćate da niste tijelo, već duša,
nema govora o introspekciji. Prvo moramo razmotriti „jesam
li tijelo ili nešto unutar tijela?" Nažalost, taj se predmet ne
predaje ni u jednoj školi, gimnaziji ili fakultetu. Svatko misli
„ja sam ovo tijelo". Na primjer, u ovoj zemlji svi ljudi misle
„ja sam Južnoafrikanac, ovo su Indijci, ono su Grci" itd.
Ustvari, svi se stanovnici svijeta nalaze pod utjecajem
tjelesnog shvaćanja života. Svjesnost Krišne počinje s
uzdizanjem iznad tjelesnog shvaćanja.
Gospodin Faill: Znači, prvo se spoznaje duhovna iskra?
Šrila Prabhupada: Da. Spoznaja postojanja duhovne duše
unutar tijela prvi je korak. Ako ne shvaćamo ovu
jednostavnu činjenicu, nema govora o duhovnom napretku.

177
Gospodin Faill: Je li u pitanju samo intelektualno
razumijevanje?
Šrila Prabhupada: U početku, da. Postoje dvije vrste
znanja: teorijsko i praktično. Prvo moramo teorijski proučiti
duhovnu znanost. Potom, djelujući na duhovnom nivou,
dolazimo do praktične spoznaje.
Nažalost, danas se gotovo svi nalaze u tami tjelesnog
shvaćanja života. Zato je ovaj pokret veoma važan, jer
može uzdići civilizirane ljude iz te tame. Sve dok se nalaze
pod utjecajem tjelesnog shvaćanja života, nisu bolji od
životinja. „Ja sam pas", „ja sam mačka", „ja sam krava."
Životinje misle tako. Čim netko proñe, pas će zalajati,
misleći: „Ja sam pas. Postavili su me ovdje za psa čuvara."
Slično tome, ako usvojim pseći mentalitet i izazivam
strance: „Zašto ste došli u ovu zemlju? Zašto ste došli pod
moju vlast?" kakva je razlika izmeñu psa i mene?
Gospodin Faill: Nikakva. Da malo promijenimo temu. Je li
za duhovan život prijeko potrebno slijediti odreñene navike
jedenja?
Šrila Prabhupada: Da, čitav je proces namijenjen
pročišćavanju, a jedenje je dio tog pročišćavanja. Mislim da
imate izreku „Ono si što jedeš" i to je činjenica. Naša
tjelesna graña i stanje uma ovise o tome što jedemo i kako
jedemo. Zato, da bismo postali svjesni Krišne, šastre nam
preporučuju da jedemo ostatke hrane koju je kušao Krišna.
Ako bolesnik koji pati od sušice pojede nešto i vi pojedete
ostatke njegove hrane, zarazit ćete se. Slično tome, ako
jedete Krišna-prasadam, zarazit ćete se svjesnošću Krišne.
Mi ništa ne jedemo odmah. Prvo nudimo hranu Krišni i zatim
je jedemo. To nam pomaže da napredujemo u svjesnosti
Krišne.
Gospodin Faill: Jeste li svi vegetarijanci?
Šrila Prabhupada: Da, zato što je Krišna vegetarijanac.
Krišna može jesti bilo što jer je Bog, ali u Bhagavad-giti
(9.26) kaže: „Ako mi netko s ljubavlju i predanošću ponudi
list, cvijet, plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu."
Nikada ne kaže: „Dajte mi mesa i vina."
Gospodin Faill: Što je s duhanom?
178
Šrila Prabhupada: Duhan je takoñer opojno sredstvo. Mi
smo već opijeni tjelesnim shvaćanjem života i ako povećamo
opijenost, onda smo izgubljeni.
Gospodin Faill: Mislite da meso, alkohol i duhan pojačavaju
tjelesnu svjesnost?
Šrila Prabhupada: Da. Pretpostavimo da ste bolesni i da se
želite izliječiti. Morate slijediti upute liječnika. Ako vam kaže:
„Nemojte jesti ovo; jedite samo ovo", morate slijediti njegov
recept. Slično tome, mi imamo recept za liječenje od
tjelesnog shvaćanja života: pjevanje Hare Krišna, slušanje o
Krišninim djelatnostima i jedenje Krišna-prasadama. To je
liječenje proces svjesnosti Krišne.

VI.
Pronalaženje duhovnih
rješenja za materijalne probleme

Kriminal: zašto i što učiniti?

Svake godine svijet troši sve više novca na sprječavanje i

suzbijanje kriminala, ali usprkos tim naporima, stopa
kriminala raste. U američkim javnim školama, kriminal je
dosegao neograničene razmjere. U ovom razgovoru, koji je
u srpnju 1975. godine vodio s poručnikom Davidom
Mozeeom, policijskim službenikom za odnose s javnošću u
Chicagu, Šrilala Prabhupada je predložio začuñujući
jednostavno, a ipak praktično rješenje za naizgled
nesavladiv problem kriminala.

Poručnik Mozee: Mislim da imate neke ideje koje bi nam

mogle pomoći u sprječavanju kriminala. Volio bih ih čuti.
Šrila Prabhupada: Za razliku od pobožna čovjeka, koji ima
čisto srce, kriminalac ima nečisto srce. Ta je prljavština kao
bolest prisutna u srcu kriminalca u obliku neobuzdane
požude i pohlepe. Danas velik broj ljudi boluje od te bolesti i
zato je kriminal veoma raširen. Kad ljudi pročiste srce od te
prljavštine, kriminal će nestati. Najjednostavniji proces
179
pročišćenja jest skupno pjevanje Božjih svetih imena. Ono
se zove sankirtana i predstavlja osnovu našeg pokreta
svjesnosti Krišne. Prema tome, ako želite spriječiti kriminal,
morate okupiti što više ljudi za masovnu sankirtanu. Skupno
pjevanje Božjeg svetog imena pročistit će srca ljudi od sve
prljavštine. Onda više neće biti kriminala.
Poručnik Mozee: Smatrate li da postoji razlika izmeñu
kriminala u Sjedinjenim Državama i u vašoj zemlji, Indiji?
Šrila Prabhupada: Što je vaša definicija kriminala?
Poručnik Mozee: Svako ugrožavanje prava jedne osobe od
strane druge osobe.
Šrila Prabhupada: Da. Naša je definicija ista. U
Upanišadama je rečeno, isavasyam idam sarvam: „Sve
pripada Bogu." Svatko ima pravo koristiti ono što mu je Bog
dodijelio, ali ne može prisvajati tuñu imovinu. Ako to učini,
postaje kriminalac. Vi Amerikanci mislite da je Amerika vaša
zemlja i to je prvi oblik kriminala. Iako prije dvije stotine
godina nije bila vaša, došli ste iz drugih dijelova svijeta i
proglasili je svojom zemljom. Ustvari, to je Božja zemlja i
zato pripada svima, jer su svi Božja djeca, ali većina ljudi
nema predodžbu o Bogu. Gotovo svi su bezbožni. Zato ih
trebamo poučiti da vole Boga. U Americi, vaša vlada ima
izreku „u Boga vjerujemo". Je li to istina?
Poručnik Mozee: Da.
Šrila Prabhupada: Ali gdje je naobrazba o Bogu? Dobro je
vjerovati, ali sama vjera neće potrajati ako se ne temelji na
znanstvenom znanju o Bogu. Možemo znati da imamo oca,
ali ako ne znamo tko nam je otac, nemamo savršeno
znanje. To naučavanje znanosti o Bogu nedostaje.
Poručnik Mozee: Mislite li da nedostaje samo ovdje, u
Sjedinjenim Državama?
Šrila Prabhupada: Ne. Posvuda. Doba u kojem živimo
naziva se Kali-yuga, doba zaboravljanja Boga. To je doba
nerazumijevanja i svañe, a srca ljudi puna su prljavštine. Ali
Bog je tako moćan da se pjevanjem Njegovog svetog imena
pročišćavamo, kao što su se moji učenici pročistili od loših
navika. Naš se pokret temelji na principu pjevanja Božjeg
svetog imena. Svakome, bez razlike, pružamo priliku. Može
180
doći u naš hram, pjevati Hare Krišna mantru, pojesti malo
prasadama* radi osvježenja i postupno se pročistiti. Ako
nam vladini autoriteti pruže pogodnosti, možemo održavati
masovne sankirtane. Onda će se cijelo društvo, bez sumnje,
promijeniti.

*Hrana koja je prvo ponuñena Svevišnjcm Gospodinu.

Poručnik Mozee: Ako vas pravilno razumijem, gospodine,

kažete da trebamo isticati povratak religijskim principima.
Šrila Prabhupada: Svakako. U čemu je razlika izmeñu psa
i čovjeka bez religijskih načela? Čovjek može shvatiti
religiju, ali pas ne može. To je razlika. Ako ljudsko društvo
ostane na nivou mačaka i pasa, kako možete očekivati mirno
društvo? Ako dovedemo desetak pasa i stavimo ih u sobu,
hoćete li moći održati mir u sobi? Slično tome, ako je ljudsko
društvo puno ljudi s mentalitetom na nivou pasa, kako
možete očekivati mir?
Poručnik Mozee: Ako neka od mojih pitanja zvuče
neuljudno, to je samo zato što ne razumijem u potpunosti
vaša religiozna vjerovanja. Ne želim biti neuljudan.
Šrila Prabhupada: Ne, to nije pitanje mojih religioznih
vjerovanja. Ja jednostavno ukazujem na razliku izmeñu
ljudskog i životinjskog postojanja. Životinje ne mogu steći
nikakvo znanje o Bogu, ali ljudska bića mogu. Meñutim, ako
se ljudskim bićima ne pruži prilika za stjecanje znanja o
Bogu, ostat će na nivou mačaka i pasa. U društvu mačaka i
pasa ne može vladati mir. Zato je vlada dužna pobrinuti se
da ljudi nauče kako mogu postati svjesni Boga. Inače, bit će
zlo, jer bez svjesnosti Boga nema razlike izmeñu psa i
čovjeka; pas jede i mi jedemo; pas spava i mi spavamo; pas
se razmnožava i mi se razmnožavamo; pas se brani i mi se
branimo. Te su aktivnosti zajedničke. Jedina je razlika što
psa ne možemo poučiti o njegovom odnosu s Bogom, ali
čovjeka možemo.
Poručnik Mozee: Ne bi li mir trebao biti preteča povratka
religiji? Zar ne moramo prvo imati mir?

181
Šrila Prabhupada: Ne, ne, u tome je problem. U današnje
vrijeme nitko ne zna značenje religije. Religija znači štovati
zakone Boga, kao što dobar grañanin štuje zakone vlade.
Budući da nitko nema nikakvo znanje o Bogu, nitko ne
poznaje Božje zakone ili značenje religije. To je stanje ljudi
u današnjem društvu. Zaboravljaju religiju, smatrajući je
vrstom vjere. Vjera može biti slijepa. Vjera nije pravi opis
religije. Religija su zakoni koje je dao Bog i svatko tko slijedi
te zakone je religiozan, bez obzira je li kršćanin, hindus ili
musliman.
Poručnik Mozee: Uza sve dužno poštovanje, zar nije istina
da u Indiji, gdje se religiozni običaji stoljećima slijede,
vidimo ne povratak duhovnom životu, već udaljavanje od
njega?
Šrila Prabhupada: Da, ali to je posljedica lošeg vodstva.
Velika većina Indijaca potpuno je svjesna Boga i nastoji
slijediti Božje zakone. Ovdje, na Zapadu, čak ni veliki
sveučilišni profesori ne vjeruju u Boga ili život poslije smrti,
ali u Indiji čak i najsiromašniji čovjek vjeruje u Boga i
sljedeći život. Zna da će, ako čini grešna djela, patiti, a ako
djeluje pobožno, uživati. Sve do današnjeg dana, ako
izmeñu dva seljana izbije spor, odlaze u hram kako bi ga
riješili, jer svatko zna da će protivnička strana oklijevati da
govori laži pred Božanstvima. Stoga je Indija još uvijek 80%
religiozna. To je posebna povlastica roñenja u Indiji, ali i
posebna odgovornost. Šri Caitanya Mahaprabhu je rekao:

bharata-bhumite haila manusya-janma yara

janma sarthaka kari' kara para-upakara
(Caitanya-caritamrta, Adi 9.41)

Onaj tko se rodio u Indiji treba postati svjestan Krišne i tako

dostići savršenstvo života. Onda treba širiti svjesnost Krišne
po cijelom svijetu.
Poručnik Mozee: Gospodine, u kršćanstvu postoji moralna
pouka prema kojoj je lakše devi proći kroz iglene uši, nego
bogatašu ući u Božje carstvo. Mislite li da bogatstvo

182
Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja predstavlja
zapreku duhovnoj vjeri?
Šrila Prabhupada: Da. Preveliko je bogatstvo zapreka.
Krišna kaže u Bhagnaad-giti (2.44):

bhogaisvarya-prasaktanam
tayapahrta-cetasam
vyavasayatmika buddhih
samadhau na vidhayate

Ako osoba posjeduje veliko materijalno bogatstvo,

zaboravlja Boga. Zato je preveliko materijalno bogatstvo
diskvalifikacija za razumijevanje Boga. Premda ne postoji
apsolutan zakon prema kojem samo siromah može spoznati
Boga, obično, vrlo bogat čovjek jedino želi zgrtati novac i
teško mu je shvatiti duhovna učenja.
Poručnik Mozee: U Americi pripadnici kršćanske vjere
takoñer vjeruju u to. Ne vidim veliku razliku izmeñu
duhovnih vjerovanja raznih religioznih grupa.
Šrila Prabhupada: Da, bit je svih religija ista. Mi
predlažemo da pokušate shvatiti i voljeti Boga, bez obzira na
to koji sustav religije slijedite. Ako ste kršćanin, mi ne
kažemo: „To nije dobro, morate postati kao mi." Mi
predlažemo da jednostavno pokušate shvatiti i voljeti Boga,
bez obzira jeste li kršćanin, musliman ili hindus.
Poručnik Mozee: Ako se mogu vratiti na prvobitnu namjeru
svog dolaska, mogu li vas upitati za savjet koji bi nam
pomogao u suzbijanju kriminala? Priznajem da bi prvi i
najbolji način bio povratak Bogu, kao što kažete, u to nema
sumnje, no ima li nešto što bismo mogli odmah učiniti kako
bismo smanjili širenje mentaliteta kriminalca?
Šrila Prabhupada: Da. Kao što sam već rekao na početku
našeg razgovora, trebate nam omogućiti da pjevamo sveto
ime Boga i dijelimo prasadam. Onda će doći do velikih
promjena kod ljudi. Došao sam iz Indije sam, a sada imam
mnogo sljedbenika. Što sam učinio? Zamolio sam ih da
sjednu i pjevaju Hare Krišna mantru i poslije sam razdijelio

183
malo prasadama. Kad bi se to masovno činilo, cijelo bi
društvo postalo veoma ugodno. To je činjenica.
Poručnik Mozee: Biste li željeli započeti program u
bogatom ili siromašnom kraju?
Šrila Prabhupada: Mi ne pravimo takve razlike. Svako
mjesto lako dostupno svim vrstama ljudi podesno je za
sankirtanu. Ne postoji ograničenje da je samo siromasima
potrebna dobrobit, a bogatašima nije. Svatko se treba
pročistiti. Mislite li da kriminal postoji samo u siromašnijim
slojevima društva?
Poručnik Mozee: Ne, ali sam htio upitati bi li učinak bio
bolji, bi li se društvo više osnažilo, kad bi se program
održavao u siromašnom kraju, a ne u bogatom.
Šrila Prabhupada: Naše je liječenje namijenjeno duhovno
bolesnim osobama. Kad netko oboli, nema razlike izmeñu
siromaha i bogataša. Obojica se primaju u istu bolnicu. Kao
što bolnica treba biti na mjestu kojem mogu lako prići i
siromasi i bogataši, tako i mjesto održavanja sankirtane
treba biti svima lako dostupno. Svatko je zaražen i stoga
svakome treba omogućiti da iskoristi priliku.
Teškoća je u tome što bogat čovjek misli da je savršeno
zdrav, iako je najbolesniji od svih. Ali kao policajac, vi dobro
znate da je kriminal podjednako prisutan i meñu siromasima
i meñu bogatašima. Zbog toga je naš proces pjevanja
namijenjen svakome, jer pročišćava srce, bez obzira na
bogatstvo ili siromaštvo. Sklonost kriminalu može se trajno
promijeniti samo mijenjanjem srca kriminalca. Kao što vam
je poznato, brojni su lopovi mnogo puta uhićeni i stavljeni u
zatvor. Iako znaju da će otići u zatvor ako počine krañu,
prisiljeni su krasti zbog svog nečistog srca. Prema tome, ako
ne pročistite srce kriminalca, ne možete spriječiti kriminal
jednostavno strožim zakonskim mjerama. Kradljivac i
ubojica već znaju zakon, ali ipak čine nasilna krivična djela
zbog svog nečistog srca. Naš je proces namijenjen
pročišćavanju srca. Onda će sve nevolje ovog materijalnog
svijeta biti riješene.
Poručnik Mozee: To je veoma težak zadatak, gospodine.

184
Šrila Prabhupada: Nije težak. Trebate jednostavno pozvati
svakoga: „Doñite, pjevajte Hare Krišna mantru, plešite i
obilno častite prasadam." U čemu je problem? Mi to činimo u
našim centrima i ljudi dolaze, ali pošto imamo veoma malo
novaca, održavamo sankirtanu samo meñu užim krugom
ljudi. Pozivamo svakoga i ljudi postupno dolaze u naše
centre i postaju bhakte. Meñutim, kad bi nam vlada pružila
veće pogodnosti, mogli bismo se neograničeno širiti.
Problem je veliki; zašto se, inače, u novinskim člancima
postavlja pitanje što treba činiti? Nijedna država ne želi
kriminal. To je činjenica, ali voñe ne znaju kako ga mogu
spriječiti. Meñutim, kad bi nas saslušali, mogli bismo im dati
odgovor. Zašto postoji kriminal? Jer su ljudi bezbožni. Što se
može učiniti? Pjevajte Hare Krišna i častite prasadam. Ako
želite, možete prihvatiti ovaj proces sankirtane. Inače, mi
ćemo ga nastaviti u užem krugu ljudi. Mi smo kao siromašni
liječnik s malom privatnom ordinacijom, koji bi mogao
otvoriti veliku bolnicu kad bi mu se pružila povoljna prilika.
Vlada je izvršitelj. Kad bi prihvatila naš savjet i usvojila
proces sankirtane, problem kriminala bio bi riješen.
Poručnik Mozee: U Sjedinjenim Državama postoji mnogo
kršćanskih organizacija koje daju svetu pričest. Zašto to ne
djeluje? Zašto to ne pročišćava srce?
Šrila Prabhupada: Iskreno govoreći, smatram da je teško
naći čak i jednog pravog kršćanina. Takozvani kršćani ne
štuju naredbe Biblije. Jedna od deset zapovijedi u Bibliji glasi
„ne ubijaj", ali koji kršćanin ne ubija, jedući kravlje meso?
Proces pjevanja Gospodinovog svetog imena i dijeljenja
prasadama bit će djelotvoran ako ga slijede osobe koje vode
religiozan život. Moje učenike poučavam da strogo slijede
religijske principe i zato se njihovo pjevanje Božjeg svetog
imena razlikuje od pjevanja drugih. Ono nije rutinsko. Oni su
spoznali pročišćavajuću moć svetog imena kroz iskustvo.
Poručnik Mozee: Gospodine, zar teškoća ne leži u tome što
samo mali krug svećenika i bhakta slijedi religijske principe,
dok osobe na rubu pokreta zastranjuju i uzrokuju nevolje?
Na primjer, pretpostavimo da Hare Krišna pokret poprimi
gigantske razmjere, kao kršćanstvo. Zar ne biste imali
185
problema s ljudima na rubu pokreta koji bi tvrdili da su
sljedbenici, ali ustvari nisu?
Šrila Prabhupada: Ta mogućnost uvijek postoji, ali ja samo
tvrdim da ako niste pravi kršćanin, vaše propovijedanje neće
biti djelotvorno. Budući da mi strogo slijedimo religijska
načela, naše će propovijedanje biti djelotvorno u širenju
svjesnosti Boga i ublažavanju problema kriminala.
Poručnik Mozee: Gospodine, dopustite mi da vam se
zahvalim na vremenu koje ste mi posvetili. Predat ću snimak
ovog razgovora svojim pretpostavljenima. Nadam se da će
biti jednako djelotvoran kao vi.
Šrila Prabhupada: Puno vam hvala.

Ljudsko ili životinjsko društvo?

U jednom razgovoru za indijski Bhavan's Journal, u kolovozu

1976. godine, Šrila Prabhupdda je upitao: „Kako u
životinjskom društvu može vladati mir ili sreća? Žele držati
ljude kao životinje, a osnivaju Ujedinjene narode...
jednostavno pseća rasa. Pas trči na četiri noge, a vi na četiri
kotača – to je sve. A ipak mislite da je to napredak
civilizacije!"

Novinar: Prvo bih vas upitao da li opada utjecaj religije?

Ako je tako, objašnjava li to porast korupcije i opći gubitak
moralnih vrijednosti?
Šrila Prabhupada: Da, religija nestaje. To je pretkazano u
Šrimad-Bhagavatamu (12.2.1):

tatas canudinam dharmah

satyam saucam ksama daya
kalena balina rajan
nanksyaty ayur balam smrtih

„U Kali-yugi [sadašnjem dobu svañe i licemjerja] smanjit će

se religija, istinoljubivost, čistoća, milostivost, životni vijek,
tjelesna snaga i pamćenje." Ljudsko se biće razlikuje od
186
životinje po ovim odlikama, ali one će nestati. Neće biti
milostivosti i istinoljubivosti, pamćenje će biti slabo, životni
vijek će se smanjiti, a religija nestati. To znači da ćemo se
postupno degradirati do nivoa životinja.
Novinar: Religija će nestati? Postat ćemo životinje?
Šrila Prabhupada: Gdje nema religije, to je jednostavno
životinjski život. Svaki običan čovjek uviña da pas ne shvaća
što je religija. Pas je takoñer živo biće, ali ne želi shvatiti
Bhagavad-gitu ili Šrimad-Bhagavatam. Ne zanima ga. To je
razlika izmeñu čovjeka i psa: životinja nije zainteresirana.
Kad ljudska bića izgube interes za religiju, postaju
životinje. Kako u životinjskom društvu može vladati mir i
sreća? Žele držati ljude kao životinje, a osnivaju Ujedinjene
narode. Kako je to moguće? Ujedinjene životinje, društvo
ujedinjenih životinja? To se zbiva.
Novinar: Vidite li neke znakove koji pružaju nadu?
Šrila Prabhupada: Otkrili su barem da religija nestaje. To
je dobro. „Nestaje" znači da će postati životinje. U logici se
kaže da je čovjek razumna životinja. Kad nema razuma,
onda je obična životinja, a ne ljudsko biće. U ljudskom
društvu nije važno jeste li kršćanin, musliman, hindus ili
budist. Mora postojati neki sustav religije. Ljudsko društvo
bez religije životinjsko je društvo. To je činjenica. Zašto su
danas ljudi tako nesretni? Jer nema religije. Zanemaruju
religiju.
Jedan mi je gospodin pisao da je Tolstoj jednom rekao:
„Sve dok ne stave dinamit ispod crkve, neće biti mira." Čak
se i danas ruska vlada oštro protivi svjesnosti Boga, jer
misle da će religija pokvariti cijelu atmosferu u društvu.
Novinar: Čini se da ima neke istine u tome.
Šrila Prabhupada: Religija može biti zloupotrebljena, ali to
ne znači da je treba izbjegavati. Trebamo prihvatiti pravu
religiju. Ako takozvani svećenici nisu pravilno slijedili sustav
religije, to ne znači da religiju trebamo odbaciti. Ako mi oko
zadaje nevolje zbog mrene, to ne znači da trebam iskopati
oko. Trebam ukloniti mrenu. To je svjesnost Krišne.
Novinar: Povijest nam pokazuje da su brojni ljudi
zloupotrebljavali religiju. Zar to nije istina?
187
Šrila Prabhupada: Ti ljudi nemaju predodžbu o Bogu, a
propovijedaju religiju. Što je religija? Dharmam tu saksad
bhagavat-pranitam: „Put religije pokazuje sam Svevišnji
Gospodin." Nemaju pojma o Bogu, ne znaju što je Bog, ali
ispovijedaju neku religiju. Koliko se dugo može umjetno
održati? Propast će.
Takvo je sadašnje stanje. Nemaju pojma o Bogu; kako
onda mogu znati ,,to Bog nareñuje"? Religija predstavlja
Božju naredbu. Na primjer, zakon predstavlja naredbu
države. Ako nema države, gdje je naredba? Mi imamo jasnu
predodžbu o Bogu-Krišni. On izdaje naredbu, a mi je
prihvaćamo. To je jasna religija. Ako nema Boga, nema
predodžbe o Bogu, nema naredbe Božje, gdje je onda
religija? Ako nema vlade, gdje je onda zakon?
Novinar: Ne bi bilo nikakvog zakona. To bi bilo društvo
odmetnika.
Šrila Prabhupada: Svi su odmetnici, izmišljaju vlastite
sustave religije. To se zbiva.
Samo zapitajte, u bilo kojem sustavu religije, kako
zamišljaju Boga? Može li itko jasno reći? Nitko ne može, ali
mi ćemo odmah reći:

venum kvanantam aravinda-dalayataksam

barhavatamsam asitambuda-sundarangam
kandarpa-koti-kamaniya-visesa-sobham
govindam adi-purusam tam aham bhajami

„Obožavam Govindu, prvobitnoga Gospodina, koji umješno

svira Svoju flautu, čije oči nalikuju laticama rascvjetala
lotosa, čiju glavu krasi paunovo pero, čiji predivni lik ima
boju plava oblaka i čija jedinstvena ljepota očarava milijune
Kupida." (Brahma-samhita 5.30) Odmah možemo opisati
Boga.
Ako ne postoji predodžba o Bogu, kakva je onda to religija?
Novinar: Ne znam.
Šrila Prabhupada: To je lažna religija. Ljudi nemaju pojma
o Bogu i zato ne shvaćaju religiju. To je nestajanje i pošto

188
religija nestaje, ljudska bića postaju sve više nalik
životinjama.
„Životinja" znači da osoba nema pamćenje. Pas dolazi kad
vidi hranu; ja mu kažem „kuš" i on odlazi, ali ponovno dolazi
– nema pamćenje. Što se manje sjećamo Boga, to više
gubimo ljudske odlike. U Kali-yugi će se smanjiti ljudske
odlike. To znači da ljudi postaju nalik mačkama i psima.
Novinar: Drugo pitanje glasi: „Vedsku kulturu obično
optužuju da je fatalistička, da pretvara ljude u robove vjere
u predodreñenost i da zbog toga sprječava napredak. Koliko
je ta optužba istinita?"
Šrila Prabhupada: Što je napredak? Je li pseće skakanje
napredak? Je li to napredak? Pas trči unaokolo na četiri
noge, a vi jurite na četiri kotača. Je li to napredak? To nije
vedski sustav. Prema vedskom sustavu, ljudsko biće
posjeduje odreñenu količinu energije. Njegova je svijest
razvijenija i zato je energija ljudskih bića dragocjenija od
energije životinja.
Novinar: Nitko, vjerojatno, ne bi osporio da ljudsko biće
ima više slobode ili, pretpostavljam, veću odgovornost od
životinja.
Šrila Prabhupada: Ljudsku energiju trebamo iskoristiti za
duhovni napredak, a ne za nadmetanje s psima. Sveta
osoba ne troši svoju energiju poput pasa. Ljudi danas misle
da je pseći život pravi, ali pravi je život duhovni napredak.
Zato vedski spisi izjavljuju:

tasyaiva hetoh prayateta kovido

na labhyate yad bhramatam upary adhah
tal labhyate duhkhavad anyatah sukham
kalena sarvatra gabhira-ramhasa

„Osobe koje posjeduju pravu inteligenciju i filozofske

sklonosti trebaju težiti samo tim smislenom cilju koji se ne
može dostići čak ni obilaženjem svih planeta, od najvišeg
(Brahmaloke) do najnižeg (Patale). Što se tiče sreće koja
potječe od osjetilnog uživanja, možemo je automatski steći

189
tijekom vremena, kao što tijekom vremena bivamo izloženi
bijedama, iako ih ne želimo.“ (Šrimad-Bhagavatam 1.5.18)
Novinar: Možete li to još malo objasniti?
Šrila Prabhupada: Ljudsko biće treba iskoristiti svoju
energiju za stjecanje onoga što nije steklo u bezbroj prošlih
života. U brojnim životima duša je prebivala u oblicima pasa,
polubogova, mačaka, ptica, zvijeri i raznim drugim oblicima.
Postoji 8.400.000 različitih vrsta tijela. Tako se duša seli. U
svakom slučaju, zaokupljena je udovoljavanjem osjetilima.
Novinar: Što to znači?
Šrila Prabhupada: Na primjer, pas je zaokupljen
udovoljavanjem osjetilima: gdje je hrana, gdje je sklonište,
gdje je ženka, gdje je zaštita? Čovjek isto tako postupa, ali
na drugačiji način. To se odvija, život za životom. Čak i mali
kukac teži za istim. Ptice, zvijeri, ribe – posvuda se odvija
ista borba. Gdje je hrana, gdje je seks, gdje je sklonište,
kako se mogu obraniti? Vedski spisi izjavljuju da smo
tijekom mnogo života bili time zaokupljeni i ako se ne
izbavimo iz kruga borbe za opstanak, ponovno ćemo tijekom
niza života morati biti time zaokupljeni.
Novinar: Počinjem shvaćati.
Šrila Prabhupada: Da, to trebamo okončati. Zato Prahlada
Maharadža izjavljuje:

sukham aindriyakam daitya

deha-yogena dehinam
sarvatra labhyate daivad
yatha duhkham ayatnatah

„Dragi moji prijatelji roñeni u demonskim obiteljima, osjećaj

sreće koji nastaje pri dodiru tijela s predmetima osjetila
može se steći u bilo kojem obliku života, ovisno o
plodonosnim djelatnostima koje je osoba u prošlosti vršila.
Takva sreća, kao i nesreća, dolaze same." (Bhag. 7.6.3)
Pas ima tijelo i ja imam tijelo. Stoga nema razlike izmeñu
mog i njegovog seksualnog zadovoljstva. Zadovoljstvo koje
potječe od seksa isto je. Pas se ne boji uživati u seksu na
ulici pred svima, a mi to skrivamo. To je sve. Ljudi misle da
190
je seksualno uživanje u lijepom stanu znak napretka.
Meñutim, to nije napredak. Zbog tog takozvanog napretka,
stvaraju pseću rasu. Ljudi ne znaju da je zadovoljstvo već
predodreñeno, ovisno o vrsti tijela koje dobijemo.
Novinar: Kako to mislite, „zadovoljstvo je predodreñeno"?
Šrila Prabhupada: To se naziva sudbina. Svinja je dobila
odreñenu vrstu tijela i hrana joj je izmet. To ne možete
promijeniti. Svinja ne voli jesti halavu (slatkiš od griza
pržena na maslacu). To nije moguće. Budući da ima
odreñenu vrstu tijela, mora to jesti. Može li bilo koji
znanstvenik poboljšati životni standard svinje?
Novinar: Sumnjam.
Šrila Prabhupada: Zato je Prahlada Maharadža rekao da je
zadovoljstvo predodreñeno. U suštini je isto, ali postoje male
razlike, ovisno o tijelu. Neciviliziran čovjek u prašumi uživa u
istom.
Ljudi danas misle da se stupanj civilizacije ogleda u
izgradnji nebodera, ali prema vedskoj civilizaciji to nije
napredak. Pravi napredak ljudskog života leži u
samospoznaji, koliko ste spoznali svoje jastvo, ne u izgradnji
nebodera.
Novinar: Zar ovo što govorite nije razumljivo za većinu
ljudi?
Šrila Prabhupada: Ljudi katkada pogrešno razumiju. U
vrhovnom sudu, sudac mirno sjedi, naizgled ne radi ništa i
prima veliku plaću. Netko drugi može misliti: „Tako naporno
radim u istom sudu, udaram žigove, a ne dobivam ni
desetinu sučeve plaće." Misli: „Tako sam zaposlen, tako
teško radim, a ne dobivam istu plaću kao čovjek koji samo
sjedi." Situacija je sljedeća: vedska je civilizacija
namijenjena dostizanju samospoznaje, a ne stvaranju pseće
rase.
Novinar: Ipak, zar se obično ne smatra časnim naporno
raditi, boriti se i na kraju „uspjeti" u životu?
Šrila Prabhupada: Karmiji, plodonosni radnici, opisani su u
Bhagavad-giti kao mudhe, magarci. Zašto se usporeñuju s
magarcima? Jer magarac veoma teško radi s tovarom na
leñima, a gospodar mu za uzvrat daje malo trave. Stoji pred
191
vratima perača i jede travu dok ga perač ponovno tovari.
Nema razuma da pomisli: „Ako napustim peračevu kolibu,
mogu naći travu bilo gdje. Zašto bih nosio takav tovar?"
Novinar: To me podsjeća na neke ljude koje poznajem.
Šrila Prabhupada: Plodonosni je radnik takav. U uredu je
veoma zaposlen i ako ga želite vidjeti, reći će: „Jako sam
zaposlen." Ali što je rezultat takve zaposlenosti? Jede dvije
kriške prepečena kruha i šalicu čaja. I zbog toga je tako
zaposlen? Ne zna zašto je zaposlen. Iz bankovnih izvoda vidi
da na tekućem računu sada ima dva milijuna dolara,
umjesto jednog, i zadovoljan je time, ali jest će samo dvije
kriške prepečena kruha i šalicu čaja i dalje će teško raditi.
To je značenje riječi karma. Magarci – rade poput magaraca,
bez ikakva cilja u životu.
Ali vedska je civilizacija drugačija. Optužba nije točna – u
vedskoj civilizaciji ljudi nisu nimalo lijeni. Svoju energiju
troše za više ciljeve. Prahlada Maharadža ističe da je ta
aktivnost toliko važna da osoba treba početi od samog
djetinjstva. Kaumara acaret prajnah: ne smijemo gubiti ni
sekundu. To je vedska civilizacija. Magarci vide: „Ovi ljudi ne
rade kao mi" – kao psi i magarci – i smatraju da bježimo.
Da, izbjegavamo beskoristan napor. Vedska je civilizacija
namijenjena dostizanju samospoznaje.
Novinar: Možete li nam nešto više reći o vedskoj civilizaciji?
Šrila Prabhupada: Vedska civilizacija počinje sustavom
varnašrame. U varnašrama sustavu postoji podjela na
brahmane (intelektualci, savjetnici), kšatriye (upravitelji),
vaišye (trgovci, zemljoradnici), šudre (radnici), brahmacarije
(učenici u celibatu), grihasthe (obiteljski ljudi), vanaprasthe
(ljudi kuji su se povukli iz obiteljskog života) i sannyasije
(odvojene pustinjake).
Krajnji je cilj obožavanje Krišne, Svevišnjega Gospodina.
Ako obožavate Krišnu, ispunjavate sve svoje propisane
dužnosti, kao brahmana, kšatriya, vaišya, šudra, brahmacari
ili bilo tko drugi. Odmah se posvetite svjesnosti Krišne. To je
tako važno.

192
Novinar: Kad bi ljudi znali za način života koji je prirodniji,
ispunjeniji, u čemu bi bio problem? Oni bi ga, kao što
kažete, prihvatili.
Šrila Prabhupada: Ali ne znaju i zato nema religije, samo
pseća rasa. Pas trči na četiri noge, a vi jurite na četiri kotača
– to je sve. I mislite da je to napredak civilizacije.
Zato se za suvremenu civilizaciju kaže da praktično ne čini
ništa. Gdje god se nalazili, dobit ćete sve što vam je suñeno.
Radije prihvatite svjesnost Krišne, Prahlada Maharadža
navodi primjer da bivamo izloženi neugodnostima, iako ih ne
želimo. Slično tome, čak i kad ne bismo željeli sreću koja
nam je suñena, ona bi nas snašla. Ne bismo trebali trošiti
energiju na materijalnu sreću. Ne možete steći više
materijalne sreće nego što vam je suñeno.
Novinar: Kako možete biti sigurni u to?
Šrila Prabhupada: Zašto vjerujem u to? Jer nas snalaze
nevolje, iako ih ne želimo. Predsjednik Kennedy poginuo je
od ruke vlastitog zemljaka. Tko je to želio i zašto je došlo do
toga? Bio je velik čovjek, toliko mnogo ljudi ga je štitilo, a
ipak mu je bilo suñeno da bude ubijen. Tko vas može
zaštititi?
Ako po sudbini zapadam u nevolje, doći će i suprotno
stanje – sreća. Zašto bismo trošili vrijeme na ispravljanje
toga? Iskoristimo svoju energiju za svjesnost Krišne. To je
inteligentno. Ne možemo spriječiti sudbinu. Svatko će
doživjeti odreñenu količinu sreće i odreñenu količinu
nesreće. Nitko ne uživa u neprekidnoj sreći.
Kao što ne možete spriječiti nesreću, ne možete spriječiti ni
sreću. Doći će sama. Zato nemojte trošiti vrijeme na te
stvari. Iskoristite vrijeme za napredovanje u svjesnosti
Krišne.
Novinar: Zar osoba svjesna Krišne ne bi pokušala ostvariti
napredak?
Šrila Prabhupada: Ako uzaludno nastojite ostvariti
napredak, koja je korist od toga? Ako ne možete promijeniti
svoju sudbinu, koja je korist od nastojanja? Bit ćemo
zadovoljni srećom i nesrećom koje su nam suñene.

193
 Vedska je civilizacija namijenjena spoznavanju Boga. To je
bitno. U Indiji ćete još uvijek za vrijeme značajnih festivala
vidjeti milijune ljudi kako se kupaju u Gangi, jer žele
osloboñenje. Nisu lijeni. Prelaze tisuće kilometara kako bi se
okupali u Gangi. Nisu lijeni, ali nisu zauzeti aktivnostima
pseće rase. Od samog djetinjstva pokušavaju postati
samospoznati. Kaumara acaret prajno dharman bhagavatan
iha. Toliko su aktivni da žele početi od samog djetinjstva.
Stoga je pogrešno misliti da su lijeni.
Novinar: Ako se sudbina ne može spriječiti, zašto ne bismo
novoroñenu djecu pustili da trče unaokolo poput životinja?
Što im je suñeno, to će se desiti.
Šrila Prabhupada: Ne, prednost je u tome što ih možete
duhovno odgojiti. Zato je rečeno tasyaiva hetoh prayateta
kovidah: svoju energiju trebate upotrijebiti za
samospoznaju. Ahaituky apratihata: predano služenje,
svjesnost Krišne ne može se omesti. Kao što ne možete
spriječiti materijalnu sudbinu, ništa ne može spriječiti vaš
napredak u duhovnom životu, ako za njim težite.
Ustvari, Krišna će promijeniti sudbinu, ali samo za Svog
bhaktu. On kaže aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami:
„Zaštitit ću te od svih posljedica grijeha." (Bhagavad-gita
18.66)
Na primjer, ako sud nekoga osudi na vješanje, nitko to ne
može spriječiti, čak ni sudac koji je donio presudu. Ali ako se
optuženik za milost obrati kralju, koji je iznad svih zakona,
kralj može spriječiti vješanje.
Zato se trebamo predati Krišni. Ako na umjetan način
želimo steći veću sreću ekonomskim napretkom, to nije
moguće. Toliko mnogo ljudi radi naporno, ali znači li to da će
svatko postati Henry Ford ili Rockefeller? Svatko čini sve što
može. Gospodinu Fordu bilo suñeno je da postane bogat, ali
to ne znači da će svaki čovjek koji naporno radi kao Ford
postati bogat kao on. Ne. To je praktično. Ne možete
promijeniti sudbinu jednostavno radeći teško poput magarca
ili psa, ali možete iskoristiti tu energiju za razvijanje
svjesnosti Krišne.

194
Novinar: Što je zapravo svjesnost Krišne? Možete li nam
nešto više reći?
Šrila Prabhupada: Ljubav prema Bogu – to je svjesnost
Krišne. Ako niste naučili voljeti Boga, što je smisao vaše
religije? Na nivou ljubavi prema Bogu shvaćate svoj odnos s
Bogom – „ja sam sastavni djelić Boga". Onda širite svoju
ljubav i na životinje. Ako doista volite Boga, osjećate ljubav i
prema kukcima. Razumijete: „Ovaj kukac ima drugačije
tijelo, ali je takoñer sastavni djelić moga oca; zato je moj
brat." Onda ne možete održavati klaonice. Ako održavate
klaonice i kršite Kristovu naredbu „ne ubijaj", a proglašavate
sebe kršćaninom ili hindusom, to nije religija. To je samo
gubitak vremena – jer ne razumijete Boga; nemate ljubav
prema Bogu. Proglašavate sebe pripadnikom neke sekte, ali
to nije religija. To se dogaña u cijelom svijetu.
Novinar: Kako možemo popraviti situaciju?
Šrila Prabhupada: Krišna je Svevišnja Božanska Osoba.
Ako ne prihvaćate da je Krišna vrhovno biće, pokušajte
shvatiti. To je naobrazba: postoji vrhovna osoba. Krišna nije
Indijac; On je Bog. Sunce prvo izlazi u lndiji, ali to ne znači
da je sunce indijsko; slično tome, iako se Krišna pojavio u
Indiji, sada je došao na Zapad, kroz ovaj pokret svjesnosti
Krišne.

Altruizam – privremen i vječan

Godine 1972., u južnoindijskoj državi Andhra Pradesh

vladala je velika suša koja je pogodila milijune ljudi.
Nadajući se pomoći Meñunarodnog društva za svjesnost
Krišne, TL. Katidia, tajnik Komiteta za pomoć Andhra
Pradeshu, napisao je pismo Šrila Prabhupadi. Šrila
Prabhupada je odgovorio ovim iznenañujućim i poučnim
pismom.

Poštovani Swamiji,

195
 Stanovnici dva pobratimljena grada sretni su što imaju
priliku upoznati vas i vaše cijenjene učenike. Možda vam je
poznato da je zbog nedovoljno padavina tijekom posljednje
dvije godine i potpune suše u ovoj godini više od pola naše
države [južnoindijska država Andhra Pradesh] pogoñeno
sušom. Sa željom da pomogne vladi u otklanjanju ovog zla,
osnovana je Središnja dobrovoljna organizacija grañana
različitih svjetonazora. Članovi ove organizacije obišli su
područja pogoñena sušom. Stanje je jadno. U nekim selima
do pitke vode pješači se kilometrima. Zbog nestašice stočne
hrane, stoka se prodaje u bescjenje. Mnoštvo zalutale stoke
umire zbog nedostatka hrane i vode. Problem hrane takoñer
je veoma ozbiljan. Previsoka tržišna cijena žitarica nadilazi
kupovnu moć siromašnih seljaka, što za posljedicu ima da
pet do šest milijuna ljudi ima jedva jedan obrok dnevno.
Mnogi su na rubu gladi. Čitava je situacija dirljiva i bolna.
Zato vas s poštovanjem molimo da razmislite kako bi vaše
društvo moglo najbolje pomoći milijunima ovih duša koje
nezamislivo pate. Komitet bi želio predložiti da članovi vašeg
društva zamole bhakte koji dolaze na vaša predavanja da
daju doprinos Fondu za pomoć Andhra Pradeshu.
Komitet je spreman poslati svoje predstavnike s članovima
vašeg društva gdje god želite dijeliti prasadu milijunima
gladnih u državi.
Budući da je manava-seva madhava-seva [„Služba za
čovjeka služba je za Boga"], Komitet je uvjeren da će čak i
mali napor vašeg milostivog društva uvelike ublažiti patnje
stotine tisuća ljudi.

Uvijek vas u službi Gospodina,

TL. Katidia, tajnik
Komitet za pomoć Andhra Pradeshu
Hyderabad, Indija

Dragi gospodine Katidia,

Molim vas, primite moje pozdrave. U svezi vašeg pisma i

razgovora, dopustite mi da vas obavijestim da nitko ne
196
može postati sretan ako ne zadovolji Svevišnju Božansku
Osobu. Nažalost, ljudi ne znaju tko je Bog i kako Ga mogu
usrećiti. Zato naš pokret svjesnosti Krišne izravno
predstavlja ljudima Svevišnju Božansku Osobu. U šestom
poglavlju sedmog pjevanja Šrima-Bhagavatama rečeno je:
tuste ca tatra kim alabhyam ananta adye/ kim tair guna-
vyatikarad iha ye sva-siddhah.
U ovom je stihu izražena misao da zadovoljavanjem
Svevišnje Božanske Osobe zadovoljavamo svakoga i nema
govora o nestašici. Ljudi ne znaju uva tajnu uspjeha i zato
prave vlastite neovisne planove za sreću. Meñutim, na taj
način nije moguće naći sreću. Iz zaglavlja vašeg pisma vidio
sam da brojne ugledne osobe ove zemlje žele pomoći
ljudima koji pate, ali trebaju znati da će svi njihovi pokušaji
biti uzaludni ako ne zadovolje Svevišnju Božansku Osobu.
Bolestan čovjek ne može živjeti samo od pomoći stručnog
liječnika i lijekova. Kad bi bilo tako, nijedan bogataš ne bi
nikada umro. Moramo osvojiti naklonost Krišne, Svevišnje
Božanske Osobe.
Stoga, ako želite pružiti pomoć samo prikupljanjem
fondova, mislim da nećete biti uspješni. Morate zadovoljiti
vrhovni autoritet i to je put ka uspjehu. Na primjer, zbog
vršenja sankirtane, kiša je ovdje počela padati nakon
dvogodišnje suše. Kad smo posljednji put održali Hare
Krišna festival u Delhiju, prijetila je opasnost da Pakistan
objavi rat i kada mi se jedan novinar obratio za mišljenje,
rekao sam mu da mora doći do borbe jer je druga strana
agresivna. Meñutim, zbog našeg sankirtana pokreta, Indija
je odnijela pobjedu. Slično tome, kad smo održali festival u
Calcutti, komunistički pokret [Naxalite] bio je zaustavljen.
To su činjenice. Zahvaljujući sankirtana pokretu možemo
dobiti ne samo sve pogodnosti za život, već se na kraju
možemo vratiti kući, Bogu. Osobe demonske prirode ne
mogu to shvatiti, ali to je činjenica.
Zato vas molim da se, kao vodeći članovi društva, pridružite
ovom pokretu. Pjevanjem Hare Krišna mantre ništa ne
možete izgubiti, ali dobrobit je velika. Prema Bhagavad-giti
(3.21), sve što voñe prihvate, obični ljudi slijede:
197
yad yad acarati sresthas
tat tad evetaro janah
sa yat pramanam kurute
lokas tad anuvartate

„Sve što velik čovjek čini, obični ljudi slijede. Kakav god
primjer postavi svojim uzoritim djelovanjem, čitav ga svijet
slijedi."
Sankirtana pokret svjesnosti Krišne veoma je važan. Zato
želim preko vas zamoliti sve vodeće ljude Indije da vrlo
ozbiljno prihvate ovaj pokret i pruže nam sve pogodnosti za
širenje ovog pokreta u cijelom svijetu. Tada će zavladati
sreća, ne samo u Indiji, već i u čitavom svijetu.

