Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
SADRAJ
1. ALKOHOLIZAM PROBLEM ..............................................................................................................................3
2. BLAGOSLOVEN E BITI PLOD TVOJE ZEMLJE ..............................................................................................7
3. KAKO SU IZRAELCI IVELI OD PROIZVODA SVOJE ZEMLJE ......................................................................... 12
4. O UPOTREBI SOKA OD GROA .................................................................................................................. 16
5. DA LI JE VINO UVEK VINO? ......................................................................................................................... 25
6. RAZNI SVEDOCI IZ PROLIH VREMENA ....................................................................................................... 30
7. EKAR DA LI SE RADI O SILOVITOM PIU? .......................................................................................... 33
8. ZASTRAUJUI PRIMER IZ BIBLIJSKE ISTORIJE ............................................................................................. 40
9. SVEDOCI NAELNE VERNOSTI .................................................................................................................... 44
10. ULOGA VINA NA PRAZNIKU PASHE .......................................................................................................... 49
11. KOJU VRSTU VINA TREBA UPOTREBLJAVATI ZA SVETU VEERU? ........................................................... 53
12. VINO NA SVADBI U KANI .......................................................................................................................... 57
13. PIJ PO MALO VINA, ELUCA RADI SVOJEGA .......................................................................................... 62
14. I NE OPIJAJTE SE VINOM......................................................................................................................... 66
15. DA LI SU KORINANI BILI PIJANI NA SVETIM VEERAMA? ...................................................................... 70
16. O POSLEDICAMA POGRENO SHVAENE SLOBODE .................................................................................. 73
17. TA ZNAI RE TREZAN? ....................................................................................................................... 78
18. BUDITE TREZNI I PAZITE! ...................................................................................................................... 84
19. OSTALI NOVOZAVETNI RAZLOZI ZA TREZVENOST .................................................................................. 90
20. SMEMO LI IZBEGAVATI GLAS ODGOVORNOSTI? ....................................................................................... 97
21. TRAE SE JUNACI! ................................................................................................................................... 102
22. DODATNA OBJANJENJA ......................................................................................................................... 107
23. POPISBIBLIJSKIH TEKSTOVA .................................................................................................................... 115
1. ALKOHOLIZAM PROBLEM
1. ALKOHOLIZAM PROBLEM
U veini zemalja alkoholizam predstavlja teak problem. Ovo saznanje moe se lako potvrditi,
ako pogledamo neke podatke. Posle pretraivanja slubenih dokumenata mogu se izneti vrlo
zanimljive brojke o potronji alkohola u Zapadnoj Nemakoj i u vajcarskoj. Brojke nisu tako nove,
ali su veoma znaajne. Godine 1971. u Zapadnoj Nemakoj i u Zapadnom Berlinu za alkohol je
potroeno 27.584.006.000 nemakih maraka. Ni vajcarska ne zaostaje. Prema proceni Savezne
statistike slube izdaci za alkoholna pia u 1970. godini dostiu skoro tri milijarde franaka. U
Sjedinjenim Amerikim Dravama alkoholizam, prema miljenju vladinih slubenika, predstavlja
zdravstveni problem broj jedan.
Samo u vajcarskoj preko 10% mukaraca starih 20 i vie godina boluje od alkoholizma. Kada
se govori o cirozi jetre kao posledici alkoholizma i porede godine 1933/1938. sa godinama
1966/1971. moe se zapaziti porast od 227%. U Sjedinjenim Dravama postoji devet miliona
alkoholiara. Alkohol je tako postao glavni krivac za 25.000 poginulih i 200.000 povreenih u
saobraajnim nesreama. I na ulicama evropskih drava alkohol je odneo mnogo ljudskih rtava.
Savremena istraivanja otkrivaju porast alkoholizma meu omladinom. Brojke koje pristiu iz
celog sveta daju sliku koju svaki prijatelj mladih mora da gleda sa dubokom zabrinutou. Ako je
tana izreka da mladima pripada budunost, onda takva budunost moe da bude samo tamna.
Ipak, da pogledamo najpre podatke iz nekih evropskih zemalja:
Francuska: Godine 1971. prema jednom napisu u asopisu La Monde, 9% svih saobraajnih
nesrea na putevima izazvali su mladi koji su bili pod uticajem alkohola.
Nemaka: Od 600.000 alkoholiara u Nemakoj 50.000 su mladi, a veina od njih mlaa je od
17 godina.
Engleska: Broj mladih koji su osuivani zbog pijanstva porastao je od 1958. do 1968. godine od
pet na dvanaest hiljada.
Maarska: U poreenju sa periodom od pre drugog svetskog rata, broj porodinih sukoba i
samoubistava izazvanih alkoholom, udvostruio se. Broj mladih koji imaju udela u tome veoma se
poveao.
vajcarska: Broj mladia bolesnih od alkoholizma prijavljenih ustanovama za zbrinjavanje
ugroenih od alkohola i socijalno-medicinsku slubu, veoma se poveava. Od 1965-1970. 24%
novoprijavljenih bili su mladi od 30 godina.
Utoliko je udnija opta ravnodunost najirih drutvenih krugova prema ovom problemu. U
jednom predavanju na temu Pokret trezvenosti u orsokaku Paul Najdhart je izjavio: injenino
stanje ne moe se osporiti; junaka vremena pokreta trezvenosti su prola! Dananji trezvenjaci vie
ne daju svoj doprinos u prilog korienja neprevrelog voa. Umor i mirenje sa postojeim stanjem
se ire... Ono to je pre pola veka jo bilo mogue, danas je potpuno nezamislivo: u ono vreme
krvavi zloin jednog pijanice koji je pio samo liker od pelena, u vajcarskom narodu mogao je
izazvati takav talas emocija, da je taj narod i protiv volje svojih vlasti mogao izdejstvovati zakonsku
zabranu upotrebe likera od pelena. Poslednjih godina dogodilo se vie slinih nasilja od strane
alkoholiara, javnost ih je jedva zapazila.
Poznati asopis Hrianstvo danas iznosi slinu tvrdnju: Najtunija strana problema sastoji
se u tome to praktino nita nije uinjeno za reenje tog pitanja. Izgleda da skoro niko o tome ne
razmilja. Zato? Pogrean poklik prohibicije mnoge trezvenjake snage preveo je u odstupnicu i
~3~
1. ALKOHOLIZAM PROBLEM
otada se one vrte u krug. Posle ukidanja prohibicije, alkoholna pia dobila su vrloatraktivan i
napadan ugled. Industrija godinje daje blizu 200 miliona dolara za reklamu u elji da toj slici da jo
vie sjaja.
Sve vei broj hriana, od kojih se veina i ne trudi da ispita tamnu stranu ove slike, miri se sa
ovim prilikama.
Neki uglavnom smatraju da je trezvenost ostatak stare kulture i neto to ovek bez ozbiljne
tete moe ostaviti na stranu. Pojedini hriani usled drutvenog pritiska, linog ponosa, ili otpora, i
sami poinju da ovako misle. Postoji izvesna privlanost u pozivu da se slome okovi tzv. zakonitosti,
a i elja da okolina na njih ne gleda kao na zaostale, to bi se dogodilo kad bi bili u vezi sa bilo
kakvim pokretom za borbu protiv alkoholizma. Jo ozbiljnije prilike nastaju kad hriani ponu da
piju, da bi se rasteretili, zaboravili brige, ili pobegli od stvarnosti. Ameriki istraivai kau da oni
koji piju da bi pobegli od stvarnosti, vrlo brzo zapadaju u jo vee tekoe.
Meutim, ne postoji nikakav razlog za naputanje borbe i povlaenje. Ko vidi porast upotrebe
alkohola, a time i porast alkoholizma, naroito kod mlade generacije, ko je video samo krajiak ove
nevolje koju je alkoholizam doneo u veliki broj porodica, ko je spoznao kako alkohol nastoji da
uniti i preplavi brane postavljene protiv poplave alkohola, taj odumiranje pokreta trezvenosti moe
da posmatra samo sa velikim aljenjem i dubokom zabrinutou.
Najpre moramo da sagledamo uzroke neodlunosti koja se javlja meu hrianima u borbi
protiv poplave alkohola. U tome emo naii na problem da veini naklonjenih ljudi uopte nije
jasno zbog ega smo prestali da upotrebljavamo najbolje oruje u borbi protiv neprijatelja koji je
postao skoro svemoan. vie ne koristimo ovu pomo, jer se Sveto pismo sve vie upotrebljava za
opravdavanje stava koji nam oduzima svaku odlunost.
Da li Biblija zaista opravdava nau neodlunost i ravnodunost? Da li je biblijsko stanovite
prema alkoholu zaista tako podeljeno, kao to se uglavnom tvrdi? Da li Biblija kad upotrebljava re
vino uvek govori o prevrelom groanom soku, kako to danas razumemo? Ova pitanja se nameu
i zahtevaju jasan odgovor.
Kad uzmemo bilo koji od modernih prevoda Biblije i u njemu sretnemo re vino, teko se
moemo snai, jer smo nauili da je vino prevreli sok od groa. Moe nam se zato dogoditi ono to
je pre sto godina doiveo dr Norman Ker iz Londona. On pria da mu se mnogo puta dogodilo da
mu je neki postojani, trezveni i obrazovani ateista ukazao na odreena mesta iz Svetog pisma, na
kojima se hvali vino.
Pa, zar ne vidite, objanjavao bi takav ovek, da se u Bibliji vino hvali. Zar moe jedna takva
knjiga da bude istinita? Da li se ona zaista odlikuje boanskim nadahnuem, kad se u njoj hvali i
slavi tenost koju kao ovek od nauke i prakse morate oznaiti kao otrov?
Dr Ker se nije smeo, ali ta bismo mi sami odgovorili? Zar zaista ne stojimo pred veoma tekim
problemom? Pre nego to budemo raspravljali o ovome pitanju, dozvolimo jednom obinom
itaocu Biblije, ije nam ime nije poznato da nam kae ta je njemu zapalo za oko: Na svim
mestima na kojima se spominje dobro vino, nema traga od nekog upozorenja, ukazivanja na
opasnost, nema negodovanja, ve samo odluno odobravanje. Kako je nasuprot tome smela i jaka
oigledna razlika:
JEDNO umnoava zdravlje i mir;
DRUGO je uzrok pijanstva, nasilja i patnje;
JEDNO je posveena rtva pobonosti na Bojem oltaru;
~4~
1. ALKOHOLIZAM PROBLEM
1. ALKOHOLIZAM PROBLEM
najvanije vino, dok svee groe ima vrednost samo vie ili manje prijatne poslastice koja se uzima
posle jela. Sasvim drugaije stoji sa upotrebom sveeg groa u zemljama Bliskog istoka. Tamo ima
mnogo naroda kod kojih je potronja sveeg groa i upotreba suvog groa iskljuiva ili skoro
iskljuiva svrha gajenja vinove loze. U Iranu, Avganistanu, u Siriji i nekim drugim zemljama
vinogradarstvo je orijentisano na proizvodnju sveeg groa koje se moe due odrati. Svee
groe, koje slui za svakodnevnu potronju, prodaje se na lokalnom, ili regionalnom tritu. Suvo
groe namenjeno je izvozu i tako dospeva na svetsko trite.
Zbog toga je lako razumljivo to su se mogle pojaviti mnoge suprotne predstave ako Stari i Novi
zavet u vezi sa vinogradarstvom posmatramo kroz evropske naoari.
U staro vreme i prevreli i neprevreli sok od groa oznaavao se istom rei. Kasnije emo o ovoj
injenici iscrpno govoriti. Ipak, ovde emo navesti jo jedan jasan primer iz klasinog grkog, koji
sasvim potvruje nae izlaganje. Radi se o jednom pouzdanom svedoku. Aristotel, grki filozof,
roen 384. pre Hrista, pisao je ovako u svojoj Meteorologiji:
Slatko vino (ira od groa) se dimi; gusto je i ponaa se kao ulje, od hladnoe ne moe da
ovrsne, ali moe dobro dagori. Ono je samo po imenu vino, ali nije stvarno; po ukusu nije kao vino
i ne opija kao obino vino. Ovaj opis dokazuje tri injenice:
1. Da je postojao proizvod od groa koji je bio sladak, koji nije imao ukus vina i nije opijao i
koji se razlikovao od vina koje se moglo dobiti u trgovinama.
2. Da Aristotel koji je kao naunik napisao naunu raspravu, nije mislio da je dva proizvoda
tako razliita u svom delovanju (en ergo) trebalo oznaavati istim nazivom; ali i pored toga, on
izriito tvrdi da se neprevreli proizvod u obinom govoru nazivao vino.
3. Da je re oinos bila ime roda, koji je obuhvatao kako slatke i neprevrele, tako i uobiajene
vrste.
Na drugom mestu ovako kae:
Sa ,vinom se - to je osnova - misli na vie od jedne vrste, jedno se ponaa tako, a drugo
onako...
Sada je naa dunost da sledimo istorijske injenice. U tom poslu poeemo sa studijom
osnovnih ratarskih proizvoda i njihovom upotrebom u biblijsko doba.
~6~
za oznaku ovog pojma je tiro, koja se 38 puta pojavljuje u Starom zavetu. Re tiro u 30 od 38
tekstova stoji zajedno sa reju ito. Neke od ovih tekstova doslovce emo navesti: Bog ti dao rose
nebeske, i dobre zemlje i penice i vina izobila! (1. Mojsijeva 27,28) Za vino ovde je, kao i u
mnogim drugim sluajevima upotrebljena re tiro. Da bi nastavao Izrailj sam bezbrino, izvor
Jakovljev, u zemlji obilnoj itom i vinom; i nebo e njegovo kropiti rosom. (5. Mojsijeva 33,28)
Posebnu panju zasluuje mesto u Knjizi proroka Miheja 6,15: Ti e sejati, ali nee eti; ti e
cediti masline, ali se nee namazati uljem, gazie groe (tiro), ali vina (yajin) nee piti. U ovom
stihu izraz tiro iskljuivo se odnosi na groe, na plod vinove loze, koji se cedi i tako dobija vino.
Vino je ovde u stvari ono to su kod ita brano i hleb. Od tiroa se pravi vino.
Zaharija 9,17: Jer koliko e biti dobro njegovo i kolika je lepota njegova! Od ita e rasti
momci a od slatkoga vina devojke. Tiro je kao i ito proizvod koji raste na zemlji.
U 9. poglavlju Knjige o sudijama zapisana je jedna mudra pria. Drveta idu da pronau i
pomau svoga kralja. Maslina, smokva i vinova loza redom odbijaju ast. Svaka se izgovara time to
ne moe da prestane da ispunjava svoj zadatak. Ovde nas posebno zanima odgovor vinove loze. Ona
daje ovakvo objanjenje: Zar ja da ostavim vino svoje (tiro)? Smisao se ipak nalazi u injenici da
ona ne moe prestati da i dalje raa svoje groe. Tiro na ovom mestu znai plod vinove loze, ili
groe.
Prorok Isaija u jednoj vesti o sudu ovako kae: Tuie vino (tiro), uvenue loza vinova,
uzdisae svi koji su vesela srca. (Isaija 24,7) U jednom prevodu ovoga mesta stoji: Berba tuguje.
Smisao je da je plod vinove loze pre sazrevanja oborio svoju glavu. Tiro, plod koji visi na vinovoj
lozi, poeo je da vene zbog sue.
Na drugim mestima ito i vino (tiro) predstavljaju zemlju punu hleba i vinograda (2. O
Carevima 18,32) U jednom drugom prevodu postoji ovakvo reenje: Gde vino (tiro) obilno raste.
Isti smisao ima tekst u Isaiji 36,17.
Kad se govori o upotrebi rei tiro paljivim itaocima mora pasti u oi da ni jedan jedini put
akt pijenja nije povezan s njenim znaenjem, niti ima ikakve veze sa piem. Tiro je plod vinove loze
u svom nepromenjenom stanju. ak i mesto u Knjizi proroka Isaije 62,8 ne shvata tiro kao pie; on
se moe piti tek kad se ceenjem pretvori u pie, kao to ito najpre mora da se preradi da bi se od
njega dobio hleb. Meutim, tiro moe oznaavati i sok koji se jo nalazi u grou, ali nikako
prevrelo pie.
Uostalom, takav izraz postao je uobiajen; jer esto kaemo popiti bocu ili au, a u oba
sluaja mislimo na sadraj boce ili ae. Zato ne bismo mogli da popijemo i groe - njegov
sadraj? Donosi se i ubira proizvod, a ne ono to se od njega pravi.
Sa onim malobrojnim mestima koja na izgled o tirou govore kao o piu, pozabaviemo se u
Dodatku I na kraju knjige. Radi se o Priama 3,10; Joilu 2,24; Isaija 65,8; Osiji 4,11.
Re tiro potie od korena jaro, to znai naslediti, dobiti u posed. To znaenje
nagoveteno je u 4. Mojsijevoj 16,14: Jesi li nas odveo u zemlju gde tee mleko i med? i jesi li nam
dao da imamo njiva i vinograda?
Trei lan zemaljskih proizvoda u veini prevoda oznaava se reju ulje. Meutim, uobiajena
re za ulje ne upotrebljava se tamo gde se radi o ova tri glavna proizvoda. Jevrejska re za ulje je
semen, ali na svakom od 21 mesta na kojima se ulje navodi zajedno sa itom i tiroom, ne stoji
semen, nego izhar.
Za cara Jezekiju ovako pie: I staje za dohode od ita i vina i od ulja, i staje za svakojaku stoku,
i torove za ovce. (2. Dnevnika 32,28) Ovde imamo tri proizvoda: dagan=plod sa njive, tiro=plod sa
vinove loze, izhar=plod sa drveta ili plod iz vonjaka, u kome se pre svega uzdie maslinovo drvo sa
~8~
svojim plodovima koji sjaje ili svetle maslinama. Maslinovo drvo sija i svetluca na suncu, zato
smo i istakli plodovi sa masline i drveta... i tako se upotpunjava trojstvo blagoslova prirode: (1)
plod od ita, (2) plod od vinove loze, (3) plod iz vonjaka, ili drugim reima: proizvodi sa polja, iz
vinograda i vonjaka.
Boji blagoslov obuhvata sledee: l milovae te i blagoslovie te i umnoie te; blagoslovie
plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, ito tvoje i vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada
ovaca tvojih u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da e ti je dati. (5. Mojsijeva 7,13) U 5.
Mojsijevoj 11,14. ponavlja se isto obeanje: Tada u davati dad zemlji vaoj na vreme, i rani i
pozni, i sabirae ito svoje i vino svoje i ulje svoje. Radi se o sakupljanju penice, groa i ulja.
Tamo gde se Izraelu zbog neverstva preti prokletstvom, govori se ovako: l izjee plod stoke tvoje i
plod zemlje tvoje, dokle se ne istrebi; i nee ti ostaviti nita, ni ita ni vina ni ulja, ni ploda goveda
tvojih ni stada ovaca tvojih, dokle te ne zatre. (5. Mojsijeva 28,51)
Veoma su znaajni podaci u Nemiji 5,11, gde njive, vinogradi i maslinjaci stoje nasuprot
penici, vinu (tiro) i ulju (izhar=plod sa drveta). Jeremija 31,12: l doi e i pevae na visini
Sionskoj, i stei e se k dobru Gospodnjem, k itu, k vinu i k ulju, k jaganjcima i teocima; i due e
im biti kao vrt zaliven, i nee vie tuiti. Biblijski komentar o trezvenosti govori o ovom mestu
ovako: Poznato trojstvo prirodnih proizvoda ponovo se pojavljuje i na upeatljiv nain oznaava
kao blagoslov, dar i dobra od Gospoda, od kojih treba Gospodu prinositi desetke u znak zahvalnog
priznavanja Njegove milosti. Septuaginta za ulje, izhar upotrebljava re plodovi. Ovaj prevod
izhara sa plodovima umesto sa uljem pokazuje da je grki prevodilac ovog mesta imao pojma o
tome ta je znaio ovaj zbirni pojam (izhar). (str. 189)
Prorok Osija optuuje Izrael reima: Jer ona ne zna da sam joj ja davao ito i vino i ulje, i
umnoavao joj srebro i zlato, od kojega nainie Vala. (2,8) Zato Gospod preti da e im ove darove
ponovo otrgnuti (stih 9). Jednom lepom slikom Bog obeava da e svoj narod pokrenuti na
obraenje i da e im ponovo biti milostiv: I tada u se odazvati, govori Gospod, odazvau se
nebesima, a ona e se odazvati zemlji. A zemlja e se odazvati itu i vinu i ulju, a to e se odazvati
Jezraelu. (stihovi 21.22) U jednoj primedbi se dodaje: Jezrael, tj. Boji sad , inae ime jedne plodne
ravnice, upotrebljava se ovde kao ime za Izrael. Sasvim jasno tekst u Joilu 1,10-12, pokazuje da se
izrazima penica, vino (tiro) i ulje (izhar) oznaavaju prirodni proizvodi, kakvi jo stoje napolju:
Opuste polje, tui zemlja; jer jepotrveno ito, usahlo vino, nestalo ulja. Stidite se ratari, ridajte
vinogradari, penice radi i jema radi, jer propade etva na njivi; loza posahnu i smokva uvenu;
ipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnue, jer nesta radosti izmeu sinova ljudskih. Agej
govori o itu, vinu (tiro), ulju (izhar) kao o onome to neposredno daje zemlja: I zato se zatvori
nebo nad nama da nema rose, i zemlja se zatvori da nema roda njezina. I dozvah suu na zemlju, i
na gore, i na ito i na vino i na ulje i na sve to zemlja raa, i na ljude i na stoku i na svaki rad runi.
(1,10.11)
Davanje desetka koje je tako prisutno u ivotu Izraela moe tano da se razume samo ako se
ito, vino (tiro), ulje (izhar) u gore pomenutom smislu ne posmatraju kao gotovi proizvodi, ve
samo kao prirodni proizvodi. Obaveza davanja desetka odnosila se na proizvode zemlje, kao i na
prirast od stada. I svaki desetak zemaljski od useva zemaljskoga i od voa, Gospodnji je, svetinja je
Gospodu. I desetak od goveda i od sitne stoke, koja doe pod tap pastirski, deseto, da je sveto
Gospodu. (3. Mojsijeva 27,30.32)
Gore spomenuto trojstvo vailo je za davanje desetka: Nee moi jesti u mestu svojem desetka
od ita svojega ni od vina svojega ni od ulja svojega, ni prvina od stoke svoje krupne i sitne, ni onoga
to zavetuje; ni prinosa dragovoljnih, ni prinosa ruku svojih. (5. Mojsijeva 12,17) (Vidi: 14,22-24. i
~9~
18,4) Od posebnog znaaja su uputstva kakva se navode u 4. Mojsijevoj 18,10-13: U svetinji ga jedi,
sve mukinje neka ga jede, sveta stvar da ti je. Tvoje su dakle rtve darova njegovih koje se u vis
podiu; i svaku rtvu sinova Izrailjevijeh koja se obre tebi dajem i sinovima tvojim i kerima tvojim
s tobom zakonom venim; ko je god ist u domu tvojem, neka jede. Najbolje od ulja i najbolje od
vina i ita, prvine koje daju Gospodu, tebi dajem. Prvine od svega to rodi u zemlji njihovoj, koje
donesu Gospodu, tvoje neka budu; ko je god ist u domu tvojem neka jede. Izrazi sve najbolje od
ulja (izhar) i sve najbolje od vina (tiro) i ita, kao i darovi za prvine, nedvosmisleno ukazuju na
to da je darovima za Gospoda pridavao najvei znaaj. Najbolje je mogao da bude samo ist,
nepromenjeni prirodni proizvod; zato se desetak ne trai ni od yajina (isceeni sok od groa) ni od
emena (isceeno ulje), niti od brana, nego od ploda sa njive, ploda sa vinove loze, ploda sa drveta i
prirasta od stoke.
Prema 2. Dnevnikovoj 31,5. Izraelci su kao prvinu takoe donosili ova tri glavna proizvoda: A
im se to razglasi, stadoe donositi sinovi Izrailjevi silu prvina od ita i od vina i od ulja i od meda i
svakog roda zemaljskoga; i desetka od svega donosie vrlo mnogo. Nemija u 10. poglavlju ovako
nabraja: I prvine testa svojega i prinose svoje i rod od svojeg drveta, vino i ulje da donosimo
svetenicima u kleti doma Boga svojega, i Levitima desetak od zemlje svoje, i Leviti da uzimaju
desetak po svim mestima gde uzradimo. (stih 37) Biblijski komentar o trezvenosti daje sledeu
primedbu: Ovo je po drugi put da Septuaginta pravo sudi o rei tiro. Tiro i izhar Nemija jasno
spominje kao predstavnike plodova sa svake vrste drvea, koji su se donosili svetenicima; i samo
ovaj stih je dovoljan da se utvrdi smisao ovih kolektivnih izraza. Radi se o stalnim proizvodima
vinove loze i vonjaka. (Str. 106) U stihu 40. nalazimo isto nabrajanje u kome Vuigata re tiro
prevodi sa plodom berbe groa. Penica, vino i ulje zajedno se navode i u Nemiji 13,5. i Nemiji
13,12. Tano 21 put ito, vino i ulje (dagan, tiro i izhar) nabrajaju se kao glavni predstavnici
prinosa od zemlje.
Ovo miljenje se jo jednom podvlai sledeim upadljivim tvrdnjama:
1. Mora se smatrati namernim to se kod nabrajanja proizvoda od zemlje razlikuje da li se
proizvodi nalaze u svom sirovom stanju ili u svom preraenom stanju. Skoro bez izuzetka zajedno
se pominju samo oni koji se nalaze u istom stanju. Tiro je jo nepromenjeni proizvod vinove loze,
groe, dok semen ne oznaava plod masline, ve isceeno ulje. Tiro i semen nikad se ne spominju
zajedno. Samo tiro (groe) i izhar (plodovi voa ili masline) idu zajedno, jer se kao nepreraeni
plodovi nalaze u istom stanju.
2. Tiro (nepreraeno groe) i hleb (preraeni plod njive) po pravilu se ne spominju zajedno. I
u 2. O Carevima 18,32. i Isaiji 36,17 najpre se nabrajaju ito i tiro, a onda se dodaju jo hleb i
vinogradi. U Plau 2,12. stoji yajin verovatno izuzetno umesto tiro, poto po pravilu tiro i hleb ne
stoje u istom znaenju.
3. Yajin (sok od groa, isceeno i preraeno groe) esto se pojavljuje zajedno sa hlebom
(preraenim plodom sa njive). Hleb i yajin nalaze se na sledeim mestima: Sudije 19,19; 1.
Samuilova 10,3; 16,20; 25,18; 2. Samuilova 16,1.2; 1. Dnevnika 9,29; 12,41; Nemija 5,15; Psalam
104,15; Prie 4,17; 9,5; Isaija 55,1.2. (vino, hleb, mleko); Agej 2,12 (vino, hleb, varivo); Propovednik
10,19. (vino i gozbe); Pesma nad pesmama 5,1 (yajin i mleko); 2. Dnevnika 2,9.14 (yajin i ovas i
penica, koja je osnova za pripremanje hleba)/Jeam i penica su posebne vrste, a ne zajedniki
pojam za itarice ili plod sa njive.
4. Yajin i izhar nisu nikad zajedno, dok emen (isceeno ulje) i yajin jesu: 2. Dnevnika 11,11
(ulje i vino); 2. Mojsijeva 23,13; 4. Mojsijeva 15, 6,7; 4. Mojsijeva 28,12-14; 1. Samuilova 1,24 (vino,
brano i ulje).
~ 10 ~
Ako uvaimo ove razliite sastave, onda se jasno odvajaju ove tri glavne grupe proizvoda od
obrade zemlje: dagan (ito ili plod sa njive), tiro (plod vinove loze) i izhar (plod iz vonjaka sa
plodom masline kao najznaajnijim predstavnikom). Ovom triju stoji nasuprot trio proizvoda
dobijenih nekim radnim procesom: yajin je isceeni sok od groa, brano i hleb su mleveni,
odnosno peeni plodovi sa njive, a semen je ulje isceeno iz masline.
U plodna drveta spadaju i smokve, nar, urmine palme i druge vrste. U mnogim jezikim
slikama pozajmljuje se izraz radosti zbog prinosa sa polja. Vinova loza i smokva izraz su mira i
sigurnosti. Za Solomunovo doba se kae: Jer on vladae svuda s ovu stranu reke od Tapse do Gaze,
nad svim carevima s ovu stranu reke, i bee miran sa svih strana unaokolo. I ivljahu Juda i Izrailj
bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Virsaveje, svega veka
Solomunova. (1. O Carevima 4,24.25) Nego e sedeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod
smokvom, i nee biti nikoga da ih plai. (Mihej 4,4)
Radost ne moe biti manja kad se zlatno ito njie na vetru, kad se masline blistaju na suncu, a
jabuke rumene i kad je bogati blagoslov etve svuda spreman. Ove radosti bogato je uivao stari
Izrael u sve dane, dok se verno drao Boga. Blago oveku koji zna da uiva u ovim blagoslovima
zemlje! Da li je Izrael ovo shvatio, videemo u sledeem poglavlju.
~ 11 ~
~ 12 ~
Vinogradi i masline daju plodove koji su u prvom redu za jelo. Senahirim, asirski car, pokuao je da
odmetne Judu od njegovog cara Jezekije, obeanjima: Ne sluajte Jezekije; jer ovako kae car
Asirski: uinite mir sa mnom, i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga okota i svaki sa svoje
smokve, i pijte svaki iz svojega studenca. Dokle ne doem i odnesem vas u zemlju kao to je vaa, u
zemlju obilnu itom i vinom, u zemlju obilnu hlebom i vinogradima, u zemlju obilnu maslinom i
uljem i medom, pa ete iveti i neete izginuti. Ne sluajte Jezekije, jer vas vara govorei: Gospod e
nas izbaviti. (2. O Carevima 18,31.32. uporedi sa Isaija 36,16). ak i car Asirije, neprijatelj Izraela,
nije obeao vino, ve plodove vinove loze i smokve. Izvori e davati pie. Za vino u 32. stihu stoji
izraz tiro, groe.
Veoma je pouan i propis u 5. Mojsijevoj 23,24.25: Kad ue u vinograd blinjega svojega,
moe jesti groa po volji dok se nasiti; ali ga ne mei u sud svoj. Kad ue u usev blinjega
svojega, moe trgati klasje rukom svojom; ali da ne zanje srpom u usev blinjega svojega. Isaija
65,21. obeava blagoslove nove zemlje: I oni e graditi kue i sedee u njima; i sadie vinograde i
jee rod njihov. Uzalud Gospod trai plodove od svog naroda. Mihej izraava to ovim reima:
Teko meni! jer sam kao kad se obere letina, kao kad se pabiri posle branja vinogradskoga; nema
grozda za jelo, ranoga voa eli dua moja. (Mihej 7,1)
U vreme Starog zaveta kao jo i danas, uivanje sveeg groa, koje se moglo brati od jula do
novembra, bez sumnje je igralo veliku ulogu. Dalje, groe se suilo i jelo kao suvo groe. Kada je da navedemo samo jedan veoma znaajan primer - Davidova druina jednom u pustinji naila na
onesveenog oveka koji je leao na putu, okrepili su ga time to su mu (osim hleba i vode i
komada kolaa od smokava) dali da pojede dva suva grozda (1. Samuilova 30,12). Jo i danas je u
Palestini meu Arapima uobiajeno da se na put ponesu bisage pune suvog grozda. Izvanredna
hranljivost suvog groa i njegovo okrepljujue delovanje u trenucima iscrpljenosti poznato je u
ovoj zemlji danas isto kao i pre tri hiljade godina.
Znaajan deo prinosa u grou se suio. Ovo suvo groe je predstavljalo vrlo vredan sastavni
deo svakodnevne ishrane. Suena zrna groa presovana su u obliku neke vrste kolaa i uvana kao
zaliha. Isto se inilo i sa smokvama. Na nekim mestima u Svetom pismu govori se o ovim kolaima
od suvog groa. Avigeja je takve kolae donela Davidu elei da ublai posledice Navalovog grubog
odnosa prema njemu. U 1. Samuilovoj 25, 18.19. pie: Tada Avigeja bre uze dvesta hlebova i dve
meine vina i pet ovaca zgotovljenih i pet merica prena ita, i sto grozdova suhoga groa i dvesta
gruda suvih smokava, i metnu na magarce. I ree momcima svojim: hajdete napred, a ja u ii za
vama. A muu svojemu Navalu nita ne ree.
U 2. Samuilovoj na dva mesta govori se o kolau od suvog groa. Jednom je David celom
narodu podelio kola od suvog groa (2. Samuilova 6,19), a drugom prilikom njemu i njegovim
ljudima doneli su takve kolae (2. Samuilova 16,1.2.) Kola od groa je neto okrepljujue. (Pesma
nad pesmama 2,5)
Postojale su jo i mnoge druge mogunosti upotrebljavanja groa. Poto su naini upotreba
proizvoda od vinove loze u Siriji pre dve do tri hiljade godina bili skoro isti kao pre sto godina,
izneemo ovde jedan pouan izvetaj.
Pastor Smili Robson, misionar u Siriji, pisao je u jednom pismu koje je objavio u irskom
prezviterijanskom asopisu Misionarski glasnik, za april i maj 1845. godine:
Dobro je poznato da mnogi delovi planine Liban spadaju u najgue naseljene i najbolje
obraene oblasti zemlje. Najvie sam putovao po ovom delu zemlje. Ishrana stanovnika uglavnom
se sastoji od voa, mleka, povra, hleba i peninog brana i kukuruza. Penica se svuda gaji i hleb
koji se pravi od nje predstavlja vaan sastavni deo svakodnevne ishrane svih slojeva naroda.
~ 14 ~
Najvaniji plodovi su masline i groe. Masline se jedu ili sirove ili pripremljene na razliite naine;
ali svoj ugled duguju uglavnom ulju koje se iz njih cedi. U odreeno doba godine osnovni deo
narodne ishrane sastoji se od povra kuvanog sa uljem, koje se esto jede sa hlebom, a ponekad i bez
hleba. Ovo ulje je skoro jedino sredstvo koje slui za rasvetu. Masline se gaje po celoj zemlji.
Plod vinove loze je drugi proizvod za koji se moe rei da predstavlja bitan deo ishrane
naroda. Groe zri u avgustu i moe da se bere oko etiri meseca. Za to vreme stalno se
upotrebljava i to ne kao prijatna poslastica posle jela, da bi se podstakao ili zadovoljio apetit, poto
ste ga ve zadovoljili obilnim obrokom, ve kao glavni deo obroka. To je toliko rasprostranjeno, da
hleb i groe od avgusta do decembra predstavljaju glavnu hranu narodu.
Veoma tanki hlebni kolai, pripremljeni od peninog ili jemenog brana ili od jemenog
brana i mnogo groa, predstavljaju obroke stanovnika Libana, i to ujutru, u podne i uvee. Mogu
rei da je potpuno bezopasno stalno jesti groe dok se ne zadovolji apetit. Ovde se, kao i u Evropi,
groe sui u velikim koliinama da bi se odralo kao suvo groe. U ovom obliku jedan deo ove
namirnice uva se za period posle berbe groa. Ukuvavanjem i meanjem, od groa se dobija
masa koja se naziva dibs. Ona se isti kreom i ima otprilike gustinu meda, a i po izgledu mu je
slina. Hleb i dibs ine veoma uobiajeni obrok za zimu i prolee. Postoje dve vrste, jedna se pravi
od groa, a druga od suvog groa.
Jedan deo ploda iz vinograda se muljao i cedio. Gumno i muljaa esto predstavljaju simbole za
prinos sa njive i iz vinograda. Rob, koji je sedme godine morao biti osloboen, dobijao je znatan
prilog kojim je oznaen poetak njegove slobode: A kad ga otpusti od sebe slobodna, nemoj ga
otpustiti prazna. Daruj ga im izmeu stoke svoje i s gumna svojega i iz kace svoje; podaj mu im te
je blagoslovio Gospod Bog tvoj. I opominji se da si bio rob u zemlji Misirskoj i da te je izbavio
Gospod Bog tvoj; zato ti ja zapovedam ovo danas. (5. Mojsijeva 15, 13-15)
Posle prikupljanja prinosa sa gumna i muljae, slavio se praznik senica u znak osobite
zahvalnosti za etvu (5. Mojsijeva 16,13). Muljaa je sluila da se iz groa iscedi sok ili vino. Ona se
sastojala iz dva dela - gornjeg korita - veinom isklesanog od kamena. U njemu se groe gazilo. Sok
je onda tekao u donje korito ili sud. Muljanje groa bilo je u stvari gaenje nogama. Prilikom ovog
napornog rada vladala je radost, koja se esto izraavala podvikivanjem. Muljanje je na nekim
mestima upotrebljeno i kao slika budueg suda (Jeremija 25,30; Isaija 63, 3-5).
Vino koje je izlazilo iz muljae (sok od groa) sipalo se u sudove i zatim se upotrebljavalo. Nije
udo to je sok od groa bio tako visoko cenjen.
U jednom od narednih poglavlja opirno emo se pozabaviti vinom. Najpre da kaemo jo
neto o treoj glavnoj grupi etvenih proizvoda. Radi se po svemu sudei o plodovima iz vonjaka,
pre svega o maslinama, koji su oznaavani zbirnim pojmom izhar. Kao to smo ve videli, voe
spada u najvrednije prinose Palestine.
Kad se u Starom zavetu govori o vrtu, onda se uglavnom radi o vonjaku. U jednom
Jeremijinom proroanstvu dat je savet onima koji su odvedeni u Vavilon: Gradite kue i sedite u
njima; sadite vrtove i jedite rod njihov; jer posla k nama u Vavilon i porui: dugo e trajati; gradite
kue i sedite u njima, i sadite vrtove i jedite rod njihov. (Jeremija 29,5.28) Ove vrtove ne treba
shvatiti kao vrtove u kojima se gaji povre.
U jednom obeanju budueg blaenstva Amos ovako kae: Evo, idu dani, govori Gospod, kad
e ora stizati eteoca, i koji gazi groe sijaa, i gore e kapati slatkim vinom, a svi e se humovi
rastapati. I povratiu roblje naroda svojega Izrailja, i opet e sagraditi puste gradove i naselie se, i
nasadie vinograde i piti vino iz njih, i nainie vrtove i jesti rod iz njih. (Amos 9, 13.14) U ovom
tekstu za slatko vino stoji izraz assis. To moe da bude svei, slatki groani sok, ili svei sok od
~ 15 ~
drugog voa. Maslina predstavlja sigurno najvaniji plod vonjaka. Maslina je naziv kako za drvo,
tako i za plod masline. U staro doba svaki zemljoposednik imao je svoj maslinjak. Maslinovo drvo je
blagosloveni izvor neophodnog ulja. Masline se beru rukom ili paljivo mlate tapom od trske.
Zrele masline i danas se jedu svee ili marinirane, ak i na stolovima dobrostojeih graana. Za
neobrane masline zakon je propisivao: Kad trese masline svoje, ne zagledaj granu po granu poto
otrese; neka doljaku, siroti i udovici. I opominji se da si bio rob u zemlji Misirskoj; zato ti ja
zapovedam da ovoini. (5. Mojsijeva 24,20.22) Najbolje ulje proizvodilo se od nedozrelih maslina.
Ovo voe je stavljano u rvanj, zatim u kotaricu, iz koje je isticalo ulje. Ovo je bilo najfinije ulje: A
Solomun davae Hiramu dvadeset tisua kora penice za hranu eljadi njegovoj i dvadeset kora ulja
ceenoga; toliko davae Solomun Hiramu svake godine. (1. O Carevima 5,11) Za svakodnevnu
rtvu paljenicu takoe se upotrebljavalo ovo ulje: l jote desetinu efe peninoga brana smeana s
uljem ceenim, kojega da bude etvrt ina, i naliv vina, etvrt ina na jedno jagnje. (2. Mojsijeva
29,40) Samo ovo se smelo prineti za zlatni svenjak, to sveto ulje za pomazanje.
