Godina1926

Magazin za kulturno i socijalno

pridizanje muslimanske ene

Sadraj
Rije eni (2)
Prosvjeujte se! (2)
Objava na vratima (3)
Mi nismo (6)
Svojim sestrama (6)
ulistan (7)
Naim uiteljicama i uenicama (8)
Tebi (9)
Domaica (9)
Odgojena uloga ene u drutvu (10)
Zaboravljeni i naputeni rod (11)
Proljetni akordi (13)

Strana 2

Abdurahman Nusret, Sarajevo

Rije eni

Zar stopama mukarevim, da gazi

I zemljom ko zmija plazi
U gru strasti, da se svija
Ko krljava biljka da klija?
Zar misija je tvoja
Prezirati nadahnue heroja
I predstavljati nemo broja?
Vijekovi na krilima prolosti
Njiu zaloge enske gordosti,
A danas sve se u bezdan rui
U naruju pohote oajno se gui
kult trulog mesa
I orkan savremenog bijesa,
Sahranio je slavouke lepote
I uzburkao talase prostote
U divljem komeanju i vrenju,
U jalovom i nemonom htenju,
Beznaajnost se ene raa
Izbija jo krvavija i svirepija svaa.
Zar eno iluzije, sledi?
Pred laskom mukarevom, da bledi
I veno ostane prezrena polovica oveanstva
emerna rtva bezbojnog polutanstva
Zar jo osjea u biu svom
Strahoviti i vjekovni lom?
Tradicija ti je mozak sputala
A duu vjena no progutala.
Preni se eno
I pokai svijetu, da si bie
U kojemu smjela misao svie,
Da novi mlazovi energije kroz ivot prostruje
I osveti rtve drutvene oluje.
Oslobodi se eno letargije svoje
Prezri one; to tjelesne tvoje vrline veliaju i
broje
Budi izvor smjelosti i duha
A ne vaar arenoga ruha.

ulistan

Niije sredstvo ne budi

Da te poslednji mukarac omalovaava i sudi,
oveanstvu nove vrednote prui
S ljubavlju dostojanstvo majke zdrui.

Jovanka iljak, Sarajevo

Prosvjeujte se!
Tama i svjetlo su dva oprena pojma. Tama
predstavlja no, a svjetlo dan. U tamnoj noi
uvlaimo se u svoje kue, gdje se sklanjamo od
ulice na koju no izbaci sve to se od svjetla krije.
Pod okriljem tamne noi, a bez svjetla uljaju se
razbojnici i trae svoje rtve, kradljivci trae svoj
plijen, prostitucija lovi mladost i oduzima joj ivotnu snagu i sreu: alkohol taj najvei neprijatelj
roda ljudskoga zove svoje rtve i u obimu slatkog
otrova truje sve do etvrtog koljena. Sve su to rtve tame bez svjetla.
Zora, koja nagovjetava dan, razgoni sve te
aveti u svoje duplje. Razbojnici, kradljivci, prostitucija i alkohol bjee od svjetla i sunca i sakrivaju
se u svoje jazbine, gdje ekaju nastup noi i mraka u kojoj oni ire svoje otrovno dejstvo.
U ovjeijoj dui postoji takoer dan i no.
Postoji dan pun svjetlosti i sunane toplote, gdje
nemoe opstati ni jedan duevni porok. To su ljudi sa velikom Prosvjetnom Luom u svojoj dui.
Tu luu oni su dugim i napornim radom sami zapalili. Ona rasvjetljava svaki kutak njihovog unutranjeg ivota. Ta svjetlost nedozvoljava da se u
ovjeku zacare i nau svoje sklonite razbojnici,
kradljivci, prostitutke, alkohol niti ita drugo to
bi prijetilo da otruje njihovu duu i tijelo.
ovjek u ijoj je dui samo no jeste onaj,
koji nije mogao, a nikada nije ni htjeo zapaliti
Prosvjetnu luu u svojoj dui. Unutranji ivot
tih ljudi ispunjen je tamom, gdje vrlo lako mogu
nai skrovita sva zla i poroci.
Prosvjeen ovjek je kao dan pun sunca i
svjetlosti, pun bujnog zelenila, gdje se sve to je
ivot raduje i pjeva i odaje hvalu Tvorcu, koji je

ulistan

Strana 3

znao stvoriti takav svjetao dan u kome se samo

pjeva i dobro misli.

zili, da vide to na njemu pie. Svako je vie mislio

na svoj posao. Ali djeca, ti nisu mirovali.

Neprosvjeen ovjek je no puna tame i straha. Iz svakog kutka te crne noi izviruje stotinu
oiju raznih poroka traei svoje rtve. U takvoj
noi uje se samo jauk i pla; a nad tim plaom
caruje Demon, i likuje nad pobjedom tame nad
svjetlou.

Kad su se u dan sastali na igru po ulici, trkarajui desno i lijevo, opaze objavu na vratima i
stanu da je pitaju. itaju slovo po slovo, rije po
rije, ali oni ne shvaaju pravo, ta to znai, zato
e to tu. Poeli su se okupljati ispred vrata i stalno
se igrati u neposrednoj lizini. Svakog novog druga, koji bi pridoao, doveli bi do praga i pokazivali mu objavu, neka i sam vidi, neka ita.

Da bi vjeito ivjeli u svjetlom sunanom

danu, da bi se naslaivali pjesmom vae svijetle
due, da bi iz vae due izbrisali i posljednji trag
poroka; da bi znali hvaliti Tvorca svega dobroga u
vama i okolo vas prosvjeujte se!
Ponite paliti luu prosvjete u vaim duama.
Samo ponite i ne prestajte, dok se lua ne razgori u veliki plamen, koji e osvjetliti i najzabitiji
kutak vae due i srca, i ija e svjetlost utamniti
svaki zaetak nevaljalstva i zlih namjera.
Ako elite osjetiti sreu u svom ivotu, ako
elite osjeati sreu u tuoj srei; ako elite svojom ljubavlju obuhvatiti itav svijet prosvjeujte se!