U nadi da vas je ovo pismo zateklo u dobrom zdravlju,

vaš vječni dobronamjernik,
A. C. Bhaktivedanta Swami

Proglašavanje naše ovisnosti o Bogu

Za mnoge je dvjestota obljetnica osnutka Amerike bila

povod za veliko slavlje. U ožujku 1976. godine u Mayapuru u
Indiji, urednici Back to Godhead-a razgovarali su sa Šrila
Prabhupadom, koji se oštro osvrnuo na američke parole „Svi
su ljudi stvoreni jednaki", „ U Boga vjerujemo" i „Jedan
narod pod Božjirn vodstvom".

Back to Godhead: Thomas Jefferson je osnovnu filozofiju

američke revolucije unio u Deklaraciju neovisnosti. Važni
ljudi tog vremena koji su potpisali taj dokument složili su se
da postoje odreñene, veoma jasne ili očigledne, istine od
kojih je prva da su svi ljudi stvoreni jednaki. Time se mislilo
da su svi ljudi jednaki pred zakonom i imaju jednako pravo
na zakonsku zaštitu.
Šrila Prabhupada: Da, u tom smislu, kao što kažete, ljudi
su stvoreni jednaki.
198
BTG: U Deklaraciji neovisnosti takoñer je rečeno da je Bog
svim ljudima dao odreñena prirodna prava koja im se ne
mogu oduzeti. To su prava na život, slobodu...
Šrila Prabhupada: Ali životinje takoñer imaju pravo na
život. Zašto životinje takoñer ne bi imale pravo na život?
Zečevi, na primjer, žive u šumi. Zašto vlada dozvoljava
lovcima da pucaju na njih?
BTG: Oni su govorili samo o ljudskim bićima.
Šrila Prabhupada: Onda nemaju pravu filozofiju.
Uskogrudno shvaćanje da su moja obitelj ili brat dobri i da
svakog drugog mogu ubiti je zločinačko. Pretpostavimo da
zbog moje obitelji ubijem vašeg oca. Je li to filozofija? Prava
je filozofija suhrdam sarva-bhutanam, prijateljstvo prema
svim živim bićima. To se zacijelo odnosi na ljudska bića, ali
ako nepotrebno ubijete čak i jednu životinju, odmah ću se
usprotiviti: „Kakve to gluposti radiš?"
BTG: Osnivači Amerike rekli su da je drugo prirodno pravo,
pravo na slobodu – to znači da vam vlada nema pravo reći
koju vrstu posla morate raditi.
Šrila Prabhupada: Ako vlada nije savršena, ne bi joj se
smjelo dopustiti da govori ljudima što moraju raditi, ali ako
je savršena, onda može.
BTG: Treće spomenuto prirodno pravo jest da svako ljudsko
biće ima pravo tragati za srećom.
Šrila Prabhupada: Da, ali vaš standard sreće može se
razlikovati od mog. Vi možda volite jesti meso; ja ga mrzim.
Kako vaš standard sreće može biti jednak mome?
BTG: Treba li svatko imati pravo da pokuša dostići standard
sreće koji želi?
Šrila Prabhupada: Ne, standard sreće treba biti propisan u
skladu s odlikama pojedine osobe. Čitavo društvo morate
podijeliti na četiri grupe: ljude s odlikama brahmane, ljude s
odlikama kšatriye, ljude s odlikama vaišye i ljude s odlikama
šudre.* Svakome treba omogućiti da djeluje u skladu sa
svojim prirodnim odlikama.
Bik ne može obavljati posao konja, niti konj može obavljati
posao bika. Danas gotovo svatko ima fakultetsku naobrazbu,
ali što se uči na fakultetima? Uglavnom tehničko znanje,
199
namijenjeno šudrama. Prava, viša naobrazba jest
proučavanje vedske mudrosti. Ona je namijenjena
brahmanama. Isključiva naobrazba za šudre vodi ka
kaotičnom stanju. Svakoga se treba ispitati i utvrditi kakva
mu izobrazba odgovara. Nekim se šudrama treba pružiti
tehnička izobrazba, ali većina šudra treba raditi na
poljoprivrednim dobrima. Svi dolaze u grad na školovanje,
misleći: „Tako možemo dobiti više novaca" i zato se
poljoprivreda zanemaruje. Danas vlada nestašica, jer nitko
ne proizvodi dobru hranu. Sve ove anomalije uzrokuje loša
vlada. Vlada je dužna pobrinuti se da svi rade u skladu sa
svojim prirodnim odlikama. Onda će ljudi biti sretni.

*Brahmane su učeni, pobožni učitelji i duhovni voñe društva,

kšatriye su vojnici i rukovoditelji, vaišye su poljoprivrednici i
trgovci, a šudre su radnici.

BTG: Ako vlada umjetno svrstava sve ljude u jedan stalež,

onda ne može biti sreće.
Šrila Prabhupada: Ne, to je neprirodno i uzrokovat će
kaos.
BTG: Osnivači Amerike nisu voljeli staleže, jer su imali tako
loše iskustvo s njima. Prije revolucije Amerikom su vladali
kraljevi, ali bi uvijek postali okrutni i nepravedni.
Šrila Prabhupada: Jer ih nisu obrazovali kao svete
kraljeve. U vedskoj civilizaciji, dječaci su od samog početka
života bili obrazovani kao prvorazredni brahmacariji (učenici
u celibatu). Išli su u gurukulu, školu duhovnog učitelja i učili
vladati sobom, biti čisti i istinoljubivi, njegujući brojne druge
svete odlike. Najbolji od njih kasnije su bili sposobni vladati
zemljom.
Američka revolucija nema poseban značaj. Ljudi se pobune
kad postanu nesretni. To se dogodilo u Americi, Francuskoj i
u Rusiji.
BTG: Američki revolucionari rekli su da narod ima pravo
raspustiti vladu ako ne upravlja pravilno narodom.
Šrila Prabhupada: Da, kao u slučaju Nixona; svrgnuli su
ga. Ali ako zamijene jednog Nixona drugim, kakva je korist
200
od toga? Moraju znati zamijeniti Nixona svetim voñom.
Budući da nemaju tu naobrazbu i kulturu, nastavit će birati
jednog Nixona za drugim i nikad neće postati sretni. Mogu
biti sretni. Formula za sreću nalazi se u Bhagavad-giti. Kao
prvo, moraju znati da zemlja pripada Bogu. Zašto
Amerikanci tvrde da zemlja pripada njima? Kad su prvi
doseljenici došli u Ameriku, rekli su: „Ova zemlja pripada
Bogu; zato imamo pravo ovdje živjeti." Zašto sada ne
dopuštaju drugima da nasele zemlju? Što je njihova
filozofija? Ima toliko mnogo prenapučenih zemalja. Američka
vlada treba dopustiti tim ljudima da doñu u Ameriku i
omogućiti im da obrañuju zemlju i uzgajaju žitarice. Zašto to
ne čine? Silom su uzeli tuñe posjede i silom sprječavaju
dolazak drugih. Koja filozofija stoji iza toga?
BTG: Nikakva filozofija.
Šrila Prabhupada: Nitkovluk je njihova filozofija. Silom
oduzimaju posjed, a potom donose zakon po kojem nitko ne
može silom oduzeti tuñi posjed. Stoga su lopovi. Ne mogu
sprječavati sinove Božje da naseljavaju Božje posjede.
Amerika i druge države u Ujedinjenim narodima trebaju se
dogovoriti da ljudsko društvo može koristiti svako slobodno
zemljište za proizvodnju hrane. Vlada treba reći: „U redu,
imate previše stanovnika. Vaši ljudi mogu doći ovdje. Dat
ćemo im zemlju, na kojoj mogu proizvoditi hranu." Rezultat
bi bio čudesan, ali hoće li oni to učiniti? Ne. Onda, što je
njihova filozofija? Nitkovluk. „Silom ću uzeti zemlju, a onda
ću zabraniti drugima da doñu."
BTG: Američki moto glasi „jedan narod pod Božjim
vodstvom".
Šrila Prabhupada: Da, to je svjesnost Krišne. Treba biti
jedan narod i jedna svjetska vlada pod Božjim vodstvom.
Sve pripada Bogu i svi smo mi Njegovi sinovi. To je poželjna
filozofija.
BTG: Ali u Americi se ljudi boje središnje vlasti, jer misle da
jaka vlada uvijek sa sobom donosi tiranstvo.
Šrila Prabhupada: Ako su voñe pravilno izobraženi, ne
može biti tiranstva.

201
BTG: Ali jedna od postavki američkog sustava vlasti jest da
voña, ako ima previše vlasti, neizbježno postaje podmitljiv.
Šrila Prabhupada: Morate ga obrazovati na takav način da
ne može postati podmitljiv!
BTG: Kakva je naobrazba potrebna?
Šrila Prabhupada: To je varnašrama-dharma.* Podijelite
društvo prema osobinama pojedinaca i obrazujte ljude po
načelu da sve pripada Bogu i da se sve treba iskoristiti za
služenje Boga. Tada će „jedan narod pod Božjim vodstvom"
postati stvarnost.

* Sustav podjele društva na četiri društvena staleža i četiri

duhovna reda, prema prirodnim odlikama ljudi.

BTG: Ali kad bismo društvo podijelili na različite grupe, zar

ne bi bilo zavisti?
Šrila Prabhupada: Ne, ne. Kao što se moje tijelo sastoji od
različitih dijelova koji zajedno surañuju, tako se društvo
može sastojati od različitih dijelova koji rade na ostvarenju
istog cilja. Moja se ruka razlikuje od moje noge, ali kada
kažem ruci: „Donesi čašu vode", noga će pomoći. I noga i
ruka su potrebne.
BTG: Ali u zapadnom svijetu imamo radnike i kapitaliste i
oni se uvijek meñusobno bore.
Šrila Prabhupada: Da. Potreban je i stalež kapitalista i
stalež radnika.
BTG: Ali oni se bore.
Šrila Prabhupada: Jer nisu obrazovani; nemaju zajednički
cilj. Ruka i noga obavljaju različite funkcije, ali zajednički je
cilj održavanje tijela. Ako za kapitaliste i radnike pronañete
zajednički cilj, neće biti borbe, ali ako ne znate što je
zajednički cilj, uvijek će biti borbe.
BTG: Revolucije?
Šrila Prabhupada: Da.
BTG: Znači li to da je najvažnije pronaći zajednički cilj koji
može ujediniti ljude?
Šrila Prabhupada: Da, kao što me u našem društvu za
svjesnost Krišne pitate za savjet u vezi svake aktivnosti, jer
202
vam mogu dati zajednički cilj. Inače, bilo bi borbe. Vlada
treba dobro poznavati cilj života – zajednički cilj – i
obrazovati ljude da rade za zajednički cilj. Onda će biti sretni
i smireni, ali ako biraju nitkove poput Nixona, nikada neće
naći zajednički cilj. Svaki nitkov može si na neki način
osigurati glasove i postati predsjednik vlade. Kandidati
podmićuju, varaju i propagiraju kako bi dobili glasove. Na
ovaj ili onaj način, osvajaju glasove i dobivaju položaj. Taj je
sustav loš.
BTG: Ako se voñe ne izabiru narodnim glasanjem, kako će
biti moguće vladati društvom?
Šrila Prabhupada: Potrebni su vam brahmane, kšatriye,
vaišye i šudre. Kao kad želite sagraditi zgradu, potrebni su
vam inženjeri, a ne čistačice. Zar nije tako? Što čistačica
može učiniti? Ne, mora biti inženjer. Stoga, ako prihvatite
podjelu na varne i ašrame, samo je kšatriyama dopušteno
vladati, a senatori u zakonodavnom tijelu mogu biti samo
kvalificirani brahmane. Danas u zakonodavnim tijelima sjede
mesari. Što oni znaju o donošenju zakona? Mesari su, ali
osvajanjem glasova postaju senatori. U današnje vrijeme,
po principu vox populi, mesar se bira u zakonodavno tijelo.
Tako sve ovisi o naobrazbi. U našem društvu za svjesnost
Krišne mi postupamo tako, ali kad je politika u pitanju, na to
se zaboravlja. Ne može postojati samo jedan stalež. To je
ludost, jer različite staleže ljudi moramo zadužiti za različite
djelatnosti. Ako ne znamo kako to učiniti, nećemo uspjeti,
jer će bez podjele rada u društvu vladati kaos. U Šrimad-
Bhagavatamu smo objasnili sve odgovornosti kralja. Različiti
staleži u društvu trebaju surañivati na isti način kao različiti
dijelovi tijela. Iako svaki dio obavlja različitu funkciju, svi
imaju jedan cilj: pravilno održavanje tijela.
BTG: Što je prava dužnost vlade?
Šrila Prabhupada: Shvatiti što Bog želi i pobrinuti se da
društvo napreduje ka tom cilju. Ljudi će biti sretni, ali ako
pogrešno usmjeravaju svoja nastojanja, kako mogu biti
sretni? Vlada je dužna pobrinuti se da svi napreduju ka
pravom cilju. Pravi je cilj spoznaja Boga i djelovanje u
skladu s Njegovim uputama, ali ako sami voñe ne vjeruju u
203
vrhovnu vlast Boga i ne znaju što Bog želi učiniti ili što želi
da mi učinimo, kako onda mogu imati dobru vladu? Voñe su
zavedeni i zavode druge. To je kaotično stanje u današnjem
svijetu.
BTC: U Sjedinjenim Državama crkva i država su
tradicionalno odvojeni.
Šrila Prabhupada: Ne govorim o crkvi. S crkvom ili bez
crkve, to nije bitno. Glavno je da voñe moraju prihvatiti
postojanje vrhovnog upravitelja. Kako to mogu poreći? Sve
se u prirodi odvija pod kontrolom Svevišnjega Gospodina.
Voñe ne mogu upravljati prirodom; zašto onda ne prihvate
vrhovnog upravitelja? To je nedostatak u društvu. U svakom
pogledu, voñe su svjesni da mora postojati vrhovni
upravitelj, ali Ga ipak poriču.
BTG: Ali pretpostavimo da je vlada ateistička...
Šrila Prabhupada: Onda ne može biti dobra. Amerikanci
kažu da vjeruju u Boga, ali bez znanosti o Bogu, njihova je
vjera izmišljena. Prvo ozbiljno proučite znanost o Bogu,
onda vjerujte u Njega. Ne znaju što je Bog, ali mi znamo. Mi
istinski vjerujemo u Boga.
Izmišljaju vlastiti način vladanja i to je njihova greška.
Nikada neće uspjeti. Nesavršeni su i ako nastave izmišljati
vlastite načine i sredstva, ostat će nesavršeni. Uvijek će biti
revolucija, jedna za drugom. Neće biti mira.
BTG: Tko odreñuje načela religije koje ljudi trebaju slijediti?
Šrila Prabhupada: Bog. Bog je savršen. On odreñuje.
Prema vedskom shvaćanju, Bog je voña svih živih bića
(nityo nityanam cetanas cetananam). Mi se razlikujemo od
Njega, jer je On svesavršen, a mi nismo. Veoma smo mali.
Posjedujemo odlike Boga, ali u veoma maloj mjeri. Zato
imamo samo malo znanja – to je sve. S malo znanja možete
stvoriti avion Boing 747, ali ne možete stvoriti komarca. Bog
je stvorio tijelo komarca, koje je takoñer „avion". To je
razlika izmeñu Boga i nas; mi imamo znanje, ali nije jednako
savršeno kao Božje. Zato voñe vlade trebaju prihvatiti
savjete Boga; onda će vladati savršeno.
BTG: Je li Bog stvorio sustav najsavršenije vlade?

204
Šrila Prabhupada: O, da. U vedsko vrijeme kšatriye su
upravljali vladom. Kad bi došlo do rata, kralj se prvi borio.
Kao vaš George Washington; on se borio u ratu. Ali kakva
vrsta predsjednika vlada danas? Kad izbije rat, sjedi na
sigurnome i telefonom izdaje naredbe. Takva osoba nije
dostojna položaja predsjednika. U ratu, predsjednik treba
prvi istupiti i voditi bitku.
BTG: Ali ako je čovjek mal i nesavršen, kako može
izvršavati Božje savršene naredbe za savršenu vladu?
Šrila Prabhupada: Premda možete biti nesavršeni,
izvršavajući moju naredbu postajete savršeni. Prihvatili ste
me kao svog voñu i ja prihvaćam Boga kao svog voñu. Na
taj se način može savršeno vladati društvom.
BTG: Znači li to da dobra vlada prije svega treba prihvatiti
Vrhovno Biće kao pravog upravitelja vlade?
Šrila Prabhupada: Ne možete neposredno prihvatiti
Vrhovno Biće. Morate prihvatiti sluge Vrhovnog Bića -
brahmane ili vaišnave (Gospodinove bhakte) - kao svoje
voñe. Članovi su vlade kšatriye - drugi stalež. Kšatriye
trebaju prihvaćati savjete brahmana i vaišnava i u skladu s
njima donositi zakone. Vaišye trebaju izvršavati naredbe
kšatriya, a šudre trebaju raditi pod vodstvom ova tri staleža.
Onda će društvo biti savršeno.

Formula za mir

Usred antiratnih protesta krajem 1966. godine, Šrila

Prabhupada je izdao šapirografirani letak (jedno od njegovih
prvih izdanja u Americi) iz svog malog hrama na Drugoj
aveniji u New Yorku. Šrila Prabhupddini sljedbenici i
simpatizeri razdijelili su tisuće ovih letaka na ulicama New
Yorka, a kasnije i u San Franciscu, Montrealu i drugim
gradovima. Njegova „Formula za mir" predstavljala je
potpuno novi pristup antiratnom pitanju i za tisuće
Amerikanaca, davala je savršeno rješenje.

205
 Velika je pogreška suvremene civilizacije što poseže za
tuñom imovinom kao da joj je vlastita, nepotrebno time
remeteći zakone prirode. Ti su zakoni veoma čvrsti. Nijedno
živo biće ne može ih kršiti. Samo osoba svjesna Krišne može
lako nadići stroge zakone prirode i tako postati sretna i
smirena u svijetu.
Kao što državu štiti ministarstvo reda i zakona, državu
svemira, čiji je Zemlja beznačajni dio, štite zakoni prirode.
Materijalna je priroda jedna od različitih energija Boga, koji
je prvobitni vlasnik svega što postoji. Ova je Zemlja
vlasništvo Boga, ali mi, živa bića, osobito takozvana
civilizirana ljudska bića, pod utjecajem individualnog i
kolektivnog lažnog shvaćanja, prisvajamo Božje vlasništvo
kao da je naše. Ako želite mir, morate iz svog uma i svijeta
odstraniti to lažno shvaćanje. To lažno svojatanje prava
vlasništva od strane ljudske rase na Zemlji djelomično je, ili
u cijelosti, uzrok narušavanja mira na Zemlji.
Budalasti, navodno civilizirani ljudi svojataju pravo
vlasništva nad Božjom imovinom, jer su postali bezbožni. Ne
možete biti sretni i spokojni u bezbožnu društvu. U
Bhagavad-giti Gospodin Krišna izjavljuje da je On pravi
uživatelj svih aktivnosti živih bića, vrhovni gospodar svih
svemira i dobronamjerni prijatelj svih živih bića. Kad ljudi u
svijetu spoznaju da je to formula za mir, mir će zavladati.
Zato, ako želite mir, morat ćete preobraziti svoju svjesnost
u svjesnost Krišne, i individualno i kolektivno, jednostavnim
procesom pjevanja Božjeg svetog imena. To je standardni,
priznati proces za ostvarivanje mira u svijetu. Stoga
svakome preporučujemo da postane svjestan Krišne
pjevajući Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare
Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.
To je praktično, jednostavno i uzvišeno. Prije 480 godina, u
Indiji je ovaj proces uveo Gospodin Šri Caitanya i sada je
dostupan u vašoj zemlji. Prihvatite ovaj jednostavni proces
pjevanja, spoznajte svoj pravi položaj čitajući Bhagavad-gitu
kakva jest i ponovno uspostavite svoj izgubljeni odnos s
Krišnom, Bogom. Mir i blagostanje bit će trenutačan rezultat
u čitavom svijetu.
206
Duhovni komunizam

Godine 1971., tijekom svoje povijesne posjete Sovjetskom

Savezu, Šrila Prabhupada se upoznao s profesorom
Grigorijem Kotovskim, nadstojnikom odjela za indologiju
Sovjetske akademije znanosti i predsjednikom odjela za
indologiju na sveučilištu u Moskvi. Za vrijeme neslužbenog
razgovora u uredu dr. Kotovskog, duhovni voña i
komunistički učenjak živo su raspravljali o temama od
zajedničkog interesa, a Šrila Prabhupada je predložio
korjenitu reformu suvremenog komunizma.

Šrila Prabhupada: Nekidan sam čitao Moscow News. Na

kongresu komunista, predsjednik je izjavio: „Spremni smo
prihvatiti iskustva drugih kako bismo poboljšali stanje."
Mislim da će vedsko shvaćanje socijalizma ili komunizma
uvelike poboljšati komunističku ideju. Na primjer, u
socijalističkoj državi nitko ne bi trebao gladovati; svi moraju
imati dovoljno hrane. Slično tome, prema vedskom
shvaćanju obiteljskog (grihastha) života, obiteljski se čovjek
treba pobrinuti da čak ni gušter ili zmija koji žive u njegovoj
kući ne gladuju. Čak i tim nižim stvorenjima treba dati
hranu, a da ne govorimo o ljudskim bićima. Grihasthi se
preporučuje da prije ručka izañe na ulicu i vikne: „Ako je
netko gladan, neka doñe! Hrana je gotova!" Ako se nitko ne
odazove, može sam ručati. U suvremenom društvu narod se
smatra vlasnikom države, ali prema vedskom shvaćanju,
isavasyam idam sarvam, vlasnik je svega vrhovni upravitelj,
isa. Tena tyaktena bhunjithah – možeš uživati u onome što
ti je On dodijelio. Ma grdhah kasya svid dhanam: ali ne
prisvajaj tuñu imovinu. To je Išopanišada – Veda. Ista je
ideja objašnjena u raznim Puranama. Vedska književnost
sadrži mnogo dobrih ideja o komunizmu. Mislio sam da bi ih
trebalo izložiti vašim najmisaonijim ljudima. Zbog toga sam
želio govoriti.

207
Prof. Kotovsky: Zanimljivo je da u našoj zemlji sada vlada
veliko zanimanje za povijest stare misli. Naš je Institut
preveo na ruski i objavio brojna značajna književna djela
velike indijske kulture. Sigurno će vas zanimati da smo
objavili neke Purane i dijelove Ramayane. Na ruskom je
objavljeno više svezaka Mahabharate i drugo cjelokupno
izdanje Mahabharate. Takoñer smo izdali cjelovit prijevod
Manu-smrtija sa sanskrtskim komentarima. Ta su izdanja
pobudila takvo zanimanje da su se rasprodala za tjedan
dana. Sada su potpuno rasprodana. Nakon mjesec dana, bilo
ih je nemoguće dobiti na tržištu. U Moskvi i Sovjetskom
Savezu meñu čitateljima vlada veliko zanimanje za drevnu
vedsku kulturu i zbog toga smo objavili mnogo takvih
izdanja.
Šrila Prabhupada: Meñu Puranama, Šrimad-Bhagavatam
se naziva Maha-Purana.
Prof. Kotovsky: Maha-Purana.
Šrila Prabhupada: Da. Preveli smo cijeli tekst – prvo
predstavljamo izvorni stih na sanskrtu, potom
transliteraciju, engleske sinonime, prijevod i na kraju
komentar ili objašnjenje stiha. Šrimad-Bhagavatam ima
osamnaest tisuća stihova. Prevodimo sve od riječi do riječi.
Možete vidjeti. Svaki stih Bhagavata Purane tako je
preveden. Prema mišljenju acarya, velikih svetih mudraca
koji propovijedaju filozofiju Bhagavate, Šrimad-Bhagavatam
je nigama-kalpataror galitam phalam, zreli plod vedskog
drveta želja (Šrimad-Bhagavatam 1.1.3). Prihvaćaju ga svi
indijski učenjaci, a Gospodin Caitanya je posebno
propovijedao Bhagavatam. Mi imamo cjelokupni
Bhagavatam u engleskom prijevodu. Ako ga želite vidjeti,
mogu vam ga pokazati.
Prof. Kotovsky: Čini mi se da u moskovskim i
lenjingradskim knjižnicama imamo gotovo sve važnije
tekstove drevne indijske kulture, počevši od Veda, izvornih
tekstova na sanskrtu. Na primjer, u lenjingradskom ogranku
našeg Instituta postoji šest ili osam izdanja Manu-smritija.
Taj je institut osnovan u carskoj Rusiji u Lenjingradu i zato
se danas ogranak našeg instituta u Lenjingradu uglavnom
208
bavi poviješću azijske kulture. Tamo ćete naći popis svih
prijevoda i studija o povijesti indijske religije i o stanju
indijske religije, hinduizma, u današnjoj hinduskoj Indiji.
Šrila Prabhupada: Hinduizam je veoma složena tema.
Prof. Kotovsky: O, da. [Smiju se.] Po mom shvaćanju, to
nije religija s europskog stajališta; to je način života –
religija, filozofija, način života, što god želite.
Šrila Prabhupada: Riječ hindu nije sanskrtska. Dali su je
muslimani. Kao što znate, rijeka Indus se na sanskrtu naziva
Sindhu. Muslimani izgovaraju s kao h i tako su Sindhu
pretvorili u Hindu. lzraz hindu se ne može naći u
sanskrtskom rječniku, ali je ušao u uporabu. Prava kulturna
institucija naziva se varnašrama. Postoje četiri varne
(društvena staleža) – brahmane, kšatriye, vaišye i šudre – i
četiri ašrame (duhovna reda) – brahmacarya, grihastha,
vanaprastha i sannyasa. Prema vedskom shvaćanju života,
ljudi koji ne prihvaćaju ovaj sustav četiriju varna i četiriju
ašrama nisu civilizirana ljudska bića. Moramo prihvatiti ovu
podjelu društva na četiri staleža i četiri duhovna reda; to se
naziva varnašrama. Indijska se kultura temelji na ovom
starodrevnom vedskom sustavu.
Prof. Kotovsky: Varnašrami.
Šrila Prabhupada: Varnašrami. I u Bhagavad-giti... Jeste li
pročitali Bhagavad-gitu?
Prof. Kotovsky: Da.
Šrila Prabhupada: U Bhagavad-giti (4.13) je rečeno catur-
varnyam maya srstam: ovaj je sustav stvorio Višnu (Bog).
Budući da je tvorevina Svevišnjega, varnašrama se ne može
promijeniti. Svuda je prisutna. Poput sunca. Sunce je
tvorevina Svevišnjega. Obasjava svojom svjetlošću Ameriku,
Rusiju, Indiju, sve. Slično tome, varnašrama sustav svuda je
prisutan, u ovom ili onom obliku. Uzmimo, na primjer,
brahmane, stalež najinteligentnijih ljudi. Oni su glava
društva. Kšatriye su administrativni stalež, vaišye proizvodni
stalež, a šudre radnički stalež. Ta četiri staleža ljudi svuda
su prisutna pod različitim imenima. Varnašrama-dharmu je
stvorio prvobitni stvoritelj i zato je prisutna svuda.

209
Prof. Kotovsky: Zanimljivo je da je prema mišljenju nekih
europskih i starih ruskih učenjaka varnašrama sustav
kasnija tvorevina. Kad biste čitali stare tekstove vedske
književnosti, naišli biste na opise mnogo jednostavnijeg
zemljoradničkog društva. Ti učenjaci smatraju da je
varnašrama sustav uveden u indijsko društvo u kasnom
razdoblju vedske ere, a ne od početka. Kad biste analizirali
stare tekstove, otkrili biste da nije bio prisutan u staroj
klasičnoj lndiji.
Šrila Prabhupada: Što se nas tiče, on je spomenut u
Bhagavad-giti. Catur-varnyam maya srstam. Bhagavad-gita
je izgovorena prije pet tisuća godina, a u njoj je rečeno: „Ja
sam izložio Bhagavad-gitu bogu Sunca." Prema gruboj
procjeni, to razdoblje obuhvaća četrdeset milijuna godina.
Mogu li europski učenjaci utvrditi povijesne dogañaje koji su
se zbili prije pet tisuća godina? Mogu li utvrditi što se zbilo
prije četrdeset milijuna godina? Imamo svjedočanstva o
postojanju varnašrama sustava u posljednjih pet tisuća
godina. On se spominje i u Višnu-Purani (3.8.9).
Varnasramacaravata purusena parah puman. To je rečeno u
Višnu-Purani. Varnašrama-dharma nije pojava povijesnog
razdoblja utvrñenog u suvremenom dobu. Ona je prirodna.
U Šrimad-Bhagavatamu se podjela društva na četiri staleža
usporeñuje s podjelom tijela na mozak, ruke, trbuh i noge. U
društvu postoji stalež ljudi koji se smatraju mozgom, stalež
onih koji se smatraju rukama države, stalež ljudi koji se
smatraju proizvodnim staležom i tako dalje. Nema potrebe
za utvrñivanjem povijesnih korijena; ona prirodno postoji od
početka kreacije.
Prof. Kotovsky: Rekli ste da u svakom društvu postoje
četiri staleža, ali nije ih tako lako razlikovati. Na primjer,
različiti društveni slojevi i profesionalne grupe mogu se
svrstati u četiri staleža u bilo kojem društvu; nema zapreke.
Jedini problem vidim, na primjer, u socijalističkom društvu –
u našoj zemlji i drugim socijalističkim društvima – kako
razlikovati proizvodnu grupu od radnika.
Šrila Prabhupada: Na primjer, mi pripadamo
intelektualnom staležu ljudi. To je jedan stalež.
210
Prof. Kotovsky: Intelektualni stalež, brahmane. U njega
možete svrstati svu inteligenciju.
Šrila Prabhupada: Da.
Prof. Kotovsky: Zatim slijedi administrativni stalež.
Šrila Prabhupada: Da.
Prof. Kotovsky: Ali tko su vaišye i šudre? To je problem.
Svi su drugi radnici – radnici u tvornici, radnici na
poljoprivrednim dobrima itd. U tom pogledu postoji velika
razlika izmeñu socijalističkog društva i svih društvenih
sustava koji su prethodili socijalizmu, jer u suvremenom
zapadnom društvu sve društvene i stručne grupe možete
svrstati u odreñene staleže – brahmane, kšatriye, vaišye i
šudre: intelektualci, proizvodni stalež, vlasnici proizvodnog
sustava (na primjer, vlasnici tvornica) i radnici koji služe. Ali
ovdje nemate vaišye, jer u tvornicama radi administrativno
osoblje, koje možete nazvati kšatriyama, i šudre, sami
radnici, ali nema staleža izmeñu njih.
Šrila Prabhupada: Rečeno je kalau sudra-sambhavah. U
ovom dobu gotovo svi su šudre. Ako postoje samo šudre,
društveni će poredak biti poremećen. Usprkos vašoj državi
šudra, postoje brahmane i to je prijeko potrebno. Ako ne
podijelite društvo na takav način, nastat će kaos. To je
znanstveno mišljenje Veda. Vi možete pripadati staležu
šudra, ali da biste održali društveni poredak, morate
obrazovati neke šudre kao brahmane. Društvo ne može
ovisiti o šudrama, niti o brahmanama. Tjelesne se potrebe
mogu zadovoljiti samo ako su prisutni i mozak i ruke i trbuh
i noge. Za ostvarenje misije cijelog tijela, potrebna je
suradnja svih udova i organa, nogu, mozga, trbuha i ruku.
Tako u bilo kojem društvu možete vidjeti da bez ove podjele
na četiri staleža u društvu vlada kaos. Društvo ne može
pravilno djelovati. Vladat će maya i bit će nemira. Mozak
mora postojati, ali u današnje vrijeme vlada nestašica
mozgova. Ne govorim o vašoj ili o mojoj državi; govorim o
svijetu kao cjelini. Nekad je indijska vlada bila monarhija.
Na primjer, Maharadža Parikšit je bio kralj kšatriya. Pred
samu smrt, odrekao se svoga kraljevskog položaja. Otišao je
u šumu kako bi slušao o samospoznaji. Ako želite održati mir
211
u čitavom svijetu, morate stvoriti stalež veoma inteligentnih
ljudi, stalež stručnih upravitelja, stalež stručnih proizvoñača
i radnički stalež. To je potrebno; ne možete to izbjeći. To je
vedsko shvaćanje, mukha-bahuru-pada-jah (Šrimad-
Bhagavatam 11.17.13). Mukha znači „lice", bahu „ruke", uru
„struk", a pada „noge". Bez obzira o kojoj je državi riječ, bez
sustavne podjele društva na ova četiri staleža, država ili
društvo neće nesmetano funkcionirati.
Prof. Kotovsky: Čini mi se da je varnašrama sustav u
stanovitoj mjeri uzrokovao prirodnu podjelu rada u starom
društvu, ali sadašnja podjela rada u bilo kojem društvu
mnogo je složenija. Zato je veoma teško svrstati sve ljude u
četiri staleža.
Šrila Prabhupada: Do pomutnje je došlo jer je u Indiji
brahmanin sin bez brahmanskih kvalifikacija tvrdio da je
brahmana, a drugi su ga zbog praznovjerja ili tradicije
prihvatili kao brahmanu. Zbog toga je došlo do razdora u
indijskom društvenom poretku. Ali u našem pokretu
svjesnosti Krišne mi svuda obrazujemo brahmane, jer je
svijetu potrebna inteligencija brahmana. Iako je Maharadža
Parikšit bio kralj, imao je savjetodavno tijelo sastavljeno od
brahmana i učenih mudraca. Kraljevi nisu bili neovisni. Iz
povijesti možemo vidjeti da bi kraljeve koji nisu bili
kvalificirani brahmansko savjetodavno vijeće svrgnulo s
prijestolja. Premda brahmane nisu sudjelovali u političkim
zbivanjima, poučavali bi kralja kako treba izvršavati svoju
kraljevsku dužnost. To nije bilo tako davno u prošlosti. Kada
je vladao Ašoka?
Prof. Kotovsky: Prema našoj terminologiji, to bi odgovaralo
razdoblju drevne i srednjevjekovne Indije.
Šrila Prabhupada: Da.
Prof. Kotovsky: U pravu ste, u staroj, feudalnoj Indiji to je
bilo uobičajeno i veći dio visokog administrativnog osoblja u
zakonodavstvu bili su brahmane. Čak i u mogulskoj eri,
brahmane su savjetovali muslimanske careve i upravitelje.
Šrila Prabhupada: To je činjenica – brahmane su bili
prihvaćeni. Obrazovali su kraljevsko savjetodavno vijeće. Na
primjer, hinduski kralj Candragupta živio je u doba
212
Aleksandra Velikog. Prije njegovog ustoličenja, Aleksandar
Veliki otišao je iz Grčke u Indiju i osvojio jedan dio. Kad je
Candragupta postao car, njegov glavni ministar bio je
Canakya. Možda ste čuli za ime Canakya?
Prof. Kotovsky: Da.
Šrila Prabhupada: On je bio veliki brahmana, političar, i po
njemu se četvrt New Delhija u kojoj se nalaze sva strana
veleposlanstva zove Canakya Puri. Canakya Pandita bio je
veliki političar i brahmana. Bio je vrlo učen. Njegove
moralne upute još su uvijek dragocjene. U Indiji djeca u
školama uče upute Canakye Pandite. Iako je bio glavni
ministar, zadržao je brahmanski duh; nije prihvaćao nikakvu
plaću. Ako brahmana prihvati plaću, smatra se da je postao
pas. To je rečeno u Šrimad-Bhagavatamu. Može savjetovati,
ali ne može prihvatiti zaposlenje. Canakya Pandita živio je u
kolibi, ali je bio glavni ministar. Ta brahmanska kultura i
brahmanska inteligencija standard su vedske civilizacije.
Manu-smriti je primjer standarda brahmanske kulture. Ne
može se povijesno utvrditi kad je Manu-smriti napisan, ali
smatra se tako savršenim da predstavlja hinduski zakon.
Zakonodavno tijelo ne mora svakodnevno donositi nove
zakone kako bi uskladilo društveni poredak. Zakon koji je
dao Manu tako je savršen da vrijedi za sva vremena. Na
sanskrtu se smatra tri-kaladau, što znači da „vrijedi za
prošlost, sadašnjost i budućnost".
Prof. Kotovsky: Oprostite što vas prekidam, ali koliko ja
znam, u indijskom se društvu u drugoj polovici osamnaestog
stoljeća, po naredbi britanske uprave, primjenjivao zakon
koji se razlikovao od hinduskog zakona. Dosta toga je bilo
promijenjeno. Pravi hinduski zakon koji su koristili hindusi
prilično se razlikovao od izvornog Manu-smritija.
Šrila Prabhupada: Sada su ga izmijenili. Čak je i naš
pokojni Pandit Jawaharlal Nehru uveo vlastiti hinduski
zakonik. Uveo je pravo na rastavu braka, iako ono ne postoji
u Manu-samhiti. Toliko toga su promijenili, ali prije
suvremenog razdoblja ljudsko je društvo slijedilo Manu-
smriti. Strogo govoreći, suvremeni hindusi ne slijede strogo
hinduske spise.
213
 Ali mi ne pokušavamo ponovno uspostaviti stari tip
hinduskog društva. To je nemoguće. Mi želimo prihvatiti ono
što je najbolje u izvornoj ideji. Na primjer, u Šrimad-
Bhagavatamu je Maharadži Yudhišthiri objašnjena
komunistička ideja. Ako postoji nešto dobro, dobro iskustvo,
zašto ga ne bismo usvojili? To je naše gledište. Osim toga,
suvremenoj civilizaciji nedostaje najvažnija stvar – cilj
ljudskog života. Znanstveno gledano, cilj je ljudskog života
samospoznaja, atma-tattva. Rečeno je da će članovi
ljudskog društva, ako se ne uzdignu na nivo samospoznaje,
biti neuspješni u svemu što čine. Ustvari, to se zbiva u
suvremenom društvu, unatoč gospodarskom i drugom
napretku. Umjesto da održavaju red i mir, oni se bore –
individualno, društveno, politički i nacionalno. Ako staloženo
razmislimo o tome, uvidjet ćemo da smo unatoč napretku u
raznim granama znanja zadržavali isti mentalitet koji vlada u
nižem, životinjskom društvu. Stoga, u skladu sa Šrimad-
Bhagavatamom, zaključujemo da ljudsko tijelo nije stvoreno
za težak rad namijenjen udovoljavanju osjetilima. Ali ljudi
ne znaju ništa više od toga. Ne znaju za sljedeći život. Ne
postoji znanstvena grana koja bi proučavala što se dogaña
nakon smrti tijela. To je velika grana znanja. U Bhagavad-
giti (2.13) je rečeno dehino 'smin yatha dehe. Deha znači
„ovo tijelo''. Dehinah znači „onaj tko posjeduje ovo tijelo".
Dehino 'smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara. Dehi,
vlasnik tijela, nalazi se u tijelu, koje mijenja svoj oblik.
Dijete ima odreñenu vrstu tijela koje se s godinama mijenja,
ali vlasnik tijela postoji cijelo vrijeme. Slično tome, kad se
ovo tijelo potpuno izmijeni, prihvaćamo drugo tijelo. Ljudi to
ne shvaćaju. Prihvaćamo različita tijela, čak i ovom životu,
od djetinjstva do mladosti. To je činjenica. Svatko to zna.
Bio sam dijete, ali više nemam dječje tijelo. Sada imam
drugačije tijelo. Zašto je teško shvatiti da ću, kad ovo tijelo
umre, morati prihvatiti drugo tijelo? To je velika znanost.
Prof. Kotovsky: Kao što znate, postoje dva potpuno
oprečna pristupa tom problemu. U različitim religijama
pristupi se neznatno razlikuju, ali istodobno svaka religija

214
priznaje i istražuje iskustva promjene tijela ili seljenja duše.
U kršćanskoj religiji, u židovskoj religiji, u...
Šrila Prabhupada: Ne razgovaram s vama o religijama.
Govorim o znanosti i filozofiji. Jedna religija može prihvatiti
jedan put; to se nas ne tiče. Nas zanima sljedeće: ako je
vlasnik tijela unatoč različitim promjenama tijela stalan, ne
bi trebalo biti teško shvatiti da će vlasnik tijela, kad se ovo
tijelo potpuno promijeni, dobiti drugo tijelo.
Prof. Kotovsky: Prema drugom pristupu, nema
razdvajanja. Ne postoje dvije pojave – tijelo i vlasnik tijela
su isti.
Šrila Prabhupada [odlučno]: Ne.
Prof. Kotovsky: Kada tijelo umre, vlasnik takoñer umire.
Šrila Prabhupada: Ne, ne. Zašto na sveučilištima ne
postoji odjel koji bi znanstveno proučavao ovu činjenicu? To
je moj prijedlog – to nedostaje. Može biti kako vi kažete ili
kako ja kažem, ali mora postojati odjel koji bi to proučavao.
Nedavno je jedan liječnik, kardiolog u Torontu, priznao da
duša postoji. Razmijenio sam s njim nekoliko pisama i on
čvrsto vjeruje u postojanje duše. Postoji i drugo gledište, ali
mi prihvaćamo znanje od autoriteta. Imamo Krišninu izjavu
o tome, a On je autoritet. Svi acarye Ga prihvaćaju kao
autoritet. Bhagavad-gitu prihvaćaju učenjaci i filozofi diljem
svijeta. Krišna kaže:

dehino 'smin yatha dehe

kaumaram yauvanam jara
tatha dehantara-praptir
dhiras tatra na muhyati

„Kao što duša prelazi iz tijela djeteta u tijelo dječaka i potom

u tijelo mladića, tako napušta ovo tijelo i prihvaća drugo."
(Bg. 2.13) To je izjavio Krišna, najveći autoritet prema našoj
tradiciji znanja. Mi prihvaćamo takvu izjavu bez
raspravljanja. To je proces vedskog razumijevanja.
Prof. Kotovsky: Problem leži u tome što mi ništa ne
prihvaćamo bez raspravljanja. Možemo vjerovati samo u
stvari koje se temelje na raspravljanju.
215
Šrila Prabhupada: Da, to je dopušteno. U Bhagavad-giti
(4.34) je rečeno: tad viddhi pranipatena pariprasnena
sevaya. Pariprasna, rasprava, dopuštena je, ali ne u duhu
izazivanja, već u duhu razumijevanja. Rasprava se ne
osporava, ali što se tiče vedskih izjava, one su nepogrešive i
poznavatelji Veda ih kao takve prihvaćaju. Na primjer,
kravlja je balega životinjski izmet. Prema vedskim spisima,
čim dodirnete izmet bilo koje životinje ili čak i vlastiti,
postajete nečisti i morate se pročistiti kupanjem. Prema
hinduskom običaju, nakon velike nužde morate se okupati.
Prof. Kotovsky: To je sasvim razumljivo pravilo higijene.
Šrila Prabhupada: Da.
Prof. Kotovsky: Da, to je ispravno.
Šrila Prabhupada: Ali na drugome je mjestu rečeno da je
kravlja balega čista, premda je životinjski izmet. Ako njome
premažete nečisto mjesto, ono će se pročistiti. To je
naizgled proturječno. Na jednom se mjestu kaže da je
životinjski izmet nečist i čim ga dodirnete morate se
pročistiti, a na drugome se kaže da je kravlja balega čista.
Prema našem znanju, to je proturječno, ali sljedbenici Veda
to prihvaćaju. Činjenica je da ćete, ako analizirate kravlju
balegu, utvrditi da sadrži sva antiseptična svojstva.
Prof. Kotovsky: To nisam znao.
Šrila Prabhupada: Da, jedan je profesor na medicinskom
fakultetu izvršio analizu i otkrio da je puna antiseptičnih
svojstava. Tako se vedske izjave, čak i ako se smatraju
proturječnim, nakon pomne analize pokazuju ispravnim.
Može postojati izuzetak, ali on se prihvaća i kada se
znanstveno analizira i ispita, pokazuje se ispravnim.
Prof. Kotovsky: Da, ako analizirate sa znanstvenog
stajališta, to je u redu.
Šrila Prabhupada: Postoje i drugi primjeri – na primjer,
školjka. Školjka je kost životinje. Prema vedskim spisima,
ako dotaknete kost životinje, postajete nečisti i morate se
okupati, ali školjka se drži u sobi za Božanstva, jer se na
temelju izjava Veda smatra čistom. Mi prihvaćamo vedske
zakone bez raspravljanja. Učenjaci slijede taj princip. Ako
možete potkrijepiti svoje izjave navodima Veda, one se
216
prihvaćaju. Od vas se ne traži da ih potkrijepite na drugi
način. Postoje različite vrste pramana, svjedočanstava.
Dokaz koji se temelji na izjavama vedskih spisa naziva se
šruti-pramana. Ako na sudu svoje izjave možete potkrijepiti
navodima zakonika, one se prihvaćaju. Isto tako, učeni ljudi
prihvaćaju sve izjave koje su potkrijepljene šruti-pramanom.
Mislim da znate da su Vede poznate kao šruti.
Prof. Kotovsky: Da.
Šrila Prabhupada: sruti-smrti-puranadi-
pancaratra-vidhim vina
aikantiki harer bhaktir
utpatayaiva kalpate
(Brahma-yamala)
Svaki sustav koji prihvaćamo mora biti potkrijepljen
svjedočanstvima šrutija, smrtija, Purana i Pancaratre. Ono
što nije potkrijepljeno tim pramanama predstavlja smetnju.
Prof. Kotovsky: Mogu li samo nešto reći? Izjave Veda
mogle bi se dokazati i znanstvenim putem. Danas postoje
znanstveni laboratoriji. Njihove su tvrdnje istinite. Vi ih
smatrate istinitim, ne sumnjajući u njihovu ispravnost.
Pretpostavimo da imate znanstvenu radionicu ili ustanovu;
ako ta radionica ili znanstvena ustanova kaže: „To nije
dobro", javnost će to prihvatiti kao gotovu činjenicu: „Da.
Znanstveno tijelo je tako reklo i stoga je jasno."
Šrila Prabhupada: Slično tome, acarye (veliki učitelji)
prihvaćaju vedske autoritativne izjave. Indijom vladaju
acarye – Ramanujacarya, Madhvacarya, Šankaracarya. Oni
prihvaćaju Vede i njihovi sljedbenici ih prihvaćaju. Prednost
je u tome da ne moramo trošiti svoje vrijeme na ispitivanje
kravlje balege, već prihvaćamo da je čista jer je tako rečeno
u Vedama. Prihvaćajući šruti-pramanu štedimo svoje
vrijeme. Vede obrañuju razne teme poput sociologije ili
politike, jer veda znači „znanje".