Obino ulje je gaeno u muljai. Za istonjake ulje je ivotna potreba i slui za pripremanje
hrane, zatim kao ulje za svetiljke, kao lek i sredstvo za negu tela. Loa berba je znaila pravu nesreu
za zemlju: Jer smokva nee cvasti, niti e biti roda na lozi vinovoj; rod e maslinov prevariti i njiva
nee dati hranu, ovaca e nestati iz tora, i goveda nee biti u oboru. (Avakum 3,17) Sa uljem je
trebalo mudro postupati: Dragoceno je blago i ulje u stanu mudroga, a ovek bezuman prodire
ga. (Prie 21,20)
Drugi vaan plod sa drveta je smokva. Primer za sastav uobiajene ishrane nalazimo u 1.
Dnevnika 12,40: A i oni koji bejahu blizu njih, dori do Isahara i Zavulona i Neftalima, donoahu
hleba na magarcima i na kamilama i na mazgama i na volovima, jela, brana, smokava i suvoga
groa i vina i ulja, volova, ovaca izobila; jer bejae radost u Izrailju. Smokva je spadala u
najvaniju trgovaku robu (Joilo 2,22). Kao i suvo groe i smokve su suene i presovane u obliku
kolaa od smokava. Solomun daje dobar savet koji vai za sve voke: Ko uva smokvu, jee roda
njezina; tako ko uva gospodara svojega, bie potovan. (Prie 27,18)
U Joilu 1,12. pominju se nar, palma i jabuka. Suene urme za narod su bile isto to i hleb.
Urmina palma u staro doba bila je drvo koje je orijentalnom pejzau davalo osobit izgled. Jerihon se
u Bibliji naziva palmovim gradom (5. Mojsijeva 34,3;Sudije 1,16). Botaniar mail pie o znaaju
urmine palme: Plodovislini ljivi, urme, meu kojima postoji veliki broj vrsta, imaju dugu, tvrdu
semenku. Urme sa slatkim, sonim mesom ploda, tzv. sone urme, koje se kod nas troe kao suvo
voe, za stanovnike pustinjskih oblasti imaju mnogo manju vrednost od onih vrsta koje imaju suvo,
debelo, branasto meso. Ove ,suve urme mogu se uvati godinama i troe se u svim moguim
oblicima kao ,svakodnevni hleb za milione ljudi.
Ne smemo zaboraviti ni med. Zaini kao to su kopar i kim (Isaija 28,25), a i krastavac (Isaija
1,8) bili su dobro poznati i stalno upotrebljavani. Nae nabrajanje nije potpuno, s obzirom na
nameru da se predstave tri glavne grupe (ito, groe i voe). Na celom prinosu poivao je Boji
blagoslov! Poboni Izraelac ozbiljno je shvatao opomenu: Jer Gospod Bog tvoj uvee te sada u
dobru zemlju u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, to izviru po dolinama i po brdima; u zemlju
izobilnu penicom i jemom i vinovom lozom i smokvama i ipcima, zemlju izobilnu maslinom od
koje biva ulje i medom; u zemlju, gde nee sirotinjski jesti hleba, gde ti nee nita nedostajati; u
zemlju gde je kamenje gvoe i gde e iz brda njezinih sei mjed. Jee i bie sit, pa blagosiljaj
Gospoda Boga svojega za dobru zemlju koju ti da. (5. Mojsijeva 8,7-10)
Zar ovaj poziv ne govori i nama mnogo? Koliko je potrebno da savremeni ovek vie misli na
to, odakle mu dolazi svakodnevna hrana, i onda da hvali Darodavca svih dobrih darova.
~ 16 ~
~ 17 ~
Stihovi 11. i 12. u Langovom delu o Bibliji veoma su dobro objanjeni: Vezuju za vinovu lozu...
Oblast Jude je poznata po vinogradima (naroito kod Hevrona i Engedija) i panjacima. Zbog
mnotva vinove loze, ovek se ne ustruava mnogo da svoje ivotinje za jahanje vee za nju.
Magarac je pored kamile u to staro vreme bio uobiajena ivotinja za jahanje, a tek od Davidovog i
Solomunovog doba Jevreji dre i konje. Magarac vie odgovara kao ivotinja za jahanje u miru.
(Knobel): Pere u vinu haljine svoje itd., proizvodi vino u takvom izobilju da ga moe upotrebljavati
za pranje haljina. Pesniko preterivanje (O Jovu 29,6)... Tamne, sjajne oi. On se samo odlikuje
tamnim, ili tamnim blistavim oima i belim zubima. Slika najbogatijeg uivanja, i to ulepanog
uivanja, jer se na razvratnost pri tom isto toliko malo mislilo kao i kod pijanstva Josifove brae i
Jovanu 2. glavi.
U Pesmi nad pesmama 5,1. enik upuuje poziv svatovima. Najpre se obraa nevesti reima:
Dooh u vrt svoj, sestro moja nevesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem sat svoj i med svoj,
pijem vino svoje i mleko svoje, zatim nastavlja: Jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji! Lis i
Berns to komentariu ovako: isti sok od groa bio je propratno pie uz svee pomueno mleko, a
i jedno i drugo mogu izobilno da piju ak i nene ene bez ikakve tete po telo i duh.
Prorok Isaija, koji je tako esto prekoravao svoje savremenike zbog obiaja da mnogo piju,
koristi istu sliku o mleku i vinu, snano pozivajui na prihvatanje Jevanelja. I na ovom mestu vino
je divan sok od groa u svom nepokvarenom stanju (Isaija55,1).
Izraz, kakav se nalazi u Plau 2,12, moe se zamisliti samo u zemlji u kojoj proizvodi vinove
loze predstavljaju vaan sastavni deo svakodnevne ishrane. U velikom bolu opisano je kako glad
deluje na ene, odojad i decu. Zatim se kae: Govorite materama svojim: gde je ito i vino?
Obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i isputaju duu svoju u naruju matera svojih. Re
yajin koja je u ovom stihu upotrebljena moe da oznaava samo pijenje sveeg groanog soka, ili
sisanje zrelog zrna groa.
Psalmista se pridruuje onima koji u yajinu vide plemeniti Boji dar. Mali je broj onih koji su
svesni ta je psalmista mislio reima: I vino veseli srce oveku. (Psalam 104,15) Ako stih itamo u
kontekstu, onda emo naii na druge Boje darove, kao to su trava stoci, zelen na korist
oveku, hleb iz zemlje, koji srce oveku krepi i ulje od koga se svetli lice. Ko se ne bi radovao
takvim Bojim darovima! Yajin je ovde takoe slika za zrelo groe ili svee isceeni sok.
Poto smo razjasnili da je yajin ceeni sok od groa, zapitajmo se ta su jevrejski vinogradari
radili sa sokom kada bi istekao iz muljae.
U Velikom univerzalnom reniku (P. Larus, lanak o slatkom vinu) kae da su Jevreji,... kad
bi iscedili groe,... kuvali sok da bi ga zgusnuli kao sirup... (Rimljani) su pili most (iru) i takav
kakav izlazi iz bave, tj. pre nego to prevri... Kad je bio kuvan, ovaj mustum je dobijao ime frutum...
U Rimu je najvei deo najskupljih i najpoeljnijih vina bio sladak i aromatian, zaeeren, gust skoro
kao sirup; da bi se pio, morao se razreivati toplom vodom.
U Hercogovoj Stvarnoj enciklopediji nalazi se i ovaj izvetaj: Slatki most se od davnine, kao i
sada, ukuvavao da bi se dobio sirup. Hevron jo izvozi izvesnu koliinu tog dibsa.
Istaknuti Biblijski renik J. A. de Bosta pie ovako u vezi sa slatkim vinom: Ponekad se kuvalo
u sirup. I slatko vino se pilo, pre nego to bi prevrelo (Osija 4,11; Joilo 1,5). Kada je vino bilo dobro
skuvano, bio je obiaj da se ono pretae, da bi se oistilo i poboljalo. Jeremija 48,11. sadri aluziju
koja se odnosi na ovo...
Neki autori smatraju da se na vie mesta u Starom zavetu, i to u 1. Mojsijevoj 43,11; Jezekilju
27,17; Jeremiji 41,8, ne radi o pelinjem medu, ve o nekoj vrsti zaslaenog pia, sirupu, koji je
kapao iz urmi kada su bile potpuno zrele (jevrejski poznavaoci Svetog pisma Majmonides, Jozefus,
~ 19 ~
Hiler, Celzius, Gedes itd). Oni se izmeu ostalog pozivaju i na to to se jevrejska re deba, koja
znai med, na azijatskom po smislu odnosi na urme. Drugi smatraju da se moe shvatiti kao
groani med, tj. sok od groa, sa ili bez eera, ukuvan do gustine sirupa.
Ovo pie jo se i danas pravi u Siriji i Palestini (So, Rasel, Burkhart). Tri cente (150 kg) groa
daju jednu centu ovog pia koje se naziva debs (deba-recelj).
Ono se koristi umesto eera, pri emu se razreuje sa vodom. Siromanima zamenjuje maslac,
a bolesnima vino. I Grci i Rimljani znali su za groani med.
Re deba (odnosno debs ili dibs), koja se veinom spominje sa mlekom, pojavljuje se veoma
esto u pet Knjiga Mojsijevih. Mleko i med sreemo u 2. Mojsijevoj 3,8.17; 13,5; 33,3; 3. Mojsijeva
20,24; 4. Mojsijeva 13,27; 14,8; 16,13.14; 5. Mojsijeva 6,3; 11,9; 26,9.15; 27,3; 31,20. Pored toga i u
Isusu Navinu 5,6; Jeremiji 11,5; 32,22; Jezekiji 20,6.15.
ta onda treba podrazumevati pod izrazom mleko i med? Gezenius ovako objanjava re
deba: Kako pelinji med, tako i groani med, tj. most ukuvan do gustine sirupa. U svakom
sluaju dar patrijarha Jakova Egiptu, izmeu ostalog, nije sadravao pelinji med, nego gusti
groani med (1. Mojsijeva 43,11). Jasno je da izraz mleko i med oznaava plodnost zemlje. Cesto
spominjanje mleka i debaa pokazuje da je groani med imao veliku vrednost, jer se samo na
malom broju mesta govori o pelinjem medu.
Za prosuivanje pojma deba, izvetaj uhoda iz 4. Mojsijeve 13. glave daje vana obavetenja.
Tamo itamo: Potom dooe do potoka Eshola, i onde otsekoe lozu s grozdom jednijem, i
ponesoe ga dvojica na moci; tako i ipaka i smokava. I prozva se ono mesto Eshol od grozda, koji
onde otsjekoe sinovi IzraiIjevi. (stihovi 24,25) Eshol znai groe, ili groani potok. Divovsko
groe stoji u prvom planu pored nara i smokve. Ovi plodovi su navedeni kao dokaz za procenu
vrednosti uhoene zemlje. l pripovedajui im rekoe: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; i doista
tee u njoj mleko i med, i evo roda njezina. (stih 28) Od groa se pravio vredni groani med, dok
je na zelenim livadama rasla hrana za krave koje su davale mleko. I ovde je snano naglaena
vrednost prirodnih proizvoda zemlje.
Jo u davna vremena vinogradari su znali da ouvaju sok od groa.
Dr C. H. Gauler nabraja neke metode za ouvanje groanog soka: Jesu li Jevreji i stari narodi
poznavali nekakav postupak da se sok od groa - neprevrelo vino, sauva? Koristili su razne
metode da bi to postigli:
1. Zatvarali su slatko vino tako da nije imalo dodira sa vazduhom.
2. Ukuvavali su sok do gustine sirupa.
3. Filtrirali su ga i onemoguavali mu da vri, time to su uklanjali gluten.
4. Drali su ga na mestu hladnom i odvojenom od vazduha dok se gluten ne bi slegao, a zatim
su odvajali vino koje je sada bilo zatieno od vrenja.
5. Koristili su sumpor da bi neutralisali kvasac ili gluten (ili da bi razorili klice koje dovode do
vrenja).
Dokaz da su primenjivali takve metode za odravanje je veoma jak.
Priprema i upotreba neprevrelog vina (groanog soka) ni u kom sluaju nije pronalazak novog
veka. Metode su se promenile i pojednostavile; ali, bila bi opasna zabluda smatrati da se ranije pilo
samo prevrelo vino. I ranije su ljudi znali da do vrenja ne moe doi kad je temperatura niska ili
suvie blizu take kljuanja. Samo se neprevrelo vino dugo odravalo, ako je bilo dobro
pripremljeno. U Velikoj knjizi o vinu, o prevrelim vinima starog doba ovako se kae: Proizvodi
jedne berbe odravali su se do sledee, i ak u ovom kratkom vremenskom razdoblju vino u nekim
sudovima ve se pretvaralo u sire.
~ 20 ~
U istoj knjizi dalje pie: Postoji jo jedan nain poboljavanja: zaustavljanje vrenja. Most koji
vri zagreva se i koristi tu toplotu za rast kvasnih gljivica. Kada bi podrumar uzimanjem vie uzoraka
utvrdio da je vino potpunim vrenjem izgubilo suvie eera, mogao je da ohladi bure i da time
prekine vrenje. Vino zatim filtriranjem u vie navrata postaje svetlo i sterilno, tako da kod
ponovnog zagrevanja vie ne poinje da vri.
Na isti nain stari narodi shvatili su da se skladitenjem u hladnoj vodi, u zemlji ili mokrom
pesku spreava nastajanje vrenja.
Zanimljivo je, takoe, da priroda u svojim plodovima ne stvara alkohol. Proces vrenja je proces
koji mora da se unese u plod. Kada se kae da je vino - prevrelo vino - prirodni proizvod, u osnovi
to nije tano, jer je vrenje proces raspadanja u kome se eer pretvara u alkohol, a oslobaa
ugljendioksid. O poetku vrenja H. Donson i Arne Kriger ovako piu: Grozd, tj. njegov soni,
slatki sadraj, moe da se pretvori u vino bez stranog dodatka. Vano je samo da grozd prsne i da
kvasne gljivice ponu da deluju. Sve to je potrebno za pravljenje vina postoji, ako je groe dobro
sazrelo na lozi - ak i kvasac koji se, noen vetrom, zadrao na listovima i na ljusci groa, pa se tako
uz pomo kinice umnoava i omoguava poetak vrenja.
im ljuska prsne, kvasne gljivice se okome na slatki groani sok i njegov eer pretvaraju u
alkohol. Samo kod groa koncentracija eera je tako velika da alkoholno vrenje moe da pone
bez dodavanja eera. Drugi bobiasti plodovi od kojih moe da se napravi pie nalik na vino,
moraju da se obogate eerom. Groe sadri oko 30% eera.
Zatim se dalje kae: Vrenje traje sve dok se zaliha eera ne potroi do kraja, ili dok se elije
kvasca ne ugue zbog sve vee koncentracije alkohola. Obino se najpre taloi eer. Tenost onda
nije rastvor eera i vode, nego alkohola u vodi sa isto tako malom koliinom kiselina i eterinih
ulja, koja joj daju karakteristinu aromu, naroiti miris.
Groe mora, dakle, da se najpre rasprsne, ljuska mora da prsne, pre nego to kvasna
gljivica moe da zapone svoj posao. Ovo je dodue ponekad osporavano, ali je ipak tano. Drugi je
problem stvaranje malih koliina endogenog alkohola u telu.
Postoji veliki broj svedoanstava iz ivota starih naroda koja se odnose na vetinu odravanja
vina. Iz dela prof. Elisa naveemo vredne istorijske injenice.
Toliko rairena ideja u ovoj zemlji, da se neprevrela vina ne mogu odrati, da brzo provre i
pokvare se, iroko je rasprostranjena zabluda, koja se zasniva na neznanju i koja je suprotna istini.
Neprevrela vina starih naroda bila su jedina vina koja su se odravala. Sva prevrela vina brzo bi se
ukiselila. Destilacija nije bila poznata i nisu posedovali nikakve destilate da bi in sauvali.
Iz tog razloga stari narodi prevrela vina uglavnom su smatrali pokvarenim vinima. Ona su bila
od malog znaaja, jer se nisu odravala. Tako je odreen izuzetno vaan cilj da se proizvode
neprevrela vina i da se sprei vrenje vina, da bi se ono moglo odrati skoro neogranieno.
Poto se prevrela vina nisu mogla dugo odravati, u staro doba se sva panja morala usmeriti na
to da ne doe do vrenja. Proces vrenja tada je bio igra na sreu, jer jo nije postojala nijedna metoda
da se upravlja procesom vrenja. To potvruje i prof. Rudolf Nojbert: U 20. veku se uspelo da se
proizvode i odravaju opojna pia svih kvaliteta i da se svuda otpremaju. (To u 19. veku jo nije bilo
mogue.)
Jo u 19. veku pivo, rakija i vino bili su izloeni mnogim bolestima i bili su lako kvarljiva roba.
Tek sa Pasterom dolo je do preokreta. U jednoj studiji sa naslovom: Paster je to drugaije video,
nalazimo ove pojedinosti:
U prvoj polovini svog naunog delovanja, on je otkrio gljivine elije kao izazivae vrenja.
Tako je postalo razumljivo to su se pivari, vinari i destilateri obratili ovom hemiaru sa molbom da
~ 21 ~
pronae sredstvo za zatitu od bolesti od kojih su njihovi proizvodi tako esto oboljevali i zbog kojih
su nastajali njihovi veliki finansijski gubici. Paster je tako doao do metode koja je danas poznata
kao pasterizacija i koja u industriji pia igra tako vanu ulogu...
Pivo je u to doba bilo pie koje je vrlo esto obolevalo. Njegov sadraj alkohola bio je suvie
mali, da bi mogao spreiti razvoj svakojakih mikroorganizama koji su stvarali odvratan ukus, a koji
su bili i tetni i po zdravlje, kao to je divlji kvasac itd. Otprilike poetkom 19. veka alili su se
bazelski pivari kod vlasti koje su na pivo udarile porez, pa je jo bilo potrebno jako nevreme, pa da
se pivo ukiseli kao sire. Paster je bio taj koji je 1876. godine u pasterizaciji otkrio sredstvo za
unitavanje najeih tetoina, Tako je, i ne slutei postao pionir modernog pivarstva.
Problemi sa rakijom bili su druge prirode. Kada je visoka koncentracija alkohola potpuno
unitila sve mikroorganizme, a poto su aparati za peenje bili veoma primitivni, dolazilo je
dooteenja koje je prouzrokovao alkohol i otrovne hemijske materije. I ovde je, naravno, hemiar
Paster bio strunjak.
Koliko je Paster ak i u proceni alkohola bio ispred svojih savremenika, vidi se iz sledeeg:
uprkos 9-12% alkohola postoje mikroorganizmi koji u vinu mogu izazvati kvarenje. Paster je znao
da su se dodavanjem istog alkohola, zvanog vignage i ove tetoine mogle unititi, ali, pisao je on,
ne sme se zaboraviti da vino ve u sebi sadri dovoljno alkohola.
Alkohol je poznat kao dezinfekciono sredstvo. On to moe biti kad se odlikuje odreenom
koncentracijom. Mnogo puta navodi se primer milostivog Samarjanina da bi se dokazalo da se jo u
to vreme prevrelo vino koristilo kao dezinfekciono sredstvo. Odgovarajui tekst glasi: A
Samarjanin nekakav prolazei doe nad njega, i videvi ga saali mu se; i pristupivi zavi mu rane i
zali uljem i vinom; i posadivi ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega. (Luka
10,33.34)
Nije sasvim pouzdano da se ovde govori o alkoholnom vinu. Neka razmiljanja ine nas pomalo
nesigurnim:
1. U ono vreme nije se znalo za mikroorganizme koji su izazivali razliite bolesti.
2. Takoe se nije znalo da su se oni alkoholom mogli uiniti bezopasnim.
3. Koncentracija alkohola od 13 i manje zapreminskih procenata moe samo da zaustavi
izazivae bolesti, ali ne i da uniti. Vino iz onog vremena imalo je koncentraciju alkohola najvie do
15%. Kod ove koncentracije i u samom vinu jo uvek ima svakojakih mikroba.
4. Istorijski je sigurno da su se u Hristovo vreme pripremali melemi od ulja i neprevrelog vina
za vidanje rana. Plinije u svojoj knjizi Istorija prirode, knjiga XV, poglavlje 7, opisujui
medicinska ulja i masti, pominje oleum gleucinum, koje se sastojalo od slatkog vina (gleukos) i ulja.
Kolumela daje u jednoj od svojih knjiga recept za izradu ove masti.
Pre nekoliko godina postavilo se pitanje da li ovek koji ne pije, a koji treba da otputuje na
nekoliko meseci u tropske krajeve, mora da se odrekne svog trezvenjakog naina ivota i da vodi za
pie doda vino ili rakiju da bi se zatitio od tifusa,kolere itd. To pitanje bilo je dalje upueno
bakteriolokom odseku Instituta za higijenu i radnu fiziologiju u Cirihu. U odgovoru se pored
ostalog kae i ovo: Svakom bakteriologu je poznato da alkohol samo u visokim koncentracijama
izmeu 30 i 70% deluje dezinfekciono i da se jaim razreivanjem delovanje toliko usporava da
postaje praktino bezvredno.
Poto vino ima bitno manji sadraj alkohola od estokih alkoholnih pia, jo manje dolazi u
obzir kao ,dezinfekciono sredstvo, Kod vina, po svemu sudei izvesno baktericidno delovanje imaju
pre vone kiseline, ali ono razreeno vodom takoe postaje bezvredno. I kod nerazreenog vina na
to se ne treba osloniti, jer da je drukije u zemljama u kojima se vino obilno pije ne bi dolazilo do
~ 22 ~
epidemija.
Kad je u pitanju pomenuti tekst, ne bismo smeli izgubiti iz vida koncentracije alkohola koje u
ono doba uopte nisu bile poznate. Sredstva za leenje poznavali su iz praktinog iskustva, isto kao
to se danas pelinji med smatra znaajnim sredstvom u leenju rana koje teko zaceljuju. uvajmo
se stoga da tekstu ne pripiemo neto to nije dokazano. Moda se radi o masti od neprevrelog vina i
ulja, isto tako kao i o prevrelom vinu. Ovo prvo bi bilo loginije. Ali, niko do danas nije sve ovo
konano dokazao.
Velika je zabluda kad svoje dananje pojmove i iskustva prenosimo u prola vremena. Stari
narodi su znali za bezalkoholnu upotrebu svoje berbe; prevreli sokovi lako su se kvarili i zbog toga
bili manje poeljni.
Ova injenica bila je poznata Avgustinu Kalmetu, uenom autoru Biblijskog renika, koji se
rodio 1762. godine, jer je pisao: Stari narodi su poznavali tajnu kako da vino tokom cele godine
ostane slatko.
Uverljiva je i izjava dr teol. Vilijama Patona: Ne moemo zamisliti da su Plinije, Kolumela,
Varon, Katon i drugi, bili kuvari ili pisci knjiga sa receptima, ali to su bili inteligentni ljudi koji su se
kretali u najuenijim drutvenim krugovima. Poto su tako podrobno pisali recepte za spravljanje
slatkog vina, koja su se odravala tokom cele godine, a metode su bile takve da su spreavale vrenje,
onda smo ubeeni da su takvi recepti u njihovodoba bili cenjeni. I to to su bili tako prirodni i
jednostavni, da su voleli slatka, nekodljiva pia, govori pre njima u prilog i ne sme se navoditi
protiv njih.
Godine 1845. kapetan Trit je pisao: Kada sam se za vreme poslednjeg Boia zaustavio na
junoj obali Italije, upitao sam za uobiajena vina i utvrdio sam da se najvie cene slatka, a ne
opojna. Kuvani sok od groa na Siciliji je u uobiajenoj upotrebi. Kalabrijci svoja opojna i slatka
vina uvaju u posebnim odajama. Boce su etiketirane. Raspitavi se, saznao sam da su neprevrela
vina najvie cenjena. Ona su se meala sa vodom. Ulagan je veliki trud da se u vreme berbe groa
spremi dobra zaliha. Sok od groa dva ili tri puta se filtrirao, a zatim sipao u boce ili burad i
zakopavao u zemlju. Neki su ga uvali u vodi da bi se spreilo vrenje.
Mali deo isceenog groanog soka preputan je vrenju, Na istoku i danas ima krajeva u kojima
vladaju isti obiaji kao pre dve ili tri hiljade godina. O miljenju da je glavni cilj vinogradarstva bio
pripremanje prevrelog vina, pisao je pastor Henri Houms, ameriki misionar koji je iveo na istoku,
1848. godine ovako:
Kao graani koji ive na istoku, smatramo da moemo navesti dovoljno dokaza za injenicu da
je ovo miljenje najverovatnije pogreno i da spravljanje opojnih pia nikad nije bilo glavni cilj zbog
koga su Jevreji gajili vinograde. Zajedno sa hlebom, voem i maslinama, ovo troje mogu pod
zbirnim nazivima ito (dagan), vino (tiro) i ulje (izhar plodovi iz vonjaka) vrlo dobro da
predstavljaju za njih najvanije proizvode. Istovremeno to su bili proizvodi koji su obilno
doprinosili odravanju ivota.
U Maloj Aziji i Siriji najvei deo berbe groa koristi se za druge svrhe, a ne za spravljanje
opojnih pia, bez obzira da li vinogradi pripadaju muhamedancima, Grcima, Jermenima ili nekim
hrianima. U raznim mestima u unutranjosti Male Azije postavio sam takvo pitanje hrianima i
svi su se sloili sa ovim miljenjem. O vinogradarstvu u Siriji ovako se kae: Vino nije najvanija,
ve je najbeznaajnija od svih svrha zbog kojih se gaji vinova loza. Dr Robinson pie: Od prinosa
prostranih vinograda Hevrona ne pravi se vino, osim malo za Jevreje. (Biblijskaistraivanja II, str.
442) Koliina koja se pravila vea je u blizini trgovakih gradova. I u oblastima Turske u kojima se
proizvodi vino, groe stoji meu ostalim proizvodima zemlje kao izvor bezbrinog ivota i sree,
~ 23 ~
Poslednji od pet tekstova u kojima se pominje assis nalazi se u Isaiji 49,26: l koji ti krivo ine,
nahraniu ih njihovijem mesom i opie se svojom krvlju kao novim vinom; i poznae svako telo da
sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev. Koliko se malo od krvi u smislu
alkoholnog pia moe opiti, isto toliko moe se i od assisa, slatkog vina. Meutim, pretnja upuena
gulikoama Bojeg naroda veoma je jasna: oni e od svoje vlastite krvi tako obilno piti, kao to su
navikli da piju svee isceeni sok od groa ili voa. To je ovde smisao izraza opiti se. On stoji
nasuprot izraza zasititi se svojim vlastitim mesom.
U ovom kontekstu mora se spomenuti i novo vino na Dan Duhova. Izlivanje Svetog Duha na
taj dan dalo je povoda za zaprepaenje i za mnoga pitanja, ali i za izrugivanje. Izvetaj kae: I
divljahu se svi i ne mogahu se nauditi govorei jedan drugome: ta e dakle ovo biti? A drugi
podsmevajui se govorahu: nakitili su se vina. (Dela 2,12.13)
Re koja je prevedena izrazom slatko vino je gleukos. Gleukos je sok od groa u neprevrelom
stanju i odgovara jevrejskoj rei assis i latinskoj mustum, nov, sve. Gleukos je slatko vino, to
potvruje upotrebu ove rei kao oznake za neprevrelo ali i za prevrelo vino. Gleukos se upotrebljava
i za vino ija se slast sauvala zahvaljujui filtriranju sveeg soka, uvanju na hladnom mestu ili
gustom ukuvavanju.
Izraz nakitili se vina na Dan Duhova iskoristili su rugai da bi rekli: Ovi su pili slatkog vina i
sad su pijani. Jo i danas je uobiajeno da se upotrebljavaju takve ironine aluzije, kod kojih se
dobra re koristi kao zajedljiva ili podrugljiva izjava. esto se za pijanog kae da ima ulja na
eiru, ili da je previe pio slatke ire. Tako se ni ulje ni slatka ira ne smatraju sredstvima za
opijanje, ve se njima ovek izraava uzdranje ili zavijenije, za razliku od izjave kojom bi
napadno rekao da je neko pijan. Da bi ukazao na nesigurni hod pijanog, narod kae da takav
ovek ima okrugle noge. Pijanica se ponekad naziva i vodopijom.
Mogue je da se izjava rugaa na Dan Duhova shvati u ovom smislu.
Drugi kau zagledati ai u dno, piti i kad nisi edan, ili biti plav kao ljubiica, a da
podrazumevaju isto.
Drugo objanjenje nalazi se u miljenju da se moglo raditi o vinskoj iri ili mladom vinu u
vrenju. Vinska ira je sok u poetnom stadijumu vrenja i moe da se pije samo nekoliko dana posle
muljanja. Ovo vino u stadijumu kad umi vrlo brzo udara u glavu i opija. Ali, Duhovi su bili
nekoliko nedelja pre poetka berbe groa. Vino koje se pravilo kvaenjem suvog groa, moglo je
da provri, ako bi se nepanjom ostavilo due da stoji. Meutim, ovde sve govori da se radi o
pomenutoj ironinoj aluziji, a ne o iri (motu) u poetnom stadijumu vrenja.
Petar se ne uputa u raspravu, ve jednostavno objanjava: Jer ovi nisu pijani kao to vi mislite,
jer je tek trei sahat dana. (stih 15) Time je rekao: Vase miljenje je nerazumno. Tek je devet sati
ujutro. Tako rano se ne sakupljaju ni pijanice da piju a kamoli oni koji idu na bogosluenje.
Dobro je da ovde pomenemo jo i sire od yajina i od ekara (4. Mojsijeva 6,3). Sire, chomez,
spominje se u malom broju tekstova. Upuivanje na sire od yajina i ekara opravdava miljenje da
se kod oba ova pia radi o tako razliitom poreklu.
U poetku se, poto je vino bilo u toplim zemljama i lako je prelazilo u sire, a da to niko nije
namerno eleo, ukiseljeno vino nazivalo siretom (od lat. acetum, tj. kiseo), kao to i osnovni
biblijski jezici sire nazivaju po njegovom otrom, kiselom ukusu. Pored pravog vinskog sireta
Biblija poznaje i sire od drugih pia (4. Mojsijeva 6,3), koje se moglo pripremati od itarica, meda i
urmi.
U Septuaginti se chomez prevodi sa oxos. Kako tvrdi pastor Henri Houmz sve sire u ovim
istonim zemljama pravilo se od istog bogatog prinosa u grou, pri emu se soku dodavala voda i
~ 25 ~
sve ostavljalo da vri. Sire od kiselog vina sainjavalo je samo mali deo koliine potrebne u
trgovinama.
Za vreme etvene ege sire je vailo kao osveavajue pie, tako pie u Ruti 2,14: A Voz joj
ree: kad bude vreme jesti, doi ovamo i jedi hleba i umoi zalogaj svoj u ocat. I ona sede pokraj
etelaca, on joj prui prenih zrna, i ona jede i nasiti se, i pretee joj. U Psalmu 69,21. sire se
oznaava kao pie nie vrednosti. Misao je sledea: umesto sauea i utehe, onome koji jadikuje
daje se u da jede i sire da pije da bi ugasio e.
Vredno je ovde zapaziti i ovaj citat o siretu: l razapetom Spasitelju (Marko 15,36) kratko pre
Njegove smrti jedan saaljivi vojnik dao je sire da bi Mu ublaio muke izazvane velikom ei.
Sasvim drugaije od ovog osveenja koje je Isus primio, je opojno sredstvo koje je Gospodu
ponueno pre razapinjanja na krst i koje je On odbio, a koje Marko 15,23. naziva vinom sa
smirnom, a Matej 27,34. ,siretom (prema drugom tumaenju to je vino) pomeanim sa ui, a
verovatno je to vino pomeano sa gorkim sokom biljke, koje je trebalo da otupi muke pogubljenja.
Postojala su i vina pomeana sa vodom, zainima i uljima, koja su se nazivala meanim ili
zainjenim vinima. Ova razliita pripremanja nemaju neku veliku ulogu, pa u skladu sa tim ovde
neemo spomenuti i objanjavati mali broj tekstova u kojima se spominju.
~ 26 ~
~ 27 ~
predstavlja veliku radost, ali kad oveku sija sunce Boje milosti, radost je jo vea. Ako drugi uberu
dobru etvu, radost u Bogu je bez zavisti.
Veliki broj tekstova odnosi se na vino kao rtvu naljevnicu. Meu propisima za svakodnevnu
rtvu itamo: l jote desetinu efe peninoga brana smeana s uljem ceenim, kojega da bude
etvrt ina, i nalev vina, etvrt ina na jedno jagnje. (2. Mojsijeva 29,40) Tako je i u 3. Mojsijevoj
23,13; 4. Mojsijevoj 15,5.10; 4. Mojsijevoj 28,14! Naravno, takvi propisi mogli su se potpuno
potovati tek posle ulaska u Hanan, jer za vreme putovanja po pustinji nije bilo proizvoda od vinove
loze.
Jo iz ivota patrijarha Jakova saznajemo neto o prinoenju rtve naljevnice (1. Mojsijeva
35,14). Svakako, tamo se ne navodi od ega se ona sastoji, ali ipak moda ovo mesto upuuje na
nain prinoenja: i pokropi ga kropljenjem (i izli na nj rtvu naljevnicu)
Iz pet Mojsijevih knjiga inae ne saznajemo kako se ta rtva prinosila. Josif izvetava da se
izlivala oko oltara.
U 3. Mojsijevoj 23. i 4. Mojsijevoj 15,4-11. istie se da je uz svaku jestivu rtvu morala da se
doda i rtva naljevnica. Za prinoenje jestive rtve postojali su vrlo jasni propisi. Dodaci jestive rtve
morali su da budu presni: Uinie im ovo kad ih stane osvetavati da mi vre slubu sveteniku:
uzmi tele i dva ovna zdrava, i hlebove presne i kolae presne zameene s uljem, i pogae presne
namazane uljem, od brana peninoga umesi ih. (2. Mojsijeva 29,1.2)
U 3. Mojsijevoj 2,4.5.11. itamo: Ako li hoe da prinese dar peen u pei, neka budu pogae
presne od beloga brana, zameene s uljem, ili kolai presni, namazani uljem. Ako li ti je dar peeno
to u tavi, neka je od beloga brana bez kvasca zameeno s uljem. Nijedan dar koji prinosite
Gospodu da ne bude s kvascem; jer ni kvasca ni meda ne treba da palite na rtvu ognjenu Gospodu.
Isti strogi propisi postojali su i za slavljenje pashe (2. Mojsijeva 12,8.15.17.18.20.39).
Presan znai bez kvasca. Kiselo testo je ukislo testo sa kvascem, koje se upotrebljavalo za
peenje hleba. Kvasac oznaava organizme koji izazivaju vrenje. Kvasac, kao i kiselo testo, bili su
dakle strogo zabranjeni kod svih jestivih rtava. Teoloki univerzalni leksikon govori o kiselom
testu ovako: Masa koja vri verovatno je smatrana neim to je predato raspadanju, slino smrti, i
zbog toga je bilo neisto - ne samo kod orijentalnih naroda, ve i kod Grka.
Kao i na kvasac koji se izdvaja prilikom vrenja i koji sam ponovo izaziva vrenje, tako je u
jevrejskom kiselo testo po vrenju dobilo svoje ime.
Za sve rtve smelo je da se koristi samo ono to je najbolje. Zato se uopte ne moe zamisliti da
je vino predvieno za jestivurtvu smelo biti prevrelo. Tako neto bilo bi upravo besmisleno.
Kod onih tekstova u kojima iz konteksta nije jasno da li se radi o prevrelom ili neprevrelom
proizvodu, uvek bismo bolje postupili kad ono to ne postoji ne bismo dodavali znaenju
upotrebljenom u rei. Pre svega, moramo se uvati da ne zakljuimo da se ovde radi o prevrelom
proizvodu, kad se spominje re vino, ako nas kontekst na to ne navodi.
Kod velikog broja tekstova u kojima se javlja re yajin, nije jasno da li se radi o prevrelom ili
neprevrelom vinu. Ne moemo rei koju je vrstu vina Jakov doneo svom ocu (1. Mojsijeva 27, 25);
isto vai i za 5. Mojsijevu 32,38. ili Isus Navin 9,4.13. U Sudijama 19,19. radi se o hlebu i vinu, to
bi se opet moglo upotrebiti za hranu. I u 1. Samuilovoj 10,3; 16,20; 25,18. i 2. Samuilovoj 16,1.2.
radi se o namirnicama bez bliih podataka. O kakvim se zalihama u vinu i slubi koji je u vinogradu
obavljao Sifmejin govori u 1. Dnevnika 27,27. nije nam poznato. U 2. Dnevnika 2,10. moglo bi da se
radi o neprevrelom vinu, jer se spominje zajedno sa penicom, jemom i uljem, kao hrana. U 15.
stihu susreemo se sa istim nabrajanjem kao kod spomenutih zaliha u Rovoamovim tvravama (2.
Dnevnika 11,11).
~ 30 ~
Nemija 2,1. ne govori nita o vrsti vina; isto vai za 5,18. Kod 13,15. postoji mogunost da se
misli na neprevrelo vino koje je istog dana muljano. Ali, niko to ne zna sigurno. Koje vino su Jovovi
sinovi i keri pili na svojim svetkovinama, moe samo da se sluti (O Jovu 1,13-18). U svakom
sluaju radi se o deci iji se otac molio, a tu su bile i ene. Ovo drugo ukazuje na to da treba biti
posebno obazriv prilikom prosuivanja o kojoj se vrsti vina moglo raditi. Iz Pesme nad pesmama
1,2.4; 4,10; 7,9; 8,2. takoe ne moe da se zakljui nita odreeno o karakteru vina koje se pominje
na ovim mestima. Kad je u pitanju vino koje se spominje u Jezekilju 27,18. radi se o trgovinskom
artiklu, iz ega bi pre moglo da se zakljui da je to ukuvani sok od groa, jer prevrela vina u staro
doba nisu se mogla dugo odrati. Vino koje se spominje u Osiji 14,7. slui kao izraz za predoavanje
obeanih Bojih blagoslova; o njegovoj kakvoi u tekstu nema podataka. Poto se u ovim tekstovima
(stihovi 6,7) za opisivanje obeanih Bojih blagoslova nabrajaju i maslina, ito i vinova loza, moese
zakljuiti da se re vino pre odnosi na prinos s vinove loze, nego na pie.
Kod tekstova koji yajin (vino) jasno oznaavaju kao alkoholno pie, uvek postoji negodovanje,
prokletstvo, rave posledice ili simbolika primena za oznaavanje Bojeg gneva. iz izvesnog broja
primera koje emo ovde navesti, dobie se potpuno jasna slika.
Kada je svetenik Ilija osumnjiio Anu da je pijana, pobona ena je odgovorila: Nisam pijana,
gospodaru, nego sam ena tuna u srcu; nisam pila vina ni silovita pia; nego izlivam duu svoju
pred Gospodom. Nemoj jednaiti slukinje svoje s nevaljalom enom, jer sam od velike tuge i alosti
svoje govorila dosad. (1. Samuilova 1,15.16) Ana na pijanu enu gleda kao na nevaljalu enu, ker
bezbonosti. Ona je mogla otvoreno i slobodno da izjavi da nije pila vina ni silovita pia. Ovakvo
dranje u staro doba moglo se esto sresti. Za enu je bila velika sramota da pije alkoholna pia.
