AVANGARDA, MODERNISTIKI POKRETI I SOCIJALNA

KNJIEVNOST U I. RAZDOBLJU (1914 - 1929.)

Vlado Pandi i Josip Kekez, Hrvatski 4, Zagreb 2000, str90-100

1 dio

Prva desetljea 20. stoljea prola su u otru suprotstavljanju

umjetnosti zavrnice 19. stoljea, odbacivanju realizma, pa
simbolizma, naturalizma, impresionizma. irina, raznolikost i
raznorodnost umjetnikih smjerova oteava tradiciji imenovanje.
Nema jedinstvena stila u tom razdoblju, ali jedinstveno je odbacivanje tradicije. Suprotstavljene su tradicija i modernost, pa
zato i nazivanje toga razdoblja modernizmom ili modernistikim
pokretima, te avangardom - u znaenju prethodnice novog
vremena. U nekim zemljama ustalili su se ili preteu pojedinani
nazivi tih pokreta jer je umjetnost, knjievnost poglavito bila u
znaku tih pokreta.
Naglost, estina odbacivanja tradicije potjee iz opeg nemira
prijelomnoga vremena kao prirodnog odgovora na stanje koje nije
nudilo nade. Umjetnici su nezadovoljni postojeom umjetnou.
Moan je utjecaj filozofskih strujanja na poetku 20. stoljea. Iako
se poziva na zbilju, istinu, umjetnost je po miljenju
modernistikih predvodnika daleko od "istinske zbilje", zatajuje
najvee ovjekove brige, vri nedostojnu ulogu prikrivaa
vremena koje nudi beznae. Potrebna je preobrazba ovjeka,
preobrazba duha. ovjek, pojedinac, sve je nemoniji u noenju
tekog bremena koje mu je nametnulo vrijeme. Zaplaen je u
oekivanju vremena koje dolazi. Otuenje ovjeka biva sve vee.
Tehnika napreduje i mijenja ivotne prostore; gradovi rastu, a
ovjek gubi podlogu koja mu je davala sigurnost. Ambicije nacija i
naroda pomiu granice starih vidika; postaju preuski dotadanji
prostori. Porastao je broj drava koje ele odluivati o cijelom
svijetu; nema dvojbi o buduim velikim sudarima, neizbjenim
sukobima u kojima e stradati slabaan ovjek. Umjetnici osjeaju

svoju odgovornost. Nametnula im se obveza utjecaja na vrijeme.

U takvim okolnostima misao njemakog filozofa Friedricha
Nietzschea (1844 1900.) o potrebi ruenja postojeeg svijeta i
uspostavljanju uvjeta za stvaranje novog ovjeka ostvaruje
znaajan utjecaj. Suprotstavljanje tradiciji oituje se na razliite
naine, bira razliite putove.
FUTURIZAM

Futurizam kao umjetniki pokret utemeljen je 1909. Filippo

Tomaso Marinetti (Filipo Tomazo Marineti, 1876 - 1944),
objavljuje Futuristiki manifest (Manifesto futurista u Parizu.
Nakon toga manifesta pojavilo ih se jo nekoliko s ostalih
podruja umjetnosti.
Pokret je bio izrazito usmjeren protiv tradicije. U Italiji se
futurizam razvija kao estoko protivljenje pristaa
industrijalizacije i tehnikog napretka starim umjetnikim
vrijednostima, Italiji muzeja, galerija, starina. Slavi se dinamika,
grad, tehniki strojevi, nacionalna snaga, pozdravlja talijanski rat
protiv Libije kao "veliki futuristiki trenutak". Marinetti je na
vijest o osvojenju Tripolija napisao da su pojedincu i narodu
doputene sve slobode osim da bude kukavica, a rije Italija mora
nadjaati rije "Sloboda". Potie nacionalne osvajake ambicije,
zahvaljuje talijanskoj vladi na osvajanjima. '1`akav pokret bivao je
sve manje umjetniki, a sve vie politiki, koji e se izroditi u
faizam.
Najvanije su odrednice futuristike knjievnosti: bezobzirnost,
visok stupanj zanosa, ushienosti i sna. U pjesnitvu su promicali
slobodan stih, vrlo jezgrovit izriaj. Odbacivali su sintaksu.
Isputali su glagole jer su usporavali njihove poruke. Potpuno su zanemarivali pravopisna pravila. Skromni su njihovi knjievni
rezultati. Gabriele D'Annunzio (Gabrijele Danuncio, 1863 1938.), sljedbenik Carduccijeva pjesnikog klasicizma i Vergina
pripovjedatva, iskazao je zanimanje za futurizam, upravo za
slavljenje i poticanje rata, pa e 1919. voditi i talijansko vojno
zaposjednue Rijeke.

U slikarstvu se futurizam oitovao u nemirnim linijama,

proimanjem oblika i isticanjem dinamike modernog ivljenja,
razbijanjem oblika i otrim suprotstavljanjem jarkih boja.
Najdjelatniji je slikar Umberto Boccioni (Umberto Booni, 18821916). U zanosu slavljenja talijanskih osvajanja, postaje ratnik, a
zavrit e ivot nakon pada s konja.
Futurizam u Rusiji zaeo se kao zagovaranje ovjekove slobode
bez svih tradicionalnih stega. Najpoznatiji su futuristi
pjesnici Vladimir Majakovski (1893 - 1930.), Velimir
Hljebnikov (1885 - 1922.) i Boris Pasternak (1890 - 1960.).
Majakovski je uveo u pjesnitvo gradsku tematiku, gradski
argonizam, pa i vulgarne rijei. Lomi tradicionalni stih i nastoji
postii to vie patetike.
Dok je talijanski futurizam zastranjivao "udesno", ruski je
zastranio "ulijevo". Veina se ruskih futurista prikljuila
Lenjinovim boljevicima.
EKSPRESIONIZAM

Ekspresionizmu je kao vrlo iroku pokretu teko oblikovati

nedvojbeno odreenje. Opsean je i raznorodan prosvjed protiv
dotadanje umjetnosti, estoka kritika pozitivizma, naturalizma i
impresionizma. Pobunjenici, mladi ekspresionisti, odbacivali su
umjetnost koju su imenovali jednostavnim odrazom zbilje.
Zagovarali su unutarnje traenje zbilje jer zbilja nije izvan
ovjeka, nego je u ovjeku.
Ustaljeni naziv ekspresionizam proizaao je iz nastojanja kritiara
za zakljukom kada je pokret ve bio dobro ukorijenjen u
slikarstvu i knjievnosti, glazbi pa i kazalitu. Posebice su taj
naziv irili njemaki asopisi "Der Sturm" ("Juri") i "Die
Aktion", ali potrebno je spomenuti da su ta dva asopisa "u svojoj
selekciji moderne poezije polazila od teorijskih predodbi koje se
u znatnoj mjeri razlikuju" (V mega).
Poetak ekspresionizma povjesniari nalaze u Francuskoj,
posebice u njezinu slikarstvu. Suvremeni istraivai
ekspresionizma ` istiu da su na njegovu pojavu utjecali