sarvasya caham hrdi sannivisto

mattah smrtir jnanam apohanam ca
vedais ca sarvair aham eva vedyo
vedanta-krd veda-vid eva caham
217
(Bhagavad-gita 15.15)

Prof. Kotovsky: Mogu li vam postaviti jedno pitanje? Ima li

vaše društvo mnogo ogranaka u svijetu?
Šrila Prabhupada: Da.
Prof. Kotovsky: Gdje vam je sjedište i gdje se nalaze
ogranci društva za svjesnost Krišne?
Šrila Prabhupada: Naravno, imam preko šezdeset pet
ogranaka.
Prof. Kotovsky: Šezdeset pet ogranaka.
Šrila Prabhupada: Da, glavno mi je sjedište u Los
Angelesu. Sada osnivamo važan centar u Mayapuru, rodnom
mjestu Gospodina Caitanye. Jeste li bili u Indiji?
Prof. Kotovsky: Šest ili sedam puta. U Calcutti je sada
stanje vrlo teško zbog priliva izbjeglica iz Bangladeša.
Šrila Prabhupada: Da, ali mi smo tamo deset dana
održavali našu sankirtanu i bilo je veoma lijepo.
Svakodnevno se okupljalo najmanje trideset tisuća ljudi. Bili
su vrlo zainteresirani za naša predavanja, jer govorimo o
Šrimad-Bhagavatamu i Bhagavad-giti. U svim dijelovima
svijeta nailazimo na odaziv, osobito kod američkih mladića i
djevojaka. Oni su posebno zainteresirani, kao i u Engleskoj,
Njemačkoj i Francuskoj. Nakon Moskve planiram otići u
Pariz. Kako se zove ono mjesto?
Učenik: U Parizu? Fontenay-aux-Roses?
Šrila Prabhupada: Da, unajmili su cijelu kuću, lijepu kuću.
Naš je proces veoma jednostavan. Molimo naše učenike da
slijede četiri principa: ne smiju održavati nedopuštene
seksualne odnose, jesti meso, ribu i jaja, kockati se i uzimati
opojna sredstva, uključujući cigarete, čaj i kavu. Moraju
slijediti ova četiri načela i pjevati Hare Krišna maha-mantru.
Vidjet ćete kako zahvaljujući ovom procesu ti mladići i
djevojke brzo napreduju. Proces je veoma jednostavan. Uz
to, imamo knjige – mnogo knjiga – Šrimad-Bhagavatam,
Bhagavad-gitu. Tijekom svih ovih godina napisao sam oko
dvanaest knjiga po četiri stotine strana – Krišna, izvor sveg
zadovoljstva u dva sveska, Šrimad-Bhagavatam u šest
svezaka, Učenja Gospodina Caitanye, Nektar predanosti.
218
Tako nastojimo raširiti svjesnost Krišne. Krišna je povijesna
osoba, kao što je to Lenjin. Kao što vi pokušavate shvatiti
njegovu filozofiju, mi pokušavamo shvatiti Krišninu filozofiju.
Prof. Kotovsky: Imate li mnogo sljedbenika u vaših
šezdeset pet ogranaka?
Šrila Prabhupada: O, da, više od tisuću iniciranih učenika i
brojne simpatizere. Tisuću njih slijedi principe. Baš kao ovi
mladići. [Šrila Prabhupada pokazuje na dvojicu svojih
tajnika.]
Prof. Kotovsky: Znači li to da ti studenti ne studiraju jedan
od redovitih zapadnih, europskih fakulteta? Na primjer,
može li obični student s jednog fakulteta koji pohaña
predavanja na uobičajeni način takoñer biti iniciran i
primljen u vašu zajednicu?
Šrila Prabhupada: Ako želite živjeti u našoj zajednici i biti
inicirani, bit će nam drago. Ako ne želite, pokušajte shvatiti
našu filozofiju, čitati naše knjige – ima toliko mnogo knjiga,
časopisa, pitanja i odgovora. Pokušajte shvatiti filozofiju.
Studenti ne dolaze iznenada i postaju naši učenici. Prvo nas
posjećuju, druže se s nama i pokušavaju shvatiti. Mi ih ne
prisiljavamo. Oni dobrovoljno izjavljuju da žele postati
učenici.
Prof. Kotovsky: Što se dogaña ako osoba nije student, već,
na primjer, mladi radnik ili sin zemljoradnika? Da li se odriče
čitavog svog života i pridružuje vašoj zajednici u odreñenom
centru? Kako se može izdržavati u svakodnevnom,
materijalnom životu?
Šrila Prabhupada: Kao što sam već rekao, cilj ove
propagande je stvaranje brahmana diljem svijeta, jer
brahmane nedostaju. Osoba koja doñe k nama s ozbiljnim
namjerama mora postati brahmana i zato treba usvojiti
zanimanje brahmane i napustiti zanimanje kšatriye i šudre.
Ali ako netko želi zadržati svoje zanimanje i istodobno
shvatiti naš pokret, to je dopušteno. Medu profesorima ima
mnogo sljedbenika našeg pokreta. Tu je Howard Wheeler,
profesor na sveučilištu države Ohio. On je moj učenik.
Zadržao je položaj profesora, ali gotovo sav novac koji
dobiva troši na svjesnost Krišne. Od grihastha, obiteljskih
219
ljudi koji žive vani, očekuje se da daju pedeset posto svojih
prihoda našem društvu, dvadeset pet posto zadrže za
obitelj, a dvadeset pet posto za osobne potrebe u slučaju
nužde. Ali Gospodin Caitanya Mahaprabhu poučava da nije
važno je li netko grihastha (obiteljski čovjek), sannyasi,
brahmana ili šudra. Gospodin Caitanya kaže: „Svatko tko
razumije nauk o Krišni postaje Moj duhovni učitelj." Na
bengaliju, Njegove riječi glase: kiba vipra, kiba nyasi, sudra
kene naya. Kazumijete li malo bengali?
Prof. Kotovsky: Malo.
Šrila Prabhupada: Da, kao vibraciju. Yei krsna-tattva-
vetta, sei 'guru' haya. „Svatko tko razumije nauk o Krišni
može postati duhovni učitelj." (Caitanya-caritamrta, Madhya
8.128)
Prof. Kotovsky: Ali stvaranjem brahmana iz različitih
staleža društva vi kršite stari propis hinduskih spisa.
Šrila Prabhupada: Ne, ja ga ponovno uvodim.
Prof. Kotovsky: Prema svim spisima – Puranama. itd. –
svaki pripadnik jedne od četiri varne mora biti roñen u njoj.
Šrila Prabhupada: Ne, ne, ne, ne.
Prof. Kotovsky: To je temelj svih varni... .
Šrila Prabhupada: Ne, ne. Žao mi je.
Prof. Kotovsky: Temelj svih varni...
Šrila Prabhupada: To nije točno. Uza sve poštovanje,
dopustite mi da kažem da ne govorite ispravno. U
Bhagavad-giti (4.13) je rečeno catur-varnyam maya srstam
guna-karma-vibhagasah. „Stvorio sam četiri staleža –
brahmane, kšatriye, vaišye i šudre – prema odlikama i
djelovanju." Roñenje se ne spominje.
Prof. Kotovsky: Slažem se s vama da su to kasnije dodali
brahmane koji su pokušali ovjekovječiti te odlike.
Šrila Prabhupada: To je ubilo indijsku kulturu. Inače ne bi
bilo potrebno odijeliti Pakistan od Indije. Osim toga, s
povijesne točke gledišta, čitav ovaj planet bio je Bharata-
varša, ujedinjena pod jednom zastavom, sve do doba
Maharadže Parikšita. Odonda se postupno dijelila. Nedavno
se odvojio Pakistan. Tako je Bharata-varša danas mali
komad zemlje. To je povijest. Inače, prema vedskim
220
spisima, cijeli se planet naziva Bharata-varša. Nekada se
zvala Ilavrita-varša, ali otkako je kralj Bharata vladao ovim
planetom, naziva se Bharata-varša. Stoga je ova kultura,
svjesnost Krišne, oduvijek postojala. Uzmite bilo koju
religiju, kršćansku, muslimansku, židovsku. Stare su najviše
dvije ili tri tisuće godina. Ali ne možete utvrditi početak
vedskih spisa. Zato se nazivaju sanatana, vječni. Ova je
kultura namijenjena čitavom ljudskom društvu. Ona nije
religiozna vjera. Vjeru možete mijenjati, ali pravu dharmu
ne možete promijeniti. Pokušajte shvatiti Krišnu. U
Bhagavad-giti (18.66) Krišna kaže sarva-dharman parityajya
mam ekam saranarim vraja: „Napusti sve vrste religije i
predaj se Meni." To je pravo znanje – predati se Svevišnjem.
Svatko, i vi, i ja, predan je nekome. To je činjenica. Naš se
život temelji na predavanju, zar ne? Slažete li se s ovim
mišljenjem?
Prof. Kotovsky: U izvjesnoj se mjeri predajemo.
Šrila Prabhupada: Da, u potpunosti.
Prof. Kotovsky: Morate se, na primjer, predati društvu.
Čitavom narodu.
Šrila Prabhupada: Da, čitavom narodu, ili državi, ili kralju,
ili vladi, ili bilo čemu drugome. To predavanje mora biti
prisutno.
Prof. Kotovsky: Jedini je problem što se ne možemo napola
predati vladi ili kralju. Postoji načelna razlika izmeñu
predavanja kralju, odnosno osobi, i predavanja društvu.
Šrila Prabhupada: Ne, to je samo promjena boje, ali
načelo predavanja je prisutno. Bilo da se predajete
monarhiji, demokraciji, aristokraciji ili diktaturi, morate se
predati; to je činjenica. Bez predavanja nema života. To nije
moguće. Zato obrazujemo ljude da se predaju Svevišnjem,
koji nam pruža svu zaštitu, kao što Krišna kaže (sarva-
dharman parityajya mam ekam saranam vraja). Nitko ne
može reći: „Ne predajem se nikome." Nijedna osoba. Razlika
je samo u tome čemu se predaje. Krajnji je cilj predavanja
Krišna. Zato u Bhagavad-giti (7.19) Krišna kaže bahunam
janmanam ante jnanavan mam prapadyate: „Nakon što se
život za životom predavala raznim stvarima, osoba koja je
221
istinski mudra predaje se Meni." Vasudevah sarvam iti sa
mahatma sudurlabhah: „Takav je mahatma veoma rijedak."
Prof. Kotovsky: Ali u isto vrijeme, čini mi se da je
predavanje praćeno pobunom. Povijest čovječanstva
dokazala je da se čovječanstvo razvijalo samo kroz pobune
protiv odreñene vrste predavanja. Francuska se revolucija
zbila u srednjem vijeku. Ona je bila pobuna protiv
predavanja, ali sama je revolucija bila predavanje narodu.
Slažete li se?
Šrila Prabhupada: Da.
Prof. Kotovsky: Zato potpuno okončanje predavanja nije
dovoljno. Predavanje treba biti praćeno pobunom protiv
nekih i predavanjem drugim ljudima.
Šrila Prabhupada: Ali predavanje će biti potpuno okončano
kada se predamo Krišni.
Prof. Kotovsky: Aha.
Šrila Prabhupada: To je potpuno okončanje – nema više
predavanja. Svako drugo predavanje morate promijeniti
revolucijom, ali kada doñete Krišni, to je dovoljno.
Zadovoljni ste. Navest ću jedan primjer: dijete plače i ljudi
ga stavljaju iz jednog krila u drugo, ali ono ne prestaje. Tek
kada doñe u krilo svoje majke...
Prof. Kotovsky: Prestaje.
Šrila Prabhupada: Da, osjeća potpuno zadovoljstvo. Tako
će se predavanje, to mijenjanje, nastaviti u različitim
kategorijama, ali suština sveg tog predavanja jest
predavanje mayi. Zato je u Bhagavad-giti rečeno da je sve
to predavanje, zanemarivanje Krišne, maya. Možete se
predati ovome ili onome, ali konačno predavanje jest
predavanje Krišni; onda ćete biti sretni. Proces predavanja
je prisutan, ali predavanje Krišni pruža osobi veliko
transcendentalno zadovoljstvo.
Prof. Kotovsky: Jeste li naišli na protivljenje vašim
učenjima od strane ortodoksnih hindusa ili brahmana u
Indiji?
Šrila Prabhupada: Mi smo ih porazili.
Prof. Kotovsky: Aha.

222
Šrila Prabhupada: Svaki ortodoksni hindus može doći i
izazvati nas, ali mi imamo naše oružje – vedske spise. Zato
nitko ne dolazi. Čak me i kršćanski svećenici u Americi vole.
Kažu: „Ovi su mladići Amerikanci, kršćani i židovi, i sada
tragaju za Bogom, ali mi ih nismo mogli izbaviti." Priznaju
to. Dolaze mi njihovi očevi i roditelji, odaju poštovanje i
kažu: „Svamiji, veoma smo sretni što ste došli ovdje da
poučavate svjesnost Boga." Tako sam dobro primljen. I u
Indiji, budući da pitate za Indiju, sve druge sekte priznaju
da su prije mene razni svamiji otišli na Zapad, ali nisu
uspjeli obratiti nijednu jedinu osobu na svjesnost Krišne.
Priznaju to. Što se mene tiče, ja ne pripisujem sebi nikakve
zasluge, ali sam uvjeren da je vedsko znanje djelotvorno jer
ga predstavljam takvo kakvo jest, bez mijenjanja. To je
moje uvjerenje. Ako imate pravi lijek i date ga bolesniku,
morate biti sigurni da će ozdraviti.
Prof. Kotovsky: Koliko učenika imate u samoj Indiji? Koliko
zajednica imate u Indiji?
Šrila Prabhupada: U Indiji?
Prof. Kotovsky: Da.
Šrila Prabhupada: U Indiji su mnogi svjesni Kišne –
stotine, tisuće, milijuni. O Indiji nema govora. Nema ni
jednog hindusa koji nije svjestan Krišne.
Prof. Kotovsky: Da, razumijem.
Šrila Prabhupada: Vaišnave. To je vaišnavski kult. Bili ste
u Indiji. Kao što je poznato, tamo ima mnogo milijuna
vaišnava. Na primjer, ovaj gospodin [pokazuje na nazočnog
Indijca] zapovjednik je zrakoplovne kompanije Air India.
Nije moj učenik, ali je vaišnava, svjestan Krišne. Slično
tome, u Indiji su milijuni svjesni Krišne. Čak su i neki
muslimani svjesni Krišne. Na sveučilištu u Gorakhpuru
predaje muslimanski profesor koji je veliki bhakta Gospodina
Krišne. To je prirodno. U Caitanya-caritamrti rečeno je da je
svjesnost Krišne prisutna svuda, u svačijem srcu. Trebamo
je samo probuditi ovim procesom. To je sve. Prisutna je i u
vašem srcu. Nije vam strana. Svjesnost Krišne prisutna je u
svačijem srcu. Ovim je procesom moramo probuditi. To
nalikuje izlasku sunca. Ono se ne pojavljuje iznenada,
223
niotkuda. Tu je, ali ujutro izlazi. Slično tome, svjesnost
Krišne prisutna je svuda, ali je sada na neki način
prekrivena. Ovim se procesom ponovno budi.
Prof. Kotovsky: Jučer ste došli u Moskvu. Jeste li vidjeli
malo grad?
Šrila Prabhupada: Ne, ne zanima me previše razgledanje.
Prof. Kotovsky: U svakom slučaju, nije zanimljivo odsjesti
u starom hotelu – ne vidi se puno ljudi. Odlazite li
prekosutra?
Šrila Prabhupada: To mi je plan.
Prof. Kotovsky: Odlazite u Sjedinjene Države ili u Europu?
Šrila Prabhupada: Da, u Europu, Pariz. Održavamo dvije
velike svečanosti u Londonu i u San Franciscu. Pripremamo
Ratha-yatra festival kočija. Taj se festival slavi u Jagannatha
Puriju. Jeste li bili u Jagannatha Purlju?
Prof. Kotovsky: Da, festival kočija održava se od pradavnih
vremena. Veoma stara tradicija. Ogromne kočije.
Šrila Prabhupada: Da, sada ga održavamo u zapadnim
zemljama, u Londonu i San Franciscu; možda ćemo ga
postupno uvesti i u druge zemlje.
Prof. Kotovsky: U Londonu postoji velika indijska
zajednica.
Šrila Prabhupada: Ne, ne. To su organizirali Englezi i
Amerikanci. Indijske zajednice u Londonu i San Franciscu
pokušavaju... znate riječ? Sahib?
Prof. Kotovsky: [Smije se.] Uvesti zapadnjačke nazore.
[Obojica se smiju.] Jedan veliki društveni antropolog na
sveučilištu napisao je nešto vrlo zanimljivo. On kaže da
postoje dva procesa – proces uvoñenja zapadnjačkih običaja
meñu brahmane, uglavnom više slojeve, i proces zvan
sanskrtizacija, proces usvajanja brahmanskih obreda, od
strane takozvanih nižih staleža, čak i nedodirljivih. To je
veoma zanimljiv proces koji se sada odvija u Indiji, ali
položaj je Indije, nažalost, problematičan.
Šrila Prabhupada: Problem je što je Indija „ni na nebu ni
na zemlji". Pokušavaju oponašati zapadnjački život, ali s
materijalističke ili tehničke točke gledišta, zaostaju stotinu
godina.
224
Prof. Kotovsky: Da, u pravu ste, ali što se može učiniti za
Indiju?
Šrila Prabhupada: Iz mog iskustva mogu reći da će širenje
duhovnog blaga Indije povećati njezinu slavu. Gdje god
idem, ljudi se još uvijek dive indijskoj kulturi. Ako se ova
riznica duhovnog znanja Indije bude pravilno dijelila, barem
će ljudi izvan Indije shvatiti da dobivaju nešto od Indije.
Prof. Kotovsky: Naravno, u pravu ste. Indijsko kulturno
naslijeñe treba svugdje predstaviti, ali na koji bi to način
koristilo samom indijskom narodu? On živi u Indiji i nema
što dobiti od širenja indijskog kulturnog naslijeña u svijetu.
Indijska sela moraju imati gnojiva, traktore itd.
Šrila Prabhupada: Da, mi se ne protivimo tome.
Prof. Kotovsky: Da. Ne mislim da se možete protiviti, ali
istodobno, nešto se mora učiniti u Indiji. Netko to može
nazvati uvoñenjem zapadnjačkih običaja, ali to uvoñenje u
industrijsko-tehnološku revoluciju potrebno je na svim
poljima indijskog života – poljoprivredi, industriji itd.
Šrila Prabhupada: Prije nego što je shvatio Bhagavad-gitu,
Arñuna je bio ratnik i nakon što je shvatio Bhagavad-gitu
ostao je ratnik. Mi, stoga, ne želimo mijenjati položaj. Na
primjer, vi ste ugledni profesor. Mi ne kažemo da morate
promijeniti svoj položaj. Došli smo vas uvjeriti u našu
filozofiju. To je sve. Arñuna je odbio da se bori. „Krišna, ne
želim ubijati svoje roñake. Ne želim ovo kraljevstvo." Ali
Krišna mu je izložio Bhagavad-gitu i na kraju, kad ga je
upitao: „Što si sada odlučio?", Arñuna je rekao karisye
vacanam tava – „Da, postupit ću po Tvojim riječima." (Bg.
18.72) To znači da se njegova svjesnost promijenila. Bio je
ratnik i ostao je ratnik, ali je promijenio svoju svjesnost. Mi
želimo to. Ne želimo uznemiriti sadašnje stanje društva.
Nismo protiv tehnologije. Ne, ali pokušavamo pomoći
ljudima da shvate svjesnost Krišne. To je naš plan.
Prof. Kotovsky: Naravno, krajnji cilj bilo koje svjesnosti
jest promijeniti društvo - učiniti ga boljim.
Šrila Prabhupada: To se zbiva automatski.

225
Prof. Kotovsky: Nisam sretan što je krajnji cilj
neuznemiravanje društva, jer u suvremenom društvu ima
mnogo stvari koje bi trebalo promijeniti svjesnošću.
Šrila Prabhupada: Ta pripremna promjena može se
ostvariti slijeñenjem pravila strogosti. Na primjer, nemojte
uzimati opojna sredstva.
Prof. Kotovsky: Uzdržavanje od uzimanja opojnih
sredstava, jednostavnost itd.
Šrila Prabhupada: Ako netko prihvati ovaj proces... Prof.
Kotovsky: Drugi će sami slijediti.
Šrila Prabhupada: Čitav će se život promijeniti, jer ove
četiri aktivnosti – nedopušten seks, uzimanje opojnih
sredstava, jedenje mesa i kockanje – predstavljaju velike
zapreke za društveni napredak.
Prof. Kotovsky: To će automatski pojednostaviti život, jer
osoba koja ne održava nedopuštene seksualne odnose i ne
uzima opojna sredstva mora voditi jednostavan život.
Šrila Prabhupada: Nekidan sam u Bombayu razgovarao s
jednim uglednim gospodinom. Rekao sam mu da je Krišna
rekao:

mam hi partha vyapasritya

ye 'pi syuh papa-yonayah
striyo vaisyas tatha sudras
te 'pi yanti param gatim

„Oni koji uzmu Moje utočište, čak i ako su niska roda – žene,
vaišye i šudre – mogu dostići vrhovno odredište." (Bg. 9.32)
Zašto danas viši staleži hinduskog društva zanemaruju ovu
pouku Bhagavad-gite? Recimo da je netko papa-yonayah,
niska roda, Krišna Kaže da može „dostići vrhovno odredište
ako uzme Moje utočište". Zašto viši staleži nisu širili ovu
poruku kako bi takozvani ljudi niska roda mogli biti
uzdignuti? Zašto su ih odbacili? Umjesto da prihvate
muslimane, Indijci su ih odbacili i sada su se muslimani
odvojili. Postali su vječni neprijatelji Indije. Tako po prvi put
pokušavamo uzdignuti ljude na viši položaj svjesnosti
Krišne, čak i ako su niska roda. Jer duša je čista. U Vedama
226
je rečeno da je duša nedirnuta materijalnom zagañenošću;
samo je privremeno prekrivena. Taj prekrivač trebamo
ukloniti. Onda postajemo čisti. To je misija ljudskog života –
ukloniti prekrivač materijalne okoline, doći do duhovnog
razumijevanja i predati se Krišni. Onda je život savršen.

Maleni svijet suvremene znanosti

U travnju 1973. godine, za vrijeme duge jutarnje šetnje

Venecijanskom obalom u blizini Los Angelesa, Šrila
Prabhupada se osvrnuo na suvremenu znanost i
znanstvenike. S filozofskom oštrinom, dubokom razboritošću
i razoružavajućom otvorenošću, razotkriva ograničenost i
nelogičnost opće prihvaćenih znanstvenih teorija o podrijetlu
života. Meñu nazočnim učenicima bio je Thoudam Singh,
organski kemičar, koji je snimio razgovor.

Šrila Prabhupada: Čitav svijet znanosti i tehnologije

temelji se na pogrešnoj ideji da život nastaje iz materije. Ne
možemo dopustiti da ova besmislena teorija proñe bez
izazova. Život ne nastaje iz materije. Materija nastaje iz
života. To nije teorija, već činjenica. Znanost se temelji na
neispravnoj teoriji; stoga su svi njezini proračuni i zaključci
pogrešni i ljudi zbog toga pate. Kad se te pogrešne teorije
suvremene znanosti isprave, ljudi će postati sretni. Zato
znanstvenike moramo izazvati i poraziti; inače će zavesti
cijelo društvo.
Materija prolazi kroz šest stadija promjene: raña se, raste,
održava, stvara popratne proizvode, slabi i umire. Ali život
unutar materije, duhovna duša, vječan je i ne podliježe
takvim promjenama. Život se naizgled razvija i nestaje, ali,
ustvari, samo prolazi kroz ovih šest stadija, sve dok ne
postane nemoguće održavati materijalno tijelo. Tada staro
tijelo umire i duša ulazi u novo tijelo. Kad odjeća postane
stara i iznošena, mijenjamo je. Slično tome, kada jednog
dana naše tijelo postane staro i beskorisno, prijeći ćemo u
novo tijelo.
227
 Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti (2.13) – dehino 'smin
yatha dehe kaumaram yauvanam jara/tatha dehantara-
praptih: „Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu neprestano
prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku
smrti duša prelazi u drugo tijelo." Na drugome mjestu kaže
(2.18): antavanta ime deha nityasyoktah saririnah. To znači
da je samo materijalno tijelo neuništivog i vječnog bića
podložno uništenju. Materijalno je tijelo prolazno, ali život je
unutar tijela nitya, vječan.
Prema Vedama, duša u tijelu je deset tisuća puta manja od
vrha vlasi kose. To znači da je veoma mala, poput atoma.
Ali moje tijelo funkcionira zahvaljujući toj atomski sitnoj
duhovnoj energiji. Je li to tako teško shvatiti? Pretpostavimo
da čovjek smatra sebe veoma snažnim. Zašto je snažan?
Samo zato što se u njemu nalazi duhovna iskra. Čim
duhovna iskra ode. njegovo tijelo umire, a njegova snaga i
vitalnost nestaju. Ako znanstvenici tvrde da je materija
uzrok i izvor života, neka vrate samo jednog mrtvog čovjeka
u život, ubrizgavajući mu kemikalije. Ali ne mogu to učiniti.
Dr. Singh: Znanstvenici ne mogu vidjeti duhovnu dušu i
stoga sumnjaju u njezino postojanje.
Šrila Prabhupada: Kako je mogu vidjeti? Previše je mala
da bi se mogla vidjeti. Tko posjeduje takvu moć opažanja?
Dr. Singh: Ipak, Me je opaziti na neki način.
Šrila Prabhupada: Ako nekome daš zrnce smrtonosnog
otrova, odmah će umrijeti. Nitko ne može vidjeti otrov, niti
opaziti kako djeluje, ali otrov ipak djeluje. Isto tako, Vede
kažu da cijelo tijelo funkcionira zato što se u njemu nalazi
sićušna čestica zvana duša. Ako se uštipnem, odmah ću to
osjetiti, jer se moja svjesnost širi po čitavoj koži, ali čim
duša izañe iz tijela, kad moje tijelo umre, možeš uzeti tu istu
kožu i rezati je i sjeckati i nitko neće protestirati. Zašto je
tako teško shvatiti ovu jednostavnu činjenicu? Zar to nije
otkrivanje duha?
Dr. Singh: To je duša, ali što je s Bogom?
Šrila Prabhupada: Prije svega, shvatimo dušu. Duša je
uzorak Boga. Ako shvaćaš uzorak, možeš shvatiti cjelinu.

228
Ovdje je materija [Šrila Prabhupada svojim štapom pokazuje
na mrtvo drvo]. Nekad su iz ovog stabla rasli listovi i
grančice. Zašto sada ne rastu? Mogu li znanstvenici
odgovoriti na to pitanje?
Karandhara dasa: Rekli bi da se promijenio kemijski sastav
stabla.
Šrila Prabhupada: U redu, ako posjeduju tako napredno
znanje o kemiji, moraju pribaviti odgovarajuće kemikalije
kako bi izazvali ponovni rast grana i listova.
Brahmananda Swami: Osoba koja posjeduje znanje mora
biti sposobna dokazati svoju teoriju. Trebaju biti sposobni
pokazati u svojim laboratorijima da život nastaje iz spoja
kemikalija.
Šrila Prabhupada: Da, znanstvena se metoda sastoji od
promatranja, iznošenja pretpostavki i dokazivanja, ali ovi
znanstvenici ne mogu dokazati svoje pretpostavke.
Jednostavno promatraju i govore besmislice.
Znanstvenici kažu da su kemikalije uzrok života, ali sve
kemikalije koje su bile prisutne kad je drvo bilo živo još
uvijek su prisutne. I životna je energija prisutna. Postoje
tisuće mikroba u drvetu i svi su oni živa bića. Nitko ne može
tvrditi da u tijelu drveta nije prisutna životna energija.
Dr. Singh: Ali što je s životnom energijom samog drveta?
Šrila Prabhupada: Da, to je razlika. Životna je sila
individualna; individualno živo je biće, koje je bilo drvo,
otišlo. Mora biti tako, jer su sve kemikalije potrebne za
održavanje života još uvijek prisutne, a drvo je ipak mrtvo.
Možemo navesti još jedan primjer. Pretpostavimo da živim
u stanu i zatim ga napustim. Otišao sam, ali tamo su ostala
brojna druga živa bića – mravi, pauci itd. Ako odem iz stana,
to ne znači da u njemu nitko više ne može živjeti. Druga
živa bića i dalje žive tamo. Samo sam ja, individualno živo
biće, otišao. Kemikalije u drvetu nalikuju stanu; samo su
sredina u kojoj djeluje individualna sila – duša. Zato
znanstvenici nikada neće moći proizvesti život u kemijskom
laboratoriju.
Znanstvenici kažu da život nastaje iz kemikalija, ali pravo
pitanje glasi: „Iz čega su nastale kemikalije?" Kemikalije
229
nastaju iz života, a to znači da život posjeduje mistične
moći. Na primjer, drvo naranče ima mnogo plodova i svaki
od njih sadrži kemikalije – limunsku kiselinu i druge
kemikalije. Iz čega su nastale te kemikalije? Očito su nastale
iz života unutar stabla. Znanstvenicima nije poznato
podrijetlo kemikalija. Svoje su istraživanje započeli
proučavajući kemikalije, ali ne mogu utvrditi njihovo
podrijetlo. Kemikalije nastaju iz vrhovnog života – Boga. Kao
što tijelo živog čovjeka stvara razne kemikalije, vrhovni
život (Svevišnji Gospodin) stvara sve kemikalije koje
nalazimo u atmosferi, vodi, ljudima, životinjama i zemlji. To
je mistična moć. Ako ne prihvatimo postojanje Gospodinove
mistične moći, ne možemo riješiti problem podrijetla života.
Dr. Singh: Znanstvenici će odgovoriti da ne mogu vjerovati
u mističnu moć.
Šrila Prabhupada: Ali moraju objasniti podrijetlo
kemikalija. Svatko može vidjeti da obično drvo stvara
mnogo kemikalija; ne mogu to poreći. Ali kako ih stvara?
Pošto znanstvenici ne mogu na to odgovoriti, moraju
prihvatiti da životna sila posjeduje mističnu moć. Ne mogu
objasniti čak ni kako iz mog prsta raste nokat; to je iznad
dosega mog uma. Drugim riječima, moj nokat raste
zahvaljujući nepojmljivoj moći, acintya-šakti. Ako obično
ljudsko biće posjeduje acintya-šakti, možemo samo zamisliti
kakvu acintya-šakti posjeduje Bog.
Iako posjedujem iste moći kao Bog, ja mogu stvoriti samo
malu količinu kemikalija, dok On može stvoriti ogromnu
količinu. To je razlika izmeñu Boga i mene. Ja mogu stvoriti
malo vode u obliku znoja, ali Bog može stvoriti mora.
Analizirajući jednu kapljicu morske vode možemo steći
znanje o kvalitativnoj prirodi mora. Živo je biće sastavni
djelić Boga i zato analizirajući živa bića možemo početi
shvaćati Boga. Bog posjeduje veliku mističnu moć. Njegova
mistična moć djeluje brzo poput električnog stroja. Neki
električni strojevi tako su dobro napravljeni da sav posao
obavljaju jednostavno pritiskom na dugme. Slično tome, Bog
je rekao: „Neka nastane materijalni svijet" i materijalni je
svijet bio stvoren. S tog aspekta, prirodne procese nije teško
230
shvatiti. Bog posjeduje tako čudesne moći da samom
Svojom naredbom može odmah stvoriti materijalni svijet.
Brahmananda Swami: Znanstvenici ne prihvaćaju Boga ili
acintya-šakti.
Šrila Frabhupada: To je njihov nitkovluk. Bog postoji, kao i
Njegova acintya-šakti.
Karandhara dasa: Znanstvenici kažu da je život stvoren
biokemijskim putem.
Šrila Prabhupada: A ja im odgovaram: „Zašto vi ne
stvorite život? Ako su vaša biologija i kemija tako napredne,
zašto onda ne stvorite život?"
Karandhara dasa: Kažu da će u budućnosti stvoriti život.
Šrila Prabhupada: Kad u budućnosti? Ako znanstvenici
znaju proces stvaranja, zašto sada ne mogu stvoriti život?
Ako je život biokemijskog podrijetla i ako su biolozi i
kemičari tako napredni, zašto ne mogu stvoriti život u
svojim laboratorijima? Čim se postavi ovo presudno pitanje,
oni odgovaraju: „Učinit ćemo to u budućnosti." Zašto u
budućnosti? To je besmislica. Ne uzdaj se u budućnost, bez
obzira koliko lijepo izgledala. Što je smisao njihovog
napretka? Govore besmislice.
Karandhara dasa: Oni tvrde da su pred samim stvaranjem
života.
Šrila Prabhupada: Time samo na drukčiji način kažu istu
stvar, u budućnosti. Moraju priznati da im još uvijek nije
poznato podrijetlo života. Budući da očekuju da će u
budućnosti moći stvoriti život, njihovo sadašnje znanje mora
biti nesavršeno. Njihova tvrdnja nalikuje plaćanju
postdatiranim čekom. Pretpostavimo da ti dugujem deset
tisuća dolara i kažem: „Da, platit ću ti cijeli iznos
postdatiranim čekom. Je li to u redu?" Ako si inteligentan,
odgovorit ćeš mi: „Daj mi sada barem pet dolara u gotovini
tako da mogu vidjeti nešto opipljivo." Slično tome,
znanstvenici ne mogu biokemijskim putem proizvesti čak ni
vlat trave, a ipak tvrde da je život nastao iz materije. Kakva
besmislica! Zar nitko u to ne sumnja? Mi možemo dokazati
da život nastaje iz života. Na primjer, otac začne dijete.
Otac je živ i dijete je živo. Ali gdje je njihov dokaz da život
231
nastaje iz materije? Mi možemo dokazati da život nastaje iz
života i da je izvorni život Krišna. Ali kakav dokaz postoji da
mrtav kamen raña dijete? Znanstvenici ne mogu dokazati da
život nastaje iz materije. To ostavljaju po strani, za
budućnost.
Karandhara dasa: Njihov znanstveni integritet temelji se
na onome što mogu iskusiti vlastitim osjetilima.
Šrila Prabhupada: Onda pate od onoga što mi nazivamo
„filozofija doktora žapca". Bio jednom jedan žabac, koji je
sav svoj život proveo u bunaru. Jednoga dana posjetio ga je
prijatelj i obavijestio o postojanju Atlantskog oceana.
„Što je Atlantski ocean?", upitao je žabac iz bunara.
„Velika vodena površina", odgovorio je njegov prijatelj.
„Koliko velika? Dvaput veća od mog bunara?"
„Oh, ne, mnogo, mnogo veća", odgovorio je njegov prijatelj.
„Koliko veća? Deset puta?"
Tako je žabac nastavio računati. Ali kako je mogao na taj
način shvatiti veličinu ogromnog oceana? Naše sposobnosti,
iskustvo i moć spekulacije uvijek su ograničeni. Žabac je
uvijek razmišljao u okvirima svog bunara. Nije mogao
drugačije misliti. Slično tome, znanstvenici procjenjuju
Apsolutnu Istinu, uzrok svih uzroka, svojim nesavršenim
osjetilima i umovima i zbog toga moraju biti zbunjeni.
Znanstvenici su počinili najveću grešku izabravši induktivni
proces kako bi došli do zaključka. Na primjer, ako
znanstvenik želi induktivnim procesom utvrditi je li čovjek
smrtan ili ne, mora proučiti svakog čovjeka kako bi otkrio je
li jedan možda besmrtan. Znanstvenik kaže: „Ne mogu
prihvatiti pretpostavku da su svi ljudi smrtni. Možda su neki
besmrtni. Još nisam vidio sve ljude. Kako onda mogu
zaključiti da je čovjek smrtan?" To je induktivni proces. U
deduktivnom procesu, vaš otac, učitelj ili guru kažu vam da
je čovjek smrtan i vi to prihvaćate.
Dr. Singh: Znači, postoji uzlazni i silazni proces stjecanja
znanja?
Šrila Prabhupada: Da. Uzlazni proces neće nikada biti
uspješan, jer se temelji na podacima prikupljenim osjetilima,
a osjetila su nesavršena. Zato prihvaćamo silazni proces.
232
 Boga ne možemo spoznati induktivnim procesom. Zato se
naziva adhokšaja, što znači „onaj tko se ne može spoznati
izravnim opažanjem". Znanstvenici kažu da nema Boga, jer
Ga pokušavaju shvatiti neposrednim opažanjem, ali On je
adhokšaja. Ne mogu Ga spoznati, jer im nedostaje prava
metoda kojom Ga mogu spoznati. Da bi shvatila
transcendentalnu znanost, osoba mora prići vjerodostojnu
duhovnom učitelju, ponizno ga slušati i služiti. Gospodin
Krišna to objašnjava u Bhagavad-giti (4.34): tad viddhi
pranipatena pariprasnena sevaya.
Dr. Singh: Znanstveni časopis po imenu Priroda objavljuje
članke o prirodnim proizvodima poput bilja, cvjetova i
minerala, ali u njima se ne spominje Bog, samo priroda.
Šrila Prabhupada: Možemo pravilno primijetiti da priroda
stvara biljke, ali moramo se upitati: „Tko je stvorio prirodu?"
To je prava inteligencija.
Dr. Singh: Znanstvenici ne razmišljaju o tome.
Šrila Prabhupada: Onda su budalasti. Čim govorimo o
prirodi, trebamo se pitati: „Čija priroda?" Na primjer, ja
govorim o mojoj prirodi, a vi o svojoj. Stoga, čim se
spomene priroda, trebamo se upitati: „Čija priroda?"
Priroda znači energija. Čim govorimo o energiji, moramo
prihvatiti postojanje izvora energije. Na primjer, izvor je
električne energije električna centrala. Struja ne nastaje
automatski. Moramo izgraditi centralu i generator. Slično
tome, u Vedama je rečeno da materijalna priroda djeluje
pod Krišninom kontrolom.
Dr. Singh: Znači li to da je znanost počela svoje istraživanje
od sredine, a ne od početka?
Šrila Prabhupada: Da, upravo to. Nije im poznat početak.
Znanstvenici započinju svoje istraživanje od jedne točke, ali
odakle potječe ta točka? To ne znaju, unatoč velikom
istraživanju. Moramo prihvatiti da je prvobitni izvor Bog, koji
u potpunosti posjeduje sve mistične moći i iz koga sve
proizlazi. On izjavljuje u Bhagavad-giti (10.8) – aham
sarvasya prahhavo mattah sarvam pravartate: „Ja sam izvor
svih duhovnih i materijalnih svjetova. Sve emanira iz Mene."
Naši se zaključci ne zasnivaju na slijepom vjerovanju; oni su
233
potpuno znanstveni. Materija nastaje iz života. U životu – u
izvoru – postoje neograničena materijalna bogatstva; to je
velika tajna kreacije.
Suvremeno znanstveno istraživanje nalikuje sankhya
filozofiji, koja analizira materijalne elemente. Sankhya znači
„brojati". Mi smo u izvjesnoj mjeri takoñer sankhya filozofi,
jer brojimo i analiziramo materijalne elemente: ovo je
zemlja, ovo je voda, ovo je zrak, ovo je sunce, ovo je vatra.
Tome mogu pribrojiti svoj um, inteligenciju i ego. Meñutim,
nakon ega ne mogu nastaviti nabrajanje. Ali Krišna kaže da
iznad ega postoji životna sila – duhovna duša. To je ono što
znanstvenici ne znaju. Misle da je život samo spoj
materijalnih elemenata, ali Krišna to poriče u Bhagavad-giti
(7.5). Apareyam itas tv anyam prakrtim viddhi me param:
„Osim ove niže energije, postoji Moja viša energija." U nižu
energiju spadaju materijalni elementi, a u višu energija živo
biće.

bhumir apo 'nalo vayuh

kham mano buddhir eva ca
ahankara itiyam me
bhinna prakrtir astadha

„Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego

Moje su odvojene materijalne energije." (Bg. 7.4) Krišna u
ovom stihu objašnjava da vayu (zrak) nastaje iz Njega.
Kham (eter) je suptilniji od vayua, um je suptilniji od etera,
inteligencija je suptilnija od uma, a duša je suptilnija od
inteligencije. Ali znanstvenici to ne znaju. Mogu opaziti samo
grubu materiju. Spominju vayu, ali iz čega on nastaje? Iz
čega nastaje zrak?
Dr. Singh: Ne mogu na to odgovoriti.
Šrila Prabhupada: Ali mi možemo odgovoriti. Mi znamo da
zrak nastaje iz khama (etera), eter iz uma, um iz
inteligencije, a inteligencija iz Krišnine više energije,
duhovne duše.
Dr. Singh: Da li suvremena sankhya filozofija proučava i
nižu i višu energiju?
234
Šrila Prabhupada: Ne. Suvremeni sankhya filozofi ne
proučavaju višu energiju. Samo analiziraju materijalne
elemente, isto kao znanstvenici. Ni znanstvenici ni sankhya
filozofi ne znaju za postojanje duhovne duše. Samo
analiziraju Krišninu materijalnu energiju.
Dr. Singh: Analiziraju kreativne materijalne elemente?
Šrila Prabhupada: Materijalni elementi nisu kreativni!
Samo je duša kreativna. Život ne može biti stvoren iz
materije, niti materija može stvoriti samu sebe. Ti, živo biće,
možeš pomiješati vodik i kisik kako bi stvorio vodu, ali sama
materija nema stvaralačku moć. Ako bocu vodika staviš
pored boce kisika, hoće li se automatski pomiješati, bez
tvoje pomoći?
Dr. Singh: Neće. Moraju biti pomiješani.
Šrila Prabhupada: Da, potrebna je viša energija – živo
biće. Kisik i vodik su niža energija, ali kad ih pomiješa viša
energija, postaju voda.
Niža energija ne posjeduje moć, ako nije prisutna viša
energija. Ovo je more [pokazaje na Tihi ocean] mirno i tiho.
Ali kada ga viša sila – zrak – uzburka, pojave se veliki
valovi. More se ne može uzburkati bez više sile. Slično tome,
postoji druga sila koja je viša od zraka i treća, četvrta, sve
dok na kraju ne doñemo do Krišne, najviše sile. To je pravo
istraživanje. Pretpostavimo da vlak upravo kreće.
Lokomotiva vuče za sobom jedan vagon, koji vuče drugi
vagon, i tako dalje, sve dok čitav vlak ne krene, ali
lokomotivu je prvobitno pokrenuo strojovoña, živo biće.
Slično tome, Krišna prilikom stvaranja daje prvi poticaj.
Potom, kroz niz uzastopnih poticaja, nastaje i biva
održavana cjelokupna kozmička manifestacija. To je
objašnjeno u Bhagavad-giti (9.10). Mayadhyaksena prakrtih
suyate sa-caracaram: „O, Kuntin sine, materijalna priroda
djeluje po Mojoj naredbi i stvara sva pokretna i nepokretna
bića." U četrnaestom poglavlju (14.4) Krišna Kaže:

sarva-yonisu kaunteya
murtayah sambhavanti yah
tasam brahma mahad yonir
235
aham bija-pradah pita

