1

RANKO MARINKOVIC /
KIKLOP
KIKLOP
Marinkovi Kiklop
MAAR...MAAR...

zavie

glas s krova. Melkior se

nae

kod

stepenica to

ograde

vode u podzemlje; nad

njima

svijetli

GOSPODA.

ploica

Sa

suprotne

se

druge

stepenice

pod

natpisom

DAME.

od

stepenica,

strane
ukrtaju
X

pomisli,
reciprone
brojnici

vrijednosti,
GOSPODA

brojnici

DAME

(ukrteno

mnoenje), a
nazivnici svravaju dolje u
majolici i porculanu, gdje
nazivnici ute s
potovanjem:

uje

se

samo mutan apat vode,

pitanje

ventila

ventilacije.

um

Kao

utrobi

transatlantika.

Mirna

plovidba. Silaze putnici s

veseljem i bukom
kao da idu u brodski bar
na

aicu

Vraaju

se

whiskya.
zatim

na

palubu, bodri
zadovoljni,
sru

uivanjem

svjei

veernji

napitak

iz

MAAROVA

zraka.
Sve

je

Visoko

osvojio
gore

na

MAAR.
krovu

palae razvio platno kad

je pao mrak i
stao se derati - MAARCENTROREKLAM! Kad je
ispisao

po

tajanstvenim

platnu

svjetlom svoje mono ime,

MAARova

slova

luckasti

izvedu

divertisman

pjevajui
unisono neku pjesmu u
slavu

svoga

Odskakuu

gospodara.
zatim

zamraeno nebo, a

on

jo

jednom

vikne

zadivljenom svijetu MAARTONFILMSKA REKLAMA.

Pojavi se zatim kua jadna
i prljava, naherena krova,
izvaljenih vrata, a iz
njenih prozora u paninom
strahu iskau zguvane i
musave koulje, sablasna

torza bez glave i nogu. Uz

muziku
vuku

dance

se

macabra

bolesne

rtve

neistoe
prema kotlu na vatri u
kome
gusta

nestrpljivo
bijela

pjena.

kipi
S

usidjelikim
nepovjerenjem,
oklijevajui jo na samom

rubu kotla (boje se da ih

ne nasamare)
skau koulje u pjenu... i
gle, nepovjerenje je bilo
posljedica glupe
predrasude, jer evo kako
jedna za drugom blistavo
bijele izlaze iz kotla i

10

marirajui u redu pjevaju

oduevljeno "Radion pere
sam". - Onda se na platnu
pojavila

sfinga

pita

gledaoce dalekim
Marinkovi Kiklop
pustinjskim glasom: "Je li
to

mogue?"

lijepa
pokazuje

odmah

daktilografkinja

11

kako

nije

istovremeno

mogue
pisati

na

dvije pisae maine. "A je

li ovo
mogue?" pita sfmga. Ne, ni to nije mogue... da
voda tee uzbrdo. Pa ni to
nije mogue, da se kua
gradi od krova, ni to da se
Sunce okree oko Zemlje,

12

"ali je zato mogue da

"Tungsram-Crvpton"
sijalice

sa

dvaput

spiraliziranom niti
daju

dvostruko

jae

svijetlo, uz isti potroak

struje"... i zasja na platnu
arulja kao sunce nebesko
te je valjalo i zamiriti od
stranoga sjaja. - Jada

13

na

platno

doplee

nestana

djevojica

piknjastoj

dinderlici

izdeklamira
djevianskim
internatkinje
sestara:

glasom
kod

asnih

"Sjajno

pere

sapun Zora,

14

to se zbilja mora priznat...

priznat mora", popravlja
pogreku, uzaludno,
gledaoci

se

smiju.

Djevojica

se

povlai

postideno.

Nakon

djevojice slijedi
putnik,
kovega,

vue dva teka

a

iza

njega

vijuga cesta u beskrajnoj

15

perspektivi.
putnika

Odozgo
sunce

bije

vatrenim bievima, no on
koraa lako i
veselo,

namigujui

lukavo doaptava publici u

povjerenju: "Sa Palma
potpeticama prelazite dug
put bez ikakva umora" i

16

pokazuje

ogromne

tabane: doista, Palma potpetice!

-Onda navali silna horda
ohara, buha, stjenica i
ostale strane gamadi, a
gore iznad horde guste
formacije moljaca i muha
uz

17

pratnju

brzih

komaraca...

eskadrila
Kad

odjednom zauje se teki

topot kopita, a
malo zatim dojuri na konju
Flitov grenadir naoruan
uvenom

Flitovom

trcaljkom
- i zaas bojno je polje
prekriveno

izginulom

18

vojskom

(gamadi).

Iz

valjka
pisaega

stroja

"Remington"

raste

legendarni

lik

velikog

Napoleona s vlasima na
elu kao u pijanice. Raste
Napoleon,

raste

Remington, a kada su njih

dvojica

19

prekrili

cijeli

globus,

Remington otkuca preko

ekvatora historijske rijei:
"Osvojili smo cijeli svijet" i dospjeli na Svetu Helenu,
mrmlja Melkior, ne
hvalite se mnogo. - Zatim
"Singer"

od

Euroazije

Amerike ije aren kaput

20

trbonji mister Globusu; od

Afrike mu ije crne hlae,
a

od

Grenlanda

bijelu

kapu
- i mister Globus grohoe
od zadovoljstva. - "Bata"
pita prolaznika to epesa
ulicom

munje

mu

sijevaju iz kurjih oiju: "Je

li to potrebno?" - Nije,

21

odgovara

Melkior,

ako

kupujete cipele kod Bate.

Cipele su antejska veza sa
materom zemljom, tajna
snaga ovjeka-pjeaka... I
eto "Brilla" kako svojom
pastom
obuu:

ljubi
dvije

ljudsku
dugokose

etke umiljavaju se i meko

se maze

22

kao dvije lukave make

oko pjeakovih nogu; on
sveano koraa, a cipele
se
sjaje! - Kastner i Ohler,
najvea robna
Marinkovi Kiklop
kua na Balkanu, prosula
iz

roga

svog

obilja

23

nevjerojatne

arobne

stvari, "od
igle do kamiona", a mata
gledalaca kljuca, kljuca po
tim raskoima. -Julio
Meinl sve hoe da napoji
kitajskim, cejlonskim, ak
i ruskim ajem, a od kava
-

24

samo kava Haag, jer ona

tedi vae srce. - Kihni ako
moe nakon Baverova
aspirina! Dok ti spava,
Darmol radi, a Planinka
aj ima patriotsku dunost
da
isti arijevsku krv. Elida
krema strepi za tvoj teint.
"Interkozma" se kune da

25

za

najkrae

poumiti

tvoju

vrijeme
ogoljelu

glavu. "Kalodont" je ljuti

neprijatelj
kamenca,

zubnoga
a

"Vi-Ha-Ge"

vas vragoljanski pita jeste

li
mukarac? I na koncu "Prvi hrvatski zavod za

26

sjajne

pogrebe",

uz

najvee
potovanje slobodan je da
vas

podsjeti

na

vae

dostojanstvo pa... izvolite

pogledati:

crno

lakirana

kola s baroknim zlatnim

anelima,
crne

konji

sjajne

27

dlake,

udoban

koveg,

pratnja

uzorno

trijeznog

osoblja

admiralskim

kapama te
je

tako

jedan

vaa

uspjeh

smrt
i

jo

ljepota,

gotovo poetina...
MAAR-CENTROREKLAM
objavljuje urbi et orbi s

28

visokoga krova svoj visoki

standard.
Od njegove silne akustike
jedva se i uje iz mrane
vee

nemono

zapomaganje
slijepca-prodavaa:
"Konane sve-zice, crne,
ute - dva dinara; deset
kuverata i

29

deset

papira

dinara..."
slijepeva

est

Monotona
litanija

zvui

umorno i bez
uvjerenja; jadna usmena
reklama

eli

samo

da

prikrije prosjaenje, to i
nita
vie.

30

Melkior se sklonio u veu

k slijepcu-prosjaku i uzeo
motriti: to moe ovaj
MAAR? Gledalac zaneseno
uzdignuo glavu i pije kao
koka naslikanu udobnost
blagostanja.

Gleda

iz

svoga prizemnoga stanja

MAARovu
fatamorganu, slua

visoku

31

njegov

glas

sa

"onoga

svijeta" i ve je omamljen
raskonom iluzijom svoje
vjeno
prieljkivane
razmaenosti, kad se javi
glas prokletih malih stvari
- konanih

32

svezica, crnih, utih, dva

dinara... i osjeti svoja dva
dinara u depu i svoju
potrebicu

za

svezicama

crnim ih utim. Potamnio

je Tungsram-Crvpton sjaj...
i
to

meni

Flitov

grenadir... i vidim daje trik

33

to

Napoleonom...

Propala je
veer.

Aumrijeti

voljan

zbog

je

bio

"Prvog

hrvatskog"! Sto te slijepce

negdje ne
skupe

da

pletu

korpe,

nego tako... prosjae! Tu

je

misao

Melkior,

osjetio

ve

34

od

nestrpljenja

uz

prosjaku molitvu. Sto im

ne otvore azil s ogrijevom,
jadnim
slijepim ljudima, utedjeli
bi

na

svijetlu...

htjede

popraviti svoju okrutnost,

kupi ak i par svezica
utih (a trebaju mu crne) i
sve bi neto htio

35

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
uiniti

za

slijepog

ovjeka... Baci na zemlju

komad

srebrnog

novca,

pokupi ga i
upita slijepca: "Vama je
ispao

ovaj

novac,

ne?"

"Bit e, upalj mi je dep",

36

odgovori

slijepac

poluozbiljno-polualjivo,
za svaki sluaj, no uzme
novac,
gramzljivo.
udan

gest

pomakne
blizini.

Sa

jedno

milosra
lice

sveenikim

ovratnikom oko

37

vrata, ovjek je tek usput,

probijajui se kroz vrevu, s
tunim nehajem bacio
pogled gore na MAARove
arolije.

Onda

se

obradovao od "istinskoga
sjaja" kad je
Melkior pronaao (o, kako
kranski!)

nain

da

38

slijepcu udijeli milostinju.

"Kad
daje milostinju ne trubi
pred sobom"... Potapao
ga

je

po

ramenu

osmjehnuvi
mu se s odobravanjem
ponovno utonuo u vrevu.
Melkior je jo uspio da mu
vidi

39

glavu, smeuranu, tunu,

iscijeenu meu akama
nekog stranog zla, i par
golemih uiju na njoj to
strogo

stre

strane

na

dvije
svijeta.

Zaprepastila ga
ta udna veliina, toliko
slina jednoj ve davno

40

poznatoj

dobro

upamenoj
veliini..^ No tada je ta
glava bila crvena i puna,
mlada i strahovita, s tim
istim uima nalik na krila
u

imia

valovima

bujne kose koja ih je titila

od
smijenosti

41

Taj tanki blijedi vrati! tiho

usklikne Melkior, je li to
mogue?
No,

za

njim!

Mora

jo

jednom vidjeti te ui!

...A tko bi znao imaju li
one
gdje

tamo

neko

kriju

uspomene? Imaju

mjesto
svoje

42

li neki tajni pretinac na

pero iz kojeg uveer, kad
se zavuku u samou, vade
neke

male

stvari

koje

miluju i jecaju nad njima?

Melkior

otpone

romantinu

priu

svoju
o

zagonetnoj dui sveenika

to luta u

43

gradskoj vrevi traei mira

i

spasenja...

Ali

to

je

drugo, ta pria o
romantinoj dui... Te ui
vuku jednu drugu tajnu
kojom

je

zatam-njeno

cijelo
njegovo djetinjstvo. One
katehetske

pljuske

nosi

44

jo

uvijek

na

svojim

obrazima
kao

zagonetku.

sve

kasnije to se dogodilo s
don Kuzmom zaplela je
njegova
djeaka mata u priu o
neobinom ovjeku. ak
je

bio

proglasi

spreman

da

ga

45

muenikom, mada mu je
muenik

raspalio

par

prevrelih

uaka

po

ljupkim obrazima.
(One zrelije ene govorile
su tada da "to dijete" ima
ljupke obraze - i ljubile
su ga, ak i grizle za
obraze, usidjelice.)

46

Svi

razredi

Melkiorove

kole, pa i oni maliani iz

prvoga to nisu jo znah
napisati

ni

i,

znali

su

nacrtati uho. Svi i svuda i

u svakoj zgodi crtah
su uho. Uho na tabli, na
klupi, na podu, na putu,
na plotu, na zidu, na svim

47

zidovima

gdje

god

se

naao komad ugljena pri

ruci.

Sve

su

knjige,

biljenice
iarane uesima. Uho na
listu agave, u pijesku na
plai.

Pojavila

se

tajna

sekta
otoista,
manijaka,

aurista,
in

hoc

usnih
signo

48

vinces. Svuda uho, kao

riba
prakranska.
golemo,

Uho
ogromno,

natprirodno na kakvoj god

krumpirastoj glavi.
Nije vana glava, vano je
uho... to bolje nacrtati.
Svladati tehniku i

49

ablonu. Odrasliji mladii

plesali

su

irokim

charleston

nogavicama

u
(po

modi),
a mah su fanatino crtali
uho.

Nisu

znali

zato

crtaju ba uho. Pitaju ih

roditelji,

uitelji:

zato

crta uho? - Svi crtaju,

50

odgovara mali i udi se

to
se ni to ne smije. - Zaraza,
slegnuli

ramenima,

ospice. A iz centra stigao

telegram

andarmeriji:

ispitati da li je ta pojava u
kakvoj
komunistima?

vezi

51

Glupe

djeje

manije.

Sakupljati marke - to rade

i odrasli, filatelisti,
mislioci

potanskoga

smjera.

Ali

sakupljati

rogaeve sjemenke! - to
rade
seminaristi
Melkior

ih

(neovisni).
je

imao

na

52

kilograme. Bacio je sve

kad je
dolo

pletenje

arape,

dakako,

arapa.
nikada

nisu stizale do pete; nisu

znale
za korisnost rada, ni za
tetnost.
Crtanje

uha

buknulo

odjednom i proirilo se

53

kao kuga. Poduzimane su

kasnije i
neke

mjere

(kolskih

vlasti), ali one su pojaale

poast: otkrio se smisao
tog
uha... koji dotad moda
nitko nije ni znao.

54

Melkioru se inilo duboko

uvredljivim i nedostojnim
kad je saznao za razlog i
nikad

vie

uha.

Ali

dohvatila

nije
i
don

nacrtao

njega

je

Kuzmina

ruka. Kad je
prola fizika bol osjeao
je stid pred katehetom,
traio je svoj dio krivnje.

55

Od stida vie nije iao u

kolu da se ne bi morao
susresti s don Kuzmom. I
nije
ga

ni

sreo

vie...

do

veeras. (Ali u kakvom

jadnom stanju!)
Don Kuzma je unosio u
borbu odvie strasti da bi
mogao pobijediti. Bilo je

56

besmisleno to je radio,
ak i ludo, te se inilo,
hoe

golim

rukama

(to

jest,
crnkama) izbrisati sve te
"ui"

oko

sebe

to

ga

izazivaju. Uputao se u
bezumna
kolektivna
razredima,

ukanja
naprosto

po
iz

57

preventivnih

razloga.

Razmahujui
svojim
njegova

tekim
je

rukama

osvetnika

revnost svuda stizala kao

kazna
boja.
Svakome

je

aku

osvetniki priio po neki

58

naziv iz zoologije. Nekima

i po dva,
kombinirana.

Uzimao

je

imena

udnovatih

ivotinja da
LU
Marinkovi Kiklop
bi

se

on

nekome

narugao, da bi se tome

59

netko smijao... Ali smijeha

nije bilo,
ve

podmukla

djeja

lukavost: kako da prou

ispod udaraca.
Otkriva don Kuzma tamo u
klupi nekog klipana to
brie ptiji nos u rukav a
kosa

60

mu

ko

slamnati

prerasla

vrat

krov

ui

(popriline):
- A to je ufanje?... reci ti
tamo, Kondoru Andski?
Osjea

ornitoloki

egzemplar
maa

dva

don

pogleda na svom

svijetla
Kuzmina

61

ptijem licu i odmah sebe

identificira kao grabljivu
ptiurinu sa Anda.
- Uf... ufanje je... ufanje je,
kad...
- Doi, da ti ja kaem... na
uho.
Ide

Kondor

katedri

rukom na uhu (kao da nije

62

dobro uo) no don Kuzma

ga klepne
po drugome uhu svojom
tekom

mesnatom

rukom. Jedan uenik sa

smijenim nosom,
te se inilo da mu se lice
neprestano

smije,

nesvjesno trgne glavu od

udarca po

63

Kondorovom

uhu.

Don

Kuzma ga zato i odabra:

- A to je to ljubav, ti...
Kljunau udnovati?
- Lju... ljubav... je, kad
se...
- ...Kad se dobije po tom
kljunu slinavom - dovri
don Kuzma odgovor a nos

64

Kljunaev proizvede upalj

i vlaan zvuk od udarca,
pa

krvlju

posvjedoi

svoju
nevinost.
- Hajde, reci mu ti, Foka
Pingvinski,

to

je

to

ljubav? - To je bio malen

paljiv

uenik

koji

od

straha nije mogao zinuti.

65

Krupnim

oima

sumnjiavo prati
kretanje

don

Kuzminih

ruku: prikuplja sve svoje

oskudno lukavstvo kako bi
izmaknuo

udarcu...

Ali

odjednom desilo se da je
djeak
glavu i

odluno

podigao

66

zagledao se drsko u don

Kuzmino uho. Vidjelo se
jasno kako se to uho pod
njegovim pogledom stidi.
Mijenja

boje:

blijedi,

crveni se sve jae, sve

ljue, u
grimiz, u purpur, u boje
olujnoga neba. Oekuju se

67

munje

udarci

groma.

Cijeli
razred poniknuo, polegao
po klupi, zna to sada
slijedi. Svi u mati sad
crtaju
strano,
ubilako

osvetniko,
uho:

sad

svi

znaju zato se to crta... Ali

uho

68

poinje da tamni u olovnu

modrinu,

sumorni

indigo: bijes je u njem

zamro,
ostala

je

prebijena

samo
krv.

mrtva,
-

Don

Kuzma spusti ruke, okrene

se i izae
iz sobe.

69

Melkior

umalo

zapljeskao.

Divan

nije
prizor

ljudske veliine! Osjetio je

uvstvo
udnog

rastereenja

od

mune misli o don Kuzmi:

Marinkovi Kiklop
otkrila mu se odjednom,
nejasno

mutno,

sva

70

teina

njegove

sudbine.

Prvi put se
tada i javila u njemu ta
rije; izgovorio je u sebi
sudbina

gotovo

zaplakao,
potresen.
"I ree Bog"... govorio je
don Kuzma uzvieno... i

71

ondje pred njima stvarao

je
svijet. - "I svjetlo bi!" I
opet ree Bog... ali Adam i
Eva pojedoe jabuku a
Bog

ih

istjera

iz

Raja

zemaljskoga. Don Kuzma

ih je lino tjerao iz razreda
pokazujui prstom prema
vratima.

znoju

lica

72

svoga zaraivat e kruh

svoj! I
otponu
nevolje.

tada
Kain

ljudske
ubi

brata

svoga Abela; Absalon se

die protiv
oca svoga Davida; Jakov
bjei pred bratom svojim
Ezavom, a sina njegova
Josipa

73

roena

braa

Misircima;
zavodi

prodae
Putifarka

Josipa;

Josip

iskuava brau;
Benjamin. Tri mladia u
uarenoj pei; Daniel u
jami

lavovskoj;

Jona

utrobi
kita; David ubija Golijata;
strana pria o Samsonu

74

koji

magareom

eljusti

pobi
tisue Filistejaca, a svlada
ga propala enska i preda
na milost i nemilost
neprijateljima

njegovim.

Na mjestu kad je prokleta

Dalila iala Samsonovu
kosu

75

Don

Kuzmino

se

lice

preobrazilo, gorina mu je
vezivala rijei, oi mu se
zavile
u tugu. Melkior je vidio
don

Kuzmu

oslijepljena

oiana,
usred

fili-

ui

mu

stejskog
hrama,
osamljeno

stre

meu

76

stupovima...

Ali

tada

Samson, oajan,
zavapi prema nebu i ree:
Gospode,

Gospode!

opomeni me se, molim te,

samo sada,
o Boe! da se osvetim
jedanput

Filistejima

za

oba oka svoja. I zagrli

Samson dva

77

stupa srednja, na kojima

stajae kua, i nasloni se
na njih, na jedan desnom
a
na drugi lijevom rukom
svojom;

pa

onda

ree

Samson: neka umrem s

Filistejima. I

78

nalee jako, i pade kua

na knezove i na sav narod
koji bjee u njoj; i bi
mrtvijeh koje pobi umirui
vie nego onijeh koje pobi
za ivota svojega.
Vidje

Melkior

osvetnike

suze

vjerouiteljevim
potresen i satrven

oima
i

sav

79

priom, ponesen strasnom

eljom

da

osveta

bude

potpuna i strana dokraja,

on
upita

uzbueno

nevinom zanosu, naprosto

zbog osjeaja pravde:
- A je li i Dalila bila tu u
hramu?

80

Tad

padoe

pljuske

njegovim

po

ljupkim

obrazima.
Melkior

prekine

svoje

osnovno kolovanje. Nije

elio vie izai don Kuzmi
na
oi. Zbog stida i zbog
ponienja.

Zbog

kobnog

81

nesporazuma.

On

nije

don

oima,

kojih

elio
ismijati

suze

Kuzminim
moda nije

Marinkovi Kiklop
ni bilo, nego se njemu
samo

to

priinilo...

Ali

kako

da

se

to

objasni? Kako

sada

82

da mu kae, ispljuskan: ja
sam i sam alio Samsona,
gospodine?

elio

sam

samo da
i ona gadura Dalila bude
kanjena.
pitao...

Zato
Zato

sam
ste

me

istukli?
No malo zatim neto se
udno

dogodilo

don

83

Kuzmom

on

je

na

tajanstven nain
nestao. Naklapalo se da je
poslan u Rim na neku
strogu ispovijed, jer mu
samo
kardinal (po nekima i sam
sveti

otac)

otpust
grijeha.

od

moe
nekih

dati
tekih

84

Kasnije

se

ulo

da

se

nalazi kod benediktinaca

na Monte Cassinu gdje
izdrava
pokoru,

zatim

"vien"

samostanu

da

je

trapistikom
u

Banjaluci

gdje, opasan
bijelim paom s uzlovima
strogog odricanja, trapei

85

se

glau,

eu

bdijenjima,
u apsolutnoj utnji pravi
uveni

sir,

poznat

pod

imenom "Trapist".
Melkior je neto i sam uo
o tom siru... i o nekim
drugim
kojih je

stvarima

zbog

86

i uzvisio don Kuzmu do

biblijskog muenitva. Tko
je bila ta Dalila - nikada se
pravo

nije

saznalo.

Po

nekima, lijepa trafikantica

to

se

tajanstveno

smijeila
mukarcima; po drugima
neudata uiteljica koja se

87

zaljubila u don Kuzminu

muku
snagu, to, uostalom, ona
nije ni najmanje krila. A
moda nije ni jedna ni
druga
izvrila tu sramnu izdaju.
Nego

neka

trea

podla

enska osoba, moe biti

ak i

88

aneoskog

lika,

spavanju

oiala

pramova

don

na
sedam

Kuzmine

kose i poslala ih
uz

vlastoruno

pismo

samom biskupu kao dokaz

njegova grenog ivota. I
u pismu

89

daje stajalo: "pogledajte

kako sada stre gole ui
njegove". Strana poruga.
Ali

otkud

pramova?

ba
Zato

sedam
ih

je

upravo do sedam brojila?

Nije li don
Kuzma i njoj priao, u
dokolici i sitosti ljubavnoj,
a sve alei se u svojoj

90

mukoj nadmoi, kako je

perfidna

Dalila

oduzela

snagu. Samsonu? Poigrao

se
mujak
zagrljaju
raspustio

svemoni
krhke
svoju

enkice,
snagu

umornu i
raspriao

se

cinino

silnom Samsonu i maloj

91

podloj kujici... pa zaspao.

A ona
trafikantica ili uiteljica...
ili

ona

trea

enska

osoba... nagnula se nad

spavaev san i misli: gle,
kako je moj Samson sada
nemoan!
mu... i

Pa

hajde

da

92

ona nalazi u prii divnu

pouku za svoju ve davno
zamiljenu osvetu. A uz to
je
valjda teila i onoj glupoj
nadmoi kojoj jadne ene
preesto nasjedaju...
Liila ga tako nepoznata
ena sve njegove snage,

93

izvrgla

ga

strahovitoj

sramoti.
I evo ga gdje sada klipe
nesretnik

jesenjem

sumraku,
Marinkovi Kiklop
ispijen i blijed, kao da je
za svih ovih godina koje
su

odonda

nekom

protekle

94

mranom podrumu dijelio

komad

crnog

mievima

kruha

gujama

natapajui ga
svojim

gorkim

suzama.

Njegov nekadanji krepki

vrat,

na

bijesno

kome

su

ile

95

igrale kad bi se razljutio,

bio je sada tanka krhka
granica to nosi svoj
smeurani osueni plod s
dva

strana

uha

kao

pokoru.
Melkior se s mukom gibao
kroz gustu vrevu koju je
prosulo po gradu lijepo
toplo

96

predveerje. U gradu je
mirisala jesen iz otvorenih
voarskih izloga svjeinom
zrela voa: mirisi struje
ulicama

kao

blaga

opomena

prije

nekog

tekog rastanka.
Otkida

se

poneki

uti

list

drvoredu
i

uti

97

alosno kao staro pismo

nekadanje
sretne ljubavi...
Jesen, jesen... Uz muziku
sezonskog

lagera

otplesalo je ljeto -Addio,

Mare.
Jesen se uuljala u grad
neujno preko travnjaka i

98

zelenih

ploha,

proetala

se
parkovima

ocvala

kurtizana u utavoj svili,

a od njena daha zastidjele
se breze
kao nevine djevojice.
Zaronio
Melkior

bezobzirno
u

toplu

bujicu

99

tjelesa,

rijei,

mirisa,

don

Kuzmin

traei
nestrpljivo

ispijeni vrat. Laktovima i

ramenima

probija

silom

sebi
put kroz zgusnuto i ilavo
tijesto veernjih etaa i
prima uvrede i prijetnje i

100

"podvodne"

udarce

rebra. No slabo se na to
osvre. Ona dua alosna
to luta
po ovome gradu toliko mu
je

panju

zaokupila

te

umalo nije vrisnuo kad je

tu
pred
otkrio

sobom
njenu

odjednom
jadnu

101

tjelesnost kako se na rubu

plonika
sprema da prijee ulicu.
Don

Kuzma

ogledao

se

najprije

oprezno

na

obadvije
strane, zatim, oklijevajui
asak kao da ulazi u rijeku
s krokodilima, urno

102

pregazi nesigurno korito

zamahujui udno rukama
kao da doista koraa po
vodi.
,

Kako

se

uva,

dua

nemirna! samilosno misli

Melkior prelazei
ulicu,

opreznije

samoga don Kuzme.

od

103

- Ne gine se danas od
tramvaja, moj gospodine!
-

dobaci

mu

nepoznati

prolaznik.
Nije bio pijan niti je bio
neki svadljivi podrugljivac,
nego drei otvorene
veernje

novine

bio

je

uplaen i oajan, pa je
svoje stanje elio nekome

104

saopiti. Melkior je odluio

da se ne osvre na njega.
U posljednje vrijeme,
otkad su uestali pozivi
starijim goditima rezerve,
pojavili se u gradu
iznuivai novca koji su
radili "psiholoki". Takav
majstor dobaci prolazniku,

105

tako

usput,

udicu

prosuujui jo iz daljine
kakva

je

klijentova

dareljivost.
Lakovjeran

obziran

prolaznik lako zagrize u

Marinkovi Kiklop
dobaenu meku, a majstor
ga

uzme

"obraivati":

106

poziv u vojsku, sam po

sebi,
nita... da nisu tu ena,
djeca,

stari

roditelji,

bolesna (dobra!) punica,

pa
stanarina, nigdje dinara, a
zima dolazi... Eto, na to
sam spao! i zalomi

107

oajniki rukama, a rije

mu tee lako i uvjerljivo te
zaas smota svoju rtvu i
slomi

svaki

pokuaj

otpora.
Neki dan tako hita ovjek
ulicom,
urnim
korakom.

grabi

plonikom
poslovnim

108

Poklopljen
eirom

masnim
sa

sputenim

obodom, cipele aplinske svaka udara na

svoju stranu, lice zaraslo i
tuno,

pogled

zabrinut,

pozdravlja Melkiora tako,

usput, rastreseno i gotovo
nehajno, kao da ga u tom
danu po peti put susree:

109

- Zdravo, Filipoviu! - i
grabi dalje ne osvrui se.
Melkior, iznenaen, stane
i okrene se za ovjekom.
Onaj tamo ne okree se
odmah:
on tek konstatira daje ovaj
stao. Tek trenutak kasnije,
svejednako hitajui, on

110

se malko osvrne, tek od

puke radoznalosti, i ovla
rukom

domahne

"ej,

zdravo!" i
nasmijei se prijazno. No
uri

se

njemu,

nema

vremena za prijateljska
ispitivanja
ivotu.

zdravlju

Melkior

jednako

stoji zbunjeno: ne sjea se

111

ranijeg

susreta

tim

licem. A opet, sjeti se da

mu nije odzdravio i poboja
se
da se ovjek ne uvrijedi.
Htjede

ak

za

njim

potrati i razjasniti stvar,

moliti
za

oprotenje.

Ah

onaj

tamo zna to se ovdje

112

deava, zna da ovaj stoji i

da
gleda za njim, pa stane i
on i gleda Melkiora sa
smijekom ovjeka kome
nije do
smijanja.
glavom

Lako

maui

predbacivanja

znak
stane

pribliavati Melkioru

se

113

sporim

reklo

bi

se

strpljivim korakom. Cijelo

njegovo dranje (kada se
pribliio) izraavalo je stid
zbog

"takvog

izgleda"

pred prijateljem koji ga u

takvom

liku

nije

ni

izgovori

prepoznao.
-

Cviker

osjeajem krajnjeg stida

114

oplakujui

svom

svoju

opaku

prezimenu
ujedno

sudbinu. - Eh, izmijenio se

ja... - doda elegino
zagledajui

turobno

prolost. ak mu se i oi
ovlaile... ili se Melkioru
samo
inilo.

115

- Ja doista... ne mogu... promuca Melkior i sam

zbog neega postien.
- Kako? Ne sjea se?
Trea realna, dvije klupe
iza tebe... Cviker. Iz
latinskoga

vjeni

drugi

red. Ante, aput, dvaput,

triput - i odoh ja u aut! Ti
si

116

iao dalje, ja zaostao. Kao

sad

te

gledam,

tvoju

pametnu
Marinkovi Kiklop
glavu. Do tebe je sjedio
onaj

mali...

zvao?...

ekaj,

kako

prezime

mu je bilo
neto to se jede...
- Opolski?

se

117

- ...ih pije, vidi! Znao

sam, tako neto...
Melkior

se

Nikada

snebivao.

ovjeka

prezimenom

Cviker

s
nije

poznavao u svome
ivotu,

sasvim

ovaj

se

ve

udomaio

razgovoru, ak ga uhvatio
za lakat i

118

drmao ga intimno: budi u

njemu

mladenake

uspomene.
Melkior uzeo prekapati po
svom sjeanju ne bi li ipak
ieprkao odnekle ovog
Cvikera.

Moda

je

on

doista postojao u nekoj

tamo klupi iza njega kao
skromni,

119

neprimjetni ai koji se
niim nije isticao?...
Cviker je gledao dotle u
njega s nadom.
- No? A sjea li se kad
smo zimi divlje kestenje
bacali u pe, pa nastala
pucnjava, a?

120

- Da, i to smo radili... samo, ja nisam Filipovi! i tu svoju sumnju

Melkior priopi Cvikeru.
- Filipovi? - iznenadi se
on i lupi se po elu. - Eh,
pa da, ima pravo! Sve
sam pobrkao, godine su
prole,

zna.

Pa

da,

121

Filipovi

je

sjedio

do

mene, pravio
rebuse,

krialjke,

itao

rijei naopako, Edison nos ide... Pa da, gdje bi ti

bio Filipovi, kad si ti...
ovaj...
- Tresi - bubne Melkior
nepromiljeno.

122

- No da, Tresi Pavii!

Bogamu, sve sam...
- Ne, samo Tresi. Ja sam
samo Tresi.
- Ma da! Pa i zvali smo te
"Samotres", sjea li se? oduevljava se Cviker
svojim pamenjem te i
Melkior nesvjesno potvrdi

123

glavom, mada se nikako

nije
sjeao

da

nazivao

bi

ga

"Samotres".

tko
-

Govorili su ti valjda i drugi

"Tresi
Pavii",
Tresi",

ti:
pa

"samo
odatle

"Samotres". A to nekako
samo izleti

124

skupa Tresi Pavii kao

iril i Metod. A glupost,
kao da iril ne moe biti i
bez Metoda, je li tako?
-

Da,

glupo

potvrdi

Melkior i premjesti teinu

tijela s noge na nogu, to
Cviker

protumai

kao

nestrpljenje i to ga uplai.

125

- uri ti se? A ja sam ti,

brate,

eto,

iz

bolnice.

Stara kubura s bubrezima.

Doktor veh "bubreg mora
van" - Cviker napravi otar
pokret kao da palcem sebi
para slabinu - a ja velim
"priekaj ti. Jok, ne dam
bubreg
Marinkovi Kiklop

126

u pirit!" I tako ja, moj

Samotresiu,
lijepo

izgubio

namjetenje

kod

"Prve
hrvatske". Bio sam jutros
kod direktora. Veli: sutra
je sjednica uprave,
predajte

molbu.

Taksiranu? - Taksiranu. -

127

Obino? Sedamdeset pet?

-Sedamdeset
pet.

Kratko

jasno.

Zbogom - zbogom. Dok

sam leao u bolnici, ena
sve zaloila
to smo imali. Da imam
to
nita

zaloiti...
vie.

namjetenja -

ali

nema
Bez

128

nema kredita. A to da ti
priam, zna kakvi su nai
filistri. Sjede na parama,
a ovjek neka crkne zbog
piivih sedam banki, uh!
Cviker

uuti,

pokunjivi

glavu
u

oekivanju.

Tek

krajikom oka on zvjerski

129

prati

Melkiorov

zbunjeni

pokret u
unutranji dep gdje se
obino

krije

lisnica.

doista, Melkior izvadi

lisnicu...
-

Ah,

mislio...

nemoj,

nisam

Cviker

uini

zakanjeli pokuaj da mu
zaustavi

130

ruku. - Ja sam to tebi kao

starom... Nemam kome da
se izjadam.
- Ja na alost... - muca
Melkior stidljivo. - To je
sve to imam -prui mu
srebrni komad od pedeset
dinara i rastvori praznu
lisnicu - evo.

131

- Boe sauvaj! - uzvikne

Cviker ustuknuvi kao da
se uplaio. - Posljednji
novac, jok, brate, nisam ja
takav!
-

Ali

nije

posljednji

gotovo ga moli Melkior - ja

u ga sutra dobiti.
- Sigurno?
- Sasvim sigurno.

132

- No onda... Samo, zna,

nemoj

mi

lagati!

Ako

lae, ovo je milostinja, a

to
neu! - izjasni se Cviker
ponosno, zatim doda u
povjerenju: -1 zna, to te
molim, neka ovo ostane
meu

nama,

zar

ne?

133

Nego, gdje u te moi

nai, da ti
vratim?
-

Lako,

ve

emo

se

vidjeti...
- Eh, moj Samotres, hvala
ti kao bratu. Ovo ti nikada
neu zaboraviti, da zna!
- Strese nekako u urbi
Melkiorovu

ruku

134

pogledavi ga u lice s
iskrenom
zahvalnou. - E, pa do
vienja. Odoh ja po marke
-

poe

onim

istim

uurbanim
poslovnim korakom kojim
se i pojavio malo prije.

135

Melkior je znao da ga je
Cviker namagario, no nije
znao da se odupre toj
osobitoj

formi

bezobratine. Odluio je
tada mudro: nee se vie
osvrtati na
dobaene
sada

na

udice.
ovoga

Tako
s

136

novinama

"ne

gine

se

danas od tramvaja"
odluio je da se ne osvre,
ve da pouri za don
Marinkovi Kiklop
Kuzmom;

ponovo

izgubio

gaje
meu

prolaznicima. No ipak je
pogledao ovjeka s

137

novinama zbog nekakve

radoznalosti. Ovaj opazio
pogled

kao

odkrinuta

vrata i
odmah u njih mugnuo:
- Ne ubija se danas ljude
tramvajem,

moj

dragi,

nego evo ime - i pokae

glavom

138

krupne

naslove

novinama.
Melkior

proita

NAJSTRANIJE
BOMBARDIRANJE
LONDONA

OD

POETKARATA,

ispod

toga
est sati pakla i uasa itavi

kvartovi

139

plamenu...

No

iza

tih

uzbudljivih
rijei

on

nije

mogao

zamisliti nita konkretno,

nikakvo ubijeno dijete,
zdrobljenu lubanju, oajna
ovjeka

nad

domom,
porodicom...

sruenim
ubijenom

140

nita od onih stranih slika

to

doista

postoje

iza

naslova. Melkior je ostao

ravnoduan i to je kanda
ovjeka uvrijedilo:
-

to

velite?

To

nije

prometna nesrea, a? govorio

je

osmijehom,

gorkim

141

ponosan to shvaa doseg

strahota u tim naslovima.
- Sto da kaem? Pa to ste
mogli proitati i juer i
prekjuer...
- I juer i prekjuer... Ako
je jue i prekjuer, zar je
manje strano ovo

142

danas ? - upita ovjek

strogo. - Da se to shvati
ne treba biti doktor. Ali,
naravno,

doktori

shvate

to je bolest kad se sami

razbole. A to e biti kad
oni
tamo
glavom

prijeko

mahne

neodreeno

143

budu ovako u novinama

itali o nama?
Kad neki doktor tamo u
Kaliforniji
kako

su

bude

mrmljao

naslovi

novinama
dosadni, uvijek isti - od
juer

prekjuer?

prekjuer i juer vi i vai

144

ostali ste ivi, pa hoete li

i onda govoriti da je sve
isto i danas i sutra?
Melkioru je bio udan taj
razgovor...

otkuda

se

ovaj ba njega dohvatio?

- Pa jest, takvi su ljudi... ree

tek

da

neoekivani susret.
- Kakvi?

zavri

145

- Pa takvi... da sada mene

ili vas pregazi tramvaj,
vie bi ih uzbudilo nego te
tisue

ubijenih

ruevinama Londona. Ne
zato to bi nas vie voljeli,
ve
naprosto to nee na te
stvari da troe fantaziju.

146

ovjek nije shvaao to

mu Melkior govori, a rije
fantazija naprosto ga je
uvrijedila.
- Fantaziju? - upita strogo.
Skupi

obrve

pogleda

Melkioru u oi s
neprikrivenom
antipatijom.

Savjest,

147

savjest, a ne fantazija! to
se tu
Marinkovi Kiklop
ima fantazirati? Hou li
kriti da se bojim rata? Ne,
ne za sebe! Ni za enu! Ja
sam i njima rekao jutros
gore na vojnom... Dali su
mi

objavu

Rekao

za

Apatin...

148

sam:

za

enu

ne

govorim... Ako rata mora

biti, ne moe ga, velim, ne
biti zbog
moje ene. Je li tako? Ali
mogu li ja pogledati u oi
mom djeaku od etrnaest
godina i praviti se veselim
kao da idem na kuglanu,

149

kad deko ita novine i

zna
kako

je

vabo

probio

Mainotovu liniju i osvojio

Francusku

za

mjesec

dana? Nema
danas djece. Deko zna
kamo

ja

idem

samo

uti... A sluam one male:

tata e,

150

kau, ofirati u tenku. Eto,

na emu smo! - i ovjek
rairi ruke, pokazuje kako
u

rukama

nema

nita,

prazne ruke, bespomone.

- A to, pozvani ste... - no
ovjek

ne

da

dovriti

pitanje.
-

Mobiliziran!

vikne

surovo kao daje opsovao

151

boga.

gledajte,

tu

mladi
etaju, enske hvataju, a
nas

mobiliziraju,

devetstotu! Kau -poto ja

sam ofer
kod "Impeksa" - da sam
odreen

za

tenkista.

tenk sam ja vidio samo u

kinu!

152

Otkud ja znam voziti tenk?

A ruski... jer kau da e
Rusi dati tenkove, ruski
tenk nije za nae zemlje,
nikako i nipoto! Na to bi
trebali misliti oni tamo u
Beogradu, a ne ja, jedan
ofer, je li tako?
Melkior
don

je

oima

Kuzmu

te

traio
je

153

tenkovima jedva i sluao,

pa iz
pristojnosti

ovla

upita

ovjeka:
- A velite, nisu za nau
zemlju?
- Ma gdje! To su eline
tvrave od devedeset i
vie tona, pa kud ete vi s
tim

154

po naim brdima? Mi smo

gorovita zemlja.
-

Da,

udno...

ree

Melkior sasvim rastreseno.

Obuzela

ga

udnovata

tjeskoba
od

rijei

mobilizacija.

Znai, mobiliziraju?
- Sve u esnaest! Moj kum
je ve od prolog utorka

155

unutra.

Isto

devetstota.

Lako
njemu, on je kroja, ostao
je tu, ije injele, spava
kod kue. Nisu ga ni
oiali. A ja u Apatin!
ovjek

se

smekao

saaljevanja

od

sebe

samoga, ak mu se i oi
ovlaile. Melkior

156

osjeti nekorisnu potrebu

tjeenja kojom se poslue
ljudi kad u sebi ne nalaze
nikakvog

iskrenijeg

boljeg osjeaja.
- Tko zna? Moda samo
pozivaju

na

vjebu?

Konano, rat je u Evropi,

nitko ne
eli biti iznenaen...

157

- E, to je ono! - uzvikne
ofer oajno kao da je
Melkior

pogodio

misao

koje se
on najvie i bojao. - S tim
Hitler

rauna,

iznenaenjem! Marinkovi Kiklop

Zatim,
sasvim,

pribliivi

se

zaape

158

povjerenju: - Tu sve vrvi

od vap-skih
pijuna i pete kolone. Od
devetsto trideset i sedme
oni

se

tu

vozikaju

gumenim
amcima

fotografiraju

nae

prirodne

Turisti

gorkom

ljepote.

nasmije

se

159

ironijom kao da se utjeio

aicom ljutog alkohola. No, a vama se uri - ree
zatim zbunjeno, opazivi
Melkiorovo

nestrpljenje.

-No da, svatko ima svojih

briga. Zbogom - i ode
ponovo rastvorivi novine,
vano, kao zabrinut ovjek
u

160

toj

gomili

bezbrinih

budala.
Melkior ostane na mjestu.
Kamo mu se uri? Uini
mu

se

smijenim

saaljenje nad
don Kuzminom sudbinom?
Rije mobilizacija proela
ga uvstvom nepodnosive

161

tjeskobe, u njega je uao

nemir

nekog

stranog

iekivanja. I to sada valja

nositi u sebi... Pojavile se
(naivno,

dakako)

slike

pustih ulica, vrsto

zatvorene vee i duani...
Mrtav grad zatvorio se u
svoje zidove, uti i ne pali

162

svijetla.

Iza

zamraenih

prozora oprezno se pale

ibice, spaljuju se papiri u
pei, trpaju se stvari u
kovege:

ljudi

pakuju,

ure, putuju... Ulice su

opustjele i tihe. Tek poneki
dravni automobil projuri
mahnitom brzinom; nosi

163

vana
sve

hitna

spalite...

nareenja:
podnesite

izvjetaj... Odjeci konjskih

potkova u noi, aputanje
meu

straama

tajanstvenih rijei, strogo

vojne tajne.
Nestvarno
kao

djetinjasto,

djetinjstvu

don

164

Kuzmina

pria

Samsonu... A
Melkior

nalazi

tim

slikama ozbiljni patos vojniki.

Zamilja

sebe

snanog,
plecatog vojnika u punoj
ratnoj spremi (tako se to
kae) stoji mirno u

165

postrojenoj

koloni

sve

samih stranih Samsona

to e magareom eljusti
pobiti
Filisteje... eka se samo
zapovijed

oficira

na

bijelome konju...
U staklu meu izloenim
cipelama pojavi se tanka,

166

neugledna

silueta

gradskog
stanovnika sasvim slabe
tjelesne

konstrukcije.

Naherena pojava u odrazu

izloga
izazove u Melkioru lukavi
podsmijeh

mobilizacija

nae

odjednom u

rije
se

167

jesenjem blatu po kome

gaa

maslinastosiva

monotonija

tunih

nepoznatih ljudi na
nekom hodanju bez kraja.
Vika

ljutih

narednika,

umoran glas promoenih

cokula i
tajanstvena

rije

"ordo-

nanc"... Tako se zaeo taj

168

strah od novih zbivanja

oko
njega: ofer ide u Apatin
da ofira u tenku... po
naoj gorovitoj zemlji... U
nekoj gori pritajiti se kao
savijena buba duboko u
kori neunitivoga stabla:
eto,
ivjeti,

mene

nema...

ivjeti...

Kako

169

zatajiti svoje postojanje,

ukrasti
od ljudi
Marinkovi Kiklop
svoje
odnijeti

izdajniko
ga

tijelo,
neku

beskrajnu samou, sakriti

ga u
ahuru straha, uvui se u
privremenu smrt?...

170

Don Kuzma i ne sluti da bi

mogao

biti

objektom

jedne zavisti... Stigavi do

osobne vage invalida u
vei, skine eir, obrie
malu

olinjalu

glavu

uima...
kao
nose,

da

je
zatim

dva

anela

obrie

171

oznojeni vrati i eir s

unutranje
strane,

eir

metne

na

glavu, rubac u dep i stupi

na osobnu vagu.
Invalid je jo samo njega
ekao (bilo se ve prilino
smrklo): uzvrpolji se
usluno i tucne uurbano
svojom drvenom nogom,

172

namjesti naoale izvezane

koncem
i

odvagne

don

Kuzmu

reklo bi se s pobonou
koja mu i dolikuje. Sudei
po svemu
don Kuzma je tu dobra
stalna muterija koja je
ve

stekla

povjerenje.

puno

173

Pitanje povjerenja ovdje je

sasvim umjesno. Bolesnik
kome ivot zavisi od
svjedoanstva jedne vage
obino

ne

vjeruje

toj

trgovakoj spravi (koja je i

stvorena zbog prijevare),
a

jo

njenom

manje

vjeruje

gospodaru.

Sumnjiav je on,

174

i misli: svi gledaju kako da

ga prijevare, da mu otmu
nekoliko dragocijenih
dekagrama na koje se jo
oslanja njegov ivot, ivot,
prijatelju!
Don Kuzma sa strepnjom
saeka sudbonosnu cifru
teine koja znai bit il ne
bit.

175

ak

se

sam

neto

gorljivo

zaokupi

oko

jeziaka

na

vagi,

porjeka se malo s
invalidom i odgurne mu
ruku

nestrpljenjem,

napokon se smiri i pomiri

s
jezicima, primi ceduljicu i
ode zabrinut.

176

Melkioru

se

inilo

prisustvuje
obredu

da

lukavom
kome

se

provjerava milost
boja, a moda i boje
postojanje.

intelektualnim stidom, kao

da prua ruku

177

susjedu-kiromantu,

stupi

on na vagu uznemirena
srca. Apatin je na Dunavu,
pomisli, ime lijeka protiv
apatije...
- Koliko? - upita invalida
toboe nehajno.
-

ezdeset

kilogram,

jedan

sedamsto

osamdeset grama.

178

- Ne moe biti! - povie

uplaeno.
- Moe, moe - odgovara
invalid

sa

Naviknuo

sigurnou.
se

zanovijetanje
mravih muterija.
-Kako? Pa ja sam...

na

179

- Vi ste dovoljno mravi za

tu teinu - ree invalid s
doktorskim cinizmom. Moja vaga ne krade - doda
u korist renomea. - Mi
poteno

zaraujemo

komad kruha,
ne bojte se.
Marinkovi Kiklop

180

- Ne bojim se ja... da
krade - nastoji smijekom
objasniti

svoju

misao

nego,
recite, ne poklanja li ona?
- Nit krade, nit poklanja.
Sto ima to i klima.
- A kako je stajao onaj...
sveenik?

upita

povjerljivim osmijehom.

181

- Kao i jutros. -Znai, i

jutros je?...
-1 jutros, i jutros. Dvaput
dnevno.

Invalid

je

pokazivao elju da zavri

beskoristan razgovor: ova
mu je radoznalost ve bila
i sumnjiva, "ispituje ovaj
neto..."

182

- Ada se on ne trapi,
ujte? - navaljuje Melkior.
- Moda postaje svecem,
to vi
znate?
- Ne znam kakvim se vi
svecima bavite, a on se
kod mene aboni-rao, ako
ba

183

morate

znati.

Plaa

unaprijed mjeseno... ve
treu godinu.
- Treu godinu? A prije, to
jest prije tri godine, bio je
tei, zar ne?
- Samo, ako vi to onako...
ne

mislite?

invalid

pogleda nepovjerljivo na

184

novine u Melkiorovoj ruci.

- Da kaemo, poeo je sa
vie od osamdeset. Oi su
mu
sijevale od snage, a sada,
eto, jedva pedeset i est. I
to mu nekako uinim.
- Uinite? - Melkior se
uplai strunosti termina.
Znai, nije to vrati od

185

podruma
Monte

pokore

Cassinu?

na

A ree

invalidu licemjerno: - No,

kaem ja
vama, posvetio se.
- Ah - odmahuje invalid
samilosno - posveuje se
on majci zemlji iz dana u
dan.

186

Sui se od bolesti, jadan

ovjek, a za svaki gram ja
sam kriv... i ova moja - i
udari familijarno vagu po
eljeznom

vratu.

Dvadeset i est kilograma

to je do
sada

izgubio,

to

nita.

Slistio sam mu ih, nije ni

187

primje-tio, sve malo po

malo.
Zna da sam mu uzeo,
kako ne bi znao, ali o
tome

ni

rijei.

No

za

desetak
grama... ubijate vi mene,
ubijate, mrmlja jadnik.

188

Melkior se sjea: moda je

ipak sve to otilo na onih
sedam pramova, na
spavanju?
-

obarati

sada
vie

ga
od

moram
osam

stotina grama mjeseno.

ovjek, tako
rei, umire tu na vagi
preda mnom, a ja moram

189

voditi zapisnik iz dana u

dan.
Muno mi je, to mogu? Invalid nije lagao, doista
je

alio

don

Kuzmu.

Uveer
mu, na primjer, poklonim i
svih ezdeset grama,
Marinkovi Kiklop

190

da ga umirim za spavanje,
a ujutro ga ruim za sto
dvadeset Pokunji se, suze
mu
u

oima,

ne

vjeruje,

laete, veli, kako to moe

biti preko noi toliko? Ne
valja

191

vaa vaga, veli, popravite

vagu!

Ja

sam

ovjek,

imajte na umu! i plae od

straha. Odlazi slijepome
kolegi onamo na uglu. On
ga tamo, da kaemo, po
sporazumu,
nekoliko

utjei

grama.

Ali

sa
ne

vjeruje sad ni njemu i eto

opet k

192

meni napasti. Dobra je,

veli,

vaa

vaga,

uglavnom. To se moe,
veli, desiti po
noi,

zar

ne,

uslijed

probave i slino... No ipak,

pripazite, veli, pripazite! A
onome na uglu vaga nita
ne valja. Ja bih njemu,

193

kae, oduzeo vagu. Na

ugao se
postavio delija! Mislite li
daje

on

uistinu

slijep?

Prikrivaju se oni tako,

prikrivaju, zna se... Aja,
to u, povlaujem mu.
No, da vidimo, veli, u ime
boje,

jo

Ponovo

ga

jedanput.
vaem

194

pritiskam

malo

da

ga

umirim. Ovaj sam

avao

zabio

protezu

zbog njega pa pritiskam

donju

polugu,

oprezno,

kao da
sipam kapljice u oko. Ali
on se dosjea, ini mu se
sad

odjednom

povoljno,

odve

195

ne
vagu,

vjeruje.

Pritiskajte

veli,

pritiskajte!

Nai e se tko e i vama

pritisnuti kad vam se dua
bude vagala pred licem
bojim! i odlazi srdit i
nesretan. I sada je otiao
nesretan to je stanje isto
od jutros. A, veli, najeo

196

se kao nikad u ivotu... i

trbuh mi je pokazao. Eno
ga sada kod kolege, pa e
moda

opet

ovamo.

meni ga je, da reemo,

ao. Sui se ovjek kao
list, to
mogu ja? A duan mi je
jo preko dva kilograma.

197

- Znai, ima kod vas i

veresije?

naali

se

Melkior da bi prikrio kako

je
potresen. Invalidu se ala
nije dopala i prijee preko
nje s uzdahom:
- Ah, jadan je on ovjek,
vjerujte.

198

- Jadan, jadan - odjekne

Melkior iskreno, ali odmah
se pouri da to pokvari: A
ipak, on jo moe dobiti
natrag svoje kilograme, a
vama

tko

moe

nogu

vratiti?
Vi

ste

njega.

izgubili

vie

od

199

- Pa on e umrijeti! usklikne invalid pouno.

- A vi, zar neete? I zar
niste ve jednom umirali u
Galiciji kad vas je bratska
granata

ruskog

cara

poljubila u nogu? A poslije

su vas u pitalu, u nekom
Kapovaru,

stjenice

izjedale za kaznu, kao da

200

ste vi izmislili rat? Gle,

"sui
se"! Eh, ovjee!
I ne primivi ceduljicu o
svojoj teini, odjuri prema
uglu gdje je na vagi
slijepevoj
Kuzma

stajao
i

don

vlastoruno

izravnavao jezike i traio

im

201

ravnoteu.

Prsti

su

mu

drhtali kod te molitve gdje

je u Boga vapio
Marinkovi Kiklop
da mu jezikom na vagi
izree

svoju

milost.

doista, dobriina Bog se

smilovao!
Don

Kuzma

oduevljeno

sie i stane urno prazniti

202

depove

kao

da

sama

sebe eli
opljakati.
lisnicu,

sat,

Kljueve,
novanik

metalnim

novcem,

brevijar i rubac
i ostale sitnice sve izbaci
na klupicu do vage. ak i
eir skine - i ponovo

203

zagazi

na

Nadahnuta
samilosno

vagu.
sprava

prijee

preko

injenice da se klijent
olakao za tisuu grama i
s

osmijehom

malopreanju
Zaludu su je

iskae
teinu.

204

sveenik i slijepac drmali i

tresli (don Kuzma ju je ak
i udarao) - ona
dosljedno
svoje

ostane

izjave,

kod

stradajui

zbog istine.
To je tjeenje uvrijedilo
don Kuzmu. emu tako
glupo uljepati stvarnost?

205

"Prokleta bila!" ree joj i

odlui

vagnuti

jedanput

sa

se

jo
svim

stvarima.
Vaga sada skoi radosno
za cijelih tisuu i dvjesta
grama i postojano osta
kod

206

svog iskaza. Izdrala je

sva zlostavljanja kojima se
oborio na nju uplaeni
jaha i tvrdila je uporno
ono to je i ranije rekla.
Muenica. Njezini su se
kljunici traili s enjom
zaljubljenih ptica da se
spoje u vjeni poljubac

207

ravnotee,

harmonije

mira.
-

Ah,

uzdahne

dakle,
don

olakanjem

ipak!

Kuzma

blagoslovi

nevini
poljubac. - Vidite! - ree
slijepcu. - Znai, prvi put
nije bilo dobro. Ne

208

govorim vam ja uzalud da

vagu valja popraviti. No
kae se: "do tri puta Bog
pomae..." - Plati slijepcu
dvostruku

pristojbu,

ali

priprijeti mu prije
odlaska: - A vi vagu ipak
dajte

pregledati.

Izgubit

ete muterije, prijatelju!

209

ode

pomuenom

vjerom u ispravnost svih

vaga na svijetu.
"Interesantno",

pomisli

Melkior

sam

vjeru

njega

je

osjetivi

oslabljenu
invalidovu
vagu.
djelovalo

Na
don

Kuzmino

210

nepovjerenje;

tko

zna

kakvih sve tu ima

profesionalnih

trikova?...

Ipak stupi na slijepevu

vagu.
-

Eustahije

Izgubljeni!

Nenadoknadivi Eustahije!
- klikne glas iza njegovih
lea. Melkior se najei:
uini

mu

se

da

je

211

odjednom gol gol-cat na

vagi pred
oima prolaznika. On se
uini kao da se to vikanje
njega

ne

tie:

nastavi

sporazumijevanje

sa

svoje
slijepcem.
- Da mu se ne vjeruje, da
mu

se

ne

vjeruje,

212

gospodo!

Smijao

se

runim smijehom
pokazujui prednje zube s
velikim

tamnim

plombama.

Intelektualac, vejk,
spekulira na vagi. Gledajte
ga! Gledajte ga, milogledi!
Vojni spekulant! Pha,

213

ha, ha... Kod slijepca on

ide! Milogledi!
Marinkovi Kiklop
Prolaznici se zaustavljaju i
motre
Netko

sa
je

zanimanjem.
upitao

svoga

susjeda:
A to je ukrao? Vi ste bili
od poetka?

214

Nitko nita ne zna i nita

ne

razumije

od

tog

udnog incidenta. Ne zna

se hoe
li

tu

doi

do

neke

tunjave, to li?
Pijanac je sasvim prilazio
Melkioru,

dodirivao

mu

ui, bradu i pokazivao ga

215

publici kao da na sajmu

pokazuje

monstruma-

patuljka, enu-ribu, prase

s dvije
glave, morskog psa to je
pojeo vedskoga turista...
Slijepac isprui obje ruke
preda se da bi se obranio
od pijanca, a on mu u
svaku

216

utisne

po

dva

dinara

metalna: "Malo, ali gest

taj vrijedi" i pogladi mu
ruke.
Publika je oekivala veseo
razvoj dogaaja: nalio se
ovjek... Dobivi prvi
smijeh,
svoj
program.

pijanac

nastavi

improvizirani

217

- Molim vas, dragi barde obrati se slijepcu - koliko

je teak strah od rata u
ovog

Eustahija

Mirotoivog?
- to brbljate? Vi ste ludi zaape
uho.

mu

Melkior

218

- A vi, monsieur Brabonjak

- obrati se sitnom debeljku
to se slatko cerio
gladei sa zadovoljstvom
svoje uho - to vi mislite o
mojoj ludosti?
- ujte, vi!... - uvrijedi se
sitni

debeljko.

Pazite

samo da vas ja ne
raspalim po uesima, vi!...

219

- Pazim, vi... A svoje uho

milujete, a? Da vas ono
moda ne hrani, kao
najstariji sin uposlen kod
firme "Vau legitimaciju,
molim"? E, u tom sluaju
odnosite se prema njemu
oinski; takvo uho vrijedi
vie

od

krava.

sedam

debelih

220

I uvajte ga svakako od
iznenadnih

dodira

kojekakvim

ruetinama

koje nose
teko prstenje.
Iz

tog

debeljko

smotka
nije

rijei
izvukao

pravu nit: zbunile ga samo

rijei

221

"legitimacija" i "ruetine".
On razumno uroni meu
kapute

kiobrane

mrmljajui
neke

teko

ostvarive

prijetnje.
Pijanac,
na

meutim,

vagu,

eirom

skoi

zamahne
vikne:

izvoik, vozi!"

"Hej,

222

Dri Melkiora oko vrata,

drugom
jezikom

rukom

mae

pucka:

konje

tjera, pa
zaklopivi

oi

stane

zanosu recitirati Jesenjina:

...a poljem juri tua
trojka, na tuoj trojci tua
mladost... gdje mije srea,
gdje mije radost?...

223

Marinkovi Kiklop
i

suze

mu

potekoe.

Ponavlja "gdje mi je srea,

gdje mi je radost?" a suze
mu
cure niz obraze.
Gledaju ga ljudi kako ludo
tjera trojku na vagi a suze
mu teku, pa netko apne s

224

potovanjem "plae". Aon,

valjda je uo apat to
suosjea

njegovim

bolom,
odjednom skoi s vage i
isceri

svoje

tamne

plombe.
Podjednakoviu,

Eustahije
nemam

225

ni

kopjejke,

vi

platite

vama

izvoika - ree
Melkioru.
graanine

Ferdvenko,

"Zatvoreno"

neprimjetno objesi o
dugme
radoznalom

kaputa
prolazniku,

to se upravo zaustavio
da vidi to se tu

226

deava, limenu ploicu s

natpisom
koju

je

ZATVORENO
do

sada

drao

sakrivenu pod
kaputom, a skinuo ju je
valjda usput s vrata neke
radnje.
graanin i

Radoznali

227

ne zna to mu visi na
trbuhu, pa se smije skupa
s ostalima. A Malkior jo
jednako stoji na vagi i
znoji se od muke. Izvui
e se on kad Ferdvenko
opazi
ploicu,

pa

Ferdvenko po meni...

228

- ujte, Ugo - obrati mu se

Melkior ljubazno - gdje u
vas nai kasnije?
- Hm, Ugo? Zaboravili ste
moje

dostojanstvo

dajdamsko?
- Parampione, gdje ete
biti

kasnije?

Melkior strpljivo.

popravi

229

- Tako se govori! u HotelPimodanu,

dragi

Eustahije, zna se, u HotelPimodanu...

ili

kako

mi

kaemo,

Dajdamu. Bit e svi tamo.

Trae vas... Maestro-Ludi
Kukac
mjesecima pita gdje ste?
Neprestano vie: a gdje je

230

na umni Eustahije? Bit e

i
don

Fernando,

iznimno.

Doite.
-

Dolazim

odmah

za

vama. Samo da tu jo
neto...
Ali Ugo ga vie ne slua.
On se ve okrenuo publici
i klanja se nekome po

231

panjolskom ceremonijalu:
-

Potovanje

smjerno

plemenitom hidalgu! - Bio

je to srditi trafikant koji je
upravo
mali

zakljuavao

kiosk

osvrnuo

na

se da

svoj

uglu

pogleda

kakve su to
gluposti.
dareljivost,

Vaa
seiior,

232

zacijelo e ubrati jednu

cigaretu na
duhanskom

otoku

kome

ste vi vladarom?
Trafikant

to

shvati

uvredu.

Spusti

kljueve

kao

odluno
dep

promrmlja
ogoreno "prokleti icari".
I pljune na odlasku.

233

- A to, gospodine, ako se

ta tuberkuloza, koju ste
sad ispljunuli, vrati vaoj
kerki
oinski

uoi

udaje,

miraz?

treba

kao

Na

misliti.

sve
Zato,

gospodo, ne
pljujte na pod! Je li tako,
kamarad?
nekom

obrati

se

234

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
raznosau

plakata

biciklom.
- Tako je - ree biciklist
ponosan

to

se

njemu

obratio.
- A to su to, plakati s
kukastim

krievima?

Da

ne radite vi u njemakom

235

konzulatu, von Velocitas?

Kuke bacate meu nas,
ha?
- Ne - nasmije se biciklist
prostoduno

ja

radim

kod "Francka".
-

Hm,

ak!

Kaem

ja,

tjerate neki faizam. Kod

Caudilla on radi! Pa kako
general

236

Queipo de Llano? Ostario,

to? Hemeroidi, ispovijeda
se, svetost ga spopala?
- ujte vi! - uozbilji se.
raznosa plakata. - Sto je
ala, ala, ali ja s
faistima!... to mislite da
sam

ja

blesav?...

Posljednja mu je reenica
imala

237

direktnu vezu s desnom

rukom, koja je ve lijevoj
bila prepustila bicikl...
No,

Parampion...

zar

njegova iscerena njuka

da bude kanjena zbog
nestane igre
malog harlekina to je u
njegovoj glavi izvodio svoj
luckasti program?

238

- Bicikletissime! - usklikne
on oduevljeno i nastavi,
reklo bi se, ozbiljnim i
nekako
sveanim

svijetlim

tonom

dopustite da vam pred

estitim pukom ovog
prastaroga
slobodnoga,

kraljevskoga,
glavnog

239

grada

snano

stegnem

ruku zbog
vaeg ponosnog i mukog
gnuanja od bilo kakve
veze

najveim

neprijateljem
ovjeanstva,

nepismenim faizmom! - i
on

zgrabi

spomenutu

desnicu biciklista,

240

ve spremnu za neki drugi

posao, i strese je temeljito
u znak "vjenog
prijateljstva". Pao je ak i
poljubac
raznosaevo,

elo

peat

na

povelji.
Razdragani

namjetenik

"Francka", koji je lijepio po

gradu reklamne plakate

241

tvornice cikorije, uzbudio

se

sretno

proklamacije

zbog

javne
njegova

politikog
potenja.
- A sada, gospodo - obrati
se Ugo publici - ja idem...
moda i u Pampelunu.
Zavrili smo na dananji
lini

ulini

program.

242

Svojim

dragim

sluateljima
elimo laku i ugodnu no.
Himna - i gotovo. No, a
pro-pos,

bicikletissime,

ima
li moda vaa potovana
velocipederastija
cigaretu?

jednu

243

-1 dvije, i dvije! - vadi

biciklist omanu dozu od
svinjske koe nabijenu
cigaretama.

Evo,

posluite se.
- 0, tenkju veri ma iz
toka, brao! Ne, ne, samo
jednu, radi,
kako

su

dubrovaki

govorili
gospari,

244

skladne

uspomene.

Ili,

moda ipak... jo
jednu za moga Eustahija.
To nije papagaj, to je onaj
prijatelj na vagi. Neki
specijalisti

preporuuju

mu puenje. He, he, ljuti

se... Tako, hvala velikarna.
Takva se velocipederska
gesta

ne

zaboravlja!

245

ViteeL.

klikne

Ugo.

Odstupivi
tri koraka, zabaci nogu i
iroko zamahne eirom
klanjajui

se

pred

biciklistom
vrlo ceremonijalno. Zatim
baci

hitar

Melkiora
smijeh.

pogled
i

prasne

na
u

246

- Pha, milogledi, obratite

panju, on se ljuti. Ne, za
mene su obje cigarete, a
treu...

dopustite,

bicikletissime

izvue

jo

jednu

raznosau
cigaretu - dat
u

mu

veeras

Dajdamu. Sada se on stidi

247

zbog mene, inae me voli

i potuje. A
vi,

potovani

Ferdyenko..."Sezame,
otvori se!" - i neopaeno
skine s trbuha
Radoznaloga

ploicu

ZATVORENO. Radoznaloga
je

uvrijedilo

pijanac ve

gdje

se

248

drugi put bavi njegovom

osobom nazivajui ga tko
zna

kakvim

uvredljivim

imenom,
no elio je biti razborit pa
promrmlja oprezno: "tko
samo hrani te fakine?"
- A sada, gospodo, pha...
vi mislite da ja sada idem
u neku Pampelunu? Ne,

249

varali su se! Ja sada idem

u

Pantogegonu.

Pantogegona

je...

nita.

Nulla,
nihil,

njievo!

Adieu,

moda i pour tou-jours,

nikad se ne zna... - Ugo se
probije izmeu gledalaca
prema

prolazniku

na

250

drugoj

strani

ulice

kod

kojega
pripali

cigaretu

pjevajui

proe

bezbrino

"Aupres de ma blonde..."
Melkior ostane sam pred
hrpom

razoaranih

gledalaca kao krivac koji

sada valja

251

da

odgovara

razoaranje.

za
I

to

doista,

gledali su u njega kao da

ih je pozvao
na neku predstavu gdje se
nisu dovoljno zabavili
sad

ga

objanjenje.

pitaju

i
za

252

On se stao i ponaati kao

da je zaista neto skrivio
toj nezadovoljnoj rulji...
- Ja samo pitam, tko hrani
tu fakinau? - ponovi svoje
pitanje radoznali
graanin

ploicom

ZATVORENO. Sada je to
pitanje iznio naglas pred
sve

253

prisutne,

oni

su

mu

bezuvjetno duni dati neki

odgovor.
-

Ha,

tko?

slegne

intrigantski jedan kome je

sve jasno. - Jasno, zna se
tko!
Zar niste opazili kako oni
to rade? Kao da mu je

254

meksikanski

general

intimus, pa
"bicikletimus",
"bicikletimus",

hokus-

pokus,

cirkus,

tu

pravi

majmun jedan, a
ovaj

mu

tu

na

vagi

sekundira, ovog slijepog

ovjeka vue za nos... A
sve je to

255

dogovoreno,

gospodo,

sad pogledajte
JlJ
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
to

vam

fali

po

depovima. Bogme, meni

nita;

bio

sam

ja

Meksiku, poznajem ja
njihove metode.

256

Kao marionete povezane

jednom

niti

koju

povukao

je

iskusni

Meksikanac, svi
prisutni

napravie

iste

brze i uplaene kretnje.

Nastane

nervozno

opipavanje po
prsima, po bokovima, po
bedrima,

po

svim

257

mjestima gdje se nalaze

depovi. Jedan
je ak pogledao da li mu
je jo i vjenani prsten na
ruci...
Tada se odjednom zau
uzvik "jao!", a to je znak
krajnjeg
ruke

oajanja.

Sve

258

odjednom stanu i sve se

oi upiljie u oajnika. On
je kao smuen stajao
prekrienih

ruku

na

prsima pritiskajui prazne

depove; kolutao je oima
po
prisutnima traei od njih
pomo.

259

Melkior

pogleda

okradenog nesretnika: svi

su, dakako, mogli opaziti
njegovo
zaprepatenje kad je u
okradenom

prepoznao

Cvikera! Njegova neduna

misao da se
odavle neopaen izvue
(nije

elio

prisustvovati

260

hvatanju

depara)

pokazala se
sada vrlo naivnom. Ubrzo
mu se objasnilo da je, na
Meksikanevu

sugestiju,

ovdje
preutno

proglaen

lopovom ba on! Lopovom

ili lopovskim ortakom. Pod
optubom

261

tih stranih pogleda to su

od njega traili priznanje,
Melkior se sasvim
nerazumno
Cvikera

oekivanju...
Dokaza svoje
nevinosti?

zagleda

napregnutom
ega?

262

to je oekivao od Cvikera
ni sam nije znao. Valjda se
ipak nadao da ga se
Cviker jo nije sjetio... ono
od neki dan... Samotres...
A Cviker mu upravlja
suzan i tragian pogled,
pun molbe i muenikog
pratanja (to nije ostalo

263

nezapaeno).

Zatim,

odvrativsi

pogled

neodreeno

smeteno

nekud ustranu,
izgovori suznim glasom te
se jedva ulo (ali ulo
se)... jer on nikoga tu ne
optuuje, nego mu se srce
oinsko cijepa nadvoje:

264

- Htio sam cipelice kupiti

djetetu... Tata, kupi, veli,
jedan broj vee, ja
rastem. Siromano dijete,
i na to misli. A sad, eto,
jesen dolazi, kia...
Dijete e mi brzo ii u
kolu.

265

itao

je

nitkov

Dostojevskoga, pomisli na
brzinu Melkior.
- A jesu li vam mnogo? upita netko ganuto.
- Lisnicu s tisuu i dvjesto
dinara. I sve dokumente. Onda doda nakon dobro

266

odmjerene pauze, iz dna

due

vapije,

obraa

se

cijelom ovjeanstvu Legitimaciju makar da mi

vrati!

Sada

su

ozbiljna

vremena.
Bilo je ganutljivo. Jednoj
eni suze udarile na oi.
Gle, jadnik, dijete mu

267

boso,

on

legitimaciju

samo trai! Sjeti se netko

da bi trebalo pozvati
straara... No Cvikeru se
nije

osobito

svidio

taj

prijedlog: on se ivo
usprotivi,

ak

do

vrlo

sumnjive granice; - Ne,

ne, molim vas! Ljudi smo,
treba

268

razumjeti...
-

ujte

odjednom

vi!

javi

se

biciklist

uhvativi srdito Cvikera za

lakat. Komu vi to laete? Niste vi
imali nikakve lisnice, otud
stvar poinje. Sad je

269

doao,

kad

je

ovaj

iz

Meksika upitao to nam

fali po depovima.
-

Boe,

ja?

prevrnuo

Cviker oima, slika svecamuenika to poziva Boga

za
svjedoka. - A otpoetka
sam ovdje! Evo neka kae
ovaj tu gospodin, jesam li

270

stajao iza njega? Jeste li

mi vi ugazili na nogu i
rekli kao ovjek "pardon"?
Jo se i trag od cipele
poznaje, evo, gledajte.
Meksikanac

je

bio

gospodin to mu je stao
na nogu. On to i potvrdi
glavom.

271

Vidi

ga,

"trag

se

poznaje"! Dat u ja tebi

trag

po

gubici,

lopove!

Sad je
doao, i jo me odmah
pita: a je li bio straar,
molim vas? Kao da ja tebe
ne
znam pijanduro! Zapio bi
ti

cipelice

boijega

272

djeteta!

Kako

se

samo

sjetio,
bitanga!
- ujete li, ljudi? - zajei
ojaeni Cviker. - Okradu te
tako bezduno, onda te
jo i pijanicom proglase!
-

Jasno,

to

su

njihove

metode - ree Meksikanac

273

mrko,

neim

strano

razoaran
na ovome svijetu. - Reci
istinu, rei e ti da si
pijan; lai, pitat e te to
eli popiti. Pi! - otpljune
estoko i stane se probijati
iz kruga oko vage: -

274

Pustite me da izaem, jer

u ja jo ovdje komu zube
sasuti... - a uz te rijei
Melkiora

omjeri

jo

jednom.
Njemu

noge

klecnue.

Meksikaneva je prijetnja
naila na odobravanje, a
Cvikerova

neuvena

lopovtina nala je otkrilje

275

uvara

svetosti

privatnoga
vlasnitva. Melkior zakljui
da

bi

bilo

vrijeme

da

umakne iz kruga ovih

potenjacina,

makar

uz

cijenu da poviu za njim:

dr te lopova. On sie s
vage i

276

pokua da se probije kroz

(nazovimo

ga

tako)

"Meksikanev prolaz", no
odmah
nasta ope gunanje... i
zatvaranje prolaza. Oni su
htjeli da se lopov uglavi
(ako usto bude i tunjave,
jo bolje).

277

To

ohrabri

Biciklist

mu

Cvikera.
nije

uspio

naruiti ugled... On drsko

istupi
pred Melkiora:
Marinkovi Kiklop
- Hej, kamo, mladiu? A
novac? Netko mora biti
odgovoran!

278

Idite

vi

samo

pokroviteljski

marine

Melkioru glavom biciklist.

Onda lijevoj
ruci

prepusti

bicikl,

desnom se podboi, pred

Cvikerom:
odgovoran sam
ja!