slikari Vincent van Gogh (Vensan van Gog), Edvard Munch i Paul
Gauguin (Pol Gogen). Posebno se istie Gauguinova uloga u
pouku, primjerice da se i stablo moe obojiti jarko crvenom bojom
ako se umjetnik tako eli izraziti, prihvatili su "fovisti" na
Jesenskom salonu u Parizu 1905. Predstavili su svoju koncepciju o
slici koja nije dekoracija, ni kompozicija ni red, nego izraz.
Ekspresionizam se najsnanije oitovao u Njemakoj, a najjai
utjecaj su na njemake ekspresioniste izvrili doseljeni slikari Van
Gogh i Munch.
Na ekspresioniste je velik utjecaj izvrio i filozof Friedrich
Nietzsche. Prva skupina njemakih ekspresionista organizirala se
1905. i nazvana je "Die Brucke" ("Most"). Imala je dobre veze s
francuskim fovistima. Ta se skupina odrala do 1913. Drugo
ekspresionistiko drutvo osnovano je 1911. pod nazivom "Blaue
Reiter" ("Plavi jaha"). Glavni su osnivai Vasilij Kandinski i Franz
Marc.
Za tu se skupinu tvrdi da je izrazito misaono usmjerena, a obojica
istaknutih predstavnika voljela su plavu boju. Unato razlikama
izmeu tih dvaju ekspresionistikih slikarskih drutava
zajedniko im je odbacivanje naturalistikog i impresionistikoga
gledanja "izvana". Zanimalo ih je "iznutra". Impresionistima su
predbacivali njihovo preveliko povjerenje u oi.
U knjievnosti se ekspresionizam razmahao u drugom desetljeu
20. stoljea, na tragu ekspresionizma u slikarstvu.
Nikada nee biti zajednikoga ekspresionistikog programa, ali
istaknuti su kritiari iznosili svoje ekspresionistike smjernice i
oekivanja od knjievnosti. Mnogi su ekspresionisti isticali da
vrijeme u kojemu ive potie krik, prosvjed protiv oaja. Hermann
Bahr (1863. - 1934.) napisao je 1916.: "I evo oajnikog krika:
ovjek viui trai svoju duu, iz naeg vremena otima se samo
krik oaja. ak i umjetnost vie u tmini, zaziva u pomo, priziva
duh: to je ekspresionizam." Usporeuje ekspresionizam i
impresionizam: "Impresionizam je odvajanje ovjeka od duha;
impresionizam je sputanje ovjeka na razinu gramofona

vanjskog svijeta. I evo ekspresionista da ovjeku ponovo otvori

usta: ovjek je odvie dugo utke sluao; sada hoe govor duha."
Dok je to Bahr pisao, bjesnio je u Europi Prvi svjetski rat. Osim u
Njemakoj i Austriji, uz zaee u Francuskoj, ekspresionizam je
imao odjeka - u Belgiji, nordijskim zemljama, Madarskoj, ekoj,
Italiji (melodini ekspresionizam), Rusiji i dr.
Ni u jednoj drugoj zemlji ekspresionizam nije bio t ko irok i
razliit pokret kao u Njemakoj. Ope je miljenje da je najbolje
uspjehe postigao u prvoj razvojnoj fazi. Vie se ekspresionista u
zavrnici drugoga desetljea 20. stoljea oglasilo tekstovima
(manifestima) koji su obrazlagali pjesnika ekspresionistika
postignua i otkria. Kasimir Edschmid u tekstu o ekspresionizmu
u knjievnosti i novo pjesnitvo zabiljeio je:
Cijelo podruje bavljenja ekspresionistikog umjetnika postaje
vizija (vienje). Umjetnik ne gleda, on vidi. Ne prikazuje, nego
doivljava. Ne ponavlja, nego oblikuje. Ne uzima, nego trai.
Nema vie lanca injenica: tvornica, kua, bolest, vika i glad.
Postoji o tome sada samo vizija. Znaenje se te injenice
iscrpljuje im umjetnikova ruka, prodrijevi kroz njih, dokui ono
to je iza njih.
Suprostavljeni impresionizmu, ekspresionisti su nadahnue za
svoje stvaralatvo nalazili ondje gdje nije bilo tradicionalne
ljepote. Umjesto prirode i drugih ljepota, njih zanimaju "runi"
motivi: buni gradovi, sirotinjska predgrada, bolniki odjeli za
najtee, neizljeive bolesti, ulini mete, ratna stradanja,
dimljivost gostionica i kojekakvih runih svratita, prostori
oneieni ispustima tvornikih dimnjaka i sl. Ekspresionizam ne
doputa nikakve stege u oblikovanju knjievnoga teksta. Rue se
potpuno pravila pjesnikoga stvaranja. S povjerenjem u veliku
preobrazbenu snagu duha ne tuju nikakvu prirodnu logiku
zbivanja, nikakvu prirodnu "istinu". Ostvaruju nizanje, brzi prolaz
dojmova. Ne zanima ih sustavna psiholoka ralamba, ni u
dramskom stvaralatvu koje je u razdoblju ekspresionizma
ostvarilo izvanredna djela.

Dvije su prekretnike zbirke u njemakom ekspresionistikom

pjesnitvu: Vjeni dan (1911.) Georga Heyma (Geork Hajm, 18871912.) iPrijatelj svijeta (1911.) Franza Werfela (Franc Verfel,
1890-1945.). Uz tu dvojicu najistaknutiji su pjesnici Ernst
Stadler (Ernst tadler, 1883 - 1914), Georg Trakl (Geork Trakl,
1887 - 1914.) i dr.
Najpoznatiji su ekspresionistiki dramatiari Georg Kaiser (Geork
Kajzer, 1878. - 1945.) i Ernst Toller (Ernst Toler, 1893-1939.).
Ekspresionistiki pokret u knjievnosti poeo je gubiti dah u
godinama nakon Prvoga svjetskog rata, a u zavrnici treega
desetljea potpuno e smalaksati. Uslijedila su umjetnika
razoaranja, gubitak povjerenja u oekivane promjene. Velik je
broj ekspresionista izgubio ivot u ratu, mnogi su u znakovitim
okolnostima poumirali mladi. Neki su u novim, opasnim ivotnim
okolnostima zautjeli, a na koncu pred nacistikim valom u
Njemakoj rasprili su se po svijetu preostali njemaki
ekspresionisti.
Slino se dogaalo i s ekspresionistima-likovnim umjetnicima te s
ekspresionistikim glazbenicima i kazalinim redateljima. U
glazbi se ekspresionizam oitovao odstupanjem od uobiajenih
melodijskih, harmonijskih, ritminih i formalnih pravila skladanja.
Ekspresionizam se u kazalitu, posebice u Njemakoj i Rusiji,
oitovao odstupanjem od tradicionalne scenografije,
ukljuivanjem mnotva te u glumakom prenaglaenom
gestikuliranju, izravnom oponaanju ivotnoga nemira, izrazitoj
patetici. Sve je praeno velikom igrom svjetlosti i zvuka: ljudskih
artikuliranih i neartikuliranih glasova, krikova, zvukova izazvanih
novim tehnikim napravama. Na pozornicu se ukljuuje i film.
Nastoje se ostvariti fantastine dekoracije.
Kratko je trajao ekspresionizam. Tek koja dva desetljea: u
knjievnosti i krae. Ipak, oznaio je umjetniku prekretnicu,
plodonosan udar na tradiciju. Znaajan je utjecaj ekspresionizma
na umjetniki, knjievni razvoj u 20. stoljeu. Tako je i u
hrvatskoj knjievnosti koja se u taj knjievni pokret prvi put