Naval je podlegao prekomernom uivanju vina (1. Samuilova 25,37). Uivanje prevrelog vina
onemoguava sagledavanje opasnosti (2. Samuilova 13,28). Solomun smatra ovo vino uzronikom
rasputenosti i razuzdanosti: Vino je podsmeva i silovito pie nemirnik, i ko god za njim luta nee
biti mudar. {Price 20, 1) Upravo je klasian sledei opis prevrelog vina: Kome: jaoh? kome: kuku?
kome svaa? kome vika? kome rane ni za to? kome crven u oima? Koji sede kod vina, koji idu te
trae rastvorena vina. (Price 23,29.30) Zatim sledi upozorenje: Ne gledaj na vino kad se rumeni,
kad u ai pokazuje lice svoje i upravo iskae. Na posledak e kao zmija ujesti i kao aspida upei. Oi
e tvoje gledati na tue ene, i srce e tvoje govoriti opaine. I bie kao onaj koji lei usred mora i
kao onaj koji spava navrh jedra. Rei e: izbie me, ali me ne zabole; tukoe me, ali ne osetih; kad se
probudim, ii u opet da traim to. (Price 23,31-35)
U 31. poglavlju Pria jo jednom se ukazuje na posledice uivanja alkohola: Nije za careve,
Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito pie, da ne bi pijui zaboravio
uredbe, i izmenio pravicu kojemu nevoljniku. (Price 31,4.5)
Prorok Isaija povezuje neobuzdano uivanje sa bezbonim nainom ivota: A gle, radost i
veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govorei: jedimo i pijmo, jer emo sutra
umreti. Hodite, uzeu vina i napiemo se silovita pia, i sutra e biti kao danas, i jo mnogo vise.
(Isaija 22,13; 56,12)
Osija javno izvrgava ruglu to to knezovi postaju ludi od vina, pa ak i sam car navlai na sebe
podrugivanje (Osija 7,5). Jo je i Mihej morao da ali to su vesnici tada bili najtraeniji, kad su
dopustili da se pijani i razvratno ivi (Mihej 2,11).
Sve ove tetne posledice ne izaziva neprevreli sok od groa; on se naziva Bojim darom, dok se
napominje da se treba uvati od prevrelog pia.
Od posebnog je znaaja za ocenu prevrelog vina od strane biblijskih pisaca, njihova simbolika
upotreba ovog izraza. Jednom je delovanje prevrelog vina simbol tuge (Psalam 60,3). Zatim je
~ 31 ~
simbol suda (Psalam 75,8). Moe li neko da pomisli da bi sok od groa mogao da slui kao slika za
upravo navedene misli?
Prorok Jeremija daje zastraujuu sliku Bojeg suda: Zato im reci ovu re: ovako veli Gospod
Bog Izrailjev: svi se mehovi pune vina. A oni e rei: zar ne znamo da se svi mehovi pune vina? Tada
im reci: ovako veli Gospod: evo, ja u napuniti pijanosti sve stanovnike ove zemlje i careve, koji sede
mesto Davida na prestolu njegovu, i svetenike Jerusalimske. I razbiu ih jednoga o drugoga, i oeve
i sinove, veli Gospod; neu poaliti ni potedeti niti se smilovati, da ih ne potrem. (13,12-14) (Vidi i
25,15) Pehar sa vinom takoe je simbol zavoenja i neverstva prema Bogu: Vavilon bee zlatna aa
u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova pie narodi, zato poludee narodi.
(Jeremija 51,7)
U Novom zavetu nalazimo istu sliku (Otkrivenja 17,2; 18,2).
Uvek se mora nastojati i nikada se ne sme zaboraviti da je vino u Svetom pismu opta i
sveobuhvatna oznaka. Oevidno je da su neka vina koja se u Bibliji spominju, alkoholna; ali, sigurno
je da se re vino upotrebljava i za svei, neprevreli groani sok i isto tako za most ili slatko vino
ili novo vino, koje nijebilo alkoholno. Plod vinove loze i sok od groa su simboli nebeskih
blagoslova. aa gneva, koja nastaje od vrenja, simbol je stranog Bojeg gneva!
Kada uporedimo ova dva izraza: Vino ini ljude raspusnim i Vino razveseljava ovekovo
srce, onda je teko poverovati da re vino u obe reenice znai isto... Odluujue pitanje je veoma
jednostavno. To je pitanje istine. Da li se re vino u Bibliji upotrebljava kao ime za obe tenosti?
Ovu injenicu ne moe niko da porekne, ako problem posmatra nepristrasno.
Meutim, ova injenica ne vai samo za Bibliju, ve i za celo staro doba, kao to emo pokazati
u sledeem poglavlju.
~ 32 ~
~ 33 ~
slavine u kotao. Must, surmust ili stum je vino ili tenost u buretu, koja nastaje posle muljanja
groa. Isceeno vino, vin de pressurage, je ono koje jepomou prese isceeno iz groa. Slatko
vino, vin doux, je jo neprevrelo vino. Prirodno vino je ono koje potie samo od groda. Peeno
vino je vino kuvano sa eerom. Postoji jo jedna vrsta malmsey vino, koje se dobija kuvanjem
groa od loze mirisavke.
Ostaje nam da iznesemo jo jedan vrlo znaajan podatak koji se odnosi na injenicu da je Isus
reju vino - oinos - oznaio neprevreli groani sok. U Jevanelju po Mateju 9,17. govori nam se o
jednom Isusovom poreenju o kome se uglavnom nije dovoljno razmiljalo. Meutim, ovde emo
se pozabaviti ne poukom, koju je Isus iz njega izvukao za svoje sluaoce, nego vrstom vina o kojoj je
Isus govorio.
Niti se leva vino novo u mehove stare; inae mehovi prodru se i vino se prolije, i mehovi
propadnu. Nego se leva vino novo u mehove nove, i oboje se sauva. Ovde je re o starom i novom
vinu i o mehovima. Mehovi su u to vreme bili predmeti za svakodnevnu upotrebu. Oni su se obino
pravili od kozjih koa i upotrebljavali za prenos vode, vina, mleka, ulja, itd. Koe su se pripremale
tako to se dlakava strana okretala unutra, a da ne bi proputala zatapala sirupom od urmi, glinom
ili uljem. Mehovi su morali da se prave od jednog jedinog komada koe. Naravno, bilo je mehova u
kojima se uvalo i prevrelo vino, ali ne i vino koje je jo previralo.
Isus objanjava sledee injenice:
1. Novo vino sipa se u nove mehove.
2. Novo vino ne sme da se sipa u stare mehove.
3. Samo ako se o ovome vodi rauna, nee biti gubitaka.
Langeovo Delo o Bibliji ovako prevodi mesto iz Jevaneljapo Marku 2,22: ,I niko ne sipa novo
vino (most) u stare mehove; jer e onda novo vino (most) pokidati stare mehove; i vino e se prosuti
i mehovi pokvariti; nego novo vino mora da se sipa u nove mehove.
Jeronim koji se rodio 331. godine posle Hrista, i koji je polovinu svog ivota proveo u zemlji
Isusa i apostola, bavio se biblijskim mestom u Jevanelju po Mateju 9,17. U svom komentaru tog
mesta on daje ovakvo objanjenje: novi mehovi (utres) morali su da se upotrebljavaju za vino koje je
trebalo da ostane kao most, jer su ostaci prolog vrenja prionuli za stare mehove. To jepotpuno u
skladu sa onim to je Kanonikus Hopkins u svojoj maloj knjizi Sveto pismo i umerenost iscrpno
razloio:
Ovde se govori o tri osobine vina, i to o neemu to je bilo dobro poznato i ugraeno u
iskustvo svih ljudi koji su imali bilo kakav posao sa vinom:
1. Novo vino e se odrati u novim mehovima, bez opasnosti za mehove ili za vino.
2. Novo vino u starim mehovima poee da vri, irie se i unitie mehove, jer e oni pui, a
vino prosuti.
3. Vino od stajanja postaje blae, a starenjem dobija prijatan ukus.
Gde moemo nai tenost koja odgovara ovim uslovima?
Izgleda da vino koje je spomenuo na Gospod, poseduje hemijske osobine koje su bile sasvim
drugaije od onih kojima se odlikuju sadanja vina. Vina kod kojih je vrenje prestalo, tzv. mirna
vina, nemaju vie osobine koje bi uinile da postane nesigurno da se napune boce koje su za to
pogodne, bilo nove ili stare. Takva vina vie nemaju tendenciju da raznesu boce u paramparad.
Druge vrste vina, umea, ili previrua, nisu uopte pogodna da se stavljaju u kone mehove.
Ugljendioksid kojim su ona optereena, irio bi se i pokidao kou ili avove.
Koje je onda vrste ovo vino koje je u novim mehovima bilo sigurno, ali je zato u starim vrilo i
kidalo ih? Jedini odgovor glasi da je to bilo vino, sok od groa, koji je bio jo neprevreo i nije
~ 35 ~
~ 36 ~
~ 37 ~
groa, ve od neeg drugog... (Biblijski komentar o umerenosti, str. 418 i uvod XXVII)
eerna palma zove se Arenga saccharifera. I prema Dekselovoj Knjizi o Bibliji ekar ili sikera
pripremaju se od voa i palminih plodova. Dr Julius First prikazuje ekar pre svega kao palmino
vino. U svakom sluaju on se razlikuje od yajina.
O upotrebi urmine palme za pie izvetava dr Rim: Urme su se brale svee, najee pre nego
to dostignu potpunu zrelost, ili su se jele suene; ili su se zrele presovale u obliku kolaa, tako su se
uvale i uzimale za put kao hrana. Jo u staro doba, kao i danas, veoma se cenilo i vino od urmi; ne
treba pod tim podrazumevati opojni sok koji se dobijao zasecanjem stabla neposredno ispod krune i
koji je ve posle tri dana prelazio u sire; vino od urmi dobijalo se od soka iz plodova. Urme koje su
ve jednom bile ceene, mogle su dati jo izvesnu koliinu soka slabijeg kvaliteta, kad bi se prelile
vrelom vodom, a onda istukle. U Jerihonu se pripremao i med, ili sirup od zrelih urmi, koji danas
predstavlja izvozni artikal arapske pokrajine Negd, koja je veoma bogata palmama.
Ali, i vino koje se dobijalo od zrelih urmi moglo je dospeti u oba stanja: kako neprevrelo, tako i
prevrelo. Ako se danas i proizvodi alkoholno pie od urmi, ono je samo beznaajan oblik upotrebe
urmi. Tada se smatralo i danas se jo uvek smatra da se u prvom redu radi o upotrebi vina kao
hrane. Poto se palmino ili urmino vino prema naunim svedoanstvima ubrajalo u ekar, ovde
nalazimo potvrdu da je ekar postojao u oba stanja. Zbog toga se u jednom obliku mogao hvaliti kao
Boji dar, a u drugom - prevrelom stanju oznaavati kao prokletstvo.
Lako moemo uvideti da prevod izraza ekar kao silovito pie nije srean prevod i da je uzrok
mnogih pogrenih zakljuaka. Izraz ekar svojim osnovnim znaenjem ne opravdava miljenje da se
radi o veoma opojnom piu. Ova re najpre oznaava pie koje sadri eer i koje moe postati
alkoholno, ali koje se moe i sauvati i upotrebljavati u neprevrelom stanju.
U ve pomenutom Biblijskom komentaru o umerenosti ukazuje se na jo jednu pojedinost:
ekar - kao koren ili izvedenica povezana sa ekar, slatko pie - obuhvata, kako tvrdiGezenijus,
pojam sit se napiti, uglavnom sa pretpostavljenom slasti upotrebljenog artikla... Ako je sok bio
prevreo, ili ako je zbog dodatnim droga bio opojan, onda je obilno uivanje dovodilo do opojnosti i
glagolu davao drugo znaenje: opijenost onoga koji pije. Ali, opojnost kao odlika ovoga pia mora se
prihvatiti samo ako kontekst na to ukazuje. (str. 422)
Ova re u revidiranoj Luterovoj Bibliji prevodi se sa pijan, opijen, pijanica. Septuaginta
prevodi re ekar sa sikera. Ovo vino ne oznaava samo palmino vino, nego i sok od razliitih
plodova, pa i od nakvaenih urmi. Dalje, i od jema se pravio ekar ili sikera. Jo i danas poznajemo i
primenjujemo stare metode, tako to se dopusti da jeam pod uticajem toplote i vlage proklija, im
se stvara eer.
Sa reju ekar prvi put sreemo se u 3. Mojsijevoj 10,9, gde se svetenicima zabranjuje da za
vreme svoje slube piju vino (yajin) i silovito pie (ekar). To je bila mera predostronosti da se
drugim svetenicima ne bi dogodilo neto slino kao Nadavu i Avijudu (stihovi 1-7). Zabrana
upotrebe vina i ekara izreena je s ciljem da svetenici nikada ne izgube iz vida svetost svog zadatka.
Da biste mogli raspoznavati ta je sveto ta li nije, i ta je isto ta li neisto, I da biste uili sinove
Izrailjeve svim uredbama koje im je kazao Gospod preko Mojsija. (stihovi 10.11) Zapovest je bila
povezana sa ozbiljnom opomenom: da ne biste izginuli.
Ovaj tekst sigurno ne zabranjuje svei sok od groa i neprevrele vone sokove, jer oni ne
pomuuju misli i mo razlikovanja. Izreeno upozorenje ukazuje na to da ljudi treba dobro da znaju
koja je vrsta yajina i ekara bila zabranjena, tako da ovek ne bi doao u opasnost. Dalje, kazna za
onoga koji je kao narodni posrednik stupao pred Boga, bila je u sluaju prestupa naroito teka. On
je svoj prestup morao da plati ivotom. Ali, to ne znai da je pijenje prevrelog vina i ekara izvan
~ 39 ~
svetinje ostajalo bez zlih posledica. Kazna je bila utoliko tea ukoliko je bila vea odgovornost koju
ovek nosi.
Zapovest iz 3. Mojsijeve 10,9. nikada nije opozvana. Naprotiv: tamo gde prorok Jezekilj govori o
novom hramu, ona se ponavlja u potpunom obliku i znaenju (Jezekilj 44,21).
O nazirejskom zavetu kasnije emo govoriti. Jedno drugo znaajno mesto nalazi se u 4.
Mojsijevoj 28,7: I naljev njezin da bude etvrt ina na svako jagnje; u svetinji prinosi naljev dobra
pia Gospodu. U cirikom prevodu Biblije drugi deo stiha glasi ovako: U svetinji treba Gospodu
izliti rtvu naljevnicu od jakoga pia (ekar).
Tekst u 4. Mojsijevoj 28,7. uopte ne sadri re vino. rtva naljevnica javlja se samo u
prvom delu stiha. To mesto glasi ovako: Za rtvu naljevnicu etvrt ina uz jagnje; u svetinji pokrij
(hesech) izlivanje (nesech) ekara Gospodu. U ovom tekstu re je o jednoj drugoj moguoj vrsti
rtve naljevnice, naime o ekaru. Ova rtva naljevnica predstavlja izuzetak od pravila. ekar je bio
kako u prevrelom, tako i u neprevrelom stanju. Neemo pogreiti ako prema dosadanjem izlaganju
pretpostavimo da je to bio neprevreli ekar.
O ovom uputstvu ve se dosta govorilo, jer se samo ovde ekar spominje kao rtva naljevnica.
Poto je inae uvek re o vinu, pojedini prevodioci smatraju da se i ovde umesto ekar mora itati
vino. Tako jedni prevode ekar sa staro vino, ili odabrano (izvrsno) vino.
ekar svakako moe da se nazove vinom, ali to nije bilo vino od groa. Teza po kojoj je yajin
uvek oznaavao prevrelo vino, kad se on spominje zajedno sa ekarom, nije tana, kao to emo to
jo videti.
Kao dokaz za upotrebu prevrelog vina za rtvu naljevnicu, istie se primer razuzdanog praznika
sa prinoenjem rtava u ivotu Hananaca. Za vreme lutanja po pustinji i dugo vremena posle toga
ovo svakako ne vai. Tek od vremena sudija poinju da se oseaju ovi uticaji Hananaca. Izrael je iza
sebe imao i primer Egipana.
U istoriji Izraela pre progonstva, naroito od kraja vremena sudija, uticaj kulta Vala bio je zaista
jak, ali to ne vai i za ranu istoriju Izraela. V. F. Olbrajt ovako pie: Mogue je, meutim, stvoriti
priblinu sliku o uticaju koji je vrio kult Vala u doba sudija na jahveizam. Broj imena izveden od
imena Val krajem tog perioda izgleda da je stalno rastao, poto iz vremena izlaska ili putovanja po
pustinji nema takvih primera, dok u vreme Saula i Davida taj broj znatno raste.
Meutim, kada je kult Vala postao stvarno pretnja za Izrael, Bog je probudio glasove proroka
koji su opominjali i pretili. O tome kako se svedoanstvo proroka izjanjavalo o alkoholu i prodoru
paganskog opijanja, govori nam prof. dr Hans Smit, pozivajui se na tekstove proroka Osije: lz
poslednjih citata postalo je sasvim jasno kako se prava Jahvereligija, koja je ivela u prorocima,
odnosila prema opijanju na bogosluenju: ono to je za prirodnu religiju sveta pojava, put ka
mistinom doivljaju, za proroka to je bezakonje u svetinji i smrtni greh!
Jer, svakako, gde se sveto nemoj spoznaje kao Boji glas, gde se na pomisao o Bogu sva snaga
volje napree i sva ula napinju i oslukuju, da bi osetila ta Jahve eli od svog proroka, tu za
opojnost nema mesta. Tako je dakle i sa prorokom, preko koga je konano ovo oseanje vailo i u
odredbama za slubu Bogu. Prorok Jezekilj daleko od svoje domovine - u vavilonskom ropstvu naslikao je sliku hrama i bogosluenja, koje je prema utvari koju je dobio, trebalo da se ostvari u
budunosti. Meu odredbama koje su date za svetenike nalazimo ovu reenicu: I vina da ne pije
nijedan svetenik kad hoe da ue u unutranji trem. (Jezekilj 44,21)
To je jasno i - moglo bi se rei - savesna suprotnost onome to je religija Vala negodovala i to
je iz nje prodrlo u slubu Bogu Jahve: tamo je opojnost sredstvo sjedinjavanja sa boanstvom, a ovde
je kategorina zapovest da u unutranji trem, tj. blizu Boga, sme stupiti samo ovek koji je
~ 40 ~
(Luka 1,15)
David izvetava kako je on od onih koji su pili ekar morao da trpi mnogo poruge (Psalam
69,12.13). U Priama se opisuju posledice uivanja ekara u njegovom prevrelom stanju (Price 20.1).
Osobe na odgovornim mestima treba posebno da se uvaju takvog uivanja (Price 31,4).
Neki itaoci Biblije u Priama 31,6.7. vide jasan poziv da se brige utope u vino i silovito pie.
Stih glasi: Podajte silovito pie onome koji hoe da propadne, i vino onima koji su tuna srca; neka
se napije i zaboravi svoje siromatvo, i da se vie ne sea svoje muke.
Ovaj savet - ako ga tako razumemo - u jasnoj je protivrenosti sa drugim nedvosmislenim
biblijskim iskazima. ak se u istoj knjizi italac poziva da na vino i ne gleda (23,31). Zar bi savet
Lemuilove majke u Bibliji bio prihvaen, kad bi sadravao poziv da se opija opojnim piem, da bi se
brige mogle zaboraviti? Sumnjam! Ali postoji jednostavno objanjenje ovog teksta, koje je u skladu
sa drugim biblijskim izjavama i moralnim naelima.
Nalazimo se pred vanim pitanjem: da li tekst u Priama 31,6. predstavlja poziv da se osobama
koje se nalaze u raznim potekoama i brigama, da vino i silovito pie, da u pijanom stanju ne bi
vie mislili na svoju nevolju i nesreu? Meutim, svakome treba da bude jasno da u pijanstvu niko
ne reava probleme, ve ih jo umnoava i postaje sve nesposobniji za jasno rasuivanje. Sta onda
na tekst eli da kae? Obratimo panju na kontekst. Majka Lemuilova razmilja kakav savet treba
da da svom carskom sinu da ga primi na svom ivotnom putu. Ona ga upozorava da svoju snagu ne
upropasti sa enama i sa opojnim piima (Price 31,1-5).
esti stih poinje zapovednim nainom dajte (podajte). Sada emo navesti neke primere
primene iste rei. U Danilu 1,2. kae se: ... I Gospod mu dade u ruku Joakima... Menge prevodi: I
Gospod pusti Joakima... da padne u njegovu silu. Dati znai, dakle, i pustiti, ili prepustiti. U
Priama 31,31. se zahteva: Podajte joj od ploda ruku njezinih. Menge prevodi: Neka uiva platu
svoga truda. Dakle, neka uiva umesto dajte joj. Luter prevodi u Priama 31,3. re dati sa
pustiti: Nedaj (putaj) kreposti svoje enama, ni putova svojih onima to satiru careve.
I u Priama 6,4. Luter prevodi ne daj sa neka ne: Neka tvoje oi ne spavaju umesto Ne
daj sna oima svojima.
Kad 6. stih u Priama 31. takoe ponemo sa neka, onda je misao jasna. Onda on tano glasi:
Dajte (neka, pustite ili prepustite) silovito pie onome koji hoe da propadne, i vino onima koji su
tuna srca.
U ovom stihu jasno je izraena suprotnost misli u prethodnim stihovima: carevi i kneevi i
drugi ljudi koji moraju imati zdravo rasuivanje i neoteeno oseanje za pravinost, upozoreni su
da ne piju vino i silovito pie. Oni ne treba da piju nita prevrelo, ve da prepuste alkohol onima
koji ginu. Oni neka piju vino i silovito pie, jer moda ele da ublae ili zaborave svoj smrtni bol; ali,
oni ljudi koji ele da zadre svoju mo rasuivanja i sposobnost za rad, moraju to ostaviti. Umesto
da se u pomenutom stihu sagleda poziv da se brige i jad utope u vinu, ovaj stih sadri, za sve one
koji hoe da zadre ivu sposobnost rasuivanja, jasno upozorenje na opasnost od alkohola. Kao
sredstvo za ublaivanje bolova, mogao je jo i da poslui u ono vreme, poto jo nije bilo drugih
sredstava protiv bolova osim vina koje se mealo sa izvesnim omamljujuim travama. Ono se davalo
samrtniku, ako je eleo da uzme takav napitak.
Iz izvetaja o raspeu saznajemo da su Isusu nudili napitak koji se sastojao od vina koje je bilo
pomeano sa ui. Isus se opirao da popije takav omamljujui napitak (Matej 27,34). A on ne uze.
(Marko 15,23) Hristos je eleo da pri istoj svesti podnese svoje bolove radi ovekovog spasenja. Taj
dogaaj pokazao je da nije bio nepoznat obiaj da se samrtnicima ublaavaju bolovi pomou takvog
pia.
~ 42 ~
Zakljuak je neizbean: svi oni koji ele da imaju bistru glavu i da budu sami sebi gospodari,
moraju da se klone alkohola. To takoe vai i za vladare, kao i za oeve i majke, ukratko za svakoga
ko eli da izvri i ispuni svoj ivotni zadatak kao to je to uinio Hristos.
U nekim tekstovima Isaija jadikuje nad onima koji piju ekar (Isaija 5,11.22) i upozorava na
posledice uivanja ekara za svetenike i proroke (Isaija 28,7). U ovom poslednjem navodu tri puta
se javlja re ekar (vidi Mihej 2,11).
I prevreli ekar je takoe simbol suda koji e doneti kaznu (Isaija 29,9) i lakoumnog vladanja
(56,12), gde se takoe pominju yajin i ekar.
ekar je naziv za vrstu pia koja ne potiu od vinove loze. Ovo ime vai kako za neprevrelo, tako
i za prevrelo pie.
U Bibliji vie puta sreemo re pijan ili opijen. U osnovnom tekstu radi se o vezi izmeu
ekara i akara. I za ovaj naziv vai isto kao i za ekar: moe da znai kako biti sit, dovoljno se
napiti u pozitivnom smislu, tako i opijen u smislu opijenosti. Kontekst mora pokazati na ta se
mislilo U svakom sluaju, postoje tri mesta u Starom zavetu gde se primenjuje prvi smisao rei,
naime obilan, dovoljan, sit, a ne biti pijan.
Jedan takav primer predstavlja opis obeda Josifove brace prilikom njihovog drugog puta u
Egipat. Opis ovako glasi: I uzimajui jela ispred sebe slae njima, i Venijaminu dopade petputa vie
nego drugima. I pie i napie se s njim. (1. Mojsijeva 43,34) S obzirom na prilike izgleda sasvim
iskljueno da su se Josifova braa tako odala piu da su se mogli oznaiti kao pijani ljudi. Jedna
fusnota u prevodu Augustina Arnta objanjava 1. Mojsijevu 43,34: lli: sit. Jevrejski izraz oznaava
bogatstvo uivanja, a ne opijanja. Alkoholna pia ne site, ve pobuuju prohtev za jo veom
koliinom, Zato je potrebna tako velika snaga volje da se prekine sa uzimanjem takvog pia pre nego
to ovek postane potpuno opijen - pijan.
Izuzetno Josifovo ponaanje tokom celog njegovog ivota opovrgava svaku sumnju da je Josif
opio svoju brau. On nikada ne bi odobrio neku pijanku.
U Pesmi nad pesmama 5,1. poziv - Jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji, nikada ne moe
imati znaenje podsticanja na deranje i pijanenje. enik koji se hrani medom i koji zajedno pije
vino i mleko (vidi 1. deo istog stiha), nije ovek koji od svoje svadbene sveanosti eli da napravi
pijanku. Pijenje koje se spominje u stihu uz to ne stoji samo, ve glasi: Jedite i pijte i budite veseli!
I u Ageju 1,6. javlja se re ekar, ali je u novijim prevodima dobro prevedena: Sejete mnogo,
a unosite malo; jedete, a ne sitite se; pijete, a ostajete edni; oblaite se, a ne moete se ugrejati; i ko
zarauje novac, stavlja u pocepan tobolac.
Prema jednom prevodu ovaj stih glasi ovako: pijete, ali ne dovoljno, ili pijete, a ipak ostajete
edni.
Za kraj ovog poglavlja naveemo upravo klasino mesto iz Knjige proroka Isaije: Tuie vino,
uvenue loza vinova, uzdisae svi koji su vesela srca. Prestae veselje uz bubnje, nestae graje onih
koji se vesele, prestae veselje uz gusle. Nee piti vina uz pesme, ogrknue silovito pie (ekar)
onima koji ga piju. (Isaija 24,7-9)
Najpre se spominje tiro koje se ne sme prevesti kao most. Slika je jasna: plod vinove loze (tiro)
vene i okot gine ili se sui. Objavljuje se sua. Naoigled ove nacionalne katastrofe prestaje radost i
pesma uz pijenje soka od groa (yajin). I ekar, slatki napitak od drugih plodova, kao i onaj sa
okota, pretvara se u gorko pie za one koji ga piju.
Da li je ekar za ukus postao gorak, ili da li je zato gorak to ga ima malo, ovde ne igra neku
veliku ulogu. U svakom sluaju, prema ovom tekstu jasno je da ekar po prirodi nije gorko pie, ve
moe postati takvo samo vrenjem ili zbog nekog drugog uzroka, kao u ovom tekstu - nacionalne
~ 43 ~
katastrofe.
Prema anu Vijomijeu, ovde pomenuti neophodni elementi veselja pojavljuju se zajedno
istovredni u poetskom paralelizmu mesta i podleu istoj sudbini; silom prezreni, odbijeni naoigled
jada prouzrokovanog nacionalnom katastrofom. ekar - izraz koji su prevodioci tako lose tretirali sam po sebi nije gorak, ve je postao takav zbog opteg pustoenja, to je izgleda dobro dokazati, jer
je on po prirodi, kao i njegovi srodnici iste vrste, sladak i otuda prijatan i bezazlen.
Luter je, takoe, zapazio znaenje ovih stihova. Nije mu izmaklo da je samo pie koje ranije nije
bilo gorko, moglo postati gorko pie. Zato je preveo: dobro pie (ekar) je gorko onima koji ga
piju. (Isaija 24,9) U ovom stihu je pomenut i yajin, vino. Oigledno je da nije yajin uvek prevrelo
vino onda kada se spominje zajedno sa ekarom, jer je u Isaiji 24,9. ak i ekar sladak ili neprevreo,
ali je zbog nacionalne katastrofe postao gorko pie.
Ako ne elimo da zloupotrebljavamo Bibliju i silom izvlaimo protivrenosti, onda ostaje
injenica da ona poznaje kako kod vina, tako i kod ekara, dva suprotna stanja - neprevrelo i
prevrelo.
~ 44 ~
~ 45 ~
Ove izjave imaju dvostruki znaaj, jer potiu od oveka koji je sa umerenim pijenjem zalutao
na put propasti. Izgleda da mu je za obraenje podarena i milost. Meutim, ne moemo izmeriti sve
zlo koje je njegov rav primer pre toga uinio. Svako ko je itao upravo navedene stihove iz Pria,
taj osea svu ozbiljnost opomena koje potiu od oveka koji govori iz sopstvenog bogatog iskustva, i
zato ne moe vie mirne due da govori da Stari zavet odobrava uivanje alkohola.
Ovde se naglaava da je problem alkoholizma u ivotu Izraela u njegovoj ranoj istoriji imao
odreenu ulogu, ali u sasvim retkim sluajevima. Pomenuti primeri, kojima bi se moglo pridodati
jo neki, zapisani su za nae osvedoenje. Oni otkrivaju sve posledice uivanja alkohola i trebalo bi
da nam slue kao podstrek da se borimo protiv alkohola.
U svojoj knjizi Borba oko alkohola, dr E. Huber pie nekoliko zaista ozbiljnih reenica koje se
odnose na kasniju istoriju Izraela: Nai germanski preci za svoje bogove bili su vezani
rasprostranjenim gozbama na kojima se pio alkohol. A ove gozbe su povezivale - to je ljudski
razumljivo - Jake veze privrenosti bogovima. Kult bogova i obiaj pijanenja bili su kod naih
predaka prisno povezani, a borba Crkve i drave protiv pijanstva starih (germanskih plemena bila je
zbog toga istovremeno i borba protiv odanosti piu. Jer oni su mogli da savladaju paganstvo samo
onda kada su ukinute pijanke koje su kod njih pobuivale seanje na stare bogove. Borba protiv
starih paganskih obiaja pijanenja bila je mnogo tea i upornija nego borba protiv paganskih
bogova.
Istorija Izraela, naroito istorija osvajanja Hanana, je u stvari istorija estog otpada. Ve u knjizi
o Sudijama ovako pie: I sav onaj narataj pribra se k ocima svojim, i nasta drugi narataj iza njih,
koji ne poznavae Gospoda ni dela koja je uinio Izrailju. I sinovi Izrailjevi inie to je zlo pred
Gospodom, i sluie Valima. I ostavie Gospoda Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje
Misirske, i pooe za drugim bogovima izmeu bogova onih naroda koji bejahu oko njih, i klanjae
im se, i razgnevie Gospoda. I ostavie Gospoda, i sluie Valu i Astarotama. (Sudije 2,10-13) Za
mnoge careve u Izraelu i Judi izvetaj glasi: sluili su Valu, ili su za Valom, kadili su Valu. Neka
mesta bila su posveena Valu, pri emu je jo dobijao i ime dotinog mesta. Uz praznike posveene
Valu odravale su se i naroito razuzdane vinske pijanke.
Kada naturalistika religija u samom okotu - kao i uopte u svemu ivom - smatra da moe
nai boga, onda nije iskljueno da ga ona u kultu i ne pogosti. itav niz mesta u Starom zavetu
pokazuje nam najpre da su oni koji su vladali zemljom pre Izraela, svom Dionisu - Valu - ili kako su
ga inae zvali - na rtvu prinosili vino.
Pre svega, Solomun i Jerovoam bili su carevi koji su otvorili put kultu Vala u izraelskom
bogosluenju. Hananski elementi koji su sa Solomunom i Jerovoamom prodrli u zvanini kult
Jahve, otelovili su samo javno priznanje sve vee tendencije da se prilagode obiaji kulta Vala po
celoj zemlji u svetilitima ispod vedrog neba i na seoskim oltarima lokalnog kulta Jahve.
Prouavanje izvornog materijala pokazuje da je praksa hananskog kulta bila usmerena na ivot
plemena i ono ime su se oni bavili. Ni u jednoj drugoj zemlji ne nalazimo srazmerno tako veliki
broj predstavljanja nage boginje plodnosti, delom na veoma sraman nain.
to je vie napredovao ovaj prodor paganstva u Izraelu, to su jasniji i snaniji bivali glasovi
proroka onog vremena. Naroito treba pomenuti Amosa, Osiju i Isaiju. Njihovi spisi pruaju nam
uvid u alostan otpad. Proroci su upozoravali pa ak i pretili podstaknuti Bojim nalogom.
I na haljinama u zalogu uzetim lee kod svakoga oltara, i vino oglobljenih piju u kui bogova
svojih. (Amos 2,8)
A vi pojiste nazireje vinom, i prorocima zabranjivaste govorei: ne prorokujte. (Amos 2,12)
Teko onima koji rane, te idu na silovito pie i ostaju do mraka dok ih vino raspali. I na
~ 48 ~
gozbama su im gusle i psaltiri i bubnji i svirale i vino; a ne gledaju na dela Gospodnja i ne vide rada
ruku njegovih. Zato se narod moj odvede u ropstvo to ne znaju, i koje potuje gladuju, i ljudstvo
njegovo gine od ei. (Isaija 5,11 - 13)
Ali se i oni zanose od vina, i posru od silovita pia: svetenik i prorok zanose se od silovita
pia, osvojilo ih je vino, posru od silovita pia, zanose se u prorokovanju, spotiu se u suenju. Jer
su svi stolovi puni bljuvotine i neistote, nema mesta ista. (Isaija 28,7.8)
mit dobro primeuje: Isaija nas ovde uvodi usred pijanog drutva. Ve je prilino kasno.
Gdegod se prorok okrene, vidi pijane. Sad stupa na istaknuto mesto. Svetenici i proroci sede na
tom mestu. Tu izbija njegov gnev: I ovi ovde! Posru od vina, teturaju se od piva. Svetenici i
proroci teturaju se od piva, smeteni su od vina!
Kakva je to gozba koja se izmetnula u takav razvrat? Poto se radi o krugu svetenika i proroka,
najverovatnije je re o velikoj gozbi koja se odrala uz prinoenje rtve u hramu.
Sa nekoliko brzo napravljenih poteza Isaija slika kako izgleda gozba i pred hramom u
Jerusalimu: svaki sto potpuno izbljuvan; sve puno neistoe, tako da neko ko od poetka nije
uestvovao ne bi mogao nai vie mesta na kome bi mogao da sedne!
Treba jo spomenuti da je pijanstvo na ovoj rtvenoj gozbi izgleda bilo usko povezano sa onim
to je u slubi Valu bilo uobiajeno i na obredima plodnosti, koji su otuda i prodrli u slubu Jahvi,
polnim odnosima sa paganskim prostitutkama, hramskim robinjama, koje su radi toga drane u
svetitu, a bilo ih je ak i u Jerusalimu.
I sin i otac odlaze k jednoj devojci da skvrne sveto ime moje. (Amos 2,7)
To su strane, neopisive prilike, koje su zaista postale uzrok za odlazak u asirsko i vavilonsko
ropstvo (Isaija 5,13). Pitamo se prestraeni, zar nije bilo nikog ko bi se klonio ovoga. Prorok Osija
potvruje snanu razliku izmeu njegovog i nekadanjeg vremena: Kad Izrailj bee dete, ljubljah
ga, i iz Misira dozvah sina svojega. Koliko ih zvae, toliko oni odlazie od njih; prinosie rtve
Valima, kadie likovima. Ja uih Jefrema hoditi drei ga za ruke, ali ne poznae da sam ih ja leio.
Vukoh ih uzicama ovejim, uima ljubavnim; i bejah im kao oni koji im skidaju jaram s eljusti, i
davah im hranu. Nee se vratiti u zemlju Misirsku, nego e mu Asirac biti car, jer se ne htee
obratiti. I ma e stajati u gradovima njegovim, i potre prevornice njegove i prodreti za namere
njihove. Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga k Vinjemu, ali se nijedan ne podie.
(Osija 11,1-7)
~ 49 ~
~ 50 ~
Jednom hrianinu Novog zaveta nije nametnut takav zavet; ali, zar ne bi bilo preporuljivo kad
bi se svi koji ele da svoj ivot posvete Hristu, uzdravali od svega onoga to bi njima samima i
njihovim blinjima moglo biti na propast? Pogreno bi bilo pripisivati nazirejima opravdanje delima
i slino. Mi ne poznajemo njihove pobude. Moda je Gospod predvideo da e njegovom narodu biti
potrebno svedoanstvo takvih ljudi.
Pastor Eduard Gerber je u jednom govoru za drutvo Anonimnih alkoholiara rekao: Na
kraju jedna re nealkoholiarima: i mi nealkoholiari smo bolesni - samo u jednoj drugoj bolnici.
Svako od nas ima ,bolest na smrt. Svako od nas je bespomoan jadnik i bez pomoi Najviega
izgubljen. Zato treba da, svako na svom mestu i u svoje vreme, proemo nultu taku i da sa
,poverenjem u najviu mo potpuno promenimo svoje ,line odnose... Mi, graani, koji ne
zavisimo od alkohola, ipak, treba da dopustimo da nam medicina i psihijatrija i AA kau i da
primimo k znanju da za onog koji je zavisan od opojnih sredstava postoji samo jedna mera i samo
jedna doza: naime, doza nula! Potpuno odricanje! Totalna apstinencija! Prestanimo dakle sa reima
umerenost i biti umeren. Pred naukom i pred naom braom AA jednako inimo sebe smenim
i nemoguim. Biti umeren u piu moe najvie nealkoholiar. Alkoholiar zbog svoje bolesti ne
moe. Alkoholiar treba, ako eli da sa sobom i svojim blinjima izae na kraj, da se uzdrava od
alkohola iz klinikih i psihijatrijskih razloga. I obrnuto, gde god se moda u porodinom krugu, ili
krugu prijatelja suoimo sa nevoljom odanosti piu i zavisnou od alkohola, treba da se
uzdravamo od pia savesti radi. Savest nam nalae da pred licem vie sile imamo obzir prema
slabom i bolesnom blinjem. Jer e nas Bog za njega upitati, kao to je Kaina upitao za brata...
I ja pozivam sve sugraanke i sugraane koji nisu - jo nisu alkoholiari, na solidarnost sa
naom braom i sestrama koji su bolesni od alkoholizma i da budu odluni u pogledu uzdravanja
od pia radi savesti.
Biblija spominje nekoliko poznatih linosti koji su celog ivota bili nazireji. Tu je najpre
Samson, ija je majka od Gospodnjeg anela primila jasna uputstva za sebe i svog sina. A sinovi
Izrailjevi opet inie to je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Filistejima za etrdeset
godina. A bee jedan ovek od Saraje cd plemena sinova Danovih, po imenu Manoje, i ena mu bee
nerotkinja, i ne raae. Toj eni javi se aneo Gospodnji i ree joj: g!e, ti si sad nerotkinja, i nisi
raala; ali e zatrudneti i rodie sina. Nego sada uvaj se da ne pije vina ni silovita pia, i da ne
jede nita neisto. Jer gle, zatrudnjee, i rodie sina, i britva da ne prede po njegovoj glavi, jer e
dete biti nazirej Boji od utrobe materine, i on e poeti izbavljati Izrailja iz ruku Filistejskih.
(Sudije 13,1-5) Gospod je ispunio svoje obeanje: ali, kada je Samson prekrio svoj zavet, sila Boja
otila je od njega (Sudije 16,20).