„Sve vrste života nastaju rañanjem u materijalnoj prirodi, a

Ja sam otac koji daje sjeme." Na primjer, ako posijemo
sjeme banjana, na kraju će izrasti ogromno drvo i zajedno s
njim mnoštvo novog sjemenja. Iz svakog sjemena može
izrasti drugo drvo s mnoštvom novog sjemenja itd. Tako je
Krišna prvobitni otac koji daje sjeme.
Nažalost, znanstvenici opažaju samo izravni uzrok; ne
mogu opaziti udaljeni uzrok. Postoje dvije vrste uzroka –
izravni i neizravni. Krišna je opisan u Vedama kao sarva-
karana-karanam, uzrok svih uzroka. Onaj tko shvaća uzrok
svih uzroka, shvaća sve. Yasmin vijnate sarvam evam
vijnatam bhavati: „Onaj tko zna prvobitni uzrok samim tim
zna kasnije, podreñene uzroke." lako znanstvenici tragaju za
prvobitnim uzrokom, kada Vede, koje sadrže savršeno
znanje, otkriju izvorni uzrok, ne žele ga prihvatiti.
Pridržavaju se svog nepotpunog, nesavršenog znanja.
Dr. Singh: Znanstvenici su zabrinuti za izvore energije i
sada nastoje iskoristiti sunčevu energiju za kuhanje,
rasvjetu i razne druge svrhe. Nadaju se da će, kada iscrpe
sve druge izvore energije, moći koristiti sunčevu energiju.
Šrila Prabhupada: To nije nova teorija. Svatko zna da se iz
drveća može dobiti vatra, jer drveće apsorbira sunčevu
energiju. Ti su znanstvenici sićušna stvorenja, ali su veoma
ponosni. Ne vjerujemo im, jer govore ono što svi znaju. iz
drveta ne možete dobiti vatru čim ga posiječete. Mora se
osušiti na suncu. Kad apsorbira sunčevu energiju, drvo se
može upotrijebiti za vatru. Ustvari, sunčeva energija sve
održava, ali znanstvenici ne znaju odakle potječe sunčeva
energija. U Bhagavad-giti (15.12) Krišna kaže:

yad aditya-gatam tejo

jagad bhasayate 'khilam
yac candramasi yac cagnau
tat tejo viddhi mdmakam

236
„Svjetlost Sunca, koja raspršuje tamu cijeloga svijeta,
potječe od Mene. Svjetlost Mjeseca i vatre takoñer potječu
od Mene."
Nadalje, Krišna kaže – jyotisam ravir amsuman: „Meñu
svjetlećim nebeskim tijelima Ja sam blistavo sunce." (Bg.
10.21) U jedanaestom poglavlju Bhagavad-gite Arñuna kaže
Krišni – sasi-surya-netram: „Sunce i Mjesec Tvoje su velike,
neograničene oči." To je znanje sadržano u Bhagavad-giti,
ali znanstvenici ga ne mogu steći svojom spekulacijom.
Mogu li?
Dr. Singh: To nije moguće.
Šrila Prabhupada: Kakvo je njihovo znanje? Spisi kažu da
ne biste mogli shvatiti Boga čak ni kad biste izbrojili sva
zrnca pijeska na Zemlji. Sve to materijalno brojanje ne znači
da imate sposobnost shvatiti neograničeno. Ali oni ne mogu
u potpunosti izbrojiti čak ni materijalne stvari. Zašto su
znanstvenici tako ponosni na svoju energiju i sposobnosti?
Nemaju znanje čak ni o materijalnim stvarima, a da ne
govorimo o duhovnim. Što se tiče znanstvenika i drugih živih
bića, njihovo je znanje ograničeno, ali Krišnino znanje nije.
Ako primimo znanje od Krišne, to je znanje savršeno. Iz
spisa saznajemo da u oceanu postoji 900.000 vrsta života.
Podaci iz spisa su točni, jer potječu od Krišne. Krišna kaže:
„Kao Svevišnja Božanska Osoba, Ja znam sve što se
dogodilo u prošlosti, sve što se dogaña u sadašnjosti i sve
što će se dogoditi u budućnosti." (Bg. 7.26)
Dr. Singh: Znanje moramo primiti od vrhovnog
poznavatelja.
Šrila Prabhupada: Da bismo stekli savršeno znanje,
moramo prići nadreñenoj osobi, guruu. Možemo pokušati
steći znanje o nekom predmetu čitajući knjige kod kuće, ali
ako odemo na fakultet i priñemo profesoru, možemo bolje
naučiti taj predmet. Na sličan način moramo prići guruu.
Naravno, ako naiñemo na lažnoga gurua, naše će znanje biti
lažno, ali ako je naš guru savršen, naše je znanje savršeno.
Mi prihvaćamo Krišnu kao svoga gurua. Ako je Njegovo
znanje savršeno, naše je znanje takoñer savršeno. Što se
nas tiče, mi ne moramo biti savršeni, ali ako primimo znanje
237
od savršenog bića, naše je znanje savršeno. Ne možemo reći
da smo na temelju proučavanja cijelog oceana došli do
zaključka da u njemu živi 900.000 vrsta života. Ne, mi
izjavljujemo da smo prihvatili taj podatak iz spisa i zato je
savršen. To je vedski proces.
Znanstvenik može vršiti opsežna istraživanja, ali bez obzira
na njegovu veličinu, njegova su osjetila nesavršena. Zato ne
može posjedovati savršeno znanje. Kakva je vrijednost
naših očiju? Ne možemo vidjeti bez sunčeva svjetla, niti
možemo vidjeti male stvari bez mikroskopa. Naše su oči
nesavršene i instrumenti koje su naše oči izumile takoñer su
nesavršeni. Kako onda možemo steći savršeno znanje?
Budući da je živo biće ograničeno, njegovo je znanje
ograničeno. Dijete može znati da su dva i dva četiri, ali kad
govori o višoj matematici, ne shvaćamo ga ozbiljno. Osjetila
kojima znanstvenici stječu znanje su ograničena i
nesavršena i zato je njihovo znanje ograničeno i nesavršeno.
U svom neznanju mogu tvrditi da znaju sve, ali to je
besmislica.
Slijepac može voditi drugog slijepca, ali što im to vrijedi
kad obojica padaju u jarak? Zakoni prirode vezuju nam ruke
i noge, ali unatoč tome mislimo da možemo slobodno
spekulirati. To je iluzija. Premda su uvjetovani brojnim
zakonima prirode, nitkovi misle da su slobodni, ali ako se
pojavi oblak, ne mogu vidjeti sunce. Kakvu moć gledanja
posjedujemo? Samo kad nam zakoni prirode to omoguće,
možemo vidjeti. Pokuse možemo vršiti samo u odreñenim
uvjetima, a ako oni nisu povoljni, naši eksperimenti ne
uspijevaju. Zašto smo, onda, tako ponosni na
eksperimentalno znanje?
Zašto eksperimentirati? Sve je već tu. Sunčeva energija
koju nam je Bog dao je tu. Što još trebamo znati? Toliko
mnogo jabuka pada sa stabla. Čemu dalje objašnjavati
zakon gravitacije? Ustvari, znanstvenicima nedostaje zdrav
razum. Zanimaju ih samo „znanstvena" objašnjenja. Tvrde
da zakon gravitacije djeluje samo pod odreñenim uvjetima,
ali tko je stvorio te uvjete? Kad se Krišna pojavio kao
Gospodin Ramaćandra, bacio je kamenje u vodu i ono je
238
plutalo. Zakon gravitacije nije djelovao u tom slučaju. Prema
tome, zakon gravitacije djeluje samo po naredbi Svevišnjega
Gospodina. Sam po sebi nije konačan. Kralj može donijeti
zakon, ali ga odmah može i promijeniti. Konačni
zakonodavac je Krišna i zakon će djelovati samo po Njegovoj
volji. Znanstvenici pokušavaju objasniti Božju volju na toliko
mnogo načina, ali pošto su uvjetovani mayom, iluzijom,
mogu samo govoriti kao osoba koju progone duhovi. Recite
mi kako znanstvenici objašnjavaju raznolikost drveća?
Karandhara dasa: Kažu da priroda mutira i stvara te
raznolikosti.
Šrila Prabhupada: To onda mora biti volja prirode Ali kava
je to volja? Ima li zemlja ikakvu volju?
Karandhara dasa: Veoma su neodreñeni kad je to u
pitanju.
Šrila Prabhupada: To znači da nemaju savršeno znanje.
Ne znaju da iza prirode stoji Krišnina volja.
Dr. Singh: Oni objašnjavaju da je kemijski sastav različitih
biljaka različit.
Šrila Prabhupada: To je u redu, ali tko je stvorio sve te
kemijske sastave? Čim kažete „kemijski sastav", potreban
vam je Bog.
Karandhara dasa: Oni kažu da nema potrebe za Bogom,
jer ako pomiješate dvije kemikalije...
Šrila Prabhupada: Bog ili ne, mora postojati neka volja.
Mora postojati neka svjesnost. Dvije se kemikalije spoje i
stvore to i to. Tko ih je pomiješao? Svjesnost je prisutna. Ta
je svjesnost Krišna. Svjesnost je prisutna svuda i čim je
prihvatite, morate prihvatiti svjesnost kao osobu. Zato
govorimo o svjesnosti Krišne. Bhagavad-gita izjavljuje da je
svjesnost sveprožimajuća. Vi možete imati svjesnost i ja je
mogu imati, ali postoji druga, sveprožimajuća svjesnost.
Moja je svjesnost ograničena na moje tijelo, a vaša na vaše
tijelo, ali postoji druga svjesnost, koja je u vama, u meni, u
svima. To je svjesnost Krišne.
Ustvari, sve je u svijetu relativno. To je znanstvena
činjenica. Naše tijelo, život, inteligencija i sve drugo je
relativno. Nama se može činiti da život mrava traje vrlo
239
kratko, ali za mrava on traje oko stotinu godina. Tih je
stotinu godina relativno u odnosu na tijelo. Slično tome,
Brahma, koji s našeg stajališta živi neobično dugo, živi samo
stotinu godina s njegovoga gledišta. To je relativnost.
Karandhara dasa: To znači da se relativnost temelji na
našem osobnom stanju.
Šrila Prabhupada: Da. Zato se kaže da je hrana za
jednoga otrov za drugoga. Ljudi ne mogu živjeti na Mjesecu
i zato misle da nijedno drugo živo biće ne može živjeti na
Mjesecu. Svatko razmišlja na relativan način, u svojim
okvirima. To je smisao „žablje filozofije". Žabac uvijek misli
o svemu u odnosu na svoj bunar. Ne može zamisliti Atlantski
ocean, jer je iskusio jedino svoj bunar. Bog je velik, ali mi
razmišljamo o Njegovoj veličini u svojim okvirima, u
okvirima relativne veličine. Neki se kukci rañaju noću, rastu
noću, rañaju djecu noću i umiru noću. Nikad ne vide sunce.
Zato zaključuju da dan ne postoji. Kad biste kukca zapitali
postoji li jutro, on bi rekao: „Jutro ne može postojati." Slično
tome, kad ljudi pročitaju u spisima podatak o Brahminom
dugom životnom vijeku, ne vjeruju. Kažu: „Kako itko može
živjeti tako dugo?" U Bhagavad-giti (8.17) Krišna kaže:

sahasra-yuga-paryantam
ahar yad brahmano viduh
ratrim yuga-sahasrantam
te 'ho-ratra-vido janah

„Po ljudskom proračunu, Brahmin dan traje tisuću milenija,

a toliko traje i njegova noć.“
Po ovim proračunima, Brahma živi mnogo trilijuna godina.
Ne možemo u to vjerovati, iako spisi pružaju svjedočanstva.
Drugim riječima, zaključujemo da su Krišnine tvrdnje
besmislene, a naše autoritativne. Čak i veliki učenjaci
izjavljuju da su sve izjave spisa umne spekulacije. Iako nisu
ništa drugo do nitkovi, predstavljaju se kao veliki učenjaci.
Pokušavaju opovrgnuti ili poreći Božje izjave u razotkrivenim
svetim spisima, pretpostavljajući tako svoj položaj Božjem

240
položaju. Na taj način mnoštvo budala u liku učenjaka,
znanstvenika i filozofa zavode čitav svijet.
Dr. Singh: Naravno, toliko se piše o Darwinovoj teoriji. U
svakoj knjižnici postoje stotine knjiga o njegovim teorijama.
Šrila Prabhupada: Da li ih prihvaćaju ili odbacuju?
Dr. Singh: Uglavnom ih prihvaćaju, ali neki ih jako
kritiziraju.
Šrila Prabhupada: Darwin govori o evoluciji životnih vrsta,
ali nema pravo znanje o duhovnoj evoluciji. Ne zna ništa o
napredovanju duhovne duše od nižih do viših oblika života.
Tvrdi da je čovjek nastao od majmuna, ali možemo vidjeti
da majmuni nisu izumrli. Ako je majmun čovjekov
neposredni predak, zašto majmuni još uvijek postoje?
Dr. Singh: Darwin kaže da vrste nisu stvorene neovisno,
već potječu jedna od druge.
Šrila Prabhupada: Ako nema govora o neovisnosti, kako
može nesuvislo početi s odreñenom vrstom? Mora objasniti
kako su nastale prvobitne vrste.
Karandhara dasa: Znanstvenici tvrde da je Zemlja
stvorena biološko-kemijskim procesom. Ne žele poučavati da
je Bog stvorio Zemlju, jer misle da će ih svi smatrati
budalama.
Šrila Prabhupada: Ako su njihova biologija i kemija tako
napredne, zašto ne stvore nešto? Tvrde da će možda stvoriti
život u budućnosti, ali zašto u budućnosti? Život je već
stvoren. Da li se znanost temelji na budućnosti? Ne smijemo
vjerovati budućnosti, koliko god lijepo izgledala. Svatko misli
da će budućnost biti veoma lijepa, ali tko nam to jamči?
Moraju priznati da ne znaju što je istina. Svojim biološkim ili
kemijskim eksperimentima ne mogu proizvesti čak ni vlat
trave, a ipak tvrde da je svijet stvoren kemijskim ili
biološkim putem. Zašto nitko ne dovodi u pitanje sve te
besmislice?
Dr. Singh: Analizirajući podrijetlo života, zaključuju da je
sve nastalo iz materije. Drugim riječima, živa materija
nastaje iz nežive materije.
Šrila Prabhupada: Iz čega sada nastaje živa materija? Je li
u prošlosti nastala iz nežive materije, a danas ne nastaje? Iz
241
čega nastaje mrav? Da li se materijalizira iz zemlje? Čak ni
mrav ne nastaje iz nepokretne materije. Kakav dokaz imaju
za takvu teoriju? Darwin tvrdi da u dalekoj prošlosti nije
postojao nijedan inteligentan čovjek i da je čovjek
jednostavno nastao od majmuna. Ako u prošlosti nije
postojao nijedan inteligentan mozak, kako su napisani
vedski spisi prije mnogo tisuća godina? Kako objašnjavaju
postojanje mudraca poput Vyasadeve?
Dr. Singh: Nemaju nikakvo objašnjenje. Jednostavno kažu
da su to nepoznati šumski mudraci.
Šrila Prabhupada: Vyasadeva im je možda nepoznat, ali je
ipak postojao. Odakle mu takva inteligencija? Možda je
vama ili meni nepoznat, ali njegovo je djelo tu, njegova je
filozofija tu, njegov jezik, pjesništvo i izražajna snaga su tu.
Ne morate poznavati osobu, ali možete shvatiti njezinu
inteligenciju.
Dr. Singh: Zar sve različite vrste životinja ne postoje od
početka?
Šrila Prabhupada: Da. Bhagavad-gita potvrñuje istodobno
stvaranje. Sve različite vrste životinja, ljudi i polubogova
postoje od početka. Živo biće želi odreñenu vrstu tijela i
Krišna mu ga daje. Ima odreñenu vrstu želja i zato dolazi u
dodir s odreñenim odlikama materijalne prirode. U skladu s
tim, dobiva odreñenu vrstu tijela. Psihološke funkcije uma,
mišljenje, osjećanje i htijenje, odreñuju vrstu tijela i stanje
u koje živo biće biva stavljeno. Proces evolucije postoji, ali
to nije evolucija životnih vrsta. Jedna vrsta života ne razvija
se iz druge, jer Krišna kaže:

avyaktad vyaktayah sarvah

prabhavanty ahar-agame
ratry-agame praliyante
tatraivavyakta-samjnake

„Na početku Brahmina dana sva se živa bića očituju iz

neočitovanog stanja i, kada padne noć, ponovno se stapaju
s neočitovanim." (Bg. 8.18)

242
 Evolucija je duhovna evolucija individualnog živog bića kroz
različite vrste života. Ako uñe u tijelo ribe, mora se podvrći
procesu evolucije korak po korak. Ako netko padne s vrha
stuba, mora se ponovno popeti evolucijskim stubama korak
po korak. Naravno, znanstvenici su toliko zauzeti svojim
istraživanjima da to ne mogu shvatiti. Kad im kažete da će u
sljedećem životu postati drvo, misle da govorite gluposti.
Uostalom, što se može saznati istraživanjem? Kad je poznat
uzrok svih uzroka, sve postaje poznato i ništa ne ostaje
nepoznato. U Vedama je rečeno: yasmin vijnate sarvam
evam vijnatam bhavati. Onaj tko je spoznao Apsolutnu
Istinu spoznaje sve druge istine, ali ako nije spoznao
Apsolutnu Istinu, nema znanje. Osoba ne mora biti
znanstvenik ili filozof, ali može izazvati svakoga i otvoreno
govoriti ako zna samo jedno – Krišnu.
Suvremena je civilizacija tako ponosna na svoju
neovisnost, ali zapravo toliko ovisi o nafti. Kad iscrpe izvore
nafte, što će onda učiniti ti lupeški znanstvenici? Ne mogu
ništa učiniti. Neka pokušaju stvoriti naftu u svojim
epruvetama, dovoljno nafte za održavanje svoje civilizacije.
Danas u Indiji vlada nestašica vode. Što znanstvenici mogu
poduzeti? Mogu znati kemijski sastav vode, ali je ne mogu
proizvesti za vrijeme velike suše. Potrebna im je pomoć
oblaka, kojima upravlja Bog. Ustvari, ne mogu učiniti ništa.
Otišli su na Mjesec, ali uza sav svoj napor donijeli su malo
prašine i kamenja. Nitkovska vlada nameće poreze i
nepotrebno troši novac. To je njihova inteligencija. Država
magaraca, to je sve. Političari nemaju suosjećanja ili
samilosti. Ne razmišljaju da teško zarañeni novac dolazi od
ljudi i troše ga šaljući velike rakete na druge planete. Samo
obećavaju da će donijeti još više prašine. Prvo donesu šaku
prašine i potom obećavaju da će donijeti tone prašine. Što je
smisao svega toga?
Karandhara dasa: Vjeruju da na Marsu ima života.
Šrila Prabhupada: Vjerovali ili ne, kakva je korist od toga?
Ono što znamo jest da ovdje ima života. Znaju to, ali ipak
ratuju i ubijaju život. Ovdje je život. Ovdje je ljudsko biće.
Život je nedvojbeno ovdje, ali oni su zauzeti pokušajima
243
uništavanja života svojim velikim bombama. To je njihov
znanstveni napredak.
Dr. Singh: Iz radoznalosti žele saznati što se dogaña na
drugim planetima.
Šrila Prabhupada: To znači da zbog svoje djetinjaste
radoznalosti troše toliko mnogo novaca. Mogu trošiti toliko
novaca kako bi zadovoljili svoju radoznalost, ali kad ih
siromašne zemlje zamole za pomoć, kažu da nemaju
novaca. Ponose se svojim odlaskom na Mjesec, ali zašto ne
žele saznati kako mogu otići na Krišnin planet, Goloka
Vrndavanu? Kad bi otišli tamo, sva bi njihova radoznalost
bila zadovoljena. Saznali bi da iznad ove niže energije
postoji viša, duhovna energija. Materijalna energija ne može
djelovati neovisno. Mora joj se pridružiti duhovna energija.
Materijalni elementi ne nastaju sami. Duša je ta koja stvara.
Možemo pokušati napraviti nešto od materije, ali materija ne
stvara sama sebe. Vodik i kisik doći će u dodir samo kad ih
pokrene viša energija. Samo budale mogu očekivati da cijela
kozmička manifestacija, koja nije ništa drugo do materija,
sama nastane. Možemo imati lijep auto, ali bez vozača,
kakva je korist od njega?
Stroj neće raditi sve dok ga čovjek koji zna na njemu raditi
ne pokrene, sve dok ne pritisne gumb. Slično tome, bez više
energije, materijalna energija ne može djelovati. Ovom
čudesnim kozmičkim očitovanjem upravlja viša energija. To
je znanje izloženo u spisima, ali ljudi u njega ne vjeruju.
Sve je vlasništvo Boga, ali ljudi tvrde da pripada njima ili
njihovoj zemlji. Sada govore o problemu prenapučenosti, ali
činjenica je da nas Bog opskrbljuje u dovoljnoj mjeri. Ima
dovoljno zemlje i dovoljno hrane, kad bi se pravilno
iskoristile. Ljudi umjetno stvaraju probleme, a znanstvenici
im pomažu, dajući im brojna sredstva za uništavanje.
Jednostavno ohrabruju nitkove i lupeže koji pokušavaju
iskoristiti Božju imovinu. Ako pomognete ubojici ili lopovu, i
sami postajete kriminalac. Zar nije tako? U svijetu ima toliko
mnogo problema, jer znanstvenici pomažu lopovima i
nitkovima. Zato su svi oni kriminalci. Stena eva sah. Onaj
tko ne priznaje Gospodinovo pravo vlasništva je lopov.
244
 Mi pokušavamo urazumiti sve te nitkove. To je naša misija.
Sada moramo pronaći pravi način. Nitkovi pate, ali kao Božji
sinovi ne bi trebali patiti. Ne znaju za postojanje Boga ili
sreće. Ne znaju ništa o blaženstvu i vječnom životu. Vrše
brojna istraživanja i žive pedeset, šezdeset ili sedamdeset
godina. Ne znaju što će se nakon toga dogoditi. Ne znaju da
je život vječan. Ustvari, njihov položaj nalikuje položaju
životinje. Životinja ne zna što se dogaña nakon smrti, niti
razmišlja o smrti. Ne zna zašto je ovdje, niti zna vrijednost
života. Pod utjecajem maye, jednostavno jede, spava, brani
se, razmnožava i umire. To je sve. Ljudi tako naporno rade,
ali radi čega? Kažu da se teško bore kako bi opskrbili
sljedeću generaciju, ali opskrbili za što? Na to ne mogu
odgovoriti. Ovaj pokret svjesnosti Krišne namijenjen je
pružanju pravog smisla života stavljajući Krišnu, Boga, u
središte svega. Zato bi znanstvenici za vlastito dobro trebali
shvatiti ovaj važni pokret.

VII:
Istraživanje duhovnih granica

Šrila Prabhupada stiže u Ameriku

Nekoliko godina nakon Šrila Prabhupadinog dolaska u

Ameriku, jedan je učenik otkrio dnevnik koji je Šrila
Prabhupdda vodio tijekom putovanja u Ameriku na
parobrodu Jaladuta. U njemu se nalazila pjesma na
bengaliju, pisana rukom, koju je Šrila Prabhupada napisao
na palubi broda prilikom pristajanja u bostonsku luku.
Pjesma predivno izražava Šrila Prabhupadine prve dojmove
o zapadnoj civilizaciji i otkriva njegovu iskrenu odlučnost da
promijeni svijest Amerike.

245
Dragi moj Gospodine Krišna, tako si ljubazan prema ovoj
beskorisnoj duši, ali ne znam zašto si me doveo ovdje. Sada
možeš učiniti sa mnom što god želiš.

Pretpostavljam da ovdje imaš neki zadatak za mene. Zašto

bi me, inače, doveo na ovo užasno mjesto?

Većina ovdašnjeg stanovništva prekrivena je materijalnim

gunama neznanja i strasti. Zaokupljeni materijalnim
životom, misle da su vrlo sretni i zadovoljni i zato nemaju
ukus za transcendentalnu poruku Vasudeve. Ne znam kako
će je moći shvatiti.

Ali znam da Tvoja bezuzročna milost sve može učiniti

mogućim, jer si Ti najveći mistik.

Kako će shvatiti draži predanog služenja? O, Gospodine,

jednostavno se molim za Tvoju milost kako bih ih mogao
uvjeriti u Tvoju poruku.

Sva se živa bića po Tvojoj volji nalaze pod kontrolom

iluzorne energije i zato, ako želiš, po Tvojoj volji mogu biti
osloboñena okova iluzije.

Želio bih da ih izbaviš. Samo ako Ti želiš da budu izbavljena,

moći će shvatiti Tvoju poruku.
246
8

Riječi Šrimad-Bhagavatama Tvoja su inkarnacija. Ako ih

razborita osoba ponizno sluša bez prestanka, moći će
shvatiti Tvoju poruku.

U Šrimad-Bhagavatamu (1.2.17-21) je rečeno: „Šri Krišna,

Božanska Osoba, Paramatma (Nad-duša) u srcu svih živih
bića i dobročinitelj iskrenog bhakte, pročišćava od želje za
materijalnim uživanjem srce bhakte koji uživa u Tvojim
porukama, besprijekornim kad se pravilno slušaju i pjevaju.
Zahvaljujući redovitom slušanju Bhagavatama i služenju
čistog bhakte sve što uznemiruje srce bit će gotovo u
potpunosti uništeno, a predano služenje slavnoga
Gospodina, koji se veliča transcendentalnim pjesmama, bit
će utemeljeno kao neopoziva činjenica. Kad se služenje s
ljubavlju ukorijeni u srcu, iz srca će nestati gune strasti i
neznanja (rajas i tamas), požuda i želja (kama). Tada
bhakta, utemeljen u vrlini, postaje sretan. Utemeljen u guni
vrline i pomlañen služenjem Gospodina s ljubavlju, dostiže
osloboñenje od dodira s materijom (mukti) i stječe naučno
znanje o Božanskoj Osobi. Tako čvorovi u srcu i sve bojazni
bivaju sasječeni. Lanac plodonosnih djelatnosti (karma) biva
prekinut kad vidi jastvo kao gospodara.“

10

Oslobodit će se utjecaja guna strasti i neznanja i tako će iz

srca nestati sve što je nepovoljno.

11

Kako im mogu objasniti ovu poruku svjesnosti Krišne?

Veoma sam nesretan, nesposoban i pao. Zato mi, molim Te,

247
podari blagoslov da ih mogu uvjeriti, jer sam nemam moć da
to učinim.

12

O, Gospodine, na neki si me način doveo ovdje da govorim o

Tebi. Sada je na Tebi, Gospodine moj, da mi podariš uspjeh
ili neuspjeh, kako želiš.

13

O, duhovni učitelju svih svjetova! Ja mogu samo ponavljati

Tvoju poruku. Stoga, ako želiš, možeš moju moć govora
učiniti razumljivom za njih.

14

Samo zahvaljujući Tvojoj bezuzročnoj milosti moje će riječi

postati čiste. Kada ova transcendentalna poruka prodre u
njihova srca, siguran sam da će osjetiti radost i tako se
osloboditi sve nesreće u životu.

15

O, Gospodine, ja sam lutka u Tvojim rukama. Zato, ako si

me doveo ovdje da plešem, neka plešem, neka plešem, o
Gospodine, neka plešem po Tvojoj želji.

16

Nemam ni predanosti, ni znanja, ali imam čvrstu vjeru u

Krišnino sveto ime. Nazvali su me Bhaktivedanta i sada, ako
želiš, možeš ostvariti pravu svrhu Bhaktivedante.

najnesretniji, beznačajni prosjak

A.C. Bhaktivedanta Swami,
na palubi broda Jaladuta, Commonwealth Pier,
Boston, Massachusetts, SAD
248
18. rujna 1965.

Izgradite svoj narod na duhovnom temelju

Zamoljen da govori na sveučilištu u Nairobiju u rujnu 1972.

godine, Šrila Prabhupnda se obratio velikom skupu
studenata i vladinih službenika u studentskoj dvorani Taifla.
U svom predavanju, savjetovao je grañanima kenijske
države u razvoju: „... Molim vas, razvijajte se duhovno, jer
je duhovni razvoj pravi razvoj. Nemojte oponašati
Amerikance i Europljane, koji žive poput mačaka i pasa.
Atomska je bomba već tamo i čim izbije sljedeći rat, svi
njihovi neboderi i sve drugo bit će uništeno..."

Dame i gospodo, zahvaljujem vam što ste se ljubazno

odazvali pozivu da prisustvujete ovom skupu namijenjenom
širenju svjesnosti Krišne. Pokret svjesnosti Krišne pokušava
dovesti ljudsko društvo do točke na kojoj svačiji život može
postati uspješan. Tema o kojoj ćemo danas govoriti je pravi
smisao ljudskog života. Mi nastojimo poučiti čitav svijet o
smislu ljudskog života.
Ljudski oblik života dobiva se nakon mnogo milijuna godina
evolucije. Trebamo imati na umu da prema Padma Purani
postoji 8.400.000 vrsta života. Život počinje s vodenim
životinjama, jer iz vedske književnosti saznajemo da je na
početku stvaranja cijeli planet bila uronjen u vodu. Ovaj
materijalni svijet sastoji se od pet grubih elemenata –
zemlje, vode, vatre, zraka i etera. Osim njih, postoje tri
suptilna elementa – um, inteligencija i ego. Iza tih zavjesa,
nalazi se duhovna duša, koju prekriva tih osam elemenata.
Taj podatak nalazimo u Bhagavad-giti.
Ljudska bića nisu jedina živa bića koja imaju duhovnu
dušu. Svi smo mi duhovne duše – zvijeri, ptice, gmizavci,
kukci, drveće, biljke, vodene životinje itd. Duhovna je duša
prekrivena različitom odjećom, kao što neki od vas nose
bijelu odjeću, neki zelenu, a neki crvenu. Ali nas ne zanima

249
odjeća; nas zanimate vi kao duhovne duše. U Bhagavad-giti
(5.18) je rečeno:

vidya-vinaya-sampanne
brahmane gavi hastini
suni caiva svapdke ca
panditah sama-darsinah

„Ponizni mudraci, zahvaljujući istinskom znanju, vide

jednakim očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona,
psa i čovjeka koji jede pse."
Mudrac ne pravi nikakvu razliku na temelju boje,
inteligencije ili vrste. Svako živo biće vidi kao malu česticu
duhovne duše. Rečeno je:

kesagra-sata-bhagasya
satamsah sadrsatmakah
jivah suksma-svarupo 'yam
sankhyatito hi cit-kanah

„Postoji bezbroj čestica duhovnih atoma koji su deset tisuća

puta manji od vrha vlasi kose." Budući da nemamo
instrument kojim bismo mogli izmjeriti veličinu duhovne
duše, ona se mjeri na ovaj način. Drugim riječima, duša je
toliko mala da je manja od atoma. Ta je sićušna čestica u
vama, u meni, u slonu, u ogromnim životinjama, u ljudima,
u mravu, u drvetu, svuda. Meñutim, znanost ne može
procijeniti veličinu duše, kao što liječnici ne mogu pronaći
dušu u tijelu. Zbog toga materijalistički znanstvenici
zaključuju da duša ne postoji, ali to nije točno. Duša postoji.
Živo se tijelo razlikuje od mrtvoga po prisutnosti duše. Čim
duša napusti tijelo, tijelo umire. Nema nikakvu vrijednost.
Svaki znanstvenik i filozof, bez obzira na svoju veličinu,
mora priznati da tijelo umire čim duša napusti tijelo. Postaje
bezvrijedno i mora se baciti. Trebamo pokušati to shvatiti;
duša je dragocjena, ne tijelo. Seljenje duše objašnjeno je u
Bhagavad-giti (2.22):

250
vasamsi jirnani yatha vihaya
navani grhnati naro 'parani
tatha sarirani vihaya jirnany
anyani samyati navani dehi

„Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša

prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i
beskorisna."
Kad odijelo postane staro, odbacujemo ga i uzimamo
drugo. Slično tome, duša mijenja odjeću po svojoj želji. Kao
sastavni djelić Boga, duša posjeduje božanske odlike. Bog je
vrhovna volja, vrhovna moć i vrhovno neovisno biće, a mi,
kao Njegovi sastavni djelići, posjedujemo sve te odlike u
sićušnoj mjeri. Imamo volju, misli, osjećaje i želje. U
Vedama je rečeno da je Bog vrhovna životna sila (cetanas
cetananam). On opskrbljuje sva živa bića svime što im je
potrebno.
Postoji bezbroj živih bića; nema kraja njihovom broju.
Meñutim, Bog je jedan. On je živ, kao i mi, ali mi smo
sićušni djelići te životne sile. Na primjer, čestica zlata iste je
prirode kao rudnik zlata. Ako kemijski analiziramo kapljicu
vode, u njoj ćemo naći sve sastojke koji se mogu naći u
ogromnom oceanu. Isto tako, mi se, kao sastavni djelići
Boga, ne razlikujemo od Njega. Ta božanska čestica, duša ili
životna sila, seli se iz tijela vodenih životinja u tijela drveća i
biljaka, zatim u tijela kukaca i gmizavaca i potom u tijela
ptica i zvijeri. Darwinova teorija o evoluciji samo djelomično
objašnjava seljenje duše. Darwin je jednostavno uzeo
podatke iz vedskih spisa, ali nije imao predodžbu o duši. Za
razliku od Darwinove teorije, vedski spisi objašnjavaju da se
duša seli iz tijela vodenih životinja u tijela biljaka i drveća,
zatim u tijela kukaca, ptica, životinja i ljudi, a unutar
ljudskog života napreduje od neciviliziranog do civiliziranog
života. Civilizirani život ljudskog bića predstavlja vrhunac
evolucije. Tu je raskrižje: s te točke možemo ponovno
skliznuti u kružni proces evolucije ili se možemo uzdignuti na
nivo pobožna života. Izbor je na nama. Na to ukazuje
Bhagavad-gita.
251
 U ljudskom obliku života svijest je razvijena; zato ne bismo
trebali protratiti svoj život poput mačaka, pasa i svinja. To je
uputa. Premda je ovo tijelo uništivo, kao i tijelo psa ili
mačke, u njemu možemo dostići najviše savršenstvo. U
tome je razlika. Mi smo sastavni djelići Boga, ali na neki smo
način pali u ovo materijalno stanje života. Sada moramo
evoluirati na takav način da se možemo vratiti kući, Bogu.
To je najviše savršenstvo.
Osim ovog svijeta, postoji drugi, duhovni svijet. U
Bhagavad-giti (8.20) je rečeno:

paras tasmat tu bhavo 'nyo

'vyakto 'vyaktat sanatanah
yah sa sarvesu bhutesu
nasyatsu na vinasyati

„A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i

transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj
materiji. Ta vrhovna priroda nikada ne biva uništena. Kada
sve u ovom svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav kakav
jest."
U materijalnoj prirodi, sve se stvara, ostaje neko vrijeme,
proizvodi popratne proizvode, slabi i na kraju nestaje. Naša
su tijela stvorena u odreñenom trenutku spolnim odnosom.
Sjeme oca emulgira i poprima oblik zrna graška, a živo biće
ili duša uzima utočište u tom obliku. Uzevši tako utočište,
razvija ruke, noge, oči itd. Taj se razvoj dovršava u
sedmome mjesecu, a u devetome ljudsko biće izlazi iz
maternice. Dijete se razvija zbog prisutnosti duše. Ako duša
nije prisutna, nema razvoja i dijete se raña mrtvo. Možemo
uzeti mrtvo tijelo i sačuvati ga u kemikalijama, ali ono se
neće razviti. Razvoj predstavlja promjenu tijela. Svi smo
imali tijela beba, ali ta tijela više ne postoje. Tijelo bebe
razvija se u tijelo djeteta, tijelo djeteta u tijelo dječaka,
tijelo dječaka u tijelo mladića, a tijelo mladića u tijelo starca.
Na kraju, tijelo potpuno nestaje. Cjela kozmička
manifestacija, ogromni oblik ovog materijalnog svijeta,
takoñer podliježe tom procesu. Stvara se u odreñenom
252
trenutku, razvija, održava i u odreñenom trenutku uništava.
To je priroda materijalnog svijeta. Očituje se u odreñeno
vrijeme i ponovno iščezava (bhutva bhutva pralayate).
Riječ bhava znači „priroda". Osim ove, postoji druga,
vječna priroda, koja nikad ne biva uništena. Kao jive,
duhovne duše, mi smo takoñer vječni. To je potvrñeno u
Bhagavad-giti (2.20):

na jayate mriyate va kadacin

nayam bhutva bhavita va na bhuyah
ajo nityah sasvato 'yam purano
na hanyate hanyamane sarire

„Duša se nikada ne raña niti umire. Nije nastala, ne nataje i

neće nastati. Neroñena je, vječna, uvijek postojeća, i
prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno."
Kao što se Bog ne raña niti umire, mi, duhovne duše, ne
rañamo se niti umiremo, ali kako mislimo „ja sam ovo
tijelo", smatramo da se rañamo i umiremo. Takvo se
razmišljanje naziva maya, iluzija. Čim se oslobodimo tog
iluzornog poistovjećivanja duše s tijelom, dostižemo nivo
zvan brahma-bhuta. Kad osoba spozna aham brahmasmi,
„ja nisam ovo tijelo, ja sam duhovna duša, sastavni djelić
Vrhovnog Brahmana", dostiže spoznaju Brahmana. Čim
spozna Brahman, postaje sretna.
Zar nije tako? Ako jasno shvatite da se ne rañate i ne
umirete, da ste vječni, zar nećete biti sretni? Da,
nedvojbeno. Onaj tko je spoznao Brahman, tko je spoznao
duhovno, više ne žudi niti jadikuje. Čitav svijet samo žudi i
jadikuje. Vi Afrikanci sada žudite da budete kao Europljani i
Amerikanci, ali Europljani su izgubili svoju imperiju i sada
jadikuju. Tako jedna strana žudi, a druga jadikuje. Slično
tome, materijalni život nije ništa drugo do spoj žudnje i
jadikovanja. Žudimo za onim što nemamo i jadikujemo za
onim što smo izgubili. To je naš materijalni život. Meñutim,
kad spoznamo da smo Brahman i sastavni djelić Svevišnje
Božanske Osobe (Parabrahmana), nadići ćemo tu žudnju i
jadikovanje.
253
 Takozvano sveopće bratstvo i jedinstvo koje Ujedinjeni
narodi nastoje ostvariti moguće je jedino na duhovnom
nivou spoznaje Brahmana. Spoznaja Brahmana cilj je
ljudskog života. Ne trebamo raditi kao mačke, psi i svinje.
Svinja uvijek, dan i noć, pokušava pronaći izmet i kad ga
pronañe i pojede, postaje seksualno uznemirena i ima seks,
ne praveći pri tom nikakve razlike. Svinja će imati seksualni
odnos sa svojom majkom, sestrom ili s bilo kim drugim i to
je svinjski život. Meñutim, spisi ukazuju da svrha ljudskog
života nije težak rad namijenjen udovoljavanju osjetilima
poput mačaka, pasa i svinja. Svrha mu je dostizanje
spoznaje „ja ne pripadam ovome materijalnom svijetu, ja
sam duhovna duša i vječan sam, ali sam na neki način pao u
ovo uvjetovano stanje roñenja, starosti, bolesti i smrti."
Ljudski oblik života namijenjen je pronalaženju rješenja za
četiri materijalne bijede – rañanje, starenje, obolijevanje i
umiranje. To je cilj ljudskog života. Samo pokušajte shvatiti
da svrha ljudskog života nije veoma teško raditi poput
svinja, udovoljiti osjetilima i iznenada umrijeti.
Ljudi koji ne vjeruju u dušu nalaze se u najnesretnijem
stanju. Ne znaju odakle su došli, niti kamo idu. Znanje o
duši najvažnije je znanje, ali o njemu se ne raspravlja ni na
jednom sveučilištu. Ali kako je grañeno ovo tijelo? Po čemu
se mrtvo tijelo razlikuje od živoga? Zašto je tijelo živo? U
kojem se stanju nalazi tijelo i koja je njegova vrijednost?
Danas nitko ne proučava ova pitanja, ali pokret svjesnosti
Krišne pokušava obrazovati ljude tako da mogu shvatiti da
nisu tijelo, već duhovne duše. Dužnost ljudskog bića
razlikuje se od dužnosti mačaka i pasa. To je naša poruka.
Što se tiče duše, proces evolucije nastavlja se i mi se
borimo za opstanak, za dostizanje vječnog života. Taj je
vječni život moguć. Ako pokušate dati sve od sebe u ovom
ljudskom obliku života, u sljedećem životu možete dobiti
duhovno tijelo. Vaše duhovno tijelo već je u vama i razvit će
se čim se oslobodite zagañenosti materijalnog postojanja. To
je cilj ljudskog života. Ljudi ne znaju što je pravi
samointeres; ne znaju da on leži u spoznaji „ja sam sastavni
djelić Boga i moram se vratiti Bogu u Božje carstvo".
254
 Kao što mi ovdje imamo društveni život, Bog ima društveni
život u duhovnom carstvu. Možete Mu se tamo pridružiti.
Kad ovo tijelo umre, nećete postati praznina. Ne. To je
pogrešno shvaćanje. U Bhagavad-giti (2.12) Krišna je rekao
Arñuni na bojnom polju Kurukšetri:

na tv evaham jatu nasam

na tvam neme janadhipah
na caiva na bhavisyamah
sarve vayam atah param

„Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi

ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati
postojati."
Proces dostizanja vječnog života je lak, ali istovremeno i
veoma težak. Težak je, jer ljudi u početku ne vjeruju u
seljenje duše. Meñutim, ako jednostavno prihvatimo znanje
od autoriteta, proces postaje veoma jednostavan. Mi
prihvaćamo znanje od Krišne, najsavršenijeg bića, a ne od
običnog bića uvjetovanog zakonima materijalne prirode. To
je proces svjesnosti Krišne. Znanje primljeno od
uvjetovanog bića sigurno je nepotpuno.
Što su nedostaci uvjetovane duše? Sigurno čini greške,
sigurno podliježe iluziji, sigurno vara druge i sigurno ima
nesavršena osjetila. Ne možemo steći savršeno znanje, jer
želimo varati druge i jer imamo nesavršena osjetila. Premda
su naša osjetila nesavršena, veoma smo ponosni na svoje
oči i želimo sve vidjeti. Zato pitamo: „Možete li mi pokazati
Boga?" Ustvari, odgovor je da. Zašto ne možete vidjeti Boga
u svakom trenutku? Krišna Kaže, raso 'ham apsu kaunteya:
„Ja sam okus vode." Svatko pije vodu i ona ima okus. Misleći
o tom okusu kao o Bogu, započinjemo proces spoznaje
Boga. Krišna takoñer kaže prabhasmi sasi-suryayoh: „Ja
sam svjetlo Sunca i Mjeseca." Svaki dan vidimo sunčevu
svjetlost i mjesečinu. Ako razmišljamo o tome kako Sunce i
Mjesec šire svoju svjetlost, na kraju ćemo dostići Boga. Ima
mnogo sličnih primjera. Ako želite biti svjesni Boga i
spoznati Boga, to nije teško. Jednostavno trebate slijediti
255
propisane procese. U Bhagavad-giti (15.55) rečeno je tato
mam tattvato jnatva. Moramo pokušati istinski shvatiti
Boga. Njegovu pojavu, nestanak i djelatnosti. Kad shvatimo
istinu o Njemu, odmah ulazimo u Božje carstvo. Onaj tko je
spoznao Boga, Krišnu, po napuštanju tijela ne vraća se
ponovno u ovaj svijet da bi prihvatio još jedno materijalno
tijelo. Krišna kaže mam eti: „On dolazi k Meni." To je naš
cilj.
Zato ne bismo trebali tratiti svoje vrijeme živeći kao mačke
i psi. Trebamo živjeti udobno, ali istodobno biti svjesni
Kišne, Boga. To će nam pomoći da postanemo sretni. Ako ne
spoznamo Boga i ne postanemo svjesni Boga, nećemo steći
mir i sreću. Put dostizanja mira i sreće opisan je u
Bhagavad-giti.
Ako zaista želite shvatiti Boga, to je veoma lako. Bog je
vlasnik svega. Isavasyam idam sarvam. Nažalost, mi
mislimo „ja sam vlasnik". U vašoj zemlji, na primjer, Britanci
su nekad tvrdili da su vlasnici, a sada vi to tvrdite – tko zna
što će se dogoditi u budućnosti? Ustvari, nitko ne zna tko je
pravi vlasnik. Zemlja je tu i ona pripada Bogu, ali mi
mislimo: „Ja sam vlasnik. Ovo je moj posjed." Amerika je
postojala prije dolaska Europljana, ali sada Amerikanci
misle: „Mi smo vlasnici". Slično tome, prije njih, Indijanci su
mislili: „Mi smo vlasnici". Činjenica je da nijedan čovjek nije
pravi vlasnik; vlasnik je Bog.

isavasyam idam sarvam

yat kirh ca jagatyam jagat
tena tyaktena bhunjitha
ma grdhah kasya svid dhanam

„Sve živo i neživo u svemiru pripada Gospodinu i nalazi se

pod Njegovom upravom. Zato trebamo prihvatiti samo ono
što nam je nužno potrebno, što je odvojeno kao naš dio. Ne
bismo trebali prihvatiti ništa drugo, znajući dobro kome ono
pripada." (Išopanišada 1)
Ta spoznaja nedostaje. Krišna izjavljuje da je vlasnik svih
oblika života – američkih, afričkih, mačaka, pasa, drveća itd.
256
– jer je pravi vlasnik i vrhovni otac. Ako jednostavno to
spoznamo, spoznat ćemo Boga. Zapravo, ako spoznamo
Boga kao što je propisano u ovlaštenim knjigama i vedskim
spisima, vidjet ćemo da više neće biti svaña izmeñu ove i
one strane. Sve će biti mirno.
Svatko ima pravo koristiti Božju imovinu, kao što sin ima
pravo živjeti na račun svoga oca. U spisima je rečeno da se
čak i maloj životinji u kući mora dati hrane. To je duhovni
komunizam. Nitko ne treba ostati gladan, čak ni zmija.
Uvijek se bojimo zmija, ali ako zmija živi u našoj kući, dužni
smo pobrinuti se da i ona ima hrane. To je koncepcija
svjesnosti Boga, svjesnosti Krišne, samah sarvesu bhutesu.
Osoba utemeljena na transcendentalnom nivou jednako se
ophodi prema svim živim bićima. Bhagavad-gita naglašava
da osoba koja svako živo biće vidi jednakim očima, kao
sastavni djelić Svevišnjega Gospodina, započinje život
predanosti. Ovaj pokret svjesnosti Krišne pokušava na
autoritativan način objasniti svakome tko je i što je cilj
života. Taj proces pročišćavanja srca veoma je lak. Trebamo
jednostavno pjevati maha-mantru – Hare Krišna, Hare
Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama,
Rama Rama, Hare Hare. Možemo vidjeti da se ovom pokretu
pridružuju mladići i djevojke iz raznih zemalja, različitih
vjeroispovijesti, ali nikoga ne zanima odreñena kasta, zemlja
ili religija. Mi jednostavno želimo spoznati sebe i svoj odnos
s Bogom.
Bog je vrhovni vlasnik, a mi smo svi Njegovi sinovi ili
sluge. Zato se trebamo posvetiti služenju Gospodina, kao
što je preporučeno u Bhagavad-giti. Čim shvatimo da je Bog
vlasnik svega, svi svjetski problem odmah će biti riješeni. Za
to je potrebno neko vrijeme. Ne očekuje se da će svi shvatiti
ovu uzvišenu filozofiju, ali ako je inteligentni ljudi u svakoj
zemlji pokušaju shvatiti, to će biti dovoljno. U Bhagavad-giti
(3.21) rečeno je:

yad yad acarati sresthas

tat tad evetaro janah
sa yat pramanam kurute
257
lokas tad anuvartate

„Sve što velik čovjek čini, obični ljudi slijede. Kakav god da
primjer postavi svojim uzoritim djelovanjem, čitav ga svijet
slijedi."
Zato molimo najinteligentnije ljude u svijetu da shvate
filozofiju svjesnosti Krišne i pokušaju je rasprostraniti po
čitavom svijetu. Sada smo došli u afričke zemlje i pozivamo
sve inteligentne Afrikance da doñu, shvate ovu filozofiju i
šire je. Vi se pokušavate razviti. Zato vas molimo, razvijajte
se duhovno, jer je duhovni razvoj pravi razvoj. Nemojte
oponašati Amerikance i Europljane, koji žive poput mačaka i
pasa. Takva civilizacija zasnovana na svjesnosti
udovoljavanja osjetilima ne može opstati. Atomska je bomba
već tamo i čim izbije sljedeći rat, svi njihovi neboderi i sve
drugo bit će uništeno. Pokušajte to shvatiti s pravilnog
gledišta ljudskog života, s duhovnog gledišta. To je svrha
ovog pokreta svjesnosti Krišne. Stoga vas molimo,
pokušajte shvatiti ovu filozofiju. Puno vam hvala.