ukljuila bez kanjenja, gotovo istodobno, u ekspresionistikoj

irini i raznovrsnosti
KUBIZAM

Kubizam je umjetniki pokret koji se izravno nastavlja na

Cezanneove postavke o mogunostima likovnih ostvarenja svega
to u prirodi postoji prema osnovnim oblicima kugle, valjka i
stoca. Kubisti su za svoj osnovni oblik izabrali kocku. Prvi su
kubisti, Georges Braque(or Brak, 1882. - 1963.) i Pablo
Picasso (Pablo Pikaso, 1881-1973.), predstavili svoju kubistiku
koncepciju 1907. Opseg i struktura prve su dvije preokupacije
kubista. Odbacili su atmosferu, iznijansiranu boju i valovitu crtu i
nastojali stvoriti vrlo strogo slikarstvo.
Picassu i Braqueu prvi se priklonio Leger, a njihova se skupina od
1909. do 1911. ubrzano poveavala.
Prva je razvojna dionica kubizma nazvana analitiki kubizam, a
druga sintetiki kubizam. Kubizam je svjesno ukidao optiku
iluziju. Racionalnom ralambom zbiljskih elemenata uspostavlja
se autonoman lik, poredak na slici pa uvodi neke poslije esto
rabljene likovne postupke, posebice apstrakciju.
Blizak je kubistima istaknuti francuski pjesnik Guillaume
Apollinaire (Gijom Apoliner, 1880-1918.). Pjesniki
eksperimentator povezuje klasino sa suvremenim, uzvieno sa
svagdanjim, a posebno ga je zanimao grafiki izgled pjesme
(Krasopisi). S velikim tovanjem pratio je kubistiku umjetnost i
napisao poticajne kritike (Slikari kubisti).
IMAGIZAM (IMAINIZAM)

Javio se kao knjievni pokret u Engleskoj (1912.). Utemeljitelj mu

je ameriki pjesnik Ezra Loomis Pound (Ezra Paund, 1885.1972), koji je od 1907. uglavnom ivio u Europi, a bio posebno
poznat i po svojoj politikoj prevrtljivosti. Najznaajniji mu je
suradnik bio pjesnikRichard Aldington, 1892 - 1962.
Imagisti su zagovarali slikovnost pjesnikog izraza. Nastojali su
dojmljivo utjecati na itatelje bojom i ritmom. Izraavali su se vrlo

jezgrovito te su nerijetko odstupali i od gramatikih pravila.

Ukljuivali su u pjesme razgovorni jezik. tedjeli su na stilskim
sredstvima; nije im se sviala sloena simbolika.
Iz Engleske se imagizam proirio u Ameriku i Rusiju. U Americi
mu je glavna promicateljica pjesnikinja Amy Lowel (1874 1925.),
a u Rusiji pjesnik Sergej Jesenjin (1895 - 1925.) pod nazivom
imainizam. On je 1919. u asopisima "Sirena" i "Sovjetska
zemlja" objavio imainistiki proglas. Imainizam se u Rusiji
pojavio upravo kada je uznapredovao socijalistiki realizam, a
splanjavao futurizam. Jesenjin je zabiljeio da imainizam kao
"kola" nije imao temelja pa se ugasio sam po sebi.
DADAIZAM

Dadaizam je nastao vrlo burno 1916. u Zurichu u vicarskoj, gdje

se bio sklonio velik broj umjetnika tijekom Prvoga svjetskog
rata. Tristan Tzara (Tristan Dzara, 1896 - 1963), osniva i pisac
prvog manifesta, izjavio je u jednoj prigodi, nekoliko desetljea
poslije:
Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam, valja zamisliti s
jedne strane duhovno stanje skupine mladih ljudi koji su se
nalazili u nekoj vrsti zatvora, kakav je bila vicarska u vrijeme
Prvoga svjetskog rata, i s druge strane intelektualnu razinu
umjetnosti i knjievnosti u to doba. Dakako, ratu je morao doi
kraj, a poslije smo vidjeli i druge. Sve to zbivalo se u
poluzaboravu koji se po navici naziva povijeu. No, oko1916 1917. inilo se da rat nikada nee zavriti.
To je bio razlog za dadaistiku pobunu, zagovaranje apsurda,
promidbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti.
Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta
rijeima:
Dada je nastala iz moralne potrebe, iz neutaive elje da se
postigne apsolutni moral, iz dubokog osjeaja da bi ovjek, koji je
u sreditu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmo nad
osiromaenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim
stvarima i loe steenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja

je u to doba bila zajednika svima mladima, iz pobune koja je od

pojedinaca traila posvemanje prihvaanje potreba svoje
prirode, bez obzira na povijest, na logiku...
Dadaizmu je do ruenja, unitenja starih naela i zakonitosti
logike. Ismijava "vjenu ljepotu". Protiv je nepokretnosti misli i
odreenja pojmova. Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi
izvode zakljuak da dadaizam nije toliko protuumjetniki i
protuknjievni smjer "koliko posebno raspoloenje duha, krajnji
in antidogmatizma koji se za svoju borbu slui svim sredstvima"
(De Michelli).
Tzara se javio manifestima 1918. i 1920. Odbacuje sve teorije.
Izruguje se i kubistikim i futuristikim "akademijama,
laboratorijima formalnih ideja". Iz tekstova zrai neobino
uznemirenje, nepredvidivost.
Uz Tristana Tzaru osnivai su pokreta Hans Arp, Hugo
Ball, Richard Huelsenbeck, Philippe Soupault, Andre
Breton i Louis Aragon. Dadaizam se proirio na SAD, Njemaku,
Francusku, ali ve1922. djelatnost se pokreta naglo smanjuje.
Izrazitih dadaistikih knjievnih djela i nije bilo, ali dadaizam je
neprijeporno utjecao na stvaralatvo mnogih knjievnika.
Dadaistikih elemenata i utjecaja ima kod veeg broja
knjievnika.
SOCIJALISTIKI REALIZAM

