Willi Lambert

IZ LJUBAVI
PREMA
STVARNOSTI

Izdava
Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove
Zagreb, Jordanovac 110
Za izdavaa
Marko Milii, Zagreb, Palmotieva 31
Prijevod
Marko Milii
Lektura
Ana Jakovljevi
Oprema
Stjepan Harja

Tisak
Tipotisak, Zagreb
Naklada: 2000 primjeraka

S kupovinom knjige njen kupac je ujedno stekao i pravo postupati s knjigom kako on to
eli: pokloniti je, neproitanu je staviti na policu, proitati je djelomino ili pak u jednom
dahu. elio bih navedenim mogunostima dodati jo neke koje bi mogle pomoi da se iz
itanja izvuku nekakva korist i plodovi , kako bi rekao sv. Ignacije.
Ignacije zna za itanje premapo vlastitom ukusu prije svega zbog svoje osobite
naklonosti prema vitekim romanima: Satima je mogao itati i sanjariti. Temeljno
ignacijansko jezino blago nije viteki roman, ali je dozvoljeno itati ga ovisno o
interesu, odnosno dosadi i pustiti da djeluje u mati.
Ignacije je itao viteke romane s velikom halapljivou i pri tome je zacijelo stekao
iskustvo koje je kasnije u svojoj knjiici Duhovnih vjebi zabiljeio rijeima: Ne
zasiuje, naime, i ne zadovoljava duu obilje znanja, ve unutarnje kuanje i
proivljavanje stvari (DV 2).
Zato se sigurno isplati uvijek itati samo jedan ili drugi odlomak, kao kod nedjeljne
etnje: korak po korak ii putem rijei, tu i tamo se zaustaviti i zadrati se u mislima
na mjestu koje nam se ini posebno znaajnim i lijepim.
Ignacije poznaje vlastiti nain intenzivnog itanja. Tako on ispisuje u vlastitu biljenicu
na puno stranica Kristove rijei crvenom, a Marijine plavom tintom. Odlomke ove knjige
moemo itati s olovkom u ruci i pri tome staviti upitnik uz rub tamo gdje nastaju
pitanja; usklinik gdje je netko dobio prosvjetljenje; crticu, gdje jo elimo razmisliti.
Razmjena misli i razgovor o nekom odlomku mogu takoer biti od dobre pomoi. Sam
Ignacije je esto i rado traio duhovni razgovor. Ovdje je moda najprikladniji tzv. Krug
sluatelja, gdje najprije svi smiju rei to ih se posebno dojmilo. Nakon nekog vremena
provedenog u tiini mogu se jo jednom razmijeniti misli o tome to su rijei drugih u
nekome potaknule.

Temeljne rijei mogu takoer biti i pomo pismenoj meditaciji. U svakm odlomku se
nalazi nekolicina rijei s tonom naznakom gdje se nalaze. Ovo bi trebalo potaknuti na
itanje i meditiranje ne samo jednog citiranog stiha, nego cijelog okruenja iz kojeg on
potjee.
Na kraju itanja, mogu se uvijek postaviti ignacijanska pitanja; to me je posebno
dirnulo? Kakve veze s mojim ivotom ima to to je reeno? Kako mogu to to mi je po stalo vano zadrati u svom svakidanjem ivotu?
Odlomci knjige su poredani po poglavljima koji otprilike odgovaraju grai knjiice
Duh. vj. Isto tako jedna od mogunosti moe biti da se uz pomo temeljnog jezinog
blaga proe put duh. vjebi neto poput duh. vj. u svakidanjem ivotu. To znai da
kroz nekoliko tjedana ili mjeseci uzmemo ukupno sat vremena za osobnu molitvu i osvrt
na dogaaje dana kroz koje nam Boji Duh eli objaviti poruku za nas. Mnogi ne pro laze
taj put sami, nego u grupama i/ ili s nekim tko ih kroz to vrijeme redovno duhovno prati.
Kod itanja uvijek trebamo biti probirljivi, tj. izabrati ono ili se zadrati kod onoga
to mi, kako Ignacije kae, vie pomae.
Moda najvanija uputa za itanje koju daje Ignacije nalazi se u knjiici Duh. vj. da
svaki dobar kranin mora biti vie spreman na to da izjavu blinjega smatra
vjerodostojnom, nego da je osuuje (DV 22).
Ovo vrijedi takoer i za nastojanje da shvatimo samoga Ignacija. On je teak svetac:
njegov karakter i mentalitet nisu svakome sumpatini; njegova svetost nije ukinula sva
njegova ljudska granienja i slabosti to je i on sam predobro znao. K tome, postoji i
jarak povijesti od pet stoljea kojega nije lako preskoiti.
Postoji jo jedna potekoa kod itatelja 20-og stoljea: itav niz rijei su za njega
provokativne rijei, tabu rijei, ali Ignaciju su izuzetno vane. Tu spadaju Bog,
poslunost, stav Crkve, red, mrtvljenje itd. Nutarnje otuenje moe dovesti do
toga da se brzo iskljuimo, te da vie ne traimo skrivenu istinu u ovim rijeima. Ignacija
se mora itati takorei izvan ukusa naega vremena. Tada se svakako otkriju u
ignacijanskom temeljnom jezinom blagu vrijednosti kojih se teko odrei i moe se
zadobiti vie slobode u odnosu na granice vlastitog vremena.
Ignacije je svjedok za to u kojoj mjeri knjige mogu pomoi i koliko tekstovi mogu
postii. itanje Svetog pisma i biografija svetaca za vrijeme njegovog bolovanja bili su
vani na putu njegovog obraenja. Kasnije su mu se kako pie kroz iskustva molitve
iznutra pribliile istine vjere i Evanelja, tako da bi i bez Svetog pisma vjerovao u njih i
bio spreman za njih umrijeti.
S ovim temeljnim ignacijanskim jezinim blagom ne bi se moglo dogoditi nita
ljepe od toga nego da kroz njega Duh Sveti dirne itatelja.

POGLED NA SVE

Put
Kada bismo htjeli ignacijansku duhovnost okarakterizirali jednom jedinom rijeju jako
prikladna bi bila rije put. Iako Ignacije ne upotrebljava ovu rije pretjerano esto, ipak
se neprestano pojavljuje na odluujuim mjestima i proima itav njegov ivot, vjeru i
osjeaje.
Najprije je put Baskijca Iniga de Loyole, roenog 1491. na dvorcu Loyola bio put
prema usponu: Karijera na dvoru. S tekom povredom koljena koju je zadobio u obrani
utvrde Pamplona 1521. poeo je njegov pravocrtno planirani put uspona postajati
duhovnim putem obraenja i karijerom prema dolje. Ona ga je vodila u sve ponore, sve
do iskuenja samoubojstva, ali isto tako i u sve visine vjerniko mistine povezanosti s
Bogom.
Ignacije sebe shvaa na ovom svom ivotnom putu kao hodoasnika. Svaki ovjek
je homo viator, tj. ovjek na putu. Tipino za Ignacija je da hodoasnitvo doivljava tako snano kao osobni duhovni ivotni osjeaj, te, da pisma uvijek potpisuje s
hodoasnik. On se javno tako izdaje, te je primjereno da je njegova duhovna
autobiografija izala pod naslovom Izvjetaj hodoasnika. Tu govori o svojim putovi ma koji su ga pjeice, s konjicom i brodom vodili po Europi, u Englesku i Jeruzalem. Pri
tome je imao namjeru pokazati samo jedno: kako ga je Bog vodio.
Ovaj svoj nutarnji put je izrazio u knjiici Duhovnih vjebi, u Duhovnim vjebama.
Njih Ignacije usporeuje s hodanjem i tranjem. Ignacije kao pratilac pomae ovjeku
koji moli kako stei duhovna iskustva.Duhovnost puta je uvijek povezana i s duhovnim
iskustvom. Na molitvenom putu Duhovnih vjebi Ignacije prati ovjeka kroz sve
njegove duhovne krajolike: u rajskom vrtu, kroz pustinju, kroz tamne klance, do
Tabora, do Golgote i do brda uznesenja i poslanja.
ovjek koji moli i vjeba pozvan je da postane Isusov suputnik koji je sam put na
kojem Bog dolazi ovjeku u susret. Kao i na svakom putu i ovdje postoje vana raskrija
na kojima se moraju donijeti odluke. Ignacijanska je duhovnost duhovnost odluivanja,
oslunosti i slobode. Mnogo ignacijanskih naina kako pomoi na putu i kod odluivanja
nalazi se prije svega kod vjebi i uputa za izbor. Razlikovanje duhova pomae kod
pronalaenja tragova i kod razlikovanja vode li oni u Bojem pravcu , tj. vie vjeri, nadi i
ljubavi ili vode u suprotnom pravcu, k vie nepovjerenja, beznadenosti i egoizma.
Boje tragove moe slijediti samo onaj ovjek koji ivi od slobode Duha, koji ivi
indiferenciju; ta angairana oputenost (Teilhard de Chardin DI), Schwebe des
Lebendigen? (Max Frisch ) omoguuje da budemo otvoreni za sve putne pravce na
koje nas poziva Boji Duh.
Ova nutarnja i izvanjska pokretljivost,koju esto nazivamo i spremnou biti
disponiranim dolazi do izraaja u jednoj rijei koju Ignacije najee upotrebljava:
ovisno o. Time nas poziva da najrazliitijim situacijama ljudima, vremenima, okolnostima neprestano diferencirano prilazimo.
Ignacijansko magis, tj. vie mora se u jeziku duhovnosti esto puta prevesti s
dalje: rasti dalje, ljubi dalje, idi dalje. Prvi korak kojem vodi ovaj dalje je korak iz
puke egoistine zarobljenosti samim sobom. Za tu svrhu pie Ignacije u knjiici
Duhovnih vjebi: Svatko neka, naime, pamti da e u svim duhovnim stvarima toliko

napredovati koliko se bude odrekao ljubavi prema samome sebi, svoje vlastite volje i
koristi.(DV 189).
Korak iz sebe prema van je korak prema drugim ljudima. Za Ignacija je sve vie
postajalo njegovim ivotnim sadrajem odlaziti k ljudima da bi ih vodio Bogu, Kristu.
Zato su on i njegovi uzeli sve putove na sebe. Ni jedan put mu nije bio previe strm ili
previe dug i nijedan otpor prevelik, kako bi pomogao duama.
Kao Isusov glasnik navjeivao je posvuda i na najrazliitije naine Evanelje. Kako bi
njegovi drugovi mogli biti poput uenika, apostoli na putu k ljudima, nije htio u svojoj
zajednici imati zbornu molitvu, U na pozivu pripada proi kroz mnoge zemlje, stoji u
jednom pravilu reda. Na tom duhovnom putu kod Ignacija i njegovih drugova se razvio i
odreeni nain duhovnog hoda, stil, nain postupanja. To je takoer karakteristino za
Ignacijansku duhovnost puta: imati osjeaj za stil i metodu i promiljen nain postupanja.
Pri tome se, dakako, ne radi o duhovnom menagmentu. Takvi naini postupanja su
noeni
jednim temeljnim stavom kojeg Ignacije nazivastrahopotovanjem i
potovanjem. U svom duhovnom dnevniku biljei da je put taj koji ga vodi Bogu i
stvorenjima.
Ignacija zanima proslavljanje Boga u svemu. Strahopotovanje ga navodi da Boga
trai i nalazi u svim stvarima. Ova ignacijanska izreka je, takorei, kranska
otpusnica, Boga traiti i nalaziti u svim situacijama, u osamljenosti, na poslu, u molitvi
u prijateljstvu u radu, u liturgiji, u blinjem, u tuzi i radosti Boga traiti i nalaziti.
Znaajna je sluajnost da je prva crkva koju su Ignacije i njegovi drugovi dobili u
Rimu bila crkva Madona della Strada, crkva Marije od puta. Marija je Ignaciju uvijek
bila pratiteljica na njegovom duhovnom putu. Onaj tko je hodoasnika jednom vidio
na ovom putu, govorio je o njemu kao o malom panjolcu koji hramlje i ima vesele
oi.
Zato ne?!
Jedan esti sugovornik isusovaca jednom je navodno zapitao: Zato vi isusovci, im vas
netko neto upita odmah postavljate protupitanje? Odgovor isusovca je bio: Zato
ne?!
Naglaavanje sluanja i propitkivanja je posve ignacijanski. To je pokuaj da se to je
vie mogue pribliimo stvarnom pitanju sugovornika. Karlu Rahneru DI, velikom
teologu ovog stoljea, postavljanje pitanja je postalo teolokom metodom. Bio je uvjeren
da je odgovor skoro sam po sebi blizu samo ako je pitanje duboko i dovoljno tono
postavljeno.
Zato i zato ne nalaze se u Ignacijevom ivotu ne samo u slubi sluanja i
pitanja, nego pokazuju neto od njegovog ljudskog karaktera i duhovnog profila. Na to je
upozorio Hugo Rahner DI, izuzetan poznavatelj ignacijanske duhovnosti, u uvodu svog
djela Ingnacije kao ovjek i teolog (Freiburg 1964).
Pour quoy non. Zato ne. Ova izreka na grbu stoji ispod slike Navjetenja Marijina u
kapelici dvorca Loyola...1497. je slika dospjela u Loyolu, kada je posljednji sin kue,
Inigo poloio svoje prve djeje ispite hrabrosti. Pred tom slikom je molio u tjednima svog
obraenja kada je neprestano razmiljao o odluujuem zato ili zato ne i kada je
polagano poeo uviati da za ovjeka koji eli sluiti Bogu kao noble caba llero nema
prijeeeg zato.
to sve moe ova izreka na grbu rei o plemenitom kavaliru, Ignaciju?

Moda se najprije u pitanjima zato i zato ne osjea sva djeja pitanja. Zato ve
moram na spavanje? Zato i ja ne smijem ii? itd. Moda imaju i prizvuke onog
mladenakog upita koje se izreci starijih; Pa, uvijek je bilo tako! suprotstavlja s Zato
ne drugaije?
Kod mladog Ignacija se moe jasno i sigurno uti viteki, ponekad agresivan i vrlo
hrabar, izazivajui ton:; kada ga se citira pred sudom zbog razliitih i velikih
prekraja; kada se pokazuje kao najbolji maevalac, majstor u svim vjebama s
orujem; kada tjera ljude koji mu staju na put; kada jedini u beznadlenoj situaciji
glasuje za obranu utvrde Pamplone; kada sanja o velikim djelima i avanturama. To je
viteko zato ne?, koje se veseli izazovima.
Odluujue objanjenje, prosvjetljenje i produbljenje tog zato ne? dogaa se u toj
mjeri u kojoj Ignacije iznutra shvaa to to znai da je Boja ljubav u Isusu postala
ovjekom. Ovo e se razjasniti u centralnom razmatranju Duhovnih vjebi.: Treba da
predstavim sebi Krista, naega Gospodina, kao prisutna, raspeta na kriu, i da zaponem
razgovor s njime te da ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, doao na to da se uini
ovjekom te je od vjenog ivota dospio do vremenite smrti...treba da se pitam to sam
uinio za Krista.(DV 53).
Ovaj dogaaj je Ignaciju tako napojmljiv kao to je bio Mariji u sceni navjetenja, pred
ijom je slikom esto molio u dvorskoj kapelici. Njegovo pitanje zato? sadri
nepojmljiv odgovor Boje Ljubavi: Bog je toliko ljubio svijet... (Iv 3,16).
Uvijek tamo gdje ovjek misli da je na granicama svojih mogunosti mogu mu
djelovanjem Bojeg Duha izniknuti nove mogunosti: Zato tj., Sara, ne bi u svojoj dobi
mogla vie imati djece? Zato ti, Mojsije, ne bi mogao govoriti pred faraonom svojim
mucavim jezikom u mojoj snazi i uz pomo svoga brata? Zato ti Jeremija, koji se
osjea premladim ne bi ipak mogao biti moj prorok? Zato se, Marija, iz tebe ne bi
mogla roditi Ljubav Boja po snazi Duha Bojega koja zasjenjuje? Zato, Petre, ne
doputa da ti operem noge? Uvijek: Zato ne!? Ovo pitanje boanske Ljubavi unitava
sve ljudske prigovore i isprike: Ljudima... (Mk 10,27).
Ovo vrijedi za posljednje granice do kojih ovjek dolazi, ali isto i za svakodnevne .Bi
li trebao napraviti prvi korak u pomirenju? Zato ne?! Trebam li se jo jednom suoiti s
ovom tekom zadaom? Zato ne? Bi li trebao jo jednom razmisliti o stvari i moda
promijeniti odluku?! Zato ne?! ...
Ignacije je postavio pitanje zato je Boja Ljubav postala ovjekom. On je boanskim
je odgovorom preobraen u zametku svog ivota. U odgovoru koji daje Pitam se to
trebam initi za Krista , Shvaamo najdublje sredite Njegove teologije i izvorite za
Njegova djela koja oblikuju Crkvu. (Hugo Rahner DI).

Stvarnost

Realistinost i smisao za stvarnost nisu stvari koje spontano povezujemo s pobonou i

duhovnou. Kod Ignacija se to moe i mora initi. Njega moemo okarakterizirati kao
realista meu svecima, iako je na poetku njegova puta bilo pubertetskih i stranih
stvarnosti snova o skurilno djelujuim velikim djelima. Ignacije je preteno krt na
rijeima i puta djela da govore, no ipak i njegov jezik pokazuje njegovu blizinu sa
stvarnou: Iskustvo, djela, stvarnost , cilj i sredstva, Bog u svim stvarima su pojmovi
koji su za njega vani . Prije svega njegovo vienje Krista kao Gospodina i Stvoritelja
svih stvari upuuje na vjeru koja ljubi zemlju (Karl Rahner).
Opis doivljaja prosvjetljenja kojeg je Ignacije imao na rijeci Cardoner, daje naslutiti
koliko je to bilo odluujue za sav njegov ivot i koliko ga je to pribliilo stvarnostima
vjere i svijeta:
I dok je tamo sjedio, poee mu se otvarati oi uma.Nije imao vienje, nego je shvatio i
spoznao mnoge stvari iz duhovnog vota i s podruja vjere i naobrazbe. A sve to u tako
veliku svjetlu da su mu sve stvari izgledale kao nove. Nemogue je iskazati pojedinosti
koje je tada shvatio, premda ih je bilo mnogo, nego samo to da je velika jasnoa ula u
njegov um. Kad gleda kakve je sve pripomoi imao od Boga i sve stvari koje spoznao u
ivotu u prole ezdeset i dvije godine, pa i uzevi sve to zajedno, ne ini mu se da je
shvatio toliko koliko samo tom zgodem. Um mu je postao tako prosvijetljen da mu se
inilo kao da je drugi ovjek i da ima drugi razuim , a ne onaj to ga je imao prije.(A
30).
Ignacije je pripovijedajui uinio sve to je mogao kako bi ovaj doivljaj
okarakterizirao jedinstvenim i centralnim. To nam pokazuje kako je njegovoj nutarnjoj
svijesti poklonjen sintetiki pregled stvarnosti, stvarnosti vjere i ljudskog znanja.
Boansko ljudska stvarnost koja mu se na ovaj nain oitovala pozvala ga je da joj se
potpuno preda
ne samo shvaajui je izinutra, nego i u inima i djelovanju.
Djelotvornost je stoga Ignaciju unaajan kriterij za susret s realnou. Kao to se za
Boju Rije kae da se ne vraa bez uinka nego da ostvaruje ono to se od Njega trai
(usp. Jes 55,11), tako i Ignacije eli kroz svoju slubu su djelovati da Evanelje Isu sa
Krista donese plod.
Sa svojim poimanjem stvarnosti Ignacije je jako blizu prasmislu rijei; stvarnost,
djelo, djelovanje, tkivo(tkanje), vrtlog da, crv koji se savija Tohuwabohu.(kako je
Martin Buber preveo poetnu stvarnost stvaranja, potjeu iz istog korijena i slikovite
predodbe. Ignacije vidi sebe utkanog u to tkanje stvarnosti. Bog poklanja ovjeku cijelu
stvarnost, pie Ignacije u jednom od svojih pisama: Bitak i ivot, .... snage due, snage
tijela zajedno s vanjskim dobrima,... darove svoje milosti,... konano cijeli svemir i duh
i materiju koji su sadrani u njemu,te sebe samoga..., pri emu je On sebe nama dao za
Brata u naem tijelu.
Bog nas grli kroz stvarnost, glasi jedna njena duhovna reenica. Ignacijanska nas
duhovnost poziva da dopustimo da nas grli stvarnost, i da mi nju zagrlimo ak i ako je
katkad gruba i odbojna. Pisac Arthur Mller pie u jednom svom djelu:

Sanjao sam da je moj ivot moje dijete. Ali, bilo je mongoloidno i ja sam pobjegao
od njega. Ali ono je uvijek iznova dopuzalo u moje naruje. Vuklo me za odjeu. Onda
sam pomislio: Ako ga poljubim, moda u moi spavati. I sagnuo sam glavu nad
izoblieno lice bilo je jezivo, ali poljubio sam ga.
Sveci su ljudi koji mogu poljubiti stvarnost. Sv. Franjo u svojoj oporuci koja je bila
poetak njegovog obraenja pie izriito tako, da je poljubio gubavca. Ono to mu je
prije bilo odbojno osjetio je tada kao nutarnju slast. Ignacije je isto tako esto grlio ljude
sa zaraznim bolestima koje pobuuju gaenje i pomagao im. Na taj je nain grlio Ljubav
Boju koja je postala ovjekom i doputao da ona grli njega U tome i u svim stvarima.

Boga traiti i nalaziti u svemu

Neki uenik upita svog uitelja: Reci mi, gdje je Bog! Uietlj na to odgovari: Reci mi
gdje nije! Ignacijev doprinos na pitanje ljudi, gdje je Bog nalazi se u rijeima: Boga
traiti i nalaziti u svim stvarima. Postoji mnogo tipino ignacijanskih izraza, ali izraz
traiti Boga u svim stvarima je stvarni temelj na kojem se nadograuje sve ostalo.
Ovo traenje i nalaenje ne moemo sebi predoiti konkretno, a istovremeno i dovoljno
tajnovito. U jednom pismu nekom subratu Ignacije pie:
Oni koji ue trebali bi se vjebati u traenju prisutnosti Boga, naega Gospodina u
svim stvarima, npr. u govoru, u hodu,u gledanju, kuanju, sluanju, razmiljanju,
openito u svemu to rade, ta, Boje je Velianstvo ipak u svim stvarima po Njegovoj
prisutnosti,po Njegovom djelovanju i biti. Promatrati, ovaj nain na koji u svemu
pronalazimo Boga, naeg Gospodina lake je nego kad se hoemo uzdignuti duhovnoj
materiji vie apstraktne vrste u koju se ipak moemo smjestiti samo s mukom
.................(GB 2).
Sigurno bi se moglo pokuati tonije pojasniti ove reenice, postaviti pretpostavke to se
je njima moda mislilo. Ali, tako bi samo vjerojatno poele djelovati. Sigurno je bolje
jednostavno ostaviti ove rijei na miru. Ignacije je doivio to duhovno iskustvo i
pokuavao jezavesti svoju mladu subrau: Dobro je, vidjet ete; budite otvoreni za to;
moete dobiti na dar jedan trenutak ovog duhovnog iskustva koje e onda nositi cijeli va
ivot. Onda ete u svakoj kapi rose nalaziti sunec na nebu i sunce Boje. U svakom
ljudskom liku, u svakom razgovoru, u tami i u svjetlu, u radosti i u nevolji ljudskog ivota, u unim svaama i u nagodbama, u otporima i kod vjetra u lea, u pitanjima i u
odgovorima, u Bojoj blizini i u njegovoj udaljenosti Bog u svemu.
Jesu li ovo rijei za nas? Za vrijeme u kojem je Bog proglaen mrtvim? Za ljude koji
su mislili da sami mogu i moraju stupiti na Boje mjesto, ali koji su onda poeli patiti od
kompleksa Boga? Za generaciju koja vie nema strastvenih ateista, koji su u svom
borbenom poricanju Boga ipak drali budnim sjeanje na Boga, predodbu o Bogu?
emu pitanje o Bogu u vremenu, u kojem ovjek prijeti ostankom na razdaljini? Ili se
moramo opet sjetiti Boga zbog ovjeka koji bi se inae u svom zaboravu na Boga mogao,
kao to je rekao Karl Rahner razviti u pronicljicu ivotinju? Ne postavlja li se u
pitanju: Adame, ovjee, gdje si ti? Iznova pitanje : Gdje si Ti, Boe? Boe gdje
si? pitao se je ne malen broj ljudi u koncentracionim logorima nacistikog vremena.
Mnogima je dano pitanje- odgovor: Ako ne ovdje, gdje onda?
Bog u svemu i sve u Bogu to je vie i drugaije od pukih religioznih osjeaja. Da
religija Bog ne, ini se danavjeuju mnogi bogobojaljivi duhovni pravci. Za to i
naprotiv vrijedi: Radi se o Bojoj muci, ime se imenuju strast i patnja onih koji sebi
ne mogu opravdati Boga, ak kad bi i itav svijet vjerovao da Ga religija ne treba i da ga
vie ne moe ni trebati (J.B. Metz).
Iz te religije bez Boga koju su nainili ljudi pomae samo izlazak, egzodus ovjeka iz
sebe samog. Inae dosee samo do izgreda, nikad do estaze. ovjekov egzodus iz svog
skuenog ja u irine dogaa se po samom Bojem Duhu. Ovo nadilaenje samog sebe u
pravcu Bojeg Ti doivio je Ignacije, kako kae, kao nenadmaivu sreu:
.... (GB 58).

Priprava i enja

enja je poetak svega! istinitost ovih rijei koee je rekla Nelly Sa.... svatko moe
lako provjeriti: Gotovo da nema nita goreg od razreda, plaljivog djeteta, ovjeka koji
nita ne eli, nee ili ne zna, to hoe. Htjeti, eljeti, zahtjev, enja, to je poetak
svega
Ignaciju je ova enja toliko vana, da se on za poetak zadovoljava barem i enjom
za enjom. Kada netko eli nasljedovati Isusa na Njegovom putu, a ne osjea enju da
ga slijedi i na Krinom putu, onda je dovoljna i enja za enjom.
Ignacije budi snagu enje kod svake molitve dvaput kroz molbe:
Prva i uvijek ista molitva je tzv. opa pripremna molitva: od Boga, naeg Gospodina
izmoliti milost za to da sve moje namjere, djela i poslovi budu u slubi i na hvalu
njegove boanske velianstvenosti (Dv 46).
Jako se moe isplatiti ako se jednom upitamo: to bi za mene bila temeljna molitva u
kojoj bi se saela itava enja mog ivota i koju bih svaki dan htio izgovarati? Ima ljudi
koji su iskusili da je ova omiljena molitva nosila i obiljeila itav njihov ivot i
molitvu.
U drugoj molbi Ignacije izraava ono to prosimo ba specijalno sada dok molimo,
takorei posebnu elju: vie samospoznaje, zalijeenje vanjskih ..ja, spremnost na
ponmirenje, duboku spoznaju Krista itd.
Ovako gledano moliti znai oslukivati kretnje u vlastitom srcu. Ovo se smije
dogaati u povjerenju da sam Duh Boji, kako pie Pavao, uzdie u nama neizrecivim
rijeima (usp. Rim 8,26). Bog je prisutan u naoj enji.
Sv. Augustin opisuje jednom enju za Bogom kao neprestanu molitvu:
Vjera, nada i ljubav su neprestana molitva enje. Ali u odreeno vrijeme i sate molimo
i rijeima da naa enja bude to jaa.
Isti Augustin pie jednostavne, velike rijei: Boja enja je ivi ovjek. enja je,
dakle, mjesto gdje se susreu Bog i ovjek:
Kod Isusa se Boja enja za ovjekom pokazuje na razliite naine: Onda, kada kae:
.... (Lk 22,15), i tako e enja postati izvorom euharistije. Ali onda takoer kada pita
bolesne: to hoe, to ti trebam uiniti?
Isusova enja, Boja enja je ovjek, a ovjek je opet u svojoj enji za Bogom
mjesto Bojeg dolaska, i na taj nain svjedoanstvo za druge ljude:
Kako magarca koji nije edan ipak potaknuti da pije? I kako
uz svo duno
potovanje potaknuti(navesti) ovjeka da ea za Bogom, ako je izgubio tu e i ako se
zadovoljava pivom i rakijom, televizijom i vonjom automobila? Izgleda da postoji samo
jedno rjeenje: Treba nabaviti ednoga magarca koji obilno, s velikom nasladom i
uitkom pije iz vjedra pored nekoga svoje vrste. Ali bez ikakova pretvaranja, jednostavno zato to je edan, jako, neutaivo edan. To nee ostaviti njegovog kolegu bez
dojma. Doi e mu elja da se nagne nad vjedro i da jednim dugim gutljajem srkne
osvjeavajue vode. Ljudi koji su gladni i edni Boga bolja su propovijed za svoju
subrau, nego mnogi okrepljujui govori (Jacques Lo...).
Sveti Ignacije je bio jedna takva propovijed sa svojom enjom za Bogom.

Velikodunost

Gospodine, zar ne vlada velika rasipnost u svijetu?

Plodovi ne nadoknuju(vrijede) ono(onoliko) to se(koliko se) izgubi na sjemenu.
Iz izvora izbija voda napretek.
Sunce isijava bujice svjetla.
Neka me tvoja velikodunost naui t je veliina due.
Neka me tvoja dareljivost ouva da ne budem krt.
Kako bih i ja kada vidim kakvu otvorenu ruku
Ti ima,
Kako si Ti velikoduan i dobar,
isto daaavao, bez raunanja, bez mjerenja,
poput kraljeva Sina, poput Sina Bojega.
S rijeima ove molitve pogaa brazilski biskup ........... upravo ono to Ignacije pie u
petom naputku u svojoj knjiici duhovnih vjebi:
..... (DV 5).
Komentatori duhovnih vjebi su razmatranje velikodunosti uvijek interpretirali kao
jednu temeljnu pretpostavku duhovnih vjebi. Malenkost i uskogrudnost su loi
preduvjeti za ivotni put i put duhovnih vjevi.
To se moe lako provjeriti gledajui(promatrajui) osobne susrete: to je vie ograda,
to je vie ako i ali upotrijebljeno u razgovoru, to vie svaki partner misli na svoju
sigurnost i boji se da ne izvzue tanji kraj toliko tee dolazi do susreta i rasta veze. Ovdje
partneri moraju raditi na tome da lagano razrue ograde. U politici je to vrijeme ...a
koje grade povjerenje.
Kako izgleda ta velikodunost koja u ivotu daje vie? Za ovaj odgovor e pomoi
regres na pratekst knj. duh. vjebi. Ignacije govori o Can grande animo, dakle s
velikim duhom, s irokim srcem upustiti se u duhovne vjebe.
Toma Akvinski definira velikodunost kao rastegnue due na veliko (extensio
snimi ad magno). Biti velikoduan, dakle, najprije znai imati smisla za veliko: imati
velike nade, dalekosene enje, vizije, snove i iroke perspektive. Hou sve! rekla je
jednom mala Terezija; Jedino je Bog dostatan, rijei su velike Terezije; i Mary
Ward izraava istu stvar rijeima: Ne zadovolji se niim to je manje od Boga. Ove
rijei su tako velike i gotovo zaustavljaju dah, tako da se ovjek osjea skoro natjranim
pristati uz maleno, ljudsko, ogranieno, zemaljsko. Ali za istinski velike svece ovo nije
nikakva suprotnost. Ta, pogledajte Boje oitanje (objavu), iznad ega se ne moe
zamisliti nita vee (Anselmo Kanterburijski), u najnovijim kapljicama rose, u prirodi, u
Isusu, u svakom ovjeku.
Upravo pogled na velikog Boga, koji daje u ..........mjeri (Lk 6,38), otvara i ljudsko
srce svoja vrata da i samo postane irokim i velikim. Isto kao to nam pogled na slike
planine...., na prostranstvo ili na more usporava dah i iri grudi, tako e i ovjek postati
irokim, ako gleda Boga koji daje vie od svih predodbi i jo beskrajno vie nego to
mi moemo izmoliti i zamisliti (Efe 3,20).

Boja velikodunost u usporedbi s ovjekovom uskogrudnou predoava Isus u

usporedbi s nemilosrdnim slugom: Sluzi je izdana astronomski velika svota u zajam, ali
on nakon toga tlai svoga subrata zbog smijeno male svote (usp. Mt 18, 23 35).
Razmatranje Isusova poziva u duhovnim vjebama pokazuje Krista koji ide na sve i
poziva da s njim se trudimo danju i bdijemo nou (DV 93), kako bismo svima donijeli
evanelje.
Za Ignacija na takav poziv jednog takvog dareljivog i prijateljskog kralja (DV 94)
ima samo jedan odgovor; formuliran je u molitvi koju se moe pripisati vitezu
Ignaciju.
Vjena Rijei, utjelovljeni Sine Boji, naui me istinskoj velikodunosti. Naui me,
sluiti Tebi, kao to zasluuje: davati bez brojanja; boriti se, bez osvrtanja na rane;
raditi, ne traei odmora; zalagati se bez da oekujem druge plae osim svjesnosti da sam
ispunio Tvoju svetu volju.

Duhovne vjebe

IgnacijeIgnacije i duhovne vjebe su dvije rijei koje bi se morale izgovarati u jednom

dahu. Ne zato to je Ignacije jednostavno bio izumitelj duhovnih vjebi. Duhovno
vjebanje je uvijek postojalo u povijesti religija i vjernika. S Knjiicom duh. vj. Ignacije
je ovom duhovnom vjebanju dao jedan novi, plodonosni lik. Ova plodonosnost se
oituje u onoj reenici, da je knjiica duhovnih vjebi napravila(uinila) vie ljudi
svetima, nego to ima slova. Je li ova izjava pretjerana ili ne, ne zna se, ali jedno je
tono: Ignacije je duhovne vjebe smatrao najvrijednijim poklonom sebi i Crkvi i dao ih
je svojoj redovnikoj zajednici kao najvanije duobriniko sredstvo. Bio je zahvalan
kada je Crkva 1548. g. slubeno priznala knjiicu duh. vj. Petsto tiskanih primjeraka
iskuanih voditelja duh. vjebi su skroman broj u odnosu na 1400 slijedeih izdanja koja
su doivjela djelomino mnoge naklade.
to su duhovne vjebe? Ovo kae Ignacije u svom prvom naputku u knji. duh. vjebi:
.......... (DV 1).
Duhovne bi vjebe trebale biti pomo da ovjekov ivot uspije i da dublje nae put do
praenje svoga ivota: do Boga. Pri tome Ignacije pretpostavlja da je ovjekov ivot
uspio u posljednjem smislu, ako on Sam postane odgovor na Boju Rije Ljubavi koja
strava oslobaa i poziva.
to se dogaa na putu duhovnih vjebi? To se moe izrei na razliite naine.
Gledano izvana: Netko se na 30 dana (ili samo na tjedan ili nekoliko dana) povlai u
tiinu, ima cio dan vremena za molitvu i meditaciju i u razgovoru s pratiteljem duhovnih
vjebi dobiva upute za daljnji auhovni put.
Biblijski reeno: Netko je pozvan da u molitvi i razmatranju ide Isusovim putem, te da
se kroz to, poput uenika, dade mijenjati. Tako etiri tjedna duhovnih vjebi
odgovaraju putu evanelja: Princip i temelj duhovnih vjebi prihvaa obeanje da je
Boje Kraljevstvo blizu; prvi tjedan duh. vjebi odgovara pozivu na obraenje iz
evanelja; u drugom tjednu poziv prelazi u nasljedovanje; u treem tjednu polaznik duh.
vjebi prati Isusa na krinom putu, a u etvrtom je tjednu pozvan na susret s Uskrslim.
Nije vano na putu duh. vjebi u prvom redu razmiljati o biblijskim temama, nego se
upustiti na put s Kristom u jednom egzistencijalnom procesu. U tom smislu nisu etiri
tjedna duh. vjebi oznaka vremena, nego oznaavaju odluujue faze duhovnog rasta.
Zbivanja na putu duh. vjebi mogu se takoer izrei u obliku kao pet odluka. To su
naini na koje se oituje Boja Ljubav ali to su i pozivi ljudima da kau da odlukama
ovjekoljubivoga Boga koji se objavio u Kristu (usp. Tit 3,4):
Da stvoriteljskoj Ljubavi,
Da Ljubavi koja oslobaa
Da Ljubavi koja zove i alje
Da ivotu Ljubavi jo i u smrti
Da pobjednikoj, uskrsloj i savrenoj Ljubavi.
Onaj tko uraste u ovo viestruko da Ljubavi Boje, taj zna da je slobodan za
stvaretaljski ivot; taj zna da smije biti slab i siromaan; taj zna da e ga pozvati

njegovim imenom i da ima nalog za njegov ivot; taj zna da se i u tami moe nai smisao
i u smrti ivot i da je Ljubav u uskrsnuu pokazala da je jaa os smrti.
Mnoga duhovna vremena se nazivaju duh. vj.. Kada su duh. vj. ignacijanske u
punom smislu? Duh. vj. su u punom smislu rijei ignacijanske,
ako su centrirane oko Boga, tj. kada je njihovnajdublji cilj voditi ljude u susret s
Bogom,
ako su orijentirane na vjebe, tj. kada se ne samo razmilja o temama, nego kada se ide i
putem nutarnjeg iskustva,
ako se odnose na Krista, tj. kada sopustimo da Isus, Ljubav Boja koja je postala
ovjekom i Koja je po Duhu Svetom ulivena u naa srca (Rim 5,5) bude odluujui za
nae osobno poslanje i poziv,
ako su procesualne, tj. kada se uvijek uzima u obzir vlastiti egzistencijalni put
pojedinca,
ako su cjelovite, tj. ako je prisutan cio ovjek s duom i tijelom, s glavom i srcem i sa
svim svojim snagama i cijelom svojom ivotnom prolou i smije obavljati duh.
vjebe.
Pri pukom itanju knjiice duh. vj. djeluje suhom i shematinom. Povremeno su je
usporeivali s kuharicom za koju vrijedi: ovjek nije ist od recepta, nego od skuhanog
jela. Isto tako se ovjek ne zasiti duhovno od itanja knjiice duh. vj., nego ako se
egzistencijalno upusti u duhovne vjebe.
Koliko hranjivom sam Ignacije smatra hranu duh. vjebi vidi se u jednom pismu
koje je pisao svom bivem ispovjedniku i u kojem ga hitno poziva na duhovne vjebe,
budui da su one najbolje to mogu misliti, osjeati i razumjeti u ovom ivotu, i za to da
ovjek sam sebe moe upotrijebiti, i za to da moe donositi ploda i mnogima drugima
pomagati i koristiti.
Obavljati duhovne vejbe da bi spasio sebe i svijet? Jedan mladi dolazi uitelju s
pitanjem: to mogu uiniti da spasim svijet? Mudrac odgovara: Toliko puno kao to
moe pridonijeti tome da sunce sutra izae. Ali, emu onda koriste sve moje molitve
i moja dobra djela, svo moje zalaganje?, pita mladi. Na to odgovara mudrac: Pomau
ti da bude budan kada sunce izae.
Moda bi trebalo rei: Pusti duh. vj. Da se u nama dogode, kao to je Marija dopustila
da se u njoj dogodi Rije Boja.