emsudin Sarajli, Sarajevo

Objava na vratima
Nekako posred ulice, na avlijskim vratima
jedne ovee kue, osvanuo je jedno jutro vidljiv
papir prikovan sa etiri avlia na uglovima. Mlada domaica, isprativi mua do vrata, kad je ovaj
u posao krenuo, proviri sa smjekom na papir, da
li ga je slukinja dobro postavila. Mu joj se okrenu i proita to pie, osmjehnu se i odmahnu rukom, pa ode, a ena zatvori vrata i vrati se u kuu.
Na papiru je bilo napisano ovo:
Domaica prima enske posjete samo etvrtkom.
Prolaznici, koji su iz daljnih ulica ili prema
centru grada na posao, nisu ni opaali ove objave
na vratima. A koji bi papir i primjetili, nisu prila-

Naie jedan ovjek, neto ljepe odjeven, valjda doljak kakav, pa pita: ta je to djeco, izdaje
li se tu kakav stan? I prie, pa proit a to pie.
Djeca upiljili oi u njega.
- Ah, nita! Osmjehnu se ovaj i ode. Djeci zaudno, zar je to i za smijeha? Pa ponu raspravljati na svoj nain, ta li to znai?
Naie jedna cura iz arije, nosi punu korpu
ivotnih namirnica. Pita:
- Djeco, ta je to, prodaje li se tu togod?
Djeca joj proitaju to pie. Ona se malo zamisli, napri usne i ode.
S druge strane je dolazio jedan starac sa tapom. Gleda djecu, gleda objavu na vratima i pita
ih ojaljivo, slabaki:
- Da tu nije ko bolestan, da nije ko umro?
Djeca mu kai to pie, ali i on kao da ne razumi, mae glavom i ode sumjiva izgleda.
To sve poodavno motri straar sa oeta, pa
doeta do vrata, stane i ita. Djeca ga malo izdaljeg zaokruuju i gledaju, to e biti. A on se smrknuo, ita i misli. Pa se okrenu djeci i dreknu na
njih:
- ta se vi ovdje okupljate? Kui!
Djeca se razjegoe ulicom, kao mievi, a straar opet ode na oe.
U tome se pojavie ulicom tri ene. Jedna je
govorila:
- Ah, kada smo ve naile ovuda, hajde da se
uvratimo i ovoj naoj staroj znanici!

Strana 4

Pa pou prema vratima. Jedna podie ruku

da zazvoni, kad vidi nekakav papir, neto pie.
Prepade se, pa ustuknu i upozori apatom svoje
drugarice na to. Sve se zabrinu ta to znai. A i ne
umiju da proitaju. Zovnu jedno dijete.
- Mali, doi ovamo, da nam kae, ta ovo
pie.
Dok je deko trao bosonog, one su se hvatale za ruke:
- Ah seko, da im nije kakva nesrea dola na
glavu?!
- Vidi, kako daleko stanujemo, ko zna, bismo li za to i kroz mjesec ule?!
- Ba je dobro, da smo tu, pa da odmah uemo.
Deko je pritrao i piljio u objavu dulje vremena, pa im rekao:
- Ne znam.
- Kako ne zna sinak, slobodno ti nama kai,
ova je kua kao i naa.
- Ama eto pie neta u etvrtak...
- ta je u etvrtak? Pa nee bestilj pei?
- Nije, nego samo etvrtkom...
- Ah ne moe biti da taj dan ne budu kod
kue. A ta je ovo danas, ponedeljak? Idu valjda
na selo ili punici na veeru?
- Jok, nego pie da domaica, a ja ne znam
ko je to...
- Znamo mi, ena, gospodarica u kui. Pa ta
je sa njom?
- Da, ona eto prima enske posjete samo etvrkom, promuca dijete.
- ta??? Izbuljie oi sve tri u djeaka, kakve
posjete?
- Ne znam, slegne deko ramenima i istupi se
korak-dva.
- Da nisu vizite? Upita jedna druge.
Ove malo zautjee. Dok e jedna:
- Ali to se nas ne tie, mi smo pole samo
onako. Hajde da mi uemo.
- Ne moemo, ree najmlaa, to e sigurno
rei, da ona nee nikog da primi drugog dana,
osim etvrtka.
- Nego, zar samo u etvrtak? I da joj ja brojim
kad je koji dan? I ja da joj dolazim samo onda,
kad ona hoe?!
- Ah seko, zar ba to pie na vratima?! Zar

ulistan

su ove mlade sada i u to udarile, da zatvore vrata

znanicama pa da insan ne moe kad kome hoe,
im se zaeli razgovora?!
- Kakave njezin samo etvrtak? Neka je nosi
avo i sa etvrtkom. Moja joj noga nikad vie
nee prekoraiti kunog praga. Hajdemo!
- Pourimo do sestre Zlate, da joj odmah ovo
kaemo, jer za ovu pokoru treba koliko danas itav grad da sazna.
I ene odjurie kao ofurene. A djeca, koja
istom sada zapravo saznadoe o emu se radi,
prepisae vjerno sadraj ove objave, poee neto
vijeati meu se i traiti te donositi svaki, koliko ima neispisanog papira, pa onda neto pisati na izrezane komade, pri emu se ulo samo
petkom, subotom, nedjeljom, nikako ne
prima, prima samo u proljee, u jesen itd...
Naie li meutim kogod ulicom i zastane da pogleda objavu na vratima, oni samo to doviknu
vragolasto:
- Karantena. Kua zatvorena...
Pa opet slkupljaju glave i neto apu. Onda
trae gumiarabike ili drugog ljepila i razdjeljuju
to meu se i trpaju papire u depove. Kao djeca;
ko bi ti jo sve njihovo znao, to rade.
Meutim se kod jedne sestre Zlate vodio jedan uan razgovor. Sakupilo se tu brzo jedno
veliko ensko drutvo, kao sluajno od svih
drutvenih poloaja i godina, pa raspravljaju
o nemiloj pojavi diktata, kada se kome smije u
kuu da navrati.
- To se ne smije trpiti! podvrisnula jedna.
- Bojkotovati nju treba i ne ii joj nikada a
nedati ni njoj u kuu! predlagala druga.
- Ali polahko druge, javila je jedna, mogue
da ena ima i pravo. Koja ima vie posla u kui,
nije joj ni lahko, da prima druge svaki as u goste,
a ona da dangubi i da bude od posla smetana.
- Nije od posla, nego kai: itanja, od komocije! Voli da joj ovjek nesmetano sjedi kod kue,
negoli da se s drugima ispria.
- Ali seko, rei e trea, pa to bi tako moglo
biti i u modi. Ja sam ula, da je sada u svijetu
obini, da samo jednog dana u sedmici domaica
prima.
- Kako, kako? zagrmie mnoge, a jedna e da