Pojavio se u Rusiji i Francuskoj na poetku 20.st., ali ubrzo se

javlja u vie europskih zemalja i prije nego to je dobio ime.
Odredivali su ga kao umjetniku metodu, nain izraavanja u
likovnim umjetnostima i knjievnosti, kao sjedinjenje elemenata
realizma i socijalistikih idejnih smjernica. Svrha mu je stvaranje
umjetnikih djela koja e odgojno (idejno) utjecati na "narodne
mase", poglavito na radnitvo. Karakteriziralo ga je mnotvo
"parola", "plakata", "zidnih novina", obilje patetike, velike rijei i
crno-bijela tehnika. Svodila se umjetnost na promidbu
socijalistike (komunistike) politike. U knjievnim djelima
suprotstavljeni su dobri i loi likovi. Dobri su promicatelji i

nositelji borbe za "socijalistiku budunost", a loi su "nazadni",

primjeri narodnih neprijatelja, "buruja".
Glavni predstavnik i oblikovatelj socrealistikih naela
umjetnikog stvaranja je Maksim Gorki (1868 - 1936.). Ponajprije
ih je sustavno predoio u romanu Mati (1906.). Poslije ih je
razraivao u programskim i ideolokim te s tekstovima
najavljujui "pobjedu novoga nad starim", "idejnoga nad
bezidejnim", "revolucionarnoga nad drutveno nazadnim".
Nakon dolaska 1917. boljevika (komunista) na vlast u Rusiji
postajao je ubrzano socijalistiki realizam slubeni (zadani) smjer
likovnoga i knjievnoga izraavanja. Politiki ivot i komunistiko
klicanje (parole) "o svijetloj budunosti" bili su u osnovi
"socijalistike umjetnike proizvodnje" u (novoimenovanoj dravi)
Sovjetskom Savezu. S dolaskom Staljina (1922.) na stranako pa i
dravno elno mjesto - postao je socijalistiki realizam stroi i
zahtjevniji. Posebno je negativnu ulogu u potpunu zastranjivanju
socijalistikog realizma imao Andrej danov(1896 - 1948.) koji je
u drugoj polovici dvadesetih godina postao glavni sovjetski
politiar zaduen za kulturu i umjetnost. Prema njegovu imenu
nastao je pojam danovizam kao oznaka stroge provedbe
dogmatskih naela socijalistikog realizma. To je i ozakonjeno
1934. na Prvom saboru sovjetskih pisaca. Socijalistiki realizam
postao je obvezatna knjievna metoda, ali i prije toga, vie od
deset godina, zabranjivana su mnoga umjetnika djela,
neprilagoena naelima socijalistikog realizma. Mnogi su pisci
zavrili na robiji i smrtno stradali.
Socijalistiki realizam, zahvaljujui dravnom socijalizmu, imao je
medu modernistikim smjerovima 20. stoljea, jedan od najduljih
vjekova, posebno u zemljama pod sovjetskim utjecajem (vlau).
NADREALIZAM

Modernistiki je pokret koji nastaje u Francuskoj u dvadesetim

godinama 20. stoljea. Moglo bi se rei da je svojevrsni nastavak
dadaizma. Oslanja se na rezultate psihoanalize, a nastoji
spontano oblikovati tekst smjerajui prema nadrealnom.

Talijanski povjesniar umjetnosti De Michelli kae za

nadrealizam:
Ono to dadaizam nije mogao postii zbog svoje prirode, pokuao
je napraviti nadrealizam. Dadaizam je slobodu nalazio u
neprestanom poricanju; nadrealizam je toj slobodi pokuao dati
temeljne "doktrine': To je prijelaz iz negacije u a afirmaciju.
Mnoge postavke dadaizma nastavljaju se u nadrealizmu,
mnoge geste, mnoga destruktivna stajalita, opi osjeaj pobune
ak i provokativne metode, ali sve to poprima drugaije oblike.
(...) Naime, ako se isti anarhizam dadaizma temeljio iskljuivo na
podrugljivoj naravi njegove polemike dostiui u najboljem
sluaju poimanje slobode kao neizbjeno i ivotno odbacivanje
svake moralne ili drutvene konvencije, nadrealizam se javlja s
prijedlogom rjeenja koje bi ovjeku jamilo pozitivno ostvarljivu
slobodu. Umjesto dadaistikog posvemanjeg spontanog i
primitivnog odbacivanja, nadrealizam nudi eksperimentalno
istraivanje oslanjajui se na filozofiju i psihologiju. Drugim
rijeima, istom anarhizmu suprotstavlja se spoznajni sustav.
Godine 1924. Andre Breton (Andre Breton, 1896 - 1966.), bivi
dadaist, objavljuje prvi manifest nadrealizma. Nadrealizmu
pripadaju i istaknuti pisci: Paul Eluard (Pol Elijar, 1895 1952.), Antonin Artaud (Antonen Arto, 1896 - 1948.). Nadrealist
je barem jedno vrijeme bio ileanski pjesnik Pablo Neruda (1904.
- 1973.), a i slavni panjolski pjesnik Federico Garcia
Lorca (Federiko Garsia Lorka, 1898 - 1936.).
U likovnoj su umjetnosti najistaknutiji Giorgio de Chirico (oro
Kiriko, 1888. - 1978.), Joan Miro (1893. - 1983.), Salvador
Dali (1904.- 1989.) te kipar Alberto Giacometti (1901. - 1966.).
U umjetnikoj fotografiji i na filmu nadrealistike metode rabili
su Antonin Artaud, Salvador Dali i Luis Bunuel (1900. - 1983).
Nadrealizam nije ve od poetka ustrajao kao jedinstven, teorijski
cjelovit pokret. Ouvanje jedinstvenosti nadrealizma nastojao je
ostvariti Breton, ali nije uspijevao ni svojim dodatnim
manifestima. Njegovo je najjednostavnije odreenje nadrealizma:

Nadrealizam je isti psihiki automatizam kojim se izraava

zbiljsko djelovanje misli izraene govorom, pismom ili nekim
drugim nainom; nadrealizam je diktat misli u kojemu je izona
svaka kontrola razuma, izvan svih estetskih ili moralnih
preokupacija.
Nadrealistiki, automatizam, iako je jedna od glavnih rijei
nadrealistike poetike; razlikuje se od dadaistikoga. "Manje je
psihiki, a vie mehaniki" (De Michelli). Nadrealizam nije uspio
stvoriti neka pravila knjievnoga oblikovanja i estetska mjerila.
Odreivali su ga oslobaanje unutarnje istine, odnos duha prema
zbilji i ivotu.
Temelj moderne knjievnosti 20. stoljea ini:
pjesnitvo Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea, Arthura
Rimbauda
drama Henrika Ibsena, A. P. ehova, Augusta Strindberga i Alfreda
Jarryja
proza Henryja Jamesa i F. M. Dostojevskoga
psihoanaliza Sigmunda Freuda
filozofija F. Nietschzea i Herryja Bergsona
Karakteristika moderne knjievnosti su:
antitradicionalnost
svojstva knjievnosti europskog kruga
multikulturalna sinteza
Struje u modernoj knjievnosti su: ekspresionizam, futurizam, dadaizam,
nadrealizam, imaizam, vorticizam, impresionizam, akmeizam,
simbolizam.
Avangarda knjievnopovijesna odrednica ekspresionizma, futurizma,
dadizma i nadrealizma (smjerova koji nisu vezani iskljuivo za jednu
nacionalnu knjievnost).
Rije avangarda je francuskog porijekla a znai gurnuti naprijed,
unaprijediti, pokrenuti. Poetak 20. stoljea ispunjen je strahom,
neizvjesnou i nesigurnou pred sudbinom. Prvi svjetski rat i nova
znanstvena otkria uzrokuju angaman umjetnosti.
Obiljeja i stilske tehnike avangarde su:
o depersonalizacija
o antiesteticizam
o osporavanje postojeih knjievnih oblika stvaranja
o razbijanje sintakse (fragmentarnost teksta)
o dehijerarhizacija postojeeg anrovskog sustava