Vjebati

Ve na prvoj stranici Ignacijeve autobiografije pojavljuje se rije vjebati. On govori o

tome da su se njemu svidjele vjebe s orujem (PB 1). Oruje je sigurno
najnesimpatinije sredstvo za vjebanje jer podsjea na rat. Ali netko i sport s orujem
prikazuje kao bilo koji drugi sport: ovjek postie neto samo kada vjeba Vjebanje
stvara majstora. To vrijedi za sport, to vrijedi za muziciranje, to vrijedi sve sve od
uenje jezika, od svakog odgoiteljskog postupka jedenja s noem i viljukom do
komunikacije u sudionitvu: vjebanje pripada ivotu, iako je teko.
Ignacije nije uao u povijest Crkve zbog svojih vjebi s orujem, nego zbog svojih
duhovnih vjebi. One mogu rei neto pouno o smislu i besmislici vjebanja.
Naokon e postati jasno da vjebanje ima slubenu funkciju. Ignaciju nije bitno
vjebanje zbog samog vjebanja. Duh. vj. bi trebale pomoi da sredimo vlastiti ivot, da
postanemo otvoreni za to da Boja volja moe u nama postati to djelotvornija (usp. DV
1). Tako vjebanje dobiva pravac kako ne bi bio puko besmisleno ponavljanje, stupanje u
prazni hod.
Kroz vjebanje postaje jasno neto drugo: ovjek nije dovren. On raste, na putu je,
pada i opet se mora pridignuti; ui putem pokuaja i pogreaka. Tu ima neeg bolnoga,
ali i oslobaajueg: Ne moramo biti savreni i ne moramo na poetku biti ve na kraju.
Mi jesno i ostajemo cijeli ivot osoba koja raste. Biti odrastao nije konano stnje: Ako
ne budete poput djece... (Mt 18,3). Ove Isusove rijei moemo shvatiti kao poziv da
budemo spremni uvijek iznova zapoeti biti naunici, te uvijek iznova igrajui se
uvjebavati nove ivotne postupke i mogunosti.
Sjeam se jedne etnje s mojim
roditeljima. uli smo nekakav um iz udaljenosti i okrenuli se: Trogodinji djeak se
prevrnuo sa svojim djejim biciklom i lei na tlu. Odmah smo se pripremili kako bismo
na prvi zvuk plaa otrali do njega. Ali, to nije bilo potrebno. Djeak je uspravio svoju
trokolicu, ...odvrludao, te nam preko ramena doviknuo s 50 metara udaljenosti: Moram
jo puno vjebati! Dojmljivo nije bilo okrivljavanja glupog bicikla ili kamena na
ulici, nego skroman uvid: To je tako, to se moe dogoditi, a ja moram puno vjebati ako
elim napredovati.
Ono to je ovdje izreeno jednostavno na djeji nain, moe se izrei aforizmom:
Vjebanje je in nade! Tko vjeba, taj se nada. Tko vjeba, zna da je ovjek vremenito
bie, da ima vrijeme i da ga smije koristiti. Isto tako kao to ovjeka moemo oznaiti
kao homo viator, ovjeka na putu, isto tako ga moemo okarakterizirati i kao homo
exerceus, ovjeka koji vjeba. ........ ovjek je takoer i bie koje vjeba.
Vjebanje se ne odnosi samo na tehnike i sporedne postupke, nego i na bitno kod
Ignacija se odnosi na uvjebavanje u ivotu koji moe biti odgovor na Boji poziv. Iz
jednog naslova knjige Ericha Fromma De dunct des leibens jasno je da se vjebanje
moe i mora ticati bitnih dogaaja. Temeljna teza ove knjige je: Brakovi i partnerstva
esto ne uspijavaju, jer se stanje zaljubljenosti zamjenjuje s ljubavlju. Kao prvo se mora
sebi pojasniti da je ljubav umjetnost, isto kao to je i ivot umjetnost; ako elimo uiti
ljubiti, moramo isto tako postupati kako bismo postupali kada bismo htjeli uiti bilo
kakvu drugu umjetnost, npr. glazbu, slikarstvo, tesarstvo ili umijee medicine ili
tehnike. Da bi neto postalo umijeem potrebni su stalna, strpljenje, disciplina i sloboda

od puke zaljubljenosti u sebe samoga potrebno je vjebanje. Knjige o ljubavi mogu dati
inspiraciju, uvid, znaje, lai vrijedi slijedee: Od znanja do umijea vodi samo jedno
vjebanje (O.F:B..now).
Kako vjebanje ne bi preraslo u puku tehniku, u tehniku ljubavi , u komunikacijsku
tehniku i naposljetku postalo neovjenim moraju umjetnost i sklonost, inspiracija
i transpiracija biti zajedno. Teoloki reeno: Boja milost i ovjekovo sudjelovanje
dogaaju se u jednom jedinom .....
Jezina povijest rijei vjebati daje ovdje jedno zanimljivo razjanjenje. ken
(njem. vjebati) dolazi od uoben, to je ranije znailo njegovati,
izgraivati(doraivati), cijeniti. I zaista je u radu jednog seljaka direktno vidljivo
zajednitvo vlastitog rada i dara prirode: Seljak mora orati, sijati i usitnjavati zemlju. Ali
onda mu ne preostaje nita drugo nego da se pouzdava u snagu rasta sjemena, u vjetar,
sunce i kuu. U tom smislu i Isus govori o Kraljevstvu Bojem. ovjek sije i onda sjetva
raste bez obzira na to spava li ovjek ili bdije (usp. Mk 4, 26 29). Ovo gledite dolazi do
izraaja u ignacijanskim rijeima: Moramo se u Boga tako pouzdavati kao da sve ovisi o
Bogu, a ne o nama. Ali s naim snagama se moramo tako zalagati kao da sve ovisi o
nama, a nita o Bogu.
Vjebanje u ignacijskom smislu je najtajnovitije jedinstvo Bojeg djelovanja i
ovjekovog sudjelovanja.
Ignacije je duboko uvjeren da se vjebanje odvija u svakodnevici. Ovo postojano
vjebanje Svakodnevica kao vjeba (Drrlfricd Graf Drchhein) razjanjava se u fazi
einem Beruf ausken1. Pod vjebanjem se ne misli samo, u svakom sluaju od strane
povijesti jezika na jedan jedini postupak koji se ponavlja s ciljem uvjebavanja, nego
se misli openito na neto izvesti, initi, ostvariti. Tko radi, vjeba svoje miie ne
samo kada radi tjelovjebu.
U vrijeme ispita savjesti, koje Ignacije svakome preporuuje, ....... ovo vjebanje. On
se tamo pita: to mi je vano? to elim vjebati? Na emu sam upravo? Ovdje Ignacije
provjerava svoje sluanje, svoje jezine i komunikacijske mogunosti, opipava svoj
emocionalni svijet, kako bi ga prepustio Bojem Duhu da ga sredi. Ovdje doputa da mu
doe do svijesti da je Ljubav Boja po Duhu Svetom ulivena u naa srca (Rim 5,5).
Njega onda on moe traiti i nalaziti u svim stvarima, u svakom radu i vjebanju.

1 Obavljati posao (njem. ken=vje`bati, ausken=vr{iti, izvr{iti, obaviti)

Molitva

Ignacijev ivot je nasila neprekidna molitva. Neprekidna molitva znai za njega biti u
svemu i sa svim privuen od Boga i usmjeravati se na Njega: Boga u svemu traiti i
nalaziti. U Izvjetaju hodoasnika priznaje da je lakoa stupanja u vezu s Bogom,...
sada vea, nego okada u cijelom njegovom ivotu. Uvijek i u srako vrijeme, kada eli
nai Boga, mogao (moe) bi ga nai (PB 99).
Specifino ignacijanskinije dugo vrijeme molitve, nego stalno nutarnje traenje
kontakta s Bogom. Kada bi molitva bila najuzvieniji i jedini nain povezanosti s
Bogom, napisao je jednom, onda bi dakako svaka molitva koja ne traje 24 sata dnevno
bila prekratka. Jedan subrat svjedoi: Ignacije je elio da se isti Duh, koji je njemu
samom bio svojstven u velikoj mjeri, nalazi i u sinovima drutva: da oni, naime, pri
svakom cjelu i svakoj vjebi ljubavi ne budu manje poboni (predani) nego to su u
molitvi i razmatranju, budui da prilii da nita ne inimo, nego iz ljubavi i revnosti za
Boga i na Njegovu ast i slavu.
Stav strahopotovanja, u kojem je ivio, bio je na poseban nain izraz njegove
promjene u Bojoj prisutnosti. esto se moglo uti Ignacija u starijim danima kako
moli prostrt na tlu: Daj mi, o Gospodine, poniznosti i strahopotovanja punih ljubavi
prema Tebi. Kroz takve i druge strelovite molitve, ponekad i duboke uzdahe neprestano
se je izraavala njegova stalna povezanost s Bogom.
Vrijedne upute za molitveni ivot nalaze se prije svega u knjiici duhovnih vjebi. Za
molitvu je temeljna atmosfera sabiranja i tiine. utnja pomae da se upravi sva panja
na jednu jedinu stvar i da se prirodne sposobnosti s vie slobode upotrebljavaju, kako
bi s revnou traili ono za im ovjek koji moli, tako jako udi (DV 20).
Ignaciju u molitvenu pripravu spada i to da se prije spavanja iznutra pripravi na ono,
na kakvu pisanu rije ili sl., u koju se sutra ima namjeru upustiti za vrijeme molitve.
Tako on zahtjeva ono zbivanje na koje se misli pod rijeima: Ja spavam, ali mi srce
bdije (Hed 5,2).
Za sabranje prije molitve moe pomoi, tako savjetuje Ignacije, malo proetati gore
dolje, upraviti pogled u daljinu ili prema gore. Moda bi se moglo pomisliti da je to sitno
i nepotrebno. Koliko su takve sitne pomoi vane, mogu nam pojasniti dva iskustva:
Otkako prije molitve otvaram prozor i nekoliko minuta gledam u daljinu moja molitva
je postala drugaija. Otkako sam poeo paziti na svoje disanje, imam osjeaj da sam
Duh Sveti moli u meni.
Ignacije poziva da na poetku uvijek izremo istu pripravnu molitvu. Njegov prijedlog
dakako njegova vlastita molitva glasi: Izmoli od Boga, naega Gospodina milost da sve
moje namjere, djela i poslovi budu isto u slubi njegove boanske velianstvenosti
(DV 46). Ova je molitva u biti kratka formula za temeljnu enju njegovog ivota. Moe
biti od pomoi ako se upitamo: Kako bi izgledalo moje vjerovanje kao izraz moje
najdublje enje kada bi ga formulirao u jednoj ili dvije reenice? Jedna takva temeljna
molitva moe pomoi da se otvorimo Bojoj prisutnosti.
Na uvijek istu pripremnu molitvu se nadovezuje posebna molitva: izmoliti od
Boga, naega Gospodina, ono za im eznem, to elim. Molba treba odgovarati
sadanjem predmetu (DV 48). Kroz ovu molbu stupa ovjek koji moli u konmtakt sa

vlastitom dubinom i eljama svoga srca. Tu Isus pita: to hoe da ti uinim? Tamo je
skrivena vjera kojoj Isus pripisuje ljekovitu i posveujuu snagu i tamo je ve dano ono
to molitelj trai: ... (Mk 11,24).
......... i razmatranja se ne mogu kod Ignacija uvijek tono razgraniiti. Napkon, radi se
o tome da sa svim snagama, s duhom i duom i tijelom budemo u molitvi i da
prodremo u dubine istina vjere i jo vie da susretnemo Boga.
To se moe dogoditi u razmatranjima ivota u kojima se iznose povijesti spasenja i
propasti vlastitog ivota, evaneelje ivota.
Taj susret s Bogom i Kristom moe biti isto tako daaarovan i u pismenoj meditaciji. U
njoj Ignacije polae vrijednost na to da sebi iznutra predoimo scene, i da se ujedno kao
suigrai u njih ivotno udubimo.
Ignacije uobiava na kraju molitve esto takozvani razgovor u dvoje dijelog. U njemu
bi trebalo s Gospodinom, s Marijom zapoeti nut arnji dijalog: Dijalog se dogaa kroz
stvaran govor, kao kad jedan prijatelj govori drugom ili jedan sluga svom gospodaru ...
(DV 54).
Na kraju Ignacije savjetuje uvijek se i osvrnuti na cijelo vrijeme molitve, isto kao kad
se osvrnemo na put koji smo proli i bili voeni. Ovdje se isto jo jednom moe
pokazati neto novo ili se moe sebi preporuiti jedan korak za daljni molitveni put.
Za produbljivanje je posebno vano da se esto ponavljaju razmatranja, tj. da se
dvaput ili triput meditira isti tekst. To moe pomoi da neprestano kapanje izdubi
kamen srca.
Kao veernji nain razmatranja Ignacije preporuuje upotrebu osjetila. Radi se o tome
da na jednostavan nain uspostavimo osjetilni kontakt sa stvarnostima vjere. U dodirivanju, u mirisanju, u kuanju, u gledanju, u osjeanju tako kae Ignacije moe se
uprisutniti Bog, koji je po svom biu, svojoj moi i svojoj prisutnosti u svemu.
Kod Ignacija moemo pronai i molitvu disanja. Sastoji se u tome da polagano
molimo i povezujemo rijei molitve s ritmom disanja.
Molitva tijela je ljudska, cjelovita, tj. dranje, kretnja. Ignacije kae da treba zauzeti
dranje koje nam najvie pomae i odgovara: sjedenje ili leanje ili stajanje ili kleanje
itd. To je isto potvrda za to ukoliko Ignacije pojedincu daje slobode u nainu molitve.
Ignacije molitvu uzima u slubu. Ona treba pomoi da se doe u doticaj s Bogom i
Njegovom voljom. Vlastiti ivot treba kroz molitvu biti zako preobraen da postane
jednim jedinim odgovorom na susret s Bogom. Pri tome se dogaa bolno ienje.
Znaajno je da Ignacije smatra umrtvljenje, tj. oslobaanje od egoizma
fundamentalnim. ovjek slobodan od svoga ja ne bez svoga ja moe vie izmoliti u
etvrt sata, nego ovjek koji je fiksiran uz svoje ja za itav sat, smatra on. Tko se
slobodno otvori Bojoj volji, prima u molitvi svoje poslanje.
U svakodnevnom ispitu savjesti, u molitvi panje koja ljubi dogaa se uvijek iznova
usmjeravanje na kretnje (poticaje) Duha Svetoga. Ovdje se ovjek koji moli preputa snagama vjere, nade i ljubavi koje vode i nose.
Sva molitva je za Ignacija samo priprema, disponiranje. Na nju se ne moe prisiliti
ili arobno djelovati. Molitva je slobodna gesta poziva roena iz enje srca. O Bogu,
koji je uvijek isunjavao ljudske molitve u nepojmljivim koliinama, ovisi kako i kada
odgovara konkretnim eljama jedne molitve.
Ova jednostavnost, kao i Boja iznenaenja oituju se u Ignacijevoj mistinoj molitvi,
koja se dao nagovijetaj nalazi u njegovom duhovnom dnevniku. Ignacija je zahvatilo
kretanje, ivot trojedine Boanske Ljubavi. Tko razumije njgove mucave rijei? Tko
poruku njegovih suza? Tko razumije Duh Boji koji vie poklanja nego to moemo

izmoliti ili zamisliti (.... 3,2) i koji k S uzdasima koje ne moemo saeti u rijei za
nas zauzima.

Disponirati se

Nije samo danas, nego i ranije popama nije bilo uvijek lako s teolozima. Jedan od njih,
Pavao V., morao je konano svadljivim dominikanskim i isusovakim teolozima
zabraniti govore i pisanje toliko su se posvaali .... mislitelji oko pitanja kako mogu ii
zajedno ljudska sloboda i boansko svemogue djelovanje.
Moda moemo razumjeti postavljeno pitanje iz iskustva da neija tua sloboda prijeti
ugroavanjem nae slobode. Vlastita volja i sloboda drugih ljudi mogu postati meu sobnom konkurencijom. Konkurencija zapravo znai (potjee od lat. concurrere) trati
zajedno; ali dovoljno esto se u smislu laktake slobode radi samo o borbi s
pobjednikom i pobjeenim: moja sloboda ili tvoja sloboda. Jedan od literarnih likova
filozofa egzistencije Jana Paula Sartra prenosi ovaj model i na Boga: ili je slobodni i
svemogui Bog, ili sam, ja. Ali sad sam ja i slobodan sam, dakle, Bog nije.
Postoji i obratno iskustvo: Ljudska sloboda raste u susretu sa drugima, zaista
slobodnim ovjekom. To je Karl Rahner, takorei kasniji potomak jezuitske stranke u
tzv. prepirci o milosti, oblikovao u formulu pomirenja: to Bog vie djeluje, ovjek je
slobodniji, to ovjek kreativnije ivi svoju slobodu, to vie u njoj stvoritelju svih
sloboda daje ast i daje mu da u njoj djeluje.
to bi Ignacije na to imao rei? On bi prije svega ponudio jednu jedinu rije iz
duhovnih vjebi, rije disponirati se (disponer), tj. pripremiti se. Ova rije je ujedno i
pokuaj jedne teologije milosti i temeljni duhovni stav za molitvu i sve duhovne vjebe:
One su pripreme, nita vie ni manje. U napetosti izmeu vlastite pripreme i darovanog
ispunjenja nalazi se skrivena tajna slobodnog sudjelovanja.
Nekoliko primjera e to pojasniti:
Ja mogu nekoga pozvati kod sebe, poistiti stan, prirediti jelo, upaliti lampu na dvoritu
dolazak je stvar osobe koju sam pozvao.
Mogu se pripremiti na razgovor, ........ uz to i namjestiti stolice kako treba uspjeh
razgovora se ne moe time jednostavno djelovati ili ga tako isprogramirati.
Zakej se moe, takorei umjesto duhovne vjebe, popeti na drvo a to to Isus
dolazi u njegovu kuu i to mora doi je ponovno sasvim slobodan dogaaj.
Pripremiti se, disponirati se znai; dati signale, izrei neto uz pomo gesta enje, te
vlastitog htjenja i elja.
Tko se priprema na susret izraava da se odrie manipulacije, dirigiranja, prisile i
zavoenja. On samo poziva i daje pravac vlastitoj enji.
U tom smislu su duhovne vjebe svaki onaj nain da se dua pripremi i uini na to
spremnom (disponer) da udalji od sebe sve neuredne sklonosti i da nakon to ih se
oslobodi trai i nae boansku volju u redu (disposicion) vlastitog ivota na spas due
(DV 1).
To da se sve pripreme dogaaju u snazi Duha Bojega i ... da svi ovjekovi darovi
dolaze od Bojeg davanja prednosti: sam Bog priprema ovjeka na put na kojem mu
moe sluiti (usp. DV 15).

Temelj i cilj

Bog
Sjeam se kako sam jednom za vrijeme studija teologije jako snano osjetio u sebi elju
za jednostavnom vjerom. elio sam da ta vjera bude jako jednostavna, tako da sam
mogao za nju moliti s disanjem u bolesnikom stanju. Tada mi je bilo sasvim jasno da u
ispit iz dogmatike poloiti samo uz pomo tisuu rijei, ali svoje umiranje samo u
jednom dahu. Posebno mi je dirnulo kad se je ta elja kasnije povezala s pri om o
umiranju sv. Ignacija. Brat To....., njegovatelj u posljednjoj noi, izvjeuje: Ignacije se
je nemirno pokretao; tu i tamo bi rekao nekoliko rijei. Oko onoi je postao mirniji i sa mo je neprestano ponavljao: Ay, Dios! Ah, Boe!
To je bila i jest posljednja rije koju su subraa ula od Ignacija. Je li im htio neto
vie rei i ostaviti kao posljednje rijei oporuke?!
Kkoliko boli i koliko radosti, koliko straha i uenja, koliko predanja i slavljenja
moe biti skriveno i izreeno u jednom ali! Ay, Dis! Bog je bio veliko ali,
veliki uzdah u Ignacijevom ivotu.
U Starom zavjetu se esto govori o Bogu naih otaca. Tko je bio Bog naeg oca
Ignacija, kako kau oni koji su s njim bili posebno povezani.
Ignacijev Bog je Bog koji se kao Stvoritelj i Gospodin......, kako stoji u knjiici
duhovnih vjebi (br. 15).
Ignacijev Bog je Bog smilovanja kojemu je on jednom uzdahnuo molei i zahvaljujui:
Boe moj, kako si beskrajno dobar! Ti podnosi ak i onoga koji je tako lo i pokvaren
kao ja.
Ignacijev je Bog posljednje utoite oajniku u stranoj fazi iskuenja samoubojstva.
Ignacijev Bog je Bog koji se oituje u Isusu i koji poziva da Ga slijedimo
Ignacijev Bog je Bog koji svog uenika kao uitelj ui (PB 27), da se naui ljubavi,
poniznosti i strpljenju (PB 14).
Ignacijev Bog je Bog koji je sve vei i vei Deus semper maior, na iju ast se
sve dogaa.
Ignacijev Bog je trojedini Bog koji moe dovesti do idstaze inae trezvenog Ignacija
dok gleda tri svijeta ili tri goluba.
Ignacijev Bog je Bog, kojega se moe pronai i nai u svemu, na poslu i u molitvi, na
sv. Misi i u politici.
Misao, da tu beskrajno vrijednu perlu na polju svoga ivota smije u smrti gledati i
dodirivati, poticala je Ignacija na neprestani pla. I to toliko jako, da mu je doktor savje tovao da se okani te misli.
Tada, u noi na 31. srpnja 1556. g. smrt vie nije bila misao koju je Ignacije morao
zadravati ili putati. Tada je sestrica smrt bila sasvim prisutna i uinila je da ponizan i
zadviljen Boji ovjek Ignacije Loyolski umre u Bogu svog ivota: Ay, Dios!

Zhvalnost (I)

Nezahvalnost je plaa na ovome svijetu, kae jedna stara narodna izreka. Ona izraava
jedno nerijetko iskustvo. Ne obraa se panja na prijateljsku gestu; nakon poklona izostane hvala; dugogodinja sluba ne naie na priznanje.
Ignaciju je nezahvalnost ne samo plaa svijeta, nego puno vie: korijen svega zla,
18. travnja 1542. pie pismo svom subratu Simonu Rodriguesu:
Ako razmiljamo u svjetlu Njegove boanske dobrote, onda u nezahvalnost spada meu
svim zlom i grijesima koji se ili mogu zamisliti u stvari koje su najvrjedniji prijezira pred
naim Stvoriteljem i Gospodinom i pred stvorenjima koja je stvorio na Svoju boansku i
vjenu ast; jer ona je priznanje primljenih dobara, milosti i poklona, razlog, poelo i
izvor svih zala i grijeha.
Kako je Ignacije doao do toga da nezahvalnost smatra izvorom sveg zla? Ova izjava
se temelji na iskustvu vjere, na mistinom doivljaju da je ivot u svojoj unutranjosti
ljubav. Ljubav je meusobno davanje i primanje. U tom smislu pie Ignacije u ......:
Ljubav se sastoji u saopavanju s obje strane; to znai da dragi dragoj daje i saopava...
od onoga to ima ili zna kao uzvrat isto tako ona njemu (DV 231).
Sam Boji ivot se u .... ljubavi smatra vjenim poklanjanjem i primanjem Oca, Sina i
Duha Svdtoga.
Na ovakvoj pozadini je nezahvalnost naposljetku oklijevanje da primamo i
poklanjamo. Nezahvalnost je blokada prema strujanju ljubavi i darivanja.
U ljudskom ivotu postoje prije svega tri unitavatelja zahvalnosti:
Prvi je ponos koji misli da sam mora napredovati i da mora sve sam raditi i biti samo
jedan ja kada sve sam stevara i sve sebi zahvaljuje.
Drugi je razumljivost samo po sebi s kojom se sve uzima; vie se uope ne smatra, da su
zdravlje, uspjean poduhvat, sluba, prekrasno vrijeme itd. darovi.
Trei unitiva zahvalnosti je krivo miljenje o postavljanju zahtjeva, koje misli da
na sve ima pravo i koje nerado zahtijeva ono to se moe slobodno pokloniti.
Nezahvalan ovjek je siromaan i usamljen ovjek. U romanu Nisam ti obeao vrt s
ruama Hamnah Green, opisuje jedna teka psihika bolesnica svijet ludila u kojem
ivi. U njemu ne postoji rije hvala. Kada bi ona postojala, onda bi se taj svijet
duevne tamnice opisan poput izdizanog pakla mogao munjevito probiti poput tajnovitog
...me otvori se: Zahvalnost je most od ovjeka do ovjeka; ona poklanja zajed niku
pripadnost.
Tako se tek moe rei da ono zato moemo zahvaliti stvarno i sasvim pripada nama,
naemu svijetu, naem vlasnitvu. Tko ne moe zahvaljivati tome sve ostaje iznutra strano, jer ne moe nita prihvatiti.
Ovo vrijedi i za prihvaanje samog sebe koje je kako misli Romano Guardini
preduvjet za to da se u naem ivotu uope moe neto dogaati. Ono to se ini
razumljivim po sebi, da prema samim sebi, nerijetko je ugroeno u ljudskom ivotu, pa
i razruimo. Ali ipak se uvijek iznova dogaa: Ljudi koji su bili odbijani i koji su sebe
sami odbacivali sve do pomisli na samoubojstvo mogu poeti zahvaljivati za svoj ivot
kada ih dotakne Boja ljubav i ljudska ljubav. Onaj tko je ovo moda doivio razumije
zato Ignacije smatra zahvalnost izvorom svega dobra.

Zahvalnost (II)

Sjeam se da je majka povremeno zahtjevala od nas: pa, kaite, kako vam prija! Onda
bi joj mi pokuali objasniti: Ako nita ne kaemo, onda to znai da je jelo dobro. Ako
nam ne prija, onda emo mi to jasno rei! Tada je majka shvatila to se je mislilo s tom
napola opravdavajuom primjedbom, ali mi je kasnije postalo jasno da nije smisleno sve
prelaziti s preuenim hvala.
To da zahvaljivanje nije jednostavno samo po sebi razumljivo pokazuju i ponekad
pretjerani zahtjevi djeci: Sada teti kai hvala za lijepu lutku i to kada je to moda ve
i trea ista lutka koju je jadno dijete dobilo na dar. Uenje zahvalnosti je povezano s
potekoama.
Ignacije svakome savjetuje da svakodnevno uzme malo vremena za uvjebavanje
zahvalnosti: Rei hvala naem Gospodinu Bogu za dobivena dobra djela (DV 43).
Preduvjet za to je sve vie uiti gledati dogaaje dana s panjom koja ljubi. Onda se
uvijek mau razloga za radost i zahvalnost.
Benediktinski redovnik David Steindl Rast pie u svojoj knjizi Paljivost srca o
sebi:
Danju i nou nam se bezbroj toga daruje srakim trenutkom. Moramo samo na to
obraati panju i onda e nas zahvalnost skoro preplaviti. Ali, pazimo li mi na to? To je
pitanje. Na ovom mjestu se pojavljuje askeza kao planska vjeba. Ve godinama piem
svakodnevno u svoj depni kalendar barem jednu stvar za koju mi jo nije palo na pamet
da bi za nju mogao biti zahvalan. Misli li moda netko da je teko svaki dan nai novi
razlog za zahvalnost? Nije teko. esto mi padne na pamet etiri ili pet stvari. Ne mogu
ni zamisliti koliko bih star trebao biti da bi se zaliha vidno smanjila.
Tko paljivo i s ljubavlju ...pira svijet, nalazi puno razloga za zahvaljivanje: za izreku
na kalendaru koja nam sluajno padne u oi; za kapljicu rose, u kojoj se srcali sunce; za
toplu alicu kave u hladnim rukama; za razgovor koji se dogodio zbog kvara na TV u,
zbog uspjeno zarvenog posla; zbog nekoliko minuta tiine na klupi u parku ili u crkvi
na putu (povratku) do kue; za veliko i malo, svakodnevno i iznenaujue novo.
Zahvalnost daruje duboku nutarnju povezanost. To postaje beskrajno jasnim kod
lijeenja desetorice gobavaca (Lk 17, 12 19): Samo jedan od izlijeenih se vraa Isusu da
mu zahvali i da Bogu dade ast. Ovome bio je Samaritanac, stranac, izriito je
zabiljeeno darovana je osim ozdravljenja i osobna veza s Isusom.
To da se radi o ovoj vezi u najveoj dubini jasno je kod Ignacija u ....... (Usp. DV
230 237). On poziva na(u svojoj nutrini zahvalno) prihvaanje Bojih dobroinsava,
darova stvorenog i vlastite ivotne povijesti te da mislimo na to da su ovi darovi
samo izraz za to da Bog , Gospodin trai to da se On sam meni daruje koliko On to
hoe (DV 234).
Ovako gledano je zahvalan ovjek sposoban na vezu, ovjek otvoren za drugoga,
ovjek kojemu sve moe postati sredstvom, simbolom, izravan, sakramentom kretanja.
Da, sama zahvalnost mu je postala darom za koji zahvaljuje kako stoji u jednoj
(posvetnoj molitvi prije pretvorbe): Tebi ne treba naa hvala, dar je Tvoje milosti to Ti
zahvaljujemo.

Ignacije je ivio od zahvaljivanja. Jedan od njegovih drugova je napisao o njemu:

Meu mnogim krepostima koje je posjedovao na Otac, jedna se je posebno isticala:
zahvalnost, zbog koje je stvarno vrijedan divljenja.

Strahopotovanje

Kada bismo zacijelo najei oblik oslobljavanja u pismima Potovani... ozbiljno

shvaali, onda bi ljudi naega stoljea morali biti ljudi strahopotovanja. Ili je ovaj oblik
oslobljavanja samo jedna uljudna floskula koja je uobiajena za sve adresate?
Za Ignacija je strahopotovanje u svakom sluaju temeljni stav prema Bogu i ljudima.
On pripada njegovoj nutrini i on ga smatra principom i temeljem ljudskoga ivota i
svih veza s Bogom: ovjek je stvoren da hvali Boga, naega Gospodina, da mu iskazuje
strahopotovanje i da mu slui (DV 23).
Preko ezdeset puta se pojavljuje stav strahopotovanja u Ignacijevom duhovnom
dnevniku, a u mnogim pismima se nalazi izraz: zbog ljubavi i strahopotovanja ili na
veu slubu i na vee strahopotovanje. Odavde gledano je tono kada istraiva
Ignacija Hugo Rahner DI, odvaja mistiku strahopotovanja kod Ignacija od mistike
nevjeste drugih mistiara. Sam Ignacije je jednom rekao da je molio Boga da mu da
strahopotovanja i poniznosti, a ne vizije ili suze, ako e kroz to djelovanje Boje
velianstvenosti biti jednako veliko.
Strahopotovanje je za Ignacija temeljna ovjekova reakcija na iskustvo Boga. Kao to
Mojsije kod susreta s Bogom iznenada doivljava pjeano tlo pustinje kao sveto tlo,
izuva sandale i sakriva lice, tako je i Ignacije do najdublje nutrine taknut i potresen
Bojom prisutnou.
Kada ovjeka koji moli poziva da lei ili klei, kako mu vie odgovara, onda je ovdje
zacijelo u pozadini iskustvo da tijelo sebi prirodno trai odgovarajui izraz. ovjek ne
moe ivjeti, ako ne klei., stavio je F. Dostojevski u usta jednog svog literarnog lika.
Kako bi drugaije ovjek trebao biti pred Bogom, pred mysterium tremendum et
fascinosum (Rudolf Otto), fascinantnom, nedokuivom, beskrajnom tajnom svih
stvarnosti?
Teilhard de Chardin, isusovac, filozof prifode i ljubitelj Kozmosa nije se nikad mogao
naviknuti na forme pobonosti koje su za njega predstavljale poniavanje uzvienoga;
Ne moe se klanjati Kristu kao kolegi kao kampi to me odbija.
Moglo bi se postaviti pitanje u kakvom su odnosu ljudi koji se samo prijateljski
tapaju po ramenu.
Tu sigurno moe ponizna ljudskost takoer doi do izraaja.
Dietrich Bonhoeffer, jedan od velikih teologa kranstva ljudskosti u jednom
svjetovnom, sekulariziranom svijetu podornim rijeima zagovara distancu meu ljudima,
koja je izraz panje i strahopotovanja:
Ako nemamo hrabrosti da ponosno izgradimo pravi osjeaj za ljudske distance i da se
za to borimo, onda emo propasti u onarhiji ljudskih vrijednosti. Drskost, koju vae bie
ima u preziranju svih ljudskih distanci, karakteristika je svjetine... U nekim drugim
vremenima bi to mogla biti stvar kranstva da posvjedoi o jednakosti ljudi; danas e
ba kranstvo strastveno zastupati potivanje ljudskih distanci i ljudskih kvaliteta.
Sigurno se smije i mora rei: to ljudi meusobno jedni drugima poklanjaju vie
oslobaajue distance, to je vie mogua stvarna blizina i obratno.
Koliko god nae vrijeme ima tendenciju prezirati ljude i ljudski ivot, toliko je unato
tome iva borba za ljudsko dostojanstvo i potivanje ljudskih prava. Veliki preokreti u

Europi su bili i jesu u neku ruku vulkanska erupcija ljudskog prakamanja: enja za
slobodom, jedinstvom i potivanjem ljudskih prava. I rastua pozornost koja se pridaje
prirodi ugroenoj trovanjem mioe kod nas ponovo vratiti temelju svega ivota: panji,
strahopotovanju.
Albert Schweizer, evangelistiki teolog i doktor praume Lambarene nazvao je
jednom strahopotovanje pred ivotom zajednikim zazivnikom svih religija, svih
ljudi. Ona bi mogla i morala postati temeljem naeg individualnog i drutvenog suivota.
Ovo gledite izraava veliku nadu. Ono je dakako isto ugroeno. Onaj tko ma to ima
u ljudima moe doi u iskuenje da prezire sam sebe i druge. P... je prava suprotnost
potovanju, strahopotovanju.
Koliko je sitniav, kako otrcan, obian, slabaan, kako je plaljiv, laan, sebian
ovjek. Kako prazno zvui ponekad pria o plemenitom, dobrom, lijepom u ovjeku.
Ignacije je iz vlastite samospoznaje i iz mnogih susreta znao za ovjekove negativne
strane. Moda je takoer poznavao i iskuenje prijezira, te je zbog toga i bio tako
zahvalan za dar strahopotovanja koje ljubi. Ono je bilo za njega dar, milost. Vidio je
da nisu u mojoj moi, ni ljubav, ni strahopotovanje(GT 209). Ovo strahopotovanje
pred Bogom koje je dobio, dalo mu je i strahopotovanje pred ljudima. Zabiljeio je u
svom dnevniku: Nakon toga sam se jako veselo i danju, kod god bih se toga sjetio.
inilo mi se da nita nee ostati isto, nego da e isto tako biti i prema stvorenjima (GT
209). Tako je i bilo. Ignacija je esto ispunjavala takva radost puna strahopotovanja
zbog ljudi oko njega iju je ivotnu tajnu uvijek vidio kako poiva u Bojoj taajni, tako
da bi to jedva izdrao.
Zauujue je da je milost strahopotovanja smatrao vanijim za duhovni napredak
moje due, nego sve ostale darove do sada (GT 203); da je zapisao:
Dakle, pronaao sam put koji mi se htio pokazati. inilo mi se da je bolji od svih i da
njime uvijek moram ii (GT 205).

ast

panjoslki dvorjanin i asnik, Ignacije Loyolski je znao neto o asti. Najprije o svojoj:
bio je ispunjen neobuzdanim porivom za au, pie on u prvoj reenici svoje
autobiografije. to je vie dopustio da Bog bude velik u njegovom ivotu, to je bio
slobodniji od suenja ljudi i to je vie bio spreman kako pie u knjiici duhovnih vjebi
pretrpjeti pogrde i klevete nasljedujui Krista. I tako je izborni slogan njegovog ivota
i duhovni moto njegove redovnike zajednice bio prikladno saet u reenici: Sve na
veu slavu Boju. Omnia ad maiorem Die gloriam.
U tom smislu se moe rei da nema ignacijanskije Crkvene pjesme od ove:
...................
Za razliku od melodije koja nas vue da se sve glasno ori, rije ast poziva prije
neto oprezinije tonove. ast moe zvuati kao ukrasni nain oslobljavanja u
poslovnim pismima: cijenjene dame i gospodo; ast moe stvoriti sliku uglednika s
nizom ordena na napuhanim prsima. Konano, pojam ast moe imati priizvuk
astoljublja i astohleplja i poniavajue razlikovanja visokog i niskog.
Sin tesara, Isus iz Nazareta takoer kritizira one koji se postavljaju na uglove ulica
da bi ih se vidjelo i koji se na gozbi guraju na poasna mjesta. to, dakle, znai rije
ast?
Ja sam tek onda pronaao pravi pistup tome, kada mi je postalo jasno da asti znai
pustiti da neto ili netko bude velik i to priznati cijeloj javnosti. Samo onaj ovjek moe
astiti koji ima osjeaj za veliinu i smisao za javnost.
That s great! ili jednostavno great je rije koja se neprestano pojavljuje u
amerikom neknjievnom govoru: Sjajno to je sjajno!
Velika je stvar kada ovjek moe dopustiti da neto veliko bude veliko. Jo je vea
stvar kada netko ima smisao za veliko u malom: Dijete je veliko; udo jednog cvijeta
je veliko; najmanja stanica je velika poput svemira. Nije li malo ljudsko srce, koje
ima smisao za veliko i uenje, veliko?!
astiti znai imati osjeaj za vrijednost i vrednote i veliinu i to initi javno,
objavljivati. Samo ondje gdje postoji smisao za druge, za zajednicu, za javni karakter
ljudi i ivota moe se dogaati aenje. Zaista, ovaj ovjek je Sin Boji! aenje je
ova rije rimskog asnika pod kriem pred javnou, koja je dijelom ostala samo poruga i
ironija za Isusa i njegovo umiranje.
U nekom drugom vremenu, vie obiljeenom individualizmom aenje nema.. ali
ipak svatko zna to znae narueno ubojstvo, kleveta, klevetanje, nepriznavanje,
omalovaavanje. Obratno reeno: Svi mi ivimo od priznanja, hvale, potovanja i
uvanja ljudskih vrednota.
Nekoga astiti ne znai samo dopustiti da netko koga potivamo bude velik i vrijedan,
nego takoer govori puno o onome koji asti. Onaj tko asti ima i dobiva iroko srce:
Ne osjea se ugroenim od vrijednosti drugoga; ne ivi od zavidnog usporeivanja; on
nije velik zbog poniavanja drugoga.
Boja ast se takoer ne sastoji u tome da se ovjeka smizi. Boja ast je ivi
ovjek, kae biskup Irenaus von Syon (+202). Isus poziva zajednicu svojih uenika da

upale svoja svjetla pred ljudima. Da vide vaa djela ljubavi te slave vaeg Oca
nebeskog (Mt 5,14). Ovo je poziv da ivimo iz ..... da ivimo iz punine, te da tako Bogu
dopustimo da bude velik i da ga slavimo.