ulistan

Strana 5

udari u rasuivanje:
- Pa kako na primjer da ja i ti jedna drugoj
kada doemo, ako primamo posjete u jedan te
isti dan?! Na primjer ti svake srijede kod kue a i
ja svake srijede, pa nikad da jedna drugoj praga prekoraimo, a niti bi se svaale.
- To bi bila rijetkost, branila se trea. Ali imaju opet drugi sveani dani, pa emo se vidjeti u
svojim kuama, a moemo esto i kod drugih...
- E, zar tako? Pa to i jest ba ono, na to se
mi bunimo, to neke hoe da se ne viamo u njihovim kuama, nego kod drugih ironino e
jedna.
- Krivo shvaa, seko, druga e. Kad je dan
primanja kod jedne, neka joj doe ko god hoe.
Ona ima brigu samo za jedan dan. A ovako, zato da bude svaki dan sprjeavana u poslu po vie
sati?
- Hoe rei, prekidoe je u rijei, zato da
svaki as troi, nego neka bude sve o jednom
troku?
- To nisam mislila. Ali kad bi i to bilo, ne bih
se stidila da to kaem.

i ugodnije, ako ih sjedi odjednom deset, a samo

jednog dana u hefti. I ja onda dobijem est dana
slobodno, tri dana radim po kui, a tri da hodam.
A kad bi i druge zavele isti red, onda bih mogla i
raditi i hodati kad hou, osigurana, da u svaku
nai kod kue, kojoj poem i da e se u skupnim
posjetama nai uvijek mnogo vie ice za razgovor, nego li to se to sada ovako traljavo vue...
- Ali ti ako ba nee svaki dan da prima,
moe kazati da nisi kod kue savjetovala je jedna goa, samo ono age...

I tako dalje, uljiva se debarta vodila, ta je

pravo, a ta ne i ta da se radi.
Jedne su predlagale, da se angauju koje ensko drutvo za izvanrednu skuptinu i da se odatle uputi jedan proglas na sve ene, da ovakve neuvene novotarije prezru i odbace.

U najviem raspoloenju razioe se ene sa

ove konferencije svojim kuama, kada se prvi suton po zemlji povukao. Ali kada su sutradan po
mnogim tuim pa i njihovim vratima osvanule
sline objave, sve su se zaprepastile, kao gromom
oinute.
- Juh, zar i moja kua da u tu sramotu ugazi?!
- Zar i tvoja kua, seko?

Druge su predlagale ovo, tree ono. Ali konano donesoe kompromisni zakljuak, da poalju odatle jednu svoju deputaciju domaici, na
ijim je vratima osvanula objava i da joj savjetuju
da tu bruku skine s vrata. Smiljeno uinjeno.
I tri uglednije ene izmeu njih naoe se brzo
pred eljenim vratima i zazvonie.
Domaica ih primi vrlo usrdno i s osmjehom
na usnama. Podvori ih, kako je mogla bolje, a one
joj onda rekoe svrhu svoga dolaska. Ova ih je s
osmjehom sluala, pa im prostoduno ree:
- Ja ne pitam: je li to jo gdje obiaj ili nije.
Nego sam htjela da pribavim neto vie mira svojoj kui. Neke ene zasjede tu nekada po vie sati i
ja esto puta ne znam, ta bih vie sa njima razgovarala. Pa sam mislila: i za njih i za mene je bolje,
da one ne sjede same svaki dan po jedna, nego je

Domaica se osmjehivala i ponovo odgovarala. ta su dalje razgovarale, pustimo na stranu.

Glavno je, kad je deputacija pola, svi su se slatko
smijali, a mlada ena, isprativi ih na vrata, strgla
je u smijehu na njihove oi kobnu objavu i poderala je.
Deputacija je po tom kao na krilima odletjela u kuu sestre Zlate, a otud su se do skora uli
uzvici:
- Tako je! ivjela!

Poele su se sumnjiiti i prebacivati jedna

drugoj. Poele su se svaati. Ali se ipak sve lijepo
svrilo, kada se utvrdilo, da su tu alu sa njima
djeca napravila.
Meutim u kui, na kojoj se pojavila prva
objava na vratima, otvarala su se vrata goama
samo jedan put u sedmici. I makar da ene nisu
imale radio-telefona u kui, sve su zainteresovane
brzo za to saznale. A kad su u praksi vidjele, da to
ima i svoje dobre strane, poele su i druge ene
da odreuju pojedine dane za prmanje posjeta u
svojoj kui. Danas jedan, sutra druga. To je ulo
u modu. A kad pree u obiaj, to vie niko iv
ne raskopa.

Strana 6

Abdurahman Nusret, Sarajevo

Mi nismo

Mi nismo samo cvijet;

to u naponu mladosti zori
I latice raskriljuje prema sunanoj gori,
Da ga sebina ruka ubere
I miris samo za tren stere.
Mi nismo mukarevom samovoljom omeen
Mirisni i raskoni vrt;
to plodove uitka samo prua
A mi, da smo sline ivotu svibanjskih rua.
Mi nismo, bljesak, a niti ast
Opajaju sirene barunasti glas
Da budemo samo ivota odraz
I spaava mukarki obraz.
Mi nismo pehar slasti
Izvor nabujale strasti,
Da budemo vaarska roba
Od roenja do memljivog groba.
Mi hoemo s ovjekom da kroimo
Da drutveni razvitak ne koimo;
Otkrile smo riznicu svoje due
Pod nama se truli temelji rue.
Rame uz rame mi emo uporedo ii
Ustreba li i u ambise emo stii,
Da spasimo pregaenog borca
I uveliamo pronicavost Tvorca.
Ne traimo, da budemo prve
Ali neemo uzmicati ni mrve;
Jer i mi smo lanovi ljudskog roda,
A ne svjetiljke zalutalog broda.
Gomila; to vjeno stenje i vrvi
I plazi ko sitni i neznatni crvi;
Onaj temelj na kom se robstvo osniva
Mi emo za to dati snage i poriva,
Da ena postane nezavisno bie
Iz kojeg ljudstvu ovjeanstva ljubav svie.