Svetačka samilost

Svaka religija ima svoje svece, ali svi sveci posjeduju jednu
transcendentalnu, duhovnu odliku: samilost. Šrila
Prabhupada objašnjava...

Danas ću govoriti o slavljenju Božjeg svetog imena. O

tome su raspravljali Maharadža Parikšit i Šukadeva Gosvami
povodom priče o brahmani koji je bio veoma pao i odan
svim vrstama grešnih djelatnosti, ali je zahvaljujući pjevanju
svetog imena bio spašen. To je opisano u šestom pjevanju
Šrimad-Bhagavatama.
Planetarni sustavi u svemiru lijepo su objašnjeni u petom
pjevanju Šrimad-Bhagavatama. Neki su planeti u svemiru
pakleni. Svi religijski spisi, ne samo Bhagavatam, sadrže
opise pakla i raja. Iz Šrimad-Bhagavatama možete saznati
gdje se nalaze pakleni planeti i koliko su udaljeni od Zemlje,
258
kao što možete dobiti podatke iz suvremene astronomije.
Astronomi su izračunali udaljenost Zemlje od Mjeseca i
Sunca. Slično tome, Bhagavatam sadrži opise paklenih
planeta.
Čak i na ovom planetu možemo iskusiti različite klimatske
uvjete. Klima u zapadnim zemljama blizu sjevernog pola
razlikuje se od klime u Indiji, koja se nalazi u blizini
ekvatora. Kao što na ovom planetu postoje razlike u
atmosferi i uvjetima života, različiti planeti imaju različite
atmosfere i uvjete života.
Kad mu je Šukadeva Gosvami opisao paklene planete,
Parikšit Maharadža rekao je:

adhuneha maha-bhaga
yathaiva narakan narah
nanogra-yatanan neyat
tan me vyakhyatum arhasi

„Gospodine, čuo sam od tebe o paklenim planetima. Na te

se planete šalju veoma grešni ljudi." (Šrimad-Bhagavatam
6.1.6) Parikšit Maharadža je vaišnava (bhakta), a vaišnava
uvijek osjeća samilost prema onima koji pate. Osjeća veliku
bol kad vidi njihove bijede. Na primjer, kad se lsus Krist
pojavio. rastužilo ga je bijedno stanje ljudi. Bez obzira kojoj
zemlji ili sekti pripadaju, svi vaišnave ili bhakte – svi ljudi
svjesni Boga, ili svjesni Kišne – osjećaju takvu samilost.
Zato vrijeñanje vaišnave, koji propovijeda Božje slave,
predstavlja veliku uvredu.
Krišna, Bog, nikada ne podnosi uvrede nanesene
lotosolikim stopalima vaišnave. Krpambhudhi: vaišnava je
ocean milosti. Vancha-kalpa-taru: svatko ima želje, ali
vaišnava može ispuniti sve želje. Kalpa-taru znači „drvo
želja". U duhovnom svijetu postoji drvo koje se naziva drvo
želja. U materijalnom svijetu, odreñena vrsta drveća daje
odreñene plodove, ali na Krišnaloki i svim planetima
Vaikunthe sve je drveće duhovno i ispunjava sve vaše želje.
To je opisano u Brahma-samhiti: cintamani-prakara-
sadmasu kalpa-vrksa.
259
 Vaišnava se oslovljava kao maha-bhaga, što znači
„sretan". Smatra se da je onaj tko je postao vaišnava,
svjestan Boga, veoma sretan.
Caitanya Mahaprabhu je objasnio da živa bića kruže raznim
vrstama života, raznim planetarnim sistemima u cijelom
svemiru. Živo biće može otići bilo gdje – u pakao ili raj –
ovisno o tome što želi i kako se pripremilo. Postoji mnogo
rajskih planeta, mnogo paklenih planeta i mnogo vrsta
života. Postoji 8.400.000 vrsta života. Živo biće kruži,
prolazeći kroz razne vrste života i stvarajući tijela prema
svom mentalitetu u sadašnjem životu. Kako siješ, tako ćeš
požnjeti.
Caitanva Mahaprabhu izjavljuje da meñu svim tim
bezbrojnim živim bićima koja lutaju materijalnim svijetom,
jedno je sretno, ne svako. Kad bi sva živa bića bila sretna,
posvetila bi se svjesnosti Krišne. Svjesnost Krišne se svuda
besplatno dijeli, ali zašto je ljudi ne prihvaćaju? Zato što su
nesretni. Caitanya Mahaprabhu zato kaže da se samo
sretnici posvećuju svjesnosti Krišne i zadovoljno žive puni
nade, blaženstva i znanja.
Vaišnava treba ići od vrata do vrata i nesretne ljude
preobraziti u sretnike. To je njegova dužnost. Vaišnava
misli: „Kako ovi ljudi mogu biti spašeni od paklenog života?"
Maharadža Parikšit je upitao: „Gospodine, rekao si da se
zbog svojih grešnih djela živa bića stavljaju u pakleno stanje
života ili pakleni planetarni sustav. Na koji način takve osobe
mogu biti spašene?" To je pitanje. Kad vaišnava doñe, kada
doñe sam Bog ili Božji sin ili Njegov vrlo povjerljivi bhakta,
njihova je jedina misija spašavanje grešnih ljudi koji pate.
Oni znaju kako ih mogu spasiti.
Kad je Prahlada Maharadža susreo Nrisimhadevu, rekao je:

naivodvije para duratyaya vaitaranyas

tvad-virya-gayana-mahamrta-magna-cittah
soce tato vimukha-cetasa indriyartha-
maya-sukhaya bharam udvahato vimudhan

260
 „Dragi moj Gospodine, ne brinem se previše za vlastito
osloboñenje." (Bhag. 7.9.43) Mayavadi filozofi jako paze da
ne ometu vlastito osloboñenje. Misle: „Budem li
propovijedao, mogu pasti zbog druženja s drugima i moja će
spoznaja biti izgubljena." Zato ne dolaze. Samo vaišnave
dolaze, izlažući se opasnosti da padnu – ali ne padaju. Mogu
otići čak i u pakao kako bi izbavili uvjetovane duše. To je
misija Prahlade Maharadže. On kaže naivodvije: „Nisam
veoma zabrinut zbog života u materijalnom svijetu."
Prahlada Maharadža potom kaže: „Ne brinem se za sebe,
jer sam na neki način naučio da uvijek budem svjestan
Krišne." Budući da je svjestan Krišne, uvjeren je da će u
sljedećem životu otići Krišni. U Bhagavad-giti je rečeno da
će onaj tko se pažljivo pridržava propisanih načela svjesnosti
Krišne sigurno dostići vrhovno odredište u sljedećem životu.
Prahlada Maharadža nastavlja: „Za mene postoji samo
jedan izvor briga." Pogledajte samo – iako se nije brinuo za
sebe, ipak je imao briga. On kaže: soce tato vimukha-
cetasah: „Brinem se za one koji nisu svjesni Krišne. To je
moja briga. Za sebe se ne brinem, ali mislim na one koji
nisu svjesni Krišne." Zašto nisu svjesni Krišne? Maya-
sukhaya bharam udvahato vimudhan. Ti su nitkovi stvorili
prevarantsku civilizaciju radi privremene sreće.
Maya-sukhaya. To je činjenica. Imamo prevarantsku
civilizaciju. Svake se godine proizvodi toliko mnogo
automobila i zbog toga se mora iskopati i izgraditi toliko
mnogo cesta. To stvara problem za problemom. Zato je
takva sreća maya-sukhaya, iluzorna, ali mi ipak na ovaj
način nastojimo naći sreću. Pokušavamo izmisliti način za
stjecanje sreće, ali to samo stvara druge probleme.
U vašoj zemlji imate najveći broj automobila, ali to nije
riješilo nijedan problem. Napravili ste automobile kako biste
pridonijeli rješavanju problema života, ali ja sam iskusio da
je to stvorilo još više problema. Kad me moj učenik
Dayananda želio odvesti liječniku u Los Angeles, morao sam
putovati automobilom četrdeset pet kilometara prije nego
što sam mogao pitati liječnika za savjet. Kad jednom
napravite automobile, morate putovati pedeset, šezdeset
261
kilometara da biste sreli svoje prijatelje.
Avionom možete iz New Yorka doći u Boston za jedan sat,
ali potrebno vam je još viñe vremena da doñete do
aerodroma. Ta situacija se naziva maya-sukhaya. Maya
znači „lažna", „iluzorna". Pokušavamo stvoriti veoma udobnu
situaciju, ali stvorili smo još jednu neudobnu situaciju. To je
priroda materijalnog svijeta; ako nismo zadovoljni prirodnim
udobnostima koje su nam dali Bog i priroda i želimo stvoriti
umjetne udobnosti, moramo stvoriti i neke neudobnosti.
Većina ljudi to ne zna. Misle da stvaraju veoma udobnu
situaciju, ali zapravo putuju sedamdeset kilometara da bi
došli do ureda i zaradili za život i sedamdeset kilometara da
bi se vratili kući. Zbog takvog stanja, Prahlada Maharadža
kaže da su ti vimudhani, ti materijalisti, ti nitkovi, stvorili
nepotreban teret samo radi privremene sreće. Vimudhan,
maya-sukhaya bharam udvahato. Stoga se u vedskoj
civilizaciji osobi preporučuje da se oslobodi materijalnog
života, prihvati sannyasu (udvojeni red života) i nastavi
duhovni život bez tjeskobe.
Ako netko može njegovati svjesnost Krišne u obiteljskom
životu, to je veoma dobro. Bhaktivinoda Thakura bio je
obiteljski čovjek, sudac, ali je ipak tako lijepo predano
služio. Dhruva Maharadža i Prahlada Maharadža bili su
grihasthe, obiteljski ljudi, ali su bili tako obrazovani da se
čak ni u obiteljskom životu nisu suočili sa zaprekama u svom
služenju. Zato Prahlada Maharadža kaže: „Naučio sam
umjetnost neprekidnog zaokupljanja svjesnošću Krišne."
Kakva je to umjetnost? Tvad-virya-gayana-mahamrta-
magna-cittah. Slavljenje pobjedonosnih djelatnosti i zabava
Gospodina. Virya znači „junački".
Krišnine su djelatnosti junačke. O njima možete čitati u
knjizi Krišna, izvor sveg zadovoljstva. Krišnino ime, Njegove
slave, djelatnosti, pratioci i sve što je povezano s Njim
junačko je. U vezi s tim, Prahlada Maharadža kaže: „Siguran
sam da, gdje god da odem, mogu slaviti Tvoje junačke
djelatnosti i biti siguran. Nema govora o mom padu, ali
brinem se za one koji su stvorili civilizaciju u kojoj su uvijek
zauzeti teškim radom. Mislim na njih."
262
 Prahlada zatim kaže:

prayena deva munayah sva-vimukti-kama

maunam caranti vijane na parartha-nisthah
naitan vihaya krpanan vimumuksa eko
nanyam tvad asya saranam bhramato 'nupasye

„Dragi moj Gospodine, ima mnogo svetih osoba i mudraca

koji se jako brinu za vlastito osloboñenje." (Bhag. 7.9.44)
Munayah zriači „svete osobe" ili „filozofi". Prayena deva
munayah sva-vimukti-kamah: jako se brinu za vlastito
osloboñenje. Pokušavaju živjeti na osamljenim mjestima kao
što su Himalaje. Ne razgovaraju ni sa kim i uvijek se boje
druženja s običnim ljudima u gradu i uznemirenja ili čak i
pada. Oni misle: „Bolje da spasim samog sebe."
Prahlada Maharadža žali što te velike svete osobe ne
odlaze u gradove, u kojima su ljudi stvorili civilizaciju teškog
danonoćnog rada. Takvi sveci nisu veoma samilosni. On
kaže: „Brinem se za pale ljude koji nepotrebno teško rade
samo radi zadovoljavanja osjetila."
Čak i kad bi bilo nekog smisla u tako teškom radu, takvi
ljudi ga ne znaju. Sve što znaju jest seks. Odlaze u noćne
klubove ili slična mjesta puna golišavih ljudi. Prahlada
Maharadža kaže naitan vihaya krpanan vimumuksa ekah:
„Moj Gospodine, ne želim dostići osloboñenje sam. Ako ne
mogu povesti sve ove budale sa sobom, neću otići." Odbija
otići u Božje carstvo, ako ne može povesti sve te pale duše
sa sobom. To je vaišnava. Nanyam tvad asya saranam
bhramato 'nupasye: „Jednostavno ih želim poučiti kako Ti se
trebaju predati. To je sve. To je moj cilj."
Vaišnava zna da se pred onim tko se predao Krišni odmah
otvara put. Naivodvije para duratyaya-vaitaranyas tvad-
virya-gayana-mahamrta-magna-cittah: „Neka odaju
poštovanje Krišni na neki način." To je jednostavna metoda.
Jednostavno se trebate s vjerom pokloniti pred Krišnom i
reći: „Moj Gospodine Krišna, toliko je dugo vremena, toliko
mnogo života prošlo otkako sam Te zaboravio. Sada sam
došao k svijesti. Molim Te, prihvati me." To je sve. Ako
263
osoba nauči ovu tehniku i iskreno se preda Gospodinu, pred
njom se odmah otvara put. To su filozofske misli vaišnave.
Vaišnava uvijek misli kako se pale uvjetovane duše mogu
izbaviti. Uvijek je zaokupljen pravljenjem takvih planova,
kao Gosvamiji. Što su radila šestorica Gosvamija iz
Vrindavane, neposredni učenici Gospodina Caitanye? To
objašnjava Šrinivasa Acarya:

nana-sastra-vicaranaika-nipunau sad-dharma-samsthapakau
lokanam hita-karinau tribhuvane manyau saranyakarau
radha-krsna-padaravinda-bhajananandena mattalikau
vande rupa-sanatanau raghu-yugau sri-jiva-gopalakau

„Šestorica Gosvamija – Šri Sanatana Gosvami, Šri Rupa

Gosvami, Šri Raghunatha Bhatta Gosvami, Šri Raghunatha
dasa Gosvami, Šri Jiva Gosvami i Šri Gopala Bhatta Gosvami
– stručnjaci su za pomno proučavanje razotkrivenih svetih
spisa s ciljem uspostavljanja vječnih religijskih načela za
dobrobit svih ljudskih bića. Uvijek su obuzeti raspoloženjem
gopija i transcendentalnim služenjem Radhe i Krišne s
ljubavlju." (Sad-gosvamyastaka 2)
Sa sličnom vaišnavskom samilošću, Parikšit Maharadža
rekao je Šukadevi Gosvamiju: „Opisao si različite vrste
paklenih stanja života. Sada mi reci kako se oni koji pate
mogu izbaviti. Molim te, objasni mi to."

adhuneha maha-bhaga
yathaiva narakan narah
nanogra-yatanan neyat
tan me vyakhyatum arhasi

Nara znači pala ljudska bića. Narakan narah/ nanogra-

yatanan neyat tan me: „Kako se mogu spasiti od strašnih
bijeda i užasnih patnji?"
To je srce vaišnave. Maharadža Parikšit kaže: „Na neki su
način pali u pakleni život, ali to ne znači da trebaju ostati u
tom stanju. Mora postojati neki način na koji se mogu

264
izbaviti. Stoga mi, molim te, to objasni." Šukadeva Gosvami
je odgovorio:

na ced ihaivapacitim yathamhasah

krtasya kuryan mana-ukta-panibhih
dhruvam sa vai pretya narakan upaiti
ye kirtita me bhavatas tigma-yatanah

„Da, već sam opisao različite vrste paklenih stanja i život

pun patnji, ali osoba ih mora poništiti." (Bhag. 6.1.7)
Kako to može učiniti? Grešne djelatnosti vrše se na razne
načine. Možemo počiniti grešno djelo ili ga planirati, misleći:
„Ubit ću tog čovjeka." Grešno je i jedno i drugo. Kad um
razmišlja, osjeća ili želi, dolazi do djelovanja.
Nekidan sam čitao u jednoj knjizi da se, ako nečiji pas laje
na vas dok prolazite putem, po zakonu smatra da je vlasnik
psa počinio uvredu. Psi ne bi trebali nikoga plašiti lajanjem i
zato njihov vlasnik treba paziti na svog psa. To sam
pročitao. To je zakon u vašoj zemlji. Pas samo laje, ali to je
grešno. Pas nije odgovoran jer je životinja, ali je vlasnik
životinje po zakonu odgovoran jer je prihvatio psa kao svog
najboljeg prijatelja. Ako tuñi pas uñe u vašu kuću, ne
smijete ga ubiti, ali možete tužiti njegovog vlasnika.
Kao što je pseće lajanje nezakonito, kad se uvredljivo
ophodite prema drugima, to je takoñer grešno. Baš kao
lajanje. Stoga se grešna djela čine na razne načine. Bez
obzira da li mislimo na grešna djela ili govorimo grešno ili
činimo grešno djelo, sve se smatra grešnim djelatnostima.
Dhruvam sa vai pretya narakan upaiti. Za takva grešna djela
moramo biti kažnjeni. Ljudi ne vjeruju u sljedeći život jer
žele izbjeći takva uznemirenja, ali to nije moguće. Moramo
postupati po zakonu ili ćemo biti kažnjeni. Ne možemo
izbjeći Božji zakon. To nije moguće. Mogu varati druge,
krasti i skrivati se i tako izbjeći kazni državnog zakona, ali se
ne mogu spasiti od višeg zakona, zakona prirode. To je
veoma teško. Ima toliko mnogo svjedoka. Sunčeva svjetlost
je svjedok, mjesečina je svjedok i Krišna je najviši svjedok.

265
Ne možete reći: „Činim ovaj grijeh, ali me nitko ne može
vidjeti."
Krišna je vrhovni svjedok koji prebiva u vašem srcu. On
bilježi vaše misli i vaša djela. On vam pruža i pogodnosti.
Ako želite na odreñen način zadovoljiti svoja osjetila, Krišna
vam pruža priliku za to. To je rečeno u Bhagavad-giti.
Sarvasya caham hrdi sannivistah: „Nalazim se u svačijem
srcu." Mattah smrtir jnanam apohanam ca: „Ja dajem
sjećanje, znanje i zaborav."
Tako nam Krišna pruža priliku. Ako želite Krišnu, pružit će
vam priliku da dostignete Njegovo društvo, a ako ne želite
Krišnu, pružit će vam priliku da Ga zaboravite. Ako želite
uživati u životu zaboravivši Krišnu, zaboravivši Boga, Krišna
će vam pružiti sve pogodnosti da Ga zaboravite, a ako želite
uživati u životu svjesni Krišne, Krišna će vam pružiti priliku
da napredujete u svjesnosti Krišne. To ovisi o vama.
Ako mislite da možete biti sretni bez svjesnosti Krišne,
Krišna se tome ne protivi. Yathecchasi tatha kuru. Nakon što
je dao Arñuni savjet, jednostavno je rekao: „Sada sam ti sve
objasnio. Postupi po svojoj želji." Arñuna je odmah
odgovorio karisye vacanam tava: „Sada ću izvršiti Tvoju
naredbu." To je svjesnost Krišne.
Bog se ne miješa u vašu malu neovisnost. Ako želite
djelovati u skladu s naredbom Boga, Bog će vam pomoći.
Čak i ako katkada padnete, ako postanete iskreni – „Od
sada ću ostati svjestan Krišne i izvršavati Njegove naredbe"
– Krišna će vam pomoći. U svakom pogledu, čak i ako
padnete, oprostit će vam i dati veću inteligenciju. Ta će
inteligencija reći: „Ne čini to. Samo nastavi vršiti svoju
dužnost." Ali ako želite zaboraviti Krišnu, ako želite postati
sretni bez Krišne, Krišna će vam na razne načine pružiti
priliku da Ga zaboravite život za životom.
Parikšit Maharadža ovdje kaže: „Ako kažem da nema Boga,
to ne znači da Bog ne postoji ili da nisam odgovoran za
svoja djela." To je ateistička teorija. Ateisti ne žele Boga, jer
su uvijek grešni. Kad bi mislili da Bog postoji, bili bi prisiljeni
drhtati pri pomisli na kaznu. Zato poriču postojanje Boga. To

266
je njihov proces. Misle: „Ako ne prihvatim Boga, nema kazne
i mogu raditi sve što želim."
Kad zečeve napadnu veće životinje, oni zatvore oči i misle:
„Neće me ubiti.“ A ipak, bivaju ubijeni. Slično tome,
možemo poricati Božje postojanje i Božje zakone, ali Bog i
Njegov zakon ipak postoje. U vrhovnom sudu možete reći:
„Baš me briga za vladin zakon", ali bit ćete prisiljeni da ga
prihvatite. Ako poričete državni zakon, bit ćete stavljeni u
zatvor i prisiljeni da patite. Slično tome, možete budalasto
poricati postojanje Boga – „nema Boga" ili „ja sam Bog" – ali
unatoč tome, odgovorni ste za sva svoja djela, i dobra i loša.
Postoje dvije vrste djelatnosti – dobre i loše. Ako dobro
djelujete i vršite pobožne djelatnosti, steći ćete sreću, a ako
djelujete grešno, morat ćete patiti. Zato Šukadeva Gosvami
kaže:

tasmat puraivasv iha papa-niskrtau

yateta mrtyor avipadyatatmana
dosasya drstva guru-laghavam yatha
bhisak cikitseta rujam nidana-vit
(Bhag. 6.1.8)

Postoje različite vrste iskupljenja. Ako počinite neki grijeh i

poništite ga nekom aktivnošću, to se naziva iskupljenje. U
kršćanskoj Bibliji postoje primjeri toga. Šukadeva Gosvami
kaže: „Trebate znati da ste odgovorni i, prema težini
grešnog života, trebate prihvatiti neku vrstu iskupljenja
opisanu u šastrama, svetim spisima."
Kao što bolestan čovjek mora otići liječniku i dati mu novac
kao oblik iskupljenja, u vedskom društvu postoji stalež
brahmana kojima se osoba treba obratiti za propisno
iskupljenje u skladu s počinjenim grijesima.
Šukadeva Gosvami kaže da moramo izvršiti propisano
iskupljenje u skladu s težinom grijeha. On navodi primjer:
dosasya drstva guru-laghavam yatha bhisak cikitseta rujam
nidana-vit. Ako se obratite liječniku, on će vam propisati
jeftin ili skup lijek, ovisno o težini bolesti. U slučaju
glavobolje, može vam propisati aspirin, ali ako ste teško
267
bolesni, odmah će vam propisati kiruršku operaciju koja
košta tisuću dolara. Slično tome, grešan je život bolesno
stanje i da bismo ozdravili, moramo slijediti propisano
liječenje.
Uzastopno rañanje i umiranje bolesno je stanje duše. Duša
se ne raña, ne umire i ne obolijeva, jer je duhovna. Krišna
kaže u Bhagavad-giti (2.20): na jayate mriyate, duša se ne
raña i ne umire. Nityah sasvato 'yam purano/ na hanyate
hanyamane sarire. Duša je vječna i neprolazna. Ne iščezava
sa smrću tijela. Na hanyate hanyamane sarire. Na hanyate
znači da ne biva ubijena ili uništena čak ni nakon uništenja
ovog tijela.
Nedostatak je suvremene civilizacije što nema obrazovni
sustav u kojem bi ljudi mogli naučiti što se dogaña nakon
smrti. Tako imamo nepotpun obrazovni sustav, jer bez
znanja o tome što se dogaña nakon smrti čovjek umire kao
životinja. Životinja ne zna da će dobiti novo tijelo; nema
takvo znanje.
Svrha ljudskog života nije postati životinja. Ne bi nas
trebala zanimati samo hrana, spavanje, seks i obrana.
Možete jesti u velikom obilju ili spavati u lijepim zgradama,
imati seks u lijepo ureñenim prostorijama ili imati dobre
obrambene snage kako biste se zaštitili, ali to ne znači da
ste ljudsko biće. Takva civilizacija predstavlja životinjski
život. Životinje takoñer zanima hrana, spavanje i seks i na
svoj se način brane. Ako ljudsko biće slijedi samo ova četiri
načela tjelesne prirode, po čemu se razlikuje od životinja?
Razlika se opaža kad ljudsko biće postavlja pitanja: „Zašto
sam stavljen u ovo bijedno stanje? Mogu li se na ikakav
način spasiti od tih patnji? Postoji li trajni, vječni život? Ne
želim umrijeti. Želim živjeti u sreći i miru. Je li to moguće?
Na koji način? Koja znanost govori o tome?" Kad postavlja
takva pitanja i traži odgovore na njih, to je ljudska
civilizacija; inače je pseća, životinjska civilizacija.
Životinje su zadovoljne ako mogu jesti, spavati, imati seks
i braniti se. Ustvari, obrana nije moguća, jer se nitko ne
može zaštititi od ruku okrutne smrti. Na primjer,
Hiranyakašipu je želio živjeti vječno i zato se podvrgao
268
oštrim strogostima. Takozvani znanstvenici danas kažu da
ćemo spriječiti smrt znanstvenim metodama. To je još jedna
luda izjava. To nije moguće. Možete postići velik napredak u
znanosti, ali ne postoji znanstveno rješenje za ova četiri
problema – roñenje, smrt, starost i bolest.
Inteligentna osoba želi riješiti ova četiri glavna problema.
Nitko ne želi umrijeti, ali tome nema lijeka. Moram umrijeti.
Svi žarko žele obuzdati porast stanovništva koristeći razne
kontraceptivne metode, ali djeca se još uvijek rañaju.
Rañanje se ne može spriječiti. Svojim znanstvenim
metodama možete izumiti suvremene lijekove, ali ne možete
spriječiti bolest. Ne možete se izliječiti samo uzimanjem
tableta.
U Bhagavad-giti je rečeno janma-mrtyu-jara-vyadhi-
duhkha-dosanudarsanam: netko može misliti da je riješio
sve probleme u životu, ali gdje je rješenje za ova četiri
problema – rañanje, umiranje, starost i bolest? To je
rješenje svjesnost Krišne.
Krišna kaže u istoj knjizi: .

janma karma ca me divyam

evam yo vetti tattvatah
tyaktva deham punar janma
naiti mam eti so 'rjuna
(Bg. 4.9)

Svatko od nas napušta tijelo u svakom trenutku. Posljednja

faza napuštanja tijela naziva se smrt, ali Krišna kaže: „Ako
netko shvati Moju pojavu i nestanak i Moje djelatnosti – ne
površno, već istinski – po napuštanju tijela nikada više neće
prihvatiti materijalno tijelo."
Što se zbiva s takvom osobom? Mam eti – vraća se Krišni.
Ako želite otići Krišni, morate pripremiti svoje duhovno
tijelo. To je svjesnost Krišne. Ako ste uvijek zaokupljeni
svjesnošću Krišne, postupno pripremate svoje sljedeće,
duhovno tijelo, koje će vas odmah prenijeti na Krišnaloku,
Krišnino prebivalište. Tako ćete postati sretni. Tamo ćete
živjeti vječno i blaženo.
269
Zaštita od iluzije

Godine 1973., Šrila Prabhupada je primio neobično pismo od

jedne žene iz Californije koja je susrela dvojicu njegovih
mladih učenika. Ona se žalila da imaju „veoma negativan
stav prema ljudima koje susreću". Dirnut njezinom iskrenom
brigom, Šrila Prabhupada je odvojio malo vremena od svog
napornog dnevnog rasporeda kako bi joj napisao ovo
ozbiljno pismo.

Vaša milosti,

Molim vas prihvatite ovo pismo s ljubavlju... K-Mart, San

Fernando. Razgovarali smo s vaša dva mladića u različito
vrijeme. Obojica su imali vrlo negativan stav prema ljudima
koje susreću.
Ne vjerujem da tako treba biti.
Ti mladići predstavljaju Boga. To dolazi iznutra. Njihov stav
mora biti milostiv. Mi to shvaćamo; zato pažljivo birajte te
male uzorke raja kad ih šaljete meñu ljude. Inače će
osujetiti vašu namjeru.
Ljubav postoji. Neka bude kakva jest; s ljubavlju ili nikako.
Moje vas molitve prate... i molim se da vaše prate mene.

Vaša u Bogu, budite blagoslovljeni

Lynne Ludwig

Draga moja Lynne Ludwig,

Molim vas, primite moje blagoslove. Primio sam vaše

pismo iz Californije i pažljivo ga pročitao, iako zbog dugog
putovanja i propovijedanja po Indiji do sada nisam imao
priliku da vam opširno odgovorim. Vi se žalite da ste susreli
dvojicu mojih učenika koji su po vašem mišljenju imali
„veoma negativan stav prema ljudima koje susreću".
Naravno, ja ne znam točno slučaj i okolnosti, ali molim vas,
270
oprostite mojim voljenim učenicima za bilo kakvu
neljubaznost ili nepromišljenost. Naposljetku, nije lako
potpuno predati svoj život služenju Gospodina. Maya,
iluzorna materijalna energija, osobito snažno pokušava
zarobiti one koji su je prestali služiti kako bi postali bhakte.
Zato, da bi se oduprli napadu maye i ostali nepokolebljivi u
svim iskušenjima, mladi ili neiskusni bhakte u početnom
stadiju predanog služenja ponekad zauzimaju negativan stav
prema stvarima ili osobama koje mogu povrijediti ili ugroziti
njihovu nježnu puzavicu predanosti. Mogu čak i pretjerati u
takvim osjećajima samo da bi se zaštitili. Tako nekim
abhaktama, koji su možda i sami još uvijek očarani
materijalnom energijom maye, mogu izgledati negativistički
ili pesimistični.
Ali ovaj je materijalni svijet doista bijedno, negativno
mjesto, puno opasnosti na svakom koraku; on je
duhkhalayam asasvatam, privremeno prebivalište smrti,
roñenja, bolesti i starosti, dom patnje i boli. Dostići nivo
razumijevanja tih stvari takve kakve jesu nije obična stvar i
zato su osobe koje su ga dostigle opisane kao „velike duše".

mam upetya punar janma

duhkhalayam asasvatam
napnuvanti mahatmanah
samsiddhim paramam gatah

To znači da se oni koji su shvatili da su materijalni svjetovi

mjesta bijede i prolaznosti (duhkhalayam asasvatam) nikada
više ne vraćaju. Budući da su mahatmanah, velike duše,
Krišna ih vodi sa Sobom, jer su postali dostojni napustiti ovo
prljavo mjesto postavši Njegovi čisti bhakte. Ovaj je stih
izgovorio Krišna, sam Bog, u Bhagavad-giti (8.15). Tko
može biti veći autoritet? Da bi napredovala u duhovnom
životu, osoba mora pesimističnim očima gledati na sve
materijalno ukoliko se ne koristi za služenje i zadovoljavanje
Krišne. Mi se ne nadamo bilo kakvom trajnom uživanju ili
zadovoljavanju naših najdubljih čežnji u ovom carstvu grube
materije.
271
 U svom pismu nekoliko puta spominjete riječ „ljubav", ali
činjenica je da u ovome materijalnom svijetu nema ljubavi.
To je lažna propaganda. Ono što se ovdje naziva ljubav,
samo je požuda ili želja za osobnim zadovoljavanjem
osjetila:

kama esa krodha esa

rajo-guna-samudbhavah
mahasano maha-papma
viddhy enam iha vairinam

Krišna kaže Arñuni, Svom učeniku: „To je samo požuda...

koja je sveproždirući, grešni neprijatelj ovog svijeta." (Bg.
3.37) U vedskim spisima ne postoji riječ za materijalističku
„ljubav", kako je mi danas nazivamo. Riječ kama odnosi se
na požudu ili materijalnu želju, ne na ljubav. Riječ koju Vede
koriste za pravu ljubav je prema, koja označava jedino
ljubav prema Bogu. Ako ne posjedujemo ljubav prema Bogu,
ne možemo voljeti. Možemo osjećati samo požudnu želju. U
materijalnoj atmosferi, sve ljudske djelatnosti – i ne samo
djelatnosti ljudskih bića, već i svih ostalih živih bića –
temelje se na privlačnosti izmeñu muškarca i žene,
potaknute i zagañene seksualnom željom. Zbog seksualnog
života, čitav svemir se okreće – i pati! To je gruba istina.
Takozvana ljubav ovdje znači „ti zadovoljavaš moja osjetila,
ja zadovoljavam tvoja" i čim to zadovoljavanje prestane,
odmah dolazi do razdvajanja, rastave, svañe i mržnje. Toliko
se toga zbiva pod utjecajem tog lažnog shvaćanja ljubavi.
Prava ljubav znači ljubav prema Bogu, Krišni.
Svatko želi usmjeriti svoju ljubavnu sklonost na neki
predmet koji je po njegovom mišljenju vrijedan ljubavi, ali u
pitanju je samo neznanje, jer ljudima nedostaje znanje o
tome gdje mogu naći najviši predmet ljubavi, koji je doista
vrijedan njihove ljubavi, koji je može savršeno prihvatiti i
uzvratiti. Ljudi jednostavno ne znaju. Nisu pravilno
obaviješteni. Čim se vežete za nešto materijalno, udarit će
vam šamar, upropastiti i razočarati vas. Neminovno će vam
donijeti nezadovoljstvo i frustraciju. To je činjenica. Ali ovi
272
mladići u vašoj zemlji i širom svijeta prihvaćaju: „Da, to je
činjenica" i dobivaju pravo znanje od Krišne:

bahunam janmanam ante

jnanavan mam prapadyate
vasudevah sarvam iti
sa mahatma sudurlabhah

„Nakon mnogo roñenja i smrti, onaj tko ima pravo znanje

predaje se Meni, znajući da sam uzrok svih uzroka i sve što
postoji. Takva velika duša verlo je rijetka." (Bg. 7.19) Krišna
ponovno koristi riječ mahatma, velika duša. Zato naši
bhakte koje ste susreli nisu obični mladići i djevojke. Ne.
Trebaju se smatrati istinski mudrim, velikim dušama, jer su
u brojnim životima iskusili bijednu bolest materijalnog života
i postali zgañeni. Zato tragaju za višim znanjem, za nečim
boljim, i kad nañu Krišnu i predaju Mu se, postaju mahatme,
utemeljeni u znanju. Ovaj je materijalni svijet kao zatvor; u
njemu bivamo podvrgnuti kažnjavanju kako bismo došli do
stanja zgañenosti i na kraju se predali Krišni, vrativši se
našoj izvornoj prirodi vječnog života punog blaženstva i
znanja. Zato ovim bhaktama služi na čast što su učinili
sudurlabhah, ono što je veoma rijetko u ljudskom društvu.
Predajući se Krišni, naći ćemo krajnji predmet kojem
možemo posvetiti svoju ljubav: Boga. Ljubav prema Bogu
prisutna je u svakome, kao vatra u nezapaljenoj šibici, ali je
prekrivena. Ako na neki način razvijemo svoju uspavanu
ljubav prema Bogu i prihvatimo Krišnu kao vrhovni predmet
obožavanja, vrhovnog prijatelja, vrhovnoga gospodara ili
vrhovnog ljubavnika, nikada više nećemo biti razočarani ili
nesretni. Naša ljubavna sklonost tada će biti pravilno
usmjerena:

mac-citta mad-gata-prana
bodhayantah parasparam
kathayantas ca mam nityam
tusyanti ca ramanti ca
(Bg. 10.9)
273
Bhakta koji je posvetio život Krišni uvijek uživa u „velikom
zadovoljstvu i blaženstvu". Uvijek je prosvijetljen, uvijek
pozitivan, a ne negativan, kao što vi kažete. Napredni
bhakta svačiji je prijatelj. Yoga-yukto visuddhatma,
pročišćena duša koja s ljubavlju predano služi Krišnu, sarva-
bhutatma-bhutatma, draga je svakome i svatko je njoj drag.
Na drugom mjestu Krišna tvrdi da Njegov bhakta koji Mu je
veoma drag, yo mad-bhaktah sa me priyah, nije zavidan,
već je dobronamjerni prijatelj svih živih bića, advesta sarva-
bhutanam maitrah karuna eva ca. Osim toga, bhakta treba
biti jednak prema svakome (panditah sama-darsinah).
Nikada ne pravi razliku, govoreći: „Ovaj je dobar, ovaj je
loš." Ne.
Ovo su opisi naprednijih stadija svjesnosti Krišne koje
bhakte dostižu razvijanjem zrelog znanja. Većina naših
učenika sada su mladići. Postupno se uče, ali proces je tako
djelotvoran, pouzdan i ovlašten da će, ako ga budu slijedili,
doći, kao što vi kažete, do prave točke, ljubavi. Ali ta ljubav
nije materijalna i zato o njoj ne bismo trebali suditi s lažnog,
sentimentalnog stajališta svjetovnih odnosa. To je naše
mišljenje. Stoga, s gledišta materijalista, može se činiti da
nemaju ljubavi. Odrekli su se vezanosti za obitelj, prijatelje,
ženu, zemlju i rasu, koje se temelje na tjelesnom shvaćanju
života ili treperavom zadovoljavanju osjetila. Malo su se
odvojili od mayine ljubavi, ili požude, i žele Krišninu ljubav, i
beskrajnu, na vredniju ljubav, ali još nisu došli do tog nivoa,
to je sve. Ne može se očekivati da će vaši zemljaci, odani
brojnim lošim navikama, iznenada prestati jesti meso, odreći
se opojnih sredstava, nedopuštena seksa i raznih drugih
ružnih navika i preko noći postati velike samospoznate duše.
To nije moguće. To je utopija. Ali sama činjenica da je netko
iniciran kao Krišnin bhakta svrstava ga u najvišu kategoriju
ljudskog društva. Sa buddhiman manusyesu sa yuktah
krtsna-karma-krt: „On je inteligentno ljudsko biće.
Utemeljen je na transcendentalnom nivou, iako se bavi svim
vrstama djelatnosti." Čak i ako takav bhakta nije dostigao

274
najviši nivo duhovnog razumijevanja, trebamo ga smatrati
najuzvišenijom osobom, bez obzira na privremene slabosti.

api cet suduracaro

bhajate mam ananya-bhak
sadhur eva sa mantavyah
samyag vyavasito hi sah

„Onog tko predano služi, čak i ako počini najodvratnija djela,

treba smatrati svetim, jer je pravilno utemeljen u svojoj
odlučnosti." (Bg. 9.30) Kao što biste vi rekli, „griješiti je
ljudski". Zato u početnom stadiju možemo uvijek očekivati
neke propuste. Molim vas, shvatite taj slučaj u tom svjetlu i
oprostite im njihove male greške. Velika je stvar da su sve,
čak i svoje živote, posvetili Krišni – a to nikada nije greška.

Vaš vječni dobronamjernik

A.C. Bhaktivedanta Swami

Svijest o najboljem i najljepšem

U svibnju 1974. godine, poznati irski pjesnik Desmond

James Bernard O'Gradv posjetio je Srila Prabhupadu u Rimu
i vodio s njim dug i zanimljiv razgovor. Izmeñu ostalog,
duhovni voña i pjesnik razgovarali su o osobnom identitetu i
dužnosti pojedinca, okončanju rata, suvremenom
obrazovanju i njegovim problemima, životu izvan vremena i
suštinskoj prirodi ljuhavi.

Gospodin O'Grady: Vaše izdanje Bhagavad-gite veoma je

lijepo.
Šrila Prabhupada: To je peto izdanje u dvije godine.
Gospodin O'Grady: U kojoj je zemlji Hare Krišna pokret
najuspješniji?
Šrila Prabhupada: Posvuda. U Africi, Americi, Kanadi,
Japanu, Kini, ali najuspješniji je u Americi. Mnogo se
Amerikanaca posvetilo svjesnosti Krišne.
275
Gospodin O'Grady: Kako je u Rimu? Jeste li imali problema
s policijom?
Šrila Prabhupada: Svuda imamo problema. Policija nas
ponekad uznemirava, ali obično se zamore i na kraju ne
učine ništa. [Smijeh.]
Gospodin O'Grady: Sistem odustaje? To je divno. Osobno
sam veoma umoran od sistema. Nešto nije u redu sa
sadašnjim stanjem stvari. Možda mi možete savjetovati
kako mogu potući sistem.
Šrila Prabhupada: Vi Irci! Nikad vam nije dosta borbe.
Gospodin O'Grady: Ne. [Smijeh.] To je u nama.
Šrila Prabhupada: Ustvari, borba neprestano traje.
Gospodin O'Grady: Što bismo, po vašem mišljenju, trebali
učiniti? Hoću reći, je li moralno ispravno što sjedim ovdje...
Šrila Prabhupada: Sve dok smo obmanuti tjelesnim
shvaćanjem života, misleći da smo ovo tijelo – netko misli
„ja sam Irac“, netko misli „ja sam Talijan" ili „Amerikanac",
„Indijac" ili nešto drugo – sve dok tako mislimo, borba će se
nastaviti. Ne možete spriječiti borbu izmeñu pasa i mačaka.
Zašto se bore? Pas misli „ja sam veliki pas", a mačka misli
„ja sam velika mačka". Isto tako, ako mislimo „ja sam Irac"
ili „ja sam Englez", nismo bolji od mačaka i pasa. Sve dok se
ljudi nalaze pod utjecajem tjelesnog shvaćanja života, bit će
borbe.
Gospodin O'Grady: Za što se borio Mahatma Gandhi u
Donjem domu?
Šrila Prabhupada: To je bio još jedan „pasizam". Nema
razlike. Pas misli „ja sam pas", jer ima tijelo psa. Ako mislim
da sam Indijac zato što se ovo tijelo rodilo na tlu Indije, po
čemu se razlikujem od psa? Tjelesno shvaćanje života
običan je animalizam. Kad shvatimo da nismo ovo tijelo, već
duhovna duša, zavladat će mir. U protivnom, ne može biti
mira. Sa eva go-karah. Vedski spisi izjavljuju da je čovjek s
tjelesnim shvaćanjem života kao krava ili magarac. Ljudi
moraju transcendirati to niže shvaćanje jastva. Kako to
mogu učiniti?

math ca yo 'vyabhicarena
276
bhakti-yogena sevate
sa gunan samatityaitan
brahma-bhuyaya kalpate

„Osoba koja je zaokupljena duhovnim aktivnostima čistog

predanog služenja odmah nadilazi gune materijalne prirode i
uzdiže se na duhovni nivo." (Bg. 14.25)
U našem društvu ima mnogo Meksikanaca, Kanañana,
Indijaca, židova i muslimana, ali oni ne smatraju sebe
muslimanima, kršćanima ili židovima. Svi su oni Krišnini
sluge. To je spoznaja Brahmana.
Gospodin O'Grady: To je takoñer imenovanje.
Šrila Prabhupada: Da, ime mora postojati, ali, na primjer,
iako se vaše ime razlikuje od imena drugog Irca, ipak se
obojica osjećate Ircima. Ime se može razlikovati, ali to nije
važno. Priroda treba biti ista. To je neophodno. Kad
steknemo Krišninu prirodu, onda će, unatoč različitim
imenima, zavladati mir. To se naziva so 'ham. Pripadnici
jednog naroda mogu imati različita imena, ali svi osjećaju
pripadnost istom narodu. Raznolikosti mogu postojati, ali
ako je priroda ista, to je jedinstvo, brahma-bhuta.

brahma-bhutah prasannatma
na socati na kanksati
samah sarvesu bhutesu
mad-bhaktim labhate param

„Onaj tko je utemeljen na transcendentalnom nivou odmah

spoznaje Vrhovni Brahman. Nikada ne jadikuje, niti i za čim
žudi. Jednako se ophodi prema svim živim bićima. U tom
stanju dostiže čisto predano služenje Gospodina." (Bg.
18.54)
Za materijalno zaraženu osobu, ovaj je svijet pun bijeda,
ali za bhaktu čitav je svijet dobar kao Vaikuntha. Za
impersonaliste, najveće je dostignuće uzdizanje na nivo
Brahmana, stapanje s Apsolutom.
Gospodin O'Grady: Je li Apsolut vanjski ili unutarnji?