Red

Pojam red pripada emocionalno obojenim rijeima, tj. on oslobaa neto iz ljudskog
osjeaja. Mnoge politike stranke se zalau za law and order, zakon i red kao svoj
program; druge pri tome hvata blaga jeza jer se boje da netko ima namjeru stvarati
red sa eljeznom metlom. Roditelji se esto bore s tim da svoju djecu naue redu, a
oni se kada su dovoljno veliki brane moda izrekama poput: Onaj tko dri red je samo
lijen traiti.(troiti)?
Cijeni li se to ili ne: Kod Ignacija rije red zauzima centralno mjesto. Ve u prvoj
uputi za duhovne vjebe on govori o osloboenju od neurednih sklonosti i o ureenju
vlastitog ivota (DV 1). .... duhovnih vjebi glasi: Duhovne vjebe.......................
(DV 21).
Postoji jedna mudra izreka koja pokazuje dvosmislenost reda i smisao uspjelog reda:
Red ne stvara ivot, ali svaki ivot stvara red.
Ova izreka eli rei da puki red niti je ivot niti ga stvara. Ovo se oituje na razliitim
razinama:
... Slovo ubija, a Duh oivljuje! (2Kor 3,6).
Jedan kostur, ak i le je u redu, ali mu fali ono odluujue: ivot.
U jednoj vezi, u braku sve moe funkcionirati, pravila pristojnog ponaanja se mogu
obdravati, ali iza toga se moe skrivati hladnoa, smrt.
Moe postojati i poredak smrti: Smrtonosna ratna mainerija, unitavanje naroda i rasa
moe impozantno funkcionirati. Zakoni mogu biti upereni protiv ivota, protiv slobode
i pod kkrinkom legalnosti mogu potiskivati ljudskost.
Obratno vrijedi: Svaki ivot stvara svoj red, svoj oblik. To se upeatljivo oituje kada
promatramo pod mikroskopom kristale i jednostaninjake. Svaki biolog je pod dojmom
logike, tj. usmjerenost prema cilju i korisnosti s kojima ivot sebi stvara strukture za
preivljavanje. Uzorok na krilima leptira, oblikovanje ljudskog ivota, poredak
socijalnog suivota, prirodni zakoni svemira i atoma ine da svi, koji su zadrali
(sauvali) djeju sposobnost otvorenog gledanja, budu zaueni zbog tajne stvarnosti.
Na razini meuljudskoga se red koji uspijeva moe doivljavati kao slaganje,
harmonija, mir. Sv. Augustin izraava ovo rijeima: Mir je spokoj koji je proistekao iz
reda. Postoje tako vani tenuci, u kojima ovjek nasluuje to to znai da je svijet u
redu.
Nasuprot tome je jedna od najjsnijih izjava zla nered. Pavao donosi zajednici sliku
tijela i otro opominje: ...jer Bog nije Bog nereda nego reda (1Kor 14,33). Nered je
jasno vidljiv tamo posvuda gdje su poremeeni ekoloka ravnotea i prirodni tok i
poredak ivota.
Na temelju ovih iskustava postt e jasno zato su nered i zlo dovedeni u vezu.
Jezino je to izraeno time da je zlo oznaeno kao diab..s, tj. doslovno: stvaratelj
nereda.
Sile zla mogu djelovati pod arobnom kapom reda: perfekcionizam i beskrupuloznost
su straan dokaz za to. Ignacija je ova razarajua duevna dinamika dovela na rub samo ubojstva. To se treba tako shvatiti da on sa svojim duhovnim vjebama eli pomoi da

dopustimo da nas Bog oslobodi od svih neurednih sklonosti, da bismo traili i nali
boansku volju u poretku vlastitog ivota na spas due (DV 1).
Na ovom mjestu se oituje odluujui akcenat, kako Ignacije shvaa red: Ne radi se o
redu kao takovom. On nije cilj sam sebi, nego prostor za traenje Boga i Njegove volje.
Urediti vlastiti ivot je jedna vrsta odgovora na stvoriteljsku Boju rije. Red e
postati govorom ivota. U tom smislu je on primjerenost i postt e izrazom i oblikom
veze. On je stvarateljski i slobodan odgovor na Boga i prijatelja ivota koji je Sve
mudro uinio (Ps 104,24)

Ravnodunost

Kae se da se prije svega u litici nikada ne treba rei nikada. Temelj koji je Ignaciju s
njegovom elastinom duhovnou potpuno odgovarao. Ali barem jednom je izriito
rekao nikada, naime u jednoj od svojih znaajnih reenida: ............... ........
.................. . (GB 335)
Kada Ignacije govori o !indiferenciji onda on uvijek misli na ovu slobodu duha, na
ovu slobodu za suprotno, na duhovnu ravnoteu.
Indiferencija ili indiferentnost znae u normalnoj jezinoj upotrebi prije
ravnodunost. Ignacije naprotiv pod indiferencijom ne smatra sputanu bestrastnost
kojoj je sve svejedno, isto, niti bezosjeajnost prema vrednostama. Indiferenciju se
treba shvatiti samo kao izraz ljubavi koji je spreman na sve: ... ja u te slijediti kamo
god poe. (Mt 8,19) na Tabor i na Golgotu. Ili kao to je napisano u .....Obeajem ti
vjernost u dobrim i zlim danima, u zdravlju i bolesti.
Samo u tom smislu i tono protumaena Ignacijeva formulacija u Principu i temelju
duhovnih vjebi: .......... ............ ............................... . (DV 23).
Uenje o indiferenciji moemo nazvati relativistikom teriom duhovnosti.
Apsolutna je samo ljubav. Ona ima apsolutni prioritet. U odnosu na nju sve je relativno.
Netko moe iz ljubavi biti na strani prijatelja, i ako e ga moda zbog toga u javnosti
klevetati. Netko moe iz ljubavi riskirati i zaloiti svoje zdravlje, u ekstremnom sluaju
svoj ivot ne zato to ivot nije vrijedan, nego zato to kroz ljubav sve postaje vri jedno:
bolest, bogatstvo; siromatvo, ivot i smrt.
Jedan citat Maxa Fricha moe nam pomoi da shvatimo pravi smisao indiferencije:
Ljubav ono prekrasno u ljubavi se sastoji ba u tome da nas dri u .........., u spremnosti
da slijedimo nekog ovjeka u svim njejgovim moguim razvojnim formama.
Indiferencija je ....... u kojem nas dri ljubav. Indifencija je ona slobodna ravnotea koja
omoguuje plesnom paru da pristane na reenu napomenu partnera, te da u slobodi i
posluhu igre prate jedno drugo u figurama i pravcima koji se izmjenjuju.
Isto tako i prijevod indiferencije kao oputeni angaman, odnosno angairana
oputenost Teillharda de Chardina izraava neto bitno od ovog stava slobode. Jo vie
moe dati naslutiti rije o oputenosti, da je indiferencija za Ignacija pripadala mistici
svakodnevice. Oooovo je jasno u pogledu na izjave Johamesa Taulera. Za Taulera je
oputenost kriterij za to da je neki ovjek doao do temelja, tj. do dubine u kojoj je
njegova nutrina postala jedno s Bogom. Ignacije je ivio u toj oputenosti. Jedino tako je
razumljivo da je jednom rekao da kada bi ga neto uzbunilo u njegovoj nutrini, onda bi to
bilo kada bi se ukinula Druba Isusova. Ali on misli da bi nakon etvrt sata molitve opet
bio iznutra miran i oputen. Mistika svakodnevice se za Ignacija sastoji u tome da se
ivi u malim i velikim odlukama iz slobode duha i tijela ne dopusti da ti se to ikada
oduzme!
Kako ovjek moe doi do tog pitanja? Ignacije ne nudi nita drugo nego Evanelje:
Istina e vas osloboditi! (Iv 8,32). Moramo uvijek iznova u dnevnoj molitvi, u
susretima, u duhovnim vjebama pustiti da Stvarnosti vlastitog ivota budu istiniti i time
se povjeriti Duhu Svetom i Njejgovom djelovanju. Temeljna istina u procesu osloboenja
je istina da je ovjek neslobodan, da je rob i da treba pomo za osloboenje. Pri tome je

odluujui pogled srca na Boju slobodu koja se vezala na ljude. Osloboditelj, Krist, se
dao uhvatiti; on je poistao slugom (usp. Til 2,7), da bi postao slobodnim. Onaj tko se
vee na njega bit e s njim slobodan i moi e mu poput Iignacija ponuditi svoju
ponovno zadobivenu slobodu: Uzmi, Gospodine, svu moju slobodu...
Osloboenje i pomirenje

Grijeh
Ne treba mi udobnost. Ja hou Boga, hou poeziju, hou stvarne opasnosti, slobodu i
krepost. Hou grijeh!, ovako je oajniki vikao divljak, kojega opisuje Aldous Huxley
u jednom romanu, a koji je iz svog zatienog prirodnog prostora dospio u lijepi novi
svijet. Tu se i naie ponekad na drugaije ponaanje, ali ne na grijeh, kao i na istinsku
ljubav. elim da se uasne, rekla mi je jednom jedna djevojka koja je godinama imala
veze s vragom. Ona je traila prihvaanje i ljubav do sri, ali to je trebalo zahvatiti jo
dublje nego oaj prisutan u njenom ivotu, patnji i djelovanju. Ba kao to neto lijepo i
dobro mogu zadiviti ovjeka, isto tako ga neto zlo i odvratno mogu uasnuti. to je
grijeh? Danski filozof religije Sren Kierhegaard je na ovo pitanje dao jedno jezgrovito
objanjenje:
Ova dvojaka oblije oaja govori da je unutarnja veza izmeu ovjeka i Boga prekinuta.
Bog vie nije Bog ivota koji ovjeku poklanja bitak i ivot i slobodu i sposobnost da
ljubi, nego se doima kao suparnikom, prijetnjom, neprijateljem. Iz straha da nee biti
voljen i da e biti nitko i nita producira ovjek oajnike pokuaje samopotvrivanja i
samoprikaza; iza ogromnog straha od najsitnije kritike, iza razarajueg poriva za radom,
iza perekcionizma, iza vladalakih poriva i iza pohlepe za moi i novcem skrivaju se
duboki kompleksi manje vrijednosti. Ja ljubavi ne treba takva nadimanja svoga ja.
Ljubav se ne nadima (lKor 13,4).
Ignacije je znao i za oaj i za grijeh u svom ivotu i on se je vratio toj neshvatljivoj
Ljubavi ovjekoljubivog Boga. Izvjesni Juan Pascual sjea se i nakon nekoliko desetljaa
na sasluanju za vrijeme procesa proglaenja svetim jedne Ignacijeve strelovite molitve
ili bolje reeno strelovite pohvale (poklika): Moj Boe, kako si beskrajno dobar.
Podnosi ak i onoga, tko je tako lo i pokvaren poput mene. Ignacije je bio doveden u
tamu svog ivota, u istinu o svojim duhovno duevnim tamama. Na mranom temelju,
usred crne noi zapoeo je za njega poetak novog dana kroz susret sa ivim Bogom koji
ljubi. to je on ponio s tog hodoaa. Oslobaajuu spoznaju, (spoznaju) da ovjek sa
svojim najstranijim tamama smije stati preg Boga. Tzv. vienje pakla su poziv, skoro
bi se moglo rei, ona daju dozvolu svijesti, da i sa onim najgorim i sa najstranijim
strahovima otvoreno smijemo stajati pred Bogom; pouzdajui se stajati otvoreno pred
Bogom, koji je u Kristu, u Njegovom silaskom nad pakao oslobodio svijet iz najnieg
dna: Toliko je Bog ljubio svijet ... (Iv 3,16).
Ignacije zna da vie ne mora oajniki pokuavati da sam sebe spasi. On zna to je
Ljubav, te zbog toga takoer i to je grijeh. On zna da su grijeh i gubitak ljubavi u
ovjeku strani ak kad to i ne bi bilo zabranjeno, kao to sam kae. Ignacije u
potpunosti zna smisao (tereta) patnje, koji mladia ponovno vraa svom ocu od svinjskih

korita iz tue zemlje (usporedi Lk 15,11 32); ali ljubav je ta koja u potpunosti vue k ivotu i kroz pomirenje daruje novi ivot. Moj Boe kako si beskrajno dobar!

Nevrijedne navezanosti

Kada se govori o privrenom djetetu pred oima imamo sliku dragog, draesnog
djeteta koje je neprestano za petama majci, ocu, starijem bratu ili sestri ili nekom gostu
ili se, stalno mazi. Jedan takav odnos moe veseliti sve sudionike, a izraava privrenost
i povjerenje. Za razliku od toga neugodno je, kada se za nekog ovjeka kae da visi za
nekim poput privjeska. To podsjea na teak pokuaj, da odjeu oslobodi od drvaca
koja su se na nju zakaila nakon etnje kroz gustu umu. Jedan takav svakidanji dogaaj
otprilike pokazuje to je Ignacije mislio pod neurednim navezanostima, o kojima go vori ve u prvim uputama za Duhovne vjebe (DV 1), a zatim takoer i u (DV 21).
Duhovne vjebe bi trebale ovjeka pripremiti, da udalji od sebe sve neuredne
navezanosti, te nakon to ih se oslobodi, da trai i nae Boju volju u sreivanju vla stitog ivota na svetost due (DV 1).
Neuredna s. , tj. neuredni afekat postat e nam najjasniji u fenomenu ovisnosti.
Ovisnost o drogi, o alkoholu, o ogovaranju, seksualna navezanost, navezanost na itanje,
poriv za dokazivanje vrijednosti, ovisnost o televiziji, ovisnost o vezi, narcisti ni
egoizam sve su to razliiti naini kako ovjek moe biti navezan na neku stvar, na
naviku, na ljude i prije svega na samoga sebe na jedan neslobodan nan. Ba kao to jedan ovjek moe biti ovisan, tako moe biti ovisno i cijelo drutvo. Anna Wilson Shaef u
knjizi U stoljeu ovisnosti. Putovi iz ovisnosti (Hamburg 1989) zastupa tezu da su
ljudi danas zarobljeni u jednom cijelom sustavu ovisnosti Konzumiranje je
najpoznatija rije za to.
U svojoj najdubljoj sri vidovi ovisnosti su oblik tovanja idola. U svakom sluaju
tako se mogu tumaiti rijei Martina Luthera: Tamo gdje mu je srce, ondje je ovjekov
Bog. Pavao je isto rekao u svojoj poslanici Filipljanima:
(3,19). Ovisnosti ciljaju

na to da ovjek pobrka poredak pravih vrijednosti, te da ga se tako uniti. Kako se

dogaa sreivanje neurednih sklonosti? Kako se dogaa osloboenje? Najprije na taj
nain da ovjek prepozna svoje stanje, te da prizna teret patnje pod kojim se nalazi. Onda
za njega vrijede rijei Evanelja: Istina e vas osloboditi. (Iv 8,32).
Drugi korak se sastoji u tome, da ovjek iskreno i ponizno prizna da se ne moe sam
osloboditi iz situacije zarobljenitva. A ako je to ipak mogue, onda ovjek ima potrebu,
doivjeti neslobodu u svojoj prad..sliku, u kojem se ovjek osjea kao da je sasvim bez
svijesti. To je Pavao izrekao klasino rijeima: .... (Rim 7,15; 10,24 25).
Ovaj tekst pokazuje to se misli pod neotkupljenjem i istonim grijehom: iskustvo,
da ovjek ivi na kosoj plohi. U opasnosti je da se stropota dolje, odnosno uvijek
iznova u stare navike. Ali Pavao istovremeno pokazuje da ga je vjera izlijeila. Kroz
susret s Kristom, s Evaneljem poklonjena su mu osloboenje i novi ivot. Sloboda je
jedna od velikih rijei koje Pavao ne moe izrei u dovoljnoj mjeri da bi opisao svoje
iskustvo ozdravljenja.
Moda nema prikladnije grupe ljudi od alkoholiara na kojoj bi se pokazala
bezizlaznost i izlaz iz ovisnosti. Isusovac Aim Duval, postao je poznat po svojim
religioznim ansonama u 60-im godinama, proao je kroz pakao ovisnosti s alkoholom. U
svojoj knjizi Zato je no tako duga? (Freiburg 1988) govori ovaj pjeva, isusovac i
alkoholiar o svom putu. Izmeu zahtjeva, djelotvorno navjeivati Boje Kraljevstvo i
stvarnosti koju je uz sve uspjehe doivljavao nedostatnom, osjeao je bolnu napetost.
Nju je pokuao rijeiti alkoholom. Pomo je pronaao u grupi anonimnih alkoholiara.
Njegova ispovijest na kraju knjige glasi: Meni je danas, u mojoj visokoj starosti va no
to mogu rei: Zovem se Sucien i ja sam alkoholiar. Sanjam o vremenu kada e diktator rei: Zovem se tako i tako i ja sam muitelj, ratni huka i laac. Vrijeme, kada e
ovjekomrzac rei: Zovem se tako i tako, ja sam izdajica, ........???? i ...Jo ...? Da.
Nai zahtjevi za sreom su besvjesni i ukoeni, zato to ne sanjamo dovoljno
To je ono pri emu Ignacije eli pomoi sa svojim duhovnim vjebama: osloboditi se
ukoenih ovisnosti i ne dopustiti da naim ivotom upravljaju neuredne sklonosti, nego
ivjeti u ivahnom naginjanju i predanju.

Ispit savjesti (I)

Naveer se naslonim na otvoren prozor, pripalim cigaretu i pustim dogaaje dana da se

uzdignu poput dima. Ovo je moj najvaniji nain molitve. To to jedan subrat isusovac
opisuje slikovit je prikaz onoga to je za Ignacija zasigurno najvanija i
najkarakteristinija duhovna vjeba: ispit savjesti.
Kod ispita savjesti radi se o tome, da sa ivotom i doivljajima jednog dana stanemo
pred Boga koji vidi ( Post 16,13). Jedna rije iz 139-g psalma moe nam posvijestiti da
je vanije pustiti da Boji pogled na nama poiva, nego sam sebe promatrati: Boe, Ti si
... (Ps 139,39).
Druga imena za ispit savjesti mogu jo vie rasvijetliti njegov smisao:
Naziv ispit eli rei: Radi se o jednom psihikom postupku revizije. Kod Pavla za to
moemo nai jednu kratku klasinu formulu: Sve provjeriti, dobro zadrate (1 ... 5,21).
Vano je, dakle, u vlastitom ivotu istinsko od lanog. Oznaka vrednovanje ili
vrednovanje dana donosi do izraaja uvjerenje: Svaki dan je vrijedan. Neto od toga se
moe odmah vidjeti i osjetiti. Mnogo toga se pokae, tek kada kopamo ba kao to se
podzemna bogatstva mogu dobiti tek iskopavanjem ispod zemlje.
Formulacija molitva odgovornosti govori: ovjek vodi svoj ivot u dijalogu. Bog ga
uvijek zove na razgovor, a posebno kada se poput Adama i Eve skriva iza grma ili kada
d... pogled kao Kain: Adame, gdje si?, Kaine, gdje je tvoj brat Abel?.
Karakteristika (osobina) ispita savijesti kao molitve panje koja ljubi donosi do
izraaja: elim se pred Bogom otvorenog srca okrenuti stvarnosti ivota, te uiti nju
shvaati (doivljavati) kao veliku Boju panju. elim ii u susret ivotu i ljudima s
panjom koja ljubi u vjeri da nas Bog grli kroz stvarnost.
Na temelju molitava iz psalama Staroga zavjeta pod ispitom savjesti se prije svega
podrazumijeva shvatiti vlastiti ivot kao povijest spasenja i uiti ivjeti, da bi postali
mudri: Ui nas brojati dane, da bi mudro srce zadobili. (Ps 90, 12).

U Novom zavjetu se poziv na ispit savjesti nalazi prije svega u rijeima koje
upozoravaju razboriti i budni budite (1Pet 5,8), Znake vremena (Lk 12,56) uiti
prepoznavati i razlikovati dudhove (1Kor 12,10; usp. 1Iv 4,1 6).
Pravi smisao ispita savjesti je, uiti bdijui ivjeti u oprezu. Temeljni koraci pri tome
prema Ignaciju su: biti tu, zahvala, razlikovanje, pomirenje i predvianje. Uvijek moe
samo jedan jedini korak biti u prvom planu, ali dugorono gledajui svi su koraci
potrebni.
vjebanje u
: najprije se radi o tome da pristignemo, doemo k sebi, da postanemo
sadanji, tihi, mirni. Kada su vode due nemirne, onda je i slika dana iskrivljena. Kod
prvog koraka moe nam biti od pomoi da pronaemo neko mirno mjesto, nekoliko puta
duboko udahnemo, te da pustimo da nam nadoe ono to nas najvie pokree, pa da to
pustimo da ode. Svjesnost, da jesmo pred Bogom, moe produbiti stvaranje ti ine ( ).
vjebanje u zahvalnosti; Zahvaljivati za Boja dobroinstva. kae Ignacije.
Zahvaljivati za zdravlje, za susrete jednoga dana, za sunce i vjetar, za cvijet u procjepu
poploanog puta, za pogled s uzvisine, za dobre rijei; za radno mjesto, koje nije samo
po sebi razumljivo; za dobru knjigu; za vlastitu djecu; za dobru politiku vijest; za sve
dobro koje se je kroz mene moglo dogoditi; zahvaliti za svoj ivot.
vjebanje u razlikovanju: Koliko god je jedan smislen ivot mogu samo u
zahvaljivanju i kroz uvijek nove korake pomirenja, isto tako je neizostavno i
razlikovanje. Razlikovati znai baciti prvi i drugi pogled na stvarnost. U prvom pogledu
putam da sve to se eli pokazati dolazi do moje svijesti, bez reda i bez ocjene: tuga,
radost, ljutnja, nestrpljenje, susreti, odluke, itd.
U drugom koraku bitno je razlikovati u kojem pravcu me vode dogaaji, osjeaji,
vlastiti rad; u Bojem pravcu, tj. pravcu ljubavi ili u pravcu zla, tj. gubitka ljubavi.
estim vjebanjem razlikovanja moe se razviti sve sigurniji osjeaj za djelovanje
dobrog duha i za razarajue tendencije u vlastitom ivotu.
esto je za razlikovanje dovoljno pustiti jedan dogaaj ipred sebe u usporenoj
snimci ( ) polagano sluati, to je reeno i gledati to se dogodilo, pa osjetiti kako se
osjeam. Polaganim kuanjem, vakanjem jedne lai, nekog kukaviluka, agresivne
izjave, slobodne rijei, radosti, slobode pokazuje se u okusu, ima li mir duboke temelje
ili je laan, oslobaa li sloboda zaista ili je samo maska zla, je li neto ini dobro samo
kratkorono ili takoer i dugorono.
vjebanje u pomirenju: Nerijetko se dogaa u mom ivotu da ne mogu pronai mir zbog
jedne svae, neke zle rijei, propusta, rune bezobzirnosti, nepaljive prisutnosti,
nesporazuma, manjka ljubavi, neodgovornog djelovanja. Sve to stvara nemir i trai
pomirenje: pomirenje s Bogom, pomirenje s drugim ljudima, pomirenje sa samim sobom.
Ve i samo shvaanje nepomirenja moe biti korak k osloboenju. Istina e vas
osloboditi (Iv 8,32). Bitno je, staviti sve nepomireno u ruke Boje, jer On je u svojoj
ljubavi samo milosre i sama pravednost. Ovo se moe i smije dogoditi s obzirom na
posljednju Isusovu molitvu: ( ). Oe, oprosti im jer ne znaju to ine, Oe, u Tvoje
ruke predajem Duh svoj. (Lk 23,34;46).
vjebanje u predvianju: vjebanje u zahvaljivanju, u razlikovanju i u pomirenju je
pomo i preduvjet za predvianje, za put u budunost. Ono to mi je poklonjeno, dano mi
je da mogu ivjeti u jo veoj punini; ono to sam spoznao svjetlo je za moj daljnji put.
U tom smislu je vano, uvijek se iznova usuditi uiniti novi korak u povjerenju.
Jedino tako su mogui ivot i budunost. Daje li mi dananji put pravac za budunost?
Osjeam li da me Boji Duh privlai, pokree, vue? Za to elim moliti snagu i savjet?
Pavao je jednom rekao: Lj. Boja .... (2Kor r, 14) i time govori da i u budue eli ivjeti
pun povjerenja s ljubavlju u zaleu.

Tko otkrije mogunosti ove temeljne Ignac. duhovne vjebe, otkrit e da je ona jedna
vrsta saetka duhovnog ivota: ivot povezan s Bogom u panji, u zahvaljivanju, u
pomirenju, u razlikovanju i u povjerenju.
Ispit savijesti (II)

Ispit savjesti je za Ignacija bila jedna vrsta kratkih duhovnih vjebi svaki dan:
zahvaljivanje, pomirenje, spremnost, prepustiti se ujutro pozivu nasljedovanja Krista, to
je temeljni ritam duhovnih vjebi, a ujedno i osnovni koraci molitve.............. Na
temelju ove paralele moemo ocijeniti koliko je Ignaciju bilo znaajno ovo svakodnevno
vrijeme molitve.
Sa redovitim duhovnim vjebama stvorio je neto poput duhovne infrastrukture.
Kada katastrofe razore ulice, vidimo koliko je infrastruktura vana: moe postojati obilje
humanitarne pomoi, ali transport vie nije mogu. Neto slino postoji i u duhovnom
ivotu: ovjek moe imati dobre ideje, vrste namjere itd, a ipak esto mora ustanoviti
koliko je malo od toga ispalo. Navika svakodnevnih kratkih duhovnih vjebi stvara jedan
institucijski osiguran prostor, nekakvu ulicu kojom se mogu transportirati elje,
namjere itd. ovjek e se svakog dana podsjetiti to zaista trai i hoe. Ovo moe postati
velikom potporom na putu. Ali kako stvoriti taj prostor, to vrijeme? Onaj tko ne moe
odmah zapoeti s temeljnim oblikom ignacijanskog ispita savjesti mogu mu pomoi
razliiti zabavni naini i predoblici:
Moe se moliti svaki dan vlastiti dnevni psalam u kojem bi prema primjeru biblijskih
psalama pojavljivali i Bogu uzdisali, uzdisaji, uzdasi, albe i zahvale dana. O dnevnim
dogaanjima se pred Bogom moe slobodno asocirati.
esto je od velike pomoi, napisati ivotno pismo nekoj osobi, s kojom moemo
korespondirati na vanom nivou.
Nerijetko nam i dnevnik moe biti dobar pratitelj.
Neka vana scena jednoga dana moe se intenzivno promatrati poput dijapozitiva ili se
moe lagano razvijati i poveavati kao fotografija; ovo moe donijeti neoekivane
spoznaje.
Tko pone odkrivati izuavanje jezika tjelesne savijesti doivjet e to esto puput
pomaka u rastu: glavobolja, nesanaica, bol u stomaku itd mogu takoer puno rei o
vlastitom duhovnom stanju.
Rad na vlastitom govoru, na ustaljenim, ali neplodnim izrazima itd mogu biti dobar
poetak.
Ako imamo sreu da u blizini imamo ovjeka s kojim se dobro razumijemo onda jedan
mali veernji razgovor o proteklom danu sadri puno od molitve ......... .. i razne druge
mogunosti; Boji Duh nije postavio nikakve granice fantaziji. Bitno je ispitati to
nekome trajno ini dobro.
Isto kao to su razliiti naini bitni, bitno je i vrijeme. Ignacije poznaje za ispit
savjesti jutro, podne i veer i kao to kae, svaki sat. Ovo se moe i drugije izrei:
Postoji molitva neprekidne panje, tj. svjesnost Boje prisutnosti ponekad i udaljenost
koju bolno osjeamo koja nekoga nosi i oblikuje kod svakog posla i odmora poput njegovog temeljnog raspoloenja, napr. kao radost ili tuga.

Postoji molitva pratee panje, tj. jedno stanje duha u panji koja ljubi, u budnosti s
kojim susreemo ljude, razgovaramo i ophodimo se sa stvarima. Ovo je esto povezano s
otkriem neurbe, koja nije uzetost, nego mir ivot....
Postoji molitva predvianja koja ljubi kod koje se moda ve u krevetu ili odmah
nakon ustajanja
nekoliko minuta pogleda na dan, kao kad na nekom planinarenju
pogledamo na maglovita podruja, ciljeve izleta, uzvisine i doline. Upravo ovaj nain
predvianja kroz molitvu moe, kako nam iskustvo govori, biti od posebne pomoi. To
nije prestraena zabrinutost, nego ljudski nain sudjelovanja u Bojoj providnosti.
Moe se govoriti i o molitvi panje. Time se misli na male pauze u rijeci dogaanja
izmeu dva razgovora, na putu iz jedne sobe u drugu, prije nego zavrimo neki posao
odmah opet posegnemo za telefonskom slualicom. Jedno takvo kratko zaustavljanje
(prekid) djeluje poput uduivaa meu vagonima i poput hrskavice izmeu kraljeaka :
moemo osjetiti koliko su elastini meuprostori vani i kako dobro djeluju. Tko ivi bez
pauze i ne zna umijee zaustavljanja, taj vie posre i uri nego to stvarno hoda.
U odreeno vrijeme panja e, naravno, biti jedno svjesno osvrtanje i pogled unaprijed
na put koji smo preli i koji je pred nama. To se moe dogoditi u jednom duhovnom
stanju da dopustimo da nam ono to smo vidjeli jo jednom predoi Duh Boji.
Francuskinja Simone Weil (1909 1943) ivjela je u potpunosti od ovog stanja panje.
Nekoliko njenih rijei moe pokazati kakvu temeljnu vrijednost ona njima pripisuje:
Panja je vrata prema istini.
Panja je najrjei i najistiji oblik velikodunosti.
Svaki put, kada je ovjek zaista paljiv, uniti se neto zlo u njemu.
Uz pomo panje se dogaaju ujedinjenje, susret, ljubav, unutarnja spremnost za
mistina iskustva.
Vrhunac panje dotie Bog.
Panja je naposljetku biti u ljubavi.
Kada pukne (auto)guma ili kada se auto na skliskoj cesti pone klizati onda je vano
odgovarajue snano ili oprezno skrenuti
. Ovo skretanje postoji i na cesti
ovjekova ivota. Ignacije u ovom smislu govori o agere contra, o protivnom
djelovanju, dakle uiniti svjesnu suprotnu kretnju. To skretanje u njegovom ivotu je
najranije i najjasnije vidljivo, kada on, bivi dvorjanin, vie nije njegovao svoju vanjtinu: I budui da je prema obiajima ondanjeg vremena vie mislio na njegu svoje kose i
da je jo uvijek imao lijepu frizuru odluio je sada, jednostavno pustiti kosu da raste
kako hoe, bez eljanja ili ianja ili bez da je za vrijeme noi ili po danu bilo kako
pokrije. Zbog istog razloga pustio je nokte na nogama i rukama da rastu, budui da je
ranije tome pridavao posebnu panju. (319).
Budui da je Ignacije htio ostaviti svoje stare ivotne navike, to je zahtjevalo jedno
vrijeme odvikavanja. Promijenio je pravac svog ivotnog puta, dakle morao je
skrenuti, promijeniti pravac. Ignacije je morao bolno nauiti da se moe prenaglo
skrenuti i biti onda u opasnosti i sletjeti u jarak pokraj ceste. Pribavio si je normalniji
izgled kada je primjetio, koliko mu radosti priinjava voenje duhovnih razgovora s
drugim ljudima. Njegovo skretanje nije bila, dakle, sama nekakva mehanika i prisilna
reakcija, nego mu je dala veu slobodu kretanja.
Tko eli skrenuti u svom ivotu dobro mu je znati gdje su njegove sasvim osobne i to
slabe toke. Tko uobiajeno previe govori ili previt pije ili previe radi ili je
preoprezan skretanje e mu pomoi, pri emu e u nedoumici radije rei koju rije manje,
popiti bezalkoholno pivo, uzeti slobodan dan, riskirati otvorenu rije.

etrdeset dana posta prije Uskrsa posveeno je izriito ovom duhovnom suprotnom
kretanju (u drugom pr.), koje je izraz htjenja za preokretom. Ima vremen , kada se ova
volja za preokretom, kada se volja uope precjenjuje. Sjeam se jedne stare izreke: Kroz
planine se tuneli rade, a pred srcem si tih; mora se samo htjeti, htjeti. Tko hoe, taj i
moe. Koliko god se ovo rimuje i ponekad moe biti ohrabrenje stvarnost je esto
nerazumnija. Pavao ovo izraava rijeima: (Rim 7, 15).
I Ignacije zna da ovjek ne moe biti slobodan od svih svojih ........ i svojih neurednih
sklonosti. To pokazuje jedna jaka znaajna korekcija u knjizi Duh. vjebi. Ignacije je u
primjerku kojeg je sam pripremio tekst duhovne vjebe, da bi sebe pobijedili ... i da ne
bi imali neurednih sklonosti svojom rukom prepravio u da ne bi dopustili da nas
neuredne sklonosti odreuju. ovo je razlika nebo i zemlja. Nae ivotno vozilo nije
tako egzaktno
da vie ne bude srketanja i kosina. Ali koga osvoji Duh
Evanelja, Duh slobode djece Boje, taj vie nije porobljen u centru svog ivota i ne
odreuju ga vie nasilno strane sile.
Pobjeda nad samim sobom, samosvladavanje tuno propadaju ako su samo jedan
pokuaj osloboenja samoga sebe vlastitim snagama. Ovdje je bitna biblijska usporedba
o ovjeku koji je istjerao zloduha iz svoje kue, pomeo je i uredio. Kada se zloduh vratio
i preko zida ugledao ulatenu kuu doveo je jo sedmoricu i ovjeku je bilo gore nego
ikada (usp. Mt 12,43 45).
Ali tamo gdje ovjek pusti da vlada Boji Duh, tamo vlada sloboda koja poklanja
snagu za samosvlaavanje. Slino vrijedi: tek kad se ovjek otrgne akutnoj smrtnoj
opasnosti on moe i mora takoer sudjelovati u pravcu ozdravljenja. Tako je isto i na
duhovnoj razini: krtenjem vjere ovjek se otima smrti i moe pruiti otpor zlu i
tendencijama koje ugroavaju ivot. Ovaj otpor nije samo puko vanjsko
nego
olabavi. iznutra, iz otpora svome Ja iz uskrnjeg krsnog obeanja. Od ovoga Duha
Ignacije moe rei: Tko stvarno eli, tome nita nije teko, a najmanje ako se to dogaa
iz ljubavi prema naem Gospodinu Isusu Kristu

Ja osoba

U Razmatranju o zadobivanju ljubavi (EB 230 237) vie puta se pojavljuje

formulacija: Onda ponovo osmotriti samoga sebe. ini se da je Ignaciju vano usmjeriti
pogled na samoga sebe na kraju razmatranja ili meditacije koja je usmjerena na stvarnost
vjere, na Isusov ivot. Kod razmatranja Isusovog roenja tri puta se kae na pola
stranice: I onda se opet podsjetiti na samog sebe, da bi izvukli vlastitu kori st (EB 114,
115, 116). Radi se o koristi, o plodu.
Prvi plod je to bolji odnos prema samom sebi. Danski filozof religije i egzinstencije S.
Kiechegaard definirao je jednom ovjekovu osobnost rijeima: Osobnost je odnos koji
se sam prema sebi odnosi. To znai da se ovjek uvijek iznova mora vraati sebi u
protivnom bi bio izvan sebe i ne bi bio on. U tom smislu se Ignacije uvijek iznova pita:
Kakve veze sa mnom, s mojim ivljenjem ima to to sam molei gledao ili prisjeajui
se razmiljao? Kako djeluje i kako e djelovati objektivna istina i vjerska stvarnost u
mom ivotu?
Drugi plod ovog razmiljanja o sebi je uzemljenje unutarnjeg iskustva u dnevnu
svijest. Meditacija nas moe, slino kao san, odvesti do dubokih stepenica svijesti.
Svjesnim propitkivanjem odnosa prema vlastitom ivotu dogaa se obostrani prodor
dubljih i viih slojeva svijesti. Ovo ne znai da se sve treba ili bi se moglo posvijestiti
kao kad kod berbe beremo plod, a ne upamo stablo s korijenjem. Bilo bi nemogue i
neljudski sve nesvjesno posvijestiti i htjeti izvui iz tamnih dubina bia na bljetavo
svjetlo. Ali brati plodove kada su zreli i prije nego padnu na pod i istrunu, to slui ivotu
vlastitom i ivotu drugih.
Dnevna duhvna vjeba ispita savjesti je daljnji nain na koji se Ignacije pita o samom
sebi, o vlastitom vladanju, o osobnim motivima; o Bojem djelovanju u vlastitom ivotu.
Bez povratka k sebi, ovjek se gubi: onda je on ... popravlja svijeta koji sve hoe
promijeniti, samo sebe ne, on je ovjek koji istrauje trn u oku blinjega, a previa brvno
u svome; on je poput kralja Davida koji se bezmjerno rasrdi zbog nepravde nad svojim
podanikom, dok mu prorok Natan ne kae: Ti si taj ovjek. (2Sam 12,7). Konkretno
reeno: jedno je postaviti globalne ekoloke zahtjeve, drugo, promijeniti vlastiti ivotni
stil i ne vraati se iz svake kupovine s pet plastinih vreica.
Ignacije daje i treu uputu za osvrtanje na sebe: takoer i za vrijeme razgovora paziti
na vlastite osjeaje i nain govor. Kada bi se danas zahtjevalo da se u razgovorima s
duhovnikom ili u diskusijama ne govori neprestano u bezlinoj formi morali bi se,
ipak izgleda, govori se onda bi Ignacije bio prvi koji bi se pridravao tih jezinih
pravila. Njegova osvrtanja na sebe je poticaj za ......., ignacijanska mjera protiv
bezlinosti (bezlinog ...).

Nasljedovanje i poslanje

Isus
Ignacija zacijelo ne bi tako pogodila ni jedna zajedljiva igra rijeima kao latinska ...ica:
Si cum Jesuitis non cum Jesu ihs, tj. Kad idete s isusovcima, ne idete s Isusom. On
bi joj moda suprotstavio samo simbol isusovakog reda, IHS, koji se takoer tumai i
kao Jesus Habenus Sosium, tj. Imamo Isusa za suputnika.
Tko je Isus za Ignacija? Odgovor na ovo pitanje daje p. Pedro Arrupe SJ:
Za mene je Isus Krist sve... Za mene je I.K. sve. Jedino ovako mogu izraziti to I.K.
znai u mom ivotu: sve ... Uzmite Krista iz moga ivota i sve e se sruiti, poput tijela
kojem uzmu kraljenicu, glavu i srce ... Lik Isusa je sigurno jako kompleksan s
odreenog stajalita ili se moe, ako tako hoete, promatrati s vie aspekata. Ali u
stvarnosti je jako jednostavan: pojavljuje li se Isus Krist kao slabano dijete ili kao Sve moni, je li pun ljubavi i njean s djecom ili strog s farizejima. Sve se ujedinjuje u
jednom jedinom aspektu, aspektu ljubavi ... Ova ljubav oivljuje sve ostalo. Isus Krist je
za mene prijatelj, posebno u euharistiji. (Pedro Arrupe, Moj put i moja vjera, Ostfilderu
19..., S. 48)
Ove bi rijei mogao rei i Ignacije. I za njega je Krist sve, on je prijatelj, i to na poseban
nain u euharistiji.
U knjizi duhovnih vjebi se vidi tko je Krist za Ignacija: U smislu principa i temelja
duhovnih vjebi. On je vjeni Gospodar i Stvoritelj svih stvari, u prvom tjednu
duhovnih vjebi On je ljubav raspeta zbog ljudi i milosre Boje, koje oslobaa ljude od
grijeha i smrti; u drugom tjednu je Kralj koji je prijatelj ljudima (EB 94), koji ljude
zove k sebi, da budu kod njega i da ih on alje, da navjetaju evanelje do na kraj svijeta;
u tjednu patnje Isus je siromah, izrugavni, ija ljubav ide do kraja
, do smrti na kriu,
da solidarnost u smrti i iza smrti; onda stoji o uskrslom Gospodinu: Razmiljajte, kao je
Boanstvo koje kao da se skrivalo u muci, sada tako prekrasno svjetluca i oituje u
presvetom uskrsnuu svojim pravim i svetim djelovanjem (EB 223). Jedno od
djelovanja je utjeha, radost u Duhu Svetom: Promatrajte tjeenje Krista, naega
Gospodina i usporedite nain na koji se prijatelji uobiavaju tjeiti (EB 224).
Krist je za Ignacija Gospodin i prijatelj i Ignacije se osjea kao rob i prijatelj Isusa. Kao
svaka veza i ova ima dugu povijest na svojim ........ Na svojoj bolesnikoj postelji u
vrijeme obraenja Ignacije ita Isusov ivot, uivljava se u biblijske scene i prepisuje na
stotine stranica crvenom tintom Isusove rijei. Tada u njemu oivljava san, otii u
Jeruzalem da bi to je mogue blie bio Isusovim tragovima. U tom smislu se o Sve toj
zemlji i danas govori kao o petom evanelju. Mnogi koji su tamo ili na hodoasnika,
a ne na turistika putovanja mogu potvrditi ... im se Isus i biblijska poruka pribliili na
jedan nov nain.
Ignaciju se ipak Isus i prije njegova boravka u Jeruzalemu pribliio snanim
unutranjim doticajima, tako snano da je jednom rekao da i kad ne bi bilo pisma koje
nas ui tajnama vjere, da bi isto bio spreman umrijeti za njih samo na temelju onoga to
je vidio. Ignacije ne bi umro za apstraktnu istinu, nego za ivoga Krista koji je istiniti
put koji ljude vodi k ivotu.
Ovoga Gospodina je slijedio Ignacije sa svojim suputnicima. Pripadnost Isusu stvorila
je meusobnu pripadnost. Zato je redovnika zajednica i trebala nositi Isusovo ime. Igna-

cije primjeuje: Kad se ne bi smjela zvati Isusova zajednica (Compagnia), onda bi se

zvala Kongregacija ili red Isusov; ali od imena Isusova nikada ne smije odustati.
Ignaciju nije vana rije druba, ali Isus i blizina Isusova su mu bezuvjetno vani.
Svoju redovniku zajednicu je oznaavao uvijek iznova kao najmanju zajednicu. Sebe i
svoje nije smatrao
...... duhovnom grupacijom, nego Isusovim suputnicima. To je,
dakle, Isusovo drutvo, mislio je navodno dijete Isus (isusovaki vic) kada je prvi put
otvorio oi u tali izmeu vola i magarca.
Jedan od Ignacijevih suputnika, Petar Kanizije, sastavio je jednom iz Novog zavjeta
preko 50 imena i naslova za Isusa. Mogao ih je nai i jo vie. Ima preko 100 imena i
slika i znakova: Isus, Kralj, brat, prijatelj, iva voda, rije, Sin Davidov, dobri pastir, sin
tesara, janje Boje, iva stijena, trs, mesija, alfa i omega, ... vjere, prvoroenac od
mrtvih, sin ovjei, rabbi, put, istina, iivot. Gospodin i Bog... Ova punina imena
pokazuju raznovrsnost veza koje su ljudi postigli s Isusom. Svako ime pokazuje neku
drugu boju veze s Kristom i moe ispriati vlastitu priu. Krista koji je Ignaciju bio
jedini i sve Bog je uzvisio i darovao mu ime nad svakim imenom, da se pred tim
imenom ... (Fil 2,9 11).