ulistan

Jovanka iljak, Sarajevo,

Svojim sestrama
U jednom sunanom kraju zemlje bijae zasaena divna baa puna ruinih bokora. Izmeu
rua svih boja provirivali su svi mogui cvjetovi i
svojim raznim mirisom nadopanjavali opojni ruin miris. Neizmjerno mnogo lepirova lijetalo je
od cvijeta do cvijeta i nalazili ugodinog odmora u
toj mirisnoj bai. Baa je bila ograena visokim
zidom da ne bi vjetar, bura ili drska ruka kakvog
nevaljalca poremetila to skladno drutvo cvjetova i da se ne bi razvrglo to mirno sklonite arenih leptirova. Miris i arenilo cvijea i nestano
igranje Ieptirova namamilo je u bau raznolike
ptice pjevice gdje su savile svoja gnijezda i svakog veera i jutra zanosnom pjesmom veselilo
itav taj sunani cvijetni kraj. U svakom ruinom
bokoru sakrivalo se po jedno gnijezdo gdje su se
legle male pjevice i nestano skakutale izmeu
cvjetova i opet se vraale u svoje skrovite.
Iza bae prostirale su se prostrane ravnice,
ispresijecane visokim planinama i dubokim rijekama i jezerima. Kroz ta prostrana polja jurile su
vatrene zmije a iznad njih, ispod oblaka kruili
su krilati ljudi. Sva ta huka i buka nije dopirala
do mirisne bae niti je kvarila mirni ivot njenih
zadovoljnih stanovnika.
Jednoga dana okupe se mlade pjevice kojima je perje na krilima tek probilo bilo i dou pred
svoje majke i oeve te im zapjevaju ovu pjesmu:
U naoj bai je veoma tijesno. U njom nema
nita drugo nego cvijea i leptirova. Ne osjeamo
vie miris rua. Ne veseli nas igranje leptirova.
Mi se ne moemo vie kriti meu toga silnoga
bunja. Mi hoemo izvan ove visoke ograde. Hoemo u slobodu gdje e nas svak vidjeti i diviti
se naoj Ijepoti i naoj umilnoj pjesmi. Stare se
pjevice zamislie i odgovorie:
Nemojte keri ostavljati ovaj cvjetni raj. Vaa
su krila veoma slabana. Perje vam je tek poelo
rasti. Izvan ograde je vjetar i bura. Zanijee vas
tako slabe i nejake kroz prostrane ravnice i puste
planine. Popadaete u duboke rijeke i jezera. Ili

ulistan

e vas u svome lijetu pogaziti vatrena zmija ili

krilati ovjek.
Nemojte keri, nemojte jo ostavljati ovaj mirni mirisni kraj, govorile stare pjevice. ekajte, dok
vam krila ojaaju, dok vam perje naraste. ekajte,
dok se izvjebate krilima mahati i dok se budete u
stanju dii u najvie visine i preletjeti najvie planine i dublje rijeke. ekajte djeco, dok se nauite
voditi borbu sa vatrenom zmijom i krilatim ovjekom da vas ne pregazi. Tada emo vas pustiti
preko ove visoke ograde u neizmjernu slobodu, jer
znamo da e te nam se opet zdrave vratiti.
Mnoge ne htjedoe posluati. Zamahnue
slabanim krilima. Podigoe se i preletjee visoku
ogradu. Osjetie slobodu i umor. Vjetar i bura irokih ravnica zahvati mlade i goludrave pjevice i
ponese ih preko dubokih rijeka i visokih planina.
Njihovo slabano tijelo bez perja prevrtala je bura
na sve strane. Iznemogoe u borbi i mnoge se
utopie u rijeci, a neke zalutae u mrane planine.
Jedno malo jato izmaklo je stranoj oluji, ali na
njih osamljene, bez iije zatite naletjee vatrene
zmije i krilati ljudi te ih unitie.
Majke su dugo ekale njihov povratak. Ali
uzalud. Keri se nisu nikada vratile, jer ih je bura
vremena unitila izlomivi im slaba goludrava
krila na kojima nisu mogle prije vremena letjeti
po slobodi.
Ovu malu bajku, htjela sam vam sestre moje
izpripovijedati zato, to sam u njoj nala mnogo
slinosti sa vama i vaim ivotom. I vi ste ivljele u
mirisavoj bai. Istina ograene, visokim zidom,
ali u toj ogradi imali ste rua i leptirova. ivot vam
je bio pun mirisa i veselog igranja. Skakutale ste
bezrine po vaem ulistanu i nikakav vjetar i
bura nije poremetio va sretni i mirni ivot. Vi ne
znate ta su neizmjerne prostrane ravnice izvan
vae ograde, koju kopaju i oru uljave ruke da zarade svakidanji hljeb. Vi niste znale za duboke
rijeke i puste planine prostituciju i modu koje
dave i gutaju sve to im u blizinu dolazi. Vi niste
znali za vatrenu zmiju civilizaciju i krilatog
ovjeka kulturu ijoj sili mogu odoljeti samo
vatreni i krilati ljudi. Vi nemate jo jaka krila
kulture, a perje znanje vam je tek peelo ra-

Strana 7

sti.Ono je tako neznatno da se niste jo u stanju

iznad bunova ruinih podii a da ne padnete. Vi,
sestre moje, takve slabe hoete u slobodu, koja se
samo borbom moe postii. Borba se samo orujem dobiva, a gdje je vae oruje? S ime stupate u
borbu za slobodu? Ja se bojim za vas. Bojim se da
u vaoj naglosti ne proete kao one mlade neposlune pjevice. Ostanite jo u vaem ulistanu
i tu se pripravljajte, uite, eliite, oplemenjujte
srca vaa, pa tek onda, kada se budete u stanju
dii visoko, visoko iznad svih zala, koja vladaju u
slobodi, tek onda ete moi okusiti slobodu, a da
vas ona ne okalja i ne otruje.

Omer F. ampara, Sarajevo

ulistan

Stani srce, stani edo,

Pa udani miris taj,
Gledaj duo, milje bledo,
Otvara se, eno, raj!
Sluaj glase zefria
to te zovu sebi sad,
Sluaj pesmu slavujia
O, ivote, slatki, mlad!
Podigla je rua glavu,
Pa te gleda ponosno,
Zumbul duu mirasovu,
Tebi daje radosno.
A potoi umi milo;
Boanstven je njegov glas!
Tamo gde se srce skrilo
Tamo ti se krije spas!!!
Tamo peva mladost bujna
Ta sluaj joj srca poj,
Tamo bljeti zora rujna
Oj, ponosu slatki moj!
No je prola, nema jada,
Ve je grano beli dan
Bajan miris sluaj sada
To mirie ulistan!

