ABE

abe (), komedija atenskog komediografa Aristofana, prvi put izvedena 405.
pr. Kr.. na Dionizijskim sveanostima. Naslov drame vjerojatno je parodija na sofistika
nadmetanja, demagogije i uvjeravanja. Predmet komedije zapravo je Atena pri kraju
Peloponeskog rata, izmeu pobjede kod Arginuskih otoka 405. pr. Kr. i konanog sloma
godinu dana kasnije kod Egospotama. U komediji je htio ukazati Atenjanima na mogui
izlaz, spas od potpune propasti u ratu sa Spartom. Aristofan izlae ideju da za Atenjane spas
nije vie ni u miru, ni u ratu ve u povratku idealima prolosti, idealima iz vremena pobjeda
na Maratonu i Salamini koje simboliziraju na literarnom planu Eshilovi tragiki junaci. Spas
je u proputenom: da su se drali naela mjere i pravednosti ne bi ni dolo do atenskog
imperijalizma i beskrajnog ratovanja. Aristofanova komedija predstavlja prvu detaljnu i
obrazloenu knjievnu kritiku u suvremenom znaenju. Njegove procjene ciljeva poezije,
preporuke i kritike imaju vrijednost ozbiljne teorije. Ona je prvi prilog knjievnoj estetici u
svjetskoj knjievnosti. Ovo je djelo bilo i svojevrstan predloak jednom mjuziklu, samo to je
umjesto Euripida bio lik Georgea Bernarda Shawa, a na mjestu Eshila William Shakespeare.
2004 postavljena je i dulja inaica na Broadwayju koju je napisao Stephen Sondheim.
Umrla su sva tri velikih grka tragiara, Eshil, Sofoklo, Euripid, ova dva posljednja tek
nedavno. Peloponeski rat jo traje i Atena je iscrpljena, usprkos svojoj pobjedi nad
Peloponeanima u pomorskoj bici kod Arginuskih otoka. Oajniki joj je potreban neki dobar
savjet kakav bi joj mogli dati najbolji pjesnici. Nadmetanje Eshila i Euripida predstavlja samu
bit ovog komikog komada, i radi njega je Aristofan i napisao abe. Euripid je, zajedno sa
Sokratom, jedna od estih meta u komedijama Aristofanovim, kao predstavnik raznih
novotarija u atenskom odgoju. No kad se uklone sva preterivanja u onome to dvojica
pjesnika jedan drugom predbacuju, ostaje zajedniko gledite o odgojnoj i prosvetiteljskoj
ulozi pjesnitva uope, a napose tragedije. To je isto ono gledite koje izrie i Aristotel u
svojoj Poetici: "Zato pjesnitvo i vai vie kao filozofska i ozbiljnija stvar nego povijest, jer
pjesnitvo prikazuje vie ono to je ope, a povijest ono to je pojedinano".
abe govore o bogu Dionizu koji putuje u Had sa svojim robom Ksantijom da vrati
Euripida natrag u svijet ivih. Pomogao mu je i njegov polubrat Heraklo koji je ve bio u
Hadu kad je iao po uvara pakla - psa Kerbera. Dioniz se pojavljuje na njegovom pragu
odjeven u lavlju kou s toljagom u ruci, ba kako je Heraklo obino izgledao. Heraklo se
nasmije, a Dioniz ga upita kako se najbre moe doi do Hada. Heraklo mu odgovara da se
moe objesiti, popiti otrov ili skoiti s tornja. Dioniz se odluuje za dulje putovanje preko
jezera Aheron, istim putem kojim je i Heraklo iao. Tamo ga preveze Haron, a Ksantiji nije
dozvoljeno ui u lau budui da je rob te mora hodati oko jezera. Dioniz zauje abe njihovo se kreketanje stalno ponavlja te se prikljuuje i sam Dioniz (tako je komedija dobila
ime). Dioniz se ponovno sastaje sa Ksantijom te kreu dalje, susreu brojne mitoloke likove
i, poto su Dioniza smatrali Heraklom zbog iste odjee, odluuju razmijeniti odjeu. Eak nije
mogao prepoznati koji je od njih bog te odlaze Plutonu da rijei zabunu. Pluton to i ini i

odluuje postaviti Dioniza za suca u nadmetanju dvojice tragiara. Na posljetku Dioniz

nailazi na Euripida u nadmetanju. Eshil je sjedio za poasnim mjestom najboljeg pisca
tragedija za stolom. Odrava se natjecanje, a Dioniz postaje sudac. Oba pisca citiraju vlastite
stihove i ismijavaju jedan drugoga. Ubrzo je donesena vaga te je reeno da svaki pisac kae
nekoliko rijei, a ije rijei imaju veu teinu, prevagnut e u njegovu korist.

Euripid zamjera Eshilu: statinost, sporo razvijanje dramske radnje, ostavljanje

glumca bez teksta na sceni, preduge korske dijelove, suhoparan stil, udne kovanice,
tautologiju i pleonazme u prolozima. Euripid istie u svom stvaralatvu: uvoenje govornog
jezika, potpuno predstavljanje svojih junaka u prologu, prikazivanje svakodnevnog ivota,
navika, uvoenje likova iz svakodnevnog ivota koji govore jezikom obinih ljudi i vladaju
zdravim razumom.

Eshil zamjera Euripidu to je zanemario osnovne funkcije dramskog pjesnitva ispitivanje, uenje o moralu i razvijanje svijesti i razuma. On zamjera Euripidu: upotrebu
istog metrikog klieja u prologu, estu upotrebu umanjenica, disparatnost ideje i slike,
glazbene inovacije, obraivanje trivijalnih tema pompoynim i patetinim stilom, izbor tema i
motiva koje loe utjeu na graane.
Dioniz moli Atenu za savjet i na posljetku Eshil pobjeuje te Dioniz odluuje vratiti njega, a
ne Euripida. Prije nego to je otiao, Eshil govori kako njegovo mjesto treba zauzeti Sofoklo,
a ne Euripid,