o stvaranje novih oblika

Futurizam javlja se u dvije nacionalne knjievnosti (future = budunost)
Italija Filippo Tommaso Marinetti pie Futuristiki manifest 1909. g.
te se zalae za temeljitu obnovu knjievnosti.
Rusija V. Hljebnikov i V. Kruonih provode barbarizaciju knjievnosti,
dok V. Majakovski koristi futurizam kao ideju ujedinjenja u drutvenom
prevratu
Ekspresionizam Njemaka 1910. 1924.
-protiv knjievnog oponaanja stvarnosti (urbani knjievni pravac)
-prevladava lirika i drama, a motivi su strah, pobuna i raspadanje
-dvije glavne knjievne skupine sa sjeditem u Menchenu: Der Ritter
Blau (Plavi jaha), Die Brcke (Most)
-asopisi: Der Sturm (Juri) i Die Aktion (Napad)
-predstavnici: Gottfried Benn, Georg Trakl, Franz Werfel, Ernst Stadler,
Franz Kafka
-hrvatski ekspresionisti: A.B. imi, M. Krlea i A. Cesarec
Dadaizam Zrich, vicarska, 1916. g.
-vraanje izvornom govoru i djejoj naivnosti
-1911. g manifest pie Tristan Tzara, ostali predstavnici su Hugo Ball i
Hans Arp
-dada (njem.-fr). igraaka
-fragmentarnost, umovi, izazivanje drutvene sablazni
Nadrealizam nastaje u poslijeratnoj francuskoj knjievnosti
-slobodno nizanje asocijacija
-traenje skrivene stvarnosti, surealizam
-Andre Breton, Virgina Wolf
-knjievnost toka svijesti (W. Faulkner, J. Joyce)
Imainizam engleski knjievni stil
-cilj je prikazati stvarnost u slikama sa snanim emocionalnim doivljajem
-S. Jesenjin
Simbolizam (novi) Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda

S. Jesenjin zbirke pjesama: Ispovijest mangupa, Krmarska Moskva,

Pugaov
-znaajnije pjesme i poeme: Pismo majci, Crni ovjek
-tematika: propadanje patrijarhalnog seoskog ivota
F. G. Lorca zbirke pjesama: Knjiga pjesama, Pjesme, Ciganski
romancero, Pjesnik u New Yorku, Umro od ljubavi
-drame: Krvava svadba, Dom Bernarde Albe

-znaajnije pjesme: Oprotaj, Konjikova pjesma

-tematika: smrt (simbolizam)
-panjolski pjesnik roen u Andaluziji, 1936. ubili ga frankisti za vrijeme
graanskog rata
P. Neruda zbirke pjesama: panjolska u srcu, Sveopi spjev,
Sto soneta o ljubavi
-znaajnije pjesme: Ljubavna pjesma
-knjievni pravci: nadrealizam i simbolizam
-ileanski pjesnik, prijatelj sa F. G. Lorcom, ministar kulture i umjetnosti za
vrijeme mandata predsjednika Aliendea. Pogubljen prilikom dravnog
udara od stranke vojnika generala Pinochea.
-poveznice sa hispanoamerikom knjievnou Borges (borheizam,
konstruiranje stvarnosti), Marquez (Machondo i 100 godina samoe)

PROZA tehnike pripovijedanja u romanu moderne knjievnosti:

unutarnji monolog
struja svijesti
psihoanaliza
pripovjedni monolog
vrijeme moderne prie je kratko, vrijeme postaje subjektivna
dimenzija
Predstavnici proze moderne knjievnosti su:
Virginia Woolf Gospoa Dolloway, Svjetionik
James Joyce Portret umjetnika u mladosti, Uliks (Ulysses)
William Faulkner Sartoris, Krik i bijes
John Dos Passos Manhattan Transfer
Marcel Proust U traenju izgubljenog vremena
Thomas Mann Smrt u Veneciji, arobna gora
Franz Kafka Proces, Preobraaj
Andrej Beli Sankt Peterburg
Mihail Bulgakov Majstor i Margarita
Boris Piljnjak Gola godina
M. Proust francuski knjievnik, pripada pravcu impresionista
-ciklus od 7 romana U traenju izgubljenog vremena :
Put k Swannu (Combray), U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja od
Guermantesa, Sodoma i Gomora, Zatoenica, Bjegunica,
Pronaeno vrijeme
-moralna kritika predratnog francuskog drutva
-tehnike unutarnjih monologa i psihoanalize
-poznati motivi i likovi: madeilene kolaii, Charles Swann, Francoise
F. Kafka eki pisac njemakog knjievnog kruga
-prijatelj Max Brod zasluan je za posthumno objavljivanje Kafkinih djela

-novela Preobraaj jedino je prozno djelo objavljeno za ivota (lik Gregor

Samsa)
-ostala znaajnija djela su: Proces, Amerika, Dvorac
-tematika: nagovjetaj montiranih procesa, strah, neizvjesnost, tjeskoba
(ekspresionizam)
-likovi iz Procesa: Josef K., gica Brstner, ga Grubach, stric Karl, Leni,
Titorelli, Willem, Franz, Kaminer, nadzornik, istrani sudac, zatvorski
kapelan
W. Faulkner ameriki pisac, liriar i dramatiar
-najznaajnija djela su mu romani: Sartoris, Krik i bijes, Leei na
umoru, Svjetlost u kolovozu
-tematika: propadanje aristokracije na amerikom Jugu u imaginarnom
gradiu Jefersonu
-primjena tehnike toka svijesti, ostvario Nobelovu nagradu 1949. g.
-likovi iz romana Krik i bijes: idiot Billy, Quentin, Jason, Caddy
-filmska adaptacija romana Dugo toplo ljeto, glumac: Paul Newman

DRAMA moderna drama temelji se na djelima:

A. P. ehova: Ujak Vanja, Tri sestre, Vinjik, Galeb
H. Ibsena: Nora (Lutkina kua)
Predstavnici moderne drame su:
George Bernard Shaw avolov uenik, Sveta Ivana, Pygmalion
T. S. Eliot Umorstvo u katedrali
B. Brecht Opera za tri groa, Majka Courage i njezina djeca
L. Pirandello poznati talijanski dramaturg
-najpoznatije prozno djelo mu je Pokojni Matija Pascal
-opus od 44 drame nazvao je pod jedinstvenim imenom Gole maske
-najpoznatije drame iz tog opusa su est osoba trai autora i
Henrik IV.
-svojim radom utjecao je i na hrvatske dramatiare poput I. Vojnovia i M.
Begovia
-njegov rad spada u knjievni pravac nadrealizma, meutim on svojim
djelima utire i put egzistencijalizmu, mijeanju realnog i irealnog, sna i jave
-teatar u teatru kazalite apsurda
-likovi iz drame est lica trai autora: otac, majka, pastorka, sin, djeak,
djevojica, redatelj