Strana 8

Dr. Salih Uvari, Derventa

Naim uiteljicama i
uenicama
Drage sestre!
Kao va saradnik i drug na prosvjetnom pridizanju nae muslimanske ene pozivam Vas na
jednu plemenitu akciju.
Poznavajui nae prilike i mentalitet nae
ene, drim da se neu prevariti ako kaem, da
ete i Vi kao ene morati preuzeti na sebe dio prosvjetnog rada meu naim enama. Ve kao ene
biete svojim majkama i sestrama mnogo pristupanije nego mi mukarci, koji u najvie sluajeva
nemamo ni dovoljno takta prema njima, niti smo
u mogunosti da doemo u to ui doticaj. Ali mi
moramo zato nastojati, da Vas upoznamo i pomaemo u Vaem radu; samo zajednikim radom
s Vama i posveujui dovoljno panje i ljubavi
naem enskom pitanju, moi emo da izgradimo zdrave temelje naem kulturnom napretku i
boljoj budunosti.
Svaki na inteligentan musliman ili muslimanka, dolazei kui svojoj poslije studija, i ive
u muslimanskoj sredini, mora da ispituje kulturni
stupanj te sredine i da se zapita: moe li joj on
neto pomoi, moe li potraiti lijeka ranama te
sredine i moe li razviti one lijepe, ali mrtve elemente koje poivaju u njoj! kolovanjem postaje
kod ovjeka iri horizont, on i nehotice bude potaknut da promatra svoju sredinu i da uoi, ta bi
se dalo uraditi na buenje svijesti kod nje.
Djelokrug toga rada mi ne moemo ovdje
tano odrediti, to e biti veinom sitniji radovi.
Gdjegod nam se prui prilika, ve prema razliitim sluajevima moramo mi kolovaniji da izaemo u susret naoj zaostaloj masi i da je uputimo
savjetom i djelom. Muslimanske inteligencije
zaista nema mnogo, ali ta mislite koliko bi naa
masa bila naprednija, kad bi svi inteligentni makar neto korisno uinili za nju!
Porazna je injenica, da je naa inteligencija

ulistan

mlitava, bez takta prema masi i previe umiljena, dre nau masu kao neto strano inferiorno.
Pored sve zaostalosti nae mase i pored njezinih
runih navika, imade ona i lijepih osobina, koje bi
se dalje razviti. Ako se budu te osobine cijenile i
dalje razvijale one e biti zdrave klice naeg kulturnog progresa. Eto, te osobine, to to je jo dobro i
nezaraeno u naoj sredini, to predvia dobar dio
nae muslimanske inteligencije i puta da se i to
korovom zarazi. Ali to mi ne damo. Sve to je svijesnije, sve to ima iole ljubavi prema svome roditeljskom domu i u svojoj sredini stavie se u odbranu
onoga, to je zdravo i lijepo kod nas muslimana. Na
drugoj strani, moramo da se pourimo da unitujemo one crve, koji prijete jo zasad zdravoj aici
muslimanskog drutva i da podrezujemo i lijeimo rane gdje najvie krvare. Vrijeme je da se svim
silama ponemo boriti protiv svih mana i poroka,
koji koe na napredak. Mi moramo to smatrati za
svoju svetu dunost, jer ko e probuditi nau masu
ako ne mi kolovani muslimani i muslimanke. Mi
smo pozvani na to, da otvaramo naoj masi oi,
da je budimo od tekog sna i nesvijesti, u kojoj se
nalazi. Ukoliko to ne uinimo to prije, utoliko e
nas tee stii kletva nae djece, koju ne odgojismo
za nova vremena, da uzmognu i ona biti korisni
lanovi ljudskog drutva.
Muslimanska muka i enska omladina po
kolama i ona, koja poslije svrenih studija stupa u
ivot imati e plemenitu i teku ulogu da nosi luu
prosvjete meu na zaostali muslimanski svijet i
da se nesebino zalae za njegov kulturni progres;
samo na taj nain moglo bi se jedanput upirati i
u nae bosanskohercegovake muslimane kao korisne lanove nae ire Otadbine. Razumljivo je
i prirodno da se omladina najvie daje na ovakav
posao; omladina je ona koja je zadojena idealima i
koja imade najvie poleta. Daj Boe, da se nae to
vie tog idealizma kod nae mlae generacije, jer
samo sa velikom bujicom idealizma moe da se i
zamisli djelo naeg kulturnog preporoda. Idealisti
e biti oni, koji nee sustati na tom putu nego e
strpljivo podnositi rtve i pregarati gorka iskustva
sve pod cijenu jednog visokog ideala, koji e im
uvijek lebdjeti pred oima, ideala nae nove zdrave sutranjice i renesanse muslimanskog drutva u
Bosni i Hercegovini. Na toj liniji, drage sestre hou
da se s vama susretnem i upoznam!

ulistan

R. Softi, Travnik

Tebi

Bolan osmjeh treperi usnama tvojim

I smijei se na svijet
Sanja o rosi, o suncu, o mladosti,
Ko umirui cvijet.
Sestro! Ti sanja u smrtnoj agoniji,
Dua ti se bori,
Krv ti se ledi, a srce mlado kao
garavica gori.
Ne zna, da je dolo proljee tvoje
Kojeg si ekala,
I da su proli dani u kojima si
eznula plakala.
Ustaj sestro, zapoj i ti pjesmu novu
Proljea svog!
Ne tuguj, ne ezni, ve pokai polet
Srca mladenakog!