Evo,

279

- Pa kako... " odgovoran

sam ja?" - zamuca Cviker,
naputa ga hrabrost. - Ja
samo molim, zar ne, da se
potrai moj novac, bez
uvrede... Ljudi smo, je li
tako?

Ne

odmah...
mora biti!

treba
Ali

se

potenja

280

Tada Melkior uini gestu

sasvim

glupe

velikodunosti:

izvadi

lisnicu u kojoj je
bilo

naslagano

nekoliko

stotinjarki i jednu od njih

prui Cvikeru.
- Evo. Neka vam i drugi
neto

dadu,

mene

281

pustite na miru. Cviker

poudno prui
ruku

za

novcem,

no

biciklist mu je odbije ne
birajui

kod

toga

ba

najblai
nain.
-

Zato?

hoe

Kad

dati?

gospodin
udi

se

282

Cviker. - Vidite, kakvi ste

vi... ree s blagim prijekorom i
ponovo pokua dohvatiti
novanicu.
Taj

je

nain

rasrdio

biciklista i on ga klepne po
ispruenoj ruci, a odmah i

283

potkrijepi

taj

postupak

stisnutom akom koju mu

namijesti ispod nosa.
- No, pomirii - ree mu
dareljivo kao da mu nudi
naranu, a onaj odvrati
glavu
s

grimasom

gaenja.

dosade

284

- Gadi ti se, a? A tui

novci, to? fino miriu?
-

to

tui?...

Meni

su

ukrali... - Ali to je ve
zvuilo na uzmak. I doista,
Cviker se poe povlaiti
ledimice branei se nekim
nejasnim
nalik na

mumljanjem

285

psovke. Naavi se izvan

kruga,

uzdahne

iz

dna

due "ah, teko potenom

ovjeku!" i ode onim ve
poznatim

poslovnim

korakom.
I publika se stala razilaziti,
razoarana.

286

- Sve su to fakini, kaem

ja vama: jedan kao i drugi.
Sad neka ovjek zna jesu
li mu ukrali ili nisu?
To je govorio graanin to
je

gladio

nezadovoljan
nije
razjanjena.

uho,
to

stvar

287

- Zar bi ovjek govorio da

nisu?
-

Ah,

nemojte,

danas

jedino lopovi i viu: dr te

tata.
Na

mjestu

ostadoe

Melkior i biciklist. I slijepac

je jo bio tu, no on se
bavio

288

oko svoje vage, navlaio

joj

kapu

od

votanog

platna (za no),

Marinkovi Kiklop
a radio je tako pomno te i
nije bio prisutan.
Melkior osjeti nelagodnu
sluajnost svoje situacije i
ree "eto" i malo zatim

289

"hvala"

zbunjenosti

svojoj
pogreno

zakopa kinu kabanicu.

- Da - ree biciklist, i sam
u

neprilici,

ali

se

sjeti

Cvikera: - Ubio ga bog

lopovski! Cipelice je Sova
htio

kupiti

djetetu...

nema ni make, bitanga

pijana!

290

Sova?

zaudi

se

Melkior. - Ane zove li se

on?...
- Ma kakvi! Svi ga zovu
Sova. Ali tko bi znao kako
se zove zapravo? Nou
ivi
po

lokalima,

pijanice,

potkrada
danju

se

291

zavlai

po

tavanima

spava. Neki dan

umalo nije zapalio kuu
naeg

knjigovoe.

Palio

ibice na tavanu, zapalio

se
stari papir... jedva su ga
vatrogasci izvukli iz dima.
Biciklist

as

upita stidljivo:

posuti

pa

292

onaj...

to

je

va

prijatelj?
- Da. Nemojte se ljutiti,
bio je malo...
- Zato? - ree biciklist
srdano. - Volim ja takve
mangupe. Sve nas je tu
zavitlavao

otiao

pjevajui. Taj ne misli zla.

293

- Zatim upita povjerljivo: A

imate li vi moda veze s
novinama?
-

Imam.

Ja

piem

za

novine.
- Pa... to se govori, hoe
li biti rata tu kod nas?

294

- Ja ba ne piem politike
stvari... ali govori se da bi
moglo biti... Zadre Melkior kao da su
zazivali avla.
- Samo da ne bi Hitler
polomio

zube

ovdje

na

Balkanu! Pazite to vam

kaem! -

295

ree biciklist sa strasnim

uvjerenjem. - Moda emo
se jo negdje i sresti? Vi
ste poten ovjek - doda
smijui se veselo, zatim
zajai bicikl i dobacivi
"dovienja"

odjuri

niz

ulicu.
Sto je ovo? Te su rijei
miljene

bezglasno

296

imale

su

sljepako

znaenje: gdje
se nalazim? Sve mu je
odjednom bilo nepoznato:
ulice,

tramvaji,

kue,

ljudi... i
sami ljudski likovi. U snu
su ga prenijeli, probudio
se na uglu kod osobne

297

vage... Postidio se, ovako

gol, pobojao se ne gledaju
li u njega ovi prolaznici
i

one

ene

prozorima

to

gore
se

na
tako

smiju...
- Vaganje niste platili! surov slijepev glas vrati
ga u poznate odnose. Plati

298

mu pristojbu. Taj ga mali

posao

sjeti

ostalih

dunosti. U
Marinkovi Kiklop
depu je jo bila ulaznica
za film sa von Stroheimom
i Viviane Romance, a on
poao za don Kuzmom po
tragu djejih uspomena...

299

dospio

na

vagu...

kontrola
tjelesne teine... Traaaata-ta,

ta-ta-ta-ta-ta...

javlja truba iz vojarne

tuno poveerje vojnikog
ivota. Poe niz mranu
aleju
puka, a

trideset

petog

300

tuna pjesma sna oduzme

mu volju da se popne u
svoju sobu, tu, preko puta,
na
treem katu.
Gazio je po jesenjem liu.
uti lie svojim glasom
uvelim... tad se sjetih
slatkih snova: sretni dani
gdje

ste

sad?...

301

nadovezala se pjesma u
njemu na
utanje

lia

pod

nogama. 0 filmu je trebao

noas napisati recenziju
za
sutranji
Viviane
razvratne
tugom je

broj.
Romance

Lijepa
igra

zavodnice.

302

gledao njene filmove. A u

njemu srce treperi zbog
Vivijane, one kojoj je dao
to
ime
svoje

zbog

proienja

ljubavi,

tune

beznadne...
Melanholija
Besciljne

jesenja.
ulice,

mrea

303

zamrenih snova. Mlaka

jugovina
miluje mu obraze dahom
bludnice; dlanom prelazi
preko lica, zbog gaenja.
Na

uglu

svijetle

slova

Dajdama, pale se i gase,

namiguju prolazniku "ui,
popij,

304

razveseli

se".

Shvaa

njihov mig i Melkior. Ve

dvaput

tuda

prolazi,

odozgor,
plavi

Dajdam

mu

namiguje "ui, ne mrgodi

se, unutra je Vivijana"...
Unutra Vivijana? - zato i
ne ulazi. Koliko je puta u
posljednje vrijeme primao

305

taj

mig

prkosom

pakosnoj sudbini koja ga

je zvala "ui, ui, tu je". Odupirao se, putao da
vrijeme uini... ili kako se
ve to kae. Ali veeras
ispruila je svoj arobni
prst, ispisala po praini
ime Vivijane...

306

Iza zahukanih stakala ulo

se

orgijanje

smijeha

i,

dakako, Ugov glas.

"Vesele
krtac
drugi

se",
koji

ree
gleda

rasipaju

kao
kako

blago

odlui da
krene, no odjednom vrati
se

ue.

Zvonce

na

307

vratima

(postavljeno

da

zvoni za
odbjeglim

pijancem)

usluno najavi Melkiorov

ulazak.
Marinkovi Kiklop
Opet

jedna

pijana

no,

dim i brbljanje, pomisli s

nekom pakou. Sto e
ovo biti

308

nama?

Ali

ve

je

zahripao Maestro iz oblaka

dima: - No, evo i Eustahija
umnoga! - a Ugo mu je
letio u susret i obasipao
poljupcima

oba

obraza,

jedan je
ak pao i na obrvu "za
isti um". Cijeli buffet je
morao saznati da se vratio

309

Eustahije

iz

svog

snitva.

ispo-

irokim

govornikim

gestama

rijeima
najbiranijim - blagajnici se
posebno
"madame"

poklonio
-

sve

po

ceremonijalu
dajdamskom.

Ugo

odri

"eloge" u ast prijatelja.

310

Melkior

se

stidljivo

provue kroz gestikulaciju

i retoriku i uputi se ve
poznatom

stolu

podno

anka gdje je "drutvo"

sjedilo na okupu.
-

Priite,

Lampion,

Eustahije

Parampionskoj

brai - dere se Maestro i

vue

311

Melkiora

da

sjedne

do

njega. - Nisam vie Ludi,

ve

nadahnuti

Kukac,

nova
titula, steena za vaeg
odsustva

povjerenju.

ree
Nos

mu
mu

u
je

veeras kao
zrela ljiva i ruke mu jako
dru.

312

Ne mnogo star, "ali ve

istroen ovjek, pijanicarakija, urednik gradske
rubrike.

Prsti

zubi

pocrnjeli od nikotina, iz
usta

bazdi

zvjerska

nastamba, a
uhvatio Melkiora za vrat i
puhnuo mu u lice straan
dah.

313

Melkior
istjerujui

se

zakalje
iz

sebe

Maestrovo "nadahnue" i
gotovo se
pobljuje od gaenja. Sjeti
se s enjom mirne sobe s
knjigama; bijeli listovi na
stolu

poudno

se

nude

"pii po nama", on gleda

314

igru

plamena

pei

govori
"ekajte,

dok

smislim

dobre rijei za vas, male

moje iste djevice"...
enski smijeh na "djevice"
zapljusne

ugasi

igru

plamena. Ona je tu! A

znao je

315

i da je s Fredijem: uo se i
njegov

dragocijeno

razmazani glas. Upravo

dobrostivo poklanja njoj i
onoj drugoj kozi za stolom
vaMarinkovi Kiklop
njske

listove

svoga

kupusastog duha. Melkior

316

je s obadva uha hvatao

glasove sa
onoga stola i pretvarao ih
u

zle

svoje

gorke

zavisti.

cvjetove
Ugo

je

suzama

govorio
potresno,
oima,

sa
o

Melkiorovu
traio od

"povratku"
i

na

kraju

317

vlasnika Dajdama da i on
kae

neku

rije

dobrodolice.
- A sad je na vama, papa
Thenardier, da pozdravite
povratak

najmilijega

gosta.
- Ma nisam ja nikakav
govornik, pustite vi mene

318

izvlai

se

gazda

odmahuje s
dosadom. - Svi ste vi meni
jednako mili i dobrodoli...
- a to je znailo:
nemojte, sav se topim od
miline...
Ipak

je

"Parampionsku

podnosio
brau",

319

ak i podravao kao neku

vrst reklame.
Znao

je

da

"Thenardier"
ruganja,

nazivu

ima

nekog

ali

posao

je

posao, avo da
ih nosi. Ta luda bratija,
"umjetnici
privlaila
kazalita

i
je

bohemi"
goste

od

320

i tampe; velike "burgije" i

terevenke smijeha, tko na
to ne bi neto popio!
Usta

se

koila

od

kreveljenja, grlo se suilo

od grohotanja, daj da se
pije,
gospoda ti boga, bolje ti je
ovo

nego

cirkusu!

kakvom

321

Ugovi su nadahnuti prizori

bili

korisniji

od

plavih

epruveta svi-jetleeg
Dajdama nad ulazom, to
je znao Thenardier, pa se
uzeo

uznosi-ti

"umjetnikim
nadimkom".
nosili

neke

Svi

su

oni

smijene

322

nazive, pa valjda je to
tako, s tim
luckastim svijetom, neto
sasvim
dopustio

prirodno,
je

sebi,

i
zbog

posla, da i
sam glumi nekog "papa
Parampiona,

po

imenu

asnog Thenardiera", kako

ga je Ugo

323

jednom proklamirao. Pazio

je

ipak

tenardjeovskim

okom da se to manje
stakla
razbija i da se pie plaa,
ili makar biljee krediti, pa
i koja nula dodaje kad
braa odve ogreznu u
svoja ludovanja.

324

- Ne, ne, papa Thenardier,

reci

izriito,

tko

je

najmiliji? - inzi-stira Ugo i

naginje mu silom dugu
konjsku

glavu

prema

Melkioru. - Kako je Krist

govorio o
izgubljenoj ovci: milija je
nego sve one koje su na

325

broju.

Reci,

papa,

kao

Krist
iz

Biblije:

najmiliji

je

Melkior Tresi, izgubljeni.

-

Eustahije

Neizrecivi!

Lampion
zahriplje

Maestro profesorski, kao

daje Ugo
zamijenio historijsko ime.

326

Pardon,

sada

jo

Maestro!
Melkior

Za

Tresi

Apostata. Mora
Marinkovi Kiklop
se izvriti rehabilitacija, sa
svim
godine
patos)

pravima...
je

Pola

(govorniki

327

istio duh od dajdamskog

dima, udisao inspiracije iz
mirisnog ozona duevnih
oluja,

tovio

mudrim

je

glavu

tomovima...

Zatvorio se u sebe i u
svoju sobu, na
kucanje ne otvara, krije se
kao krivac i veliki dunik,
pokrio se kao opatica

328

ili mila djevica s divnim

oima

pred

pohotljivim

pogledima ovog niskog i

vulgarnog

svijeta...

Odrekao se puenja, kod

slijepca

invalida

vae

svoje
isposniko tijelo za prvi
avion

koji

leti

Bogu...

Kratko: uzvisio se i odao

329

jadnomu
osamljenog

ivotu
umnika

to

uti i suznim oima gleda

u svoj smrtni
pupak... Nije iskljueno da
se

zaljubio...

(njezin

smijeh i Melkiorovo sveto

blijedilo)
zadovoljstvo

no

to

preputamo

330

njegovoj sudbini... Evo ga,

meutim,
brao, opet k nama u
pokajnikoj kostrijeti (sjeti
se don Kuzme Melkior),
spremnog da se napoji
dajdamskog

dima

parampionskog duha! On
je opet na
Eustahije Lampion...

331

- Kreten i idiot!
To je dobacio Fredi i kesio
se

izazovno.

Zatim

se

nagnuo na uho Vivijani.

Melkior ju je tada gledao:
imala je najprije zaueno
lice dok je sluala
Fredijevo aptanje, onda
je na kraju prasnula u
smijeh. Zrelija glumica

332

ispijenih oiju, to je bila s

njima, uivala je u uvredi.
A to sve zbog onih "pet,
est obaavateljica", misli
Melkior.
Prole sezone napisao mu
je u kritici da glumi kao
frizer za dame zbog pet,
est

333

oboavateljica i da ulja
nerazumljivo. Da sam mu
ih

pripisao

dvanaest

stotina
moda bi bilo sve u redu?
No pet, est za tu glavu
Hermesa
premalo.

doista

je

334

Ali Melkior je napisao petest namjerno, kako bi ga,

ovla, tim neznatnim
brojem likvidirao. A to je
bilo smijeno. Zbog Fredija
su se ene trovale,
rezale

ile,

prozora,

skakale
boju

mijenjale,
ostavljale - sve za

kose
mueve

335

ljubav Fredija. Za ljubav? oh, to je odvie sree - za

obeanje na telefonu:
veeras

u,

madame,

samo

za

vas

doista

je

samo

igrati.
za

nju

igrao, vjerovala
je ona da samo za nju igra
i govorila je "slatki" u sebi.

336

Fredi

idealan

mladi

ljubavnik. I stas i glava i

ramena, ruke, noge, sve,
sve
je bilo divno na njemu! I
kako

je

hodao,

prebacivao
noge,

nogu

sjedao,
preko

337

lupkao

cigaretom

po

srebrnoj dozi, pa kako ju

je priLj
Marinkovi Kiklop
paljivao... ne, pun je, pun
je arma, govorile su ve
raskvaene u zamiljenom
zagrljaju s njim.

338

Fredijeve

glumake

manire doista su dostojne

boljega frizera... I uketa
mazno...

ak

ni

ovo

"kreten idiot" nije znao

rei

kako

valja...

Ali

Melkior lovi
njezin

pogled,

trai

mudro, objektivno stanje,

339

htio bi se uzvisiti iznad

svoje
patnje, biti ist, biti ist...
Smijala
dosjetkama

se

Ugovim
i

odmah

vlanim oima lijepila po

Melkioru njegove
podrugljive rijei. Prokleti
Parampion,
dohvatio!...

to

se

340

Prekinut

zanosu
ispadom,

retorinom
Fredijevim

Ugo

presijee

kao sabljom svoju

sveanu besjedu. Okrene
se glumevu stolu, lupi
petama vojniki, a lice mu
je
sveano i strogo:

341

- Nije potrebno da vas

sada pljuskam ili da vam
bacam

rukavicu

lice.

Primite
formalan poziv: sutra u
sedam sati izjutra ekam
vas

sa

svjedocima

kod

gornjeg
maksimirskog

jezera.

Ponesite sa sobom ma iz

342

"Henrika IV", epizodistika

nulo.
Ja u ponijeti viljuku, na
koju

vas

nabosti

sedam sati i pet minuta,

tono.
Bifeom

se

prolomio

smijeh.
Namjetenik
grunuo

za
kikot

ankom
te

je

343

ispustio

flau

nekog

dragocijenog
pia; dva mjeseca e kod
Thenardiera

raditi

bez

plae.
Melkior je potraio nju:...
smijala se, ramena joj se
tresu. Fredi ju je, ini

344

se, opomenuo pod stolom,

uozbiljila se naglo: pa on
se "nama"... uh, a ipak je
smijeno.

Zbunila

se

zateeno.
Ugo se nakon poziva na
dvoboj okrenuo na peti i
odmarirao k svome stolu.
Nalie

345

mu za nagradu au, koju

iskapi naduak, pa i sam
prasne u smijeh. Netko je
uzviknuo s udivljenjem: to
je glumac!
Moda je taj uzvik otkrio
Frediju veliinu uvrede. On
ustane, blijed, i popravi
kravatu.

Htjede

navaliti na Uga.

odmah

346

Ona

ga

je

Odjednom

zaustavila.
se

neega

uplaila i povukla ga za
rukav: "Nemoj,
Fred, vidi da je pijan." On
je i raunao da e ga
netko povui za rukav
(odijelo

novo,

bijela

koulja,

kravata),

sagne

se i poljubi joj ruku. Bez

347

potrebe namjesti stolicu i

sjedne. ak se i osmjehne
kao finiji gospodin to se
ne mijea s bagaom.
- No eto, sad je opet sve u
redu - ree ona mazno
gladei mu ruku.
Marinkovi Kiklop
- Ipak si ti njega trebao
maznuti po njuci, Fred -

348

ree

glumica

ispijenih

oiju
svojim tamnim glasom. Valja lupati tu bandu! Bila

je

veoma

nezadovoljna
svretkom incidenta.
- Ma ba! - usprotivi se
Vivijana. - Da se tue s
fakinima! - a "fakine" je

349

uputila ravno Melkioru.

On osjeti da su mu ui
vrue, znao je da su i
crvene.

Smatrao

se

nedunim pred
njenom

uvredom.

Smeo

se te nije odgovarao na
mnotvo pitanja to mu je,
po

350

ceremonijalu,
Ugo.

postavljao

Opravdava

se

mislima, objanjava njoj...

ma to?
- objektivno! - Fredi je
plitak, netalentiran kico,
govoriti ne zna, ulja...
razmazuje rijei, u jednu
rije - budala.

351

Ona kao da mu ita misli:

svom se svojom ljepotom
oborila na njega. Osjea
silan
strah u tijelu... i kako su
svi mirni u njezinoj blizini,
svi zatieni
ravnodunim smijehom... I
ruka mu, eto, poloena na
stol, ne lei mirno,

352

uplaeno dre.
- Zar se vi bojite njega? pita ga apui Maestro, a
miri pri tom na jedno
oko

zbog

dima

sa

raskvaenog ika to mu
dogorijeva u jednom uglu
usta, pa se
ini da se ruga.
- Koga da se bojim?

353

- Onoga, Fredija?
-

Zato

mislite

da

se

bojim?
- Pogledavate stalno na
njegovu stranu? Maknite
tu

ruku

sa

stola,

vrlo

marljivo
vam dre, to bi njega
moglo ohrabriti - govori
oinski Maestro. - I budite

354

oprezni. Devet stotina i

dvadesete
glumac

jedan
iibao

je
naeg

kazalinog
kritiara.
usred

Izdevetao

bijela

kavanom

dana

ga
pred

Kazalinom

korbaem za
pse.

Gledao

svojim oima.

sam

ovim

355

- Zato ga je istakao?
Zbog kritike? - Melkior je
osjeao

da

mu

glas

podrhtava.
- Govorilo se... Pa bit e
neto

zbog

kritike,

napisao mu je da vriti, ili

neto
odavno

slino,
ne

ne

znam,

idem

356

kazalite.

Moda

je

vritao. Ali nije

bila u pitanju vriska, ve
blondinka.
- Blondinka? - osmjehne
se Melkior, a nekakav mu
nemir zatitra u oima.
-

Da,

punaka,

svojstava

oblih
svakom

357

pogledu. Poznavao sam je

lino. Romani
u nastavcima predstavljali
su sav njezin interes za
Marinkovi Kiklop
pisanu rije. Sjedila je po
kavanama kao i ova tu...
Na
odgovarala

komplimente

358

je

"ma

nemojte",

svemu

to

je

nalazio

se

govorila

bezuvjetno

atribut
"strano". Toliko o armu i
koketnosti.
Maestro

ispljune

ik,

gucne rakiju i pripali novu

cigaretu,
jezikom

koju

odmah

359

prenese u kraj usta da mu

ne smeta pri govoru.
- No ini se da su oba
umjetnika
njezine

bili

punoe,

amateuri
pa

je

umjetnik
pozornice zato i izlupao
umjetnika
se.

pera.

uvajte

360

- Zato? Pa ja... - Melkior

osjeti

potrebu

da

se

sakrije.
- Pa ja i ne kaem da vi... Maestro

uini

pokret

obrvama prema Vivijani. Ne,

to

bi

nedostojna

bila
vas,

glupost,
velebni

361

Eustahije.

Vi

ste

ipak

neto
drugo... No, ne crvenite, ja
bih vam mogao biti otac.
- Ah - uzdahne Maestro
duboko i tuno - ja sam
gledao Fijana! Eto, zato
ne idem

362

u kazalite. Kad je pokojni

Fijan prolazio ulicom, kao
da sam kralj Lear
prolazi. A danas, vidite i
sami - Fredi! A o ibanju
sam vam ispriao iz
komparativnih razloga, da
se vidi to je Bog, a to
eirdija. Fijan bjee Bog!

363

Ili makar i polubog... ali

neto velianstveno. Ljudi
su mu se uklanjali s
potovanjem, pravili mu
mjesta

na

mogla

proi

ulici

da

bi

nesmetano

njegova
veliina.

kad

bi

mrtvom

Cordelijom

s
na

364

rukama

vikao

"urlajte,

urlajte, o
urlajte!"

dua

nam

se

tresla.

Na

Fredijevo

njakanje jedino bi se neki

magarac
mogao odazvati, bratski.
Ja ne znam na to on peca
ove jegulje? Jer u njega je

365

meka

uistinu

Impotencija.

mekana.
To

je

provjereno.
U Melkioru se razvedrio
jedan osjeaj, pun stida i
nadanja.

Ali

to

su

Maestrove
izmiljotine... i opet se sve
smrai.

366

- A ja sam i sam neko

imao umjetnikih ambicija
- odjednom izjavi Maestro.
- Glumakih?
- Knjievnikih, pjesnikih.
No onda se i vino pilo,
poganski, i pjevalo se
"sunane ditirambe". Svi
smo

bili

faliki

367

instrumentalisti,

po-

mahnitala braa
Erosa. A Zeus je bio divan
bog.

stihu

je

stalno

neto "brektalo", bolje

gospoice bile su nimfe, a
nae none koke hetere.
Vinogradi, jesen, mijeh i
Pan.

Pili

smo

sunce

plamno. Svi bradati satiri,

368

pohotni

kentauri,

pijana

Bahova
majmunad.

Anakreont,

Arinoe mala, argonauti...

sve iz prvog sveska
enciklopedije, pod A... podsmijevao se
Marinkovi Kiklop
Maestro gorko i lijevao u
sebe rakiju.

369

- A sada, eto, rakija - ree

stresavi

se

gaenjem.

nekim

-Alambik.

Kemija.
Loemo formule Ce-ha-oha

svinjarije.

Paracelzusove
Rakija

je

kurvinsko pie,
drolja-zavodnica, vamp s
modrim podonjacima i s

370

promuklim

altom,

raskona kao
naa

Zarah,

je

li

tako

Cikorije Hazdrubaloviu?
- Molim, Maestro? - trgne
se iz grevitog smijeha
blijedi
lica,

mladi

nervozna

371

plave zalizane kose i oiju

crvenih

oteenim

kapcima.
-

Zarah,

naa

ljubav,

velim, zar nije raskona? Maestro zaklopi oi

zadivljeno.
-

Ah,

Maestro,

vi

ste

okrutni! - komino zavapi

Cikorije i prasne u smijeh

372

nervozno trzajui licem.

- A ipak - prihvati Maestro
-

jedna

takva

kinematografska

ljubav

unosi novi
sakramenat

nau

biografiju. Cikorije ju je
upoznao lino, lani, kad je
bila

373

ovdje.

Pa

eto,

nikakva

monstranca, razoarao se.

Debela i glupa, vodi sa
sobom
nekakvog
neto,

he,

makroa,
he...

smo, dakle, Cikorije

Hazdrubaloviu!

tako

Propali

374

- Propali sasvim, moj veliki

Metre. Ali Eustahije nam
pre-porua Vivijanu,
divnu smokvicu.
Melkior osjeti onanistiki
stid od toga imena.
- Ne buljim u razapete
plahte

ree

Maestro

uvrijeeno - ne poznajem
nijednu od

375

tih

Platonovih

Objasnite,

sjena.

Cikorije,

na

kojem se jeziku smokva

odaziva?
- Romanska smokva, Figue
Romance. Iz njukice joj
curi

nektar

sladostrasne
ljubitelje.

za

376

- Ah, ah - uzdie Maestro

ve sasvim ravnoduno i
odvraa se s dosadom. Sve je
to,

naravno,

"mi

smo

djeca malena, rado bi se

igrala"... A evo to bi meni
trebalo: mira i sabranosti odjednom

se

obrati

377

Melkioru, trijezno, kao da

je
rekao sebi "no, dosta je
lakrdije".

Kuica

cvijeu (neka je "idilino",

neka, ja to i hou!), stol
pod zelenom sjenicom, na
stolu aa zdrava vina. U
kuici vjerna domaica s
bijelim

rukama

(ono

378

laktovima

kao

Oblomova, sjeate
li se?), dopiru mirisi iz
kuhinje, razdrauju apetit i
matu, a ja sav ist i
svean. Eto, to je moj san,
bio i ostao. I ostao, to je
najgore. I pronai e
ga sigurno u mojoj glavi
Marinkovi Kiklop

379

kad je rastvore oni tamo

gore

profesori

anatomiji.

na

Neostvareni

san. A gdje tu
kod nas moete ostvariti
neki

san,

da

ovjek

ostane ist i svean? Gdje

se ja

380

tu mogu izgubiti, nestati,

kad me svi poznaju? I
taman tako hodajui neto
matam, smiljam, trebalo
bi samo baciti na papir,
kad me odjednom zaskoe
"o,
kako ste?" i ode sve do
avola. A da je njemu

381

barem imalo stalo kako

sam ja!
Vraga mu je stalo! Tek
tako dosauje... A moda i
zato da bi pokazao kako i
on
poznaje
ludu,

mene,
pijan-duru

Yorickavieg

stupnja. No dobro, znam, nastavi

382

Maestro nakon gutljaja - ja

ne mogu napisati "Zloin i
kaznu". Gdje mi je tu
Raskoljnikov? Jeste li vi
Raskoljnikov ili koji od ovih
tu? Hajde, jo vi, ali
ovaj - pokae oima na
mravog

studenta

za

stolom - je li to Rodion
Romani

383

Raskoljnikov,

otkupitelj

ovjeanstva?

Mali

gad,

kau, okrao je oca i ivi s

jednom

droljicom

(profesionalnom) koju je
nazvao

onjom,

razumijete li
pretenzije
zelembaa?

ovog
Ja

bih

ga

384

vrhom

cipele

izbacio

odavle da nemam
respekta prema Cikoriju,
koji ga je doveo. Njemu je
potreban takav ministrant
za
stolom,

ad

laetificat

Deum

qui

juventutem

meam, ulijeva mu vino

(gledajte) i

385

sprema ga u krevet. Mali

krpelj. to se moe nai u
glavi takve male ui, to
kaem

gnjide!...

no

gnjida i nema glave. Ideje.

Kakve

ideje!

Gnjida

udobno
ivi na glavi, grije se gad,
nema pojma to se unutra
deava. I na koncu, emu

386

ja sve to kuham i mijesim

u sebi, to jest, za koga? To
je ono to mi ruku
ustavlja iznad papira i sve
ostaje

bez

rezultata.

Nita. Nikad nita.

Da, to je ono - nita.
Melkior ga je u poetku
sluao

zanimanjem kao

naivnim

387

promaenoga genija. Ali

sada,

nakon

gledao

je

"gnjida",
stranog

rakijaa s
vjeito
mrcavim

smrznutim
nosom

pomodrjelim
rukama s nekim

oteenim

388

nepovjerljivim

oprezom.

To bi mogla biti ivotinjica

sa stranim instinktima, a
krije se u idili cvijea kao
pauk. Razvratni bludnik,
strast za debele oznojene
ene, sve mu je meso ve
zatrovano luesom, kau...
Melkior se odmakne od
njega i

389

pripali cigaretu, raskuuje

zrak oko sebe.
Maestro
takvo

je

osjetljiv

ponaanje:

na
za

kaznu, primakne stolicu i

zaape
Melkioru u usta, trujui ga
dahom:
- Mogao bih vas upoznati
s onom - pokae glavom

390

na

nju

uvredljivom

intimnou.
- Ja je poznajem. To s
Fredijem nije nita,
Marinkovi Kiklop
obostrani

dekor.

Jedno

drugo upotrebljava zbog

pitanja ukusa: oboje su
sada u

391

modi

pa

se

nose

kao

najnoviji kroj. Dakle, ako

hoete?...
-

Ne

bih

historija

elio
moga

da

se

kolege

ponovi na mojim leima naali se

Melkior i obraduje se to
mu je to uspjelo. - A
velite, ba ga je mlatio s

392

mrnjom?
- Kao mahnit. ia on po
njemu,

na

kazalini

barem da bjei, ne, nego

stoji i
trpi kao kakav muenik.
Prekrio oi rukama, valjda
zbog stida, i ne mie se.
Viem mu ja iz redakcije
(ba

sam

se

desio

na

393

prozoru) bjei, ovjee! a

od
njega

nita...

samo

praina leti. I da znate

kako

se

odlino

prae

odijela
onim korbaem za pse!
- Eno, opet on tamo o
nekim psima! - javi se Ugo
s drugog kraja stola. - A

394

molim,

je

li

uka

ili

Perezvon?
- Nije o psima, nego je
rije o korbau za pse odgovori

Maestro

sa

strpljivim
smijekom. - A vi biste,
Pa-ara-rampione - zamucne od srdbe - mogli ve

395

upamtiti da su uka i
Perezvon

jedna

te

ista

osoba, hou rei, jedan

pas, samo
je

Kolja

Krasotkin

zbog

iznenaenja Zuku nazvao

Perezvonom,
samilosnog
iznenaenja.

zbog

396

- On je, da znate, gospodo

- obrati se Ugo cijelom
buffetu - on je specijalist
za

ivotinje

Dostojevskoga.

u
Molim,

Maestro, a kako se zove

pas u "Ponienima i
uvrijeenima"?
- Azorka, Azorka se zvao odgovori Maestro nehajno.

397

- A zato "zvao"? - upita

netko kod stola.
- Zato "zvao", - prihvati
Maestro pedantno - to je
Azorka ugi-nuo odmah na
poetku romana, ve u
prvoj glavi.
-

Vidite,

uzvikuje

zna
Ugo

sve!

398

lakrdijakom oduevljenju
kao da nudi
papigu na prodaju - A
molim, Maestro, kako se
zvala

ona

pjesma

kapetana
Lebjatkina? Vidjet ete, i
to on zna.
- Ne znam - nasmijei se
Maestro

lukavo.

399

Neoekivani

odgovor

uinio je utisak u
drutvu. Ugo se zbunio.
-

Ne

znam

Maestro

nastavi

nakon

efektne

stanke - jer Lebjatkin ima

vie
pjesama.

vi,

dakako,

mislite na "ohara".

400

Ma,

"ohara"!
ushieno.

naravno,
-

klie
-

na
Ugo

ohara,

ohara, ha, ha,

vidite da zna! Kako ne bi
znao, kukca ohara, ludi
kukac...
- Nadahnuti! - popravlja
Maestro.
Marinkovi Kklop

401

Ah,

da,

nadahnuti,

nadahnuti kukac! Kako ne

bi

znao,

ohar

je

ivotinja! A
on, da znate, gospodo, i
sam ima pjesama. Nisu
ivotinjske, ve nekakve
nadahnute, melanholinoanatomske,

"time-tame".

402

Dajte,

Maestro,

"Tame".

Moda
svi i ne vjeruju, pa neka
uju! Evo, ovdje se don
Fernando

smjeka

skeptino,
toboe,

kakav

ste

vi

pjesnik? A to je ba neto
za

vas,

neto

don

Fernando,

403

humano... Dakle, Maestro,

molim "Tame".
- Ja se ne smjekam mrmlja

don

Fernando

strano crvenei jer su ga

svi gledali
kao krivca.
I

doista,

on

se

nije

smjekao. Gotovo nije ni

404

sluao Ugovo naklapanje

(barem se
tako

drao

kao

da

ne

slua), ali njegovo je lice

cijelo vrijeme ipak bilo
nasmijeeno, te se inilo
kao da se lice samo od
sebe

smijei,

zabavljen

on,

405

svojim mislima, i ne zna

ta ono radi.
Sjedio je cijelu veer s tim
podrugljivim osmijehom i
nikako se nije udostojao
izustiti

ni

jednu

jedinu

rije; sve motri s neke

rastresene, tovie, umne
visine.

406

Taj

vani

osmijeh

uostalom, nikada nije ni

nestajao

don

Fernandova lica. On je
u neku ruku sainjavao
smisao

njegove

fizionomije. Ugo je govorio

da on namjeta
osmijeh

ujutro

pred

ogledalom i zatim izlazi s

407

njim na cijeli dan, a tek ga

u
krevetu

prije

spavanja

skida i sprema pod jastuk.

Tko zna to se krije iza
maske?

Moda

ovjeanstvu...

osveta
ili

neki

mali predujam na veliki

triumf u
budunosti?

408

Don Fernando je tako i

pisao, s tim nedokuivim
osmijehom.

Jedan

je

kritiar o
njemu napisao da svoja
lica

pri

koprivama

kaklje do bjesnila. Bilo je

doista
nekog sadizma u njegovu
pisanju:

izmilja

ljude

409

kako bi ih mogao muiti.

No to
muenje

nije

nipoto

surovo i bolno. Naprotiv:

ljudi se smiju i vesele, no
smiju
se kao luaci i usto se
preznojavaju

od

muke

ledenim znojem, kao da ih

pisac

410

biem

tjera

da

budu

veseli.
-

Ali

ja

se

doista

ne

smjekam - govori don

Fernando

gotovo

srdito

osjeajui
na sebi prijekorne poglede
cijelog drutva. - to ste
zautjeli? Molim. Maestro,
izvolite.

411

- A, ne, ne - zabrunda
Maestro uvrijeeno - ne
mogu ja pred Europom.
Prezrivo
lice najistananijeg ukusa
stoji nad mojim praseim
Marinkovi Kiklop
talentom i smjeka se...
Ako

je

talenat

prasei,

412

ponos nije prasei, monsieur

Le Gout! - Pogleda otro
don

Fernanda,

gotovo

prijetei.
- Ali ne, Maestro, - umijea
se Melkior miroljubivo ne, on se doista ne
smjeka. To se samo ini,
takvo mu je lice.

413

Don

Fernando

Melkiora

osine

letiminim

prezirnim pogledom, ali,

kao da se
pobojao

da

ne

bude

otkriven, odmah razblai

taj

pogled

milou, koju

svetakom

414

je veeras lio iz svojih

svijetlih oiju po cijelom
Dajdamu.
Nije Dajdam imao tako
esto

ast

da

ga

don

Fernando pomiluje oima.

Ovdje se
ivjelo

pijano

razbarueno

ludo,

bezumno

415

ljenarilo,

on

je

bio

ozbiljan i
radin i nekud odgovoran
ovjek. Radio je, pisao,
mislio. Ne, nikako on nije
spadao ovamo, te se nije
znalo zato je uope i
dolazio. Tu su Parampioni
izvodili

svoje

aave

"programe", a on, tako

416

razuman i trijezan, kao

neko
milostivo Sunce osvijetlio
bi naas jednom zrakom
panje

ovo

glupavo

komeanje i
ponovo bi zatim pogasio
svijetla

zamraenju
svoju

punom

otplovio

417

nedostinost.
Don Fernando je naprosto
bio neosvojiv. Koliko se
Ugo trudio da ga razorua
i
podvrgne

moi

svoje

"elokvencije", da ga zbaci
s prijestolja indiferentne i
utljive podrugljivosti, da
ga

izravna

usadi

418

"drutvo"! Don Fernando

se
dodue, odmah predavao,
bacao oruje, dizao ruke,
ak i uvjeravao: on nije
nita
posebno,

nita

osobito,

obian, obian ovjek, ak

eto...
ovjek

moda

nikakav

419

- ostajao je svejedno dalek

i tu, to je uostalom i
htio da bude i, ini se,
uivao u tome.
utnja je postala munom
kao da se neto eka. I
Ugo je ostao bez rijei. Ili
je
moda namjerno putao
da

ozbiljnost

ubije

420

raspoloenje, da pohara
veselje, da bi
onda

sam

"velikom

nastupio
stilu"

u
kao

izbavitelj. On je bio veliki

majstor
takvih situacija.
Najtee je bilo Melkioru.
Otkud taj osjeaj krivnje?
ini mu se da su sve oi

421

uperene u njega s nekim

oekivanjem,
moe

kao...

donijeti

on

nekakvo

rjeenje.
to

je

dirao

Fernandovo

don

neobjanjivo

boanstvo? Ono se vinulo

strahovito
visoko

iznad

njegovih

pozemljarskih snaga te je

422

ve

odavno

poeo

razvijati
strpljivu politiku vjernika
to zavidi svome bogu na
tolikoj moi. Ali u zavist
se

mijeala

neka

podmukla antipatija koju

je

nesvjesno

rastjerivao

udnom
spremnou da se rtvuje.

423

Marinhovi Kiklop
I svaki put kad bi ulovio
sebe

spremnosti

na

rtvu, jo dok se raao u

njemu
taj

inferiorni

osjeaj

laskave poniznosti javljala

se i srdba i odvratnost
prema svemu tome, pa i
prema

sebi

samome

424

svemu tome. Odakle taj

ljigavi
osjeaj puzave laljivosti
to

se

vjerno

lijepi

uz

nadmonu i mrsku osobu?

Neka
se jave imuni za tu vrst
podlosti!

0,

uzdahne

Melkior

dubine"

ovjee!
"iz

425

lukavo izigravajui svoju

savjest, kao da je tim
"ovjekom" vjeto zaepio
neku
bocu iz koje suklja smrad.
- Predlaem - javi se usred
utnje
Hazdrubalovi
glasom - da

Cikorije
tronutim

426

cijelo

parampionsko

bratstvo

ponizno

zamoli

velikog don Fernanda da

uzme tunu
masku za pompe funebre,
a zatim da se obratimo s
jednakom

molbom

besmrtnom
Maestra neka iznese iz
kue

alosti

dragu

427

pokojnicu

da

je

tu

dostojno i skupno
oplaemo...
Prekinuli su ga smijehom
(u

kome

se

Maestrovo

ulo

srdito

roktanje). Ugo
obilno

nagradi

poljupcima

uime

Cikorija
cijelog

bratstva... i stvar je ve

428

lijepo

krenula

toke...

Ali

mrtve

odjednom

ponovo se spusti utnja

kao mrak i
zagui

tek

veselje.

oivljeno

Neto

dogaalo

na

se
don

Fernandovom licu i to se
odmah odrazi na svima,
kao

da

su

se

pojavile

429

pjege na Suncu pa se
odjednom
promijenila klima. Doista,
pojavile se tamne pjege
na oba don Fernandova
rumena
obraza i mrki oblak srdbe
preletio
Dodue,
odmah

mu

oblak

oima.
je

on

430

uklonio tako te nije ni

dolo do bljeska munje u
oima, ali pjege su se
irile
na licu i prekrile ga sve do
uiju.
Nastalo tako pomraenje
Sunca. Zavladao religiozni
muk u drutvu za stolom i

431

neka

mistina

spopala

sav

strepnja
Dajdam.

Smak svijeta se oekuje.

Ali Maestro
u

tom

oekivanju

uvrijeenim

prezirom

ispija svoj okanj, a Ugo

se podrugljivo
iscerio
Suncu

potamnjelom
-

licu

don

432

Fernandovu

pokazujui

svoje tamne plombe

neustraivo.
Je li je zbog samih plomba
ili

zbog

heretike

nepokornosti dva gla-vna

Parampiona
uzviene

iskoila

ravnotee

Fernandova
mirnoa? On

iz
don

boanstvena

433

je pohlepno pograbio au
kao

da

je

ispiti

naduak, jedan as ju je
stiskao u
aci (ipak je htio odoljeti
napasti),

onda

lakim

zamahom, ali izvanredno

efektno,

pljusnuo

vino

preko stola ravno Ugu u

zube. Zatim je ustao i ne

434

pogledavi

nikoga,

bez

urbe, iziao iz Dajdama.

Marinkovi Kiklop
Fredi

je,

triumfirao.
neoekivano
tuom
Bravo!

rukom!

dakako,
Tako
osveen
Hura!

435

Pljeskao je, vikao, smijao

se od zadovoljstva, buno,
prebuno. ak gaje i ona,
Vivijana, pokuala krotiti,
gladila ga po ruci, molila
da bude umjereniji. Ona u
tom ispadu

nije

vidjela

nita smijeno, njene su

simpatije bile, oito, na

436

Ugovoj strani. (0, kako joj

je Melkior bio zahvalan!)
Pusti napokon Fredijevu
ruku, ustane i prie Ugu s
njenom zabrinutou.
- Je li vas u oi pogodio? upita skidajui Ugu ruke s
oiju. Melkior osjeti u
grlu dragu, nemuku bol
od ganua. Dobra. Mila.

437

Ugo trlja oi kako bi se

snaao
(ipak ga je don Fernando
iznenadio), a ona misli...
- Recite, je li vam ulo u
oi?
- Nije, srce - ree on
sablanjivo njeno, zagrli
je iznenada i poljubi u
usta.

438

Kakav podlac! ljubomorno

misli Melkior, a drugi kraj
misli mu se raduje...
Oskvrnue

samilosti,

silovanje anela! dodaje

podsmjeljivo i gleda nju
kako joj
se oi pune suzama - od
iznenaenja.

Prekrila

lice rukama i slijepo

je

439

doteturala do Fredija. On
je

zatitniki

prihvati

posadi na stolicu, onda

polako poe prema Ugu
ljuljajui se u bokovima
kako

je

gledao

osvetnik...

Ali

filmovima: ide
straan

usput popravi kravatu i

440

stane

na

razumnoj

udaljenosti.
- uj, ti, majmune! Izai
sa mnom napolje ako si
doista mukarac kakvim
se
prikazuje.
- Neu da izaem, vitee!
- Ugo mu se pokloni kao
Sganarelle. - Vi biste se

441

tukli

kao

vitez

lutalica

zbog asti svoje dame, ali

ja ne bih da se sada
tuem s
vama.

Nekako

nisam

raspoloen,

prole

imao

ruan

sam

noi
san...

Rekao sam sutra

u

sedam

kod

maksimirskog

gornjega
jezera.

To

442

jo vrijedi. Sutra u vas

nabosti,
kako je reeno, na viljuku
od

srebra,

sa

svim

poastima koje pripadaju

vaoj
iznimnoj

osobi.

sada

pustite na miru ovjeka

kojeg je Sudbina odabrala
da ga

443

polije dionizijskim piem iz

nadarene
velikog

rake
sina.

Ja

svog
sam

maloas
uao u biografiju jednog
velikana! Budui doktori
citirat e me u svojim
disertacijama, studenti e
padati

zbog

mene

na

ispitima, uenjaci e me

444

spominjati u fusnotama...
Zahvaljujui
gesti

don

genijalnoj
Fernanda,

vi

sada
stojite pred
Marinkovi Kiklop
historijskim

licem,

bijednice!
-

Pljujem

ja

tvoje

historijsko lice, majmune!

445

- i doista Fredi pljune Ugu

u
oi.
- To ide na isti raun - ree
Ugo briui se bez urbe i
uzruja-vanja. - Va
conto

raste

dvadeset

vrlo
i

brzo,
sedmi

graanine u "Koriolanu".
ao mije samo

446

to se neete moi sjeati

naplate

svih

mojih

potraivanja, jer vas nee

vie
biti. Suze mi dolaze kad
na

to

pomislim.

0,

Sudbino, ne budi okrutna

prema ovom

447

naprnjaku

nezasoljenog

mozga, za mnogo toga on

nije kriv. A sada - obrati se
svome stolu odvrativi se
od Fredija s nehajem ostavimo

nezgodne

digresije i
preimo na dnevni red.
Dakle,

Maestro,

to

448

govore

dva

okanjia

ljute?
Fredi

je

ostao

Dajdama

nasred
okruen

smijehom,

sam

naputen. Veliki triumf

Ugov, na koji se on i ne
osvre!
ispijenih
Fredijevu

Zrelija
oiju

glumica
stee

449

ruku,

estita

pljuvanja.

mu

Poljubila

zbog
ga

ispod nosa (otkad je ona

za tim
eznula)

ostavila

mu

pobjedniki peat svojih

usana.
Vivijana ga nije pogledala.
Sjeo on k stolu, pruio joj
ruku daje miluje po

450

obiaju,

no

ona

uzela

kopati po torbici a ruke ne

primjeuje. Nema vie te
ruke
u njezinoj milosti, propada
Fredijevo

carstvo

vivijansko.
0, kako je to povoljno za
Parampiona,

prokletog

451

brbljavca! Nita Melkioru

nije
umaklo.

Pratim

pokrete,
mako!

tvoje

prevrtljiva
Gotovo

je

bio

spreman navijati
za

Fredija.

Au

sebi

je

jadikovao..." Kako sam ja

propao, ah, kako sam ja

452

propao!" i srce mu se
stezalo
lutale

beznadno
za

oi

nekim

skrovitem. Sakriti
svoj jad to je plakao u
pogledu, jecao u golim
oima.

Kako

slobodni, svi

su

svi

453

sigurni u kretanju, u hodu!

A

ja

se

ne

usuujem

krenuti ni do onih vrata na

kojima je nacrtana muka
cipela... premda ve itav
sat on... da. Cipela! Kao
daje
Laan

unutra

postolar!

znak!

Udruenje

postolara
protestirati.

moralo

bi

454

Dopustite

nam

tu

asocijaciju,

mole

higijeniari.

Koja

rafiniranost u
Thenardiera,

kondora

opakog! Cipelom podie

svoj

lokal

ugleda, do

do

znatnog

455

internacionalnog
urolokog jezika. Kodeks
uriniranja. To je Europejac!
Melkior se neprestano tu
snebivao

zbog

smionosti.

njihove
Vinom

zapljusnuti Uga!
I

kakvom

kraljevskom!

gestom
Poljubiti

456

onako nju). Detaljno se

uzme baviti
svojim gorkim udnjama,
a matanja mu se
Marinkovi Kiklop
uinie strano smionim i
on pocrvenje.
-

Dakle,

Maestro

nepobjedivo se javlja Ugo

457

predsjednikom

poslovnou mislim

da

je

nastupio

pravi trenutak za "Tame".

Evropa je izila na vrata
koja
se

ba

ne

bi

mogla

nazvati

triumfalnima,

pljuvati

civilizacija

lice,

poto

458

zabranjuje

pljuvati

po

podu - to je logino. I
muki

snano.

Osobito

muki. Nije
lako doi do uloge u kojoj
ima pljuvanja, to se uva
za protagoniste. I Roscius
je

velikim

Rimu

pljuvao

scenama.

u
Ali

459

ostavimo ta sputaliciozna
pitanja
pljuvaima,
usta

iz

umjesto

njihovih
rijei

leti

slina. Zbogom, slinavci,

uvajte svoju dragocjenu
municiju kao opsjednuti u
tvravi, osuit e vam se
usta

od

uzrujavanja.

Oprostite, Maestro, to ste

460

me ekali zbog ove ratne

poruke
njima
obali

tamo,

na

gdje

drugoj
prestaje

kultura. Govorio sam kao

Cezar
Vercingetorbcu.
molim,

to

okanjia
moda

Dakle,

govore

dva

ljute?

Ili...

461

apu, moda apu?

-

Ne

apu

zahriplje

Maestro srdito - riu! Ali ja

u umjereno odsvirati svoj
marche-funcbre,
moderato,
notama.

kako

pie

Parampione,

pitanje! - ree strogo

kao neki ampion koji trai
da se udari u gong.

462

Sto

govore

dva

okanjia ljute? - upita

Ugo ceremonijalno.
-

Dva

okanjia

ljute

govore: "Tame" - izgovori

Maestro sveano. Zatim
ispljune

ik, iskalje se

poteno

gutljajem
jednako

propere

grlo

rakije

(to

463

spada

ceremonijal,

simbolino),
zaklopivi

onda
oi

pone

recitirati udnovato
izvijajui
Anatomija

vratom:
ili

rasprodaja

svoga organizma:
Kapariraj ti me, kapariraj
tame.

464

- To je uvod, gospodo ubaci Ugo - i neto kao

refren...

No

svi

zapsikae, i
Maestro nastavi:
Dajem ispod cijene,
evo, cijelog mene:
jednu
kou

dobro

uuvanu

465

nudim

slavnom

anatomskom nou.
Item, jedan nos, krupniji,
modar kao ljiva
(nauivao se vina, rakije i
piva) fenomen od njuha
za podvale i spletke...
Marinkovi Kiklop
Kapariraj ti me, kapariraj
tame.

466

Item, jednu spretnu malu

spravu,
to mi Priroda usadi u
glavu,
mali uas, britvu, avla,
zmiju moj pogani jezik, prljaviji
od sviju
slinih
svijetu...

organia

na

467

Kapariraj ti me, kapariraj

tame.
(okanj do oknja - dva
daj amo, krmaru,
da se uje pjesma sva,
majku li mu staru!)
- Daj, okanj do oknja dva

apne

Thenardieru.

Ugo

468

- Tako - ree Maestro kad

je

stiglo

pie

okanjia

dva

nastavljaju

govorei:
Item,

jedan

mozak

raznobojnim snima: Ona,

Madona u plavom (meu
avolima!)

469

psi i mjesec (da na njega

laje)

zaljubljeno

tele,

vele, hoe da se eni,

a meni, zato, koara se
daje...
Otuda, tako, na mozgu te
kraste od jave,
ti buboci, pritevi, gadosti,
guba,

470

te silne bube (kae se, u

glavi),
stjenke i crvi po prljavoj
slici one iste dame...
0,

kapariraj

ti

me,

kapariraj tome!
Sto jo da vam nudim,
nauni mesari?
Marinkovi Kiklop

471

- Nita - upada Ugo. Sada

emo

preskoiti

malo
razne

delikatese. Jer on obraa se publici - sada

secira redom svaki organ,
a moete misliti to tu sve
ima.

472

- Tu su razne izboine govori Maestro u prozi - ili

hemisfere, pa usjeci i
klanci, prijevoji, otvori... i
rupe sve ostale za funkcije
velike i male...
- To emo preskoiti, te
rupe, i ostale detalje, i
odmah idemo na bitno govori

473

mu Ugo.
-

Anatomija

ima

devet

sistema. Molim, onda jo

samo

kosti

neke

ekstremitete.
Item,

eto,

moje

kosti

lomne i uope skelet i jo

neke stvari skromne
to

pripadaju

tijelu mome.

gordom

474

Da spomenem jo noge
(kurje oi k tome),
zakrpljeno srce i uzdrhtale
ruke...
sve, sve dajem za procvat
nauke!
A

svoj

mali

utopiti u formalin.

spleen

475

Moj

poslednji

put,

haj,

jeste anatomski institut,

good-bye!
Kapariraj ti me, Kapariraj
Tame.
Time
Tame.
- Jesam li vam rekao! vie Ugo oduevljeno. -

476

Time-tame! - i skrueno
prevre
Joima
potovanju

svetom
Maestrove

poezije.
Cijeli se Dajdam ori od
ogromnog

aplauza

smijeha. Maestro se ne
predaje

477

pijanstvu
skromno
komadi

uspjeha:
vadi

iz

depa

razbijenog

ogledala i namiguje
jednim okom tom istom
oku u ogledalu (osim oka
drugo i ne vidi u komadiu
stakla): mi znamo... to
znamo.

478

Melkior

oima

lokalu

trai

po

saveznitvo

osamljene due koja isto

tako pati kao
i njegova. Njemu se gadila
Maestrova anatomija. Ali
sve se due buno raduju
Maestrovoj gadosti koju je
namjerno veeras istreMarinkovi Kiklop

479

sao

zbog

nekog

svoga

cininog razloga. No njem

dua se ne raduje! Fredi i
glumica
sudjeluju
ona,

ispijenih

oiju

svesrdno,

Vivijana,

ali

oborila

pogled
stidljivo i gle pod stolom
gazi neki staniol iritirano.
Melkior vreba makar

480

jedan pogled njen da joj

ponudi svoje gaenje u
zajedniku

riznicu

duevne
ljepote... nakubio usta u
gadljivu grimasu kako bi
je

doekao

otvorenom

odmah

481

srodnou za nijemi, asni

sporazum... A ona osjetila
njegovu udnu ponudu,
digla oi od staniola i kao
da

je

svojim

pogledom

pljunula na njegovu glupu

ponudu.

On

odmah

otpusti gadljivu grimasu i

uzme

osmijeh

atmosfere dajdamske,

iz

482

uivalaki, mangupski, jer

ve se, evo, Ugo na njega
ustremio:
-

Gledajte,

milogledi,

bijela dua pati! - vie on i

pokazuje na Melkiora koji
umalo to se nije pod stol
skljokao. Sav se zgurio
kao da se zaklanja od
neke

483

pucnjave i samo bijedno

muca: "Ne, ne, nije ne... Ja
se

zabavljam,

smijem

se"...
i pokua se smijati, ali
osjeti da ga lice ne slua,
a ui gore, gore... Svi
gledaju, svi se smiju... I
ona. Ah, i ona! - Nije vie
nita vidio.

484

Ugo

je

bezobzirno

slavio.
- Ne vjerujte, on pati! vie i prstom upire, tjera
ga u pakao izopenja. Pati golubica bijela pored
Leinara
poeziji
Sada e

Velikog
kljuca

to

bubrege!

485

se golubica onesvijestiti,
nosila molim!
Zahvatio je njega delirij
razularenosti, ono njegovo
ludo nadahnue
neodgovornosti koje nema
obzira

nema

granica.

Duga crna kosa razdijelila

mu se

486

po sredini i pala na obje

strane lica a ruke uzdigao
u raspuinskom
orgijastikom
doziva

zanosu:

silazak

nekih

aavih sila u ovaj

zadimljeniilumperaj.
-

Maestro,

Leinaru

olimpijski, dosta ste derali

487

jetra Eustahiju okovanom

na
hridi

dajdamskoj.

Sada

molim onu bolnolirsku kao

melem. "Dajte mi srce za
paradu"...
-

Neu!

odgovara

Maestro vano, ak i s
nekom

srdbom.

dolaze na red

-Sada

488

"Plemeniti".
Svi Parampioni uzviknue
oduevljeno:

Plemeniti,

Plemeniti! Samo Ugo nije

zadovoljan izborom:
- Uf, sad ete opet gnjaviti
s tim vaim precima! To je
neka njegova zooloka
genealogija - tumai Ugo
Dajdamu. - Ali ostavimo

489

Marinkovi Kiklop
privatno rodoslovlje...
- Nije privatno! - hriplje
Maestro uvrijeeno. - Tu
se iznosi porijeklo
plemikih vrsta na temelju
Danvinove nauke, sve po
granama
Kad je

stabla

ivota.

490

Yorick dao svoju lubanju u

ruke grobaru, a ovaj opet
dalje u ruke Hamletu, to
je ovaj rekao o Aleksandru
Velikom, ha? Ne znate?
Sjednite,

magarino,

ponavljat
ete razred! Vi ste blesavi
kao pruska ilovaa to je
ispunila genijalnu lubanju

491

Immanuela Kanta? Mar

na mjesto!
- Ali, Maestro... - moli Ugo.
- Neu da ujem!
-

Molim,

nauit

za

slijedei put - obori Ugo

oi stidljivo.
- Kad nauite, onda mi se
javite.

492

Mravi student, Cikorijev

ministrant, stvar je uzeo
ozbiljno pa grabi priliku da
se istakne:
- Ja znam - ree a oi mu
triumfalno sjaju.
-

to

zna,

krastaviu

moj zeleni?
- to je Hamlet rekao o
Aleksandru Velikom.

493

- A odakle zna? Proitao

si u "Ali-Babi i etrdeset
hajduia"? Viknuo si
Sezame i pred tobom se
rastvorie
znanja

dveri

svega

ljudskoga?

moda ti zna
i vie od znanja ljudskoga?
Moda

ti

ima

neka

494

znanja stonoga? Sto misli

da
te vrijeam? Misli da je
glupa stonoga? A ja ti
kaem, zaista, zaista ti
kaem,
da

nitko

ne

zna

kako

stonoga hoda sa stotinu

nogu odjednom. To nije
znao ni

495

Lunaarski.

A,

vidi,

stonoga to zna. Da ne
zna, ne bi mogla hodati. Ih
ti
misli da si pametniji od
Lunaarskog?
Cikorije

Hazdrubalovi

molio je milost za svoga

ministranta. No Maestro je
ve

496

sasvim

nakresan

uvaava

molbu

ne
za

pomilovanje.
- Ti misli razni meh-hanizmi, to je rjeenje? Elektri-ci-teti, visoki
naponi...

je

Montezuma
mehanizme?

li
imao

Nita

imao, a pravio je

nije

497

okoladu!
se?

Ha,

Drag

ti

Montezuma

oblizuje
je

kao

sada
sveti

Nikola? Zbog
okolade? Ali to ja tebi
govorim

starim

civilizacijama, ti tupi... ne
znam

498

to. Moe rei ocu da si

mu

sasvim

neuspio

proizvod...
- Ne doputam da me
vrijeate!

odjednom

plane student i ustane...

ali nije
znao zato je ustao, pa
sjedne ponovo.

499

Eto,

Cikorije,

on

ne

doputa. Znai, neemo

ga vie vrijeati.
Marinkovi Kiklop
Nikada, nikada ga neemo
vie vrijeati!
-1

neete!

student

govori

raspadnutim

glasom, od ljutine. - Ja s
vama nikada

500

vie neu sjediti!

-1 meni ti to kae koji
sam te kao sina volio! uzvikuje Maestro gotovo
sa
suzama - Ti nezahvalni
derane!
Melkioru
plemeniti

se

svidio

taj

Maestrov

501

proplamsaj,

on

gurka

studenta da
popusti,

da

prie...

Maestro nije tako mislio, u

biti on je dobar ovjek...
Student

se

napokon

nasmijei pomirljivo; misli

dobio

je

zadovoljtinu. No

ipak

502

svejedno nee da pogleda

Maestra,
trai

sve

savjet,

pogledom
ili

moda

utoite,
u

svog

mentora

Hazdrubalovia.
-

No,

pa

posredujte,

Cikorije neumoljivi! - vie

Ugo s drugog kraja stola. -

503

Vidite

da

se

od

vas

oekuje pomo!
Cikoriju se nervozno trzaju
obrazi i neodluno mirka
oima, a svi se ostali
neto lukavo smjekaju u
dlanove.
- Pa Maestro nije neko
tursko velianstvo - veli
Cikorije - moe se s njime

504

izravno pregovarati.
- to se mene tie...- ree
student
ljubavnik

kao
u

mladi

renesansnoj

komediji,
u scenama mirenja.
- Eto, mir, sinko. - Maestro
mu prui kaiprst, a ovaj
spremno prihvati cijelu

505

ruku. - Evo, prui mu

prst, a on cijelu... - ali se
Maestro. -Ne tako,
kaiprst na kaiprst i - mir,
mir do neba...
I uinie tako: kaiprst na
kaiprst, pa uzlijeu tako
njihove ruke kao dvije
ptice

povezane

poljupcem. I poljubi ga

506

Maestro u obraz, oinski. I

student
uzvrati poljubac.
- A sada lijepo reci to si
htio

njeno

govori

Maestro - to je Hamlet
rekao
o Aleksandru Velikom?
Svima se za stolom obrazi
nadimaju. Ugo samo to

507

nije prasnuo, ali ne vidi

toga
student, on hoe da se
iskae:
-

Hamlet

bismo

je

mogli

rekao
u

da

mislima

slijediti Aleksandrov prah i

nai
ga

napokon

kako

zaepio bure piva.

je

508

Za

stolom

odjednom

grune smijeh koji se ve

dugo pripremao. Student
je uletio...
- to se smijete, budale srdi se toboe Maestro pa on je tono rekao? Da
zaepi

bure

piva,

je

li

tako? Aleksandar postaje

ep, to je

509

Marinkovi Kiklop
smisao, je li tako, sinko?
No student je ve skoio
od

stola

pobjegao.

Povikali su za njim "ala je

to,
vrati se", Hazdrubalovi je
i

potrao,

no

uzalud,

uvreda je bila prevelika.

510

Zaorio pljesak i padoe

povici

"bravo"

sa

svih

strana, a za ankom dva

Thenardierova pomonika
prave

Maestru

ovacije,

lupaju po staklu, luduju od

veselja, Ugo se ispruio
preko

stola

obasuo

Maestra estitanjima, pa i

511

poljupcima

masnu

pljeivu glavu.
- Kako je to izveo! - divi se
Ugo. - Doctor subtilis! Ne
bi ni sveti Toma
Akvinski tako rafinirano...
- Toma Akvinski bio je
doctor

angelicus,

pouava Maestro -sed tu

es doctor

512

asinus! Magarino, nita

ne zna! Otjerali ste ono
bistro dijete, a mogli smo
jo kojeta uti! A sada
mi, evo, tjerate i dragog
Eustahija. Imate pravo,
Eustahije blaeni, ovdje je
neizdrivo,

ponaaju

kao gimnazijalci na

se

513

maturalnoj zabavi. Idite,

ja se ne ljutim.
Doista se Melkior poeo
nemirno micati na stolici:
spremao se na odlazak. I
njega su ovdje nasamarili.
Povjerovao je u Maestrov,
"proplamsaj", pomogao

514

"uvaliti" studenta... Sada

on luta ulicama i grize se
to je bio naivan. Zato
mu odmah nisam dao po
gubici! Nego "mir - mir do
neba", ha, ha... Smije se
sebi
ogoreno

mrzi

svijet. Otrov djeluje...

cijeli

515

Melkior se nije ni odlijepio

od stolice, a Ugo ga ve
zgrabio za iju: - 0,
skarababine! - vie kao da
je

ulovio

uhodu

za

vratima.
- Pustite me, doavola!
Kakav je to nain!

516

- Nain...nikakav - ceri se
Ugo i ne puta ga - to je
materijalnom silom
izraena volja. Nasilje! Tu
nas

cijelu

prouavate

kao

veer
doktor-

psihijatar
neke male kretenie! A,
neemo tako! Odmah da

517

ste

sjeli

molili

za

oprotenje
maestralnu

linost ovog

simpozija
poezije!

konkretne
Zar

se

tako

ignorira
stvaralatvo?
- Ja sam sluao pozorno muca Melkior. - Ali sada
moram, mene eka rad.

518

Rad!

Ugo

napravi

pobonu grimasu. - ujete

li, vjerni, tu presvetu rije?
Priite i poklonite se! Sam
gospodin Bog nju izmisli i
ree

Adamu

(nakon

podvale
s jabukom): u znoju lica
svoga zaraivat e kruh
svoj. Prilijepio mu smokvin

519

list i najurio ga iz Raja.

Svrilo mirno planMarinkovi Kiklop
dovanje

uz

Zemljina

njedra. Valja raditi. Tada

na praotac, zbog utjehe u
jadu,
izmisli znamenitu pohvalu
radu: tko kupus sadi, ne
boji se gladi. Zato, brao

520

moja, kupus sadite i ne

bojte se.
-

va

je

odnjegovao

dini
ba

otac

uzornu

glavu! - dobaci Maestro.

-

Zahvaljujem

na

komplimentu - nakloni se
Ugo.

No

zbunila

Maestrova upadica;

ga

521

on se zato ponovo baci na

Melkiora:
-

Sramota,

drueljubivi

Eustahije - okrene ga k
sebi i govori mu u lice sramota

za

jednog

parampionskog

veterana

da se zatvara u svoj mali

tajni

522

laboratorij

gdje

danonono

destilira

ekstrakt najkorozivnijeg
antimilitaristikog
raspoloenja, koje bi se, u
daljnjim

kemijskim

postupcima,
moglo

nazvati

protudravnim.

523

- Ugo! - apui zavapi

Melkior.
-

Usred

bijela

dana

nastavlja Ugo okrutno via se po uglovima na

invalidskim
vagama

tajnoj

misiji

kontroliranja teine svoga

nenadoknadivoga tijela s

524

osobitim obzirom na neke

tamo vrlo dobro poznate
vojne propise. Ve sedam
godina
on uzgaja u svojoj glavi,
ubri,

zalijeva,

okopava

svoj mili kupusi: kako

uskratiti
kraljevini,

svoje
na

koje

tijelo
ona,

525

zbog

svoje

slave,

ima

sveto
pravo, kao to je poznato
iz cjelokupne historije. Ima
on i jednu takvu pjesmu u
kojoj je sve to i pjesniki
reeno.

Ne

znam

joj,

dodue, naslova, ali nije ni

potreban, a moda ga i
nema, je li Eustahije?

526

- Ugo, molim te, - ape

Melkior drui - ne luduj,
molim te!
- A to? - zaudi se Ugo. Pa

pjesma

je

dobra.

Moda malo staromodna.

Sluajte:
Pustite me sada, pustite
me sama dapriem travi...

527

- Dosta! - vrisne Melkior

oajno i silovito se istrgne
iz Ugovih ruku. - Ti si
pseto, a ne ovjek! - jo
dobaci

branei

se

povlaenju od Ugovih ruku

koje
su ga htjele zadrati. Kad
je

za

sobom

zatvorio

vrata, zajeca za njim

528

Thenardierovo zvonce.
- teta - ree Maestro
zamiljeno. - A tako smo
lijepo zapoeli veer! Vi
ste,
Ugo, ipak samo ugo-dan,
da ne kaem bogo-dan,
glupan.
Marinkovi Kiklop

529

Sve bijelo... i mala neka

bolest. Tiha i prostrana
terasa nekog alpin-skog
sanatorija za grudobolne.
Nije

htio

"tuberkulozne",

rei
ipak

se

bojao te
rijei. Pogled na planinska
jezera

gleere.

aa

530

mlijeka

na

bijelom

stoliu.
Lei u chaise-longu, a u
rukama
nekog

debela
dugog,

historija
trideset,

tristo,
tri tisuegodinjeg rata. A
podalje na terasi odmara
se zlatokosa i blijeda,

531

grudobolna koja ita... Sad

bi netko napisao: ona ita
"Werthera" ili "Adolpha"
ili "Proljetne vode", a ba
za

inat

neka

ita

Kumiia, "Jelkin bosiljak"

ili
ak

"Sluaj"

pisca.

Lijepa

od

istoga

banalnost

532

jedne

tlapnje...

Lijepa

zlatokosa
na

nekim

knjizi

brie

mjestima

suzice

skromno kaljuca. Sirotica.

Sve
blijedo, bolesno, tuno...
Banalno! Navlas banalno!
Originalnost
plaila

je

gotovo

Melkiora

svojom

533

literarnom

koketerijom.

Svojim
zavodnikim armom koji
odvodi od stvarnih briga,
koji se smijei u daljini i
mami

iznenaenjima.

Originalnost bi ga mogla
odueviti
stvarnosti

iupati

iz

534

to gaje sapinjala. Ali to

ne

bi

bilo

trajno

osloboenje, to je samo
slatki tren
zaborava: malo svirke Te
Deum lau-damus i mirisa
tamjana, a iza prvog ugla
vreba
briga da ga zadavi. Za
trajno

osloboenje

535

potrebna

mu

je

bila

upravo banalnost,
bljutava, tupa banalnost,
sve bijelo i mala neka
bolest, terasa, gleeri,
mlijeko

zlatokosa.

I,

Kumii! Bez zanosa, bez

knjievnih
ukusa,

ambicija,

bez

536

bez afektacija, stvarao je

sebi sliku osloboenja od
more na najprimitivniji
nain,

gotovo

kao

neki

kult gluposti, kome bi se

Ugo slatko rugao kad bi
Melkior
bio naivan da mu povjeri
svoj sanatorij, svoj "Jelkin
bosiljak", svoju

537

grudobolnu
pogledom

tlapnju

na

planinska

ta

otrcana

jezera.
A

ipak

razglednica davala mu je
snage da izdri put
Marinkovi Kiklop
koji je poduzeo, taj izlaz iz
jednog besmisla koji mu je
prijetio da ga proguta.

538

Bolnika kola to vritei

jure

ulicama

bolesnicima,
unesreenima,
pregaenima,
samoubojicama pratio je
zainteresiranim,

gotovo

zavidnim oima, a
za

mrtvakim

kolima

umalo to nije i psovao.

539

Promatrao

je

tijela

to

prolaze
mimo

njegova

usporeivao

ta

tijela

mala,

neugledna, patuljasta bia

sa svojim
zdravljem,
ilavou,

snagom,
sa

svojom

sposobnou za sve to se
moe zvati

540

dunost koja apelira na

njegovo

tijelo.

Daj

mi

tijelo, govori dunost, i

otkrit
u ti njegovu snagu.
ivot se njegov plaio te
sile ivota u njemu. Evo,
gle,

organizmima

svim

tim

541

to se kreu, to vau,
to viu, to se smiju ima
moda neki kvar, neka
pukotina, neka rupica, na
koju e iscuriti sav taj
smijeh i vika; ima tu nekih
kamenaca,
ireva,

zaepljenja,

kaverna,

nekih

reuma, iijasa, gluhoa,

542

iaenja,

sakatosti,

nedostatak

desnog

kaiprsta, ravnih tabana...

Idiot! Idiot
neka ivi! To je najsolidnija
mimikrija

koju

je

ivot

mogao pruiti svojoj

kreaturi.

Idiot

gleda

iz

svoje osmatranice kako

se odvija historija, bez

543

opasnosti da bi mogao biti

uvuen u igru, kao to mi
gledamo kako se odvija
film
u

kinematografu.

plaemo
nesrea,
zbiljskim

zbog
idiot

Mi

fiktivnih
se

smije

544

smrtima. Ruga se ivotu iz

svoje sigurnosti; osveuje
mu se to gaje odbacio i
uiva to gaje potedio.
ivot

je

odabrao

Inteligenciju za svoje igre,

on ne
pravi historiju s idiotima.
On je genije odredio za
velike rijei na kriu, pod

545

giljotinom, pod vjealima,

pred puanim cijevima,
pred narodima koji kliu i
Brutu i Cezaru. Idiot je
Sokratu

prepustio

vr

otrova. Idiot je Dantonu

prepustio

slavu

da

mu

historija odrubi glavu. A

idiot nosi svoju anonimnu
glavu

546

udnom

grimasom

gaenja,

kao

davno

sve

daje

ve

shvatio,

nasmijeio se
podrugljivo
vrijeme
naborima

i
u

zaustavio
ukoenim
svoga

bezumnoga lica. Idiot

neka ivi!

547

Melkior je zlostavljao sebe

gorkim,

sarkastinim

mislima. Kao da ga slua

neka
ogromna mo, neki bog ili
neka sila kao to bi bila
zajednika

misao

svih

ljudi,
on je govorio demagoki
kao advokat, propovijedao

548

prorokim

patosom,

glasom
vapijueg,

traio

je

efektne govornike figure,

paradokse,

drastine

primjere,
on je branio "svoju stvar".
I

trapio

je

tijelo

kao

svetac. Morio ga glau,

ispijao bdjenjima,

549

Marinkovi Kiklop
ne dao mu mira nigdje, ni
jednog asa. Tovario ga
izmiljenim,

suvinim

brigama,
pronalazio zadatke nou u
krevetu: na prvom polju
jedno
dva, na

zrno, na

drugom

550

treem etiri, na etvrtom

osam, na petom esnaest,
na estom trideset i dva,
na
sedmom ezdeset i etiri,
na osmom sto dvadeset i
osam,

na

devetom

dvijesto
pedeset
desetom

est,

na

petsto

551

dvanaest, na jedanaestom
tisuu dvadeset i
etiri,

na

dvije

tisue

osam,

dvanaestom
etrdeset

trinaestom

etiri

tisue
devedeset

est,

etrnaestom osam tisua

sto

devedeset

petnaestom

dva,

552

esnaest tisua tri stotine

osamdeset

etiri,

esnaestom

trideset

dvije
tisue sedamsto ezdeset
i

osam,

ezdeset

sedamnaestom
i

pet

tisua

petsto
trideset

est,

osamnaestom sto trideset

553

i jedna tisua sedamdeset

i dva,
devetnaestom

dvije

stotine ezdeset i dvije

tisue

sto

etrdeset

etiri,
dvadesetom...

To

doista

strahovito raste! Htio se

poigrati malo raunom, a
to je

554

bio uas! I kamo to vodi, i

emu to? Jednim sasvim
malim, nedunim
podvostruenjem, upravo
neznatnim
tako

posredstvom

omiljelog,

tako

popularnog,
svagdanjeg, prijateljskog,
rodbinskog,

ljubavnikog

broja dva raste taj

555

beskrajni

monstrum,

nesagledivo

to

tijelo

beskonanosti,

strano

kao strah,
veliko kao vjenost.
I to je bio nain muenja:
beskonanost i vjenost.
Jer mi smo navikli gledati
stvari ukroene oblicima,
upregnute

nae

556

ograniene

potrebe,

izrezane u
zalogaje

prema

apetitu.

naem

Kostimirane

stvari, izbrijane, ureene

za paradu,
za

predstavu;

materije,
rekvizit,
etku.

ponienje

svoenje
na

motiku,

na
na

557

stvari

nadmone

su

udnovato

bezobzirne.