Prorok Samuilo celog svog ivota bio je posveen Bogu (1. Samuilova 1,11). Jovan Krstitelj je jo
jedan primer oveka koji je tako iveo (Luka 1,13-16). Poznato nam je miljenje koje je Isus
izgovorio o ovim svecima Bojim (Matej 11,11). Sam Bog pozvao je ljude na nazirejstvo: I podizah
izmeu sinova vaih proroke i izmeu mladia vaih nazireje. Nije li tako? sinovi Izrailjevi, govori
Gospod. (Amos 2,11)
Navesti nazireja na uivanje alkohola predstavljalo je ozbiljan prekraj: A vi pojiste nazireje
vinom, i prorocima zabranjivaste govorei: ne prorokujte. (Amos 2,12) Pretnja kaznom u
stihovima 13-15. pokazuje kako Bog strogo kanjava takvo zavoenje. Kako onda Bog gleda na to
kada se nekadanjem pijanici, koji je dao zavet uzdranja, prilikom priesti daje prevrelo vino?
Neki teolozi objanjavaju da Isus nije bio nazirej i iz toga zakljuuju da nije prezirao dobru
kapljicu. Nasuprot tome, treba rei da se na primer ni u jednom od izvetaja o Svetoj veeri ne
upotrebljava re vino, to svedoi u prilog tome da je Isus nepravedno oznaen kao onaj koji pije
~ 52 ~
prevrelo pie. Uz to je sigurno da mnogi ljudi i ene opisani u Bibliji nisu pili alkohol, ak i kad nisu
davali nazirejski zavet.
U vezi sa raspravom o rtvi naljevnici u izraelskoj slubi Bogu, dr Eduard Bise kae da ne treba
osporavati snano protivljenje pijenju vina u Izraelu. Izgleda da su uivanje vina, atakoe i rtva
naljevnica, nailazili na izvesnu opoziciju kod jednog dela Izraelaca i njena ravnopravnost
kategorino je morala da se zahteva. Poto je u Hananu postojalo prinoenje vina u slubi bogovima,
uivanje vina u neznaboakom Hananu bilo je uobiajeno pa je dotada nomadskim Izraelcima to
izgledalo neobino, a religijski i kuni obiaj mogao je da se ini protivrenim. ak je prinoena i
vinska rtva otpalih Izraelaca u kultu tuih bogova. Moe se dakle shvatiti zbog ega se deo Izraelaca
protivio uivanju vina i prinoenju rtve; takoe je upadljivo da se prilikom ukraavanja hrama nije
upotrebljavala ni vinova loza, ni groe. I izvetaji o rtvama u Elefantini ne govore o vinu. Tek u
poslednje vreme, u Irodovom hramu, preko portala visila je loza, za koju Tacit kae da je strana
judaizmu. Tome treba dodati da su se sinovi Rihavovi gnuali pijenja vina, jer im je njihov praotac
Jonadav, Rihavov sin, zabranio pijenje i pravljenje vina, kao i zemljoradnju i stanovanje u vrstim
kuama. Njihov ideal je, dakle, ist nomadski ivot. Jonadav je pratilac izraelskog cara Juja, koji je
iskorenjivao slubu Valu. Prema 2. O Carevima 10,16. on se raduje carevoj revnosti za Jahvu. Ovo
ukazuje na to da je on upotrebu vina shvatio kao suprotnost pravoj slubi Jahvi.
U ovu sliku treba smestiti i sinove Rihavove. (1. Dnevnika 2,55) Jonadav je bio sin, ili svakako
Rihavov potomak. O ovoj porodici govori se i u knjizi proroka Jeremije u 35. glavi:
Re koja doe Jeremiji od Gospoda u vreme Joakima sina Josijina cara Judina, govorei: idi k
domu sinova Rihavovih i govori s njima, te ih dovedi u dom Gospodnji; u koju klet, i podaj im vina
neka piju. Tada uzeh Jazaniju sina Jeremije sina Hovasijina i brau njegovu i sve sinove i sam dom
sinova Rihavovih. I dovedoh ih u dom Gospodnji, u klet sinova Anana sina Igdalijina oveka
Bojega, koja je do kleti knezovske, nad kleu Masije sina Saiumova, vratara. I metnuh pred sinove
doma Rihavova krage pune vina, i ase, pa im rekoh: Pijte vino. A oni rekoe: neemo piti vina, jer
Jonadav sin Rihavov, otac na zabranio nam je rekavi: ne pijte vina, ni vi ni sinovi vai doveka; i
kue ne gradite, ni semena sejte, ni vinograda sadite niti ga drite, nego u atorima ivite svega veka
svojega, da biste dugo iveli na zemlji, gde ste doljaci. I posluasmo glas Jonadava sina Rihavova
oca svojega u svemu to nam zapovedi da ne pijemo vina svega veka svojega, ni mi ni nae ene, ni
sinovi nai ni keri nae, ni da gradimo kua da u njima ivimo, ni da imamo vinograda ni njive ni
useva. Nego ivimo u atorima, i sluamo i inimo sve kako nam je zapovedio Jonadav otac na. A
kad doe Navuhodonosor car vavilonski u ovu zemlju, rekosmo: hajde da otidemo u Jerusalim
ispred vojske haldejske i vojske sirske; i tako ostasmo u Jerusalimu. (Jeremija 35,1-11)
Zatim su ovi ljudi istaknuti kao svetao primer vernosti prema oevoj zapovesti. Tada doe re
Gospodnja Jeremiji govorei: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: idi i reci Judejcima i
Jerusalimljanima: zar neete da primite nauke da sluate rei moje? govori Gospod. Izvruju se rei
Jonadava sina Rihavova, koji zabrani sinovima svojim da ne piju vina i ne piju vina do danas, nego
sluaju zapovest oca svojega; a ja vam govorih zarana jednako, a vi me ne posluaste. I slah k vama
sve sluge svoje proroke zarana jednako govorei: vratite se svaki sa svoga puta zloga, i popravite dela
svoja i ne idite za drugim bogovima sluei im, pak ete ostati u zemlji koju sam dao vama i ocima
vaim, ali ne prignuste uha svojega niti me posluaste. Da sinovi Jonadava sina Rihavova izvruju
zapovest oca svojega to im je zapovedio, a taj narod ne slua mene. (stihovi 12-16)
Jonadav je iveo oko trista godina pre ovog dogaaja. Za sav taj dugi vremenski period oni su
ostali verni obeanju koje su dali svom ocu. Takav stav otkriva izuzetnu snagu karaktera. Ovakva
naelna vernost jo i danas bi nam svakako lepo pristajala.
~ 53 ~
vernosti nije izostao. Ve je i desetodnevni ogled otkrio svu razliku koja je postojala izmeu ivota
po Bojim naelima i onog koji je obuhvatao alkohol i hranu koju Bog nije mogao da odobri. A
posle deset dana lica im dooe lepa i mesnatija nego u svih mladia koji jeahu carsko jelo. I
Amelsar uzimae jelo njihovo i vino koje njima trebae piti, i davae im variva. I dade Bog svoj
etvorici mladia znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti;a Danilu dade da razume svaku utvaru i
sne. (Danilo 1,15-17)
Sada je i stareina koji se brinuo za hranu skupio hrabrosti. Ispitivanje odgovora dalo je
prednost onima koji su pili vodu: I kad prode vreme o kom car bee rekao da ih izvedu, izvede ih
stareina nad dvoranima pred Navuhodonosora, I govori car s njima, i ne nade se medu svima
njima nijedan kao Danilo, Ananija, Misailo i Azarija; i stajahu pred carem. I u svemu emu treba
mudrost i razum, zato ih car zapita, nae da su deset puta bolji od svih vraa i zvezdara to ih bee
u svemu carstvu njegovu. (Stihovi 18-20)
Podrobna studija Starog zaveta jasno pokazuje da je tada u celokupnom judejskom narodu bilo
vernih zajednica koje se nisu dale zavesti na neto to Bog ne bi nikada odobrio. U vreme najdubljih
otpada, Bog je uvek imao jednu zajednicu koja je drala Njegovu re i pazila na svedoanstva
proroka koji su upozoravali i opominjali. Nije uzalud prorok Isaija ovako propovedao ostatku: l u
to vreme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu nee se vie oslanjati na onoga koji ih
bije, nego e se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak e se obratiti, ostatak
Jakovljev, k Bogu silnome. Jer ako bude naroda tvojega, Izrailju, kao peska morskoga, ostatak e se
njegov obratiti. Pogibao je odreena, razlie se pravda. Jer e Gospod, Gospod nad vojskama, izvriti
pogibao odreenu u svoj zemlji. (Isaija 10, 20-23)
etiri mladia na vavilonskom dvoru odbili su uobiajenu hranu na Navuhodonosorovom
stolu i zbog toga to je jedan deo te hrane bio posveen bogovima. Ali, to nije bio glavni razlog
njihovog odbijanja. Nije zapisano da su se protivili kada je svaki dobio ime koje je trebalo da
izraava posveenje nekom paganskom boanstvu. Oni su sigurno znali da idol nije nita na svetu, i
da nema drugoga Boga osim jedinoga. (1. Korinanima 8,4)
Koliko su opominjui primeri Noja i Lota doprineli ovoj odluci potpunog uzdravanja od
opojnih pia? Svakako, ova tri mladia su svoj ivot posvetila Bogu. Njima je bila poznata opasnost
od pomuivanja zdravog razuma uzimanjem alkohola. Oni su eleli da im glava ostane bistra i
izbegavali su sve to bi ih moglo ometati u tome da slue Bogu svim svojim snagama. Ovom cilju
teili su sa takvom odlunou, da su bili spremni da poloe i svoj ivot da bi ga postigli.
Kada je Danilo kasnije pio vino, to samo ponovo potvruje injenicu da Biblija poznaje upravo
dve vrste ovog pia, neprevrelo, koje uva zdravo rasuivanje, i prevrelo, koje zaluuje glavu onome
ko ga pije. Sa sigurnou se moe prihvatiti da Danilo svoj stav prema prevrelom vinu nije nikad
promenio i da je vino spomenuto u Danilu 10,3. bilo bezalkoholni groani sok.
~ 55 ~
~ 56 ~
suvog groa. Bilo je bezuslovno potrebno imati ovo vinoza pashalni praznik. Njemu je pridavana
tolika vanost da su rabini uili da, ako neko nema vina za praznik, on mora da proda neto od svog
imanja ili da zaloi neki predmet da bi ga mogao kupiti. Ako neko nije imao nita, novac za vino
dobijao je iz fonda za siromane koji je postojao za takve prilike. Ne samo da je morao da ima vino,
ve je morao da ima u dovoljnoj koliini da bi svakom lanu porodice mogao da prui do etiri
pehara. Upravo u Hristovo vreme rabini su ovako uili:
Uoi praznika Pashe nije dozvoljeno da se ita jede od popodnevne molitve do svitanja. ak i
najmanji u Izraelu ne treba da jede, dok se u pravilnom, odgovarajuem redu ne poreaju oko stola,
niti treba neko da ima manje od etiri pehara vina, ak i kad mora da mu se da iz fonda za
dobroinstva za potporu siromanih. (Traktat Pesachin)
Talmud ovako razlae ovaj predmet:
Svi, bilo mukarci ili ene, obavezni su da u ovoj noi popiju etiri pehara vina i ovaj broj ne
sme da se smanji. (Zakoni o kvascu)
U vezi sa naom temom sasvim prirodno pojavljuje se pitanje o kakvoi pashalnog vina. Ovo je
veoma znaajno, ako se setimo da su i ene i deca uestvovali u proslavi.
Istorija nam kae kako se pripremalo pashalno vino. Za praznik pashe bilo je doputeno samo
crveno vino i uvek pomeano sa vodom. Svaki od etiri pehara morao je da sadri najmanje etvrti
deo etvrtine ina.
Prema rabinskim podacima 1 in iznosio je 3,35 litara. Prema tome pehar je morao da zahvata
najmanje 2 dela. etiri pehara koja su se zahtevala inila su najmanje 8 dl, dakle ak i kad se razblae
to je velika koliina za svakoga, naroito za ene i decu, ako bi se radilo o opojnom vinu. Jedan
odsek iz Mine (VII. 13) ovako glasi: Ako dve grupe jedu u istoj kui (Pashu),onda jedna neka
okrene svoje lice na drugu stranu, druga na drugu, a kotao (zagrejani kotao) da stoji izmeu njih.
Ovaj obiaj koji je ovde pomenut ukazuje nam na stari obiaj pripremanja vina za Pashu. To
nam potvruju i sledee izjave o tome kako se to radilo. U jednom delu objavljenom 1879. rabin E.
M. Miersa pie: Za vreme celog praznika (pashe)nije dozvoljena upotreba nikakve hrane sa
kvascem, niti ikakve prevrele tenosti, to je u skladu sa biblijskim propisima.
Urednik londonskog lista Methodist Times posetio je u tom gradu praznik jevrejske pashe.
Posle zavretka bogosluenja upitao je rabina: Smem li da vas upitam sa kojom je vrstom vina
veeras praznovana Pasha?
Odgovor je glasio: Sa vinom koje nije opojno. Jevreji nikada ne upotrebljavaju prevrelo vino u
svom bogosluenju u sinagogi. Oni ne smeju da ga upotrebljavaju ni na Pashi, ni za sinagogu, ni za
kune potrebe. Prevrela tenost bilo koje vrste spada u kategoriju ,kiselog, koja je na tako mnogo
mesta opisana u Starom zavetu. Vino koje su Jevreji upotrebljavali za vreme pashalne sedmice,
isporuivali su zajednici samo oni koji su bili ovlaeni od vrhovnog rabinskog odbora rabina. Svaka
boca bila je zapeaena u prisustvu zastupnika crkvenih autoriteta. Boca koja je stajala tamo na
trpezi, iz koje je veeras uzeto vino, takoe je bila zapeaena. Hteo bih, takoe, da spomenem da
siromani Jevreji koji ne mogu da kupe ovo vino, sami prave neprevrelo vino, koje nije nita drugo
do preliv suvog groa valencija ili muskat.
Rabbi Manasseh Ben Israel (Vindiciae Judaerum, tampan 1956) pie: Ovde na ovom
prazniku (pashe) trebalo bi svako pripremanje da bude tako isto da se ne bi dopustilo nita
prevrelo ili bilo ta to bi moglo da vri.
Sudija Noje, vodei Jevrejin Njujorka, obavestio je gospodina Delavana, da je upotreba vina
proizvedenog od nakvaenih zrna groa, da bi se moglo zatititi od upotrebe prevrelog vina, opta
meu amerikim Jevrejima na praznik pashe.
~ 58 ~
AC. Isak, jevrejski uitelj, koji je od svog obraenja 26 godina iveo meu Jevrejima, pisao je
1844.: Svi Jevreji sa kojima sam se dosad upoznao, upotrebljavaju za Pashu neprevrelo vino - vino
koje se u ovoj zemlji priprema naroito za ovu priliku i veinom su to inili sami. Suvo groe se u
toku nekoliko dana pre Pashe potapalo u vodu, pri emu se sud stavljao u blizini vatre. Tenost se
odlivala u boce i upotrebljavala za praznik presnih hlebova kao plod sa vinove loze. Ako bi se
dogodilo davreme za kvaenje nije bilo dovoljno, sueno groe se kuvalo istog dana u kome je u
veernjim asovima poinjao praznik. Ako se smatralo dajeizvuen sam sadraj eera, ostatak se
sipa u boce koje se zatvaraju. To je pashalno vino. Dr Kaningem, ueni Jevrejin, kae: Ono to
sada Jevreji uglavnom koriste kao vino za Pashu, jeste napitak koji se pravio od groa potopljenog
u vodi.
Dr Norman Ker objanjava: Prirodni kvaliteti ploda ponovo se dobijaju kada suvo groe upije
vodu. Tako je vino od suvog groa savreni uzorak neprevrelog i neopojnog pia.
Prema tome, nalazimo iz mnogih dokaza da su mnogi stariji i savremeni Jevreji ovo vino
upotrebljavali na Pashi. Kao dokaz za optu praksu veine pravovernih savremenih Jevreja dovoljno
je upotrebiti jedan navod iz Encyclopedia Britannica: Rabini su izgleda uvaavali zapovest koja se
odnosila na vrenje, kako za vino, tako i za hleb za praznik Pashe. (Osmo izdanje, lanak Pasha, str.
333) Moderni Jevreji upotrebljavaju vino od suvog groa u skladu sa zapoveu rabina.
Prof. Mozes Stjuart, daje ovakvo objanjenje: Jevrejska re chamets znai neto prevrelo. Sve
kiselo testo, tj. vrenje, bilo je iskljueno iz rtava. (3. Mojsijeva 2,3-14)
Velika masa Jevreja ovu zapovest uvek je shvatala tako da je ona svojim dejstvom obuhvatala
kako prevrelo vino ili silovito pie, tako i hleb. Re koja oznaava vrenje u sutini je ista, bilo da se
radi o hlebu ili tenosti. Gesenius, istaknuti hebrejista, izjavljuje da je kvasac vaio isto tako za vino,
kao za hleb.
Pastor A. P. Pibodi u svom radu o svetoj veeri kae: Pisac se briljivim istraivanjem uverio
da su Jevreji, bar pravoverni meu njima, u Isusovo vreme zabranu nad kvascem proirili na princip
vrenja u svakom obliku; i da je na praznik Pashe bio obiaj da domain kue sadraj ae iscedi iz
groa, koje je za ovu posebnu svrhu bilo sauvano.
Pastor arls Bier pitao je dva vodea jevrejska rabina u Njujorku, od kojih je jedan pripadao
liberalnoj, a drugi ortodoksnoj koli. Prvi je izjavio: Sve prevrele tenosti proizvedene od pet
vrsta itarica - penice, jema, pira, ovsa i rai, iskljuene su, jer se nalaze pod oznakom kvasac
(kiselo testo).
Ovo je bez sumnje jevrejski zakon, uprkos svim oprenim izjavama.
Drugi je izjavio: Prevrelo vino, kao i sve prevrelo, najstroe je iskljueno iz nae pashalne
hrane. Ovo je u skladu sa boanskom zapovesti.
Bezalkoholno svetkovanje praznika zadralo se do naih dana: Ortodoksni Jevreji u Poljskoj ili
drugde za svoje pashalne obede jo i danas upotrebljavaju rozine iseene nadvoje i potopljene u
vodi. Od soka koji se na ovaj nain pravi, sprema se praznino pie. Poto su istoni Jevreji vrlo
konzervativni, obiaj verovatno potie od starine.
U Biblijskom komentaru o trezvenosti navodi se jedan zanimljivi dogaaj: poznati urednik
razliitih popularnih i rado itanih religioznih asopisa, bio je u poseti jednom prijatelju Jevrejinu.
Kada je poeo pashalni obed, domain je rekao svom prijatelju: Mora da popije etiri pehara
vina. ta?, upitao je gost koji je bio nepokolebljivi apstinent; Vino ne pijem ni pod kakvim
izgovorom.
O, da, moe, glasio je odgovor, nae vino je neprevrelo i nije opojno, sasvim je svee,
napravljeno od suvog groa i moe ga piti mirne savesti.
~ 59 ~
Na alost, dananji Jevreji u ovom pitanju nisu vie jedinstveni. Moda nam sledei odseci na
temu o pashalnom vinu u Biblijskom komentaru o trezvenosti mogu objasniti zato se u ovom
pitanju javlja izvesna nejasnoa: Prema navodima Mine sprovedena je potraga za prevrelim
piima u noi 14. nisana, ak i u podrumima. Meu zabranjenim piima nabrajaju se: cutakh iz
Vavilona, eker Miana i khametz Idumejaca. Kod svih se radilo o prevrelim piima od itarica ili
voa, ili o piima koja bi lako prevrela, pa su iz opreznosti iskljuena.
Poslunost Mojsijevom zakonu zahtevala je iskljuivanje svih prevrelih artikala So Pashe. Zakon
je zabranjivao seor - (kiselo testo, kvasac, sve prevrelo), ono to je uvek moglo da izazove vrenje ichamets, to je uvek moglo da pospei vrenje ili ono to je bilo izloeno delovanju kvasca. Prevreli
groani sok morao je zato - prema postojeim zahtevima - da se zabrani zajedno sa uskislim
hlebom. Znaajno je zapaziti da su Maimonides, Bartenorai drugi srednjevekovni rabini
dozvoljavali upotrebu prevrelog vina, sa obrazloenjem da ono nije prevrelo. Oni su govorili: To je
hipoteza Jevreja da voda plodova ne vri i da se zabrana ne moe primeniti na sveu vodu i vino.
Drugim reima: da bi opravdali prekraj slova boanskog zakona, rabini uzimaju pretpostavku koja
je u jasnoj suprotnosti sa prirodnim zakonom. Gde se javlja opojna sila, ako su rabini prihvatili da
groani sok ne vri...? Pokuaj da se napravi razlika izmeu vrenja itarica i vrenja grodanog soka,
ni na koji nain ne moe da se brani, jer je bio zabranjen svaki kvasac, a kvasac itarica i groanog
soka hemijski je identian, oba razlau belanevine. Takoe ne moe da se kae da je bilo
zabranjeno samo prevrelo (uskislo), a ne i alkoholni proizvod vrenja, jer uz objanjenja tekstova
Gemare i rabini zabranjuju sve prevrele tenosti od itarica, pa ma kako one slabe bile; rum i svi
destilovani produkti vina, koji nisu sadrali kvasac, bili su uvek najstroe zabranjeni. (str. 280.281)
Masa koja vri vaila je verovatno za neto to prelazi u raspadanje, slino smrti i zato
opoganjeno, - ne samo kod orijentalaca, nego i kod Grka. (Vidi: Plutarh, Quaest. rom. 109 kod
Winer u R. W.) Sa dolaskom praznika pashe trebalo je ukloniti sve staro, sve to je poelo da trune i
da se kvari.
Pashalni obed sprovoen je sledeim redom:
1) Proglaenje praznika. Otac izgovara zahvalnost ili blagoslov nad vinom i praznikom i ispija
prvi pehar. Za njim i ostali ukuani. Zatim dolazi hvala i pranje ruku.
2) Zatim se jede gorko zelje, umoeno u sire ili slanu vodu, za spomen na gorinu koju su
podnosili oevi u Egiptu. U meuvremenu unosi se pashalno jelo, zainjena supa, charoseth, presni
hlebovi, praznina rtva i jagnje. Svi ovi praznini elementi su tumaeni. Sada se peva prvi deo
hvalospeva, haiel, Psalam 113.114 i onda se pije drugi pehar.
3) Sada u stvari poinje obed (ljudi se smetaju); otac uzima dva hleba, lomi jedan nadvoje,
stavlja ga na celi hleb, blagosilja hleb, obavija ga gorkim zeljem, umae jedan zalogaj, jede i izgovara
ove rei: Ovo je hleb nevolje, koji su jeli nai oci u Egiptu. Onda blagosilja jagnje i jede od njega,
praznine rtve se jedu uz hleb, koji se moi u kau, a na kraju pashalno jagnje. Sledi hvala ili
zahvalnost za obed, blagostanje i pijenje treeg pehara.
4) Peva se drugi deo halela, Psalam 115-118. i pije etvrti pehar. Ponekad je sledio i peti pehar
za vreme izgovaranja Psalma 120-137. ali ne vise.
Prilikom jednog takvog praznika Isus je uspostavio novozavetnu Svetu veeru. Njoj e biti
posveeno sledee poglavlje.
~ 60 ~
~ 61 ~
Isusa iz Nazareta uzimaju ono to Isus kao Jevrejin ne bi uopte uzeo - opojno vino - prilikom
jednog tako svetog bogosluenja kao to je praznik Svete veere.
Meutim, ak i da su evanelisti koristili re vino, ovo ne bi promenilo injenicu upotrebe
neprevrelog vina. Tu postoji jedna veoma zanimljiva paralela. Kod rei: ...Uze Isus hleb, ne
upotrebljava se naziv azumos (presni hleb), ve artos (obini hleb). Uprkos tome, tumai Biblije su
jedinstveni da se za Svetu veeru upotrebljavao presni hleb, premda je naveden samo izraz za obian
hleb. U osnovnom tekstu re koju je Luter preveo sa Uskrnji praznik, Uskrs, uvek je Pasha.
Logian zakljuak koji sledi jeste ovaj: poto je Jevrejima za vreme Pashe bio dozvoljen samo presni
hleb, to nije mogla biti nijedna druga vrsta hleba, bez obzira to nije upotrebljen naziv za obian
hleb.
U Biblijskom komentaru Ota fon Gerlaha za tekst u Matej 26,26. ovako se kae: Isus je tada
svakako uzeo presni hleb. uzepe Rikioti pie: Tu je Isus izvrio radnju koja nije bila predviena u
obiajima. On je uzeo kriku presnog hleba i nad njim izgovorio blagoslov... Denis Bizi objanjava:
Isus je uzeo hleb, sigurno presni hleb, jer nije bilo drugog. (Evangile selon Matthieu, Bible
PirotClamar, Paris 1935, str. 347)
L. Mardal, semitski filolog, naglaava: Pashalni obed prethodi obedu Svete veere... Isus uzima
hleb artos kojim se obino oznaava kiseli hleb, ali koji ovde oznaava presni hleb, jedini koji je bio
doputen za pravovaljani praznik Pashe.
Zato bi se za vino odbijalo neto to se za hleb bez razmiljanja priznaje? Re vino u tadanje
vreme vaila je kako za prevrelo, tako i za neprevrelo vino. Logian zakljuak koji moemo izvui za
hleb vai i za vino. Re vino ne znai uvek prevrelo vino.
Isplati se baciti kratak pogled na istoriju crkve i videti kako su se rani i kasniji hriani ponaali
prema vinu za Svetu veeru. U Biblijskom komentaru o trezvenosti, na str. 282, pie: Kao dodatni
dokaz moemo navesti dugu, ustaljenu praksu skoro svih hrianskih zajednica na istoku, mada su
bile udaljene jedna od druge. Baron Tavernije pie u svojim Persijskim putovanjima (1652) o
hrianima sv. Jovana: Za svetu veeru pravili su jelo od prekrupe ili brana koje se mesilo sa
vinom i uljem jer - tako oni kau - telo Hristovo se sastojalo od dva glavna dela, mesa i krvi, koje
brano i vino potpuno predstavljaju.
Da bi napravili svoje vino, uzimaju groe sueno na suncu. Na svom jeziku oni ga nazivaju
zebibes. Zatim sipaju vodu na njega i ostavljaju ga da izvesno vreme kisne. Isto vino uzimaju za
blagosiljanje ae. Hriani sv. Tome, koji ive na obali Malabara i koji tvrde da su Jevanelje primili
od apostola Tome, praznuju svoju Svetu veeru sa sokom od suvog groa, koje se jednu no natapa
u vodi. Osorius (De Rebus) 1586. tvrdi: Uz njihove rtve potrebno im je vino koje se pravi od
suvog groa. Ejnsvort u svom delu Putovanja po Maloj Aziji (London 1842) opisuje Svetu
veeru kod Nestorijanaca i dodaje: Voda od suvog groa zauzima mesto vina.
Tiendorf u svom izvetaju o poseti koptskim manastirima u Egiptu, primeuje da svetenik
prilikom Svete veere uzima gusti sok od groa kaikom iz ae. Dr Gobat (protestantski biskup
Jerusalima) izvetava u svom Journalu o prijemu nekoliko boca vina od groa (za Svetu veeru).
Vino je sok od suenog groa sa vodom.
Prof. Elis izvetava o jednom putu u Egipat 1884. i pie: Upitali smo misionare koju vrstu vina
kopti koriste za Svetu veeru. Oni su objasnili da u drutvima koja su oni osnivali vino uvek
pravovremeno nabavljaju slubenici. Oni ga prave od suvog groa koje potapaju da stoji u vodi oko
24 sata, zatim ga gnjee i proputaju kroz sito, ili cede sok. Jedan od misionara rekao je da su kopti,
kada su uli da hriani iz zapadnog sveta koriste ,vino iz trgovine, kako su nazivali sva prevrela
vina koja se mogu dobiti u radnjama, bili veoma uasnuti zbog takve ideje.
~ 63 ~
Praen dvojicom kopta, veoma prijatnim, mladim ljudima koji su govorili engleski i koji su
sluili kao prevodioci, pisac je posetio patrijarha njihove Crkve i bio veoma ljubazno primljen. Za
vreme naeg razgovora postavljali smo pitanja o vrsti vina koje su upotrebljavali za Svetu veeru.
Objasnio je da se svee groe u Egiptu moe dobiti samo u jednom ogranienom razdoblju godine.
Zato su uzimali sueno groe ili rozine, dobro ih prali, birali najlepe i potapali ih u toliko vode da
ih pokrije, ostavljali ih potopljene 24 sata, zatim ih gnjeili u vodi ili istiskali sok u vodu u kojoj su
bile potopljene. Ovu vodu su zatim upotrebljavali za Svetu veeru. (Vino u Bibliji, str. 249)
Prevrelo vino nije besprekoran simbol krvi Isusa Hrista. Takoe i za rtvu iz perioda Starog
zaveta vaili su sasvim odreeni propisi. Tako je pashalno jagnje moralo da bude jagnje na kojem
nema mane (2. Mojsijeva 12,5). Prevreli proizvod vie nije besprekoran. Nijedna biljka na Zemlji
ne proizvodi alkohol. Nijedan izvor ne daje alkohol. Alkohol je proizvod raspadanja. Vrenje
pretvara eer ili skrob u alkohol.
U 116. Psalmu pesnik govori o ai ili peharu spasenja ili izbavljenja. Poto je najpre postavio
pitanje: ta u vratiti Gospodu za sva dobra to mi je uinio, on sam odgovara reima: Uzeu
au spasenja, i prizvau ime Gospodnje. Naziv aa spasenja ili aa izbavljenja upravo
odgovara Svetoj veeri, onom obedu seanja na spasenje koje nam je pripalo u Hristu. U velikoj
zahvalnosti spaseni iz razdoblja Starog zaveta prinose svoju zahvalnu rtvu, ali pre zahvalne rtve,
kako izgleda, oni prinose jo i rtvu naljevnicu; oni zatim podiu pehar spasenja ili izbavljenja i
onda je izlivaju na oltar (Albreht). Da je ovaj pehar bio pun prevrelog vina, onda bi on mogao biti
nazvan aom zla. Jer isto kao kod vina, Biblija takoe pravi razliku izmeu ase izbavljenja i
ase propasti, ase spasenja i ase jarosti, ae Gospodnje i ase avolske, ase njegovih
blagoslova i ase njegovog gneva.
Biblija nigde ne ui upotrebu prevrelog vina, bilo kao pia ili kao simbola Hristove krvi.
Apelujemo na zdrav razum i pitamo da li se Hristova krv bolje predstavlja istim sokom od groa u
njegovom prirodnom stanju, ili poto je preao u prevrelo i opojno vino... Usrdno preporuujemo
da se ovo drugo nikada ne postavlja na Gospodnji sto.
Nema sastanka hrianske zajednice na kojem bi obzir prema bratu bio vaniji nego na Svetoj
veeri. I iz ovog razloga sveta veera treba da se sprovede bez alkohola. U jednom letku koji je izdala
antialkoholiarska izdavaka kua Lozane na temu Bezalkoholno vino za Svetu veeru kae se;
To to primanje Svete veere u sluaju kada je neko uzeo na sebe obavezu apstinencije u poetku
vai kao dozvoljeni izuzetak i to to Sveta veera ponegde nije bezalkoholna, ugroava dve grupe
ljudi. Jednu je na sledei nain opisao dr med. Ernst Gabriel, voa99 ustanova za leenje od
alkoholizma u tajnhofu, Be: Vie puta smo doivljavali da se nekadanje pijanice, koje su
nesmetano godinama ivele apstinentski, pa prema tome morale da se nazovu ,izleenim, ponovo
vrate zahvaljujui nekom sluajnom probanju alkohola.
Pojedini ljudi su preosetljivi na vrlo male doze alkohola. Postoje ljudi koji zbog toga vie ne
piju. Oni ne idu na Svetu veeru, jer poznaju sebe i opasnost u koju mogu zapasti uzimanjem prve
kapi alkohola. Oni vie vole da se odreknu primanja Svete veere, nego da im ona postane zla kob.
Ako uzmu i najmanju koliinu, moe im se dogoditi da doive buenje uspavane poude za
uivanjem alkohola. Praznovanje Svete veere sa alkoholnim vinom za izleenog alkoholiara znaci
teko iskuenje. Iskustva staratelja za pijanice potvruju lekarska posmatranja spomenuta u
poetku. Poznato je da, kako za one koji su ugroeni alkoholom, tako i za one koji boluju od
alkoholizma, alkohol, dakle i vino, moe da bude otrov. Ono moe da bude pobudni uzrok za
pojavu recidiva.
Keler u svom delu Alkohol i Sveta veera pie vrio snano na ovu temu: A hrianska
~ 64 ~
zajednica? Pijanici koji ostavlja svoje pijanstvo potrebna je zajednica. On ponovo dolazi na
bogosluenje i trai svoj oslonac u Jevanelju koje se tamo propoveda. Zatim, zajednica odrava
svoju Svetu veeru. To je najvii oblik zajednice.
A nekadanji pijanica? Treba li i on da ide na Svetu veeru? On to eli. Poziv da se zajedno
uzme Sveta veera vai i za njega. Ali, tu vreba velika nevolja i opasnost. Na Svetoj veeri ponudie
mu au, a u ai vino. Iz nje treba da pije? Nekadanji pijanica i vino? To je velika nevolja i
opasnost. Neko e se nasmejati ovoj tvrdnji. Pa on treba da uzme samo gutljaj-dva. Pa vino nije
najvanije na Svetoj veeri. Pa vino je samo simbol i radi se o duhovnom smislu na Svetoj veeri.
Tako moe da se kae i to zvui lepo i duhovno. Ali injenice govore da je u nekim sluajevima
ovaj jedan gutljaj bio dovoljan da navede pijanicu na povratak. Da bi se to shvatilo potrebno je samo
malo istinskog razumevanja za oveka. Kad ovek zapadne u pijanstvo, tu ima i uivanja. Vino,
alkohol uopte, biloda je to pivo ili rakija ili most, u oima pijanice to je uivanje. On mu se ini
dobrim, slatkim, prijatnim, osveavajuim, podstiuim, bezopasnim i donosi mu radost. Mi koji
godinama i decenijama ivimo kao apstinenti, znamo odavno da ovek koji nikad ne uiva alkohol,
nita, ama ba nita ne gubi. Za nas apstinente naputanje svakog uivanja alkohola nije nikakav
gubitak, ve jo vee uivanje u ivotu. Ali, za pijanicu vino i svaki drugi alkohol donosi uivanje.
Istina je da ovo verovanje u uivanje, koje uprkos unutranjoj bedi, uprkos esto oajnikoj
borbi za umerenou, postoji u pijanici, u njemu je kao sablast ak i onda kada je smogao snage da
donese odluku da se potpuno i zauvek odrekne uivanja alkohola, da bi se, kako se otprilike danas
kae ,uhvatio i da ne bi sasvim propao. I kod nekih apstinenata, koji su to tek kratko vreme, ivi
potajna i za njih same skrivena elja za alkoholom. Zato je gutljaj vina koji sudi Sveta veera tako
velika opasnost za onoga ko je bio pijanica i vie ne eli to da bude. To je samo jedan gutljaj; ali, taj
jedan gutljaj budi seanje na staro uivanje, staru zavisnost i staro iskuenje je tu. To je za nas koji
ivimo umereno i o neprijatnosti tog uivanja ne znamo nita, teko shvatljivo. Ali, bilo teko ili
lako razumljivo - injenica postoji da uestvovanje u Svetoj veeri, ako se nudi alkoholno vino, uvek
ponovo navodi izbavljenog pijanicu na povratak i na propast. Mora li to tako da bude?
Ne, ne mora. Jer bezalkoholno vino je isto tako vino kao i alkoholno vino. Ono nije manje
vredno, ve je vrednije. Ono nije vetaki proizvod, ve isti groani sok ije je vrenje spreeno. On
vinogradaru i gostionicama donosi isto toliko kao i alkoholno vino. Zato da se ono ne koristi za
Svetu veeru?
Jedan engleski duhovnik, ije se ime ne navodi, pisao je kratko pre svoje smrti prof. Elisu:
Iskustvo, koje sam Vam ve ispriao, ne mogu nikad zaboraviti. Gospodin M., brat moje ene,
klasino obrazovani ovek, postao je zahvaljujui mojim naporima trezven ovek, a samim tim i
srean. Zatim je doao praznik Svete veere na kojoj smo imali prevrelo kalifornijsko vino. Pruio
sam mu au i on je popio. Posle toga pourio je u restoran u kome se toilo vino. Kasno uvee
doao je pijan kui.
Od tada je pio dalje u toku tri meseca, dok jedne veeri nije umro, poto su ga veoma pijanog
doveli kui.
Neprevrelo vino nije zavodnik. Da sam gospodinu M. za Svetu veeru pruio bezalkoholno
vino, verovatno bi on jo dugo iveo kao trezven ovek. Vae knjige o problemu vina su zato vredne
sve muke i trokova. Samo Bog zna koliko je dobra uinjeno zahvaljujui onome to ste napisali i
rairili pod Bojim vostvom. (Vino u Bibliji, str. 124.125)
~ 65 ~
~ 66 ~
najbolju studiju pitanja vina u Bibliji, koje je ikada izdato, kae se:
Kada su dovoljno popili (kai hotan methusthosi)... autorizovani engleski prevod je protiv
pretpostavke da methuo i methusko neminovno znae piti u smislu opijanja. Kum se nije pozvao na
opojno delovanje, ve na veliku koliinu popijenog pia, i to je prvo znaenje ove rei. (str. 303)
Poboni i veseli Izraelac radovao se kada su gosti bili veseli i raspoloeni; na to se misli u 1.
Mojsijevoj 43,34; Agej 1,6; Jovan 2,10.
Pijenje, opijenost, pijanica. 1) Opijenost bez zlog sporednog znaenja potpuno smirivanje ei
do radosti, Agej 1,6; Jovan 2,10.
Ve pomenuti izraz iz Jovan 2,10. glasi u pojedinim prevod ima:
Weymouth - N. zavet ... kad su ljudi obilno popili
Ecker - N. zavet ... kad su od njega dosta popili
Kistemaker - N. zavet ... i kad su se siti napili
Grki Novi zavet ... i kad su izgleda obilno popili
Ste. Bible Osterwald ... poto su dosta popili
Reinhardt - N. zavet ... i kad su se siti napili
Holy Bible, Oxford ... i kad se dobro popilo
Arndt - N. zavet ... i kad su dosta popili
Ste. Bible, Dav. Martin ... poto se vie popilo
Allioli ... kad su dosta popili
M. Luther, 1798. Basel ... i kad su postali pijani, ... sa primedbom: e dobro ugaena, i sit se
napiti, kao 1. Mojsijeva 43,34. i Agej 1, 6.
Ima vie razloga koji govore u prilog injenici da se na svadbi koja je spomenuta u Jovanu 2.
nisu upotrebljavala alkoholna pia. Najpre je za obinog itaoca Biblije nezamisliva Marijina molba
da se nabave dodatne zalihe vina, ako su svatovi bili ve pijani. Sigurno bi Marija bila srena to vie
nije bilo vina, ako se drutvo stvarno ve napilo! Gostioniar ne bi smeo da i dalje toi alkohol
pijanim gostima. Takoe se ne moe pretpostaviti da je Isus stvorio vino, ako se radilo o pijanom
drutvu.
