Você está na página 1de 5

1. Proitajte tekst o osnovnim pojmovima srpskog mentaliteta.

Prokomentariite svaki od
pojmova navedite primer kada ste se u komunikaciji sa Srbima nali u situaciji koja
potvruje ili opovrgava stav autora. Da li su neki od navedenih pojmova karakteristini
i za Va narod i koji? Navedite pet osnovnih pojova ruskog mentaliteta i primere kako
se manifestuju u svakodnevnom ivotu.

10 pojmova srpskog mentaliteta


Marina Milojevi
Jedan monah je rekao da su Srbi cvee sa ivice groba. Neto lepo, lako lomljivo, to uvek stoji
na ivici neega, smrtnog, traginog. Lepa slika.
Ovako Lazar Dami, marketing konsultant, kolumnista i pisac opisuje Srbe. Autor knjige
Cvjearnica u Kui cvijea, studije o uticaju i znaaju kultnog stripa Alana Forda u bivoj
SFRJ, gostovao je u Beogradu povodom dopunjenog izdanja knjige. Dotakao se i srpskog
mentaliteta izneo svoja objanjenja kroz 10 pojmova i to na nain na koji o nama govori i svojim
prijateljima u Engleskoj gde ivi i radi vie od 20 godina.
- Pitaju me ta treba da znaju pre nego to dou u Srbiju, na Balkan. I ja im onda u kratkim
crtama objasnim. Kada zavrim sa priom, uglavnom dobijem bele poglede. Ono to im
ispriam njima je nepojmljivo - kae Dami.
NESTALNOST
Najstalnija stvar na ovim prostorima je nestalnost. Okreemo se kao to di-dej vrti plou.
Velika je meavina uticaja. Svaka sezona poinje ispoetka, da ne kaem vlast. Mi nismo kao
saher torta, lepo naslagani slojevi koje posle moe da see, nego smo kao inija pageta: sve
je umotano i uvaljano u crveni sos, krv. Mi smo kao Vikipedija, svako pie svoje pare. Otud
ona izreka, dva Srbina, tri politike partije.
SMRT
Englezima je nepojmljivo da je smrt toliko blisko povezana sa naim ivotom. Potpuno ih okira
da mi jedemo na grobljima. Ja im priam o zadunicama, izae se na groblje, postave se krpe
na grobove i iznesu se svakakve akonije, i jede se, naravno, u ast preminule osobe. I mi
potpuno sreno sedimo na mestu smrti i krkamo! Kako moe da jede na groblju? Mogu, jer
je normalno, jer je smrt potpuno normalna. Ili recimo prie iz mog rodnog grada, u Smederevu
gde postoji elezara. Kae prijatelj: Zna da je Mika postao tenk? pitam: Kako je postao
tenk. I onda mi ispria kako su remontovali traku koja vodi u pe. Mika je zaspao na traci. U
meuvremenu oni poprave motor. Nisu videli Miku, ukljue traku da vide kako ide i Mika ode
u pe. To sam ja sluao kao dete.
RTVE
S druge strane, imamo mit o rtvama. Patnja je stalno u naem ivotu, poevi od detinjstva i
govora roditelja: Ja sam u tvojim godinama iao 10 kilometara peke do kole po cii zimi i
snegu, uzbrdo do tamo i nazad. To se kod nas prenosi porodino s kolena na koleno, kao neko
zlatno posue.
MUDROST