Nedimenzionirane.
Beskrajne. I svi
simboli

to

su

narasli

iznad stvari, oblaci to su

se isparili iznad beskrajnih
voda,

putuju

po

naim

glavama kao misli, brige,

elje, matanja. Muenja.

558

Melkior je ulazio u svoje

muilite s nasladom. Ali
u njegovoj nasladi nije bilo
uivanja,

ve

rauna.

Naslaivao se raunajui
kako

se

tim

komplikacijama u
koje je svesrdno utrao,
kako e u tom labirintu,

559

po

kome

je

luckasto

trkarao i
vikao iz svega glasa "ja
sam nestao, mene nema",
doista nestati za jedan
besmisao koji je na njega
vrebao.

Biti

nevidljiv,

neulovljiv onim ogromnim,

dlakavim, masnim prstima
to mu se priblie svaki

560

put

kad

mu

za-

stane

misao,
kad se zaboravi i prepusti
zadovoljstvima.
Marinkovi Kiklop
Ondje je njegov stan iza
ugla: soba sa stubinim
ulazom, gleda preko ulice
u

561

dvorite vojarne 35. puka.

A

ovdje

prije

"Ugodan

ugla

kuti",

je

mala

gostionica
ili buffet, koji Ugo zove
"bistro".

Tu

Melkior

navraa uveer, usput, na

povratku kui, da "neto
popije".

"Ugodan

kuti"

dri njemaka obitelj: mali

562

rumeni otac s nabreklim

trbuhom
uvjerenim

s
u

licem
vanost

svoga postojanja,
duga i mrava mati koja
dobroudno

smijeno

govori hrvatsko-njemaki,
punaka

563

bijela kerka Else, kao da

je donedavno bila opatica,
krije svoje enstvo pred
mukom

pohotom

stidljivo obara pogled kad

posluuje kod stolova (kao
da
posluuje kod oltara) i sin
Kurt

velikom

plavom

564

glavom, uskih ramena i

irokih
bokova. Tu zalaze vodnici
iz vojarne trideset i petog,
a zato ba vodnici,
Melkior se i sam pita, no
moda taj lokal upravo
odgovara njihovom inu,
to li?

565

Melkior

ue

bi

pozdravljen od tri lana

njemake familije (otac se
rijetko tu
viao,

on

obilazi

po

nekakvim poslovima), no
mamin se pozdrav istie
"topra
fea".

566

Vodnici su zauzeli etiri

strane jednog stola, a na
jednom od uglova sjedi
stidljiva

Else,

preplie

svoje bijele prste u krilu,

dakako, oborena pogleda.
Kurt posluuje dragi stol:
jednog orijaa i uz njega
sitnog staria na kome se

567

jo od ljeta zadralo bijelo

platneno odijelo. Po dva
deci.
Dva

su stola

Melkior

sjedne

udaljeniji

od

slobodna.
za

onaj
"stola

vodnika",
razborito, izvan dohvata
mirisa vojnog naftalina.

568

Kurt je spretan "keba"; on

kae da je "kelna", inae
je student tehnike.
Posluio je Melkiora onom
"njihovom"
kobasicom
zamolio da
li smije sjesti.

specijalnom
i

pivom

569

Ah,

znate,

gospodin

profesor (Melkiora je zvao

profesorom zbog tona
konverzacije, ili vie zbog
vlastitog ugleda) da mi je
ve svega, znate...
Radi, radi, a zato radi?
Za ivot radi. A zato
ivi? Da radi. Circulus

570

vitiosus,

gospodin

profesor, apsurd. Jeste li

kada mislili kako se vrtimo
u
krugu apsurda, gospodin
profesor, kako nema cilja,
nema - i poloi Kurt u
nekom

571

teoretskom oajanju svoje

ruetine

na

stol

pored

Melkiorova tanjura. Deset

prstiju

mesnatih,

kobasiastih.
upravo

Melkior

zareza

svoju

kobasicu, ali je
pomiluje,

odustane

klanja zbog tih

Marinkovi Kiklop

od

572

Kurtovih prstiju na stolu. I

ponovo se javi ideja o
ljudoderima, o tijelu
upropastitelju koje moe
izazvati apetit u drugom
tijelu i posluiti mu kao
jelo. A misli toga "jela",
ideje,

osjeaj

za

ton

utoga pored modrog, za

573

tragediju

kralja

Leara,

raanje suze, tjeskoba u

dijafragmi, strah na vrhu
tjemena,

matanja

jednom hodu, o gibanju

bokova, "na dragoj usni
osmijeh mali,
u ai vode kita cvijea"...
sve

jelo,

upropastitelj.

tijelo

574

Circulus,

gospodin

profesor. Eto, ja, vi, ova

dva gospodina, oni vojnici,
svi
govorimo. A to moemo
mi rijeiti? Moemo li mi
rukama neto uiniti da se
sve
promijeni? Govorimo, hm,
ba smo mi...

575

"Zna,

kume"

govori

stari orijau - "to u

krivolovi, raubieri. A to
nije
uivanje. Jesam ti priao,
kume, kako am spavao?
Spavam ti ja, spavam..."
"Eh,

bogati!

Evo,

neka

Elza kae. Jesam li ja,

576

Elza, u subotu potamanio

petnaest
ljutih?

Pa

nita.

Ustao,

opasao se i na levo krug

pravac kasarna. A noga ko
grom,

iskra

frca

iz

plonika, ko u paradnom
prvog decembra."

577

"Ja ti, brate, nisam za pie

zbog pia. Nikako. Nego
trgne jednu-dvije zbog
raspoloenja. Pa si nekako
ko slobodniji. Eto, uem
ovamo, sjednem ko klada,
rije ne znam da izustim.
Ko nema to da kae.
Trgnem
breee, i

li

okanje,

eh

578

Elzu

bih

mogao

da

poljubim. Sta znai, hou

da

kaem,

kad

ti

ui

zagrije."
- Eto, na primjer, gospodin
profesor, gradimo nasip,
doe poplava i sve srui.
Pa ima li smisla, gospodin
profesor?

579

"Spavam

ja,

najedanput
prozor.

kad

ku,

Ustanem

ku

ti

ja,

kume, to jest
dignem

mjee

ja,

kreveta,
a

pred

prozorom golubica, zna."

"Gr" - uini orija te se ne
zna

odobrava

podriguje.

li

ili

580

"Sto kae, kume? A ja ti

e nita ne razumijem u
tumaenje snova. I ku,
ku,
golubica po prozoru. Ada
am otvorio ko na? moda

je bila

dua,

kume?"
"Grg,

nije"

odgovori

orija kratko i sigurno.

581

"Nije, a? A eto, ja e ne
razumijem.

Ma

kako

je

ona ku, ku... A gledao

am
neki dan jedan film o caru
Makimilijanu kako u ga
komunisti ubili u Meksiku.
A

582

ena

mu

aria

Miramaru kod Trsta. Kad je

ar izdahnuo..."
&
Marinkovi Kiklop
- A raati djecu? Vi niste
oenjeni,
profesor,
Pametno.

gospodin
tako

je.

583

ovjek

nema

prijatelja.

Kad nam kau "Prijatelj",

mislimo, to on to treba?
"0",

pomisli

"proiruje

se

Melkior,
Kurtova

filozofija!" 0 nasipima je
ve
sluao,

no,

eto

djeca, prijatelji...

sada

584

"Kad je ar izdahnuo, eto

carii na prozor njegove
due u liku golubie! I
pjesmu
prozor

pjeva:
dua

(zapjevao

je

stari).

Otvori
moja...
A

ti

kae,
kume, da nije?"
"Nije", hripne orija. "To je
kino."

585

"Taamooo
daleeeko

daleeko,
kraj

zabugari

moraa"...
nostalgino

vodnik druge
klase

zabacivi

glavu

zaklopivi oi.
"Ne, ne", zamoli Else da
se

sauva

emo

mir.

globu.

dozvolu za

"Platit

Nemamo

586

muziku."
"Vidi,

muziku!

Ovo

je

naa, nacionalna. Drugo

je muzika za ples."
"Ne,

pjevanje

zabranjeno,
govori

Else

je
uope",

umiljato,

gotovo sa stidom, kao

daje netko hoe poljubiti.

587

- Vojske su za rat, zar ne,

gospodin
Zatim

profesor?
Kurt

nastavi

apui, ak
nekako povjerljivo, te je
Tresiu

sinula

neobina

misao koje se gotovo i

uplaio.

Gledajte,

gospodin

profesor,

taj

588

mentalitet

(pokae

glavom na
vodnike), je li to za rat? To
je za tunjave u krmi.
Petnaest ljutih, to je
njegov heroizam. Rat je
danas nauka. A njemu je
vojnik - da iskra vrca pod
nogom. Mentalitet. A moja
sestra,

to

e,

mora

589

sluati

te

budale

zbog

posla. Od
toga ivimo. Opet se krug
zatvara...
"Sta? Nema ovjeka do
naeg majora. Ono kad ga
vidi pred strojem reko bi
duu
e ti na sablji izvaditi, a
majka

je,

asna

rije.

590

Jednom

ja

tako

pred

njega,
gosn majore, znate kako
je,

vojska

smo,

enska

eka u varoi... Zgodna?

namigne
on onim avolskim okom.
-Paaa... a ne znam smijem
li da kaem daje ko carica

591

nebeska.
brukaj

mi

Hajd,

ne

bataljon,

pa

pljucne i frkne ko da me
alje u
patrolu.

Majka,

asna

rije."
"A jesi li ti, kume, kada
vidio kako e kanarini
ljube? Ja am vidio. To je

592

sjajno kako e ljube i jako

zanimljivo. Ko bi rekao,
tako sitni stvorovi..."
Marinkovi Kiklop
-

Pa

ta

vaa

stvar,

gospodin profesor... Vi ste

inteligentan ovjek, to je
glupo!

593

- Sto je glupo? - Melkior

uas shvati i ozbiljno se
uplai.
- Da jednom superiornom
ovjeku

ovakvi

prostaci

devet mjeseci piju krv!

Zar se
nikako ne moete izvui?
-1

ponovo

Kurt

vrlo

594

povjerljivo:

Moj

otac,

znate,
gospodin

profesor,

poznaje jedan postupak,

ali nita opasno i nikakvih
posljedica

po

zdravlje.

Zna on to, iz rata, a vrlo

jednostavno i nikakav
profesor
moe

medicine

nita

ne

posumnjati.

595

Dvije

cigarete

treba

natopiti u...
ne znam u to, u neto ih
treba natopiti i popuiti
prije pregleda.

Otpremit

e
vas

kui

sa

suzama

oima. Moj fater ih je na

stotine izvukao. Ali u to
ono

596

valja umoiti?... On bi ovaj

as trebao da doe. Ako
priekate, pitat emo ga,
ne?
Melkior se uznemiri zbog
te neke ortake intimnosti
kojom je Kurt navaljivao
na
njegovu
zaplaenost

nevinu
pred

597

historijom. Pa to je neto
drugo, Kurt, to to
vama pada naum, to to
vi, Kurt... Melkior je poeo
u sebi mucati neku ispriku
svojoj savjesti.
- Vi ve idete, gospodin
profesor? A ja sam mislio
pitati fatera? No, u to se

598

ono

umoi,

Christgott?

Pitat u ja to za vas,
gospodin

profesor.

Moj

repekt,
laku no.
- Laku nooo, - otpjeva
Else kao automat svoju
malu ariju za Melkiorom,
ljubazno
rumenilom.

lakim

599

Teko se uspeo do svoga

treeg kata kao da su mu
depovi puni kamenja. To
je
iscrpljenost,
trapljenja.

pomisli,
Ona

od

Kurtova

kobasica bilo je prvo jelo

od
juer u podne. "Svetac",
rekao

bi

Ugo.

Zbog

600

Kurtovih

prstiju

nije

ni

pojeo
kobasicu

do

kraja.

"Kanibalstvo" - to je bila
misao na koju je naiao u
drugoj
polovici kobasice. I ostavio
je

tu

polovicu

iznenaenom,
uvrijeenom Kuitu!

ak

601

"Konji

su

skuplji

od

goveda i svinja", rekao je

Kurt, "tu nema konjetine".
Ima

ovjetine,

Kurt,

naoj mati.
Zavue ruku pod koulju i
zagrabi punu aku svojih
dlakavih prsiju. Covjetina.
Upotrebljiv termin... a i
meso ponegdje. Kanibali.

602

Zavaljen

na

krevetu,

mraku,
ponovo

zaplovi

"Menelajem",
njakom
kompanije.

s
teret-

pacifike
"Kanibali".

Tako
se imala zvati drama koju
si

zamiljao.

Zapravo

groteska s ljudoderskim

603

urlikanjem, plesovima i
Marinkovi Kiklop
uroenikim
zagluno
kotla

na

igrama

bubnjanje
velikoj

uz
oko

vatri.

Kotao je,
naravno, iza kulisa, jer se
takvi najefektniji prizori u
kazalitu uvijek

604

deavaju
kotlu

iza

se

kulisa.

kuha

bijelac,

debeli kuhar, najdeblji od

sedam
brodolomaca
potopljenog

s
broda

"Menelaj". Trebala je to
biti neka simbolina

605

satira,

ili

tako

neto...

Uostalom, svejedno to je
trebalo biti, kad od toga i
tako nita nije bilo osim
trenutnog

bljeska

jedne

ideje koja ti je veeras

ponovo

sijevnula

"Ugodnom kutiu" kad je

Kurt

donio

kobasicu.

na

stol

606

Prvi put ti se javila ta

misao jedne noi u vlaku
na tvrdoj klupi treeg
razreda. Uivao si itav
mali kupe kao privilegij
koji si kupio od konduktera
za
neto malo novaca. Dok si
se vrtio u nesanici

na

607

tvrdom rebrastom leaju

nicala
je polako ta zamisao kao
sjeanje na prie koje si
sluao u djetinjstvu od
laljivih starih pomoraca,
koji ne samo da su bili
zarobljeni od ljudodera,

608

nego

su

svi

vidjeli

jednookog diva kome su

svi i oko izbili. Ali odakle
odjednom

te

starake

hvalisave

odisejade

vlaku, na tvrdoj klupi, uz

strahovitu
lupu kotaa ispod uha? U
jednom momentu zatekao

609

si jednu svoju ruku na

koljenu,
drugu na ramenu, osjetio
si pod prstima svoje tvrde
i iljaste kosti, prevuene
suhom

tankom

koom;

zavlaio si prste u spojeve

zglobova,
kostima, u

rupe

610

usjeke

izmeu

tetiva,

odjeljivao kost od kosti,

konstatirao

svaku

zasebno,
nesvijesno, opipom, samo
opipom, kao strane, tue
stvari, i ne mislei na njih,
i sada kad naknadno na to
misli, sve ti se objasnilo.
Bio si tada strano

611

izmravio od straha pred

dogaajima koji su traili
tvoje tijelo (i to je
putovanje

bilo

zbog

pitanja vojnih), i pipajui

tako svoje iljaste gole
kosti
osjetio si odjednom neko
instinktivno

ogromno

612

zadovoljstvo, upravo neku

obijest
i podsmjeljivu radost nad
tim svojim kostima, nad
tim svojim kosturom, koji
putuje, koji nosi tvoje ime,
koji

je

od

konduktera

lukavo kupio ovaj zasebni

613

mali

kupe

gdje

moe

poloiti svoje kosti i pipati

ih i konstatirati: gle, kosti
koljena, lopatica, kljuna
kost, rebra...jednom rijei:
ustanoviti zastraujuu
razgovijetnost

jednog

skeleta koji lukavo misli o

sebi: A to sam ipak ja, ja

614

koji znam kako se zovem,

koji puim tu u mraku nad
kloparanjem

kotaa

entre
nous soit dit - koji se kani
provui, provui... Pst, pst,
jezik za zube!
To mravo tijelo! Pritajilo
se u svom skeletu, sakrilo
se, uvuklo

615

Marinkovi Kiklop
u

kosti

sigurnost

tu

pua,

osjetilo
mia

rupi, jea pod bodljama.

Jednostavno

proglasilo

tijelo:

nema!

mene

zatim, u tom sklonitu, u

tom

616

predahu

izmeu

dva

straha, poela je nicati

zamisao o antropofagima i
brodolomcima, zabavno i
vedro i gotovo obijesno
kao od prezasienosti kad
se
dareljivo
hranom.

razmeemo

617

veeras

kutiu",
alobne

"Ugodnom

uz

Kurtove

napjeve,

pored

kobasice i
Kurtovih

prstiju,

ponovo

dareljiva obijest skeleta

koji kanibale posluuje
ivom
ovjetinom,

svjeom
a

sam

se

618

hrani umjereno i oprezno,

da se ne bi na
njemu pojavilo meso, da
ne bi iz njega provirilo
tijelo. Ponovo ideja o
kanibalima. Ve se i brod
zvao "Menelaj". Plovio je,
nastavljajui opasno ratno
putovanje, koje traje ve
desetak

noi,

kroz

619

arhipelag

Tonga

(Europljani ga zovu
"Prijateljskim
izmeu

otoka

otocima"),
Vavau

Tongatabu prema Tutuili,

otoku u
arhipelagu

Samoa,

zapravo prema luci PagoPago gdje treba da ukrca

tovar kopre

620

za fabrikaciju ulja. Sino je

kapetan prouio na karti
arhipelage (rije je
lijepa

veeras

arhipelag!),
dosta,

"Menelaj"

rat

treba

a
je,
da

potone.
Pogodio
"Menelaj"

ga
-

torpedo
mu

lijepe

621

Helene (od trojanskog rata

tratatatarata) -je potonuo. No on
nije

vaan,

brod,

nego

ljudi... svi su se utopili,

osim sedmorice, to jest
estorice, jer sedmi, stari
mornar s lulom, pao je u
ruke

polinezijskim

ljudoderima, tek nekoliko

622

sati poslije njih i jedva

dospio
da

prisustvuje

kuhanju

efa kuhinje s "Menelaja".

No - to bi rekao Hamlet ne
gdje bi on kuhao, nego
gdje su njega kuhali uz
kanibalsko
mnoge

veselje

623

folklorne plesove, koji su

preko

Amerike

osvojili

Europu i kao neka vrst

helenizacije

kanibalske

kulture

postali

univerzalnijima

uzbudljivijima od
Eshila i Sofokla. Tada je
brodski cinik, lijenik po
struci, izjavio da je ubogi

624

kuhar otpraen u mrani

svijet

ljudoderske

mandizije

uz

gurneto

pretjerane
poasti za njegov ovji
mozak, koji je mnogo bolje
pripremao na "Menelaju".
No

prije

tog

kuhanja

brodolomci su svueni do

625

gola i predve-deni pred

neku
komisiju kao regruti. (Jo
dvadesetak dana i stii e
poziv, jo jednom, sedmi:
mladi Melkior Tresi da
stupi
komisiju

pred
radi

sposobnosti za

regrutnu
ocjene

626

odsluenje...
onaj

Predsjeda

bivi

Peharek

austrijski

pukovnik

ravnim
tabanima. Najprije govor
"vojnii-junai i vi aivojnii...

ovo

obilno

vrijeme
Kral i Ota-dbina oekuju
hrabru

627

Marinkovi Kiklop
du-nost"... Goli se tresu
od hladnoe, treme, stida;
neki pokrivaju rukama
svoje

visee

vrtove,

hrabriji junaci ih i podiu i

kakljaju njima stidljivce
ispred sebe po zaplaenoj,
najeenoj stranjici. Sedmi
put e mladiu Melkioru

628

Tresiu, uvredljivo spustiti

na

glavu

mjerenje

polugu
visine,

za

udah-

izdah,
opet e im utajiti nekoliko
litara zraka, s dva gadljiva
prsta uhvatit e ga za
miicu

kapetan

Eskulapovom zmijom na

629

epoletama

teka

astenija, privremeno...
No,

nema

vie

privremeno, sad je ili - ili!

Poluglasna

prepirka

kod

komisijskog
stola.

Peharek

ne

zalogaja!
astenian,

da

Mrav,
kost

kae Eskulap, ali

koa,

630

dobra je i kost, pa i koa

Kralu i Ota-dbini, jer to
misli neto, kost i koa,
pa neka se obue u sivo
maslinasto, kost i koa, a
odozgo poklopi ajkaom
do
uiju, pa neka tiho cvrlji tu
ispod po pravilima slube
- sva etiri dijela u

631

boju mater!) Ljudoderski

Peharek, kuhar ili mesar,
moda

sam

car

karikom u
nosu,

struno

pleke,
bubrege

ocjenjuje

butove,
na

bijele

golima

jednom
kretnjom

odreuje

efa

kuhinje za veeru. Drugi

632

po

debljini,

agent

kompanije,
pada u nesvijest. Ostali
gledaju s uasom u svoju
sudbinu. Jedino brodski
lijenik (pjegavi, rii skot!)
odvaja svoju inteligentnu
radoznalost, motri,
ocjenjuje kao da je i on
tamo u komisiji, odjevenoj

633

u golu mrku kou koja

daje
pravo

na

regrutaciju

mesa. On paljivo i gotovo

njeno klizi anatomskim
pogledom
po

iroko

nabijenim

pleima upravitelja stroja,

plazi

po

strojarovom

gojaznom

634

tijelu, krugom mujeg leta

oblijee njegov arogantno
izboen trbuh, obavija mu
bedra gotovo ljubavnom
njenou i kae u sebi
"trei"

podlom

upravitelj

stroja!

hladnu

njuku

sigurnou.
Jadni
Osjea

635

takora

na

sebi,

svijestan je
svoga

mjesta

ovoj

groznoj kronologiji, pa ne
moe da sakrije zavist na
odvratnost

lijenikova

tijela.
Toliko je Eskulapovoj zmiji
i trebalo da bi provjerila
vrijednost svoga

636

zakljuka.
meu

Lijenik

ovim

aristokratima

je

tjelesnim
bio

jadno,

smrdljivo
stvorenje,
odjednom
nadmonost.

koje

je
osjetilo

Tamo,

"onom svijetu", on je
zbog svoga tijela ivio u
paklu samoe. U svijetu

637

mirisavu,

gdje

su

zatvoreni

standardni
smradovi

posebne ustanove, gdje ih

ispire

voda

udaraju

kemijski i
parfumerijski izumi, on je
morao nositi sa sobom tu
ustanovu
sasvim

sa

svojim

638

nekonvencionalnim,
nepatenti-ranim,
nekako

ak

originalnim

smradom sa stranom
svijeu o definiMarinkovi Kiklop
tivnosti svoga stanja. On
je

bio

eljan

drutva,

prijatelja, ena. ak ni

639

kupljene

ene

nisu

podnosile njegove blizine

dulje od nunog radnog
vremena. U
Sangaju mu je rekla jedna
debela Rumunjka, koja je i
sama smrdjela po znoju,
da
se od njega iri neki takav
miris..."Smrdim,

smrdim,

640

majko

moja!"

Bio

je

uvjeren
da sav smrdi, da smrdi
njegov

hod,

njegov

pokret,

njegov

pogled,

njegov glas, da
njegova
nepodnosivo

rije

iri

smrdljivu

atmosferu u kojoj se ljudi

gue. Smrdio

641

je i samom sebi. Sapunao

se, strugao, prao, izlijevao
po sebi mirisne vode i
ulja, kupao se u moru,
izlagao tijelo vjetru i kii,
pekao ga na suncu, a ono
se,

podlo,

osulo

mekinjastim tokicama i
nekim odvratnim crvenim
pjegama, ivim

642

ranama.
kosa,

Ria

upave

izmorena
i

rijetke,

jedva vidljive obrve, sve je

izgoreno,
vrue

uniteno

vode,

najstranijih

od

sapuna

kozmetikih

podvala
kojima je nesretnik usrdno
nasjedao.

Bio

je

kao

643

gubavac

svjestan svoga

vjenog
izopenja iz svega to je
drutveno i ljudsko, to je
radosno i lijepo, to je
svima doputeno.
Jadni brodski lijenik!
I gle odjednom, njemu, u
rukama

polinezijskih

644

ljudodera,

pred

kotlom

Melkior

Tresi

smrti,
mladi
zavidi!

Osjea

strano

zadovoljstvo u njego-vom
odvratnom
tijelu, u njegovu smradu,
u

njegovu

jadnom

odbaenom fizikom biu!

Nanjuit e

645

ga, proi e on - nije to

dobra ovjetina za ove
gurmane.
Gleda

lijenik

punake,

zaobljene
kapetanove,

forme
mesnata

jaka plea
strojarova

te

ono

delikatno, sanjarsko bijelo

646

meso

prvog

asnika

palube pa
osjea

kanibalsko
nad

tim

sam

neko

zadovoljstvo
slasnim

zalogajima, nad tim

superiornim mesom kome
nita nije bilo uskraeno u
onom svijetu, koje se

647

nasitilo i nauivalo i hrane

i ugleda i potovanja i
ljubavi. On je sada bio
siguran

za

svoje

posljednje mjesto, koje bi

u najgorem sluaju mogao
dijeliti
jedino

sa

starim

mornarom. A dotle, he,

648

dotle... samo da mu ovi

vrate odjeu!
Ima

on

tamo

po

depovima stvarica koje

prave udesa.
I

doista,

vratie

mu

odijelo. Njemu i starom

mornaru.
uniforme,

Ali

oficirske

649

ukraene zlatnim sidrima,

vrpcama
obukli

su

gumbima,
cara

dva

najvia
funkcionara
njihove
na

natakli

mornarske

glavu.

Poto

kape
su

poveerali efa
kuhinje, otplesali domaini
nekoliko najmo-

650

Marinkovi Kiklop
dernijih a-a-a ritmova i
povukli se siti i zadovoljni
na poinak.
est brodolomaca provodi
prvu polinezijsku no u
maloj okrugloj uroenikoj
kolibi,

spletenoj

od

bambusa i iblja. Nakon

neiz-bjeivih malih svaa i

651

triavog

natezanja

oko

izbora leaja (to dalje od

lijenika i mornara), u tom
tijesnom

krugu

pod

tuljkom od pletera smirie

se napokon dva prezrena
odjevena i
etiri otmjena golaa, kao
ulovljene

ptice

slamnatim klobukom.

pod

652

Ali

san

Oslukujui

ne

dolazi.

svaki

svojom

sa

zebnjom

razgovore majmuna iz
oblinje
se

dungle
brodolomci

sjeaju
s

ogorenjem svoga slavnog

Zapadnjaka
koji ih je prije stotinjak
godina

proglasio

653

praunucima te groteskne
parodije
ljudskog bia to skae po
granama i urlie u toplim
tropskim noima. Gadi im
se
sada Tarzanov djevianski
heroizam

ogoreno

zazivaju gospodu literate

Defoea,

654

Burroughsa

Kiplinga

neka izvole doi ovamo u

te robinzonske i tarzanske
i
riki-tiki-tavi
djevianski
ljudoderskog
polinezijskog
otoka!

ljepote
iste

i
idile

655

Ubogi kuhar! Sluajui u

beskrajnoj

noi

tune

krikove kaka-dua ini im

se da to
panino doziva svoje tijelo
bijela dua kuharova, pa
ne nalazei tijela svoga,
luta u noi izgubljena i
jadna

kao

preplaena

656

ptica i moli za pomo i

spas. Dua
zamire u golaima od tih
onomatopeja to ih zovu k
sebi

papagajsku

vjenost.
A gore visoko u nebeskim
daljinama

nehajno

vise

sjajne tropske zvijezde i

njiu

657

se na nitima svjetlosne
pree od dosade svoga
beskrajnoga

trajanja.

Igraju se
zvijezde

modrim

prostorima
ljudoderskim

nad
otokom

razbacujui prakama

658

meteore

to

plamenim

padaju

lukovima

u
u

mrana tropska mora.

Otplovio je mladi Melkior
Tresi na svom krevetu
menelaj-skom. Indonezija,
Polinezija,
Arhipelag
neki

Poezija.
snova!

takav

Arhipelagi. Atoli

(ima

roman).

659

i lagune. Havaji - odakle

ar

te

rijei?

"0

rajski

cvijete, moj havajski..."

Psovao je od oaja te noi
osamljenike. Taj Bog to
bi sve trebao da vidi i da
zna! A agent kompanije
trese

se

groznici.

Svijestan je svoga mjesta

u

660

redoslijedu: to moe biti

sutra,

prekosutra...

Brodski lijenik nudi mu

pomo,
masau glave, miia na
vratu, nekog tamo ivca
koji se moe umrtviti...
Nazvao
ga zloincem i cinikom.

661

Ah,

naeg

nema
dobrog

nam

vie

kuhara

odgovara lijenik na tu
neljubaznost.
Agent je zaplakao.
Nitko se ne osvre na
njegovo

jecanje.

Svatko

opipava sebe u mraku,

ispituje

662

stanje svoga tijela i srdi se

na njega. Konstatacije su
krupne, teke, fatalne
kao optube neke glupe
lakomislenosti
donosi

koja

sada

eto

propast.

Konac u
kotlu kanibalskom. Uas.
Netko

bijesno

udara

akama po sebi i psuje

663

svoje meso. To je "trei",

upravitelj
stroja, lijenik to zna. S
oajnom

mrnjom

tue

upravitelj stroja svoj

neposluni trbuh, ali ipak i
s nekom nadom da e ga
moda lupanjem nekako

664

prignjeiti,

smanjiti,

stjerati u sebe i prikriti

pred ljudoderskim
sladokuscima.

Doao

je

ak na ideju "operacije" i
priopio to lijeniku.
Rii cinik se nasmijao.
- A ja? A tko e s mene
skinuti varke i odreske?

665

- Pa vama to, kako da

kaem - i ne treba.
-

Ne,

meni

treba

helikopter. Dajte vi meni

helikopter,

ili

makar

obini balon,
da me podigne iz ovog
raja zemaljskog, a ja u od
vas izmodelirati takvu

666

odvratno mravu mizeriju

da e se i ljudoderima
zgaditi. ekam odgovor.
Smijeno.
Upravitelj

je

stroja

uzdahnuo i napustio svaku

nadu.
Kapetan tiho proklinje svoj
"prokleti

apetit".

667

Predbacuje

sebi

svoja

raskona
hranjenja
ivotu.

Burne

proteklom
simfonije

gurmanskih uivanja, za
koja je
mnogo kriv i onaj debeli
idiot to su ga danas "ovi"
skuhali. Defiliraju pred

668

njim

sveane

povorke

slavnih breakfasta, luncha

i

dinnera

tustim

slaninama od
neprispodobivih
jorkirskih

svinja,

hamandeggsa,

utih

suptilnih

narezaka
bacona, unke i mortadele
talijanske,

uzbudljivih

669

pateta

od

gusaka,

zeeva,
jarebica;

mariraju

perfidni rakovi, krivonoge

abice

balerine

paniranom
trikou

fazone

"grand

mother"

nestano

ljapkaju

po

delikatnoj

kai od whiskya,

670

rice-pudinga

najra-

zmaenijih krema to se
slatko

razlijegaju

kao

pjesma
slasti

po

toj

dolini

ugodnikoj. A na svetom
jezeru

gurmandizije

plivaju masni
svetokruzi
zvui

kao

metalni
veernjih

671

highlandskih

angelusa.

Ah, sve su to sada

mrtvi

zvui

roktanja

jorkirskog

kotskog

kokodakanja, pitanja i friganja i

peenja u prokletoj kuhinji
"Menelaja", sve su to sada
pokojne
Marinkovi Kiklop

672

Marinkovi Kiklop
uspomene

lupanja

umanjaka,

zveketa

tanjura, klinkanja aa i
pucanja epova! I
to

je

kapetanu

"Menelaja" stvarno ostalo

od cijele te sveanosti ah, kad bi

673

se bar moglo dekadentno

uzdahnuli
ostala

je

"nita"!
ova

glupo

nabijena
lina

konzerva,

zainjena
monstruoznim
izjelike ludosti

perfidno
svim
zainima

674

kao zavodniki upakirana

slast na koju sline cure iz
zuba ovih prodrljivih
divljaka.
Uzdahnuo je iz dna due
jadni kapetan "Menelaja" i
izgovorio, ne znajui ni
sam
zato, oitu besmislicu:

675

- Eh, do avola, da smo

barem ponijeli kompas!
- Da, do avola! - javi se iz
mraka ironian glas. - No
valjda emo se s naim
nautikim znanjem i bez
kompasa nekako snai u
kotlu vode.
To

je

palube,

bio

prvi
blijed

asnik
mlad

676

ovjek,

bijela

kokojeg

mesa,
enskasto
njean

razmaena

ljepukast,
senzibilan

kao

jedinica.

Za

putovanja

na

dugih i
dosadnih
sporim
brodovima

trgovakim
njegova

melankolina priroda

677

zala je u mrani spleen i

neko

stanje

potitenosti

gorke
sarkazma.

Osjeao se
osamljenim u svijetu, pa
je u jednoj puionici u
Hong Kongu ubrzo otkrio
Nirvanu.

678

Ostao je bez droge i bio

je, razumije se, razdraen.
Cijeli dananji dan nije
okusio
blaenstva,

svojega
zna

da

ga

nikada vie nee okusiti i

to ga znanje
dovodi do oaja. Udara se
akom po glavi i mumlja
neto idiotski.

679

Zna rii Eskulap to je to,

pa

mu

nastoji

ublaiti

prolaznu bol perspektivom

skorog vjenog smirenja u
pravom,

tako

rei

"prirodnom" nitavilu. No
nita, pa
ni to kanibalsko nitavilo,
ne moe utjeiti blijedog
prvog asnika. Jedino

680

izjavljuje da mu se takva
vrst smrti naprosto - gadi,
i nita vie. On je znao
Hamletovoj misli o kralju
koji prolazi kroz prosjaka
crijeva dati maha u svojoj
fantaziji

zamiljao

je

sasvim ravnoduno sebe

savakanog
posljednjem

na

tom

681

putovanju. Gadilo mu se
to i nita vie. Ali ovo,
"ivjeti u paklu stvarnosti"
i
nikad vie ne okusiti... pa
makar

to

"nikad

vie"

trajalo i tri dana - to mu je

nepodnosivo.

682

- A lie betela! - sjeti se

doktor. - To se vae i
sasvim je dobro... u
nudi.
-

Betel

je

Indiji

uzdahne asnik s enjom

i zajaue kao
bolesnik prvu no nakon
operacije.

683

- Mora ga biti i ovdje - tjei

doktor i ne odustaje. Betel je tropski biber, a
mi smo u tropima, hvala
budi Budhi i Vini.
- E, pa dajte mi ga! vrisne asnik kao da e
nekoga zadaviti ako mu
odmah ne
dadu lie betela.

684

- Sutra ete ga dobiti ree doktor sa sigurnou

Kristovom kad je desnom
razbojniku

za

sutradan

obeao raj.
Sutra - raj. I kao neka
radost rodi se u Melkioruputniku,
osjeanja

okus

nekog

685

osjeti u sebi. Ali osjeanja

samog jo nije bilo. Bilo je
potrebno pitanje:
otkud

to

odjednom,

razmaenost
fantastina

ta

srca,

ta

rasvjeta

po

ivcima,
morbidno
Budunosti?

milovanje
Kao

da

je

686

usuo u sebe okanj ljute

po
Maestrovom...
Dajdamu...

Ljepotica

u
se

ipak ljupko nasmijeila u

magli njegova
straha - Ugu... Ugu se
nasmijeila!

687

Proguta

Uga

suhim

ustima, na silu, bez vjere.

Bez simpatija, sa zaviu.
Titanija
magarca.

se

zaljubila
Ona

u
se

zaljubiti u Uga. Titanija e

napustiti Fredija i prijei
e

magarcu.

nama,
Uortaio se s

Bit

majstorima.

688

"drutvom".

Drutvo

imati kraljicu. On e igrati

Pirama,

Ugo

Lava.

Maestro e
biti

Zid,

Hazdrubalovi

Cikorije
Mjesec.

San ljetne noi...

Na granici sna zaustavi ga
surovi glas - "stoj"! Mijenja
se straa dolje pred

689

vojarnom trideset i petog

puka.

Pod

svijetlom

plinske lampe stari i novi

straar
dodiruju

se

glavama

apuu tajanstvene rijei

kao mravi. Novi je preuzeo
strau.

cokulama.
dosada...

ljak!

lupa

Poela

je

690

Netko se uspinje na trei

kat. Ali to su etiri noge
na stubitu. Melkior
osluhne paljivije. etiri.
Dvije su tihe, htjele bi se
pritajiti, a dvije
naglaeno
domae,

bune,
nastoje

prikriti

one druge dvije to se

uljaju. Noge

691

stanu

pred

Melkiorovim

vratima. Pokucaju. Vrata

nisu bila zakljuana. Ne
saekavi odgovora pojavi
se

crna

smijekom,

bradica

sa

ispriavajui

se zbog
smetanja. U sobu stupi
gospodin Adam - ATMA,

692

vrlo cijenjeni kiromant. Na

sebi je
imao crni kuni kaput s
bijelim alom oko vrata,
sa zlatnim paukom ispod
brade.
Iznajmio

je

sobu

drugom
Marinkovi Kiklop

na

693

katu,

ispod

Artistiko

Melkiorove.
ime

ATMA

pronaao mu je Melkior
jo prije
dvije, tri godine kad se
gospodin Adam uselio u
sobu ispod njegove kao
sasvim
nepoznat poetnik koji se
tada bavio i pravljenjem

694

slika umrlih osoba. Sada

on
ima klijentice iz cijeloga
grada, dame iz najvieg
drutva. U kui ga cijene
vie

nego

apelacionog

suca iz treeg kata, ak

ga se i pribojavaju. Pred
njegovim

se

vratima

ape i hoda na prstima.

695

- Dobra veer, gospodine

Melkiore. Oprostite, ovako
sam

banuo...

ujem,

hodate
mi nad glavom, pa rekoh
sebi, hajde da mu pravimo
drutvo. To ja sebi tako
govorim u mnoini. Kad
ovjek sa sobom govori,

696

zapravo i jesu dvojica, zar

ne?
- Pa i ule su se etiri
noge na stubitu - ree
Melkior dosta neprijazno.
Smetala mu je sada ova
prisutnost.
- Niste me valjda htjeli
uvrijediti? - nasmijei se
kiromant umiljato. - Htjeli

697

ste me smatrati nekom

ivotinjom,
etverononom?
- Ne... Uinilo mi se da se
dvojica uspinju...
- Ta udvostruenja nisu
iznimna,
Djelovanje
fantazije. No

noi.
none

698

umnoava,
akustike
samoa.

osobito
fenomene.

Vi

ste

mnogo

usamljeni.
Razmiljate. Smiljate.
-

Ja

mislim

da

ste

vi

ivahno

se

mnogo usamljeniji.
-

ne!

usprotivi gospodin Adam i

699

sjedne

udomaeno,

spremajui se
za dulju konverzaciju. - Ja
nikada nisam sam. Zato
sebi govorim u mnoini?
Mi
smo dvojica: ja i "ja". Kao
u

drami.

razmiljate,
Vi ste

Vi

tako

ne

dramatino.

700

samostalan

razmiljanju,

prodoran.

Naprosto,

date

ne

se

smetati. A mene
smetaju.

Neprestano

kvake, kvaice te razna

zapitkivanja: "a to ako"...
i "kad
bi"... i tako dalje. To jest,
kad bi ovjek nosio sa

701

sobom kuicu na leima,

kao
pu.

Zamislite,

kakve

ludosti! Pa i viceva ima,

poglavito o psima. Zbog
lajanja
je to, zbog nemira. Tako je
to

kod

Zadirkivanje.

mene.

702

I smjekao se gospodin
Adam dobroudno, gladei
vrcima

dugih

bijelih

prstiju
svoju iljastu bradicu.
-

Razgovaramo

mi

udnim

osjeajima,

dvojica.

Protegnemo

tako u

nas
se

703

samoi i neto kvrcne u

vratu,

tu

odmah

ispod

lubanje. Otvaraju se vrata

udnim
mislima. Ulaze u glavu,
kroz

kimu,

iz

cijeloga

tijela. Sve to smo skupili

kroz
dan

dirajui,

gledajui.

sluajui,

704

Marinkovi Kiklop
Tu

ima

smea,

doslovnoga

smea

kojekakvih

prljavtina.

Dodirujemo kojeta
svojom

pozornou

kao

pasjom njukom. Sve se

lijepi

za

opaanja.

nas,

svakakva

705

Njuimo,
prstom,

njukamo
uhom,

okom.

Gledamo jedan drugoga i

ini nam se: nita
neobino.

Auvee,

kad

kvrcne u glavi, gle - sve je

udno. Tada i poinju
zadirkivanja.

706

- Vi ste o neemu htjeli sa

mnom razgovarati? - upita
ga Melkior nestrpljivo. 0 neem odreenom?
- O-dre-enom? Zapravo i
ne.

Ne

odre-e-nom.

Endefinisabl
- kae li se to tako? - to
mene

uzbuuje

mnogo

707

strastvenije.

Zar

sam

malo blata
procijedio
jednog
istine?

zbog

zrna,

jedinog

zrna

Pa

to

mi

je

zanimanje.
Cijediti, procjeivati. Doe
lijepa dama da joj otkrijem
budunost. A na temelju

708

ega? Na temelju mulja

kojim me zalijeva? Svega
me

oblije

laima,

prljavtine
joj cure iz lijepih usta,
armantne gadosti. Pa sad
lovite u toj mutei njezinu
"budunost"!
gospoo!

Ane,
Ja

cijedim,

709

cijedim,

ako

me

sluaj

zanima i cijelo
popodne ja tako tjeram
blato,

filtriram.

Neka

druge ekaju, a ovu ja

pretaem,
pretaem... dok se dama
ne

uplai.

Sve

se

one

boje. Tako ih ja i lovim. Ne

boje

710

se one budunosti. 0 ne!

Budunosti se bojimo mi,
vi i ja, pametni ljudi. Vi se,
naravno,

bojite

mnogo

vie, prema pameti. Vi se

ak i previe bojite. Ali
one
dame, boje se onog zrna u
mulju,

onog

bisera

711

njihovim koljicama, he,

he, to
se istaloio u prakticiranju
stanovitog ivota. Pa kad
segnem ja prstima da
uhvatim

zrno,

uzdru

one. Dogodi se da se i
onesvijeste, ako je zrno
pokrupnije, he, he...

712

- A mislite da ih to odbija?
Ne, gospodine, privlai ih
to. Opijaju se strahom,
razdrauju

se,

ak

doslovno,

hou

i
rei

seksualno.
-

Mi

znamo

bjeimo,
zato

mi

koji

pijetao

pjeva. Mi ne elimo znati.

Naa je

713

prolost

ista.

sadanjost...

E,

Naa

je

tu

je

pitanje -sadanjosti. Skoro

sam
se zaletio, a sadanjost
nam, na alost, nije bistra.
Strah od budunosti - to
je muti. Zato i ne elimo
zaviriti. Pametni smo, pa
bolje - ne, zar ne? bolje

714

tako - u neizvjesnosti...
-

Hm,

vi

znate

izvjesno?... - osmjehne se
Melkior s dosadom.
- Vi znate?...
- Izvjesno ne zna ni Bog,
jer

moe

promijeniti

odluku. U jednom trenutku

svidi

715

mu se "neto drugo". Hir

boanski.
Marinkovi Kiklop
-1 vi ste, ini se, hirovit.
Zbog hira ste i doli k
meni.
- Zato zbog hira? Moda
sam

doao

zahvalnosti?
dosaujem?...

i
No

zbog
ako

716

Uvrijedio

se

gospodin

Adam i htio ustati. No ipak

je ostao sjediti, ak se i
namjestio udobnije.
-

Ja

moram

brbljam

ovdje,

dovriti

dva

horoskopa za sutra. Jedan

je za
istaknutu linost. Politiku.

717

Pa

to

ete

proreci

istaknutoj linosti?
- Zabrinut sam. Ne rugajte
se. Ja ne znam vie ni to
znai ATMA. Sve sam
zaboravio

to

ste

mi

tumaili. Ani onda nisam

shvatio.

Atma,

Veda, nita

Karma,

718

ja ne znam. Vi ste to meni

podrugljivo

prisili,

ieprkali tamo iz Indije. A

moda niste ni ieprkali,
nego tek tako, to vam je
prvo

palo

na

pamet.

Moda
to ATMA i nita ne znai?
Kao da ja sada kaem

719

MADA. A Mada neto i

znai, to je
moje

ime

naopako,

preokrenuto. A moda je i
ATMA neto preokrenuto,
tako, iz
vica? Mnogo sam sumnjao
u

poetku.

svejedno.
ruganje...

No

sada

Vae

mi

720

- Ja vam se ne rugam ree Melkior neuvjerljivo.

- 0, da, smijete se vi. U
sebi. "Ovaj bi budunost
proricao," velite vi. "A
zato sebi ne proriete?"
Pa i proriem, ako ba
hoete, samo nikome ne
govorim.

721

I emu da govorim? Zato i

kaem da sam zabrinut,
jer znam. "I vidjeh, i gle,
konj bijel, i onome to
sjedae na njemu, bjee
ime smrt, i pakao iae za
njim;
i njemu se dade oblast na
etvrtom dijelu zemlje da

722

ubije maem i glau i

smru
i

zvjerinjem

zemaljskijem". Proitao i
uptamtio. Apokalipsa. A ja
se ipak ne
rugam

vaem

strahu

-doda odjednom ATMA s

udnim

osmijehom,

kojeg Melkioru

od

723

posta nekako tjeskobno.

"Sto

se

ovaj

mene

prihvatio? - pomisli. - to
on hoe?"
-

kakvom

govorite?
izdere

na

strahu
gotovo

se

ATMU.

-Ja

nemam nikakva
straha!

vi

724

- No zato se branite? nasmije

Adam

se

gospodin

srdano.

-Kad

ovjek misli,
boji se prema snazi misli.
Zar

vas

potcjenjivati?

zato

Pribliava

se, vi
znate,

konj

jahaem...

bijel

jednoj

od

725

onih vaih knjiga to su

dolje kod
mene

vidio

sam

jednu

sliku od nekog umjetnika.

Slika se zove "Mi". ene
poskakale
stisnule

na

stolice,

noge,

skupljaju

suknje
Marinkovi Kiklop

726

u najveem strahu - mi!

Ali bomba se one ne boje.
No a vi, zar se vi bojite
mia?
ATMA ga je sada gledao s
izazivakim podsmijehom.
Ali sve je to jo nejasno,
zato se popeo veeras
ovamo

razgovor?

to

znai

taj

727

Melkior naprosto ne moe

doi do rijei, a ni misao
mu nikakva ne pada na
pamet.
I glupo je to se pokuao
braniti. Braniti se - od
ega? Od straha. Strah od
straha!

Nova

potencija.

Sada mora i ovoga kiro-

728

manta imati nou ispod

uha i na
njega

misliti.

Bio

je

bijesan na sebe to je
ovom

zagonetnom

probisvijetu
dopustio da mu se priblii.
-

ujte,

Adame...

gospodine
-

otpone

729

sveano tjeranje iz sobe.

Ali ATMA je imao
sluha za taj ton i odmah
prekine sveanost gestom
kojom sve brie, sve
dosadanje i da se pone
ispoetka.
- Eto, metnimo sve na
vagu.

Odvagnimo

stvari

730

ozbiljno,

gospodine

Melkiore. Vaga
je

precizan

nema

tu

instrument,
smicalica

ni

zadirki-vanja. to ima, to
klima,
veli

invalid

drvenom

nogom. Ja se slaem s
vama

to

spravu. Ipak

potujete

tu

731

se provjeravamo na njoj, i
u doslovnom smislu, zar
ne? Koliko smo teki? Jer
to
je koji put odluno, zna se.
Postoje propisi zdravlja u
dravnom smislu.
- Molim vas, gospodine
Adame... - ponovo pokua
Melkior s istjerivanjem.

732

Molim,

gospodine

Melkiore. Ja vas sluam

pobono. Uvijek spreman
neto
nauiti. Uvijek!
Melkior je gubio strpljenje.
Sve se bojao, skoit e i
povui e ga za bradu. I
nogom e ga udariti!

733

Jo

moram

lanak

napisati za sutra.Oprostite
moram noas raditi!
-1 ja, kako rekoh, moram
raditi

noas.

budunost

kakvu

da

im

nacrtam? - ATMA
spusti elo na ispruen
dlan, zabrinuto. - Da sam
arobnjak, pretvorio bih

734

politiara u pticu, pa nek

leti kud ga krila nose.
Takva mu je i budunost:
letjeti... - Zatim unosei se
Melkioru u lice, tako da je
osjetio kuan dah iz
kiromantovih usta, neto
kao

na

prljave

arape:

-Odletjeti, a, gospodine

735

Melkiore? Daleko od ovih

tu - mahne glavom na
vojarnu preko puta. - U
sigurnost.
Ali ne putaju oni! Zagrizu
u meso i ne putaju. A mi
im, he, he... ukidamo
meso. Nema mesa, jok!
Kost i koa,
Marinkovi Kiklop

736

eto, pa grizite. A to ako

zagrizu u kosti i kou,
gospodine Melkiore, ako
ipak
zagrizu?

Psi

su

oni

pakosni...
- Neka grizu to hoe! zavie Melkior oajno. -1
emu sve te budalatine?

737

Ostavite me, gospodine!

Hou

da

radim,

da

radim!...
-

Ah,

raditi,

doista...

zaboravio je da moramo
raditi... obojica. Ustane
kiromant

zateui

pojas

na kunom kaputu, kao da

e

738

sada zbilja otii. Melkior

se ponada, ak mu i jedan
nabor popravi, usluno,
lakajski.
Ali

ATMA

opazi

izglaano

svjee
rublje

Melkiorovo naslagano na
krevetu.
- A. Imate lijepo rublje.
Bijele

koulje.

ja

739

preferiram bijele koulje.

A vi
ovo sami kupujete?
- Dakako. Sam. A tko bi mi
kupovao?
- Ah, ne mislim, novano
tko kupuje. To bi, naravno,
bilo... Ve, mislim,

740

savjetnik neki, sa-vjet-nica, he, he... u pogledu

ukusa? Jer to je zbilja vrlo
ukusno. Najfiniji popelin.
Pa

manete

na

dva

gumbia. Ne na jedan, ve
na dva.
Najmodernije.

741

Melkior je i sam elio da

ATMIN odlazak ne ispadne
kao istjerivanje, pa skupi
sve

svoje

dokraja

izmueno strpljenje da mu
sagradi

zlatni

most

za

asno
povlaenje. Ali da! ATMA
ne misli na povlaenje.

742

Skrstio ruke na prsima pa

uzeo
etati po sobi odajui se
meditacijama.
- Mi njih osuujemo zbog
povrnosti, a ipak kako se
te njihove ruice osjeaju
na naim stvarima. Eto,
na kouljama, na primjer.
To je njihov svijet, ta dva

743

gumbia, ak i pogled, i
pogled na svijet. - On jako
naglasi rije "pogled", kao
da od toga sve ovisi. - A
mi

se

smijemo

umno,

muki, nas razdiru vane

brige.
One

se

smiju

vanim

brigama i bave se oko

744

naeg rublja, tjeraju nas

da se svaki
as presvlaimo, kupamo,
reemo nokte. Dosauju.
Uzdiemo mueniki, jer
to je u
neku ruku teror. Teimo za
ma kakvim osloboenjem.
Vi to ne znate, gospodine

745

Melkiore,

niste

bili

oenjeni, ja jesam. No, pa

i doe jednog dana to
osloboenje.

Sasvim

neoekivano, kao da vam

je sreka upalila na lutriji.
I
spremate se tako jedne
veeri na neku avanturu.

746

Okupan,

izbrijan

(po

slobodnoj
volji, bez terora) navlaite
svjeu koulju pjevuei,
mazei svoj stil
slobodnog

ljubavnika,

sve pred ogledalom da bi

se i veselje nekako
udvostruilo,
Marinkovi Kiklop

747

jednom rijei, silan ste vi,

divljenju nema kraja... kad
- gumb fali na koulji!
Ostali na njegovu mjestu
oni brii od konca, tu se
nitko

nije

brinuo...

Eto

vam
osjeaja samoe! Amislite
da bi ona ostavila drukiji
trag? Da je ona iznad

748

gumbia?

upita

odjednom ATMA Melkiora

pribliivi mu sasvim svoj
podrugljivi
osmijeh.
- Koja "ona"? - Melkiora je
neto steglo poput straha.
- Vi doista naklapate...
-

Ona

Dajdama?

veeras...
Ha,

iz
ha!

749

Vivijana! Ali ona se ne

zove Vivijana. To
je ve prva greka.
Melkior je ostao bez rijei
od uenja! Otkuda on?...
Pa to je telepatija!
Nikome nije govorio... A
Vivijana, to bi joj ime i
sam

dao...

naprosto

Ne,

on

je

750

blenuo u ATMU i jeio se

od strave: Pa ovaj sve
zna!
- Sve, gospodine Melkiore,
ja znam - priopi kiromant
istraiteljski. -1
koliko

patite

zbog

"posljednjeg mjesta". I to
je

pogreka.

daje ak i

Vi

mislite

751

Ugo ispred vas. A glumac

je

naprosto

ukosnica,

podvezica, eto, grudnjak.

Moda
vas vrijea ova slika, ali
gledajte

prenesenom

znaenju - kao pribor toaletni... Moda ste ba

vi onaj... odabrani?

752

- Vi nju poznajete? - izleti

Melkioru to vrlo nesretno
pitanje, ali nestrpljivo,
nestrpljivo!
- Da li je poznajem? Ona k
meni dolazi po muia!
Kao da joj ga ja drim u
depu
budunosti i treba samo
da u dep posegnem. A

753

vlastita inicijativa? to sam

joj
ja rekao. Treba i potraiti, i
pokucati,

dat

se,

otvorit e se. Zato su ta

oka

dva

neodoljiva,

te

noice dvije iznad koljena,

pa zamisao jedrih grudi da
se

754

srce stee? Govorio sam

joj

tako,

zamalo

stihovima. Vi se smijete
stihovima?
Ali ipak rekao sam najpjesnikije to sam znao, u
zanosu.
-1 odbila vas je! - poveseli
se

Melkior.

Postajao

nadmoniji, gotovo je

je

755

zbunio ATMU.
-

Odbila...

nije

ba

sasvim. - Ve se snalazio
kiromant. Vidi se, titilo ga
je to. Moda se zato i
uspeo da bi razgovarao o
njoj. - To jest, odbila me
upola. Zapravo, u dvije
treine

me

odbila,

ali

756

jednu treinu sam ipak

sauvao kontakt.

Mi

kon-tak-ti-

ramo. Mrtite li se vi to na
"kontaktiramo"? No dobro:
podravamo

diplomatske

odnose. Obostrani
Marinkovi Kiklop
interesi. Ona je - to valjda
ve znate - parazit.

757

Vi

je

izdravate?

Melkiora neka bol munu u

dijafragmu.
- Ni govora. Zato? Ima
druga biljka na kojoj ona
ivi. Ne bojte se, enska
biljka. Flora. Tetka. Modni
salon

za

dame.

Salon

"Flora", uli ste? Ja tamo

758

aljem svoje pacijentice. I

reciprono.
-Tako?
- Tako.
Melkioru

se

osmjehne

sunce. Osjeti miris rua s

oltara iz dalekih djeakih
svibanjskih pobonosti. U
kratkim hlaicama odlazi
u crkvu da uje Anu

759

djevojicu kako pjeva s

crkvenoga kora. elio je
svirati u orgulje - tako je
on
ljubio Anu. Tada je oblak
naas

prekrio

sunce

smrailo se u crkvi, i Anin

glas

760

je sibilski pjevao o smrti.

Ali

sunce

se oslobodilo

oblaka, i Ana je opet

zasjala...
- Ne zove li se ona Ana?
- Ni to jo ne znate - kako
se zove? Ne, ne zove se
Ana. I otkud ba Ana? Pa
ostanite

kod Vivijana,

tako ime nita ne znai.

761

- A otkud vi znate to
veeras

iz

Dajdama?

sjeti se odjednom Melkior

da upita.
- Ha, otkuda? udno. Bio
sam tamo.
- Ja vas nisam vidio.
- A ja vas jesam. Ima tamo
iza

Thenardier

sobicu,

762

kancelariju. On i spava
tamo
kad

se

zalumpuje.

otoman.
boravim...

Ja

Ima
ondje

kad

je

potrebno.
- Vi nju slijedite?
- Katkada. Ja ekam.
-

Tamo

ekate?

Kod

Thenardiera, na otomanu?

763

- Ah, ne tako doslovno.

Fredi

uskoro

zamijeniti

nju

novom

namjesnicom. To ja
ekam.
- Kako, on zamijeniti, a
malo prije ste rekli da ona
njega...
-

Dri

kao

uljepavanje?

pribor

za

Da.

Tu

764

nema proturjenosti. Tako

uljepanu
njime, on ju je namjestio
pored sebe za sjedenje u
kavanama.

Kad

poe

apat po
"Kazalinoj kavani" - "Fredi
se zaljubio", namjesnica
se odmah mijenja.

765

- Znai, njemu nije ni stalo

do

nje?

Melkior

se

zainteresira ivo.
Marinkovi Kiklop
-

Stalo...

"onako".

jest,
On

je

ali

ne

prilian

onjo. -"onjo", to je to?

-

To

je

"danas

raspoloen".

To

nisam
je

"ne

766

garantiram, veeras imam

predstavu".
I

tako.

Mukarac

odgodom.
- Interesantno! - Melkior
se

smijao

sa

zadovoljstvom. - Avelite,
uskoro e...

767

- Uskoro. Pukao je glas u

"Kazalinoj". Nee ni sve
lie poutjeti na
stablima. Ona je roena
24. prosinca, na Badnji
dan.

Roendan

nee

njime
slaviti. Moda sa mnom,
moda i s vama, ali s
Fredijem nee.

768

Zato

Melkior
nasmijati,

sa

mnom?

se

pokua
ali

bez

uvjerljivog uspjeha.
Zavolio je ATMU.
- Vi ste ozbiljan kandidat.
-1 doda kao zabrinuto: Pitala me za vas.

769

- To ste sada izmislili! - a

srce mu je zaigralo, ludo.
To je poetak ljubavi,
pomisli.
- Ni govora. Pitala je. Fredi
ju

je

upozorio,

zbog

kritika. On vas mrzi,

strahovito.
-

Znam.

Veeras

provocirao u Dajdamu.

me

770

- Znam. Htio vas je i tui.

Ona ga je nagovarala. Ugo
je sve pokvario. Htjela je
gledati tunjavu izmeu
vas dvojice.
Ponovo je oblak prekrio
sunce. Ili se ovo ATMA
poigrava

sa

Navalio bi on

mnom?

771

sada s pitanjima, ali se

svlada, ozlojaeno.
Kiromant

ga

gleda

ozbiljno, ak i s nekim
suosjeanjem kao dionik
iste sudbine.
Zatim pucne svojim dugim
finim prstima i rasklopi
ruke

kao

rezignirano,

misnik,

772

"oremus".
- Hja, tko bi ih shvatio!
Valjda vole takve prizore?
One vole gledati i
pregaene pod kotaima
tramvaja.

Krv.

Raskomadane udove. A u
kinu cmizdre kad
izgubljeni
gospodara.

psi

trai

773

- Kako znate da ga je
nagovarala? - Ipak Melkior
nije odolio.
- Sama je priznala. Sjedio
sam s njima, poslije, kad
ste vi otili. "Ba sam se
ueljela

jedne

dobre

makljae". Makljaa, takvi

su

njeni

znati,

izrazi.

Morate

774

njezina

je

minimalna.
upoznate,

naobrazba
Kad

ona

se
vas

moda pitati to to
znai

"egzemplar".

nita ne zna.
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop

Ona

775

Melkiora su uznemiravali
podaci.

Osjeti

glupu

potrebu da pita.
- Pa ime se bavi?
- ita ljubavne romane.
Trai mua. Moda ste vi...
Ne, niste. Odvie obino.
Njezina je predodba o
muu

senzacionalna.

776

Njena

ponovna

udaja

morala bi da bude
neki skandal. Ja imam vie
ansa.

Kiromant

ATMA.

Skandal!
- A ona je ve bila udana?
-

Jednom.

to

Dobar,

mlad,

ovjek.

Obino.

Flora kae

obino.
marljiv
Tetka

777

nije joj "imponirao". Tetka

je usidjelica s angorskim
makom. One ne ive
zajedno.
Sve ljepe. Ali zato, zato
ATMA sve to govori? Je li
on zaljubljen u nju? I
emu ovaj noni posjet?
Kakva je to igra?

778

- Sto vas je pitala za

mene? - upita Melkior s
izvjesnom stro-gou.
- Valjda ne za djevojako
prezime vae mame...
- Nego to?
- Pa... ima pitanja, zar ne,
raznih...
- Kojih?

779

- Zar mladi kao vi ne

moe biti veoma iroko
zanimljiv za takvu enu?
-

Sto

to

znai

"iroko

znai

"ekaj,

zanimljiv"?
-

Moda

isposnie noni, suta si

protivnost... a ipak te

780

hou"...

ili

tako

neto.

Uostalom, zna li itko to

ene zanima na ovjeku?
Glavno

da

ih

zanima.

Upoznat u vas s njom.

-

Zato?

Ako

reflektirate...

ak

sami
i

na

enidbu?
-

enidbu

nisam

spomenuo izriito. Ali nije

781

iskljueno, kako se kae u

"Malom
oglasniku". Samo, ja sam
strpljiv. A to je snaga strpljivost. Ja je putam da
se prije iivi. Da doe do
stadija

"uvijek

starca kome u krpiti

nai

782

arape". A ja nisam jo
tako skoro starac, prema
tome pruam veu milost.
Stjeem nadmo. A ona
je,

morate

priznati,

ljepotica.
- Jest, lijepa je - prizna
Melkior takvim tonom kao
da je u sebi dodao neku
kletvu.

783

- Vrlo lijepa. Upoznat u

vas, da je vidite izbliza. A
da vidite
suze u njenim oima, vi
biste stihove pisali! Ja i
sam ponekad... Ali, to, ne
znam ja, talenta nemam,
rijei

mi

Operiram
"srcem" i

nedostaju.
uglavnom

sa

784

"tugama", a kakva je to
poezija - srce i tuga? Ugo
e joj pisati sonete.
Ugovorio je sastanak.
Ta gaje vijest sasjekla kao
sablja.

Zar

nije

slutio:

prijei e magarcu?
- Sastanak... s njom?

785

- Ili na njoj, kako se kae u

nekoj drami. A mislite li da
je meni lake? Samo,
ja sam oklopnik. Strpljenje
je moj oklop, kako rekoh.
- Vi nju doista volite.
- "Doista" - to je to? Ja
nju volim silno, ne doista.
Za cijeli ivot!
-A ale zbijate?

786

- Moda mi takve rijei

dolaze?
smiljeni

Ali

meni

je

realizam:

ekanje.
Poslije svih vas, ja u nju
imati konano. Razumijete
li: konanol Poslije mene
potop! Zar je to ala? Pa
ja se dajem raspinjati!

787

ljubomornost?

Zar

niste ljubomorni?
- Jesam. A to da radim?
Da

sve

poubijam,

podavim, potrujem koji se

njoj
privremeno

sviaju?

Kaem - privremeno. Ja
nju hou, ne vau smrt.
Sada je Ugo

788

na redu, moda i vi, meni

je svejedno. Zato vas i
hou upoznati s njom, da
bih
ubrzao hod historije. Da
dovrite svoju vladavinu
to prije. Ne kaem da mi
se
uri.

Uostalom,

pribliava.

Sve

rat
e

se
vas

789

povui u vojske, u borbe

za neke
tamo

komplicirane

Budunosti.

Ja

ostajem.

Jednostavno:

"trajno

nesposoban". Imam
uvjerenje

potpisano

generala,

ha-ha.

od

Moda

ete svi izginuti. Ona ne

treba

790

mrtvaca.
Raun je priveden kraju.
Melkior osjeti u sebi kostur
kako

se

mie

komino

pred
ATMINIM osmijehom koji
ga gleda s one strane, iz
ivota.

Kao

grotesknom

nekom

791

mimohodu nae se tako

Melkior

povorci

historijskih

mrtvaca

to

mariraju pored
ivota u svoj nepovrat, a
gore

na

tribini

izvanvremenski,
ATMA -

sjedi
vjeni

792

kiromant,
nasmijeeni

milo
i

ljubazni

poznavatelj budunosti.
Ljubazno se smijei ATMA
pred Melkiorom i prua
mu finu bijelu ruku za
"laku
no". Ne opaa on ATMINE
ruke,

ve

osjea

svoje kao rasprostrti,

tijelo

793

nepobitni, neunitivi strah

od svega to se mie, to
govori, to ivi.
Marinkovi Kiklop
- No, laku no, gospodine
Melkiore

prihvaa

gospodin

Adam

Melkiorovu ruku i
stie

je

vrsto,

sa

srdanim prijateljstvom. -

794

Dugo

smo

se

zadrali,

gospodine
Melkiore, oprostite. Imao
sam stranu potrebu da
nekome

otvorim

duu

svoju.
Teko mi je. Laku no.
I izae ATMA potiteno
kao

jadnik

koji

je

eto

795

ispovijedio

sve

svoje

sobom

zatvori

slabosti.
Tiho

za

vrata

kao

njegova

daje

dua

na

sama
njih

izala.
Samoa se javi u Melkioru
kao

bolno

stanje

tijela,

kao neka beskrajno tuna

izgubljenost.

796

Pustite me sada, pustite

me sama da priem travi,
divljoj

ljubavnici,

da

kaem
trnju,

drau,

koprivama

kako

ljutim
ljubim

zemlju u zelenoj slici.

U slici mrtvaci, bez glave,
bez oka. Glava u ljemu

797

putuje niz vodu, a mrtvo

oko
promatra sa grane gdje
novi mrtvaci jedni druge
bodu.
I moje je tijelo strepnja
ispod noa, jadno tijelo
plaa, jada, tunog stada.
Domovini

slava,

bubnju

moja koa. A moje kosti...

798

Dalje nije znao. "Te e

mene

bosti",

makinalno.

0,

doda
Gospode,

oprosti,
Gospode, oprosti. Ona ne
treba mrtvaca.
Purine

skupljenim

usnicama, a puhanje se
pretvori u zviduk. Uini
mu se to kao

799

vjetar

na

pozornici

Shakespearovoj

tragediji.

Ku, pojavit e se vjetice!

Kad je uutkao sebe, javi
se don Kuzma: "oprosti,
sinko, zbog onih pljusaka,
htio

sam

te

odgojiti

strahu bojem". Spopala

ga neka dobrota. Ganuo
ga danas

800

don

Kuzma

onim

vratiem kako se na vagi

svaa sa smru. Htio ga je
opravdati.
Moda sam ja i Bogu bio
Marinkovi Kiklop
antipatian, a kateheta je
samo izvrilac antipatije?
Sva je krivnja bila onamo

801

gore. Tada. Danas su don

Kuzmine ruke odbaeno,
prokleto orue. Tiranin je
odbacio

vjernog

slugu

svoga. Poslao ga od vage

do vage da vae jadno
tijelo
svoje

da

na

grame

potkrada smrt svoju.

802

Smrt sviju. Jedna je smrt.

Za kitove i leptire, jedna
je smrt. To ATMA zna,
Veliki

Duh.

ATMA

zaljubljeni, koji ita, ak i

pouruje Budunost.
Kako postoji Budunost?
Postoji li ve ono to e se
dogoditi? Ako ne postoji,

803

kako se moe desiti neto

ega nema? Postoji li ve
metak koji e prosvirati
moju

glavu?

Onaj

odreeni metak puani

broj

taj

taj,

izraen

danas popodne u
jednoj Kruppovoj fabrici u
Essenu,

koji

mi

804

razrovati mozak u jednoj

sekundi
to

je

iz

vremena

cjelokupnog

upravo

odabrana?

za

to

mislima

pratim metak od
njegova postanka na putu
do

moje

fabriciranje,
pakiranje,

glave:
sortiranje,

805

isporuivanje.

Veliki

transporti municije. A on,

gad, u jednom sanduku
putuje
zbog mene. I tono su ga
odredili

gdje

treba

da

stigne,

kome

da

se

se

umetne

dodijeli,
kada

da

puku i tada... tada u onoj

806

mojoj sekundi - kh - i ja
mu
vie ne piem biografiju.
Sam je pljunuo u moju tintarnicu. Gotovo, ne pratim
ga vie. ivio je u mojoj
misli. Ubio je moju misao i
sebe. Mrtav je i on. Jedna

807

je smrt. Ona postoji i ona

e se desiti, o, Besmrtni
ATMA. "avolska to je
teologija."
prije

Dobra

spavanja,

misao
dobra,

Jago...
Baci se na krevet i zaklopi
oi. Kako bi sredio misli.
Sada seminarist sanja u
sjemenitu

svoju

milu

808

svetu Margaretu. Golu. Ali

svetu.
I

sve

je

zapovijeda.

kako
Sve

bog

je

kao

priest, rtva tijela i krvi.

Kako se
zove

lijepa

Vivijana

iz

Dajdama? Nije se sjetio da

upita

Maestra,

nee da

ATMA

809

mu kae. Od veeras zove

se Vivijana, do daljnjega...
"Jer propast bit e to za nas oboje", zapje-vui
Melkior u sebi da ne bi
zaspao. Spavanje krijepi
tijelo,
zaobljuje,

pothranjuje,
oblae

mau

"carsko meso", odreske,

butine.

810

Dobar
Pojest

kare
e

na

ovjetine.
Peharek,

zna, kume. Pa e nam,

dua,
papagajska
golubia,
tropskim

ptialebdjeti
morima

urlikati kao modroko

nad
i

811

Leopardijev.

Gr,

kae

orija s karikom u nosu,

gr...
I orijako hrkanje se tada
javi u nonoj tiini. Tamo
negdje
Marinkovi Kiklop
odozgo,

sa

stubita,

izmeu dviju straarskih

812

cokula na ljunku - ljak! uje

se

hrkanje

diva-orijaa,

legendarno, zmajsko, ob
dan

ovcu

ob

no

djevojku.
Gargantua

se

zavalio

izmeu dva kata i drma

zgradom. Pue iz goleme
mjeine pod

813

pazuhom, pa gudi i svira u

svoje divovske gajde harhar, uh-hah, puh-fu, uhpuh,
puih-pljuf... Hrkanje iroko,
bogato,

raskono.

Bezbrino, ljudodersko.
Optimistiko.
Gospoa
tako.

Ema

ne

Gospoa

hre
Ema,

814

udovica,

Melkiorova

gazdarica, hre
komplicirano,
klimakteriki,

muena

snovima

debelim

zmijama

o
i

razbojnicima

to
joj

zarivaju

noeve

pupak. Ona to sutradan

815

pria Melkioru uz kavu.

Ona re,
cvili, mijaue, njae od
sanjanih

boli.

Ona

je

ovo

je

muenica.
uivalac
muki,

brate

hre

za

kontinenata

moj,
svih

ovo
pet

svijeta,

golemo, egzemplarno,

816

izazovno.
Tu

smo

spremili

neto

vlanog jesenjeg zraka u

naa gnijezda za nas, da
nam bude
za no, a ovaj e nam sve
usisati, sve poderati, sve
polokati. Prodrljivi
spava.

Uguit

kume moj, zna.

na,

817

Satovi

prolaze

harrr-

harrr se kotrlja nezadrivo

niz stepenice, vraa se iz
podruma

hukom

bijesom i penje do tavana

i

ponovo

strovaljuje

pljuska,
pljaska, fulji, pijace, hrae,
rie, zvidi, pada - pljuf i
die se, leti,

818

proleti

projektil

zariva

se,

ruje,

fijuuu

svrdla,

bui - rrr, rui, ree, pili

eljezne

ipke,

stubite

uzdu, stubite poprijeko,

sruit e kuu jednooki
strani kiklop Polifem.
Koja odiseja! Melkior se
obraduje

dogaaju

kao

819

dijete nekoj katastrofi. Sve

je
neobino. Nema spavanja.
Svi ustaju. Kua gori.
U

susjednom

stanu

apelacionog suca miu se.

Papue po podu, tapkanje
u mraku,
glasovi. Uzbuenje. "Tata,
tata",

uju

se

keri,

820

prigueno.

Apelacioni

sudac
brunda srdito. uje i sam:
nadnaravno hrkanje. alje
djevojku da izvidi hrkanje
i

neka

zatim

podnese

izvjetaj.
Polako se otvaraju vrata
sueva stana, oprezno, da
se hrkanje ne bi uuljalo.

821

Ruke dru djevojci, vrata

kripuu

neodluno.

Petrolejku je ispruila kroz

vrata na stubite, neka
petrolejka
pogleda...

najprije
Ali

odjednom

vrata se
zalupe i pljas! - dakako
lampa tresnu-la na pod, a

822

djevojka

vie

da

gori.

Zbrka,
lupnjava

vratima,

uzbuenje.
djevojka

ini
doista

veliko
se

da
gori.

Gospoa
vie "vode", sudac vie
"ne vode! Kaput. Stari".
Ugasili su. Djevojka nije ni
gorjela, upalio

823

Marinkovi Kiklop
se

neki

prostira

predsoblju. Gospoa kuka:

"Ah, tepih, tepih! Sad ga
mogu
baciti."
"Vrag s tepihom! - srdi se
sudac. Obraa se djevojci:
"A ti, kako se to
dogodilo?"

824

"Puhnuo

je"

djevojka.

muca

"Neto

je

puhnulo i ugasilo..."
"Ugasilo?

Lampu

hoe

rei?"

ispituje

sudac

struno.

"Ali

kako

se

upalilo, ako
je

lampa

ugaena?"

ve

bila

825

"Pala mi je... Puhnuo je

kad

sam

otvorila,

najedanput i zapalila se..."

"Zapalila?

Lampa?"

Sudac gubi strpljenje. "Ali kako se mogla zapaliti

kad je
bila ugaena?"
"Gorjela je..." - Djevojka
ve plae.

826

"Je

li

ti

pala

svjetiljka

upaljena ili ugaena, to mi

reci?" -Sudac inzistira,
hoe iste injenice, golu
istinu i samo istinu!
"Ja

ne

znam"

plae

djevojka. - "Puhnuo je..."

"Puhnuo? U glavu ti je
puhnuo!

Ajde,

ajde

827

spavati. Ne, ekaj. Dri tu

vrata i
pazi da se ne zatvore...
kad puhne..."
"Propuh"

misli

sudac

muki. Izlazi na stubite

da sam izvidi. No gospoa
se

828

protivi,

keri

preklinju

"tata, tata". Ne putaju ga

u tamu.
"Kakvu
Upalit

vraju
u

tamu?

svijetlo

na

stubitu!"
Hrkanje
otvorena

nahrupi
vrata,

brkato. Prijetei.

na

snano,

829

"uje
bezumni

li,

bezumni,

ovjee?"

Gospoa ne puta mua u

avanturu.
"Tata, tata! - plau kerke.
Gube oca.
"Gospon doktor!" - Slae
se i djevojka.