Hrvatska moderna
Hrvatska moderna naziv je kojim se u hrvatskoj knjievnosti odreuje
raznoliko razdoblje na prijelazu 19. u 20. stoljee. Poetak hrvatske

moderne najee se smjeta u 1890. ili 1892. godinu, kada dolazi do

znatnog slabljenja poetike realizma na ovim prostorima. Krajnjom se
godinom najee smatra 1914., kada izlazi zbornik drugog narataja
pjesnika moderne Hrvatska mlada lirika, a ponekad i 1916. ili 1917.
godina, kada duh ekspresionizma sve izrazitije prodire u hrvatsku
knjievnu praksu. Moderna obuhvaa stilska obiljeja impresionizma,
secesije,
dekandentizma,
simbolizma,
realizma,
naturalizma
i
neoromantizma. Knjievnost osvaja visok stupanj autonomije, a u
knjievnoj tehnici pojavljuju se brojne inovacije koje se izmjenjuju u skladu
s promjenama u vladajuoj modi. Pisci se okreu svojoj unutranjosti te
ele izraziti ono nedokuivo, podsvjesno i neistraeno. Zajednike znaajke
su otpor prema tradiciji, ukljuivanje u srednjoeuropske kulturne i
knjievne tokove, kritinost i sloboda umjetnikog stvaranja.
Naziv razdoblja i stilska obiljeja ne smiju se u potpunosti izjednaavati s
kulturno-politikim
i
naratajnim
pokretom
hrvatske
moderne
organiziranim u Pragu i Beu izmeu 1895. i 1903. godine, u kojemu
mladi ustaju protiv tradicionalista starih. Pokret ini praka skupina
okupljena oko kulturno-politikog asopisa Hrvatska misao, bekozagrebaka skupina okupljena oko knjievno-umjetnike smotre Mladost
te nadaka skupina koja se okree gimnazijskom asopisu Nova nada.
Knjievnokritiki diskurs hrvatske moderne razvija se u dvije faze. U prvoj,
koja se vremenski podudara s trajanjem pokreta, prevladava
programatsko-manifestna kritika, a kritiki osvrti usmjereni su na analizu
djela iz hrvatske knjievne tradicije. Praka se skupina zauzima za
socioloko-psiholoki pristup, a beko-zagrebaka orijentirana je prema
artistiko-estetikom aspektu. U drugoj fazi, koja traje do kraja razdoblja,
teite je na djelima nastalim nakon 1900. godine, a sredinje mjesto
zauzima A.G. Mato s esejistikom kritikom temljenom na opisivanju
dojmova. Najreprezentativniji hrvatski modernisti su Ivo Vojnovi, Janko
Leskovar, Antun Gustav Mato, Dinko imunovi, Fran Galovi, Vladimir
Vidri, Milutin Cihlar Nehajev, Ivan Kozarac, Janko Poli Kamov i Milan
Begovi.
Ivo Vojnovi (Dubrovnik, 1857 Beograd, 1929) hrvatski je dramatiar,
novelist i pjesnik. U prvoj fazi svojega stvaralatva pie pripovijetkePerom i
olovkom (1884) i kratki roman Ksanta (1886), koji je u kasnijoj redakciji
naslovljen Stari grijesi (1919). I. Vojnovi koristi se upotrebom intimnih
retrospekcija, opisom snova te ulogom brojnih pejsanih slika. Kao
pripovjeda prethodnik je modernog postupka, oslabljuje fabulu te trai
uporite u psiholokim i simbolistikim elementima. Od 1891. do 1901.
godine nastaju Lapadski soneti u kojima Vojnovi, prije Matoa i Vidria, po
europskim uzorima, u hrvatsku knjievnost uvodi dekadentne slike. U
njima tematizira svoj odnos prema Dubrovniku i njegovoj mitskoj slici u
vlastitoj svijesti. Dva od sedam jedanaesterakih soneta, Prlude (1898)
i Na Mihajlu (1892), uokvirit e kasnije nastalu Dubrovaku trilogiju (1902).
Vojnoviev dramski prvijenac je modernistika komedija Psyche (1889),
dok
na
tragu
europskog
naturalizma
i
simbolizma
slijede Ekvinocij (1895), Dubrovaka trilogija (1902) i Makarate ispod

kuplja (1922). Dubrovaku

trilogiju ine
tri
jednoinke: Allons
enfants!, Suton i Na taraci. U prvoj propada drava, u drugoj nestaju
njezini posljednji pripadnici gosparskog stalea, a u treoj dolazi do
nestanka plemia i poinje prevladavati seljaka logika. Osim dubrovakih
motiva, Vojnovi stvara i drame jugoslavenske tematike. To su Smrt majke
Jugovia (1907) i Lazarevo vaskresenje (1913). Kozmopolitskoj tematici
vraa se s troinom proznom dramomGospoa sa suncokretima (1912). Od
1909. do 1910. u Zagrebu je ureivao prvi hrvatski kazalini asopis
Hrvatska pozornica.
Janko Leskovar (Valentinovo, 1861 Valentinovo, 1949) hrvatski je
pripovjeda koji zajedno s A. G. Matoem otvara hrvatsku knjievnu
modernu, unato jo uvijek dominantnoj realistinoj paradigmi.
Zbirka Pripovijesti (1917)
sadri
pripovijetke Misao
na
vjenost (1891),Katastrofa (1892), Poslije
nesree (1894), Jesenski
cvijetci (1897), Pria
o
ljubavi (1900), Bez
doma (1900), Izgubljeni
sin (1903) i Kraljica zemlje (1905). Dominiraju momenti iscrpljenosti,
pesimizma, misticizma, jalovog filozofiranja, spiritualizma i snova, dok uz
pomo opisa pejsaa oslikava unutranjost svojih junaka. Glavni likovi u
navedenim pripovijetkama uglavnom su (polu)intelektualci, senzibilni i
usamljeni uitelji koji su pasivni u drutvenom ivotu, ali vrlo precizno,
emocionalno i intelektualno, prodiru u same sebe. Oni stoje pred
sudbonosnim odlukama koje ne uspijevaju realizirati zbog psihikog
optereenja prolou ili vlastite neodlunosti i nemoi. Na kompozicijskom
planu, susreu se dva vremena: vrijeme prole zgode koja ima posljedice u
sadanjosti te vrijeme sadanjosti u kojoj se neprestano tematizira prolost
i tako prijei svaku moguu budunost. Jedna od najpoznatijih
modernistikih pripovijedaka jest Misao na vjenost. Glavni lik uro Marti
kroz ludilo je dosegnuo vjenost i postao rtvom vlastite fikcije. U
romanima Propali dvori (1896) i Sjene ljubavi (1898) J. Leskovar tematizira
propale dvore i temu onodobnih hrvatskih knjievnih dekadenata.
Roman Propali dvori okvirno govori o propasti aristokratske obitelji, no u
njemu ne dominira prikaz drutvenih procesa, ve psiholoka analiza
glavnog lika Pavla Petrovia, dekadenta. Zbog potrage za vlastitim
identitetom i misaonog previranja, Petrovi ne uspijeva realizirati ljubav.
Fabula je fragmentirana, a radnja saeta i zbijena. J. Leskovar nastavlja je
psiholoke proze kasnog realizma, ali i razbija realistikog kanona, a
njegovi su junaci srodni zapodnoeuropskim primjerima modernistikih
likova.
Sredinjom linou hrvatske moderne smatra se Antun Gustav Mato
(Tovarnik, 1873 Zagreb, 1914), hrvatski pjesnik, novelist, putopisac,
kritiar, feljtonist i polemiar. Bio je sljedbenik simbolista, poklonik
Baudelaireove poezije i Poeove okantne novelistike. U knjievnosti se prvi
put javlja 1892. godine s pripovijetkom Mo savjesti koja naznauje
poetak hrvatske moderne. Matoeve pripovijetke sakupljene su u tri
zbirke: Iverje (1899), Novo iverje (1900) i Umorne prie (1909). Prema
motivima dijelimo ih na prie o hrvatskim ljudima i prilikama (Kip
domovine leta 188*, Pereci, friki pereci, Nekad bilo sad
se spominjalo),
humoreske
u
domaem
i
stranom
ambijentu
(On, Ubio, Prijatelj), fantastiarski ciklus (Camao, Ugasnulo svjetlo, Mi) te
tekstove zanosne ljubavne enje (Balkon, Cvijet sa raskra, Jesenska