Kod nas nema lake rasprave, i kad nikog ne zna, odmah se ue u razgovor o ivotu i smrti. Ali
to je sjajno! Uz to ide i pria o vremenu. U Srbiji postoji jedna vrsta atemporalnosti. Vreme
ovde sporo protie na mnoge naine. I dalje je u kafiima ista muzika kao i 70-ih i 80-ih, kao
neki zatvoreni sistem. I atemporalnost u smislu da, ako se sa nekim prijateljem ne vidite 10
godina, onda kao da si otiao iza oka da kupi kafu i vratio se na razgovor tamo gde ste stali.
Ta atemporalnost ide i u kafane. Ako mi ita nedostaje, to su kafane, vreme da se sedi i da se
pria o dubokim stvarima, bez urbe.
NADREALIZAM
Kad se spoji smrt i nestabilnost, dobija se stanje slino snu - automatski nadrealnost. Zbog toga
mislim da princip naeg ureenja nije ni komunizam ni socijalizam, nego nadrealizam. Kao
svakodnevna pojava. Uvek se setim vremena inflacije i onog dodatka za usisiva, za vaenje
deci slina iz nosa. Neki maarski uvoz je bio, stavi se na nos i u usisiva, ukljui se u struju i
izvuku se detetu sline iz nosa. To je Alan Ford u naem ivotu. Kad ste u tom snu, sve je
mogue.
HEROJI
Nismo u stanju da se odredimo da li smo heroji ili rtve. Mitovi o herojstvu se kod nas prelamaju
kroz nekoliko stvari. Prvo, Marko Kraljevi, koji je u principu vestern lik, Klint Istvud samo u
srednjem veku i sa buzdovanom. Pa onda cela pria oko voa. Karaore na koga mislimo kao
na stamenog koji hoe da se bije, a ne razmiljamo o njemu kao o oveku koji je doneo zakonik
kojim se zabranjuje lov na vetice, da se Srbima beli svet ne smeje.
KONTROLA IMPULSA
Brecanje je uobiajen nain komunikacije. Imamo slabu kontrolu impulsa, uvek prvo uradimo,
istresemo se, pa mislimo. I to je deo kulture, obrazovanja, politike. Pre neki dan gledali smo
neku TV emisiju i primetili kako se ljudi jedni drugima obraaju. Dva modela se pojavljaju totalno ogorenje ivotom, niko me ne slua i onda ja udarim u moju priu, koja nema veze sa
pitanjem, koja je prepuna emocija i taj narativ mora da ispuca do kraja inae se osea nesreno.
S druge strane ja arogancija, zanemaruju pitanje, nego se isporuuje kao partijska linija, esto
na uvredljiv nain.
SUJEVERJE
Najvei neprijatelj u Srba kojeg se plai i plaeni ubica je - promaja. Prisustvovao sam tui u
autobusu na putu za Smederevo koja je izbila zato to je neko otvorio prozor, a vreli vazduh je
uao u autobus. Srbi ne vole bilo kakav pomeraj vazduha izmeu dva prozora. Pa sve te
magijske akcije, pu, pu, pu, da kucnem u drvo...
ILAVOST
Imamo mnogo kreativnih prilika da primenimo ovakvu nau psihu. Postoji jedan koncept
dugad inovacija, siromana inovacija. Od Indije do Kine, postaje i velika stvar na Zapadu.
ta to znai? Da mora da situaciju jedinstvenog ogranienja i jeftinog resursa iskoristi kao
kreativnu priliku da promeni nain razmiljanja i nain na kreira stvari. To mi treba da
iskoristimo.
HUMOR

Velika posledica nadrealnosti. Ozbiljne satire koje ima ovde, napolju nema. Tu je i naa potpuna
zaneenost u proslavljanju. Odete na nau svadbu i ubacite se u sevdah. Mi stvarno jesmo cvee
sa ivice groba, samo malo vie moramo da se fokusiramo na cvee, a malo manje na grob.

2. Proitajte tekst o srpskom mentalitetu u poslovnom svetu. Pre itanja teksta pokuajte
da svojim reima definiete kafanu i njenu ulogu u srpskoj kulturi. Proitajte tekst i
uporedite sa svojom polaznom pretpostavkom. Da li ste nekada posetili kafanu? Opiite
kako je to izgledalo.