830

"Koji vam je vrag? to

kukate? Ma pustite me,
sakripest! Poderale ste mi
pidamu, koze!"
Istrgnuo

se

enama

izlazi, hrabro.
"A ti dri vrata. Pazi."
Upalio

je

svijetlo

na

stubitu i slua. Sada ni

sam ne zna to da uini.

831

"Gospodin

Tresi!

Gospodin Tresi!" - lupa

gospoa

Melkiorova

volio

izvikivanje

vrata. Zove
pomo.
Nije

svoga imena. Prezimena.

"Znaju i kako
Marinkovi Kiklop

832

se

zovem.

Znai,

vode

rauna tamo, priaju..." To

je pomislio prije nego se
odazvao.
- Molim.
- Gospodin Tresi, molim
vas. - Gospoa je drhtala
pred njegovim vratima. Jeste li uli? (Skupila je
kunu haljinu na grudima

833

pred

Melkiorovim

sluajnim
pogledom.) - ujete li to
se ovdje dogaa?
-

Ne,

gospoo.

Sto

se

dogaa?
- Zar ne ujete, zaboga?
Hrkanje

se

jo

uvijek

"dogaalo". Sada mirno,

gotovo umno. Uzvieno.

834

- Ah, to? Netko spava. Melkior je uivao.

Na

stubitu

je

zatekao

prizor: u sredim sudac,

sijed,

visok,

mrav,

okrenut
prema

tavanu,

dlanovima iza uiju, kao

sveenik

neke

molitvi. S jedne

sekte

835

i s druge strane kerke u

dugim spavaicama (kao
aneli),

ministriraju.

Djevojka
obim rukama dri vrata,
vrsto,
instrukcijama,

prema
gospoa

zvoni po svim
vratima, poziva vjernike...

836

Kad se Melkior pojavio,

kerke

su

vriskom

napustile

obred.

"Pobjegle. Lude
djevice."

Vidio

je

prvo

cvjetanje grudi - "pupoljci"

- i dvije duge obline,
mazne, prpone, u bijegu.
A noge u silueti, duge,
brze - "zvjerke" - spojene

837

stidljivim

otrim

Melkioru

se

kutom.

osmjehnu

heretike

misli,

svetogrdne.
Zaboravi
straha

na
i

svetost

pogleda

za

anelima - poudno.
- Trebalo bi ga probuditi ree mu sudac.
- Zato? Neka spava.

838

- Spava? To je ljudoder!
-

Polifem

poderat

Kiklop,
e

sve

gad,
nas,

jednook...
- to kaete?
-

Kaem,

velianstveno

kakvo
hrkanje!

Homersko!
Sudac se odvrati od njega
s grimasom "nemam volje

839

za

alu."

Gospoa

je

probudila
dva kata, drugi i trei. Svi
su izali na stubite, kao u
francuskom filmu. Svi
govore

odjednom,

beskorisno, bez inicijative.

Sudac ih najprije umiri,
zatim

840

objasni o emu je rije.

Spava

je

ljudeskara,

mogao bi ih sve pomlatiti,

treba
postupati

oprezno

slono. Predlagali su da se
poe po metle i kiobrane.
Da se
pozovu
Marinkovi Kiklop

841

vatrogasci (to svakako!),

da se alarmira vojska tu
preko u vojarni. Gospoa
Ema,
jo pod dojmom nekog
sna, misli da se postupi
"jednostavno": treba mu
odrezati

842

kosu na spavanju i gotovo

je s njegovom snagom.
Kao to je Dalila Samsonu
odrezala kosu...
Pojavi
ATMAna

se

napokon

stubitu.

Crni

kuni ogrta, bijeli al i

zlatni
pauk,

crna

bradica

osmijeh strunjaka uine

843

kraj

svim

naklapanjima.

Na
stubitu

zavlada

potovanje. I sam sudac

izjednai se s ostalima.
ATMA se uzdie
kao

Spasitelj.

Sveano

spusti lakat desne u dlan

lijeve i gladei bradicu

844

strpljivo

saeka

da

zavlada potpun mir. Onda

ree:

"Ja

njega

hipnotizirati!"
Bila je to katarza. Zauli
se

aplauzi.

Uz

jedno

"pst" s prstom na ustima

ATMA

845

prekine ovacije i nakloni

se publici na sve tri strane
gotovo s bolnim
osmijehom.
to".

"Ah,

Tada

uzaae,

jer

emu
otpone
on

se

uspinjao na tavan kao

Bog na nebo. I nestane u
mraku.

Ostavio

je

za

846

sobom

uzdignute

glave

kao na
renesansnoj slici.
I Melkior je podigao glavu
prema tavanu. Kao koko
zbog kapi vode. Proguta
slinu
s

nestrpljenjem.

Slua.

Neto je ipak upalo meu

zupce hrkanja: djeluje

847

nepravibo, kao motor kad

se zaustavlja. I stalo je sa
snanim ispuhom. I kao
neka

kletva

umijeala.

da

uje

srdito

se
Tresi

aptanje,

neoprezno, bunovno
povisivanje jednoga glasa,
a

drugi

glas

ga

gui,

prijetei. Svi misle daje to

848

um

Hipnoze,

glas

tajanstvene

sile

upravo

hrkaa.

opija

to
I

sada ekaju
silazak.
Kako je samo rekao "ja u
njega

hipnotizirati"!

zbilja, to se sada ondje

gore

849

dogaa? etiri noge na

stubitu,

sjeti

se

odjednom Melkior, etiri

noge kad se
ATMAk

meni

uspinjao!

Kiromantov reklamni trik,

zakljui Tresi. Zadravala
ga je
jo samo radoznalost.

850

Automatsko
stubitu

svijetlo

na

odjednom

se

ugasi. Zavlada strah od

tame.
Stiskanje tijela uz tijelo,
zatiivanje. Neto oblo,
ensko, polugolo stisne se
uz Melkiora. On uzvrati
zatitnikim

zagrljajem.

851

Ono

oblo

predaje

se

nemono,
mazno.

Njegove

ruke

poudno istrauju plastiku

hemisfere, sputaju se u
klance,
niz klance; usta ulaze u
dunglu

kose,

otkrivaju

koljicu

uha

"draga,

draga,

852

povucimo se" govore usta

sama od sebe, neujno.
Deseci
trae

prstiju
gumb

panino
na

zidu.

Prepliu se kao
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
jezici koji se ne razumiju.
"Tu

mora

biti.

Svi

se

853

maknite",

zapovijeda

sudac, a
glas mu je na krivom valu,
podrhtava. "ibice!" Nitko
ih nema. Ni gumba nema.
"Gdje gaje sada vrag?..."
"Draga"

apu

Melkiorove usne u dungli,

a

oblo

njegovim

toplo

govori

854

dlanovima "tvoja, tvoja".

Sve

je

tu

poklonjeno

u
kao

rukama
u

snu.

"Draga apu usne malom uhu tu

je

moja

Odjednom

gla-tka

soba."
vitka

riba oivje,
trgne

se

preplaeno,

isklizne iz ruku i zaroni u

855

tamu. Ah, a mogao sam...

To je
prokleto

ono

"odmah".

Pohota

muko
pasja

"na licu mjesta". Mogao

sam se
dogovoriti.

Ovako,

ne

znam ni koja je. One vole

dogovaranje,
Ugo je

tajnovitost.

856

ugovorio sastanak s njom.

Moda ATMAlae? to je to
sada gore? Nita se ne
uje.
Napokon je netko napipao
gumb.

Svijetlo

kresne.

Koja je od njih? Ne potrai

po
metodi iskljuivanja, ve
obrnuto:

po

izboru,

857

stazom elje. "Gumbii",

kae
gospodin

Adam.

Koji

gumbi? Sueva su dva:

"lude

djevice".

mlada

gospoa s
drugog

kata.

Odabere

mladu gospou s drugog.

Bila je podalje, uz mua.
Skija,

858

sportsman,

iroka

ramena. Osjeti se manje

vrijednim.

Pogleda

je.

Nita. Jo
jedan

pogled,

dug,

suuesniki, s nevidljivim
migom.

Nita.

Suta

nevinost. Nije
to. Onda "lude djevice"?
Ali

one

se

ne

osvru.

859

Gledaju

gore,

prema

prema

tavanu.

tavanu. Svi
gledaju
"Silaze",

apne

netko

pobono.
"Silaze." Rije odjekne u
Melkioru
akustikom,
kroz zvunu

udnom
razlomljena

860

prizmu, s mnogostrukim
jekama.
odzada

ATMA
kao

je

iao

mo

koja

upravlja. Iz
oiju mu se neto isijava.
Svi su to vi-djeli. Ispred
njega hipnotizirani medij
s

posluno

ispruenim

rukama kao slijepac. Oi

861

su mu otvorene, ali nita

ne
vidi. Njime upravlja mo iz
ATME.
Pa to je Cviker, pijanica!
Kiromant je sve udesio.
etiri noge na stubitu: to
su

se

oni

uspinjali.

Dogovorena stvar.

862

Ope

razoaranje

na

stubitu. Oekivao se divljudoder

ukroen

hipnozom. A eto,
mali odrpanac, neobrijan,
prljav. Ipak je zanimljivo.
Hipnotiziran. Ispruene
ruke,

crvene,

podrhtavaju

promrzle,
mu

863

nesigurno,

umorno,

tek

probuene, trgnute
iz sna.
Dobro

igra,

pomisli

Melkior.

majmun,
To

im

sigurno nije prvi put.

Na

posljednjoj

stepenici

ATMA stane. Ali ne isputa

uspavanog medija iz

864

svemonog
Staklenim
trai

pogleda.
oima

nekoga

Cviker
meu

prisutnima. Melkior
protrne: pronaao ga je!
Pribliavaju mu se dvije
ispruene prljave ruke.
Doista,
glumi.

ivotinja
Prije

dobro

nego

se

865

snaao, medij mu padne

oko vrata
jecajui "mon ami, mon
ami". Napokon, napokon
je

pronaao

davno

izgubljenog!
- A zato "neka spava"? ree sudac. Sve mu je
sada jasno. -Znali ste.

866

Ne,

nisam!

jedva

Melkior vrisne iz prljavog

zagrljaja. Smrdljivo rame
nabio
mu Cviker na usta i jeca
mu na uho "mon ami,
mon ami".
- A-ha, "mon ami"! I kae
da nije znao! - smije se
sudac zagriljivo. -

867

Dogovorena

stvar,

gospodo. Hajdmo spavati.

Laku

no.

Samo,

gospodine Tresiu,
ove cirkuse prireujte u
krmi. A nas pustite da
spavamo.
ustajemo.

Mi

rano

868

I ode sudac. Povue za

sobom

enu

svoje

djevice, koje su oklijevale:

zadravala

ih

je

radoznalost. Ipak, kako e

se to zavriti?
- Reci mi neto, Horacije,
tko je taj ubojica snova? upita Cviker Melkiora

869

trijezno, ak i zabrinuto,
ispustivi ga iz zagrljaja. Iz
usta mu je sukljala
rakija.
Melkior se odmakne od
njega s gaenjem. Drhtao
je od bijesa.
- Gospodine Adame, ako
smjesta

ne

odvedete

870

svoga majmuna, ja u ga
izlupati!
- Gospoe i gospodo prozbori

ATMA

dostojanstveno - zar vi
ovdje vidite nekog
majmuna?

Priberite

zaboga,
Melkiore.

se

gospodine
Svi

trgnuti iz sna.

smo

mi

871

Svima je nama neobino.

Publika je bila uz ATMU.
Ali

Melkior

nije

opaao

kako propada.
- Ovo je danas drugi put
kako me ova pijandura
inzultira. Ja ga uope ne
poznajem.
- Moda ipak, gospodine
Melkiore, iz nekog ranijeg

872

ivota?

-govori

ATMA

ljubazno
kao

psihijatar

ludom

pacijentu. - No, sjetit ete

se ve jednom... - Zatim,
obraajui se publici: - U
stanju hipnoze, gospoe i
gospodo, dua stjee
takozvano metempsihiko
sjeanje.

873

Marinkovi Kiklop
Ovdje imate tipian sluaj.
Vidjeli

ste

kako

ga

je

traio i pronaao. Moda

su
njih

dvojica

ranijem

ivotu,

nekom
kako

rekoh, pasli na istoj livadi

ili moda

874

i trali, da oproste dame,

za istom kujom? I sada, u
reinkarnaciji...
-

Prestanite

brbljati,

glupane! To ste proitali u

brourici koju ste neki dan
tu od mene uzeli!
Sada

je

ve

Melkior

osjeao da gubi. Da je

875

barem sudac ostao, on bi

moda
neto razumio. Ali ovi, svi,
gledaju ushieno u ATMU,
poznavatelja tajni.
-

Vidite,

gospodo,

"u

brourici". Mi u brourici.
A

oni

knjigama.

debelim

876

Nisu

okultne

gospodine

tajne,

Melkiore,

brouri-cama, ve ovdje kiromant

takne prstom svoje elo. I

vas

u,

ako

hoete,

voditi kao medij gore-dolje

po

877

ovim

stubama

sa

svim

vaim bibliotekama. Gle,

"u brourici"!
ATMA

se

uvrijedio.

Ali

odmah je bio nagraen

simpatijama

svih

prisutnih, to je,
uostalom,

oekivao.

Efekt je bio potpun: svi su

prezirali Melkiora, i nisu to

878

krili.
A nitko nije ni primijetio
kako

je

Valjda

medij
na

nestao.

neki

tajni

kiromantov
znak Cviker se izgubio,
naprosto

ishlapio

kao

privienje. I kasnije, kad je

primijeen

njegov

nestanak, nitko vie nije ni

879

vjerovao da je on stvarno
tu
postojao. ak su vjerovali
da je ono hrkanje proizveo
ATMA i da je cijeli ovaj
incident na stubitu samo
jedna

nona

arolija

kojom ih je kiromant htio

iznenaditi, i bili su mu
zahvalni

zbog

toga.

880

Razilazili

su

se

sa

smijekom na
licu i divili se majstoriji.
I ATMA je htio da sie u
svoju sobu, ali ga Melkior
zadri.
- ekajte malo, gospodine
Adame.

881

Okreui
Melkioru,

se

prema

kiromant

se

smjekao neduno.
- to je sve ovo znailo
veeras... s tim Cvikerom?
-

Cvikerom?

Kakvim

cvikerom?
-

Cvikerom,

pijanicom.

Doveli ste ga ovamo i

882

dogovorili

njim

ovu

budalatinu.
Sami

smo,

moete

govoriti.
- Hipnoza - budalatina?
Tako

govori

jedan

psiholog? Vidjeli ste kako

nita ne

883

razumiju. Samo se dive.

Ali

vi,

gospodine

Melkiore!...
Marinkovi Kiklop
- Ostavite se laskanja ree

Melkior

gotovo

prijetei. - Zato ste doveli

Cvikera?

884

- Eto, znate i kako se

zove! Atu ste izigravali da
ga ne poznajete?
-

ujte,

zato

ste

ga

doveli?
- Pa on je va prijatelj,
"votre
pitate.

ami",

to

mene

885

- uo sam etiri noge na

stubitu

kad

ste

se

uspinjali...
- Eto, kako vi slikovito
vrijeate!

Kako

samo

pronaete nain da biste

me
nazvali magarcem! etiri
noge, a? No, ne bojte se.
Ne morate se sluiti

886

literarnim

izrazima

za

uvrede, vrijeajte izravno,

neu vas tuiti.
- Ja u... ja u vas...
- Ubiti? - zaape kiromant
sladostrasno,

zakiljivi

jednim okom. Nudio mu je

lice na udarac, svesrdno,
gotovo uljudno. Kao da

887

nije elio drugo nego da

ga tu
odmah Melkior zadavi.
Stajao mu je strano blizu.
Melkior osjeti kako se u
njemu

mie

neka

pobjenjela
maka zbog toga nosa, tih
uiju, tih obraza... Ali oi,
oi kiromantove,

888

smjetene tako blizu, pod

ravnom
gledale

crtom
su

obrva,

ga

ispod

maske, kao
kroz

proreze,

drukijim

nekakvim

pogledom

koji

se nije slagao s njegovim

rijeima.
dalekim,

Pogledom
prijeteim,

koji

889

"zna sve" i koji se nimalo

ne ali.
Zvijer se njegova uplai
tog pogleda, povi kimu,
savi se mazno, zamijaue
umiljato.
- Zato me slijedite? upita

kiromanta

moleivo
oajanju.

gotovo

apui,

890

Oi

su

se

kiromantove

ponovno

smekale,

pribliile,

prijateljski,

intimno
dodirujui Melkiorove oi
nekom dobrotom.
-

Gospodine

gospodine

Melkiore,

Melkiore

mahao je ATMA glavom

snebivajui se -

891

to vam pada na pamet!

Slijedim? Ja vas? Da niste
moda vie vi sljedbenik
nekih
za-ni-mlji-vih osoba?
- Sljedbenik? Kojih osoba?
-

To

"sljedbenik"

namjerno

odabran

je
izraz

kako bi se istaknula jedna

idejica.

892

Zanimljivih,

zanimljivih

osoba,

gospodine

Melkiore.

Rekoh

zanimljivih.
- Podsjeate me na jednog
preprodavaa
mome mjestu.
Marinkovi Kiklop

riba

893

On je na ribarnici po cijeli
dan izmiljao i zbunjivao
ljude. "Sve" je znao.
- Moda je preprodava
izmiljao, ja ne izmiljam.
Sjetite se, gospodine
Melkiore...
popodne...

danas,
-

Kiromant

ponovo zakilji na jedno

oko,

894

podrugljivo.
Tada se i Melkior sjeti.
Moda upravo zbog toga
kiljenja. Doista, iao je za
don Kuzmom. Znai...
- Znai i danas ste me
slijedili, popodne?
- Eh, vi mislite, nemam
drugog

posla

nego

da

895

hodam za vama? Mnogo

ste smravili
u posljednje vrijeme. A
vaete li se svakog dana
ili onako, povremeno?
- A to se sve to vas tie,
prokleti ovjee? - vikne
Melkior ve sasvim
razbjenjen.

896

-1 sam se pitam: to me
se tie? A tie me se, ne
toliko vaa osoba, koliko
pogreka

koju

radite.

Upravo, pogrean raun.

Cirkulus viciozus, kae li
se to
tako? Jer to e vam ivot
koji

morate

izgubiti

drugi nain, to jest zbog

na

897

bolesti?

Vidjeli

ste

katehetu. Ali on se trapio

iz

drugih

razloga,

pokajnikih.
Pa se i on pokajao. Htio bi
sada ivjeti. Prekasno. On
se odricao ivota,
ispatajui, a vi, naprotiv,
hoete ivjeti. I zato se
ubijate. Ja opaam taj

898

besmisao, eto, to sam htio

odavno da vam kaem.
- Ja se nikako ne ubijam.
To su opet vae glupe
kombinacije. Ali Melkior
odjednom

opazi

da

se

brani, da uzmie. I zato

uope

doputa

ovom

nitkovu da se mijea u
njegove stvari?

899

-1 ja vam zabranjujem da
se bavite sa mnom! - ree
energino i nekako
definitivno.
- Ali, gospodine Melkiore,
pa ja se i ne bavim vama.
Ve

problem

sam,

problem je
veoma

zanimljiv:

spaavati ivot iz jedne

900

opasnosti, istina - velike i

strane,
ali

po

cijenu

druge

opasnosti koja nikako nije

ni manja ni manje strana.
Drugu
opasnost
opaate,

sada
sav

vi

ne
ste

opsjednut strahom od one

prve. Ja razumijem

901

robijaa

koji

trapi

stanjuje svoje tijelo da bi

se

mogao

provui

kroz

neku
rupu. Njegov cilj je odmah
tu - provui se, a odmah
poslije rupe oporavak i
debljanje. A to je vaa
rupa? Gdje je ta vaa rupa

902

kroz

koju

se

elite

provui?
- Ostavite me! - zavie
Melkior

oajno.

Uostalom, laku no.

Marinkovi Kiklop
- Okrene se i htjede da
ode, ali ga ATMA ubode
svojim iljastim prstom u
lea.

903

- Jeste li ba sigurni u
svoju

"laku

no",

gospodine Melkiore?
-

iskesi

mu

se

bezobrazno.
Melkior

ga

nemonim

pogleda

prezirom.

Htjede mu neto rei, ali

se u taj as

904

svijetlo na stubitu ugasi.

Sto da mu kae sada u
mraku? Jeza ga podie od
kiromantove
instinktivno

blizine.
isprui

On
ruke

preda se i napipa ATMU

koji mu
se

pribliavao

sitnim

koracima sikui ubrzano

"ubiti... ubiti... ubiti"...

905

Odgurne

ga

prestravljeno,

silovito,
i

stane

panino traiti zid da bi

zatitio
lea. I gumb potrai sa
svih deset prstiju kako bi
upalio svijetlo. Ali gumba
nije bilo. Ni zida vie nije
bilo.

Nigdje

nikakva

906

predmeta oko njega koji bi

ga
zatitio,

nita

sigurno,

samo

vrsto,
mrak

praznina. Ali ni ATME vie

nije
bilo. Samo njegov smijeh
iz

neke

udne,

jecave

daljine ha-ha-ha. I neki

udarci,

907

neki prasak, neka vika.

Kao da ga netko zove na
francuskom. I svijetlo se
odjednom upalilo.
On otvori oi. Svjetlo gori
u sobi. Koliko je spavao?
Hrkanje? Kakvo hrkanje?
Sluao je svoje hrkanje.

908

Opet neto lupne u prozor.

Kameni. I netko je vikao
na ulici "mon ami, mon
ami!"
Prie

prozoru.

Ugo

je

gestikulirao nasred ulice.

Pijan,
otvori
prozor.

dakako.

Melkior

909

Elle

m'aime,

elle

m'aime! - vikao je Ugo

odozdo,

dobacujui

mu

poljupce obim
rukama.

Elle

m'aime,

mon cher, elle m'aime,

Melchior!
Melkioru se srce steglo.
Elle l'aime! Ali neka uje
to i ATMA.

910

- Ali koja? Qui est celle qui

vous aime? - Neka bude
sasvim

jasno

"njemu

ispod".
- Ona, la Grande! - vie
Ugo suludo. - Sutra u
vam priati. Ah, l'amour! a
demain, mon cher. Laku
no, plemeniti i mudri. Ah,
l'amour!

911

ode

Ugo

recitirajui

Baudelairea u nekoj svojoj

verziji, patetino, sigurno
sa
suzama u oima: a la tres
belle, a la tres bonne, a la
tres chere... qui remplit
tout mon coeur, tout mon
coeur...
aFiminortalite...

salut

912

Marinkovi Kiklop
Melkior

zatvori

prozor.

Zamiljen. Dakle, odmah,

istu

veer.

Tek

se

upoznala i
odmah...

Drolja.

To

je

njihov ukus - brbljavci i

pijanice. Jesam li ti rekao
da

913

e ona... ree sebi. Ovako

ATMA

razgovara

sa

sobom.

Ja

Do

"ja".

avola, jesam
li

zaljubljen?

zavist?

Treba

Ili

je

piti,

to
biti

(vidi, rima!) pijanica,

pjandura. Gadura! ak je
poalio i Fredija. S jednom

914

milju. Licemjerno. Kako

to
one lako rade! A onaj vie
l'amour.

Baudelaire.

Bordel.
Baci se na krevet. Zagrize
kraj jastuka i stane ga
bijesno trgati. Osjeti
kokoje pero u ustima. Eto
ti. L' amour. Koko. Samo

915

polegne

pred

prvim

kokotom.
Cocotte.
dvoritu.
papagaju,

svakom
Legne

arenom,

brbljavom. - Pardon,
mislila sam da ste novi
pijetao. - Nita, madame.
Ja sam general. Uniforma

916

zgodna, to? - Diiivna! - Ja

imam

sto

dvadeset

godina. Mlad papagaj. - A

ve
general, a? - Ve. Zato,
madame, ipak predlaem
un amour prije rata. - A bit
e

917

rata? - Bit e. -I vi ete me

ubiti? - I pojesti. Ve vas
vidim, madame, u juhi.
Dva batka... - Ne budite
lascivni,

monsieur

le

Perroquet! - 0 ne, ja sam

gurman.
Vojska

pokretu.

Nemamo

vremena

za

918

delikatnosti. Budite moja.

- Tako naprosto?
- Da. Ali s ljubavlju! - Ah,
tko bi vam vjerovao. Svi
ste vi mukarci jednaki.
Sve biste htjeli odjednom.
- A ne odjednom. Pola
kuhano danas, sutra pola

919

peeno, madame la Poule.

Ordonanc, pobrinite se da
gospoa Cocotte ne pati.
Otar

no.

Uope,

postupajte s njom kao s

Marijom

Antoinettom.

Trticu skuhajte.
-

Kako

ste

njeni!

-Po

prirodi. Drugo je profesija.

Mrzim surovosti. Volite li

920

moj kljun? -Diiivan je. - U

ljubavi je straan. II est
formidable. Vidjet ete.
Mogao

bih

vam

priati

svoje uspomene. Mi dugo

ivimo.

Mi,

krokodili,

slonovi i
kornjae. teta to niste
kornjaa.

Brzo

ete

921

ostarjeti. - A to mogu?
-Da. to
moete?
svaki

Nosite

dan?

li

Kako

jaja
ste

indiskretni! Samo kad sam

trudna. S kokotima? - S pijetlom. S
mojim Cocoom. - Dere se,
glupan. Ku-ku-rii-kuuu...

922

to

to

znai?

Nita.

Glupost. - Ljubomorni ste

na njega. To znai "zora
puca"...
- "bit e dana". I to je bio
"kukuriku".

Bio

mi

je

kolega, ali istina se mora

rei. Uostalom, deru se i
usred noi, budale. A vi im
se divite. ene vole

923

dernjavu. ene uope vole

glupane. - Ne sve. - Znam.
Vi ne volite. One koje nas
vole uvijek su izuzetak. Ja

nisam

volim.

rekla
Nita.

ete
me.
Marinkovi Kiklop

da

vas

Zavoljet

924

Zbog

mog

arma.

papagenerali
armantni.

Mi
smo

Da

popijemo

neto? - Joj, opit u

se. - Pijana koko. To sam
ve

vidio.

Zanimljivo.

Htjeli biste me zavesti. Priznajem,

konjaka

uz

aicu

ene

lake

925

shvaaju ljubav. - To vi
nazivate
ljubavlju? - A to je po
vaem

ljubav?

Kokodakanje?

Ja

sam

realist. - Vi ste
zavodnik jadnih ena. Vi
ste vulgarni. - A vi ste
divni

kad

madame

se

vrijeate,

926

la

Poule!

Ja

vas

poljubiti. - Ne! Ah, ne.

Zaboga, ne. Ah, to to
radite? to
radite od mene? - Ljubim
vas, duo moja. Jedina,
jedina moja. - Ali, ja, ja
ljubim mog Cocoa, mog
Cocoa.

Samo

njega,

927

samo... Ah, strani ste,

strani!
-Jesam, draga, jesam. Lud
sam, mala moja, slatka
Poulette! - Mali moj
Pappagallo! - Pojest u te,
slatka

mala

moja

Poupoulette! Pojest u te!

-Jedi

928

me, mali moj. Jedi, jedi,

jedi... ah...
Sutra u nazvati Enku. Bio
je

umoran

razdraen.

Sjeti se Enkinih bijesnih

milovanja
strano.

poeli

Moda

je

Coco

spava na klinici? Da sie

do javne

929

govornice i da je nazove
odmah?

Kako

bi

se

obradovala, sada u noi.

Rekla bi
"quelle surprise"! Ona voli
svoju ne-vjernost odijevati
u francuske fraze. Zbog
dekora.

Kostimirane

gadosti, a la Pompadour.

930

Bila je s njim, to jest pod

njim
(rekao bi Jago), na onom
irokom

krevetu

baldahinom. Zazvonio je
telefon na
stoliu pored kreveta. Htio
ju je sprijeiti da digne
slualicu. Ne, ona je

931

htjela

govoriti.

situaciji!
je.

Coco.

Ba

Namignula
Javlja

se

u
mu
s

fakulteta,
izmeu dva predavanja.
"Kako si, ma poulotte?"
Umire

od

Odgovorila mu je

dosade.

932

francuski.

Mon

bichon,

mon cheri. ita knjigu koju

joj je preporuio. Ne svia
joj se. Dosadno. Kad e
doi?

Jo

dva

sata

predavanja. Doi to prije,

on fera
des

iki-iki.

Coco

se

smijao u telefon. Sretan.

933

Spustila

je

slualicu.

Smijala
se. "Gdje smo ono stali?"
"Koja si ti drolja!" - rekao
joj je s divljenjem. I on se
smijao. Svi su se
smijali.
"A

ti

si

mali

glupi

provalnik. A to da mu
kaem? Da si ti ovdje?"

934

"Da se ne javlja."
"Ah,

glup

Dojurio

si

ti.

bi

ovamo, da mi se
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
nije to dogodilo."
"Jadan Coco."

uti.

taksijem

935

"On je sretan, jer nita ne

zna.

On

je

divan.

Pametan."
"Voli ga?"
"Mnogo. Na drugi nain."
"I s njim ti je lijepo?"
"Divno. Na drugi nain. Ti
to ne razumije."

936

"Ne, ne razumijem. Podla

stvorenja. A ovjek vas
voli, vjeruje..."
"A to ti ima meni ne
vjerovati?

Doi,

mravi

moj..."
Ne noas. Moda bi je
ispljuskao. Nazvat e je
sutra.
nasmijanu

Malu,

podlu,

937

Enku.
"M
uitelj" je zvonio revno.
Ali njegovo je zvrndanje
provalilo u spavaev san
kao razbija i bezobzirna
prokleta pijanica. -Kakav
rusvaj! San je skoio da

938

zatvara prozore i vrata, da

gasi svijetla, da plavi no i
uspostavlja mir. Da
pria

priu

plovidbi

morem na velikom bijelom

brodu. "Muitelj" zvrnda
daleko
dolje u utrobi strojarima
da

mijenjaju

polake, tie...

brzinu:

939

Tiha

vonja.

Svjetionici
daljini:

Zvijezde.

migaju

zdravo,

kume,

kapetane. On,
gore na mostu, u mraku,
smjeka

se:

momci,

zdravo,
noobdije.

Cigaretu stjerao
ukraj usta, zamirio na
jedno

oko,

zbog

dima.

940

Morski

vuk.

Kormilaru:

petnaest
desno.

Petnaest

desno,

odjekuje kormilar kao u

litanijama: moli za me.
Sve
slua.

Vodi

brod

kao

vojsku vojskovoa. Ona,

Vivijana,

umotana

kotski plaid,

941

zuri u kompas i dre kao

no. Prua joj ruku, ona je
ne prihvaa. Zgrabi joj
ruku, ona je istrgne plaho
i sakrije pod plaid. On
jezikom prebaci cigaretu u
drugi kraj usta, zamiri na
drugo

oko

ree

kormilaru: Dri kurs. Njoj:

942

Hajdemo. Ona (pokorno):

Kamo?

On

(odluno):

Umrijeti. Ona (zabrinuto):

A brod?
-Plovi.

putnici?

Spavaju. - A svjetionici? Zdravo! - Ona: Ne mogu. Zato?

pokazati.

Neto
Odgrne

ti

plaid:

943

Gledaj. I pokae mu mali

penis i
testis mali, golubinji. On je
pljusne, lako, tek vrcima
prstiju, bezbolno,
simbolino. Ona: Znai da
me voli? - Da. Pokazujui
cigaretom njezine
minijature: Je li to zbog
vjernosti?

Da.

944

Penelopa!

Zato

me

vrijea? - Ti
ne zna to je to. - Ne
znam.

Svakako

neka

uvreda. - Nije uvreda. On

nije
Odisej. On je pijanica. Ipak

je

uvreda.

Kormilaru, vosak u ui.

Vei me. Sto

945

osamdeset lijevo. - Sto

osamdeset lijevo. -Natrag
Polifemu.

Natrag

Polifemu. Neka kiklop, gad, podere

sve nas
Marinkovi Kiklop
jednook. - Neka kiklop,
gad,

podere

sve

nas

946

jednook.

Nema

Itake.

-Nema Itake.
- Penelopa penis ima. Penelopa penis ima. - Da
se baci morskim psima? Morskim psima...
- Barba, sirena, sirena! vie odjednom kormilar. Vosak! Ui! Veite se!

947

Sirena

je

vritala

nad

gradom. Melkior skoi iz

kreveta.

Je

li

to

ve

poelo!
Ilije vjeba? Ljudi mirno
hodaju ulicama. Straar se
poudno

ogledava

za

enama.
Jo nije. Vjeba. Javimo se
Enki.

948

Zahvatila ga neka urba,

kao da neto treba na
vrijeme osigurati. Jurio je
niz
stepenice

ne

pozdravljajui nikoga, da
ga ne bi zadrali zbog
najglupljih

949

pitanja o zdravlju, o ratu,

o vremenu. Mnogo snova,
gospodo, mnogo snova u
posljednje

vrijeme.

Erotikih.

Nemamo

vremena.
Broj "Hitne pomoi", pa na
kraju 4 umjesto 3. Tako
gaje Enka uputila da je

950

naziva. Zauzeto. Metalni

je

novac

ispao

iz

automata. Ponovo. Okree

brojeve
strasno.

Tako

brojeve

po

je

birao

Enkinim

grudima, za alu, nakon

milovanja,
odmarajui se na krevetu,
jedno pored drugoga. Goli.

951

"Halooo?"... Njezin mazni

glas uvijek gaje uzbuivao
na telefonu.
"Halo, Hitna pomo ? - a
glas mu je podrhtavao kao
da je doista stvar hitna.
Teak sluaj.
"Ne, ovdje privatni stan", rekla je hladno, uvjerljivo,
ak s dosadom. Pa ne

952

sputajui slualicu, ree

tamo,

Njemu:

"Ovo

je

etvrti majmun jutros". I

smijeh
se uo, nekako uvredljiv,
tamo, meu "njima".
Premda

se

to

ve

dogaalo,

osjeti

se

stranim,

iskljuenim.

Majmun! Strpala ga je

953

s onom trojicom koji su

jutros pogreno nazivali, s
onima to dosauju.
Namjerno,

neka

uje.

Poznaje ona njegov glas,

o, i te kako! Zato je htjela
ba
danas da on uje da je
jutros

etvrti

dosadni

954

majmun koji ne zna birati

brojeve
na

telefonu?

neto

Pojavi

kao

ljubomornosti...

se
trag

Ne,

ne

ljubomornosti!
Branio

se

od

toga

osjeaja. Zalupila je vrata

pred

njegovom

ispruenom rukom,

955

prosjakom.

Prosjakom?

Prostakom,
provalnikom!

Davao

je

sebi cinike
vanosti.

Oito,

nisam

dorastao

lukavstvu

te

drolje. U dvije godine nije

jo

956

nauio da prilagodi svoju

osjetljivost

njezinim

kompliciranim branim
situacijama koje je ona
rjeavala
svojom

virtuozno
priroenom

pokvarenou.
Marinkovi Kiklop

957

Nikakva ga iskustva nisu

uspijevala imunizirati od
uvredljivosti. Ona e se
kasnije

smijati

naivnosti,

njegovoj
navesti

pametne razloge, uvjerit

e ga. Ali
ona nee nimalo riskirati.
tovie,

ona

stjee

958

sigurnost, ona uvruje

svoju
vjernost Cocou na raun
njegova ponosa, njegove
asti, njegove ljubavnike
uviavnosti.
svojim
njegove
smije se,

Stoji

cinizmom

sa
iznad

osjetljivosti

959

superiorno,
strano

raskalaeno,
daleka,

nerazumljiva, neulovljiva,
odvratna.
Koliko je ve puta odlazio
k njoj s namjerom da je
ispljuska? Da je pljuska
ba

960

po onim lanim ustima, da

joj iupa jezik, da ode,
zauvijek. I onda je ponovo
ljubio ta usta, drao onaj
mali avolji jezik meu
svojim zubima i osjeao
njegovu morbidnu mekou
kao najistinskiju istinu na
svijetu.

961

Netko ga zgradi za vrat i

okrene mu glavu. Ugleda
neobrijano Maestrovo lice.
Stajali su pred zgradom
redakcije.
- Ako ste se uputili gore,
ne idite. - Maestrove su
rijei bile posveene
jutarnjim dahom rakije.
- Moram lanak...

962

- Kasnije, kad proe. Gore

je

sada

rusvaj.

Upravo

"glavni" sapuna i riba

"muzikoga".
- Zato?
- Ja mislim da nije zbog
Beethovena.
spominju
politiku..." to

Mnogo
tehniku,

963

muzika"?

Slabo

sam

razumio. Pa znate kamo

plovimo.
- Nita ne razumijem. Ali
zato vie na...
- Ne vie iz uvjerenja. Vie
da

ga

uje

tapeciranih
se uje

ef

vrata.

iza
Teko

964

kroz ta vrata. Mora vikati.

Konano,

takvo

mjesto,

takva plaa. Isplati se

vikati i protiv uvjerenja.
- Ali povod? Zato? Vi
znate? - Maestrovo gaje
uvijanje poelo uzrujavati.
-

Povod

je

zamislite! -Pa?

Beethoven,

965

Pa...

sino

sveana

je

bila

predstava

"Fidelia",

"muziki"

je

napisao
kritiku.
-1

to?

On

voli

Beethovena!
- On uope voli njemaku
muziku.

Maestro

je

966

smijekom popratio svoju

aluziju.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
-1? Nije dosta hvalio?
-

Hvalio

"glavni"

je,

hvalio.
vie:

Ali
"a

kroniarska dunost"? "Mi

smo

967

politiki

list",

to

jest

"politiki orijentiran list",

tako je on rekao. A
sveana

predstava,

razumijete?
Trebalo

je

Linosti.
spomenuti

linosti.
- A "muziki", naravno nije
spomenuo linosti?

968

- Nije. Neka ih avo nosi!

Hajdmo

na

aicu

"nesretnice".
-

to

se

kritiara

tiu

linosti! To je stvar vae,

"gradske".
-

Da,

smetlarske.

skupljamo

smee,

Mi
vi

skorup. Ali ini se da se

neto

969

izmijenilo

svi

smee.

Izjednaenje. Ne derite
se zbog toga. Prije ili
kasnije, svi emo se nai
u smeu. Takav je hod
historije. Hajmo na aicu.
Ja
astim...

"na

historijskih

dana",

pragu
kako

970

kae

ef

naslovu

dananjeg
uvodnika. Evo, "Na pragu
historijskih dana"...
Maestro
novine,
ukloni

mu
ali

razvije

Melkior

odluno.

ih

Osjeti

bijesnu potrebu
da se umijea tamo gore.
Mogli bi jednog dana i

971

meni...

da

spominjem

linosti...
- Ne, ja moram ii gore! - i
uputi

se

donkihotskim

koracima "sad u ja...", ali

ga Maestro zadri obim
rukama mrmljajui neto
nerazumljivo.
- Molim?

972

- A znate li da je sino
Fredi ipak izlupao Uga?
Kad ste vi otili. I dobro je
to ste otili, to je bilo
namijenjeno vama.
- to je bilo namijenjeno
meni? - Melkior je pitao
rastreseno, gledajui gore,
u prozore redakcije.

973

- to? Siite na zemlju da

vam

kaem:

utipci...

Fredijevi. Smjestio mu ih
je
nekoliko po fizionomiji. Tu
i tamo. Raskrvario mu labrdu.

Ona

mu

je

krv

rukom

brisala
vlastitom
rupiem

vlastitim.

974

Njeno. Zato je Ugo jo

dobio i nogom,
mislim ba u Krakatau.
- Krakatau? - Melkior se
smijao.
- Da, usred kratera, jer je,
uslijed

pritiska

zraka,

zamumljao "um", dosta

umno.

975

- A Vivijana mu je brisala
krv? - Melkior je uivao
pakosno,

osveen

Fredijevom
nogom.
- Koja Vivijana?
- Pa... ljepotica.
- Ona se ne zove Vivijana.
Ona je...

976

- Jaje tako zovem - pouri

se da prekine Maestra.
Nije

htio

prvi

put

uti

njeno
ime

iz

ovog

izvora

gadosti.
-

Vivijana

dobro

unula samaritanski kod

njegove
ranjenik

glave,

on,

977

teki, stenje i gleda joj

pod suknju, ha, ha... A te
forme, moj Eustahije!
Zaviao

sam

mu

na

ranama.
- A Fredi - nita? - Nastoji
Melkior

radoznalou

prikriti
zapostavljenoga.

jad

978

Pogodio je ATMA, Ugo je

na redu.
-

Kako

vue,

nita!
"ostavi

Zove

je,

majmuna,

idemo". "Sam si majmun.

Idi!" I,
bogami,

otiao

Fredi

onom Lady Macbeth. A

ona ostala s nama, to jest,

979

preciznije da se kae, s
Ugom, i mi udarili Veliki
program. Naprosto - Pad
Bastilje!

Thenardieru

samo to nismo iupali

uho u aru revolucije. Ugo
je bio
velik.

to

kaem?

velianstven! Ona ga je

980

samo

ljubila

onu

nateenu usnu od
Fredijeve

ake,

on

odmah rukom u dekolte.

Jednom je i iznio stvar na
vidjelo.
Uh,

kakva

pompejanska

sliica!
- to je bila pijana? Melkior je traio za nju

981

opravdanje.

Sjetio

se

Enke.
Nazvat u je.
- Pijana, zaljubljena, sve.
Zvala ga je da je prati
kui. Tamo je i ostao
spavati.
- Nije! - izleti Melkioru
radosna
kao ptica.

istina,

kliktavo

982

- Vi znate?
- Znam. I uope mislim da
je vrlo malo od toga istina.
Ugo je prole noi spavao
kod kue. Vidio sam ga.
- Pa sad... vidio, ne vidio,
ne

budite

ljubomorni,

dragi Eustahije. I vi ete

983

doi na red. Ja ne. Mene je

sudbina obdarila Velikom
Samoom. Prostranim
ogrtaem u kome ni buhe
nema da mi pravi drutvo.
Pustinjak. Leone Eremita.
istunac. Glas vapijueg.
Leopold, a zovu me i Poldi.
ak i Polda, intimniji

984

pijanci.

Tako

smo,

eto,

stigli i do tale sisavca

Thenardiera.

Sjednimo,

moj
Eustahije.

Sisavce

Thenardier,

okanj

do

oknja - dva oknja. A

ostalo
preputamo

tehnici.

Raznim

PTT

icama

985

visokim naponima. To se
zove vano VOD.
Osobito elektrini vod! nasmije

se

Maestro

podrugljivo. - to mislite,
Eustahije, postoji li ica
PTT

izmeu

Kremlja?
Podzemna.

Vatikana

Tajna

ica?

986

Dogovaranja, a? Kad bi mi
uspjelo

da

je

negdje

iskopam, kako bih ja njima

poruio

neto,

oba

smjera! Sa Karpata.
Marinkovi Kiklop
- Zato ba sa Karpata? A mislio je Melkior na
Enku, prkosno, nazvat u
je, za

987

inat onoj...
- Rije je historijska. I na
pola

puta

su

Karpati.

Gledao sam na karti. Ali

najprije

mi

se

rije

svidjela. "Leone Eremita

poruuje

sa

Karpata

Vatikanu i
Kremlju"... ha? Onda bih
prekinuo icu i vezao im

988

za svaki kraj po jednu

maku,
neka im se dere! ivotinjo
Thenardier,
oknja

okanj
dva.

do

Zatim

stane
Melkioru
povjerljivo

aptati
kao

da

mu

otkriva neku tajnu: - Ovaj

Thenardier je

989

nova vrst sisavca, o njemu

jo ne ue u koli, ali e
uiti. Agledaj-te koliko
smo mu sino istegnuli
lijevo

uho.

Sasvim

se

lijepo razabire razlika. Jesi

li ga
mjerio,

Thenardier?

Crveno ti je kao lijevo

990

bono svijetlo na brodu.

Zbog none
navigacije.
- Pa i ti si dobio po gubici otrese se Thenardier uz
neku nervoznu grimasu.
- Batrahomiomahija. Uh,
to smo kreketali!
Ugasila
raskvaena,

mu

se
slinava

991

cigareta u ustima. Uzalud

ju je isisavao.
Nita.
- Thenardier, ibicu!
-

Na

zapovijed,

strani

Faraone! - i pripali mu
poniznom
dvorskog metra.
Ceremonijalno.

gestom

992

- Nakon "Faraona" mora

rei

"ivot

zdravlje

snaga", ivotinjo! Tako se

govorilo

faraonima,

kao

podanika elja: "onkhu uza -sonbu". To je na

staroegipatskom - objasni
Melkioru.

sada

odstupi! -otpusti Maestro

993

Thenardiera

gestom

faraonskom.
- Staroegipatski! Ne udite
se, Eustahije? Drite da
sam izmislio?
- Doista, otkuda?...
- Bavio sam se - istie
Maestro hvalisavo i ulijeva
u sebe rakiju. Rastvara

994

krbava usta, rashlauje

uareno drijelo.
- Imali su oni i socijalnu
poeziju.

Stari

Egipani

prije harkovske linije!

"Vidio
djelu,

sam
na

kovaa

drijelu

na

svoje

pei; prsti su mu ko u
krokodila,

995

a prljav je kao riba gnjila."

Ima

"Postolar

je

postolaru:
vrlo

jadan

vjeito
se ali; zdravlje mu je kao
u krepane ribe, da ne
gloe
gladan."

kou,

ostao

bi

996

To je ovako, po memoriji,
u slobodnom prijevodu. A
ovi danas, mainisti, misle
da su sve oni pronali.
Kult maine! Prepotencija!
Inspiracija - benzinska.
Pegaz - Ford, muza - onja
Hennie,
Marinkovi Kiklop

997

zdravlje

na

ledu

najgluplji nos na svijetu!

Kakva

je

to

poezija

nastala u
autu, u avionu, neka mi se
kae!

Maenje

zadnjice!

Gdje

su

bager

bili

buldoer
kad

je

Keops

podizao

piramidu, kad je Periklo

998

gradio Akropolu? Kad se

Sokrat
zavitlavao

po

Ateni?

Recite, jesam li pretjerao?

- Ni govora. Samo...
- Da, kaite: Progres! Neka
izvoli samo Progres, neka
proe. Ja ostajem! Neka

999

juri, neka leti! Ja, biped

obini, hodam na svoje
dvije noge, zadovoljan to
osjeam
nogama,

zemlju
sretan

pod
to

je

gazim, gazim, gazim! - i

uzeo da lupa
nogama po podu, bijesno,
ak i s mrnjom - tu staru
prokletu drolju to me

1000

rodila zato da bi me opet

progutala!
materijala

od

moga

napravila

moda neku
svinju, jea ili naprosto
salatu koju e pojesti neka
debela enska u kuri
mravljenja. Da poludi! A
oni lete, lepraju, uri im
se. Kamo? Kamo, strojari,

1001

bravari,

mehaniari,

oferi?
Maestro

iroko

raskrilio

ruke i pitao uokolo po

praznom buffe-tu u nekom
oajanju.
Thenardier sa svoja dva
ministranta

razmjeta

flae po svom oltaru i

smije se

1002

sitno, hi hi hi, primajui sa

zadovoljstvom

jutarnju

zabavu.
- Daj tog otrova, prokleti
sofisto!

ne

kesi

se!

Margaritas ante porcos priopi

Melkioru

rezignirano
glavom.

tresui
Ovakvi

Sokratu dali kukute. A

su

1003

to e meni dati? Struje.

Elektrine

energije.

Ha,

ha, ha -udari Maestro u

neki
ludi, frenetini smijeh. Dalekovod... ha, ha, ha... s
visokim naponom... ha,
ha,

ha.

visokim.

0,

osobito

uvajte

s
se!

1004

Opasno po ivot! A na
stupovima,
vidjeli

ste?

mrtvaku
kosti,

naslikah

glavu

kao

na

dvije

flaici

otrovom.
Kao

apoteci:

molim

jedan stup dalekovoda s

visokim naponom. Imam
da ubijem

1005

jednog mislioca, ha, ha,

ha...
-

Ipak

je

elektrika

mnogome
ovjeanstvo

usreila
-

ree

Melkior tek tako, da

dokae svoju prisutnost.
Znai ipak je s Ugom... On
je i poslije toga mogao da

1006

ode

kui

na

spavanje.

Kasno se vraao, bio je

kod nje.
-

ovjeanstvo?

Koje

ovjeanstvo? - Maestro
se ozbiljno uzrujao. - Ima
raznih
ovjeanstava. Zar stari
Grci

nisu

bili

1007

ovjeanstvo? U emu je
to Aristotel bio
nesretan

bez

visokog

napona? Pa on je znao za
trljanje jantara, ali ga je
prezreo. Trljanje. Imao je
vanijih misli od trlja-nja.
Zar bi Dante pisao bolje
stihove

pod

mlijenom

aruljom. Da je Leonardu

1008

bila

potrebna

nekakva

elektrika,
ve bi on bio zavrtio tamo
neke
Marinkovi Kiklop
kotae
Strojeve

da
je

iskre

vrcaju.

konstruirao,

ostali su nacrti, pa kako

ne

1009

bi... A ipak je naslikao onu

perfidnu

feminu

to

se

smjeka, he, he... Smjeka

se

ona

enska...

ivotinjica

Imam

je

kod

kue, izvrsna reprodukcija,

vidjet ete
kad doete. Pa vi jo niste
bili kod mene? Ne, morate

1010

svakako

jednom

doi...

Sto
kaem "jednom"? Morate
naprosto

doi

da

razgovaramo u miru. To je
potrebno.
Samo, kod mene nema
elektrike, da znate. Visoki
napon prolazi pored kue,
ak

1011

da-le-ko-vod, odmah ispod

prozora, a u mene cmulji
petrolejka! Ha, ha, kako
vam
se

to

stranu

svia?
silu

Ignoriram
to

prolazi

pored mene. Idi, idi, silna

besmislico, a mene pusti
na miru, ne trebam te ja.

1012

- Ada li vi, Maestro, mrzite

svaku energiju, ili samo
elektrinu? ini se da je
osjetio

ironiju

Melkiorovom

u
pitanju:

pogleda ga
sumnjiavo jednim okom,
jer mu je dim od cigarete
drugo
dobaci

ispunio

suzom,

1013

prezirno:
-

Ja

ne

mrzim

nita.

Odbacujem suvino.
-

Ipak

se

vozite

elektrinim tramvajem!
- Nikada! - plane Maestro
uvrijeeno. - Ja cijeli sat
pjeaim do redakcije.

1014

Hodam i mislim. Ljudska

misao se i rodila u hodu.
Grci su mislili na ulici.
Peripatetici su etali. Ljudi
i govore tako kako hodaju,
to je moja teorija, ako
vam se ne gadi. Neka se
lingvisti i... kako se ve
zovu ti strunjaci, objese,

1015

kad

nisu

opazili

tu

najoigledniju injenicu! A
to

je

govor

nego

miljenje?
Drukije govori onaj kome
opanci upadaju u blato,
nego onaj koji hoda po
asfaltu.

Tvrda

rije

gortaka kao kamen po

1016

kome gazi. Oni to brzaju

u hodu brzo i govore; oni to vuku
noge,

vuku

rijei.

Kvantiteti nekih ravnica i

akcenti

tvrdih,

neravnih

terena. U govoru je sva

plastika
kretanja u

tla,

tempo

1017

prostoru. Ritam i melodija

hodanja. Ljudi hodaju u
duru i molu. Tako i govore:
veselo i sumorno.
- A vi, hodate li u duru ili u
molu?
- U molu. Ima sumornih
govora ak i kad priaju o
veselim stvarima. Ja znam

1018

kako govorim. Da se to
napie,

reklo

ivahno

bi

se

avrljanje.

Ali

treba mene
uti! Zato i volim vie
priati

nego

pisati.

Usmena literatura.
- Vi ste govornik. I to je
umjetnost.

1019

- Zato to sam pjeak.

"Pjeak", ne, dakako, u
vojnikom smiMarinkovi Kiklop
slu. Profesionalni vojnici i
kad

govore

mariraju.

Avojnike zapovijedi, zar

je

1020

to jo ljudski govor? Vi
niste

jo

sluili?

Ne?

Zapovijed se sastoji, moj

gospodine, od dva dijela:
pripravnog i izvrnog. Prije
je bila zapovijed "stupatistuuu-paj!"

"Paj"

je

izvrni dio. A to je "paj"?

A? "Stupatistuuu" treba

1021

da stvori u trtici potrebno

raspoloenje, onda opali
"paj" svakog soldata lino
nogom

poetni

zadnjicu
impuls

kao
za

kretanje. Iskusit e to ve
vaa
presvijetla guza pa ete
me se sjetiti, makar i tim
povodom.

1022

Oktopodu,

polipe,

hobotnico, usisau praine

- obrati se zatim ljubazno
Thenardieru koji je neto
raunao za tezgom eui
zabrinuto olovkom svoj
pelikanski podbradak.
- Izvoli, filozofe, Sugava
Njuko?

javi

se

1023

Thenardier ne diui glave

od
svojih rauna.
-

Sluaj,

bakalaru

bezglavi, podigni to to
nema

kad

sa

mnom

razgovara.
Poslui goste. okanj do
oknja...

1024

- Ne, Maestro. Ja neu vie

- brani se Melkior. Odavno
je ve odluio da
ustane,
zgodnu
pobjegne

samo

eka

pauzu
iz

da

Maestrova

suanjstva. Mora ii
sada

na

telefon,

mora

nazvati Enku. Zna ona da

u je nazvati. eka ona.

1025

Eustahije

ostavite

vi

ljubazni,

njih

ree

odjednom Maestro nekako

zavjereniki.

Vi

ste

osobit ovjek.
- Koga da ostavim? - trgne
se

Melkior

iz

intimnog

zagrljaja s Enkom.

1026

- Njih. Uga i ostale. Plitki

ljudi,

komedijai.

-1

nastavi apui: - A to se
nje tie, doplazit e vam
sama pred noge. Molit e
ona da je gazite, kao koka
e
lei, ponizno. Znam ja nju,
kaem

vam.

Budite

1027

pijetao.

Visoko

glavu.

Ponosno.
- Ne interesira ona mene.
Maestro. Zato mislite...
-

Pustite,

tatina

vas

Eustahije,
izjeda.

Usporeujete: to je Ugo
bolji... A
ona je lijepa.

1028

- Da, lijepa je. Ali meni je

svejedno ija je.
- Laete, Eustahije, ali nije
vano. avo neka je nosi.
A mi bismo mogli nai i
drugo mjesto za razgovor,
vi i ja, tiho mjesto. Mi smo
ljudi koji imamo jo
mnogo toga da kaemo. A
to nam preostaje nego

1029

da

govorimo

jedan

drugome. Da
prelijevamo misli iz glave
u glavu, da tako
Marinkovi Kiklop
kaem, da nam se duhovi
oplouju meusobno...
Glas je zadrhtao Maestru
kod posljednjih rijei od

1030

neke

udne

njenosti.

Melkior
se

nije

usudio

da

mu

pogleda u lice: ono sada

sigurno

ima

onaj

izraz

ponizno
moleivi,

bolni

nekontrolirane,

izraz
jadne

iskrenosti kad se rijei ve

u grlu

1031

tope od slasti ponizivanja.

- Ne mrtite se. Oprostite,
Eustahije, - gotovo zajeca
Maestro. -Moda sam
dirnuo u neku vau tanku
icu?...

Nita.

Ja

mogu

riskirati. Nemam vie to

izgubiti,

jer

nita

vie

nemam. ak ni ovo tijelo

1032

nije

vie

moje.

Svoj

kadaver
sam prodao medicinskom
fakultetu.

zapio

ga

odavno. Ja sam ovjek koji

je
progutao svoj le - fukam
na sve finese.
Onda odjednom kao da ga
je ozarila neka misao, oi

1033

mu se udno zasjaju i
osmijeh
mu

se

razlije

nadmoan,

po

licu

trijumfalan.

Javilo se prkosno uivanje.

- A takvu smrt kao to e
biti moja jo nikada nitko
nije doivio! Opaate li
ovaj

izraz,

Eustahije

"doivio smrt"? Ha, ha,

1034

nitko

ne

moe

kazati:

"doivio
sam smrt". To je ve i
Danton

opazio

uoi

smaknua: ne moe se
rei "bio sam
giljotiniran".

Ali

to,

giljotina - to je banalno.

1035

Maestro naglo uuti i kao

da

je

uzeo

neemu

razmiljati.
- Ja sam odabrao svoju
smrt ve odavno, jo prije
nego

sam

se

prodao

anatomskom
institutu. (Ovo "prodao se"
zvui nekako prostitu-tski,
to ne?) A ba sam se i

1036

prodao

zato

to

sam

odabrao. A kakva smrt,

moj Eustahije! - On se
oduevljavao.
- Nitko jo nije tako umro!
Tako

adekvatno!

Tako

triumfalno-ironino.
Simbolino!
kompletno.

Tako

1037

Ne

govorite

Maestro,

ludosti,

uplai

se

Melkior. - Da se vi, moda,

ne
kanite ubiti?
- Hm, ubiti... Ne vucite me
po

blatu,

Eustahije!

uvrijedi se Maestro vrlo

ozbiljno.
naputene

Ubijaju

se

dame

1038

drugom stanju i zaljubljeni

djeaci s
pritiima po licu. Osim
toga, potrebno je i neko
sredstvo

da

se

ovjek

ubije.
Ja to prezirem. Nedostojno
je

gadno

unakazivati

svoje tijelo! A svi koji se

1039

ubijaju upravo to rade:

pucaju u svoju glavu, reu
vene, grkljane, trbuhe,
zabijaju

noeve

srce

(ak i avle u mozak!),

unitavaju

unutranje

organe
kojekakvim
svinjarijama,

otrovnim
dave

se,

1040

bacaju

svoje

tijelo

iz

velikih
visina,

komadaju

ga

masakriraju pod kotaima

lokomotive...

Jezivo

odvratno.
Zloinci okrutni! Perverzni
Marinkovi Kiklop

1041

nitkovi! Kad sami to ne bi

uinili,

trebalo

bi

ih

smaknuti. Oistiti ivot od

prokletih

koljaa

manijaka.
- Ne, Eustahije - nastavi
Maestro sentimentalno moja e smrt biti nova

1042

novcata, medicinski ista,

da se tako izrazim. Bez
krvi i govana. Vidjet ete.
Samo

moram

urinirati.

Tonije

vie
-

jae

urinirati. Moram prijei na

pivo. Od
njega
Moram

se
ve

vie

mokri.

zapoeti

1043

vjebama, hahahaaa... Ne
pitajte
nita,

Eustahije

preljubazni. Jednog dana

bit e vam sve jasno.
Odvratna je ipak ta tvoja
medicinska

istoa,

pomisli Melkior ustajui.

Gadio mu

1044

se jadni Maestro. Ukoliko

on samo ne dramatizira
neke svoje svinjarije, u
kojima
hoe

da

odigra

glavnu

ulogu? Mistifikator. Umalo

mu nije nasjeo. A moda
je sve
to namjerno prljanje neke
vrlo intimne istoe? Zna

1045

li se ikada to se moe
nai
u kanti za smee?
-

Zar

me

ostavljate,

ljubazni Eustahije? - prui

Maestro ruke za njim,
oajniki.
-

Moram

odgovori

Melkior kratko da bi se to
prije otkinuo.

1046

- Valjda ne idete gore? opomene ga Maestro. Mislim da jo nije vrijeme.

-

Ne

idem.

Uostalom,

hoete

li

predati

lanak

kulturnom?

drugoj strani
imam posla...

ovaj
Na

1047

- Seksualnog? - nasmije se
Maestro bludniki zavidno.
-Spomenite se u svojim
molitvama

svih

mojih

grijeha.
-

Dokle

pamenje

smuenoj mi glavi stoluje,

moj bijedni due, sjeat u
se
tebe!

1048

Melkior je gotovo potrao

prema

telefonskoj

govornici. Blizu deset sati!

Ah, ako
je izala!... Nije mogao
dopustiti da ostane danas
tako - odbijen. Brojevi su
se
presporo

okretali

na

aparatu.

Njegovom

se

1049

nestrpljenju urilo da joj

uje glas,
da

izbrie

ono

"etvrti

majmun od jutros" i onaj

njezin smijeh...
- Hitna pomo? - glas mu
je

drhtao

mujaki

uzbueno.
- Da. Izvolite. - Javio se
muki glas.

1050

Pa

da,

pogrijeio

je,

nazvao je "Hitnu pomo",

3 umjesto 4. Na kraju 4, 4,
4!
Marinkovi Kiklop
- Halo, hitna pomo?
- Da, daaa... - Enka se
smijala

poznatim

smijehom, pozivnim. -Je li

jako teko?

1051

- Vrlo. Enki, vrlo teko. Odlanulo mu je! Nasrnuo

je na njezin glas, osjeao
ju je golu ispod kune
haljine. - Doao bih, Enki jedva promuca.
- Kada, Kior, kada e
doi? - Podavala mu se. Moe li odmah?
- Odmah. Enki, odmah!

1052

- Doi, Kior. Jo sam u

krevetu. ekam te, zna...
Znam,

znam!

Gola,

topla... I tramvaj je naiao

kako treba. Kondukter mu
je sa
smijekom odrezao voznu
kartu.

"Ide

ti,

a?..."

govorili su njegovi brii.

1053

Objesio se o dvije ruke,

nehajno,

mornarski.

Prepustio

se

vonji.

Uspinjaa
naopako - A AJ NI PSU.
TKANINA

ANIN

AENKIN

AKT?

AKT.

TKA-NI-

KEN... Nije.
Zapleo se u poslednjim
slovima.

NEKIN,

da,

1054

pogreno. Ona nije NEKA.

ENKA, ENKIN
-NIKNE...TKANIKNE

besmislica!
"A to ti na to?
"Da je idiot. I to onaj od
Tolstoja!
Obje su prasnule u smijeh,
uivajui.

Idiot.

1055

Zaljubljene su u njega,
obadvije.
Lijepe,

namirisane,

ureene za kavanu.
"Ii

ga

pogledati

kazalitu drugi tjedan. S

njim. Rekla sam mu."
"Koga e ii gledati?"
"Idiota. Igraju ga."

1056

"Meni se ne sviaju ruski

komadi.

Sve

neki

odrpanci, a filozofiraju."
"Zna

da

jednom

komadu na pozornici kau

flundra?"
"Nije, nego ba kurva",
ree apui.

1057

"Ma nemoj..." - Smijale su

se to se na pozornici
kae "kurva".
Melkior iskoi prije nego je
tramvaj

stao.

Njima

se

valjda dopada ta rije.

ee
nego

je

upotrebljavaju

mi,

mukarci.

Osjeaju je intimnije. U
drugom inu

1058

kae Leone "jedna obina,

anonimna

kurva".

La

grande puttana. Azurnoruiaste

Boucherove gologuze. A
Dante

"donne,

ch'avete

intelletto d'amore!" - ili

tako
nekako

kvintesencija

aristotelska
bordela.

1059

Zrno

soli

mozgu

ivotinje
odreene

za

uivanje.

Skromna doza, tek toliko

da ne bude bljutavo. One
od toga
prave - pohoeziju! OhoMarinkovi Kiklop
eziju-oho-oho-ez...ohooho-ez...

1060

Grabio je po dvije, po tri

stepenice, urno, lopovski.
Ovako se uspinjao
Raskoljnikov
sjekirom
Nije

Aljoni

ispod

ovako.

sa

kaputa.

Raskoljnikov

se polako
uspinjao,
oslukujui.

oprezno,
A

stepenica

1061

ovdje ima sedamdeset i

dvije. Danas
je prvi put propustio da ih
broji. Znai li to neto?
ATMAbi

iz

toga

ispreo

druga.

malu
sudbinu...
Sedamdeset

Cocoova mjedena ploica

1062

na

vratima

sjajila

se

dobrodolicom
starom znancu i... kunom
prijatelju,

doda

oklijevajui.

Doktor,

profesor,
kirurg...

Osjeti

pred

respekt

ozbiljnou

zanimanja. Cocoom ga je
ona prozvala,

1063

opravda se na brzinu pred

vratima.

Pritisne

na

zvonce dugo - kratko dugo,

ugovoreno Morseovo "K".
Kior, ona ga tako zove. No
vrata su ga nestrpljivo
oekivala - odkrinuta.

1064

Kior

mazno,

javi

se

proteui

Enka
se.

Zakljuaj iznutra. Ve je to
uinio,

automatski,

po

navici.
Leala je u prostranom
branom

krevetu

rukama ispod glave, grudi

otkrivenih do

1065

bludne granice, rafinirano.

Smijeila

mu

se

smijekom "doi".
On se baci na nju, onako,
odjeven...
- Uh, pio si - uini gadljivu
grimasu - rakiju!
- Ostavi sad, ostavi! Enka,
Enka... - Nije bilo vremena
za objanjenja.

1066

- Ali... skini se... i doi.

Vidi kakva sam ja.
Pokae

mu

pokrivaem,

se

pod

gola

Malo,

punako, savreno tijelo.

On

navali

nezadrivo.

Uvue se k njoj u krevet.

Htio ju je imati ba tako,
odjeven, iz nekog prkosa,
zbog onog smijeha jutros

1067

na

telefonu,

zbog

"etvrtog
majmuna".

Htio

joj

je

podmetnuti svoju uvredu

kao

"ludu

elju",

kao

bezumni hir
poude. To joj je polaskalo.
- Onda... makar cipele,
cipele... ludi, ludi moj... hihotala je uivajui.

1068

Ni

cipele!

Nita!

Zagospodario je i uivao u
nadmoi.

ak

vie

nadmoi nego u
njoj.

Bilo

osvetniko

je

neto

tom

uzimanju, kao da je ubija.

A ona mu je bila
zahvalna svakim prstom,
svakim zglobom; ivcem,

1069

grudima, oima, ustima,

zubima!
Ujela ga za bradu.
- Au, ne! - promumlja on iz
mekoe jastuka kamo je
sklonio lice.
Marinkovi Kiklop
-

PrijapeL.

PrijapeL.

vikala je bezumno. - To je
udo, udo! PrijapeL.

1070

Odjednom, udno! Melkior

se

sjeti

Maestra..."Svih

njegovih grijeha"... "Moj

bijedni due"... i pojavi se
neto gadno, ljigavo. to
on to
0 uriniranju?...
I oluja se stia. Sve se
svede

na

blagi

ritam

1071

jedrenja

na

lakim

valovima. Oblo
ljuljanje

dugim

amplitudama. Brani izlet.

- Kiooo?!... - javi se ona
negdje iznutra, iz utrobe
broda, u panici, kao da
tone.
On je nije uo. Kakvu to
smrt

sprema,

novu

1072

novcatu? Medicinski istu?

Zar se od
piva umire?
- Kior, to se dogodilo? Ona je izala na palubu,
upava, oznojena.
- Reci, zar se od piva
moe umrijeti?

1073

- Boe, kakvo pitanje! Digla

je

zaprepateno

ruke prema glavi

1

male

su

joj

grudi

splasnule. - to e ti to
sada?
- A zato ne sada? - upita
on na vrhuncu moi. Zna li neto o tome? Ti si
doktorska ena?

1074

Boe, kakav ivot! - jadao

se

uivajui.

gnjavi!

Imam

Pa
ja

ona
svoju

Vivijanu
("svoju"!), a ti se... I grudi
su joj dvije pogae sa
sitnim malinama u
sredini...

1075

- Gdje smo ono stali, Kio? upita ona pripijajui se

umiljato.
-

opasnosti

piva

po

ivot.
Nije

vie

mislio

na

Maestra. Radilo se o njoj:

htio joj je pokazati da mu
ona ne

1076

moe prekinuti nit misli,

da je njegova glava na
mjestu.
- Ti si lud... i dosadan!
Okrene

se

od

bijesno

pripali

njega

cigaretu.

On
ustane.

Ona

zine

uasnuto, a dim joj kulja iz

usta kao iz

1077

nekog malog pakla. Ali

kad je vidjela da se on
svlai,

pomirljivo

ugasi

cigaretu
i

zakokodae

oduevljenim
smijehom...ko-ko-ko-koko...
- Ti si lud - ponovi sa
znaenjem

velikog

1078

priznanja.

Znai

"originalan".
Momenat

iznenaenja.

Strateg. To mu je laskalo.
Izvlaio je noge iz hlaa s
osmijehom generala koji
ide

laku

pobjedu.

Papageneral. Mirno, bez

urbe. Po

1079

uroenoj

pedanteriji

umalo nije i hlae sloio.

Ipak ih baci na stolicu.
Moe i
odustati,

neprijatelj

moliti za poraz. Doplazit

e ona pred noge i molit
e

1080

daje

gazim,

kao

ponizno.

koka,

Vivijana?

Golubica na krovu.
Marinkovi Kiklop
- Doi, vrabac... - ree joj
bacivi

se

krevet

nehajno.
- Mala, je li? Vrapi? - No
ponaala se vie kao sitna
kujica. -Draga sam ti

1081

ovako mala? Reci, Kio?

Reci? Draga sam ti? Mala,
tvoja, sva... tvoja... Kio!
Desdemona i Cassio... Je li
ovoga bilo meu njima?
Maestro vjeruje da je bilo.
Venecijanci.
Desdemonice,
budimo,

krijmo

oprezni
nau

ljubav! Da joj zatraim

1082

neki Cocoov rubac? On

sada na klinici dri srce
nekog

ovjeka

ruci.

Masira,
spaava

ivot.

"Srce

moje", a misli na nju, ovu

ovdje,

malu

Enku,

srce

moje.
Tako je Melkior bivao s
njom,

glavom

iznad

1083

potopa. Mogao je misliti,

sluati
(nedavno)

na

umorstvu

radiju

Trockoga

(ekiem po glavi), gledati

kako stvari
miruju po sobi. Svjedoci.
Hlae

preko

stolice

raskreene, u trku, kaput

segnuo

1084

rukavom

za

srebrnom

pedesetdinarkom na podu
to je ispala iz depa. Ipak
urba.
Nasmije se briljivokrtoj
gesti

rukava:

usisat

novac. Neto za Cvikera.

- Ne smij se, zlotvore! uspije

Enka

da

izroni

1085

naas i ponovo potone u

mulj,
rekao bi ATMA.
Dokai,

huljo,

sigurno

dokai daje moja ljubav

bludnica! A tko to moe
dokazati?
Izvuci

zrnce

istine

iz

mulja, crne okrutni. Zar

1086

ne bi i ova bila kadra

veeras
pjevati pjesmicu o vrbi?
Umrijeti nevina za cijeli
svijet. A svijet je njezin
svijet.

Sretan

brak,

za

cijeli svijet iz ljubavi. Ja

ljubim te, ti ljubi me...
Parazitska opera: brljan
po Shakespeareu.

1087

Ukopao

je

"erotiki

reostat". Tako je nazivao

pruanje

otpora

svome

uivanju,
iznalaenje
smetaju,

misli

koje

zavitlavanje

hormonima.
ekajte, djeice, svijet je
premalen za sve vas. Jo
djevojice... ali djeaci!

1088

Kud

ste

navalili?

vojarne? U ratove? Gle, taj

mali gorljivi general! Carlu
Buonaparte se u dvadeset
i

treoj

omaknuo

Napoleon. Tko zna kakav

bi
hidrokefalni esejist sada
nastao,

da

ja

ne

1089

upravljam

ovom

plovidbom? Nasmije se
suho: ha-ha.
- Ti si danas sasvim lud! ree Enka budno, trijezno,
na ovome svijetu.
Ovo tree "ti si lud" bilo je
zakljuno. Ona sjedne i
uzme uvrijeeno

1090

popravljati kosu. On se
okrene na lea, utei.
Smijeio

se

hladno,

udaljeno.
Stane joj prstima brojiti
kraljeke

po

leima,

rastreseno, ne mislei na
nju.

1091

Ona to osjeti na vrcima

njegovih

prstiju,

indiferentnih od
Marinkovi Kiklop
sitosti.

Otrese

neprijateljski,
Tada

je

pusti

on

se
me.

odjednom

obuhvati snano
i povali na lea. I uzme je
bijesno

iskreno,

ne

1092

mislei vie ni na to.

Leali
su na leima i puili istu
cigaretu. Glavu je poloila
na njegovu miicu, on se
igrao

njezinom

dojkom:

mala malina nabrekla joj

srdito od drakanja. Triav
razgovor.

1093

- A zato si se onako
glupavo smijala?
- Odjednom te to vrijea?
Pa uvijek sam tako... kad
je on tu.
- I "etvrti majmun od
jutros"... Ja sam taj etvrti
majmun! Navlas nisi

1094

spustila slualicu, da ba
ujem

da

sam

etvrti

majmun.
- Da on vidi...
- to da vidi? Da sam
majmun? To vidim i sam.
- Da vidi da govorim kod
otvorene slualice, da mi
ruje stalo da on uje to
sam

1095

rekla...
- Da ti nije stalo da on, to
jest da ja ujem da sam
majmun?
- Ne ti, nego on.
- Taj "on" sam ja.
- Ma ne. On, Coco, da
uje...

1096

- ...da sam ja majmun? Pa

mogla si i zatvoriti telefon,
on bi te svejedno uo.
Da, ali ne bih uo ja!
- Uh, straan si! Spleo si
me...

Uostalom,

ba

si

majmun! -Razljutila se. On

1097

je moj mu! On je ovjek

koji

se

bavi

ozbiljnim

poslom i ja ga neu muiti

sumnjama. 0 njemu ovise
ljudski ivoti, on mora biti
miran. Ja njega potujem i
volim.
demone,
volim.

Ne
ja
On

smij

se,

ga

doista

je

dobar,

vrijedan i pametan

1098

ovjek...
-1 ti ga potuje i voli.
Ah, sretna li ovjeka, boga
mu!
- Pa i jest sretan! A ti se
objesi

sa

cinizmom.

Mi

sretnom
braku.
- Iz ljubavi.

svojim
ivimo

1099

To

ne

zaguljenu

ide

glavu?

tvoju
Ja

tu

sreu ne dam ni za to na
svijetu!
Njegovu sreu! I njegovo
zadovoljstvo, njegov mir.
Pa moda i zbog toga sad

1100

e se opet majmunski
kesiti - to ja volim ljude,
a ti ljude mrzi. Jedan
drhtaj njegove ruke moe
znaiti prestanak jednoga
ivota.

od

tvoga

piskaranja
to se moe desiti? - da te
netko prebije, kao to te i
htio prebitL.onaj

1101

glumac. Njega svi potuju.

Meni

je

ast

to

sam

njegova ena.
Marinkovi Kiklop
Pa

ona

je

iskrena,

do

avola! Ona u sve to i

vjeruje,

ova

Desdemona!

jagov-ska

1102

E, sad, stoje to? Hajte,

psiholozi, psihoanalitiari,
psihijatri, endokrinolozi,
kriminalisti, sofisti, sadisti,
kazuisti, jezuiti, diplomati,
gnostici, mistici,
dijalektici,
moralisti,

okulisti,
veterinari,

smetlari, vatrogasci... to
je to?