Moda e neko primetiti da ovo obrazloenje nije tako sigurno, jer je Isus optuen od strane
Jevreja da je pijanica. Pozabavimo se ukratko ovom optubom. Izvetaj prema Mateju ovako glasi:
Jer Jovan doe, koji ni jede ni pije, a oni kau: avo je u njemu. Doe sin oveij, koji i jede i pije, a
oni kau: gle oveka izelice i pijanice, druga carinicima i grenicima. I opravdae premudrost deca
njezina. (11,18.19) Jo ranije smo naglasili da jedinstven izraz jelo i pie jednostavno oznaava
svakodnevnu hranu. Jovan Krstitelj je boravio na usamljenim mestima i jeo ono to je tamo nalazio,
dok se Isus kretao medu ljudima da bi im inio dobro. Da bi izrazili svoju mrnju prema Isusu,
Jevreji su ga nazvali izelicom i pijanicom. Koliko je takva optuba bila neodgovarajua, vidimo ve
kad itamo isti izvetaj u Lukinom Jevanelju. Tako se za Jovana kae: Jer doe Jovan Krstitelj koji
ni jede hleba ni pije vina, a vi kaete: avo je u njemu. Doe sin oveij koji i jede i pije, a vi kaete:
gle oveka izelice i pijanice, druga carinicima i grenicima. (Luka 7,33,34) U pustinji nije bilo ni
hleba, ni vina. Kad se kae da Jovan nije ni jeo ni pio, onda se samo misli da se drugaije hranio od
Isusa. Hleb i vino je samo oznaka za svakodnevnu hranu, pri emu vino uopte ne mora biti
prevreli groani sok.
Ne moemo dokazati da su sve jevrejske svadbe proslavljane bez alkohola, ali veina od ovih
sveanosti sigurno jeste. Zapazimo da je ak i svadbena gozba bila religiozni praznik. Dalje, za
~ 68 ~
264)
Kum je vino koje je Hristos napravio oznaio kao najbolje, pri emu je izjavio: A ti si uvao
dobro vino doslije. Ako moemo da utvrdimo koje je vino kod Jevreja vailo kao najbolje, onda na
ovo pitanje moemo da odgovorimo sa puno sigurnosti. Pozivanje na dela priznatih autoriteta,
pomoi e nam u tome.
Dr Jakobus izjavljuje: Kao najbolja vaila su ona vina koja su najmanje bila opojna.
Dr M. Stjuart kae da su stari narodi neprevrelom vinu pripisivali bolji ukus i plemenitiji
kvalitet nego prevrelom vinu.
Kito govori o vinu koje je pomou kuvanja sauvano od vrenja: Takvo su (Jevreji) cenili kao
najbogatije i najbolje vino.
Naoigled ovakvih svedoanstava ne moe postojati sumnja da je vino koje je Hristos napravio i
koje je kum na sveanosti oznaio kao najbolje, bilo neprevrelo vino, koje je kod Jevreja obino
vailo kao najbolje.
Postavlja se pitanje zato su sluge bez pogovora ispunile isusovu zapovest. Da li je i njima bilo
poznato da je za pravljenje vina potrebno doneti vodu? Ko se bavi obiajima onog vremena, shvatie
da Isusov nalog nije bilo nita neobino. Neprevrelo vino pravilo se potapanjem suenog groa ili
razblaivanjem gusto ukuvanog soka od groa.
U ve spomenutom Biblijskom komentaru od Lisa i Bernsa, stoji zapisano: Prema podacima
Homera, Pramniana i Meroniana, za vino je bilo potrebno dvadeset delova vode i jedan deo vina.
Hipokrat je vino iz Trakije koje se sastojalo od dvadeset delova vode i jednog dela vina smatrao
pravim piem. (Prof. Elis, kao gore, str. 141)
Nisu samo Jevreji suili groe i upotrebljavali ga kao suvo groe. Vino napravljeno od suvog
groa bilo je jedino koje suRimljanke smele da piju. Ova slatka, neprevrela vina nazvana su vinum
passum. Rozinese jo nazivaju pasarilama. Hejzijev Renik stranih rei daje ovakvo objanjenje:
Pasarile ili pazarile, pi. (fr. passarilies, od lat. uva passa, sueno groe, rozina, od passus, passa,
passum, suen, gl. pandere, prostreti, prostirui, suei; span, pasa, uva pasa, port, passa, rozina)
veoma dobre panske rozine, sueno groe u paniji i Francuskoj.
Ovo nekodljivo pie koje se pripremalo od rozina smeli su da piju ene i deca. Kod Ateneja se
zadrao jedan odlomak iz istorijskog dela o Polibiusu. U Biblijskom komentaru o trezvenosti
navodi se sledei pasus, koji za nau temu sadri vrlo vredan podatak: Meu Rimljanima enama je
bilo zabranjeno da piju vino, ali su one pile jednu vrstu, nazvanu passum. Ona se pravi od rozina i
za pie je veoma slina slatkom egostenskom i kritskom vinu, koje piju mukarci kada su veoma
edni. Ali ene ne mogu da piju vino, a da ne budu otkrivene; jer, prvo vino ne prilii eni, a zatim
ona je obavezna da poljubi svoje roake, i to svoje i svoga mua, sve do dece od brae i sestara. Ovo
mora da uini svakog dana, kad god ih prvi put sretne. I osim toga, mora da bude na oprezu, poto
je bila sasvim nesigurna koga e sluajno sresti; jer ak i kad bi samo okusila (vino), to bi bio
dovoljan razlog za optubu. (str. 447)
Kako to da je vino koje je Isus pripremio bilo bolje od onog koje su pre toga pili? Isus je stvorio
svei sok od groa, dok su gosti pre toga pili ili vino pripremljeno od suvog groa ili gusto
ukuvani sok od groa razblaen sa vodom. Koje je od ovih vina bilo najbolje, lako se moglo
utvrditi.
Takoe nema nieg nepotenog u obiaju koji kum nagovetava. Ne samo za vino, nego i za
hranu vai da se jo i danas iznosi najpre ona koja se smatra najboljom. Gostioniar, kao i domaica,
eli da kod svojih gostiju ostavi dobar utisak. Ono to se naknadno iznosi ne treba zbog toga da
bude manje vredno.
~ 70 ~
Komentar Lisa i Bernsa predoava nam sledea razmiljanja o vrsti vina koje je Isus napravio:
1. Proces vrenja je postupak raspadanja i ne maze se verovati da ga je Isus podravao, ili da je
na njega delovao svojom modnom rei. Kod svih procesa vrenja zaustavlja se ivi rast, oslobaase
organizovana materija i dolazi do izopaenja. Vri se prelaz od sloenih ka jednostavnijim oblicima
- u stvari od hrane ka smeu. Da bi se napravio isti groani sok, neprevreli sok sa vinove loze,
trebalo je ljudima - ukoliko im je to bilo mogue - vre oslanjanje na stvoriteljski plan provienja,
nego vraanje u ivot jedne izopaene supstance. Time to raste hrana Bog blagosilja svet; i mada
raspadanje predstavlja doprinos buduem rastenju, dobrotu, krasotu i cilj svoje moi primeujemo
u i kroz rastenje. Cilj i svrha hrane je da da snagu - snagu sa kojom ivimo, vidimo i mislimo, kojom
spoznajemo dela i krasotu Boju. Smisao slike koju je Hristos primenio: ,Ja sam okot, a vi loze,
poiva na ovoj fiziolokoj injenici. Da je od vode ivota najpre napravljen onaj dragoceni sok, krv
vinove loze, a zatim da je pretvorena u alkohol, onda bi sin uinio upravo suprotno od onoga to
Otac ini u svakom dobu godine, pri emu ,izvodi hleb iz zemlje i vino koje veseli srce oveku. A,
ako je Isus ovom prilikom uinio ono to je stvaralaki bilo najvie i najbolje, onda on nije stvorio
prevrelo, opojno pie.
2. Suprotno je principu biblijske i moralne logike pretpostaviti da je Spasitelj upotrebio svoju
natprirodnu silu da stvori jednu vrstu vina koju su Solomun i proroci nazvali podsmevaem i
varalicom i koju je Sveti Duh izabrao za simbol gneva Svemogueg.
3. Postoji jedna lepa i zadovoljavajua pretpostavka koja otklanja sva uporita teorije
neposrednog stvaranja alkoholnog vina. U piu koje je Gospod stvorio natprirodnom brzinom,
ispunilo se ono divno pretvaranje vode u istu krv groa, koja se svake godine zbiva u zrnima
okota koji raste.
Sveti Avgustin bio je prvi crkveni otac koji je zastupao ovu pretpostavku: Jer On je onog dana
na svadbi stvorio u est kraga, za koja je naredio da se napune vodom, ono to sada svake godine
ini u okotu. Jer ono to su sluge sipale u krage za vodu, silom Gospodnjom pretvoreno je u vino;
tako se ono to oblaci donose, silom istog Gospoda pretvorilo u vino. Ali, mi smo prestali da se
udimo onome to se dogaa svake godine; esta pojava oslabljuje uenje.
Slino pie i Hrizostom: Sada je u stvari razjasnio da je On taj koji vodu u okotu i kiu koju
sisa koren pretvara u vino. Na svadbenoj sveanosti proizveo je trenutno ono to se u biljci stvara u
dugom vremenskom periodu. (str. 304.305)
Tako, dakle, treba shvatiti i tekst u Jevanelju po Jovanu 2,11: Ovo uini Isus poetak
udesima u Kani Galilejskoj i pokaza slavu svoju; i uenici njegovi verovae ga. Pretvaranjem vode
u vino Isus je objavio svoju stvaralaku mo. On je uinio ono to samo Stvoritelj ini, O Bojem
Sinu apostol Pavle ovako pie; Jer kroz njega bi sazdano sve to je na nebu i to je na zemlji, to se
vidi i to se ne vidi, bili prestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. I
on je pre svega, i sve je u njemu. (Koloanima 1,16.17) Tako je udo u Kani zaista bilo otkrivanje
Njegove slave.
Slobodno moemo rei da bi sve bilo drugo samo ne otkrivanje njegove slave, da je Isus
napravio pie koje je ve tolikim milionima postalo propast i prokletstvo. Isus je otkrio svoju slavu u
tome to je doao da spase ljude i da oveanstvo podigne do moralne sile i jaine. Uenici su samo
takvom Isusu mogli bez rezerve da poklone svoje poverenje. U celom svom ivotu inio je samo
dobro, a zlo nadvladao dobrim.
~ 71 ~
~ 72 ~
sredstva za oputanje, jer se do danas u naunoj literaturi nije pojavio ni jedan jedini dokaz po kome
bi alkohol - ispitivan prema strogim kriterijumima - imao pravo terapeutsko delovanje.
Alkohol u koncentracijama koje se mogu upotrebljavati nije nikakvo dezinfekciono sredstvo i
time nema nikakav uticaj na unutranje infekcije (eludane smetnje}.
U jednoj izjavi vajcarskih lekara iz 1964. kae se o upotrebi alkohola kao leka sledee:
Terapeutska upotreba alkohola zbog nesigurnog delovanja kao leka - zbog drugih veoma
tetnih svojstava za oveje telo - lekarski ne moe da se opravda; on protivrei naelu,primum
nilnocere - pre svega da nije tetan! Ne postoji nikakvo obrazloenje zato bi etil-alkohol due
vremena krvotok odravao zdravim. Dovoljno su poznata oteenja zdravlja zbog zloupotrebe
alkohola i kako poneka neznatna upotreba alkohola dovodi do bolesnog, katastrofalnog alkoholizma
- da se zahteva da se alkohol ni u kom sluaju ne preporuuje kao terapeutsko sredstvo.
U jednom svom napisu dr H. Miler iz Glanda citira poznatog lozanskog lekara dr Tisoa, koji je
iveo na prelazu iz 18. u 19. vek:
Jo je odavno jedan sposobni vajcarski lekar govorio svojim zemljacima da vino kod groznice
moe da bude opasno po ivot; ja potvrujem ovo, ali se veoma bojim da e moje upozorenje imati
vrlo malo uspeha.
Dr Miler dopunjava ovu primedbu odgovarajuim iskustvom iz prakse:
Dobri lekari iz ranijih vremena nisu se esto mogli osloniti na nauna saznanja, ali su
raspolagali naroito izotrenim darom zapaanja, kako potvruju sledei redovi dr Tisoa, koji bi se i
danas mogli napisati.
Danas se poznaje sva tetnost vina kod tuberkuloze plua. Dr Tiso je to znao jo onda, jer je vie
nego verovatno da je groznica, kod koje je vino delovalo smrtonosno, u stvari nastajala usled
tuberkuloza plua. To dodue jo i danas ne spreava neke lekare da ne preporue vino da bi
bolesnik dobio snagu. Pre oko petnaest godina dola su dva bolesnika obolela od tuberkuloze iz
Francuske na kuru leenja u jedan susedni sanatorijum. Za jednog od njih, mladog uitelja, koji je
bolovao od tuberkuloze plua i kukova, nije bilo mesta, pa smo ga primili privremeno. Njemu je
lekar prepisao vino, a drugom ampanjac; obojica su bolovala oigledno od tekog, brzo
napredujueg oblika bolesti i imali su temperaturu 40. Poto im nije bila odreena koliina, pili su
do jedne boce dnevno, govorei sebi da to nije suvie, jer je pie bilo za jaanje. Nasuprot njihovom
protivljenju vino je zamenjeno slatkim motom i sokom od groa. To je bilo dovoljno da se
prekine oigledno nepovoljan razvoj bolesti. Ovi bolesnici, na ije se stanje prilikom njihovog
dolaska gledalo sa sumnjom, mogli su kao zdravi da napuste leilite u kome je slatki most bio
njihov svakodnevni napitak.
Groani sok je namirnica koja regulie varenje, delujui blago laksativno i pospeujui
izluivanje mokrae. On sadri sve to je vano za racionalnu ishranu i dijetu kod akutnih i
hroninih oboljenja... To je miljenje prof. Virea iz Monpeljea.
Dok alkohol predstavlja primer tetne namirnice, voni sokovi su, drugim reima, teni
plodovi, pravilna i zdrava hrana. Tako prof. Bese naziva groani sok ,herojskim lekom za acidozu i
uremiju.
Groani sok povoljno deluje kod najrazliitijih eludanih i crevnih smetnji: on pospeuje
apetit, izluivanje eludanog soka i brzo pranjenje eluca, osim toga u crevu deluje laksativno,
dezinfekciono i protivotrovno. Zato je pogodan kod nedostatka apetita, katara eluca i creva, kod
zatvora, osim toga kod vika eludane kiseline, kod ira eluca ili creva i ak kod krvarenja u ovim
organima. Nasuprot tome njegova upotreba je ograniena u veini sluajeva pojave proliva i
zapaljenja tankog i debelog creva.
~ 75 ~
Na prvi pogled ovi podaci izgledaju protivreni. Kad groani sok podstie sekreciju u elucu i
kada je zbog toga pogodan kod gubitka apetita, onda izgleda kao da se pojavljuje suprotan sluaj
kod prekomernog luenja eludane kiseline, kod ira i krvarenja, gde se ine napori da se luenje
eludanog soka umanji. Zato se u ovom sluaju mora koristiti oprezno sa ciljem da se iskljui
neeljeno podstiue delovanje. Ovo je delom zbog toga to groani sok predstavlja hipertonini
rastvor; zato se razreivanjem pretvara u izotonini rastvor, to se postie kad sadraj eera ne
prelazi 7-9%. Kada mu se doda svea pavlaka, neutraliu se ostale podstiue supstance, a
istovremeno iskljuuje refleks koji koi sekreciju. Posle ovih mera predostronosti sok od groa,
bresaka, treanja i kruaka dobro se podnosi, svakako pod uslovom da se Jede uziman kafenom
kaiicom i izloen dejstvu pljuvake.
Pouan je rezultat jednogodinje studije o kojoj je dr E. Kap sa gastroenterolokog odseka
medicinskog i hirurkog odeljenja Univerziteta u Bazelu, podneo izvetaj na sednici vajcarske
radne grupe za gastroenteroloku endoskopiju. Preuzeemo nekoliko pojedinosti iz rada dr F. Kapa
i njegovih koautora H. Birlohera i H. Farlendera.
Krvarenja u elucu obuhvaena su jedne godine prospektivno. Anamnestiki se pronalaze
tani podaci o uzimanju alkohola i lekova pre nastupanja krvarenja. Od 210 pacijenata koji su zbog
krvarenja endoskopski ispitivani 65% su pre poetka krvarenja uzimali lekove ili alkohol. Kod 44
pacijenta krvarenju je prethodilo znatno konzumiranje alkohola...
Sa uzimanjem medikamenata ili alkohola bilo je povezano 84% svih erozivnih i 60% svih
ulkusnih krvarenja.
Ko bi jo preporuio da se prevrelo vino uzima kao lek za eludane tegobe, kad se tetno
delovanje alkoholnih pia upravo jasno pojavljuje kod ira na elucu i erozije sluzokoe eluca?
Podaci iz starog i novog doba jasno dokazuju da je apostol Pavle sa svojim savetom da se kod
eludanih tegoba pije pomalo vina, dao pravo uputstvo. Isto tako je sigurno da je Pavle bio u
skladu sa novim saznanjima i iskustvima, kad se njegova preporuka odnosila na neprevrelo,
bezalkoholno vino ili groani sok. Prema istorijskim svedoanstvima ne postoji razlog da se u to
sumnja. Oito je daje Pavle proao kroz kole u kojima se znalo za vrednost neprevrelog vina.
Meutim, moemo se radovati da i moderna medicina prema ovom pitanju zauzima sve jasniji stav,
to jasno proizlazi iz ve pomenutih izjava i sledee tvrdnje: Vreme priznavanja alkohola kao leka
je prolo. Kad bi ovo saznanje svuda prodrlo, onda bi se izvojevala velika pobeda.
Prevrelo vino pomuuje razum i izopauje snage bia. Bog e posramiti one koji ne paze na
sebe i ne dre se stroge trezvenosti. Prevrelo vino nije prirodni proizvod. Gospod ga nije nikad
napravio i sa njegovim pravljenjem on nema nikakve veze. Pavle je savetovao Timotiju da pije
pomalo vina radi svog eluca i radi svojih estih slabosti, ali je time mislio na neprevreli sok od
groa. On Timotiju nije dao savet da uzme ono to je Gospod zabranio. (E. G. V)
~ 76 ~
~ 77 ~
koja vara samoga sebe; jer kako tajanstvene sile vostva i isceljenja ne vladaju nama spolja, ve su
uklopljene u udesnu grau nae telesnosti, onda u sposobnost naeg organizma spada i to da
proizvodnjom zagonetnih materija koje preplavljuju nau krv - hemiari nekima od njih daju imena
- u sebi samom zapali iskru oduevljenja...
Ko organizmu vetaki dovodi spolja ono to on iz sebe samog moe da stvori, taj slabi
prirodnu snagu neiziskivanjem, kao to je i onaj drugi oteuje troenjem, ko stalno i hotimino od
nje eli da iznudi ono to ona samo milostivo u posebno blagoslovenim asovima daruje, a nikad
sasvim bez naeg sudelovanja.
Kraj koji doputa da se udahne u begu zbivanja, u neprekidnoj ivotnoj borbi, trenutak sklada
sa samim sobom, sa drugim, sa svim - to predstavljaju ti uzvieni trenuci; lepota, ljubav, religija, tri
su imena za hiljadu izvora onih radosti, kojima na organizam iz udnovate snage svoje struje
sokova daje svoj usplamteli pristanak.
Hrianin ne sme da bude ovek odan vinu (1. Timotiju 3,8; Titu 2,3). Sada se javlja jedno
sasvim praktino pitanje:
Kada moe da se za nekog oveka kae da je ,odan vinu? Mnogi misle da bi ovo moglo da se
odnosi tek na stvarnog pijanicu. Ali, to nije sluaj. Ko proita sledee napomena prof. dr Roha,
moda e biti prinuen na korisno samoispitivanje. Neko ko se u mislima tei da je ,dobar i trezven
graanin i hrianin, mora ozbiljno da se upita da li se apostolovo upozorenje apostola moda ne
tie upravo njega lino.
Ipak, ko je doiveo prijatan oseaj, postao lak, radostan, pun poleta, doiveo da se oslobodio
svojih briga, ko se za neko vreme otarasio svog kompleksa manje vrednosti koji ga koi, taj trai da
to prijatno stanje, koje mu je donelo prvo opijanje, ponovo iskusi. On otprilike poznaje tu koliinu
koja mu je potrebna da to ostvari, i kada se na to navikne, vie se toga ne moe odrei. Na isti nain
kao i onaj koji uzima morfijum ili kokain, on je postao zavisno bolestan. pia napravljena od
esencija, aperitivi i posebno liker i njegove zamene u ovom smislu su najopasniji.
Jedan drugi strunjak veoma upeatljivo dopunjava ovu izjavu:
Ve vrlo male koliine alkohola objektivno su tetne, jer izazivaju nered u naem duevnom
ivotu, a kod dueg delovanja uvek umanjuju radnu sposobnost kao i elju za radom, ak i ako se u
prvom stadijumu podsticanja pojedini poslovi ine lakim i boljim. tetno delovanje je utoliko vee i
napadnije, ukoliko je za rad potrebnija paljivost, duhovna elastinost, manuelna spretnost i
slobodna stvaralaka igra snage. Delovanje je svakako individualno veoma razliito, kod dece je
relativno vee nego kod odraslih, kod kojih se razlikuje od osobe do osobe, zavisno odpola i
konstitucije i individualne tolerancije, ak nije uvek isto ni kod iste osobe, menja se pod delovanjem
nekih spoljnih i unutranjih uticaja.
Od 20 do 40 cm3, to je jednako 2 do 4 dcl obinog vina, dovoljno je da se kod svih ljudi izazovu
jasne smetnje.
Pri tome je neverovatno kako su u svim sluajevima, manje i!i vise, pogoena sva duevna
podruja, najpre su podstaknuta, a onda oslabljena, kao i najvanije oblasti (svest i instinkt, panja,
raspoloenje, sposobnost zapaanja i pamenja, svet oseanja i nagona), zatim aparat opaanja
(oseti, opaanje i shvatanje), kao i izvrni aparat (volja, akt miljenja, motorika i psihomotorne
radnje). Ovome se ne treba uditi ako se setimo da alkohol ravnomerno proima sve organe i
sokove, a posebno ceo mozak, prodire u sve elije i ometa njihov rad fiziko-hemijskim
delovanjem...
Delovanje umerenih koliina alkohola na na duevni ivot jednak je delovanju avionskog
alarma na orkestar. Pojedini lanovi orkestra, bolji i gori muziari, pojedini moda veliki umetnici,
~ 80 ~
razdraeni su, uznemireni, skrenuta im je panja i svi poinju netano da sviraju. Naravno u osnovi
oni ostaju dobri ili loi muziari, kao to u stvari i jesu. Dirigent je takoe uznemiren i ometen, vie
svoj zadatak ne prima kako treba, a celinu odrava labavije i sa mukom.
Takav je i na duevni orkestar, iji su lanovi pojedine duevne aktivnosti, a dirigent centralni
nervni sistem, ve i umerenim koliinama alkohola doveden u stanje nereda u kome se ne mogu
ostvariti nikakvi radni uspesi.
Boji Duh osposobljava ljude za potpuno drugaiji nain ivota.. Ovaj Boji dar vodi nas ka
promeni svesti, ini nas svesnim da nam je oprotenje sigurno, dovodi nas u uu zajednicu sa
Bogom i blinjima i lei nas od oseanja usamljenosti i naputenosti. Boji Duh ini da smo svesni
vrednosti koju ovek moe imati pred Bogom zahvaljujui spasenju u Hristu, i oslobaa nas od
zlokobnih kompleksa nie vrednosti. On nam takoe daje i snagu za jedan pobedonosan ivot.
Ukratko: Sveti Duh uklanja sve one uzroke koji nas navode da iskru oduevljenja raspalimo
pogrenim upaljaem. Hrianin se ne opija vinom, ve tei za tim da se ispuni Duhom. Tada je
sposoban da hvali Boga i pokrenut dubokom i istinitom unutranjom radou u svom srcu moe
Gospodu da peva i igra. Tada mu zaista nije vie potrebno da malo taste radosti potrai u ai .
Biblijski komentar o trezvenosti prenosi ovaj navod koji nam pomae da lake shvatimo
apostolove misli:
Kada se sastanete, neka se vaa radost ne sastoji u punini vina, nego u punini duha; neka vaa
pesma ne bude pesma koju prati opijanje na paganskim svetkovinama, ve psalmi i pesme hvale; a
pratnja da ne bude muzika lira, nego melodija srca, a svoje pesme pevajte ne u ast Baha ili Venere,
ve u hvalu Gospoda Isusa Hrista.
Ovo odgovara Pavlovim opomenama zapisanim u 15. i 16. stihu istog poglavlja: Gledajte dakle
da uredno ivite ne kao nemudri, nego kao mudri; Pazite na vreme, jer su dani zli.
~ 81 ~
~ 82 ~
Boja zajednica pobudi na pobonost, onda e pojedinac sigurno doi do svoje pravde i svoje utehe.
Ono to su Korinani inili bilo je sve drugo samo ne Veera Gospodnja (1. Korinanima
11,20). Pavle dovoljno jasnoobrazlae zato ne moe da prizna ovakvu vrstu praznika: Jer svaki
svoju veeru uzme najpre i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija. Eda li dakle nemate kui da
jedete i pijete? ili ne marite za crkvu Boju, i sramotite one koji nemaju? Sta u vam rei? Hou li vas
pohvaliti za to? Neu. (Stih 21-22)
Takvo ponaanje bilo je sve drugo samo ne obed zajednitva. Imuniji i siromaniji lanovi
donosili su sa sobom svoj udeo na drutveni praznik. Prema Pavlovim izjavama postojala je velika
razlika izmeu onoga to su siromani donosili i onoga to su bogati mogli sebi da pripreme. Kada
su oni bogatiji poeli uporeivati. ta su drugi mogli doneti, pobudio se u njima zao duh. Da bi
preduhitrili siromane u uzimanju hrane, zapadali su u pravo deranje i gutali svoju hranu koju su
doneli, tako da siromanima nita nije ostajalo. Na taj nain nisu morali da jedu od skromnog jela
siromanih.
Verovatno bi Pavle uputio jo otriji prekor, da su lanovi korintske zajednice prilikom Svete
veere bili i pijani. On u istoj poslanici Korinanima pijanicama osporava ulazak u carstvo Boje i
poziva vernike da sa takvima ne jedu (1. Korinanima 6, 10; 5,11). Re koja se stalno na
neodgovarajuim mestima prevodi sa pijan, glasi methuo. Ona dodue na mnogim mestima znai
pijan, ali esto znai samo nasititi se, krepiti se, obilato piti. Ovo je sluaj i u 1. Korinanima 11,21.
U 1. Korinanima 11. koristi se re methuei. Postoji veliki broj tekstova u kojima se ova re
javlja u jednom ili drugom obliku grkog prevoda Starog zaveta i ne moe imati negativan smisao
pijan. Uzmimo Psalam 23,5: Namazao si uljem glavu moju, i aa je moja preopuna. Za
preopuna u Septuaginti stoji methuskon i sigurno nema nikakve veze sa opijanjem. Drugi prevode
sa napuniti pehar ili pehar koji se preliva, to ne daje nikakvo opravdanje da se misli i upotrebi
izraz pijan.
U Psalmu 36,8. u preraenom Luterovom prevodu stoji: Site se od bogatih dobara doma
tvojega i ti ih napaja milinom kao potokom. Jo je Jubilarna Biblija pisala: Opijaju se od bogatih
dobara tvoga doma. U Elberfelderovom prevodu pie: Obilno se opijaju pretilinom tvoga doma.
krepe se obiljem tvoga doma. (Ciriki prevod) U ovom stihu Septuaginta ponovoupotrebljava
izraz methuo (methust hesontai). To znai obilno piti, krepiti se, nasititi se, dakle izrazi koji
mogu isto tako da budu prikladni za mleko, vodu ili vone sokove, kao i za prevrela pia.
U Psalmu 65,10. Septuaginta ovako pie: Brazde njezine napaja (methuson). Cirika Biblija
prevodi sa natapa njene brazde. Tekst u Jeremiji 31,14. u Septuaginti takoe ima methuso, a
Luter ga prevodi: I ja u srce svetenika ispuniti radou. Ciriki: Ja u duu svetenika krepiti
pretilinom. Tako i drugi prevodi.
Nemamo nikakvog razloga da u 1. Korinanima 11,21. mislimo na izraz pijan. Zapazimo
dalje poreenje gladovati - biti pijan ne bi imalo smisla. Nasuprot gladovanju mora da stoji
sitost, presitost, inae se ne bi moglo ostvariti nikakvo smisaono poreenje. Ako su se siromani
morali oseati postienim, to sigurno nije bilo zato to bi se i oni rado napili, ve zato to bi se rado
nasitili. Ponaanje bogatih bilo je upravo potcenjivanje Boje zajednice, i to njenih siromanih
lanova.
Zar je pijanstvo povlastica imunih? Celo razmiljanje kojim Pavle napominje Korinanima
da razmisle, ne odnosi se na pitanje opijanja, nego se vrti oko gladovanja ili sitosti.
Kliment Aleksandrijski, koji je iveo i delovao otprilike sto godina posle apostola Jovana, slino
svedoi o obedu ljubavi u Korintu. Pastor dr Samson pie o tome izmeu ostalog sledee: Kada je
~ 84 ~
govorio o obedu ljubavi koji su Korinani proslavljali pre Svete veere, Kliment se suprotstavlja
tvrdnji da se tom prilikom koristilo opojno vino. On upuuje na to da je to na to je Pavle mislio,
vie bilo praznino jelo nego pie. On ih kori za prodrljivo grabljenje poslastica i za jedenje preko
potrebe za hranom...
Da je Pavle mislio na hranu, a ne na opojno vino, ini se da je jasno iz ovih razloga: na proslavi
su uestvovale i ene, kojima je vino prema grkom obiaju bilo zabranjeno; neumesna pohlepa za
jelom bila je greka koju je Pavle korio; i postojao je kontrast izmeu ,gladnih i ,presitih.
I D. Filip Bahman ovako pie u svom izlaganju o Prvoj poslanici Korinanima:
Izraz ne sadri stoga samo odreivanje neke injenice, ve otro osuujue obeleje iste: ono
to je jelo koje pripada nekom pojedincu, to on za sebe ne moe da prisvoji; ali ako on to uskrati
zajednikom blagovanju, i sam ga prodere, on ga stvarno otima od drugih koji bi od njega trebalo
da prime. To su inili verovatno najpre bogati, ali onda i siromani, a posledica se ogledala u tome
to se zajedniki obed izvrgavao u obino istovremeno jedenje na istom mestu, ali bez unutranje
povezanosti. Zbog toga izraz methuei ne treba uzeti u njegovoj gruboj doslovnosti s obzirom na
tekstove u 5,11. i 6,10. ve kao obeleja bezobzirnog egoistinog uivanja imunih u njihovoj
neduhovnoj nepristojnosti.
inimo dobro ako se za svoju tzv. evaneosku slobodu pijenja vina ne oslanjamo na stihove,
koji kada se blie proue iskazuju neto sasvim drugo. Hrianskoj slobodi moramo posvetiti jo
jedno posebno poglavlje.
~ 85 ~
~ 86 ~
Komentaru Pavlovih poslanica Efescima, Koloanima i Filimonu itamo: Ili, da li se ova reenica
odnosi skupa i na jelo i na pie? Neki su to tvrdili, ali to se moe samo, ako se 1. previdi da ve i
forma govori protiv toga; samo jelo i pie nisu senka; i 2. pre svega, da propisi na koje se ovde misli
sigurno nisu bile stare zakonske uredbe. Da se oni oznaavaju kao senka, naravno baena napred, a
ne nazad teko je shvatiti. One ukazuju na Onog koji e doi, pripremaju za pojavu budunosti, kao
to senka, koja pada na put najavljuje onoga ko se pribliava i predstavlja njegovu priliku na jo
nesavren nain.
Jelo i pie dakle nisu senka o kojoj Pavle govori. Pavle u Poslanici Koloanima ne govori o
starozavetnim propisima o jelu. On ne govori da li bi trebalo piti alkohol ili ne. On govori o jestivoj i
naljevnoj rtvi iz starozavetnih odredaba, koje su trebalo da ukau na Hrista. Pisac Poslanice
Jevrejima izvetava o tadanjim svetenicima koji prinose dare po zakonu, koji slue obliju i senu
nebeskih stvari. (Jevrejima 8,4.5) Jo je prorok Danilo kazao da e se Hristovom smrti doi kraj
prinoenju jestive rtve (Danilo 9,27). Sa Hristom se zavrila sluba Bogu u obliku jestive rtve i
rtve naljevnice (Jevrejima 9,10).
teta koja je naneta pogreno shvaenom evaneoskom slobodom, ne moe da se proceni. Ako
sve drugo iskljuimo i mislimo samo na pitanje alkohola, to je dovoljno da lice iskrenog hrianina
pocrveni od stida. ta je, ipak, uinjeno u ime pogreno protumaene hrianske slobode! Bez jasnih
temeljnih naela, bez normi koje obavezuju, postoji samo haos i ropstvo. To se najjasnije pokazuje u
problemu upotrebe alkohola.
Pre nego to se posebno posvetimo apostolovom stavu prema problemu koji stvara upotreba
vina, pozabaviemo se nevoljom u koju su upale crkve iz vremena reformacije zahvaljujui pogreno
shvaenoj evaneoskoj slobodi. Prof. Blanke, koji je imao hrabrosti da pogleda u oi istorijskoj
stvarnosti, izvetava nas o tome veoma pouno.
Jo pre vremena reformacije pijanstvo je bilo veoma rasprostranjeno. Reformatori su ovo zlo
eleli da suzbiju preporukama o umerenosti i doiveli su gorko razoarenje. Sasluajmo o tome prof.
Blankea:
Vreme od otprilike 1450. do 1620. je zaista, kao nijedno pre i posle obeleeno neumerenom
poudom za ivotnim uivanjem... Sve je prevazilazilo meru, pri emu elimo da istaknemo da se
prevelikoj ei pridruila prevelika glad i da su na dnevnom redu pored orgija sa pijanenjem bile i
orgije sa deranjem.
Pijanenje i deranje su, dakle, postali moda jo pre reformacije. Javlja se jedno drugo pitanje,
da li je reformacija - naravno nehotice - tome doprinela da se razvrat jo vie povea. Odgovor na
njega mogao bi nam dati sam Luter koji se u svojoj nepotednoj otvorenosti esto alio na to da su
mnogi ljudi pogreno razumevali Jevanelje koje je on postavio kao svetio; oni su uli samo re
sloboda i pogreno su shvatili evaneosku slobodu kao pismom zajamenu povlasticu za iivljavanje
najniih potreba. Jo je propovednik Hecer znao 1525. da ima ljudi koji evaneoski pomalo piju, a
evaneosku slobodu shvataju u telesnom smislu. Jedna od sotoninih vetina je da pijanenje hvali
kao evaneosku slobodu, kae on u svom spisu ,O evaneoskom pijanenju. Naravno, nisu svi
protestanti pogreno protumaili Lutera u ovom loem smislu, ali ipak mnogi jesu, i zato zaista
moramo prihvatiti injenicu da je reformacija delimino protiv svoje volje poduprla neumerenost.
Prof. Blanke postavlja onda pitanje,. ta su reformatori preduzeli protiv ovih nevolja i tumai:
ta treba prema Luterovom miljenju preduzeti protiv ovog potopa od piva i vina? Najvanije
bi bilo, kae on, propovedati protiv toga, tj., boriti se sa reju Bojom protiv pijanenja. Jo 1520. u
Spisu hrianskom plemstvu on priznaje da se propovedanjem ne moe vie izai na kraj sa
zloupotrebom deranja i pijanenja. Moda bi mogla svetovna vlast da uini neto davanjem nekog
~ 88 ~
zakona upuenog protiv pijenja. Ipak, doao je do saznanja da svetovna vlast ne eli da uini nita
prodorno... Trebalo bi u stvari da se okanemo alkohola i bez propovedi i bez zakonskih mera. Ono
to bi trebalo da nas na to pokrene, bila bi zahvalnost za to to je Bog uinio da nas u ovo poslednje
vreme obasja svetlost Jevanelja. A ako nas na povratak ne pokrene zahvalnost za dar Jevanelja, to
bi, ipak, trebalo da uini nacionalno oseanje stida... Primer ena trebalo bi da postidi nas mukarce;
naa muka ast trebalo bi da se nakostrei na to to stoji iza ena.
To su puste elje. Luter zna da se one ne ispunjavaju. Nikakav traak nade se ne pokazuje
reformatoru koji pogledom trai izbavljenje. Propoved (prema Luteru) vie ne koristi nita, svetovna
vlast ne ini nita.
Reformatori nisu skrtenih ruku posmatrali poplavu alkohola. U Genfu i Cirihu bio je
ogranien broj gostionica. Dana 29. aprila 1546. u Genfu su ukinute sve gostionice. A ve posle tri
meseca ova mera je opozvana. Pijanstvo je ivelo dalje. I katoliki teolozi propovedali su protiv
pijenja. Rezultat je takoe bio jadan. Od prof. Blankea saznajemo:
Videli smo: reformacija nije ostala skrtenih ruku prema alkoholizmu. Ona je opominjala i
delovala protiv njega. A njihova borba je bila promaen udarac; ona nije nita uinila. Da li je to
moralo tako da bude? Ne znamo. Ali, moda je doputena pomisao da bi barem neto bilo
postignuto da su reformatori vodili svoju borbu radikalnije.
Luter je stalno tamnim bojama opisivao porok pijenja i njegova pustoenja, ali je uvek posle
takvih prikazivanja naglaavao da ne bi eleo da bude pogreno shvaen i da nikad nije mislio na to
da pijenje potpuno negira. On ne eli da zabrani pijenje kao uitak, ve samo savetuje umereni
uitak pokazuje sredinu izmeu odricanja na jednoj i prekomernosti sa druge strane, naime sredinu
razumnog uivanja u alkoholu. Kakvog li uivanja! Veselje i radost, stalno je ponavljao Luter, ne
treba zabraniti, moda jedno pie ili posle velikog rada opijenost (prema Luteru) dozvoljeni su, a i
da ena na svadbi popije malo vie nego kod kue. Ali sve dane i noi bez prekida piti, to nije
doputeno.
I Kalvin se branio da ga ne bi moda shvatili kao da on ograniava radost u vinu. Nikada, kae
on, jer Bog nije stvorio vino samo kao prehrambenu namirnicu, ve i kao sredstvo za uivanje. Vino
nije samo odreeno za sustentatio (za odravanje ivota), ve i za exhilaratio (za uivanje). Bog je
liberalis; On ne eli askezu. Luksuz u jelu i piu je dozvoljen,to jest ne treba da jedemo samo da
bismo utolili glad, nego smemo da jedemo i sebi na radost i veselje i da bismo se raspoloili.
Osnovno mesto za Kalvinov sud o vinu je Psalam 104,15: ,Vino veseli srce oveku. Boja je namera
da nas vino prenese u vedrinu i veselje. Samo ne smemo u tom veselju da preteramo toliko da bi se
naudilo potovanju Boga. Neumerenou se vrea potovanje Boga i skrnave se Boji darovi. Toliko
to se tie Kalvina.
U svom stavu Blanke postavlja pitanje da li je to sve i takoe odmah na njega odgovara: Je li to
sve to su reformatori imali da suprotstave jezivoj bedi pijanstva svog vremena, provali alkohola?
Odgovor mora da glasi: Da, to je sve! Luter, Kalvin i Cvingli i njihove pristalice kazali su ljudima
koji su se utapali u piu i vinu: morate razumno da pijete, morate da se trudite da vae ivotno
uivanje bude umereno.
Pred nama stoji pitanje da li je apostol Pavle zaista mislio na takvu slobodu kada je istakao
slobodu hrianina. Zar se njegove izjave tako pogreno shvataju, ili je ozbiljno uzeta samo jedna
strana njegove objave? Zar onda Jevanelje nema jasan i nedvosmislen odgovor na problem
alkohola? Zar Pavle u svojim poslanicama nema saveta koji se mogu pravilno shvatiti i koji nas
upuuju kako da se ponaamo prema prevrelom piu? Sada emo se pozabaviti ovim pitanjem.