Zapadnjaci o srpskom mentalitetu: ta e Srbima drava,


kad imaju kafanu
Osim to se u kafanama jede i pije, u njima se kuju zavere i vode politike polemike, ozbiljnije
nego u srpskom parlamentu. Ona je od vitalne vanosti za svakog Srbina i zato to zamenjuje
administrativni sistem u kojem nita ne moe da se zavri redovnim putem, dok se u kafani ne
upoznaju ljudi za protekciju bez koje je ivot obinog oveka u Srbiji potpuni haos, piu
britanski i ameriki putopisci izmeu dva svetska rata.
Putopisi o Srbiji izmeu dva svetska rata britanskih i amerikih autora nisu bili mnogobrojni,
ali su obilovali opisma kafana, navodi Sanja Lazarevi Radak sa Balkanskog instituta SANU u
svojoj knjizi Na granicama Orijenta. Putopisci su isticali da se kafane nalaze na svakom
koraku i predstavljaju kljunu drutvenu instituciju koja u mnogome zamenjuje dravu, a esto
i crkvu.
Koja aa vie sasvim je dovoljna da se ovi Balkanci raspriaju, a u tim dugim, naizgled
besmislenim razgovorima krije se obilje korisnih politikih informacija. Putnik sa malo vie
radoznalosti, ako se potrudi da ostane trezan u pijanom balkanskom ambijentu, mogao bi da
sazna mnogo toga: koliko Srbi vole ili mrze Engleze, koliko i ta duguju Rusiji i Rusija njima,
ta komunisti misle o monarhistima i obrnuto, potuju li se kralj i otadbina, da li se o njima
priaju vicevi, jesu li studenti revolucionarni element srpskog drutva, ili je to samo jo jedan
mit Saznae i kakav je standard stanovnitva i hoe li uskoro poeti novi rat, da li e neko od
vladara biti ubijen, ili je to samo predrasuda o Balkancima da su im politika ubistva hobi.
Leerni, svakodnevni ambijent srpske kafane je ustvari mesto na kojem se vode ozbiljne i
estoke politike polemike, i da u tom ambijentu nema alkohola, kafana bi u pogledu ozbiljnosti
rasprava o stvarnom stanju zemlje i odlukama od kojih zavisi njena budunost, bila daleko
ozbiljnija institucija od srpskog parlamenta, pie Dejvid Futman, britanski diplomata, koji je
neposredno pre stupanja na dunost u Srbiji bio pripadnik MI6 britanskog ministarstva spoljnih
poslova.
Morbidna jela izvrsnog ukusa
U kafanu se dolazi svakog dana i u svako doba, konstatuje i ameriki novinar Dadli Hitkot.
Kafana okuplja sve pripadnike drutva, i skoro svaki Srbin moe sebi da priuti jutarnju kafu
ili rakiju, kojom se na rubu Evrope obino otvaraju oi. Hitkot istie prljavtinu i nedostatak
komfora u veini srspkih kafana, buku, smeh i ogromne koliine duvanskog dima, to ne
umanjuje uivanje posetilaca. Zakljuuje da lokalne kafane apsorbuju i svakog stranca koji
doe na Balkan, a one u Beogradu sistematizuje po drutvenom statusu posetilaca. Kafana