1103

0, veliki ATMA, ti zna!

Ti...

Shakespeare!

Taj

zapletaj crijeva u glavi, tu

Luciferovu
droljinu
smee

teologiju,

moralistiku,
na

to

salatu,

poslasticu od
sadraja
crijeva.

vlastitoga
"Njena

ast

je

1104

neto to se ne vidi, nju

imaju
esto i oni koji je nemaju."
On ponovi naglas taj citat.
- to je to? - upita ona
sumnjiavo.
-

Shakespeare.

govori
Desdemoni.

To

Othellu

Jago
o

1105

- Razumijem - ree ona

svadljivo. - To znai da ja
nemam asti. Mogao bi
biti
malo pristojniji.
On se nasmije iz dubine
plua
nervoznim
Sada bi je

isforsiranim,
smijehom.

1106

trebalo ispljuskati i uiniti

kraj. Ali znao je da bi to
poalio ve sutra. Ne
zbog nje, zbog sebe. Bila
mu je potrebna upravo
ovakva,

paradoksalna

laljiva,
nadarena za svaku vrst
pokvarenosti.

njoj

je

1107

nalazio pokrie za svoje

stanje
izgubljenosti, neku prljavu
kupku za svoje leprozno
osjeanje.

Gubavac.

to

vie
gadosti oko sebe! Izgubiti
se

prljavtini

kao

odvratni insekt to ivi u

1108

izmetu.

Maestro

ludi

kukac.
A ipak mu se gadi kukac
Maestro.
Znao je da lae. Sve je to
mimikrija uasnute svijesti
nad ivim blatom u koje
eka da ga gurnu. Ane
moe bjeati, jer sve jo
misli da je to san, ruan,

1109

straan

djeji

monstrumima

san
sa

s
dva

prsta - klijeta, umjesto

ruku, kojima
grle, "mali moj, ja sam ti
tata". I kad se probudi u
novi dan naprosto je
nevjerojatno da ljudi ne bi
tako

privatno

hodali

1110

ulicama,

da

invalid

vagom ne
bi u vei srkao juhu iz
lonia

podne,

da

kolporteri ne bi vikali
"najstranije
bombardiranje

Londona

od poetka rata". Da bi
netko ozbiljno rekao

1111

dolje na ulici "nije vjeba,

poelo je. Radio je javio,
uo sam na svoje ui". A
ona

planinska

sanatorija
bolesti,

za

bjelina
nedune

sanjarenja

pod

zatitom
melankoline
zastave

bijele
maginim

1112

kriem crvenim, nad kojim

se visoko gore
u

oblacima

smjekaju

kao

piloti
aneli?

Mlijena braa i sestre na

terasi pod
gleerima s termometrima
pod

jezikom

popodnevnim

1113

kontemplacijama

listaju

breMarinkovi Kiklop
vijare

ljubavne.

sada

Ona

Vivijana.

je
Nije

Francesca, nije Beatrice ni

Laura ni
Izolda
Virginija,
ime...

ni

Heloisa

nego

ni

Vivijana,

1114

- to si uutio? - javi se
Enka pomirljivo. - 0 emu
misli?
-

Abelardu.

Srednjevjekovnom
kastratu.
-

Je

li

to

pobonosti?

uinio

zbog

1115

- Uinili su mu. Crkva.

Zbog ljubavi prema maloj
Heloisi.
- Bi li i ti podnio to zbog
mene? Bi vraga! - ak se
ozbiljno uvrijedila zbog
svoga zakljuka.
- Ja tebe ne ljubim - ree
on otpuhnuvi njenu vlas

1116

to

ga

je

kakljala

po

nosu.
-Ne?
-Ne.
Ona otjera njegovu ruku
sa svojih grudi i ustane
neodluno. Obue kunu
haljinu
i

ode

bez

kupaonicu.

rijei

1117

Tako su obino zavravali

ti

susreti,

na

zadovoljstvo.

njegovo

On

je

udeavao
takve zavretke i zatvarao
za sobom vrata bez elje
da se ikad vrati. I silazio
niz stepenice sretan to
odlazi.

Kao

da

se

1118

iskupljuje

zbog

neke

podlosti.
Poeli da pobjegne. Da
iskoristi njezinu odsutnost
i da nestane.
Obue se urno. uljajui
se na prstima, nastojao je
da gazi neujno,
provalniki. No parket je
zapucketao pod njegovim

1119

nogama. Ona odjednom

otvori
vrata i zagleda se u njega
uplaeno
zavikati

kao
u

da

pomo.

On

stane,
zateen. Sagne se kao da
je neto izgubio.

1120

- to si izgubio? Obraz? snae se ona. Bijes joj je

sukljao iz oiju.
- Da. No tu bi negdje
morao

biti

tvom

branom krevetu - isceri

se ciniki. Nita. Uzet u tvoj. Danas
i tako imam posla s nekim
huljama.

1121

- Kior! - vrisne ona i poleti

k njemu, no njene ruke
umjesto da ga napadnu,
bace
mu se oko vrata.
- Kio, zato me vrijea? Ponovo
Enka.

je

bila

mazna

1122

- Nisam kriv to su sve

injenice

oko

tebe

uvredljive.
- No dobro. Reci, to hoe
da uradim? Hoe li da ga
sada nazovem: "uj,
dragi, Melkior Tresi je moj
ljubavnik"? eli li to?
On se osmjehne prezirno.

1123

Pa

hajde...

moda
drolja,

sam
kako

ja,
ti

kae, ali nikada ne

Marinkovi Kiklop
bih eljela da nanesem
bol tom ovjeku. To je moj
moral. A sad se smij koliko
hoe.
Nije se smijao. Odjednom
ree nekako pokunjeno, te

1124

se sam udio odakle mu

ta
nijansa u glasu:
- Boli me to si takva.
Lagao je. Volio je to je
takva, to je ona, Enka,
takva. Ali je mislio na onu,
Vivijanu... I ta gaje misao
zaboljela.

Ugo

joj

je

gledao pod suknju kad se

1125

sagnulanad

njim,

samaritanski... Znala je da
joj gleda... Oh, Gospode,
zar sve
moraju biti ovakve?
A

Gospod

njemu

odgovori surovo - sve!

Lice mu se zgri od istine
gospodnje.

1126

Enka

uini

samilosnu

gestu prema njemu, ali

odustane. Sjetila se same
sebe:
- A to e, Kio, ja sam
takva. Tu se nita ne moe
- i slegne ramenima.
Zar sve tako slegnu? Sve,

ponovi

Gospod

1127

njemu. On se okrene da
izae. Enka
mu zakri put smijeei se
zbunjeno.
- Hoe li da posluamo
"Bolero"?

Odavno

ga

nismo sluali. Bila je mala,

ponizna
Nekada je s Ravelovim
"Bolerom" uspijevala

1128

- Ne - ree on odluno. Prolo je dvanaest. Moram

jo i do redakcije...
- Kad e opet doi?
- Vjerojatno - nikada.
Vidio je kako joj je u oima
preletio strah. Eto, to je
htio: provjeriti. Nju
niemu iskustvo ne ui.
Koliko sam joj puta rekao

1129

"nikada" i ponovo dolazio,

i
uvijek taj treptaj u oima!
No da, ali sam stvarno
mislio

da

neu

vie

dolaziti.
Moda je ona na nekom
svom valu hvatala upravo
tu misao? Ja i sada mislim
daje

1130

ovo "nikada" posljednje. A

moda

je

stvarno

posljednje? elio je sada

od svega
srca da bude.
- Kio, molim te, ostani jo
samo asak. - Molila je.
- Zato da ostanem? - Ona
je utjela. - No, govori,
zato?

1131

- Eto, izdire se na mene. Jecaj joj je stezao grlo. to sam ti uinila?

- Nita mi nisi uinila.
Marinkovi Kiklop
- Zato se onda ljuti?
- Ne ljutim se.
- uj, Kio. Molim te ekaj,
samo asak jo, molim te,
a onda moe ii... ako

1132

hoe. Ja ne znam to sam

ti

uinila.

molim

Ali...

te,

ako

sluaj,
sam

te

neim
uvrijedila, molim te da mi
oprosti. Obeavam ti da
neu vie nikada. Kio.
- to nee vie nikada? upita

on

prezirom.

nadmonim

1133

- Da ti dam povoda da se
srdi na mene.
- Pa sva si ti povod, sva...
hahaha... - On se smijao
ljuto i oajno. I Enka se
smijala. Mislila je, bolje je
kad se smije.
- Uzmi me, Kio, ovakvu
kakva sam. Zar nam ipak
ne bi moglo biti lijepo?

1134

- Lijepo, lijepo... Divno! iskesi se on odjednom. - I

tvom muu je lijepo!
- Pa i jest mu lijepo! istupi ona prkosno.
- Ne zna ovjek koliko je
sretan.
- Zna on vrlo dobro. I zna
to cijeniti. A ti...

1135

Ona

zajeca

potekoe

i
niz

suze

joj

obraze.

Osjeala se nedunom i
prevarenom.
Razapetom tu izmeu dva
voljena ovjeka... rtvom
svoje dobrote.
- Kajat e se za sve ovo,
Kior,

alit

jednoga

dana, upamti... Plakala je

1136

gorko i iskreno. I ponovo

Melkior uzme sazivati
duhove okultnoga svijeta,
medijume
podvala,

trikova

velemajstore

mranih
enigma, da mu objasne
ovo ovdje udnovato bie.
I onda, gle, ja sam zao? Ja
sam

1137

sotona, muitelj, krv pijem

ovoj jadnoj eni!
Stajala je nasred sobe,
rukama

prekrila

lice

plakala. Simbol nesree.

Zazvoni telefon.
Ona

sasvim

pribrano

obrie suze, ak i kosu

popravi (instinkt kokete!
ree

1138

Melkior

sebi)

ne

propusti njemu dati znak

da se ne mie.
Podigne slualicu.
- Da, duo - govorila je u
telefon slatko, nasmijano.
Drugo lice, novo bie.
Metamorfoza hladetinaste
meduze u ljetnom pliaku.
Rasplouje se

1139

partenogenetski,

postaje

bezbrojna, beskrajna.
Marinkovi Kiklop
Posvudanja.
Neunitiva

Vjena.
svemona.

Gle, ona sve moe! 0,

Boe, ti koji
je stvori - rastvori, raspori,
otvori, da vidim tu tvoju
vicarsku preciznost u

1140

ovom

dragocijenom

mehani- zrnu to nikada

ne grijei! Ili pretvori to
natrag u
rebro Adamovo! 0, Zeuse,
vrati kosti Velikoj Majci
Zemlji to ih je Pvrrha
bacala preko svoje glupe
glave! Daj nam muklog

1141

kamenja

po

naim

ivotnim stazama
neka nam noge ranjavaju,
ali

spasi

dostojanstvo

nae kad si, nakon opeg

unitenja,
Deukalionu
ovjekom!

dopustio
da

postane

1142

- Ti si, srce, umoran, jedva

govori

topila

se

iskrenoj zabrinutosti. Nije

vie ni znala daje Melkior
pored nje. - Ah, loe, loe,
nikako se ne mogu snai.
Pa kako umro? Na stolu?
Srce?

Ma

nemoj!

Ali

zato? Pa ti si uinio sve,

ja sam

1143

uvjerena. Ja vjerujem u
tebe, dragi moj. Doi k
meni, duo, doi. Pouri.
-1 dva
poljupca mu je otkucala
prije

nego

je

spustila

slualicu.
- ovjek mu je umro pod
noem, strano je utuen.
Govorila je tuno, prilazei

1144

Melkioru, i opet su joj se

suze
pojavile. Digla je ruke da
ga zagrli: "jadan ovjek"...
On joj odbaci ruke grubo,
okrene se i zalupi vrata za
sobom. uo je vrisak
"Kior!" i oajniko kukanje.
Nita ga vie nije moglo
vratiti.

1145

Odakle odjednom nada da

bi mogao sresti Vivijanu?
Prolo je dvanaest, to je
vrijeme kad ona izlazi u
kavanu.
nee,

Danas
ako

se

valjda
sino

posvadila s
Fredijem? to bi da je
sretne!

Da

li

bi

je

1146

pozdravio?

udnovato

kako je, evo,

odmah zaboravio, sve ono
gore kod Enke. Nikakva
traga. to, da se valjda i
zbog
toga

derem?

Jadan

kirurg, umro mu pacijent.

Jadan pacijent. A Coco?...
on je

1147

jadan

na

drugi

nain.

Gospode, i on nju voli! Da,

odgovori Gospod mrano,
s
osjeajem krivnje.
A dan je jesenji, divan,
bez oblaka. I sunce je jo
visoko u podne. Toplo je,

1148

ugodno. Osjeao se lagan.

Trao bi. Lokali su do malo
prije bili otvoreni, jo
se ulicama provlae mirisi
iz parfumerija... Ne, to je
ova zamirisala u
mijesivom kostimu usko
pripijenom uz tijelo. Kakav
mi, mon Dieu! Te noice,
te

1149

noice, imaju to i nositi.

Lijeva - desna, jedan dva... Pukovnik Peharek je
ve

sigurno

potpisao

poziv, zna, kume. Dai vojnici, jedan - dva...

Melkioru se dan smrai.
Osjeti svoje tijelo gotovo s
mrnjom. Ti
Marinkovi Kiklop

1150

e me otpremiti tamo,
ree mu neprijateljski. Ti i
tebi slini kreteni.
Vjealica
desno

za

rame,

puku
ruka

o
na

obarau, glava za ajkau.

Noge: lijeva
-

desna,

jedini

smisao

nogu, cilj - ono stablo,

mar, mar! Trati.

1151

Malo prije elio je trati u

ovom

svijetlom

danu

naprosto tako, bez stabla

pred
sobom, lagan, prozraan.
A

sada

osjeti

mlitavu

tromost u sebi kao stranu

prisutnost tijela. Evo, tu
je.

Bacit

me

1152

ljudoderima -ratnicima u
kotao gdje
se kuha Historija. Svi e
dobiti svoj dio na tanjuru,
zbog nacionalnog ponosa.
A
neutralni... oni e dobiti
dima u oi, za kaznu. Oni
nemaju ponosa, zato e

1153

ostati

bez

svoga

dijela

historije. Sto je Historija?

To: Aristotel, odgojitelj
Aleksandra
Seneca,

Velikoga...

odgojitelj

Nerona...

cara

Shakespeare,

pisac elizabetinske
epohe...
Veliki,

Nije

nego

Aristotel

Aleksandar;

nije stoik Seneca

1154

uzaludno troio vrijeme s

jednim

zloincem;

nije

Elizabeta bila kraljica

engleska

Shakespearovo...
Historija.

Reci,

vrijeme
to

nije
ae-

vojnie, pita
Peharek, s kim je ono
Napoleon

razgovarao

1155

Njemakoj?

jednim

poznatim
ovjekom?
Znam

da

Ne
je

znam.
Goethe

razgovarao

Napoleonom, ali, bojim se,

vi niste to mislili. Daje
Beethoven brisao posvetu
"Eroice"... Ali to nije

1156

Historija.

Higlgrija

su:

Veliki, Mali, Dugi, Kratki,

Krotki, Debeli, Lijepi,
Dobri,

Mudri,

Ljubljeni,

Pravedni, Smioni, Poboni,

Posthumni, Svadljivi,
elavi,

Mucavi,

Hromi,

Grbavi,

Strogi,

Strani,

Grozni, Crvenobradi, Bez

zemlje,

1157

Lavljega

Srca,

Otac

Naroda, Roen u purpuru

(Porfirogenet),
Velianstveni...
Pijanice, ubojice, trovai,
koljai, palikue, bludnici,
luaci... Historija uiteljica.

Usidjelica

naoalama

na

iljastom

1158

nosu, histerija, neiivljena,

sa
ibom:
pogaamo

nikada
to

ne
hoe,

uvijek smo za neto krivi,

kleimo za kaznu
u

kutu,

okrenuti

strepimo,

zidu,

dremo,

molimo onoga Boga nad

katedrom (iznad

1159

kralja Mladog): pusti da

odahnemo, da ivimo, da
nas oslobodi straha i smrti
kojima nas preesto bije
naa draga uiteljica. Mi
ne elimo Historije, mi
elimo ivota, Gospode!
Ali to mi tebe molimo! Pa
i tebe je ona udesi-la!

1160

Probila ti avlima noge i

ruke, pribila te na dva
ukrtena balvana, uzdigla
te
do historijskog skandala i
zavela u svoje poslovne
knjige
Raspeti.

pod

pridjevom

1161

0, Gospode, ima li ikakve

obrane od te luakinje? I
Gospod odgovori Melkioru
tiho i stidljivo: nikakve.
Pod

pritiskom

svojih

nabujalih voda Melkior se

odjednom nae
Marinkovi Kiklop
pred ulazom u podzemlje
na Banovu trgu. Desno

1162

silaze

dame,

lijevo

gospoda. Koje
li

kavalirtine!

Ja

sam,

dakle, gospodin. Tu pie

iznad glave na zelenim
ploicama:
gospodin

GOSPODA.
uzme

silaziti

lijevo...
- Gospodine... No dobro,
razgovarat emo kad se

1163

vratite.

Melkior

podigne

glavu
za glasom. Nad eljeznom
ogradom
opazi Ugovo nacereno lice
s tamnim plombama na
prednjim zubima.
- Nita, izmolite, izmolite,
tu u vas ekati.

1164

Melkior sie. Sva su etiri

ugla

bila

zauzeta.

Svi

trae uglove zbog

radoznalosti ministranata
s obje strane to drsko
zavirkuju u tajne. Potrai
slobodan boks i prie zidu
uzdisaja.

II

muro

dei

sospiri. Uzdahne olakano.

1165

Sospiri?

upita

ministrant s lijeva. Prekine

ga taj glas, automatski.
Gospodin

Kalisto,

papinsko ime, potanski

kontrolor

miru,

Ugov

otac.
- Uzdiete, uzdiete, ti i
onaj moj sin - predbacivao
je gospodin Kalisto preko

1166

mramorne ploe koja je

pokuavala razgraniavati
privatne

ivote

dvaju

susjeda u
tim
kad

intimnim
se

asovima

ezne

za

apsolutnom samoom.
- Ma svaku noo, svaku
noo, moj Melkooo!

1167

- Sto svaku no? - mada je

znao

to

"svaku

no",

takav je bio svaki susret s

gospodinom Kalistom.
-

Svaku

no

tim

enskamaaa... - kukao je
zavidno (zna se) gospodin
Kalisto. Ma odakle vam novaca za
to, gospodine Boe moj!

1168

Za

to

treba

novaca,

novaca,
oslobodiboe,

koliko

novaca one pojedu! Ah,

enske, enske!
- Ma koje enske?
- One to govore "mali
moj"

iz

iste

ljubavi

iskesi se gospodin Kalisto

preko

1169

mramorne
Melkior

pregrade
ugleda

jedne

lijepe ruiaste desni bez

zuba. On je
uketao preko tih golih
desni

mljaskao

rijei

uivajui. - One to vam

pokazuju nogeee do grla,
he-heee. Ajde, pasao sam
i ja po toj divljaini. Ali

1170

uvijek umjerenooo, uvijek

kad je vrijeme za tooo, a
spavanje jeee, spavanjeee
za
organizam
mladom

potrebno
i

starom

jednakooo. Gubite noiii.

Tu se i pijeee i

1171

bani, znamo mi sve to.

Proli smo tu kolu, boe
moj, ne govori ti meni.
Marinkovi Kiklop
Klijenti u boksovima su se
okretali

prema

njima.

Melkioru je prisjeo posjet

ovoj
bijeloj ustanovi.

1172

- Ja vam ne govorim... pokua

sniziti

ton

gospodina Kalista.
-1 ne govori! to e mi
rei: umjetniciii? Ugo nije
umjetnik. Ugo treba
odsluiti vojsku, da dobije
mjesto profesora i da se
oeni. Ja ga vie ne mogu

1173

hraniti. A ti kako hoe. -1

na

kraju

uzdignutim

strogo,

kaiprstom

iznad
mramorne ploe: - Ostavi
se ti moga sina! Idi svojim
putem. Ti si umjetnik - idi
s umjetnicima. Vi nemate
ni

kue

ni

obitelji,

ne

1174

poznajete

ni

Boga

ni

zakona.
Vama

smo

mi

uredni

graani smijeni. E, pa
smijte se. Zbogom.
I nakon to se istresao,
gospodin
zakopa
osobitim

se
i

Kalisto

uspravi

1175

ponosom. Melkior pogleda

za njim kako izlazi neujno
na svojim gumenim
potpeticama. Otac onog
sina, gore, to eka... Ima
kurje

oi

po

tabanima,

kae
Ugo.

Hoda

Tako

hodaju

na

petama.
vojnici

1176

velikim cokulama, ulja ih

sudbina.
Melkior

pusti

mlaz

uivanjem. Zagleda se u
svoju parabolu kao topnik
i uzme
savjesno

pucati

po

jednom iku dok ga nije

sasvim unitio. Opazi da
iza njega

1177

stoji pretendent na njegov

pregradak.
prepusti

On
s

mu

ga

bratskim

osmijehom.
- Kod vas taj obred neto
podulje traje? Prostata? doeka ga Ugo nestrpljivo
na izlazu iz podzemlja. - II
je moda moj tata opet
pokucao na vrata vae

1178

trule savjesti?
- Da, nastoji da vas spasi
od moga utjecaja.
- Dok nije kasno. Dragi
roditelj!

Za

njim!

zamahne rukom u kojoj je

nosio
neto umotano u novinski
papir.

1179

- Znam ja kamo smjera

moj Polonije. Zato je i
bogat savjetima - mrmlja
Ugo, a
koljena naporno izbacuje
kao da gazi po dubokoj
vodi. Pouruje Melkiora da
ne bi
oca izgubili iz vida.

1180

- Sada ete prisustvovati

taktici

zavaravanja

eventualnih

progonitelja.

Ide na
glavnu potu, vidjet ete.
Tamo sada ima najvie
svijeta. Oprezan je taj moj
pros-tata. Pros-ta-ta, prosta-ta,

troetvrtinski

taktiar. A ja moram, evo,

1181

stari eir, i to moj! nositi

staretinaru da bih imao
to puiti!
Melkior nita nije shvaao.
Marinkovi Kiklop
- Pa kamo on sada ide? upita

gotovo

trei

Ugom.
- Velim vam, na potu.

za

1182

- Pa to ima u tome?
Pustite ga.
- Pustite? A znate li tko
vam

govori

da

ste

umjetnik i bludnik? Tko

meni ispija
licu

krvi

dnevno

da

troim novac na enske?

Ne srdite me. Eto, sad
sam ga

1183

izgubio!
Doista, gospodin Kalisto je
nestao u masi svijeta koja
se odjednom prosula iz
neke sporedne ulice. Ugo
se

istegnuo

na

prste,

izduio vrat ne bi li otkrio

onu
dostojanstvenu
svoga

roditelja,

glavu
ali

1184

ogoreno javi odozgo: Gotovo. Sve je

propalo.
- Ja stvarno ne znam zato
ga slijedite?
-

Idem

za

zvijezdom

vodiljom!

Za

svojim

uzorom!

Tragom

svoga

pretka! - ispali

1185

Ugo oajnikom jetkou. to u sada? Propala mi je

danas jedinstvena prilika!
Tko zna kada u ga opet
ukebati?
Ili su besposleno, utei.
Ugo

je

pogledavao
prolazu: bio je

kriomice
ene

1186

srdit
mislio

alostan,
da

je

pa

je

alosti

nepristojno gledati ene.

- A sveano je, u etiri
oka, potpisao ugovor! Ne
smijte

se.

Vi

poznajete

moju
majku? No, a on je tu
svoju gluhu uvjerio da mu

1187

je ena na umoru, da nee

jo ni
est dana ivjeti. I dola
gluha da se uvjeri. Majka
je primila veselo, naivno,
znate vi nju. Zamumljala
gluha kao medvjed kad je
vidjela majku na nogama,

1188

zdravu. Trebali ste uti taj

razgovor

predsoblju:

gluha gue razoarano,

oajno, vidi propale nade
pred sobom, a majka nita
ne shvaa, nudi joj kave,
aja,

obloge

na

glavu,

aspirin... Ja u sobi urlam

od

smijeha.

strahu to

Majka

1189

je sa mnom, uleti u sobu,

gluha za njom, mumljajui
hoe sve da vidi svojim
oima.

Majka

predstavlja,
misli,

to

me

pristojno,
e,

valjda,

pomoi. Kae: "moj

sin". Nita ne shvaa.
"To tin"? - mumlja gluha
jo

oajnije.

"Aon

leko

1190

nema

dete"!

pada

nesvijest
na

moj

krevet.

uivanjem sam je privodio

svijesti pljuskama. Majka
mi dri
ruke,

ne

da

da

je

pljuskam, odlazi po vodu,

po ocat, no kad se vratila
gluha je

1191

ve na nogama, spremna
da

se

tue

sa

mnom.

Jedva sam je izgurao iz

kue. Majka
njemu nita nije priala
zbog skandala koji sam ja
izazvao, a sa mnom nije
mjesec dana razgovarala
Marinkovi Kiklop

1192

zbog

moje

surovosti

prema onoj jadnici. Ona

do danas misli da je to
bila neka
luda koja je sluajno k
nama zalutala.
Tada je greni roditelj s
oduevljenjem pristao na
moje uvjete za uvanje
tajne.

1193

Ali se od nekog vremena

poeo tiho buniti, ak i sa
suzama u oima: i najvei
zloinci,

veli,

znaju

na

koliko su osueni, a on ne
zna ni da li je samo
doivotno.

ivotni

trokovi su vei, a i on
pui, i on popije kavu, eto,
ak

1194

ekspresnu, stojei... Molio

je milost i pomilovao sam
ga. Onda je postao
agresivan, dragi moralist,
savjetnik Polonije. A sada,
eto, opet ide gluhoj.
- Kako znate da njoj ide?
- Ah, prljavko je veliki
gospodin Kalisto. Stid me
je i rei po emu znam.

1195

Zamislite, kad je mene

stid!
Melkior

se

smijao.

Zabavljalo

ga

je

vragolanstvo

gospodina

Kalista. Moralista.
- A znate li to on radi
tamo dolje? - Uga je oito
muilo oevo seksualno

1196

odmetnitvo. - Oslukuje
umove iz enskog odjela!
Zid je tanak, uhvati se
poneki

akustiki

enskog

znak

organizma.

Bijedno. Ali po to on i ide

tamo dolje:
afrodizijak

za

seansu

gluhom. Eto, kako znam

daje otiao k njoj. Pi! - i

1197

pljune Ugo estoko i s

iskrenim gaenjem.
Melkior se sjeti Maestra:
sve je to neko starako
uriniranje.

Glogotanje

mlakih
voda, lani signali.
- A niste li ipak to poneto
iskonstruirali?

1198

- Iskonstruirao? Sam mi je,

u

stanju

surovog

blaenstva, uljao onim

svojim
slinavim desnima, kako se
ujeee kroz onaj ziiid... Ugo ga je imitirao s
gadljivom mrnjom.

1199

- A sad ovaj eir... Sto e

za njega dati Kikinis? - ni
deset dinara. A nema
ni jedne rupice, regardez.
Odmota eir iz novina i
okrene ga prema suncu.
Obojica

zau

pogledom

pod kupolu
i ukae im se mrano
nono nebo gusto osuto

1200

zvijezdama prvog, drugog

i treeg
reda.
- Lijepo se moe razabrati
Veliki

Medvjed,

Andromeda

Alfa

Betegeuze.
Nazdravlje!

Ugo

je

promatrao

zvijea

1201

astronomskim
zanimanjem, ozbiljno. Galaksije

moljaca,

konstelacije

cjedila

juhu.

astronomija

Mala

za

iznad nae
glave. Nita. Barem smo
otkrili zvjezdano nebo
Marinkovi Kiklop

1202

nad nama i moralni zakon

u

nama,

kao

stari

Immanuel iz Konigsberga.
Slijedimo,
dakle,

nau

zvijezdu

kao

Polarnu
Argonauti,

sluajmo
kategorikog
imperativa u nama!

glas

1203

Tako ue, sve u nekom

zanosu, u prostranu aulu
glavne pote, a Melkior
dotra za
njim.
- to emo tu? - pokua ga
odvui. Bilo je tu mnotvo
ljudi poslovnih,

1204

strpljivih,
dostavljaa.

srditih
Bojao

se

Ugovih ekscesa.
- Traim globus, da mu
poklonim nebo - ree Ugo
izgarajui od elje za
dobroinstvom. - Ne bojte
se, sve po Kantu: ini
uvijek
htjeti...

tako

da

moe

1205

kako ide dalje, vi ste neki

kantovac?

Kategoriki,

imperativno! Pazite, sad

e
se Zemlja potresti, mislite
na uzmak.
Odabra egzemplarno golu
ukastu
uurbanog
vrlo

glavu

nekog

dostavljaa

1206

hitrom,

nevidljivom

kretnjom

spusti

na

nju

svoj stari, izbueni eir.

Zatim se
nehajno
kao

obrati

da

trai

Melkioru
neku

informaciju:
- Alea jacta est! - zaape
uurbano. - Zemlja se ve
trese od povrede ponosa.

1207

Bit

rata.

Bjeite

vicarsku!
Melkior

nije

gotovo

potri

oklijevao,
prema

izlazu. To je ve sasvim
ludo, ubit
e ga oni unutra...
- Tko mi je ovo metnuo? u jo za sobom i - bjebje-bjei! Strah u leima.

1208

Noem u lea, nizato,

zbog takve ale. Mrtav na
glavnoj

poti.

Neduan.

rtva
nesporazuma.

Jo

prije

rata - svreno. Zbogom

oruje.
Doista

bi

netko

mogao

pomisliti...

kad

tako...

1209

bjeim... Umiri se na ulici,

na
suprotnom trotoaru.
Ugov

"acte

gratuit".

Nedavno je itao Gidea,

imitira

Lafcadia.

Uvijek

imitira.
Lica iz romana. Majmun.

1210

Veeras e priati (Njoj).

Boli

ta

pomisao.

Ipak,

treba smionosti za to.

Bezobraznika

za

takve

gluparije. Usuditi se. Na

primjer:
Starac,
tvrd,

dostojanstven,
hrid,

crte

odaju

najveu veliinu, naprosto

jedan

1211

Goethe, zakalje se (desi

se) i pljune - prema svojoj
vanosti - snano u rupi
i zagleda se, reklo bi se nauno u svoj nadasve
vani ispljuvak.
- No? Dobro izgleda, ne? odapne Melkior svoj "acte
gratuit" i
Marinkovi Kiklop

1212

Marinkovi Kiklop
oglui kao da mu je puka
(sluajno) opalila u ruci.
- Bez-obraznik! - zagrgolji
hrid

kroz

prolaznici

katare,
se

sloie

time, u
dui.
- Gratuit - dobaci Melkior
mehaniki,

kao

1213

objanjenje onima koji su

se za njim
osvrtali. I pocrveni, jadno.
Ne, ne znam ja. Doista, ne
znam ja to...
- ...da tvoj in postane
opim moralnim zakonom.
Sjetio sam se gledajui
onog

1214

nezahvalnog

nebonosca.

Mislim na mala sunca to

e mu sjati na eli kad
izie na
ulicu. Gad. Platio bi on
Kikinisu za taj klobuk, brat
- bratu trideset dinara. A
tui se htio.
Pokaja
poklona.

se

Ugo

zbog

1215

- Gledali smo ga prema

suncu, a trebalo je gledati
u

mraku.

onda

ii

astrologu
Kikinisu.

Dao

bi

deset

dinara. Poigrali smo se

anonimnog dobroinitelja,
ekscentrika,

kantovskokg

filistra, rtve kategorikog

imperativa - fuj! A mogli

1216

smo sa deset din-din-din

dajdemisati

do

objeda.

Fatalna greka!
Ili su utei. Melkior je
svjesno upravljao etnju
prema Kazalinoj kavani.
Prema Vivijani. I kako to,
ako je sino bio s njom,
kako to da se nisu

1217

dogovorili? Dogovorili su
se. Za veeras. Pod otkriljem noi. Krije se on od
zarunice.

Krijmo

nau

ljubav. Oenit e se kad

odslui vojsku. I jedan rat.
Imat

djece.

Ratna

siroad: ogromne glave,

velike oi, mali kosturi,
rebarca,

1218

koljena...
- Imate li kakvu elju,
Eustache? Ide Scarpia.
Melkior

nita

ukoila

mu

ne
se

ree,
eljust.

Strano se bojao policije.

Platonska Politeia.
epesao je prema njima
na kraoj i duljoj nozi, ali s
licem "uklanjaj se". U

1219

uniformi, u zlatu...
- "E lucevan' le stelle"... zapjeva Ugo jo izdaleka
pratei ga pogledom. No
upravo

kad

je

prolazio

mimo, on izgovori preda

se

strano

izazovnom

dikcijom u
maniri
glume:

stare,

patetine

1220

- Ima neto trulo u dravi

Danskoj.
Scarpia zastane u arzi (na
duljoj nozi) s milju "da li
da shvatim?" i dok se
odluivao,

Ugo

je

ve

povukao Melkiora iza ugla.

"U luku spasa".
-

Inae

nejednaka

bi

to

bila

borba.

Ne

1221

stidite

se,

dakle,

zbog

uzmaka. Dan
odmazde
Datum

ve
je

do.

poznat

don

Fernandu, rekli su mu u
kavani "Corso".
"Don Fernando" zvrcne u
Melkiora kao alarm, kao
strah da ne bude zateen
s Ugom

1222

u ulinim ispadima. Don

Fernando je neko ozbiljno
tajanstvo, mit, ono "neto
drago".
problemima.

Prilaenje
Odgovorna

zabrinutost
ovjeanstva. Nita
manje.

zbog

1223

- Tko mu je to rekao? - U
Melkiora se ugasi volja za
alu.
- Oni bradati. Oni strogi.
To jest, ne bradati, obrijali
su se, ali natmureni, s
borama na elu. A sve
zbog ovjeanstva.
-

vi

ovjeanstvo?

fukate
-

na

upita

1224

Melkior sumnjiavo, ak s
nekim
moralnim prezirom.
- Vidite... da! - apne Ugo
pokajniki, a nadima se od
smijeha. -Nekako mi nije
stalo do njega. A ono,
znam, strahovito pati zbog
mene.
Nezahvalnik

Pha-ha-ha...

1225

sam ja, mon ami, gadan.

- To da, ovo svakako - ree
Melkior iz svoje iznenadne
osam-ljenosti. to bi
sada

trebalo

rei?

ovjeanstvo? - To su svi
ljudi. I Enka. I Fredi. I
Maestro.

1226

Ima raznih ovjeanstava.

ovjeanstvo

Enka,

ovjeanstvo - Fredi,
ovjeanstvo - gospodin
Kalisto... Don Fernandovo
OVJEANSTVO? Rije i
patos.

Moe

ANAKON-DA
Zmijurina.

se
-

rei

sveano.

1227

- A je li vas jako udario,

prijatelju moj? - odjednom
upita Uga sa arkim
sarkazmom. - Pokaite, da
vidim?
- Tko? Mislite sino, u
borbama

Fredegariusom? Tko vam

je priao? Cikorije?

1228

Da, okraj je bio estok,

prijatelju moj. Krv je tekla
potocima. I ja sam se
zadobio

rana,

od

Ima

teku

buzdovana.

raku taj Roscius-Rostratus.

Bio sam vae
predzie,
Melchioritatis!

antemurale
Svojom

1229

fizikom

osobom

zaustavio sam
stvaralaku
kabote-na,

snagu
kao

to

toga
se

moe vidjeti iz priloene

gornje
usne. Gledajte, tu lijevo,
tu

se

spustio

ekstremitet
scene.

prednji

umjetnika

1230

Da, tu je usna jo bila

oteena... Melkior pogleda
ozljedu suutno.
-

Ali

rat

pardieu!

smo

dobili,

Fredegunda

je

osvojena i stoji vrsto uz

nas,
bez brige.

1231

Uz

vas

Melkiora

iupa
uzdah

se
s

korijenom.
Marinkovi Kiklop
- Ma emu uzdasi? Uz nas,
uz vas, uz... Insomma, s
nama je! A za prinesene
rtve
i ratne zasluge uzeh i dio
plijena, shvatite.

1232

- Vi ste bili s njom, poslije?

- a privija na svoju ranu
osmijeh.
-

Naturellement,

mon

petit!
- Kod nje?
- Garsonijera, kau, (dva
kaua)!, kupaonica, topla
voda. Et, ce qui est le plus
important, elle m'aime.

1233

-A vi nju?
- Fou d'amour.
Gledanje pod suknju dok
mu

je

brisala

krvavu

gubicu, to je "amour"? Ne,

nije
mogao vie. Napetost je
narasla do maksimuma, i
odjednom - pregorio mu
nervni

1234

osigura: bljesak!
- Vi ste takav nitkov! - a
zatim mrak... i mir.
- 0? - iznenadi se Ugo. - A
vi

ste

neki

histerik,

preisti Eustahije? To vam

je

od

apstinencije.

Ja

opim spolno. Ugledajte

se.

1235

Melkior se nasmije u sebi.

Enka. Sto radi? Pograbi ga
elja da je nazove. Ne,
Coco se vratio s klinike.
Sada

oplakuju

njegov

neuspjeh s onim srcem. A

tko je
ikada uspio sa srcem, mon
Coco?

1236

Sastanak

upita

veeras?

Uga

udvorno,

prosjaei.
- Ne. - Ugo je sada znao
cijeniti svoju vanost.
- Oho, ve otkaz?
- Ne, voljno. Danas. -1
pucne

jezikom

Ugo,

slasno. Odjednom uhvati

Melkiora za

1237

ramena i okrene ga prema

sebi.
Zagleda

mu

se

oi

objeenjaki, podrugljivo.
- Boli vas to, Eustahije,
recite? -1 prasne u smijeh.
- No, onda nita nije
istina.
Melkiora

Nita.

Zagrli

zatitniki.

1238

Nita, razumijete li? Ona

je
ista kao Ofelija. Moe ii
u

samostan,

ako

hoe.

Ali... ali moda ona nee u

samostan,

ha?

Lijepa

Fredegunda. Moda vie

voli

ovaj

greni

dajdamski?
Ha-haaa, moj knee!

ivot,

1239

"A ja jo ne znam ni kako

se zove... Vivijana. Eto,
sada i Fredegunda! 0,
Gospode, to je ovo sa
mnom?" Zlo je s tobom,
zlo, odgovori Gospod.
- ujte, Parampione, recite
- upita oklijevajui - tko je
ta ena?

1240

- Nepoznanica! - ree Ugo

ozbiljno. - Kao i svaka
druga. A
Marinkovi Kiklop
moda i... - Nije htio da
dovri. - Evo mi tramvaja.
Kalisto zvoni na ruak.
Umoran. Doite veeras u
Dajdam - dobaci mu ve s
tramvaja.

1241

"A

moda

i..."

to?

Nepoznanica. On se ipak
bolje razumije, ini se, u
te
nepoznanice. Tu se krije
svata.
mogunosti.

Razne
Sve

mogunosti. Sve mogue.

Svemogue.

Svemone.

Kao miris proljetnog daha

1242

prou pored nas... to je

poetak.
Kao

munja

ivcima,

udare

izgruhaju

smotaju,

po
nas,

sasijeku,

skuhaju, smekaju.
Razmazujemo
posluno,

se
kaasto,

pekmezasto po njihovim
hirovima. Dok ima

1243

hirova. Onda nas odlijepe,

sastrugaju,

isiste

sve,

sve, da ne bi ostalo ni
mrve
od "prolosti" i bace sve u
potpuni i vjeni zaborav.
Teku po naim venama
kao otrov, melanholino,
turobno. eljni smo nekog

1244

svretka,
neke

bilo

kakvog,

konanosti,

bilo

kakve, negdje stati, lei

mirno, na
lea,

gledati

njihanje

granja na vjetru, pomagati

mravima

njihovom

malom
ivotu... Vuemo se kao
bolesni

psi

uz

plotove

1245

tuih

srea,

tueg

smijeha...
Zalajemo
Gledamo

sami

noi.

sumnjiavo,

razroko, na obje strane

ivota,
oprezno.
Osakaeni

Otrovani.
za

toplinu

nekog dodira, za mirise

cvijea, za

1246

proljea,
buenja,

za

jutra,

za

za

smisao

hodanja, gibanja... Kamo?

Otrovani.
Otrovani. Otrovani.
I onda... uzimamo ih kao
aicu konjaka za ankom,
na brzinu, prozebli, tui,

1247

daleki, sluajni prolaznici

kroz sve te ivote tue,
daleke, sluajne.
Ravnoduni.

Zatvoreni.

Cinini. To je kraj.
0,

Maestro,

Rapsodijo

gadosti!
Aipak ide prema kavani s
nesvijesnom nadom... Ah,

1248

ne! Sa svi-jesnom nadom,

ak
sa eljom da je sretne. Da
sazna, da proita nekako s
nje "prolu no"... i sve
hijeroglife ljubavne to su
ih razni faraoni ispisali po
njoj u svim noima
njene

prljave

Sfmga prokleta!

historije.

1249

"A moda i..." A moda i drolja, htio je rei. Ugo

zna neto o njoj, neto
gadno, neto to se ne
kae o eni s kojom se... S
kojom se, s kojom se...
ponavlja u sebi, a misli
mu glavinjaju na drugoj
strani, bijesne, lude. Je li

1250

ona - to? Ili je moda

neto

drugo

htio

rei?

Nita ne radi ona, od ega

ivi?
Od kavalira. No, ako nije to, ako nije?... 0, Manon!
Eto jo jednog imena.
Pribliavao se kavani. Na
terasi ima gostiju, bunih,
ivahnih. Uzimaju konjake

1251

prije

ruka.

Novinari.

ekaju prijelome listova. U

jednoj
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
grupi Maestro, bezumno
pijan, recitira. "Na oblaku
sam ponad mora bio"...

1252

Nema nje. Ni unutra je

nema. E, sad... E, sada
trebalo bi napustiti sebe.
Ostaviti sebe tu u kavani
neka eka nju. I poi...
poi... Kamo poi jadan,
sam,
bez sebe? Ali nai u ja
nju! Jo danas moram da
je vidim, da je vidim ja...

1253

Opazi da pjeva u sebi

besmislice.
Opjevati

Kakva

tugu

tuga!

svoju.

Ili

ruati?
Osjeti glad u cijelom tijelu.
To potjee od Enke. Od
Enke glad je to. O-ho.
Obrati se tijelu: A-a, ne
dam

ti.

Nee

jesti,

1254

upamti

to,

dok

razlog

traje.
Strpi se i... raspadni se,
rasplini se, rasplini se u
rosu. Sino sam ti dao
kobasicu kod Kurta, zar
ne? Razgovaram s njim
kao sa psetom. Oprosti,
jadno

1255

tijelo moje. Nisi krivo ti.

Nismo

krivi

mi.

kume,

Peharek

Zna,
na

pojesti,
ako

ugojimo.

Mar,

mar, rei e, u vojarnu!

Pak u kazan historijski,
gdje e
kuha

sudbina

otadbine.

nae

1256

Od tih rijei probude se

refleksi

elucu.

On

zakrulji ljutilo. eluce, ne

budi
lud,

opasnost

vreba,

vreba! Jo da nas tko uje!

Rekli bi jadan otac, tako
neodgojeno dijete! Zato
je ivio jedan Pestalozzi?

1257

Umjerenost,

umjerenost,

kako
su

Grci

uili.

AEpikur,

kae? - pa on nije mislio

samo

na

jelo!

ono

"drugo",
to dobiva , po zasluzi.
Budi stoik. Odricanje, moj
sinko,
veliinu.

znai

pravu

1258

Don Kuzma bijee orija, a

sad, a sad?... plae tako
tijelo-Melkior. A sad na
vagu

prodrljivi!

tobom,
Ubit

vrae
e

ti

mene, vidim ja! - odgovori

umMelkior i odvede odluno
svoju ivotinju invalidu na
vagu.

1259

Upravo je ovjek drao

lonac meu koljenima i
licom pota-pljao komade
kruha to
ih je nadrobio u juhu. Do
njega je na klupici sjedila
baba

koaricom:

drugom
je

loniu

krumpira

bilo

mesa

prenog

i
s

1260

lukom.

Hrana

je

zamirisala. Melkiorov
se eludac trgne srdito, ali
odmah zacvili beznadno
kao kanjeno tene.
Kad je Melkior stupio na
vagu, baba je ustala da ga
poslui. Invalid ga nije ni

1261

pogledao.

Tant

mieux.

Srkao je slasno juhu i...

ma-nite vi mene.
- ezdeset i dva - izjavi
baba

poslovno,

poneto

ak

neprijazno,

proitavi
Melkiorovu

teinu

poluzi osobne vage.

na

1262

- Je li to onako - okruglo?
Neto ste prebrzo vi to...
-

Nita

prebrzo,

nita

okruglo! - ree baba otro,

tako da i invalid
podigne glavu spreman da
brani

solidnost

svog

poslovanja. - Toliko je - i
bog!

1263

Invalid zadovoljno klimne

glavom

nastavi

Odobrava

jesti.
eninu

odlunost.
- Ali, zar sam od sino
mogao
Postajem

toliko
don

dobiti?

Kuzma,

opazi
Melkior i osjeti neto kao
stid.

1264

- Moe se, moe i do

osamsto
gore

grama
ree

baciti

invalid

profesionalnom
strpljivou kroz omaan
zalogaj koji je s uivanjem
pripremao

svojim

sasvim
ispunjenim ustima. - Jede
se, gospodine, na to vi

1265

zaboravljate.

Veera,

ruak to je teina, a vaga to

ima to i klima.
Opet "klima"! Geslo ovog
poduzea.
Plati i krene niz ulicu,
zabrinut. Ipak, morao bih
biti laki po logici

1266

najjednostavnijeg
knjigovodstva.

Bilo

je

izdataka, doavola! ljutnu

se nesretni
posjednik novih dvjesto i
etrdeset

grama.

primitaka

nikakvih,

ni

veere ni
ruka, ni jela ni pila!

1267

Ruak, veera - banalna

objanjenja. Ima, ima tu
nekih

misterija

tim

teinama,
nekih

hirova

Egzaktnost?

fizike.
Kakva

egzaktnost! U zakonima
fizike ima
odstupanja,
paradoksa.

iznimaka,
Zamrzavanje

1268

vode i poveanje obujma,

na
primjer,

ree

Melkior,

triumfirajui nad fizikom.

Htio se sjetiti jo jednoga
primjera. Uzalud. Moda i
nema drugoga. Konano teina, to je gravitacija.
Newtonov

zakon:

privlaenje masa. Danas

1269

me,

znai,

Zemlja

jae

privlai? Masu
Melkiora
jae

Tresia

privlai

masa,

da

danas
Zemljina

znate.

Za

dvjesto i
etrdeset

grama

jae.

Egzaktno. A zar se nije

mogla ugojiti Zemlja od
nekih

1270

svojih svemirskih hrana,

pa mene privui jae! Tko
zna po kakvim se ona
zvjezdanim
skita,

na

prostorima
kakvim

galaksikim

se

gozbama

tovi? Pa tako se,

pijana, sita, spusti ovamo
da mene privlai gladna?
0, vidi je! Metamorfoze!

1271

Novi zakon na invalidovoj

vagi:

Izgladnjelo

truplo

Melkiora Tresia Zemlja

privlai snagom koja je
upravno

razmjerna

njegovom

vojnikom

teinom, a
obrnuto
otporom.

s
A

njegovim
rat

je

R,

1272

konstanta.

Konstantina.

Konstanca! moda
je to pravo ime Vivijane?
Naknadno

mu

se

znaenje te rijei mnogo

svidjelo.
Vie

nego

sama

rije.

Runo ime, zapravo, ali

lijepu duu ima...

1273

Iao

je

udnim

osjeajem nekog nereda u

sebi. Neto mu je
Marinkovi Kiklop
smetalo u njegovoj uvijek
pomno ureenoj svijesti.
Kao da je netko unio neki
strani komad namjetaja u
njegov udomaeni, intimni

1274

kuni mir. Ne moe se

nikako
smjestiti,

prihvatiti

promjenu bez mrtenja i

otpora. Kad je ostajao sam
sa
sobom mogao je nastaviti
svoju

misao,

kao

prekinutu partiju aha sa

tono

1275

odreenom situacijom a
sada:

netko

figure,

je

micao

mijenjao,

izmijeao... Nije
trpio nered. U njemu i oko
njega sve je moralo biti na
svome mjestu. Definirano,
rasporeeno po odreenoj
logici, po sistemu neke
njegove klasifikacije

1276

vrijednosti, vanosti, neke

subjektivne,

luckaste

hijerarhije koja nije imala

nikakvog

bitnog,

objektivnog smisla. Ali za

njega

toliko

je

to

bilo

vano, da se
bio kadar ponovo popeti
na svoj trei kat kako bi

1277

izvukao

neku

knjigu

postavio
je

posebno,

"na

njeno

mjesto", jer... Nije bilo- jer,

ve naprosto - mora tako
biti

zbog

samom

nekog

njemu

nepoznatog

tvrdoglavog razloga.

1278

To je mrlja nekog otrova

to se razlila u meni. To je
ta mrlja, razlivena...
Nisam

bio

dovoljno

oprezan da se uvam, da
se uvam. To je Enkin blud
preao
preko,

preko...

ega?

Uspinjao se u svoju sobu

1279

uz

pratnju

lanog

razmiljanja.
Sve

je

neisto,

sve

neiskreno! I ova jesen s

lanim nebom, s lanom
vruinom, sa
zelenilom
uvelim
lice

kao

starosti.

kie padati,

umornim,
naminkano
Trebale

bi

1280

tune, jesenje, i uto lie

u alejama i um vjetra u
kronjama, dani sivi,
sumorni,

noi

mokre,
Verlaine.

duge,

monotone.
Les

sanglots

longs des violons de

l'automne...

Preputanje

nekim tugama, oputanje,

1281

odmaranje. A ovo je sve

neko
napregnuto

iekivanje

pred vratima operacione

dvorane. Unutra se vri
misterij
alternative: bit ili ne bit?
Nije to vie pitanje, moj
kraljeviu, to je

1282

ekanje. Pitanje je samo kada?

Kada

kirurg

zarezati

krvavi
u

moj

pupak i
povezati

me

ponovo

mamom Zemljom koja me

tako gravita-ciono vue k
sebi od
ljubavi.
oduzimam

Ali

ja

joj

silu.

Ja

1283

razvijam

svoju

antigravitaciju asketski,
svetaki, aneoski. Krila
e mi narasti iz moje Antizemlje i poletjet u u neko
nezainteresirano,
neutralno, natpatriot-sko,
nadljudsko nebo. Objesit
u se o

1284

neki oblak i njihat u se

iznad tebe. Mere-Folle, ja
tvoj ludi sin, Melkior
Tresi, pauk.
-

Ah,

kao

presretne
stubitu
ekam.

naruen!

ga
-

ATMA

Upravo

na

vas

1285

Izvolite,

Adame?

gospodine
Melkior

je

govorio kao to se
Marinkovi Kiklop
govori vjerovniku koji eka
u zasjedi.
- Ona je tu - apne mu
gospodin Adam ravno u
uho, te su ga vokali iz ona

1286

zakakljali

duboko

punici.
- Tu je kod mene - ape
ATMA povjerljivo kao da
priprema umorstvo.
-1?... Zato mene...? - Ali
to nisu bile rijei to su se
raale u mislima, to
je jezik pleo malu masku
pred kiromantom.

1287

- Zar vam nisam obeao

da

doe?

vas
I

zvati

eto,

kada

dola

je.

Neoekivano.
Ve sam vas traio gore
kod vas.
Kiromant

je

zaneseno

kao

govori

govorio
to

se

izvanredno

sretnom dogaaju. I

1288

sav je bio nekako uznesen

i

ustreptao.

nervozno

Isprepleui
svoje

duge

bijele
prste, on se lako klanjao
pred
trgovac

Melkiorom
koji

muteriju to

kao

nagovara

1289

se zaustavila pred izlogom

da izvoli ui u radnju, da
pogleda robu izbliza...
- Izvolite, uite, gospodine
Melkiore. ekali smo vas.
- Ali, zato? Pa vi imate
gosta... - U stvari bojao
se.

Uzdrhtao

pomisli

od

same

1290

da i sam eli ui i da e
doista ui evo ovaj as.
-

Nezgodno

je

to

se

zadravamo. - ATMA ga
ve gurka prema vratima.
-1 to e
ona

pomisliti,

to

tu

radimo?
Soba je prostrana. ATMA
ju je podijelio dvostrukom

1291

plianom

zavjesom

na

predsoblje-ekaonicu

mrano
radnu sobu, gdje je ujedno
i spavao. Melkior ue u
mrak
pa isprui ruke preda se,
sljepaki.

ATMA

ga

jo

uvijek vodi ispod ruke ili

1292

bolje, dri ga da mu ne
pobjegne.
- A zamisli, on se tebe boji
- vikne kroz zavjesu njoj
tamo, u svijetlom dijelu.
Ona

cikne

nekim

smijehom koji nije nita

znaio ili tek toliko - hm,
smijeno.

1293

Kiromant

razmakne

zavjesu i uvede Melkiora u

sobu.

Ona

se

oito

namjestila za
taj

susret:

poprijeko
ispruenih

sjedila
na

je

kauu

nogu

debelom knjigom na
koljenima.
prepozna

Melkior
svoju

knjigu

1294

-prijevod

Individualne

psihologije
Alfreda Adlera; njenom je
debljinom ATMA blefirao
svoje muterije.
- Evo ti ga - postavi ga
kiromant

pred

drvenog

manekena.

Upoznajte se.

nju

kao
-

1295

Na Tresi ona promrmlja

neko ime i odmah ree s
iskrenom skromnou:
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
- Ja bih se vas trebala
bojati. Vi ste kritiar.
- Vi se niega ne trebate
bojati - odgovori Melkior s
uvjerenjem.

1296

Zar

Niega!

ne
-

da

je

skoi

tako?
ATMA

oduevljeno. -1 da zna da
ti on ne
laska.
Njoj se krajevi usta uzviju
od

zadovoljstva.

Lijepa,

lijepa, lijepa... kaplje u

1297

Melkioru slatko kao da se

med cijedi zlatno-prozirno,
sporo, dugo, lijeno.
Rairila
sebe

je
svoju

paunski

oko

suknju

po

kauu, pa joj se struk u

zatvorenom,
puloveru

izvio

tijesnom
tanak,

uzak, a grudi krupne, oble

iskoile

1298

gordo, samosvijesno. Kosa

svijetlokestenjasta, glatka,
skupljena u punu, i
dvije sitne borie kad se
smije - eto, zato izgleda
starija. Ali oi, usta,
brada... ne, ja to nikada
neu

ljubiti,

zakljui

Melkior i od toga osjeti

neki

1299

mir

sebi,

rezignirano

zadovoljstvo.
- A ovo je vaa knjiga?
Da? - Uzdigne svoje lijepe
svijetle oi prema njemu.
-1
vi ste sve ovo proitali?
- Jesam - ree Melkior s
nekim stidom.

1300

- A ti, Mac Adame, i ti si

ovo

proitao?

upita

ATMU podsmjeljivo.
- Dakako da jesam. To
jest, nisam jo dovrio. Ali
itam, itam...
- Ato e to tebi? Za tvoje
babe? Gospodin Treec je
profesor... Vi ste
profesor, ne?

1301

- Diplomirao sam filozofiju

- odgovori Melkior, a zna
da su mu se ui
zacrvenjele,

pa

doda

istom troku: - A zovem se

Tresi.
- No da, profesor Tresi,
tako sam i ula. Oprostite.
-1 sama lako porumeni, a

1302

to Melkior primi kao sitni

kusur za svoje uarene ui
i bi mu ugodno.
-

Ovo

ja

nita

ne

razumijem. Pokuala sam

itati. A to je to kom-penzacija?
- Eto, egzemplar, zar vam
nisam rekao? - poskoi

1303

ATMA sretno i zapucketa

prstima
od zadovoljstva.
- uti, nisam tebe pitala! obrecne se ona na njega.
Kiromant se pokunji,
mazno, poput djeteta koje
se umijealo u razgovor
odraslih. Ali jednim krajem

1304

oka

on

se

smijeio,

lukavo.
Kakav je to odnos meu
njima?

Melkiora

rastuila

je

njezina

autoritativna
intimnost
kiromantu.

prema
Odakle

pravo na takav ton?

njoj

1305

Ali

odmah

opazi

udvostruenom
kako

ATMA

tugom
istie

ponosom to njezino
ponaanje.

Kao

svoje

pravo da se ne vrijea, da
to

prima

uobiajeno,

kao

neto

1306

domae. ak se i naceri
prema Melkioru - "vidi
kako mi ivimo?"
Osjeao

se

osamljenim

strano

pored

njih.

Pomisli da bi bilo najbolje

da ode dok
jo

postoji

minimalna

mogunost da se prevario.

1307

Ali

teko

se

odricao

njezine
blizine. Radije reskirati i
neko strano otkrie, nego
prekinuti ovaj sretni
as...

Kojeta!

oni

izigravaju neku komediju.

Klopka!

sine

odjednom. ATMA je

mu

1308

namjestio zasjedu: ekali

su

tom

knjigom

na

koljenima. S kom-pen-zacijom.
- Ali sjednite, molim vas,
gospodine
uzmuva

Melkiore
se

odjednom

kiromant i
iskesi
Uplaila

se
si

servilno.
ga,

mako.

1309

Sjednite tu na kau, zar

ne?
Doputa, tu, pored tebe,
zar

ne?

Ali

ustruavate,

zato

se

gospodine

Melkiore?
Ne bojte se, ona je samo
prema meni arogantna. Je
li, mako, da se ne treba
tebe

1310

bojati? Evo, i voda ve kipi

za aj.
- Govori gluposti, Mac,
kao da sam ja neka zvijer
- ree ona makasto. Izvolite,

gospodine

Tresiu, htjela bih neto

nauiti od vas. Ovi samo
brbljaju
gluposti.

1311

- Ovi, to sam uglavnom ja

- objasni kiromant s nekim
ponosom. - No, mako,
vrlo
si ljubazna. Ali ja ipak
znam to je kompenzacija,
a Fredi na primjer ne zna,
na
to

sam

uzeti.

spreman

otrov

1312

- Fredi je glupan - ree

ona razdraeno. - A i ti si
glupan. Izmeu vas je
razlika kao izmeu dinje i
bundeve.
- Ali ja sam ipak dinja,
priznaj, ja sam dinja!
- Nisi! - ona pokae svoje
lijepe

zube,

Dinja je slatka.

pakosno,

1313

- Eto, nisam ni dinja. Jeste

li

uli,

gospodine

Melkiore? -nisam ni dinja.

ATMA prinese mali niski
stoli do kaua, smijui se
slatko. Melkior opazi da su
na stol ve ranije bile
postavljene tri alice za
aj.

Znai,

unaprijed

sve

je

1314

aranirano, smiljeno. To
ga ak uplai: to oni kane
sa mnom?
- A Fredi je, znai, sladak?
-

naklapao

je

kiromant

veselo, na-smijano,
donosei na stol maslac,
patetu,

narezane

kobasice, sir, kruh a sve je

to radio

1315

nekom

domainskom,

naviknutom spretnou,
Marinkovi Kiklop
pomnjivim,

enskim

kretnjama.
- A ja bundeva, ha, ha..
Tikva. - Ulijevao je u alice
fini mirisavi aj boje

1316

tamnog

jantara

osmjehujui

se

nekoj

svojoj neizgovorenoj misli.

- Mako, da ti namaem
patete?
nije

Prava

masna.

guija,
Izvolite,

gospodine
Melkiore,

sluite

se.

Preporuam kobasice, vrlo

1317

su dobre. Malo paprene,

za nas
momke.
Melkiorova

se

ivotinja

prene i zadre od gladi.

Oima

stane

bijesno

prodirati
hranu.

Ali

Um

lupi

ivotinju po izbezumljenoj
gubici i objavi nehajno:

1318

Ah,

hvala,

gospodine

Adame, ja sam upravo s

ruka... Molim samo alicu
aja.
Hvala.
- S ruka? Znai, odustali
ste? Pa da, imate pravo. A
i emu, recite? Stalno

1319

mislim, ima li to smisla?

Ta, kako da kaem, kura?
One to rade zbog linije, a i
to je... - on uini beznadnu
kretnju

nasmijei

se

dobroudno.
- Da, i ja sam ula da
drite kuru? Pa vi ste jako
mravi, ne biste smjeli. -

1320

Zubi joj utonu u debeli sloj

patete.

Ona

odgrize

zalogaj i uzme otmjeno

vakati.
- Tko vam je to rekao? upita Melkior uplaeno. Ugo?

Izmislio

neto

meni,
pa pria po krmama. On
je lud.

1321

- Ugo? Koji Ugo?

Onaj s kojim si prole noi
spavala,

droljo!

Ona

je

proitala u Melkiorovu
pogledu neku slinu misao
i

oi

joj

naas

sijevnu

pakosno, ali odmah sve to

rastjera

vrlo

osmijehom.

zauenim

1322

- Mac, poznajem li ja tog

Uga?
-

Poznaje,

nainu

po

raunanja,

mom
od

sino - promumlja ATMA

kroz zalogaj,
osvetniki.

Ranjenik,

sino u Dajdamu, to si ga
njegovala.

1323

- Ah, onaj to ga je Fredi

maznuo? - sjeti se ona
vrlo uvjerljivo.
- Jadnik. Sva su mu usta
bila krvava. Ona ivotinja
ima teku ruku. - Ona se
nasmije buno, zabacivi
glavu na naslon kaua. Ali bio je sjajan, jadan
Ugo.

1324

Nisam ni znala da se tako

zove.
Tim gore. Nepoznanica s
nepoznanicom. A moda
i... Sada je jasno to je
Ugo htio
rei. I tako ue u na ivot
neko lice-nepoznanica.
Marinkovi Kiklop

1325

Ukrca se u nau mirnu

(hm,

mirnu?)

plovidbu,

zagonetni putnik koji nam

odjednom
oduzme svaki smisao za
zbilju. Isie naprosto svu
volju i poinju naa slatka
lutanja. Po iluzijama.
Melkior

se

ve

osjeao

nemonim u magnetskom

1326

polju ove ene. Ni imena

joj jo ne
zna.

Prokletstvo

ugodnost

preputanja,

nerazumno

tovljenje

tatine. Rijei to
se

po

zvunim

najbanalnijim
ablonama

otiskuju u prostor iz ovih

lijepih usta

1327

dobivaju osobito znaenje

u

naoj

zamreno

poremeenoj

svijesti.

Spremno im
podmeemo
oekivanja,
neka

svaka

glupava
nae

nade,

kapne

na

mjesto koje elimo.

Da pokrije, oisti, utjei,
oduevi,

pogladi,

1328

pomiluje,

da

ujede,

zasijee, da
krvari i boli, jer i to je
katkada potrebno tatini.
Volim li ja nju? i pogleda je
uz to pitanje... kao da bi
htio provjeriti. Ne
govorite mi o ljubavi! Eto,
da

ona

sada

padne

1329

nauznak

samrtnim

grevima, s
pjenama i muenjima, da
joj smrt ugledam u oima
-da li bih se izbezumio od
straha, od oajanja pred
gubitkom?... I pojavi se
kao
hladna

odgovor

sasvim

1330

ciniki nasmijeena elja

da se to doista i dogodi,
da

umre

sada

tu

mukama.
Eto ljubavi!
On ju je mrzio. Mrzio ju je
zainteresiranom,
okrutnom mrnjom koja se
unaprijed

1331

osveivala za budunost.
Njegovu budunost. Jer tu
je ve proklijala u njemu
jedna bol, to on zna, i ve
je

gledao

svoju

njenu

stabljiku kako njie gorke

plodove.
- A on je i pjesnik, zar ne?
-

upita

ona,

ali

ne

1332

oekujui

odgovora.

Govorio
mi je neke pjesme. Nita
nisam upamtila, ali vrlo
lijepo. Hou rei, vrlo
osjeajno - popravi se jer
je opazila ironini trzaj oko
Melkiorovih usta. - Ja

1333

drim da je Ugo izvrstan

glumac. Svakako bolji od
Fredija.
ATMA pogleda Melikiora:
zar nisam rekao? Na licu
mu se odrazi profesionalni
triumf.
- ak i bolji glumac, ujete
li, gospodine Melkiore? Lice se ATMINO izgubi u

1334

neku neodreenost: tu su
se mijeala dva suprotna
izraza

kao

suprotni

vjetrovi
na povrini vode; njegovo
je lice lako podrhtavalo od
ljubaznog osmijeha i
mrnje. - A Fredi je sasvim
bez talenta, to?

1335

- A znate li to mu je on
uinio? - obrati se ona
Melkioru za
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
pomo. - Fred je imao
premijeru, ne sjeam se
vie to je to bilo, imao je
sjajnu, svoju scenu, a ovaj
Otelo...

1336

- Nije istina - prekine je

kiromant usplahireno. - To
nisam ja, nisam ja.
- Ti si, ti! - nadvikne ga
ona. - Ti jede golubove!
-

Kakve

to

veze

ima,

jedem golubove? Recite,

gospodine Melkiore? Ona
je luda,
ne?

1337

- Ha, ha, luda? Znate li to

je

uinio?

Fredova

Poela

velika

scena

je
s

pauzom,
vi znate kako je to. U
gledalitu tiina, ulo bi se
da se pero spustilo na
zemlju, i u tom trenutku
ovaj...

1338

- Kaem ti, nisam ja. To su

mu kolege od zavisti...
- A ovaj, to mislite pustio goluba iz svoje loe
u gledalite! Sigurno ste i
vi

bili

na

predstavi,

sjeate li se?
Da,

sjeao

se

Melkior

goluba. Scena je Frediju

1339

doista propala. ene su

titile
kosu,

mislile

da

je

ogroman imi. Golub se

zalijetao u mrak loa, u
galerije,
prestraen, u panici za
svoj

golubinji

ivot.

Nastao je u gledalitu lov

na

1340

goluba, nikoga vie nije

zanimala predstava. Dugo
je

trajao

lovaki

intermezzo,
dok se golub nije sjetio da
uleti u pozornicu i tamo se
smirio negdje gore u
kupoli.
-

Eto,

sad

recite,

gospodine Melkiore, je li

1341

avo u njoj? Ni avolu ne

bi...
- ...pala napamet takva
psina - dovri ona njegovu
reenicu

uivajui

pakosno.
- Ali kaem ti, nisam. Sada
bih priznao. Moda bih i
uinio da sam se mogao

1342

takvo to sjetiti, ali, na

alost,

nisam

tako

domiljat kao ti. Nisam.

Golub je
sigurno sam uletio kroz
neku rupu na krovu, oni
imaju
gnijezda...

gore

svoja

1343

Oh,

golube

moj...

zapjeva ona podrugljivo. Sjetio si se, sjetio kad si

hvatao golubove tu gore u
potkrovlju. On, znate, jede
golubove. A kako ih ubija?
Gui ih u vodi. Zamislite
one male glavice to tako
koketno
zagnjuri

gledaju,

on

1344

u vodu dok se ne ugue.

Oh, Mac, ti si krvnik.
- Oh, mako, pa golubovi
se jedu, zar ne, gospodine
Melkiore? A guiti ih valja
da bi krv ostala u mesu.
- ujete li ljudodera kako
govori o krvi i mesu? uti,
straan si! - i okrene

1345

se od njega kapriciozno. No

dobro,

ja

znam

gospodine, da vi ne volite
Freda,
nikada mu niste napisali
dobru

kritiku,

ali

takvu

svinjariju ipak ne biste

uinili, uvjerena sam. A
on... Jo mu se pravio ne

1346

znam kakvim prijateljem.

Fred
bio si sjajan, da nije bilo
gluposti

golubom,

sigurno bi dobio aplauz na

otvorenoj sceni, a ovamo
sam je pustio goluba! Ne,
ti si straan jezuit! Nita

1347

mu

ne

vjerujte,

gospodine...

gospodine

Tresiu.
- Zovite me po imenu ree Melkior uvrijeeno moje

prezime

pamtite. Ime
mi je Melkior.

teko

1348

- To je jo tee. A zar sam

opet pogrijeila? - ree
ona koketno.
- A zato vi ne volite
Freda?
- A zar se mora svakoga
voljeti?
- Ali Fred nije svatko. On je
jedan istaknuti umjetnik.
Protagonist. A to se

1349

ti kesi, zlotvore, zar se ne

kae protagonisti
- Kae se, kae, mako.
Egzemplar!

ATMA

namigne Melkioru.
- Sam si egzemplar! plane ona. - Egzemplar
glupana.
gospodine

Ali

ne,

zbilja,

1350

Melkiore, zato ne volite

Freda?
- A zato ga vi vie ne
volite? - usudi se Melkior
upitati s vrlo vidljivim
crvenilom na licu.
-

To

je

poznajem,

drugo.

Ja

ga

dobro

poznajem. Ali vi ga tako

rei i ne

1351

poznajete,

osim

na

pozornici... I uope, kako

moete

govoriti

glumcima kad ih
ne

poznajete

izbliza,

privatno?...
- Ni astronomi ne poznaju
zvijezde izbliza, pa govore
o njima

1352

- ree Melkior. - A Fredi

ba nije takva zvijezda da
ja ne bih smio o njemu
govoriti.
Jako joj se svidio odgovor.
Ona

se

nasmije

zadovoljno.
- Zgodno. Fredi nije takva
zvijezda...

vrlo

zgodno.

Uope ste vi duhoviti, vi,

1353

Ugovo

drutvo.

svi

imate neka imena. Kako

vas zovu?
- Eustahije.
- A zato?
- Tko zna. Bio je neki
rimski vojnik Eustahije u
cara Trajana...
- Kozje ui? A kako Uga
zovu?

1354

*fr*fc
fv&n&rT*"
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
- Parampion.
- A zato?
- Sam se tako nazvao.
-

zato?

pitala

je

djejom upornou, ali je

1355

ve

mislila

na

neto

drugo.
To

drugo

vrijealo

je

Melkiora. Ali vie je nije

mrzio.

Mislio

je:

da,

povrna,
prevrtljiva i - kad bi do
toga

dolo

nevjerna

svakako. Ali je volio tu

1356

naivnost koja mu se inila

nesposobnom

da

bude

lana. Ona je pjevala u

mirisu
rua u koru s anelima.
Gotovo

je,

ja

sam

zaljubljen. I bio je veseo.

Pronaao

1357

gnijezdo

granju.

Cvrkue. "Mala", ree joj u

sebi.
- A ti bi, Mac, mogao ve
prestati s tim vakanjem. Nasmijala se s malim
gaenjem.
Doista, moda je ATMINO
mljackanje

njoj

1358

naruavalo

neku

sveanost?
- Oprosti, Mic, odmah sam
gotov.

On

stane

raspremati stol. -Ovo je

meni ruak.
Danas sam obavio golem
posao.

Dva

historijska

horoskopa. Pratim ih skoro

pune

1359

dvije

godine.

Gotovo.

Obojica idu na dno. Jutros

sam dovrio.
- Oni brodovi, Mac?
- eline grdosije sljedee
godine

tonu.

Gledajte,

gospodine Melkiore - on
prostre
papire

po
s

stolu

neke

ucrtanim

1360

sazvijeima,

brojkama,

imenima. - 13.
veljae prole godine u 13
sati

15

Hamburgu

minuta
je

puten

u
u

more ratni
brod

"Bismarck",

21.

veljae iste godine u 15

sati i 42 minute porinut je
u

1361

Newcastleu

bojni

brod

"George V". Obojica bit e

razbijeni

kao

limene

kante.
Veliine. - On se nasmije
zajedljivo, oito s nekom
drugom milju.
- A zato to radi? Tko ti je
naruio? Eto, u to on troi
vrijeme.

1362

- To je za tampu. Za
nedjeljni broj vaeg lista,
gospodine

Melkiore.

Pojavit
e

se

pod

naslovom

"Veritas" oba horoskopa.

Senzacija.

Ve

sam

govorio s
Maestrom.
oduevljen.

Bio

je

1363

- To vam vjerujem. On bi
potopio sve brodove - ree
Melkior. -1 sve ljude promrsi ona i zacrveni se
od neke velike mrnje.
- Vi ga poznajete?
- Toga gada poznaje cijeli
grad. Sino vam je o meni
govorio svinjarije, vidjela

1364

sam. uvajte se, on je

zaraen

sifilisom.

Govorila je brzo i zadihano

kao da
je trala.
-

Ali,

mako,

kako

to

smije tvrditi? - blago se

usprotivi kiro-mant. - On
je

1365

naprosto nesretan ovjek.

Ti to barem zna.
-

Molim

mijeaj

te,
me

Mac,
s

ne
tom

ivotinjom! - povie ona i

ustane. Grudi su
joj se ubrzano gibale pri
vrlo uzburkanom disanju.
To je prvo uzbudljivo

1366

zapaanje MelMorovo, a
drugo

je

zapaanje,

takoer uzbudljivo, bila ta

njena
mrnja

prema

Maestru.

to joj je Tersit uinio?

Mrnja

je

imala

vrlo

surovu
prolost.
nenaeta,

Bila

je

jo

netroena,

1367

puna,

do

vrha.

Sto

je

uinio prljavko
- Tersit?
Ona

sjedne

okrene

lea

ponovo

obojici.

Posvadila se. Svi ste vi

jednaki, svi
ste protiv mene. Ramena
joj se zatresu. Pokrije lice
rukama. Sada e se vidjeti

1368

te glasovite suze u oima.

ATMA

ga

upozori

na

pogledom
fenomen.

Trebalo je
ekati dok se okrene, jo
uplakana.
navlas
lijepih

Moda

uvrijedio,

ju

je

zbog

1369

oiju?

Gad

je

gospodin

Adam. Smijei se strpljivo.

eka.
- A tako mi je tu bilo lijepo
- govorila je jecajui. Uvijek sve mora
pokvariti.
- Sada emo skuhati kavu
i okrenuti alicu. Hoe li?
- govorio je kao u djejem

1370

vrtiu.
- Neu. Nita vie neu od
tebe. I nikad ti vie neu
doi - govorila je kroz
dlanove. - A htjela sam
ostati cijelo popodne. Tako
mi je bilo lijepo. -1 ponovo
zajeca.
- A moda je sada on u
kolima

bojnim,

ratnik

1371

mlad - tepao je gospodin

Adam
uspavanku. - Moda nije
vie

na

konju

vitez

straan...
- Lae sada, lae! Udat
u se za istaa cipela na
trgu... - Ona zarida
zagledavi se u crnu pastu
za cipele. Oajno.

1372

On joj prie i pogladi je

lako

po kosi

drhtavom,

poudnom rukom. Ona se

strese
gadljivo.

On

se

iskesi

prema Melkioru izgubljeno

i slegne ramenima. Jo
ekati,
znailo je to.

1373

Voda zabrunda na reou.