277
Šrila Prabhupada: Ni vanjski ni unutarnji. Apsolut nije
dvostran.
Gospodin O'Grady: OK, ali na nivou pojedinca...
Šrila Prabhupada: Mi nismo apsolutni. Kad smo utemeljeni
na apsolutnom nivou, onda smo apsolutni. Meñutim, sada se
nalazimo u relativnom svijetu. Apsolutna Istina je i ovdje
prisutna, ali naša osjetila nisu dovoljno pročišćena da bismo
je shvatili. Sve dok se nalazimo pod kontrolom vremena,
nema govora o dostizanju apsolutnog položaja.
Gospodin O'Grady: Znači li to da je „apsolut" život izvan
vremena?
Šrila Prabhupada: To je rečeno u Bhagavad-giti (4.9):

janma karma ca me divyam

evam yo vetti tattvatah
tyaktva deham punar janma
naiti mam eti so 'rjuna

„Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i

djelatnosti, po napuštanju tijela ne raña se više u ovome
materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o
Arñuna."
To je apsolutno – povratak kući, Bogu. Sve dok se
nalazimo u materijalnom svijetu i poistovjećujemo s ovim
tijelom, selimo se iz jednog tijela u drugo. To nije apsolutno.
To je ovdje jasno rečeno. Kad se netko vrati u duhovni
svijet, dostiže apsolutni položaj.
Gospodin O'Grady: U redu, ali moje pitanje glasi: je li
dovoljno da vi i ja sjedimo ovdje kao prijatelji, zaokupljeni
plemenitom vještinom razgovora, dok s druge strane
oceana...
Šrila Prabhupada: Ono što je promaklo vašoj pažnji jest
da, iako vi sjedite na jednome mjestu, a ja na drugome, ova
razlika ne utječe na naše stvarno postojanje. Obojica smo
ljudska bića. Shvaćanje da je netko „Irac", „Englez",
„protestant" ili „katolik", predstavlja samo različitu vrstu
odjeće. Moramo se osloboditi tih imenovanja. Kad ih se
oslobodimo, postajemo pročišćeni.
278
sarvopadhi-vinirmuktam
tat-paratvena nirmalam
hrsikena hrsikesa-
sevanam bhaktir ucyate
(Bhakti-rasamrta-sindhu 1.1.12)

Kad pročistite svoja osjetila i pročišćenim osjetilima služite

gospodara osjetila, Krišnu, vaš život postaje savršen. To je
nedvostranost, to je apsolut.
Gospodin O'Grady: Ali sistem od vas zahtijeva da mislite o
sebi kao o Amerikancu, Indijcu, Afrikancu ili nekom drugom.
Šrila Prabhupada: Da. Materijalističko društvo znači
dvostranost.
Gospodin O'Grady: Ali to je neizbježno. Kako možete
izbjeći materijalno postojanje?
Šrila Prabhupada: To je moguće u svjesnosti Krišne. Lotos
živi u vodi, ali je nikada ne dodiruje.
Gospodin O'Grady: Mislim da ne možete objasniti situaciju
s jednog područja metaforama s drugog. Kako možete
raspravljati o političkim problemima koristeći pri tome
neodreñene duhovne pojmove. Njihova je priroda potpuno
različita.
Šrila Prabhupada: Katkada nam raznolikost primjera
pomaže da bolje shvatimo problem. U ovoj se vazi nalazi
razno cvijeće i ta nam raznolikost pomaže da bolje shvatimo
pojam cvijeća. S bilo koje točke gledišta, Krišna može riješiti
sve probleme. Zašto samo probleme lraca i Engleza? Sve
probleme. To je jedinstvo u različitosti. Naši studenti potječu
iz različitih sredina, ali su zahvaljujući svojoj svjesnosti
Krišne svi ujedinjeni.
Gospodin O'Grady: Vrlo dobro. Da, to prihvaćam. Ipak bih
želio znati, kad kažete „svjesnost Krišne", postoji li razlika
izmeñu te svjesnosti i svjesnosti Krista?
Šrila Prabhupada: Ne, nema razlike. Krist je došao
propovijedati poruku Boga. Ako postanete svjesni Krista,
postajete svjesni Krišne.

279
Gospodin O'Grady: Da li postati svjestan Krišne, ili
svjestan Boga, znači postati svjestan svog jastva, svjestan
tko smo ustvari?
Šrila Prabhupada: Da, svjesnost Krišne obuhvaća svijest o
jastvu, ali svijest o jastvu ne obuhvaća nužno svijest o
Bogu.
Gospodin O'Grady: Ali može?
Šrila Prabhupada: Ne.
Gospodin O'Grady: Netko može postati svjestan Boga u
srcu.
Šrila Prabhupada: To znači da je svjestan Boga. Vi ste
sada na suncu, a svijest o suncu obuhvaća vašu sposobnost
da vidite sebe. U mraku ne možete vidjeti sebe. Noću ne
možete vidjeti čak ni vlastite ruke ili noge, ali ako izañete na
sunce, vidjet ćete i sunce i sebe. Bez sunčeve svjetlosti, bez
svijesti o Bogu, svijest o jastvu je nepotpuna. Meñutim, kad
je prisutna svijest o Bogu, svijest o jastvu postaje veoma
jasna.
Gospodin O'Grady: U našem nastavničkom pozivu srećemo
mnogo mladih ljudi i ne nastojimo ih poučiti bilo kakvom
didaktičkom spasenju. Pokušavamo ih usmjeriti ka svijesti o
tome što je najbolje, najljepše i duhovno najhranjivije u
svijetu oko njih, koliko nam to sistem dopušta. Studenti
često nisu dovoljno neutralni da bi bili u duhovnom stanju;
više su u emocionalnom stanju. Često se suočavamo s
osnovnim pitanjem: „Tko sam ja“ ili „Koji je smisao svega?"
Šrila Prabhupada: Da.
Gospodin O'Grady: Ili pitaju: „Zašto sam ovdje?"
Šrila Prabhupada: Da, vrlo dobro.
Gospodin O'Grady: Pitaju nas: „Zašto trebamo biti ovdje?
Tko ste vi, učitelju, i što vam daje pravo da nam kažete što
trebamo misliti ili kakvi trebamo biti a kakvi ne? Zašto bih
čitao Shakespeara? Zašto bih slušao Mozarta? Više volim
Boba Dylana." Čini mi se da ova pitanja izviru iz razočaranog
stanja uma, nesigurnosti, neizvjesnosti i nedostatka vjere u
cjelokupnu strukturu stvari kakve jesu. Često moramo
odgovoriti na ova pitanja na destruktivan način. Umjesto
davanja neposrednih odgovora, moramo odgovarati
280
posredno, uzimajući u obzir okolnosti koje učenike navode
da postave takva pitanja. Mislite li da bismo trebali dati
neposrednije odgovore?
Šrila Prabhupada: Govorite o problemu...
Gospodin O'Grady:...suvremenog obrazovanja.
Šrila Prabhupada: Da. Ima toliko mnogo pitanja, ali
suvremena znanost ne daje odgovore. „Zašto sam došao
ovdje? Što je svrha?" Na ta pitanja treba dati savršene
odgovore. Zato Vede nalažu tad-vijnanartham sa gurum
evabhigacchet. Da bismo našli odgovore na sva ta pitanja,
moramo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju.
Gospodin O'Grady: Što ako nemate nijednog? Što ako vam
kažu da je gospodin Nixon vjerodostojan duhovni učitelj?
Što tada?
Šrila Prabhupada: Ne, ne. [Smijeh.] Postoji standard za
vjerodostojna duhovnog učitelja. Čuli ste samo jedan redak
stiha. Tko je duhovni učitelj? To objašnjava sljedeći redak:
srotriyam brahma-nistham. Riječ srotriyam udnosi se na
osobu koja je slušanjem primila znanje od drugog
vjerodostojnog izvora. Duhovni je učitelj osoba koja je
primila poruku od drugog kvalificiranog duhovnog učitelja.
Kao što liječnik prima znanje o medicinskoj znanosti od
drugog liječnika. Vjerodostojan duhovni učitelj mora
pripadati neprekinutom nizu duhovnih učitelja. Izvorni je
duhovni učitelj Bog.
Gospodin O'Grady: Da, svakako.
Šrila Prabhupada: Onaj tko je čuo istinu od Boga,
objašnjava istu poruku svojim učenicima. Ako učenik ne
promijeni poruku, onda je vjerodostojan duhovni učitelj. To
je naš proces. Slušanjem učimo od Krišne, Boga, i od Njega
saznajemo tko je savršen. Ili slušamo Njegova predstavnika
koji ne proturječi Krišni i koji je spoznao Njegovu poruku. Mi
ne govorimo jedno, a činimo sve vrste gluposti. Osoba koja
tako djeluje nije duhovni učitelj.
Gospodin O'Grady: Imam starog oca koji živi u zapadnoj
Irskoj. Jednostavan starac, sada mu je sedamdeset osam
godina, vaša generacija. Došao je do točke u životu kada
kaže: „Svećenici mi kažu da je Bog taj koji zna, ali ja želim
281
znati tko je rekao Bogu." Onda dolazi k meni i kaže: „Išao si
u školu i čitao knjige. Reci mi, tko je rekao Bogu?" Ali ja
nemam odgovor. To je razlika izmeñu sedamdeset osam i
trideset devet godina.
Šrila Prabhupada: Ne, to nije razlika u godinama. Razlika
je u znanju. U Brahma-sutri se postavlja pitanje: Tko je
Bog? Prije svega se postavlja to pitanje.
Gospodin O'Grady: Tko je poučio Boga?
Šrila Prabhupada: Ne. Prije svega, trebamo se zapitati tko
je Bog. Onda možemo pitati tko je poučio Boga. Vedanta-
sutra kaže athato brahma-jijnasa: sada se trebamo raspitati
tko je Bog. Sve dok ne znate tko je Bog, kako možete
postaviti pitanje tko je poučio Boga? Ako ne znate Boga, ne
pitate se tko Ga je poučio? Zar nije tako?
Gospodin O'Grady: Da.

Šrila Prabhupada: U Brahma-sutri je objašnjeno tko je

Bog. Jamnady asya yatah: Bog je onaj iz kojega sve
emanira. To je Bog – Vrhovno Biće iz kojega sve emanira.
Kakve je prirode to Vrhovno Biće? Je li mrtav kamen ili živo
biće? To je takoñer objašnjeno. Janmady asya yato 'nvayad
itaratas carthesv abhijnah svarat (Šrimad-Bhagavatam
1.1.1). Vrhovno Biće je potpuno svjesno svega, izravno i
neizravno. Ako nije svjesno svega, ne može biti Bog. Onda
se postavlja pitanje koje ste vi postavili: „Tko je poučio
Boga?" Na to je takoñer odgovoreno. Svarat: On je potpuno
neovisan. Ne treba učiti ni od koga. To je Bog. Ako su
nekome potrebne tuñe pouke, nije Bog. Krišna je izgovorio
Bhagavad-gitu i nije je morao učiti ni od koga. Ja sam je
morao učiti od svog duhovnog učitelja, ali Krišna je nije
morao učiti ni od koga. Bog je osoba koja ne mora učiti od
drugih.

Gospodin O'Grady: Sto je s ludskom ljubavlju?

Šrila Prabhupada: Sve potječe od Boga. Kao sastavni
djelići Boga, očitujemo djelomičnu ljubav, jer je izvorna
ljubav u Njemu. Ništa ne može postojati ako nije prisutno u
Bogu; stoga je ljubav u Bogu.
282
Gospadin O'Grady: A manifestacije ljubavi su manifestacije
Boga?
Šrila Prabhupada: Kad Bog ne bi imao ljubavne sklonosti,
kako bismo ih mi mogli očitovaiti? Sin posjeduje osobine
oca. Budući da je sklonost ka ljubavi prisutna u Bogu,
imamo istu sklonost.
Gospodin O'Grady: Možda ljubav u nama nastaje iz
potrebe?
Šrila Prabhupada: Ne, nije u pitanju „možda". Mi
definiramo Boga apsolutnim pojmovima. Janmady asya
yatah: Bog je osoba iz koje sve emanira. Bog posjeduje
sklonost ka borbi, ali Njegova su borba i Njegova ljubav
apsolutni. U materijalnom svijetu, iskustvo nam pokazuje da
je borba suprotnost ljubavi, ali u Bogu se sklonost ka borbi i
ljubavi ne razlikuju. To je smisao riječi „apsolutno". Iz
vedskih spisa saznajemo da takozvani neprijatelji Boga, kad
ih On ubije, dostižu osloboñenje.
Gospodin O'Grady: Možemo li sami doći do tog
razumijevanja Boga?
Šrila Prabhupada: Ne. Zato smo naveli ovaj stih: tad-
vijnanarthan sa gurum evabhigacchet. Riječ abhigacchet
znači „morati". Sami ne možemo. U sanskrtskoj gramatici
taj oblik se glagola naziva vidhilin i koristi se kad nema
izbora. Riječ abhigacchet znači da moramo prići guruu. To je
vedska tvrdnja. U Bhagavad-giti možete vidjeti da je Arñuna
razgovarao s Krišnom, ali kad je vidio da se stvari ne
rješavaju, predao se Krišni i prihvatio Ga kao svog gurua.

karpanya-dosopahata-svabhavah
prcchami tvam dharma-sammudha-cetah
yac chreyah syan niscitam bruhi tan me
sisyas te 'ham sadhi mam tvam prapannam

„Ne znam više što mi je dužnost. Zbog bijedne sam slabosti

srca izgubio svu pribranost. U tom stanju molim Te da mi
kažeš što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i i duša
predana Tebi. Molim Te, pouči me." (Bg. 2.7) Iz ovog stiha

283
možemo vidjeti da je Arñuna zbunjen u pogledu svoje
dužnosti.
Gospodin O'Grady: Je li riječ o dužnosti prema sebi,
drugima ili državi?
Šrila Prabhupada: Vojnik je dužan boriti se s
neprijateljem. Arñuna je bio vojnik i Krišna mu je
savjetovao: „Protivnička je strana tvoj neprijatelj, a ti si
vojnik. Zašto pokušavaš biti nenasilan? To nije dobro."
Arñuna je na to rekao: „Ustvari, ja sam zbunjen. U takvom
stanju ne mogu donijeti pravu odluku. Zato Te prihvaćam
kao svog duhovnog učitelja. Molim Te, pouči me." U
kaotičnom, zbunjenom stanju trebamo prići osobi koja
posjeduje potpuno znanje o tom problemu. Odvjetniku se
obraćate kako biste riješili zakonske probleme, a liječniku
kako biste riješili medicinske probleme. U materijalnom
svijetu, svatko je zbunjen u pogledu svog duhovnog
identiteta. Zato je naša dužnost da priñemo vjerodostojnu
duhovnom učitelju, koji nam može dati pravo znanje.
Gospodin O'Grady: Ja sam veoma zbunjen.
Šrila Prabhupada: Zato morate prići duhovnom učitelju.
Gospodin O'Grady: I on odlučuje kako će mi pomoći da se
oslobodim te zbunjenosti?
Šrila Prabhupada: Da, duhovni je učitelj onaj tko oslobaña
druge sve zbunjenosti. Ako duhovni učitelj ne može spasiti
svog učenika od zbunjenosti, nije duhovni učitelj. To je test.

samsara-davanala-lildha-loka-
tranaya karunya-ghanaghanatvam
praptasya kalyana-gunarnavasya
vande guroh sri-cararcaravindam

Cijeli ovaj zbunjeni svijet nalikuje plamtećem šumskom

požaru. U šumskom požaru sve su životinje zbunjene. Ne
znaju kamo da idu kako bi spasile život. U rasplamsalom
požaru materijalnog svijeta svi su zbunjeni. Kako se taj
šumski požar može ugasiti? Ni vatrogasne brigade koje je
stvorio čovjek, ni kante vode tu ne mogu pomoći. Rješenje
dolazi s oblakom koji izlijeva kišu na šumski požar. Samo se
284
tada požar može ugasiti. Ta sposobnost nije u vašim
rukama, već u Božjoj milosti. Ljudsko se društvo nalazi u
zbunjenom stanju i ne može naći rješenje. Duhovni je učitelj
osoba koja je primila milost od Boga i koja može dati
rješenje zbunjenu čovjeku. Onaj tko je primio milost od
Boga može postati duhovni učitelj i tu milost dati drugima.
Gospodin O'Grady: Problem je pronaći takva duhovnog
učitelja.
Šrila Prabhupada: To nije problem. Problem leži u vašoj
iskrenosti. Imate problema, ali Bog je u vašem srcu. lsvarah
sarva-bhutanam. Bog nije daleko. Ako ste iskreni, Bog vam
šalje duhovnog učitelja. Zato se naziva caitya-guru, duhovni
učitelj u srcu. Bog pomaže iznutra i izvana. Sve je to
opisano u Bhagavad-giti. Ovo je materijalno tijelo stroj, ali u
srcu se nalazi duša. S njom je Nad-duša, Krišna, koji daje
upute. Gospodin Kaže: „Želio si to učiniti, sada imaš priliku.
Idi i to učini." Ako ste iskreni, kažete: „Sada, Bože, želim
Tebe." Onda će vas Bog poučiti. „Da, sada Me možeš na ovaj
način dostići." To je Njegova ljubaznost. Meñutim, ako
želimo nešto drugo, to je u redu. Možemo to dobiti. Bog je
veoma ljubazan. Kada nešto želim, On me u srcu upućuje
kako to mogu dobiti. Zašto me onda ne bi uputio kako mogu
sresti duhovnog učitelja? Prije svega, moramo žarko željeti
da oživimo svoju svjesnost Boga. Onda će nam Bog dati
duhovnog učitelja.
Gospodin O'Grady: Puno vam hvala.
Šrila Prabhupdda: Hvala vama. Imam jednu molbu. Vi ste
pjesnik. Samo pišite o Bogu. Znate lijepo opisivati i zato vas
molim da opišete Boga. Onda će vaš život biti uspješan. Ako
vas netko čuje, i njegov će život hiti uspješan. To je uputa:

idam hi pumsas tapasah srutasya va

svistasya suktasya ca buddhi-dattayoh
avicyuto 'rthah kavibhir nirupito
yad uttamasloka-gunanuvarnanam
(Šrimad-Bhagavatam 1.5.22)

285
Ima mnogo voña u društvu koji su pjesnici, znanstvenici,
teolozi, filozofi, političari itd. Onima koji su stručnjaci u tome
nalaže se: vaša je dužnost usavršiti svoje zanimanje
opisujući slave Vrhovnog Bića.
Gospodin O'Grady: Moje mi iskustvo pokazuje da je
svatko, iz nekog posebnog razloga, izabran za odreñeno
zanimanje.
Šrila Prabhupada: Taj je razlog naveden ovdje. Avicyutah.
Nepogrešiv izbor glasi: „Opisujte slave Gospodina."
Gospodin O'Grady: Ali rekli ste da je duhovni učitelj
izabran. Bog bira duhovnog učitelja, pjesnika, svećenika.
Netko je izabran za pjesnika, slikara ili glazbenika.
Šrila Prabhupada: Zato kad skladate glazbu, skladajte
glazbu o Bogu. To jc vaše savršenstvo.
Gospodin O'Grady: Kad netko obavlja svoje zanimanje za
Boga, onda to zanimanje postaje njegovo savršenstvo?
Šrila Prabhupada: Da.
Gospodin O'Grady: Puno vam hvala.

VIII.
Dostizanje savršenstva

Spoznavanje smisla života

Svako misaono ljudsko biće postavlja osnovno pitanje: „Što

je smisao života?" Na žalost, našu potragu za krajnjim
smislom otežava nadmetanje mnogobrojnih proturječnih
filozofija, religija, ideologija i njihovih pobornika, koji
pokušavaju pridobiti našu lojalnost. Šrila Prabhupada nam u
ovom predavanju pruža jednostavan i prosvjećujući savjet.

Današnja je tema naš odnos s Bogom. To je

samospoznaja. Sankirtana pokret najlakši je proces
dostizanja samospoznaje, jer pročišćava srce. Zbog prašine
koja prekriva ogledalo uma, pogrešno shvaćamo svoj
identitet. U ogledalu prekrivenom prašinom ne možemo
vidjeti sebe, ali u čistom ogledalu možemo. Meditacija je
286
proces pročišćavanja srca. To je pokušaj razumijevanja svog
odnosa sa Svevišnjim.
Sa svime s čime dolazimo u dodir imamo odnos. Dok
sjedim na ovom jastuku imam s njim odnos jer sjedim na
njemu, a on me drži. Vi imate odnose. Vi ste Englezi ili
Indijci i imate odnose s vašim društvom, obiteljima i
prijateljima. Kakav je naš odnos s Bogom?
Pitate li ljude, malo tko će moći objasniti svoj odnos s
Bogom. Kažu: „Tko je Bog? Bog je mrtav. Ne vjerujem u
Boga, a pogotovo ne u odnos s Njim." Te prljavštine
prekrivaju njihova srca i zato ne mogu vidjeti. Mi imamo
odnos sa svime – zašto ne pokušavamo shvatiti svoj odnos s
Bogom? Je li to vrlo inteligentno? Ne. To je neznanje. U
materijalnom svijetu sva stvorenja prekrivaju tri gune
materijalne prirode. Zato ne mogu vidjeti Boga. Ne mogu
shvatiti Boga, niti to pokušavaju, ali Bog postoji. U Engleskoj
je jutro maglovito i sunce se zbog magle ne vidi, ali znači li
to da sunce ne postoji? Ne možete ga vidjeti, jer su vam oči
prekrivene, ali ako pošaljete nekom telegram u drugi kraj
svijeta, reći će: „Da, sunce je ovdje. Možemo ga vidjeti.
Blistavo je i puno svjetlosti." Kad poričete postojanje Boga ili
ne možete shvatiti svoj odnos s Njim, to znači da vam
nedostaje znanje. Bog postoji, ali nam nedostaje znanje.
Sunce nije prekriveno. Sunce ne može biti prekriveno.
Magla, oblak ili sumaglica ne mogu prekriti sunce. Kako je
veliko sunce! Mnogo puta veće od Zemlje. Oblaci mogu
prekriti najviše dvadeset, četrdeset ili sto kilometara. Kako
onda mogu prekriti sunce? Ne. Oblaci ne mogu prekriti
sunce. Oni prekrivaju vaše oči. Kad se ne može zaštititi od
neprijatelja, zec zatvara oči, misleći: „Moj je neprijatelj sad
otišao." Slično tome, prekriveni vanjskom energijom Boga,
mi mislimo: „Bog je mrtav."
Gospodin posjeduje tri vrste energija. U Višnu Purani je
opisana energija Svevišnjega Gospodina. U Vedama i
Upanišadama takoñer postoje takvi opisi. Parasya saktir
vividhaiva sruyate. (Švetašvatara Upanišad 6.8) Sakti znači
„energija". Gospodin posjeduje brojne energije. Vede
izjavljuju „Bog ne mora ništa raditi." Mi moramo, jer jedino
287
tako možemo opstati – moramo jesti, želimo uživati u ovom
ili onom – ali zašto bi Bog radio? Bog ne mora raditi. Kako
onda možemo reći da je Bog stvorio ovaj svemir? Zar to nije
rad? Ne. Kako je onda nastao? Božje raznovrsne energije
toliko su snažne i pune znanja da djeluju prirodno. Možemo
vidjeti kako cvijet cvjeta, raste i očituje razne boje: točkica
na jednoj strani, točkica na drugoj strani, bijelo na jednoj
strani, više bijelog na drugoj. Leptir takoñer pokazuje takvu
umjetničku simetriju. Sve je to naslikano, ali tako savršeno i
hitro da ne možemo vidjeti kako. Ne možemo shvatiti kako
se to zbiva, ali to je djelo Gospodinove energije.
Zbog nedostatka znanja ljudi kažu da je Bog mrtav, da ne
postoji i da nemamo odnos s Njim. Takve se misli
usporeñuju s mislima čovjeka kojega progoni duh. Kao što
opsjednut čovjek govori besmislice, mi, prekriveni Božjom
iluzornom energijom tvrdimo da je Bog mrtav. Ali to nije
istina. Zato nam je potreban ovaj proces pjevanja kako
bismo pročistili srce. Prihvatite ovaj jednostavni proces
pjevanja Hare Krišna mantre. Pjevajte Hare Krišna u svojoj
obitelji, klubu, domu, na putu – svuda – i tama koja vam
prekriva srce, vaš pravi položaj, bit će raspršena. Tada ćete
shvatiti svoj pravi prirodni položaj.
Gospodin Caitanya Mahaprabhu preporučio je: ceto-
darpana-marjanam. Marjanam znači „očistiti", a darpanam
znači „ogledalo". Srce je ogledalo. Ono je kao kamera. Kao
što kamera danju i noću snima različite situacije, naše srce
snima naš život i čuva slike u podsvijesti. Psiholozi to znaju.
Srce snima toliko mnogo slika i stoga biva prekriveno. Ne
znamo kad je to počelo, ali činjenica je da je naš pravi
identitet prekriven zbog dodira s materijom. Zato moramo
pročistiti svoje srce, ceto-darpana-marjanam. Postoje
različiti procesi pročišćavanja srca – proces jnane, proces
yoge, proces meditacije, pobožne djelatnosti. Karma takoñer
pročišćava srce. Ako netko djeluje vrlo pobožno, njegovo će
se srce postupno pročistiti. Premda su ovi procesi
preporučeni za pročišćavanje srca, u ovom su dobu teški. Da
bismo slijedili put filozofskog znanja, moramo postati veoma
učeni, čitati mnogo knjiga, posjećivati učene profesore i
288
učenjake i spekulirati. Moramo pronaći osobu koja je vidjela
svjetlo. Sve su to filozofski procesi. Meditacija je isto
preporučeni proces. Trebamo se pitati: „Tko sam ja?"
Razmislite samo: Jesam li ovo tijelo? Ne. Jesam li ovaj prst?
Ne, to je moj prst. Razmišljajući o svojoj nozi, zaključit ćete:
„To je moja noga." Na taj ćete način shvatiti da je i sve
ostalo „moje". Ali gdje je taj „ja"? Sve je moje, ali gdje sam
„ja"? Meditacija je traganje za jastvom. Prava meditacija
predstavlja usredotočenost svih osjetila na jastvo. No taj je
proces veoma težak. Moramo vladati osjetilima. Ona nas
odvlače u vanjski svijet, a mi ih moramo usmjeriti ka
unutarnjem svijetu introspekcije. Zato u sustavu yoge
postoji osam procesa. Prvi je proces obuzdavanja osjetila
slijeñenjem propisanih načela. Zatim slijede vježbe sjedenja,
koje nam pomažu da usredotočimo um. Ako netko pognuto
sjedi, to mu neće pomoći; treba sjediti uspravno. Tu su i
vježbe disanja, meditacija i samadhi. Ali u današnje vrijeme
to su vrlo teški procesi. Nitko ih ne može odmah slijediti.
Takozvani procesi yoge su nepotpuni. Sastoje se samo od
položaja sjedenja i nekoliko vježbi disanja, ali to nas ne
može dovesti do nivoa savršenstva. Pravi je proces yoge
veoma težak u ovom dobu, premda ga vedski spisi
preporučuju. Slično tome, netko može pokušati steći znanje
procesom filozofske spekulacije: „Ovo je Brahman, ono nije
Brahman. Što je Brahman? Što je duhovna duša?" Takva
empirijska filozofska rasprava takoñer je preporučena, ali je
u ovom dobu beskorisna.
Zato Caitanya Mahaprabhu i vedski spisi izjavljuju:

harer nama harer nama

harer namaiva kevalam
kalau nasty eva nasty eva
nasty eva gatir anyatha

Kalau znači „u ovom dobu". Nasty eva, nasty eva, nasty eva
– tri puta nasty eva. Eva znači „sigurno", a nasti „ne".
„Sigurno ne, sigurno ne, sigurni ne." Na što se odnosi to
„sigurno ne"? Ne možemo spoznati sebe karmom. To je prvo
289
„sigurno ne". Ne možemo spoznati sebe jnanom. To je drugo
„sigurno ne". Ne možemo spoznati sebe yogom. Sigurno ne.
Kalau. Kalau znači „u ovom dobu". Kalau nasty eve nasty
eva nasty eva gatir anyatha. U ovom dobu ne možemo
postići uspjeh ovim procesima. Koji je onda proces
preporučen? Harer nama harer nama harer namaiva
kevalam. Jednostavno pjevajte Hare Krišna mantru.
Kevalam znači „samo". Samo pjevajte Hare Krišna. To je
najlakši i najuzvišeniji proces. Preporučen je, praktičan i
ovlašten. Zato ga prihvatite u bilo kojem stanju života.
Pjevajte. Nema izdataka, nema gubitaka. Mi ne pjevamo
tajnu mantru. Ne. Ona je dostupna svakome. Pjevanjem
ćete pročistiti svoje srce.
U materijalnom svijetu nitko ne želi bijedu, ali ona dolazi
neočekivano, poput šumskog požara koji izbija iako nitko
nije upalio šibicu. Nitko ne želi rat, ali ratovi se vode. Nitko
ne želi glad, ali glad dolazi. Nitko ne želi epidemiju, ali ona
dolazi. Nitko ne želi borbe, ali one se vode. Nitko ne želi
nesporazume, ali oni su tu. Zašto? To je kao razbuktali
šumski požar koji vatrogasci ne mogu ugasiti. Razbuktalu
vatru problema ne može ugasiti takozvani napredak u
znanju. Ne. To nije moguće. Kao što se šumski požar ne
može ugasiti naporima vatrogasaca ili izlijevanjem vode,
životni se problemi ne mogu riješiti materijalnim procesima.
Ima mnogo primjera. Prahlada Maharadža rekao je: „Dragi
moj Gospodine, otac i majka nisu pravi zaštitnici djece." Oni
brinu o svojoj djeci; to im je dužnost, ali nisu krajnji
zaštitnici. Kad prirodni zakoni pozovu dijete, otac i majka ga
ne mogu zaštititi. Iako se obično smatra da su otac i majka
zaštitnici djeteta, ustvari nije tako. Ako netko plovi oceanom
i misli da ima dobro utočište, hoće li ga to zaštititi? Ne.
Unatoč tome, može se utopiti. Lijep avion leti nebom, svi se
osjećaju sigurnim, ali iznenada se sruši. Ništa materijalno ne
može nas zaštititi. Pretpostavimo da je netko bolestan. Može
otići dobrom liječniku koji će mu dati dobar lijek, ali to mu
ne jamči da će preživjeti. Što je onda krajnje jamstvo?
Prahlada Maharadža kaže: „Moj dragi Gospodine, ako nekog
zanemariš, ništa ga ne može zaštititi.
290
 To je naše praktično iskustvo. Možemo izmisliti toliko
mnogo načina rješavanja problema, koje postavljaju zakoni
materijalne prirode, ali oni nisu dovoljni. Nikada neće riješiti
sve probleme, niti će nam pružiti pravo olakšanje. To je
činjenica. Zato Krišna Kaže u Bhagavad-giti: „Maya, vanjska
energija, vrlo je snažna. Nitko je ne može nadići. To je
gotovo nemoguće." Kako se možemo osloboditi materijalne
prirode? Krišna kaže: „Predajući se Meni, osoba se može
osloboditi okova materijalne prirode." To je istina. Moramo
pročistiti srce kako bismo spoznali naš odnos s Bogom.
Katha Upanišada izjavljuje nityo nityanam cetanas
cetananam. Svevišnja Apsolutna Božanska Osoba ili
Alosolutna Istina je vječna. Bog je vječan i mi smo vječni, ali
Vede izjavljuju da je On vrhovnm živo biće. Nije mrtav. Kad
On ne bi bio živ, kako bi ovaj svijet mogao postojati ? Krišna
kaže u Bhagavad-giti: „Sve se odvija pod Mojim nadzorom."
I u Bibliji je rečeno: „Bog stvori." To je istina. Nije jednom
postojala masa materije i onda se zbilo ovo i ono. Ne. Vede
nam govore stvarne činjenice, ali mi moramo otvoriti oči da
bismo vidjeli. Ceto-darpana-marjanam. To je proces
pročišćavanja srca. Kad pročistimo srce, moći ćemo shvatiti
što Krišna i Vede kažu. Trebamo se pročistiti. Ako čovjeku
koji boluje od žutice date malo kandis šećera, reći će da je
veoma gorak, no je li uistinu gorak? Ne, vrlo je sladak i lijek
je za žuticu. To propisuje i suvremena znanost i vedski spisi.
Ako uzme veliku količinu kandis šećera, ozdravit će od
žutice. Osoba koja je ozdravila kaže: „Ovo je veoma slatko."
Slično tome, suvremena žutica bezbožne civilizacije može se
izliječiti pjevanjem Hare Krišna mantre. U početku može
izgledati gorko, ali s napretkom, vidjet ćemo kako je
ugodno.
Čim shvatimo svoj identitet, svoj odnos s Bogom, postat
ćemo sretni. Toliko patimo, jer smo se poistovjetili s
materijalnim svijetom. Zato smo nesretni. Tjeskoba i strah
nastaju zbog poistovjećivanja s materijalnim svijetom.
Nekidan sam objasnio da se čovjek koji se poistovjećuje s
vrećom kostiju i kože ne razlikuje od životinje. Pjevanjem
Hare Krišna mantre ta će zabluda biti otklonjena. Onaj tko je
291
pročistio svoje srce shvatit će da ne pripada materijalnom
svijetu. Aham brahmasmi: ja sam duhovna duša. Sve dok se
poistovjećujemo s Engleskom, Indijom ili Amerikom, to je
neznanje. Danas ste Englez jer ste se rodili u Engleskoj, ali u
sljedećem životu možda se nećete roditi u Engleskoj, već u
Kini, Rusiji ili nekoj drugoj zemlji. Možda nećete dobiti
ljudski oblik života. Danas ste velik rodoljub, velik ljubitelj
svoje zemlje, ali ako ostanete u svojoj zemlji, u sljedećem
životu možete postati krava koju će odvesti u klaonicu.
Zato moramo u potpunosti shvatiti svoj identitet. Caitanya
Mahaprabhu kaže da su sva živa bića vječni sluge Boga. To
je njihov pravi identitet. Ako netko tako misli: „Ja nisam
ničiji sluga; dužnost mi je služiti Boga", onda je osloboñen.
Njegovo srce odmah biva pročišćeno, a on biva osloboñen.
Tada sve njegove brige i tjeskobe u ovom svijetu nestaju,
jer zna: „Ja sam sluga Boga. Bog će me zaštititi. Zašto bih
zbog bilo čega brinuo?" Kao dijete koje zna da se majka i
otac brinu o njemu. Ono je slobodno. Ako priñe vatri da bi je
dodirnulo, majka će se pobrinuti za njega: „Drago moje
dijete, ne diraj to." Ona uvijek pazi na njega. Zašto ne biste
položili vjeru u Boga? Ustvari, vi ste pod zaštitom Boga.
Ljudi idu u crkvu i kažu: „Bože, daj nam kruh svagdanji."
Ustvari, kad nam ga ne bi dao, ne bismo mogli živjeti. To je
činjenica. Vede kažu da jedna Vrhovna Osoba opskrbljuje
sva živa bića svime što im je potrebno. Bog svakome daje
hranu. Mi ljudska bića imamo ekonomski problem, ali kakvi
ekonomski problemi postoje u drugim društvima? Nema ih u
društvu ptica niti u društvu zvijeri. Postoji 8.400.000 vrsta
života. Meñu njima, ljudsko je društvo vrlo malo. Ljudi su
stvorili probleme – što jesti, gdje spavati, kako se
razmnožavati i kako se braniti. Za nas su to problemi, ali
većina stvorenja – vodene životinje, ribe, biljke, kukci, ptice,
zvijeri i milijuni drugih živih bića – nemaju takav problem. I
oni su živa bića. Nemojte misliti da se razlikuju od nas. Nije
istina da smo mi, ljudska bića, jedina živa stvorenja, a da su
svi drugi mrtvi. Ne. Tko im osigurava hranu i sklonište? Bog.
Biljke i životinje ne idu u ured. Ne idu na sveučilište kako bi
stekli tehnološku naobrazbu i tako zaradili novac. Kako,
292
onda, jedu? Bog im daje hranu. Slon jede stotine kilograma
hrane. Tko mu daje hranu? Da li se vi brinete za slona?
Postoje milijuni slonova. Tko ih opskrbljuje?
Bolje je priznavati da Bog opskrbljuje živa bića, nego
misliti: „Bog je mrtav. Zašto bismo išli u crkvu i molili Boga
za kruh?" U Bhagavad-giti je rečeno: „Četiri vrste ljudi
prilaze Krišni: nesretni, oni kojima je potreban novac, mudri
i radoznali." Onaj tko je mudar, onaj tko je radoznao, onaj
kome je potreban novac i onaj tko je nesretan – te četiri
vrste ljudi prilaze Bogu. „Dragi moj Bože, veoma sam
gladan. Daj mi kruh svagdanji." To je lijepo. Osobe koje na
taj način prilaze Bogu nazivaju se sukrtinah. Sukrti znači
„pobožan". Takvi su ljudi pobožni. Premda mole za novac i
hranu, smatraju se pobožnim jer prilaze Bogu. Potpuna
suprotnost njima su duskrtinah, bezbožni. Krti znači „veoma
zaslužan", ali riječ duskrti ukazuje da svoju energiju
zloupotrebljavaju za stvaranje kaosa. Poput čovjeka koji je
izumio atomsko oružje. Ima mozak, ali ga je zloupotrijebio.
Stvorio je nešto zastrašujuće. Stvorite nešto što će
omogućiti čovjeku da vječno živi. Kakva je korist od
stvaranja nečeg što će uzrokovati trenutnu smrt milijuna
ljudi. Umrijet će danas, sutra ili za sto godina. Što su, onda,
znanstvenici učinili? Stvorite nešto da čovjek ne mora
odmah umrijeti, da nema više bolesti i starosti. Onda ćete
nešto učiniti, ali duskrtine nikad ne prilaze Bogu. Nikad ne
pokušavaju shvatiti Boga. Stoga je njihova energija
pogrešno usmjerena.
Grubi materijalisti, koji zanemaruju svoj odnos s Bogom,
opisani su u Bhagavad-giti kao mudhe. Mudha znači
„magarac". Osobe koje teško rade kako bi zaradile novac
usporeñuju se s magarcem. Svakog dana jedu četiri ćapatija
(pogačice od neprosijana brašna), ali nepotrebno rade kako
bi zaradili tisuće dolara. Drugi su opisani kao naradhame.
Naradhama znači „najniži od ljudi". Ljudski je oblik života
namijenjen spoznaji Boga. Težnja za spoznajom Boga
čovjekovo je pravo. Samo osoba koja shvaća Brahman ili
Boga je brahmana. To je dužnost ljudskog bića. U svakom
ljudskom društvu postoji neki sustav zvan „religija", kojim
293
čovjek može pokušati shvatiti Boga. Nije važno radi li se o
kršćanskoj, muslimanskoj ili hinduskoj religiji. To nije važno.
Važno je shvatiti Boga i naš odnos s Njim. To je sve. To je
dužnost ljudskih bića i ako je ljudsko društvo zanemaruje,
onda nije bolje od životinjskog društva. Životinje ne mogu
shvatiti Boga i svoj odnos s Njim. Zanima ih samo jedenje,
spavanje, razmnožavanje i branjenje. Ako se brinemo samo
za te stvari, što smo onda? Životinje. Stoga Bhagavad-gita
izjavljuje da su oni koji zanemaruju ovu priliku „najniži od
ljudi". Dobili su ljudski oblik života nakon evolucije kroz
8.400.000 oblika života, ali ga nisu iskoristili za spoznaju
Boga, već za životinjske sklonosti. Zato su naradhame,
najniži od ljudi. Neki su ljudi veoma ponosni na svoje
znanje, ali kakvo je to znanje? „Bog ne postoji. Ja sam Bog."
Njihovo pravo znanje odnijela je maya. Ako su Bog, kako su
onda postali pas? Postoji toliko mnogo argumenata koji
govore protiv njih, ali oni prkose Bogu. Ateizam. Lišeni su
pravog znanja, jer su prihvatili ateizam. Pravo znanje jest
znanje o Bogu i našem odnosu s Njim. Ako to ne znamo,
smatra se da je naše znanje odnijela maya.
Tako, ako pokušamo shvatiti naš odnos s Bogom, postoje
razni načini. Postoje knjige i znanje. Zašto ih ne bismo
iskoristili? Svatko bi trebao iskoristiti to znanje. Pokušajte
shvatiti da je u Bhagavad-giti i drugim vedskim spisima,
svuda, rečeno da je Bog velik, a mi mali, iako smo iste
prirode kao Bog. Ocean i kapljica vode iste su prirode, ali se
količina soli u kapljici vode i u oceanu razlikuju. Kvalitativno
su jednaki, ali kvantitativno su različiti. Slično tome, Bog je
svemoćan, a mi posjedujemo odreñenu moć. Bog stvara
sve, a mi možemo stvoriti mali avion, nalik malim avionima
s kojima se djeca igraju. Ali Bog može stvoriti milijune
planeta koje lebde u zraku. To je odlika Boga. Vi ne možete
stvoriti planet. Čak i da možete, kakva je korist od toga?
Postoje milijuni planeta koje je stvorio Bog. Ali vi imate
stvaralačku moć. Bog ima moć i vi je imate, ali Njegova je
moć tako velika da se vaša moć ne može s njom usporediti.
Ako kažete: „Ja sam Bog", to je ludost. Možete tvrditi da ste
Bog, ali kakva ste neobična djela učinili da možete to tvrditi?
294
To je neznanje. Znanje osobe koja misli da je Bog odnijela
je maya. Bog je veliki, a mi mali. To je naš odnos s Njim. U
Bhagavad-giti Krišna jasno kaže: „Sva su živa bića Moji
sastavni djelići. Kvalitativno su istovjetni sa Mnom, ali
kvantitativno se razlikuju od Mene." Istodobno, mi smo
istovjetni s Bogom i različiti od Njega. To je naš odnos.
Istovjetni smo, jer posjedujemo iste odlike kao Bog, ali ako
pomno analiziramo sebe, vidjet ćemo da, iako imamo neke
dobre odlike, Bog ih sve posjeduje u većoj mjeri.
Ne možemo posjedovati ništa što ne postoji u Bogu. To nije
moguće. Zato je u Vedanta-sutri rečeno da sve što imamo
postoji u Bogu. Emanira iz Boga. Budući da smo sićušni,
vječni smo sluge Boga. To je naš odnos. I u materijalnom
svijetu, u svakodnevnom životu, vidimo da jedan čovjek
služi drugog, jer je drugi nadmoćniji i može mu dati dobru
plaću. Stoga prirodno možemo zaključiti: ako smo mali,
naša je dužnost da služimo Boga. Nemamo druge dužnosti.
Svi smo mi različiti djelići izvornog bića.
Vijak u stroju je vrijedan, jer je povezan s cijelim strojem.
Ako se izvadi iz stroja ili ako je neispravan, nema vrijednost.
Moj prst vrijedi milijune dolara sve dok je povezan s tijelom i
služi ga. Kad bi se odsjekao od tijela, što bi vrijedio? Ništa.
Slično tome, mi smo vrlo male čestice Boga. Stoga smo
dužni povezati svoje energije s Njim i surañivati s Njim. To
je naš odnos. Inače smo bezvrijedni, odsječeni. Kad prst
postane bezvrijedan, liječnik kaže: .Amputirajte ovaj prst.
Inače, tijelo će se zatrovati." Slično tome, kad postanemo
bezbožni, bivamo odsječeni od našeg odnosa s Bogom i
patimo u materijalnom svijetu. Ako se pokušamo ponovno
povezati sa Svevišnjim Gospodinom, oživjet ćemo naš odnos
s Njim.

Najviša ljubav

Ljubav... Pjevači o njoj pjevaju, pjesnici joj kliču, pisci o njoj

priče ispredaju. Film i televizija prožeti su njome, ali je li ona
stvarna? U ovom lucidnom eseju, Šrila Prabhupada pokazuje
295
da se ljubav koju doživljavamo u materijalnom svijetu
temelji na iluziji i da je, kao i sve drugo, prolazna: A ipak,
postoji „viša ljubav" – koju nikada ne zamišljaju svjetovni
romantičari.