Spoznaja iznutra

U ivotu gotoovo i ne postoji neto to tako razveseljuje kao iskustvo meusobnog

razumijevanja i osjeaj da nas netko razumije. Sjeam se jednog udnog doivljaja od
prije nekoliko godina na Piazzi Noroni u Rimu. Dospio sam u razgovor s nekim potpuno
nepoznatim ovjekom i on mi je govorio o mom karakteru, o mom poslu, mom putu
stvari koje su dirnule moju zadau i moju unutarnju samorazumljivost. Npr: Sjedite
tamo cio dan i ljudi Vam dolaze, sluate ih, oni osjeaju da ih razumijete i opet odlaze
veseli i utjeeni. Zato ne uzimate novac za to? Ovaj ovjek nije mogao moj zadatak
opisati tonije nego kao duhovan. Ojetio sam da sam iznutra shvaen i osjeao kako u
meni rastu velika toplina i zahvalnost.
Ignacije uvijek iznova govori o jednoj takvoj unutarnjoj spoznaji, o intimi
cogniito, o intimnoj spoznaji Isusa Krista. Cijele duhovne vjebe nemaju drugoga cilja
od
sve vie iznutra spoznati Krista. Zato polaznik duhovnih vjebi uvijek iznova
promatra evanelje. Uzima je paljivo i u malim zalogajima. S rijeju zalogaj uzeta
je jedna usporedba koju Ignacije koristi za meditaciju. U ..... knjizi duh. vjebi pie:
Duu ne siti i zadovoljava veliko znanje nego osjeanje i kuanje stvari iznutra. (EB
2).
Nekog ovjeka razumijem onda kada njegovu rije jednostavno ne progutam, nego
kad je uzmem, vaem, kuam, asimiliram, prisvojim. Da bi se ovo razumijevanje
produbilo Ignacije preporuuje ponavljanje razmatranja. Ponavljanje daruje produbljenje.
Spoznaja iznutra takoer slui i nainu dramatskog razmatranja biblijskih scena:
onaj koji razmatra sojea se odmah ukljueno u biblijski dogaaj, kao u kazalinoj ulozi
pa bilo to samo i u sporednoj ulozi malog sluge kao u sceni roenja u betleh. talici.
(Usp. EB 114).
Takoer i pokusi koje je Ignacije sam radio i davao drugima da doive, trebaju
pomoi unutarnjem razumijevanju. Kada On prosei ide na put, kada trai prenoite,
kada navjeuje evanelje na ulicama, kada skrbi za bolesne sve je to Ignaciju pomo,
kako intimnije i vie upoznati stvarnost i istinu evanelja Isusa Krista.
Svatko tko je bolestan, zaljubljen ili bez posla rei e: Moe me stvarno razumjeti tek
onda ako si to sam jednom doivio, inio, proao. Sigurno je da ovjek ne mora sve isto
initi da bi mogao razumjeti ovjeka. Ali vano je razviti za drugoga unutarnji osjeaj,
simpatiju, kako se to zove u terapeutskim zanimanjima. Jedino tako je mogua stvarna
pomo, ima uope istinska ljudska veza. Na to misli Pavao kada kae da treba plakati s
uplakanima i moi se smijati s onima koji se smiju (usp. Rim 12,15). Vana konstitucija
drugog vatikanskog sabora: Crkva u dananjem svijetu, zapoinje reenicama: Radost
i nada, alost i strah dananjih ljudi, posebno siromanih i potlaenih svih vrsta, radost su
i nada, tuga i strah Isusovih apostola. I ne postoji nita istinito ljuskoga to ne bi pronalo
odjeka u njihovim srcima.
Za Ignacija ...., da je njegovo suosjeanje s drugim bilo usko povezano s rastuim
spoznavanjem samoga sebe. On je nastojao sve vie spoznati sebe, svoje unutarnje ... te
tako pronai produbljeni prilaz prema drugima. esto je bilo dovoljno nekoliko minuta,
jedan jedini razgovor, kako svjedoe njegovi suputnici, da on moe spoznati i shvatiti bit
(bitno) nekog ovjeka. Pri tome se je Ignacije osobno drao pravila koje je dao svojoj

subrai: Polagano bih govorio, pokuavao bih uiti kod sluanja i pritom bih ostajao
miran iznutra kako bih razumio govornikove misli, osjeaje i namjere. Svaki su sret
moe biti uvjebavanje unutranje spoznaje: to stvarno misli ovaj prijeko? to drugi
iznutra osjea? to partner zaista hoe i trai? Potrebna su potpuna panja i vrijeme da bi
osjetili: to mi drugi saopava rijeima? to tonom svoga glasa? to oklijevanjem? to
utnjom? to mimikom, svojim dranjem, svojim gestama? Ove stvari esto govore vie
od samih rijei.
Ignacije je bio poznavalac srca. Poznavao je ljudska srca i imao unutarnju spoznaju
Isusa Krista. Ovako gledano sasvim je prirodno da je isusovcima velika elja bila irenje
pobonosti prema Srcu Isusovu. U njoj se radi o unutranjem spoznavanju ljubavi Boje
onako kako se je oitovala u Isusu, u njegovom srcu.

Borba

U jednoj basni pitali su ivotinje to je za njih ivot: Za mrava je sve posao, leptira je sve
igra, a .... ...: ivot? To je borba u tami. Ova basna eli razjasniti da postoje jako
razliito obojene perspektive iz kojih se moe gledati na ivot. Ali svi ovi pogledi
pripadaju cijelome ivotu. ivot je igra i ivot je borba.
ivot iz vjere ima takoer puno boja. Jedna od njih je borba. Sjeam se jednog teaja
duhovnih vjebi za studente teologije, na jednom lijepom mjestu. Prekrasni, blagi jesenji
dani, u okolici stara stabla i vode. Sve je bilo prilagoeno za postizanje duhovnog mira
samo da se to mjesto nije nalazilo u centru NATO vog jesenskog manevra atlantski
lov. Okruenje nije za razmatranje i duhovne vjebe? Za Ignacija je. On rauna na to da
se na duhovnom putu mogu dogoditi situacije u kojima je dua slina bojnom polju na
kojem divlja strana borba. To je borba izmeu Krista koji poziva na navjetanje
evanelja i razornih navirajuih sila zla.
Cijelo Sveto pismo je puno svjedoanstava borbi: ne samo ratnih sukoba i
bratoubilatva, nego i Jakovljeve borbe s Bogom, kosih putova, Isusove borbe za
otvrdjela srca i njegove unutarnje borbe na Maslinskoj gori: Oe ... ... (Lk 22,42).
Koliko jako ova borba dira u ivotnu sr vidi se u poslanici Hebrejima: ... (12,4).
Predramatina izjava? Pred oima mi je slika povrijeenog radnika, koji je bio
alkoholiar u bolesnikom krevetu. Morali su ga privezati konim remenima jer je cijelo
njegovo tijelo bilo jedna jedina borba protiv ...... . To bi u nama moglo stvoriti predodbu
o borbi izmeu zakona i evanelja, izmeu tijela i due, izmeu starog i novog ovjeka.
U toj borbi se zasigurno ne bori istim orujem. Oruje neprijatelja su sebinost,
astohleplje, krtost, ljubomora, prijetvornost. Oruanoj opremi Kristovih apostola
pripadaju mir, istina sloboda, (usp. Ef 6,11 ..).
Kada se zlo zlim vraa onda je neprijatelj pobijedio. Zlo pobijedi dobrim, kranska
je deviza (usp. Rim 12,21). Preuzeti metode zla znai ... se zakonu razaranja.
Zakon negativnoga i onoga to razara ivot preuzima se i kada se tei previe tono i
previe ... razlikovati dobro od zloga. Evanelje upozorava na to: Farizej koji prezire
grenog carinika ne ide opravdan kui (usp. Lk 18,9 14): apostoli trebaju znati da se s
korovom lako iupa i penica (usp. Mt 13, 29); prije svega bismo trebali vidjeti da Bog
... puta da njegovo sunce izlazi ... (Mt 5,45 48).
Svakidanji oblik borbe se sastoji u tome, izdrati napetosti. Fanatizam, kruta podjela
na shemu prijatelj neprijatelj, strogo razlikovanje pobonih i nepobonih, fundamen talistika jednoznanost kod prosuivanja ispravnog i neispravnog sve su to pokuaji
kako pobjei od stvarne, plodonosne borbe, odnosno umjesto toga kako samo jo zaratiti.
Jedan drugi krivi oblik borbe je ..., tj. ... pokuaj htjeti sve postii vlastitim snagama.
Odreeni oblici askeze, elinog samosvladavanja vie su gr nego borba. U njima se
vie ne osjea povjerenje u ....., u Krista, u mo Bojeg Duha u ljudima. Isto kao to se
duhovno nastojanje moe zamijeniti grem, tako se i duhovni ivot moe zamijeniti isto
tiinom i mirom. Budui da su nae vrijeme, na posao, naa politika, naa kultura tako
puni borbe, jurnjave i ..... potraiti duhovne vjebe, dane .... itd. samo kao vrijeme
udisanja. ovjek eli pronai mir. To je razumljivo. I moe se veseliti kad se to dogodi.
Ali, kako pie Erich Przywara SJ u svojoj knjizi O nebeskom kraljevstvu due,

Kranstvo i unutranji ivot ne bi smjeli biti neto poput povlaenja ili ......, dakle
obina kontrareakcija na pretjerani stres svakodnevnog svijeta. U duhovnosti Taez -a
oboje je zajedno sagledano na zdrav nain Borba i kontemplacija glasi tamo kljuna
duhovna rije. Blagost i tiho ekanje i borbena volja ne moraju iskljuivati jedno
drugoga. Ignacije koji se htio boriti ne gledajui na rane vidio je Krista kao snanog
Kralja koji eli pridobiti svijet za Boje evanelje i istovremeno kao blagog ... . Neprijatelj sjedi na silnom prijestolju od vatre i dima (DV 140) i ... bacanja mrea i lanaca
(DV 142). Za razliku od toga Krist bira i alje da bi se irilo evanelje (DV 145).
Njegov tabor se nalazi u okolici Jeruzalema, takao bismo si to trebali predoavati, na
jednom pristojnom mjestu, lijep i ljubezan (DV 144). Ovdje geografija, opis mjesta
dospijeva u kordiografiju, opis Isusovog srca. Angelus Silesius je, poput Ignacija, imao
ovog Gospodina pred oima kada je 1668. g. u pjesmi Meni govori Isus, na junak ...
napisao: ........
(Gottesllob, Nr. 616)

Siromatvo

Izgleda da su knjige, novac, siromatvo i ljubav prema blinjemu uvijek iznova igrali
neku ulogu: Sv. Franjo je prodao svoje posljednje Sveto pismo za neku siromanu enu i
njenu ker; Dominik, osniva reda uenjaka, prodao je u gladi svoje knjige koje su mu
bile prijeko potrebne za studij; i Ignacije je obeao da e poslije studija dati svoje knjige
jer eli propovijedati u siromatvu.
Zato hoe Ignacije propovijedati u siromatvu? Odluujui odgovor jednostavno
glasi: Hoe biti siromaan zato to su Isus i apostoli bili siromani. I on eli biti
siromaan na isti nain kao i oni.
Pavao saima ovo evanelje siromatva Isusa Krista rijeima: ... (2Kor 8,9). Bogat
po svom siromatvu to je temeljno iskustvo koje ini Kristove apostole da vole siromatvo. Krist se nije poput plijena drao bogatstva slave Boje (usp. Fil 2,6), nego je
postao jedno sa siromatvom.
U ovom Isusovom siromatvu ogledaju se siromatvo i bogatstvo, kakvi i jesu u Bogu,
budui da je ak u trostrukoj Bojoj tajni sve primljeno da bi se opet darovalo. Bog koji
je ljubav vjeno je darovanje i primanje, jedinstvo siromatva i bogatstva, Oca i Sina u
Duhu Svetom.
ovjek je takoer sposoban za Boga, otvoren za Boga samo onda ako je u svom
siromatvu otvoren Bogu i tako prima svoj ivot i samog Boga. Zato Isus moe i mora rei:
Blaeni siromasi jer njihovo je Kraljevstvo nebesko. (Mt 5, 3).
Siromatvo je za Ignacija potpuno povjerenje u Boga. Njegova prosjaka putovanja
bila su za njega stalno vjebanje u povjerenju. Moglo bi se kao dodatak na jedno mjesto
u prvoj Ivanovoj poslanici (4,20) rei: Kako moete imati povjerenja u Boga kojeg ne
vidite ako ne pokuavate uvijek iznova imati povjerenja u ljude i u Boje djelovanje u
ljudima?!
Ignacije voli siromatvo zato to zna da je u njemu prekinut avolji krug bogatstva
koji je opsjednut sam sobom:

Ignacije je volio siromatvo jer je u njemu vidio i lijek za Crkvu njegovih dana. Za
njegovo vrijeme je bilo karakteristino govoriti o tome da biskupija vrijedi toliko i
toliko dukata. Nerijetko su biskupska sjedita sluila opskrbi kasno roenih plemikih
sinova. Ignacije je za razliku od toga htio propovijedati u siromatvu i dijeliti besplatno
sakramente kako bi evanelje moglo otkrivenije ozai na vidjelo...
Ignacije voli siromatvo jer u siromanom Kristu susree Ljubav Boju koja je postala
ovjekom: Ono to ste uinili jednom od moje najmanje brae, meni ste uinili! (Mt
25,40).
Tim siromanima je odlazio Isus i solidirizirao ... identificirao s njima. Ignacije svoje
obvezuje na jedan jedini zavjet, da svoje duobrinike usluge nude ..... tj.

jednostavnima, neobrazovanim, siromanim ljudima. U slobodno vrijeme trebali su

njegovati bolesnike, brinuti se za siromane. O toj slubi generalni poglavar isusovaca, p.
Kolvenbach kae: Danas se ne moe ljubei obratiti Bogu koji se objavljuje u
siromanom Gospodinu, a bez da se okrene ljubavi prema ljudima i pri tom napravi izbor
svojstven evanelju, a u korist siromanima, te da se na taj nain posveti zahtjevima
pravednosti. Postii pravednost bitna je sastavnica ljubavi koja u ime Gospodnje vrijedi
za sve.
Tko je sreo ovjekovo siromatvo i tko moe prihvatiti siromatvo vlastitog srca bit e
sam viestruko obdaren. Svaki ovjek koji se vie ne mora oajniki iznova prezentirati
kao snaan, moan i nadreen, nego moe priznati da je iznutra siromaan, dobiva pred...
skrivenom bogatstvo siromatva. Biti ovjek znai takoer biti siromaan i potrebit biti
nitavan. Tko prihvati ovu istinu, doivi otkupljenje i osloboenje.
Istinski je siromah sposoban primati i davati. On je sposobniji za primanje bogatstva u
svemu. P. Pedro Arrupe SJ pripovijeda o takvoj osjetljivosti jednog ovjeka koja se je
oitovala nakon misnog slavlja u baraci u nekoj siromanoj etvrti: Na kraju mi je jedan
visoki mladi, iji je divlji pogled mogao ulijevati strah, rekao: Diite u moju kuu.
Imam Vam neto za dati. Bio sam neodluan, bi li trebao poziv prihvatiti ili ne. Ali pater
koji me je pratio ree: Samo idite s njim! To su stvarno dobri ljudi. Otiao sam u
njegovu kuu, jednu napola raspalu kolibu. Ponudio mi je da sjednem na nekakvu
klimavu stolicu. S ovog mjesta sam mogao vidjeti sunce koje zalazi. ... mi ree:
Pogledajte kako je lijepo! utjeli smo nekoliko minuta. Sunce je nestalo. Onda je ovjek
opet zapoeo: Nisam znao kako Vam zahvaliti za sve to ste za nas uinili. Ne mogu
Vam nita dati. Ali, mislio sam da bi Vas ovaj zalazak sunca mogao razveseliti. Ipak ste
se razveselili, zar ne? Laku no! Onda mi je pruio ruku. (Pedro Arrupe, Nae
svjedoenje mora biti vjerodostojno. Isusovac o problemima Crkve i svijeta na kraju 20.
st., Ostfilderu 1981. S. 138 -139).

Poslunost

Ve otprilike 20 godina pojavljuje se uvijek iznova u otvorenim diskusijama pojam

sekundarne kreposti, takorei kreposti druge klase. Osjeaj za red i poslunost smatraju
se takvim sekundarnim krepostima. S njima se to svjedoi povijest moe voditi ratove
i upravljati koncentracionim logorima, Zapovijed je zapovijed i Reda mora biti ak
i kod ubijanja nedunih i ..........
Kada posluh ima tako upitnih strana, to je onda s crkvenom poslunou? Kakvo je
stanje sa sinovima svetog Ignacija, jezuitima, koji na poseban nain slove kao .......?
to je s njihovim papinskim zavjetom poslunosti? Ignaciju i njegovim suputnicima je
jasno da se drugi redovi ele odlikovati siromatvom, uenou itd. On i njegovi nisu
htjeli da ih bilo tko prevlada u poslunosti.
Zasigurno je ignacijanski pojam poslunosti puno iri, puno plodonosniji i
oslobaajui (!) i za dananje vrijeme nego esto koriteni izraz slijepa poslunost.
Zbog toga i ne udi to novinari neprestano imaju potekoa sa svojim naslovima i to ne
znaju trebaju li pisati o papinim elitnim trupama ili o papinim ... Oboje se nalazi u
temeljima ignacijanskog poimanja poslunosti. Rijetko bude tako jasno, kao ovdje, da je
ignacijanska duhovnost elektrizirajua tj. ..na. Jedino tako nastaje protjecanje, ....,
ivot.
to je odluujue za jedno zdravo poiaanje poslunosti. Najprije injenica da uope ne
postoji ljudski suivot bez poslunosti. Niti u partnerskoj vezi izmeu dvoje ljudi, niti u
grupama ili u velikim drutvima. Poslunost je sposobnost, dobrovoljno dopustiti tui
utjecaj na sebe. Demokracija, zajedniko donoenje odluka u gospodarstvu i partnerska
suradnja se dogaa jer ljudi sluaju jedni druge i jer doputaju da na njihove odluke i
planove i sl. utjeu miljenje, odluke i htjenje drugih. Ni jedan ugovor nije mogu, ako se
partneri ne pridravaju ugovora na kojeg su se obostrano obvezali.
Kao drugo vrijedi da poslunost ima smisla samo unutar odreenih okvira: ne smije se
biti posluan, ako bi se to kosilo s Bojim zapovijedima, s vlastitom savjeu ili s
konstitucijama Reda.
Za Ignacijevo poimanje poslunosti tipine su prije svega tri znaajke: poslunost
mora biti ekstremno dobro pripremljena, imati smisao i biti univerzalna: Poslunost je
krepost poglavara. Ova ... formulacija hoe rei: ....... za koju se zahtjeva poslunost
mora biti tona; dobro pripremljena. Najbolji primjer je sam Ignacije: On bi se uvijek do
tanina raspitao o odreenoj situaciji, o mogunostima i sposobnostima svoje subrae,
savjetovao bi se s mnogim savjetnicima, promislio o moguim alternativama i dugo bi
molio sa svojim adlukama. Pokuavao je iznutra biti slobodan od naklonosti, predrasuda
i strahova, kako bi slobodno zapovijedanje moglo naii na dobrovoljnu poslunost.
Jedna Ignacijeva uputa svim lanovima Drube Isusove o nainu na koji se treba
ophoditi i dogovarati se govori puno o brinosti koja bi kod zapovijedanja i poslunosti
trebala biti srodna: Ako se nekakav zahtjev eli predstaviti (iznijeti), trebalo bi zrelo
razmisliti, razgovarati s drugima, ne rei dekretirajui. Kada bi se nakon toga odluilo,
moglo bi se nakon nekoliko sati jo nekoliko puta govoriti o stvari i pustiti prolu odluku
najprije s utnjom.

Pa ak i ako je stvar jednom ili dva puta konano odluena, moe se nakon mjesec
dana ili kasnije ponovno rei, to se osjea ili misli.... Jer iskustvo nas ui s vremenom
bolje poznavati mnoge stvari, a ove se dijelom mijenjaju takoer i tijekom vremena. Ipak
se onaj koji dolazi s molbom treba ravnati prema karakteru i trenutnom raspoloenju
poglavara, govoriti jasmo, razgovijetno i razumljivim glasom i ako je mogue doi u
odgovarajue vrijeme.
Kakva ... onome tko donosi odluku! Kakvo ohrabrenje onome koji odluku trai! To je
poslunost u Ignacijevom smislu. To je Ignacije. Za Ignacija poslunost mora biti ne
samo paljivo pripremljena, nego i smislena. Nisu vana slova, nego smisao. Tako je,
primjerice, Ignacije jednom ukorio jednog isusovca zbog neposlunosti, zato to je ovaj
bio posluan, tj. izveo je tono to, to mu je Ignacije naloio. Kao objanjenje ukora
Ignacije je rekao da je ovaj ipak morao vidjeti da su na licu mjesta okolnosti bile
drugaije, te da je on prema tome takoer morao drugaije djelovati da bi ispunio pravi
smisao, ugovora. Poslunost obvezuje i na razmiljanje.
Moda najdublja i najplodnija strana ignaciijanskog shvaanja poslunosti je njegova
univerzalnost. Ona dolazi do izraaja u jednoj od njegovih ... ................................
Najkasnije bi moralo postati jasno kod ove formulacije ak i ako koristi rije slijep
da ignacijanska poslunost nema nita s loom podlonosti prema zapovijedanju
odozgo. Ignacijevo poimanje poslunosti je univerzalno: On, slua, oslukuje sve.
Ignacijanska poslunost se ne moe pozvati niti samo na vlastitu subjektivnu savijest, niti
na papinsku rije, niti samo na poziv baze, niti iskljuivo na miljenje ravnopravnih i
istomiljenika. Ona stoji usred ... izmeu siromatva i bogatstva, izmeu konzervativnog
i progresivnog, izmeu lijevog i desnog izmeu starog i mladog. Tako je ona
usmjerena na sve i u tom smislu je katolika. Ne udi to iznad ove Ignacijeve ... stoji
znak kria i reenica: Isus, moja ljubav je raspet.

Boja volja

Kraj pisma esto nita ne kae, a i puno govori: uz prijateljski pozdrav, s

potovanjem, tvrtka se zahvaljuje, sve najbolje, s ljubavlju, uz Boji blagoslov i
srdane elje... Najuestaliji zavretak pisma koji puno govori, a kojeg Ignacije koristi
je elja uvijek moi prepoznati i ispuniti Boju volju: Zavravam, molei Sveto
Trojstvo u svojoj beskrajnoj dobroti za obilnu milost, da njegovu svetu volju uvijek
moemo pravo spoznati i potpuno ispuniti.
Poznati pisac biografija svetaca Walter Nigg pie u svojoj knjizi Tajna ....... o
Ignaciju: Centralni problem njegova ivota bio je prepoznati Boju volju ... Uvijek se
radilo o tome da istrai Boju volju. Bez poputanja krui on samo oko tog ci lja i oko
nieg drugog, kao oko ognjita.
...... Bez promatranja ovoga napora ostao bi daljnji Ignacijev ivot nerazumljiva
zagonetka. Prije svega panju treba usmjeriti na to kako Ignacije nikada nije elio neto
raditi iz samovolje, dakle nije htio nikada raditi ono to mu se ba sada svia; on se
neprestano trudi istraiti to Bog od njega hoe u ovoj situaciji... Njegova neprestana
molitva za otkrivenje Boje volje je sasvim ... za slijediti i brzo bi se ovjek ukljuio u to
traenje. Razdraujue zvonjenje se ne moe ni zamisliti. Tog ovjeka treba prislukivati
u njegovom mirnom traenju Boje volje, ako se eli spoznati njegovo srce.
U traenju Boje volje ujedinjuju se cijeli Ignacijev ivot i duhovnost: Boga traiti i
nai u svemu, razlikovanje duhova, izbor, poslunost, sluba, poslanje, revnost dua sve
ove rijei krue oko jednog sredita, traiti Boju volju.
to trebam initi? Veliko je vodee pitanje koje Ignacija vodi kroz Europu, u
Jeruzalem, u bolnice, na univerzitete, kod Pape, k osnivanju reda i ureenju institucija u
slubi ljubavi prema blinjima.
to pokazuje Ignacijevo traenje Boje volje?
Bog ne eli ovo i ono, nego mene samoga. Bog hoe ovjeka, On ga stvara, On ga
ljubi. Sam ovjek je, prva volja Boja.
Cijeli ovjekov ivot je odgovor na Boji poziv. Uzmi o Gospodine, cijelu moju
slobodu..., mene samoga glasi Ignacijev odgovor.
ovjek moe ivjeti od ove Boje volje, kako Isus kae: Moja... (Iv 4,34)
Boja volja se moe pronai uz pomo zrake unutarnje radosti, utjehe. Tu je ivotna
srea. Blaena utroba koja te je nosila i grud koja te je hranila, povikala je ena videi
Isusa. Zatim, kao izvor blaenstva navodi: Blaeni koji sluaju Boju rije i slijede je.
(Lk 11,27 28).
Boja volja daruje zajednicu. Tvoja majka i tvoja braa su vani., stoji u jednoj
biblijskoj sceni. Isusov odgovor: ... (Mk 3,34 35).
Moe postojati jedna skrupulozna, nerjeiva potraga za Bojom voljom. Ignaciije ju je
osjetio na jedan nain koji ga je otjerao na rub oaja.
ovjek ne moe ....
o volji Bojoj. Svaki korak znai, iznova se povjeriti Duhu
Bojem. Skoro se moe rei da se put svakog ovjeka sastoji od samih stranputica.
Ignacija nisu protjerale iz Jeruzalema samo topovske kugle u Pamploni, razliiti pla ljivi
pokuaji da dobije suputnike itd., nego svaki dan nova igra traenja i pronalaenja i
traenja ...

Moda se elja za prepoznavanjem i ispunjenjem Boje volje najljepe izraena u jednom

pismu koje Ignacije pie svome najvrednijem Bratu u Gospodinu, Franji Ksaverskom:
Onaj koji je vjeni ivot svima koji ive u istini, neka nam da svoje milosti u potpunosti
da moemo Njegovu svetu vlju uvijek pravo spoznati i potpuno ispuniti. .....Potpuno Va,
zauvijek u naem Gospodinu Ignacije.

Izbor

Cio ivot se sastoji od odluka: ii tamo ili ovamo, ustati ili jo ostati leati, nastaviti
kolovanje ili ne, izabrati ovo ili ono zanimanje, odluiti se za jednog ili drugog ovjeka
kao ivotnog partnera, odnosno partnericu ili ponekad odluiti se za ili protiv ivota
uope. esto je teko odluiti izabrati: Tko ima izbor ima i muku. kae narodna izreka.
Ignacije eli pomoi kod tog biranja. Cijele duhovne vjebe se moe promatrati kao
jednu vrstu pomoi oko odluivanja. to Ignacije kae korisnoga o biranju?
Kao prva pomo moemo navesti cijeli niz temeljnih Ignacijevih pogleda na duhovne
pravce odluivanja:
Prvo je bitno, smjeti vjerovati i iskusiti da je Bog izabrao: On se je odluio za ovjeka,
za mene, moj ivot. Ovo je boanski preduvjet za sve vlastite izbore i odluke.
onda se pojavljuje pitanje o vlastitoj temeljnoj odluci: U kojem pravcu uope ide moj
ivot. Osjeam li, da hou ivjeti u Bojem pravcu? Ako ovaj temeljni pravac ne tima
onda je svaki korak u drugom pravcu besmislen, kao kad netko sjedi u krivom vlaku i u
hodu koraa unatrag, u suprotnom pravcu. Ovdje jedino pomae okret temeljnog pravca,
od smrti u ivot, kojeg Bog daruje i koji je prema Isusovim rijeima Bog ivih, a ne
mrtvih (Mk 12,27).
Svaka odluka pretpostavlja da je ovjek slobodan, odnosno da postoje slobodniji.
Ignacije tu govori o indiferentnosti, tj. o slobodi duha. Svaka molitva ima za cilj,
postajati sve slobodniji od lanih strahova i neslobodnih sklonosti.
Unutranji motor kojeg Ignacije dri, na putu do odluke je enja za to boljim.
Karakteristino za ovu unutarnju dinamiku je njegova izreka: Smijete biti zadovoljni
samo sa uvijek boljim.
Svaki izbor je za Ignacija povezan s odlukom za ili protiv evanelja Isusa Krista. Za
njega je bitno nasljedovati Krista i izabrati Boji izbor.
Ignaciju su poznate krive odluke. Neke se mogu popraviti, druge ne. Kod onih koje se
nedaju popraviti, ohrabruje on, uiniti najbolje u okvirima donesene odluke.
Odluke moraju biti cjelovite, tj. glava i srce, misli i osjeaji smiju i moraju sudjelovati.
Sigurno ima vremen ; trenutaka kada nam Bog poklanja neposrednu i nesumnjivu
sigurnost, ali inae ovjek mora paljivo traiti, osjeajui, odvaui traiti neku odluku.
Pored takvih vie temeljnih pogleda postoji cijeli niz praktinih savjeta oko izbora
koje Ignacije daje.
Kada je ovjek iznutra rastrgan bar ne bi trebalo mijenjati odluke kao i to nije
pametno htjeti odrediti konani kurs jedrenja i smjer vjetra za vrijeme ....
Moe pomoi, ako se u sebi distanciramo, tj. sebi postavljamo pitanje kako bismo
radije odluili na asu svoje smrti. Sa tog stajalita se mnogo toga relativira i uskladi u
cjelinu, u temeljni pravac ivota.
... ... uvijek isprobati, jesu li pojedine odluke u suglasnosti s veim i vanijim temeljnim
odlukama. Ovo je pomoglo Ignaciju izai iz jedne od njegovih veih ivotnih kriza, iz
faze skrupuloznosti. Osjeao je da ga to razorno dogaanje eli otrgnuti od temeljnog
pravca nasljedovanaa.
Moe biti od pomoi upitati se to bi savjetovali dobrom prijatelju kad bi se on nalazio
u istoj situaciji.

Uglavnom je od pomoi, ako pitamo za savjet poznanike, prijatelje ili, strunjake, ako
ih ima.
Vano je raspitati se o razliitim alternativama i napisati si razloge za i protiv razliitih
mogunosti, te ih onda meusobno odvagati.
Za pronalaenje rjeenja posebno je od pomoi temeljito u mati odigrati razliite
alternative i osjetiti kako djeluju razliite mogunosti. to dugorono daje vie mira,
slobode i dobar osjeaj govori za ... (jedne) odluke.
Kod Ignacija je jako bitno da on sasvim poznaje vrijeme i sredstva da se direktno uhvati
neke odluke, a jo bitnije mu je iznutra se osloniti na Krista, na ljubav Boju i pustiti
odluku da miruje.
Pustiti da prespava. ovo su isto Ignacijeve rijei i praksa. I kada je odluka donesena
on esto eka jo neko vrijeme, trai daljnju potvrdu iznutra. Ali onda treba s puno
povjerenja pretvoriti stvar u djelo i traiti odgovarajua sredstva za to. Usprkos tako jako
pametnom duhovnom odluivanju sauvao je Ignacije duhovnu slobodu da neka stvar
moe ii i drugaije nego to je on sebi zamislio. Sauvao je jednu nutarnju lakou koja
se moe dobro slagati s izrekom: ovjek misli, a Bog ...... . ovjek je mislio a Bog se
smijao.

Razlikovanje duhova

Ponekad mogu i magarci biti pametniji od ... svetaca. Ovakav utisak se moe ste i kada
se u Ignacijevoj autobiografiji ita o razgovoru koji je on vodio sa sluajnim prolaznikom
kad je .... Radilo se o spornom dogmatskom pitanju. inilo se da je raz govor postao ... .
Odjednom je sugovornik urno odjahao naprijed i Ignaciju se inilo da nije dovoljno
jasno zastupao svoju poziciju. Bi li trebao jahati za ... i probosti ga nekoliko puta maem
kako bi obranio Marijinu ast koju je, kako je mislio, ...? Budui da ipak nije bio siguran
prepustio je odluku svojoj ...: Pustit u ga da pobjegne ako na raskriju ne krene za ... u
pravcu sela. Nasreu, ivotinja nije krenula put sela, iako je naselje bilo jedva 30 ili 40
koraka udaljeno i put koji je k njemu vodio bio je prilino irok i dobar. (PB 16).
Ignacije ne pria ovu priu niti da itatelja razveseli niti da ga prestrai, nego da mu
kae neto bitno o duhovnom putu. U ovoj ... o razlikovanju duhova sadrane su dvije
poruke: najprije ona, koliko potpuno slijep moe biti ovjek usprkos velikom
zahtjevu da samo slui Bogu i da sve ini da se Njemu svidi i Njemu na radost (PB 14).
Razlikovanje duhova je dakle zaista potrebno i pobonima. Druga poruka kae o e mu se
zaista radi: On jo nije znao za nutarnju vrijednost i nije razumio to su poniznost,
ljubav i strpljivost zaista. Jo uvijek nije imao onaj osjeaj za Boju volju koja ravna
ovim krepostima i donosi ih u pravoj mjeri (PB 14).
Kada eta ili lovac vidi na zemlji trag, on je za njega dvostruko zanimljiv. Kao prvo:
Kakav je to trag? Jedne srne, kunia ili divlje svinje? I drugo: u kojem pravcu vodi taj
trag? ita tragova se onda moe ponaati prema elji ili bojazni, tj. trag slijediti ili
krenuti u suprotnom pravcu.
Takav dogaaj postoji i u duhovno duevnom ivotu i doivljavanju ovjekovom:
Susreti i doivljaji jednoga dana ostavljaju u njegovoj dui utiske, tragove. Za njihovo ...
i razlikovanje bitna su dva pitnja: Kakav je to otisak? Osjeam li strah ili slobodu ili
neto tree? I: Osjeam li u tome odreenu dinamiku, proces kojim vodi taj duhovni
dogaaj? Razlikovanje je neophodno kod postavljanja pitanja.
Ako npr. ustanovimo u sebi trag straha, treba razlikovati u kojem pravcu vodi: Moe
voditi u zarobljavanje vlastitog ja, ali takoer se otvoriti i za druge. Strah je opostole
doveo do toga da se skupe u dvorani posljednje veere. Ali i Patra, koji je .... doveo do
toga da gleda u Isusa i da ga iznova, jo dublje susretne.
Ako osjeamo u sebi slobodu treba istom mjerom razlikovati: Sloboda moe ljude
dovesti do toga da se zatvore u sebe ili ih moe odvesti u nove susrete. Bogata koji je
izgradio svoju dodatnu sjenicu i sebi rekao; Tako, draga duo, sada moe biti mirna,
uahurio se je u jednu prividnu sigurnost u prividan mir (usp. Lk 12,16 21). Nasuprot
tome ustraeni apostoli primaju kroz pozdrav mira Uskrsloga nutarnji mir i snagu da
otvore vrata i da kao svjedoci za Krista navjetaju njegovo evanelje po svijetu.
Ne radi se, dakle, o pojedinim ugodno ili neugodno doivljenim utiscima, nego o
njihovom pravcu. U prii s mulom temeljni pravac Duha Svetoga Ignacije naziva
poniznost, ljubav i strpljenje i u pravilima za razlikovanje duhova vjera, nada, ljubav,
radost (EB 316). Suprotni pravac ... je prema tome nepovjerenje, gubitak nade i
egoizam.

Razlikovanje duhova nije nekakva posebna ignacijanska duhovna nauka. Ono ima
temelje u Svetom pismu i ima dugu tradiciju u povijesti duhovnosti. ..... .....
Je
biblijska scena iskuenja Isusovoga u pustinji. Isus i kuatelj citiraju Sveto pismo.
Razlikovanje, je li rije upotrijejbljena u pravom smislu ili ne, nije na razini same rijei,
nego duhovnog osjeanja. Jedino nutarnji smisao za razlikovanje omoguuje da spo znamo, je li napisana rije, da Boji aneli uvaju svoje sluge od pada, poziv na
povjerenje ili na zahtjevan Boji izazov. Naposljetku, Boji Duh sam je taj koji u ljudima
razlikuje. Isto kao to i ovjek, kako svjedoi Pavao, ne moe moliti sam od sebe, nego
samo u Duhu, tako se i razlikovanje duhova moe dogoditi samo u poniznom povjerenju
u Bojeg Svetog Duha. Bez toga je ovjek u opasnosti da ratove brzo proglasi svetima;
za takve onda vrijedi biblijska rije: ... (Iv 16,2).
Apostoli dolaze kao i Isus, u situacije u kojima moraju razlikovati. Prvi kriterij
razlikovanja je sam Krist: Provjerite duhove, jesu li od Krista (usp. 1Iv 4,13 3). U
konkretnoj situaciji ovo moe biti pitanje: Odgovara li ovo to vidim pred sobom Kristu
ili ne? Je li ovo to imam namjeru uiniti, sukladno sa spoznanjem milosti koja mi je
darovana u susretu s raspetim i uskrslim Gospodinom?
Ovom prespoznanju pripada ljubav. Ona je odluujui kriterij za svako razlikovanje.
Proroanski govor, socijalno zauzimanje za potlaene i siromane, ozdravljenja, ma
uope sve dobiva svoju stvarnu vrijednost tek kroz ljubav (usp. 1Kor 13). Ljubav je prvi
plod Duha: ... (Gal 5,22). Potpuno drugaiji su plodovi ...: ... (Gal 5,19 21). Isusove
rijei ovdje su jednostavne: ...., a sa dobrog stabla loi plodovi (usp. Lk 6, 44).
Evanelje, dodue, zna koliko je teko razlikovanje. Postoji iskuavanje zloga u liku
anela svjetlosti (usp. 2Kor 11, 14), i Isus upozorava na vukove u ovjoj koi (usp. Mt
7,15). Obratno moe takoer i dobro biti skriveno pod likom zla. Nigdje to nije tako
jasno kao kod Isusova kria. Kri je straan, odbojan, pun boli, a ipak moe postati
velikim znakon razlikovanja koji pokazuje Boje putove, ako se ivi u Kristovom Duhu:
Nema vee ljubavi od ove, poloiti ivot za svoje prijatelje. (Iv 15,13).
Kada je Ignacije jednom imao vienje lijepe zmije s puno oiju, ova je slika poela
blijediti kada je proao pored jednog kria. To je uzeo kao znak da se ne treba obazirati
na lijepo ... pojaavu, te ju je prezirno otjerao udarcem tapa. Pitanje raz likovanja koje iz
toga proizlazi glasi: Moe li to to planiram izdrati i pored slike raspete ljubavi Boje,
Isusa Krista ili blijejdi pored nje? Sve razlikovati u biblijskom smislu stoji pod
Pavlovim universalnim rjeenjem: ... (1T.....).