Gospodin

Adam

otvori

limenku, miris kave ispuni

sobu. To
je djelovalo na nju kao
aptanje: doi da vidi,
draga,

divan

krajolik.

Otvorena
je

kutija

novom,

nevienom igrakom. Sad

1374

_i.V 1
Marinkovi Kiklop
emo

zaviriti

kaleidoskop

budunosti:

raznobojna

stakalca

naarat e snove.
Obojena
luakov

geometrija,
pejsa:

nevina

djevojka, u bjelini, koraa

iznad

1375

plamenih jezika gnusnih

gmazova,

simbolinih

(ljudska zloba), u daljini

veliko
svjetlo.

on.

Konjanik.

eka. Ah, idem, dragi, i

ostavljam sve za sobom.
Proklet bio ovaj svijet. Ja
sam

za

daljini.

te

roena.

1376

enje. Sve su u daljini.

Linearne.
Jednodimenzionalne
metafore. Tamo daleko...
More,

planine,

nebo,

zvijezde i ljubljeni - On.

Daleke zemlje, egzotine,
zov
divljine.
osamnaesto

Istok

stoljee;

1377

dvadeseto

daleki

gradovi, praume
svijetla,
crnac

mokri
sa

asfalt,

saksofonom,

konjak, Zapad. to hoete

od
ivota?

Malo

enje

mi

daj, dragi, dragi moj. Da

eznem za tobom. Pismo.
Glava

1378

(dravnika). Poslao mi je
dva kompleta (kombine i
gaice), est (slovom est)
rupia,

al

svileni

spavaicu. To neto znai,

spavaicu. Zove me. Ne
mogu se
odluiti, ovdje - ostaviti sve. Teta mi je rekla: ja ne
znam, odlui sama. Ah,

1379

enje, enje mi daj...

Prestala plakati. Obrisala
oi. I nos. Upropastila je
sve. mrc, mrc. Nos je
obilno sudjelovao u tuzi,
pun rupi tuge. A oi, oi
lijepe -crvene, upaljene,
istrljane - gledaju prezirno
hladno,

jo

glou

kost

tuge, isisavaju modinu.

1380

Nezasitan

apetit

gospoice,
Vivijane.

gospoe

Duevni napoj.

Ona oblizne suhe

usne, makasto.
ATMA je kleei poslui
kavom.

Lice

ozbiljno,
razoarano: nije

mu

je

gotovo

1381

zasjala

u suzama.

uspije

istegnuti

Ipak

lice

osmijeh no-no.
- Mogla bi te ubiti. - Oi joj
se

smijee

suzdrljivo.

Lijepo. - Ti pretpotopna
ivotinjo!
Ona

je

ispijala

kavu

velikim gutljajima. urila

1382

se prema talogu: tamo joj

se
milo

smijeila

Sudbina.

Okrenula je alicu i ekala

nestrpljivo. Sada se Srea
raa. Prua krakove, mie
se

mraku,

otvara

putove, otklanja smetnje,

rui

1383

zapreke. Silna je, strana

je Srea, nita je ne moe
zaustaviti.
- Vidim put u daljinu - vidi
ATMA u talogu. - Na kraju
neki ovjek sam. eka.
Iza njega dvorac sjajan,
park
labudovi
krova

zeleni,
bijeli.

jezero,
Iznad

1384

divlje guske lete u daljinu.

Evo, gospodine Melkiore,
vidite li guske? - ATMA
pokae

malim

prstom

sreeno jato tokica. - To

Marinkovi Kiklop
su guske. Znai, jesen je.
Ujesen

stii

ovim

putem do dvorca blistavog

nakon

1385

jedne,

dvije,

tri,

etiri,

nakon etiri godine. Ali na

putu vidim strane
zapreke: ruenja, poari,
eksplozije.
eksploziju

Vidite

li

gospodine

Melkiore? Sada
raspreni

je

pokazivao
mlaz

taloga,

1386

mjesto

gdje

je

bomba

pala. -1 mnogo
ljudi

oko tebe, tobonji

spasioci,

pruaju

ruke,

dohvaaju te redom, svaki

za
sebe, na neko vrijeme. I
opet si na putu prema
dvorcu ovjeka to eka...

1387

-1 onda? - Sluala ga je s
bolesnikom
napregnutou. U oima
strah od
neizvjesnosti, s poniznom
laskavom

molbom

za

jedan sretan svretak. Ako

je ikako
mogue.

1388

- Onda e nastupiti pakost

i

zavist

ljudska.

Vidim

zmaja gadnoga s tri glave,

a
u svakoj glavi po jezik
plameni. Zavist, pakost i
kleveta -troglava adaja
na
putu tvoje sree. Prvu e
glavu

proi

svojom

1389

ljepotom, drugu e glavu

proi
svojom

dobrotom,

ali

treu, treu glavu nee

proi.
- Joj - jaukne ona - zar
nikako?
rukama
uasnuta.

drhtavim

prekrije

lice,

1390

Dobro je. Tu su im, dakle,

pupci srasli, oko marka
njene Sree. Kako je dri
prikovanu

za

jezu

Sudbine! Ali mi koji znamo

zato

pijetao

pjeva...

Melkior se
nasmije u sebi, ali mu
ATMINA fraza jo uvijek
laskavo lei u uhu. Mi koji

1391

znamo...
-

Treu

nee

proi

ponavlja kiromant sibilski.

-

Vidim

snjenu

bjelinu

svuda
uokolo. To je strast iste
ljubavi... protiv klevete, a
tu nigdje tebe nema. Ne
vidim te vie.

1392

- Ali rekao si, Mac, rekao si

da

ujesen,

stii

do

dvorca

nakon

etiri

godine!
Pogledaj

otpoetka,

zaboravio si, Mac.

- Nita nisam ja zaboravio
- odgovori ATMA strogo.
Odloi alicu, zaklopi oi,

1393

digne lice prema stropu. Ne

vidim

te

vie...

ne

prekidaj, nisam dovrio!...

ne
vidim te okom ljudskim.
ekaj,

sada

drukije

gledam,unutra.

Mlijeko,

mlijeko,
uzavrelo,

vidim.

Crno

mlijeko od ptice paklene,

1394

iz

zmije

jaje

izvaljeno,

Sve

se

koljeno
prokleto.

die,

die... Oho, oho. O-ho, eto

vojske

crne,

ratnika

zubatih
od uha do uha, zub do
zuba. Krv i no, krv i no...
- A on, a on? - vapije ona
izbezumljeno.

1395

- Krv i no - govori ATMA u

transu i lice mu se gri od
Marinkovi Kiklop
proroanske boli.
- Stoji li jo pred dvorcem?
Stoji li sam? - trese se ona
jadno, zaljubljeno.
- Stoji, stoji... Pada! Zub
za vratom, no pod grlom.
- Ona vrisne. - Sae

1396

vidim,

sae,

sae

beskrajno. Iz saa glave

vire, oi tune, ui suhe.
Glave,
glave,

groe

gusto.

Berba krvava. Tup i tup, i

tup,

tup...

malj

za

maljem.
Kosci idu, krvnici. Oh, Melkiooor, Mel-kiooorrr...

1397

- to? - lane Melkior.

- Ne pitajte - apne ona probudit ete ga. Jo nije
dovrio.
- Molim - ree Melkior
uvrijeeno. - Ja mogu i
otii.
- Ne. - Ona mu estoko
stisne ruku. On osjeti taj
stisak cijelim tijelom, kao

1398

dodir s gromom. -1 vas

vidi. Sluajte. - Ruku je
ostavila na njegovoj. On je
osjeao samo tu ruku.
-1 onda, Mac, i onda? eljela je da se nastavi
san. Moda ima i neki
lijepi
zavretak.

Moda

sretan, sretan!

ipak

1399

- On ga die, Melkior ape ATMA u plafon, a

lice

mu

se

smiruje,

razblaeno.
ak i s nekim osmijehom.
- Die ga, die. Teak je,
oputen, polumrtav. Ne
gubimo nade, veli Melkior.
Za nju u to uiniti. To i
sve drugo, sve u za nju

1400

uiniti,

veli

Melkior.

Ja

ljubim nju, Vivijanu, veli

Melkior.
- Vi ljubite? - upita ona
gotovo

zaprepateno.

Mac, koga to? Koju ljubi?

- Vi-vi-ja-nu - govori ATMA,
a

jabuica

mu

grlu

poigrava od suzdranog

1401

smijeha.

Adamova

jabuica. Vidi to Melkior i

crveni se. Pljusnut u ga,
misli,
ba po jabuici Adamovoj
to

grohoe

grlu

Adamovu. Pljusnut u ga...

- A koja je to Vivijana,
Mac?

Nita

ona

ne

1402

opaa. - Zato ga za nju

die? Tko
je ona?
- Kerka tvoje majke, a
nije ti sestra - odgovara
on pitijski i jabuica
Adamova opet zaigra.
- Ki moje majke, a nije
mi... Pa to nije nitko, Mac!
Zar ne, da to nije nitko?

1403

- obrati se ona Melkioru. To znai da vi i ne ljubite...

nikoga?
-

To

znai

prihvati

Melkior spremno pruenu

ansu.
- Onda to mota tu, Mac
Adame!

povie

razoarano. Marinkovi Kiklop

ona

1404

Sasvim

si

se

Brblja.

Nita

smotao.
vie

ne

vidi, reci, nita ne vidi?

- Vidim. Uprtio ga na rame
Melkior i nosi u dvorac
stakleni. Za njenu sreu
nosim, veli Melkior i daje
mu krvi ispod vrata. Svoje
krvi daje Melkior za njenu

1405

sreu. Dolazi k sebi on,

otvara oi velike. (Lijepe,
popravlja ona). Ako sam
mrtav, veli, sve je svreno
(kako se ve kae), ako li
sam iv, pustite da
ekam, da doekam nju.
Malo su vas priklali, veli
Melkior, otvorili vam ile i

1406

otili. Iscurila vam krv. No

ja sam dao svoje, ima
toga u mene, veli Melkior,
pa
neka vam je nazdravlje.
Vratit u vam, veli on, kad
naraste moja krv, ak i
dvostruko

vratiti.

Hvala, hvala, veli Melkior i

1407

odbija s gaenjem. Ja sam

to
poklonio zbog... i nee da
kae zbog ega, a zbog
njene sree je poklonio.
Nego,
poslat

vam

uitelja,

veli Melkior, jer vi ste

prostoduni kao roda, na
jednoj

1408

nozi

ekate.

Vas

treba

poduiti jo kojeemu. 0
ne, ja hou ekati sam,
veli on,
sam

doekati

nju.

Ana

dvije noge znadem i sam

stajati. Ah ne, veli Melkior,
vi

1409

uitelja trebate prije nego

odem po nju. Vi stojite na
jednoj nozi, nozi i po
najvie, vi ste roda, roda i
po najvie, a njoj treba
orao, ak i do dva orla,
za danononu smjenu, i
jo po koja papiga zbog
askanja ugodnog. Sve u
joj ja

1410

dati, sve iz sebe, odavde, i

orle i papige, samo idite,
dovedite mi nju.
- Je li mene, je li mene,
Mac?

zamekee

ona

mazno, puna nade.

- Vivijanu, rekoh ti.
- Tko je to? To nije nitko!
- Ki tvoje majke...

1411

- Ve smo rekli: to nije

nitko. To ne moe biti! Tko je to? -apui upita
Melkiora.

On

slegne

ramenima: nemam pojma.

- Eto, izmislio si.
- Nisam ja - ree ATMA
zemaljskim

glasom

prikilji na
Melkiora. - To je on. -Tko?

1412

Melkior...

izmislio,

Melkior...
- Gospodine Adame... - ali
dalje nita nije znao, kao
da je zateen u lai.
Osjeti potrebu da opere
ruke,
Gospodine

oznojene.
Adame

ponovi besmisleno i

1413

stane,

nenavinut.

opruga,

osjetio

Pukla
je

to

odjednom kad ga je ona

pogledala
velikim oima, upitno: vi?
Marinkovi Kiklop
On prebaci nogu preko
noge kako bi usput iljkom
cipele smjestio gospodinu
Adamu

1414

bolan
koljena.

udarac

ispod

Sluajno,

ispriavanja,

ne

uz
znam

kakva.
- Ah! - jekne gospodin
Adam i upali svoje male
zbliene oice u Melkiora s
velikom
sveobuhvatnog

prijetnjom
polipa,

1415

stranoga

gospodara

dubina. Ali izvije

svoje krakove u visinu, u
protezanje,

razumno

buenje. - Kako? Zar sam

spavao?
- Ne, spavao je sin tvoga
oca! - ree ona srdito. Sve
joj je propalo.

1416

- A nije mi brat? - prihvati

on oduevljeno. - Pa to
sam ipak ja, znai,
spavao.
Njoj sine:
- Ah, to sam ja! To sam ja!
- pljee ona rukama i grli
ATMU Velikoga.

1417

- to ti? - udi se ATMA

vrlo

uvjerljivo.

Melkior

izmijeni noge i ponovo ga

upozori

cipelom

cjevanicu. Ovaj put blago,

s osmijehom "mangupe".
- Vivijana! Ja sam Vivijana!
- izvikivala je ona svoje
sudbinsko otkrie.

1418

- Tko ti je rekao? Zar ste

joj rekli? - Melkior otpuhne
nosom i okrene glavu.
- Ti si rekao, ti, ludi Mac!
Zar

se

ne

sjea?

Vivijana? Ba mi se svia.
To si
ti izmislio, Mac?
- Ne, gospodin Melkior.

1419

Ona ga pogleda kao koko

nagnuvi

glavu

jednom

pa

prema
drugom

ramenu, jednim pa
drugim okom - s dvije
miline.

On

problije-di.

Neko klupko mu se naglo

smotalo
pod

dijafragmom,

osjeti

aj u jednjaku, sladak.

1420

- Lijepo ime. Ba vam

hvala

Melkioru

govorila
taknuvi

je

licem

njegovo rame
umiljatom
ATMA

zahvalnou.
ga

pogleda

zasluno. - A ti si, Mac,

ipak svinja!
Zbog

onih

orlova!

Ipak

nisam toliko glupa. to e

1421

ovdje

misliti?

da

sam

neka...
I papige! Ne, ti si doista
svinja, Mac Adame!
Rasrdila

se

mazno
insinuacije

opravdano-

zbog

udne
gospodina

Adama. Ona je jedna

ena nesretna koja trai
ljubav (iskrenu i istu)

1422

Marinkovi Kiklop
za svoju mladost i eto,
kau, ljepotu... a ovamo
za

danononu

smjenu...

zna se
to on misli pod orlovima.
Doista, to e misliti o njoj
tu gospodin Melkior? A
gospodin Melkior je ve
mislio: gle, pa to je sada

1423

jasno

ona

je...

nimfomanka!
Do dva orla kljunata dan i
no, dan i no... I jo
papige k tome, glupe,
brbljave.
A sada je to bila strast za
otkrivanjem,
poveavanjem
alosti. I zato

za
svoje

1424

je ostao, ekajui, Melkior.

Ali

ona

je

ustala

skupljajui svoje stvarice

u

torbicu.

Seansa

je

zavrena ipak
s nekim izgledima: ima
tamo taj dvorac, pa On u
daljini. A tekoa mora
biti,
boe moj. Na to je navikla.

1425

Hoete

li

pratiti,

me

malo

gospodine

Melkiore? - To da bi ubila
gospodina
Adama. Danas joj nije vie
potreban,
pakostan.
odgajala.

a
Ona

bio
ga

je
je

1426

- No dobro, Mic, - skoi on

i

zapucketa

prstima

hoe li da ti kaem svu

istinu do kraja? - Naas
neto zatrepti u njegovim
zblienim

oicama

kao

elja
za silnom osvetom. Ali se
odmah

rodi

osmijeh

otkrije velike rijetke zube,

1427

kineske, pomisli Melkior.

To

je

kau.

obori

natrag,

Nije

na

otkidala

pogleda od oblaka nad

sobom.
Oekivala je munju. Ali se
oblak
zlatom

obrubio
i

osmjehnulo.

sunanim
nebo

se

1428

- Prekinuli ste me - ree

slatko,

punim

pjenuave

ustima

dobrote.

Netko me
nogom

ispod

stola...

gurnuo, probudio sam se

prerano.

Nisam

jo

sputao

njeno

dovrio, Mic.
Zaas

je

slavlje svadbeno u dvorcu

1429

dalekom, staklenom. Ona

je
uasnuto

gledala

Demiurgove
zube

razigrane

kojima

ide

da

pregrize grkljan
obeanoj
preklinjala

srei.
ne

Ona

je

cijelim

tijelom, ne, smiluj se, Mac.

1430

Vidjela je prekid, propast,

kraj. Ah, kako je teko
postii tu prokletu Sreu!
- Jer ja bih jo imao rei o
vienom...
- Ne, Mac, molim te! Ne
zagoravaj

mi...

ne

zagoravaj... - Ona zajeca

pod ATMOM

1431

Groznim,
usrdno,

gledajui
suzno,

ga
onim

oima koje je htio pokazati

Melkioru.
On mu i dade znak da
pogleda.
Jadna. Melkior je htjede
pomilovati

pokroviteljski,

ali ga njene oi vrate u

1432

stanje

poraenoga.

Pravo

ima

Oi!

ATMA-Neron,

pjesnik tih
Marinkovi Kiklop
suza. Divio se njegovoj
okrutnosti.
-

da

mi

malo

dlan

pokae?... Da ti kaem i
svretak? - On segne za
njenom

1433

rukom. Ona sakrije ruke

za leima. - Daj, nije tako
strano.

Smjekao

se

gore
ATMA,
svemoni.

divlji
U

bog,
njegovim

rukama treptala je jadna

mala enja za
Sreom.

1434

Melkior ustane. Ona ga

pogleda s molbom; htjede
ga zadrati, no rije joj
umre
na usnama. ATMA se ne
osvre,
nasamo,

on

je

Melkiora

njom
je

iskljuio
jednostavno. Pozvao me
na

manevre,

zakljui

1435

Melkior i promrmlja neki

pozdrav kao
molitvicu protiv uroka. Na
stubitu zagrabi po dvije
stepenice i pobjegne,
ranjen, u svoju sobu.
Marinkovi Kiklop
Sutra ete ga dobiti, lie
betela,

obeao

je

rii

1436

avao prvom asniku anelu

Nirvane. Sutra raj afionski.
Makar

limb

betelski,

samo da ga logika ove

noi
ne

sasijee

otrom

kristalno

geometrijom

izvjesnosti. Njemu koji je

preao

1437

Osmerostruku

stazu

Uiteljevu ovaj rii gad

asklepijad nudi list betela
da njime
pokrije svoj sramni strah
pred nestankom. 0, Purna,
zato nemam snage tvoga
duha

1438

u ovoj divljini? I ti si se
spremao na put u divlji
kraj nastanjen moda i
ljudoderima kao i ovaj
moj

divlji

arhipelag.

Upozorio te Uitelj: Purna,

to su
ljudi estoki, okrutni, nagli
u srdbi, bijesni, nasilni.
Ako ti dobace u lice

1439

rijei zle i uvredljive, ako ti

se u srdbi usprotive, to
e misliti?
Ako mi dobace u lice rijei
zle i uvredljive, evo to u
misliti: to su sigurno
ljudi

dobri,

koji

mi

dobaciju rune rijei, ali

me ne udaraju rukom niti
bacaju

1440

kamenje na me.
Ali ako te udare rukom i
bace kamenje na te, to
e tada misliti?
Mislit u da su ti ljudi
dobri, da su mili, jer me
ne

tuku

batinom

ni

maem.
Ali ako te udare batinom i
maem?

1441

Dobri su to ljudi, mislit u,

ljudi mili, koji me udaraju
batinom i maem, ali
mi ne oduzimaju ivot.
Ali ako ti i ivot oduzmu?
To su dobri ljudi, to su ljudi
mili, mislit u, koji me s
tako malo boli
oslobaaju
gadosti.

tijela

punog

1442

Dobro, Purna, ree tada

Uitelj Gotama, ti moe
ii onim barbarima. Idi,
Purna,
osloboeni
utjeeni

oslobaaj,
tjei.

Kad

stigne do nirvane uini

da i
drugi tamo dou.
Marinkovi Kiklop

1443

0, Veliki Gotama, kako da

se odlijepim od proklete
elje za postojanjem? Ja
znam
svetu istinu o boli, ali ja
volim svoju bol. Bol mi
kae:
jesam

ja

jesam,

dok

1444

jesi i ti. Ja sam tvoje oko,

tvoja ruka, tvoja utroba,
tvoj pupak kojim te majka
vezala za ivot. Kad mene
nema, ti ivi zato da bi
me ekao cijelim svojim
tijelom,

svojom

milju,

svojom sudbinom. Ja sam

tvoje postojanje, ja sam
tvoja

1445

svijest o tebi, ja sam ti.

Hoe li radosti, hoe li
smijeha, hoe li
zadovoljstva? - ja u ti ih
dati. Ja dajem dan, jer
sam no, dajem svijetlo
jer
sam mrak, dajem misao
jer

sam

strah,

dajem

1446

ljubav jer sam smrt. Ja

sam sve.
Daj

mi

boli,

Veliki

tako

jasno

Gotama!
Jer

sve

je

sraunato
postojanja.

na

muenje
Lanci

kauzalnosti,
krialjke pojmova, kavezi
silogizama, ARS MAGNA.

1447

Lullusov

izum

za

otupljivanje
pameti,

idiotski

razuma.
COMBINATORIA,

kodeks
ARS
trik

kartakih varalica.
Lukavac, meetar, lupeki
posrednik,

svodnik

Terminus Medius, varalica

s lanim

1448

identitetom, s dvostrukom
ulogom - sad subjekt S,
sad predikat P, sad me
vidi,
sad

me

arobnjak

ne
-

vidi

arlatan,

ljubavnik dviju bludnica Premisa,

misteriozni
anonimni

tip
otac

M,
sina

1449

kretena zvanog Conclusio.

A pradjedovi
Principi,

tetke

Kategorije! Deset tetaka!

0,

Aristotele,

Aristotele!

uzdie prvi asnik. Osjea

uasno identitet svoga
tijela

po

skoranje

predujmu

boli

1450

transsupstancijacije u jelo
i blato
ljudodersko,

Stagirit

mu nudi da poljubi prije

misterija pretvorbe Princip
Identiteta, da ne bi preao
u novu supstanciju samo
tje-lesno-bolno, osjetilno,

1451

kao govedo. Nije dostojno

jedne Svijesti da ne zna
da to tijelo to u kotao
bacaju

ljudoderi

nije

samo suma osjeta, kaos

boli,

uzdrhtalo

klupko

straha, ve
ona sama, ona - teorijska
Svijest, uvijek prisutna u
svome kontinuitetu, ona -

1452

logiko Ja koje - ako hoe moe izvesti i silogizam

po bezgrenoj djevici
BARBARI: Svaki je ovjek
smrtan - ja sam ovjek - ja
sam smrtan.
arlatan

arobnjak

mistifikator

zove

ovjek.

je,

ovjek?

to

se

dakle,

1453

ovjek

je

Terminus

M,

Srednji pojam u silogizmu

smrti.

Ja

sam

Subjekt,

Predikat
mi je kotao s kipuom
vodom, moje meso, zubi
kanibalski,
banane

pod

stablom

1454

netom snesena, jo topla

banana.

To

je

moja

Nirvana, o Gotama!
Marinkovi Kiklop
Osjeao je svoje tijelo u
elucu

puritanskom

eljom

za

povraanjem.

Autofagija

1455

sasvim

dobar

termin,

pomisli, a moe se uivati

i sirov, tko voli.
Tko voli jo ivjeti ovdje?
Svi. Svi ovi to bi noas
htjeli ispiti svoje salo,
izgristi

svoje

meso,

progutati sve tjelesno, sve

pojavno na sebi i ostati
jedno

1456

isto Ja an sich bez usta i

drijela

(sami

su

sebe

prije pojeli), jedna

neulovljiva,
svijesna

nejestiva,

Monada,

raspolae

koja

arielskim

moima osvete:
sve

vidi,

sve

zna,

sve

moe. Ali sve to, dakako,

1457

samo

privremeno,

dok

opasnost
mine.

onda,

molim

natrag moje tijelo, moja

usta i drijelo i crijeva i
sve
ostalo

crijevno

crijevovodno,

sve

i
slasti,

blaga i blaenstva MeneFenomena

1458

molim natrag. Takva je

bila pogodba. Takva je, tko
kae da nije! Samo, to mi
pada na um, da vam sada
damo

reinkarnaciju

jednog

reptila,

jednog

krokodila,
a? Pa klop-klop, derete
ljudodere - pojavno, a
glava an sich

1459

kantovska,noumenon-ska
ivi

idejama?

Kakva

samsara!
Da

proirimo

krug

zadovoljstva i na hrkanje.
Stari se mornar oslobaa
svoga
umora gotovo bi se reklo
historijskog. Sie snagu iz
tropske noi, iz sna, iz

1460

mira, puni rezervoare za

sutranji dan. Tko zna to
ga eka?
-

Doktore,

gurnite

ga,

probudite ga! - uje se

zapovjedniki

glas

komandantov.
- Prvo, zato ba ja? - iti
asklepijad

kroz

smijeh

pakosni. -Drugo, zato

1461

buditi ovjeka koji spava

bezbrino moda prvi put
u

ivotu?

tree,

komandni
most je potonuo skupa s
lijepim

brodom

"Menelajem". Ovdje smo

na jelovniku samo

1462

kao razliita jela, prema

ukusu domaina, to je sva
razlika meu nama.
- Vi ste jo uvijek pod
mojom

komandom,

ne

zaboravite. I to ratnom! S
posebnim
ovlatenjima,

skreem

vam pozornost. Vi znate

kako se u ratu kanjava

1463

otkazivanje

poslunosti,

ne?
- U ratu? S kim smo mi u
ratu?
-

Mi

smo

domovine

ovdje
pod

dio

ratnom

mobilizacijom. Mi smo pali

u ruke
neprijatelju,

ratnih zarobljenika.

statusu

1464

- Mi smo ovdje dio prirode

u prirodi, gospodine, ako
jo mogu tako da vas
nazovem.
neprijatelji?

Kakvi
Ovo

su

Prijateljski otoci, a mi smo

hrana ovim
prijateljima,

gospodine

Zalogaju. Provijant.
Marinkovi Kiklop

1465

Marinkovi Kiklop
Prvi

asnik

se

smijao

zajedljivo u svom dijelu

mraka. Agent i upravitelj
stroja
rigali

su

bezobzirno

mrnju na lijenika. I po
koi se vidi da ne moete
biti s

1466

nama,

Bog

vas

iskljuio,

oznaio

smradom

kao

je
vas

stjenku,

govorili su u
mrak lijenikov i alili to
mu ne vide lica. No bolje
za njih da ga nisu
vidjeli.
kupalo

Njegovo
u

se

lice

zadovoljstvu:

1467

govorite,

govorite,

vi

odabrani,
vi isti, vi lijepi! Ukusni,
mirisni,

aromatini,

gurmanski obroci. Vi
delikatese!

0,

da

si

blagoslovljen, Smrade moj

iskonski! Ti si meni oklop
kornjain,

1468

bodlja
pueva,

jeeva,

kuica

brzina

zeeva,

apa medvjea, rog

bivolski, snaga lavovska,
otrov

zmijski,

lukavstvo

lisije, krilo ptije, crnilo

sipino,

gadost

salamandrova.

Postoje

mravojedi,

lastavice

muhoderke, kameleoni,

1469

pauci,

razni

insektovori,

ali nema stjenicodera. Ja

sam

stjenica

meu

ljudima!
Stjenka

smrdljiva,

noobdija vaih bdijenja,

vampir
muitelj

vaih

groznica,

1470

vaih nesanica. Ja plazim

po vaim lijepim snovima i
pijem vau istu, zdravu,
slatku krv. 0 vi, nadbiskupi
ljepote,

kucnuo

je

as

odmazde!
- Probudite ga! - izdere se
najzad kapetan, jer je stari
mornar hrkao reklo bi
se pomamno.

1471

Kako

spavati,
predbaci

moete

tako

ovjee?
mu

ljubazno

upravitelj stroja
nakon to ga je dobro
prodrmao i razbudio.
-

Ato

da

radim,

gospodine inenjeru? No
je... - ree mornar nevino.

1472

- Da. Ali vi hrete! - izdere

se kapetan.
- Ah, doista? Oprostite,
nisam

znao,

gospodine

komandante -ispriava se
ozbiljno mornar. - Sigurno
vas budim. Da, kau mi da
rokem strahovito. Nikad
nisam uo, ali govorili su
mi i momci na brodu da

1473

rokem. To je meni ostalo

jo
iz mladih dana. I nos sam
dao operirati zbog toga,
pola funte mesa su mi
izrezali, proirili rupe, pa
nita, hrkao sam i dalje.
Hrem i hrkat u,
gospodo, im se okrenem
na lea. Tu nema pomoi.

1474

Nego

jedino

da

me

okrenete na
bok...
- Ma ne radi se o tome, do
avola! - ljuti se kapetan.
- Nego, kako moete,
razumijete li, kako moete
hrkati tako bezbrino?
- Ja ne znam kako mogu,
gospodine

komandante.

1475

To je valjda samo od sebe.

Ali
namjerno nije nikako, tako
mi...
- Ah, blaena budala! uzdahne kapetan.
- Moe biti - uzdahne i
mornar, iskreno. - A to se
hrkanja tie,

1476

okrenite vi samo mene na

bok, ako vam se ne gadi, i
hrkanje

odmah

prestati.
Kad bih ja to uo, sam bih
onas prekinuo. Ali kad
ovjek to ne uje.
Zanimljivo, svi uju, svi se
bude,

samo

grenik

1477

nikako.

Zanimljivo.

-1

nasmije
se stari bezazleno svome
otkriu.

Svi,

prokleti

hrka

ali
-

onaj
ne

ponavlja
on za sebe i smijeno mu
je to. I ponovo mu san
pada

na

zadovoljstva.

oi.

Od

1478

- A on se jo i smije! bjesni kapetan. - Zar ne

shvaate

vi,

prokleti

idiote,
da e vas ovi crni moda
ve

sutra

poderati
grenika u

skuhati
kao

avoli

1479

paklu? A vi se cerekate,
umjesto

da

mislite

tome!
-

Ato

da

mislim,

gospodine? Ja znam da
sam veliki grenik, pa ako
me ovi
vragovi poderu, nee me
oni tamo. teta je samo

1480

za

gospodina

glavnog

kuhara.
Dobar ovjek. Sigurno bi
bio otiao u raj da ga ovi
vragovi nisu pojeli. Pojesti
onakvog ovjeka, ne, to je
bogme nepravda. Koliko
mi je puta, sad vam to
mogu

1481

rei,

dodavao

vae

oficirske hrane. Jedi, veli,

stari, to je dobro. 0, i te
kako,

gospodine,

dobro

vrlo

hvala

vam,

na

vaoj

gospodine,
velikoj ljudskoj

dobroti. A kakav je tek

aljivac

bio

gospodin

1482

glavni kuhar! Jednom tako

stojim
ja...
- Gle, on bi sada priao
anegdote, dosadno mu je
- promumlja kapetan.
Stari mornar shvati da ga
nitko ne slua, okrene se
na bok i zaas zaspi
bezbrino.

1483

Sutradan

se

brodolomcima

u
plaljivo

rodi slabana nada kako bi

moda moglo sve
jo dobro krenuti. Nije se
pripremao nikakav kanibalski

ruak.

Na

jueranjoj
kuharovoj
miroljubivo

lomai
se

dimilo

1484

zeleno

granje,

zbog

rastjerivanja
otrovnih insekata, pomisli
asklepijad,

pametna

mjera. Eto, da se juer

kuhar
sjetio da pred kotlom odri
neki religiozni govor, bio
bi za sto godina

1485

proglaen

svecem

barem
njegovo

ili

muenikom,
bi

se

ime

spominjalo u katedralama
kranskoga

svijeta.

Ovako su za njim ostali

samo ovi nabrekli trbusi
sa
"Menelaja", koji ga usrdno
proklinju to ih je tako

1486

briljivo nakljukao smru.

U
naselju nije bilo nikakvih
priprema za neke osobite
sveanosti. Uroenici su
besposleno

tumarali

uokolo koliba uklanjajui

se golim enama koje su
ih zbog

1487

ale pljeskale po blistavo

crnim stranjicama. Majke
su

tupom

ravnodunou
dojile

svoju

mladunad,

ak i po dvoje odjednom,
na
. ^1
Marinkovi Kiklop

1488

svakoj

sisi

po

jedno.

Odraslija djeca sa zaviu

su motrila hranjenje malih
sisavaca i prstima krala
kapljice

mlijeka

prodrljivih malih njukica;

sa
slau

su

oblizivala

ljepljivo oslaene prste. U

1489

umi

je

bolno

vritao

jedan
majmun
djeak

kojeg
oprio

Pridruilo

mu

je

crni

ugarkom.
se

zatim

itavo pleme
solidarno i urlikalo s njime
protestirajui

bijesno

zboru. Onda se javila

1490

cijela

uma

stranim

urlikom.

Uvrijeen

majmunski

narod.

Ljudoderi su se
smijali nemonom bijesu
majmunskom
izazovno

dobacujui
razdraljive

protuurlike.
Nato

se

majmunsko

vritanje
pretvorilo

1491

neku vrst opeg plaa i

naricanja,
priznanja nemoi i poraza.
I zaas je mir zavladao u
dungli.
Nekoliko

uroenika

naoruanih sulicama izveli

su brodolomce iz kolibe i
odveli

1492

ih u umu. etiri gola

odlinika s "Menelaja" s
dlanom umjesto smokvina
lista
prooe kroz selo pored
golih ena dentlmenski
oborena pogleda, umirui
od
stida. Samo je prvi asnik
svojim

dugim

bijelim

1493

prstima pedagoki obgrlio

svoga
nehajnog miljenika kao da
ga

poduava

nekim

elementarnim vjetinama.
Slab ak,
pao bi na prvom ispitu. Ali
nije to, nego prvi asnik
palube prkosi elementima:

1494

on pravi humor od svoje

bijede. No nitko to i ne
primjeuje. A njemu nije
ni
stalo do toga; dri svoje
kormilo

ruci

za

svoj

raun

smjeka

se

gadljivo.

1495

Uz gole idu i dva gada

(nejestiva)

odijelima.

Stari mornar pokazuje vrlo

razgranani

radoznalost:

brzim pogledima ispituje

nebo i podneblje, stabla,
kolibe, ljude, ene i djecu,
prislukuje pjev ptica, riku
zvijeri, um vjetra u

1496

kronjama,

odjednom

ree
sa

zadovoljstvom: " Pa ovdje

je, sveca mi, sasvim
dobro".
Doktor

hoda

malo

odvojeno od grupe kao to

je hodao cijeloga ivota.
Ipak s

1497

razlikom! Sada se on sam

odvojio,

odjeven,

ak

gizdav, svjestan svoje

strahovite

superiornosti

koju je jako isticao pred

ovim usranim

golaima.

Pred
ovim
blesavog

stadom
koje

blaga
sa

1498

smijenim dostojanstvom
bivih ljudskih
konvencionalnosti stidljivo
krije

svoje

genitalije.

Kojeta! Kao da je u tome

pronaen neki blai oblik
ove

zaguljene

situacije?

Kao da e oni tim svojim

tuno
nosovima

objeenim
ovdje

nekoga

1499

okirati?

Izazvati

revolt

javnog stida?
Povrijediti

moralnu

osjetljivost ovih dama to

se i same gole eu i ne
obraaju
nikakvu

panju

na

prisutnost tu neke gole i

uzbudljive mukosti.
Marinkovi Kiklop

1500

No im su zali u umu
prvi asnik ispusti svoga
smeuranog sveca i stane
pomno
ispitivati

floru,

plodove,

vakati

grickati
lie,

granje, korijenje. Onda se

odjednom

izbezumljeno

obrati doktoru:
-Dakle?

1501

- to, dakle?
-

Pokaite

mi

to

drvo

spoznaje!
- Ah - sjeti se doktor - vi
traite

svoje

alkaloide?

Nadam se da emo neto

pronai za vas. Lie Piper
Bette. Samo ja ne znam
kako stablo izgleda. Ali

1502

palmu

Areca

Catechu

poznajem. Viao sam je. I

njeni oraii sadre veliki
postotak alkaloida. Samo,
ona

je

vrlo

visoka,

betelovi orasi su na vrhu,

treba
se popeti.

1503

- Penjanjem me plaite? nasmije se prvi asnik. To je jedna od vjetina

pomoraca koju jo nisam
zaboravio.
-

Ne

sumnjam.

Samo,

hoe li ovi dopustiti da se

penjete tako visoko?
- A kamo u im pobjei? U
nebo?

1504

- To pitajte njih. Ali ja

znam

doda

rii

asklepijad lukavo -ovjeka

kome bi
dopustili da se penje.
- Vama? - ree prvi asnik
i

odmjeri

ga

podsmijehom. - Ti bi se
penjao!

1505

- To jo ne znam. Osim
toga

za

tu

majmunsku

vjetinu nikada nisam bio

sposoban.
Ali

staroga

ne

bi

spreavali...
- Mislite, njega ne kane...
kuhati? - ree prvi asnik
bez zavisti. - A ni vas

1506

nee - doda oklijavajui. Vjerujte,

nije

mi

krivo.

Odnosno, svejedno mi je.

A
gledajte ove nae kako su
navalili na banane.
-

Da,

upravo

gledam.

Ugljikohidrati
bjelanevine.
noas lupati po

i
Pa

se

1507

trbusima mea culpa.

Doista, kapetan, upravitelj
stroja i agent lakomo su
ljutili banane. Oko njih
su

samo

etverokrake

letjele
ljuske

kao

ispaljene ahure. Glad im

je potisnula

1508

sve strane none misli;

oni su se hranili bezumno,
gotovo idiotski, ne mislei
vie na tako skoru i jo
gore - na tako stranu
smrt. Ali odjednom, kad je
mladi
kanibal
novi

bacio pred njih

naramak

banana,

1509

kokosa, ananasa, mango

plodova,
sladorne

sri

trstike

te

ljepljivo slatkih ruiastih

indijskih smokava,
kapetanu kao da je neto
sinulo. On se estoko lupi
po

svom

izboenom

svakako
inteligentnom elu:

1510

Marinkovi Kiklop
- A znate to, gospodo? Pa
oni su nas izveli na pau!
-

Jedva

promrmlja

jednom!
doktor

uz

osmijeh saaljenja.
- Oni nas tove! - gotovo
zajeca prvougroeni agent
s uasavanjem.

1511

Tako

je,

gospodo

konstatira

posramljeno

upravitelj stroja -oni nas

kljukaju
kao tukce.
I

sada

nastane

bolno

buenje

brinom

naruaju

mame

Prirode.

Djeica se smjesta

1512

odbiju od dareljive sise.

Osjete kako im u elucu
buja, kako plazi i ljapka
po
kai od slatkih plodova
strana ivotinja. Kao da
su jeli ive salamandre,
takore, ohare, sva im se
utroba

uzbuni

panici

1513

iznenadne

katastrofe.

Svaki
obgrli po jedno stablo i
stane

iz

sve

snage

izbacivati iz sebe svoju

podmuklo
prodrljivu odvratnu smrt.
Odvratnu smrt. Odvratnu
smrt

nosi

sebi

kao

rodni kraj, dragi zaviaj.

1514

Zaviaju, mili raju, tko te

ne bi ljubio. Tamo, tamo
da putujem. I dua se
rastaje od tijela. Odlazi.
Ali prije nego otputuje,
diktira da se uini i
postupi

kako

je

ovdje

odreeno: da se polovica
pokretnog i nepokretnog
imutka

1515

preda
djeci,

mojoj
a

druga

zakonitoj
polovica

mojoj zakonitoj eni na

doivotno
uivanje ako se ponovo ne
uda. Ako li se pak uda, da
se sve od nje oduzme i
preda zakonitoj djeci, ili
pak unucima ako ih bude,
o njihovoj punoljetnosti.

1516

eni da se u tom sluaju

ostavi samo njena lina
oprema

iz

tzv.

miraza,

ukoliko
je

jo

neto

od

toga

ostalo. Item dvije haljine jedna svakidanja i jedna

blagdanska,

item

dvije

promjene rubenine - dva

1517

kombinea, dvoje gaice,

dva
grudnjaka, dva nosaa za
arape, a sve to po jedan
bijeli

po

jedan

crni

komad
(zbog event. korote). Isto
tako dva para arapa, od
toga jedan par crnih (s

1518

razloga kao gore). Item,

dva

para

cipela,

jedne

bolje, jedne loije (bolje

neka
budu crne s razloga k.g.).
Da joj

se oduzme sav

nakit, ukljuujui u to i
brani
prsten

koji

njezinom

novom udajom gubi svoje

1519

sakramentalno znaenje i
postaje
ukrasnim predmetom, koji
da se oduzme. Da se u
ostavinskoj

masi

odredi

svota (po
tekuim
njezin
razreda

cijenama)

za

pogreb

prvoga

(bez

mise

zadunice) i da joj

1520

se u sprovodu nosi vijenac

ispleten od trnja i kopriva
sa utom vrpcom na kojoj
e

pisati

DOI,

DOI

DRAGANA. Da se ukopa u
zaseban grob, a na plou
da joj se
uklee TU POIVA MOJA
MILA KOJA ME JE LJUBILA -

1521

DO GROBA- POKOJNI MU
I. Akad se
bude

zakucavala

sanduk, da se...
Marinkovi Kiklop
Kuc, kuc, kuc - estoko
kucanje

na

vratima

prekine Veliki testament

Ali jo nije

1522

dospio ni da upita tko je, u

sobi

se

pojavi

Ugovo

nacereno lice.
-

Doista,

doista

vam

kaem - i u tri koraka

stigne

do

otomana

na

kome je leao
Melkior. - Vi od sebe inite
neto to ni Bog nee
moi vie razumjeti. Leite

1523

li dugo ovako? I, dakako,

matate?
- Pa, neto sam mislio odgovori Melkior proteui
se kao da se probudio.
- Mislio? Pa i ja prezirem
tijelo,

Eustahije

preljubazni. "Ali Bog sloi

tijelo

1524

najhuemu

najveu
Pavao.

udu

ast."
Sav

sam

dade
Sveti
danas

duhovan. Duhovno
lice bilo je kod nas na
ruku, neki stanoviti don
Kuzma.

To

pokupi po

moja

mama

1525

crkvama i dovede kui. A

on je sav duh, tijela vie
gotovo i nema.
- A ui ima... ogromne? Melkior

se

podigne

na

lakat i zainteresira se ivo.

- Neto kao bivi elefant.
Vi ga poznajete?

1526

- Ah, jadni don Kuzma. Melkior

ga

vidi

na

invalidovoj vagi, jadnog,

svadljivog, za gram svoga
mesa. - Mnogo smo mu
krvi

ispili.

Bio

nam

je

kateheta.
Ali onda je bilo krvi u
njega, silovite.

1527

- A sada, da vidite! Dies

irae. Jedan od onih to
stupaju pred gnjevno lice
Gospodnje. Moja je majka
odlazila u kuhinju kako ne
bi nad njim plakala. ak
se
ganulo i Kalistovo crvljivo
srce. Zavjetovao se u dui
da sedam dana nee

1528

odlaziti gluhoj. A otii e

sutra, naravno. Nema u
njega ba nimalo tjelesne
stidljivosti, osnovne vrline
jednog oca.
-

Takvoga

sina

doda

Melkior kao amen.

-

zato

smatrate

vi

mene
tako

1529

nesposobnim za duhovno
uzlijetanje? Neisti duh
koji proizlazi iz oca...
-

Proizlazi

Filioque.

iz

sina.

Teoloko-

seksualni problem svake

familije.
Zato se i posvadio Istok sa
Zapadom. Vie je volio da
se oslanja na oca,

1530

iskusnijega. Seksualni duh

jeste

nehotini

sina,

tvorac
kanjeni

sladostrastnik
koji

plaa

skupo

svoju

malu kratkotrajnu sreu.

Sin je njegovo prokletstvo.
Njegov inkarnirani svijesni
seks

koji

mu

se

1531

neprestano

mota

pod

nogama kad mu se
javi elja. Budno uho u
bludnim

noima,

sumnjiavo oko to vreba

njegove poude
s nepravednim i okrutnim
gaenjem.

Jadni

koji se mora stidjeti

Marinkovi Kiklop

roditelj

1532

svoje mukosti, jer ga je

njegov

muki

potomak

ukopio u svojoj fantaziji.

- Ja gledam na stvar vie
ekonomski.
mukost

Kalistova
prilino

optereuje
obiteljski budet.
- A vi biste htjeli da on tu
stavku prebaci na vau

1533

mukost?

Jer

ona

ima

pravo
na financijsku pomo koja
proizlazi iz jednog stidnog
odricanja, pravo na rtvu?
A

zato?

ime

je

va

potovani klipan zasluio

vie veselja? A moda je
tamo ve

1534

nastupila i panika pred

posljednjim trzajima? Bez
veselja, bez poezije,
naprosto,

neko

tuno

provjeravanje?
- Nemojte, zaplakat u! uini Ugo komino planu
grimasu. -Sanjat u Kalista

1535

in flagranti s gluhom i
estoko

navijati

za

njega.
-1 trebali biste, da ste vie
samostalna muka jedinka
a manje glupavi tatin
spermatozoid
svojoj
ideju
roenju.

koji

glavici
o

je

pronaao

bezgrenom

1536

-1

vi

biste

ba

tako

odluno meni uskratili taj

mali izvor prihoda? Ako je
to
dozvoljeno,

ja

sam

propao. Ako nema grijeha,

ne

mogu

prodavati

oproste. AKalisto
je

krupniji

primjerak

grenika i mogu vam rei

1537

da

kod

mene

jeftino

prolazi. Neka
pokua kod onih u crkvi,
pa^e vidjeti boga svoga.
Nauljao bi grena koljena
kao
dromedar. Pa pokajanja,
zavjeti,

korisne

odluke

nikad vie... A kod mene

se moe

1538

i nastaviti, uz neznatnu
odtetu,
kaete

dakako.
da

sam

jo
bez

razumijevanja!
Ja sam milosrdan. A on,
kako

se

odnosi

svom

prema

legitimnom

"spermatozoidu"?
Prisiljava ga da prodaje
stare

eire!

Ja

moram

1539

odlaziti

na

sastanak

ljubavni
kao suiavi romantik, s
pjesmama u depu, jer
nemam kinte da djevojku
odvedem u
kavanu. Duan sam svim
konobarima.
e

mi

Razbolit

jetru

Thenardier
iskljuvati.

1540

se

od

vlage

po

parkovima. Ali Bog vidi

moju

bijedu,

poslao

je

toplu jesen.
Ah! - uzdahne Ugo bez
ale. Iz depa izvue neke
papire i baci ih na stol. - A
moram se jo i s rimama
muiti! Ne moe se nita

1541

sa

slobodnim

stihom.

Gledaju
vas nekako odsutno kao
krave i bave se svojom
milju:

od

dva

metra

izala bi
haljina uz tijelo, ali za
plisiranu suknju trebat e
vie... Ne, bez rima se ne

1542

moe. To je jedino to one

razumiju, granje - sanje.
Klepetanje. Ali to im
privue

pozornost.

Strahopotovanje.

Dive

se. Kako se samo slau te

rijei,
boe, boe! - imitirao je
zadivljenu gusku.

1543

Melkior

se

smijao

na

otomanu: "Onda pravite,

dragi Parampu, rimovane
stihove".
Marinkovi Kiklop
- Ah, ne smijte se pjesniku
-

praktiaru,

premudri.
pomozite,

Eustahije
Radije

1544

vi lako pravite te rezance

koje rado kljucaju nae
koke. Sluajte:
Umrla je stara nada. Rujna
jesen nemir nosi. Blagi
fluid...
i sad bi trebalo da se tu
neto deava u kosi, ali
nemam rime na nada za
trei

1545

stih. Blagi fluid... sada struji u tvojoj kosi. Ali

nekako mi ne zvui, ne
ini li se i vama, blagi
Eustahije?
- Da, pokvaren je ritam u
druga dva stiha - ree
Melkior. -Morali bi biti
trohejski

osmerci

kao

prva dva. Stavite ovako:

1546

Blagi

fluid

listopada

struji
sad u tvojoj kosi.
Ugo

ga

oduevljeno.
talenat!

poljubi
"Ah,

vi

kakav

to

samo

onako... saspete iz
rukava".
Ugo-dan
mu

glu-pan.

sine:

Krpice

Onda
za

1547

Vivijanu! Ipak s njom ima

sastanak
veeras!
listopada

Blagi
struji

fluid
sad

tvojoj kosi. Trait e da joj

upie
u

spomenar,

fluid

listopada. A to je to fluid,
dragi? To je sigurno neto
prosto?

1548

- Mogli ste joj napisati

neto bolje - ree ustima
na

kojima

se

osuio

osmijeh.
- A zar nije sada dobro? uplai se Ugo. - Ah, koji
ste vi pokvarenjak! A
ovamo: napii listopada!
Podvalili ste, Eustahije? Pa
da, to je banalno nada -

1549

listopada. Stvarno, glupo.

Vidite, kakvi ste!
- Ne brinite, njoj e to biti
divno. A-ha, ula sam u
poeziju! Ako je ula za
Lauru, vi ste Petrarca.
- Ma, Eustahije sumnjiavi
-

zine

Ugo

zaprepateno
velike plombe -

kao
pokae

1550

za koga vi mislite da ovo

piem? I jo se hvalite, ja
sam psiholog, poznajem ja
njega. Ne, vi mene uope
ne

poznajete.

Danas

zarunica ima roendan, a

nemam,
jadan, ime da joj kupim
dar. Pjesmu nosim, sonet,

1551

eto,

kad

hoete

ba

sasvim da
me ponizite.
- Umrla je stara nada, to
je zarunica, a blagi fluid
struji u kosi Vivijane ree

Melkior

ustane

nemirno.
- Ah, koji ste vi libidolog,
Eustahije nepogreivi!

1552

Marinkovi Kiklop
- Znai, priznajete!
- Priznajem. - Ugo obori
oi kao mala grenica. Ali...

ali

sve

neduno,

isto,
kao

na

Idealno.

prvoj
U

tome

priesti.
i

stvar. Jadna zarunica.

jest

1553

Melkior ju je viao s njim

u veernje sate, odreene
za nju. Kavana "Gita",
uglavnom

za

studente,

vona salata i kava, vrlo

jeftino.

Ili

kino,

Nelson

Eddy i
Jeannette

Macdonald,

Rose Mary, I love you.

1554

Dirljivo. Ona je voljela u

kinu
plakati.

Perfektan

film.

Starija od njega tri, etiri

godine, najmanje, modna
krojaka,

mrava,

tanke

noge,

bokovi

grudi

duge

kvadratni

spljoten

tur,

1555

skupljene
dvije

svezane

skromne

pregrti

ispod djevianske bluze,

na bradi
bradavica s tri otporne
dlake. Tri palme na otoku
sree. Nije ga voljela,
Melkiora. Raditi u njegovoj
sobi

gii-gii

sa

zarunikom, to je voljela.

1556

Ali

zarunik

akutne

je

napadaje

ljubavi.

Na

dobivao
drugih

posljednjoj

godini
studija

kolegica

proljee,
Umrla

etnje,
je

stara

Cica,
soneti.
nada.

Zarunicu
je spremao u garau (tako
se

govorilo,

studentski)

1557

ve

devet,

onda

kolegicom
Cicom do zore. A zato se
i zarunica ne bi zaljubila
u nekog drugog? Ideja za
raskid, ti si kriva, a ja sam
ti

tako

vjerovao,

nevjernice. I jo gore.

ah,

1558

Odveo je u zooloki vrt. U

proljee se ivotinje pare,
ene to vole gledati,
uspaljuju

se.

majmunskim

Pred
kavezom

sam je to priao, upravo u

asu majmunske
sree.
stajao

njene
je

strane

mladi

1559

promatrao uzbueno. Ona

je mijenjala
boje u licu, ljubomorno.
Idemo, dragi. Glas joj se
kidao kao da se umorila
od
tranja. A on ju je gurkao
na mladia ne bi li je
pogledao, ne bi li ga

1560

pogledala, ne bi li planula
meu

njima

velika,

neodoljiva

ljubav,

povodom
majmuna, a on slobodan,
s

Cicom,

sonetima.

proljetnim

Luda

nada,

uzaludna.
Umrla je i ta nada. Mladi
se,

onanistiki

zateen,

1561

uklonio. Pardon. Ona je

ipak
pogledala za njim (inilo
mu se) onako, majmunski.
Mora da se neto rodilo u
njoj. I bio je ljubomoran. I
posvadio se. Ti si opica
jedna obina, uspaljena!

1562

Ti bi sada sa svakim. I ona

je plakala. / love you. A on
ju je pomilovao po
rijetkoj

kosi

poveo

umu iza zoo-vrta i radili

su gii-gii kao majmuni.
- Kad je tako isto, mogli
ste joj ipak napisati neto
bolje. Melkior je etao

1563

po

sobi

osvetnikim

osmijehom. U njemu je
cvjetala
klimi

tuga

malog

Raspoloenje

blagoj

oajanja.
lakog

otrovanja. Umor.
Zijevanje. Humor.
Marinkovi Kiklop
- Mogli ste, mogli ste srdio se Ugo izgubljeno. -

1564

Ani

vremena

nije

bilo.

ekao
sam poslije ruka da od
Kalista

naplatim

kurvarinu, a onaj don...

va kateheta
razvezao o svojim crvenim
krvnim
kraja.

zrncima.
Mami

zrnce jedna

za

Nikad
svako

1565

suza, a Kalisto problijedio

od straha. Jedva sam ga
odmamio u moju sobu na
malo
ivahniji razgovor u etiri
oka. Vas sam naveo za
svjedoka
jutronjem

njegovom

1566

kretanju oko glavne pote.

Ne srdite se. Pa to, i tako
vas ne trpi? Ali to je
upalilo, mogu vam rei.
Osim toga, naveo sam i
roendan,

dar

za

zarunicu.
Nemam, veli, uplatio sam
za ogrijev. A i ona opet (tj.
zarunica) svaki as ima

1567

roendan.

Ah,

sinko,

sinko, kad e stati na

svoje noge? Ah, tata, tata,
ja ve
pola

sata

stojim

pred

tobom na svojim nogama.

Ah sinko, ti si nitko i nita.
Ah,
tata, ti si netko i neto.
Poto

smo

izmijenili

1568

diplomatske

note,

pristupili smo
izvrenju

ugovora

reparacijama.
ispljunuo

evo,

Kalisto

jednu

UVAJTE
JUGOSLAVIJU. - Ugo odbaci
uvis

doeka

na

dlan

komad srebrnog novca od

pedeset

1569

dinara - Hopla!
- Bit e veeras za Dajdam veeg stila.
- Ane, veeras e stil biti
vie damski - ree Ugo
triumfalno. -Tihi lokal s
pristojnim

konobarima.

Moraju se stihovi aptati u

koljicu
uha.

jednog

malog

1570

Samo, kad bi bilo malo

petrarkizma,

dolci

ire,

dolci sdegni e dolci paci.

Blagi
fluid listopada, oh, quelle
difference! Osim fluid sve je ostalo na nivou
Kalistove ljubavi. A moda
vi

imate,

Eustahije

1571

irokogrudni, neki stii u

vaim
otpacima? Dajte, o veliki
Cvrano, iskru svoga duha
jadnom Christianu, da bi,
uz
vlastitu

ljepotu,

vaom

poezijom obdario Roxanu.

-

Nemam,

Christiane,

ba

jadni
nimalo

1572

duha.

emu

duh

uz

takva usta od uha do

uha?
- Spomenite jo i plombe,
sasvim

me

dotucite,

ljubazni Eustahije. Zar se

takve
stvari govore ovjeku koji
drui ide na sastanak

1573

ljubavni?

Pa

jo

tim

vaim
listopadom u depu!
- Molim, odbacite ga, Melkior se baci leima na
otoman. Opruge zajecaju
bolno.
-

Odbacite?

metnem?

to

da

Oktobar?

0,

1574

Eustahije okrutni! A gdje

vam je ona ta
ja

sam,

dijete,

aren

pelivan? Sjeate li se, za

Minu?

Onda

ste

skoro

sifonom
dobili po glavi. Pa recite,
tko vas je spaMarinkovi Kiklop

1575

sio?

Eto,

tu

mi

dajte.

Odgovarala bi mi i inae,
to

jest

raspoloenju

uope
stanju moje due.
- A tko zna gdje je tooo... Melkior je zijevao do suza.
Glad ga je morila.
-

Gle,

Zijevate.

dosaujem.
Eustahije,

ne

1576

budite ivotinja, posudite

mi pjesmu.
-

Ne

znam

gdje

je,

razumijete li? - a mislio je,

gdje

bi

mogla

biti?

utom
fasciklu s Mininim jedinim
pismom,

javlja

da

se

vraa zaruniku, zbogom.

Zbogom,

1577

Mina. Takvih oiju nikad

vie... Da mu dam, da
osvaja

Vivijanu?

0,

zbogom,
draga, bit e gorak san
mojoj

trpkoj

pogrbljen

noi

kad

bdijem.

No

vedar tebi
bio ovaj dan, a ja u...

1578

- Govorite mi je, Eustahije

preslatki, ja u je zapisati.
Imam jo vremena da je
nauim.
- Zaboravio sam. - Ne
mari ako jednom (moda
pijan)

sve

svoje

tuge

suludo
ismijem, ta ja sam, dijete,
aren pelivan...

1579

- 0, boe, zar ni jedne

strofe ne znate? Eustahije
milogledi, makar jednu
strofu,

molim

Kleknuo

Ugo

otomana

Melkiora u
sljepooicu.

vas.

pored
cjelivao

1580

- Ja sada idem. Ti zaklopi

cvijet,

eto,

toga

se

sjeam.
- Jo, jo.
- Kad sunce zae, mislim
da je tako bilo. Ali moda i
nije. Ne znam. I zbilja
vie ne znam. Zalud cjelov
tvoj.
-A to? -to?

1581

- Zalud cjelov tvoj?

- To je - idite doavola! Melkior ustane. Sada se
bojao da se Ugo ne sjeti
tih
naivnih stihova za Minu.
Ne bi ih mogao sluati iz
njegovih usta.

1582

- Ja sada idem. Ti zaklopi

cvijet

Ugo

je

aptao

patetino.
- Pa idi.
- Ali to je neupotrebljivo,
Eustahije bezumni. Sto u
s tim kad sunce zae?
- Pomokrite se i legnite. A
kad sunce izae, padat e
bombe. Rat! Razumijete

1583

li, Parampione bezumni?

Rat! - vikao je razdraeno.
Glad je u njemu razvijala
zvjerski

nagon

rikanjem.

Cijelo

za
svoje

jadno
Marinkovi Kiklop
izmueno tijelo osjeao je
tu

prisutno,

bezumnom glasu.

svom

1584

No

dobro,

dobro,

Eustahije grozni. Ne treba

pjesme.

Nemojte

vikati.

Idem
goloruk protiv zmaja kao
onaj junak biblijski... ne
znam vie koji.
Uplaio se Ugo te vike. Ali
kad

je

Melkior

pripalio

cigaretu, on i sam uzme

1585

jednu

zamoli

vatre.

Melkioru je ruka drhtala

dok

mu

je

pripaljivao.

Vidio je u
svijetlu

ibice

izbrijano

lice,

loe
bludne

debele usne, rastvorene

konjske
nozdrve i to elo nisko,
idiotsko,

upola

obraslo

1586

gotovo

ravnom

irokom

crtom
gustih

crnih

majmun.

To

zakljuak

obrva

je

bio

kome

se

otapao njegov bijes i

oticao

mirno,

ak

nasmijeeno.
-

Eto

vidite,

Eustahije

dobri. - Smijeio se i Ugo

1587

crnim

plombama.

Avi

odmah
rat!

zbog

moga

udvaranja.
tamo

malog

Pustite

laje

preko

neka
La

Manchea. Dobit
e ve po gubici od naih
strieva,
plai.

zato
Mi

papagali. -

to

smo

nas
mali

1588

Ugo

se

veselio

Melkiorovom
nasmijeenom

licu.

Koliko je sati? Idem na

elektrinu

stolicu,

brrr...

-sav se strese i pogleda

umiljato. - Milost,
Eustahije okrutni. Dajte mi
makar onaj umorni korak,
neki dan ste mi ga itali.

1589

Evo

mene,

isposnika...

tamnog
Kako

ide?

Dajte, ne mogu ii ovako.

- On rairi
prazne ruke bespomono.
- Ne gnjavite, Parampione.
- Melkior je ponovo bio
mrzovoljan.
ATME

Dolje

kod

1590

danas

popodne,

lijepo.

Htjela se upoznati? Pitati

ATMU. - A otkud znate da
ona
voli stihove? Povedite je
na govei gula. Bar e
znati

to

je

to.

Na

"govei
gula"

eludac

zajaue

mueniki. Gulaa bi jeo.

1591

- Vi je, znai, poznajete? Ugu su se obrve stopile s

kosom, od uenja.
-

Donekle

odgovori

Melkior navlas nehajno. Ona je primitivna.

- Ah, to su aporci onog
Mandrakea tu ispod vas! Ugo udari nogom u pod. -

1592

Rekla

mi

je

da

je

on

svakako eli upoznati s

vama. Dakle, primitivna?
Melkior ne odgovori. Ona
se nije htjela upoznati?
Dobro je to sam onako
otiao.
Dobro je.
- A to ete misliti - ree
Ugo odjednom - ako vam

1593

kaem da ona u meni

trai,
kako da kaem... oslonac,
to

jest

druenje

intelektualno
na

najviem

duevnom
nivou?

Lice

mu

se

nadimalo i svaki as e
prsnuti
Marinkovi Kiklop

1594

smijeh. Ugo se zabavljao.

-

vi

kaete

"govei

gula"! - i odista smijeh

prsne.
Melkior se i sam nasmije
kiselo, s nekim moralnim
gaenjem. Ona misli da
ga je
ulovila

"na

najviem

nivou", on se ruga s njom.

1595

Ona gradi njihovu ljepljivu

vezu
na bazi "due", on je dri
u tom pekmezu kako bi
mu bila slaa. Ali one vole
ovakve,

ba

ovakve

lupee koji se s njima

sprdaju. Dat e svaka sve
to trai,

1596

ak i one glavne drai.

Znam

da

zabavlja

se

samo

sa

mnom,

mangupe. A ja tebe
stvarno

volim.

potee

niz

iskrene
ljubavi. Ah,

ali

suzica

obraz

od

prezrene

1597

moj dragi, nesretan bio,

zato si me ostavio? Zar ti
nisam ja vjerna bila, zar
te nisam ja ljubila? - Jesi,
draga, jesi mila, ali si mi
dosadila.
"Druge

ene"

ili

"Don

Juanova jahanja", priruni

roman za naivne djevojke,
koje

1598

zbog priroene njenosti i

obiteljskim

odgojem

steene

stidljivosti

prilikom
stupanja
odnose
bestidne

u
teko

ljubavne
podnose
grubosti

mukaraca, no ipak
povjeruju njihovim lanim
ljubavnim

izjavama

te

1599

tako

doivljavaju

svakojaka
bolna razoaranja koja ih
kasnije prate kroz cijeli
ivot,

zagoravajui

im

duu
runim sjeanjima, pa kad
se udaju ni svome muu
koji je njihov Spasitelj i

1600

Otkupitelj od sviju zala, ne

smiju priznati svu bobu
tugu zbog one svoje
mladosti koja je bila toliko
neiskusna daje mogla biti
toliko puta prevarena od
onih silnih mukaraca to
su im guili djevianske
jecaje svojim medvjeim

1601

apama i silili ih da rade

neto to je bilo toliko
sramno i strano, te im se
desi

da

sanjaju

najuasnije snove i u snu

trae

muku

pomo

posveenom branom
krevetu od svoga dobrog i
strpljivog supruga kako bi
se makar naas oslobodile

1602

mune prolosti, oistile

od

nepristojnih

elja

uzvisile do prave enske

istoe te proivjele svoj
ivot u branom skladu i
ljubavi sve do svoje smrti.
Amen.
Ugo se kesio nasred sobe
gledajui Melkiora s nekim
oekivanjem. Postao je

1603

nestrpljiv, urilo mu se, a

ovaj

se

dao

neka

razmiljanja.
- No, jeste li smislili koliko
je dug Kineski zid? Putate
da vas ekam kao
fijakerski
hramom
zavrite
obred.

konj
dok
svoj

pred
unutra
misaoni

1604

- Pa to ekate ako vam se

uri? - otrese se Melkior
nestrpljivo. Zaelio je da
ostane sam, da u osami
oblizuje

svoj

opreni

papak.

Danas

sam

nagazio kao maak

zbog zlatne ribice. ATMADemiurg.

Da

li

doista

1605

"ubrzava

historiju"

mnome?
Vjetica

makbetska.

Melkiore, bit e kralj

Marinkovi Kiklop
Vivijane!

Bit

kralj,

Melkiore, bit e kralj! I

nee biti pobijeen dok
se

1606

velika
ne

uma

bernamska

pomakne.

Tko

bi

mogao pomai umu? Oh,

divnoga li
proroanstva! Bit u kralj
vivijanski,

tan

tantalski,

tan tankov-ski, tan tanadi

izreetan,
balkanski. Hura!

mrtvac

1607

Zdravo,

tane

dajdamski! - obrati se Ugu

dubokim

naklonom

cerekajui se ludo.
-1 zbogom. Nai emo se
noas

pustari

dajdamskoj. Triput za me,

triput za te,
a tri puta nek je njoj! U
pustari

dajdamskoj.

1608

Zbogom! - i okrene se od
Uga,
legne

potrbuke,

zarije

lice u jastuk i ne izusti

vie ni rijei.
Prede
Poto

maak
je

ranjeni.

ostao

ranjene misli
tako, neki grad

sam,

suce. Eto

1609

od ispijenih boca sazidan.

Pijanice boce ispili i grad
sazidali. Grad proziran,
bocama

naikan.

Staklengrad. Zvuangrad.
U grad zalutao vjetar i
pjeva na grla
staklena

stanarima

pijanstvu usnulim. Spava

1610

grad u pjesmi staklenoj. A

u
svakoj

boci,

kuici

prozirnoj, po jedan budni

lar, u drugoj po jedan
penat
srditi. Lare, spava li? pita
penat srditi. Kako bih, kad
mi je dunost bdjeti

1611

nad domom usnulim? Zar

je ovo dom? srdi se penat
srditi.

atrijima

patricijskim
smo stajali na postoljima
mramornim,

uz

bok

samog Jupitera i Venere

predivne, a
ovo? tu me gui Bakhov
zadah

smrdljivi!

Taj

1612

ustajali alkoholni vonj, taj

smrad
kiselkasti! U flai staklenoj
ivjeti,
svemoni,

o
i

Jupitere
zvati

se

penatom!
To je stan za gutere il
abe

krepane,

za

embrione prasee i fetuse

i nedonoad

1613

pobaenu

zbirkama

institutima,

kolskim
patolokim
a

nije

boravite ipak
jednog boga. 0, boga ti
tvoga, penate, srdi se lar
strpljivi. Nit nas kia moi,
nit

nas

bije

mraz,

svijetlo nas kupa i sunce

1614

nas

grije

vjetar

nam

svira kao
Orfej premili. Ba dobro su
se ovi ljudi sjetili da grade
Staklengrad. 0, lare
predobri, te pijanice sada
snivaju

svoje

snove

prljave, a kad se probude

lajat

1615

e ko paad jedni na
druge i pobit e se kao
divlji slonovi i slomit e i
slupati taj Bocagrad svoj
smijeni, prozirni, jer je u
njem divlji Bakhov duh
uzidan.
Ne vjeruje lar strpljivi. Ali
jednog dana lijepoga, ba
kad je Staklengrad na

1616

suncu divno blistao, bijel i

zelen

zelenkasto-plav,

probudie se pijanice
proklete, protegnue se i
protrljae oi i zbog zijevanja glasnog - mutavog
zametnue
poklae

kavgu
se

zvjerski

okrutno i razorie ba do
temelja svoj

1617

zelenkasto-plavi
Staklengrad to je na
Marinkovi Kiklop
suncu divno blistao. Nije
ni boce na boci ostalo.
A lari i penati beskuni
skupie se i odluie da
potrae
gradove.

druge,

bolje

1618

I pronaoe gradove nove,

nerazorive i uzee asne
slube u njima, slube
pazikua,

upravitelja

mirnih domova za starce i

portira u hotelima druge
kategorije, jer u njima je
uniforma
admiralska.

gotovo

1619

Jastuk je bio sav slinav

pod

njim,

od

zavisti.

Ugova? emu bjeati od

misli
emerne? Ugova je ona
(njegova),

Vivijana.

Ugova.

sam

uvao

misao da bih je

tu

1620

ba sada izgovorio, u sebi.

Postojati

znai

otresati

tugu sa sebe. Tu unutra, u

utrobi, izlije se iz nekog
tajnog izvora i iri se po
tijelu gorko. Tuna koa,
tune oi, i nos u tuzi
objeen. Da joj se izvor
zatvori?
mene. 0,

Eto,

nema

1621

da nema mene! Da sam

titrav

zrak

to

osmijeh

njene usne... Pjesma za

Vivijanu.
Pjesma
njene

I...

to

usne

osmijeh

ini

tako

lijepim! Zato nisam bauk

koji iri
mrak po njenoj (kakvoj?)
sobi?

Kakvoj

sobi,

1622

doista? Bludnoj. Po njenoj

bludnoj
sobi. Ali ovo, za sada,
izvan pjesme. - Nou uz
nju strepim, a zora me
zatjee
meu

zavjesama

pjesmom njenih snova i

uzdaha. - Pjesma snova,
hm... i uzdaha k

1623

tome.

Ali

neka

pjesma

pjeva drhtaj hladna stakla

od njenog daha... a - ha. 0,
da nema mene, bio bih s
tobom u istome trenu, na
istome

mjestu

jedno

savreno
dvoje, u tvom srcu srce
moje, a u mome (jasno)

1624

tvoje. Tvoje ruke i ne slute

kada

mahnu,

mene

krenu...
Nesretniku ne bje dosta
muke i on se pjesme mai.
Neuspjela

ljubav.

Ima

neto
trulo u korijenju poezije. I
cvijee

raste

iz

gnoja.

1625

Zagnojena

dua

Vivijanom,
najpoznatijim

prirodnim

gnojivom u gradu. Duik i

fosfor.

Tonu

formulu

sastava
zna Maestro. Pitati Justusa
von Liebiga, da se otkrije
tajna. Tajanstvena

1626

genetika

sila,

oplodnja,
cvjetanje:

duevna
poetsko

Ugo,

ATMA,

Maestro, ja, a
vjerojatno i Fredi - Plejada
strastvenih

poeta

vivijanskih. Akoliko ih jo
ima
onanistiki

malodunih,

anonimnih,

sakrivenih u

1627

svoje mrane sobice, u

svoje
oajnike

brade,

muiavih

trubadura,

inspiriranih

nonih

glodavaca to danju
skupljaju

slasti

njenih

pokreta, a nou preivaju

puni
prolazne,

nje,

sluajne,

1628

djevojko iz moga kvarta

koju sam gledao kako... un
eclair... puis la nuit!
-Fugitive beaute... ne te
verrai-je plus que dans I
eternite? Iz njenih fosfata,
sulfata,
vjenosti.

nitrata

klijaju

1629

Traaa-tata,

ta-raa-tata,

taratata,

tatata-taaa...

Truba preko u
Marinkovi Kiklop
vojarni

poziva

na

spavanje. Osam sati. Kao

kokoi,

glavu

krilo,

Bezbrino.

Nad

vojnici, i
hri!
tobom

bdiju

strae,

1630

deurni, poarni, i stric

ministar
vojni, i otac kralj, i mati
otadbina.
Truba pozove Melkiora na
ustajanje,

na

strepnje

od

budnost
dana

sutranjeg.
Ustane

nervoznim

zijevanjem. Rije sjutra u

1631

ustima vrlo pogodna za

zijevanje.
Jo

jedan

zijev,

mutavi

pijev gluhonijemog. Stoji

nasred sobe, besposlen.
Sto
sada? Crv samoe uzme
vrtati,

neizdrivo.

eludac zacvili tuno kao

pas za

1632

vratima.
Bijeli je stari sjedio s
orijaem.

vodnici

na

mjestu-voljno, s Elzom na
svom
uglu.

Za

treim

stolom

studenti-veterinari,
krupni
glomaznim

primjerci,

sve
s

1633

gestama

"stranih

pijanica". Da se zna, oni

lumpuju. Kurt ih je, pijano
pripitomljene, rastvarao u
svom nihilizmu. Proces je
bio u toku.
-

Ima

li

ti,

Kurt,

primjer, djevojku?

na

1634

emu?

beznadno

ree

Kurt

saevi

ramenima.
- E, vidi, a ja imam i
znam emu.
Budui lijenici domaih i
pritipomljenih

ivotinja

cerekali su se gledajui na

1635

stvar medicinski. Imali su

bistru

matu.

Kurt

je

ozbiljno utio, s licem

pozlaenim

vrlo

istananim prezirom.
- Da si makar i kobili
zavukao

ruku

stvar...

Veterinari

preuzeli

neku
su

1636

inicijativu. Kurt se izgubio

u smijehu.
- Ali... - pokuao je rei, ali
se nita nije ulo.
- A to sam ja, valjda,
ugav?

vie

vodnik

uvrijeeno. - Zato me ne
bi
htjela? Reci, Elza, sama,
neka uju.

1637

Zato

se

ljutite?

Ukrstila Elza svoje bijele

ruke na prsima kao da
neto
krije. - Ba ste udni.
- Eto, jeste li uli, mamlazi
garnizonski? ivi bili pa
vidjeli. Obui u ja nju

1638

kao dvorsku damu, svu u

bijelo. Hajd, Elza, ivjela, u
tvoje zdravlje!
- A ja mislim, kume, da u
oni slabi - uketa bijeli
stari.
- Nisu - rikne orija.
- Niu? Abombe? Svaki
dan

bombe.

Kau

Londona vie nema?

da

1639

- Ima.
- Ima? A imaju li oni, moj
kume, brod kao Bimark?
Govori e da je to takva
snaga, da mu je samo
gospodin

Bog

ravan.

Nikakvi ga topovi ne mogu

potopiti.
Marinkovi Kiklop
- Mogu.

1640

Mogu?

Ja

am

vidio

Viribu Uniti, zna kume,

devettopetnaete
uBokiodKotora.
Strah te bilo i pogledati
ga. ABimark je jo jai.
Straan je.
- Nije.
- Nije?

1641

Nije.