U 6. poglavlju 1. Poslanice Korinanima susreemo zanimljivo izlaganje o pojavama koje mogu
~ 89 ~
iskljuiti iz carstva Bojeg. Ili ne znate da nepravednici nee naslediti carstva Bojega? Ne varajte
se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljuboinci, ni aduvani, ni muelonici, ni lupei, ni lakomci,
ni pijanice, ni kavgadije, ni hajduci, carstva Boijega nee naslediti. I ovakvi bejaste neki; nego se
opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda naega Isusa Hrista i Duhom Boga naega. (911) U ovom odseku Pavle naglaava da pijanice nee naslediti Boje carstvo.
lanovi zajednice kojima je pisao delimino su bili zapali u neki ili vie nabrojanih poroka. To
nam i kae ova reenica: I ovakvi bejaste neki. Nekadanje pijanice sada su pripadale zajednici.
Oni su osloboeni Jevaneljem. Mogli su da iskuse oslobadajuu i spasavajuu silu Jevanelja.
Moemo li sada da prihvatimo da su najpre bili pijanice, a da sada umereno piju? Iz gorkog iskustva
znamo danas da pijanice ne mogu da budu oni koji umereno piju. Njihov spas je u potpunom
uzdravanju. Ve ovde bi moglo biti jasno da je Pavle objavljivao Jevanelje koje je one koji su bili
vezani zavisnou potpuno oslobaalo.
U spisima Novog zaveta susreemo grku re egkrateia. Kada je Pavle pred Filiksom svedoio o
svojoj veri u Isusa Hrista, pomenuo je i uzdravanje (istota, Vuk): A kad Pavle govorae o pravdi i
o istoti i o sudu koji e biti, uplai se Filiks i odgovori: idi zasad; a kad uzimam kad, dozvau te.
(Dela 24,25)
U stvari, ovde bi moralo da se umesto mnogo upotrebljavanih rei umerenost ili uzdrljivost
napravi taniji prevod obuhvatnijim pojmom samosavlaivanja. Grka re za samosavlaivanje
znai mnogo vie od samog uzdravanja od alkoholnih pia. Ona zahteva umerenost u svim
ivotnim podrujima i samosavlaivanje u pogledu strasti i pohota. Ovo vladanje nad samim sobom
vai za sva podruja ovekovog ivota. To proizlazi iz drugih tekstova u kojima se javlja re
egkrateia ili neka izvedenica od te rei.
Pavle pod tim podrazumeva i uzdravati se od svega to bi ga moglo liiti nagrade za borbu. Ne
znate li da oni to tre na trku, svi tre, a jedan dobije dar? Tako trite da dobijete. Svaki pak koji se
bori od svega se uzdrava: oni dakle da dobiju raspadljiv venac, a mi neraspadljiv. Ja dakle tako
trim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj koji bije vetar; nego morim telo svoje i
trudim da kako sam drugima propovedajui izbaen ne budem. (1. Korinanima 9,24-27)
Kakvi su zahtevi u pogledu samosavlaivanja postavljani takmiaru, saznajemo iz beleaka u
starim izvetajima. Epiktet (100. godine posle Hrista) podsea u svom Enchiridionu u poglavlju 35:
eli li da osvoji nagradu na Olimpijskim igrama.? Seti se potrebnih priprema i rezultata. Mora
da se pridrava strogog ivotnog reda, mora da ivi od one hrane koja ti se ne svia, mora da se
uzdrava od svih poslastica, moral da se navikne na potrebno i propisano vreme kako na vruini
tako i na hladnoi, ne sme da pije hladno, niti vino, kao to si bio navikao; jednom rei: sam mora
da slua uputstva jednog boksera, kao to to ini kod lekara, i onda da se upie u spisak.
I Horacije u svom delu Ars Poetica pie: On se uzdrava i od Venere i od Baha, a time je
aludirao na imena dva paganska boanstva. (Oba ova odseka uzeta su iz Biblijskog komentara o
umerenosti) Ako je prema upravo navedenim citatima uivanje vina tetno za pripremanje za
sportska takmienja, onda treba razmisliti da ono jo tetnije deluje na postizanje moralnog cilja.
Kod Pavla je samosavlaivanju dato centralno znaenje. A uivanje vina je upravo to to ini da se
gubi samosavlaivanje.
Za Hristove sledbenike telo je hram Svetoga Duha, Ili ne znate da su telesa vaa crkva svetoga
Duha koji ivi u vama, kojega imate od Boga, i niste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle
Boga u telesima svojim i u duama svojim, to je Boje. (1. Korinanima 6,19.20) Hram Boji ne
smemo da zloupotrebljavamo. Pavle zna za odgovornost koja poiva na nama: Ako dakle jedete,
ako li pijete, ako li drugo to inite, sve na slavu Boju inite. (1. Korinanima 10,31) Ne mogu da
~ 90 ~
pijem Bogu u ast, ako pijem ono to bi blinjem moglo da donese zlo, propast i gubitak Bojeg
carstva (1. Korinanima 6,10).
Po Petru uzdranje ili samosavlaivanje spada u lestvicu hrianskih vrlina (2. Petrova 1,6).
Ono je takoe vrlina koja se zahteva od najstarijih (Titu 1,8).
Jedna druga grka re u svojim razliitim oblicima, koja ima veze sa naom temom, je
sophroneo i prevodi se sa razuman, pristojan, razborit, samosavladiv, koji bistro misli. Uei nas da
se odreknemo bezbonosti i elja ovoga sveta, i da poteno i pravedno i pobono poivimo na
ovome svetu. (Titu 2,12) U Poslanici Rimljanima Pavle opominje da budu razboriti (Rimljanima
12,3, smerni, Vuk). Jedan drugi prevod kae: Tako da misli, da je razborit, to znai da ima dobro
rasuivanje. Od ena on zahteva da se ponaaju po zdravom razumu (1. Timotiju 2,9.15). Pred
Fistom Pavle je izjavio da govori rei istine i razuma (Dela 26,25). I mladii su opomenuti da budu
razboriti ili da se vladaju poteno (Titu 2,6).
Na svim ovim mestima radi se o trezvenoj, razboritoj moi rasuivanja i o ivotnom dranju
koje ne daje povoda nikakvoj optubi, Razboritost i zdrav razum mogui su samo ako se ovek
uzdrava svega to bi moglo da umanji njegovu mo rasuivanja.
Ve i male koliine alkohola tetno utiu na rad modanih nerava.
J. Odermat ovako govori o ovim vezama:
Delovanje alkohola na rad i ponaanje linosti objanjava se pre svega tetnim uticajem - ve
od relativno malih, uobiajenih koliina - na visoke i najvie funkcije velikog mozga. Pri tom dolazi
do privremenih promena celokupne linosti - sa izostajanjem kritike svesti, sve vee bezbrinosti,
uklanjanjem konica i dr. U jednom strunom miljenju prof. Bernhajma, Kilholca i Lojpia datog
saveznom sudu (vajcarski pravni asopis, sveska 10, 1965.) tvrdi se: ,Alkohol utie najpre i
najintenzivnije na koru velikog mozga, zbog ega je u prvom redu pogoen gornji sloj linosti, koji
odreuje smisaono iz ivotnog iskustva, moralno vrednovanje, razum, miljenje i koordinaciju...
Fenomeni raspodele alkohola u mozgu, naime vee koncentracije u sivoj kori nego u ostalim
delovima organa, podravaju saznanja o oteenjima linosti kod niskih vrednosti alkohola u krvi.
Poto su svi delovi mozga meusobno najue povezani, smetnje izazvane alkoholom
obuhvataju istovremeno brojne funkcije, ,vie i ,nie, ukoliko se u modanom podruju ovo
razlikovanje sme koristiti, premda vie - tj. sloenije i koje kasnije nastaju - najpre i srazmerno
najtee trpe. Da alkoholna omamljenost spreava upotrebu najviih sposobnosti, koje su u osnovi
ovekovog dostojanstva, jasno je, jer je jo poznati teolog Toma Akvinski pre 700 godina u svom
delu ,Summa pijanstvo ubrojio u teke grehe, jer opojno pie svojim zamagljujuim delovanjem na
mozak iskljuuje upotrebu razuma (... perturbat cerebrum sua fumositate) a time i sposobnost
oveka da razlikuje dobro i zlo.
Novi zavet ne naglaava samo vanost prave moi rasuivanja i razumnog miljenja, nego se
bavi i pretpostavkama koje su potrebne za ove sposobnosti. Paljivi italac u tome nailazi i na re
trezan, kojoj je u tadanjem govoru pripadao osobeni znaaj. Ali, pre nego to se pozabavimo
odgovarajuim tekstovima, potraiemo pravi smisao trezven ili uzdran i onda emo izvui
potrebne zakljuke. To e biti u sledeem poglavlju.
~ 91 ~
~ 92 ~
Obazreemo se na nekoliko istorijskih svedoanstava, pri emu e nam dobra pomo biti
Biblijski komentar o trezvenosti.
U Maksimama grkog pesnika Teognisa, roenog oko 500. god. pre Hristovog roenja, pie u
I, 428: Niti sam sasvim trezan (nepho), niti sam sada veoma pijan. U istom delu I, 428. aludira na
nepristojne rei koje su za treznoga (nephosi) sramotne. I u I, 627. on ovo potvruje: Nepristojno
je za pijanog da bude meu uzdranim (nephosin) ljudima, a da trezan ovek bude meu pijanima.
Plutarh citira izreku: to je u srcu uzdranog oveka (nephontos), na jeziku je pijanog.
Atenej citira Karistija, prema kome je Filip Makedonski navodno rekao: Hajde da pijemo:
dovoljno je to je Antipatrus uzdran (nephein).
Eshil u svojim Eumenidama (stih 108) govori o choas taionous nephalia meiligmata,
prinoenje rtava bez vina, uzdrana uivanja. Pali u svojim podacima o Eshilu primeuje:
Razlog je bio verovatno taj to vino razbenjuje i vodi ka poinjavanju upravo onog prekraja koji
izaziva gnev boginja kojih su se bojali. Sofokle u svojoj drami Edip na Kolonu (stih 101) opisuje
Edipa kad govori Eumenidama da je on doao k njima nephon, aoinos, ja uzdran k vama (koji ste)
bez vina, pri emu znaenje rei nephon ne moe pogreno da se razume. I poto su njihove rtve
morale biti nephalioi, hor ga pouava da on mora da utia ili pomiri one strane sile boginja
prinoenjem meda i vode; u stihu 481. on dodaje k tome jo me de prospherein methu, nemoj
sluajno da mi rtvuje opojna pia. Aristofan (Lizistrata, red 1228) uvodi jednog atinskog pijanicu,
koji kae: Kad mi Atinjani ne pijemo (nephontes), nismo ba dobrog zdravlja, tj. nismo sposobni
ni za ta valjano. (To zvui sasvim kao u modernim krmama! Herodot (knjiga 1, str. 133) govori o
Persijancima da ponovo razmisle kad se otrezne (nephousi) o tome ta su odluili u pijanom stanju;
i slino, da razmisle ta su odluili trezno (nephontes), kad sede uz pehare.
Platon primeuje u svojim Zakonima (knjiga VI, 733): Lako se moe razumeti da jedan grad
ne bi trebalo da se uskomea kao aa u kojoj se peni pomahnitalo vino (mainomenos oinos), kada
se izliva; ve kao ono koje je potinjeno onom drugom treznom boanstvu (hipotu nephontos
heteron theou), i koje posle lepog meanja daje dobro i blago pie.
Ovde Platon predstavlja Baha kao povezanog sa boanstvom koga on naziva nephon theos,
apstinentnim bogom. Longinus kae da ovo drugo boanstvo ne predstavlja nita drugo do vodu
koja se prema tadanjem obiaju meala sa vinom.
U svojoj Gozbi Platon predstavlja Alkibijada, koji se pribliava gostima i kae: ini mi se kao
da ne pijete (nephein, uzdran, trezven); to se ne sme dozvoliti, ve morate da pijete, jer ste pristali,
a ja u sam biti nadkonobar, dok se dovoljno ne napijete. Platon govori i o ljubitelju mudrosti
{Pismo VII, 330), koja je potrebna kao svakodnevna hrana, koja ga naroito brzo osposobljava da
ui, daje mu dobro pamenje i sposobnost da se odlui za trezvenost (nephonta). U Burgesovom
prevodu ovog teksta nephonta je prevedena sa uzdrati se od vina.
Plutarh (Conviv. Quest IV,2) govori da Grci rtvuju darove koji su nephalia, trezni i sastoje se
od meda, za razliku od drugih u kojima je med bio zajedno sa vinom. Atenej kae: Meu Grcima
oni koji rtve naljevnice prinose Suncu pripremaju svoje rtvene napitke od meda, poto oni na
oltare bogova nikada ne donose vina. Oni kau da je istina da bog koji dri u redu itav univerzum,
sve regulie i uvek ide okolo i sve nadgleda, nikako ne bi trebalo da bude povezan sa pijanstvom.
(lib. XV, C. 48). Na drugom mestu (De San. Praecep.) primeuje on da mi esto samom Bahu, koji
sasvim prirodno nije navikao da uvek trai nepomeano vino, prinosimo rtve bez vina ili trezvena
(nephalia). U svom ivotu Romula on pominje boginju po imenu Rumalia, zatitnicu dece, kojoj
se prinose trezne rtve (nephalia). Na njenim oltarima izlivaju se rtveni napici od mleka.
Sasvim jasno je utvreno da je prvobitno i preovladavajue znaenje rei nepho bilo uzdravati
~ 94 ~
prigovora; zato moraju oni koji nose sveti nakit, osim toga su inae neukaljani, da budu isti i trezni
(nephalioi), i da se i za to vreme, poto nose sveti nakit, uzdravaju od vina.
Dalja upotreba rei nepho, trezan, uzdran od vina, javlja se takoe kod nekih pisaca starog
doba. Ona se shvata kao trezan (trezven) i u prenosnom smislu, dakle neko ko je hladan, dobro
promiljen i koji vlada sobom.
Ima nekoliko klasinih primera upotrebe rei nepho u prenosnom smislu. Epigram Epimarha je
poznat: Budi hladan i ne poveruj suvie brzo. Longinus opisuje nekog pisca i naglaava da se ovaj
toliko ustee usred toliko estine - en bakcheumasi nophein. Kada se Neron bodrio za samoubistvo,
uzviknuo je: Tebi dolikuje da u ovim kritikim prilikama vlada sobom, nephein.
Druge primere nudi nam Bauernfajnd. On najpre navodi Filona:
Svako je pozvan na posao koji zahteva od njega nephein; ali, praktino treba raunati s tim da
ovaj zahtev uglavnom prelazi snage empirijskog oveka - bilo bi iznenaujue kad za tim ne bi
sledio eho iz sveta starozavetnog monoteizma. Ovde je ovek znao za ivog Boga, kome je sluba
bila poslunost i ostala uvek samo poslunost. ovek je mogao nositi teke - za paganske pojmove
apsurdne - terete ove poslunosti i bio je ak spreman da ih nosi odluno sa ponosom; ova
spremnost je morala - im se poelo misliti grki, da se shvati svakako kao nephein, kao zdrava
trezvenost. U Septuaginti se dodue ne nalazi ovaj simpleks... Ali, Filon ga esto koristi, bilo da
biem Boga obrazlae zahtev trezvenosti, bilo da polazi od pojma trezvenosti i opisuje ga kao
priznavanje Boga. Kada se deca ili potinjeni pribliavaju svojim roditeljima i gospodarima, onda je
nephein, svesno izbegavanje svih pogreaka, prvi i po sebi razumljivi zahtev; koliko je razumljiviji
ovaj zahtev za onoga koji eli da bude potovan kao ,voa i otac svega. Ebr. 131: Robovi i sinovi i
potinjeni, koji ele da se priblie gospodarima, roditeljima i pretpostavljenima, bie pametni da
budu trezni (tj. da budu potpuno uzdrani), da ne bi pogreili ni reima ni delima - zar onda onaj ko
eli da zaista potuje upravljaa i oca svega nee mariti za jelo i pie i san? Uz citat Ebr. 131
Bauernfajnd ima fusnotu koja glasi: To vai za nephein kako u doslovnom (131), tako i u
prenosnom (132-138) smislu.
U istom delu o predmetu nephein dalje se kae: Pri tom se najpre misli na jasnu, opte
shvatljivu suprotnost svakoj vrsti duhovnog zamagljivanja, Efiharmus Komikus 250 (CGF 1,1, 137):
budi trezan i oprezno nepoverljiv; oboje spada u zdrav ljudski razum. Rei nephein se pridaje sve
vie asti i ona sada deluje kao predikat vie pozitivan nego negativan predikat pored drugih, npr.
paziti i razmisliti, Plut Praec Ger Reip 4,3 (II 800b). Temistokle, da bi postizao dravnu mo, drao
se daleko od gozbi na kojima se jede i pije, probdeo je cele noi i zadrao bistru glavu i o svemu
briljivo razmiljao i rekao je da mu pobeda Miltijada ne da da spava.
I uz ovaj poslednji iskaz Bauernfajnd ima fusnotu: Nephein je shvaen u prenosnom smislu
(Lidel-Skot); ali reenica pokazuje da je isto tako i stvarno znaenje moglo da se ima u vidu, kad je
upotrebljeno prenosno. Ovde bi mogla da postoji razlika od nemakog prideva trezan.
Zar nije veoma znaajno to kod prenosnog znaenja rei nephein ne da nije samo iskljueno
stvarno znaenje, ve je ta vie njemu u osnovi? I naroito tamo gde se radi o potovanju Boga,
zahteva se trezvenost u stvarnom smislu. Hrianin treba u svako doba da ivi tako da ne smeta
oboavanju Boga (1. Solunjanima 5,17). Meutim, uivanje alkohola predstavlja najveu smetnju
trezvenosti koja je potrebna za molitvu.
U ovom trenutku, takoe, treba podvui da trezvenost u smislu uzdravanja od vina nikako ne
treba posmatrati kao negativnu. Uzdravanje od alkohola omoguava onu pozitivnu trezvenost koju
svi mi cenimo. Biti trezven znai i ne biti pod uticajem bilo ega niti povreen bilo ime to bi
moglo da pomuti rasuivanje.
~ 96 ~
Biblijski komentar o trezvenosti citira jo sledee spise, koji su ovde prevedeni sa engleskog:
Filon u svojoj raspravi o pijanstvu kae (odsek 32): Zaista mudar ovek tei za tim da donese trezne
rtve i odluuje se u vrstini svoga duha protiv vina i svakog uzroka ludosti. I ovde se koristi grka
re nephalia. U odseku 37. on govori o nanovo roenoj dui, da ona porie da se okoristio od vina i
silovitih pia, i ponosi se to se stalno i celog svog ivota uzdrava (nephein).
Na sledei zadatak je da se pozabavimo iskazima apostola Pavla i Petra koji su u svojim
poslanicama stalno upotrebljavali osnovnu re trezan. Ipak, da ukratko kaemo ta je iz ovog
poglavlja dokazano: nepho sa svim svojim izvedenicama znai bez vina, Slobodan od vina. Ovo
je prvo i osnovno znaenje rei. Ako se upotrebljava u prenosnom smislu, onda ima dobar smisao
samo ako je prvo znaenje u osnovi drugog. U prenosnoj upotrebi iskljueno je sve to bi moglo da
nanese tete onome to je iskazano drugim znaenjem.
~ 98 ~
~ 99 ~
uzdravati od vina. Naveemo jedan primer. Godine 1887. prvi vajcarski misionar, Pol Bertu,
otiaoje u Rongo i Tongo. U poetku se misionar nije izjanjavao o problemu alkohola, ali je onda
spoznao razorno delovanje alkohola. Crni pastor Dan Malunganes pisao je o tome u jednom osvrtu:
Vi, doajeni i stareine, svi ljudi iz naroda, znali ste najbolje kako je sa tim bilo i kakvu je tetu
naneo ovaj neprijatelj i u redovima jo neuvrenih prvih hriana. Jedno je svakako bilo jasno: za
obraenog paganina ne postoji nita drugo do apsolutno odricanje od svih opojnih pia sopstvene ili
evropske proizvodnje. Previe paganskih obiaja povezano je sa alkoholizmom, da bi se jedan
novokrteni hrianin mogao pridravati umerenog uivanja. Dakle, nije bilo drugog reenja nego
da se izda zabrana. Razume se, Crkva i njene stareine bili su kao prvi obavezni da ive izvan ove
zone opasnosti, ako je trebalo da ona ostane ista.
Uzdravanje od alkohola je zatitna ograda data od Boga i mona potpora onoj budnosti koja se
zahteva od vernika koji eka Hristov povratak.
Duebriniki propisi apostola u 1. Timotiju 3. naroito su pouni. U stihovima 2.3.8.11. lino
se obraa stareinama zajednice, akonima, njihovim enama, akonicama i moda enama uopte.
Stareinama zajednica Pavle je pisao: Ali vladika treba da je bez mane, jedne ene mu, trezan,
pametan, poten, gostoljubiv, vredan da ui; Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne
srebroljubac. (stihovi 2.3) U ovim stihovima nalazimo obe rei nephaleon i sophrona. Nephaleon
znai uzdran od vina, apstinent, dok sophrona znai razuman, razborit i samosavladiv.
I prof. Spik veruje da nephalion u 1. Timotiju 3,2. treba shvatiti vie u prenosnom smislu.
Jedino obrazloenje za to on vidi u tome to se u 3. stihu izrazito ukazuje na uzdranost. On pie
ovako:
Treba jo spomenuti uzdranost koja se trai izrazom nephalion (u liturgijskom smislu), a u
doslovnom znaenju treba je shvatiti kao ,koji ne pije vina ili ,umeren u piu i jelu; ali i trezan s
obzirom na svaku zanesenost, sve duhovne opijenosti ili moi predoavanja (1. Korinanima
15,34)... Ali, poto se u 3. stihu izrazito cilja na uzdravanje od vina, ovaj poziv treba shvatiti vieu
smislu trezvenosti kao nepho kod Pavla (1. Solunjanima 5, 6.8), nego kao ono to misli dovodi u
sklad sa sledeim osobinama (1. Petrova 4,8). Zanimljivo je podvui da se nephalion u profanom
grkom najee koristi u kultnom znaenju.
Po naem miljenju ne postoji dovoljan razlog da se nephalion ovde razume u prenesenom
smislu. Miljenje, da je verovatno re o duhovnoj trezvenosti, jer bi inae sa 3. stihom postojala
tautologija, nije dovoljno temeljito. Moe se dobro obrazloiti da stihovi 3.8.11. ine dodatne iskaze,
a ne istoznane.
D. G. Volenberg daje u svom objanjenju pastoralnih poslanica kratku primedbu na 1. Timotiju
3,2. koju emo ovde navesti: To to posle sledi me paroinos, ne dokazuje nita protiv pozivanja na
trezvenost kod ulnog uivanja, kao ni to to Pavle u 1. Solunjanima 5,6.8 (kao u 1. Petrovoj 1,13;
4,8; 5,8) nephein upotrebljava u prenosnom smislu. I tamo treba pravi (doslovni) smisao povezati sa
prenesenim.
U treem stihu 1. Timotiju 3. sreemo zaista novu misao koja ne predstavlja ponavljanje onoga
to je reeno u stihu 2: Ne pijanica (ne odan vinu). Za ne pijanica stoji u osnovnom tekstu me
paroinon. Re paroinon je sastavljena od para i oinon. Ako para stoji kao predlog ispred vokala,
onda otpada krajnje a.
Para prvobitno znai pored, blizu, kod, na strani. Nekoliko tekstova jasno pokazuju: Isus...
seae kod mora. (Matej 13, 1) Stih 4: ... a jedna padoe kraj puta. Tako i stih 19. U Delima 10,6:
kojega je kua kod mora. Jo na nekim drugim mestima ovo je jasno.
~ 101 ~
Tako se me paroinon lako razume: ne biti blizu vina, dakle ne tamo gde se sedi kod vina.
Kontekst pokazuje prelaz od stiha 2. na stih 3. koji se mora zapaziti. U drugom stihu Pavle
nabraja osobine koje su neophodne za one koji imaju stareinsku slubu. Najpre se radi o njihovoj
porodici, ali onda i o linom ugledu u kui i na kraju o njihovom glasu u javnosti. (Vidi: stih 7) On
ne sme dati povoda za optube, zato prema stihu 3. ne sme da se zadrava tamo gde se toi vino.
Tako 3. stih ini loginu dopunu 2. stiha. U 1. Korinanima Pavle drugim reima kae isto: sa
pijanicom se ne sme ni jesti zajedno (1. Korinanima 5,11). Ne blizu kod vina znai dakle ne biti
tamo gde se pije vino, ne poseivati toionice vina.
U odseku 54. Zakonika prednikejske crkve nalazi se sledei kanon: Kad se neko od
duhovnika nade da jede u gostionici, onda ga smenite, osim ako nije bio prinuen da se na putu
hrani u gostionici. (citirano iz Biblijskog komentara o trezvenosti, str. 367) Dakle, na to se mislilo
sa ne biti blizu kod vina; nije trebalo da duhovnik jede u gostionici, osim ako na to nije bio
prinuen. Isti smisao ima mesto u Titu 1,7.8. Volenberg citira Mozhajma za mesto u 1. Timotiju 3,3.
koji kae: Gostionice toga vremena bile su svuda u veoma zlom stanju. (Cic. deoff. II, 18)
U 8. i 9. stihu 1. Timotiju 3. prema cirikom prevodu se kae: Isto tako akoni treba da budu
asni, ne dvolini, koji se ne podaju mnogo uivanju vina, koji ne trae sraman dobitak, (ljudi) koji
poseduju tajnu vere u istoj savesti.
Poto u 8. stihu stoji: Koji nisu odani mnogom vinu, neki misle da je u pitanju samo stvar
mere. Hoe li Pavle da kae da stareina ne sme uopte da pije vina, a da akon ne sme mnogo?
Doslovno glasi: Me oino polio prosechontas: Ne predajui se mnogom vinu. ta Pavle time
misli? Sigurno je da ovaj stih predstavlja neke tekoe. Teko je rei na ta apostol misli. Kod teko
razumljivih tekstova moramo se, meutim, drati starog pravila, koje glasi: teko razumljivi tekstovi
moraju da se posmatraju u svetlu lako razumljivih, jasnih iskaza Pisma. Ovo pravilo vai i ovde,
inae emo zapasti u greku da tekstove Pisma izvremo.
Jedno jo ovde mora biti jasno: moemo znati ta Pavle nije mislio sa upravo pomenutim
iskazom. Zato emo najpre raspravljati ta on sigurno nije hteo da kae. Zatim emo navesti jedno
mogue, vrlo verovatno reenje problema. Najvea tekoa lei u upotrebi rei vino, oinos, jer ova
re ima dvostruko znaenje. Re oinos je oznaavala kako neprevreli, tako i prevreli groani sok.
Da je Pavle u 8. stihu upotrebio re oinos za prevreli groani sok, onda nikada ne bi mogao da
misli da akon sme da se malo preda vinu, ali stareina zajednice ne.
Ko se mnogo predaje prevrelom vinu, taj je pijanica. Ko se malo predaje takvom vinu, u
opasnosti je da postane pijanica.
Nisu sve prirode iste. Nemogue je da je Pavle mislio da je u opasnosti da se preda vinu samo
onaj ovek koji pije mnogo vina, jer i onaj koji malo pije, nalazi se u istom poloaju. Pored toga u
praksi je veoma teko odrediti ko je potpao pod vlast vina. Veina alkoholiara svakako smatra da
oni samo umereno piju.
Svesni smo tekoe koju nam tekst zadaje, zato upuujemo na dodatak br. 6, u kome se
prihvatamo pokuaja reavanja, koji zaista treba da se posmatra samo kao pokuaj. Moda emo
jednog dana postii veu jasnou. Ova primedba treba da slui samo kao podstrek za dalje
istraivanje.
Apostol neznaboaca govori o jednom vremenu kad zdrave nauke nee sluati, nego e po
svojim eljama nakupiti sebi uitelje, kao to ih ui svrbe, i odvratie ui od istine, i okrenue se ka
gatalicama. (2. Timotiju 4,3.4) Ovo proroanstvo odnosi se na religiozne i druge netrezvenosti.
Radi se o elji da se uje samo ono to odgovara starom oveku, grenoj prirodi i to postavlja
najmanje zahteve u odnosu na ovekovo ponaanje. U treem poglavlju Pavle je ve ukazao na ova
~ 102 ~
teka vremena i objasnio ta pod tim podrazumeva. Izmeu ostalog na kraju zavrava sudom da
ima ljudi koji vie mare za slasti nego za Boga (stih 4)
U takvim vremenima punim opasnosti postavljaju se vanredni zahtevi duhovnicima: A ti budi
trijezan u svaemu, trpi zlo, uini delo jevanelista, slubu svoju svri... (2. Timotiju 4,5) Trezan,
nepho, mora da bude Hristov sluga. U ovom stihu trai se trezvenost u irokom smislu, svuda ili u
svim stvarima. Doslovna trezvenost je pretpostavka za prenosnu trezvenost. Uzdravati se od
vina i biti razborit. To vai utoliko vise, ukoliko smo blie danu Isusovog povratka.
Treba raditi dobro promiljeno, sa trezvenom svesti i zdravim rasuivanjem. Da bi se zadrala
puna sposobnost rasuivanja, mirno razmiljanje i razborito delovanje, potrebno je potpuno
uzdravanje od svih onih stvari koje mogu. spreavati ili ak potpuno onemoguiti razvijanje svih
potrebnih osobina. Zato i ovde kod trezan u osnovi lei prvobitno znaenje ove rei uzdravati se
od vina.
Koliko je malo potrebno prevrelog vina da se ve ne bi videlo sasvim jasno, kae nam Nojbert.
Poto u svom spisu na mnogo strana navodi kao dokaze rezultate ispitivanja, on doslovno pie:
Ve posle jedne ase vina ne postoji puna i jasna svest. To moe najpre teko da padne svakom
itaocu i da to nikako ne razume. Treba... duboko utisnuti reenicu da svako ija je kora velikog
mozga oteena, nije vie gospodar svoje moi rasuivanja. Samo hladni i trezni instrument moe
da kae ta jo zaista moemo da uradimo.
Dok Pavle u 1. Solunjanima 5,6. poinje sa budnou i zahteva treznost kao njenu podrku,
Petar najpre spominje telesnu trezvenost kao preduslov za duhovnu budnost. U Prvoj poslanici
Petar pie: Zato, ljubazni, zapregnuvi bedra svojega uma budite trezni, i zacelo se nadajte
blagodati koja e vam se prineti kad doe Isus Hristos. (1. Petrova 1,13)
Budite trezni, nephontes. Ve i slika zaprezanja uma, koju Petar koristi, ukazuje na znaaj
line stege u hrianskom ivotu. ovek opasuje bedra, pribira iroku, nabranu donju haljinu
pomou pojasa, da bi telo bilo vrsto i da mu nita ne bi smetalo, kad radi, putuje, tri, neto nosi,
savija se. Slino i kod hriana treba da bude zapregnut dianoia (um ili mo razmiljanja), pribran
od svake nepostojanosti i rastrojenosti, da bude marljiv i krepak, tj. da svoje misli i snagu volje
koncentrie i bude vedar gde ima rada, borbe i patnje. uvajte se od rasejanosti i lenosti, ali isto tako
i od prevelike razdraenosti, bolesne uzrujanosti i prenapetosti. Od ovog drugog treba da uva
trezvenost. Ovo ovde treba slikovito razumeti kao biti opasan, meutim, telesna trezvenost je u
tome pretpostavljena.
Nekada hriani smatraju da uzdravanje od alkoholnih pia treba da bude zakonitost; ali u 1.
Petrovoj 1,13. zajedno stoji biti trezan sa nadom u milost Isusa Hrista. Ko je trezan u umu i dui, taj
svoju nadu ne polae u trezvenost, ve u milost koja ga osposobljava za pravu trezvenost. Milost nije
ogrta za pokrivanje tvrdokornosti i nedovoljne spremnosti za sluenje Gospodu. Milost je sila za
jedan novi ivot, osloboenje od ropstva grehu. Osloboenje od strasti i drugih bolesnih zavisnosti
ini deo programa hrianskog propovedanja. Meutim, u Hristovu vest ne spada samo osloboenje
od ropstva, ve i uputstvo kako moemo zahvaljujui Hristu da se sauvamo od zla. Prema alkoholu
u Novom zavetu postoji samo odbijanje, koje mora da usvoji i hrianin.
Kada se trezvenost iznosi kao deo Jevanelja, mnogi e shvatiti svoju potrebu za reformom.
Uvidee zlo opojnih pia i injenicu da je potpuna trezvenost jedini stav koji Boji narod sa dobrom
savesti moe da prihvati. (E. G. V.)
U 4. poglavlju 1. Petrove poslanice itamo: A svemu se kraj priblii. Budite dakle mudri i
trijezni u molitvama. (stih 7) Kao kod Pavla i ovde stoji biti trezan, nepsate, u vezi sa Isusovim
~ 103 ~
ponovnim dolaskom; ali i sa ivotom molitve vernika. Lange primeuje: To znai najpre telesnu
umerenost, onda i duhovnu razboritost i budnost... nephein, trezno, umereno iveti, telesno i
duhovno kao pogl. 1,13. Pri tome emo primetiti da nephein znai uzdravanje od vina, a ne samo
umereno pijenje. To se i podvlai suprotstavljanjem ranijeg prema sadanjem ivotu onoga koji sada
veruje.
Petar iznosi ovo poreenje: Jer je dosta to smo proavi vreme ivota proveli po volji
neznaboakoj, ivei u neistotama, u slastima, u pijanstvu, u deranju, u pijenju i bogomrskim
neznabotvima. (1. Petrova 4,3)
Raniji prijatelji su razoarani, jer vernici vie ne uestvuju u onome to oni ine, (stih 4) Da su
nastavili da sa njima jo poseuju krme, do otuenja oito ne bi dolo. Ali, vernici koji oekuju
Isusov ponovni dolazak, prekinuli su veze sa svojim ranijim nainom ivota, to esto prouzrokuje
progonstvo.
Volenberg ovako pie o naem tekstu u vezi sa ponaanjem hriana u poslednje vreme: Onda
e biti kraj i za lakomislene koji ive u svojim slastima i sinove ovoga sveta koji hule na hriane u
njihovoj veri, bie kraj i borbama i patnjama onih koji su na zemlji hodoasnici. Zato itaoci treba
da vebaju samodisciplinu umesto (stih 3) da se u razuzdanosti predaju svojim poudama, da,
suprotno neznaboakom tumaranju u grehu (stih 3) budu trezni, da bi se njihove molitve redovno
i snano mogle dizati gore.
Roland de Piri naziva trezvenost biblijskom osnovnom vrlinom. Petar jo jednom govori o
ovoj vrlini: Budite trezni i pazite, jer suparnik va, avo, kao lav riui hodi i trai koga da
prodere. (1. Petrova 5,8) Za biti trezan ponovo stoji nepsate. Trezvenost i budnost ne mogu se
odvojiti. Ove vrline su neophodne, jer suparnik je stalno na poslu.
Uzdravanje i trezvenost dobijaju jo u jednom kontekstu veliki znaaj. Radi se o posveenju. 1.
Solunjanima poklanja temi o posveenju hrianina upadljivo mnogo panje. Oekivanje drugog
dolaska i posveenje su dva glavna stuba za traenje uzdravanja od alkoholnih pia.
U 1. Solunjanima izrazito je prikazan put oveka iz movare greha u slobodu Boje dece. Pavle
najpre pominje upotrebljavajui odmerene reenice obraenje Solunjanima: Jer oni (druge
zajednice, gl. 1,7,8) obznanjuju za vas kakav ulazak imasmo k vama, i kako se obratiste Bogu od
idola, da sluite Bogu ivu i istinu, i da ekate sina njegova s nebesa kojega vaskrse iz mrtvih, Isusa,
koji nas izbavlja od gneva koji e doi. (1. Solunjanima 1,9.10)
Prihvatanjem Hristove pravde koja je povezana sa pravim obraenjem, grenik nalazi
opravdanje pred Bogom. Ali tada prisvajanje Isusove pravde mora da deluje u svakodnevnom
ivotu: Kao to znate da svakoga od vas kao otac decu svoju molismo i uteavasmo, i svedoismo
vam da ivite kao to se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu. (1. Solunjanima
2,11.12)
oveka u iskuenjima, tuzi i napastima stalno vreba opasnost da se umori i vrati na stari put.
Zato apostol mora da opominje: Da se niko ne smete u ovim nevoljama; jer sami znate da smo na
to odreeni. Jer kad bejasmo kod vas kazasmo vam napred da emo padati u nevolje, koje i bi, i
znate. (3,3.4)
Da bi kua gubio sve vei teren, delo linog posveenja ne sme da malake, ve mora da
napreduje: Jer je ovo volja Boja, svetost vaa. (4,3) Jer Bog nas ne dozva na neistotu, nego u
svetost. (stih 7) Posveenje obuhvata poten nain ivota. (stih 12) Biblijsko posveenje mora da
prome celog oveka. I ceo va duh i dua i telo da se sauva bez krivice za dolazak Gospoda naega
Isusa Hrista. (1. Solunjanima 5,23)
~ 104 ~
U ovom poslednjem stihu spominje se i posveenje tela. U posveenje tela spada i trezvenost u
doslovnom i u prenosnom smislu. Posveenje je posebno vano u odnosu na svest o Gospodnjem
dolasku. Moramo imati u vidu da je posveenje delo koje traje celog ivota. E. G. Vajt predstavlja
razliku izmeu pravog i pogreno shvaenog posveenja:
Biblijsko posveenje se ne sastoji u snanom uzburkavanju oseanja. Mnogi su se prevarili u
ovom pogledu. Oni su svoje posveenje prosuivali prema svojim oseanjima. Ako su se oseali
uzvieno i sreno tada su smatrali da su posveeni. Ali, blaena oseanja ili nedostatak radosti nisu
znaci da li je neko posveen ili ne. Tako neto kao povremeno posveenje ne postoji. Pravo
posveenje je svakodnevni proces i traje celog ivota. Ljudi koji se svakodnevno bore sa iskuenjima,
koji savladavaju svoje grene sklonosti i tee za svetou srca i ivota, ne polau hvalisavo pravo na
svetost. Oni su gladni i edni pravde. Greh je za njih veoma grean.
U 1. Solunjanima sreemo jo jednu grku re koja mora da se pomene u vezi sa posveenjem.
Apechomai, uvajte se! uvajte se od bluda (4,3). uvajte se od zla u svakom obliku (1.
Solunjanima 5,22). U ovom pozivu u istoj poslanici jasno je sadrano odbijanje opojnih pia (nepho
uzdran od vina).
Istorijski je sigurno da pokreti koji poklanjaju panju biblijskom posveenju i vesti o Isusovom
skorom drugom dolasku, veinom su u svom programu prihvatili uzdravanje od opojnih pia. Da
pomenemo samo mnoge verne Valdenane, anabaptiste, metodiste i adventiste sedmog dana.
Godine 1905. E. G. Vajt je pisala o osnovnom stavu adventista sedmog dana prema pitanju
alkohola:
Neka Bog da da budemo vrlo oprezni prema ovom stranom zlu. Neka nam On pomogne da
radimo svim svojim silama da spasavamo ljude, ene i omladinu, koji su u opasnosti da ih neprijatelj
zavede. Ne primamo u zajednicu one koji upotrebljavaju alkohol ili duvan. Ne moemo takve
primiti. Ali moemo pokuati da im pomognemo da to savladaju. Moemo im rei da e
naputanjem ovih tetnih navika usreiti svoje porodice i same sebe. Srca koja su ispunjena duhom
Bojim, nee oseati potrebu za nadraujuim sredstvima.
O stavu prve Crkve iscrpno smo govorili u ovom poglavlju. Ko ivi u ivoj nadi u Gospodnji
skori dolazak, zadrae istu svest i sasvim budan oekivae taj veliki dan. Ali, tamo gde se ostavi ili
gde oslabi nada u skori drugi dolazak i tenja za posveenjem, slabi ili klone i zavet apstinencije.