idila). Pripovijetke su nastajale istodobno, a zajedniki su im lirska nota i

ljubavni motivi. Fantastiarski ciklus odreuju pojaana psiholoka
motivacija, motivi misterija ljubavi i smrti, analiza pojedinanih
individualnih sudbina, prisustvo nevjerojatnih dogaaja i bizarnih likova,
dok su ljubavni tekstovi natopljeni lirskom intonacijom i simbolizmom.
Motiv pejsaa, kao samostalna tema, ini sastavni dio cjelokupnog
Matoeva stvaralatva. Svaki njegov pejsa razvija asocijacije za
promiljanje razliitih problema, to najvie dolazi do izraaja u
putopisima. U esejima i putopisima (Ogledi, Vidici i putovi, Nai ljudi i
krajevi) plastino je ocrtao domai krajolik, tople kurije i bregovite
predjele. A.G. Mato poezijom se kontinuirano poeo baviti relativno kasno,
tek oko 1906. godine. Njegovih osamdesetak pjesama u zbirci su prvi puta
tiskane tek 1923. godine. Vanjske odlike njegove poezije su savrena
forma soneta, muzikalnost stiha, osjeaj za sinesteziju, profinjen ritam i
izmjena govorne i pjevne intonacije. U ljubavnoj poeziji est je motiv smrti,
osjeaj prolaznosti, sumnje i boli to je posljedica sukoba izmeu sna i
stvarnosti (Samotna ljubav, Djevojici mjesto igrake, Utjeha kose).
Nadalje, A.G. Mato svoja je emocionalna stanja izraavao i u poetskim
pejsaima (Jesenje vee, Notturno), kada je pisao i rodoljubne stihove
(Stara pjesma, 1908, Iseljenik, Pri svetom Kralju). Njegov polemiki duh
najistaknutiji je u anru kritike i feljtonistike. Osnovnim kriterijem za
estetsko vrednovanje djela smatra individualnost pieva stila.
Dinko imunovi (Knin, 1873 Zagreb, 1933), hrvatski pripovjeda, u
knjievnosti se pojavio s pripovijetkom Mrkodol (1905). Nije sudjelovao u
knjievnim sukobima starih i mladih, ve je od obje strane koristio ono
to je smatrao najboljim. Teme njegovih pripovijedaka tako su vezane za
regionalne i folklorne osobitosti cetinskog kraja, a temelje se na
suprotnostima izmeu sela i grada, stranog i domaeg, starog i novog.
Nasuprot tomu, razradio je bogate psiholoke portrete i impresionistike
krajolike, a sam zaplet doao je u funkciju lika. Nedovrena
pripovijetka Mrkodol groteskna je pria o zabaenom cetinskom selu i
njegovim stanovnicima koji su skloni duhovnoj letargiji. Muljika (1906) je
pripovijetka lika i ugoaja u kojoj pratimo propadanje krhke djevojke Boje
koja odudara od ostalih seoskih djevojaka. Opisi krajolika slue ocrtavanju
unutarnjih stanja lika. Duga (1907) je pria o djevojici Srni koja je eljela
pretrati ispod duge i postati djeak, no doekala ju je smrt u movari. D.
imunovi otvara pitanje enske neravnopravnosti, kao i utjecaja grada na
seosko bie. Pripovijetka Alkar (1908) donosi priu o ljubavi harambae
Raice i njegova sina Salka prema istoj djevojci, proetu motivom junake
tradicije cetinskog kraja. Osim pripovijedaka, D. imunovi je napisao i dva
romana, Tuinac (1911) i Porodica Vini (1923), te dvije autobiografske
proze, Mladi dani (1919) i Mladost (1921). Smatramo ga jednim od
zaetnika psiholoke pripovijetke sa seoskom tematikom.
Fran Galovi (Peteranec, 1887 Radenkovii, 1914) bio je hrvatski pjesnik,
dramatiar i pripovjeda. Prve pjesme poeo je pisati ve u djeakoj dobi.
Njegovo stvaralatvo dijelimo na tokavski i kajkavski ciklus. Najuspjelije
tokavske pjesme, kojima je zastupljen i u zbirciHrvatska mlada lirika,
su Zrcalo i Childe Harold. Teme su uglavnom posredovane lektirom ili
kazalitem, a esto potjeu i iz mita ili kranske tradicije. F. Galovi
stotinjak je tokavskih pjesama podijelio u cikluse koje je objedinio

naslovom Mrtvi san, no izbor nije objavljen sve dok ga J. Benei nije
ukljuio u Galovieva sabrana djela (1943). Nakon Mrtvog sna, pie
cikluse etiri grada, Antinojeva smrt i Zavodnik. Kada je 1925. godine
objavio prve kajkavske pjesme, njegova tokavska lirika pada u sjenu.
Vrhuncem Galovieva pjesnika stvaralatva smatra se nedovreni
kajkavski ciklus Z mojih bregov. Zbirka je zamiljena etverodijelno, a
svaki je odjeljak posveen jednom godinjem dobu. Za Galovieva ivota
nije objavljena niti jedna njegova kajkavska pjesma, tek je jedanaest
godina kasnije M. Krlea objavio cijeli ciklus. U ciklusu prevladavaju motivi
tjeskobe, nedostinosti sree, prolaznosti. F. Galovi bio je, uz A.G. Matoa i
D. Domjania, jedan od prvih pjesnikih preporoditelja kajkavskog idioma.
Vladimir Vidri (Zagreb, 1875 Zagreb, 1909) hrvatski je pjesnik koji je
prve pjesme objavio jo kao uenik estoga razreda. Njegov opus moemo
podijeliti u nekoliko tematsko-motivskih linija. U prvom tematskom krugu
V. Vidri problematizira samu poeziju i pjesnikov status (U
oblacima, Plakat), pjesnik je posrednik izmeu boanske visine i ljudske
ogranienosti. Drugi tematski krug obuhvaa pjesme s temom starine u
kojima razne mitologije i tradicije povezuje sa suvremenim itateljem (Elije
Glauko, Na Nilu, Pompejanska sliica, Perun). Idui ciklus ine Vidrievi
pejsai (Pejsa I, Pejsa II, Jutro). Slijedi erotsko-ljubavna tematika (Dva
levita, Notturno, Romanca), kojoj pripadaju i tzv. trubadurske pjesme
(Bosket, Adieu, Kipovi), u kojima se idealiziraju ena i njezina ljepota. Na
kraju treba spomenuti lirske portrete (U oblacima, Silen, Gonzaga) koji,
uz pejsae, svjedoe o povezanosti Vidrieve lirike i slikarstva. Pjesme
mu se temelje vie na tematici, nego na formi i stilu, dok kao versifikator
tei jednostavnim formama. Njegovo pjesnitvo tematski se uklapa u
poetiku europskog simbolizma, dok samu formaciju simbolizma ipak
potkopava impresionistikim, realistikim i folklornim elementima.
Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 1880 Zagreb, 1931) hrvatski je pripovjeda,
dramatiar i esejist. Knjievnou se poeo baviti jo kao gimnazijalac, a
nerijetko se bavio i novinarskim poslovima. Nehajev tako u Zadru pokree
asopis Lovor, radio je u Obzoru, Balkanu i Jutarnjem listu, bio je
dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga, a 1926. godine izabran je za
predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika. Tijekom studija bio je aktivni
sudionik beke grupe hrvatskih modernista. U knjievnosti je Nehajev
najpoznatiji kao prozaik. Veina njegovih novela objavljena je u zbirci Veliki
grad (1919). Dijelimo ih u dvije skupine: one modernistike (Zeleno
more, Veliki grad, Godiva) i one koje problematiziraju socijalna i etika
pitanja ratnog i poratnog doba (Doktorova no, Iz neznanog kraja, Onaj
utokosi). Roman Bijeg (1909) neki kritiari smatraju najboljim romanom
hrvatske moderne. Glavni lik uro Andrijaevi neurotian je i
hipersenzibilan intelektualac koji nije dorasao svakodnevnim ivotnim
problemima i sredini u kojoj ivi. Osnovni sukob dogaa se unutar samoga
lika. Drugi Nehajev roman Vuci(1928) povijesne je tematike, a opisuje
kljune dogaaje za Hrvatsku u 16. stoljeu. Drame ine slabiji dio njegova
opusa.
Ivan Kozarac (Vinkovci, 1885 Vinkovci, 1910) hrvatski je pjesnik i prozaik.
Umire vrlo mlad, razbolijevi se od tuberkuloze. Njegov knjievni rad
moemo podijeliti u dva vea bloka. Prvi ine njegove pjesme i prozne
crtice, nastale izmeu 1902. i 1906. godine. Drugi blok obuhvaa prvu