Englezi

imaju

Georga V. -Petoga? A je li
jak?
-Jak.
- Kao Bimarkl
- Jai.
- Dva puta? -Tri.
- Puta?
- Da. I uope. - Orija uini
neku

gestu

stisnutom

1642

akom

koju

na

koncu

spusti na
stol, snano, da su ae
zazvonile.
Melkior

se

smjesti

za

stolom do vrata, skromno,

iako je mogao ulaziti u
"Ugodan

1643

kuti" s vanou starog

posjetitelja. Njegov ulazak
izbavi Kurta iz kruga
veterinara.
- Ah, gospodin profesor!
Dobra veer. - Kurtova je
ruka sama potraila
Melkiorovu i

stiskala

je

srdano. - ime moemo

1644

posluiti,

gospodin

profesor?
Melkior
jetre

zatrai

na

komadi

aru,

ili

tako

neto, mravo.
-

Ah,

bojim

se,

znate,

gospodin profesor... slabo

danas stojimo s mesom govorio
nesretan,

je

Kurt

jako

popravljajui

1645

stolnjak. - Bezmesni dan,

gospodin
profesor. Meso jedu vojske
- govorio je ganuto. - Rat
je veliki gurman, jede
samo fine stvari. Meso...
Covjetinu,
Melkior

osobito,
sebi

ree

surovo,

tako da je Kurt neto uo.

1646

- Ovetinu, to ostavljamo
Englezima, ha, ha - Kurt
se milo naali. - Pitat u
mamu ima li to za vas.
Zaas se vrati s radosnom
vijeu, konspirativno, ima
lijep komad teletine, to
kao

za

odrezak,

vas,

pa

dobro?

beki
Dobro.

1647

Kurt, dobro. Izvrsno. Kurt

dade mami
znak

glavom

"dobro"

sjedne

odmah

Melkiorom

za

stol,

mama pripremi
"beki".
Marinkovi Kiklop

i
s

dok

1648

Moda sam i slabokrvan,

desni su mi blijede. Otuda
valjda taj defetizam. Jetra
su dobra za krv, kau. Da
se ima to proliti za kralja
i otadbinu. Da se bori,
krv da lijes, bato! Zato,
eto, Vae Velianstvo, ja i
naruujem jetru kod Kurta,

1649

upravo zbog te krvi, da je

lijem. Kakav bih ja bio va
podanik bez krvi, Vae
Velianstvo?

to

da

prolijem za Vas? Suze? I,

kukavico! Suze babe liju,
junaci
krv. Znam, tako je. Krv je
ustavni

smisao,

1650

kvintesencija

moga

podanitva,
epopeja kraljevstva. A da
ja ovako... natoim malo
Vama u flaicu, pa da me
pustite, a? Jer u mene ba
nema mnogo toga... Ajok,
bato, nema zabuavanja!
To

1651

stjeni-cama

daj

garnizonskim

buhama!

to sam ja tebi, u neka,

to li?
Oprostite,
Velianstvo.

Vae
Mislio

sam

samo, zato se ne propie

doza, to
jest... da, doza koju svaki
od

nas

treba

da

1652

pridonese.

Jer

ovako,

nikad se ne
zna koliko se trai. A znate
kakvi su poreznici Vaeg
Velianstva, te razni
generali,
protekcija,

pa

korupcija,

veze.

Ja

bih

samo da se napravi malo

reda u

1653

tom pitanju, i nita vie. I

onda

(oprostite)

ima

drugih tekuina u naem

podanikom tijelu. Zato
se toliko inzistira ba na
krvi? Zar se ne bi moglo i
neto
Eto,

drugo
na

prolijevati?

Maestro,

na

primjer, preao na pivo

upravo

1654

zbog...
- Pivo, gospodin profesor,
ili moda aicu vina?
Kurt mi rijei ita s usta,
do

avola,

ili

je

neki

telepat, to li?
- Zar

sam

Kurt?

sumnjiavo.

rekao pivo,
upita

ga

1655

- No moete i vino. Toga

barem ima u ovoj zemlji.
Ali pivo bolje ide uz
"beki", zar ne?
Da, uz beki hm... bolje
ide pivo. Maestro zna: uz
beki... zato on pivo.
- I to su neki intelektualci,
oh, majko moja - otpoinje
Kurt svoje jadanje. -

1656

Same prostote. S njima

ovjek

uope

ne

moe

razgovarati. Kao da su s
neke druge
planete.
- Lumpaju - ree Melkior s
dosadom. - Valjda neto
slave. -Htio se otarasiti

1657

Kurta, da bi mogao u miru

razmotriti to pitanje krvi...
na pragovima
historije...
- Aja njoj, ekaj, mala, da
ti neto apnem na usta,
ha, ha, ha... -1 dobio si
po gubici?

1658

Dobio.

nisam

mirnije

mogao

joj
rei,

staloenije...
Marinkovi Kiklop
-

Eto,

to

duhovitosti,

su

njihove
gospodin

profesor - skandalizirao se
Kurt
trljajui svoje vlane ruke
s

kratkim

debelim

1659

prstima. -Same prostote.

Moja
sestra
njima.

vie

ne

Bolji

podoficiri,

sjedi
su

asna

s
ovi

rije.

Primitivni,
ali pristojni. Kad sestra s
njima sjedi nikad se ne
uju proste rijei. Jedan je

1660

u nju i zaljubljen, htio bi

se

eniti,

-osmjehne

hm,
se

hm
Kurt

opratajui mu
tu ambiciju. - Inae nije
lo ovjek, simpatian. Ne
bi nas smetalo to je
podoficir, ni Elza nema
velikih kola, ali kakva je
to budunost? Podoficir

1661

jedne slabe vojske, a onda

pitanje

koliko

trajati?

Rat

je

e
tu

to

pred

nama.
Radi se o mjesecima... a
moda i danima - apne u
povjerenju.
On zna, on zna, on... ovim
debelim prstima... mijesi
neto...

1662

Melkioru se uini da je
osjetio

sebi,

nekako

usput i sluajno, neto kao

strah
od Kurta. Ili... kako da se
to objasni? - prisutnost
stranoga, i zatee sebe u
nesvijesnom lukavstvu da
se

sauva

krugu

1663

Kurtovih

simpatija,

da

zadri njegovo
povjerenje, ne bi li se ta
Budunost

malo

jasnije

iscijedila iz Kurta, ne bi li
se mogao saznati ba taj
dan, taj da...Trebalo bi
sada tek malo protusloviti,

1664

malo posumnjati... jednom

gestom, ah, tko to zna,
tko to moe znati kada e,
izazvati Kurtovu in-for-miranost.
Ali ne uini gestu. Melkior
se

tek

osmjehne

budalasto laskavo i osjeti

glupost

1665

razmazanu po svome licu

kao ukoenu kozmetiku
masku.

stidno

obori

glavu nad
stolom,

kao

razmiljanju,
sugerirao

nekom
da

Kurtu

bi
svoju

mlitavu
ravnodunost
sudbinom.

elio

pred
je

da

1666

njegovo

ponaanje

Kurt

shvati kao
uzvienu

indiferentnost

ovjeka koji se naprosto

ne bavi tim pitanjima i od
svega toga ne razumije
nita.
-

napokon,

tko

zna,

gospodin profesor? - ree

1667

Kurt

uzdahnuvi

bespomono.
Zovne

ga

majka

iz

kuhinje. Zaas se vrati s

jelom i aom pjenuavog
piva.
Melkior navali na hranu
pohlepno, a eludac mu
se

zahvaljivao

mrmljanjem,

tihim

1668

uivajui. Uivao je i Kurt

gledajui
gostu

kako
prija

dragom
njegova

kuhinja.
Beki odrezak u bezmesni
dan. To-je-san, to-je-san,
to-je-san. Melkior u sebi
zaplee beki valcer - traa-lala-tra-a-lala. - A ono,
pitao sam fatera, ono je

1669

obina octena kiselina odjednom

zaape

Kurt

nagnuvi se do Melkiorova
uha. Namoi se cigareta i pusti
da se osui. Popuiti je
treba

naglo

neposredno

prije
pregleda. Srce
Marinkovi Kiklop

1670

skae

kao

ludo,

nema

takvog specijalista koji bi

se sjetio... A posljedica
nema
nikakvih, ve za dvadeset
minuta

opet

je

sve

normalno. Izvlaili su se
oni tako
s fronta u prvom ratu.
Fater

je

bio

Einjahrig-

1671

Freiwilliger, ginuti nikome

nije
bilo

milo...

za

austro-

ugarskog cara. Habsburzi

su

bili

nesrea

za

germansku
misao. Dobro je to ih je
avao odnio. Svreno je s
bekom
"Na

valcer-politikom

1672

lijepom plavom Dunavu"

za sva vremena. Sada je
istom austrijska provincija
nala
svoje

pravo

mjesto,

zajednici Velikog Reicha.

Ne

ini

gospodin
profesor?

li

vam

se,

1673

Melkior promumlja neto

kroz zalogaj. Njegovo se
tijelo

opijalo

hranom,

Kurta je
primalo

tamo

nekim

pomonim valom svijesti i

registriralo kao gurmanski
dodatak

1674

ovoj muzici mirisa, okusa,

vakanja, gutanja. Beki
odrezak, Strauss u ustima.
vakao

gaje

troetvrtinskom

taktu

u
i

smijeio se carski.
- Drago mi je, gospodin
profesor, da volite nau
hranu.

1675

0, da, o da, volim i vau

sestru i vau mamu i sve
njihove odreske i bifsteke i
sarme
Osjeao

i
je

pisanice...
da

mu

pribliava

se

tema

ljudoderska i on je
odbaci sa strahom. I opet
ovaj Kurt nadahnjuje tu

1676

mesnatu

kanibalsku

derainu!
0, kurtoazni Kurt!
Ostavio
povraaju
dungli.

sam
u
Agentu

ih

da

oblinjoj
je

bilo

vrlo loe.
Izvrnuo se na lea i urlao
od bolova. Prijatelji mu
gurali prste u usta, sjedali

1677

na trbuh, guili ga, davili

da

bi

se

to

bolje

ispovraao. Najradije bi ga
zadavili!

Svratio

je

pozornost uvara. Jedan

od njih ve otiao u selo
da javi.
"Ubit e ga," - ree lijenik
asniku

povjerenju.

"Tko? Zar nai?" -

1678

"Domaini. Tako svuda na

svijetu postupaju seljaci s
oboljelim grlom stoke." "Zato

mu

ne

"Nema

pomognete?"

pomoi. To je akutni colitis

na nervnoj bazi.
Kad bi govedo na pai
odjednom

poelo

1679

razmiljati, dogodilo bi mu
se to isto.
Moda bi mu trebalo rei
otvoreno da tim grevima
sebe vodi ravno u kotao."
"Pa recite mu." - "Recite
mu

vi.

Meni

nee

vjerovati. Osim toga, vi

ete to

1680

uiniti njenije." asnik ga

odmjeri s prezirom. Prie
grupi oko agenta i jednim
gestom zaustavi svu tu
utopljeniku

terapiju.

Nae se nad pacijenta i

ree mu
ozbiljno: "Gospodine, oni
bolesne ne jedu, ve ih

1681

odmah ive spaljuju da ne

bi
ostale

zarazili.

dakle,

biti

Morate,

zdravi

ako

elite jo ivjeti... makar

neko
vrijeme."
djelovalo.

To

je
Agent

doista
ga

pogleda sabrano, bezbolMarinkovi Kiklop

1682

na lica i odmah ustane.

ak mu se i osmjehne
uljudno,

znak

neke

zbunjene
zahvalnosti. "A sada neka
dou da vas vide, jedite
to zdravije moete,
gospodine, to vas jedino
jo moe spasiti." No sada
i svi ostali navalie na taj

1683

jedini izlaz: prihvatie se

pomamno
doktor

plodova,

promrmlja

preda

se: pi,
antropoidni

majmuni!

pljune s gaenjem.
-

Ma

to?-

uasne

se

odjednom Kurt. - Da nije

dlaka?

On

prisustvovao

kao

daje

1684

hranjenju

nekog

maloljetnog
prijestolonasljednika.
- Kakva dlaka? - zaudi se
Melkior.
- U jelu? - strepio je Kurt. Ali to je nemogue.
- to vam pada... Zato
dlaka?

1685

- Pa tako ste nekako...

pljucnuli?... - objasni Kurt
oklijevajui delikatno.
- Ah,

to - nasmije

se

Melkior. - Pljunuo sam na

jednu svoju misao. Kurtu
je
odlanulo. "Jo au piva?
Ja

astim,

gospodin

1686

profesor."

To

da

se

proslavi
odsustvo dlake. "Ne hvala,
Kurt.

Moram

ii."

Kurt

pravi raun "jedan

Wienerschnitzel,

jedna

salata - ..." a
bijeli stari pria., "i onda
on, moj ti i kume, a njim
preko krovova. A zna

1687

kako

krovovi...
njim,

kosi

londonski

Nita.

On

razbojnik

bjei.

Skae
kao

maka.

dimnjak,

Sad
ad

a
a

gromobran. Ali detektivu

zapne noga i padne u ao a, jadna li mu
majka

preko

jednog

1688

razderanog lima i prereze

grkljan,
kume

ti

kucavicu!

moj.

ilu

Krv

mu

silna

udari na vrat, urkom curi

preko
krova pa u lijeb. Krvava
je kia pala. A moj ti
razbojnik, zamisli kume,

1689

pritri,
svom

pritri

priskoi

progonitelju

i,

stvarno, neprijatelju, be
premiljanja razdere krilo
od svoje koulje i zaustavi
mu krv. Bio bi policajac
iskrvario i umro one na
krovu da ne bijae ra u
razbojnika."

1690

Melkior je dugo popravljao

kravatu, stezao svezicu na
cipeli lijevoj, na cipeli
desnoj,
gnjeio,

razmekavao,
valjao

cigaretu

meu prstima... i onda, i

onda?...
"u razbojnika ulovili." I
onda?

1691

"I onda, moj kume, to am

htio

da

kaem,

da

svakog ovjeka ima ra. I

u
najgoreg razbojnika ima
ra,

kao

to

pokazuje

ovaj sluaj. A to je bio

jedan
strani ubojica. I jo kau Dotojevki!"

1692

Melkior ode razoaran, uz

Kurtova

dubokonaklona

dovienja.

Dostojevski?

Svi se
obraaju

Fjodoru

Mihajloviu

sa

svojim

malim monMarinhovi Kiklop

strumima.
Dickensu,

Obratite
firmi

za

se
tihu

1693

suut.

Ne

proglaujte

maloga gada,
sposobnog da smisli malo
zapleteniju

intrigu,

Ivanom Karamazovim, a
svakog milog
idiota knezom Mikinom.
Uzalud se pozivamo, tu
literatura
opravdava.

nita

ne

1694

Osjeao

je

sitost

osloboenje

kao
nakon

uivanja u grijehu. I sada

se kaje.
Javlja

se

svojom
kad

je

Savjest

svitom
apetit

zadovoljan. A

sa

principa
usnuo,

1695

to se nije javljala kad je

bio budan Mesoder Veliki
i urlao po svojoj praznoj
smonici? I sama je sluila
kod njega na dvoru kao
luda za punom trpezom i
priala mu - za vrijeme
bekog

odreska

brodolomcima
zbog tvoje

(koje

si,

1696

fabule,

prisilio

da

povraaju) kako se bogato

hrane

otkrivaju

novu

vjeru svoje
egzistencije:
dakle,

biti

"morate,
zdravi

ako

hoete jo ivjeti, makar

neko
vrijeme. Zato jedite to
zdravije moete, to vas

1697

jedino jo moe spasiti."

0,
mnogo

ste

lukavi,

Madame! Potraili biste vi

i

masnija

mjesta

Decameronu i
slinili nad pornografskim
slikama.

Cinema-cochon

za jezuite. A zatim: sine,

1698

oprataju ti se grijesi... na
dui. A na tijelu - ostaju
trbusi. Grijesi i
trbusi

fenomeni,

noumeni
et

substratus

est appetitus gloriosus zapjeva

Melkior

kao

Credo

velikoj misi et incarnatus

1699

est... a pred njim je iao

trbuh
pjevuei

sretno

svoju

pjesmicu:
Protiv prediranja postoji
korizma, a sada pjevam i
zaudaram na luk, ali to je
dobro

za

organizma...

zdravlje

1700

Pitat u te ja, moda ve

sutra,

za

zdravlje

organizma, dragi Sancho.

Radi se
moda i o danima, veli
Kurt. A i sutra je jedan od
tih

dana

"radi".

kojima

se

1701

Zbilja, ako to doista pone

sutra?

to

je

sutra?

(Glupan koji bi me uo,

odgovorio bi - etvrtak.)
Sutra

je

vremenska

granica izmeu dva budna

stanja,
izmeu

dva

postojanju.

znanja
Satovi

o
ne

1702

odreuju sutra. Sutra se

samo odreuje
posjetom

Enki,

susretom
noi

s
u

eljenim
Vivijanom,
Dajdamu,

neizvjesnom,
potitenom

noi

oekivanju
prekosutranjeg

sutra.

1703

Veer mi se ljupko smijei

i
obeava

lijep

sutranji.

dan

Meteoroloko

sutra: i dalje lijepo i toplo

vrijeme.

(Zima

dolazak,

produljuje

preljubazno
posljednju jesen.)
Marinkovi Kiklop

odgaa
nam
ovu

1704

na lica i odmah ustane.

ak mu se i osmjehne
uljudno,

znak

neke

zbunjene
zahvalnosti. "A sada neka
dou da vas vide, jedite
to zdravije moete,
gospodine, to vas jedino
jo moe spasiti." No sada
i svi ostali navalie na taj

1705

jedini izlaz: prihvatie se

pomamno
doktor

plodova,

promrmlja

preda

se: pi,
antropoidni

majmuni!

pljune s gaenjem.
-

Ma

to?-

uasne

se

odjednom Kurt. - Da nije

dlaka? - On kao da je
prisustvovao

1706

hranjenju

nekog

maloljetnog
prijestolonasljednika.
- Kakva dlaka? - zaudi se
Melkior.
- U jelu? - strepio je Kurt. Ali to je nemogue.
- Sto vam pada... Zato
dlaka?

1707

- Pa tako ste nekako...

pljucnuli?... - objasni Kurt
oklijevajui delikatno.
- Ah,

to - nasmije

se

Melkior. - Pljunuo sam na

jednu svoju misao. Kurtu
je
odlanulo. "Jo au piva?
Ja

astim,

gospodin

1708

profesor."

To

da

se

proslavi
odsustvo dlake. "Ne hvala,
Kurt.

Moram

ii."

Kurt

pravi raun "jedan

Wienerschnitzel,

jedna

salata - ..." a
bijeli stari pria., "i onda
on, moj ti i kume, a njim
preko krovova. A zna

1709

kako

krovovi...
njim,

kosi

londonski

Nita.

On

razbojnik

bjei.

Skae
kao

maka.

dimnjak,

ad
ad

a
a

gromobran. Ali detektivu

zapne noga i padne u ao a, jadna li mu
majka

preko

jednog

1710

raderanog lima i prereze

grkljan,
kume

ti

kucavicu!

moj.

ilu

Krv

mu

silna

udari na vrat, urkom curi

preko
krova pa u lijeb. Krvava
je kia pala. A moj ti
razbojnik, zamisli kume,

1711

pritri,
svom

pritri

priskoi

progonitelju

i,

stvarno, neprijatelju, be
premiljanja razdere krilo
od svoje koulje i zaustavi
mu krv. Bio bi policajac
iskrvario i umro one na
krovu da ne bijae ra u
razbojnika."

1712

Melkior je dugo popravljao

kravatu, stezao svezicu na
cipeli lijevoj, na cipeli
desnoj,
gnjeio,

razmekavao,
valjao

cigaretu

meu prstima... i onda, i

onda?...
"u razbojnika ulovili." I
onda?

1713

"I onda, moj kume, to am

htio

da

kaem,

da

svakog ovjeka ima ra. I

u
najgoreg razbojnika ima
ra,

kao

to

pokazuje

ovaj sluaj. A to je bio

jedan
strani ubojica. I jo kau Dotojevki!"

1714

Melkior ode razoaran, uz

Kurtova

dubokonaklona

dovienja.

Dostojevski?

Svi se
obraaju

Fjodoru

Mihajloviu

sa

svojim

malim monMarinkovi Kiklop

strumima.
Dickensu,

Obratite
firmi

za

se
tihu

1715

suut.

Ne

proglaujte

maloga gada,
sposobnog da smisli malo
zapleteniju

intrigu,

Ivanom Karamazovim, a
svakog milog
idiota knezom Mikinom.
Uzalud se pozivamo, tu
literatura
opravdava.

nita

ne

1716

Osjeao

je

sitost

osloboenje

kao
nakon

uivanja u grijehu. I sada

se kaje.
Javlja

se

svojom
kad

je

Savjest

svitom
apetit

zadovoljan. A

sa

principa
usnuo,

1717

to se nije javljala kad je

bio budan Mesoder Veliki
i urlao po svojoj praznoj
smonici? I sama je sluila
kod njega na dvoru kao
luda za punom trpezom i
priala mu - za vrijeme
bekog

odreska

brodolomcima
zbog tvoje

(koje

si,

1718

fabule,

prisilio

da

povraaju) kako se bogato

hrane

otkrivaju

novu

vjeru svoje
egzistencije:
dakle,

biti

"morate,
zdravi

ako

hoete jo ivjeti, makar

neko
vrijeme. Zato jedite to
zdravije moete, to vas

1719

jedino jo moe spasiti."

0,
mnogo

ste

lukavi,

Madame! Potraili biste vi

i

masnija

mjesta

Decameronu i
slinili nad pornografskim
slikama.

Cinema-cochon

za jezuite. A zatim: sine,

1720

oprataju ti se grijesi... na
dui. A na tijelu - ostaju
trbusi. Grijesi i
trbusi

fenomeni,

noumeni
et

substratus

est appetitus gloriosus zapjeva

Melkior

kao

Credo

velikoj misi et incarnatus

1721

est... a pred njim je iao

trbuh
pjevuei

sretno

svoju

pjesmicu:
Protiv predircrnja postoji
korizma, a sada pjevam i
zaudaram na luk, ali to je
dobro

za

organizma...

zdravlje

1722

Pitat u te ja, moda ve

sutra,

za

zdravlje

organizma, dragi Sancho.

Radi se
moda i o danima, veli
Kurt. A i sutra je jedan od
tih

dana

"radi".

kojima

se

1723

Zbilja, ako to doista pone

sutra?

to

je

sutra?

(Glupan koji bi me uo,

odgovorio bi - etvrtak.)
Sutra

je

vremenska

granica izmeu dva budna

stanja,
izmeu

dva

postojanju.

znanja
Satovi

o
ne

1724

odreuju sutra. Sutra se

samo odreuje
posjetom

Enki,

susretom
noi

s
u

eljenim
Vivijanom,
Dajdamu,

neizvjesnom,
potitenom

noi

oekivanju
prekosutranjeg

sutra.

1725

Veer mi se ljupko smijei

i
obeava

lijep

sutranji.

dan

Meteoroloko

sutra: i dalje lijepo i toplo

vrijeme.

(Zima

dolazak,

produljuje

preljubazno
posljednju jesen.)
Marinkovi Kiklop

odgaa
nam
ovu

1726

Pedagoko

sutra:

drago

dijete, mora misliti na

sutra.

Politiko

sutra:

Staljin
namignuo

Hitleru

harao? - Hitler odmignuo

-

natiirlich.

sutra: i

Historijsko

1727

kad ljudi otkrie boansku

mo materije, ona zavlada
njima i pomuti im pamet,
uniti

ivot,

onda

proguta i samu sebe i

pretvori se u Silu koja
uniti sve
zakone i nema vie ni
jedne svijesti koja bi je u

1728

ime

Hegela

mogla

proglasiti
glupom.
kad

je

Estetsko

sutra:

ovjek

otkrio

rugobu materije, umjetnici

postadoe
runoga.
sutra:

obrtnici
Geografsko
ovaj

ogromni

poluotok koji ovdje

1729

vidite, zvao se Europa.

Ovdje je ivio dvonoac
koji

je

sastavljao

neke

radnje
koje

su

oni

nazivali

tragedijama, a zvao se
Sekspir. Kako se to ime
pisalo vie
se ne zna, jer je ostalo
zapisano u nekom pismu

1730

koje

danas

nazivamo

ruskim
pismom. Filozofsko sutra:
nee biti sutra. Sila e
ispiti sve vrijeme i
progutati
utonut

sav

e,

od

prostor

sitosti

dosade, u vjeni san. I kad

protee

jedna

vjenost,

protegnut e se i zijevnuti

1731

mamurno,

kao

pijanica

nakon
lude terevenke u kojoj je
sve oko sebe porazbijao, i
pitat e gdje su stvari,
gdje su ljudi? i osjetit e
oko

sebe

samou
pobljuvat

strahovitu
prazninu.

1732

e se od oaja. I nastat e
iz bljuvotina Novi Svijet u
kome e se izlei
senzibilni

crvi

koji

plaziti po blatu i slaviti

njegovu ljepotu. I vjerovat
e da ih je stvorio Veliki
Crv na sliku i priliku svoju i
da On obuhvaa cijeli

1733

svijet svojom duljinom, a

taje tako beskrajna daje
njima neshvatljiva. Jer oni
su mali crvi ograniene
duljine, premda je svaki
za sebe uvjeren daje dulji
od
svih ostalih. I tako e nastati

uvjerenje

1734

nejednakosti meu njima.

I jedna e
manjina uspjeti da uvjeri
veinu kako su oni doista
dulji i da su zbog toga
sposobniji

da

duljinu

Crva

postat

propovjednici,

shvate

Velikog.

tumai

1735

zatim

svojom

vladari

nad

istoduinskom

braom crvima. I buit e

sebi
raskone
blatnim

crvotoine

na

uzvisinama

odakle je ljepi pogled na

blatne
predjele i manja opasnost
od voda i poplava, a i

1736

manja

naseljenost.

gledat e
s

prezirom

dolinama.
zbog

na
Onda

uzvisina

crve

se

meu

sobom zavaditi.
Svaki e htjeti da ima
uzvisinu onog drugoga init e mu se ljepom i

1737

udobnijom - i govorit e
malim crvima u dolinama:
tamo oni drugi izdali su
Crva
Velikog! Propovijedaju da
on i nema tijela nikakva
ve da je sama Duljina
Beskrajna.

ista

Protenost. Dirati u neki

1738

od

atributa

Njegova

postojanja, a
tjelesno

postojanje

jest

atribut najhitniji, to je prvi

korak u nevjerovanje
Marinkovi Kiklop
i gotova izdaja. I zato se
pozivaju

vjerni

Crvu

Velikom u borbu protiv

1739

nevjernika.
planuti

rat

tako

strahoviti

meu crvima i trajat e do

jedne
druge vjenosti. A kada i
ta vjenost proe, kad crvi
sami sebe pojedu u svojim
grobovima...
I ue tako crv Melkior u
crvotoinu koja se zvae

1740

Dajdam. Ah tu ne bijae
crva
Uga ni crvie Vivijane. Ta
odsutnost

pogodi

crva

Melkiora snano u srce i

on se
presavi

bolno

od

boli

unutranje. Znai, skupa

su,

spleteni

bludniko,

klupko

1741

crvi prokleti! Dovue se

do

stola,

sjedijae

za
crv

kojim
podbuhli

Maestro i crv
blijedi Cikorije, ba u trenu
kad

gusjenica

gnusna

Thenardier stavi pred njih

okanj do oknja - dva
oknja.

1742

-1

okanj

trei

donesi,

dadevnjaku pjegavi, za
naeg

Eustahija

prebolnog. Tako pozdravi Maestro, crv

naduti,

dolazak

crva

Melkiora. Cikorije crv

Hazdrubalovi smijae se
smijehom

trzavim

1743

zabacujui snano svoju

kosu plavu
preko

glave

lijepo

vodili

razgovor

izduene.
Oni

su

tihomisniki

za

dajdamskim.

oltarom
Umah

prekinue
konverzaciju umilnu kad
pristupi

Melkior

crv

1744

crvasti,

te

njemu

bi

sumnjiv
taj

muk

iznenadni

dolasku njegovu. I on ne
htje sjesti, ve upita da bi
opravdao

svoj

pristup

stolu njihovu.
- Ne bijae li ovdje Ugo
cr...

prekinu.

na

vrijeme

crva

1745

- Ne bijae, cr - naali se
Cikorije licem nervoznim i
cr ponudi mu stolicu,
koja ree cr crvotono,
zbog svoje istroenosti.
- Samo sjednite, Eustahije
dobri

gurati
Melkiora.

navali
stolicu

Maestro
pod

1746

Rubom sjedala previje mu

koljena

on

sjedne

automatski. -Ve e on
doi da
podnese
uinjenom.

izvjetaj

Podvig

je

vaan... ali nije tako teak

kako on
misli.

Uostalom,

budite

mirni, Eustahije, i tako e

1747

lagati. Ugo je bogodan...

to
jest, bolje je ovako rei:
Ugo je ugodan laljivac.
Melkioru se smrkne. To je
sve

tako

javno,

tako

sramno. A ona je bestid...

- Ne blijedite, Eustahije.
Ugo je ugo-dna nitarija.
Drugo ste vi. Vi teite...

1748

hou

rei,

vi

imate

plemenitih

tenji.

Ono

tamo

moe

dugo

ne

trajati. Ona trai

neto trajno, brano, a
Ugo je ugo-dna veer i
nita vie.
- A to vi mene mijeate u
to? - usprotivi se Melkior i
htjede ustati.

1749

- Traio te don Fernando,

malo prije - zaustavi ga
Cikorije. -Rekao je da e
se
vratiti.
Marinkovi Kiklop
- Mene? Zato?
- Nije poznato - javi se
Maestro, usluno. - Ali bio
je veoma vaan. Dobio je

1750

linu

poruku

Trockoga.
zlovolju

od

na

Lava

Opazivi
Melkiorovu

licu, pouri se
da promijeni temu. - A
upravo

Cikorije

ja

razmatramo jedno pitanje:

dokle to

1751

ide pisano je? To jest, ono

to

kiro-manti

itaju

dlana, to stoji u
horoskopima pod znakom
Lava,

Djevice,

Jarca,

Strijelca? Jer to moe biti i

obina

sugestija

kojoj

se

prema

nesvjesno

poinjemo orijentirati, to
jest -

1752

udeavati svoju sudbinu.

Pljujem ja, kao to vam je
poznato, na sve te
budunosti,

osobne

historijske. Ali ako mi se

kae, vidim ti tu na liniji
ivota neke komplikacije,
ja postajem hipohondar,
uvam
propuha,

se

najmanjeg

1753

pijem

trave,

nosim

amajlije

vratu

protiv

ak

se

uroka.

Bogu

molim. Ali one

komplikacije ne prestaju
kljucati po mozgu, dokle
ga i ne prokljucaju. Ja sam
tada kompletan luak. Ne
jedem, ne spavam, samo
buljim preda se i mrmljam

1754

oajniki:

zato

ba

ja,

zato ba ja? I tako radim

sve to Sudbina hoe.
Naprosto mazim smrt u
sebi.
- Priao mi je jednom obraa

se

Maestro

Melkioru - onaj, malo je

reeno kad

1755

kaem hohtapler, to radi

tamo

vaoj

kui,

gospodin Adam, kako je

jednoj dami
proitao
teku

dlana

nesreu.

neku

Kad

je

otila, sjetio se odjednom

da se
pojavilo
prisutnost

neto
smrti

kao
u

1756

njezinim oima. Obuzela

ga slutnja, a
valjda

strah

odgovornosti,

od

odjurio

smjesta za njom i upravo

stigao da je
skine

konopca.

sugerirao
lopov.

Eto,

"pogodio",
dvoritu

objesila o ue

se

1757

za

suenje

rublja.

Upuhivao joj na usta svoj

dah i vratio je u ivot.
Moete
misliti kako su to bili slatki
poljupci. Ali udahnuo joj
duu, kao Bog.
- Vi mu to vjerujete?
- Svakako. tovie, legla
kasnije s njim i uope -

1758

stavila

se

pod

njegovu

monu
(Maestro uini neku gestu)
zatitu. I lei do danas.
Naprosto, plazi za njim, ne
moe

je

se

otarasiti.

Poigrao se gospodin Adam

Sudbine, a ona mu se
objesila o
vrat, ooopala!

1759

Melkior

se

smjekao.

Povezuje sada neka svoja

izolirana

opaanja

oko

ATME i
mnogo

toga

mu

se

objanjava. A ao... ne,

nije mu ao ATME.
-

Smjekate

Eustahije

se

plemeniti,

vi,
a

1760

gospodin

Adam

se

vas

najvie i boji. U
onom

glavnom.

Nita

Fredi, nita Ugo, ni sve

kohorte i
Marinkovi Kiklop
razna

bratstva

njenih

leaa... vi, vi - Maestro

upire prstom u njega - vi
ste

1761

glavna opasnost. Vi ste

sposobni za ljubav... ne
gledajte me tako mrsko,
mislim
na najuzvienije osjeaje i kadri, to je najvanije,
da se oenite zbog tih
osjeaja. A ona upravo i
trai takvoga - Parsifala.
Ukebat e ona vas,

1762

Eustahije,

janje

boje.

Zato vas Adam i nastoji

eli-mi-nirati.
Melkior se i dalje smjeka,
a milina mu zalijeva srce.
Zar to moe biti?...
Vivijana?...
neka

To

je

njihova

Dajdamska.
vjerovati, a

oito
intriga.

nee

1763

sve trai gdje je ta klopka

njezina,

da

uleti,

svom

duom.
- Ah, to u, Adam e me
minirati - ve se razmee
on

nehajno,

ovjek

mogunik
koji koraa po sagovima
od cvijea.

1764

- Ja sam rekao e-li-minirati, je li tako, Cikorije?

Uostalom, vi ete mu i
pomoi u tome ako imate
zrno morske soli u glavi. A
dotle, toplo preporuujem,
okrenite vi tu plovku na
lea.

Eustahije

Provozajte
roaci,

je.

blaeni.
Budimo

1765

haa, ha...
-

Laete

nekako

iscijedi

se

ta

rije

iz

Melkiorovih

usta

kao

suvina slina
kod neopreznog zijevanja.
Idiotski.
-

Oh,

mi

razgranata

smo

vrlo

familija.

1766

Dopustite,

Eustahije,

da

bude i neki
zreliji lan u obitelji. Je li
tako,

roae

Cikorije

Hazdrubaloviu?
- Oprostite, milorde, moje
se plemstvo ne rauna od
te loze. Moj je pedigre

1767

mnogo skromniji, s dosta

bastardnih

elemenata

odgovori Cikorije ozbiljno.

-

Aprincesa

Van

Den...

kako se ono zvala? To bi

bio trofej i za Casanovu!
-

Ah,

ne

muite

me,

Maestro. Milost! To je za
nju bila morganatska
zabluda.

1768

niste

Cikorije,

li

vi

meni,

jednom

najstroem

povjerenju

priznali da ste
ipak

izmjenjivali

spolne

neke

instrumente

naom... kako je vi ono

zovete,
Eustahije

zlatousti?

naom Bibijanom?

1769

- Precjenjujete me, oito odgovori Cikorije smjerno

zaklopivi oi od
skromnosti. Onda obojica
prasnue u smijeh.
Melkior ustane uvrijeeno.
Dakako, dogovorili su se.
Bez rijei poe prema

1770

vratima, ali tu se sukobi s

don

Fernandom

koji

je

upravo ulazio.
Marinkovi Kiklop
- Traim vas po cijelom
poznatom svijetu - ree
don Fernando ljubaznou
koja
sve

razumije

oprata, unaprijed.

sve

1771

- Svijet je velik, ako ste

me

traili

po

vaem

svijetu. - Don Fernando se

osmjehne

strpljivo.

emu se ima zahvaliti ta

ast? -Melkior se pokua
nasmijati.
-

Bez

ale...

Don

Fernando skine osmijeh,

1772

kao da gaje spremio za

kasnije, i
odvue nekako uurbano
Melkiora na ulicu. - Pupo
eli govoriti s vama. eka
vas
u

"Corsu".

Eto,

toliko.

Dovienja. -1 nestane don

Fernando iza ugla.

1773

Pupo? Nije ga vidio ima

nekoliko godina. Sluajan
susret na ulici, u urbi.
Njemu se uvijek nekamo
urilo, netko ga je ekao,
nekamo

je

valjalo

da

stigne na
vrijeme. Izvlaio ruku iz
rukava,

pogledavao

na

1774

sat, uurbano.

Kovrava

kosa,
tanki kicoki brii, glas melodiozan
odijevanje

bariton,
namjeteno

nehajno.
Smjekao

se

srdano,

volio je sresti prijatelje, ali

za njih nikada nije imao

1775

vremena. I kao da se u
svakom

susretu

ispriavao,

na

alost...

Odavno je polagao
neki nevani ispit i bio
gotovo smijean: Pupo na
fakultetu, sa studentskim
brigama, kao na stranom
poslu,

pomorac

na

1776

vrstom

tlu.

Onda

je

nekamo utonuo u
nepoznato.
I

veeras

izronio

odjednom

Pupo.

Odakle?

Zato? Ne smije se pitati.

Tajanstveni
ivot

Pupa.

razgovarati.

Pupo
Pupo

eli
eka.

1777

Melkior

se

kretao

Pupovom
magnetskom polju opleten
silom

njegove

povezanosti

relejne
nekim

tajanstvom,
sa

zatvorenim,

neitkim

misterijem, od kojeg su
vidljivi

samo

jednostavni,

vrlo

1778

primitivni hijeroglifi. Riba

kranska.

Melkior

je

poznavao samo to, ribu, i

znao je da ide sada Pupu
zbog nekih ribljih stvari,
ali mu je i to sitno
povjerenje

laskalo.

Osjeao

je

moralno

uzbuenje

kao

da

priznati krivnju za

ide

1779

koju

je

netko

optuen.
dijafragmi,

nevin

Trema
puls

ubrzan,

disanje duboko,
ozbiljno... kao da ga trai
Vivijana. Ali odmah odbaci
tu usporedbu kao...
neadekvatnu.

Kao

osjeanje intimne osobne

1780

opasnosti dok se zemlja

trese. Ne, to
je neuporedivo, to, Pupovo
povjerenje.
U kavani nije bilo Pupa.
Melkior

je

pogledom

nekoliko puta obiao cijeli

prostor, ali ni bria, ni
kose...

Naravno,

uvijek

1781

ostavljaju

tako

da

ekamo...
Tada

se

jedne

novine

spustie, i on prepozna
smijeak

koji

ga

je

gledao... Ali
bez kicokih bria. Kosa
vrlo svijetla, duga, nad
Marinkovi Kiklop

1782

elom

prorijeena.

naoale.
maska

Hm,
od

oito

I
-

prozorskog

stakla. Prilazio
mu je uzbueno, spreman
za

buran

susret,

za

gnjeenje u zagrljaju. Ali

Pupo sve
razumno smiri na srdano
rukovanje.

1783

- Zdravo, pjesnie. Kako

si? Dugo se nismo vidjeli. Zvuao je Pupov bariton
poneto

prigueno,

sa

smanjenom svjeinom.
- Dugo, dugo... - Melkior
opazi da vie ne zna s
njime razgovarati. Ne zna
to

1784

smije pitati, je li i pitanje o

zdravlju

neto

"zabranjeno"?

Htio

je

govoriti
korisno.

Ali

je

elio

pokazati Pupu radost to

ga ponovo vidi i uspostavi
odmah
staru
intimnost,

prijateljsku
pa

uzme

1785

slobodu da se naali: - A ti
u meuvremenu
i naoale stekao i brk
izgubio a i elo poneto tu
gore otkrio...
Pupo se smjekao, ali se
vidjelo

da

razgovor.
jasno. To

ne

voli

Uprskao

taj
sam,

1786

je

njegova

kamuflaa.

Mogli su uti... ovi tu za

stolovima. Ogleda se po
stolovima oko njih - glazba
je svirala - i osjeti da radi
drugu glupost. Oh,
Gospode, kako je teko s
ovima!

Teko,

odgovori
oportunistiki.

teko,
Gospod

1787

No,

zar

nee

sjesti

naas sa mnom? - Pupu

se, gle, nije urilo.
- Naravno. Ali mislio sam
da ti se moda uri, pa
nisam htio... - govorio je s
osmijehom,

ali

Pupo

svejedno pogleda na sat,

po navici.

1788

Petnaest

minuta

se

uvijek nae za starog... ali

mislio

je

na

neto

drugo, a
ova dareljivost bila je tek

tako,

Melkiora.

uvredljiva

za

Petnaest

minuta! to se poklanja droljama.

Uvijek je bio takav.

1789

Melkior

poali

sada

za

svojim minutama. to su
njegove vrijed-nije? Ja bih
makar
i mislio... ili naprosto nita,

lunjao

gledao.
vrijeme s

gradom,
tu

gubim

1790

ovim... jakobincem. On mi
poklanja!...

Bunio

se

sebi i utio pobunjeno.

Revolucija e zakasniti za
ovih petnaest minuta. Ciha!
- Prehladio si se?
- Ne. Zato?
- Kie. Lumpa li jo?
AUgo...

uvijek

onako

1791

aav? Ili ste se moda

posvadili?
- Ne. Zato? Viamo se.
- U onom buffetu dolje na
uglu?
-

Da.

Svratimo

Dajdamu.

iz

redakcije.

Radim u novinama, kao

vanjski,
honorarno.

1792

MarinkovU Kiklop
Marinkovi Kiklop
- Po retku? Literatura?
-

Kazalite

film.

Opipava me.
- Da, ti si uvijek to volio. I
Ugo radi u novinama?
- Ne, on ne radi.
- A to radi?
- Nita.

1793

Nita?

to

je

lijepo

zanimanje. Je li se ti neto
ljuti na mene?
- Ne. Zato? Ti pita, ja
odgovaram.
- Da, doista... - Pupo se
nasmije i pogleda na sat. Pa kako ivi... od tih
redaka?
- Tako, ivim.

1794

- Stanuje li jo onako studentski, u zajednikoj

sobi? Sjea li se kad
smo...
- Ne, ivim sam - hladno
prekine

Melkior

Pupovo

sjeanje. I tako mu nije

stalo,

1795

to je samo "emocionalna
priprava" za neto drugo.
On je ekao.
- Ima li dobru sobu?
- Dobru. Ulaz sa stubita.
- to ima - krevet?
-1 otoman. - Melkior se
nasmije. - Pa reci odmah,
ovjee! Hoe li spavati
kod

1796

mene?
Pupo se nasmije odsutno.
- Ne ja. - Zatim mu se lice
preobrazi

neodlunu,

sumnjiavu masku koja je

dugo
promatrala

Melkiora

nekako zabrinuto i tuno.

- uj - progovori Pupo
zbunjeno - ti si... tako...

1797

ovjek, to znam. Zato sam

se
i sjetio... Uostalom, kratko:
jedan na ovjek valjalo bi
da kod tebe spava,
razumije, tako... nekoliko
noi.

Ja

za

njega

odgovaram, razumije. To
je vano.

1798

A sve drugo s tim u vezi

mislim

da

razumije...

sam

Razumije?

Nita Ugu i tom

tvom drutvu... je li tako?
-

Jasno.

Melkior

osjeao
spreman
Ubijte,

se

patetino,
za

lomau.

1799

zlotvori!... i sam se udio

svojem heroizmu.
- Gdje ti je stan?
- Da, to je malo nezgodno.
Preko

puta

vojarne

35.

puka.
- Naprotiv, to je dobro.
Gazdarica?

1800

- Udovica srednjih godina.

No ne bi joj dao vie od
trideset est, sedam.
Pupo se nasmije: - To sada
nije

interesantno.

Radoznala, brbljava?
- Ah, to ne. Vie tuno
kontemplativna. ezne za
istom, njenom ljubavlju,

1801

dakako i vjenom, a sanja

same svinjarije. Zbog toga
je nesretna. Nita je ne
zanima.
- Ni mukarci?
- ini se samo u snu.
Uostalom,
sedmino

dvaput
je

njezin prijatelj.

posjeuje

1802

Ali

to

veza.

je

vie

Premda,

duevna
uje

se

ponekad i neto tjelesno...

no, to
je, valjda, dobro, ne?
- Da, to je do-bro... - ree
Pupo rastreseno i pogleda
na sat.
-

Hvala

za

cvijee,

gospodine doktore. Hvala

1803

za

cvijee,

gospodo.

Prolazila je
izmeu stolova strahovito
izmravjela starija ena i
klanjajui se zahvaljivala
svima, svima najsrdanije,
rukom na srcu, za cvijee.
Tanka olinjala lisica spuzla
joj na jedno rame i otkrila
bijeli smeurani mravi

1804

vrat koji se povijao desno i

lijevo - hvala za cvijee.
- Oh, gospoo! Hvala za
cvijee!

obrati

se

odjednom Pupu i prui mu

ruku u
poderanoj crnoj rukavici iz
koje su jadno virili prsti.
-Kako ste, mila? Odavno

1805

vas nisam vidjela. Kako

ste se vi pomladili! Divno
izgledate, mila moja. A bili
ste veeras? Zar ne da je
bilo dobro?
Cijela je kavana gledala u
njihov
crvenio

stol.
i

naizmjenino.

Pupo

je

blijedio

1806

Melkior je vidio jasno kako

mu dre donja vilica... od
bijesa... od straha...
sve su oi uprte u njega,
ah, do avola.
- Au nedelju sam svirala u
Mozarteumu, mila moja.
Ah,

kakav

Lisztovu hmoll

koncert!

1807

sonatu. Volite Liszta, zar

ne? Divan je. A kako sam
svirala! Bio je i
veliki

Rubinstein.

Rekao

mi je: bravo, mala! Vi

imate ruke jednoga Boga
koji je
stvorio svijet. Boe, daj mi
takve ruke! uzviknuo je i
zaplakao. Veliki

1808

Rubinstein.

Bravo!

uzviknula
zanosu,

vatrenom

zatim

nastavila

krotko
obilaziti stolove: - Hvala
za

cvijee,

vama,

mila

gospodo.

konteso,

vama,
barune, hvala za cvijee,
vrlo

ste

ljubazni.

Oh,

1809

kakva

ast,

gospodine

grofe.
Hvala za cvijee. Hvala
svima,

svima...

sa

suzama u oima stala slati

poljupce

cijeloj

kavani,

zatim skupila dugu svilenu

haljinu i urno sila s
podiju-ma

cvijea u naruju.

gomilom

1810

.............\
Marinhovi Kiklop
-

Mislim

koncert
Pupo

da

je

zavrio
gotovo

moj
ree

apatom

gledajui u
sat. - Ovdje ima muzikalne
publike. Ja idem, ti ostani.
Potrait u te sutra. Do
koliko si kod kue?

1811

- Do devet, sigurno.
Pupo mu bez rijei dvaput
jako

stisne

Trgovaki.

ruku.

Zakljuio

je

posao.
Utilitarno,
hladno.

praktino,
Ostao

je

kao

prevarena djevojka. Javit

u se

1812

sutra - poznati telegrafski

rastanak

nakon

seanse.

Tako je odlazio od Enke javit u ti se, i alio ju je

kasnije, na ulici. Bile su
ipak potrebne neke
druge rijei, ali spremao ih
je uvijek "za drugi put".
Onda ponovo javit u ti

1813

se, vidio je razoaranje u

njezinim

oima,

nije

mogao nita drugo da joj

kae,
nita to vee, obvezuje,
obeava vie no to je bilo
do sada. Da se zna, nita
vie od ovoga ne moe
biti meu nama. Nikakvih

1814

slina,

molim.

Tako

Enkom.
Polivalentnim elementom,
sposobnim
mnogobrojne

za
ljubavne

spojeve.
A Pupo... inilo mu se da
se

povlai

neuspjelog
Vivijane. Sada

nakon
osvajanja

1815

je

prihvaao

usporedbu

koju je ranije odbacivao

kao neadekvatnu. Hm,
nedostojnu... Pupa. Gdje
da potroim ostatak ove
jadne

veeri?

Uzme

prekapati po
mogunostima.
odbaci

Dajdam

najdalje.

Kod

1816

kue?... vreba ATMA na

stubitu, kako
bi

vidio

cvijet

iz

popodnevne bate. Da se
javi Enki? Moda Coco ima
kakvo
deurstvo?... uz ono srce
to mu je jutros uginulo u
rukama... kao kanarinac. I

1817

tu

mogunost

udalji,

obzirno. A znao je da e ii
nekamo

za

svojim

koracima
koji

su

Vivijanom.
pristojnim
Stihovi se

eznuli
Tihi

lokal

za
s

konobarima.

1818

moraju

aptati...

blagi

fluid listopada. Nasmijei

se, ali gorinu zasladi
Ugovim tra-la-la-la, tra-lala-la

sonetom.

pristojnim

konobarima?

Svijetlila
su

mu

redom

neonska

slova lokala. Ali borio se

1819

neprestano s Dajdamom.
I,
prokleti!
golemog

Kao

sjena
strvinara

nadlijetao je Dajdam milo

titranje
Vivijanina imena u nekom
dalekom

mraku.

Nepoznatom. Valja istraiti

sve mrakove

1820

ove

noi,

procijediti

ocean, kako bi se ulovili

planktoni to svijetle iz
ona
oka dva... emu sada sav
ovaj

suvini

prostor

zavijen u no? Obii cijelu

no s

1821

kraja na kraj, zaviriti u sve

tame, ispitati sve sove,
uke, mieve, make,
drolje

lupee,

pse

pijanice, ii od lavea do
lavea dokle dopire no...
Marinkovi Kiklop
Ah, gdje su je samo skrili?
Gilda! Pieta, signori, prego
pieta. A ujutro e

1822

zapjevati

vojvoda

Ugo,

auesta o auella per me

pari

sono...

Suze

mu

udarie na
oi... i pusti ih da teku. U
gustom mraku jedne stare
vee Melkior zajeca. 0,
ljudi, kako sam nesretan!
-1 ja, brate - javi se mrak
s uzdahom.

1823

Melkiora

osine

stid.

Okrene se prema tmini

razjareno, svadljivo:
- Tko je tu? - izdere se u
mrak. - Javi se, tko je?
-

Udarite,

gospodine,

udarite. - Vuklo se prema

njemu
etveronono,

neto

1824

puzavo, dolje po tlu, po

neravnim

ploama

kloparalo nekim golemim

kopitima,
oklopima,

nekom

stranom

mainerijom.

Kornjaa koja govori.

- Tu sam, gospodine, tu
dolje, podno vaih nogu stenjalo je bie na zemlji.

1825

- to hoete?
- Mogli biste mi pomoi, a
vama to ne bi kodilo.
- Gdje ste? Ustanite. Tko
ste vi?
- Pola ovjeka, to je moje
ime i prezime... i sva moja
biografija.
- Da niste vi pijani? Valjate
se po zemlji...

1826

- Ne valjam se. Ja nemam

nogu - izgovori ovjek tiho
i pokajniki stidno kao
neko strano priznanje.
Melkior se zgrozi. Sagne
se besmisleno s naivnom
namjerom kao da ovjeka
eli

1827

podignuti, osoviti, vratiti

mu dostojanstvo. A na to
osoviti? Podignuti - na
koje dostojanstvo?
- Pa to biste eljeli? upita ga ljubazno.
- Nisam vam to rekao zato
da biste promijenili ton ree

ovjek

pomalo

bez

nogu

1828

nabusitb. - Moete vi i
dalje mene prezirati ako
hoete.

Ne

radi

se

takvoj
vrsti

samilosti.

Ja

vas

molim da mi pomognete u
jednoj odreenoj stvari, to
je
sve.
- U kakvoj stvari, recite.

1829

- Stube su tu previsoke, a
meni su noge odrezane
gotovo

do

kukova,

ne

mogu
zakoraiti...
-1 elite da vas ja?... A
rukama

se

ne

moete

popeti?
- Mogu. Ali stepenice su
drvene,

ulo

bi

se

1830

kloparanje

ovih

mojih

kopita i
ostale

orme.

prepoznala

Ona

zvuk.

Ja

bi
po

kui hodam
Marinkovi Kiklop
etveronoke,

ona

to

poznaje. Ona, to je moja

ena. Znam da i sami ve
pogaate,

1831

pa eto, da se istrese ova

vrea moje nesree: tu je
gore kod jednog ovjeka.
Kod
ljubavnika - doda muno.
- Sigurni ste? - Melkiora
obuzme elja za nekim
smijehom.
- Vrebao sam je tu u
mraku. Maloas je ula.

1832

- Pa to ete vi gore? Da je
davite?
-

Ne

mogu

dosegnuti

joj

vrata

naali

se

mrano ovjek bez nogu. Ne to nastavi zatim ozbiljno. elim da mi pomognete

da se uspnem neujno.
Ondje su

1833

vrata

njegove

sobe

odmah navrh stepenica.

Nemojte da vam se gadi
dodir sa mnom
to

se

istoe

tie

ostaloga. ist sam, iako se

vuem po zemlji. Ona se
brine
o meni, dri me u redu.
Intelektualac sam i ovjek

1834

od

ukusa.

nisam

ni

siromah.
Danas imam ak i novo
odijelo na sebi, to jest
poluodijelo,

kravatu

imam i
bijelu koulju. Ne vidi se
ovdje

vjerujte.

mraku,

ali

mi

1835

Vjerujem

vam

promrmlja Melkior. A ve
osjea elju da se okrene i
pobjegne.
-1 to ete gore raditi?
- Sluat u - ree ovjek
bez nogu poudno. - Htio
bih uti njezinu ljubav

1836

istinitu, iskrenu. S njom ja

to nikada nisam doivio
niti u ikada... razumijete
li me? Bojim se da to nije
lako razumjeti vama gore
uspravnim,

cijelim

ljudima.
No ponadao sam se kad
sam vas malo prije uo...

1837

Oprostite

ako

vas

to

vrijea,
rekao sam sebi, ovaj bi
mogao...
- Pa to bi vas samo vie
muilo da ujete kako njih
dvoje...
- A ne, naprotiv! - prekine
ga

odmah

ovjek

bez

1838

nogu.

-Pokuajte

se

uivjeti
u ovakvu polovicu ovjeka
koji

voli

jednu

cijelu

prilino stasitu enu, koja

nije ni stara ni runa usto.
Zato se udala za mene,
sada nemam vremena da
vam

1839

objanjavam, dugo je to.

No, eto, ona je moja ena,
moja iz ljubavi. Moje
ljubavi, naravno. Jer njena
je

ljubav

neto

drugo,

neto to se nikako ne
moe
stvarno spojiti, povezati,
pomijeati s mojom. Ne

1840

moe se nikada stopiti u

jedno
ljubavno bie u kome je
potpuno iezlo (ta i kako
bi?

sa

mnom?)

nae

posebno ti
i/a...
- To se ne dogaa ni s
jednom ljubavi enskom,

1841

dragi

moj

-promrmlja

Melkior
iskusno.
- Ah, nemojte! Makar u
jednom

momentu,

jednom

beskrajno

kratkom trenu potpunog

zaborava!

Eto,

to

ja

traim. Da ujem kako ga

I

1842

Marinkovi Kiklop
zove,

kako

ime...

razumijete li?... kako ime

spominje

bezumnom

enjom
spajanja,

topljenja,

nestajanja. To bih htio uti

od nje!
- S drugim?

1843

- to smeta, ona je moja?

- zaudi se jadni ovjek. Zar se i ja ne zanosim
koji put nekom muzikom, i
to jako zanosim, ak do
nekog duevnog orgazma
(ja
jako volim muziku), pa zar
nisam i ja tako s nekim

1844

drugim...

nekom

drugom, u
orgazmu,

eto

muzikom? A zar nisam ja

tada

nekom

viem

stanju, kva-litetnijem,
da

tako

kaem?

Ja

govorim o kvalitetama, ne
o prostoj (ak i

1845

prostakoj) radnji. Ona me

se ne tie, na nju naprosto
ne mislim. Kad sluam
violinu u Beethovenovom
koncertu
mislim

(D-dur)
na

zar

struganje

konjskog repa
po

ovjem

crijevu?

Ja

znam da su to sredstva,

1846

ne-op-hod-na kako bi se
proizvele
divne

harmonije,

ali

harmonije

mene

uzbuuju, ne crijeva. A
crijeva su ipak
nuna. I to crijeva neke
anonimne

ovce.

rep

nekog glupog konja, koji

moda i

1847

nije tako glup, zar ne, no

nije ni vano. Zato da
mislim na onog konja gore
(koji moda i nije konj...
doslovno),

na

repove

crijeva, na struganja i
puhanja

i...

sve

te

svinjarije, kad hou sluati

ljubavnu kantilenu violine
koja

1848

u mojim rukama nikada

nije

zasvirala?

Samo

strugala, stru-gala... bez

muzike,
eto, to je svinjarija! Nisam
svira, a on je moda i
virtuoz. Za to je potrebno
cijelo tijelo, cijeli ovjek, a
ja to nisam. Potrebni su,
eto, rep i crijeva, a

1849

ja ih nemam. Zar zato da

mrzim Menjuhina?
ovjek

je

izgovorio

sa

arom cijelu svoju dugo

graenu,

pomno

pripravljanu misao
i uutio. Umorio se. Ili ju je
moda

sada

priopio
ovjeku u

prvi

put

nepoznatom

1850

ovoj

mranoj

vei,

udnim okolnostima - i
zastidio se. Moda je sada
prvi put
posumnjao u nju, u njenu
vrijednost,
izdrljivost

u
u

svijetu tue
ravnodunosti?

njenu
ledenom

1851

- Vi se smijete, zar ne? javi se ovjek iz mraka

donjeg. -Mislite da sam
sve
ovo smislio ovdje dolje
kao razumni gmaz vukui
se

po

zemlji?

Da

sam

izgradio
novi organ za svoju jadnu
egzistenciju? Da je ovo

1852

neka sasvim nova, moja,

ak origi-nalna

velikodunost?

Ne, ja sam sebian kao i

vi, kao i svaki mukarac.
Svaki normalan mukarac.
(On

jako

normalan.)
sebinosti sve ovo i
govorim.

naglasi
Zbog

1853

- Niste vi sebini - ree

Melkior bez uvjerenja, tek
tako, zbog konverzacije.
Marinkovi Kiklop
- Zar zato to ovdje ne
reim na ono gore? Pa ja
eznem

za

onim

gore

svojom
nadpasjom

vjerom

apsolutnu ljubav. Ja hou

1854

ljubav, razumijete li me,

ljubav, a
ne kost da je tu na zemlji
gloem u ovoj mranoj
kapiji.
Vapaj

de

Melkiora
Zatreperie

profundis.

podie
u

podmukli afiniteti

jeza.
njemu

1855

s ovim jadnim pozemnim

biem

koje

je

podiglo

visoko ogromno nebo nad

svojom
glavom
posadilo

na

njega

jednu

jedinu

zvijezdu u koju je upisalo

svoju
sudbinu.

Nebo

nad

glavom... na njemu sja -

1856

Vivijana. U stvari, nebo

nae
ljubavno,

dragi

moj

zemnie, to je - suknja
vulgaris

vrhu

koje

treperi jedna
tvrdoglavo odabrana... no,
recimo, zvijezda... To je
naa sudbina.

1857

Onda,

hoete

li

mi

pomoi da se uspnem? upita

nesigurno

ovjek

bez nogu.
Gle, ne odustaje on. Hoe
svoju kantilenu. Pa kad
hoe, neka bude.
-

Dakako

da

pomoi. Hajdemo.

vam

1858

- Vi mene ovako straga

prihvatite, ispod pazuha upuivao ga ovjek ustro
is
nekom radou. ak i ruke
podigao

kao

da

uzletjeti.
Melkior ga prihvati kao to
se djeca dre kad se ue
hodati i privede ga

1859

stepenicama. Upravo se
poeli

uspinjati,

jedva

zakoraie prve stepenice,

kad se
gore

otvorie

vrata

zaue se glasovi. Ozbiljni

glasovi, neveseli.
- To je ona! Neto nije u
redu

zaape

ovjek

1860

prestraeno.

-Bjeite,

bjeite!
Sto

dalje

bjeite!

pouruje on kao da prijeti

neka strahovita opasnost.
- Ne mogu vas ostaviti
ovako, na stepenicama.
- Onda me bacite tamo iza
vrata i bjeite! - uzvikuje
on u stranoj panici. -

1861

Ah, sve je propalo! Boe,

kako sam ja nesretan!
Melkior ga urno zgrabi i
prenese natrag u veu.
Namjesti ga pobono iza
ulaznih
vrata
sveca,

kao

polomljenog
apne

mu

"zbogom" i pobjegne na
ulicu.

1862

Ali ne udalji se mnogo.

Ipak, da vidimo tu violinu.
Namjesti se zgodno prema
izlogu trgovine u kome je
bilo

koso

poloeno

ogledalo. Nije dugo ekao.

Na
vratima se pojavi doista
stasita mlada ena vrlo
lijepa

1863

Marinkovi Kiklop
lica. Ali kad je zakoraila
na

ulicu

Melkior

opazi

lelujavo gibanje na neki

nain

armantne

hromosti. Jednom nogom

jedva je doticala zemlju u
nekom
besteinskom,
lebdenju,

vilinskom

drugom

je

1864

vrsto

stupala

svom

svojom bujnom
tjelesnou.

kontrapunktu.
Ah,

kakav

uzdahne

instrument!

Melkior.

Otuda

enja za virtuozom tamo

gore.

1865

Pomisli na nesretni torzo

skriven iza vrata. 0, jadni
svece s crkvenih portala,
ne bi ni Johann Sebastian
u

draesnijem

kontrapunktu

odsvirao

tvoj ivot.
A

kamo

putovi

sada?

Svi

su

zameteni

1866

neizvjesnou. Valjalo bi
krenuti s neke
polazne toke pod ovom
nonom

kupolom

izreetanom

zvijezdama.

Za kojom
zvijezdom?
zvijezda

Svaka

poetak

je

nekog

kretanja... Svaka je misao

zvijezda

1867

neke

jo

konstelacije

nepoznate
utopljene

beskonanosti

vremena.

Beskrajnosti.
Predodbene
Metafore.

sljeparije.
Strahovita

astronomija iznad ivota

malog
mesodera to se zgrio u
gvalju enje pod svojim

1868

malim

nebom

jedne

krinoline
kojoj u vrhu sja - Vivijana.
To

je

njegova

sudbina.

Stella Viviana. I poe za

svojom
zvijezdom

izgubljenom
u

nona lutanja.

uzaludna

1869

Daleko u gradu izbijaju

satovi na katedrali. Pet
sati. A no jo davi grad
vlanom

hladnom

tamom. Duga no jesenja.

Promrzao je u pustoj aleji
pod
visokim
svodovima

mranim
uvelog

lia

1870

to prestraeno uti na
umornim
stablima. Trgne se na riku
lavova. Na glas zoolokog
tiranina jave se i druge
ivotinje iz stravinog sna.
Car

je

mesa.

gladan

njihova

1871

Melkior

osjeti

smrad

zoolokog vrta. Odmataju

se topla krzna, proteu se
zvijeri,

ire

se

ralje,

zijevaju, riu u novi dan.

Budi se Zoopolis. I iri
miris svoga robovanja.
Ovako

valjda

smrde

zatvori i vojarne. Katorge.

Horde, legije, kohorte,

1872

pukovnije. Slavne armije

koje

su

dale

karakteristian

miris

epohama. Velika
kolektivna

isparavanja,

smradovi

historije.

Smradovi

perzijski,

smradovi
aleksandrijski,

smradovi

hanibalski,

smradovi

1873

cezarinski,

smradovi

avarski,
hunski,

tatarski,

mongolski,

germanski,

smradovi

kriarski,

smradovi turski,
smradovi

napoleonski,

smradovi

samurajski,

smradovi

pruski,

francjozefinski,

1874

benitomusolinski i
Marinkovi Kiklop
smradovi

adolfhitlerski...

Smradovi, smradovi, dokle

see historija. Nasmrdjelo
se

ovjeanstvo

pohodima

ratnikim.

Pi!

pljune na smrad

na

zahodima
Melkior

1875

ivotinjski
historija

kojim

mu

zapahnula

je

noz-

drve iz zoolokog vrta.

Izae na dugu ravnu cestu
to vodi u grad. Pojave se
u daljini svijetla
jutarnjeg

tramvaja.

Ide

tehnika, rekao bi Maestro.

Pa hajde, da vidimo. Ide

1876

Sila.

Opsjedne

odjednom

udna

ga
misao,

prkosna i strana zapravo,

sav se od nje
najei,

no

nije

joj

mogao

ni

htio

opirati.

Neka

bude...

plonika na

Sie

se
s

1877

prugu tramvajsku i poe

izmeu tranica u susret
tramvaju. Izazovno, ak
svadljivo,
hrabrou

sa

smijenom

malog

lovca-

delije iz aljivih crtea koji

pokazuju

"dugi

nos"

nosorogu. Nosorog tutnji

prema

njemu

srdito. Ve

mumlja

1878

osjea Melkior kako mu

zemlja

podrhtava

pod

nogama od pribliavanja
eljezne
ivotinje. Strah ga hladno
lizne po leima. No da
vidimo ipak, dokle se to
moe

1879

izdrati? Mata ga pone

plaiti slikama: rastrgani
udovi, prosuta crijeva...
Muhe. On otjera matu sa
svoje leine i uze mirno
gledati preda se. I to je
to?
-on se ne mie, on samo
postaje

vei,

jasniji.

1880

nema

tu

nikakva

pribliavanja.
Valja se samo prepustiti
oima. Kao u kinu. U tome
i jest sva tajna ove
hrabrosti. Valja sve gledati
kao

sliku

na

platnu,

reflektirati svijetlo s

1881

predmeta na sliku svijeta

u mome vidnom polju. I
stvari postaju krotke i
nemone,

potpuno

mojoj moi. Simboline za

jedan

svijet

koji

sam

stvorio i
koji mogu odmah i ukinuti
kad zaklopim oi. Nijemi
film. On zatvori oi.

1882

Fikcija. Eto, pukla vrpca i

projekcija je prekinuta. Ali
tramvaj zaroke na
neravnim inama i laterna
se

odmah

upali.

Ozvuenje slike alarmira

cijelo
njegovo tijelo izloeno u
prostoru. Ovo je moda
onaj kritiki tren kad valja

1883

svladati tijelo. Istisnuti iz

njega strah nekom idejom.
A zato moja ideja
izdrati ne bi bila toliko
jaka

da

hrabrost

nosi
koja

je

jednu
ravna

svakoj
drugoj velikoj
Hrabrosti

hrabrosti?

kapetana

koji

1884

tone sa svojim brodom?

Sasvim
beskorisna

smrt.

Fiksna

ideja asti. Ato zapravo

znai prevladati strah.
Izdrati misao o smrti - do
smrti.

Prkosno.

Tvrdoglavo. Ali tu nastaje

sva sila

1885

individualnih
mjeavina,

varijanti,
konfuzija

primjesama ludosti. I moja

je
ideja luda. Izdrati. Ve je
blizu.

Dvjesto

metara.

Moda ni toliko. Vidi se

voza. Ne usporava. Misli,
uklonit

se...

Sjedi

1886

mirno.

Ne

uzrujava

se

jo...
Ne sluti da mu se ispriMarinkovi Kiklop
jeila misao na pruzi, jaa
od straha pred njegovom
gvoarijom.

Maestro

bi

mi
estitao. Tramvaj. Banalni
glupi

stroj.

Ponovno

1887

mata:

odrezane

ruke,

noge,
smrvljena

lubanja,

kaa

od mozga i krvi, meso,

kosti...

Svjedoci

uasa.

Namjerno
je... htio se ubiti. Nije, lud
ovjek. Pijan. A tko je?
Moe li se... iz

1888

dokumenata?...

Depovi!

Enkina slika u lisnici. Enka

na plai - erotiki
fenomen! Sve ensko to
stri,

meko,

mazno,

zovno... Poeli Enku, onu s

fotografije u lisnici...
Voza
nogom

estoko
na

pritisne

zvono.

1889

Melkioru zadre utroba.

Uzbuna u
cijelom

tijelu,

svakoj

stanici "opasnost, pozor!"

Krv mu ibne iz glave u
noge
(jer sad su one vanije od
glave). U glavi i tako nita
vie nema osim: neto

1890

golemo i plavo to raste i

nadire riui. On stisne
sve sfinktere, stegne
ventile, propuste, avove,
nategne volju do bolne
rigidnosti: - sav je jedna
prepotentna,

svemona,

razdirua erekci-ja. Doi,

glupi tramvaju!...

1891

A tramvaj je i dolazio,
glupo: - Kad ba hoe...
Na dvadeset, na deset, na
pet
metara!

Lupa

zvono

panino, zapomaze, moli:

makni

se,

ovjee!

ovjee! Ti si
pametan, ja sam glup, u
redu, ali mi se ukloni!

1892

Vidi koliki sam, zdrobit u

te!
Glupane veliki, moja je
odluka vea od tebe! Ja ne
pravim

samoubojstvo,

mamlazu
eljezni! Tu sam postavio
pred tebe svoju misao,
hajde, zgazi je ako moe!

1893

Tramvaj

se

odjednom

trgne razumno. Zagrohe

strahovito (neto mu se
zaprai pod
nogama)

stane

na

mjestu kao da ga je neka

ogromna

sila

lupila

po

iskesi

se

gubici.
-

Ha,

ha!

Melkior luaki triumfalno

1894

gore,

tramvaju,

koji

je

stajao
pred njim mirno i umorno,
posramljeno, pobijeen. Ha, ha, zaustavio sam te,
mamute!
Voza

je

ve

siao

prilazio psujui.
- ujte, vi... Jeste li vi
moda?...

zamahne

1895

rukom

ali

je

zaustavi

ispred
svoga ela.
- Lud? Ne. Zato? - zaudi
se

Melkior.

Nisam

samoubojica. Normalan...
- A ini vam se normalnim
ovako zaustavljati kola? A
vozni red? Sto vi mislite?
m^^ff^'

1896

Marinkovi Kiklop
- Pa izvolite, produite... mrmlja

Melkior.

Otkriva

mu se druga strana
incidenta,

banalna,

prometnika.
-

Dat

"produite"!

ja
-

tebi
bio

bi

nasrnuo voza, ali javi se

kondukter s

1897

vie objektivnosti.
- Hajde, pusti ga. Vidi to
je...
-

"to

je"?

Nita

nije.

Zabavlja se, mangup. Voza je ve odustajao od

osvete.
Penjao se u tramvaj. Imam i ja ivce, bogamu! -

1898

udari bijesno nogom po

zvonu i
pokrene kola.
A Melkior ostane zbunjen
neoekivanom pobjedom.
Kako bi to mogao objasniti
ovim
tramvajcima?

Izdrao

sam! Heureka! Kliktao je

1899

arhimedski aavo. Otkrio

sam
bioloki

zakon

uzgona!

Tijelo

uronjeno

strah

izgubi

onoliko od svoje

smrtnosti
koliko tei istisnuti strah.
Heureka!
"Noli

turbare

circulos

meos" - trebao sam rei

1900

arogantnom tramvajskom
kapetanu.
No sad je kasno. Vivere...
Vivere

senzaa

maliconiiaaa...
grabei

zapjeva

urno

prema

gradu, a crno nebo

pokropi
tunom

ga
kiom

sitnom
kako

pjesma bila apsurdnija.

bi

1901

Marinkovi Kiklop
Da nije to pao zahtjev na
tvoju

glavu?

Tajna

politika urota u mranom

podrumu
pri svijetlu petrolejke. Tri
neobrijana

tipa

vijeaju

kako da ti skinu glavu.

1902

Noevi su pobodeni u stol,

otri,

svijetli,

na

njima

pie ROSTFREI-SOLINGEN.
Imaju lijeb na otricama
kao
(Pitati

noevi
prvom

mesarski.
prilikom

nekog
strunjaka u klanju emu
onaj lijeb na mesarskim
noevima?)

1903

Doekat e te u mranoj
ulici,

nou,

kad

prolazio

bude

lupkajui

rastreseno
prstima po zidu... Ipak,
zato da ti skidaju glavu?
Usto iz politikih razloga?
Dodue,
uvjerenje,

ima
no

tako... uvjerenje.

ti
to

svoje
je...

1904

"Pa

dobro,

gospodo,

(kakva su to gospoda?)
zar ne smijem ja imati
svoga
uvjerenja" i ve se boji
da oni tamo i znaju za to
tvoje kukavno uvjerenje,
da

1905

su mu ak izmjerili i jainu
nekim posebnim mjerilom
i da je s tobom ve
svreno. Jer ovi snovi, ovi
snovi to te mue!... Ne,
mora biti da se o tebi
tamo povelo rauna, da se
spominjalo tvoje ime i ak
upisivalo u spiskove, u
formulare.

1906

Stoji

Ugom

invalidove

kod

vage

razmahao se dokazujui:
"ovjeanstvo,

dragi

Parampione,
ovjeanstvo!"
Prie
gospodin
kabanici,

im

elegantan
u

koji

priinjao da eka

kinoj
se

dotle

1907

tramvaj,

uperivi

Melkiora

lulu

koju

u
je

izvadio iz depa, upita sa

stranim
autoritetom:
"Vi

ste

vikali

ovjeanstvo?"
"Ne,

ja

sam

diskretno

rekao ovjeanstvo, dragi

1908

brate,

bez

ikakvih

posebnih
razloga.
zbog

Naprosto

tako,

ovjenosti...

bratstva."
"ovjenosti?

Bratstva?

Internacionalist?"
Marinkovi Kiklop

1909

"0 ne, naprotiv! Ja sam...

da

se

branimo,

da

se

odupremo kao nacija do

posljednje kapi!..."
"Da se odupremo?"
"Da, da se ne damo, zar
ne, kolega?"
No

kolega

je

ve

bio

strugnuo, a gospodin to

1910

je

ekao

tramvaj

uzeo

ljubazno
Melkiora

ispod

ruke

poveo ga u etnju...
Borba

na

pucnjava

noeve,
u

mraku,

bjeanja, padanja s visina

-

to

kratkog

je

bio

program
jutronjeg

spavanja. Nakon Vivere.

1911

Vitlaju

ga

blistavim

mesarskim noevima oko

Sveuiline

biblioteke.

Penje se na
zeleni

bakreni

krov

zaklanja glavu iza jedne

od etiri bronane sove, a
svaka

1912

gazi po jednoj knjizi. Ali

alju sada na njega ilete
za brijanje, svih vrsta i
debljina. Zvrndaju i zuje
ljeskava

jata

gustim

ileta

ofanzivnim

formacijama i
obruavaju
bronanu

se
sovu.

na
Cie

1913

prte po sovinoj glavi, a

ona majinski
rairila

titi

Melkiora-bje-gunca

od

ljutih

krila
leteih

otrica.

drugog
kraja krova iza druge sove
pomalja
lice

se
Ugovo:

ATMAvodi

podrugljivo
"Pusti,

1914

stvar. Cviker je u tabu.

Maestro

se

Vivijana

ubio,
otila

a
u

samostan"... On
pogleda dolje, ali oba mu
oka

ispala

iz

glave

bratski povezana ivcem

kao da
se dre za ruke, kao dva
blizanca

mjehura

od

1915

sapunice

polako

se

spustie na
zemlju, pogledae jedno
drugo i ispustie po jednu
suzu.
Pretapanje.
Sjedi na topovskoj cijevi.
Do

njega

ovjek-vojnik,

Garcia (po inu), koji ne

1916

govori

ni

poznatih

jedan
jezika.

od
Tamo

dolje iza velikih sanduka

neprijateljski poloaji. Na
fronti

je

zatije.