Razlikovanje duhova (II)

Ignacije ne bi bio Ignacije kada bi za razlikovanje duhova dao samo jedan model
razumijevanja. On stvara i mjesto za uvjebavanje razlikovanja: ispit savjesti. To je
nain kultiviranja duhovnih osjetila ukusa.
Slika o ukusu, odnosno naknadnom ukusu bliska je samom Ignaciju jer je tako
zapoelo njegovo iskustvo s razlikovanjem duhova. Kada je leao na bolesnikoj postelji
sa svojom tekom ozljedom koljena dogodilo se jedno odluujue otkrie: Viteki romani
kojima je bio opsjednut, kao to i sam pie (PB 5) oduevljavali su ga jedino za
vrijeme itanja; ali nakon toga osjeao se suho i neraspoloeno (PB 8). Ali kada bi u
sebi pohranio legende o svecima i Sveto pismo osta bi zadovoljan i radostan i kad bi ih
se ostavio. (PB 8). Ignacije izriito nanglaava: To je bilo prvo razmiljanje koje je zapoeo o Bojim stvarima. Kada je poslije sastavljao duhovne vjebe poeo je odavde
dobivati jasnou o uenju razlikovanja duhova (PB 8).
Ispit savjesti je za Ignacija vrijeme i mjesto za ... i za stvaranje duhovnog osjeta
okusa. Vano je, nauiti razlikovati okus dobroga od okusa loega u vlastitom ivotu.
Ignacije za to navodi tri koraka: osjetiti prepoznati zauzeti stajalite. Ovi temeljni
koraci su sadrani u pravilima da bi se na bilo kakav nain osjetili i prepoznali razliiti
pokreti koji se prouzroe u dui: dobri, da bi se prihvatili, loi, da se odbace. (EB 313).
Ignaciju ovo stvaranje ukusa nije bilo samo jedna duhovna vjeba za koju mu je
takoer vlastito vrijeme, nego je on stalno vjebao: prilikom svakog razgovora, kod
svake odluke. Znao je da se pritom ne smije osloniti samo na vlastitu sposobnost
razlikovanja; jer je iskusio da je ak, sam bio slijep, ali da mu je Bog pomogao da vidi
sve jasnije: U to vrijeme je Bog postupao s njim na isti nain kao to uitelj postupa s
uenikom u nastavi. (EB 27). Ohrabrujue je smjeti vjerovati da sam Boji Duh ui
razlikovati.
Na svom duhovnom putu Ignacije je pronaao cijeli niz korisnih pogleda i kriterija da
bi donekle razlikovao razliite pokrete duhova:
1. S dobrim i zlim kretanjima je isto kao s vjetrom u lea ili suprotnim vjetrom: Tko
jedri u Bojem pravcu dobiva od Duha Svetoga vjetar u lea i od Zloga suprotni vjetar;
tko jedni u pravcu ... dobiva od njega vjetar u lea, ali od Bojega Duha otri suprotni
vjetar. Zato je toliko znaajno pitnje o temeljnom pravcu vlastigog ivota (usp. EB 314).
Konkretno reeno: Onoga tko pije puno alkohola e oni koji isto piju snano ohrabrivati,
ali ako on kae Ne, hvala, ismijat e ga kao maminog sinia
a obratno e ga
trijezni ohrabrivati.
2. To vrijeme gubitka utjehe, zbrkanosti, nesigurnosti ne treba jednostavno baciti kroz
prozor odluku koju smo donijeli za dobrog vremena, nego treba ekati dok ponovno ne
budemo mogli odluiti u miru (usp. EB 318).
3. Duhovne potrebe za odluivanjem imaju za smisao isprobavanje i trebaju razjasniti da
nije u naoj moi da sebi priskrbimo stvarnu duhovnu utjehu (usp. EB 322).
4. Zlo se ponaa kao razara braka koji ne eli biti otkriven (usp. EB 325). To se najbolje
oituje u tome to nerijetko najgora iskuenja i ... esto nestanu trenutno ili trajno, im ih
se otvoreno izgovori (usp. EB 326).

5. Bitno je jasno i odluno se suprotstaviti razarajuim negativnim tendencijama (usp.

EB 325). Pregovaranje i .. je opasno., kada se vragu prui mali prst, kae narodna
poslovica, on uzima cijelu ruku.
6. Posebno je opasno iskuavanje zla u liku dobra. Pretjerani angaman za druge moe
dovesti do nutarnjeg izgaranja, a koraci na putu k samospoznaji mogu dovesti do
neprestane, strane samoanalize. Zbog toga Ignacije savjetuje da se paljivo pazi na tijek
misli, jesu li stvarno poetak, sredina i kraj nutarnjih tendencija.
Takoer je vano razlikovati ba kod posebno jakih nutarnjih ... Duha Svetoga to
pripada stvarnoj, dobroj sri i to se je takorei kasnije uvukoo kroz otvorena vrata srca.
(usp. EB 336).
7. Moe postojati jedan nain duhovne samoprovjere koja trai jo samo vlastite osjeaje,
odnosno koja se boji koraka k povjerenju. Ona ne zna da nas odrava duhovno mladima
uvijek iznova initi neto to nas malo plai.
Prema jednostavnim ... i pitanjima za razlikovanje moe se rei; ... Kada imam dobar
osjeaj za neki plan, to govori da on potjee od Duha Svetoga, ak i ako je teko i
bolno; ako pristaje uz Isusa; kada sam u dobrom drutvu asnih ljudi; kada se bude
vjera, nada i ljubav; kada se neto dobro uklapa u okvire donesene dobre temeljne odluke
i sl. takoer i u revnosti due i ...: kada izgara da bi Kristovu i Boju lju bav donio
ljudima; kada, a i sam je prosjak hodoanik, svoj posljednji novac pokloni i kada riskira
svoj ivot njegujui oboljele od kuge; kada trai Boga u svemu.
Nije sluajnost, .... daje M. Luther, koji je na svoj nain bio gorljiv i revan ovjek, u
svom prijevodu Biblije prvi put ... rije revnost u katinskom prijevodu zelus Kod
njega to ima znaenje ... prijateljske zavisti, ... srdbe. Iz toga je, prema .., nastao
dananji smisao, snanog nastojanja oko neke dobre stvari.
Revnost postoji tamo gdje netko strastveno, ... ljubi i ivi. Revnost se ne podnosi s
.... . Revnost smatra da je njeno mjesto ispred alternative Sve ili nita i ona bira sve
ili radije ba nita nego neto polovino ... (Otk 3,15 16). Za revne ovo zvui
razumljivo. Mlitavost, mlakost, udobnost i ... nisu za njega ivotna mogunost ili uas. U
njemu, ako ga pokree ljubav Ljubav Kristova potpuno nama ovladava (2Kor 5,14)
gori ista vatra Duha Svetoga koja je gorjela i u Isusu: Doao sam da bacim oganja na
zemlju, pa kako bih elio da se ve zapalio. I ove rijei potjeu iz itanja za Ignacijev
blagdan (Lk 12,49 53). Jedna biblijska scena pokazuje koliko je ova revnost opasna i
koliko se Isusova revnost razlikuje mnogih uzaviranja velike revnosti njegovih
uenika. Kad su uenici uzaludno traili prenoite kod Samarijanaca pitali su trebaju li
zapovjediti ognju da ih uniti. Isusova reakcija je kratka i jasna: On ih ukori. U
mnogim tekstovima je jo preneseno: Vi niste pri pameti. Ne znate to govorite. (Lk
9,54 55).
Velika revnost u ivotu pojedinaca i zajednica moe imati u sebi neto fanatino,
razorno, pa i avolsko, to je pokazala crkvena i svjetska povijest sa svojim pravednim
i svetim ratovima.
Obraenje ..., Pavlove prirode, koji su bjesomuno progonili druge (Dj 26,11)
......... misliti da slue Bogu ima drugu povijest nutarnjeg rasta. Svaki revnosnik koji ne
eli biti pokornik mora na svoj nain nauiti Ilijinu lekciju u pustinji: .. Od zlog
duha naprije dolazi kada se od nekoga previe zahtijeva, to se moe ostvariti jedino
nasiljem. Ono to djeluje bez mjere i senzacionalno uinjeno, ono to se moe initi
samo s neprestanom zlovoljom i gaenjem; ono to djeluje sitniavo, perfidno i cjepidlano, ono to nema uzemljenja i konkretnosti; ono to je bez ljubavi i djeluje
destruktivno; ono to oduzima radost i smisao za molitvu i tiinu; to ne odgovara
Isusovom razmiljanju i nainu djelovanja.

Mogle bi se navesti jo mnoge upute i pravila za razlikovanje po Ignaciju. Ali to sve

ne zamjenjuje vlastiti put, kultiviranje vlastitog duhovnog osjeta duha i osobnog
iskustva. Sam Ignacije govori o spoznanom i zadranom iskustvu (EB 334) koje nam
pomae da idemo Bojim putovima. Dar je to to je on svoja iskustva zadrao za druge.

Vie

Mala rije vie latinski magis ima u ignacijanskom rjeniku jedno takorei,
magino znaenje. Ignacije je esto koristi upotrebljava komparativ: na veu slavu
Boju, meusobno se vie pomagati i biti na korist itd.
Jednom me je netko upitao: Ve dugo vremena razmiljam, ali ne znam to kod
Ignacija zapravo znai rije magis. Reagiroa sam: Odgovor imate na dlanu! Onaj to
je postavio pitanje zauen se zaustavio i pogledao na .... u ruci koju je donio sa sobom,
a na kojoj se moglo vidjeti izvor jedne rijeke. Da, to je odgovor! To je smisao
ignacijanskog vie, ljubav nije voda stajaica, nije ..., niti cisterna koja se moe
isprazniti. Ljubav ne istjee ... preplavljuje. Ljubav je izvor voda, koja se hrani iz
neiscrpnih podzemnica neba i zemlje.
Tereza Avilska je jednom izrekla istu stvar vrlo plastino: Treba svakodnevno
nastojati rasti u krepostima, inae ete zauvijek ostati patuljci. Da, dao Bog da onda
vode nikada ne nestane, jer ipak znate: Tko ne raste, usahne. Smatram nemoguim da se
ljubav time zadovoljava da neprestano odmah obdari.
Ljubav se ne moe poravnati kao financijske dugove. Ona ne moe rei: Sada sam
te dovoljno voljale. Mi smo kvit. Sada mi je dosta ljubavi. Sada je dovoljno! Taj je
govor drugiji od govora ljubavi. Kao i sve tako je i vie ... i opasno. Moe postati
stalnim ... drugih ljudi i vlastitog ivota. Izreka: Najbolje je neprijatelj dobroga, moe
ovjeka ubiti : Ova rije me je izazivala na duhovna i ljudska vrhunska postignua i u
biti uvijek me je formirala . Na ...., nekoj vrsti prisiljavanja od strane rijei vie i na
njenim plodovima na nezadovoljstvu vidi se da je ovdje zloduh ima djela pod ...nom
odjeom stremljenja k savrenostvu.
Takoer postoji i svjetovna varijanta rijei vie koja vie ne pazi na granice
rasta: Jedno prvotno zdravo razmiljanje o dostignuima moe izrasti u jednostrano ... i
laktaki mentalitet.
To je to vii Bog (Erich Prywara SJ) i to vei ovjek ........ o kojem je Blaise
Pascal jednom rekao: ovjek beskrajno prekorauje ovjeka. U svom rastu ogleda
ovjek znakovito neshvatljivu veliinu Boju. Za Auselma von Conterbuoy je On taj,
nad kojim se ne moe nita vei zamisliti. Biskup Hemmerle dovodi u vezu ovu
Auselmovu predodbu Boga s rijeju vie svetoga Ignacija: Zacjelo nijedna druga
misao povijesti filozofije nije .... toliko posljedica kao misao oca skolastike. Magis sv.
Ignacija je takorei praktian, mjerodavan odjek ove misli.

Sluba

Nisam zaspao za vrijeme meditacije, ali sam se naao u nekakvom durgaijem stanju
svijesti. Odjednom sam ugledao ... golo deblo i pomislio: Ovo ne moe opet pustiti
korijenje i rasti. I dola mi je misao: raspilit e ga i napraviti od njega neto drugo. I onda
je rije postala sasvim sadanja: Sve to slui ivi. Izjava koja iznenauje svojom
jasnoom ... i snagom: Sve to slui ivi. Sluiti znai ivjeti.
Stablo je, misli se na njegove zelene listove i njegove plodove, mrtvo. Ali ako se misli
na drvo koje grije, na grede, koje kuu ine udobnom, na kolijevku u kojoj spava dijete
je li stablo onda jednostavno mrtvo. Nije li sve to je korisno, to neemu slui ivo?
Gledajui Ignaciija moe se rei da je sluenje uinilo njegov ivot i da je ivot njemu
znaio sluenje. U tom smislu se govori takoer i o mistici sluenja. Rana potvrda za
to je jedno malo mjesto u njegovoj autobiografiji.
Svoje vrijeme je provodio dijelom piui i dijelom molei. Onda je primao veliku utjehu
kada je promatrao nebo i zvijezde, to je inio jako esto i redovito dugo. Jer pri tom bi
osjeao u sebi jedno jako veliko oduevljenje sluiti naem Gospodinu. (PB 11).
Nije neobino da ovjek doivi duboko religiozno iskustvo gledajui zvjezdano nebo
ili da ga preplave strahopotovanje, uenje ili ak strah dok gleda tajne nepredoivih
velikih prostora: ... .. (Ps 8,..).
Ima puno primjera iz prolosti za takva uenja i pitanje. Ipak vjerojatno ima malo
onih kod kojih se gledanje neba povezuje s unjom za sluenjem. To je tipino
ignacijanski, to karakterizira njegovo temeljno duhovno raspoloenje i usmjerenje. ... On
se sebi ne ini tako malenim i pozvanim da slui samo kad gleda beskrajnu veliinu,
nego takoer i gledajui neto sasvim maleno, gledajui dijete: gledajui dijete, novoroenog Isusa. On poziva molitelja da postane malim slugom koji gleda nau
Gospodaricu i Josipa i slukinju i dijete Isusa, gleda njih i slui im u njihovim
potrebama, onako kao da sam ja ovdje, s najveom moguom odanou i strahopotovanjem. (EB 114).
Iako je ovo samo jedna sporedna scena, ipak ovdje dolazi do izraaja sredite
ignacijanske duhovnosti. Prema izjavi principa i osnove duhovnih vjebi smisao
ljudskog postojanja se ispunjava u tome da Boga, neg Gospodina hvalimo, da mu
strahopotovdnje iskazujemo i da mu sluimo (EB 23). U tom sluenju je odluujui
kriterij ispravnosti za sve. Posebno onda, kada nas Ignacije potie da sudimo da izabe remo sa siromanim Kristom siromatvo, ... s ponienim Kristom ponienje, tako za to
jo takoer vrijedi: ako je samo pri tome sluenje i hvala Njegove boanske Veliine
ista ili vea (Eb 168).
Ignacije je svoje ivotno ispunjenje pronaao u sluenju. To je bio njegov ulazak u
ivot; Sve, to slui, ivi. Zacijelo vrijedi i obratno: Sve, to ivi, slui. Ignacije koji se
jako dobro razumije u ast i dobar glas nije se nikada sluei osjeao obescjenjeno. Znao
je Kojem Gospodaru slui. Onome koj..... Gospodar. Sluga ... promatra Isusa. Dvije
suprotne ali ne i protivne usporedbe e to razjasniti: Isus govori o slugama ko je naveer
nakon posla na polju slue svom Gospodaru i pri tom samo ine svoju dunost (usp.

Lk 17, 10), i o Gospodaru koji kad se vrati kui posluuje svoje sluge (usp. Lk 12,37). To
takoer pripada iskustvu sluenja Isusovih apostola: pustiti da te poslue. Petar mora
dopustiti da mu Isus njegov Gospodin i Uitelj, pere noge. ... (Iv 13,8).
Ignacije koji eli sluiti Bogu i ljudima ... da je sam Bog, Bog koji slui i koji radi.
To mu se oitovalo gledajui Isusa koji se daruje i nou trudi (EB 93).
Ali sluenje ne znai samo truditi se ... sijati i eti. Sluenje moe biti i ekanje.
Engleski pjesnik John Milton (1608 1674) pie na kraju jednog svog djela jadan odlomak
s naslovom: ............................. Milton, i sam slijep, zavrava s reenicom: ..............
Slue i oni koji samo stoje i ekaju. I bolesni, i... i beskorisni, i oni koji niemu ne
koriste mogu sluiti. Pedro Arrupe SJ, bivi poglavar Isusovaca, saeo je jednom ovo
iskustvo u rijei: Stvarno znaenje sluenja shvaamo tek onda kada ponemo ivjeti
nau nesvijest. Oivljena nesvijest je sluenje.
Nesvijest se najizraajnije doivi u umiranju. Ignacije gleda i na umiranje kao na jednu
mogunost sluenja, biti od pomoi jedan za drugoga: ... Znaajno je da su subraa
pustila da Ignacije umre bez papinskog blagoslova kojega je molio. Zato? Prvo, zato to
zacijelo njegovo stanje nisu dovoljno ozbiljno ocijenili, i prije svega jer je ... morao
obaviti jo jednu vanu neobavljenu stvar. Je li to jako pogodilo slubenika Bo jega?
Moda malo. Ali to je bilo ... osvijetljeno pozivom njegova Gospodina: Ti, dobri i
vjerni slugo, ui u radost svoga Gospodara!

Revnost

Razliiti biblijski tekstovi koji su pronaeni na izbor u misnoj knjiizi na 31. srpnja za
slavlje proslave sv. Ignacija su vrui tekstovi. Rije je o vatri, o odluci za ivot i smrt,
o srdbi i ljubavi. Jedno od itanja stavlja pred nas uz Iliju lik jednog gorljivog
propovjednika ... (1K.. 19,14).
Tekstovi su odgovarajue izabrani. U njima se moe prepoznati jedno unutarnje
kretanje koje obiljeava Ignacijevo srce, karakter i ivot: poticaj revnosti. Ona se je
vidjela kad je Ignacije ... ciljano trao za karijerom na dvoru; kada je pokuao s maem u
masi sebi probiti put; kada je u slijepoj revnosti, u pokajnikoj revnosti eli pretii
po mogunosti, sve svece...
Njegova revnost e se oitovati, ... (1K.. 19,11 12). Bog je tiha vatra. On je kao
kod Mojsija u trnovom grmu ... koji gori, a ipak ne izgara dokraja.

Pomagati duama

Gledajui na pastoralnu i duobriniku situaciju u Njemakoj i mnogim drugim

zemljama rije je o nedostatku sveenika, o ishlapljivanju vjere, o ... i o sve
eim istupima iz Crkve. U Ignacijevo je vrijeme reformacija pokretala due. Tada je
zapoelo ono to danas esto kransku misiju ne ini vjerodostojnom: crkveni raskol.
Kako je Ignacije tada djelovao duobriniki? Proizlaze li od tada i poticaji za
dananje duobrinitvo u ignacijanskom smislu? Postoji centralni tekst Jeronima Nadala
u kojem on, koji je ivio i radio s prvom generacijom Isusovaca sastavlja duobriniki
koncept prvih drugova:
Jednoduno su zakljuili da e se sada u cjelosti posvetiti onome za im su tako jako
eznuli i da e se neogranieno za to zaloiti da snagom svoga srca pomau duama. To
su htjeli raditi kroz propovijedi, kroz predavanja o Svetom pismu, kroz duhovne
razgovore, duhovne vjebe, poduavajui djecu i neobrazovane, posjeujui bolesnike,
pomaui i pomirujui zara.... i neprijatelje. Morali su se brinuti oko ukidanja loih
obiaja, te poticati djela milosra, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi. Imali su u plamu
posjeivati zatoene, te im pomagati na odgovarajui nain. Htjeli su pomagati blinjima
u djelima milosra, u prvoj liniji duhovnim, a kasnije i u tjelesnim. Posebno su htjeli
raditi na tome da se sakramenti ispovijedi i sv. priesti ee primaju i da se njeguju
molitva i dobra djela. Zato ... nebi trebali uzimati niti stipendiju, niti milostinju. Nita od
toga nisu htjeli raditi bez uredne dozvole mjesnog ordinarija.
Ovo to Nadal ovdje nabraja nije samo ....., zbirka misli, nego pastoralni koncept
..., reformiranog sveenika, kako se uvijek iznova nazivalo Ignacijeve drugove!
Nekoliko redaka koji nisu samo nabrajanje, nego koji vrijede i koji su se isplatili.
Zato je ovaj temeljni pastoralni dokument tako znaajan i vrijedan isticanja?
Duobrinitvo izrasta iz cijele enje srca. Ignacije i njegovi drugovi nisu mogli sebi
predoiti nita smislenije, nita ljepe, nego cijelim svojim srcem i svim snagama biti za
druge.
Jedno od najljepih svjedoanstava o volji za takvo duobrinitvo cijelim srcem i
svim snagama nalazimo kod isusovca Friedrica Spee koji je svojim hrabrim nastupom
protiv ondanjeg vjerovanja u vjetice postao svijetlim primjerom kranske skrbi za
ljude. Ovako pie jednom plemiu kojeg je poznavao: Sada s punim strahopoitanjem
pozivam kao svjedoka raspetog i za nas umrlog Spasitelja Krista Isusa, istraivaa svih
srdaca i bubrega, budueg suca ivih i umrlih, da uistinu nisam na ovome svijetu traio
drugog, osim ... blaenstva. Isto u i dalje nastaviti traiti i koliko mi vie bude mogue
to neu napustiti.

Duobrinitvo znai takoer i tjelesnu brigu za blinjega; duobrinitvo je cjelovito. To

je evanelje najie vode i tradicionalno kranstvo u najboljem smislu: initi djela
duhovnog i tjelesnog milosra initi, a ne samo o tome govoriti. Ignacijevi reformirani

sveenici su odlazili u zatvore, prali su bolesne i ugnjojene bolesnike u bolnicama,

prosili novac za druge, zauzimali se za stvaranje sirotita, bolnica i kua za prostitutke.
Zauzimali su se i za stvaranje javnih institucija za zaostale: Ignacije, i sam prosjak,
brinuo se u svojoj domovini za to da se donesu javne mjere kojima bi se prosjaenje
uinilo suvinim.
Duobrinitvo znai koristiti iroku paletu duobrinikih mogunosti: Ignacije je
duhovne vjebe sigurno smatrao najvanijim, najdragocjenijim i najignacijanskijim ali
ne i jedinim pomonim sredstvom za duobrije.
Duobrinitvo je upravljeno na sve slojeve stanovnitva, na siromane; bogate, na
ugledne i na grupe sa ruba. Nitko nije iskljuen.
Duobrinitvo nije ovisno o velikom broju. Kada Ignacija roaci i brat eli drati
dalje od duobrinitva na javnim trgovima s argumentom da nee doi ni jedan sluatelj,
Ignaciije odgovara da bi njemu i jedan jedini bio dostatan. I kada mu se pred oi stavlja
neuspjenost skrbi za prostitutke on misli da mu je dovoljno kada se netko i na nekoliko
sati odmakne od svog neotkupljenog naina ivota. U smislu evanelja nije udo da
mnogi hrle onome tko ima takvo srce za pojedinca i njegovu vrijednost.
Duobrinitvo ne smije mirisati na novac. Ovo temeljno naelo pripda vjerojatno
gestama crkvene kritike ignacijanske duhovnosti. U jedno vrijeme, kada se preesto ...
povezivalo duobrinitvo i novac. Ignacije koji je kako je rekao htio propovijedati u
siromatvu pomagao da duobrinitvo dobije na dosto..vjernosti.
Duobrinitvo se dogaa u okviru Crkve. Ignacije se neprestano trudio da Crkva i
biskupi primaju njegovo duobrinitvo kao pravovjerno i crkveno. To je posebno jasno
u njegovim uputama o Razmiljanju i osjeanju s Crkvom.
Duobrinitvo u ignacijanskom stilu ima uvijek i hrabrosti ii neugaenim putovima:
duhovni razgovori u malim grupama, suradnja s laicima u duobrinitvu kao neto u
radu s duh. vjebama intenzivno bavljenje Sv. Pismom...
Duobrinitvo zna da se o neemu radi, ... o svemu: o srei i nesrei, o smislu i
besmislu, o Bojoj blizini i udaljenosti, o ovjenosti i neovjenosti. Franjo Ksaveski,
poznati misionar isusovac, bio je najdublje proet eljom pomagati duama. U jednom
pismu iz Dalekog istoka pie kako bi najradije elio ii na europske univeritete i tamo
vikati, poput ovjeka koji je izgubio razum: Brinite se za ljude i njihovu sudbinu isto
kao i za vau znanost koju takoer revno studirate!
Ignacijansku duhovnost zanima ovjek. Za Ignacija postoji samo jedna dvostruka
enja koja pokree cijeli njegov ivot: svidjeti se Bogu i pomoi ljudima oko
ispunjenja njihova posljednjeg smisla. U tome se ispunio njegov ivot.

Marija

Pater, to moe moda romantino zvuati, ali napisao sam u svom testamentu da mi se
na pogrebu pjeva pjesma Zvijezdo mora, tebe pozdravljam, o Marijo, pomozi! Nisam
to smatrao romantinim, nego ipak malo iznenaujuim za jednog trgovca koji nije
redovito dolazio u crkvu.
Isto tako moe iznenaditi i odnos koji je Ignacije imao s Marijom. Nije zauujue
da mu je tradicionalna marijanska pobonost bila bliska: pobonost pred Marijinim
slikama, molitva angelusa, slavljenje njenih spomendana; to se moe oekivati od jednog
baskijsko katolikog viteza. Zauujui je, protivno tome, jako osobni znaaj koji je
Marija dobila u Ignacijevu ivotu i molitvi.
Prvi snaan unutarnji doivljaj imao je za vrijeme svoje teke bolesti: U svojim
dnevnim sanjarijama fantazirao je kada bi mogao dospjeti do dame svoga srca, tj.
kako bi mogao izvesti da doe do njenoga mjesta, kakve bi joj lijepe stihove govorio;
koje rijei i kakva bi sve bojna djela izvrio u njenoj slubi (PB6). Onda mu se jedne
noi iznenada pokazala jedna sasvim druga dama:
Kada je jednom po noi leao budan ugledao je jasno sliku nae mile Gospe sa sv.
djetetom Isusom, gledajui ovaj prizor osjetio je due vrijeme izuzetnu utjehu. I ispunila
ga je tako gaenje pred cijelim njegovim prolim ivotom, a posebno pred grijesima
tijela, tako da je vjerovao da su nestale iz njegove due sve predodbe koje je u nju ranije
utisnuo (PB 10).
Ako ostavimo sve psiholoke; duhovne pokuaje tumaenja ipak ostaje injenica da je
Ignacije sebe u svojim erotskim snagama i nastojanjima od tada doivljavao sreenijim.
To to je nedugo nakon ovog doivljaja u jednoj dramatinoj prepirci o Mariji osjetio
kunju da svom sugovorniku zabode bode meu rebra opisuje sam Ignacije kao
sljepou due koja se nije ...ka na nutarnje vrijednosti, poput poniznosti, ljubavi i
strpljivosti (VB 14). Nedugo nakon toga dobrovoljno je drao strau sa svojim orujem
pred otlarom nae drage Gospe od Montserrata, odloio je dotadanju odjeu, uzeo
prosjaku i dao da se objese na oltar njegov ma i bude (usp. PB 17). vanjski znak
unutranjeg preokreta! Marija mu je pomogla prekovati ma u raonik. Zato nije
zauujue to se u kovakoj radionici duhovnih vjebi oituje velika Ignacijeva
duhovna tankoutnost kada promatra Marijin lik. Ovo je jasno prije svega kod tri dodatna
promatranja Marije: Isusov rastanak od njegove majke na poetku javnogt djelo vanja;
usamljena i tuna majka nakon Isusove smrti; Uskrsli koji se prvo ukazuje majci i tjei
je. Ovdje vie ne govori bivi asnik, organizator reda nego se ovdje indiskretno i
diskretno oituje Ignacijeva dua u svojoj njenosti.
Svakoga koji obavlja duh. vjebe Ignacije alje u ovu kolu njenosti kod Marije,
Isusove majke, nae gospodarice
i nae sestre, danas bismo rado htjeli i smjeli
tome dodati: Marija je prisutna u mnogim biblijskim razmateranjima na kljunim
mjestima duh. vjebi.
Ali moda je jo vie odluujue to to Ignacije uvijek iznova prije svega pred kraj
razmatranja poziva ljude koji mole na razgovor u dvoje s Marijom. Ako je molitva
disanje due onda bi se moglo rei: Ignacije poziva..............................

Jedna usporedba bi mogla malo pojasniti ovaj dogaaj: Nije li vidljiva razlika ako netko
o jednom ivotnom pitanju raspravlja s prijateljem ili prijateljijcom, svojim ocem ili majkom, voditeljem ili voditeljicom duh. vjebi, terapeutom ili terapeutisticom? Ne bi li
naa unutranjost postala vie ljudskijom, ujednaenijom i ujedno napejtijom ako bismo
dopustili da nae bivstvovanje i molitvu vie ... promatranje Marije? Onda bismo moda
mogli isto kao i netko na kraju duh. vjebi rei: Marija mi je postala prijateljicom.

Kri i uskrsnue

Umrtvljivanje
Dati umrtviti ivac nekog zuba, ako vie nema drugog naina, moe se shvatiti jo kao
nunu mjeru koja slui ivotu. Ali umrtvljivanje, sebe umrtviti kao duhovni dogaaj
...... da bi se to protumailo u dobrom smislu?
Gotovo ni jedan pojam tradicionalne askeze nije tako nerazumljiv kao ovaj. ini se da
ve sama rije umrtvljivanje daje uporite i opravdanje za sve prijekore protiv
kranstva koje je neprijateljski nastrojeno prema tijelu i koje bjei od svijeta.
Sam Ignacije je najbolji svjedok za to da je razlikovanje duhova nuno kod ove rijei.
On koji je sjvojom pretjeranom vrstinom gotovo unitio svoje zdravlje, spoznao je da se
i zloduh moe pojaviti pod maskom kranskog duha rtve: U umrtvljivanju se moe
skrivati puno samovolje, agresivnosti, pokuaj da se postom, bdjenjem itd. pris ili Boga i
doivljaj Boga da dou. To bi upravo bila suprotnost stvarnom umrtvljivanju.
O umrtvljivanju koje je plodonosno i koje ivot daje Ignacije kae: Svatko bi trebao
promisliti da e u svim duhovnim stvarima samo utoliko napredovati, ukoliko se
oslobodi svog sebeljublja, sasmovolje i sebinosti (EB 189).
................ : Ne znai da je umrtvljeni ovjek onaj tko bjei pred sobom, nego onaj
koji se sebe oslobaa. Umrtvljeni ovjek je ovjek slobodan od svoga ja, a ne ovjek
bez svoga ja.
Postoji jedna ... karikatura koja moe pojasniti ono to se mislilo: Pijanac krui po x ti
put oko oglasnog stupa i oajniki vie: Upomo, zatvoren sam! Simbol za ovjekjov
ples oko vlastitog ja. Kada netko primjeti koliko je jako zatvoren u svoje malo, egoistiki
zgreno ja, to spada u najstranija doivljavanja samog sebe. Od zidova zatvora odbija se
uvijek samo eho: ja, ja, ja. Zato uvijek ja? Zato ja ne? Ne mogu se osloboditi sebe. Ja
kao pakao, kao lizolacijsko muilite, kao toka na koju se uvijek moemo vratiti nakon
svih izletnikih pokuaja prema ti i svijetu. U tom paklu vlastitog ja nastaje enja za
slobodnom vezom s vlastitim ja. Kada nam je darovano osloboenje, onda se dogaa
stvarno spasenje: Osloboenje za ti, osloboenje za svijet, osloboenje za samoga sebe,
izlazak iz sebe prema drugima. Prestaje rotacija oko samog sebe, a mogue je kretanje. S
ja u leima, ja kao okosnicom bit e slobodan pogled na put naprijed.
Ovaj izlazak iz sebe, ova trancendentacija svoga ja, smisao plodonosnog
umrtvljivanja Isus izraava rijeima: Tko uva svoj ivot, izgubit e ga; tko da sjvoj
ivot, dobit e ga! (usp. Lk 9,24; Iv 12,25).
Ono to Isus obeava u blaenstvima ima uvelike veze s nutarnjim umiranjem i
dobivanjem ivota. Siromatvo, slabost, granine situacije ne moraju bezuvjetno
unitavati, nego isto tako mogu voditi jednom novom, dubljem ivotu i njegovu
blaenstvu.
I centralna tajna kranske vjere, Isusova smrt i uskrsnue pokazuju nam, kao cijeli
govor na brdu, kako netko moe izgubiti svoj ivot i tako ga dobiti za sebe i za ljude oko
sebe.
Kod umrtvljivanja, koje oivljuje, radi se o oslobaanju svih konica u sebi, od
bojaljivog uvanja samog sebe, od fiksiranja na miljenje i htjenje koje je ovisno o
samom sebi.

Mrtvljenje se moe iskusiti u brojnim svakodnevnim napetostima koje izdravamo: u

strpljivosti koja omoguuje dugo i suutno sluanje drugoga; kada se odvaimo da
napokon zamolimo za neku neugodnu stvar; u bdijenju koje izdrimo uz bolesnika bez
obzira na umor; ili takoer u odmoru kojeg si priutimo, kada se odriemo prevelikog
rada; u vremenima strpljivog ekanja kod molitve. U svemu ovome radi se o jednom
ivotu i susretanju, sve slobodnijem od svoga ja.
U tom smislu je Karl Rahner formulirao jednu molitvu:
Napustio si me, da bih te pronaao. Jer, da si bio pored mene, naao bih traei Tebe
opet samo mene. Moram izai iz sebe, hou li te pronai tamo, tamo gdje Ti Ti sam
moe biti.

Za

Za bi trebala biti temeljna ignacijanska rije? to se skriva u ovoj maloj, svakodnevnoj

rijei?
Lako se moe zakljuiti njena snana mo izraaja, ako se pogleda na jedno mjesto u
knjiici duh. vjebi koje je u prvom tjednu duh. vj. od centralnog znaenja. Nakon to
Ignacije ovjeku koji moli predoi itavu bijedu, grenost, uas, nerazumnost svjetske
povijesti, ljudskih srdaca i vlatite ivotne sudbine, daje mu da promatra Isusa, raspetu
Ljubav Boju koja je ovjekom postala:
Razgovor udvoje: zorno si predstaviti kako je Krist, na Gospodin prisutan i pribijen
na kri, i zapoeti razgovor. Kako je kao Stvoritelj doao da bi postao ovjekom, iz
vjenog ivota u vremenitu smrt, da bi tako umro za moje grijehe. Zatim isto usmjeriti
pogled na sebe: to sam ja uinio za Krista, to inim za Krista, to bih trebao uiniti za
Krista; i dok ga takvoga gledam, na kri pribijenog, razmiljam o tome to mi se upravo
nudi (EB 53).
Cur Deus homo? Zato je Bog postao ovjekom?
Za mene zbog mene, to je odgovor koji je darovan Ignaciju i koji ga uvijek iznova
dovodi u zahvalno uenje koje ljubi. Pitanje Martina Lutera: Kako mogu pronai
milostivog Boga? dobilo je za Ignacija odgovor u pogledu na ljubav koja ljubi do
ispunjena, do kraja, do smrti.
U rijei za je za Ignacija izraen i prisutan dogaaj pomirenja. U euharistijskim
rijeima pretvorbe izraen je ovaj dogaaj pomirenja takoer rijeju za:
To je moje tijelo koje e se za vas predati... To je kale novoga i vjenoga saveza, moja
krv koja e se za sve vas proliti na otkupljenje gjrijeha. inite ovo meni na spomen.
Teolozi su za Isusov ivot i smrt stvorili rije proegzistnecija. Time se htjelo rei da
se Isusova ivotna tajna sastojala u tome da egzistira za druge, da bude za druge. Boja
Ljubav se oituje u Isusu kroz biti za druge....
Jezinopovijesna je rije za vrsto povezana s rijeju ispred, u izvornu korak za
korakom jo se vidi ta prvotna veza. Ona eli rei da se netko postavlja i pred drugoga i
da ga tako titi. To se jasno vidi u starozavjetnoj sceni u kojoj David i Golijat nastupaju
kao pred borci ispred redova dvaju neprijateljskih vojski da bi kao predstavnici za druge
izvojevali borbu.
Zastupnitvo je staro tumaenje dogaaja spasenja. Evangelistiki teolog Heinz Zab...
pokuava ga pribliiti gledajui jedan povijesni dogaaj:
Na Formosi u blizini Taivana nalazi se jedan neobian spomenik. On nas podsjea na
plemenskog kneza kojemu je tu uspjelo prije nekoliko stoljea ukinuti lov na ljude. Ve i
njegovi prethodnici su donekle potiskivali taj uas uz pomo nasilja. Ali kada bi ponovo
predstojala velika sveanost boanstava, za koju bi obiavali imati svjee ljudske
lubanje, mukarci iz plemena nisu htjeli da im to bude zabranjeno. Knez im je dozvolio
da ulove ovjeka kojega vide slijedeeg jutra da jai kroz umu. Oni su to i uinili. Ali
kad su pogledali ubijenog, vidjeli su svoga kneza. On se je rtvovao kao zamjena.
Pogoeni njegovom portvovnou zakleli su se na njegovu pogrebu da e za sva
vremena ukinuti lov na ljude mo ljubavi pokazala se je jaom od nasilja zakona.

Raspeti Isus je znak pobjede ljubavi nad samim zakonom. Njegovo bivstvovanje za
donosi pomirenje i pokazuje temelj za svaki ljudski suivot.
to znai zamjena doivljavamo svakog dana u naem drutvu diobe rada. Njeguje li
jedna sestra bolesnike, poduava li profesor uenike, zastupa li odvjetnik optuenika pred
sudom, krsti li upnik djecu, odvozi li ista smee u svakom sluaju netko drugi radi
neto, za nas, te nas na taj nain oslobaa: njegov rad nam dobro obdari (Heinz Za...t,
Zato vjerujem. Moja .... Bogom. Mnchen ..., str. 105).
Isusova proegzistencija je Ignacija inila sve vie ovjekom za druge. Moda se
moe rei: ovjek je samo onaj tko je ovjek za druge.
Ovo biti ovjek za druge se hrani iskustvom da je Bog Bog za druge, Bog za ljude.
Kakav ivotni osjeaj moe izrasti iz ovog iskustva vjere kazuje nam Pavao u poslanici
rimljanima:
Ako je Bog za nas, tko e protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije potedio, nego ga je
za nas predao! Kako nam onda s njime nee sve darovati? (8,31 32).
Je li zauujue to Ignacije, koji se osjeao ...enim samim Bojim Sinom, eli biti
samo Njegov cijelim svojim ivotom: Uzmi, Gospodine, i primi cijelu moju slobodu
(EB 234).