S. Jergovi, Sarajevo

Domaica
Dua porodice, sredite, opko kojega se okree ivot je valjana domaica. O njenom udoredu,
njenoj obrazovanosti opoj i gospodarstvenoj,
ovisi u provom redu srea svakoga pojedinca,
svakoga naroda, kao i itavog ovjeanstva. Iz
doma presauju se vrline i mane pojedinaca u
graanski ivot. Kakva je domaica, takva je porodica, takvo ljudsko drutvo, a kakvo ljudsko
drutvo, takvo ovjeanstvo.
Vrijednost svih naprednih naroda lei upravo u vrijednosti valjane domaice. Ona je sunce,
koje grije, osvjetljava, koje je izvor ivota i sree.
Sunce, koje ini, da i u najveim burama i olujama ivota, vesela srca i vedre due stupamo naprijed. Sunce, koje stvara novi sretan i napredan
narataj.
Uzalud su sva nastojanja, uzalud svi napori

Strana 9

doklegod domaica nije na onoj visini, na kojoj

bi morala biti.
Drutvo, u kojem je ena smatrana lutkom,
u kojem je ona ograniena samo na neku vrstu
ivotinjkog bivstvovanja, nee nikad moi napredovati, a jo manje nai sree. Mukarac je zaokupljen borbom ivota, a vrlo esto i borbom za
opstanak. Ko e da veseli, da uzgaja, tjei? Ko da
aneoskim smijekom, ljubavlju i zdravim duevnim okom stvara raj u porodici? Ko da omoguava zdrav ivot, uzorno gospodarstvo? Ko e
da borbe ivota zasladi i da im dadne vii smisao?
Ko e da ivot na ovoj zemlji vee sa jednim viim, ljepim, uzvienijim ivotom? ko e da prozu
ivota pretvori u najljepu poeziju? Ko drugi sve
to moe osim uzorne domaice?
Beskrajne su dunosti i beskrajno veliko blagotvorno djelovanje valjane domaice, djelovanje, koje traje od koljevke do groba svakoga ljudskoga bia.
ena je od prirode obdarena dotjeranijim, finijim i savrenijim osjeajem, nego to je mukarac. Stoga je umno i udoredno obrazovana ena
mnogo podesnija, da uzgaja, da stvara bolji, savreniji i sretniji narataj. Najjai utisci, koji traju
itavog ivota, jesu ono, to potjeu od domaeg
uzgoja iz doba rane mladosti. Skoro svi veliki ljudi zanosom govore, da za sve ono, to je lijepo,
dobro i veliko u njima, treba da zahvale majci,
uzornoj domaici.
Uzgoj dobre domaice potkan je vjerom u
Boga, vjerom u ono najsavrenije bie, koje je
uzor svih kreposti i svih vrlina. I onda, kad se sve
zemaljsko zataji, ona vjeruje i vjeruje, radi vrstim uvjerenjem, da e joj Bog pomoi. Vjera joj
daje snagu, ona je izdie visoko iznad vrtloga ivota, okrepljuje, vodi stazom dostojnom boanstva, koje nosi u sebi.
Svojim neumornim radom dobra je domaica uzor svima. Ona dobro zna, da je rad ivot, a
nerad smrt. Ona zna, da rad oplemenjuje, usavrava i da je svaki onaj, ko marljivo radi, koristan
lan porodice i drutva.

Strana 10

ulistan

Sva nastojanja hranitelja obitelji, da materijalno obezbijedi svoju porodicu, bila bi uzaludna,
kad domaica ne bi imala svojstva dobre domaice. Svojom razumnom tedljivou ona zna s malim prihodom udovoljiti svim potrebama lanova
porodice, to loa domaica ne bi mogla ni uz deset puta toliki prihod. Pomankanje tedljivosti je
u velikom broju porodica uzrok svaama, nemiru i nesrei, to se naroito danas u velikoj mjeri opaa. Treba se jo sjetiti one narodne: ena
dri tri ugla kue a mu tek jedan.

Da ena majka odgoji valjanu djecu, mora

imati potrebno znanje, mora biti dovoljno naobraena, ista i moralna, dostojna uzvienog poziva majke.

Kao to u dui dobre kuanice vlada harmonija i red, tako tu harmoniju i taj red prenosi
ona i na svoju okolinu. Ma koliko njen dom bio
skroman, redom i istoom stvara ona od njega
raj. Ona smatra istou ne samo potrebom duha,
nego zna da je istoa glavni uvjet svih lanova
porodice.

Obrazovana i moralna majka odgojit e dijete pametno i moralno, koje e biti ponos roditelja
i drutva. Neznana, neobrazovana i neudoredna
ena odgojit e opet nevaljalca, koji e biti na teret i sramotu kako roditelja, tako i sveg drutva.

Kad se sve to dobro uoi, ko da se ne veseli

pojavi ulistana revije za udoredno i umno
obrazovanje ene u naoj uoj domovini, naoj
lijepoj Herceg Bosni? Nadam se, da e ulistan
biti rasadite mirisavih rua u svakoj porodici.

Nira Beirbegovi Filipovi, Bugojno

Odgojena uloga ene u

drutvu
Dananje drutvo, ivjei razuzdanim i povrnim ivotom, nalazi se u fazi ekonomskog i
kulturnog propadanja. Ta injenica je tako jasna i
tako porazna, da su svi misaoni ljudi uvidjeli, da je
zadnji as sprijeiti ovo ope zlo. Svi su se prenuli
iz letargije i poeli rjeavati problem savremenog
drutva. I doli su do nepobitnog osvjedoenja, da
je jedino hravi odgoj kriv dekadensi drutva.
Dakle, ako elimo imati zdravo i valjano
drutvo, trebamo htjeti i znati odgajati potomstvo. A tu najvaniju i najsvetiju dunost, odgajanje drutva, sama je priroda dodijelila eni. Time
je eni dato pravo prirodno i moralno pravo, da
i zauzima u drutvu valjan i dostojan poloaj.

Dijete, dolaskom na svijet, isto je od svega i

nema nikakvih pojmovnih likova. A majka, odgajateljica zasauje mu u srce prve pojmove,
utie na njegovu duu i kada se u djeteta razvije
svijest, ono pokazuje rezultat odgoja, koje mu je
majka dala.