knjigu kratkih proza Slavonska krv (1906) i tri knjige objavljene godinu
dana nakon Kozareve smrti. To su Pjesme, Izabrane pripovijetke iuka
Begovi.
Roman uka
Begovi smatra
se
jednim
od
najboljih
modernistikih proznih ostvarenja. Glavni lik uka Begovi ivi u bogatoj
pokrajini i ivot provodi u potrazi za uitcima. Struktura romana je
slobodna, prevladavaju slavonizmi i govorni jezik sa slavonskih divana, a
vidljiv je i utjecaj vojnikog rjenika.
Janko Poli Kamov (Peine kraj Suaka, 1886 Barcelona, 1910), hrvatski
pjesnik, pripovjeda i dramatiar kratka ivotna vijeka, pseudonim Kamov
dao si je prema biblijskom liku Kamu, prokletom Noinom sinu. Za vrijeme
ivota tiskao je 1907. godine zbirke pjesama Psovka iItipana hartija,
drame Tragedija mozgova i Na roenoj grudi i nekoliko novela. Nakon
njegove smrti tiskana su jo askanja (1914) i Novele i eseji (1938), dok je
sabrana djela pedesetih godina objavio D. Tadijanovi. Njegov opus poiva
na temeljnoj dihotomiji priroda-kultura. U Psovciprogovara iz prirode i
instinkta, dok se u Itipanoj hartiji vraa ureenijim formalnim oblicima i
pravilnoj kompoziciji. Kamovljevu novelistiku karakteriziraju feljtonski
elementi i analitiki komentari, dok u kasnijoj fazi njegove novele postaju
satire ljudske due s elementima lakrdije. U svojim dramama
(ovjeanstvo, Mamino srce) Kamov upozorava na trulu i lanu atmosferu
unutar hrvatske obitelji, ali i cjelokupnog drutva. Roman Isuena
kaljua nastajao je izmeu 1906. i 1909. godine, no objavio ga je tek D.
Tadijanovi u Sabranim djelima (1957). Glavni lik romana je Arsen Toplak,
pluni bolesnik knjievnih ambicija, koji u razgovorima i intimnim zapisima
iznosi svoje buntovniko stanje. Takva psiholoka samorefleksija i
autoreferencijalnost ine novost u hrvatskoj knjievnosti. Janka Polia
Kamova zbog osporavanja postojeih struktura, nihilizma i antagonizma
moemo smatrati zaetnikom hrvatske knjievne avangarde.
Milan Begovi (Vrlika, 1876 Zagreb, 1948) hrvatski je pjesnik, dramatiar,
pripovjeda i kritiar. Pozornost kritike i publike M. Begovi privlai zbirkom
pjesama Knjige Boccadoro (1900) koju je objavio pod pseudonimom Xeres
de la Maraja, a u kojoj tematizira tjelesnu ljubav prema markizici Zoe
Boccadoro. M. Begovi okuao se u raznim stilskim, tematskim i
anrovskim oblicima, tragajui za novitetima. Romansko naslijee, osim
u Knjigama Boccardo, dolazi do izraaja i u Malim komedijama (1921). U
isto vrijeme inspiriraju ga helenski (Myrrha, 1904;Knjiga sunca, 1912) i
slavenski (ivot za cara, 1904) povijesni motivi. Karakteristike verizma
oituju se u troinskoj drami u regionalnom idiomu rodnog kraja Stana
Biuia i noveli Nerotkinja. U drugom plodnom razdoblju objavljuje prvo
vee prozno djelo, lirski ljubavni romanDunja u kovegu (1921). Poetkom
dvadesetih godina prolog stoljea suureuje Kritiku i Savremenik te
tiska desetke humoreski i feljtona. M. Begovi se oituje i kao vrstan
dramatiar. Dramski tekst Pustolov pred vratima (1926) koristi se
tehnikom uprizorenja predsmrtnih vizija Djevojke koja umire od
tuberkuloze. Smrt vodi Djevojinu fikcionalnu dvojnicu Agnezu kroz bolno,
sentimentalno i erotsko iskustvo. Ova pirandelistika igra puno je bolje
prihvaena u Italiji, nego u Hrvatskoj. Godine 1928. M. Begovi napravio je
dramatizaciju enoina romana, pod naslovom Hrvatski Diogene, a koja je
bila zabranjivana zbog izravnih aluzija na ubojstvo S. Radia. Nakon toga
pie sentimentalnu komediju Amerikanska jahta u splitskoj luci (1929), iza

koje se u potpunosti posveuje nedovrenu romanu Giga Barieva i

njezinih sedam prosaca (1930) koji je objavljivan u 230 nastavaka u
Novostima. Kao epilog ovomu romanu dodana je psiholoka drama Bez
treega, prvotno oslovljena samo Drama. Okvirna tema je povratak mua i
njegovo nasilno osvajanje doma, to podsjea na Odisejev povratak,
no Bez treegazavrava ubojstvom ljubomornog mua. M. Begovi pie i
libreto za Gotovevu operu Ero s onoga svijeta (1935). Pisao je mnogo i
vrlo raznovrsno, slijedio je promjene od modernizma, preko avangarde, pa
sve do povratka realistikim postupcima.