Raspeta ljubav

U umjetnosti prvih stojea nema prikaza raspetog Krista. Razlog tome nije taj to su se
svi jednostavno pogubili, nego to to sve generacije krana nisu prihvaivali Isusa kao
Raspetog. U jednom okruenju, u kojem je razapinjanje vrijedilo kao prokletstvo i
sramotan nain smrti za robove jedan takav prikaz se inio zacijelo pre okantnim, i
previe ...im. Znaajno je da je prvi ouvani prikaz raspea karikatura u kamenu koju je
..ojatno isklesao neki djeak. Ona pokazuje kri i pribijenog ovjeka s magareom
glavom. to pojava ini pored kria pojanjava natpis: Alexamenos moli svoga Boga.
U jednoj poslanici koju Pavao pie Korinanima jasno je okantno djelovanje
evanelja: ...a mi propovijedamo Krista raspetoga: idovima sablazan, poganima ludost,
pozvanima pak i idovima i Grcima Krista, Boju snagu Boju mudrost. (1Kor 1,23
24).
To odakle oni dobivaju poticaj za druge je znak svetosti. U liturgiji Velikog petka
zajednica koja pjeva izraava to ovako: U Kriu je spas, u kriu je nada, u kriu je
ivot!
ivot od vjere u Isusa Krista i nasljedovanje kria usko su povezani. Zato Ignacije pita
kandidate koji ele biti primljeni u red ele li nasljedovati Isusa na Njegovom putu: na
putu koji sa sobom donosi elienje, nerazumijevanje, otpor, klevete, sukobe i
protjerivanje. Ovaj stav je toliko vaan da Ignacije pie: Ako se kandidat zbog naih
ljudskih slabosti i vlastitog siromatva ne nalazi u jednoj goruoj elji te vrste, neka ga
se pita ima li onda ikakve elje da se u takvoj elji nae (Konst. 102). Dakle, barem
elja za eljom mora postojati u ovjeku ako eli ii putem do kraja zajedno s Isusom.
Ignacije daje ljudima na putu duh. vj., koji je put evanelja, da se uvijek iznova sretnu
s kriem.
Kri je simbol sve ljudske nevolje i rastrganosti u vlastitom ivotu i u povijesti
ovjeanstva. ovjeka koji ...i e ohrabriti da pogleda svu tamu, ... zlo, sve ivotne lai,
svu krivnju, kako se oni njemu ele pokazati. ovjek nije naputen pred ovom nevoljom,
pred ovim kriem, nego je pozvan da s Kristom, raspetim milosrem Bojim, vodi
razgovor kao jedan prijatelj s drugim (EB 54).
Sveti Franjo Saleki izraava ovu situaciju jednom jednostavnom i zgodnom
usporedbom Bez sumnje se usporedi sa pelom u svom religiznom ivotu. Jer ova
malena ivotinja ima samo jedno sredstvo protiv svojih bolesti. Ona tei za sun cem i
trai ozdravljenje u njegovom svjetlu i u njegovoj toplini. Tako i mi trebamo teiti naem
raspetom suncu i njemu govoriti:
O lijepo sunce moga srca koje sve oivljava zracima svoje ljubavi, pogledaj i mene u
svome svjetlu, pogledaj smrt u srcu, i nita me ne moe spasiti osim topline tvoje ljubavi
koja daje ivot, moj Isuse, moj Gospodine i moj Boe. I vidi, u ovom suncu smrt e ti
postati ivotom, Isus, nae srce i srce naeg srca, bdjet e u ljubavi nad tobom. Ostani u
miru i nosi Isusa u srcu, da bi sve vie i vie bio samo njegov.
Ovo je Ignaciju iz srca reeno: Isus raspeto sunce i srce naeg srca. Onaj koga je
ozdravila ljubav koja grije ovog raspetog sunca, taj ne eli samo svu svoju muku
natovariti na Krista, nego on eli i pomoi nositi kri: Gospodine, elim te pratiti, kuda
god ti krene! ovo kuda moe znaiti etape uspjeha, oduevljenja, radosti, ali takoer

i duhovna mjesta i duevna stanja koja su u govoru na gori proglaena svetim:

siromatvo, nenasilje, nemo, kleveta itd. Isus je doivio i iskusio oboje: prihvaanje i
odbijanje, nasljedovanje i progonstvo, ivot i smrt. I u svim situacijama bio je u vezi s
praizvorom ivota, sa svojim abba, svojim Bogom. On je posvjedoio da se u svim
situacijama moe pronai blaenstvo. Pa, u gubljenju ivota se moe dobiti ivot.
Na Maslinskoj gori i na kriu Isusov put dolazi do svog vrhunca. Ondje gdje se sam
sebi ini najnaputenijim, tamo utemeljuje najdublju zajednicu i obnavlja Boji savez s
ljudima. Kao to je duga u starom savezu, tako je Ius, sunce raspeto izmeu neba i
zemlje, znak pomirenja novoga i vjenoga saveza.
I na Uskrslom ostaje vidljiv njegov put, krini put: Isusove rane nisu zacijelile ili
kozmetiki prekrivene, nego one svijetle. Po brazgotinama uenici prepoznaju da
nemaju puko iskustvo duha od svjetla, nego da je sam Isus prisutan.
Pogled na Isusa pokazuje o emu se radi na ovom putu: o ljubavi, o bezuvjetnosti
ljubavi. Isus je poloio ispijanje dna ljubavi. On nije prekinuo experimentum
crucis; nije prekinuo: Ma, sii...!
Majka Tereza je jednom jako zgodno izrekla ovaj dogaaj: Ljubiti,sve do boli. To
eli rei: Ima situacija u kojima boli ljubiti: u probdjevenim noima uz bolesniku
postelju, pridiui i grlei gubavca, izdravajui kriznu situaciju u jednoj vezi, u boli
jedne ljubavi koja ne nalazi odgovarajuu uzvratnu ljubav i u mnogim noima povjerenja
u kojima se i Boje raspeto sunce jo zamrai.
ivjeti ovu ljubav nije jednostavno: Ona se mora razlikovati od patnje i kria kojih se
ovjek dri na bolestan nain jer se boji stvarnoga ivota. Ona donosi bol suuti,
supatnje: Plaite s uplakanima! Ona moe znaiti promjenu u vezi s Bogom, kao to
pokazuje jedno duhovno svjedoanstvo:
Isus, moj Otkupitelj. Postao sam svjestan da nikad nisam mogao sasvim povezati
njegovu ljubav i moju ljubav i radost s Isusovom patnjom. Vie mi je ..ao milosrdni Otac
i dobri pastir. Sada mislim, da na ovom mjestu moram pronai konicu: zato to
Isusovu patnju za mene ne elim prihvatiti kao izraavanje njegove ljubavi; vie iz lane
suuti nego iz poniznog prihvaanja Njegove ljubavi do krajnosti.
Tamo gdje je prihvaena bezuvjetna ljubav, tamo su Boja i ljudska ljubav jedno.
Isus moja ljubav je raspet pie jednom Ignacije. Kako treba razumjeti ove rijei? Ili o
Ignacijevoj ljubavi koji doivljava bol njegova ivota i suljubljenja. Mi ne moramo
razlikovati. Za Ignacija u svakom sluaju vrijedi da se ni na jednom drvetu ne da tako
zapaliti varta boanske ljubavi kao na drvu kria.

U gospodinu

Kada jedno prismo zavrava formulacijom ... ili u srdanoj povezanosti onda se zna
to se time misli. to se misli pod time, kada Ignacije mnoga svoja pisma zavrava s u
Gospodinu? U kojem smislu pie i govori Ignacije kada uvijek iznova kae: djelovati u
Gospodinu... u Gospodinu ljubiti ... biti meusobno povezani u Gospodinu...?
Mala rije u znai najdublju povezanost. Nema slova, nema rijei koja izraava
veu bliskost. To vrijedi ve isto prostorno: Stvari mogu biti blizu, jako blizu jedna
drugoj, .. mogu se i dodirivati, ali najblie su kada su jedna u drugoj. U je nutarnja
blizina. U je dodirivanje ne izvana, nego iznutra.
Znaenje ove rijei postat e jo jasnije kod ljudskog susreta: Bilo da je to tjelesna
blizina u intimnom susretu, bilo da su ljudi jedni druge zakljuali u srce u izraava
najveu blizinu. U ovom smislu pie u jednom od najstarijih dokumenata na njemakom
jeziku u jednoj ljubavnoj pjesmi ljubavnog pjesnika Walthera .. der .... da je drugi
izgubio Slzzelin, kljui svoga srca, u kojem je zakljuana njejgova droga: Ona mu je
nepopustljivo blizu.
Evanelist koji koristi u na govornom nivou vjere je Pavao. Preko sto puta koristi
formulaciju biti u Kristu i time izraava centar svoga religiozno mistinog iskustva.
Biti u Kristu je novi nain za biti tu, biti u svijetu, ivjeti.
Ovo nutarnje jedinstvo iskustva izraeno je u Novom zajevetu na najrazliitiji,
ponajvie slikovit nain: biti jedno tijelo u Kristu, biti povezan kao trs i njegove grane i
izdanci. Najintimniji izraz ovoga biti u je dan u priesti; U jelu postaje hrana, ono
vanjsko, jedno s ovjekom. ovjek je ono to jede: ljubav Boja koja se u Kristu sasvim
daje.
Ovaj dogaaj vjere se uvijek iznova daje ljudima na posebno jasan nain. Ponajvie
ostaje skriven pod velom intimnosti. Ako se same u rijei, onda su to rijei zanesene
ljubavi. Za nju vrijedi ono to je Ignacije jednom rekao: Dajte mi nekog tko ljubi i on e
me razumjeti! Svjedoanstvo za govor ljubavi:
... i onda je Bog ujedinio moje srce s Isusovim, stopio ih, i sada nae srce bije istim
taktom na ast Trojedinom Bogu. Sada ivim Isusov ivot, ljubim kao Isus, mislim i
osjeam kao Isus. Isus je u meni postao ovjekom, rodio se u mojoj talici. Za vjena
vremena sam u Isusovoj rtvi i ljubavi prema ..m u njegovom zadovoljstvu. Kap moje
ljubavi je pala iz vjedra u more Boje ljubavii. Sada sam ja more Boje ljubavi i to ostaje
tako. Zajedno s Isusom pjevam uvijek pohvalnu pjesmu Oca i Duha o njegovoj veliini.
Isti dogaaj izraava jednom biskup Klaus He...e, molei i razmatrajui: Ti ne
prihvaa od mene neto; Ti nema sa mnom bilo kakav pakt, nego me prihvaa tako da
je moj lik u Tebi, da moj kri dospijeva u tvoje sredite, da se ruke moga kria ureu u
tvoje boansko sredite, da mene cijeloga i da sve ljudsko u cjelosti uzme sebi i primi,
tako da mi kae: ne samo ti, nego ja. Ti me prihvaa i prima, u sebe. I to sam ja;
to mi poklanja; ovo je tvoja tajna koju mi povjerava: biti toliko razdavan, biti toliko
prihvaen.
U Gospodinu, to za Ignacija nije puka pobona formulacija, nego jedan nov nain za
biti, za ivjeti. Boga traiti i nai u svim stvarima je najkraa reenica za to, a u
Gospodinu je najjednostavnija duhovna skraenica. Biti u Gospodinu znai biti u tom

Bogu koji nam je blizak, kao to smo sami sebi bliski (Augustin); to znai po Njemu,
s Njim i u Njemu ... u jedinstvu Duha Svetoga slaviti Boga, to znai naposlijetku,
povjeriti se velikom Bojem .... kojim On sve zavrava u Kristu i unosi u svoj boanski
ivot: I kad mu sve bude podloeno, tada e se i on sam, Sin, podloiti Onome koji je
njemu sve podloio da Bog bude sve u svemu (1Kor 15,18). Biti u Gospodinu znai
ivjeti u podruju gdje vlada ljubav.

Smrt

Ignacije nije bio samo hrabar, nego hrabar i u smrtnoj opasnosti. Ovu hrabrost je skoro
platio ivotom u bezizlaznoj obrani utvrde Pamplona. Na njegovoj bolelsnikoj postelji
je visilo prema sudu lijenika da njegov ivot visi jo samo o svilenoj niti. U noi prije
blagdana sv. Petra nalazio se je u odluujuoj krizi. Prevladao je i proao.
Jednom kasnije kada je zalutao na svom putu kroz brdovit kraj doivio je takoer
smrtni strah kao nikad prije ili poslije u svom ivotu.
Nisu samo takve, takorei, prirodne situacije dovodile Ignacija u doticaj sa smrti. U
fazi svojih nutarnjih muka nalazio se je pred samoubojstvom. Trebalo mu je samo da se
kroz jedna poklopna vrata na podu svoje sobe baci u dubinu. Ono to ga je naposljetku
zadralo od ovoga koraka bila je duboka spoznaja da bi ga to odvojilo od njegove
temeljne odluke da eli ii putem evanelja cijelim svojim ivotom na putovima Isusa
Krista.
Smrt i pomisli na smrt bilo je u Ignacijevom ivotu na najrazliitije naine. Jedan
poseban je taj da Ignacije povezuje pomisli na smrt s donoenjem odluka. Onome tko je
nesiguran u situaciji kada donosi odluku on savjetuje da misli na smrt i da si postavi
pitanje: Kako bih odluio u posljednjem satu svoga ivota? Ignacije .. Promatra stvar
odluke iz takorei najvee mogue udaljenosti. Time on svrstava pojedinanu odluku u
ivotnu cjelinu, u temeljni pravac osobnog ivota. On je uvjeren da pogled na cjelinu
moe i treba utjecati na svaku pojedinanu odluku.
U ranijim vremenima se ova perspektiva esto i izrazito njegovala. Na starim slikama
je mrtvaka glava na stolu monaha bila, takorei, obavezna, pripadala je tu. Na duhovnim
vjebama se neprestano poticalo na meditatio mortis, na razmatranje smrti.
ini se da nae doba ide u jednom suprotnom pravcu: Mnogi ljudi umiru u bolnicama;
ljudi se moraju vie brinuti oko toga da postoji ivot prije smrti, nego razmiljati o i votu poslije smrti; takoer mislei na ponovno roenje .. odgaa ...t u svojoj konanosti.
Ne nalazi li se iza svega toga skriveni strah os smrti? Nije li on takoer djelotvoran u
strahu od prihvaanja ogranienja, ulaska u vrste veze i u pritisku da se mora pretrpati
vrijeme i uvijek igrati na siguran broj?
Ignacije je bio uvjeren da ee pomiljanje na smrt, time i na konanost i
ogranienost moe pomoi jednom ivotu prije smrti koji je pravedniji prema
stvarnosti i Bogu drai.
Pomisao na smrt bi ispunila Ignacija velikom radou. Ona bi bila toliko velika da ne
bi mogao zaustaviti svoje suze radosnice. Bio je osloboen strahova od smrti i znao je to
je Pavao mislio svojim himanskim rijeima u poslanici Rimljanima.
Uvjeren sam doista: ni smrt ni ivot, ni aneli ni vlasti, ni sadanjost ni budunost, ni
sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor nee nas moi rastaviti od ljubavi Boje u
Kristu Isusu Gospodinu naemu. (8.38 39).
Njegova subraa bi rado bila prisutna kod smrti njihova utemeljitelja reda. Ali nije
dolo do toga. Njegova bolest nije bila pravilno procjenjena, i tako je Ignacije umro,
kako bi se reklo, ............. Nije bilo posljednjih rijei ili dogaanja koje bi se mogle
zapisati za biografiju sveca. Njegovi suputnici i braa su znali to mu je znaila smrt,
posljednji korak u beskonaan ivot u punini, u gledanju licem u lice.

Zacijelo nema primjerenijeg tumaenja ove smrti od rijei Ignacijevog nasljednika, P.

Pedra Arrupe SJ. Ovaj generalni poglavar Isusovaca od 1965. do 1983, i sam Baskijac
kao Ignacije, pie 1981. na kraju jednog biografskog osvrta jednu vrstu pogleda unaprijed
na svoju smrt:
Stvarno je smrt koje se jako esto bojimo, za mene jedan dogaaj koji se najvie
oekuje, dogaaj koji daje smisao mom ivotu... On znai, baciti se Gospodinu u zagrljaj,
on znai uti poziv koji nismo zasluili, ali koji se je dogodio u istini: Valja, slugo
dobri i vjerni... ui u radost Gospodara svoga. (Mt 25,21, on znai doi na cilj nade i
vjere, da bi ivjeli u vjenoj i beskrajnoj ljubavi (usp. 1Kor 13,8)... Nadam se da e to
biti causumatum est ispunjeno je, posljednji amen moga ivota, prvi aleluja moje
vjenosti.
Nedugo nakon to je p. Arrupe napisao ove rijei doivio je na povratku s Filipina
modani udar. Visoki, ivahni, duhovno vitalan ovjek rijei i inicijative morao je osam
godina provesti na bolesnikom krevetu nijem i bez da se moe i pokrenuti. Umro je 5.
veljae 1991. na dan smrti jednog raspetog japanskog isusovca muenika. Dobar dan za
umrijeti za nekoga tko je 1945. doivio bacanje atomske bombe u Hiroimi nedaleko od
centra. Osobno svjedoanstvo p. Arrupe iz 1983. god. koje je otisnuto na njegovoj ......
pokazuje to to znai ivjeti i umrijeti u Gospodinu: Osjeam se vie nego ikad u
rukama Gospodinovim. Cijeloga svoga ivota, sve od mladosti traio sam da budem u
Bojim rukama. Jo i sada je to jedino to traim. Ali tu sigurno postoji razlika: Danas je
sam Gospodin taj koji ima inicijativu. Uvjeravam vas da je to jedno jako duboko iskustvo
znati i osjetiti da sam sasvim u njegovim rukama.

Suze

Ignacije je u starijim danima smatrao vrijednim da se u njegovoj autobiografiji zabiljei

da kod rezanja, kada mu je bez narkoze teko povrijeena noga bila ponovno slom ljena, a kasnije i odrezan komad kosti, nije pustio ni jednog jedinog jauka. Kada je
jednom kasnije jedan brat neto popravljao na njegovom talaru i pri tome iz nepanje
iglom probo Ignacijevo uho bez da je to primjetio, Ignacije je mirno rekao Brate, zait
ete mi uho Najmanje to se o njemu moe rei u ovom pogledu je to da Ignacije nije
bio plaljiv. A ipak je bio ovjek suza. Plakao je vie puta dnevno. Misno slavlje na ko jem nije zaplakao dvaput ili triput bilo je suho. Rijei psalma u brevijaru bi ga tako
dirnule da gotovo ne bi mogao moliti do kraja. I usred razgovora bi se moglo dogoditi da
se s tekoom moe suzdrati (od plaa) kada netko kae neku rije koja bi ga podsjetila
na iznutra doivljenu boansku stvarnost i ganue.
Zato je Ignacije plakao? Gotovo je neumjesno tako pitati, a mogli bi i sami
pretpostaviti kao i dananja istraivanja koja pokazuju da suze ovisno o poticaju imaju
drugaiji kemijski sastav. Ali, moda pitanje i nije tako indiskretno, budui da je sam
Ignacije u svom dnevniku zapisao s velikom panjom: Suze ... nema suza ... onda
sasvim jake suze ... Dakle, jo jednom pitanje: Zato je Ignacije plakao?
Ignacije poznaje pokajnike suze. On izriito poziva onog tko obavlja duhovne vjebe
da moli za bol, kajanje, suze zbog svojih grijeha. Ove suze mogu biti izraz za to da se je

otvrdnulo, zaleeno srce otopilo. Osjeaji koji su se smrzli od hladnoe srca i od

egoizma i neosjetljivosti otapaju se u pokajnikoj boli. Mogu je novi ivot. Kajanje je
sposobnost iznutra osjetiti zlo, bol koju sam prouzroio drugima i sebi samom. Tako je
mogu jedan nov, drugaiji nain susreta. Max Scheler naziva kajanje stvaralakim
aktom.
Suze su kod Ignacija takoer izraz njegovog suosjeanja s Isusom. On eli i moe
plakati s Isusom. Kada Isus stoji pred Jeruzalemom i tui se da njegovi stanovnici ne
uju njegovu poruku mira, i kada plae, Ignacije ne ostaje nedirnut i hladan.
Ali jo vie nego suze boli ... Ignacije suze utjehe, radosti, zahvalnosti. Doivljena
utjeha dovodi uglavnom do toga da suze presue. Ignacije poznaje jo bolje suze
radosnice. Postoji zahvalnost, osjeaj da si darovan, tako da se od radosti moe jo samo
plakati. Takve suze su dragocjene. Kada se Ignacije sjea ovih suza u svom dnevniku
onda je to za njega nain da se sjeti dobroinstava Bojih, kako savjetuje u knjiici
duhovnih vjebi za dnevni osvrt na dan.
Kod svega toga Ignacije je imao slobodnu ... prema suzama utjehe. On je ak i nudio
za to da prestane dar suza i da on bude sve dublje ispunjen ljubeznim strahopotovanjem
i poniznou ako to Bog hoe.
Mogao je takoer tjeiti druge koji bi rado imali taj dar ..., temperamenti i darovi
Boji su razliiti. Nisu suze toliko bitne, nego ganue srca.
Ignancije, asnik, vitez, veliki organizator ovjek suza. esto je govorio molitvu:
Anima Chris.. santifica me... Duo Kristova posveti me, vodo iz prsiju Kristovih operi
me... U molitvi i u doticaju s Bojom ljubavi njegova dua je bila njena i ivahna.

Ljubiti

Ignacije je ovjek koji prema sudu jednog subrata samo ljubav isijava. Ne moe biti
ljepe izjave o nekom ovjeku.
To je stvar vrijedna razmiljanja kako na Otac u stvarima koje se ine istima koristi
suprotna sredstva, prema jednome strogost, a prema drugome veliku blagost; a kasnije se
uvijek vidi da je to bilo sredstvo za ozdravljenje, iako to prije nismo shvaali. Ali uvijek,
uvijek je vie sklon ljubavi, ak tako jako da samo ljubav isijava. I tako su ga svi
univerzalno ljubili da se nije znalo za nekoga tko nije prema njemu gajio veliku ljubav i
koji nije sudio da ga otac jako voli (Luis Gonalves da C mara, Memorijali. Sjeanja na
naeg oca Ignacija, Frank ../M. 1988. str. 45).
to za Ignacija znai ljubiti?
Ljubiti znai kao prvo i posljednje dopustiti voljeti sebi. Ljubiti znai pustiti da Boje
obeanje ue u tebe: Ljubavlju vjenom ljubim te (Jer 31,3). Ljubiti znai dopustiti da
te njegova ljubav i njegova hvala zapale (EB 15). Karakter ljubavi da se daruje,
besplatnost ljubavi. Ignacije uvijek iznova izraava rijeju odozgo. Ovako otprilike
kae u Razmatranju o zadobivanju ljubavi, Pogledajmo kako sve dobro i svi darovi
dolaze odozgo, ... isto kao to zrake dolaze od sunca, voda od izvora (EB 237).
Ovaj gratis, besplatno, ljubav poklonjena odozgo nije jednostavan dogaaj. O tome
Ignacije kae izriito:
Ljubav se sastoji u saopavanju s obaju strana, to znai da dragi dragoj daje i
iskazuje to ima ili da onoga to ima ili zna, i kao odgovor isto draga dragome; ako dakle
jedno ima znanje ili ast ili bogatstva onda ga dijeli s onim tko ih ne posjeduje, a isto
tako i drugi s ovim (EB) 231).
U jednom susretu, u jednom partnerstvu ljubav uspjeva dakle samo onda ako se
dogaa u igri razmjene darovati i biti darovan.
Ova ljubav koja daruje i prima je osobni dogaaj. to god se ima cvijet, vrijeme,
energiju, znanje, novac to je izraz da drugoga elim susresti. Tako i darovi Boji ele
rei, koliko isti Gospodin zahtjeva da samog sebe meni pokloni, samo toliko On i
zahtijeva (EB 234). Ako elja za susretom vie nije izvor ... i razlog darovanja ona
postaje ... zamijenom za ljubav; onda se djecu pre... iz osjeaja krivnje poklonima i oni
ne dobiju ba ono to trebaju: panju, ljubav.
Ljubiti znai ne ljubiti jezikom i rijeju, nego djelima i istinom (1Iv 3,18). Ignacije
kae isto reenicom da ljubav mora biti vie u djelima nego u rijeima (EB 231).
Drage, dobre rijei su sigurno vrijedne i sigurno se moe puno initi, a pritome ne
darovati svoje srce. Ali usprkos tome istinito je da se ljubav oituje u ko nkretnim
dogaajima. Bonum est concretum, kae jednom Toma Akvinski. Dobro je
konkretno. Ljubav je konkretna.
Konkretnost ljubavi moe pripadati i to da ona uvijek iznova kota truda, treba napora.
Ljubiti do boli, ree jednom Majka Terezija. Ovo moe pripadati testu istinitosti
ljubavi. Tako se Isus, u kojem je Bog tako ljubio svijet (Iv 3,16) nije uskratio boli
ljubljenja.
Ovdje je razlika izmeu zaljubljenosti i ljubavi. Ljubav nije samo milost, bunt,
naklonost, dar, zanos, nego takoer jedna umjetnost. Ona treba svakodnevni trud, panju,

obzir, strpljenje, odricanje, stvarno oslobaanje. Ovdje se takoer unosi i obiljeje

ignacijanske ljubavi kao jedne disereta caritas, tj. ljubavi koja mudro razlikuje. U tom
smislu ljubav nije slijepa, nego daje vid za stvarnost drugoga. Ono to ini sli jepim za
drugoga je vlastiti egoizam, obuzetost svojim ja. esto je to bolan proces prevladati
barijere straha i otvoriti se za ti: Ljubav ima svoje poroajne boli; samo kroz nju ovjek
moe postati sama ljubav.

Molitva predanja

Postoje mnogi naini da se jedan tekst, na jedan ljudski ivot sastavi rijeima: mogu
testament, sentenca, uvod, vjerovanje, pogovor to uiniti. Ali najosobnije se to dogaa
zacijelo u obliku molitve. Jedna takva molitva koja ne sastavlja samo jedan tekst, naime
knjiica duhovnih vjebi, nego ujedno i Ignacijevu ivotnu dinamiku je molitva predanja,
suscipe. U zavrnom razmatranju o zadobivanju ljubavi u knjiici duhovnih vjebi
stoji (134):
Uzmi ..................................................

Onaj tko moe razumjeti ovu molitvu osjea takorei Ignacijevo duhovno bilo. Ovom
shvaanju se moe mnogo toga suprostaviti. To pokazuju izjave o ovoj molitvi poput:
Osjeam se preforsiranim! Treba li predanje mog razuma znaiti da sam spreman za
boravak u ludnici? Ne mogu vie tako moliti otkako ekam potvrdu imam li rak.
Kod pomnijeg itanja molitve predanja primjeuje se da poinje s molbom. Molitva
predanja je dakle molitva pronje. Ignacije ne eli i ne moe Boga samovoljno nametnuti.
On zna da ne moe dati kada Bog ne prima. Zato bira onaj oblik govora koji druge
oslobaa, pronju.
Ova pronja je univerzalna, radikalna i osobno ponuda. Univerzalna, jer sve obuhvaa:
materijalnu imovinu i duhovno duevne sposobnosti. Radikalna, jer ne daje od svega samo malo, nego sve do korijena. Osobna, zato to Ignacije ne nudi ovo ili ono, nego
vlastitu osobu koja je dar. Sve se moe uzeti u slubu.
Utjeno je i ohrabrujue znati da ova molitva ima dugu povijest. Prola je kroz mnoga
pitanja, borbe, nevolje i sumnje i tako postala Ignacijevom neprestanom i ivotnom
molitvom.
Ova ivotna molitva ima razliite zvuke, ovisno o nutarnjoj i vanjskoj ivotnoj
situaciji: Moe imati znak pjesme stvaranja i izraavati da je cijelo stvaranje neprekidno
uzimanje i davanje, primanje i predavanje.
Ona moe pokazati spremnost da dopustimo da nam se oduzmu grijesi. Ovo dolazi do
izraaja u jednom poticajnom ganutljivom doivljaju crkvenog oca Jeronima. Osamdesetogodinjak je molei u pilji u Betlehemu pitao to bi mogao dati Bogu kao odgovor
na njegov dar, Bojeg Sina. Na to je iznutra uo rijei: Daj mi svoje grijehe! Tu je
plakao ... onako kako je Ignacije uvijek plakao nadvladan svojim dobrim i milostivim
Bogom.
Molitva predanja moe izraavati spremnost za nasljejdovanjem: Gospodine, pratit
u te, kuda god ide! ak i ako ne budem imao rupe za spavanje kao lisica! To je govor
... ljubavi. ak i ako zvui pretjeranom, ak i ako bude i nedosljednosti na putu
nasljedovanja ljubav koja se ozbiljno shvaa ne moe ponekad drugaije nego ovako
govoriti.
Jedna poznata, kratka molitva Nikole .... die ovim duhom:
Moj .....

Gledajui ovu gestu predanja bitno je sjetiti se toga da je velika rije Uzmi sve...
odgovor. To je odgovor na primljena dobroinstva, na samo Boje predanje koje
zahtjeva da sebe meni daruje koliko on to hoe (EB 234). Tako (otuda) se mo e
razumjeti neskromna (nametljiva) pronja na kraju molitve: Daj mi svolju ljubav i
milost, i to mi je dovoljno. Tako govore ljudi koje je Bog dirnuo. Sam Bog je
dostatan., kae Terezija Avilska. Mary Ward misli isto rijeima: Ne zadovolji se s
neim to je manje od Boga.
Gledajui Boga koji se u Isusu Kristu sasvim daje ljudima, molitvu predanja se moe
itati sa svim oprezom i kao molitvu predanja i kao Boju pronju (upuenu)
ljudima:
Uzmi, o ovjee.... moju slobodu: dopustit u da me obmani, okuje, stavi u lance i
pribije na kri; ... moje sjeanje: dat u se ispuniti tvojom povijeu i svojom povijeu
s tobom; ... moj razum: poklanjam ti svoju Krist logos na spasenje; cijelu moju volju:
slijedim te na svim tvojim putima ... i stranputicama; ... sve to imam i posjedujem: uzmi
cijelo stvorenje kao moj svadbeni dar; sve moje je tvoje!; raspolai svojom voljom:
ivi iz (od) svoje slobode, enje srca i usudi se (imaj povjerenja) moliti me za sve; ...
daj mi, o ovjee, cijelu svoju ljubav, ... i to mi je dosta!

Povjerenje u Boga

U razgovoru s jednim subratom o razlikama u karakteru i duhovnosti svetaca on je dijelio

sa mnom ovo opaanje: Za razliku od Mate Terezije kod Ignacija se nije nikad
pojavljivala predoba o ... ovjeku pred Bogom. Ignaciju je pred oima prije svega ...
Boja, Njegova beskrajna veliina, slava i mo. Ovoga Boga, Stvoritelja i Gospodara
svih stvari, susree ovjek sa strahopotovanjem i beskrajnim uenjem. On je pred njim
... (Nelly Sa..).
Utoliko zauujue se moe initi to Ignacije povremeno govori o familiaritas cum
Deo, o familijarnom odnosu prema Bogu. Nigdje nije ovo povjerenje u Boga tako jasno
kao na kraju izvjea hodoasnika. Tamo Ignacije pripovijeda svom subratu, patru
Gonalvesu: Njegov ... je sve vie raslo, to znai: lakoa stupanja u vezu s Bogom, i ona
je sada vea nego ikada u njegovom ivotu. Uvijek i svakoga asa kada eli nai Boga,
moe ga pronai (PB 99).
Ne zrai li ovdje jedan upravo djeji odnos s Bogom? Tu je uvijek neko otvoreno uho,
neka otvorena vrata. Ignacije se kod Boga osjea kod kue. On bi mogao, kao Mary
Ward, njemu bliska duhovna roakinja, govoriti o milosti slobodnog pristupa k Bogu.
Neto od ovoga slobodnog ophoenja vidi se i u pozivu na razgovor u dvoje na
duhovnim vjebama: Razgovor u dvoje se dogaa kroz stvarni govor, kao to jedan
prijatelj govori drugom ili kao sluga svome Gospodaru (EB 54). Ignacije ostavlja
otvorenim kako se ovjek upravo doivljava u svom odnosu prema Bogu vie kao
siromaan i bezvrijedan sluga (EB 114) ili ba vie kao prijatelj. Prijateljstvo s
Bogom ove rijei koje su Tereziji Avilskoj bile jako dragocjene za odnos s Bogom i
Ignaciju su jedan nain odnosa prema Bogu.
Ne prestaje li nam dah kod ovog poziva? Ne ini li nam se takav govor ...,
indiskretnim, ...? Zar Bog nije daleki Bog? Kako se moe tako govoriti i osjeati u
jedno vrijeme koje je izumilo rije o Bojoj smrti? Ali, zar ne ivi u nama danas ta koer bez odustajanja enja za vie prijateljskim, familijarnim povjerenjem u Boga?

Ne raste li enja za doivljavanjem Crkve sve vie kao Boje obitelji? Obitelj je
jedan jako rani, jednostavan i biblijski nain za vidjeti i doivjeti zajednicu apostola:
Tko god vri volju Boju, on mi je brat i sestra i majka. Tako kae Isus on koji Boga
oslovljava povjerljivim, djejim, familijarnim abba, tj. tata.
U Bojoj obitelji ima puno boja i nijansi u odnosima: djeca koja ne brinui se za ...
propise odraslih trae ljubav i blizinu; ljubavna veza izmeu mladenke i mladoenje i
vjernost i ... sluba sluga i slukinja; i postoji prije svega takoer rast i dar
prijateljstva: Vie vas ne zovem slugama jer sluga ne zna to radi njegov gospodar, ve
sam vas nazvao prijateljima jer vam priopih sve to sam uo od Oca svoga. (Iv 15,15).
Ignacije je neprestano upozoravao na preveliko povjerenje u ophoenju s ljudima ali
u njegovu odnosu prema Bogu postoji prije svega familijarnost. Kod Boga je bio kod
kue. Znao je: Ovdje smijem biti kakav jesam; ovdje fasade nisu ni potrebne, ni mogue;
ovdje ivim u beskraj... da ljubavi Boje. Pitao je na svoj nain: Uitelju, gdje

stanuje? i uo je odgovor: Doi i vidi! Uao je kroz vrata, kroz Krista, kroz slobodan ulaz u Boji stan.

ivot u Duhu Svetom

Duh
Kada je neka situacija jako teka esto se kae da je ... tj. da postoji opasnost od
poara. Jedna takva ... situacija u pravom smislu rijei dogodila se jednom u jednom
razgovoru izmeu generalnog vikara Figneroa i Ignacija:
Mi elimo jasno znati je li kod nas otkriveno ikakvo krivo uenje. Ne , odgovorio
je Figneroa; jer da smo ga pronali, zapalilo bi vas se
I Vas osobno bi se zapalilo ,
odgovori hodoasnik, kada bi se kod vas otkrila hereza. (EB 59).
..... Ali to je pozadina ove ... situacije? To je jasno iz jednog drugog razgovora
kojeg je Ignacije vodio s nekim dominikancem:
Vi niste znanstveno obrazovani , mislio je redovnik, i tu govorite o kreposti(ma) i ...?
Ali o tome se moe govoriti samo pod jednom od slijedee dvije pretpostavke: ako si
obrazovan ili ako te vodi Duh Sveti. I ba o toj toki, o voenju Duhom Svetim elimo
jo neto uti. Tu je hodoasnik bio malo zauen, budui da mu se takva vrsta ... nije
inila ispravnom (PB 65).
Ovaj odlomak iz Ignacijevog Hodoasnikovog izvjea pod broj jedan ini da
spoznamo kako prije ne bi trebalo voditi razgovore o vjeri, a pod dva, kako ponekad
moe biti opasno govoriti o Duhu Svetom. U Ignacijevo vrijeme je bilo puno tzv.
prosvijetljenih, alumbradosa, koji nisu donosili samo svjetlo u Crkvu, nego i puno ...
i tame.
Ignacije je kasnije u svome redu imao posla s takvim ljudima i morao je u tom smislu
razlikovati duhove: Jedan jako inteligentan i besprijekoran subrat je npr. izjavio da po
Duhu Svetom ima u sebi Pavlov duh; Pavao je isto ... kao Petar; slubeni autoritet
potjee od Petra, a njegov od Pavla
i stoga on ne mora biti posluan svojim
poglavarima! Posljedica ovog .... od kojeg se subrata nije moglo odgovoriti bila je nje govo otputanje.
Izgleda da je problem s Duhom Svetim taj, da nije uvijek lako, kako se kae,
razlikovati vlastitu pricu od golubice Duha Svetoga.
Zbog ovih iskustava je jasno zato Ignacije ne govori esto o Duhu Svetom. Usprkos
tome on je ovjek ispunjen Duhom Svetim i Boji Duh je prisutan (nazoan) u njegovom
ivotu, njegovim pismima i drugim spisima, kao zrak kod disanja: Razgovori koje vodi i
koji njega i druge sudionike oivljavaju okarakterizirani su izriito kao duhovni
razgovori. On sebi trai, katkada i sa malo uspjeha, duhovnu pratnju. Njegovo stalno
traenje volje Boje je uvijek traenje voenja Duhom Svetim. Njegova knjiica duh.
vjebi se sastoji od istih duhovnih vjebi. Razlikovanje duhova zauzima irok prostor, odnosno je jedan dogaaj koji ga stalno prati. Stvarna dinamika njegovog ivota ide
sve vie u pravcu poniznosti, ljubavi i strpljenja i ba to su plodovi Duha u jeziku
sv. Pisma koji stvaraju ivot u Duhu Svetom. U ovom Duhu Svetom je prisutan Krist.
Tko trai Krista mora biti otvoren za djelovanje Duha u vlastitom ivotu.
Sveprisutnost Duha Svetoga posebno je jasno izraena jednom formulacijom u knjiici
duhovnih vjebi: Isti je Duh koji osniva savez na Sinaju, koji ivi u Kristu, koji oivljava
Crkvu i koji svakog ovjeka vodi njegovom spasenju (usp. EB 365). Duh Sveti se ne da
razdijeliti; on nikad nije u suprotnosti sa samim sobom.

Ignacijansko uenje o Duhu Svetom je universalno. Moda je Ignacije sauvao ovu

univerzalnost pred lanom radikalnou koja fanatino .. Samo svoje ideje i ... Ignacije je
o Duhu Svetom razmiljao tako pluralistiki da mu se ak inilo moguim da Duh Sveti
u istoj stvari razliitim ljudima moe dati razliito i da se to ne mora smatrati ... Duh
vodi razliito na mnogim putima!
Kahrl Rahner DI opiuje jednom kako je ovaj Duh koji vodi na najrazliitijim putovima
prisutan ne samo u satima (vrijeme) oduevljenja i ..., nego i u svakodnevnim situacijama
i to ba u tamnim vremenima:
Jesmo li ve jednom oprostili, iako za to nismo primili plau smatrali utljivo
pratanje samim po sebi razumljivim? Jesmo li nekad sluali, ne zato to smo morali i to
bi u protivnom imali neugodnosti, nego samo zbog onog Tajnovitog, utljivog,
Nepojmljivog kojeg nazivamo Bogom i njegovom voljom? ... Jesmo li se ve jednom
odluili na neto isto zbog unutarnjeg govora nae savjesti, tamo .... .... Jesmo li ikada
bili dobri prema ovjeku od kojeg ne dolazi eho zahvalnosti i razumijevanja i kada nismo
bili nagraeni osjeajem da smo samozatajni , pristojni ... Potraimo vlastita iskust va u
kojima nam se dogodilo upravo takvo neto. Kada takva iskustva pronaemo imali smo
iskustva Duha koja mis... Isusovo vjenosti, iskustvo da je Duh vie od djelia ovog
vremenitog svijeta...
Na temelju toga moemo razumjeti kakva tajna strast ivi u stvarnim ljudima duha i u
svetima (K. Rahner, Spisi o teologiji, Bd. III, Einsiedlen 1956, str. 106 f).

Prijatelji u Gospodinu

Prijatelji u Gospodinu, glasila je oznaka koju su sami sebi dali Ignacije i njegovi
suputnici. Put ka ovom prijateljstvu u Gospodinu zapoeo je s time, da su ... kroz
duhovne vjebe koje im je davao Ignacije upoznali Boje prijateljstvo i njegovu Ljubav
koja se posveuje i daruje svakom pojedincu. Ovo prijateljstvo s Bogom, s Gospodinom,
s Isusom preobrazilo je njihov ivot. Iz toga je onda izrastao odnos (veza) , meu sobno
prijateljstvo. Simon Rodrigez, jedan od prvih ... pie o tome osvrui se gledajui
unatrag: Nakon to je svaki od njih sam na to potaknut i spontano za sebe donio odluku
posvetili se Bojoj slubi i ovom nainu ivota, tek tada je svakome pojedinano postalo
jasno da postoje i drugi koji su se posvetili ovom nainu ivota.
Iz ovoga je jasno da na prapoetku Prijatelja u Gospodinu nije bilo meusobnog
(obostranog) poznavanja, naizmjenine privlanosti i simpatije. Princip i temelj
njihove zajednike pripadnosti bio je zajednika pripadnost Isusu, slubi, na koju su se
osjeali pozvanima, i njihovo zajedniko duhovni ivotni pravac(orijentacija).
Juan de Polanco, kasnije Ignacijev tajnik, opisuje sasvim konkretno kako je rastao
zajedniki ivot na jednom postavljenom temelju:
Drugi nain kako zadrati ove ... jedne uz druge bio je meusobno povjerenje i
viestruka (raznolika) meusobna komunikacija. Budui da nisu ivjeli u istoj kui imali
su naviku objedovati as kod jednoga, as kod drugoga zbog meusobne naklonosti
(privrenosti), kao i podupirati se u vremenitim stvarima. Tako je rasla meusobna ... u
Kristu. Ovi susreti nisu u manjoj mjeri pomagali i kod uenja. Tko je za odreeno
podruje imao vie dara nego drugi pomogao je onome tko je tu manje dobio.
Moglo bi se rei da je vrijeme u Parizu, a zatim i u Veneciji bilo vrijeme ignacijanske
prazajednice (drube). Tamo su postali jedno srce i jedna dua kao to je reeno o
prazajednici u Jeruzalemu (.. 2,54). To je bilo vrijeme kada su imali sve zajedniko i
dijelili jedni s drugima: jelo, duhovna dobra, putove, opasnosti, neprijateljstva,
Jeruzalem kao cilj, volju za duobrinitvom.
Sigurno je nain suivota (zajednitva) poprimio i druge forme nego to su to htjeli
prijatelji u Gospodinu jednoj redovnikoj zajednici. Ali temelj njihovog zajednitva je
ostao isti: Isus Krist. To je razlog zbog kojeg su se nazvali Zajednicom (Drubom)
Isusovom, ...
Novicijat je trebao sa svojim eksperimentima prenijeti onima koji dou .. Iskustvo
ignacijanske pradrube. Potiui na pisanje pisama, pozivanjui na meusobno
bratsko korigiranje, kroz molitvu, kroz zajedniki rad, zahvaljujui pomoi ... i jednog
izriito njegovanog stila naina meusobnog postupanja pokuavali su drugovi dalje
prenositi dar prijateljstva u Gospodinu.
Ignacijanska zajednica je pod snanim pritiskom nutarnje napetosti: Ona jest i eli biti
zajednica u poslanju. Nije uvijek jednostavno udruiti slubu i zajednicu. To osjea
jedna isusovaka zajednica koja sebe smatra apostolskom zajednicom, tj. okupljalitem
(konventom) razaslanih (apostola). Takve napetosti osjeaju i svi oni koji ive u
obiteljima i koji se ujedno zauzimaju u svom poslu ili u duhovnoj zajednici ili u upi.
Izgorio je duhovna moderna rije ali takoer i prvi upozoravajui signal koji pokazuje

da su prijateljstvo prema Gospodinu i meusobno prijateljstvo ugroeni prekomjernim

radom i akcionizmom.
U evanelju prijateljstvo i sluba idu zajedno.
Vie vas ne zovem slugama.. Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopih sve to
sam uo od Oca svoga. (Iv 15,15). Prijateljstvo raste kroz otvorenost, u meusobnom
saopavanju i u zajednikom sluanju Boje rijei. U smrti i uskrsnuu Isusa Krista koji
je sam Rije Boja, oituje se boanska slava koja je vezivno sredstvo svake kranske
zajednice: I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao to smo mi
jedno ja u njima i ti u meni. (Iv 17,22).
O prijateljima u Gospodinu, o svakoj Drubi Isusovoj moe se rei: Pozove koje
sam htjede, da bi bili kod njega i da ih ... alje (usp. Mk 3,13..).