Stoga je pravo reeno: Bez obrazovanih i

moralnih ena, nema civilizovanog i moralnog
drutva.
Danas je ena, naroito muslimanka, postala
beznaajno bie. Njen poloaj u drutvu je bijedan. Posve stegnuta, odvojena od drutva, nemajui potrebnog znanja, nije mogla udovoljiti
uspjeno svojoj odgojnoj zadai. Odgoj lanova
dananjeg drutva je manjkav, slab ili bolje rei
nikakav, pa nisu mogle izostati ni posljedice.
Razumni ljudi uvidjeli su, da se ena mora
rijeiti okova koje joj je stavilo dananje drutvo,
jer bez toga ne moe korisno upotrijebiti ono im
ju je priroda obdarila, ne moe bez znanja i naobrazbe odgojiti valjano potomstvo ne moe biti
majka.
Uvidjeli su, da je nadalje kratiti umnu kulturu eni znai, podravati zabludu, koje koe svaki
napredak drutva.
Bosanskohercegovaki muslimani najvie
propadaju i njihov se socijalni poloaj svakim danom pogorava. Vrijeme ih uvijek pretie, jer se
ne mogu u njemu snai.
U ivot muslimanskog konzervativnog svijeta uvukle su se razne navike, koje se usljed krivog
svaanja islamskih naela, identificiraju sa vjerom.

ulistan

Salih Ljubuni, Sarajevo

Zaboravljeni i naputeni rod

Jedanput sam, u nekakvoj knjizi, gledao sliku,
koja mi je do danas ostala na pameti, a iji sam
sadraj esto primjenjivao na mnogel poslovne
i drutvene pojave. Na toj slici prikazana je prostrana i svijetla radionica, u kojoj se nalazi mnogo osoblja, od kojih svaki poneto radi. U pokretu je neki veliki posao, a svi oni, koji uestvuju
u njemu, dijelie solidarno zaslugu svoga napora
i radovati se uspjesima svojih preduzea. Ispred
vrata te poslovnice, u predsoblju, na klupi, sjedi
uuren i potiten jedan ovjek. Oborio glavu u
krilo, spustio nemono ruke niz bedra pa miruje. itavo njegovo dranje odaje ovjeka, koji ne
zna ta bi poeo, kud bi maknuo, i kako bi svoj
poloaj beznadnosti pretvorio u radosni i odvani polet. A tamo, iza njegovih lea, u poslovnim
prostorijama, kao rijeka, koja potie ispred kue,
hukti rad, uju se glasovi, zapovijedi, gibanje i
udaranje strojeva. Ispod te slike stoje ove rijei:
Prevaren je onaj koji napolju sjedi.
ini mi se, da su nae muslimanke sline
onom ovjeku u predsoblju poslovnice. Njihov
ivot, njihove misli, njihov poloaj u drutvu i
njihov odmos prema zajednikom radu pokazuju, da su one uistinu u predvorju velike drutvene radionice, da su odgurnute i prevarene i da su
izuzete iz solidne podjele svih uspjeha koje donosi rad i koje daju kulturne tekovine. Do pred
kratko vrijeme, slian su poloaj imale sve ene,
kranskih i nekranskih naroda. U Evropi kao
i u Aziji. Istom nakon francuske revolucije zapoela je ivlja akcija meu evropskim narodima,
da se enu oslobodi tekog i poniujueg poloaja, da ju se u njezinom radu potuje i da joj se
dade mogunost da i ona, u kulturnom razvoju
drutva, unese elemente svog duha i svojih prirodnih i drutvenih sposobnosti. Taj rad ene, u
saradnji sa jednim dijelom mukaraca, poznati
pod imenom enske emancipacije. Danas smo svi
mi sudionici i svjedoci tog pokreta, koji zauzima
sve vii zamah, napreduje postepeno i sa mukom
osvaja svoje pozicije. Taj proces emancipacije

Strana 11

ena vidljiv je kod nas i u drugim zemljama.

Ali i u toj emancipaciji ena u naoj otadbini, muslimake su opet sline onom umrtvljenom ovjeku, koji beznadno sjedi u predsoblju
poslovnice. Pojedine pojave, koje se opaaju, jesu
samo individualne, koje ne predstavljaju nikakvu
akciju i koje ne znae nikakav pokret. A trebalo
bi, trebalo bi, da i meu naim muslimakama postane osloboenje ene njihov posao i da one u
njega uloe sve ono to je zaista potrebno za drutveni razvoj.
Da su se ene poele oslobaati i da su zapoele borbu oko poboljanja svoga poloaja, razlog
su bile same druvene prilike. Sam poloaj ene u
porodici i u drutvu nije bio na visini i nije predstavljao saradnika koji zasluuje panju. Ekonomske i gospodarske prilike poele su se tako
razvijati, da je ena, ukoliko to prije nije inila,
zapoela i sama aktivnije da privreuje, i da na
taj nain doprinosi svoj dio k uzdravanju sebe i
svoje porodice. Ali to je glavno i to je od osobite
vanosti, ene su ustale u odbranu svoga roda iz
dubokih psiholokih razloga, jer je potpuna ovisnost o muu, drutvena i finansijsko-privredna,
znaila za nju robstvo, u kom je svojstvu ona pokazivala sve pojave koje su znak podreenosti i
strahovite ovisnosti. Ni sa im se to ne da tako
objasniti, kao izjavom jedne ene koja veli: ovjek stvara sebi sliku ene, a ena se po njoj dotjeruje.
Uzmimo u razmatranje dananje drutvene
prilike u kojima ivi naa muslimanka, pa emo
ubrzo doi do zakljuka, da su kod nje svi motivi
na redu, koji su prouzrokovali pokret za emancipaciju kod ostalih ena. Drutveni je poloaj
muslimanke vrlo rav. Ona je odvojena od drutva. Izvjesni obiaji suzili su njezin djelokrug na
minimum. Ali, usprskos svega toga, u dananjim
prilikama muslimanka je prisiljena da pone ivlje saraivati u privredi i da mora, upravo mora
da trai vrela zarade, ime bi uzdravala sebe i
svoje blinje. Dok taj rad prolazi kod velike zapreke, gdje se ona bezduno eksploatie, i gdje se
njena zarada plaa najjeftinije, odnos muslimanke prema mukarcu predstavlja sliku grube podinjenosti. Svi oni psiholoki razlozi koji su dik-