Jedan takav razvoj sasvim jasno je prorekao Isus kada je ukazao na zlog slugu. Zapazimo: Ako li taj
ravi sluga ree u srcu svome: nee moj gospodar jo zadugo doi; I pone biti svoje drugare, a jesti i
piti s pijanicama; Doi e gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u as kad ne misli. I rasei e
ga napola, i dae mu platu kao i licemernima; onde e biti pla i krgut zuba. (Matej 24,48-51)
Pavle je eleo da vernici ne jedu sa pijanim bratom (1. Korinanima 5,11.12) Stav: nee moj
gospodar jo zadugo doi menja nain ovekovog ivota. Takav je prema svojim blinjima postao
nemilosrdan, ali zato je seo za sto sa pijanicama i jeo i pio sa njima. Zajednitvo za stolom obino se
sastoji u tome da se isto jede i pije! Snano smo upozoreni sudbinom jednog takvog sluge.
Tamo gde se oivljava nada u skori drugi dolazak i gde se u pripremi za taj dan tei za
posveenjem celog oveka, odbijanje alkohola postaje takoe temeljno naelo koje se samo po sebi
razume. Hrianin to ne shvata kao teko odricanje, nego je zahvalan za slobodu koju moe nai u
Hristu - i slobodu od alkoholnih pia.
~ 105 ~
~ 106 ~
se ne vlada po ljubavi: ne gubi jelom svojim onoga za koga Hristos umre. Gledajte dakle da se ne
huli na vae dobro. Jercarstvo Boje nije jelo i pie, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome. Ne
raskopavaj dela Bojega jela radi; jer je sve isto; nego je pogano za oveka koji jede sa spoticanjem.
Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne initi na to se tvoj brat spotie, ili oda ta gori postaje
ili slabi. (Rimljanima 14,13-17. 20.21)
Emil Bruner veoma temeljito raspravlja o osnovnom hrianskom naelu - o obziru prema
bratu:
Verska bezbrinost ili pobona bezobzirnost su u suprotnosti sa postupanjem samog Gospoda.
On je uzeo oblije sluge (Filibljanima 2,7), On se ponizio, On nije na sebe uzeo samo slabost, ve i
greh drugih, On se odrekao svoje slobode radi drugih. itav Njegov ivot je bio: obzir u najdubljem
smislu, iveti za druge, initi ono to drugima slui, to im pomae. Drugim reima: Hristos nam
pokazuje da nema nikakvih pobonih prava. ,Jaki bi imali pravo da jedu meso, da piju vino itd. ali,
ovo pravo nestaje pred ljubavlju. Hristos nikada nije inio po pravu, ve uvek iz ljubavi, tj. iz obzira
prema drugima. Tako treba da itamo Bibliju. Ona svuda govori o ovom putu krsta, o ovom
odricanju od vlastitog prava, o tome kako su Boji ljudi teko prolazili, kako su morali svoj ivot da
rtvuju, kako su nosili najtee, tako i mi treba da inimo. Pogled na celo Pismo kako nam pokazuje
da je put nanie pravi put, put koji vodi krasoti vaskrsenja.
Stav koji je Pavle traio prema blinjem postaje jo izrazitiji kad se setimo da se jednostavno
radilo o vinu koje je najpre bilo prineto idolima. Pavle je smatrao da idoli nisu nita, koji nisu mogli
nikako da utiu na vino, pa to stoga nije trebalo da optereuje hriansku savest. Pitanje, da li se
radilo o neprevrelom ili prevrelom vinu, uz to se uopte ne postavlja. Gria savesti mogla bi se javiti
i kod uzimanja neprevrelog vina, ako je ono najpre posveeno idolima. Koliko je veliki obzir prema
bratu bio, kad je poznato da su se mnogo rtve sastojale od nealkoholnih pia, i gde u osnovi nije
postojala nikakva opasnost! Kako bezobzirno postupamo kada nismo u stanju da se odreknemo ase
prevrelog pia koja ugroava brata, koga bismo ovim odricanjem mogli spasiti!
Tada jo nije bilo takve nevolje u pogledu alkohola kao danas. Koliko vie bi trebalo da danas
imamo obzira prema slabombratu, koji je u opasnosti da se utopi u alkoholu i koga i druge
zavisnosti dre u ropstvu! Ne smemo se vie razmetati svojom pogreno shvaenom slobodom. Ili,
da li je to neka sloboda, ako uzmem sebi pravo da skoim iz tramvaja koji juri? Je li to sloboda ako
se igram sa palidrvcima, smatrajui da u moi da ugasim poar koji bi moda nastao? Da li je to
zaista sloboda ako trim u ponor pogreno mislei da mi se nita nee dogoditi? Imam li slobodu da
probam da li e me alkohol uiniti pijanicom ili u biti jai od rtve od vie miliona ljudi koja je ve
prineta kralju alkohola? Smem li se uputati sa alkoholom, kad vidim koliko su njih desno i levo od
mene doiveli propasti? Da li je smisao slobode da probam da li e mi duvan doneti rak plua kao
tolikim drugima? Moramo raistiti sa pogreno shvaenim pojmovima slobode i spoznati zadatak
hrianina da reju i delom blinjima pokae put ka pravoj slobodi.
Radi se o solidarnosti sa ugroenim bratom: Zna li da je veliki deo alkoholiara jednostavno
potpao pod ovu zavisnost zato to ga je zaveo opti obiaj pijenja i niko nije imao hrabrosti da mu se
suprotstavi?
Zato Emil Bruner kae: Danas svoj stav ne mora da obrazloi apstinent ve onaj koji nije
apstinent. Svaki alkoholiar je poeo kao umerenjak; svako je verovao da e modi da ostane umeren.
Prevario se. Parola umerenosti postala mu je zamka, a primer umerenih ga je zaveo. A sada, poto
vie ne moe da bude umeren, umerenost drugih je upravo to gde on uvek padne. Ne primer
umerenosti, ve jedino primer potpune trezvenosti moe da pomogne onome koji je potpao pod
alkohol. Neka se niko ne vara u ovome: ko eli da pomogne, moe samo tako pomoi... Ko postavlja
~ 108 ~
pitanje ta bi on mogao uiniti protiv kuge alkoholizma, taj ne uvia da mora prineti rtvu, radi
onih koji ne mogu biti umereni, da da primer trezvenosti.
Razumljivo je da veina vrlo teko nalazi ovaj put. Manje je razumljivo da meu onima koji
ispovedaju veru po kojoj je svaki nevoljnik moj brat, mnogi tako lakog srca mogu da se odreknu ove
odgovornosti? To su rei Emila Brunera, profesora teologije na Cirikom univerzitetu. One
zasluuju da se stave na sto svakog svetenika.
Nedavno je pisac ove knjige uo jedan ohrabrujui primer pravog hrianskog stava. U kantonu
Bern postoji ve preko 50 godina muki hor, ijim za pevanje raspoloenim lanovima pripada
jedan ovek koji je stalno krio svoj zavet apstinencije i vraao se na pie. Da bi sada pomogli svom
kolegi pevau, lanovi drutva odluili su da se na svakoj proslavi svog drutva odreknu alkohola i
da svaku priredbu izvedu bez alkohola. Ve 12 godina striktno se dre ovog principa da bi pomogli
ugroenom bratu. Ko e se ugledati na ovaj primer?
Midendorp iznosi sledei sluaj: Dunost prema solidarnosti moe jo dublje da vee: zlo je
pretvaranje ako neko od drugih zahteva rtvu za koju ni sam nije spreman. Jedan staratelj morao je
da da sledee objanjenje jednom tieniku: , Poto tako nastavljate da sa svojim pijanenjem
unitavate sebe i svoju porodicu, moram vas po nalogu optinskog saveta postaviti pred alternativu:
ili ete se potpisati na apstinenciju ili ete biti smeteni u jednu radno-vaspitnu ustanovu! tienik
je odmah odvratio: ,Naravno! Od jednog sirotog avola, koji se ne moe braniti, zahtevate rtvu da
se potpie. Gospoda optinski savetnici pak piju u stranjim sobama, koliko im se hoe! Na to je
onaj staratelj spremno izjavio da to se njega tie i on e takoe potpisati. Jer za jednog hrianina je
tako kako pie Karl Bart: ,Askeza je uvek fatalna stvar ako ovek od drugog trai neko odricanje za
koje njemu samome ne pada na pamet da ga uini.
Svetenik saborne crkve i profesor Albert Sedelin pisao je: Alkoholizam je na alost esta
nevolja koju duh jednog dela zajednice ne samo trpi, ve kojoj i povlauje, i koja svoje sluge i rtve
ne nalazi samo kod siromanijih lanova zajednice. Tu e svestenik, pa makar i sa svom obazrivosti i
mudrosti, a ipak bez straha i nepopustljivo prei u napad na ovog upropastitelja naroda, i po cenu
opasnosti da zapadne u konflikt sa moda njegovim vrlo imunim slugama i uivaocima. Bie
radostan ako u zajednici zatekne spremnu neku organizaciju koja se ve bori u ovoj borbi, i rado e
mu pruiti svoju podrku. U borbi sa alkoholizmom svestenik e kad kad jasno osetiti da nee moi
nita da mu uini ako i sam ne preuzme na sebe malu rtvu line apstinencije.
Moda je potrebno da se uz ovo ukratko prokomentarie Isusova re, koja se na neshvatljiv
nain jo i za to mora koristiti da opravda pijenje alkoholnih pia. Ona nam je poznata, ali
uglavnom ne obraamo panju na kontekst u kome ona stoji: Ne pogani oveka to ulazi u usta;
nego to izlazi iz usta ono pogani oveka. (Matej 15,11)
Da li Isus time hoe da kae da nije vano ta i koliko pijemo? Ovo bi bilo u protivrenosti sa
svim onim to sadre druge Isusove izjave i bilo bi suprotno onome to kau savremena nauna
saznanja. Smisao Isusovih rei je jasan. Fariseji i knjievnici su postavili mnoge propise koji su se
ticali pranja ruku. Radi se o pitanju: Zato uenici tvoji prestupaju obiaje starih? Jer ne umivaju
ruku svojih kad hleb jedu. (Matej 15,2) Ovde se nije radilo jednostavno o fizikoj istoi, ve o
ceremonijalnim propisima o ienju. istovremeno za ove ljude nije znailo nita ako se prekri
Boja zapovest, samo ako se udovolji njihovim ljudskim propisima. Ovo proizlazi iz Isusovog
odgovora: A on odgovarajui ree im: zato i vi prestupate zapovest Boju za obiaje svoje? (stih 3)
Isus svoju optubu potkrepljuje primerom (stihovi 4-6) i dolazi do zakljuka do koga je ve
doao prorok Isaija: Ovi ljudi pribliavaju se k meni ustima svojim, i usnama potuju me; a srce
njihovo daleko stoji od mene. No zaludu me potuju uei naukama i zapovestima ljudskim.
~ 109 ~
(Stihovi 8.9) Isus onda objanjava narodu ta je stvarna neistota: Jer od srca izlaze zle misli,
ubistva, preljube, kurvarstva, krae, lana svedoanstva, hule na Boga. I ovo je to pogani oveka.
(stihovi: 19.20,1 deo)
I zatim Isus zakljuuje i tvrdi da On nije govorio ni o jelu ni o piu: l ovo je to pogani oveka,
a neumivenijem rukama jesti ne pogani oveka. (Matej 15,20)
Iz svih dosad pomenutih tekstova Novog zaveta jasno proizlazi da ni Isus ni apostoli nisu
opravdali upotrebu alkoholnih pia. Stojimo pred alosnom i bolnom injenicom da su hrianske
crkve dozvolile da na njihov stav prema alkoholu utiu obiaji, umesto da su se obiaji promenili uz
pomo propovedanja rei Boje. Jo emo govoriti o ovom stanju stvari.
Kod alkohola se radi o nasleu iz paganskog idolopoklonstva sa kojim nije svreno, jer ljudi
nisu bili dosledni! Samo potpuna trezvenost moe da pobedi neman alkohola, to praktino iskustvo
samo potvruje.
O pastoru Boveu, borcu plavog krsta, pie Midendorp: Veoma je znaajno da je pastor Bove,
potresen zbog nevolje sa rakijom u svojoj prvoj crkvi, najpre nabavljao ljudima dobro, jeftino vino
da ne bi vie pili rakije. Tek kada je zakljuio da su sada pili vino - i naravno uz to i rakiju! - uvideo
je nemogunost ovog poduhvata i zahtevao je potpunu apstinenciju.
Kako je tragino kad se u pojedinim islamskim zemljama hrianin moe prepoznati .prosto po
tome to pije vino i pivo!
Alkoholizam je danas pravo idolopoklonstvo. ovek ,tepa tenosti u ai; on potuje ,dobru
kapljicu; hvali je kao darovatelja ivota i onoga koji pobuuje radost, koji za sobom ostavlja
malograansko razmiljanje. Svi mi znamo da je alkohol stvorio svoju sopstvenu liturgiju sa
sopstvenim odama i ceremonijama. Zaista je postao ,izam, religija. ovek mu se udvara sa
redovnom srdanou i na sasvim odreenim mestima hodoaa, kojima je svaki grad prekriven
kao nekom gustom mreom. Svakako, ovde stojimo pred izgraenom slubom idolu.
Zato je prof. dr Teofil Speri rekao na cirikom univerzitetu: Bog-alkohol zna kako da slomi sve
otpore, ako se njegovi oltari postavljaju tajno ili javno. Nijednom bogu nisu prinete tolike rtve u
novcu i krvi kao ovom.
U knjizi dr E. Hubera, koja se pojavila 1930. nalazi se jedno poglavlje sa temom: Crkva u borbi
protiv obiaja pijenja kod germanskih plemena. Pisac jasno pokazuje da su se i Germani odavali
pijenju alkoholnih pia samo u vezi sa praznicima bogova i prilikom plemenskih sabora. Tako u
ovoj knjizi stoji:
Uobiajena predstava o navikama pijenja naih germanskih predaka odavno je ispitana. I
starogermanske ivotne navike ne odstupaju od navika drugih naroda istog stepena kulture.
Alkoholno pie imalo je ulogu samo na praznicima boanstava i idolopoklonikim obedima koji su
bili vezani za njih, kao i kod sabora plemena, koji su odravani uz uestvovanje bogova. Kuni
svakodnevni ivot bio je bez alkohola, osim to su za naroitosveane prilike, roenje, svadbu, smrt,
dolazak dragog gosta ili druge vane dogaaje pripremani u kuhinji kao praznini napitak medovina
i pivo... Svakodnevnica je bila potpuno apstinentna. Pravljenje piva je sveta prilika. Pivo se pravilo
u kui zajednice samo za praznike, svadbe i sahrane, kao i u dane plemenskih sabora. Pivo se takoe
pilo samo u te dane.
Kao i kod Hananaca i drugih starih nehrianskih naroda, i ovde je pijenje alkohola bilo
povezano sa kultom bogova. A borba protiv idolopoklonstva mogla je biti uspena samo onda ako je
preduzimana istovremeno i najpre borba protiv pijanstva.
Budui da je pijenje bilo deo neposrednog bogosluenja, hrianski misionari su se
zadovoljavali time da ceremoniji prelome paganski vrh i da joj postave hrianske zastore. Germani
~ 110 ~
Paljivi italac e lako uvideti koliko je duboko usaen uticaj takvih paganskih obiaja jo i
danas. Nema uopte nikakve nade da se zaista uspostavi hrianski ivot zajednice gde alkohol nije
konano proteran iz hrianske zajednice i iz privatnog ivota hriana. Svaki pokuaj da se umesto
trezvenosti propagira umerenost, mora propasti. Ne moe se zabraniti igranje sa velikom vatrom,
smatrajui da mala vatra ne bi mogla naneti nikakve tete. Samo potpuna trezvenost moe da se
prihvati kao uzor.
Crkva nije mislila na potpunu trezvenost kao cilj hrianskog naina ivota germanskih naroda.
Ali, ona je traila od misionara trezvenost, u svakom sluaju krajnju umerenost, koju je hrianstvo
propovedalo meu nemakim plemenima, i od duhovnika koji su uvali novoobraeno stado. U
pravom saznanju da sila primera vie preporuuje neku vrlinu nego najsnanije rei.
Mnogi hriani misionari, izvetavaju nas biografi, iveli su potpuno trezveno. Bonifacije,
Eligius, Galus, Emeran izriito svedoe da oni nikad nisu pili nita drugo osim vode. A Italijan
Venancius Fortunatus, koji je u 5. veku proao veliki deo Nemake, susreo je ,mnoge duhovne
pastire, koji su se cele godine uzdravali od bistrog vina, kuvane medovine i penuavog piva. Oni su
pili vodu zaslaenu sa malo meda. eleli su nemakim pijanicama da budu primer i uzor.
Ne moe se zamisliti kakav bi blagoslov donele hrianske crkve sa jasnim stavom prema
alkoholu. Uklanjanje paganskih obiaja, koji su uglavnom stajali u uskoj vezi sa alkoholom, bilo bi
mnogo uspenije. Masama ljudi koji su bili robovi alkohola bilo bi doneto osloboenje i srea.
itave reke zla bile bi presuene na izvoru. Ali, ne samo to je rano srednjovekovna crkva suzbijala
sve one vancrkvene pokrete koji su na svojim zastavama imali ispisanu trezvenost, nego ni
reformatorska crkva nije imala razumevanja za zahtev onih krugova koji su zastupali evaneoski
post.
Tako prof. Blanke pie: Bilo je evaneoskih hriana koji su poznavali i slagali se sa zahtevom
za apstinenciju, ali nisu pripadali reformatorskim crkvama. Mislim na Sebastijana Franka. Frank,
protestantski individualista i spiritualista, poziva u svom spisu ,o mrskom poroku pijanstva na post,
tj. na totalnu apstinenciju od alkohola. Jedan hrianin mora, tako pie on, da bude sposoban da
toliko umre telu, da se odrekne pijenja vina i piva. Frank svakako zna da e njegov poziv u
evangelistikim krugovima pasti na slabo plodno tle: jer onda je post postao greh i ko se uzdrava je
papista i legalista. Samo biti pun je nae evanelje. Mislim potom na anabaptiste. Baptisti su se
esto prepoznavali po tome to u gostionici nisu nazdravljali gostima i zatim su hapeni i bili
prognani. Oni su takoe uili da hrianin ne moe da se mirne savesti bavi toenjem pia. Ali oni
su ispovedali i totalnu apstinenciju. Bulinger je u svom delu protiv baptista ,o poreklu anabaptista
(1556) istakao da su ovi pili samo jabukovau, slatki most i vodu.
Misao o apstinenciji su dakle u 16. veku najpre shvatili prezreni vancrkveni pokreti. Tako je bilo
i u 17. veku. Tada su postojale inspiracijske zajednice u Francuskoj, Holandiji i Nemakoj, koje su
zastupale uzdravanje od opojnih pia. U Engleskoj je u isto vreme bio Dord Foks, utemeljiva
kvekera, borac za apstinenciju. U 18. veku Don Vesli, osniva metodizma izdao je u Engleskoj
parolu o trezvenosti. U slobodnim a ne u reformatskim crkvama zahtev za trezvenou utro je sebi
put.
Huber, koji je ve dosta citiran potvruje bez pristrasnosti, gde je negovan ideal hrianske
trezvenosti:
U svim ovim sektama srednjeg veka, koje su izazivale crkvenu i dravnu silu na ratove do
unitenja, trezvenost je bila ivotni zahtev koji je bio po sebi razumljiv.
Veoma je alosno to su spisi mnogih takvih sekti zaplenjeni i uniteni i danas smo upueni
samo na spise njihovih tadanjih protivnika, ako elimo neto da o njima saznamo. Razumljivo je da
~ 112 ~
se na ovaj nain moe dobiti samo izobliena i izopaena slika. Nisu svi vancrkveni pokreti koje je
Crkva suzbijala zastupali trezvenost iz pogrenih pobuda. Prigovor gnostikoguticaja i danas se jo
moe podii u vezi sa 1. Timotiju 4,3, ako se ljudi uzdravaju hrane i pia koji su tetni po zdravlje.
Gnostici su zabranjivali i onu hranu koju je Bog stvorio za jelo sa zahvalnou?
Koliko je uivanje ili neuivanje alkoholnih pia postalo znak raspoznavanja, kae nam ponovo
Huber: Ali, krstaki rat protiv vodopija, kako je nazvana borba crkve i drave protiv sektaa, bez
sumnje je delovala da se trezvenost jednog oveka do dokazivanja suprotnog u izvesnom stepenu u
javnom mnenju uini sumnjivom, da se redovno pijenje alkoholnih pia rauna kao karakteristika
estitog, asnog, hrianskog naina ivota. Pijenje alkohola je u stvari postalo ibolet, kojim je
razlikovan nevernik od pravovernika. A tako je mona bila sugestija javnog mnenja pod uticajem
krstakih ratova protiv vodopija, da novonastali prosjaki redovi u to doba, dominikanski i
franciskanski, premda su kao cilj reda imali jednostavan siromaan ivot, a kao dunost ivot u
pokori i umrtvljivanju, nisu se usuivali da svojoj brai propiu trezvenost, da ih ne bi zamenili sa
jereticima, .siromanom braom iz Liona. Legenda o poecima franciskanskog (franjevakog) reda
govori o mnogoj brai koji su prilikom svog prvog pojavljivanja u hrianskim zajednicama
smatrani jereticima i tek poto bi popili au vina, priznavani su za pravoverne hriane.
Takoe je vrlo alosno kako mnogi hriani u nehrianskim sredinama igraju ulogu zavodnika
u alkoholizam. Huber pominje jedan od mnogih primera: Uprkos tome i danas je jezgro
muslimanskog stanovnitva sauvalo vernost prema zabrani Korana (Kurana) i vodi ivot u
jednostavnosti i apsolutnoj trezvenosti, prezire prestupnika zakona koji je podlegao tako lako
kuanju stranaca i naziva svog brata po veri koji obuzet uivanjem alkohola sa karakteristinim, za
nas hriane veoma pogrdnim i uvredljivim imenom: ,Ti hrianine.
I danas obiaji pijenja iji koreni potiu iz paganstva jo uvek vre zlokoban uticaj. I ovde
zahvaljujemo Huberu za vredne istorijske podatke: Sa esnafima ponovo oivljavaju i staropaganski
obiaji pijenja. Pijenje po zakonu i pravilu postalo je u izvesnoj meri staleka dunost graanina.
Redovna poseta svakeveeri cehovskoj sobi nudila je dodue mogunost kontrolisanja ivota
lanova prema odredbama, vrsto je zbliavala pripadnike ceha, jaala interese ceha, ali i stvorila sto
za stalne goste sa prilikom da se dosta esto pije pod pritiskom, koji je stoleima zatim ostao
znamenje nemakog graanstva. Esnafi i njihovi obiaji bez sumnje su veoma uticali na evropsku
graansku kulturu sve do 18. veka. Pojam graanske udobnosti i lagodnosti sa veernjim pijenjem
za stalnim stolom potie od njih. A time i precenjeno vrednovanje alkoholnog pia u svakodnevnom
ivotu.
Meutim, borbu protiv zlih obiaja pijenja vancrkveni krugovi nisu morali da vode samo u
vreme reformacije. To su bili u 19. veku pre svega necrkveni, ozbiljni ljudi, kojima je na srcu leala
nevolja sa alkoholom i koji nisu mogli skrtenih ruku da posmatraju kako mnogi njihovi sugraani
padaju kao rtve zavisnosti od pia.
O modernom antialkoholiarskom pokretu pie Huber:
On je uveden zahvaljujui egzaktnom istraivanju prirode koje je ulo u modu u vreme
racionalizma, zahvaljujui posmatranju fiziolokih delovanja pijenja alkohola, ime su se otkrila zla
zabluda fantastinih pretpostavki stare medicine o tome da je alkoholno pie ,zdravo. Za
utvrivanje tetnosti po zdravlje zdruila su se nauna rasuivanja i moralna raspravljanja, tako da
se sadanja borba protiv pijenja alkohola vodi u smislu krstakog rata za ouvanje i unapreivanje
nacionalnog ivota. U brizi za ouvanje rase zahteva se strogo iskljuivanje svake tetnosti po
zdravlje, koja ne samo to truje sadanji rod, ve i prenosi zarazu na potomstvo. Interes zdrave
ekonomije zabranjuje troenje dobara i radne snage na ,sredstvo za uivanje, ija je .vrednost
~ 113 ~
uivanja samo varljivi fantom pothranjivan sugestijom generacija. Sa gledita narodnog morala u
pijenju alkohola mora se videti, kao to to neopozivo dokazuje sudska statistika, izvor sirovosti,
moralne pokvarenosti i ljudskih zloina. Tako moderni krstaki rat protiv alkohola u znatnoj meri
poiva na istim intelektualnim, ekonomskim i etikim motivima, sa kojima je u 8. veku pre Hrista
car u uveo svoj edikt o zabrani alkohola.
Sada stojimo pred problemom line odgovornosti i line odluke. Svaki ovek, a naroito onaj
koji se izdaje za Hristovogsledbenika, pozvan je da zauzme stav u borbi koja je poprimila ogromne
razmere. U sledeem poglavlju razmatraemo ovaj predmet.
~ 114 ~
krila.
Kad ovi ljudi imaju oi podbule od krvi, zato to na njihovom stolu nema hleba, da li je to
moda razlog da se ukazuje na prenaseljenost Boje dobre zemlje? Robert Britan nije ovogmiljenja.
U svojoj znaajnoj knjizi Neka bude hleba on brani teoriju da zemlja moe da ishrani ne samo
nae sadanje, ve i dvostruki broj stanovnitva. Samo moramo nau sadanju tehniku mo
upotrebiti u ratu protiv gladi, a ne jedan protiv drugoga. Prema njegovim procenama moglo bi se
samo novcem koji Amerikanci tokom dveju godina daju za alkoholna pia, ukloniti sva glad na
Zemlji.
Ako je Britan samo priblino dotakao istinu, onda moramo ozbiljno da se upitamo kako
moemo bilo gde da upotrebimo alkohol, a da se svuda ne ogreimo o ljude. Ako zaboravimo
njegova opojna svojstva i mislimo na njegovu apsolutnu besmislenost, postavlja se pitanje kako
emo tako ogromnu rasipnost opravdati naoigled tako hitne potrebe. Koliko smo bolji od
svetenika ili Levita? Da li je gore na putu u crkvu proi pored rtve razbojnika, nego vrednost
jednog obroka za izgladnelog oveka dati za jedan koktel?
Meutim, troenje alkohola nije odgovorno samo za veliki deo gladi u svetu. Alkohol je
neiskreni drug. On svoje prijatelje ini bolesnim i iri teke bolesti i smrt.
U svakoj zemlji, alkoholizam je najvaniji uzrok bolesti i smrti. Zloupotreba alkoholnih pia
dovodi do bede, pothranjenosti i do brojnih prestupa pravila higijene i zato posredno veoma tetno
deluje na zdravlje.
I neposredno delovanje je sigurno, iako njegovi putevi ponekad teko mogu da se otkriju. Samo
za jednjak i katar eluca moe da se prihvati tetno delovanje usled neposrednog dodira tkiva i
alkohola. Da bi se objasnila ciroza jetre, istrauje se u pravcu ometanja pravilnog dejstva telesnih
sokova, varenja i trovanjima koja sa tim idu. Za miokarditis mora se prihvatiti uticaj velikih koliina
tenosti, telesne prenapregnutosti i avitaminoza. Isto tako sigurno je da alkohol uprkos
komplikovanosti svog delovanja ostaje inilac uzroka bolesti od prvorazrednog znaaja.
Internista koji ima drugi izbor alkoholiara od onog koji posmatra psihijatar, dolazi do
zakljuka da veina njegovih bolesnika ne pije suvie iz opravdanih i shvatljivih razloga, kao to su
briga, duevna slabost, manija trovanja ili bolesna pouda; onisu se trovali polako i nehotice,
zahvaljujui navikama i predrasudama koje vladaju u irokim krugovima stanovnitva.
Na raun alkohola treba staviti jo mnogo vie zahteva. Njegov uticaj na porodini ivot i
ljudsko ponaanje je zastraujui. On je majstor za izazivanje nevolje i bede.
Danas se alkoholiar smatra bolesnikom. To je tano, ali pri tome se lako previda da je alkohol
odigrao ulogu izazivaa bolesti. Kada se pojavi epidemija gripa ne krivimo ljude koje je virus
zahvatio, iako ni svi ljudi nisu podjednako otporni na grip. Borba protiv virusa se prihvata i to tek
posle dugog ispitivanja u koje se ljudi uputaju, dovodei sebe u opasnost. Ali kada je u pitanju
alkohol postupamo sasvim drukije.
Svima nama poznati su sluajevi nekada vrlo valjanih i vrednih ljudi koji su pali kao rtve
alkohola. Sada ih otpisujemo i kaemo da se radi o nesigurnim u sebe, neuzdranim psihopatama ili
psihotinim osobama, neurotiarima ili ve nekako drugaije, o ljudima optereenim uroenom
sklonou da budu zavisni. Zato ne zavrnemo slavinu preko koje toimo alkohol?
Biblija i ovo pitanje pogaa u sredite. Vino je potsmeva i silovito pie nemirnik, i ko god za
njim luta nee biti mudar. (Price 20,1) Pravi izaziva katastrofe je alkohol. On poremeuje domove,
razara ljude, oduzima ljudima razum od njih ini zveri. Zato Bili Grejem ima pravo kad naglaava
da je pijenje najpre greh, a kasnije postaje bolest.
ta alkohol ini u oveku, pokazuju ogledi koje je izvrio Erlaher o uticaju alkohola na
~ 116 ~
omladinu. Erlaher ovako svodi rezultat i utvruje da je ponaanje uenika posle uzimanja alkohola
karakteristino po visokoj razdraljivosti: Oni viu, rvu se, psuju u trenucima kad nisu pod
nadzorom razbijaju prozore, poinju da pevaju, jedan ak usred ogleda. Pri radu veina podupire
glavu, trae neku zabavu ili (stariji) priaju prljave prie koje drugog dana ne ele da uju.
Najvaniji rezultat ogleda je injenica da je koliina alkohola od samo 10 ccm dovoljna da kod svih
ispitanih uenika jasno deluje na sniavanje radnih sposobnosti. Delovanje je bez sumnje bilo jae
izraeno kod mlaih nego kod starijih uenika.
Kako emo gledati na ovo delovanje od svega 10 ccm! Ako je ovo delovanje na mlae i
izraenije, onda se odrasli svakako nee nikako zadovoljiti ovom oglednom dozom od 10 ccm, to
potvruju statistiki podaci. Nikada vie ne prezirimo unesreene alkoholiare, ve alkohol koji
ljude ini zavisnim i oduzima im njihovo ljudsko dostojanstvo!
Dr Valter daje ovakav zakljuak: Kada se sagleda socijalna strana i pomisli na svu bedu koju
alkohol moe sa sobom doneti pojedincima, a preko njih i porodicama i drutvu, onda to dobija
veoma ozbiljan izgled: sme li neko da vlastitu korist stavi ispred zajednike koristi? Naravno da ne!
Ko dakle ne ostavi i ne bori se protiv alkohola iz linih razloga, morao bi to uiniti iz socijalnih
razloga, u pogledu optih interesa.
Ali i sa ovim zahtevom koji apeluje na opte dobro nee se nikad prodreti, i tako e se, pored
prosveivanja naroda, iskoristiti i ostala sredstva za borbu protiv alkohola i zavisnosti od pijenja,
izmeu ostalog unapreivanje pravljenja bezalkoholnog soka od groa, ograniavanje peenja
rakije, osnivanje bezalkoholnih gostionica, podupiranje razumnog sportskog pokreta koji izbegava
alkohol. Tada bih apelovao na sve obrazovane da se to vie njih na osnovu svog boljeg znanja, koje
kao to je poznato obavezuje i oseanja odgovornosti, odlue na dobrovoljnu totalnu apstinenciju i
da svojom doslednom trezvenosti svakome dokau da se bez alkohola moe sasvim dobro iveti i da
se mogu poruiti obiaji pijenja.
Meutim, ovaj poziv ne vai samo za obrazovane, ve upravo za sve koji priznaju da su hriani
i da slede Oslobodioca i Izbavitelja oveanstva. Izgleda da se Dobri Pastir ne moe slediti bez
odluke da se prihvati borba protiv neprijatelja koji nam stalno pred oima dri svoje trofeje oduzete
od brace koji su mu sluge i robovi.
Pomislimo na to sa kakvom doslednou i odlunou uitelj zahteva ostavljanje svega to bi
nam moglo biti zamka: A ako te oko tvoje desno sablanjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje
da pogine jedan od udova tvojih nego li sve telo tvoje da bude baeno u pakao. I ako te desna ruka
tvoja sablanjava, odseci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan odudova tvojih negoli sve
telo tvoje da bude baeno u pakao. (Matej 5,29.30) Sve, pa ma koliko nam se inilo vrednim, treba
ostaviti, ako shvatimo da je to za nas uzrok zla, zavoenja i propasti. Svako zna da je alkohol
donosilac propasti, zbog koga su mnogi ljudi pali kao rtva.
Parabola o milostivom Samarjaninu mora da utie na svakog oveka koji jo nije sasvim
otvrdnuo. U nama se uvek podie protest protiv svetenika i Levita koji su proli pored oveka, koji
je pao od razbojnika i koji su mislili samo na svoju sigurnost. Jesmo li i mi samo za jotu bolji ako ne
oseamo nikakvu odgovornost prema rtvi alkohola? Sta bismo mislili o oveku koji ak sklapa
sporazum sa razbojnikom? Zar upravo ne inimo to kada se uprkos svoj nevolji pred naim oima,
ne moemo odrei aice?
Ako jo pogledamo u istoriju pokreta apstinencije, onda ovo poreenje postaje ak vrlo
aktuelno. Tu su svetenici i Leviti, oni koji s leda napadaju sve koji su se eleli zauzeti za pijanicu
koji je pao od razbojnika. Sve ovo uvek se dogaa pod zloupotrebljenim pojmom evaneoske
slobode.
~ 117 ~
Pastor dr Brupaher izjavio je na jednom predavanju 7.10. 1951. godine: Veoma je alosno to
su se reformatori u svojoj nepokolebljivoj sigurno potrebnoj borbi protiv pokvarenosti u Katolikoj
crkvi dali zavesti na pogrean stav prema postu. Oni su prevrili meru. Napustili su evaneosku
liniju i pogreno protumaili Novi zavet. Post nije rimsko-katoliki, on je evaneoski i apostolski.
Isus je sam postio i postavio pravilo ponaanja za post. Za prve hrianske zajednice post je bez
sumnje posvedoen. I za Pavla smo uli kako je velianstveno uzdigao i postavio post, trezvenost iz
boanske i ljudske ljubavi, u slubu bratu koji je u iskuenju. To to su reformatori u protivrenosti
sa novozavetnim shvatanjem u osnovi odbacili svaku trezvenost, svejedno iz kojih motiva, deluje
zlokobno do dananjeg dana u dravno-crkvenom protestantizmu i njegovoj zvaninoj teologiji. U
irokim krugovima poziva se na hriansku slobodu i iz ovog razloga se odbija ozbiljno pristajanje
na mogunost ivota iz koga je prognan alkohol. Postoji strah od tzv. ,legalizma, a cesto se
tvrdoglavo preutkuje razlika izmeu ,zakonitosti (legalizma) i zakona i ne eli da se vidi da
postoji zakon, zapovest ljubavi, koju je na drugim podrujima (npr. ne ini preljube) poeljno paziti
i drati.
Pastor S. Diterle iz Bazela napisao je 1947. godine program od est taaka iz koga ovde ukratko
prenosimo 5. i 6. taku i njegov stav:
5. Apstinencija, osnovna i potpuna uzdranost od opojnih pia, je evaneosko pomono
sredstvo i lek u borbi protiv problema alkoholizma; ona potie iz biblijskog saznanja, a sadanje
iskustvo je potvruje. Da smo bez daljeg dodali da borba protiv alkoholizma lei u odgovornosti
zajednice i njenih lanova, koju im je nametnulo Jevanelje, onda verovatno ne moemo tako brzo
da izaemo na kraj sa gornjom reenicom. Ona govori o tome da je uzdravanje od opojnih pia, i
to osnovna i potpuna trezvenost, evaneosko pomono sredstvo i lek.
Jo kada je pre vie od 70 godina po prvi put u naoj zemlji dat ovaj predlog, da se potpuno
odreknemo uivanja alkohola, merodavni hrianski krugovi to su odbili kao neevaneosko.
Dodue reenica je potekla od ubeenih hriana. Ali, ona nije naila na zvanini odjek. Ne samo
zbog toga to je predlog za apstinenciju doao kao strana roba uvezena iz Engleske i zato to je
poreklom iz pljetistikih krugova ve i zato to je izgledalo da e on ugroziti slobodu kako
hrianina, tako i graanina i zato to je postojao strah da ne doe do ogreenja o biblijsko saznanje.
On je u stvari bio iznenaenje, otkrivenje. Ali, kako danas moramo priznati jedno od onih
otkrivenja, koja je dao Sveti Duh, koji vodi od jednog saznanja ka drugom. Predlog o apstinenciji
bio je dokaz o budnosti i pokretljivosti koje ine otroumnim. Otpor koji je pokazan prema ovom
novom saznanju, nije potekao od boljeg evaneoskog saznanja, ve od tvrdokornosti u kojoj se
nalazi zarobljena zvanina Crkva. Ponovo se jo jednom potvrdilo da Duh die gde hoe, da ne eli
da tee kroz zvanine kanale, ve Njegov put vodi preko odbaenih, jeretika i sektaa.
Nije tano da je apstinencija nebiblijska i neevaneoska. Naprotiv, ona potie neposredno iz
Pisma. Ona nije potpuno nov pronalazak, ve ponovno otkrivenje i nova primena evaneoskog
saveta. Motiv za to je isto evaneoski. Oni prvi naelni apstinenti uzeli su svoju obavezu na sebe
zato to su eleli da spasu pijanice prema evaneoskoj odgovornosti sa kojom su gledali onu bedu i
u kojoj su se oseali obaveznima da pomognu slabom bratu. Gonjeni ovom odgovornou, morali
su potraiti pomona sredstva i putokaze. Nije moglo biti drugaije kada su saznali - jer oni su bili
pravi biblijski hriani - da se ovek mora odrei hrane i pia ako bi oni prouzrokovali pad slabog
brata.
6. Da li je lina apstinencija obavezna za hriane i naroito za pastore? Za sebe lino na ovo
pitanje odgovorio sam sa da. Dodue nisam kao apstinent proao kroz svoje vreme teolokog
obrazovanja, niti se seam da je ikada neki profesor teologije govorio o ovim pitanjima. Meutim,
~ 118 ~
nakon dve godine svetenike slube postalo je neophodno i razumljivo da svojim linim
odricanjem najpre ne dam mogunosti svakom ugroenom ocu porodice da se pozove na svog
pastora, koji takoe voli dobru kapljicu. Pogodila me ona re apostola i nikada me vie nije
napustila! ,Ko zna dobro da ini, a ne ini, greh mu je. (Jakov 4, 17) lako mi nikada u ivotu nije
palo na um da sam zbog svoje apstinencije manji grenik, za mene bi bilo svestan greh ako bih
sledio primer drugih kolega i opet pao u sektu ponovnih pijanica...
Svakako, to je stvar savesti; nadam se da je to razjanjeno u mom izlaganju. Reju savest ponovo
dolazimo do zakljuka iz Jevanelja, gde nas u Hristu susree Bog i brat i gde se raa ona carska
sloboda koja oslobaa od ljudskih veza bez muenikog izraza lica i samosaaljenja, a svoj sopstveni
ivot stavlja u slubu bratu.
Ovim reenicama svako je oslovljen. Ne treba zanemariti navedena razmiljanja. Slobodan
ovek je samo onaj koji se moe odrei onoga to teti drugom a i njemu samom.