Ako se nježna puzavica predanog služenja pažljivo štiti,

postupno će roditi plod čiste ljubavi prema Bogu. Čista je
ljubav prema Bogu ljubav bez primjesa želje za materijalnim
dobrobitima, pukim filozofskim razumijevanjem ili
plodonosnim rezultatima. Ona se temelji na saznanju: „Bog
je velik, a ja sam Njegov sastavni djelić. Zato je Bog najviši
predmet moje ljubavi." Ta je svjesnost najviše savršenstvo
života i krajnji cilj svih procesa samospoznaje. Kada doñemo
do te točke spoznavši da je Bog naše jedino voljeno biće, da
je Krišna jedini predmet naše ljubavi, naš je život savršen.
Kušajući taj transcendentalni odnos s Krišnom, osjećamo
pravu sreću. Puzavica predanosti tada će biti tako dobro
zaštićena da ćemo, hvatajući se za nju, moći dostići vrhovno
odredište. Ako se netko uporno penje na drvo, na kraju će
doći do samog vrha. Slično tome, ako dostignemo ljubav
prema Bogu hvatajući se za puzavicu predanosti, bez
sumnje ćemo dostići Krišnino transcendentalno prebivalište i
osobno se družiti s Njim, kao što se ovdje družimo, licem u
lice.
Bog nije plod mašte ili nestvaran lik. Stvaran je kao i mi.
(Ustvari, mi se nalazimo pod utjecajem iluzije. Živimo kao
da je tijelo naše pravo jastvo, iako tijelo nije stvarnost, već
samo privremeno očitovanje). Usuñujemo se misliti da Bog
ne postoji ili da nema oblik. Ta umna spekulacija posljedica
je siromašnog znanja. Gospodin Krišna i Njegovo
prebivalište postoje i mi možemo tamo otići, prići Mu i
družiti se s Njim. To je činjenica. Duhovni je život vječno
postojanje, puno znanja i blaženstva u društvu Svevišnjega
Gospodina. Takvo vječno druženje znači igrati se s Krišnom,
plesati s Krišnom i voljeti Ga. Ili Krišna može postati vaše
dijete – što god želite.
Postoji pet glavnih odnosa s Krišnom. Možete se ophoditi
prema Krišni kao pasivan bhakta, kao sluga, kao prijatelj,
296
kao roditelj i kao ljubavnik. U Krišninom prebivalištu, i krave
su osloboñene duše. Nazivaju se surabhi krave. Ima mnogo
poznatih slika koje nam pokazuju kako Krišna voli krave,
kako ih grli i ljubi. Taj pasivni odnos s Krišnom naziva se
šanta. Takvi bhakte osjećaju savršenu sreću kad Krišna
doñe i jednostavno ih dodirne.
Drugi su bhakte skloni služenju. Oni misle: „Krišna želi
sjesti. Priredit ću mjesto za Njega. Krišna želi jesti. Donijet
ću Mu ukusnu hranu." Oni se brinu za to. Neki se bhakte
igraju s Krišnom kao prijatelji na istom nivou. Ne znaju da je
Krišna Bog. Krišna je za njih voljeni prijatelj i ne mogu Ga
zaboraviti ni na trenutak. Čitav dan i noć misle na Krišnu.
Noću, dok spavaju, misle: „Ujutro ću se igrati s Krišnom."
Ujutro odlaze Krišni i čekaju da Ga majka ukrasi prije nego
što se ode igrati s prijateljima na pašnjak. Na Krišnaloki
(Krišninom prebivalištu) ne postoje druge aktivnosti. Nema
industrije, jurnjave u ured ili drugih sličnih ludosti. Ima
dovoljno mlijeka i maslaca i svi obilno jedu. Krišna jako voli
Svoje prijatelje i katkada uživa krasti maslac za njih.
Možemo tako živjeti i to je savršenstvo postojanja. Trebamo
žudjeti za tim savršenstvom života. Svjesnost Krišne je
proces kojim se ono može dostići.
No sve dok posjedujemo i najmanju vezanost za
materijalni svijet, moramo ostati u njemu. Krišna je veoma
strog. Nikome ne dopušta da uñe u Njegovo društvo ako ima
i najmanju primjesu materijalnog shvaćanja života. Bhakti
mora biti osloboñena materijalne zagañenosti. Nemojte
misliti: „Ja sam veoma učen. Umnom spekulacijom spoznat
ću Apsolutnu lstinu." To je besmislica; možete nastaviti
spekulirati, ali nikada nećete pronaći izvor svih izvora. U
Brahma-samhiti je rečeno: „Osoba može spekulirati o
Apsolutnoj Istini milijunima godina, ali je ipak neće otkriti."
Možemo nastaviti trunuti u materijalnom svijetu i spekulirati,
ali to nije pravi proces. Pravi je proces bhakti-yoga.
Gospodin Caitanya kaže da je predano služenje Krišne
najviši, savršeni nivo života. U usporedbi s njim, druge
stvari za kojima ljudi žude u materijalnom svijetu mjehurići
su pjene u oceanu. Ljudi obično žele nagrade i zato postaju
297
religiozni. Kažu „ja sam hindus", „ja sam kršćanin", „ja sam
židov", „ja sam musliman", „ja sam ovo, ja sam ono i zato
ne mogu promijeniti svoju religiju. Ne mogu prihvatiti
Krišnu." To se naziva religioznost, dharma. S takvim
materijalističkim, sektaškim shvaćanjem religije trunut će u
materijalnom svijetu držeći se obreda i vjere. Misle da će
slijeñenjem svojih religioznih načela steći materijalno
blagostanje. Naravno, ako slijede bilo koju religiju, steći će
pogodnosti za materijalni život.
Zašto ljudi žele materijalno blagostanje? Da bi udovoljavali
osjetilima. Misle: „Imat ću lijepu ženu. Imat ću dobru djecu.
Imat ću visoki položaj. Postat ću predsjednik. Postat ću
predsjednik vlade." To je osjetilno uživanje. Kad netko
razočaran shvati da ga bogatstvo i predsjednički položaj ne
mogu usrećiti, kad iscijedi sav užitak iz seksa i postane
potpuno frustriran, možda će uzeti LSD i pokušati se stopiti s
prazninom. Ali ta ludost ne može donijeti sreću. Mora prići
Krišni; to je sreća. Inače, završit će u košmaru LSD-ja,
tumarajući predjelima neosobnog shvaćanja praznine. Ljudi
su frustrirani. Bez pravog duhovnog života moraju biti
frustrirani, jer je čovjek po prirodi duhovan.
Kako itko može biti sretan bez Krišne? Pretpostavimo da
nas bace u ocean. Kako tamo možemo biti sretni? To nije za
nas. Možemo biti dobar plivač, ali koliko dugo možemo
plivati? Na kraju ćemo se umoriti i utopiti. Slično tome, mi
smo po prirodi duhovni. Kako možemo biti sretni u
materijalnom svijetu? To nije moguće, ali ljudi pokušavaju
ostati ovdje prilagoñavajući se na razne načine kako bi
preživjeli. To prilagoñavanje nije sreća. Ako netko doista želi
sreću, mora razviti ljubav prema Bogu. To je proces. Ako ne
može voljeti Krišnu, ako ne može prestati voljeti pse,
mačke, zemlju, narod i društvo i umjesto toga pokloniti
svoju ljubav Krišni, nema govora o sreći. S tim u vezi, Rupa
Gosvami naveo je lijepi primjer: ima mnogo droga koje
ispunjavaju čovjeka raznim halucinacijama i idejama, ali sve
dok ne okusi najvišu drogu ljubavi prema Bogu,
Krišnapremu, bit će opčinjen meditacijom, neosobnim
monizmom i raznim drugim ludorijama.
298
 Prema riječima Caitanye Mahaprabhua, da bismo dostigli
čistu ljubav prema Krišni, moramo predano služiti i njegovati
svjesnost Krišne. Moramo se posvetiti isključivo služenju
Krišne. Najviši stadij savršenstva čiste predanosti jest
osloboñenje od svih materijalnih želja, umne spekulacije i
plodonosnih djelatnosti. Osnovno je načelo čiste predanosti
odbacivanje svih želja osim želje za dostizanjem potpune
svjesnosti Krišne. Ne možemo zadržati nijednu drugu želju.
Čak i ako znamo da su svi drugi oblici Boga takoñer Krišna,
ne trebamo obožavati nijedan drugi oblik, već trebamo
usredotočiti pažnju na Krišnin oblik. Krišna ima mnogo
oblika, ali moramo obožavati Krišnu u Njegovom obliku s
flautom, kao Božanstvo Radha-Krišna. Trebamo jednostavno
usredotočiti pažnju na taj oblik i sve će umne spekulacije i
plodonosne djelatnosti nestati. Svjesnost Krišne moramo
njegovati s povoljnim stavom, a to znači da trebamo
obavljati službu koja pruža Krišni zadovoljstvo. Svjesnost
Krišne ne dostiže se izmišljanjem vlastitog načina. Mogu
misliti da postupam svjesno Krišne, ali tko je odobrio moje
postupke? Na primjer, u Bhagavad-giti, Arjuna je oklijevao
da se bori zbog odreñenih moralnih razloga, ali on je
promatrao situaciju s nivoa plodonosnih aktivnosti na kojem
osoba mora uživati ili ispaštati posljedice. Mislio je da će,
ako ubije članove svoje obitelji, ispaštati velike posljedice.
Meñutim, Krišna nije odobrio taj zaključak. Zakon akcije i
reakcije u materijalnom svijetu naziva se karma, ali predano
služenje nadilazi nivo karme.
Čista ljubav mora biti osloboñena svih primjesa
plodonosnih aktivnosti umne spekulacije i materijalnih želja.
Čisto predano služenje trebamo s naklonošću posvetiti
Krišni. „S naklonošću" znači u skladu s Njegovim željama.
Krišna je želio bitku na Kurukšetri; sve je On uredio. Arñuni
je rekao: „Razmišljaš na vlastiti način, ali čak i ako se ne
budeš borio, budi siguran da se nijedan od ovih vojnika neće
vratiti kući, jer sam Ja tako uredio. Svi će ovdje poginuti. To
je već ureñeno." Nitko ne može promijeniti Božju želju.
Krišna posjeduje dvije odlike: može zaštititi i može ubiti. Ako
želi nekoga ubiti, nema te sile na svijetu koja ga može
299
zaštititi, a ako želi zaštititi, nema te sile na svijetu koja ga
može ubiti. Krišnina je želja vrhovna. Zato moramo svoje
želje uskladiti s Krišninim. Nitko ne može zanemariti Krišnine
želje, jer je On Svevišnji Gospodin. Zato je naša dužnost da
uskladimo svoje postupke s Krišninom željom. Ne bismo
trebali djelovati na vlastitu ruku i zatim izjaviti: „To činim u
svjesnosti Krišne." Moramo pažljivo utvrditi da li to Krišna
želi. Takvo ovlašteno znanje prenosi Krišnin predstavnik. U
našim molitvama kojima slavimo duhovnog učitelja svaki
dan pjevamo: „Ako je duhovni učitelj zadovoljan, i Bog će
biti zadovoljan. Onaj tko nije zadovoljio duhovnog učitelja ne
može zadovoljiti Boga.
Stoga naredbu duhovnog učitelja trebamo što bolje izvršiti.
To će nam omogućiti da napredujemo. To je suština
povoljnog njegovanja svjesnosti Kišne. U Ameriku sam
došao u starosti i pokušavam poučavati svjesnost Kišne jer
mi je to naredio moj duhovni učitelj. To je moja dužnost. Ne
znam hoću li biti uspješan ili ne. Nije važno; moja je dužnost
izvršena ako vam mogu prenijeti sve što sam čuo od svog
duhovnog učitelja. To se naziva povoljnim djelovanjem u
svjesnosti Krišne. Oni koji su ozbiljni trebaju od Krišninog
predstavnika prihvatiti Krišninu naredbu kao svoj život i
dušu. Osoba koja slijedi taj princip sigurno će napredovati.
Caitanya Mahaprabhu govorio je na taj način, a moj je
duhovni učitelj običavao reći: „Duhovni je učitelj prozirni
medij." Na primjer, kroz ove prozirne naočale mogu veoma
lijepo vidjeti slova ove knjige. Bez njih ne mogu vidjeti, jer
su moje oči nesavršene. Slično tome, sva su naša osjetila
nesavršena. Ne možemo vidjeti Boga ovim očima niti čuti
Hare Krišna mantru ovim ušima. Ništa ne možemo učiniti
bez prozirnog medija, duhovnog učitelja. Kao što bolesno
oko ne može vidjeti bez prozirnog medija, naočala, mi ne
možemo prići Svevišnjem Gospodinu bez prozirnog medija,
duhovnog učitelja. „Proziran" znači da medij mora biti
osloboñen zagañenosti. Ako je proziran, možemo vidjeti kroz
njega.
U čistoj ljubavi prema Bogu moramo zaokupiti sva svoja
osjetila – sarvendriya. To znači da i seks trebamo povezati
300
sa svjesnošću Krišne. Predodžba o Bogu kao ocu ili majci ne
dopušta korištenje seksa za služenje Gospodina, jer ne
postoji seksualni odnos izmeñu djeteta i oca ili majke. Ali
predodžba o Bogu kao ljubavniku obuhvaća i seks. Caitanya
Mahaprabhu dao je najsavršenije znanje o našem odnosu sa
Svevišnjim Gospodinom. U drugim religioznim shvaćanjima,
Bog se obično smatra ocem ili majkom. Mnogi obožavatelji u
Indiji smatraju božicu Kali reprezentacijom Boga. Naravno,
to se ne odobrava, ali vjerovanje postoji, kao što se u
kršćanskoj religiji Bog smatra ocem. Ali Caitanya
Mahaprabhu nas obavještava da možemo imati čak i
seksualni odnos s Gospodinom. To je jedinstveni doprinos
Caitanye Mahaprabhua. U materijalnom svijetu seks se
smatra najvišom aktivnošću, najvećim zadovoljstvom, iako
postoji samo u iskrivljenom obliku. Meñutim, nitko nije
pomislio da u duhovnom svijetu može postojati seksualni
odnos. Nigdje u svijetu ne postoji primjer takve teologije.
Caitanya Mahaprabhu je po prvi put iznio podatak da
Svevišnju Božansku Osobu možemo prihvatiti kao muža ili
ljubavnika. To je moguće u obožavanju Radhe i Krišne, ali
nitko, pogotovo ne impersonalisti, ne može shvatiti Radha-
Krišnu. Impersonalisti nemaju pojma; ne mogu čak ni
zamisliti da Bog ima oblik. Ali Caitanya Mahaprabhu kaže da
Bog ima ne samo oblik, već i seksualni život. To je najviši
doprinos Caitanye Mahaprabhua.
Svevišnjega Gospodina možemo služiti u različitim
odnosima, ali u materijalnom svijetu ti su odnosi prisutni
samo kao iskrivljeni odrazi. Kako postupamo u materijalnom
svijetu? Kakve su naše predodžbe o društvu, prijateljstvu i
ljubavi? Sve se temelje na materijalnom shvaćanju života. U
našem društvu, netko je otac ili majka, muž ili žena,
ljubavnik ili ljubavnica. Tu su i druge rase (odnosi), kao što
je neprijateljstvo. Postoji dvanaest različitih odnosa, od kojih
su pet glavni. Ostalih su sedam posredni odnosi, kao što je,
na primjer, neprijateljski odnos. Obično izmeñu neprijatelja
postoji odnos, čak i izmeñu ubojice i žrtve. Što se tiče našeg
odnosa s Krišnom, čak i ako netko uspostavi neprijateljski
odnos s Njim, postiže uspjeh u životu. Kad zaokupimo svoja
301
osjetila Krišnom, možemo uspostaviti jedan od dvanaest
različitih odnosa, od kojih su pet neposredni, a sedam
posredni.
Kad se Krišna pojavio u Kamsinoj areni, u njoj se nalazilo
mnogo velikih hrvača spremnih da Ga ubiju. Ustvari, pozvali
su Ga tamo kako bi Ga ubili. Kamsa je mislio: „Dječaci će
uskoro doći. Šesnaest ih godina pokušavam ubiti, ali tog
dječaka Krišnu nismo mogli ubiti. Sad sam Ga pozvao u
goste i kada doñe, borit će se s hrvačima koji će Ga ubiti."
Demoni i ateisti uvijek smišljaju kako da ubiju Krišnu, ili
Boga. Zato iznose teoriju da je Bog mrtav. Misle da mogu,
ako je Bog mrtav, raditi sve što žele. Ali što se tiče njihovih
aktivnosti, Bog može biti mrtav ili živ, ali Božji posrednik,
materijalna energija, tako je snažna da nitko ne može
slobodno činiti grešna djela. Čim pogriješi, biva kažnjen. Za
to nije potrebna Božja prisutnost. Bog može biti mrtav ili živ,
ali materijalna je energija dovoljno snažna da može kazniti
svakoga tko krši materijalne zakone, čak i u najmanjoj
mjeri. Bog je postavio te zakone, ali budalasti ljudi to ne
shvaćaju.
Meñutim, Gospodin Caitanya govori o povoljnom korištenju
svih osjetila za služenje Krišne s čistom predanošću.
Trebamo zaokupiti svoja osjetila povoljnim djelatnostima i
učiniti sve što Krišna želi. Čak i ako netko zaokuplja svoja
osjetla aktivnostima protivnim Krišninoj volji, ali pri tom
misli na Krišnu, stječe dobrobit. Na primjer, vještica Putana
željela je ubiti Krišnu. Kao što pobožne osobe služe Boga,
demoni i ateisti uvijek su spremni ubiti Boga. Putana je
mislila: „Ubit ću Krišnu. On je samo dijete." To je još jedna
greška demona. Smatraju Krišnu, ili Boga, običnim djetetom
ili čovjekom. Putana je mislila: „Premazat ću grudi otrovom i
kada dijete počne sisati mlijeko, umrijet će." Na temelju
toga možemo vidjeti da je prišla Krišni kao njegov
neprijatelj, ali On ju je prihvatio kao prijatelja jer je tako
milostiv. Nije prihvatio demonsku stranu njezinog
mentaliteta, već nju samu. Svako je živo biće uvjetovano, ali
Krišna nije. Liječnik ili psihijatar liječi luñake. ali sam ne
postaje lud. Ponekad se bolesnik ljuti na njega ili ga naziva
302
pogrdnim imenima, ali liječnik je razborit i nastavlja ga
liječiti. Slično tome, ako netko smatra Krišnu svojim
neprijateljem, Krišna ne postaje njegov neprijatelj.
Putana je došla otrovati Krišnu, ali On je to prihvatio na
drugačiji način. Mislio je: „Sisao sam njezino mlijeko. Zato je
postala Moja majka." Krišna se ophodio prema njoj kao
prema majci i zbog toga je bila osloboñena dostigavši isti
položaj kao Krišnina prava majka, Yašoda. Možemo zaključiti
da je uspostavljanje povoljnog odnosa s Krišnom najviše
savršenstvo, ali čak i ako se netko neprijateljski ophodi
prema Njemu, Krišna je tako milostiv da mu daje
osloboñenje. Svi neprijatelji koje je Krišna ubio odmah su
bili osloboñeni.
Dvije vrste ljudi mogu se stopiti s bezličnim
brahmajyotijem: oni koji namjerno teže tome i Krišnini
neprijatelji koje Krišna ubije. Bhakta stoga zaključuje:
„Zašto bih prihvatio stanje koje se nudi čak i Božjim
neprijateljima?"
Caitanya Mahaprabhu preporučuje čisto predano služenje.
Ne bismo trebali željeti ispuniti vlastite materijalne želje, niti
pokušati shvatiti Krišnu eksperimentalnom filozofijom ili
vršiti plodonosne aktivnosti kako bismo dobili materijalne
dobrobiti od Krišne. Trebamo željeti jedino da Ga služimo, u
skladu s Njegovim željama. Ako Krišna nešto želi, trebamo
to učiniti. Pretpostavimo da zamolim svog učenika: „Dragi
moj učeniče, molim te, daj mi čašu vode.“ Njegova je
dužnost da mi dade čašu vode. Ako misli: „Prabhupada želi
čašu vode, ali zašto mu ne bih dao nešto bolje? Zašto ne
čašu vrućeg mlijeka?", to nije služenje. Po njegovom
mišljenju, vruće je mlijeko vrlo ukusno i bolje od vode, ali ja
sam tražio vodu i zato mi treba dati vodu, a ne mlijeko. To
je povoljno služenje. Moramo shvatiti što Krišna želi. Kad
postoji takav prisan odnos, možemo povoljno služiti Krišnu.
Sve dok takav odnos nije uspostavljen, moramo saznati od
prozirnog medija, duhovnog učitelja, što Krišna želi.
Vaišnava nikada ne misli da ima izravan odnos s Krišnom.
Gospodin Caitanya kaže: „Ja sam sluga sluge sluginog sluge,
i tako stotinu puta, koji je Krišnin sluga." Moramo pristati da
303
postanemo slugin sluga. To je proces učeničkog naslijeña i
ako netko želi pravu, transcendentalnu ljubav prema Bogu,
mora prihvatiti taj proces. Ljudi ga ne prihvaćaju i zato ne
razvijaju pravu ljubav prema Bogu. Govore o Bogu, ali
zapravo ne vole Boga. Ne njeguju čisto predano služenje i
zato vole pse.
Možemo reći „ljubav prema Bogu", ali ako ne usvojimo to
načelo, morat ćemo voljeti psa, ne Boga. To je pogreška.
Caitanya Mahaprabhu kaže da onaj tko doista želi ljubav
prema Bogu mora slijediti proces čistog predanog služenja.
Caitanya Mahaprabhu ne govori vlastite umne spekulacije.
Njegove izjave potvrñuju vedski spisi kao što su Narada-
pancaratra i Šrimad-Bhagavatam. Te dvije knjige i
Bhagavad-gita autentični su spisi namijenjeni bhaktama.
Caitanya Mahaprabhu navodi stih iz Narada-pancaratre:
hrsikena hrsikesa-sevanam bhaktir ucyate. To je definicija
čistog predanog služenja. Hrsikena hrsikesa-sevanam.
Hrsikena znači „svojim osjetilima". Moramo zaokupiti svoja
osjetila, ne samo um. Ako netko kaže: „Uvijek mislim na
Krišnu", to nije čisto predano služenje. Meditacija je
razmišljanje, ali nitko ne misli na Krišnu; misle na prazninu
ili nešto neosobno. Ako misle na Krišnu, Narayanu ili Višnua,
kao što propisuju vedski spisi, to je prava yoga. Yoga
meditacija znači usredotočiti um na Nad-dušu. Nad-duša je
reprezentacija Krišne u obliku četverorukog Narayane. Čak i
Patanjali, autoritet za yogu, propisuje meditaciju na Višnua.
Ali kao što ljudi izmišljaju lažne religijske procese, današnji
takozvani yogiji izmišljaju vlastiti način razmišljanja o
praznini.
Ali Narada-pancaratra izjavljuje hrsikena hrsikesa-
sevanam: moramo zaokupiti ne samo um već i osjetila.
Zaokupiti osjetila služenjem gospodara osjetila. Ove tri
sanskrtske riječi veoma su značajne. Hrsikesa znači
„gospodar osjetila“. Bhakti-yoga znači osjetilima služiti
gospodara osjetila. Gospodar osjetila je Krišna. Trebamo
uvijek imati na umu da smo osjetila dobili jer smo željeli
uživati u materijalnom svijetu. Gospodin nam je dao
odreñena osjetila za uživanje. Svinja ima odreñenu vrstu
304
tijela i osjetila, jer je željela uživati u izmetu. Slično tome,
čovjek ima odreñenu vrstu tijela i osjetila, jer je želio uživati
u nečemu drugom. Mi imamo uvjetovana osjetila s kojima
uživamo u materijalnom svijetu i njih moramo pročistiti.
Naša su osjetila izvorna, ali sada su prekrivena materijalnim
željama. Moramo se izliječiti i osloboditi takvih želja. Kad
naša osjetila nisu više sklona materijalnom uživanju, to se
stanje naziva čista predanost.
Iz ovog stiha Narada-pancaratre možemo shvatiti da
duhovna duša ima izvorna osjetila. Bez obzira na veličinu
tijela u koje je ušla, duhovna duša nije bezlična; ima
osjestila. Katkada možemo na knjizi vidjeti bubu. Tako je
mala, manja od vrška pribadače, a ipak se kreće; ima svoja
osjetila. Mala se bakterija takoñer kreće i ima osjetila. Sva
živa bića izvorno imaju osjetila. Ona se nisu razvila pod
odreñenim materijalnim uvjetima. Prema ateističkoj teoriji,
osjetila smo razvili u odreñenim materijalnim uvjetima; u
duhovnom stanju, nemamo ni osjetila ni oblik. Meñutim,
sudeći po logici i razumu, to ne može biti istina. Sićušna
čestica duhovne sile, čak i ako je manja od atoma, ima
osjetila. Ta se osjetila očituju na iskrivljeni način, jer su
prekrivena materijalnim elementima. Moramo pročistiti
osjetila i tada ih možemo upotrijebiti za zadovoljavanje
gospodara osjetila. Krišna je gospodar i vlasnik osjetila. Mi
smo Njegovi sastavni djelići i stoga su naša osjetila
posuñena od Njega; ona su iznajmljena. Najbolje je
upotrijebiti svoja osjetila za Njegovo osjetilno zadovoljstvo,
ne za naše. To je proces čiste svjesnosti Krišne.
Pozivajući se na Šrimad-Bhagavatam, Gospodin Caitanya
navodi primjer čiste predanosti. U Bhagavatamu je rečeno
da se Krišna nalazi u srcu svih živih bića. Kao što rijeke
prirodno teku prema moru, čim netko čuje Gospodinove
slave, njegova duša prirodno osjeća privlačnost prema
Svevišnjem Gospodinu. To je početak čistog predanog
služenja. Čim je prisutna zvučna vibracija Hare Krišna
mantre, manifestiraju se Krišnino ime, Krišnine slave,
Krišnino prebivalište, Krišnini pratioci, Krišnina parafernalija
– sve – jer je On prisutan. To je početak svjesnosti Krišne.
305
Sjetiti se iz konteksta znači sjetiti se svih podataka pri
spomenu ključne riječi. Slično tome, kad naš um, slušajući
slavljenje Krišninih odlika, osjeti privlačnost prema Krišni i
svemu što Ga okružuje, to je početak čiste svjesnosti Krišne.
Nema više gatija, lutanja uma.
Tako je bilo s gopijama. Čim su čule zvuk Krišnine flaute,
napustile su sve. Neke su ležale, neke obavljale kućanske
poslove, neke brinule o djeci, ali čim su začule Krišninu
flautu, sve su zaboravile i potrčale prema Njemu. Njihovi su
muževi i očevi rekli: „Zašto idete i ostavljate svoju dužnost?"
Ali one nisu marile – jednostavno su otišle. Ne postoji
zapreka ili kamen spoticanja za takvo stapanje uma s
Krišnom. To je početak čiste predanosti.
Purušottama znači Krišna. Riječ puruša znači „uživatelj".
Uvjetovana su živa bića lažni uživatelji, imitatori. U
materijalnom svijetu sva živa bića djeluju kao puruše.
Točnije je značenje riječi puruša „muškarac". Muškarac se
smatra uživateljom, a žena uživanom. U materijalnom
svijetu, bilo u muškom bilo u ženskom tijelu, svatko je sklon
uživanju i zato se svatko naziva puruša. Ali, ustvari, jedini je
puruša Svevišnji Gospodin. Mi smo Njegova energija, a On
je vrhovni uživatelj. Mi nismo puruša. Energije se koriste za
uživanje, a mi smo energije, oruñe Vrhovne Osobe.
Purušottama je vrhovna transcendentalna osoba, Krišna.
Simptom čiste svjesnosti Krišne jest služenje Svevišnje
Božanske Osobe s predanošću bez zapreka ili kamenja
spoticanja.
U čistoj svjesnosti Krišne nema težnji ili motiva. Svaka
druga transcendentalna djelatnost ili oblik obožavanja
temelji se na nekom motivu: netko želi spasenje, netko
materijalno blagostanje, netko želi otići na više planete, a
netko na Krišnaloku. Ne bismo trebali imati takve težnje.
Čisti bhakta ne teži za tim. Ne želi otići čak ni u Krišnino
vrhovno prebivalište. Naravno, odlazi tamo, ali nema želju.
Jednostavno se želi potpuno posvetiti služenju Krišne.
Postoje različite vrste spasenja. Onaj tko dostigne
osloboñenje zvano salokya živi na istom planetu kao
Svevišnji Gospodin. Stanovnici planeta Vaikunthe žive na
306
istoj planeti kao Svevišnja Božanska Osoba. Zahvaljujući
osloboñenju zvanom saršti osoba stječe gotovo isto obilje
kao Narayana.
Osloboñena duša može izgledati poput Narayane, s četiri
ruke, s četiri simbola, s gotovo istim tjelesnim crtama, istim
obiljem, istim nakitom, sa svime ostalim. Sarupya znači
imati isti oblik ili tjelesne crte. Samipya znači biti uvijek u
društvu Svevišnjega Gospodina, nikada daleko. Na primjer,
kao što mi sjedimo zajedno, možemo se družiti sa
Svevišnjim Gospodinom. Takvo se osloboñenje naziva
samipya-mukti i predstavlja blisko druženje. Meñutim, čisti
bhakte ne prihvaćaju te oblike osloboñenja. Samo žele
služiti Krišnu. Ne zanima ih nijedna vrsta osloboñenja.
Osobe svjesne Krišne dostižu društvo Svevišnjega
Gospodina, ali ga ne žele; jedino žele transcendentalno
služiti Gospodina s ljubavlju. Bhakta očituje najviše
savršenstvo predanog služenja ili svjesnosti Krišne kad
odbija prihvatiti bilo kakav blagoslov ili dobrobit od
Svevišnjega Gospodina. Prahladi Maharadži bilo je ponuñeno
sve što je želio. Trebao je samo zatražiti, ali on je rekao:
„Gospodine moj, Tvoj sam vječni sluga. Moja je dužnost da
Te služim. Kako mogu prihvatiti bilo kakvu dobrobit od toga?
Onda ne bih bio Tvoj sluga, već trgovac." Odgovorio je na
taj način i to je znak osobe čista srca. Krišna je tako
ljubazan da ispunjava sve želje bhakte, čak i ako želi
materijalne blagoslove. Ako bhakta u dnu srca ima neku
želju, Gospodin je ispunjava. Tako je ljubazan, ali čisti
bhakta odbija prihvatiti razne vrste osloboñenja, čak i ako ih
ponudi Svevišnji Gospodin. To je uzvišena priroda bhakti-
yoge.
Ako u srcu imamo materijalne želje ili pobude i predano
služimo kako bismo ispunili takve želje, nikada nećemo
dobiti čistu ljubav prema Bogu. Ako mislimo: „Bavim se
svjesnošću Krišne, predanim služenjem Krišne, jer želim
takvo i takvo obilje", ta se želja može ispuniti, ali nikada
nećemo osjetiti neokaljanu ljubav prema Krišni kakvu su
gopije osjećale. Onaj tko ima motiv neće dostići stadij čiste
ljubavi prema Bogu, iako izvršava svoje dužnosti u
307
predanom služenju. U stihu iz Bhakti-rasamrta-sindhua,
Rupa Gosvami kaže: „Sve dok netko želi materijalnu
dobrobit (bhukti) ili osloboñenje (mukti), mora prihvaćati te
sablasne oblike." Sve dok je maya prisutna u srcu, kako
možemo uživati u duhovnom blaženstvu čiste ljubavi prema
Bogu? Drugim riječima, ako imamo materijalne želje ili čak i
želju za osloboñenjem, ne možemo dostići čistu ljubav
prema Bogu. Čista je predanost osloboñena svih želja – ona
je služenje s ljubavlju radi samog služenja.
Postoji lijep primjer u životu Rupe Gosvamija. Rupa
Gosvami i njegov brat Sanatana Gosvami živjeli su odvojeno
u Vrindavani, zaokupljeni bhajanom, predanim služenjem.
Rupa je živio u šumi gdje nije mogao kuhati ukusna jela ili
prositi ćapatije u selu. On je bio mlañi brat i mislio je: „Kad
bih mogao nabaviti hranu, pripremio bih ukusna jela,
ponudio ih Krišni i pozvao starijeg brata." Imao je tu želju.
Sljedećeg trena, došla je lijepa dvanaestogodišnja djevojčica
i dala mu obilje hrane – mlijeko, brašno, maslo itd. To je
vedski običaj. Obiteljski ljudi ponekad poklanjaju hranu
prosjacima i mudracima u odvojenom redu života. Rupa
Gosvami bio je sretan što je Krišna poslao toliko mnogo
namirnica s kojima je mogao pripremiti gozbu. To je i učinio
i potom je pozvao svog starijeg brata.
Kad je Sanatana Gosvami došao, bio je zapanjen: „Kako si
ovo pribavio? Pripremio si tako lijepu gozbu u šumi. Kako je
to moguće?"
Rupa Gosvami objasnio je: „Jutros sam to poželio i Krišna
mi je slučajno sve poslao. Došla je lijepa djevojka i to mi
ponudila." Opisao je djevojku:
„Vrlo lijepa djevojka."
Sanatana je onda rekao: „Ta je lijepa djevojka Radharani.
Prihvatio si službu od Radharani, Gospodinove vječne
pratilje. To je velika greška." To je njihova filozofija. Nisu
htjeli prihvatiti službu od Gospodina. Jednostavno su željeli
služiti. Ali Krišna je tako mudar da i On želi služiti Svog
bhaktu i traži priliku za to. To je duhovno nadmetanje. Čisti
bhakta ne želi ništa od Krišne; samo Ga želi služiti. Krišna
takoñer traži priliku da služi Svog bhaktu. Krišna uvijek želi
308
zadovoljiti Svog bhaktu, kao što bhakta želi zadovoljiti
Njega.
To je transcendentalni svijet. Na apsolutnom nivou, nema
iskorištavanja. Svatko želi služiti, nitko ne želi biti služen. U
transcendentalnom svijetu svi žele služiti. Vi želite služiti
mene, ja želim služiti vas. To je tako divan stav. U
materijalnom svijetu ja želim opljačkati vas i vi želite
opljačkati mene. To je sve. Takav je materijalni svijet.
Trebamo pokušati to shvatiti. U materijalnom svijetu, svi
žele iskoristiti svog prijatelja, oca, majku, svakog, ali u
transcendentalnom svijetu, svi žele služiti. Krišna je središte
svačijeg služenja i svi Ga bhakte žele služiti, kao prijatelji,
sluge, roditelji ili ljubavnice. Istovremeno, Krišna želi služiti
njih. To je transcendentalan odnos; glavna je aktivnost
služenje, premda nema potrebe za tim jer je svatko potpun.
Nema gladi, nema potrebe za hranom, ali ipak svatko nudi
ukusna jela. To je transcendentalni svijet. Ako ne
dostignemo stadij služenja Krišne ili Njegovog bhakte, ne
možemo uživati u transcendentalnom zadovoljstvu služenja.
Ako imamo neki motiv, taj se osjećaj nikada neće probuditi.
Trebamo služiti Svevišnjega Gospodina i Njegove bhakte bez
motiva i želje za udovoljavanjem svojim osjetilima.

Savršenstvo samospoznaje

U ovom zaključnom poglavlju, Šrila Prabhupada raspravlja o

krajnjem cilju nauka o samospoznaji – potpunoj spoznaji
Vrhovnog Bića, Krišne. Proces samospoznaje počinje
razumijevanjem da jastvo nije materijalno – nije fizičko
tijelo – već čista duhovna energija. Osoba potom spoznaje
da je čisto, duhovno jastvo vječno dio Vrhovnog Jastva,
Krišne. Na kraju uči kako da svoj život potpuno posveti tom
vječnom, blaženom, transcendentalnom odnosu. Tko
dostigne to stanje, dostiže vrhovno savršenstvo života.

Kad je Krišna boravio na Zemlji, voljeli su Ga svi stanovnici

Vrindavane. Doista, nisu znali ni za što drugo osim za
309
Krišnu. Nisu znali je li Krišna Bog ili ne, niti su mislili: „Voljet
ću Krišnu ako je Bog." Nisu ih uznemiravale takve misli.
Njihov je stav bio stav čiste ljubavi. Mislili su: „Krišna može
ili ne mora biti Bog, nije važno. Volimo Krišnu, to je sve." To
je nivo prave, neokaljane ljubavi. Kad netko misli: „Voljet ću
Krišnu, ako je Bog", to nije nivo čiste, već uvjetovane
ljubavi. Dok je bio na Zemlji, Krišna je očitovao čudesne
moći, a vraja-vasiji, stanovnici Vrindavane, često su mislili:
„Krišna je tako divno dijete. Možda je neki polubog." Tako su
mislili, jer ljudi obično imaju dojam da su polubogovi
svemoćni. U materijalnom svijetu, polubogovi su moćni, ali
ljudi nisu svjesni da je Krišna viši od svih njih. Najviši
polubog, Brahma, iznio je svoje mišljenje o tome u stihu
isvarah paramah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah: „Krišna ie
vrhovni upravitelj, a tijelo Mu je puno znanja, blaženstva i
vječnosti." Stanovnici Vrindavane nisu puno znali o moći
koju Krišna posjeduje kao vrhovni upravitelj i gospodar svih
polubogova. Valja istaći da njihova ljubav prema Njemu nije
ovisila o takvim mislima.
Kao što su stanovnici Vrindavane bezuvjetno voljeli Krišnu,
Krišna je bezuvjetno volio njih. Vraja-jana-vallabha, giri-
vara-dari. Kad su stanovnici Vrindavane prestali vršiti
žrtvovanja za Indru, vodećeg poluboga raja, našli su se u
vrlo opasnom položaju. lndra se razbjesnio i poslao silne
oblake koji su sedam dana neprestano lili kišu na
Vrindavanu. Čitav je kraj bio poplavljen a stanovnici su bili
veoma uznemireni. lako je Krišna tada imao samo sedam
godina, spasio je stanovnike Vrindavane podigavši brdo
Govardhanu, držeći ga kao kišobran kako bi zaštitio selo.
Krišna je tako poučio poluboga Indru da može spriječiti
njegova uznemirenja samim pokretom Svog malog prsta.
Vidjevši to, Indra je odao poštovanje Krišni. Tako je Krišna
postao poznat kao Gopijana-vallabha, što znači da je Njegov
jedini posao zaštita gopi-jana. Ovaj pokret svjesnosti Krišne
želi poučiti ljude kako mogu postati gopi-jane, Krišnini čisti
ljubavnici. Kada dostignemo taj stav čiste ljubavi prema
Bogu, Gospodin će nas spasiti od svake opasnosti, čak i ako
mora podići brdo ili planinu. Krišna nije morao vježbati neki
310
sustav yoge da bi podigao brdo Govardhanu. Kao Bog, On je
svemoćan, čak i kao dijete. Igrao se kao dijete i ophodio se
prema drugima kao dijete, ali kad je bilo potrebno,
manifestirao se kao Svemogući Bog. To je priroda Krišne ili
Boga: ne mora meditirati ili slijediti neki sustav yoge da bi
postao Bog. On nije stvoreni Bog, već je Bog vječno.
Premda je Bog, uživa u ljubavnim odnosima sa Svojim
bhaktama i da bi zadovoljio Svoje bhakte, često prihvaća
podreñene uloge. Krišna voli biti dijete bhakte i tako je
postao voljeno dijete Yašode, Yašoda-nandana. Budući da je
Bog i svatko Ga obožava, nitko Ga ne grdi. Meñutim, Krišna
uživa u grdnji Svojih bhakta, oca i majke, i zato bhakte
prihvaćaju takvu ulogu govoreći: „U redu, postat ću Tvoj
otac i grdit ću Te." Slično tome, kad se Krišna želi boriti,
jedan od Njegovih bhakta postaje demon Hiranyakašipu i
bori se s Njim. Na taj način, sve su Krišnine aktivnosti
povezane s Njegovim bhaktama. Ako želimo postati takvi
Krišnini pratioci, moramo razviti svjesnost Krišne, svijest o
Krišni.
Yasoda-nandana vraja-jana-ranjana. Krišna jedino želi
zadovoljiti vrajajane, a oni jedino Me zadovoljiti Krišnu. To
je razmjena ljubavi. Yamuna-tira-vana-cari: Krišna,
Svevišnja Božanska Osoba, luta obalama Yamune kako bi
zadovoljio gopije, dječake pastire, ptice, pčele, krave i telad.
To nisu obične ptice, pčele, krave, telad ili ljudi. Svi su došli
do vrhunca samospoznaje i tako su nakon mnogo života
dostigli položaj na kojem se mogu igrati s Krišnom. Ovaj
pokret svjesnosti Krišne može svakome omogućiti da ode na
Krišnaloku i postane Krišnin pratilac kao prijatelj, sluga, otac
ili majka. Krišna pristaje prihvatiti bilo koji od ovih položaja
u odnosu sa Svojim bhaktom. Kako to čini, opisano je u
našoj knjizi Učenja Gospodina Caitanye. Da bismo spoznali
svoj odnos s Krišnom, trebamo slijediti stope Gospodina
Caitanye i Njegovih glavnih pratilaca, šestorice Gosvamija –
Šri Rupe, Sanatane, Šri Jive, Gopale, Raghunathe dase i
Raghunathe Bhatte. Oni su uvijek pjevali Hare Krišna
mantru i plesali u zanosu. Naučavali su da osoba obuzeta
Krišna-kirtanom, pjevanjem Krišninih svetih imena, uranja u
311
ocean ljubavi prema Krišni. Čim začuje zvuk Krišninog
imena, uranja u ocean ljubavi. To je znak čiste predanosti.
Tako bi za vrijeme kirtane šestorica Gosvamija odmah
uronili u ocean ljubavi prema Bugu.
Šestorica Gosvamija bili su dragi ne samo drugim
bhaktama Gospodina Caitanye Mahaprabhua, već i
abhaktama. Čisti bhakta nema neprijatelja, jer nije zavidan.
Uvijek je otvoren prema svima i svakome, bez razlike,
dopušta da pjeva Hare Krišna. Na materijalnom nivou, nivou
dvostranosti, postoji razlika izmeñu visokog i niskog,
muškarca i žene, ovog ili onog, ali na duhovnom nivou nema
takvih razlika. Gledajući sve jednakim očima, čisti bhakta
nikome ne zavidi. Zato zavrjeñuje obožavanje. Može se reći
da je osoba vrijedna obožavanja ako nikome ne zavidi, jer je
samo na duhovnom nivou moguće biti nezavidan. To je
potvrñeno u Bhagavad-giti (5.18-19):

vidya-vinaya-sampanne
brahmane gavi hastini
suni caiva svapake ca
panditah sama-darsinah

ihaiva tair jitah sargo

yesam samye sthitam manah
nirdosam hi samam brahma
tasmad brahmani te sthitah

„Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim

očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i
čovjeka koji jede pse. Oni čiji su umovi utemeljeni u viziji
jednakosti, već su nadvladali roñenje i smrt. Besprijekorni
su kao Brahman i tako su već utemeljeni u Brahmanu."
Takav položaj može dostići osoba koja je stekla milost
Gospodina Caitanye. Stekavši Njegovu milost, može izbaviti
čovječanstvo koje pati zbog materijalne zagañenosti. Takvi
su bhakte bili šestorica Gosvamija i zato im ponizno
odajemo poštovanje mantrom: vande rupa-sanatanau
raghu-yugau sri jiva-gopalakau. Šestorica Gosvamija bili su
312
stručnjaci u pomnom proučavanju svih spisa s ciljem
uspostavljanja prave religije u svijetu. Da bi nas poučili,
ostavili su mnogo knjiga. Najpoznatija je meñu njima
Bhakti-rasamrta-sindhu (Nektar predanosti) Šri Rupe
Gosvamija, koja bhakti početniku daje početne upute.
Gosvamiji su uvijek naporno radili, danju i noću, a njihov je
posao bio pisanje knjiga, pjevanje i plesanje. Bili su gotovo
u potpunosti osloboñeni tjelesnih potreba za hranom, snom,
razmnožavanjem i branjenjem iz straha. Nije bilo govora o
razmnožavanju ili strahovanju i branjenju, jer su bili
potpuno obuzeti mislima o Krišni. Obično bi spavali sat i pol
dnevno i ne bi gotovo ništa jeli. Kad bi osjetili glad, posjetili
bi dom nekog obiteljskog čovjeka i zamolili ga da im dade
komad kruha.
Takve svete osobe žele usrećiti čovječanstvo koje pati,
uzdižući svakoga na nivo duhovne svjesnosti. To je njihova
misija. U materijalnom svijetu, svi pokušavaju iskoristiti
jedni druge – jedan narod pokušava iskoristiti drugi narod,
jedno društvo drugo društvo, jedan trgovac drugog trgovca
itd. To se zove borba za opstanak, u kojoj su ljudi koji se
bore izmislili zakon „moć je pravda", ali možemo vidjeti da
se i najmoćniji moraju boriti, kao u sadašnjoj svjetskoj
situaciji. Izmeñu Rusije, Amerike i Kine vodi se velika borba i
svi zbog toga pate. Sama borba za opstanak predstavlja
patnju. Meñutim, Krišnini čisti bhakte ne žele iskorištavati
druge, već pomoći ljudima da postanu sretni. Zato ih
obožavaju stanovnici svih planeta. Canakya Pandita rekao je
da se bogataš i učen čovjek ne mogu usporediti, jer bogataš
može biti slavan u svojoj zemlji ili na svojm planetu, ali učen
čovjek, bhakta Boga, slavi se gdje god da ode.
Za bhaktu ne postoji razlika izmeñu raja i pakla, jer je
Krišna s njim na oba mjesta. Tamo gdje je prisutan Krišna,
nema ni govora o paklu; svako mjesto je Vaikuntha. Na
primjer, Haridasa Thakura nije ulazio u hram Jagannathe u
Puriju jer se rodio u muslimanskoj obitelji, a hindusi nisu
dopuštali muslimanima da uñu u hram. Meñutim, Haridasa
Thakura nije se zbog toga uznemiravao. Mislio je: „Zašto bih
ih uznemiravao? Mantrat ću ovdje." Zato je Gospodin
313
Caitanya, koji je sam Gospodin Jagannatha, svakog dana
posjećivao Haridasu. To je moć čistog bhakte. Ne mora ići
Jagannathi; Jagannatha dolazi k njemu. Svakog dana, kad bi
se išao okupati u moru, Gospodin Caitanya Mahaprabhu
posjetio bi Haridasu Thakuru. Gospodin bi ušao u njegovu
kolibu i upitao: „Haridasa, što radiš?", a Haridasa bi
odgovorio: „Molim Te, uñi, moj Gospodine." To je pravi
položaj bhakte. Zato Krišna kaže da je obožavanje Njegovog
bhakte vrednije i od obožavanja Njega samoga. Bhakta
može dati drugima Krišnu, jer zna nauk o svjesnosti Krišne,
o slušanju Krišninih riječi, jedenju Krišna-prasadama i
uživanju u Krišni. Impersonalisti i voidisti mogu voditi
suhoparne filozofske rasprave na temu aham brahmasmi –
„Ja sam duh" – ali koga će time privući? Kakva je razlika
izmeñu onog tko misli „ja sam kamen" i onog tko misli „ja
sam praznina"? Zašto bismo postali kamen, drvo ili
praznina? Naš bi pravi položaj trebao biti razmjena ljubavi s
Krišnom.
Iskru ljubavi prema Krišni pali duhovni učitelj, čisti bhakta.
Što se mene tiče, moj duhovni učitelj, Njegova Božanska
Milost Om Višnupada Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami
Prabhupada, naredio mi je da preuzmem odgovornost za
širenje svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu. Njegova
Božanska Milost žarko je želio propovijedati poruku
Gospodina Caitanye na Zapadu, a moj je uspjeh i njegova
milost i njegovo zadovoljstvo. Kad sam prvi put sreo svog
duhovnog učitelja u Indiji, bio sam vrlo mlad nacionalist i
imao sam veoma odgovornu službu. Tada me jedan moj
prijatelj, koji još uvijek živi u Calcutti, na silu odveo
Njegovoj Božanskoj Milosti, iako nisam htio ići. Nisam ga
htio posjetiti, jer je moj otac često u našem domu primao
sannyasije i ja nisam bio zadovoljan njihovim ponašanjem.
Mislio sam da bi Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami
Maharadža mogao biti sličan čovjek. Ako jest, zašto bih ga
posjetio? Ali moj me prijatelj na silu odveo. „Zašto ga ne bi
vidio?" upitao me. Na kraju sam popustio, otišao s njim i
stekao dobrobit.