Strana 12

tirali emancipaciju ene uope, ovdje su u velikoj

mjeri zastupljeni, da bi doveli do najgore uzbune,
samo kad bi ih muslimanka bila svjesna i kad bi
zapoela da na njima izgrauje svoj protest.
Ovdje moram istaknuti, da razlog ovom stanju ne lei nipoto u zakonu, po komu se pravno
odreuje poloaj muslimanke, nego u zlouporabi
toga zakona, kao i u zlouporabi poloaja mukarca, koga mu daje drutvo, obiaj i dosdanji kulturni razvoj. to su drutvene prilike primitivnije
i ukoliko su ljudi manje prosvjetljeni, zlouporabe su vee. Ne samo u drutvu muslimana, nego
uope svugdje, u svim sredinama i meu svim
narodima, gospodstva je mukarca izrazitije gdje
je kulturni razvoj neznatniji. Da je dananja ena
u kulturnoj Evropi, uz svu slobodu koju joj daje
drutvo, a koja je muslimanki uskraena, ipak
vrlo potinjena mukarcu, razlog je u finansijskoj
privredi, u kojoj su mukarci potpuni gospodari. Jer mukarac danas u Evropskom drutvu dri
sve uvjete materijalnog razvitka u svojoj ruci,
jer i materijalni razvoj predstavlja glavni smjer
sticanja dobara, ena je dola u zavisan poloaj
i postala njegova slubenica. Ako promatrate ivot dananjih modernih ena, pogotovo onih
koje u emancipaciji gledaju vie na oblik nego na
sadraj, vi ete se brzo uvjeriti kako je itav njihov ivot samo udeavanje po slici koju zamilja
mu, i kako su one strahovito ovisne uz svu tobonju slobodu i emancipiranost. Dakle i u kulturnom gospodstvo mukarca moe da bude isto
tako teko kao i u primitivnom, sa tom razlikom,
da su forme robstva razliite.
Tako smo doli do dvije injenice, koje poloaj ene ine tekim, gotovo bespravnim, i koje
omoguuju gospodstvo mukarca: pomankanje
prosvjete i materijalna ovisnost. Kod materijalne ovisnosti dolazi poslovino zaboravljanje kod
mukaraca, da je radi ene, i ovakvim prilikama,
dostojan potovanja i da on, u domu i u materinskim obvezama iziskuje zaslueno priznanje.
Za drutvene i narodne prilike u kojima ivimo bilo bi idealno, kada bi nae muslimanke u
zajednici sa svojim sestrama radile zajedniki na
uklanjanju svih zapreka koje im lee na putu. Bilo
bi najbolje, kada bi i one u drutvu svojih sestara

ulistan

hrianki, hrvatica i srpkinja, radile na poboljanju opih prosvjetnih prilika i kada bi zajednikom saradnjom unosile elemente svoga duha u
razvoj doma, u napredak drutva i u opi polet
naeg naroda.
Kako su drutvene prilike muslimanki izuzetne, to je radi istih razloga, vrlo nuno, da
nae muslimanke od svoje strane zaponu ivlju
akciju, da svoj poloaj ene odbrane i da u svoju porodicu, u svoj rad i u itav svoj ivot unesu
elemente prosvjetnog i kulturnog razvoja, a da
time ujedno pomognu ekonomsko i materijalno
podizanje svojih domova. U tom radu ne smije
manjkati veza sa radom drugih ena. Povezanost
je vrlo nuna, jer su, kako smo rekli, motivi osloboenja ene isti u svim sredinama, u svim konfesijama i u svim narodima.
Svi oni koji poznaju ivot muslimanke, koji
su upoznali njen rad, i koji su, preko svih poslova,
mogli da se priblie njezinom drutvenom ivotu, mogu zasigurno tvrditi, kako su one vanredno privrene, marljive i ustrajne. One su uvarice
svoga doma sa rijetkim materinskim osjeajem.
Moral je muslimanki na visini. Pojam rza i obraza
preao je u intikat, u strast. Njihovi runi radovi, koliko god pokazuju veliku strpljivost i portvovanost, dokazuju ujedno vanredno razvijen
umjetniki smisao. Religioznost je kod muslimanke vrlo jaka i niim nenatrunjena.
Sve su to elementi rada i ivota, duhovnih i
moralnih raspoloenja, koji mogu postati veliki
faktori kulturnog jaanja. to manjka dananjoj
muslimanki, jest svijest tih sposobnosti, jest oduhovljena potreba, da ih to bolje razvije, da na
taj nain da jak sadraj svom ivotu i da u svom
domu i u svom drutvu, bude uistinu iv i pokretan kulturni faktor. Do danas je obrazovanje
muslimanki bilo jednako vjersko, dakle jednostrano, dok dananji ivot trai ope i socijalno
obrazovanje, pa je neophodna potreba, da i one
obrazuju svoj duh novim spoznajama. Dananja muslimanka mora poznavati uvjete opstanka
svoga doma, faktore drutvenog razvoja, i mora
saraivati na opem naem blagostanju.
Ako je poloaj muslimana danas u svim

ulistan

pravcima teak, upravo izuzetan, to je onda posve pojmljivo, da na jaanju naeg materijalnog i
duhovnog ivota, u osiguranju naeg poloaja i u
naoj prosvjeti, moramo svi suraivati. ene kao
to i mukarci. Koliko samo zadataka eka enu u
naem drutvu, zata je ona najsposobnija i ime
ona svojim svojstvima duha i srca moe najblagotvornije uticati.
to je glavno, kroz taj put nae e muslimanke
najvie pomoi svom tekom poloaju i na taj nain najvie predusresti svim bolovima i svim patnjama kojim je dosadanji njihov put bio posut.
Muslimanke kao drutveni rod, koje su do
danas zaista bile zaboravljene i naputene, moraju se, u svom interesu kao i u interesu cjeline,
maknuti sa svog poloaja u predsoblju ivota.
One moraju unijeti svoju duu u svoj rad kako
za prava ene, tako i za itav red ivotnih pojava
koje prolaze ispred njih.

Saliha Smailbegovi, uenica Sarajevo

Proljetni akordi
U baici naoj pustoj
Rujna rua procvjetala,
I mirisom svojim slatkim
Tople zrake natapala.
Na taj miris radne pele
Sakupile se oko rue,
Trae u njoj slatkog meda
Naokolo hitro krue.
I nas zove miris ula
Da u slonu, marnu radu
Pokaemo brai svuda,
to pelice male znadu.
Stog se marno okupljamo,
Oko naeg ulistana
Da zarudi rodu dragom,
Skoro zora novog dana!

Strana 13

Tekstovi preuzeti iz izadanja 1, 2 i 3 iz 1926. godine

Uredila Alma Krpuljevi Hani