Komunikacija

Da su se biskupi i teolozi sastajali svake veeri u malim grupama za vrijeme Drugog

Vatikanskog koncila i da su razgovarali o nainu meusobnog ophoenja onda bi to bili
radili tono onako to je Ignacije Lojolski 1546. naloio svojoj subrai koji su
sudjelovali na ... Koncilu! Ova injenica moe tovateljima sveca postati gotovo
objavom: Ignaciije nije samo poznati i priznati sastavlja knjiice duhovnih vjebi. On je
ujedno i majstor komunikacije. Zacijelo najupeatljiviji i najkompaktniji dokument za
ovo Ignacijevo umijee danas bi se reklo za njegovu komunikacijsku kompetenciju
su njegove Upute (Naputci) za ponaanje, tj. njegove upute za komunikaciju, koje je
on dao patrima Lajnezu, Salmeronu i Joyu za Tridentski koncil. Zbog svog velikog
znaaja cijelo pismo treba biti citirano:
+ Ihs. Naputci za ponaanje
1. Puno se moe postii s Bojom pomoi za spas njihovih dua i njihov duhovni
napredak u razgovoru i ophoenju s mnogim ljudima; ali i obratno, puno toga se po nama
moe i pokvariti kod takvog razgovora ako nismo budni i ako smo bez potpore naeg
Gospodina...
2. Zbog toga bih ja (na vaem mjestu) bio polagan, oprezan, pun ljubavi u govoru,
posebno kad se radi o objanjavanju stvari koje e se obraivati (raspravljati) na Koncilu
ili ijem raspravljanju se nadamo.
3. (Jo jednom), bio bih polagan (spor) u govoru, pokuao bih kod sluanja uiti i pri
tome bih ostao miran iznutra kako bih shvatio misli, osjeati i namjere govornika i kako
bih poslije to bolje mogao odgovoriti, odnosno to bolje utjeti.
4. Ako su zastupljena ista ili suprostavljena gledita neka se (stalno) daju razlozi za i
protiv kako se ne bi pokazali pristranima vlastitom miljenju i neka se vodi briga da se
nikoga ne razljuti.
5. Ne bih se pozivao nikada ni na koje (ivue) osobe, a najmanje na one visokog ranga,
osim u stvarima koje su ve temeljito pretresene tako da se moe govoriti kako svi hoe i
ne zauzimati se strastveno ni za iju partiju.
6. Ako je materijal koji stoji u govoru tako jasan da se ne moe i ne smije utjeti neka se
ipak da svoje miljenje sa to je vie moguim mirom i skromnou i neka se zavri s
jednom frazom da e se drugi put podvrgnuti sudu bolje ...
7. Naposlijetku: da bi se u razgovoru pravilno obradila pitanja duhovnog ivota, asketike
ili mistike, ako se o tome ve eli govoriti, vrlo je nuno ne paziti na soje vrijeme ili
nedostatak vremena zbog drugih zanimacija, nego se prilagoditi potrebi i nainu onoga s
kim planiramo razgovarati i onda emo ostvariti njega utjecaj na veu slavu Boju. ... Za
vlastiti napredak....
Naveer uzmite vremena za zajedniko ocjenjivanje, da biste zajedno preli ono to se
dogodilo proteklog dana i to bi se trebalo postaviti za cilj sljedeega. Oko ve uinjenog
ili onoga to jo treba uiniti sloite se glasovanjem ili na drugi nain.
Naveer, mlio bih, neka svaki put jednoga bratski upozore na sve to su kod njega
primjetili i kada se nekome neto kae ne smije se suprotstavljati, osim ako se od njega
trai da poblie objasni to zbog ega ga kore. Sljedee veeri neka i drugi napravi isto i

tako dalje kako bi se svi meusobno u bratskoj ljubavi i na dobrom glasu promicali kod
subrae.
Ujutro ... i dvaput dnevno ... Ovaj red poinje vrijediti u roku od prvih pet dana nakon
dolaska u Trident....... Amen.
(Citirano prema Ignatius von Loyola, Trost und Weisung. Geistliche Briefe. Itg. von
Hugo Rahner, neu beart. von Paul Imhof, Zrich 1989, str. 89 91).
Ako se podsjetimo na to a kod Ignacija se to uvijek iznova mora initi da je za
njega svaka rije znaajna, onda je ovo pismo jedna kratka teorija, a ujedno i uputa za
koritenje ignacijanske komunikacije. Ona kae:
Nain na koji se meusobno ophodimo je od velike vanosti za prenoenje vjere i za
proces odluivanja.
Budnost, brinost, paljivost i potpora Duha Svetoga ine temelj komunikacije.
Postoji neto to je prije sluanja, tj. primanja: Tek onaj tko umije sluati, zna stvarno i
govoriti i odgovarati u protivnom je obini zvunik ili puki eho koji se reflektira.
Kod razgovora se radi o tome da opazimo i razumijemo misli, tj. objektivni sadraj,
zatim emotivni svijet govornika i naposljetku njegovu stvarnu, esto iza rijei skrivenu,
poruku. Ovo se moe dogoditi samo ako uvijek iznova pazimo na nutarnju slobodu i mir
inae drugoga percipiramo tako iskrivljeno kao to uzburkana voda iskrivljeno zrcali
okoli.
Ne radi se o afirmiranju vlastitog miljenja ili nekog interesa jedne strane, nego o
brinoj zajednikoj potrazi za onim to e se pokazati istinom i najboljim dobrom.
Tipino za Ignacija je da on ne daje samo pravila na ruku nego odmah i upute za
uvjebavanje: Svake veeri tri druga trebaju dati jedan drugome feed bach, tj. provjeru;
svaki se ve ujutro treba prilagoditi za susrete toga dana i dvaput dnevno se svjesno pitati
kako se osjea kod razgovora, kod predavanja itd.
O ignacijanskoj umjetnosti komunikacije bi se moglo rei obilje toga: o njegovim
uputama za sastavljanje pisama, koji su trebali sluiti komunikaciji u Drubi Isusovoj
koja je brzo rasla; o njegovim uputama o bratskom prekoravanju i njihovim
najvanijim uvjetima; o uvaavanju karaktera dotinoga partnera kod uvjebavanja; o
njegovoj neobinoj sposobnosti u ophoenju s ljudima. Sve ove i mnoge druge upute
pripadaju jo uglavnom neuzdignutim blagima ignacijanske duhovnosti.
Poetke ove umjetnosti susretanja Ignacije je sigurno nauio kroz svoje obrazovanje
na dvoru. Ali jo vie je nauio kroz svoje iskustvo u duhovnim razgovorima u malim
grupama i u pojedinanom voenju u duhovnim vjebama.
Meu poznate napomene o komunikaciji spada i prethodna napomena u knjiici
duhovnih vjebi:
Da bi i onaj tko daje duhovne vjebe i onaj tko ih obavlja sebi meusobno vie pomogli
i koristili, moraju pretpostaviti da svaki dobar kranin mora biti vie spreman na to da
izjavu blinjega smatra vjerodostojnom, nego da je osuuje (EB 22).
Koji predznaci za jedan razgovor! Ne postoji jednostrana veza izmeu onoga koji
samo daje i onoga koji samo prima, nego obojica koriste jedno drugom u duhovnom
susretu. Koliko li se samo ovdje prethodno povjeruje smatra temeljnom osnovom za
svaki razgovor: Dok se, takorei, ne dokae suprotno mora se drugoga uvijek razumjeti
u dobrom (pozitivnom) znaenje! Duhovne vjebe su mjesto na kojem postane jasno
da se u ignacijanskoj umjetnosti komunikacije naposljetku vodi o tome da se doe do sve
dubljeg meusobnog zajednitva i s onim koji je sam u svojoj boanskoj, trojedinoj
ljubavi savreno zajednitvo (communio).

Zajedniko donoenje odluke

Izvlaenje takoer moe biti dobar nain donoenja odluka u jednoj zajednici tako je
bilo kod naknadnog izbora Matije u apostolski krug dvanaestorice. Kocka je odluila
izmeu njega i Josipa Pravednika (usp. .. 1,15 26). Prazajednica poznaje i druge naine
donoenja odluke najpoznatiji bi mogao biti apostolski koncil. U molitvi, u slobodnom
govoru, u snanim prepirkama prije svega izmeu Pavla i Petra, u lokalnim terminima
i kroz iskustvo Duha Svetoga pala je odluka da se poganima ne propie stranputica
zbog idovstva, ako se ele krstiti. Duh Sveti i mi odluili smo ... (Dj 15,28), glasi
kratka formula za ove znaajne odluke mlade kranske zajednice.
U naem drutvu koje je obiljeeno kao komunikacijsko drutvo i koje neprestano
trai oblike zajednikog djelovanja i odluivanja, a i u Crkvi koja sebe nastoji vidjeti kao
communio, kao bratsko sestrinsku crkvu sve je pree pitanaje korisnih naina
duhovnog donoenja odluka. Ignacije i njegovi prvi drugovi tu mogu puno pomoi. Oni
su njegovali jedan dobar dio duhovne kulture donoenja odluka o kojoj je 1983. g. 33.
Generalna kongregacija Drube Isusove rekla: Moramo iznova postupno usvojiti
apostolsku metodiku (zajednikog donoenja odluka, deliberatio communitaria) sv. Ignacija.
Za jednu zajedniku duhovnu odluku postoji najprije nekoliko duhovnih preduvjeta:
(objektivan trezven bez predrasuda)
Kao prvo potrebno je veliko potovanje prema jednom takvom, esto napornom
dogaaju. Tek kad se procesi odluivanja u jednoj kranskoj grupi smatraju ivotnim
izvorom zajednikog ivota u Duhu Svetom, postoji psiholoko duhovni preduvjet da e
se pr. odluivanja smisleno provesti. Tek onda kada se jednu grupu vie ne doivljava u
prvom redu smetnjom na individualnom putu, nego ivahnim kranskim prostorom za
susrete, narodom Bojim, tijelom Kristovim, zajedniko odluivanje moe pored
muke (napora) priinjavati i duboku radost.
Mora postojati osjeaj za vieslojnost razina zajednikog procesa odluivanja:
Postoji razina predmetnog raiavanja, razina informacija i kompetencije sudionika.
Postoje jako osobni aspekti poput posebne sklonosti, nesklonosti, bojazni, strahovanja i
nada koje kod pojedinaca mogu biti jako razliite.
Postoji proces grupe u kojem igraju ulogu pitanja povjerenja, moi, utjecaja, stranaja
itd.
Postoje razine razliitih metoda i struktura za donoenje odluka koje utjeu na proces.
I konano, postoji izriito duhovna razina na kojoj se provjerava dolaze li podstreci,
snage i motivi kojima su izloeni pojedinac i grupa iz vjere, nade i ljubavi, i vode li
veinu sluenju i hvali Bojoj.
Svaki sudionik mora imati primjerenu sposobnost za rasuivanje, artikulaciju, dogovor i
konflikt, odnosno mora nastojati da ih to bolje razvije. U protivnom bi negativne emocije, fix ideje, tvrdokornost, agresivnost i letargija mogli enormno blokirati put grupe.
Za cjelovito i duhovno donoenje odluke vana je ujedno i otvorenost i paljivost za
vanjske dogaaje, za unutarnje pokrete i za Boju tajnovitost u svemu (usp. Kol 1,12 20).
Kod postupnog ponovnog otkrivanja ignacijanskog odluivanja od pomoi je
naviknuti se na pojedine elemente i slijediti ih kao egzaktan, razgranat sustav. Ovo s

jedne strane, vie odgovara situaciji uenja, a s druge strane nisu Ignacije i njegovi
drugovi bili samo sistematiari, nego su koristili intuicijski i ciljano najrazliitije naine
za donoenje odluke: jednostavan razgovor, viednevno bavljenje zajednikim pi tanjima
uz rad i veernjim razmjenjivanjem o tome, povlaenje u tiinu i osamu, brino
odvagivanje prednosti i nedostataka razliitih alternativa.
to to moe pomoi kod pripreme, odnosno izvedbe zajednikog duhovnog donoenja
odluke?
1. Njegovanje svakodnevne molitve panje koja ljubi, kroz to ostaje budan za
ujedinjavanje vanjskih dogaanja, unutarnjih kretnji i tajne Boje.
2. Vjeba vrednovanja na kraju susreta grupe. Ona otri osjeaj za ljudsko duhovne .... u
jednoj zajednici. esto se sastoji od tri jednostavna pitanja: Kako sam doivio temu,
odnosno molbu? Kako sam doivio zajednicu? Kako sam doivio sebe?
3. Povremeno zajedniko vrednovanje uz pomo voditelja grupe. Ovo je prvotna forma
pratilja procesa kod intenzivnog i vanog procesa odluivanja.
4. Vjeba kruga sluatelja koja je uvjebavanje u istinskom sluanju i koja manje
govorljivim sudionicima razgovora stvara prostor za vrijedne doprinose.
5. Rastue iskustvo u tome to znai ivjeti kao grupa vjernika i zajedno odluivati.
6. Vjeba, kako svjesno traiti razliite alternative kod povremenih zajednikih odluka i
kako brino zajedno skupljati argumente pro i contra i razliite mogunosti izbora. Pri
tome je vano ne samo traiti argumente za vlastitu poziciju, nego izrei stajalita za i
protiv svih alternativa. To moe pomoi kod smanjivanja vlastite pristranosti.
7. Kod predstojeih odluka stvoriti sebi izriito vrijeme molitve. U njima je stvar u tome
da .... duhovno ....., rezultate stavili u Boje ruke i iznutra se oslobodili od neurednih
sklonosti, fix ideja i blokada osjeaja.
Model: Sluati, razlikovati odgovoriti:
Jedan jednostavan, a ipak zahtjevan model donoenja odluke moe se saeti u temeljne
korake: Kuati razlikovati odgovarati (usp. Model sluati rasuivati djelovati).
Kod koraka sluanja radi se o dobivanju to je vie mogue tonije slike situacije
odluivanja u kojoj se nalaze pojedinac ili grupa. Ovdje se smije postaviti samo
protupitanja u vezi s razumijevanjem, a ne smiju se davati prijedlozi rjeenja.
Korak razlikovanja slijedi nakon primjerenog vremena tihe, osobne prerade on oga to se
ulo. On se priprema ba u vrijeme tihog razmiljanja i naknadnog ...(kuanja). Ovdje se
radi o raiavanju odluujuih stajalita, procjena, tendencija, dinamike; i o tome da se
osjeti u kolikoj su mjeri na djelu tendencije koje se suprotstavljaju Isusovom evanelju
ili za koje se ini da su u skladu s njim.
Nakon to bi svi mogli dati svoj prilog (udio) u krugu sluatelja sve ovo bi se
obraivalo jedno vrijeme u tiini i trailo bi se elemente za odgovor. On bi se onda
opet saopio u krugu. Ovdje se prije svega radi o tome da se kae koji se odgovor ini
posebno vanim. U zakljunoj tiini se jo jednom moe pogledati i vrednovati
saopenja.
Da se pri tome ne radi o nekoj umjetnoj metodi, nego o jednostavnim temeljnim
koracima ljudskog odluivanja pokazuje nam pogled na dvije poznate biblijske odluke:
Samuel u snu triput uje glas; onda mora nauiti razlikovati iji glas uje, glas velikog
sveenika Elija ili Boji; i konano daje svoj odgovor (usp. 1Sam 3,1 18).
Marija uje anelov poziv; zatim pita razlikujui, kakva bi stvarna poruka mogla biti i
konano daje svoj odgovor, svoj da djelovanju Boje ljubavi u njoj (usp. Lk 1,26 38). U
tom se smislu sluanje razlikovanje odgovaranje temeljni koraci individualnog i
zajennikog traenja volje Boje.

Nutarnji zakon ljubavi

Kranska Crkva, osobito prva zajednica mogla bi svojim zatitnikom smatrati idovskog
zakonoznanca Gamaliela. Kada su neki apostoli bili privedeni pred Veliko vijee na presudu Gamaliel se je zalagao za njihovo osloboenje. Njegovo odluujue teoloko
argumentiranje glasi: I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je
taj naum i to djelo od ljudi, propast e; ako li je pak od Boga, neete ga moi unititi da
se i s Bogom u ratu ne naete. (Dj 5,38 39).
Gamalielova teologija zajednitva kae jednostavno: zajednica koja je zaista djelo
Boje, koja je opus Die ostvaruje se po samom Bogu. Upravo to je stajalite i Ignacija
i mlade Drube Isusove. U skladu s tim prva reenica Konstitucija isusovakog reda
glasi: ...........

Boji Duh stvara zajednicu. Ljudski propisi (uredbe) trebaju pomoi da se zajednica
odri

Zakon ljubavi i dobrote je dua cijelog uredbenog tijela. Snage srca stvaraju i
odravaju zajednicu. Bez ovog predznaka ljubavi pravila i norme su samo mrtvi skelet.
Bez ljubavi bi evanelje bilo obini zakon: ...jer slovo ubija, a Duh oivljuje (2Kor
3,6). Isus saima ivi smisao sv. Pisma u rijeima: Zato ljubi Gospodina Boga svojega
iz svega srca svojega... Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga (Mk 12,30 31).
Kao usporedba moe nam posluiti iz nae svakodnevice lan 1
Prometnih propisa.
On kae, saeto, da se svaki sudionik u prometu mora ponaati tako da nikoga ne ugrozi.
Time je naveden smisao svih drugih pravila. Oni bi morali omoguiti promet bez zastoja
i tititi ivot. U sluaju opasnosti lan 1 stavlja sve druge paragrafe van snage. Ne radi se
dakle, o inzistiranju na bilokakvom pravilu prednosti nego na davanju prednosti
ivotu. U Rimu, tako mi je tamo rekao voza taksija, vozi se vie pazei na osobe i
situaciju nego na pravila. Postoji zapravo samo jedno pravilo, nastavio je on: ne udariti
nekoga nego neto, to je ispred na put.
Iako u principu vrijedi: Tko vie ljubi ima vie pravo, i pravila imaju svoj smisao. Ona
su sakupljeno iskustvo i daju pomona sredstva na putu do cilja. Daju postojanost i
kamen su kuatelj na kojem se novo mora pokazaati opravdanim kao napredak.
Gledajui na ignacijansku teoriju raspoloenja (jedne zajednice moe se govoriti o
jednom trozvuju: Duh Boji, nutarnji zakon ljubavi i vanjsko (...) Raspoloenje stvaraju
akord zajednice. Ignacije je mnogo godina radio na ovoj kompoziciji. ak i ako je
poneto na njoj strano i ukus vremena ona je remek djelo.

(Su)osjeanje s Crkvom

Godinu dana duhovni otpadnik nije rezao kosu. Mnogi bi se vjerojatno u mislima
bacili sa karama i eljem na njegov busen kose.
Ovako stoji u jednom relativno novom izdanju knjiice duhovnih vjebi: Pravila za
zadobivanje pravog osjeaja u Crkvi koja slui. Ali tono prevedeno je tamo rije o
Crkvi koja se bori, ecclesia militans. Ova militantna Crkva naziva se najkasnije od
II. Vatikanskog koncila radije Crkvom koja slui. To je duhovni napredak. Ali ipak je
Crkva Isusa Krista koji je i sam bio progonjen, i danas jo suzbijana (proganjana) Crkva i
Crkva koja se bori i to e morati ostati do kraja svijeta (usp. Iv 15,20).
Teko je jednom dananjem ovjeku prenijeti temeljnu ignacijansku rije suosjeati s
Crkvom. Nae vrijeme je stvorilo slogan Isus da Crkva ne; ne mali broj njih nastoje
kroz razlikovanje slubene Crkve i Crkve odozdo ipak osigurati sebi jedno crkveno
mjesto za ostanak. Ignaciju i njegovom redu je prikaena in puncto etiketa crkvenosti,
kako su oni vrili protureformaciju i uili drali crnim to je bijelo i obratno , ako to
Crkva zapovijeda. Moe li nam ovaj Ignacije neto rei gledajui na crkveno
razmiljanje danas? ak puno toga ako mu se dozvoli da bude dijete svoga vremena i
da sa mnogim gleditima i formulacijama vie ne moe zadovoljiti nae vrijeme. to ima
trajnu vrijednost u njegovim uputama za pravilno suosjeanje s Crkvom? Biti crkveno
nastrojen znai uiti osjeati s Crkvom. U zanimanjima gdje se pomae empatija igra
veliku ulogu. Empatija je sposobnost ovjeka da se moe uivjeti u doivljavanje i
osjeanje drugih. U tom smislu stoji u poslanici Rimljanima da bi Isusovi uenici trebali
plakati s uplakanima; radovati se s onima koji se raduju (12,15). Tako prva Ignacijeva
uputa glasi: Ui s Crkvom, s cijelom Crkvom suosjeati i dijeliti njene brige, mol be ...,
strahove i nade.
Biti crkveno ... znai razviti vlastitu viziju Crkve, usklaenu s evaneljem. Ignacije je
sigurno najprije bio ukorijenjen u tradiciji i navike svog domaeg druenja. Na osobnom
vjernikom putu proivio je, kako sam kae, u Manresi svoje vrijeme pracrkve: Tada
mu je egzistencijalno i osobno postala jasna bit vjere, evanelja i Crkve, tj. uenika.
Slikovite rijei prava (iskonska) Kristova nevjesta i Sveta Majka koji je Ignacije
upotrebljavao vjerojatno nisu svima odgovarale. Moda se netko osjea vie oslovljenim
slikovitim rijeima za Crkvu poput lutajui narod Boji, Isusova zajednica uenika,
Obitelj Boja. Bitno je da se Crkva moe tako gledati, doivljavati i ivjeti tako da se
oituje kao evanelje, kao vesela vijest. Biti crkveno .... znai moi gledati Crkvu iz
stava zahvalnosti. Devet odlomaka Ignacijevih Crkvenih pravila zapoinju s Neka se
hvali... to moe mnogim itateljima biti previe, prije svega takoer gledajui na mnoge
sadraje hvale. Ali jedno bi trebalo biti jasno: Tako kratko netko moe ivjeti u
partnerstvu ili u obiteljskom zajednitvu, bez da gradi na temelju zahvalnosti, tako kratko
ivi zajednica od Crkve ... ako si uvijek iznova ne posvjeuje to je Crkva nekom
darovala. A ovo je puno: prostor za traanje Boga, lik Isusa Krista, evanelje,
suvjerniku zajednicu nade.
Biti .. Crkveno ... znai ivjeti konstruktivnu crkvenu kritiku. Tko je nesposoban za
kritiku, nesposoban je i za stvarnu i obuhvatnu ljubav. Ecclesia semper reformanda,

Crkva kojoj uvijek treba reforma, novo postajanje, treba kritiku punu ljubavi. Ignacije je
to umio i uvjebavao. Ova kritika ima najrazliitija obiljeja:
Poinje samokritikom koja zna da smo i sami lanovi kritizirane Crkve.
Ona je direktna kritika koja puno slua, pri tome pokuava uiti, da bi kasnije to
bolje odgovorila, odnosno to bolje utjela rekao je Ignacije trojici svoje subrae koji
su sudjelovali na koncilu u Tridentu.
Ona je efektna kritika: Ignacija i njegove su prozvali preti reformati, sveenici
reformacije, jer su i sami kao uzor ivjeli reformu, a nisu je samo zahtjevali od drugih.
Ona je susretljiva (usluna) kritika: to se tie Ignacija to znai da nije tako esto
kritizirao donesene odluke nego je vie unaprijed pokuavao sprijeiti loe odluke.
Ona je iskreno odluna kritika. Jedna upeatljiva Ignacijeva crkvena pria dolazi do
vrhunca kada on kae da e jednu stvar zastupati pred papom i carem ak i ako ovi budu
drugog miljenja. Drugaije (inae) se ne bi usudio stupiti pred Boji sud. Usprkos tome
moglo bi biti i to da papa i car imaju pravo...
Ona je kritika koja pati. Crkvena kritika uvijek znai i patiti u, s i od Crkve. Ignacije
je devet puta bio pred crkvenim sudom. Znao je za patnju od Crkve.
Biti Crkveno .... znai iriti vlastitu sposobnost dijaloga. To nije nigdje tako jasno kao u
pravilima koje Ignacije daje svojoj subrai za Koncil u Tridentu. Svaku veer im daje da
razmijene iskustva kako su se ponaali u ophoenju sa sudionicima koncila. Kakvog li
postignua komunikacijske kompetencije, kako bi se danas reklo.
Biti Crkveno .... znai ivjeti iz univerzalnog vienja djelovanja Duha Svetoga.
Ignacije naroito naglaava da je isti Duh Boji koji djeluje u stvorenju, u deset
zapovijedi, u Kristu, u individualnoj ivotnoj povijesti i u Crkvi. Na kakvu irinu
prisiljava ovo vienje Crkve.
Biti Crkveno ... znai gledati oima vjere. Spomenuta crno bijela formulacija moe
naravno biti krivo shvaena kao potpuno stavljanje pod skrbnitvo kranskog miljenja.
Ali ona moe takoer i upozoriti na to da se u Crkvi radi o perspektivi vjere. Izraeno
jezikom evanelja: Oi vide tesarova Sina ali vjera zna: Ti si Krist moj Gospdin i
moj Bog. Moj dragi uitelj.
Biti Crkveno .... znai ivjeti u drubi s Isusom i njegovima. Prvi Ignacijevi drugovi
su se nazivali prijateljima u Gospodinu i time su izraavali svoj meusobni odnos. Jer
oni su iskusili da pripadnost Isusu stvara meusobnu zajedniku pripadnost. Tako raste
Crkva u malom i u velikom. Na taj nain raste i pravo osjeanje s Crkvom.

Cilj sredstvo

Iao je naprijed kao netko tko je ve na cilju koji ............

I odgovarajui tome naao je za sve sredstva koja su bila jako razliita i nebina prema
onima koja bi inae bilo koji drugi ovjek naao.
Iz ovih rijei progovara neskriveno uenje i divljenje Ignacijevog dugogodinjeg
sustanara p. Luisa Gonalvesa da C mmara. Kao mnogi drugi i on je doivio njegov
izuzetan osjeaj za vezu izmeu cilja i sredstva, izmeu puta i cilja.
Centralni tekst o tome ne nalazi se dakako, u jednoj uputi o organizaciji reda ili
apostolata, nego u principu i fundamentu duhovnih vjebi. Zbog svoga znaaja treba
iscrpno citirati ovaj temeljni tekst (EB 23).
ovjek je stvoren da Boga, neeg Gospodina hvali da mu iskazuje strahopotovanje,
da mu slui, i tako svoju duu da spasi. Druge stvari na Zemeljinoj povrini stvorene su
za ovjeka, i to da mu pomognu slijediti cilj za koji je stvoren. Otuda proizlazi da ovjek
u tolikoj mjeri mora koristiti ..e ako mu pomau do cilja i da ih utoliko mora pustiti ako
ga u tome sprjeavaju. Zato je nuno ravnoduno se ponaati prema svim stvorenim
stvarima u svemu to je preputeno slobodi nae slobodne volje i to nije zabranjeno.
....
Jedino moramo razabrti i izabrati to to nas vie vodi cilju za koji smo stvoreni.
Ovaj temeljni tekst sadri razliite aspekte usmjerenost na cilj ignacijanske
duhovnosti.
Moda jedna usporedba s Ivanom od Kria pokazuje posebnost ignacijanskog naina
razmiljanja i pisanja: Ivan od Kria mnoge svoje duhovne spise zapoinje jednom
pjesmom ije strofe onda tumai na nutarnjem ovjekovom putu. Dok Ignacije Lojolski
svoju knjiicu duhovnih vjebi zapoinje s metodikim uputama, odnosno s jednim
kratkim teo logijskim saetkom u Principu i fundamentu. Uputa za cilj je napravljena gotovo na nain nekog udbenika za logiku: Stoga ..., iz toga slijedi ... stoga
je neophodno ... to vie vodi cilju.
Razliiti stil pisanja oituje i razliito odreivanje prioriteta: Koliko god su Ignaciju
cilj, sredstva i metode vane duhovne kategorije miljenja, ipak je iz sadraja Principa i
fundamenta jasno da Ignacije nema pred oima nekakav suho
razboriti, takorei
geometrijski tip sveca. Ignaciije vidi ispunjenje smisla ovjekovog ivota u toj (samo)
mjeri, u koliko ovjek hvali, slavi i zahvaljuje.
Za Ignacija ne dolazi u obzir koristiti se na putu do cilje ... mutnim, loim sredstvima
poput lai i duhovnih trikova. Jedan kranin ne moe biti ravnoduan, indiferentan
prema stvarima koje su zabranjene, tj. koje nisu u skladu s evaneljem Isusa Krista.
Sveti cilj ne opravdava nesveta sredstva.
Ignacije, dakako, poznaje jedan jako izriit i odreen smisao u kojem cilj opravdava
sredstvo: Sve dobiva svoj smisao samo u unutarnjem usmjerenju na ovjekov vjeni cilj.
Bogatstvo ili siromatvo, zdravlje ili bolest itd. nisu jednostavno sami po sebi smisleni ili
besmisleni. Tek u svome usmjerenju, u tom to potiu, (pridavanje vanosti velikoj

stvari) odluuje se jesu li smisleni, vode li cilju ili ne: ... ovjek moe uguiti svoju
duu bogatstvom, ili ga moe smisleno upotrijebiti; pretjeranim radom ovjek moe
unititi svoje zdravlje; u tekoj bolesti netko moe pronai posljednji, pouzdani da
ivotu, smrti i Bogu.
Kada Ignacije govori o sredstvima onda razlikuje prirodna (naravna) i natprirodna
sredstva. Time misli prije svega na molitvu i na rast u ljubavi, poniznosti i strpljenju,
odnosno normalna ljudska sredstva poput veza, tehnike, strunog znanja itd.
Koliko god nadprirodna sredstva po Ignaciju imaju prednost, toliko on s druge
strane, upotrebljava sva prirodna sredstva. Nita ne ostaje niestraeno i nepromiljeno,
sve se intenzivno ocijeni. Ignacije svakoj stvari ostavi vremena koliko joj treba. Nije ni
udo kada njegove mjere i sjednu. U Rimu se govorilo o njemu: Ve je zabio avao.
Time se htjelo rei: Koliko sigurno dri zabijeni avao, toliko je vrsta i iz drljiva stvar
koje se Ignacije jednom uhvatio i dovrio je. Ignacije je pokuao ujediniti pamet djece
ovoga svijeta i mudrost djece Svjetla. Bio je siguran da u jednom svijetu jednog Boga
oboje zajedno pripada.
Ignaciju tako bitna eaza izmeu cilja i sredstva pomogla je takoer i da se dokae
ozbiljnost neke namjere: volja za ciljem je toliko ozbiljna kao i volja za sredstvima.
Kada neki mladi mata nakon filma o planinarenju o doivljajima vrhova onda to jo
uvijek ne znai puno. Ali kada netko pone tediti za planinarsku opremu, kada se osvre
za planinarskim poligonima i svaki dan vjeba zgibove ..., kada dakle treba sredstva,
onda se moe vidjeti da misli ozbiljno s ciljem.
Ignacije je to ozbiljno mislio, sa samim sobom, s Bogom, s pomou svojim blinjima.
Jejdnom je 14 sati ekao u predsoblju jednog kardinala, dok nije mogao s njim
razgovarati; jednom je obavio ivotnu ispovijed kako bi pomogao ispovjedniku da vie
prizna svoju ivotnu priu; jednom je rekao da je spreman dati se prodati, ako se
njemaki Kolegij ... u Rimu ne bude mogao drugaije financirati. Ignacije je samog sebe
upotrijebio kao sredstvo. inio je to gledajui Isusa, posrednika i prenositelja ljubavi
Boje i puta prema Ocu.

Na nain postupanja

Mnoge temeljne ignacijanske rijei su tijekom vremena izale iz upotrebe. Njima pripada
izreka na nain prednjaenja, noster modus procedendi. Tek ih je generalni
poglavar P. Pedro Arrupe ponovno posvijestio.
U formulaciji na nain prednjaenja izraava se svijest Ignacija i prvih isusovaca o
posjedovanju vlastitog stila. Kao to svaka epoha oblikuje sva ivotna podruja od glazbe
do arhitekture, tako i ignacijanski stil obuhvaa naine navjetanja, njegovu razumljivost
samu po sebi i njegovo oblikovanje ivota.
Ignacijanski stil oblikuje pogled na Isusa Krista: On je model. Na nan za
prednjaiti u Gospodinu, glasi uvijek iznova. Iz ovoga se vidi da svako isto
organizacijsko, strateko izlaganje see pored i razumljivo je da je sve to je u Ignacijevom ivotu poprimilo oblik nastalo iz Duha molitve i povezanosti s Bogom. Jesi li
ve, s time molio?, ignacijansko je pitanje za modus procedendi.
Jedan daljnji .. obiljeava ignacijanski stil: On je jako blizak stvarnosti, odnosi
(orijentiran) se na svijet, inkarniran. Moda zato i je taker tako elastian. U jednom
svijetu koji se mijenja, koji je stalno u pokretu, koji ima povijest potrebni su uvijek novi
naini odgovora, uvijek nove pozicije i stalna duhovna mobilnost.
Tko je pokretan i tko trai nove putove nalazi se uvijek iznova pred odlukama. Ovdje
je posebno jasan ignacijanski nain prednjaenja. Na jednostavno pitanje: Kako donositi
odluke? Ignacije ima jasan odgovor. Za individualni izbor odluke on moe uputiti na
duhovne vjebe u kojima se daje pomo za to. Za kolektivno traenje odluka nudi se
zajedniko odluivanje, tzv. deliberatio dommunitaria prvih isusovaca. Traenje
najrazliitijih alternativa, prioriteta, to boljeg i odvagivanje svih vanih gledita za i
protiv neke stvari pripadaju osnovnom sadraju ignacijanske prakse odluivanja.
Ignacije je isto tako poloio puno panje u vlastiti stil komunikacije. Obilje opaanja,
temeljnih naela i uvida o tome nalazi se u uputama za subrau s tekim posebnim
zadaama, kao to su sudjelovanja na koncilu, kao i upute za sastavljanje pisama. Prije
svega paljivo sluanje i potovanje puno ljubavi smatrao je temeljem susreta.
Djelotvornost duhovnih vjebi zacijelo nije utemeljena samo u korisnim uputama za razmatranje, nego takoer i u jednom izuzetno ljudskom i oputenom stilu komuniciranja.
Posljednja znaajka je univerzalno polazite (osnova) u nainu ophodnje. Konkretno
se je oitovao u tome da su prvi isusovci bili tu za siromane i bogate, za ope
duobrinitvo mnogih i za pojedinano duobrinitvo, za jednostavne ljude i za
linosti na visokom poloaju, za prosjake i umnoitelje, za laike i kler. Kada bi pri
tome neprestno podsjeali na Isusov put sa svojim mukama i napetostima, onda bi ovo u
dubini bila potvrda da na nain postupanja odgovara Njegovom. Vie nisu htjeli.

Iskustvo

Iskustvo ini glupim (zaglupljuje! Ova reenica koju je prije nekoliko godina ponudila
grupa isusovaca ostavlja ovjeka zauenim. Prije svega zato to je rakao profesor
spoznaje teorije i logike. Oita provokacija! Jer inae bi se oekivala izjava da iskustvo
ini pametnim. to je bilo time miljeno? Iskustvo ini glupim ako niste izloeni uvijek
novijem iskustvu. Spoznaje od jue mogu postati glupostima od danas, kao i dananji
revolucionari sutranjim tradicionalistima. Iskustvo ini iskusnim, ini pametnim, ini
mudrim, ako je dinamino iskustvo, tj. ako se uvijek iznova izlae prosecu uenja.
Ignacije je bio ovjek iskustva. Bio je uenik koji putuje u zemlju ljudi i u Boji
svijet. On sam za sebe kae da je glupi uenik u Bojoj koli i uvaavao je temeljno
naelo uenja: learuing by trial and error Uenje kroz pokuaje i pogreke. Tko ve na
poetku eli sve odjednom znati i umjeti, taj uope ne treba ni zapoinjati s uenjem.
Uenje zahtjeva jako puno poniznosti i strpljivosti. ovjek je bie vremena i ue nja.
Njemu treba vremena, spremnosti na samokritiku i hrabrosti da uvijek iznova zapone.
Dugo traje dok jedan doivljaj postane iskustvom. Sakupiti puko mnotvo doivljaja
ne znai jo uvijek stjecati iskustva. Iskustvo raste tek onda kada se mnogo iskustava
dovede u vezu, reflektira i vrednuje. Takva iskustva, ivotna iskustva mogu dovesti do
toga da ovjek postane mudrim.
Samo u ovom smislu mudar ovjek moe se s drugima primjereno, diferencirano,
ljudski ophoditi. Otuda Ignaciju iskustvo pripada neophodnim obiljejima (svojstvenima)
vrhovnog poglavara njegove zajednice.
.................................................................. (Konst 729).

Prije svega razliitost ljudi, vremena i okolnosti ne dozvoljava raditi i rukovoditi samim
principima. Principi i konkretna stvarnost mogu se pomiriti meusobno (jedno s drugim)
samo kroz iskustvo. Samo naprimjer osjeaj za takt, dobiven u ophoenju s ljudima, kae
kada je primjereno partneru (sugovorniku) u razgovoru rei istinu prije po..ueno ili
sasvim jasno, neuminkano. ovjek bez iskustva je ili ovjek koji ima samo osjeaje i
iskustva, bez da je iz toga ita nauio ili je ..... iako se Ignaciija i Mertina Lutera
neprestano prikazivalo kao protivnike ipak su se barem u ocjeni znaenja iskustva
slagali. Ignacije bi zacijelo potpisao Luterofu izjavu:
U njemakoj se poslovici za mladoga lijenika kae da bi morao imati novo groblje; za
mladoga pravnika da sve uvlai u svae; za mladog teologa da pakao napunja duama.
Jer oni hoe sve zgotoviti po svojim zakonima i pravilima bez iskustva, koje jedino ini
pametnim; zato tre i lutaju na veliku tetu kako ljudima, tako i stvarima.
Samo iskustvo, to naglaava Ignacije, pomae razlikovanju duhova. Iako zahtjev za
duhovnim iskustvom ponekad moe biti i problemamtian bez njega se ne mogu
donijeti nikakve odluke iz vjere za ivot.