314
 Prilikom mog prvog posjeta, Njegova Božanska Milost
rekao je da obrazovani mladići poput mene trebaju otići u
strane zemlje i propovijedati evanñelje Caitanye
Mahaprabhua. Odgovorio sam da je Indija pod stranom
vlašću i da nitko neće saslušati naše poruke. U to vrijeme,
stranci su smatrali Indijce beznačajnim, jer je u očima
mnogih neovisnih nacija Indija bila ovisna zemlja, pod
vlašću Britanije. Jedan je bengalski pjesnik tada jadikovao
da su čak i necivilizirani narodi neovisni, dok Indija ovisi o
Britancima. Njegova Božanska Milost uvjerio me da su
ovisnost i neovisnost samo privremeno stanje, naglasivši da
u interesu vječne dobrobiti čovječanstva trebamo prihvatiti
ovaj izazov Caitanye Mahaprabhua. Taj susret s Njegovom
Božanskom Milošću, mojim Guru Maharadžom, zbio se 1922.
godine, prije pola stoljeća.
Godine 1933. bio sam službeno iniciran, tri godine prije
nego što je Guru Maharadža napustio ovaj smrtni svijet. U
posljednjim trenucima, četrnaest dana prije svog odlaska,
napisao mi je pismo ponavljajući svoje upute. Posebno je
rekao da trebam pokušati propovijedati ovo evanñelje
ljudima koji govore engleski. Nakon što sam primio ovo
pismo, ponekad bih sanjao da me Guru Maharadža zove i da
napuštam dom i slijedim ga. Tako sam sanjao i mislio:
„Moram napustiti dom. Moj Guru Maharadža želi da
napustim dom i prihvatim sannyasu." Istovremeno sam
mislio: „To je užasno. Kako mogu napustiti dom, ženu i
djecu?" To se zove maya. Ustvari, nisam želio napustiti
obiteljski život, ali me Guru Maharadža natjerao. Slijedeći
njegove naredbe, napustio sam dom i djecu, ali sada mi je
Guru Maharadža dao mnogo divne djece širom svijeta. Tako,
služeći Krišnu, nitko ne gubi i to je primjer iz mog osobnog
iskustva.
Kad sam napustio Indiju 1965. godine, bojao sam se da ću
imati mnogo problema. Indijska vlada mi nije dopustila da
iznesem novac iz zemlje i tako sam sa sobom ponio samo
nekoliko knjiga i četrdeset rupija. U takvom sam stanju
stigao u New York, ali sve se to zbilo milošću Guru
Maharadže i Krišne. Sve se zbiva zahvaljujući zajedničkoj
315
milosti Krišne i duhovnog učitelja. U Caitanya-caritamrti
rečeno je da Krišna i guru zajedno podaruju milost. To je
tajna uspjeha ovog pokreta svjesnosti Krišne. Krišna je
uvijek s nama. Stoga zna sve o našim namjerama i pruža
nam priliku da ostvarimo svoje odluke. Ako odlučimo uživati
u materijalnom svijetu, Krišna nam daje inteligenciju
potrebnu za stjecanje položaja snalažljiva trgovca, ili
poznata političara, ili sposobna čovjeka, tako da možemo
zaraditi novac i uživati. Prema mjeriliima materijalnog
života, mnogi ljudi postaju veliki. Počinju kao siromasi i
zahvaljujući sreći postaju milijunaši. Meñutim, ne bismo
trebali misliti da takav uspjeh postižu vlastitim slabašnim
naporima. Nitko ne može poboljšati svoj položaj bez
inteligencije, a nju daje Krišna. U Bhagavad-giti Krišna kaže
da prebiva u svačijem srcu kao Nad-duša i daje sjećanje i
zaborav. Krišna daje sjećanje i zaborav u skladu sa željom
živog bića. Ako želimo zaboraviti Krišnu i uživati u
materijalnom svijetu, dat će nam potrebnu inteligenciju tako
da Ga možemo zauvijek zaboraviti.
Mnogi ljudi misle: „Mogu lijepo uživati u materijalnom
svijetu. Svi se tako lijepo provode. Nema razloga da ne
uživam kao i oni." Ta je ideja iluzija, jer u materijalnom
svijetu nema pravog uživanja. Možemo steći vrlo visok
položaj kao predsjednik Kennedy, možemo dobro izgledati,
biti veoma poznati, inteligentni, obrazovani, bogati i moćni,
možemo imati lijepu ženu i djecu i najviši položaj u zemlji,
ali u svakom trenutku možemo biti ubijeni. To je priroda
materijalnog svijeta. Moramo se suočavati s opasnošću na
svakom koraku. Nema govora o nesmetanom zadovoljstvu.
Čak i kad steknemo zadovoljstvo, stekli smo ga nakon velike
borbe i žrtvovanja. Svako je zadovoljstvo privremeno, jer u
materijalnom svijetu nema zadovoljstva koje može pružiti
trajno, beskrajno uživanje. Samo nam Krišna može to
pružiti.
Zato Krišna naučava u Bhagavad-giti da svako živo biće za
svoje dobro treba ostaviti besmislene materijalne aktivnosti i
predati se Njemu. Nažalost, u ovom dobu ljude jako privlači
sjaj materijalne prirode, iluzije, ili maye, i zato ih ne zanima
316
Krišna. Krišna izjavljuje čak i da će onoga tko Mu se predao
zaštititi od svih posljedica grijeha, ali ljudi su tako vezani da
to ne mogu učiniti. Uvijek se boje da će, predajući se Krišni,
nešto izgubiti, kao što sam se ja bojao da ću izgubiti obitelj
ako odem na Zapad i propovijedam. Ali Krišna je tako
ljubazan da će, ako uzme nešto, uzvratiti tisuću puta više.
Duhovni je učitelj takoñer ljubazan, jer ide od vrata do
vrata, od zemlje do zemlje, od grada do grada, i moli:
„Drage moje dame i gospodo, dragi moji mladići i djevojke,
molim vas, prihvatite svjesnost Krišne." Na taj način, veoma
povjerljivo služi Krišnu. Krišna je Svevišnji Gospodin koji
daje naredbe, a duhovni učitelj izvršava Njegove naredbe;
zato je veoma drag Krišni. Njemu nije važno šalje li ga
Krišna u raj ili pakao. Duhovni učitelj, čisti bhakta, ne pravi
razliku izmeñu raja i pakla ako nema svjesnosti Krišne. U
paklu ljudi pate na razne načine, a u raju uživaju svojim
osjetilima na razne načine, ali Gospodinov bhakta može
živjeti bilo gdje ako je prisutna svjesnost Krišne. Budući da
tu svjesnost nosi sa sobom, uvijek nalazi zadovoljstvo u
sebi. Ako je poslan u pakao, zadovoljan je pjevanjem Hare
Krišna mantre. Ustvari, on ne vjeruje u pakao, već u Krišnu.
Slično tome, ako je stavljen u raj, u kojem ima toliko mnogo
pogodnosti za udovoljavanje osjetilima, ostaje odvojen, jer
njegova osjetila zadovoljava sam Krišna. Da bi služio
Gospodina, bhakta je spreman otići bilo gdje i zato je veoma
drag Krišni.
Impersonalistički filozofi koji su se odrekli svega kažu da je
ovaj svijet nestvaran i da je neosobni Brahman stvarnost. Ali
ako ih zamole da odu u društvo puno osjetilnih užitaka,
odbit će iz straha da ne padnu pod utjecaj tih okolnosti.
Meñutim, za osobu svjesnu Krišne ne postoji takav problem.
Ne boji se otići bilo gdje, jer je uzela utočište Krišne.
Stoga, kad se bhakte okupe na mjestu na kojem nema
svjesnosti Krišne, nema zla u tome, jer koriste priliku za
pjevanje Hare Krišna mantre i ispunjavaju mjesto
svjesnošću Krišne. Takvu priliku trebamo uvijek iskoristiti.
Ne bismo se trebali zatvoriti u sobu i sami pjevati. Veliki je
mudrac Narada svemirski putnik koji putuje po čitavom
317
svemiru. Premda može boraviti na najuzvišenijim planetima,
ponekad odlazi u pakao i tamo propovijeda. To je ljepota
Božjeg sluge – uvijek djeluje iz ljubavi prema Krišni i
Njegovim sastavnim djelićima.
Temeljno je načelo predanog služenja čista ljubav prema
Krišni. Bez obzira na položaj koji bhakta ima – kao Krišnin
prijatelj, sluga, roditelj ili ljubavnica – njegovo je služenje
bezuvjetno, jer svjesnost Krišne ne ovisi o materijalnim
uvjetima. Transcendentalna je i nema nikakve veze s
gunama materijalne prirode. Bhakta se ne boji otići bilo gdje
i zato sva materijalna stanja vidi jednakim očima. U svijetu
možemo reći da je ovo mjesto dobro, a ono loše, ali kao što
smo već istakli, bhakta nije podložan takvim umnim
spekulacijama. Za njega je temeljni princip materijalnog
postojanja loš, jer materijalno postojanje podrazumijeva
zaboravljanje Krišne.
Na neutralnom stadiju predanosti, osoba može pridavati
veću važnost neosobnom sjaju Gospodina i Nad-duši u srcu,
ali svjesnost Krišne se istinski razvija kad netko misli:
„Krišna je moj prisni gospodar prisnih odnosa." Naravno, u
početku su bezlična spoznaja i spoznaja Nad-duše dio
svjesnosti Krišne. Djelomična spoznaja Boga u Njegovom
neosobnom aspektu ili u obliku Nad-duše omogućuje nam da
steknemo poštovanje prema Njemu, ali kad uspostavimo
prisan odnos s Krišnom kao prijatelj, gospodar, sin ili
ljubavnica, poštovanje nestaje.
Taj nivo osobnog odnosa zacijelo je viši od bezličnog nivoa
ili nivoa spoznaje Nad-duše, Paramatme. Na stadiju
neutralnog shvaćanja, osoba jednostavna spoznaje da je iste
prirode kao Apsolutna Istina ili da je sastavni djelić
Svevišnjega. To je sigurno znanje, jer kad razvijemo osobni
odnos s Krišnom kao sluga, počinjemo cijeniti potpuno obilje
Svevišnjega Gospodina. Osoba koja je spoznala da Bog u
potpunosti posjeduje šest obilja počinje služiti. Čim postane
svjesna Krišnine veličine i shvati Krišninu nadmoć, počinje
služiti. Svijest o veličini Boga povećava se s
transcendentalnim služenjem. Osoba koja služi Gospodina
da bi zadovoljila Njegova osjetila postaje zadovoljna, jer je
318
Krišna Nad-duša, a individualno biće Njegov sastavni djelić.
Ako je On zadovoljan, živo je biće zadovoljno. Ako je trbuh
zadovoljan, svi su dijelovi tijela zadovoljni, jer dobivaju
hranu od trbuha. Kad je jednog toplog dana moj brat po
Bogu počeo hladiti mog Guru Maharadžu, on je upitao:
„Zašto si me iznenada počeo hladiti?" Mladić je odgovorio:
„Zato što smo svi mi zadovoljni kad si ti zadovoljan." To je
formula – ne bismo trebali odvojeno pokušavati da
zadovoljimo osjetila, već trebamo pokušati zadovoljiti
Krišnina osjetila. Tada ćemo prirodno osjetiti zadovoljstvo.
Osoba svjesna Krišne uvijek pokušava pružiti zadovoljstvo
Krišni i to je početak svjesnosti Krišne. Prema
impersonalističkom shvaćanju, Bog nema oblik i zato ne
postoji prilika za zadovoljavanje Njegovih osjetila. Ali osoba
koja vidi Krišnu kao gospodara, može Ga služiti. Krišna se u
Bhagavad-giti naziva Hrišikeša, gospodar osjetila. Kad
shvatimo da je Apsolutna Istina gospodar osjetila, da su
naša osjetila tvorevine Njegovih osjetila i da ih trebamo
iskoristiti za zadovoljavanje Njegovih osjetila, svjesnost
Krišne, uspavana u svakome, počinje se buditi. Jednom je
Caitanya Mahaprabhu upitao: „Po čemu se neutralan položaj
u odnosu s Krišnom razlikuje od odnosa gospodara i sluge?"
U oba slučaja možemo shvatiti da je Krišna velik, ali u
neutralnom položaju nije prisutna sklonost ka služenju. Zato
je odnos u kojem se živo biće ophodi prema Krišni kao sluga
prema gospodaru uzvišeniji. Kad razvije prijateljski odnos s
Krišnom, pojavljuje se još jedna transcendentalna odlika.
Prisutno je shvaćanje da Bog velik i da Ga moramo služiti,
ali je prisutan i osjećaj: „Krišna je moj prijatelj. Zato se
moram tako ophoditi prema Njemu da bude sretan." U
prijateljskom odnosu nismo zadovoljni samo služenjem
prijatelja, već ga želimo i usrećiti i zadovoljiti. U takvom je
odnosu prisutna i jednakost, jer se Krišna i bkakte ophode
na istom nivou. Zato bhakte u tom položaju zaboravljaju
Krišninn nadmoć. Kad bi Krišnini prijatelji jahali na Krišninim
ramenima, igrajući se, nisu mislili da su veći od Njega. Nije
u pitanju udovoljavanje osjetilima i slavljenje samog sebe,
jer se odnos temelji na čistoj ljubavi. Bhakta jedino želi
319
pružiti zadovoljstvo Krišni, a Krišna uzima Svoje prijatelje na
ramena kako bi uživao. Ponekad osoba prihvaća činjenicu da
će je prijatelj ošamariti, ali u takvom postupku nema govora
o inferiornosti. Kad su prijateljstvo i uzajamno zadovoljstvo
temelj odnosa, nema govora o uvredi ili inferiornosti.
Čitav temelj svjesnosti Krišne i odnosa s Krišnom moć je
zadovoljstva samoga Krišne. Šrimati Radharani, djevojke iz
Vraje i Krišnini prijatelji pastiri ekspanzije su Krišnine moći
zadovoljstva. Svi mi težimo zadovoljstvu, jer je izvor iz
kojeg potječemo pun zadovoljstva. Impersonalisti ne mogu
razmišljati na taj način, jer poriču moć zadovoljstva. Zato je
impersonalistička filozofija nepotpuna i inferiorna. Osobe
svjesne Krišne prepoznaju moć zadovoljstva u Krišni i svemu
što Ga okružuje – Njegovim prijateljima, slugama, ocu,
majci i pratilji. Svi odnosi s Krišnom koji teže udovoljavanju
Krišninim osjetilima očitovanja su Krišnine moći
zadovoljstva.
Što se tiče individualne duše, ona je izvorno sastavni djelić
te moći zadovoljstva, riznice samog zadovoljstva. Meñutim,
zbog dodira s materijalnom prirodom, duša je zaboravila
svoj pravi položaj i zaplela se u evolutivni proces seljenja iz
jednog tijela u drugo. Tako se teško bori za opstanak. Sada
se moramo osloboditi te borbe pune patnje, bezbrojnih
seljenja koja nas prisiljavaju da podnosimo bijede roñenja,
starosti, bolesti i smrti. Moramo dostići naš vječni život u
svjesnosti Krišne. Taj je vječni život moguć. Ako damo sve
od sebe u ovom ljudskom obliku života, u sljedećem životu
dobit ćemo duhovno tijelo. Duhovno se tijelo nalazi unutar
grubog materijalnog tijela, ali će se razviti tek kad se
oslobodimo zagañenosti materijalnog postojanja. To je cilj
ljudskog života i pravi samointeres svih ljudi. Samointeres je
istinska samospoznaja: „Ja sam sastavni djelić Boga. Moram
se vratiti u Božje carstvo i pridružiti se Bogu." Kao što mi
ovdje imamo društveni život, i Bog ima društveni život u
duhovnom carstvu i mi Mu se možemo tamo pridružiti. Kad
tijelo umre, ne postajemo praznina. U Bhagavad-giti (2.12)
krišna Kaže Arñuni: „Nikad nije bilo vremena da Ja nisam
postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od
320
nas prestati postojati." Zato je naše postojanje vječno, a s
roñenjem i smrću mijenjaju se samo privremena materijalna
tijela.
Pravi proces za dostizanje vječnog života nije nimalo težak.
Ovaj proces svjesnosti Krišne temelji se na znanju
primljenom od Krišne, najsavršenijeg bića. Znanje primljeno
od drugih nepotpuno je, jer uvjetovana duša nužno čini
greške, podložna je iluziji, vara i ima nesavršena osjetila.
Meñutim, znanje primljeno od Krišne omogućuje nam da
vidimo Krišnu. Netko nas može izazvati: „Možete li mi
pokazati Boga?" Naš odgovor glasi: „Da. Možete vidjeti Boga
u svakom trenutku." Krišna kaže raso 'ham apsu kaunteya:
„Ja sam okus vode." Svaki dan pijemo vodu i ona ima okus.
Smatrajući taj okus Krišnom, počet ćemo spoznavati Boga
svaki dan. U Bhagavad-giti Krišna nadalje Kaže prabhasmi
sasi-suryayoh: „Ja sam svjetlost sunca i mjeseca." Svakog
nas dana obasjava sunčeva svjetlost, a noću mjesečina.
Misleći na izvor te svjetlosti, na kraju ćemo postati svjesni
Boga. Ima toliko mnogo sličnih primjera u Bhagavad-giti, jer
Krišna je početak, sredina i kraj svih očitovanja. Ako želimo
postati svjesni Boga i spoznati vlastitu suštinu, to nije teško.
Samo trebamo istinski shvatiti Boga – kako se pojavljuje,
kako nestaje i koje aktivnosti vrši. Onda možemo postati
dostojni ulaska u Božje carstvo. Po napuštanju ovog
materijalnog tijela osoba koja shvaća Boga, Krišnu, više se
ne vraća na Zemlju da bi prihvatila drugo materijalno tijelo.
Gdje odlazi? Krišna kaže mam eti: „Dolazi k Meni." To treba
biti cilj svakog inteligentnog ljudskog bića.

Bilješka o piscu

Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada pojavio

se u ovom svijetu 1896. godine u Calcutti, Indija. Prvi je put
susreo svoga duhovnog učitclja Šrila Bhaktisiddhantu
Sarasvatija Gosvamija u Calcutti 1922. godine.
Bhaktisiddhanta Sarasvati, istaknuti religiozni učenjak i
osnivač šezdeset četiri Gaudiya Matha (vedska instituta),
321
zavolio je ovog obrazovanog mladića i naveo ga da posveti
svoj život širenju vedskog znanja. Šrila Prabhupada je
postao njegov učenik, a jedanaest godina kasnije (1933) u
Allahabadu i njegov službeno inicirani učenik.
Prilikom njihovog susreta, 1922. godine, Šrila
Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura zamolio je Šrila
Prabhupadu da na engleskom jeziku raširi vedsko znanje. U
godinama koje su uslijedile, Šrila Prabhupada je napisao
komentar na Bhagavad-gitu, pomagao u radu Gaudiya
Matha i 1944. godine, bez ičije pomoći, pokrenuo dvotjedni
časopis na engleskom jeziku. Ureñivao ga je, tipkao
rukopise, vršio korekture, te čak i dijelio pojedinačne
primjerke, boreći se da časopis redovito izlazi. Jednom
pokrenut, časopis nikad nije prestao izlaziti; danas ga izdaju
njegovi učenici na Zapadu na preko dvadeset jezika.
Visoko cijeneći Šrila Prabhupadinu filozofsku učenost i
predanost, Gaudiya Vaisnava Society mu je 1947. godine
dodijelilo počasnu titulu „Bhaktivedanta“. Šrila Prabhupada
se 1950. godine, u svojoj 54. godini, povukao iz bračnog
života prihvativši vanaprasthu (povučeni red života) s
namjerom da posveti više vremena proučavanju i pisanju.
Otputovao je u sveto mjesto Vrindavanu, gdje je živio
veoma skromno u povijesnom srednjovjekovnom hramu
Radha-Damodara. Tamo je proveo nekoliko godina u
intenzivnom proučavanju i pisanju. Godine 1959. prihvatio
je sannyasu (odvojeni red života). U hramu Radha-
Damodara Šrila Prabhupada je otpočeo rad na svom
životnom djelu: prijevodu i tumačenju osamnaest tisuća
stihova Šrimad-Bhagavatama (Bhagavata Purane). Tu je
napisao i Lako putovanje na druge planete.
Nakon izdavanja prva tri sveska Bhagavatama, Šrila
Prabhupada je 1965. godine otišao u SAD kako bi ispunio
misiju svog duhovnog učitelja. Poslije toga je napisao preko
šezdeset ovlaštenih prijevoda, komentara i sažetih studija
indijskih filozofskih i religijskih djela. Vrlo cijenjene u
akademskim krugovima zbog svoje stručnosti, dubine i
jasnoće, njegove se knjige koriste kao udžbenici na brojnim
visokoškolskim ustanovama.
322
 Za samo dvanaest godina, unatoč svojoj poodmakloj dobi,
Šrila Prabhupada je obišao zemaljsku kuglu četrnaest puta,
održavajući predavanja na svih šest kontinenata. Unatoč
tako intenzivnom programu, Šrila Prabhupada je nastavio sa
plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela
predstavljaju pravu biblioteku vedske filozofije, religije,
književnosti i kulture.

Rječnik

Acarya: duhovni učitelj koji poučava primjerom.

Adhibhautika: bijede koje uzrokuju druga živa bića.
Adhidaivika: bijede koje uzrokuju prirodne sile.
Adhyatmika: bijede koje uzrokuju um i tijelo.
Advaita Acarya: Gospodinova inkarnacija, koja se pojavila
kao glavni pratilac druge inkarnacije, Gospodina Caitanye
Mahaprabhua.
Akrura: stric Gospodina Krišne.
Anandagiri: istaknuti sljedbenik Šankaracarye.
Apavarga: vidi pod mukti.
Arñuna: jedan od petorice Pandava; za vrijeme bitke na
Kurukšetri Gospodin Krišna je postao vozač njegovih bojnih
kola i izložio mu Bhagavad-giti.
Ašrame: u vedskom društvu, četiri razvojna stadija
ljudskog života, namijenjena uzdizanju do duhovnog
savršenstva; počinju brahmacaryom (celibatom i učenjem),
nastavljaju se grihasthom (bračnim životom) i
vernapraasthom (povlačenjem iz obiteljskog života) i dostižu
vrhunac u sannyasi (potpunom odricanju od obiteljskog
života i obaveza); vidi takoñer pod varnašrama-dharma.
Astanga-yoga: osmerostruki proces meditacije; počinje
položajima sjedenja i kontrolom disanja, a vrhunac dostiže u
spoznaji Gospodinovog oblika koji prebiva u srcu.
Atma: vidi pod jiva.

323
Avatara: doslovno „silazak"; pojava Svevišnjega Gospodina
ili Njegova predstavnika na Zemlji.

Badarayana: vidi pod Vyusadeva.

Baladeva: vidi pod Jagannatha, Baladeva i Subhadra.
Bhagavad-gita: glavni spis vedske tradicije; izlaže učenja
koja je Gospodin Krišna prenio Svom bhakti Arñuni. Objaš
java predanost Svevišnjem Gospodinu kao krajnji cilj i glavni
način dostizanja duhovnog savršenstva.
Bhagavan: Svevišnji Gospodin, koji je prvobitni vlasnik svih
vrsta obilja.
Bhagavatam, Bhagavata Purana: vidi pod Šrimad-
Bhagavatam.
Bhakta: štovatelj Svevišnjega Gospodina.
Bhakti (bhakti-yoga): predano služenje Svevišnjega
Gospodina.
Bhakti-rasamrta-sindhu: zaključni spis Rupe Gosvamija u
kojem objašnjava predano služenje Gospodina, od
najosnovnijih postupaka do krajnjeg savršenstva osobnog
odnosa s Gospodinom.
Bhaktisiddhanta Sarasvati: (1874-1936) duhovni učitelj
Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedante Swamija
Prabhupade.
Bhaktivedanta: titula koja znači „onaj tko je spoznao da je
predano služenje Svevišnjega Gospodina cilj sveg znanja".
Bhaktivinoda Thakura: (1838-1915) vaišnavski duhovni
učitelj, otac Bhaktisiddhante Sarasvatija. Započeo je pokret
širenja svjesnosti Krišne na Zapadu.
Bharata: Arñunino ime koje znači „Bharatin potomak".
Bharata Maharadža: veliki vaišnavski kralj pod čijom je
vladavinom Indija nazvana Bharata-varša.
Bharata-varša: tradicionalno, književno ime za Indiju.
Bhišma: najveći ratnik u bici na Kurukšetri; poznat je kao
jedan od glavnih autoriteta za predano služenje Gospodina.
Brahma: prvo stvoreno živo biće u svemiru; pod nadzorom

324
Svevišnjega Gospodina stvara mnoštvo životnih oblika,
planeta i životnih uvjeta.
Brahmacari, brahmacarya: vidi pod ašrame.
Brahmajyoti: tjelesni sjaj Svevišnjega Gospodina.
Brahman: bezlični, sveprožimajući aspekt Svevišnjega
Gospodina.
Brahmana: vidi pod varne.
Brahma-samhita: Brahmine molitve upućene Gospodinu u
kojima opisuje Gospodinove slave.
Brhan-naradiya Purana: vidi pod Purane.
Buddha: prikrivena inkarnacija Svevišnjega Gospodina koja
je propovijedala ateizam kako bi ljude tog doba odvratila od
zloupotrebljavanja vedskih obrednih žrtvovanja za ubijanje
životinja.

Caitanya-caritamrta: djelo Krišnadase Kaviraje Gosvamija

o životu i filozofiji Gospodina Caitanye Mahaprabhua.
Caitanya Mahaprabhu: inkarnacija Svevišnjega Gospodina
prerušena u bhaktu, koja se pojavila da bi naučavala ljubav
prema Bogu kroz proces skupnog pjevanja Gospodinovih
svetih imena.
Caitya-guru: Svevišnji Gospodin koji u srcu daje savjete
naprednom bhakti.
Canara: snažni hrvač i sluga demonskoga Kamse; Gospodin
Krišna ga je ubio u Svom djetinjstvu.
Carvaka: ateistički filozof čiji je moto glasio „prosi, posudi ili
ukradi, ali na neki način uživaj u materijalnom životu".
Chandogya Upanišada: vidi pod Upanišade.

Daridra-narayana: pogrešno shvaćanje da je obožavanje

siromaha ravno obožavanju Gospodina i da svakog čovjeka
možemo prihvatiti kao Boga, jer se Svevišnji Gospodin nalazi
u svačijem srcu.
Devaki: Vasudevina žena i majka Gospodina Krišne.
325
Devi: vidi pod Durga.
Dharma: vječna dužnost živog bića.
Dhritaraštra: otac koji je sa svojim sinovima želio
prijevarom oduzeti kraljevstvo Pandavama, boreći se protiv
njih u bici na Kurukšetri.
Doba Kali: vidi pod Kali-yuga.
Drona: duhovni učitelj Pandava, koji je bio prisiljen boriti se
protiv njih u bici na Karukšetri.
Durga: otjelovljenje Gospodinove materijalne energije i
žena poluboga Šive.
Duryodhana: Dhritaraštrin sin koji se borio protiv Pandava
u bici na Kurukšetri.

Gadadhara Pandita: glavni pratilac Caitanye Mahaprabhua.

Ganeša: polubog zadužen za materijalno bogatstvo.
Ganga: najsvetija indijska rijeka.
Gargamuni: obiteljski svećenik Yaduove dinastije u kojoj se
Gospodin Krišna inkarnirao.
Gaudiya Matha (Gaudiya Misija): udruženje hramova i
centara za propovijedanje svjesnosti Krišne u Indiji, koje je
osnovao Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati početkom
dvadesetog stoljeća.
Gauranga: Caitanya Mahaprabhu.
Goloka: najviši planet u duhovnom svijetu, Vaikuntha.
Gopala Bhatta Gosvami: jedan od šestorice vaišnavskih
duhovnih učitelja koji su neposredno slijedili Gospodina
Caitanyu Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova
učenja.
Gopije: pastirice, prijateljice Gospodina Krišne u Vrndavani,
Njegovi najpredaniji i najpovjerljiviji bhakte.
Gosvami: vidi pod svami.
Govinda: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „onaj
tko pruža zadovoljstvo zemlji, kravama i osjetilima".
Grihastha: vidi pod ašrame.
Gune: tri odlike materijalnog svijeta: vrlina, strast i
neznanje.
326
Guru: duhovni učitelj, ili acarya, koji govori i djeluje u
skladu sa svetim spisima.
Guru-kula: škola za vedsku naobrazbu; djeca postaju
učenici s pet godina i žive u celibatu pod vodstvom
duhovnog učitelja.

Hare (Hara): vidi pod Radha.

Hari: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „onaj tko
otklanja sve zapreke duhovnom napretku".
Haridasa Thakura: veliki bhakta Gospodina Caitanye
Mahaprabhua, koji bi svakog dana izgovorio tri stotine tisuća
Božjih imena.
Hari-kirtana: vidi pod kirtana.
Hari-vamša: dodatak Mahabharate.
Indra: kralj rajskih planeta i voña upravnih polubogova.
Išopanišada: vidi pod Upanišade.

Jagad-guru: „duhovni učitelj svemira".

Jagannatha, Baladeva i Subhadra: Božanstvo Gospodina
Krišne u obliku Jagannathe („gospodara svemira"), koje
prate Njegov brat Baladeva i sestra Subhadra.
Jagannatha Puri (Jagannatha-dhama): grad na obali
Orisse, pokrajine u istočnoj Indiji; sveti grad u kojem se
nalazi hram i Božanstvo Gospodina Jagannathe.
Jayadratha: neprijatelj Pandava u bici na Kurukšetri.
Jiva: individualno živo biće, koje je vječni djelić Svevišnjega
Gospodina.
Jiva Gosvami: jedan od šestorice vaišnavskih duhovnih
učitelja koji su neposredno slijedili Gospodina Caitanyu
Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja.
Jnani: onaj tko pokušava dostići Vrhovni Apsolut
njegovanjem empirijskog, spekulativnog znanja.

K
327
Kali: vidi pod Durga.
Kali-yuga: prema vedskim spisima, sadašnje doba (četvrto
i posljednje razdoblje u ciklusu od četiri razdoblja postupne
degradacije); obilježava ga postupno nestajanje duhovnog
znanja i degeneracija ljudske civilizacije.
Kalpa-taru: „drvo želja" koje raste u duhovnom svijetu i
može odmah dati bilo kakav željeni plod.
Kama: materijalna želja; požuda.
Kamsa: demonski kralj koji je nakon mnogo uzaludnih
pokušaja ubijanja Krišne na kraju umro od Krišnine ruke.
Karma: materijalna aktivnost koja uvijek zapliće osobu u
neku vrstu posljedice, bilo dobru, bilo lošu.
Karma-kanda: obredi preporučeni u Vedama za one koji
žele steći materijalne dobrobiti.
Karmi: osoba koja pokušava uživati u rezultatima svojih
materijalnih aktivnosti.
Karna: najstariji brat Pandava, koji se borio protiv njih u
bici na Kurukšetri.
Katha Upanišada: vidi pod Upanišade.
Kešava Kašmiri: poznati učenjak kojega je Gospodin
Caitanya Mahaprabhu porazio u pjesničkom nadmetanju.
Kirtana: pjevanje ili recitiranje o slavama Svevišnjega
Gospodina; vidi pod sankirtana.
Kripa: veliki ratnik koji se borio protiv Pandava u bici na
Kurukšetri.
Krišna: Svevišnja Božanska Osoba u Svom izvornom
dvorukom obliku, koji je podrijetlo svih ostalih Gospodinovih
oblika i inkarnacija.
Krišnaloka: vidi pod Goloka.
Krišna-prasadam: vidi pod prasadam.
Krišna-prema: vidi pod prema.
Kšatriya: vidi pod varne.
Kunti: majka Pandava i tetka Gospodina Krišne.
Kurukšetra: drevno mjesto hodočašća u blizini New Delhija
na kojem se vodila bitka i na kojem je izgovorena
Bhagavad-gita; vidi pod Dhritaraštra i Pandave.

328
L

Laksmi: božica sreće i vječna supruga Svevišnje Božanske

Osobe, Narayane.

Madhvacarya: vaišnavski duhovni učitelj iz trinaestog

stoljeća koji je propovijedao teističku filozofiju „čistog
dualizma", prema kojoj se Gospodin i živa bića uvijek
razlikuju.
Mahabharata: Vyasadevin povijesni ep o starodrevnoj
Indiji, koji obuhvaća Bhagavad-gitu.
Mahajane: glavni autoriteti za proces predanog služenja
Gospodina.
Maha-mantra: velika mantra koja sadrži suštinu svih
drugih mantri i koja znači: „O, Gospodine, o, Gospodinova
energijo, molim Vas, dopustite mi da Vas služim" - Hare
Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama,
Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.
Maharadža: titula.
Mahatma: „velika duša", bhakta Boga.
Mandukya Upanišada: vidi pod Upanišade.
Mantra: slog, riječ ili stih s posebnom duhovnom moći koji
se pjeva, ili na koji se meditira kako bi se prizvalo duhovno
razumijevanje ili spoznaja.
Manu-samhita: drevni vedski zakonik za ljudsko društvo.
Martya-loka: „svijet smrti"; planet Zemlja.
Marut (Vayu) : polubog zadužen za vjetar.
Maya: materijalna energija; Gospodinova iluzorna energija
pod čijim utjecajem živo biće zaboravlja svoju pravu
duhovnu prirodu.
Mayavada: monistička filozofija prema kojoj se Bog i živa
bića ne razlikuju; vidi pod Šankaracarya.
Mleccha: onaj tko ne slijedi vedsku kulturu.
Mridanga: glineni bubanj koji se koristi pri glazbenom
slavljenju Gospodina.

329
Mukti: osloboñenje od kruga uzastopna rañanja i umiranja.
Mundaka Upanišada: vidi pod Upanišade.

Nanda Maharadža: kralj Vraje i poočim Gospodina Krišne.

Narada-pancaratra: knjiga Narade Munija koja sadrži
upute za predano služenje Gospodina.
Narayana: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „onaj
tko je izvor i cilj svih živih bića".
Navadvipa: grad u pokrajini Nadia u zapadnom Bengalu,
rodno mjesto Gospodina Caitanye Mahaprabhua.
Nimai Pandita: ime Gospodina Caitanye Mahaprabhua za
vrijeme Njegovih zabava koje je provodio kao mladi
učenjak.
Nityananda Prabhu: Gospodinova inkarnacija koja se
pojavila kao glavni pratilac druge inkarnacije, Gospodina
Caitanye Mahaprabhua.

Omkara: sveti zvuk om, početak brojnih vedskih mantri,

predstavlja Svevišnjega Gospodina.

Padma Purana: vidi pod Purane.

Pandave: Yudhišthira, Bhima, Arñuna, Nakula i Sahadeva;
petorica braće koji su bili ratnici i bliski prijatelji Gospodina
Krišne; u bici na Kurukšetri borili su se protiv Dhritaraštrinih
sinova kako bi povratili svoje kraljevstvo.
Para-brahman: Svevišnja Božanska Osoba, koja je viša od
Svog neosobnog aspekta, Brahmana.
Paramatma: oblik Svevišnjega Gospodina koji prebiva u
srcu i prati svako živo biće prilikom seljenja iz jednog tijela u
drugo u materijalnom svijetu.
Parašara Muni: Vyasadevin otac i izvorni govornik Višnu
Purane.
330
Parikšit Maharadža: veliki vedski kralj i Gospodinov
bhakta koji je čuo Šrimad-Bhagavatam od Šukadeve
Gosvamija i tako dostigao savršenstvo.
Patanjali: tvorac izvornog sustava yoge.
Prahlada Maharadža: Gospodinov bhakta, kojega je
progonio njegov demonski otac, ali Gospodin ga je zaštitio i
spasio.
Prakašananda Sarasvati: impersonalistički sannyasi koji
je s četrdeset tisuća svojih sljedbenika postao učenik
Gospodina Caitanye Mahaprabhua nakon što ga je Gospodin
Caitanya porazio u raspravi o spisima.
Prakriti: energije pod kontrolom Svevišnjega Gospodina;
postoje dvije vrste energije: živa bića i materijalna priroda ili
mrtva materija; vidi pod puruša.
Pranava: vidi pod omkara.
Prasadam: posvećena hrana koja je prvo ponuñena
Gospodinu.
Prayaga: mjesto hodočašća nedaleko od Allahabada, na
kojem dvije svete rijeke, Ganga i Yamuna, teku zajedno.
Prema: ljubav prema Bogu osloboñena sebičnih pobuda.
Purane: osamnaest tekstova koji objašnjavaju učenja Veda
kroz povijesne i alegorijske priče.
Puri: vidi pod Jagannatha Puri.
Puruša: Svevišnji Gospodin kao vrhovni upravitelj prakriti.
Putana: demonska vještica koja je htjela ubiti Gospodina
Krišnu za vrijeme Njegovih zabava u djetinjstvu, ali je umrla
od Gospodinove ruke.

Radha (Radharani): najbliskija vječna pratilja Gospodina

Krišne, utjelovljenje Njegove duhovne moći zadovoljstva.
Raghunatha Batta Gosvami i Raghunatha dasa
Gosvami: dvojica od šestorice vaišnavskih duhovnih učitelja
koji su neposredno slijedili Šri Caitanyu Mahaprabhua i
sustavno predstavljali Njegova učenja.

331
Rañas: materijalna guna strasti; odlikuje se
materijalističkim naporima i željom za udovoljavanjem
osjetilima.
Rama: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „izvor
sveg zadovoljstva".
Ramaćandra: Gospodinova inkarnacija koja se ponašala
kao savršen kralj.
Ramananda Raya: povjerljivi pratilac Gospodina Caitanye
Mahaprabhua.
Ramanujacarya: vaišnavski duhovni učitelj iz jedanaestog
stoljeća, koji je pobio Šankaracaryinu filozofiju monizma.I
Rasa: posebna draž osobnog odnosa sa Svevišnjim
Gospodinom.
Ratha-yatra: godišnji festival Gospodina Jagannathe, na
kojem se Božanstvo u velikim kolima vozi u svečanoj
povorci.
Rig Veda: jedna od četiri izvorne Vede, sadrži himne
upućene različitim polubogovima.
Rudra: vidi pod Šiva.
Rupa Gosvami: voña šestorice vaišnavskih duhovnih
učitelja koji su neposredno slijedili Gospodina Caitanyu
Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja.

Šabda-brahma: Vede, koje se smatraju čisto duhovnom

zvučnom vibracijom.
Sac-cid-ananda: savršeno duhovno postojanje, koje je
vječno (sat), puno znanja (cit) i puno blaženstva (ananda).
Šalya: ujak Pandava, koji se borio protiv njih u bici na
Kurukšetri.
Samadhi: meditacija usmjerena na Gospodinov osobni
oblik.
Sama Veda: jedna od četiri izvorne Vede, sadrži žrtvene
molitve i njihova melodijska i metrička obilježja.
Sanatana Gosvami: jedan od šestorice vaišnavskih
duhovnih učitelja koji su neposredno slijedili Šri Caitanyu
Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja.
332
Šankaracarya: poznati i utjecajni učitelj filozofije monizma
iz devetog stoljeća, prema kojoj nema razlike izmeñu Boga i
živog bića.
Sankhya: grana filozofije koja se bavi analizom elemenata
materijalnog svijeta.
Sankirtana: skupno pjevanje Božjih svetih imena.
Sannyasa: vidi pod ašrame.
Šariraka-bhasya: poznati Šankaracaryin komentar na
Vedanta-sutru, u kojem izlaže svoju filozofiju monizma.
Sarvabhauma Bhattacarya: veliki učenjak kojega je
Gospodin Caitanya Mahaprabhu filozofski porazio i koji se
onda predao Gospodinu te postao Njegov učenik.
Šastre : autoritativni spisi; vidi pod vedski spisi.
Satya-yuga: prema vedskim spisima, prvo i najbolje
razdoblje u ciklusu od četiri razdoblja postupne degradacije;
obilježava ga visoki stupanj duhovnog napretka ljudske
civilizacije; vidi pod Kali-yuga.
Šikšaštaka: osam poučnih molitvi koje je napisao Gospodin
Caitanya Mahaprabhu.
Sindhu: rijeka koja na zapadu omeñuje Indiju.
Šiva: polubog koji upravlja materijalnom odlikom neznanja i
konačnim uništenjem materijalnog svemira.
Šloka: sanskrtski stih.
Smriti: dopune Veda; spisi kao što su Purane, Bhagavad-
gad i Mahabharata.
Šraddha: vjera neophodna za ponizno slušanje pravog
autoriteta.
Šri, Šrila, Šrimati, Šripada: titule.
Šri-kšetra: vidi pod Jagannatha Puri.
Šrimad-Bhagavatam (Bhagavata Purana): Vyasadevina
„neokaljana Purana", koja isključivo obrañuje predano
služenje Svevišnjega Gospodina.
Šrinivasa Acarya: veliki vaišnavski učitelj i neposredni
sljedbenik Rupe, Sanatane i Jive Gosvamija.
Šrivasa Thakura: glavni pratilac Gospodina Caitanye
Mahaprabhua.
Šruti: četiri izvorne Vede, Upanišade i Vedanta-sutra.
Subhadra: vidi pod Jagannatha, Baladeva i Subhadra.
333
Šudra: vidi pod varne.
Šukadeva Gosvami: mudrac koji je ispripovjedio Šrimad-
Bhagavatam kralju Parikšitu pred kraljevu smrt.
Svami: onaj tko je duhovnom snagom postao gospodar
svojih osjetila.
Švetašvatara Upanišada: vidi pod Upanišade.

Tamas: materijalna guna neznanja; odlikuje se neznanjem,

bezvoljnošću i ludilom.
Tapasya: strogost; materijalna neudobnost koja se prihvaća
radi duhovne spoznaje.

Učenja Gospodina Caitanye: Šrila Prabhupadina sažeta

studija Caitanya-caritamrte.
Upanišade: filozofski dio Veda, koji vodi učenika do
razumijevanja osobne prirode Apsolutne Istine.

Vaikuntha: vječni, duhovni svijet iznad materijalnog

svemira.
Vaišnava: bhakta Krišne ili nekog drugog oblika Svevišnje
Božanske Osobe.
Vaišya: vidi pod varne.
Valmiki Muni: autor izvorne Ramayane, epa o zabavama
Gospodina Ramaćandre.
Vanaprastha: vidi pod ašrame.
Varne: četiri staleža vedskog društva: brahmane (svećenici,
učitelji i intelektualci), kšatriye (vojska i državni službenici),
vaišye (zemljoradnici i trgovci) i šudre (radnici i obrtnici);
vidi pod varnašrama-dharma.
Varna-sankara: djeca začeta u seksualnim odnosima koji
nisu u skladu s vedskim religijskim načelima.

334
Varnašrama-dharma: vedski sustav podjele društva na
četiri staleža (varne) i četiri duhovna reda (ašrame)
namijenjen unaprjeñivanju društvenog, ekonomskog i
političkog blagostanja i duhovnog napretka svih članova
društva.
Varuna: polubog zadužen za vodu.
Vasudeva: otac Gospodina Krišne.
Vasudeva: ime Svevišnje Božanske Osobe kao vrhovnoga
gospodara svih duhovnih i materijalnih svjetova.
Vedanta-sutra (Vedanta): Vyasadevin pregled teističke
filozofije vedskih spisa, napisan u obliku sažetih izreka.
Vede: Rig, Yajur, Sama i Atharva Veda, a u širem smislu i
Upanišade i Vedanta-sutra.
Vedski: koji se odnosi na kulturu u kojoj su svi vidovi
ljudskog života regulirani uputama Veda.
Vedski spisi: četiri Vede, Upanišade, Vedanta-sutra,
Purane, Mahabharata, ostala povijesna djela i dopune, kao i
novija djela napisana u skladu s vedskim zaključkom.
Vikarna: ratnik koji se borio protiv Pandava u bici na
Kurukšetri.
Višnu: ime Svevišnje Božanske Osobe kao stvoritelja i
održavatelja materijalnih svemira.
Višnu Purana: vidi pod Purane.
Višvanatha Cakravarti Thakura: vaišnavski duhovni
učitelj u učeničkom naslijeñu Gospodina Caitanye
Mahaprabhua i komentator Šrimad-Bhagavatama.
Viveka-cudamani: Šankaracaryino najpoznatije djelo, u
kojem izlaže svoju filozofiju monizma.
Vraja (Vrajabhumi) : vidi pod Vrindavana.
Vrindavana: najintimnije osobno prebivalište Gospodina
Krišne u kojem provodi ljubavne zabave sa Svojim
bhaktama.
Vyasadeva: izvorni sastavljač Veda i Purana te autor
Vedanta-sutre i Mahabharate.
Vyasa-puja: dan pojave duhovnog učitelja, koji se slavi kao
predstavnik Vyasadeve i izravni predstavnik Svevišnjega
Gospodina.

335
Yamaraja: polubog zadužen za kažnjavanje grešnih; poznat
kao jedan od glavnih autoriteta za predano služenje
Gospodina Krišne.
Yašoda: pomajka Gospodina Krišne i žena Nande
Maharadže.
Yavana: barbar.
Yoga: različiti procesi duhovne spoznaje, kojima je cilj
dostizanje Svevišnjega.
Yogi: onaj tko slijedi jedan od procesa yoge.
Yudhišthira: najstariji Pandava; nakon bitke na Kurukšetri,
Gospodin Krišna ga je ustoličio na kraljevsko prijestolje.

Zainteresirani čitatelji mogu se obratiti na adresu:

CENTAR ZA VEDSKE STUDIJE, II Bizek 36, 10090 Zagreb
(www.cvs-zagreb.org)

336