Srpski kralj okuplja srednju klasu i glasne Nemce i ima bogatu kolekciju raznih ljudi. U
vodeem gradskom hotelu Excelsior moete sresti hrvatske ministre, bive minsitre i njihove
egrte. U Palas dolaze Jevreji poslovni ljudi iz Budimpete i Vojvodine, dok je Ruski car
rezervisan za grupu lokalnih Jevreja. Tu moete sresti i devojke koje u kabareima dobro
zarauju. Ipak, za pravog, stoprocentnog Srbina, sve su to mesta sumnjivog morala, pa on odlazi
drugde. Srpski zvaninici, advokati i lekari poseuju Moskvu, a nii sprat ovog hotela
ostavljen je onima koji vode none poslove. Za pravog Srbina, Kolarac je, takoe, dobro
mesto. Politiari, novinari i glumci odlaze u Srpsku krunu, univerzitetski profesori sede u
Grkoj kraljici, a najvieniji ljudi u Velikoj Srbiji. Meu beogradskim kafanama nalaze se
i dva Londona, u istom bloku.U hotel London dolaze Crnogorci. Podrumi spadaju u
posebnu kategoriju, po pravilu se zatvaraju u devet i u njima, navodno, nemate obezbeeno
mesto za sedenje.
Kafana je ak i u periodu najizraenije ekonomske krize od sutinskog znaaja za
svakodnevnicu svakog Srbina, ak i za onog najsiromanijeg, pie britanski novinar i prevodilac
Lavet Filding Edvards. On je zapanjen morbidnim jelima izvrsnog ukusa, kakvi su kembii
i prasetina, koja deluju kao bebe na ranju, ali i iznenaen tolikom kolinom hrane po
svaijem ukusu i za svaiji dep. Putopisac istie orijentalno naslee koje se prepoznaje u
sporosti, rastegnutom vremenu koje Beograani provode u kafanama i paradoksalnom
preplitanju haosa i ureenosti. Uprkos zapadnoj spoljanosti, arenim reklamama, kafi sa
lagom i belim kiflama, atraktivnim fasadama ili elegantnim izlozima po uzoru na one u
Londonu i Parizu, beogradska kafana uva neto od starog Orijenta. Umesto u sudovima i
policiji, na alterima i u kancelatijama, najvanije poslove Beograani obavljaju u kafanama,
to Edvards opisuje kao zanimljivo i egzotino, ali i pretee istonjako ponaanje.
Zapadni uticaj je samo fasada, ispod nje je malo promenjen istionjaki mentalitet. Prosean
stanovnik Beograda ne brine ako na neto treba da eka. Za njega je to prirodna funkcija kao i
disanje. Ljudi koje lino ne poznajete jedva da su imena. Pokretanje bilo kog pitanja na Balkanu
podrazumeva traenje linog kontakta tako je u njihovom poslu, u njihovoj politici, tako je u
svakom njihovom reimu ma kako on sebe nazivao. I sve se to veoma esto obavlja u kafani.
Sporo, uz ruak, pie, kafu, cigaretu. Zato kafana ostaje mesto od vitalnog znaaja za svakog
Srbina, jer je kafana mesto gde se zavravaju svi poslovi.
Bez protekcije loe vam se pie
Futman, takoe, primeuje da u Srbiji nije mogue ostvariti pravo na penziju, platu, potpisati
ugovor ili dobiti neophodna dokumenta redovnim putem, ve iskljuivo uz line kontakte koji
se najpre uspostavljaju u kafani. Kontakt se zove protekcija, a bez nje nastaje haos u ivotu
obinog graanina. Bez protekcije ministarstva e pred vama samo podizati koridore, a
pojedinac e uzalud lutati od vrata do vrata, nadajui se nekom reenju. Ako vas zvaninici
poznaju, sve e uiniti da vam pomognu. Ako nije tako, loe vam se pie. Kako bi se saznalo
ko je kome i preko koga ta uinio, ko treba kome da zahvali ili mu uzvrati uslugu, kao i ko je
u srodstvu sa kim i kolike su anse da se ostvari protekcija, odlazi se u kafanu preko puta
Narodnog pozorita. To je kafe Riunione, objanjava Futman, gde se pred ruak sjati pola
Beograda. Tu su ljudi koji obavljaju poslove i oni za koje ti poslovi treba da budu obavljeni.
To su oni koji neto mogu da srede u nekom ministarstvu i oni kojima neto treba da bude
sreeno. Zato ovde dolaze politiari i njihovi prijatelji, novinari, lokalni i strani. Svakome neto
treba. Ova mesta su putnicima zanimljiva jer ih poseuju neobini ljudi koji u prvi mah trae

cigaretu ili ibicu, da bi nastavili da raspredaju o traginoj ivotnoj sudbini koja ih je zadesila
jer nemaju protekciju. To je u kafanama ovog tipa i nain da se do protekcije doe, napominje
engleski diplomata.
Samo galame, a nita ne menjaju
Kao to je Srbima prirodno da ekaju, prirodno im je i da svaki as ulaze u konflikt sa vlau i
meusobno, jer svaki Srbin je politiar. Paradoks je to niko ne oekuje da e pobune doneti
stvarne promene, zakljuuje Dejvid Futman. Sve poinje jednog obinog jutra, uglavnom
spontano. Nekoliko stotina studenata okupira zgradu Univerziteta i pravi barikade. Policija
napravi kordon i spreava da do studenata doe moralna podrka ili pomo u hrani, a ako ni
tada ne odustanu, kree bitka u kojoj se studenti protiv pendreka bore stolicama. Policija ih na
kraju odvodi u zatvor i nakon kraeg vremena puta na slobodu. Ako nemire ne izazovu
studenti, to e uraditi neko drugi, a za to vreme, uprkos barikadama i saobraajnom kolapsu,
Beograani normalno obavljaju svakodnevne poslove. Umesto istinske reenosti da se neto
promeni, samo se podie galama, nakon koje e se sve vratiti na staro, jer se uvek jedna ista
imena smenjuju sa jedne pozicije na drugu.
Zorica arkovi
Tekst jepreuzet iz najnovijeg broja B&F br 97 koji e se u utorak 14.05.2013 pojaviti na
kioscima

Você também pode gostar