Alkoholizam ini ogromna pustoenja. Fridrih V. Ferster pita u svom Nainu ivota: Moe li
ovek nasuprot ovim potresnim injenicama da kae: Sta me se to tie?... asno pijemo svoju aicu
- moramo li da rtvujemo svoje bezopasno uivanje zato to drugi ne znaju meru? Kakve veze ima
velika beda pijanica sa naim kunim pijenjem? ar je na vinski podrum kriv za propast itavih
porodica, za poremeaj itavih generacija? Zar smo mi pijanice?
Odgovor: Kapljice koje pijemo nee ni nas ni nae potomstvo uiniti idiotima - ali one e uticati
na sve nae ivotne odluke na zlo u mnogome ili u malome... Alkohol je zato najgori ovekov
neprijatelj, jer on uspavljuje najbolji deo u nama, on sputava nae najbolje misli, umesto da one nad
nama bdiju kao aneli uvari...
Karakteristika pravog ljudskog dostojanstva je da se poseduje i neguje budna svest o
odgovornosti. Na uticaj je velika sila koja ini vie nego to mi u ovom ivotu uopte moemo da
pretpostavimo. Primer se s pravom naziva kolom oveanstva. Skoro da nema druge oblasti
svakodnevnog ivota u kojoj nae ponaanje moe da deluje na blagoslov ili tetu, nego u stavu
prema alkoholu i drugim sredstvima za uivanje.
Kakav primer pruamo svojoj okolini ako smo ravnoduni tamo gde pokvarenost vreba na sve
strane? Da li je ljudski izbegavati odgovornost ako bismo se hrabrim dranjem i odlunou mogli
spasiti od propasti? Smemo li izbegavati glas odgovornosti samo zato to ne moemo da se
odreknemo uivanja koje je opasno za nas same i za druge? Zar nije vreme da se donese hrabra
odluka: Neu vie piti alkohol! Neu vie svojoj deci i svojoj okolini biti putokaz za propast.
Potrebna je odvanost i snaga da se donese takva odluka. Na ovom svetu mi moramo da podupremo
dobro i plemenito i da podignemo zatitu od zla. Prihvatimo odgovornost da hrabro odolimo
svakom iskuenju koje potie od pijenja alkohola i da zlokobnoj kapljici jasno kaemo - Ne!
~ 119 ~
~ 120 ~
zatititi mlade ljude da ne postanu alkoholiari? Do danas nije bilo velikih prepreka na
putuzavoenja mladih ljudi da troe alkohol. Zar hrianin sve to sme da posmatra skrtenih ruku?
Odgovornost je utoliko vea, poto je kako se to uglavnom zna iz pedantnih statistika - svaki
omladinac potencijalno ugroen bolesnom zavisnou.
Zar omladini ne treba da pomognemo svim silama da postupaju kao ekspir? U svojoj starosti
mogao je rei: Jer nikad u svojoj mladosti nisam sa svojom krvi meao vrelo i buntovniko pie,
niti sam ikad besramnog ela iao za sredstvima za slabost i nemo. Zato je moja starost kao svea
zima, hladna, pa ipak osveavajua.
Pomozimo, ipak, omladini da se oduevljeno prihvati jednog drugog kodeksa asti, a ne za onaj
u kome je najvaniji broj popijenih piva. Mladi ovek, koji je odluan da svoje poude stavi pod
boansku vlast, i koji prvo kuanje u pogledu pijenja opojnih pia utivo, ali odluno odbije sa
reima: Ne, hvala! je onaj kome pripada ast. Neka mladi ljudi ispovedaju potpuno uzdravanje od
alkoholnih pia, ak iako ljudi na visokim poloajima nemaju moralnu hrabrost da odluno stanu
protiv navike koja unitava zdravlje i ivot. Ove reenice od E. G. Vajt, velike prijateljice omladine,
zasluuju zaista da se uvae.
Da li biste imali hrabrosti da letite ako bi neka vazduhoplovna kompanija u svojoj ponudi
pisala: Srdano ste pozvani... Ali, na alost, moramo da vam ukaemo na to da e se u nesrenim
okolnostima svaki deseti putnik sunovratiti. Ne moemo rei koga e zadesiti ova sudbina. Ali, u
tom sluaju jednostavno zatvorite oi i hrabro preuzmite na sebe ovaj smeo in!
Koja bi kompanija pod takvim uslovima dobila dravnu dozvolu? Meutim, u problemu
alkoholizma postupamo tako neshvatljivo nerazumno, kao kad bismo se poverili jednom tako
opasnom preduzeu.
Danas nema mogunosti da se unapred tvrdi ko je zdrav a ko je sklon da postane alkoholiar ili
voza odan piu. Ali mi znamo da je jedini siguran put da se zatitimo od toga da ne postanemo
alkoholiari ili vozai odani piu, potpuna trezvenost.
Ljubav prema blinjem - jedna od dve vane zapovesti hrianstva - od hrianina stvara
zatitnika njegovog brata, tj. svakog blinjeg. Kako onda on moe dozvoliti sebi da ovomnudi
opojno pie, kad unapred zna da e time najmanje jednog od deset uiniti pijanicom? Zar nee
umesto toga sve uiniti da smanji prilike za pijenje time to e npr. podrati svaki zakon koji ima to
za cilj? Znajui da e svaki pijanica najpre biti umeren i da je primer umerenih esto bio uzrok
neumerenosti drugih, da je lini primer nasuprot tome mono oruje u borbi protiv alkoholizma,
hrianin postaje utoliko sigurniji apstinent, ukoliko se dublje bavio problemom alkohola.
Umereno pijenje je kola u kojoj ovek dobija vaspitanje za put pijanstva i time unitava svoj
ivot. ekspir je pisao: O, Boe! Da ljudi unose neprijatelja u svoja usta da bi im ukrao mozak!
Ameriko lekarsko drutvo izdalo je jedan mali plakat: Bez alkohola - suvoparan i uglaen.
Jedna kap alkohola na hiljadu kapi krvi - krasan i vragolast. Dve do tri kapi na hiljadu - omamljen i
zbrkan. etiri do pet kapi - vrtoglav i utuen. est kapi - mrtav!
Letak Velika la o umerenom pijenju, naveden iz asopisa Pageant, pie sledee: Postoji
samo jedna vrsta ljudi koja nita ne treba da brine zbog injenice navedenih u ovom lanku: to je
osoba koja nije nikada ni u kakvom obliku uzimala alkohol... i ovek koji je reen da nikada ne pije
alkohol... Ti sigurno treba da bude zabrinut uvek kad pije. Zato? Zato to svaki put kad pije
alkohol pomalo umire... Do danas si se mogao smatrati umerenim u piu i zbog toga se oseati
sigurnim. Ali, sasvim je jasno da je ideja, koja ti daje sigurnost, obina la.
Neki ljudi ele da se naue umerenosti. Meutim umerenost kod alkohola je samo lukavi
izgovor koji mora da se uvrsti u lanu reklamu. Bolje je da se upitamo: Moemo li se opravdati to
~ 122 ~
ovim pogubnim piima pruamo svoju moralnu podrku, ne imajui ni snage ni hrabrosti da se
odreknemo onoga to milione gura u nesreu? Neki sluaj pojave boginja moe da uzbudi celu
zemlju. Ali, milionima ljudi propalim u alkoholu uskraujemo ruku pomoi. Moe li ovo da se
dovede u sklad sa naim hrianskim uverenjem?
U Starom zavetu Bog je dao svetenicima strogu naredbu da se u svojoj slubi u svetinji
uzdravaju od alkoholnih pia: IGospod ree Aronu govorei: Vina i silovita pia nemoj piti ti ni
sinovi tvoji s tobom, kad ulazite u ator od sastanka da ne izginete. To neka vam jer uredba vena od
kolena na koleno. (3. Mojsijeva 10,8.9)
Ova zapovest data je u traginoj situaciji. Dva Aronova sina, Nadav i Avijud, obavljali su svoj
bogoslubeni zadatak i u toj slubi bili ubijeni ognjem od Gospoda. Za trenutak su obojica bili mrtvi
(3. Mojsijeva 10,2). Sta se dogodilo to je izazvalo Boji sud? Prema boanskoj naredbi morao se
uzeti oganj sa oltara za rtvu paljenicu, poto ga je sam Bog zapalio i zato je vaio kao svet (3.
Mojsijeva 9,24; 16,12.13; 2. Mojsijeva 30,9). Oba mladica oganj su uzela negde drugde i time su
povredili boansku zapovest.
Aron i njegova druga dva sina nisu smeli javno da pokau nikakav znak alosti zbog sudbine
onih koji su sada morali biti izneseni napolje i sahranjeni u svetenikoj odei (3. Mojsijeva 10,4-6).
Zar vatra nije bila prosto vatra? Oigledno ne, jer je Boja naredba bila sveta. Jesu li oba Aronova
sina bili samo malo pijani kad se nisu osvrtali na boansku zapovest? Nije moglo da bude drugog
razloga zbog koga bi u 8. i 9. stihu pomenuti propis bio dat upravo u takvom trenutku. Svetenik
nije smeo da pije nita to bi zamaglilo njegov um i tetno delovalo na njegovu mo rasuivanja:
Da biste mogli raspoznavati ta je sveto ta li nije, i ta je isto ta li neisto, I da biste uili sinove
Izrailjeve svim uredbama koje im je kazao Gospod preko Mojsija. (3. Mojsijeva 10,10.11) Ve i
najmanje koliine alkohola spreavaju ljude da svete pojmove smatraju svetima i da u svesti zaista
ive u Bojoj prisutnosti. Nadav i Avijud sigurno ne bi poinili nikakav greh obesveenja Bojeg
oltara, da su bili potpuno trezni.
Oigledno da ova zapovest mora da se posmatra u irem okviru. Mojsije je odmah posle
otkrivanja ovog suda rekao: Tada ree Mojsije Aronu: to je to je kazao Gospod govorei: u onima
koji pristupaju k meni biu svet i pred celim narodom proslaviu se. (3. Mojsijeva 10,3) U prvom
redu svetenici su morali da ive u Bojoj prisutnosti, ali i svaki verni hrianin potuje ovaj zahtev.
U sudu nad Nadavom i Avijudom Gospod se otkrio kao svetac koji ne trpi da mu se slui
pomuenim umom. Ko eli da se priblii Bogu - a koji hrianin ne bi za tim eznuo (Psalam 34,19;
145,18) - mora da ime bistar um i nikad zbog delovanja opojnih pia ne sme da dozvoli sebi slobodu
da dospe u stanje u kome ne moe da razlikuje isto i neisto, sveto i nesveto. Ko zaista eli da slui
Bogu, ne sme da pije alkohol.
Kao savremeni hriani rado se hvalimo novozavetnim optim svetenikim pozivom. Revno
propovedamo da svaki vernik sme biti svetenik Novog zaveta. A vi ste izabrani rod, carsko
svetenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodetelji onoga koji vas dozva iz tame k
udnome videlu svome. (1. Petrova 2,9) Kakvim smo sveanim pozivom pozvani da imamo udela u
ovoj uzvienoj asti! Jesmo li takoe spremni da izbegavamo sve to bi moglo smetati ovom svetom
pozivu? Jesam li dostojan ovog poziva ako ne mogu da se odreknem onoga to preti da gurne moga
brata u propast?
Ovu slubu moemo ispuniti prema Hristovom nalogu samo onda kada smo svakoga asa
trezveni i spremni. Svetenik Novog zaveta nije nikad u svom umu izvan slube, da bi smeo da ivi
protivno svom pozivu. Radi se o istoj spremnosti o kojoj je hirurg dr med. Rihard E. Strein jednom
pisao: Kao neurohirurg jo uvek ekam onog kolegu koji umereno pije, koji bi voleo da mu
~ 123 ~
operiem sina, poto sam malo popio. Ako ovek nikad ne uzme prvo pie, nikad nee postati
drutveni problem kao pijanica. uo sam neke alkoholiare kako govore: ,Kako bih voleo da nisam
nikada uzeo prvi gutljaj! Ovo dokazuje da je umereno pijenje strana prevara.
Ako pomislimo kakve je razmere primio problem alkoholizma, onda nijedan hrianin ne moe
vie da ostane ravnoduan prema ovoj nevolji. Moramo podii svoj glas. Ali na protest malo e
uiniti ako ga ne podupremo svojim delom.
Ne treba da postupimo kao stanovnici grada Miroza. Kad su Hananci potisnuli izraelski narod,
odvani ljudi iz drugih plemena prihvatili su borbu. Svoj ivot izloili su opasnosti da bi pomogli
svojoj pritenjenoj brai. Zato je aneo Gospodnji izrekao teku osudu nad onima koji su skruenih
ruku posmatrali bitku: Proklinjite Miroz, ree aneo Gospodnji proklinjite stanovnike njegove; jer
ne dooe u pomo Gospodu, u pomo Gospodu sjunacima. (Sudije 5,23) Kako bi glasila Boja
osuda kada kod tako velike nevolje, kakvu predstavlja nevolja sa alkoholom, igramo ulogu
posmatraa koji ne uzimaju nikakvo uee?
Naa odluka mora biti jasna: Neemo vie piti alkohol! Oslobodiemo se opasnosti koja je za
hiljade i hiljade oko nas postala propast. Trae se junaci koji imaju hrabrosti da se odupru pred
navalom monog zavoenja pomou reklama i obiaja. Samo uz pomo odlunih i naelnih bie
mogue da se zadri poplava zla koja se pribliava da otme blagoslov naih blinjih.
Nije tano shvatanje da je sa obavezom apstinencije koju smo dobrovoljno prihvatili, povezano
veliko odricanje. Naprotiv, same sebe bogato emo nagraditi ako se okrenemo neprevrelom
proizvodu. To stanje potvruju ovi navodi iz Knjige o vinu u kojoj vrsni strunjaci daju vrlo
znaajne podatke o vrednosti bezalkoholnog groanog soka:
1. O osnovnom proizvodu za izradu groanog soka:
Kao osnovni proizvod za dobijanje bezalkoholnih groanih sokova slui potpuno zrelo,
zdravo groe. Posebnu vrednost u svemu tome ima ljudsko zdravlje. Prilikom berbe groe zato
treba dobro odabrati i trule delove odstraniti.
2. O kvalitetu ovog napitka:
Veoma stroge zakonske odredbe garantuju prirodno istu proizvodnju groanog soka. Zato
bez preterivanja on moe da se smatra najplemenitijim, najsadrajnijim i za zdravlje najkorisnijim
vonim sokom.
3. O sadraju:
Jedan litar bezalkoholnog groanog soka sadri samo eera 170 g, to odgovara koliini od
oko 35 normalnih kocki eera: prema tome u jednoj ai groanog soka popije se oko 4,5 kocki
eera u obliku groanog i vonog eera, kao prirodnih proizvoda. Kako je poznato, eer je jedan
od najboljih izvora energije za nae telo, pri emu nai fiziolozi prirodni groani eer vie cene od
kristalnog eera. Groani sok je zato bezalkoholni kvalitetni napitak za velike telesne i duhovne
uinke. Osim toga u ovom soku nalazimo znaajne koliine vrednih mineralnih soli (kalijum,
magnezijum, kalcijum), kao i vone kiseline, koje su veoma vane u ishrani i doprinose da nae
telojaa i bude otporno. Ove osobine su opte poznate i jo i dalje se podupiru prirodno istom
preradom i krajnjom briljivou prilikom proizvodnje.
4. O ovom izuzetno vrednom, neprevrelom izvoru energije:
Za decu i mnoge ene, za rekonvalescente i one kojima je potreban oporavak, ali i za
zaposlene, groani sok je pie koje podstie i jaa. Da on danas za mnoge vozae automobila reava
problem ,alkohol za volanom, poznato je. I osobe kojima je lekar zabranio omiljeno vino, vrlo rado
pribegavaju groanom soku i vrlo brzo se njim oduevljavaju. Svaki sportista cenie neprevreli
groani sok kao izvor energije. Sve ove istaknute osobine treba da budu povod da se groani sok
~ 124 ~
redovno pije.
Poto smo paljivo proitali ove reenice, onda nam prelaz na prirodno ist i neprevreli
proizvod nee teko pasti. Ne ekajmo da nam lekar i sudija moraju zabraniti prevrelo vino, ili dok
mi sami ili drugi zbog loeg primera ne postanemo jadna rtva troenja alkohola. Potpuno i hrabro
odricanje od alkoholnih pia donosi samo prednosti. Imajmo u svemu tome na umu i nau linu
korist!
~ 125 ~
~ 126 ~
okota u njegovom vinogradu. Drugo: nekoliko celih grozdova meu mnogim zgaenim.
Poreenje je lako tumaiti: Izrael je otpao, a ostalo je samo malo vernih. Revidirana Luterova
Biblija 65. poglavlje prepisuje ovako: Odbijanje otpadnika, milostivo prihvatanje vernih. Poto
Bog jo ima vernih slugu (dobre loze ili dobro groe), nee sve upropastiti (stih 8. II deo i naredni
stihovi). U Isaiji 65,8. o tirou se ne govori kao o soku.
Mesto, koje je najvie davalo povoda da se tiro smatra piem ili ak prevrelim sokom, nalazi se
u Osiji 4,11: Kurvarstvo i vino i mast oduzima srce. Reju lud (kod nas oduzima srce) treba da
se misli na delovanje alkohola, koji, kao to je poznato, zaluuje glavu. Prorok, u knjizi koja je po
njemu nazvana, veoma esto govori o kurvarstvu, kurvama itd.: Osija 1,2; 2,4; 4, 10-14.18; 5,3,4;
6,10; 9,1. Radi se o otpadu od Gospoda: Narod moj pita drvo svoje, i palica mu njegova odgovara;
jer duh kurvarski zavodi ih da se kurvaju otstupivi od Boga svojega. Navrh gora prinose rtve, i na
humovima kade pod hrastovima, topolama i brestovima, jer im je sen dobar; zato se kurvaju keri
vae i snahe vae ine preljube. Neu karati keri vaih kad se kurvaju, ni snaha vaih kad ine
preljubu; jer se oni odvajaju s kurvama i prinose rtve s nevaljalim enama; i narod nerazumni
propae. (Osija 4,12-14)
Re koju je Luter preveo sa lud morala je pre biti prevedena sa uzeti srce. Tekst u 7,14.
objanjava ta im to osvaja srce: Niti me prizvae iz srca svojega, nego ridae na odrima svojim;
ita i vina radi skupljajui se odstupaju od mene. I u 14,8 nalazi se ista misao: Jefreme, ta e mi
vie idoli? Ja u ga usliiti i gledati; ja u mu biti kao jela zelena; od mene je tvoj plod. I 2,5 sadri
slinu misao: Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: ii u za
milosnicima svojim koji mi daju hleb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i pie moje.
H. V. Volf u svom komentaru Osijine knjige daje ovo objanjenje: Osija ovde misli kao tamo
kod tiroa na berbu groa i njen rezultat u muljai kao predmet nesvesne - strastvene poude.
Vrela enja za dobrom berbom goni narod da se vlada po hananskom kultu plodnosti umesto da se
moli Jahvi. Treba zapaziti, da u 7,14. stoji prizivanje iz srca svojega, tj. iz pravo usmerene
razboritosti, nasuprot ekstatinim obredima hananstva, da je i tamo predmet traenja most (tiro)
(pored ita) i da je i tamo lakomislenost zdruena sa otpadnitvom od Jahve. Ne, dakle, uivanje
vina, kao to e moda ve kasnija verzija yajin biti pored tiroa, ve traenje dobre berbe u
hananskim obredima plodnosti, dovelo je narod do razboritog pokoravanja Jahvi, (vidi 2,10).
Dodatak br. II
Uz temu Endogeni alkohol u telu
Dr J. Odermat, priznati strunjak na polju alkohola, izjavljuje sledee o pomenutom prigovoru
pod odsekom Endogeni alkohol:
Ovaj izraz oznaava alkohol, koji su razni istraivai, ak i u malim koliinama - veinom
ispod 0,1 promila - nalazili u krvi, a da nije bilo prethodnog unoenja alkohola spolja.
Metode analiziranja koje su za to koriene prema Nikolu, Vidmarku i drugima, bile su svakako
nespecifine, to znai da su one jednostavno navodile sumu materija koje postoje u telu i koje
reduciraju, tj. oduzimaju kiseonik, zajedno sa alkoholom koji takoe deluje reducirajue. Enzimska
metoda, koja je novijeg datuma L koja specifino obuhvata alkohol dala je vrednosti manje od 0,01
promila do nule. Telo stvara niz materija, koje su otrovne, kada se dovode spolja, meutim kao
meuprodukti hemijskih reakcija u razmeni materija potpuno su bezopasne; one nisu slobodne,
~ 128 ~
Pogledajte kako se rei proroka i ovog prirodnjaka tano slau! Isaija govori o ,ouvanim, dobro
izbistrenim vinima ili ,dobro filtriranim. Plinije nam kae da su tako filtrirana vina bila najbolja
vina. Delfinov komentator dodaje da se to filtriranje vrilo pre nego to je vrenje moglo da pone; i
dr Ure objanjava da vrenje ne poinje kad se to radi sa groanim sokom. Iz toga saznajemo da su
emarim, vina na talogu ili dobro izbistrena vina, koja pominje Isaija, neprevrela vina, vina bez
jaine (u smislu silovitog pia i vinske este) i estine i zato u ono doba vaila kao najcenjenija,
najbolja i najvrednija vina. Ovaj bezopasni hranljivi napitak je stoga napitak koji Bog uporeuje sa
blagoslovima blaenstva.
Dodatak br. IV
Upuivanja i istorijska svedoanstva o rei vino
Etimolokom reniku Duden zahvaljujemo za upuivanje koja vode u istom pravcu: Loza
(Rebe): poreklo od srednjevisokonemakog rebe (pored rebo m), vedskog reva nije sigurno
razjanjeno. Moda je re u srodstvu sa lat. rpere puzati i sa balt. Sippe od lat. replioti puzati.
Prvobitno je loza (Rebe) oznaavala vreu ili izdanak biljke, a onda i samo vreasto rastinje. U
nemakom se u vinogradskim krajevima jednina od loza obino upotrebljavala u smislu okot, a
mnoina loze u smislu vinograd, a sok od loze, pesniki za vino (15. vek).
Lis i Berns su sakupili mnotvo istorijskih svedoanstava koja potvruju ovo stanje. Ovde emo
iz njihovog komentara uzeti neke primere: postoji itav niz mesta na kojima se o vinu govori jo u
grou i na lozi. Pindar opisuje vino kao dete okota (ampelou pais). Eshil (Agam, 970) opisuje
Zevsa kao onoga koji donosi vino (oinon) od sveeg groa, to F. A. Pejli oznaava kao
upuivanje na boansko de!o, da se uini da groani sok sazri na okotu.
Euripid (Feniks, 230) poziva se na naroiti okot koji je destilisao svakidanji nektar-plodno
groe; a ueni urednik ilustruje ovo tradicijom da je svakoga dana jedan grozd sa ovog okota
sazrevao i tako davao svakidanju libaciju (rtvu naljevnicu) od vina za Baha.
Anakreon (Oda 49) opisuje oinos kao mladicu okota (gonon ampelou) i kao zarobljen
(uhvaen) (pepedemenon) u plodu na granama; i on peva (Oda 51) o muljaama koje oslobaaju
vino - pri emu se poetska slika, kao to su neki smatrali, ne odnosi na groani sok kao samo
slikovito vino, ve na stvarno vino koje je najpre zarobljeno, a zatim je dobilo svoju slobodu; inae
bi se lepota slike izgubila.
Nonos, u svojim Bahovim pesmama (XII. 42), govori o grou (botrus) kao proizvoau vina
(oinotokon); i on opisuje vinograd kao da je porumeneo od vina koje rada.
Groani sok u vreme ceenja jasno se oznaava kao vino (oinos). Proklus, platonski filozof
koji je iveo u 15. veku i komentarisao Dela i dane od Hesioda, ima primedbu na 611. red, iji je
cilj da objasni da poto je groe bilo deset dana izloeno suncu, a onda deset dana drao u senci,
trei proces se sastojao u tome da se ono cedi i da se istisne vino.
Neki savremeni renik moe da odredi vino kao prevreli sok od groa, ali ta kae najvei
logiar 13. veka, Toma Akvinski? Govorei o (original moe da se vidi u Mignes Patrologiae, 4.
knjiga, 5. l) supstancama pogodnim da se koriste za euharistiju, on kae: Groani sok (mustum)
ima specifine osobine vina - speciem vini. Mada je prevreli groani sok vino, ipak on ne
iskljuuje prvi oblik vina, naime neprevreli sok.
Hipokrat (400 pre n.e.) pie u svom delu o dijeti:
~ 130 ~
Dodatak br. V
O ekaru ili sikeru
Ovaj ekar ili siker, pravljen od jema, u svom prvom neprevrelom stanju je ono to danas
nazivamo sladom koji je sladak kao med. To je prijatno, hranljivo pie; kao slad koristilo se kao
sredstvo za jaanje slabih. U prevrelom stanju ova tenost je opojna. Zajedno sa hmeljom od nje se
pravi pivo.
Slad (Malz, nem.) je oznaka za klijali jeam, u prenosnom smislu i za druge itarice (ra,
penica i dr.) u kojima postoji ferment (diastaza), koji pretvara skrob u eer (maltoza). Sada je
veoma zanimljivo to najnovije istraivanje ima da kae o pripremi piva od jema u staro vreme,
koja je u vezi sa reju ekar. I ekar kao pivo ne mora da sadri alkohol, to emo odmah uvideti.
ekar, povezan sa akadskim shidaru pivom,...
Mada nema nikakve informacije o metodi pravljenja piva u Palestini, ona se verovatno nije
suvie razlikovala (od ostalih na istoku), jer dvozrna penica (vrsta itarice koja spada u penicu sa
~ 131 ~
veoma vrstim zavretkom pleve) i jeam bili su u Egiptu i Mesopotamiji dve itarice koje su se
najee upotrebljavale za pravljenje piva (katkad i smokve). Njih je bilo u Palestini. Mesopotamski
tekstovi pisani klinastim pismom pokazuju da su stari narodi poznavali razliite vrste (16) piva,
izmeu ostalih tamno, lako, mlado i odstojalo. Ova piva pravljena su od jema, od oljutene dvozrne
penice i od jemenog slada. Od jema se najpre pravio slad i prekrupa od oljutene dvozrne
penice. Slad se onda gnjeio i sa prekrupom od itarice pekao u obliku pivskih hlebova. Zatim se od
pivskih hlebova u muljai pravilo jo neprevrelo pivo. Da li se ovo radilo kuvanjem ili prelivanjem
hlebova vrelom vodom, nije poznato. Poto se na ovaj nain dobijao sladni ekstrakt, izgleda da se
ono to je bilo izmuljano kuvalo. U dokumentima ne stoji nita o poboljavanju neprevrelog piva,
niti o procesu i trajanju vrenja, niti o tretmanu u sudovima u kojima se uvalo. Ukuvano neprevrelo
pivo nazivalo se katkada medeno pivo i odravalo se dugo vremena. Pre upotrebe ovo medeno
pivo meano je sa vodom i ostavljano da prevri. Izgleda da Isaija 5,22. govori o ovoj vrsti piva, koje
je nazivano i meano pivo. (Doslovce se kae: ... jaki piti vino i junaci u meanju silovita pia
(ekar).)
Iz ovog izlaganja jasno proizlazi da su se proizvodi koji su nastajali prilikom pravljenja piva, kao
to su slad, pivski hleb (ekar-hleb) i medeno vino upotrebljavali pre pravog vrenja. Ni kod
kuvanja ni ukuvavanja nije nastajao alkohol. ekar je naziv za rod koji obuhvata razliite sokove, ali
ne ceene od groa, i to kako u njihovom neprevrelom, tako i u prevrelom stanju.
Dodatak br. VI
O 1. Timotiju 3,8.
Proitajmo jo jednom 8. stih, i to u Jerusalimskoj Bibliji: Ne mnogom pijenju vina, niti
prljavoj gramzivosti da se predaju ljudi koji imaju tajnu vere u istoj savesti. Uz mnogom pijenju
vina stoji prljavoj gramzivosti. Da li Pavle misli da je gramzivost dozvoljena kad nije prljava ili
sramna? Takoe ne smatramo da je zlo dozvoljeno ak i kad nije suvie raznoliko. Ne ubij
takoe ne znai ne ubij sasvim. Pavle je pozivao da se uvek postupa asno i poteno. Gramzivost je
uvek zla, bilo da je vie ili manje prijava ili sramna.
Tako je i sa pijenjem prevrelog opojnog pia. Mora li staratelj za pijanice da prebacuje pijanici
zbog njegovog estog opijanja i odlaenja u krme i kae: Jednostavno ne sme da pije toliko
mnogo; tada ne misli da bi on smeo, samo ne tako mnogo. Pijanica mora sasvim da bude osloboen
od alkohola. Verovatno tek treba da se rodi takav iskusan staratelj za pijanice koji e oveka koji je
odan vinu nauiti da umereno pije.
Pavle savetuje: Sunce da ne zae u gnevu vaemu. (Efescima 4,26) Sigurno ovim ne misli da
kae da do zalaska Sunca gnev u oveku moe da se kuva. Isto tako apostol he misli da se ovek sme
predati ili zarobiti sa malo prevrelog vina.
Pribliiemo se reenju problema kad pozovemo u pomo Titu poslanicu. U njoj Pavle poziva
svog mladog saradnika da da uputstva starim enama: Staricama takoer da ive kao to se pristoji
svetima, da ne budu opadljive, da se ne predaju vrlo vinu, da ue dobru. (Titu 2,3) Izraz je tamo jai
nego u poslanici Timotiju: Ne koji mnogo vina piju (koji se ne predaju mnogompijenju vina). Da
li su u ono vreme stare ene, koje su postale hrianke, morale da budu opomenute da se ne opijaju
prevrelim vinom? Da li su takve ene bile podobne da se ue dobru ili vrlini? Uz to bi takva
pretpostavka stajala u velikoj suprotnosti sa 1. Timotiju 3,11. gde se enama, akonicama zabranjuje
~ 132 ~
da uopte piju vina. Ne moe se tano odrediti da li Pavle govori samo o jednima, drugima ili o
svima. Re koja se u 11. stihu upotrebljava za trezven je nephalious, uzdran. Zapleemo se u lose
protivurenosti, ako pretpostavimo da su akoni i stare ene smeli pomalo da piju vina, a da su se
nasuprot njima stareine i akonice i verovatno sve druge ene morale potpuno uzdravati od vina.
U Pavlovoj poslanici Titu veoma se naglaava uzdravanje od alkoholnih pia. Prema 1,7.8.
stareina zajednice ne sme biti blizu vina, mora da bude razborit i razuman (sophrona) i da vlada
sobom, egkrates. Stari ljudi moraju da budu trezveni, nephalious, uzdran od vina i razuman i
razborit, sophrona (pogl. 2,2).
Kada rekapituliramo, onda Pavle zahteva od stareina crkve, od akonica, od ena uopte, od
starih ljudi uzdravanje od vina. Da li je sada pretpostavka razumna i prihvatljiva da su akoni i
stare ene predstavljali jedini izuzetak?
Takva misao nije mogua ve ni zbog toga, jer isti apostol Pavle u 1. Solunjanima 5. poglavlju
od svih lanova zajednice oekuje trezvenost, tj. uzdravanje od vina. Iste pretpostavke nalazimo i
kod Petra (1. Petrova 1,13; 4,7; 5,8).
Oigledno da reenje moramo traiti na drugi nain. Jedan smer daje nam Pavle u Titu 1,12.13.
I deo. Tu on govori o Krianima i potvruje otar sud nekoga od njihovih: A ree neko od njih,
njihov prorok: Kriani svagda laljivi, zli zverovi, besposleni trbusi. Svedoanstvo je ovo istinito.
Da bismo bolje shvatili smisao ove izjave citiraemo Biblijski komentar o trezvenosti. Tamo u
1. Timotiju 3,8. stoji: Prekomerno pijenje, ak i bezalkoholnih pia, bilo je u Pavlove dane porok i
odgovaralo je takoe obinom naslaivanju - neumerenom uzimanju hrane, ali ne one prevrele.
esto suse nudile nagrade onima koji su na takmienjima u jedenju - ne na takmienjima sa
opojnim piima - najvie drali. (str. 368)
U Titu 1,12. Kriani se nazivaju besposlenim trbusima ili naslaivaima. Krajnje je
neverovatno, upravo iskljueno, da su se u ono vreme ene odavale alkoholnim piima. Ali, neto
drugo je tada bilo znaajno: prekomerno pijenje neprevrelog groanog soka meu enama.
Pastor V. M. Tajer je pisao: Jasno je da je zabrana opijanja obuhvatala svako zadovoljavanje
koje vodi opijenosti. Dr Daf objanjava: ,Osudom na smrt Biblija osuuje bilo koje i svako ono
sredstvo koje prirodno i neizbeno vodi tome. To moe da uputi na ne prevreli groani sok i da se
pri tome upotrebi re ,mnogo, da bi se zatitili od prekomernog uivanja (pijenja), poto Plinije,
Kolumela i dr. govore da su mnogi Rimljani do te mere drali ,da su svoje stomake punili, a onda
sadraj ponovo izbacivali uz pomo sredstava za povraanje, da bi zatim ponovo pili... Biblijska
apstinencija je ,umerenost u upotrebi onoga to je dobro i u uzdravanju od onoga to teti.
Jo je Solomun znao za potrebu da se dri mere u uzimanju onoga to je dobro: Kad nae
med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najevi ga se izbljuvao ga. (Prie 25,16) Setimo se i Pavla koji je
Timotiju preporuivao da pije po malo, dakle ne mnogo oinos, vina (1. Timotiju 5,23). Kao to
smo Videli, tamo se radilo o neprevrelom groanom soku.
Dr teol. V. H. Rule pisao je u svom Brief Inquiry (Kratko istraivanje): Groani sok je u
staro doba bio uglavnom poznat kao pie seoskog stanovnitva koje se pilo u odreenim prilikama;
kad se briljivo odravalo, osobito pie Epikurejaca. Rimljanke su mu bile tako odane, da su najpre
njime punile svoj eludac, a onda ga izbacivale uz pomo sredstava za povraanje (Vetstajn u 2,13)
- citat od Lija i Bernsa koji zatim dodaju: Mi smo sa svoje strane uputili na Lucijana gde smo nali
sledei primer: Proao sam Jupitera mi, kao oni koji piju gleukos, svoj stomak naduvaju njim, i
onda trae sredstvo za povraanje. (Filos 39).
Sasvim je sigurno da je itaocima bilo poznato pastoralno pismo o kome je Pavle govorio. Oni
su znali iz istorijskih podataka i konteksta, na koje je vino on mislio. Zabranjeno je bilo samo
~ 133 ~
~ 134 ~
~ 135 ~
I Tiro
Tiro je zajedniki pojam i oznaava prirodni proizvod okota. Moe da se posmatra kao vinov
plod, plod okota, plod vinograda i nije, dakle, iskljuiva oznaka za isceeni sok, ve za sam plod.
Tiro je groe u svom nepreraenom, prirodnom stanju. Re tiro u Starom zavetu javlja se 38
puta, i to na sledeim mestima:
1. Mojsijeva 27,28.37; 4. Mojsijeva 18,12; 5. Mojsijeva 7, 13; 11,14; 12,17; 14,23; 18,4; 28,51;
33,28; Sudije 9,13; 2. O carevima 18,32; 2. Dnevnika 31,5;32,28; Nemija 5,11; 10,38.40; 13,5.12;
Psalam 4,8; Prie 3,10; Isaija 24,7; 36,17; 62,8; 65,8; Jeremija 31,12; Osija 2,8.9; (prema drugim
prevodima Osija 2,10.11); Osija 2,22 (ili 24); Osija 4,11; 7,14; 9,2; Joilo 1,10; 2,19.24; Mihej 6,15; Agej
1,11; Zaharija 9,17.
II Yajin
Yajin oznaava isceeni sok od groa, ali ne i sok drugog voa. Yajin sam ne govori jo o tome
da li je sok neprevreo ili prevreo. Tek kontekst moe da nam pokae da li je re o neprevrelom ili
prevrelom soku. Kod nekih biblijskih mesta nedostaje takav podatak, zbog ega kod takvih tekstova
ne moemo da odluujemo o emu se radi. Ali, kod mnogih tekstova jasno se vidi na ta se misli.
Re yajin i aramejska re chamar istog znaenja javlja se u Starom zavetu 141 put, i to u:
1. Mojsijeva 9,21.24; 14,18; 19,32.33.34.35; 27,25; 29,11. 12; 2. Mojsijeva 29,40, 3. Mojsijeva 10,9;
23,13; 4. Mojsijeva 6,3 (dvaput). 20; 15,5.7.10; 28,14; 5. Mojsijeva 14,26; 28,39; 29,6; 32,33.38; Isus
Navin 9,4.13;Sudije 13,4.7.14; 19,19; 1. Samuilova 1,14.15.24; 10,3; 1 20; 25,18.37; 2. Samuilova
13,28; 16,1. 2; 1. Dnevnika 2,29; 12,41; 27,27; 2. Dnevnika 2,9.14; 11,1; Jezdra 6,9; 7,22 (chamar)
Nemija 2,1; 5,15.18; 13,15; Jestira 1,7. 10; 5,6; 7,2.7.8; O Jovu 1,13.18; 32,19; Psalam 60,3; 75,9; 78, 65;
104,15; Prie 4,17; 9,2.5; 20,1; 21,17;23,30.31; 31,4.6; Propovednik 2,3; 9,7; 10 19; Pesma nad
pesmama 1,2.4; 4,10; 5,1; 7,9; 8,2; Isaija 5,11.12.22; 16,10; 22,13; 24,9.11; 27,2 (chamar); 28,1.7 (dva
puta); 29,9; 51,21; 55,1; 56,12; Jeremija 13,12 (dva puta); 23,9; 25,15; 35,2.5.6.8.14;
40,10.12;48,33;51,7; Pla Jeremijin 2,12; Jezekilj 27,18; 44,21; Danilo 1,5.8.16; 10,3; Danilo 5,1.2.4.23
(chamar); Osija 4,11; 7,5; 9,4; 14,8 (7); Joilo 1,5; 4,3; Amos 2,8.12; 5,11; 6,6; 9,14; Mihej 2,11; 6,15;
Avakum 2,5; Sofonija 1,13; Agej 2,12; Zaharija 9,15; 10,7.
III ekar
ekar se prevodi sa silovito pie i opojno pie. ekar oznaava sok od drugih plodova, a ne
od groa. to vai za yajin, tie se i ekara: ekar nije ve po sebi silovito pie, ili opojno pie,
ve tek u svom prevrelom stanju postaje opojno pie. Prvo znaenje ekara je slatko pie. Re se u
Starom zavetu javlja 23 puta:
3. Mojsijeva 10,9; 4. Mojsijeva 6,3 (dva puta; 4. Mojsijeva 28,7; 5. Mojsijeva 14,26; 29,5; Sudije
~ 136 ~
13,4.7.14; 1. Samuilova 1,15; Psalam 69,13; Prie 20,1; 31,4.6; Isaija 5,11.22; 24,9; 28,7 (tri puta); 29,9;
56,12; Mihej 2,11.
IV Oinos
U Novom zavetu upotrebljava se grka re za vino, oinos. Ova re oznaava groani sok u
svom neprevrelom, kao i u svom prevrelom stanju. Tek kontekst mora da otkrije o kojoj se vrsti vina
radi. Ovu re sreemo u Novom zavetu u sledeim tekstovima:
Matej 9,17; 27,34; Marko 2,22; 15,23; Luka 1,15; 5,37.38; 7,33; 10,34; Jovan 2,3.9.10; 4,46;
Rimljanima 14,21; Efescima 5,18; 1. Timotiju 3,8; 5,23; Titu 2,3; Otkrivenje 6,6; 14,8.10; 16,19; 17,2;
18,3.13; 19,15.
~ 137 ~