Pamet

Dva redovnika, jedan od njih isusovac, predali su se poroku puenja. Ne jedanput oni
nisu mogli izdrati za vrijeme molitve asoslova bez cigare. Budui da ih je pri tome
muila grinja savjesti, raspitali su se kod poglavara svojih redova. Prvome je upit, smije
li puiti kod moljenja (dok moli), odbijen. Isusovac je, naprotiv, dobio dozvolu. Kako to?
Jednostavno je pitao smije li dok pui moliti. Cijeli niz anegdota ima za vrhunac da su
isusovci, pripadnici SJ, Societas Jesu, lukakavi m..ci. To je prijateljska varijanta.
Manje sklono zvue izjave koje isusovce karakteriziraju diplomatskima, licemjernima,
promeurnima, prepredenima.
Na poetku ovoga dobrog i loeg glasa stoji Ignacije. Kada je umro .... jedan kardinal
je izjavio da je Crkva Boja izgubila svoju najpametniju glavu. Pamet stvarno pripada
najistaknutijim Ignacijevim osobinama. Oitovala se kod njega na svakom koraku i
mogla se primjetiti u njegovom razmiljanju, govoru i djelovanju:
kada je u svemu pazio na mjeru,
kada bi uvijek tono odvagao okolnosti i saekao pravi trenutak,
kada bi, kako je obiavao rei, htio prije odluke prespavati,
kada bi sa najrazliitijim savjetnicima uvijek iznova, prolazio svoje ideje i planove
(namisli),
kada bi odvagao pro i contra, gledita za i protiv neke odluke i kada bi traio razliite
alternative,
kada bi uvijek iznova provjeravao, odgovaraju li cilj i sredstva jedno drugom,
kada bi upotrijebio svoje viesturke veze s utjecajnim mukarcima i enama,
kada bi preputao svoju odluku Bogu u molitvi i pokuavao bi iznutra otvoren i
slobodan,
kada bi vane informacije rekao ili proitao sebi tri, etiri ili pet puta, kako bi ih tono
upamtio,
kada bi sluao s ogromnom panjom i pokuavao uiti dok slua.
Ignacijeva pamet i razborit nain postupanja oituju se u cijelom nizu zgodnih
(otroumnih) i snanih (izraajnih) formulacija:
Nije uvijek korisnije ono to se po sebi ini najboljim, nego ono to je u datim
okolnostima najprimjernije.
Nije sve dobro jednako dobro, stvar je u tome, izabrati bolje,
Ne sve odjednom.
Ne treba se neto dobro, koliko god da je malo, odgoditi u nadi da e doi vee u
budunosti.
Ne smije se posjei stablo da bi se bralo plodove.
Ne smije se zbog zloupotrebe ukinuti dobro.
Ne treba ugroziti cjelinu da bi se spasio dio.
I moda najpametnija od svih pametnih rijei:
U pameti se moe predaleko otii. Posve pametni ljudi rijetko izvedu velika djela.
Prema svojim velikim djelima Ignacije je bio pametan, ne previe pametan.
Moglo bi se pitati odakle Ignaciju ova pamet. Ona ima razliite izvore: zdravi ljudski
razum, dobro obrazovoanje na dvoru, studij na najrazliitijim univerzitetima, esto

ophoenje s ljudima od svijeta i stvarni smisao stjeen iskustvom. Sam on daje jo

jednu dodatnu, zapanjujuu uputu: Poznati mistini doivljaj kod promatranja male
rijeke Cardoner mu je poklonila razumijevanje i spoznaju mnogih stvari o duhovnom
ivotu kao i o istinama vjere, te ljudsko znanje (PB 30) sakupilo vie nego u cijelom
njegovom dosadanjem ivotu.
Moda ova zagonetna rije malo objanjava zato je Ignacije, na uenje svoje
okoline, kod uzimanja zadaa se ponekad naizgled odricao sve ljudske pameti tako,
kano da je sve htio temeljiti iskljuivo na povjerenju u Boju providnost. U tom smislu
je svetac rekao da se ne usuuje odluiti neku vanu stvar bez da se prije ne utekne
Gospodinu ak i kad su mu svi razlozi potpuno jasni.
Svoju pamet nije kultivirao zbog nje same. Pokuavao je staviti u skubu svog
Gospodina. Stavio ju je u slubu ljubavi: naroita ljubav koja razlikuje, discreta
caritas. I obratno vrijedi: Njegova pamet je puna ljubavi.

Zdravo rasuivanje

Ako je samo oko bolesno kakva tama! (usp. Mt 6,22 23). Isus svojim sluateljima
zorno prikazuje koliko moe ljudska percepcija stvarnosti biti iskrivljena: to gleda
trun u oku brata svoga, a brvna u oku svome ne opaa? (usp. Mt 7,3).
Iskrivljena optika ini da se sve krivo percipira.
Kao to ona lea moe biti iskrivljena isto tako moe biti i ljudska mo rasuivanja.
Ignacije gotovo nita ne smatra tako vanim kao sposobnost zdravog rasuivanja.
Duevne bolesti koje mute tu mo rasuivanja vae za njega kao zapreka primanju u
redovniku zajedniicu. Tko krivo percipira stvarnost, ljude i situacije moe isto tako
samo krivo odluivati i djelovati na tetu sebi i drugima. Onda se postavi ljude na krivo
mjesto; onda se ne otkriju talenti; onda se u krivo vrijeme donese odluka s tekim
posljedicama; onda se sastave radne ekipe ... ne mogu izai na kraj jedni s drugima itd.
Terezija Avilska je jednom otro izrekla potovanje pameti i zdravom rasuivanju
rijeima: Kada bi se morala odluiti izmeu jednog samo pametnog ispovjednika i
jednog isto pobonog dala bi prednost pametnom. Moglo bi se prigovoriti da je
mogunost krivo postavljena; Terezina izjava je u svakom sluaju jasna: Potrebno je
zdravo rasuivanje u ophoenju s ljudima. Tko ne moe zdravo rasuivati ini druge
bolesnima. To je poput lijenika koji postavlja netone dijegnoze i prua krivi lijek. U
ekstremnom sluaju ovo zavrava smru.
Kako ovjek dolazi do sposobnosti zdravog rasuivanja? Ignaciije na to kae u
Konstitucijama, da je to kao prvo dar Duha Svetoga i da mo razumnog rasuivanja
dobiju oni koji se pouzdaju u Boga. Ignacije ne bi bio Ignacije kada ne bi do dao da se put
k zdravom rasuivanju moe otvoriti vlastitim uputama. Ove mogu pomoi
djelovanju koje Boja milost moe proizvesti i pripremiti na to. (Konst 414).
Kakve upute i pomo postoji za zdravo rasuivanje? Ignaciju tu spadaju:
anja (elja) koja je podupirana ve u djetinjstvu, u mladosti, u domaem okruenju
intenzivno, dugo i dobro studiranje koje uvijek radi s razlikovanjem i tako ui
promatrati neku stvar iz najrazliitijih kutova;
prije svega iskustvo koje ljude sukobljava s stvarnostima ivota;
savjetovanje s mnogim ljudima, sa strunjacima;
pogled na cjelinu koji se ne gubi u detaljima.
Uzimanje u obzir svih razloga za i protiv jedne stvari;
uzimanje u obzir okolnosti i osoba i njihovih karaktera;
neprestano odvagivanje odgovaraju li cilji i sredstva.
Za ignacijansku duhovnost njega zdravog rasuivanja znai ozbiljno prihvtiti Boju
stvarnost i dar vlastitog razuma. Kao to je ovjeku data dua da osjea tako mu je i data
glava da misli.
Ovo miljenje (razmiljanje) se mora obrazovati, jer zdravo rasuivanje je neto drugo
od puke, nekolovane intuicije. Jedan kritiar takve intuicije moda je on morao patiti
od intuicije drugih jednom je zlobno definirao: Intuicija je sposobnost mnogih ljudi da
u djeliu sekunde naprave krivu procjenu.
Nije li netko s kolovanom sposobnou reagiranja sklon precjenjivanju samog sebe?
Ignacije je o tome sigurno znao. Zato on izriito opominje da treba skromno navesti

razloge za vlastito miljenje i razloge koji govore protiv vlastitog shvaanja. Treba
zakljuiti s izrazom koji daje prepoznati da se rado prikljuujemo ocjeni bolje upuenih i
da sebe ne smatramo nepogreivima.

Prema tome

Ima vie i manje inteligentnih i dosjetljivih .... skraenice SJ za Isusovaki red, Societas
Jesu, SJ = Schlane Jungs je sigurno najea. Najzgodnija koja govori puno o
ignacijanskoj duhooovnosti glasi = SJ = System je nachdem.
U Konstitucijama, u Ignacijevim pismima i usmenim izjavama stoput se moe nai
formulaciju prema tome. Time se misli da treba ovo ili ono, tako ili tako ili takoer
drukije initi prema tome koliko osobe, okolnosti, situacija i vrijeme dopuste da se to
ini dobrim, odgovarajuim, primjerenim, korisnim itd. U emu je smisao ove znaajne,
temeljne ignacijanske rijei?
Uputu o tome se najprije moe pronai, i to esto, u Ignacijevoj ranoj ivotnoj
povijesti. Tko ivi na dvoru mora se nauiti prilagoavanju najrazliitijim situacijama.
Taj mora znati kako se obraa kojem gospodinu, kako se ophodi s najrazliitijim ljudima,
kako se ponaa na diplomatskom tlu itd. Isto tako tko ui koristiti se maem mora moi
parirati i reagirati na svaki iznenadni ispad i napad protivnika. Lo je asnik onaj tko ne
mijenja svoju taktiku prema tome kako priotivnik agira i reagira.
Tko, poput Ignacija, ivi kao hodoasnik otvoren je za raznovrsnost krajolika, ljudi,
obiaja, tradicija i navika. Mora se odijevati prema tome kakvo je vrijeme; mora se
ponaati kako zahtijevaju ivotne i prehrambene navike ako ne eli ostati pukim
strancem, smijenim (ismijanim) ili takoer netaktinim turistom.
Ova iskustvena pozadina sa dvora i kao hodoasnika Ignaciju bi dakako pomogle da
postane svjetskim u vjetini ivotnim umjetnikom. Stvarni korijen ovoga prema
tome nalazi se jo dublje: u postajanju ovjekom, u inkarnaciji, tj. u utjelovljenju
Ljubavi Boje. Upravo u promatranju postajanja ovjekom postavlja Ignacije pred oi
raznovrsnost ljudskog ivota na Zemlji: bogati i siromani, zdravi i bolesni, umirui i oni
koji se raaju, crni i bijeli Boja ljubav se totalno i radikalno ... u svim ljudskim
klasama i stanjima, u njihovu unutranjost. Bog eli sve otkupiti i postao je u Isusu Kristu sve svima.
Onaj koga je ova Ljubav zahvatila i koga oblikuje taj se upuuje na isti put. To Pavao
izrie rijeiiima: .... (1Kor 9, 21 23).
Dogaanje otkupljenja po evanelju Isusa Krist ispunja se onda kada sve postane
Kristovo ... i kad se sve podloi nogama njegovim (1Kor 15,27).
Ignaciije je bio pavlovski ovjek. Njegovi prijatelji su bili zahvaeni istim duhom.
Rektor prakog kolegija je rekao o Petru Kaniziju, drugom apostolu Njemake; Ima
dar biti sve svima. Isusovci u Kini kao Matteo Ricci i Adam Schall pokuali su u
svoje vrijeme ivjeti ono to se danas zove inkulturacija. Dakako da je briga da je to
previe prilagoavanju na kineski nain i strano razmiljanje i da vodi izdaji prave vjere
dovela do prekida ovog esperimenta vjere.
Ovdje sigurno vrebaju opasnosti: opasnost prevelike prilagodbe, odnosno jedne isto
vanjske prilagodbe; opasnost od zaborava na egzodus, tj. na izlazak iz navika.... koji
uvijek takoer pripada provoenju vjere zbog inkulturacije vjere.
Prema tome se takoer moe pretvoriti i u istu strategiju i diplomaciju i moe ne
tititi od krivih procjena situacija i osoba. Ipak ova rije pokazuje put evanelja: put k

ljudima i postajanju ovjekom; put k aggiornamentu koji vjeruje, tj. k podananjenju, k

osadanjenju vjere. Prije svega pokazuje put koji je Ignaciju bio tako dragocjen i
temeljan traiti i nai Boga u svemu i biti pri tome Sve svima.

Mjera

Fratres, verzallen Sie nicht in Extremitten!

Upozorenje inozemnog isusovca
duhovnika svojoj subrai, nije bilo reeno na dobrom njemakom, ali je zato dobro
ignacijanski: Ignacije ne cijeni nezdrave ekstremnosti. On je ovjek mjere. Tonije
reeno: Uio je na svojim grekama. Njegova silovita, strastvena ivahnost morala je
proivjeti mnoga teka iskustva dok sve vie nije poprimila lik ljubavi. Prije nego to je
drugima mogao savjetovati umjerenost sam je morao dovesti sebe na rub propasti ..
Svojim pretjerivanjima. Tako je slino bilo i s vojvodom Franz von Borja koji je kasnije
trebao posti treim generalom Drube Isusove. Kada se je ovaj previe oslabio postom,
bdijenjem i dugom molitvom Ignacije ga je opomenuo da poetnik mora uiti
obuzdavati i koiti da se ne upropasti dok bude elio pomoi drugima. Jer, tko je tvrd
prema sebi, komu e biti dobar(Sir 14,5)... Da bi se, dakle, drali sredine izmeu
mlakosti i pretjerane revnosti porazgovarajte o svojim prilikama (stvarima) s duhovnim
vo....
Ignacije je mogao drugima pomoi, jer je iz svoje pobone gluposti nauio:
Jer znam da su sveci ... koristili ove i druge gluposti za svoj napredak i da su takve
stvari .. Znaile za svladavanje samog sebe i rast u milosti, posebno na poetku. Ali za
onoga tko ve posjeduje vie vlasti nad ljubavi prema samom sebi smatram ... boljim, da
bi se, naime, .. Trebalo drati zlatne sredine pametne umjerenosti. (GB 155).
Rije zlatna sredina je stara rije ljudskog umjea ivota. Od antike se krepost
doraslosti ivotu smatralo sredinom izmeu dva ekstrema. Mpr. hrabrost se nalazi
izmeu kukaviluka i junatva, krepost umjerenosti izmeu pretjerivanja i
podcjenjivane(..) Krepost ujedinjuje ono to je dobro na ekstremima, na .... Tako hrabrost
u sebi ujedinjuje oprez iz kukaviluka i odvanost iz junatva. Krepost uvijek ima dva
pola i tako daje ivotu njegovu napetost.
Slian nain gledanja nalazi se i u temelju skolastikog prosuivanja filozofsko
teolokih izjava(izreka): peccat per excessum, peccat per defectum, tj. netko grijei
milju ili pretjerivajui ili propustom.................................
Kriterij pretjerivanja ili propusta pomae razlikovanju istine i ideologije. To dokazuje
apsolutizira li miljenje jedan aspekt stvarnosti ili ga potpuno isputa i tako postaju
neistinitim. Istina je ......(Gj.W.F.Hegel).
U ovom smislu je krepost ..e neto tipino katoliki katoliki znai da odgovara
cjelini. Individualizam, ...tivizam, nacionalizam, konzumizam, faizam, rasizam sve
ono su apsolutivacije djelomine istine. One djeluju
kao i svaki ekstremizam
razarajui.
................................................. ovjek vie ne djeluje primjereno kada samog sebe
ini mjerom za sve stvri i vie ne primjeuje kako unitava temelje svoga postojanja.
Lakomost i pouda su izvori i pojavni oblici neumjerenosti. Oni su izraz toga da u
ovjeku postoji tendencija za sve vie, za beskrjnost koja se ne eli pomiriti s
ogarnienou vlastitog postojanja.

Ovo vrijedi i za izriito religiozna vienje ovjeka. ovjek postaje ovjekom u

prihvaanju svoje stvarnosti, tj. i svoje ogranienosti. Nema takve rijei koja vie
signalizira ljudsko prekoraivanje granica od pre : previe, premalo, preveliko,
premalo, predebelo, pretanko, preiroko, preusko, prevrue, prehladno, preslatko,
preljuto, prebrzo, presporo, pre ... sve je to izraz za to da netko nije pronao svoju mje ru, da je neprimjereno reagirao. Zato Pavao opominje da svatko treba ivjeti prema mjeri
svojih dara milosti i da se treba uklopiti u cjelinu zajednice.
I mjera moe zasigurno skrivati svoje opasnosti. Umjereno, samo sredina su rijei
koje smatraju sredinu pukom prosjenou. Ona se moe usporediti s mlakou za koju
sv. Pismo kae: ...... (Otkr 3,15 16). Sredina se od osrednjosti razlikuje samo kad je
radikalna sredina koja ukljuuje suprotnosti i odluuje se za bitno. Na njoj se
primjeuje napetost izmeu polova u kojoj ivi: Blagost koja nije slabana; snaga koja
nije tvrda; enstvenost koja integrira muevnost; muevnost koja ne odbija ensko...
Moda osjetimo sredinu u naem ivotu uvijek samo jedan trenutak onda kada pre koraimo ovu nevidljivu sredinju liniju u naem srcu.
Moda (vjerojatno) trezvenost koju se s pravom pripisuje ignacijanskoj duhovnosti
potjee od ove Umjerenosti. Spisateljica Luise Rinzer govori na zanimljiv nain
osvrui se na Ignacija o svetoj mjeri, o ivotnoj zadai dranja ravnotee na ... bez
ograde iznad ponora i o pijanstvu i trezvenosti. Crkveni oci su govorili o trezvenoj
opijenosti koju daje Duh Sveti. U tom smislu je Ignacije, ovjek ...re, bio oduev ljeni
ovjek, ovjek puh duha.

Univerzalnost

to univerzalnije, to boanstvenije! to je Ignacije pridonio ovoj formulaciji?

Moda je i vrijeme u kojem je Ignacije ivio igralo pri tome nekakvu ulogu. Ono je
imalo jednu posebnu crtu za globalno, neto to obuhvaa svijet, za univerzalno: Ignacij e
je roen 1991., 1992. Kolumbo otkriva Ameriku; 1521. se obraa Ignacije; 1522.
zavrava prvo oplovljavanje Zemlje i donosi eksperimentalni dokaz da je Zemlja okrugla.
Refleksija toga nalazi se kod duhovnih vjebi u razmatranju o postanku ovjeka:
promatrati ..., kako tri Boanske Osobe promatraju cijelu povrinu ili cijeli rub zemlje
napunjen ljudima (EB 102).
Moda je univerzalna crta dola u Ignacijev ivot i kroz njegovu karijeru na dvoru.
Kao pa i mladi asnik ivio je u atmosferi koja je odisala neim od mirisa velikog,
dalekog svijeta.
Jo vie krajnje odluujue je Igaacijeva duhovnost univerzalna u tom smislu da je on
pronaao jednog Boga i Gospodina koji je Gospodar cijele stvarnosti.
Bog je punina i poelo sveg postojanja. On je Gospodar svemira. U poslanici Koloanima
o Kristu pie (1,15 17): ....
Ignacije se razumije u slubu ovog Gospodina. On koji je Glava Crkve (Kol 1,18)
dao je svojima universalan nalog: Idite po cijelom svijetu i navijetjte evanelje svim
stvorenjima! (Mk 16,16).
Kao to Isus nije mogao dugo izdrati na jednom mjestu, nego je htio propovijedati
evanelje po svim gradovima i selima Izraela, kako se je davao za mnoge, za sve,
tako i Ignacije osjea u sebi Duh Kristov koji ga sve dalje vue i tjera: to univerzalnije,
to boanskije.
Dimenziju univerzalnog u jednoj duhovnosti mora se shvatiti vie kvalitativno nego
kvantitativno. Broj kunih posjeta, broj ljudi s kojima se ima kontakt ne odluuje o
univerzalnosti, nego duhovna kvaliteta susreta. Univerzaln.. se susre..kada sam prisutan
i paljiv prema pojedincu, nego kada za 100 odsutnih molim usput strelovite molitve.
Univerzalnost dakako govori i da se vlastita unutranjost srca da sve vie rastegnuti.
Drugi Vatikanski sabor izraava ovo u dekretu o Crkvi u svijetu danas s rijeima
Radost i nada, alost i strah dananjih ljudi, posebno siromanih i ugnjetavanih na sve
naine su takoer radost i nada, alost i strah Isusovih uenika (Gaudium et spes, 1).
U ignacijanskoj molitvi je mjesto za svijet, politiku, stabla koja izumiru, izgladnjele
ljude, zatoene... Gledanje vijesti moe iznenada prerasti u razmatranje o postanku
ovjeka u knjiici duhovnih vjebi: Pogledati osobe, jedne i druge... u tolikoj
razliitosti kako odjee tako i ponaanja, jedne bijele i druge crne, jedne u miru i druge u
ratu, jedne kako se smiju i druge kako plau, jedne bolesne i druge zdrave, jedne dok se
raaju i druge dok umiru. (EB 106).
U ovom promatranju svijeta ovjek nije osamljen. On s dragim Bogom gleda ljude
koji jedni druge ranjavaju i ubijaju (EB 107). Gledajui na njih boanska Ljubav
govori: Ostvarimo otkupljenje ovjekovog roda (EB 107). ovjek koji zajedno gleda,
pati i koji je tuan pozvan je da prema onome to svaki u sebi osjea, ... prati i
nasljeduje naeg Gospodina koji je isto postao ovjekom. (EB 109). Tko ivi u

obuhvatnoj Kristovoj ljubavi htjeti e moliti: Gospodine, neka moja ljubav bude sve
univerzalnija!

Rad i muka

Za jednog posjeta jednoj kui za obrazovanje mladih isusovaca naao sam iznad sudopera
u ... naljepljen natpis: Promatrati Boga kako se mui i osvrnuti se na sebe!
To to je visilo iznad sudopera zamiljeno kao domiljati poziv na suradnju pogaa u
sredite ignacijanskog shvaanja rada. Ono proizlazi iz vjerniko mistinog pogleda na
Boga koji radi:
......................................................... (EB 236).
Kakva slika Boga i njegovog djelovanja! U kavom se svjetlu ovdje pojavljuje rad! Ovaj
zapanjujui pogled se nalazi u razmatranju o zadobivanju ljubavi koje Ignacije
zapoinje rijeima: Prvo je da ljubav mora biti vie u djelima nego u rijeima. (EB
230). Ovdje govori ..aljivi Baskijac, ovjek djela i poznavalac ljudi koji zna koliko
esto moemo initi lijepe rijei ljubavi, ljubavi prema blinjima i onda u ozbiljnoj situaciji ne poistiti samo vlastito smee, a kamoli sa svojom snagom stvarno biti tu za druge.
Za njega rad moe biti izraz ljubavi.
Ovaj tekst o Bogu koji ljubi i radi ne govori nita vie i nita manje nego da se rad
moe razumjeti i doivjeti kao dogaaj koji spasava. To je duhovna, teoloka i
povijesnoduhovna revolucija!
Jer bar jednom rad prianja miris tereta, klevete i neotkupljenja. Nije udo da su u
mnogim jezicima neto kao u latinskom labor, rad i muka ista rije ili u bliskom
srodstvu. U germanskim jezicima je srodno s sirotovati, dijete unajmljeno za teki
fiziki rad i u slavenskim jezicima s rabota (tlaka) i Roboter (robot). Biblijska
rije ..ti posvuda od ..ih njiva, od poroajne muke i od kruha kojeg ovjek mora zaraditi
u znoju svoga lica (usp. Gen 3,19). U antici je fiziki rad bio vrednovan kao robovski
posao za razliku od slobodnih poslova kao to su znanost, umjetnost i dravna sluba.
Moda vrednovanje rada u kranskoj oblasti ima veze s tim to su ne malen broj
prvih krana bili robovi. Iskustvo osloboenja: Nema vie idovi i Grci, robovi i
slobodnjaci... (Gal 3,28), relativiziralo je takoer i razliku u klasama, gru pama
zanimanja i razliitim podrujima djelatnosti.
Benediktinska ora et labora povezalo je na svoj pozitivan nain rad i molitvu.
Srednjovjekovna kranska mistika je takoer pridonijela cijenjenju rada. Nalaziti Boga
u svemu, u najdubljoj meditaciji i kod djeljenja juhe siromanima, to je isto bilo gledite
njemake mistike kao kasnije i Ignacijeve.
Iz jednog mistinog gledanja Ignacije sve ljeske poslove smatra oplemenjenima; svo
djelovanje postaje sudjelovanje s Bogom. Ignacije stavlja Boje i ljudsko stvaran je ne
samo u vezu s dogaanjem Stvaranja, nego prije svega u vezu s Kristom, Bojim
radnikom: On koji je nazvan rabbi, uitelj, najprije je dugo godina bio radnik, tesar.
Razumio se je u rad. Ignacije u duhovnim vjebama daje onima koji ele slijediti Krista
da im govori: Kao i ja i on se danju mora muiti i nou bdjeti itd., da bi nakon toga sa
mnom dobio udio u pobjedi kao to je sudjelovao i u mukama (EB 93).
Sjeam se da u duhovnim podukama za redovniki zavjet siromatva povremeno stoji
da siromatvo za jednog isusovca znai mnogo raditi. U tome ima puno istine. U naem
vremenu i kulturi se oituje da ljudi mogu biti i ...., tj. ovisni o radu. Izgleda da je
Ignacije svjestan toga i zato savjetuje u Konstitucijama svoga reda umjerenost u

duhovnim i tjelesnim naporima (Konst 822). Ponekad izgleda da su i subraa vidjela to

da je Ignacije pronaao mir. Jedna zabiljeka iz dnevnika patra Gonalvesa da C mare
svjedoi ovo: Jer stvar oko koje se svi mi moramo najvie brinuti je da je na Otac u
dokolici; i ovo mu moramo ...
Jer njegova dokolica jer je on toliko ... i ujedinjen s Bogom odrava i nosi cijelu
Drubu. Mistika radnog dana i mistika nedjelje pripadaju zajedno.

Djela

Vjerujem jo samo u ono to ja inim proitao sam u pismu mlade djevojek koja je
pokuala s ovom nakanom pobjei iz svijeta sanjarija, uzaviranja osjeaja i slomljenih
nakana. Rijei su esto buka i dim. Djela su izraajnija i pouzdanija: Dovoljno se
rijei izmijenilo, neka konano govore djela, tako ne govore samo kazalini junaci
klasike, nego je to i jezik evanelja: to ste uinili jednomu od moje najmanje brae...;
Ne tko Gospodinu kae Gospodine, nego tko ini volju moga Oca; to vam kae, to
ini...
Ignacije govori ovim jezikom evanelja kada kae da se ljubav mora vie nalaziti u
djelima, nego u rijeima(EB 230).
Petar Faber, jedan od prvih Igaacijevih drugova, podijelio je rijei, tako glasi,
u..........................
Subrat koji ovo prenosi pie dalje:
Kad ove podjele pod treim je lanom razumio dobar primjer djela koje netko ini, a
koji je najdjelotvorniji i najrazumljiviji jezik od svih. Ovo sam donio da bismo razumjeli
da je na Otac najvie koristio ovaj jezik kako bi primjenjivao i drugi nain govorenja.
Postoji cijelo obilje takvih Ignacijevih radnih rijei koje su postale vidljivim
institucijama, djelima: Za mnoge prostitutke u Rimu on je sagradio Martinu kuu.
Ovdje su ene nalazile prihvatite i posao koji se plaa. Novo je bilo to da ni su morale
obeati, to je bilo uobiajeno da e voditi ivot prema samostanskim pravilima u molitvi
i djelima kajanja; mogle su se, kada bi ... ponovno se vratiti u normalan ivot. Katarinina zaklada je trebala pomoi ve u ... da mlade djevojke koje su bile ugroene
bijedom i ne..olnom situacijom kod kue stvore bolju startnu poziciju za svoj ivot.
Dvije kue za siroad su mladim ljudima dale komadi domovine kao i poduku i
obrazovanje u jednom zanatu. Za zatoene je Ignacije organizirao mnogostruku pomo,
izmeu ostalog i krug bogatih mukaraca koji su namicali novac za otkup zatoenih.
Za njegu siromanih u ..peiti; izradio je vlastiti plan koji je jo i danas sauvan. Kada
je 1538. g. u Rimu bila glad prihvatio je Ignacije u svoju kuu 400 siromanih i brinuo se
za oko 3000 drugih od milostinje koju je dao sakupiti.
Kod Ignacijevih radnih rijei je uoljivo da je najprije ... kada je u bolnicama
njegovao bolesne prosio za siromane itd. Ali brinuo se je i za to da se naprave vee
institucije koje bi mogle davati trajnu pomo. To da samo milostinja nije dostatna nije
bilo za njega nikakvo pitanje
isto kao to njemu nije bio predmet teolokog
raspravljanja pripadaju li zajedno Boja ljubav i ljubav prema blinjima, vjera i
pravednost, evanelje i socijalno djelovanje. Bilo mu je dosatno puko i evanelja Isusa
Krista: Treba ljubiti Boga iz svega srca i svoga blinjega kao samoga sebe. To je sav
zakon i svi proroci (usp. Mk 22,37 40). Njegova djela su njemu u najdubljem smislu
bila opus Die, sluenje za Boga, sluba Bogu u smislu evanelja; ...da se vide vaa
dobra djela i slave Oca vaega koji je na nebesima (Mt 5,16).

ista namjera

U jednoj vruoj debati u talijanskom parlamentu prije nekoliko godina jedan je zastupnik
dobacio drugome rije jezuita. U to se je umjeao predsjednik parlamenta s
primjedbom da je sada zacijelo dostignut vrhunac meusobnog vrijeanja. Jezuita
znai prema dananjoj ... jezuit, licemjer.
Gotovo ni jedan drugi prijekor ne bi tako pogodio Ignacija kao taj da su njegovi
sinovi licemjeri. Licemjer je onaj koji se pravi da je naizgled svet, koji umije svirati na
klaviru diplomatskih trikova. Gdje je tu ista namjera, prava namjera o kojoj
Ignacije tako esto pie?
Po njemu vrijedi namjeru u svim pojedinanim stvarima pravo drati i stalno
nastojati svidjeti se i sluiti boanskoj dobroti (Konst 288). ista, prava namjera daje
svemu svoju vrijednost. Bez nje sve jest i postaje krivo, sumorno, iskrivljeno, mutno,
neiskreno.
Tako na to gleda i sv. Augustin koji je sudjelovao u stvaranju povijesti znaenja
pojma ista namjera. Polazna toka je za njega bila mjesto u tekstu iz govora na Gori:
Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve e tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti
je pak oko nevaljalo, sve e ti tijelo tvoje biti tamno. (Mt 6,22 23). Kao oko, kae
Augustin, moramo shvatiti namjeru u kojoj djelujemo. Ovo se nalazi tono na liniji
Isusove izjave, ne ini neistim ono to ovjek izvana prima u sebe, nego srce iz kojeg
dolaze rijei i djela ine istim, odnosno neistim. Skoro banalno, a ipak istinito kae
narodna izreka: istome je sve isto!
to se vie dovedu u vezu istoa namjere i jednostavnost srca to je manje ona jedna
obina stvar.
Prva potekoa je markantno izraena u reenici: Suprotno od dobrog je dobro
miljenje. Moe biti da netko ima najbolju namjeru, a ipak uini tetu. Ali, mi smo
vam htjeli samo najbolje!, nerijetko tako glasi roditeljska prituba ili pri jekor njihovoj
djeci. Je li stvarno uvijek bilo najbolje za djecu? Nisu li se esto iza toga skrivali vlastiti
interesi koji su skrivali pogled na stvarno dobro djece? Izvia koji je vjeran svom motu
Svaki dan jedno dobro djelo vodi stariju gospou preko prometne ulice da bi onda
ustanovio da ona to uope nije htjela, htjela je dodue karikatura, ali jasno je: i sta
namjera je samo onda ista kada gleda na stvarne odnose, prijeko i na uspjeh. Inae je
ista namjera samo moja namjera.
Druga opasnost za istu namjeru je blizina s imanjem prava i fanatizmom. Tako
gledano ne zauuje to je rije krivovjerac izvedena iz katkarer, to znai isti.
Krivovjerci i ideolozi svih nijansi su ljudi koji svoje vienje stvari smatraju jedino
ispravnim.
Pravi dogmatiari, naprotiv, proroci doivljavaju svoju neistou. Prije nego to
navjetaju rije Boju usta im se iste uarenim ugljenom, kao to opisuje prorok Izaija
(6,6f).
Uvijek postoje skrivene loe namjere. ovjek mora uvijek iznova svoje srce, sebe
samoga izloiti Bogu kojega prorok Malahija smatra ljevaem koji sjeda pred pe za
lijevanje ... (usp 3,2f). Onaj koga se je ova slika jako dojmila doputa da mu kova zlata i
srebra kae da je opisano isto kao kod Malahije: Kova je sjeo i pogledao kroz maleni

otvor je li doao trenutak da uzme zlato iz pei. I ovaj trenutak je doao onda kada kova
moe prepoznati svoj lik u otopljenoj masi.
Ignacije koji je volio usporedbe radovao bi se ovoj slici i njegovoj izjavi: Kada Bog u
ovjeku ponovno prepozna svoju neiskrivljenu sliku onda je ovjek ist. Onda za ovjeka
vrijedi i Isusovo blaenstvo: Blago istima srcem: Oni e Boga gledati! (Mt 5,8).

Alat

Loe je kada se nekoga zloupotrijebi. Prekrasno je biti upotrijebljen. Teko je pomiriti se

s tim da se vie ne moe upotrijebiti, biti neupotrebljiv. Bolesnik prijevremeni
umirovljenici, umirovljenici, roditelji ija su djeca samostallna i nisu vie kod kue
primjeuju katkada bolno prijelaz u ne biti vie upotrebljiv.
Ignacije je sebe cijeloga ivota doivljavao kao ovjeka kojega Bog koristi i dao se je
na koritenje. U rijei alat koji radi povezano s Bogom (instrumentum coniunctum)
ovo jasno dolazi do izraaja. To .... ignacijanska svijest biti upotrijebljen kao uenik, kao
apostol, kao sluga u vinogradu gospodara etve. Koje poruke sadraje ova slika?
Sigurno najprije uenje zbog biti upotrijebljen od Boga. Bog eli upotrijebiti ljude za
svoje djelo, On koji je sve dobro napravio stvorio je upotrebljivim ljude; ljude s
kojima i po kojima e djelo stvaranja i otkupljenja biti dokrajeno, Rijei: Bog nema
drugih ruku osim naih, koje su se prije svega mogle vidjeti napiisane u poslijeratnom
vremenu kod Isusove figure s odsjeenim rukama izraava ovu svijest, smjeti biti prst
Boji.
Slika o oruu sadrava ujedno i komplimentarnu poriku: moi neto uiniti samo u
ruci onoga, koji stvara: Bez mene ne moete nita uiniti! Igla meu prstima velje,
skalpel u rukama kirurga, instrument na kojem svira umjetnik, kist u rukama slikara svi
alalti su djelotvorni samo po onome tko ih treba, kosiristi i ..di Ljudi esto doivljavaju
kako Boji Duh odmah djeluje kroz njih kada druge duobriniki susreu i s namjerom
da pomognu. Tako moe biti da odluujui doivljaj s duh. vj. nije pamet.. Savjet
voditelja duh. vjebi; to moe biti reklamni natpis na plakatu, zraka sunca u prljavom
stranjem dvoritu ili starija ena koja moli polaznika duhovnih vjevi da ue kroz
prozor kako bi iznutra otvorio sluajno zatvorena vrata.
Kada jedan alat valja onome koji s njim stvara i djeluje? Onda kada nije velike
zapremine i kada je tono prilagoen zadai. Neki glazbeni instrument je u toj mjeri
nepodesan kada jo ini vlastite zvukove, kada ne daje ist ton. Ignacije je hitio u
ovom smislu biti to prikladniji alat u Kristovim rukama.
U jednom pismu mladim isusovcima koji su studirali na universitetu u Cimbri jasno je
da se za biti prikladan Kristov alat ne radi u prvom redu o sposobnostima,
intelektualnim dostignuima itd., nego prije svega o rastuoj ljubavi. Bog koji ljudima
kroz svoje u..e eli donijeti poniznost, ljubav i strpljenje, eli da je taj uzrok djelovanja
koji je on odmah upotrijebio kao alat npr. propovijednik ili ispovjednik ponizan,
strpljiv i pun ljubavi. Kroz to je nvjestitelj evanelja potreban za jo prikladniji alat za
... milosti.................(GB 157).
Ovo gledite ini razumljivim da su Ignaciju sredstva koja povezuju alat s Bogom i
pripremaju ga na to da se da dobro voditi njegovom boanskom rukom djelotvornija
nego same pastoralne metode.
Kada ovjekova funkcija alata oznaava vezu s Bogom u ljubavi, poniznosti i
strpljivosti onda je to najvee osobno ispunjenje. Biblijske slike mogu ljudima, oruu u
Bojim rukama, dati rijei molitve. Ti pravi Mojsije, daj da budem tap u Tvojoj ruci,
koji iz njedara stijena stvara vodu; Ti Spase i Lijenie, daj da budem povoj kojim vee

rane; Ti izvore ivota, daj da budem kale za one koji eaju; Ti, pute k Bogu, daj da
budem smjerokaz na rubu ceste; Ti dobri pastiru, daj da budem tvoja frula.
Petar Faber koji je Ignacija posbno dobro razumio jednom je zabiljeio: Kada ga je
jednom netko zamolio za slubu ispovjedi, za oienje dola mu je elja biti
Kristova metla, da mete savjesti i pomae istiti Crkvu. ak i ako se metla lagano
raspadne i prljavtina ostane na njoj visiti smio bi se ipak nadati da u nebu smije biti i
zvati se slavnom Kristovom metlom. ....mentum con.... sada i zauvijek.

Kontemplativan u akciji

Pater Nadal, kojeg je sam Ignacije oznaio kao najboljeg tumaa njegove duhovnosti, je
........koji s jednom kratkom formulacijom tono pogaa: Contemplativus in actione, tj.
contemplativan u djelu je ignacijanski ovjek. Isto tako vrijedi obratno: U
kontemplaciji je ovjek koji moli aktivan.
Ova formulacija koja ujedinjuje okciju i kontemplaciju morala je u jedno vrijeme biti
privlana, s jedne strane kipiti od aktivnosti, a s druge trai kontemplaciju. Ignacijansko
gledite nudi ovdje jednu sintezu i put koji ljude moe voditi u ....jem jedinstvu obaju.
U Ignacijevo je vrijeme pitanje aktivnog i kontemplativnog ivota bio pitnje dvaju
razliitih oblika ivota: ivota u svijetu i ivota u samostanu. Pri tome je
kontemplativno
samostanski nain ivota vrijedio kao uzvieniji, bolji. To za
Ignaciija nije pitanje. Po njemu ovjek moe dospjeti do savrenosti u svakoj klasi ili
ivotu koji nam Bog na Gospodin nudi da izaberemo (EB 135).
Sigurno kod njega postoji razlika izmeu akcije i meditacije. Drugaije je kad on
nekoga u duhovnim vjebama uvodi u kontemplaciju ili kad kae nekom subratu da treba
raditi u bolnici u bolesnikoj slubi.
Ipak Ignaciju ova razlika nije toliko vana. Za njega je odluujua ona sloboda srca
koja vodi stalnoj povezanosti s Bogom u svemu.
Ova duhovna istina se najlake da izvesti gledajui na ljudsku ljubavnu vezu. Tamo je
bitno samo jedno: meusobna ljubav. Pripremaju li dvoje ljudi koji se vole zajedno jelo,
bdije li jedno na bolesnikoj postelji drugog, etaju li jedno pored drugog u nutarnjoj
utnji kroz umu, jesu li njeni jedno prema drugome ili se ljuto kore kod pitanja odgoja,
jesu li jedno drugome blizu i kad su izvana odvojeni vano, temeljno i .... u svemu je
jedno: da vole jedno drugo. U ovoj ljubavi su aktivni i pasivni naini postojanja
jedno.
Jedna usporedba iz tjelesnog moe ovu ivotnu cjelinu aktivne i kontemplativne
dimenzije ivota uiniti preglednom: ovjek ima oi i ruke, on moe gledati i initi.
Oboje njemu pripada. Oboje treba za ivot. Oboje je upueno jedno na drugo, inae ruke
pipaju samo u tami, odnosno ovjek nikada ne moe dosei ono to vidi.
Jo neto drugo kae ova usporedba: Oko dosee dalje nego to ruke mogu dosei i
noge nositi. Tko ovo ne potuje, unitit e se. Glupo je htjeti se popeti na sve vrhove koji
se vide. U ovom je smislu ljudski ivot vie kontemplativan nego aktivan. ovjek vidi
vie nego to moe dosei. Mnogo toga dodiruje oima u promatranju. Zbog toga
smije, mora sebi davati vremena za promatranje.
Iz ovog gledanja e se razviti djelovanje. U Ivanovome evanelju u vezi s ovim stoji
jedna rije koja puno govori: Sin ne moe sam od sebe initi nita, radi to vidi da ini
Otac. Isus ivi nutarnje jedinstvo gledanja i djelovanja, kontemplacije i akcije. Jo
jednom e pater Nadal:
Moramo se esto prisjetiti da vita activa i contemplativa moraju zajedno ii svojim
putem... Tako sazrijeva vita activa superior ( ivot velike aktivnosti ), u kojem su djelo i
promatranje postali jedno ... Jednom rijeju: djelovanje ljubavi koja je sasvim jedno s
Bogom to je savreno djelovanje.

U ovom pogledu ivota su Marta i Marija jedno. Molitveni ivot vodi nae
djelovanje i daje mu nutarnju duhovnu radost i snagu i na rad treba pustiti molitvu
da raste i dati joj snagu i svetu radost.
Duo Kristova

.....................
(Jedna jako stara molitva koja je bila omiljena Ignacijeva molitva i na koju viestruko
upuuje u duhovnim vjebama)