Garcia

vadi rijei iz depova na

bluzi i slae ih po dlanu.
Zatim nabija ih u puku.
Ui
Garcie

jezike.

Odjednom

1917

nema tu na topu. Garcijina

glava

vie

cijevi

iz

topovske
Makaronci!

Makaronci!*
i opali top strahovito. Lete
rijei i viu, vrite
-

ubojice!

Pucnji.

Ginu

rijei. Muk. Mrak. Ne vidi

se nebo.

1918

Bjei. Gazi preko mrtvih

stvari

mrtvih

ljudi.

ljemovi, lonci, razlupani

zahodski

porculan.

Oekuje

svakoga

trena

maurski

no

lea.

Merhum Melkior.
Merhaba!

netko

te

sustigao i ubo prstom u

1919

lea,

ti

ve

misli

-merhum... No
taj mravi, bezubi i uope
smijeni

ovjek

stigao

odmah

to

te
pita

uplaeno:
"Mi

se

ovo

povlaimo,

n'est ce pas?" Vidi se,

intelektualac.

1920

*Marokanci,

najokrutniji

Francovi vojnici u panjol.

graan. ratu 1936-1939;
metateza

Makaronci

podsjea da su i talijan.
faisti bili na strani Franca
Marinkovi Kiklop
"Da,

profesore,

taktiki

potez. Garcia je rekao. Ali

nai se dre bog bogova."

1921

"Politeistiki?" - nasmijei
se

bezubi

mirnim

zadovoljstvom.
U slijedeoj sekvenci nali
ste

se

kolskom

tijesnom

zahodu

(za

nastavnike)
oblijepljenom
novinama

sa

starim
slikama

1922

mnogih

ivih

kraljeva.

Zaulo se zatim
strano

urlanje,

konjska

kopita, razbijanje stakla,

veliki mete, onda
pobjedniki
limene

glazbe,

bubnjevi,
povici

Mamma! Cara mamma! i

Sieg-heil!

1923

Napokon

pjesma

Vento,

vento, por-tami via con

te...
Stari profesor, iako je, ini
se, bio vojno lice, nikako
nije mogao umiriti
svoja

koljena

koja

su

klecala kao da nose ne

znam

kakav

Napokon je

teret.

1924

profesor

sjeo

porculansku
zasmradivi

na

koljku
se

uzdisao

"ah, moja
karijera, moja karijera!"
"Profesore,

profesore,

imate li neto peseta?"

"Sedamsto...

evo

jo

etrdeset centimosa. Zar

ete mi ih oduzeti?"

1925

"Da. Da ih bacimo kroz

prozor, njima dolje."
"A onda?"
"Onda?

obriite

svoju

karijeru - i bjeimo!"
I dok su se pobjednici
dolje
novca,

upali
vi

promjenljivom

oko
ste

ake
se

1926

sreom

provlaili

zamrene

kroz

mrane

hodnike i bili biste sigurno

umakli da
ste

mogli

trati...

Ali

kanibali su ve tu sa svih
strana.

Opkoljeni!

Ulovljeni!
Maestra su (jer to je bio
on,

kako

se

kae

1927

romanima gdje se neko

vrijeme krije
identitet

lica)

odmah

odbacili
neupotrebljivog

kao
za

jelo

(malo su ga zasjekli,
potamnio je no - morbus
lues, otrovno, rekao je rii
Asklepije), a tebe su

1928

bacili u kotao za doruak.

Vatru je pod kotlom loio
(dakako, kao rob, s
izvjesnim

pravom

nezadovoljstvo)

na
Foma

Fomi Opiskin mrmljajui:

"Progone me.
Ja zaraujem svoj kruh!" I
tu se naao rii Asklepije,
preruen kao Sartorius

1929

kritik, i smjekao se sa
zadovoljstvom: "I jo kae
da ne stoji pod utjecajem
Dostojevskoga!

Gnusne

lai, lai, lai..."

Rez u montai.
Obala u mjestu na moru.
Uz

obalu

trabakuli

ribarske lae. Na kopnu

bave s

1930

vinom i prostrte mree. I

nigdje

nikoga.

Neodreeno vriMarinkovi Kiklop

"0 ne, naprotiv! Ja sam...
da

se

branimo,

da

odupremo kao nacija do

posljednje kapi!..."
"Da se odupremo?"

se

1931

"Da, da se ne damo, zar

ne, kolega?"
No

kolega

je

ve

bio

strugnuo, a gospodin to
je

ekao

tramvaj

uzeo

ljubazno
Melkiora

ispod

ruke

poveo ga u etnju...

1932

Borba

na

pucnjava

noeve,
u

mraku,

bjeanja, padanja s visina

-

to

je

bio

kratkog

program
jutronjeg

spavanja. Nakon Vivere.

Vitlaju

ga

blistavim

mesarskim noevima oko

Sveuiline
Penje se na

biblioteke.

1933

zeleni

bakreni

krov

zaklanja glavu iza jedne

od etiri bronane sove, a
svaka
gazi po jednoj knjizi. Ali
alju sada na njega ilete
za brijanje, svih vrsta i
debljina. Zvrndaju i zuje
ljeskava

jata

ileta

1934

gustim

ofanzivnim

formacijama i
obruavaju
bronanu

se
sovu.

na
Cie

prte po sovinoj glavi, a

ona majinski
rairila

titi

Melkiora-bje-gunca

od

ljutih
drugog

krila
leteih

otrica.

1935

kraja krova iza druge sove

pomalja

se

podrugljivo

lice Ugovo: "Pusti, ATMA

vodi
stvar. Cviker je u tabu.
Maestro

se

Vivijana

ubio,
otila

a
u

samostan"... On
pogleda dolje, ali oba mu
oka

ispala

iz

glave

1936

bratski povezana ivcem

kao da
se dre za ruke, kao dva
blizanca

sapunice

mjehura

od

polako

se

spustie na
zemlju, pogledae jedno
drugo i ispustie po jednu
suzu.
Pretapanje.

1937

Sjedi na topovskoj cijevi.

Do

njega

ovjek-vojnik,

Garcia (po inu), koji ne

govori

ni

poznatih

jedan
jezika.

od
Tamo

dolje iza velikih sanduka

neprijateljski poloaji. Na
fronti

je

zatije.

Garcia

vadi rijei iz depova na

1938

bluzi i slae ih po dlanu.

Zatim nabija ih u puku.
Ui

jezike.

Odjednom

Garcie
nema tu na topu. Garcijina
glava

vie

cijevi

iz

topovske
Makaronci!

Makarona!* i
opali top strahovito. Lete
rijei i viu, vrite

1939

ubojice!

Pucnji.

Ginu

rijei. Muk. Mrak. Ne vidi

se nebo.
Bjei. Gazi preko mrtvih
stvari

mrtvih

ljudi.

ljemovi, lonci, razlupani

zahodski

porculan.

Oekuje

svakoga

trena

maurski

no

lea.

Merhum Melkior.

1940

Merhaba!

netko

te

sustigao i ubo prstom u

lea,

ti

ve

misli

-merhum... No
taj mravi, bezubi i uope
smijeni

ovjek

stigao

odmah

uplaeno:

to

te
pita

1941

"Mi

se

ovo

povlaimo,

n'est ce pas?" Vidi se,

intelektualac.
*Marokanci,

najokrutniji

Francovi vojnici u panjol.

graan. ratu 1936-1939;
metateza

Makaronci

podsjea da su i talijan.
faisti bili na strani Franca
Marinkovi Kiklop

1942

"Da,

profesore,

taktiki

potez. Garcia je rekao. Ali

nai se dre bog bogova."
"Politeistiki?" - nasmijei
se

bezubi

mirnim

zadovoljstvom.
U slijedeoj sekvenci nali
ste

se

kolskom
nastavnike)

tijesnom

zahodu

(za

1943

oblijepljenom
novinama
mnogih

starim

sa

slikama

ivih

kraljeva.

Zaulo se zatim
strano

urlanje,

konjska

kopita, razbijanje stakla,

veliki mete, onda
pobjedniki
limene

glazbe,

bubnjevi,
povici

1944

Mamma! Cara mamma! i

Sieg-heil!
Napokon

pjesma

vento, por-tami

Vento,
na con

te...
Stari profesor, iako je, ini
se, bio vojno lice, nikako
nije mogao umiriti
svoja

koljena

koja

su

klecala kao da nose ne

1945

znam

kakav

teret.

Napokon je
profesor
porculansku
zasmradivi

sjeo

na

koljku
se

uzdisao

"ah, moja
karijera, moja karijera!"
"Profesore,

profesore,

imate li neto peseta?"

1946

"Sedamsto...

evo

jo

etrdeset centimosa. Zar

ete mi ih oduzeti?"
"Da. Da ih bacimo kroz
prozor, njima dolje."
"A onda?"
"Onda?

obriite

svoju

karijeru - i bjeimo!"
I dok su se pobjednici
dolje

upali

oko

ake

1947

novca,

vi

ste

se

promjenljivom
sreom

provlaili

zamrene

kroz

mrane

hodnike i bili biste sigurno

umakli da
ste

mogli

trati...

Ali

kanibali su ve tu sa svih
strana.
Ulovljeni!

Opkoljeni!

1948

Maestra su (jer to je bio

on,

kako

se

kae

romanima gdje se neko

vrijeme krije
identitet

lica)

odmah

odbacili
neupotrebljivog

kao
za

(malo su ga zasjekli,

jelo

1949

potamnio je no - morbus
lues, otrovno, rekao je rii
Asklepije), a tebe su
bacili u kotao za doruak.
Vatru je pod kotlom loio
(dakako, kao rob, s
izvjesnim

pravom

nezadovoljstvo)

na
Foma

Fomi Opiskin mrmljajui:

"Progone me.

1950

Ja zaraujem svoj kruh!" I

tu se naao rii Asklepije,
preruen kao Sartorius
kritik, i smjekao se sa
zadovoljstvom: "I jo kae
da ne stoji pod utjecajem
Dostojevskoga!
lai, lai, lai..."
Rez u montai.

Gnusne

1951

Obala u mjestu na moru.

Uz

obalu

trabakuli

ribarske lae. Na kopnu

bave s
vinom i prostrte mree. I
nigdje

nikoga.

Neodreeno vriMarinkovi Kiklop

jeme, jutro ili podne, ne
zna se, ispale su kazaljke

1952

na

satu

na

crkvenom

tornju.
Zahralo

mu

lice

brojanice.
Sam si (... je, smo, ste,
su...)

(uje

se

davna

kolska jeka, zbor djejih

glasova).

ruci

nosi

praznu flau od tinte i

1953

sjeti se odjednom da bi je
mogao
oprati u moru. Silazi dvije
stepenice,

blie

vodi,

klekne... ali vie te ne

zanima flaica. Iz depa
vadi no, veliki, maurski i
prihvativi lijevom rukom
kosu,

jednom

prirodnom

veoma
lakom

1954

kretnjom

odree

sebi

glavu. Jednostavno,
kao kokoi. Zatim umjesto
flaice, pere svoju glavu:
gore-dolje, pljus-pljus.
Jasna

slika

dekapitacije:

trup bez glave, glava u

rukama,
otvorene,

na

njoj

1955

indiferentne

oi.

Odjednom glava ti sklizne

iz ruku i otkotrlja se po
vodi. Ne
moe je vie dohvatiti.
Zove

je,

moli

da

se

vrati, no ona te gleda

dugo i
uvrijeeno,

zatim

se

nasmijei tuno i zaklopi

1956

oi kao od neke iznenadne

boli.
Pokuava je privui k sebi
nekakvom batinom, ona
se prevre na mjestu kao
bundeva i ne prilazi. Onda
te

pogleda

oajniki
oprotajnim

nekim
bornim,

1957

pogledom i ree alosno

(ali kao da ti tu alost
predbacuje): "Zbogom, ja
odlazim" i uo si kako je
zajecala,

onda

zaronila

duboko i nestala.
Iza tebe stajao je na obali
neki slaboumnik i kesio se
idiotski gledajui to

1958

radi.

Kad

je

glava

zaronila, rekao je: "Mogao

si je dati meni. Mojoj je
staroj
umrla

sestra,

ona

je

gluha."
"Ona gluha", to je uo
Melkior kad je ve bio
otvorio oi.
- Sto je to? - ree glasno.

1959

U sobi gori svijetlo. - Tko

je tu? - pita sobu.
Soba uti. Odvraa mu
pogled od sebe, dolje, na
krevet,

na

njega,

na

njegove
noge, na trbuh, na grudi i
jo blie, blie... htjela bi
mu pokazati i glavu.

1960

Pogled je zaplaen. Otkrio

te na krevetu u odijelu i
cipelama,

sad

te

promatra
u udu, kao nepoznatog.
Kao otkrie.
Pokazuje mu ruke, jednu
pa drugu. Pogled ih gleda
bez uzbuenja, "ruke",

1961

konstatira ravnoduno. Ne
zanimaju

ga

ruke.

Skrauje domet, trai blii

cilj.
Zatvara

se

ukrtava,

kiljei gleda nos iz oba

profila kao Picasso. To je
najblie to moe vidjeti nos. Usput definira nos:

1962

dvostrano NETO to stri

u
prostor i dijeli vidljivi svijet
nadvoje, na desno i lijevo.
Ali Pogled trai
glavu,

trai

rjeenje

zagonetke, odgovor na
Marinkovi Kiklop
ovu no, na ovaj san glavosjeni. Pogled trai

1963

sebe, sebe samoga, hoe

da se
vidi. I da se svidi sebi,
narcisoidno,

glupo,

kratkovidno, slijepo za sve

to
nije.

On,

MARKANTAN
Pogled

ist,

karakterni.

to

nije

POGLED.
osamnaest

1964

Htio

bi

se

pogledati.

Pogled en face i iz profila,

prouiti svoju irinu, svoju
otrinu, otkriti svoje lice iz
jedne nove, jo nepoznate
perspektive. Htio bi
proniknuti u sebe, zaroniti
u svoju prolost, u svoje
praiskonsko, protozojsko

1965

porijeklo
oprezno

kad

je

dodirivao

jo
svijet

pseudopodijima i ticalima.
Pogled

je

imao

neustraivu elju da se
vidi.
Ali ti si se uplaio te
smionosti. Tko zna to se
unutra krije? Moda je to
ulaz

1966

jedan

sasvim

novi,

neotkriveni pakao iz kojeg

vie

nema

povratka?

Nestanak u
svojim vlastitim oima i
muke beskonane?
Strah te je od sebe na
krevetu.
cipelama.

Odjevena
(Kau

teko sanja s

da

u
se

1967

cipelama na nogama).
Ali tko je upalio svijetlo?
Zakleo bi se daje jutros,
kad se popeo u sobu,
skinuo sa sebe promoenu
odjeu i blatnjave cipele,
obukao pidamu, zavukao
se
pod

pokriva

svjetlo!

jo

ugasio

mislio

1968

krevetu: ljubav? - kako je

sve to
jo nerazjanjeno! Je li to
Pjesma

nad

Kleopatra,

pjesmama,
Beatrice,

Laura,
Romeo, Fedra, Don Juan,
Werther,

Stendhal,

Casanova? to je ljubav?

ili

1969

Dobro se sjea: najprije se

onako prokisao i umoran
bacio na otoman i listao
Stendhalovu

knjigu

"0

ljubavi", zatim zaklopivi

oi razmiljao o mnogim
neobjanjivim

pitanjima

ljepote i patnje u ljubavi.

Kako si lijepa i kako si

1970

ljupka,

ljubavi

milinama! Uzrast ti je kao

palma

dojke

kao

grozdovi.
Lijepa si, draga moja, kao
Tersa,

krasna

Jerusalim,

si

kao

strana

kao

vojska sa
zastavama.
imae

Vinograd

Solomun

1971

Valamonu... "Minus dormit

et edit quem
amoris
pie
Andre

cogitatio

vexat",

Codexu

amoris

u
le

Chapelaina

iz

Avignona.
Koliko

tunih

praznih

dana, koliko besanih noi,

koliko straha, strepnje,

1972

enje,

jada,

ludovanja!

Koliko patnje. Koliko krvi

zbog "ljubavi u milinama"!
Koliko ustreptalih srdaca!
Koliko

glava!

La

douce

pensee Qu amour souvent

me
donne!
Marinhovi Kiklop

1973

pisao

je

jadni

pa

Quillaume du Cabstaing iz
Provanse

dvanaestom

stoljeu tren
prije nego mu je njegov
gospodar
Ravmond

Monseigneur
de

odrubio glavu

Roussillon

1974

i iupao srce iz grudi,

ispekao ga i dao pojesti
svojoj eni, paevoj
ljubavnici.

Onda

ju

je

upitao je li bilo dobro srce

koje je pojela - i pokazao
joj

Guillaumeovu

glavu.

Ona je odgovorila da je
bilo tako dobro i ukusno,
te joj

1975

nikakvo jelo ni pie nee

vie izbrisati okus to ga
je ostavilo Guillaumeovo
srce. Nakon toga je skoila
kroz prozor i ubila se,
nesretna

Madame

Marguerite.
Ustane i otvori prozor. Pod
njim

mrana

dubina od tri kata.

mokra

1976

Sto? Da skoim? Kako to

skau s padobranom? - i
zamisli jedan vratolomni
aeronautiki

veleslalom.

Padobran se nije otvorio...

Ali to: lei na krevetu
odjeven, a u sobi gori
svijetlo!
svijetlu

sanja

pri

1977

da si sebi odrubio glavu! A

najstranije od svega - pri
svijetlu!
Ne,

to

pokuao

sam

ja

neku

noas

operaciju

na sebi... A moda sam i

ustajao,
palio
odijelo,

svijetlo,
pa

oblaio
izlazio?

1978

Tramvaj? Ne, tramvaj je

bio
prije.

Sve

nejasno,

nepovezano. Recite neto,

o vi stvari slijepe! I ti
slugo
plameni!

arulji.

arulja

plafonom

obrati

se
pod

svijetli

ravnoduno, nijema,

1979

gluha, svijetli i uti. Jedini

svjedok koji gleda odozgo,
koji ima oi.
Moda sam pokuao i da
se ubijem?
Sjeti

se

noa

za

razrezivanje knjiga i pone

drhtati. Gdje je no? Od
toga mnogo

1980

zavisi. Morao bi biti tamo,

na stolu. I jo ti kau
uvee laku no!
No

je

bio

zaboden

do

na

stolu,

drka

debelu, napola razrezanu

knjigu. Knjiga
lei na boku, nemona,
zaklana. To ga jo vie

1981

uznemiri. Zaklana! Tko joj

je
tako okrutno zario taj no
u

utrobu?

(To

je

bila

Wellsova "Kratka povijest

svijeta". Jadna. Kratka)
Paljivo

izvadi

no

iz

trbuha Povijesti.
Ipak sam ja tim noem
nekog vraga u snu radio! -

1982

Ta ga misao nikako ne
naputa.
Enkin dar, od srebra, za
lanjski roendan.
Poe do ogledala i uplai
se onoga tamo unutra to
ga tako udno gleda. Gle,
kako

uporno!

Htio

bi

plaiti... Ali opazi da se

onaj i sam boji, da gleda s

1983

nepovjerenjem...

Ne,

ovjek ne vjeruje ovjeku

ni u ogledalu!
Marinkovi Kiklop
No, to je, prijatelju! Kako
bismo
glave?
svoju

to

izgledali

Zgrabi

bez

lijevom

1984

glavu za kosu, a desnom

uini vrlo oprezan potez
noem preko grkljana.
Gljukhrhhh... uini grkljan,
zaklan. Zatim uzme glavu
meu dlanove i stane je
okretati kao da je uistinu
odrezana.
udno
glavu u

Kako
drati

je

to

ljudsku

1985

rukama!
A moda je to bilo i ovako:
navalile neke vane, hitne
misli u predsoblje sna i
lupaju, bude, alarmiraju,
trae

da

budu

smjesta

primljene i sasluane. A
dobri

1986

San, kako bi te potedio

glasnika s loim vijestima,
naprosto ti oduzeo glavu,
pa

ape

nema
nema

tvom
ime

glave.

tijelu:
misliti,

Samo

ti

spavaj.
Spavaj... a no tamo na
dva

metra

od

sna

1987

zaboden

utrobu

Povijesti!
NO. U toj rijei i je ono
najstranije. Tu je sadran
akcident odreen za
klanje. U drugim jezicima
to je instrument za iljenje
olovaka, za rezanje

1988

jabuka... ali no je klanje,

ubojstvo,

zloin.

Bode

bez -aavi aljivac,

bode iz nestaluka kao
trn, kao igla podmetnuta
pod stolicu. Lave, lupe,
poar
-

sve

pojave

strane
zbog

none

kojih

se

1989

ovjek boji lei u krevet i

zaspati.
I misli to bi s njim?
Doista,
njega

boji

se

pored

zaspati.

Pa

kombinira:
njega dobro uviti u jedne
cijele
svezati

novine,
pagom

zakljuati ga u

vrsto
i

1990

ladicu,

klju

od

ladice

zakljuati u ormar, klju

od ormara odnijeti preko u
kuhinju i zakljuati ga u...
neto

tamo,

onda

se

vratiti u sobu, zakljuati

se,
a klju od sobe baciti kroz
prozor.

Odvie

1991

komplicirano. A i glupo.
Sve se to
moe opet vratiti natrag.
to

da

krevetu

radi?
s

Sjedi

noem

na
za

razrezivanje knjiga u ruci,

no je, sav
pametan svijet spava, a
on se boji zaspati da se u

1992

snu ne zakolje tim noem.

I
misli

ogoreno:

natiu

brnjice,

psima
prozore

okivaju reetkama, svuda

ograde,
stupovi,
svijetla,
signali,
OTAR

brave,

crvena

svjetionici,
upozorenja

PAZI

1993

PAS!

PAZI

OPASNO

NA

JE

VLAK!

VAN

SE

NAGNUTI! VISOK NAPON!

(a Maestro se smije),
OTROV! i da bi te bolje
uvali, plae mrtvakom
lubanjom; strunjaci na
eljeznicama, na morima i
u

zraku;

strunjaci

po

1994

policijama uvaju tebe i

tvoje
dvije cipele od provalnika i
kolektivista;

svakoj

prijestolnici po jedan
strunjak

uva

iznenadnog

te

od

napadaja

paktovima, savezima, priMarinkovi Kiklop

1995

jateljstvima
uva

tvoje

uope,

interese

inozemstvu.

Duobrinici

uvaju
tvoju

duu,

dravnici

uvaju tvoje tijelo. I jo se

natjeu, ak i svaaju tko
e te bolje uvati, pa te
zato

kade

tamjanom

krope svetom vodicom,

1996

osiguravaju

te

sakramentima

blagoslovima - to za duu,
a za tijelo - okruuju
te

monim

sigurnosti:
Naroda,

mjerama
Drutvom

Paktom

nenapadanju i uzajamnoj
pomoi,

Maginotovom

linijom,

Siegfriedovom

1997

linijom,

topovima,

tenkovima,
podmornicama,
bombarderima, pukama,
minama,

bajonetama,

pitoljima, jednom
rijei

-neprobojnim

krugom vatre i elika i

kau ti: tu si sad siguran i
ne budi

1998

lud da oajava. Mi smo

tu, moe mirno spavati.
Spavati... Ali ne, gospodo,
vi

ste

mene

krivo

razumjeli. Ja, naravno, ja

sam
siguran tu uz vas, hou
rei

uz

vau

mudru

monu zatitu. I ne bojim

se ja

1999

nikoga dok ste vi tu. Ali

kad

zaspim,

onda

vas

nema, onda sam sam i

nerazuman
kao neka vrst idiota. Vidite
li to sanjam? Kako mogu
spavati? Bojim se noa.
Ovog

moga

razrezivanje

noa

za

knjiga.

2000

vaem sigurnom krugu od

vatre, paktova
i bajoneta - ne udite se ja sam vrlo slabo zatien
od samoga sebe! U panici
sam kao korpion. Sto u,
korpion sam. I ako me ne
pustite da izaem, bojim
se

2001

da

sebi

utrcati

smrtonosnu injekciju, ba
kao korpion, od oaja!
Pomisli da bi ipak trebalo
lei. Ali emu, kad e se
odmah pojaviti van der
Liibbe

izbezumljen

od

strane smrti i mrmljat e

suludo: "Vratite mi moju
glavu,

2002

lopovi,

vratite

glavu,

glavu, glavu..."
Melkior

se

nasloni

na

prozor. Vojarna jo spava.

Straar se uvukao kao pas
u
straarnicu i ondje kunja
muen vojnikim snima.
Tu

stanuje

susjednoj

kui

2003

jedna

mlada

posljednjem

ena

mjesecu

trudnoe. to e roditi?
Kerku. Onda e
je uiti, kad poodraste, da
ena dri tri ugla kue a
mu samo etvrti. (Ako
padne

bomba

tko

drati uglove?) Ako rodi

2004

sina otac e se brinuti za

njegovu
BUDUNOST

koja

bi

mogla trajati i vie od tri

mjeseca.

Kupit

mu

malu puku s
oprugom i olovne vojnike,
neka se mali igra. Mali e
po cio dan drati strau

2005

pred njihovom kuom kao

onaj

vojnik

preko

ulice

pred vojarnom i pucat e

na
nenaoruanu
neprijatelje

djecu
iz

susjednih

ulica. A kad uveer otac

doe
kui,

pucat

na

oca

"bum! Tata, ja sam te

2006

ubio. Ti si mrtav, tata,

legni."
Tata je zabrinut i ozbiljan,
ne

uzima

obzir

igru

djeteta. U rukaMarinkovi Kiklop

ma nosi novine, posebno
izdanje. Mali se ljuti to
tata

nee

mrtav i

lei

kad

je

2007

ponovo puca s ubojnikim

bijesom bum! ali tata ne
pada. Baca se na pod od
bijesa
i udara akama plaui
to se ne potuju pravila
njegove igre. "Zato ne
zadovolji dijete?" umijea
se mati. "to, da umrem

2008

zbog

njegova

zadovoljstva?"
Otac nema volje za alu.
"Pa zbog igre... Uf, kakav
si." "Doskora emo se
poigrati
otac

uistinu",

govori

zabrinuto.

Mali

lukavo poslua razgovor

pa

2009

zavriti jae kad shvati

neuspjeh

materine

intervencije. Na kraju ga
otac izlupa
i otjera na spavanje. U
krevetu uvrijeeno jeca u
mraku. Kasnije uje kroz
san
kako

otac

razgovaraju

mati
u

tiho

krevetu,

2010

kako mati plae a otac se

prevre i
uzdie "da bar nema toga
djeteta". I djeak misli: "To
tata o meni govori, da bi
bolje bilo da me nema.
Dobro,

ja

se

sutra

ujutro ubiti iz puke u

drvarnici"

2011

i misli kako e u cijev

ubaciti kameni i odapeti
sebi u oko.
Naslonjen

na

prozor,

mislei o toj maloj drami,

nije ni primijetio da svie.
Jedan sivi oblak nasred
neba

poeo

je

lako

rumenjeti, sa svoje visine

ugledao je

2012

sunce pod horizontom.

Daleko zvide eljeznice,
kreu rani vlakovi.
Melkior

pozdravlja

prozora
jutro.

"Dobrojutro, Jutro! Dobro

dolo! Hej, ja, ja
ivim!" Ali to je bio samo
jedan tren dobrodolice.
"Ah, ivim... pak to?" i

2013

ponovno ga stegne mukla

i

oajna

tjeskoba,

cijelom tijelu osjeti udan,

odvratan strah.
Gazdarica je ustala. uje
se kako tetura i tapka u
jutarnjem polumraku jo
pijana od sna. Navlas je
lupila laktom u njegova

2014

vrata

pro-mrmljala:

"Cijelu
no uje..."
Melkior

osjeti

hladan

metal noa u ruci i strese

se

od

gaenja.

Izae

urno na
stubite i ue gazdarici u
stan.

Zatee

je

pred

2015

vratima

kupaonice,

raupanu,
mlitavu,

raskvaenu

od

spavanja.
- Opet niste spavali? skupljala je kunu haljinu
na prsima skrivajui svoje
nematerinske i jo uvijek
ambiciozne dojke.

2016

Gospoo,

molim

vas,

uzmite ovaj no.

Odjeven, blijed, s dubokim
plavim podonjacima. Ona
ga

gleda

gotovo

sa

strahom.
Marinhovi Kiklop
- to vam je, gospodine
Melkiore? Zato mi dajete
no?

2017

- Uz njega runo sanjam.

-

Ah,

ja

sanjam

te

proklete noeve. I zmije. Ali uzme no s nekom

strau.
Melkior to opazi.
- Udajte se jo jednom,
gospoo.

Vi

ste

dobrim godinama.

jo

2018

- A vi se oenite - uzvrati
mu

ona

sa

svjeom

jutarnjom koketerijom.
Melkior pomisli na Vivijanu
vraajui se u svoju sobu.
I na Enku, usput. Njezin
no. Njoj u snu ne zabijaju
noeve u trbuh kao jadnoj
gazdarici. Njezini su

2019

snovi kao u make, noni

lov na mieve.
Iz oblinjeg parka oglasi
se ptica: i-i-koo... i-ikoo...
- Ci-i-koov... Ci-i-kov... odgovori

joj

Melkior

literarnim sarkazmom. Mrtve due. Sada legnimo,

mrtve due - jedva jo

2020

uspije

da

promrmlja

padajui na
krevet, mrtav od nesna i
umora.
Bane tako iz noi u no.
Pijan je, to je jasno. Nije
se uspio ni svui. Pusti,
Ostavit

nemoj
emo

ga

buditi.

stvari

2021

idemo. uo je glasove nad

sobom,
ali nije mogao otvoriti oi.
Teak umor pritisnuo mu
kapke i drao mu svijest u
nekom

stanju

tromog

plutanja

plitkom

snu.

vrlo

Osjeao

vremena na

je

od

2022

vrijeme pod sobom dodir s

javom kao da mu se san
ljuljuka po pliaku i udara
o
dno. Razabire: "pijan je",
to govori Pupo, a "pusti"
netko drugi, nepoznat. Ali
on misli da sanja, pa se
preputa

omami

kao

2023

pijanac,

od

glasova

sketch:..."bane

za

gradi mali
cvijee,

hvala,

hvala",

klanja se stara pijanistica

nad
krevetom. Pupo je odvlai,
"nije se uspio svui", ona
se otima "neka, pusti,

2024

nemoj ga buditi"... Ali tu je

jo netko, nevidljiv, netko
vaan, "ostavit emo
stvari

odlaze.

idemo".
Melkior

svi
se

odjednom uplai samoe i

skoi na
noge:

"ekajte!

Ne,

ekajte! Ja u odmah...

2025

odmah u se svui"... Ali

oi su mu
jo

zatvorene.

neto",

ree

"Sanja
nepoznati

glas. No Melkior je bio ve

budan,
samo

oi

su

mu

jo

slijepljene masnim gustim

snom.
sigurnou

Izvanrednom

2026

dotapka ipak do staklenog

vra s vodom, izlije malo
vode u dlan i pljusne se
po
oima. Da, kod kreveta su
stajali Pupo i nepoznati i
gledali ga nasmijeeno.
Marinhovi Kiklop
-

Oprostite,

ja

sam...

nisam spavao cijelu no. -

2027

Opravdava

se

pred

nepoznatim.
"Ovi

su

ranoranioci",

pomisli.
-

Je

li

makar

bio

interesantan lumperaj? Pupo se smijeio prezirno.

- Lumperaj? Ne. Nesanica.
Ne

mogu

spavati.

2028

Popravljao

je

zguvano

kravatu

odijelo, u
neprilici.

namjesti. Bilo je tek osam

sati. -Malo prije me valjda
ipak
san

oborio.

udno.

Ne

sjeam se. - Ali stajao je

jo uvijek na mjestu, s
mokrim

2029

licem, zbunjeno.
- A to ne spusti to na
pod?

obrati

se

Pupo

nepoznatom ovjeku.
Doista, on je jo uvijek
drao mali koveg u ruci,
neodluno.

Preko

druge

ruke
ogrta. Visok, plav, mrav,
etrdesetih

godina,

2030

ozbiljna,

zabrinuta

lica.

Gotovo
stidljiv. Melkior napokon
izae iz svoje ukoenosti.
Odloi vr, prie ovjeku i
htjede

mu

prihvatiti

kovei. ovjek mu prui

ruku.
stisak,

Melkior

uzvrati

2031

srdano.

Izgovori

svoje

prezime. ovjek zamrmlja

neto

nerazumljivo

pogleda
Melkiora

osmijehom

isprike. "Tako je, u redu,

brate", misli Melkior, "ime
ostaje Nepoznati."
Usluno rastvori ormar:

2032

- Tu za stvari. - Ovaj put

mu

uspije

kovei

oduzeti

Nepoznatom.

Smjesti ga u
ormar. - Ovdje vam je
dolje. Sjednite. A ti, to se
neprestano

neemu

udi? obrati

se

Pupu

nekadanjom prisnou. -

2033

Nisam pio, evo na - i

hukne mu u nos.
Nepoznati se nasmije.
- A to, on to zabranjuje? pokae glavom na Pupa.
- Odgajam ih. Drugi su jo
gori od ovoga - ree Pupo
istiui svoj autoritet.
-

Zamislite

odgojitelja

kako

ovoga
ga

2034

nosimo,

jer

je

hodao

etveronoke. Grize
ae

vie

"dolje

monarhija"...
Melkior osjeti istog trena
da je prekardaio. Pupo ga
pogleda s prezrivim
bijesom. Oito se "ovdje"
prikazivao svecem, "tu" je
podreen.

2035

Nepoznati se nasmije. Ali

opazivi
prekine

Pupovo
smijeh

lice

naglo

izbrie ga
potpuno

sa

svoga

lica.

Ono je ponovno bilo mirno

i zabrinuto.
- Ako se elite oprati obrati

se

Melkior

Nepoznatom - kupao-

2036

Marinkovi Kiklop
nica je preko, u stanu. elio

je

naas

ostati

nasamo s Pupom. Htio mu

se
ispriati.
- Nije potrebno. Hvala. Melkior

mu

cigaretu.

puim.

ponudi

Hvala,

ne

2037

Ponudi Pupa i nasmijei

mu se prijateljski. Pupo
uzme i prihvati osmijeh.
-

Ja

kavu.

ujutro
Sad

pijem
u

crnu

odmah

donijeti. - Melkior je bio

veseo.
- Zbog mene ne treba ree Nepoznati. - Ja bih

2038

samo malko sjeo ovdje.

Umoran
sam. - Sjedne na divan. Ali
odmah se spusti na lakat,
a zatim i glavu nasloni na
jastuk. - Vrlo sam umoran
- ree ispriavajui se.
- Samo vi leite. Ja i tako
moram

redakciju.

Moete i spavati. Rei u

2039

gazdarici

da

ne

puta

dvorkinju u sobu.
Melkior ode u stan po
kavu.

Objasni

iznenadni

gazdarici

posjet

jednog

roaka.
Ostat e nekoliko dana.
Htjela

je

urediti
divan za

odmah

sobu,

sama

namjestiti

2040

gosta,

dakako,

zbog

radoznalosti. Melkior sve

to

odgodi

za

kasnije.

Donese kavu.
Njih

dvojica

prekinue

neki razgovor. Osjeao se

suvinim tu meu njima.
Posre
kavu na brzinu, objasni
Nepoznatom

tehniku

2041

stanovanja

toj

sobi,

preda mu
potrebne

kljueve

najljubaznijim

zdravo,

zdravo obojici, pobjegne.

A moda je ovo i neki
budui

Marat?

pomisli

silazei
stepenicama, mada

urno

2042

nikakva razloga za urbu

nije imao. A otkud ba
Marat?

Njega

je

drolja

Charlotta
zaklala u kadi. Danton,
Saint-Just, Robespierre?...
frc-frc-frc - sve tri glave
frc

primjer

korpu.
ne

Nijedan

valja.

Ni

2043

Zinovjev, ni Kamenjev, ni
Buharin,
pa ni Lav Bronstein, sve
frc,

frc

tup!

Lava

ekiem. Aja mom gostu

Nepoznatom
elim da ivi. Neka ivi
moj

gost

Nepoznati!

iviooo! Manifestirao je na

2044

ulici, ak poluglasno, te su
se za njim osvrtali ljudi.
Obuzelo ga glupavo
oduevljenje. Najradije bi
otrao

izbrbljao

Dajdam

kao

Bobinski-

Dobinski
kakav
Tajan,

je

gost

stigao.

tajanstven,

2045

sasvim

jednostavan

simpatian
ovjek,

visok

plav

mrav i sve nekako stidljiv

"ma, nemojte zbog mene,
nije
potrebno".
Ne, moram se javiti Enki.
Jadna Enka. Ba sam ja

2046

neki...

Ali

ipak

proe

pored
Kazaline i Dajdama, za
svaki

sluaj.

Moda

je

Vivijana
Marinkovi Kiklop
izvoljela

izloiti

svoju

lijepu gubicu? Ali - nita i nita. Dakle, nita.

2047

Rano je. Odmaranje nakon

blagog fluida prole noi.
Ne javi se ni Enki. Popne
se
u redakciju, ve umoran.
Klonulo

oduevljenje.

Pogledati prijelom kritike,

danas

2048

izlazi. Kod kulturnoga nije

vie materijal, sve je ve u
tampariji.
- Glavni ti je izbacio jedan
pasus.
- Oho, cenzura? - spreman
na veliku svau.
-

Glupost.

materijala.
posvuda.

tipali

Odvie
smo

2049

- Koji pasus?
- A tko bi se sada sjetio.
Uostalom, desetak redaka,
ba te briga.
- Mogao si me pitati, sam
bih skratio.
- Traio sam te sino u
Dajdamu.

"Ovaj

tren

izaao s don Fernandom",

a kod kue

2050

nema telefona. Kako da

te pitam?
- Svejedno, svinjarija!
- Don Fernando ti je kod
glavnoga.

Donio

neki

lanak, nee izai.

Raspravljaju...
principijelno - kulturni se
smijeio

podrugljivou.

krotkom

2051

Melkior

je

to

elio,

jednom ve uletjeti u to
"principijelno" s glavnim.
Ali
kad

je

kabinet"

uao

"Crni

glavnoga

(tako

su ga zvali, jer sve je u

njemu bilo
crno, pa i sam glavni) njih
dvojica

su

se

neemu

2052

srdano

smijali.

Don

Fernando
utonuo

crni

konati

naslonja, ukrstio visoko

svoje duge noge te je
jednim
koljenom dodirivao bradu i
aicu s konjakom drao
pred
mogao

ustima,

ali

nije

2053

piti od smijeha. Glavni je

upravo, valjda, dovrio s
nekim prianjem i sam
udario da se smije, ali
nekako
dugim

sinkopama

intervalima

i
u

kojima je davao
na

znanje

svojoj

neozbiljnosti da on moe

2054

svaki as prekinuti s tom

glupou ako
je

potrebno.

No

nije

prekidao,

znai

bilo

je

potrebno

ovo,

glupost,

smijeh.
To je, dakle, "raspravljaju
principijelno". Mogla mu
se i na licu proitati ta

2055

ogorena konstatacija, ali

nije imao tko proitati. Oni
su se i dalje smijali.
Glavni mu je samo rukom
pokazao
Melkior

da

sjedne.

zaas

sam

koljenom
dodirne

bradu

konjak

nalije, ali ga nije drao

2056

pred nosom nego ga je

ispio, on
se

nije

smijao.

Sigurno

neka budalatina, im se
toliko cerekaju. Principijelno. Bio je iritiran
tim

smijehom.

Zakasnio

na predstavu u kojoj ve
svi uivaju, a on jedini
nita ne razumije.

2057

Marinkovi Kiklop
Glupost!

Osjeao

se

pogoenim. Jer pogoeni

smo

svakim

smijehom

kome ne
poznajemo uzrok.
- Mislio sam da se tu
raspravlja
stvarima,
nauiti... -

o
da

vanim
u

neto

2058

trgne jo jedan konjak,

srdito.
- A vi mislite... kako vas
ono

zove

Eustahije...

Maestro

(ponovo

obojica
prasnue u smijeh) - da se
ne mogu i vane stvari
koji

put

smijehom? -

rjeavati

2059

spusti don Fernando ovo

pitanje s visine i doda mu
potrebne nehajnosti kako
bi
istakao milost kojom se
obraa.
- Mogu - zamahne Melkior
na pitanje kao na moljca
to leti preko sobe - kad to
rjeava jedan Moliere...

2060

- A manje od toga ne
doputate?

moljac

je

gubio visinu.
-

Ne

doputa

priroda

smijeha, ona je izbirljiva.

Don
odgovori.
pogled

Fernando

ne

Pokua

uloviti

glavnoga,

uspostaviti duhovnu

2061

zajednicu. Ali glavni ne

opaa. Ustaje i sjeda za
svoj

crni

stol

od

mahagonija.
To je znailo "dosta ale,
na posao".
- Skratili smo vam malo
kritiku - obrati se Melkioru
s obzirnim osmijehom. -

2062

No, svega desetak redaka.

Sve smo stiskali danas.
Masa sitnih vijesti.
- ao mi je, ali nisam imao
prilike da spomenem neke
linosti... - Melkior
pokua

izazvati

ono

"principijelno".
Glavni se osmjehne gorko.

2063

- Od vas to ne bih ni
oekivao - ree gledajui
u Melkiora prijazno. - Onaj
juer, to je neto drugo.
Njemu je i samome ao
to se nije sjetio da se
osvrne
po loama. Zato sam i
vikao na njega. On se tu

2064

izmotavao, a vi biste mi
zalupili
vrata i otili.
Melkior je cvao to to
govori
Fernandom.

pred
ak

don
je

promrmljao jedno
hvala koje se na svu sreu
nije ulo.

2065

- Evo - glavni je pruao

don

Fernandu

nekakav

rukopis. - Na alost... zar

ne?... - Nasmijeili su se
jedan drugome s nekim
ve

utanaenim

razumijevanjem.
Melkior se naao s don
Fernandom

na

stubitu.

2066

Silazili

su

utei.

Don

Fernando
je

gurao

rukopis

unutranji dep, ali neto

se

unutra

isprijeilo,

smetalo te
su don Fernandu malo i
oice zatitrale od srdbe.
Marinkovi Kiklop
- to, ne ide ni u dep?

2067

Molim?

Fernando

upita

neprijazno

don
i

nekako otro.
- lanak, velim, ne ide? A
zato gaje odbio?
- Otkud znate da je odbio?
- Don Fernanda je oblilo
djeviansko rumenilo.
-

Znam.

Zar

biste

novinama htjeli sauvati

2068

tajnu?

Nije

mi

rekao

glavni, ali
ima ih najmanje trojica tu
gore koji se tome vesele.
- Ostalu dvojicu ne znam ree

don

pokuavajui

Fernando
da

se

nasmijei.
- A jednoga znate? Taj
sam

ja?

Melkior

as

2069

zastane na stepenicama.
Osjeti
odjednom

neku

ganutost
insinuacije

zbog
i

upita

bolnu
te
don

Fernanda gledajui
zbunjeno niz stepenice: Zato ste vi tako zli?

2070

- Tko? Ja osobno? - don

Fernando se ponovo vinuo
iznad Melkiora.
-1 vi osobno i... uope Melkior

odmahne

beznadno.
- Ali to vam je, dragi
Eustahije? Ha, ha, zato
vas

Maestro

Eustahije?

zove

2071

Glavni

mi

je

ispriao

njemu
nekoliko

izvanrednih zgoda. Tome

smo se i smijali.
Maestro je sjajan luak.
- Sjajan? Ne bih rekao. On
je

vie

nekorumpirani

cinik. Tersit meu onim

gore
svijetlim herojima.

2072

Da,

donekle...

Don

Fernando je oito elio biti

dobar. - On bi zapravo
morao
ivjeti u bavi, he, he...
- Za njegov je duh dobra i
neoprana boca. On loe
rakiju. Bava je za

2073

dionizijsko

pie...

Diogena,

ako

ili
ste

za
to

mislili...
- Pa sad... da... Ali kako on
radi taj svoj posao! To jest
kako ureuje svoju
gradsku

rubriku!

pasionirano

kopka

Kako
kao

vrabac po smeu to mu
ga donose

2074

smetlari

(tako

on

zove

gradske reportere), kao da

bi

iz

svih

tih

fekalija,

poput
nekog

aavog

alkemiara, htio izdestilirati makar i jednu kaplju

neke "prave"

2075

esencije, makar poneto i

prljave i otrovne, ali prave
istine o ljudima, koja je
autentinija i stvarnija od
svih

onih

maestoznih

autoritativnih politikih pa
i

takozvanih

kulturnih

pisanija.
- On uiva u svojoj prljavoj
alkemiji!

2076

Marinkovi Kiklop
- Pa... ja ne iskljuujem ni
taj osobni uitak.
- Ali on se naprosto kupa u
fekalijama!

On

se

identificira sa smeem, jer

je i
sam smee, i tu nema
nikakvih kapi osim kapi
gadosti to cure iz...

2077

Otkud

odjednom

ta

vehementna mrnja, dragi

Eustahije, ako doputate
da vas
tako zovem?
- A otkud odjednom ta
ljubav? Ja ga ne mrzim, ja
ga alim, ako elite znati,
jer

2078

donekle i znam odakle ta

njegova

radost

od

smrada. Ali vi to nikada

neete
shvatiti. Odvie se bavite
modelom

svoga

proto-

Covjeka da biste mogli

opaziti
postojanje
prljavih

njegovih
i

svinjskih,

2079

poluuspjelih

sasvim

neuspjelih
varijanti u pojavnosti. Vi
Maestra ne moete voljeti,
vi ga ak ne moete ni
opaziti. Sve to to ste
govorili

njemu

nije

istina. Uostalom, niste ni

govorili zbog njega, ve
zbog neega drugog.

2080

Dalekosena

misao...

je

opasna.

vaa
Vi

otkrivate... No, bez ale,

glavni mi
je moda sugerirao takvu
neku simpatiju, eto, onim
smijehom kojim (to ste vi
rekli)

Moliere

rjeava

vana pitanja. A ja sam

2081

samo

htio

rei

kako

takav
ovjek,

kako

vi

kaete,

svinjski i koji se raduje

smradu (to je osim toga i
dobro reeno), kako i taj
ovjek nosi u sebi ono
neto
kao

integralno,

bitno,

2082

jednu neraspadljivu formu

koja se manifestira uvijek
na neki nain, pa makar i
tako da se raduje smradu.
Time

je

ve

definirana.

linost

Sami

ga

otkud

vam

nazivate
Tersitom.
mogunost

za

takvu

2083

usporedbu?

Da

nema

nita u njemu osim

tog...

kupanja

fekalijama,

ime

u
bi

on

dosegao Tersita?
Zato

on

ovo

govori?

Naravno da se ne radi o
Maestru. Ali o emu se
radi?

2084

- Glavni ga, na primjer,

vrlo

cijeni,

dakako

izvjesnom smislu.
- Cijeni on svakoga tko mu
moe biti koristan.
- Varate se. Glavni je i
sam koristan, ak i vrlo
koristan. -Posljednje je

2085

rijei

don

Fernando

podvukao sa sigurnou
koja je proizlazila iz nekog
drukijeg

gledanja

na

stvari. - Vi se vrtite oko

sitnica i na njih se
nabadate...
-1 to to ne doputa da
objavljujete u njegovom

2086

listu,

to

smatrate

korisnim? Melkior

pokua

navue

na

da

ga

samoljublje.

Don
Marinkovi Kiklop
Fernando se osmjehne:
- Da ne objavljujem? Radi
se

samo

jednom

2087

lanku... koji doista nije za

njegov
list.

moda

ni

za

kakav... u ovom asu.

Kakva tajanstvenost!
- Recite mi neto...
- Razgovarate sa mnom
kao Hamlet - osmjehne se
don

Fernando

uvrijeeno. -

gotovo

2088

No rei u vam sve to

budem znao i mogao.
- 0 emu ste pisali?
- Ah, to? - Don Fernando
tren razmisli. - 0 potrebi
preventivne
dehumanizacije...
ukidanju
skepsom.

ili

tragedije

2089

Melkior

napravi

blesavo

lice:
- Je li to neto to bih i ja
mogao razumjeti?
- Moda, ako se potrudite.
Vi

ste

dramski

kritiar,

uostalom.
-

Onda

mi

pomozite

zaboga! - zavapi Melkior.

2090

etali

su

Velikoga

trgom

oko

kazalita.

Don

Fernando je spustio ruke

niz tijelo
i gledao ravno preda se,
razraujui misli. Melkior
je

gledao

njega,

oekujui
napregnuto rezultate toga
procesa.

2091

- U ovim se kuama - don

Fernando

pokae

na

kazalite - sile ljudi da na

nekoliko sati budu naivni.
Sve tragedije, ili makar
velika veina, poivaju na
lanim

pretpostavkama.

Kako to da Hamlet, na
primjer, tako pametan i
zbog toga

2092

tako

sumnjiav,

nikada

nije pomislio jo tamo u

poetku,

to

jest

prije

drame, da
bi stric Klaudije mogao
ubiti

njegova

oca?

Pa

valjda je taj stric i ranije

bio
nitkov,

pijanica

razvratnik? Hamlet je to

2093

morao opaziti. Kako to da

nije bio
oprezan

prema

lopovu,

nego

takvom
se

tek

naknadno iuava kako

moe netko biti
takva hulja? Hajde, dobro,
doputam,

Othello

je

naivan (premda i tu se
osjea

2094

potreba

za

nekom

granicom te naivnosti), on
nije mogao zamisliti da bi
Jago
mogao biti takva ivotinja.
Ali Hamlet, otkuda njemu
ta naivnost?
- U njegovoj mladosti, u
vjeri u ivot, u ljude, u
ljubav. -Melkior nije tako

2095

mislio.
-1 odjednom, kad poinje
tragedija,

on

stari,

ne

vjeruje vie u ivot, u

ljude,
u ljubav? Zar nije to kriva
pretpostavka? Zar nije i to
kriva pretpostavka da
Hamlet

ne

zna

da

je

njegova majka ena koja

2096

je kadra lei u krevet s

drugim
mukarcem, da je Polonije
profesionalni dvorski
Marinkovi Kiklop
savjetnik

koji

sluiti

"vjerno" svakom kralju, da

je Ofelija enskica koju je
i

prije

mogao

argumentima

istim

tjerati

2097

samostan, da su njegovi
kolski
drugovi
koji

mladi

se

dre

karijeristi
svoga

kraljevskog druga dok je

bio
prijestolonasljednik...
tako

redom.

Bilo

i
je

potrebno da mu ubiju oca,

da mu se

2098

mati

preuda

za

oeva

ubojicu, da mu Polonije
postavlja stupicu u koju
Ofelija
svijesno ulazi kao mamac,
da ga prijatelji u smrt
odvedu - da bi napokon
shvatio
da

se

huljama.

nalazio

meu

Prekasno.

2099

Prekasno

za

jednog

Hamleta i prenaivno.
- A zamislite, na primjer,
kako je Andromaha glupa!
Ona misli da je lukava, ali
to

je

naivno

nimalo

ensko lukavstvo. Kako bi

spasila
formalno

sina,

ona

se

2100

udaje

za

divljeg

Pira,

zvijere hirkansko, kako ga

je

Hamlet

nazvao,

odmah
nakon

tog

"lukavog"

vjenanja ona se ubija da

bi ostala vjerna Hektoru.
0, vrlo
prefrigano,

zar

ne?

Ispunila je Pirov uvjet da

2101

joj ostavi sina na ivotu:

ona je
"postala

njegovom

enom", ha-ha, i odmah

se ubila, dvostruko ha-ha!
Tragino,
nema to! Ana emu se
osniva

ta

strahovita

tragedija? Na logici jedne

guske: ne

2102

smije mi Pir ubiti sina, jer

ja

sam

ispunila

to

je

traio. Vee ga rije.

Vidite li, dragi moj, tu
glupariju koja zahtijeva da
joj priznamo najvii
stupanj

potres-nosti?

Ja

moram vjerovati skupa s

tom traginom kokokom
da je

2103

Pir gentleman. Da nee

pobjesniti to ga je jedna
guska povukla za nos i
pobiti
joj sve do make u kui
kako bi se osvetio. Ne, ja
moram vjerovati u ljudsku
veliinu! Merde!
to je njemu Andromaha i
to je on Andromahi da se

2104

toliko njome bavi? Jer ovo

su
prethodnice.

Melkior

je

ekao glavninu misli.

Don

Fernando

instinktom

je

pasioniranog

mislioca-analizatora
osjetio to pitanje.
- udnovato, zar ne, da ja
o tome razgovaram? - On

2105

zastane

pogleda

Melkiora u
oi skoro izazovno. - Jer
to

je

Andromahe?

meni

do

Ili

do

Hamleta? I do sveg
tog traginog afektiranja?
A ipak se niste sjetili da
mi spomenete Horacija. To

2106

bi bio prigovor vrijedan

panje.

Tragedija

pretpostavlja vjerovanje u
dobrotu.
Horacije je suta dobrota,
naivna,

velikoduna

dobriina, a tako sporedna

linost drame. Zato i nije
toliko podvrgnuto sumnji
postojanje jednog takvog

2107

Horacija.

On

pretpostavka

je
izvan

merituma

tragedije,

pojava gotovo sluajna.

Satelit koji i ne shvaa
Marinkovi Kiklop
sasvim o emu se radi u
mranoj
tragedije.

konstelaciji
Zato

doputam da

mu

2108

bude

dobar,

jer

je

nevaan.
- A onaj tko je vaan ne
smije biti dobar?
- Ne bi smio... odnosno, ne
moe. On je odgovoran.
On mora u sebi izgraditi
svoju vlastitu zlobu da mu
se

ne

bi

desilo

da

2109

povjeruje u dobrotu. On
mora
sumnjati. A to znai paziti,
motriti,

sluati

(pa

prislukivati), loviti
rijei, vrtjeti ih i prevrtati
kako bi im otkrio skriveni
smisao, misao koja

2110

ugroava i koja je opasna.

On e tako odrediti i svoju
misao, svoj stav, svoje
djelovanje. Ako znam da
postoji hulja koja mi kani
zapaliti

kuu

(a

takva

hulja
doista postoji), ja

neu

sjediti kod tople pei i

recitirati "bit ili ne bit" sa

2111

suzama u oima. Vjerovati

da

moda

zapaliti...

ipak

nee

ekati

da

postanem
tragino

lice.

puku

vrebat

Nabit
u

u
iza

prozora da ucmekam hulju

prije
nego mi podmetne vatru.

2112

- A to ako hulja misli: gle,

ako hulju ne potpalim ona
e mene potpaliti?
- Nije vano to hulja misli
(to uostalom i znadem)
vano je to radi. Vano je
da budem od nje jai ili
makar spretniji.
- Znai, ako sam pravo
shvatio,

"preventivna

2113

dehumanizacija" sastojala
bi se u
iskljuenju
svake
teoretskom

mogunosti
dobrote,

unitenju

dobrote?
- Privremenom unitenju,
da, dok ne nastanu uvjeti
za njezino istinsko

2114

postojanje.

Naivno

je

glupo u ovom svijetu biti

dobar. To je uostalom i
lana
dobrota,

prema

tome

lana traginost. Nije nam

potrebna
bismo

tragedija

da

2115

otkrili tu strahovitu istinu.

tovie, ona nam tu istinu
i skriva armom
umjetnosti,

ona

zavodi

na

podiui

koketno

nas

uivanja
pred

nama svoju prljavu

teatarsku

suknju

pokazujui gadosti ivota

2116

uz

zavodniki

osmijeh.

ak ni smrt
tu nije ozbiljna. I nita nije
ozbiljno i sve je naprosto
lijepo i sve je
poeljno. A ja hou istinu
gledati golu, bez traginih
dronjaka. Jer ja znam da
ispod
druga

tih

krpa

traginost,

postoji
ona

2117

duboka i prava i strana, i

da mi
tu

nikakav

Raine

Shakespeare

ne

ni

moe

pomoi. Ja nisam Hamlet,

ja znam odmah
u poetku da mi stric eli
ubiti oca i oeniti majku i
da bih to sprijeio...
- Vi ete njega ubiti.

2118

- Dakako, makar teoretski.

Marinkovi Kiklop
-

otkud

sigurnou

znate

da

sa
stric

ubiti?
-

Otkud?

Odgovorimo

pitanjem: a zato ne bi
ubio, to ga spri-jeava?
Zato ne

2119

bi, ako mu to moe pruiti

sva ona zadovoljstva o
kojima je cijeloga ivota
sanjao? Vi dakako, neete
ubiti, ali nemojte suditi po
sebi. U tome i jest naa
pogreka i... nepopravljivi
propust: to sudimo po
sebi. A nitkov s time i

2120

rauna, da emo suditi po

sebi,

da

neemo

posumnjati. Ali valja suditi

po njemu,
zato i kaem, treba motriti
sumnjiavo

nepovjerenjem, valja znati

unaprijed.
A mi se odvie sobom
bavimo,

odvie

pipamo

2121

svoje slabosti i mislimo da

smo ne
znam kakvi grenici. Dotle
se on sprema, smilja bez
nadzora, u sigurnosti.
Prekasno je poslije lupati
se po elu: ah, da sam
znao,
slutiti!

da

sam

mogao

2122

Kako to da nisam opazio,

da

nisam

nisam

pomislio,

ranije

da

obratio

panju?...
Sve je prekasno, sve je
uinjeno. I sad se treba
osvetiti, a za to nismo
sposobni. Pa mislimo: a
emu

sve

to,

emu

2123

osveta,

kad

naeg

oca

vie nema, a
majka je legla u krevet s
ubojicom?

Razmiljamo.

"Razmiljanje nas ini

kukavcima." Oajavamo. A
on i eli nae oajavanje,
nae fiziko mirovanje, za

2124

njega to znai sigurnost.

Mi pravimo tragedije da
ljudi plau, a on se smije i
uiva

to

je

napravljena

od

njega

umjetnost.

Umjetnost dodue njega

ubija u
tragediji (a ponekad ga i
ne

ubija),

no

ubija

ga

2125

umjetniki, simboliki, a
fuka
on na njezine simbole, kad
on zna da ivi. I uiva to
ivi. ak uiva i u
simbolima, u kojima vie
ne nalazi sebe ve nekog
drugog, pa i suzu prolije
nad

2126

sudbinom
zbog

toga

uivanja.

nitkovu

odajemo

drugog,
0,

mi

velike

poasti u
tragediji!

ivotu

ostavljamo mu da uiva
svoj

zloinaki

plijen.

Ostavljamo
mu i ivot koji ne samo ne
zasluuje,

nego

je

2127

opasan po druge ivote.

Hulju
valja na vrijeme ukloniti.
Stvarno i jednostavno, ne
simboliki, bez ceremonija
i

katarza

traginoga

kerefeka

patosa

po

trebalo

bi

Aristotelu.
-

Znai,

preventivno ubijati da ne

2128

budemo ubijeni? -zakljui

Melkior
s osmijehom koji mu se
ledio na ustima. - Samo,
koga ubijati? Po kakvom
kriteriju?
-

Po

jednostavnom,

medicinskom.

po

Postoje

simptomi. Kako kirurg zna

gdje valja

2129

rezati? Zar mu je za to
potreban nekakav kriterij?
On naprosto otkriva gdje
se
krije bolest to ugroava
ivot

organizma.

Stanovitu ulogu tu igra i

talenat, i
znanje, intuicija, ali vrlo
esto i najo-

2130

Marinkovi Kiklop
binije lukavstvo. Ubojica
se

pritajio

valja

ga

izazvati. Valja ga izmamiti

iz
oklopa njegova mirovanja,
trgnuti

iz

sna

njegove

ubilake elje. Opazili ste

naravno i sami takvog tipa
u

tramvaju:

sjedi,

2131

poprijeko

ispruio

noge,

zakrio
prolaz, sve je tu njegovo.
Ne radi on to s nekom
namjerom, ve naprosto tako
mu se svia. Ne vidi on da
smeta tim svojim nogama,
da ih ljudi preskau,

2132

obilaze, da mrmljaju to o
njima

moraju

rauna.

No,

voditi
vi

mu

navlas
stanete

na

nogu.

to

dobrano, teinom cijeloga

tijela! Ali odmah mu se
ispriate

uz

ne

znam

kakvo aljenje, kako ste to

sluajno i nehotice i tako

2133

dalje...

tada

mu

pogledajte lice, pogledajte

oi: ako znate gledati otkrit
ete ubojicu. 0 kako bi
lako on vas ubio u samo
malo

izmijenjenim

prilikama! Eto
vam "kriterija"!

2134

Don Fernando je uutio

nosei na licu neku mirnu
tugu kao da se isplakao.
-

Ali,

dopustite

ree

Melkior bez ironije, ak

nekako zabrinuto - tko e
sve
njih pohvatati?

2135

- Govorite kao policajac! namrti se don Fernando.

- No, uostalom, zato ne?
To bi i bio zadatak svake
inteligentnije policije koja
uistinu titi sigurnost
graana, da hvata ubojice
prije izvrenja zloina, a
ne poslije ubojstva da

2136

pravi detektivske prie i

izmilja policijske genije i
kriminalne heroje za
matu malih delikvenata i
romantinih onanista.
- Znailo bi... u tramvaju
gaziti po nogama i zatim
zirkati u lica? No nije li
to

prilino

metoda:

nepouzdana
otkrivati

2137

potencijalne zloince po
njihovim
oima? Nekada se mislilo
nisko

elo,

sratene

obrve,

forma

lubanje...

takozvani
lombrosovski tip...
- Ima i u tome neto. No
ovjek sa zlim pogledom
nedvojbeno je potencijalni

2138

ubojica

ree

don

Fernando sa sigurnou. Pruite mu samo priliku,

riskirajte. Stanite mu na
nogu,

dakako

ne

doslovno, u tramvaju, ve
u prenesenom
smislu... Uostalom, ima tu
i

neto

pouzdanije.

Spomenuli ste nisko elo,

2139

sratene obrve... a ja vam

kaem, sve koje je Priroda
na neki nain tjelesno
oznaila ja bih stavio pod
nadzor. Sve te nejednake
ruke, nejednake noge, ui
klempave, nosove goleme
(i

one

kime

sasvim
iskrivljene,

kiljave, a

male),
oi

2140

osobito, velim osobito, sve

ono to je ispod metra i
ezdesetpet. Ja razumijem
patnje

te

vrste

ovjeuljaka i vjerujem da
je jedan od njih izumio
zloin.
Gledajte
Marinkovi Kiklop

2141

ih

samo

na

visokim

potpeticama kako isteu

vratove,

kako

velikim

gestama sve
neto iroko obuhvaaju,
sve

neto

"muki"

rjeavaju, a i glas je u njih

nekako

2142

krupan,

junaan.

Ali

to

njima nije dosta. Oni hoe

i drugih junatava, onih
pravih,

priznatih,

koja

strah

ulijevaju

potovanje. Oni hoe biti

ne normalni
nego

veliki,

oni

hoe

vladati nad nama i kod

2143

toga ne pitaju za cijenu.

Oni su
dali Napoleona, a ini se i
Cezara,
uvajte

epileptika.
se,

dakle,

oznaenih, a
osobito malenih. Oni mrze
i spremni su na sve.

2144

- Po tome bi velik dio

ovjeanstva

iao

"pod

nadzor" - primijeti Melkior

zajedljivo.

Ali

tko

bi

nadzirao? I kojim pravom?

- Pravom veine... - ree
don Fernando tromo kao
da

ni

sam

vjeruje u
to.

mnogo

ne

2145

- A tko vam kae da je u

veine

ljudi

"dobar

pogled"?
- Historija mi kae! - ivne
odjednom don Fernando,
okrijepljen nekom novom
milju. - Na koncu je svaki
historijski
raun
Samo,

nitkov

poloio

ovjeanstvu!

2146

uvijek
nakon
nalokao

prekasno,
to

se

krvi.

do

tek
grla

Danton

Robespierre,
Marat i Saint-Just poklali
su se meusobno, a pustili
su malog ambicioznog
generala da im mugne
izmeu

nogu

pokolje

2147

pola svijeta zbog svoje

veliine.
Hitlera

je

trebalo

ubiti

prije deset godina (moda

i ranije), a Mussolinija
prije

dvadeset

izdevetati

po

dobro
stranjici

dok ne zaplae i ne zamoli

za

2148

oprotenje.

On

bi

to

uinio. Ovako valja s njima

ratovati i pobijediti uz tko
zna

kakvu

cijenu

(ako

ikako i bude pobjede?) da

bi se napokon zadavilo ta
dva
historijska

majmuna.

Ali

opet prekasno, prekasno...

zbog one iste hamletske

2149

indolencije i naivnosti.
- Mislite da se, u irem
smislu, moe neto rijeiti
linim terorom i
atentatima?
- Atentatima, atentatima!
- prihvati don Fernando s
nekim udnim bijesom. Nek

2150

osjeti
vlastitu

hulja

strah

zadnjicu!

To

za
je

uvijek pouno! A to je ini

se i
jedina pedagogija za te
nitkove. Strah. Onaj strah
va i moj neka osjeti hulja
na

vlastitoj

koi!

Ako

nita, to mi je u neku ruku

i satisfakcija; "strepi,

2151

huljo", kako se pjeva u

operama.
Don Fernando predahne.
Bio se ozbiljno uzrujao,
ak mu i jarko crvenilo
izbilo
po licu, a u uglovima usta
skupila se pjena. Rupcem
Marinkovi Kiklop

2152

obrie usta, elo i obraze,

kao da je htio izbrisati
neku masku s lica. I
doista, na lice mu se vrati
uzvieni

izraz

njegovog

mirnog unutranjeg sjaja.

Stidio

se

sada

svoga

uzbuenja i pustio je lahor

dobroudnog smijeka po
svome

2153

licu da sakrije taj stid.

- No vama se vie sviaju
kojekakve bajke - dobaci s
visine.
- Kakve bajke? - iznenadi
se Melkior.
- Ruske bajke o raznim
dobrotama...
bajka

Na

primjer
Aljoki

Karamazovu, malom

2154

kalueriu.

onog

pijanog cinika Maestra vi

mjerite po kalueriu. No
u tu
mjeru on nikako ne moe
stati,

preuska

mu

je.

Preusko je vae mjerenje,

dragi
Eustahije,
pravilno.

i
Ljudi

odvie
su

kao

2155

kamenje: nepravilni, teki,

rasuti.
Muno je to dovesti u red,
skupiti i sloiti po nekom
pravilu, a pojedinano je
jo munije svaki komad
klesati. ak je i nemogue
isklesati neto to se
rado

zove

"moralnim

likom" ovjeka. Iluzije.

2156

On

se

sa

sobom

razraunava, misli Melkior.

Nikada

nisam

njime

razgovarao o
"dobrotama"

mojim

"mjerenjima"... Bori se on
valjda s nekim svojim
"kalueriem"?

2157

- A niste me upitali kako

se sve ovo slae s mojim
konkretnim politikim
orijentacijama?

upita

odjednom don Fernando i

nasmije se suho i nekako
pakosno.
- Doista, jeste li kada o
tome govorili s Pupom?

2158

- S Pupom? 0 emu? zaudi se don Fernando.

-

Pa

individualnom

tom...
teroru...

atentatima?
- Zato s Pupom? Zar je
Pupo

ekspert

za

ta

pitanja? Pupo vjeruje da je

Trockoga

2159

lupio

ekiem

po

glavi

meksikanski anarhist na
svoju inicijativu, da je
Tuhaevski bio nacistiki
pijun, i tako dalje... on u
mnogo toga vjeruje.
Dakako,

on

"individualnoga
"To

je

protiv
terora".
je

anarhoindividualizam", on

2160

odmah

otvara

odgovarajui
Pupo

je

pretinac.
neka

vrst

kalueria, ali koji

pomalo misli i na karijeru,
zapravo

raspop

koji

vjeruje po zakonu inercije,

no

2161

vie na jezuitski nain. Sto

ja

imam

njime

razgovarati?
- Ja sam, znai, poaen
ovim

razogovorom?

nasmijei se Melkior.
- Vi ste senzibilna jedinka
koja moe osjetiti misao.
Ne samo
Marinkovi Kiklop

2162

misliti
manje)

(to
ve

ak

moda

osjeati

misao, a to znai drati je

neprestano na umu kao
neko svoje lino muilite.
Heautontimorumenos,
krvnik i
rtva u istoj osobi, no i
rana, vampir svoga srca,
kako je rekao Baudelaire.

2163

Vaa

misao

strahom,

ja

vas

mui

to znam

cijenim, jer to ne moe

svatko,
pogotovo ne tako kao vi, a
oni

pijani

kreteni

iz

Dajdama rugaju vam se

zbog

2164

toga. Ja vam se ne rugam,

jer bojati se znai misliti (i
obrnuto) i dopustite da
vam se u tome pridruim.
Na strah je osjetljivost
misli kojom sagledavamo
strahovitu budunost nae
egzistencije.

(A

kada

budunost ljudska nije bila

2165

strana?) Va strah nije

luaki, ne drete tako
glupo kao kveker, a ipak
ima u
vama

(i

tu

vas

naputam)

ja
neka

manijakalna potreba da se
njime bavite, da ga
istraujete

svim

tonalitetima i okusima od

2166

gorkog do slatkog. Osobito

slatkog.
Jer ima neka naslada u
osjeanju straha ( ja to
znam iz djetinjstva), neka
mogunost

unutranjeg

tamnog

cvjetanja,

udnovatog

samotnog

dozrijevanja crnog

2167

ploda neke osobito gorke

mudrosti. Unutra ste se
udomaili i vie ne traite
izlaza iz miolovke: tamo
ste

pronali

"prokletu"

svoju
slobodu.

"Prokletu" jer
je ostvarujete na jadan
nain doivotnog robijaa

2168

koji

je

pronaao

sebi

"veliko"
zanimanje: na zraci sunca
to pada u njegovu vlanu
eliju

sui

slamku

po

slamku
iz svoje slamaricu...
- A slama je, kao to
znamo,

uplja...

Ja

je

2169

suim,

vi

je

moda

mlatite. Uvrijedio

se

Melkior

odgovorio je grubo te je
don

Fernando

malo

porumenio.
- Oprostite, nisam mislio
tako uvredljivo. Htio sam
rei kako je strah zavarao

2170

vau matu, ali sam se

loe

izrazio,

robijaem

to

pogotovo

nikako ne valja.
Sakrio

je

gadno

lice,

strah

svoje

nedostojno

mudra ovjeka da se s
njime suoi,

2171

i uope nedostojno pravog

ovjeka da se njime bavi.
Zato sam i htio rei da je
va

strah

rafiniran,

obogaen ljepotama vae

nekonvencionalne prirode,
ak
virtuozan, ako hoete, kao
najsuptilniji vibrato na ici
violine (to to se tie

2172

drhtanja),

dotjeran

do

krajnjeg,

eto

ak

muzikalnog

senzibiliteta

te i nije vie
jadno ljudsko stanje, ve
djelo

neke

lude

umjetnosti. Od tog gada u

vaoj

2173

alkemiji postalo je zlato.

Zato se divim... Oprostite
za ono "lude", no svaka je
umjetnost na neki nain
luda...

zato

se

divim

vaem heroizmu, jer vi

umijete
trpjeti.

Moj

strah

je

drukiji: ja neu da trpim.

Bojim se onoga sutra, koje

2174

stvarno
Marinkovi Kiklop
moe otpoeti sutra, i u
tome
retorike.

nema

nikakve

Bojim

se

naprosto za sebe,
za svoj jadni ivot kao i
svaki mrav kad predosjea
oluju, i kod toga ne mislim

2175

ni

na

kakve

"duhovne

tamo

vrijednosti".

Svejedno mi je to e biti
sa slikama, s
knjigama, s umjetnikim
kamenjem.
naprosto

kao

Bojim
koko

se
za

svoju
nezatienu glavu koja je
za mene u asu straha

2176

najvea

kulturna

vrednota, jer
ona jedina misli to e biti
sa

mnom.

dakle,

Moj

nije

strah,
nikakav

violinski
vibrato

vibrato,

ni

ma

naprosto

suptilnosti,
umjetnosti, bez

kakav
bez
bez

2177

ljepote: nepomirljiv, grub i

agresivan. Ja neu da se
muim

"zbog

ljepote",

neu
da njegujem strah kao vrt
s otrovnim cvijeem. Ja
sam manje heroj nego vi.
Ne
mogu da podnosim strah,
zato hou da ga uklonim

2178

iz svoga ivota kao to

hoe i
stotine

milijuna

mojih

istomiljenika.
- A kako ete ga ukloniti? upita Melkior s ozbiljnom
zabrinutou. -1 tko su
vai istomiljenici?
- Tko? Obini ljudi. Evo
moda ba ovi prolaznici.

2179

Svi

oni

ele da stignu

tamo
kamo su se uputili, da
pojedu

ruak

enu,

bez

ili

izljube

osjeanja

pritiska u
glavi, bez more na dui, s
veseljem i sigurnou kao
da e vjeno ivjeti. A to

2180

je

meni

dosta

da

ih

smatram "svojim ljudima";

makar

ne

znali,

oni

pripadaju
velikoj zajednici protivnika
straha.
-

Otkuda

sigurnou
"vai"?

znate
da

su

Moda

pripadaju i protivnoj

sa
oni
oni

2181

strani, moda su oni za

strah,
"prolaznici"

ovakvi
to

obino

nazivaju i
"redom"? Oni su za red
pod biem, a vi im, eto,
dolazite

nuditi

svoje

shvaanje
slobode, po njihovom nered i anarhiju.

2182

- Kako? Zar nije upravo to

nered, ta opa strepnja i
neizvjesnost?
- Strepnja i neizvjesnost
za vas, "neprijatelja". Po
njihovom, to ste i
zasluili:

vi

im

hoete

poruiti ideale, pobiti im

voe koje oni oboavaju

2183

upravo

zato

to

im

ulijevaju strah. Oni hoe

strah.
- Ja ne raunam s takvim
dresiranim majmunima! vikne

don

Fernando

bijesno.
- Nego s kim raunate?

2184

- S ljudima! Sa slobodnim,
ponosnim

ljudima

koji

osjeaju svoju ljudsku

vrijednost,

svoje

dostojanstvo...
- Sve je to opet pitanje
mjerila:

to

vrijednost?

je

ljudska

2185

- Mjerila... - don Fernando

se udno kesio, nekako
"prekipjelo",
**"***
t^t^^"^^ .
Vi
Marinkovi Kiklop
kao da je doveden do
krajnjih

granica

2186

strpljivosti. - Ja znam gdje

u postaviti
svoje

pravo

nove

na

otkrie

vrijednosti

odbacujem svako pitanje

mjerila kao
smetnju i zanovijetanje!
Nemam

vremena

procedura-lna
zavitlavanja, ostaje

za

2187

jedino pitanje vrijednosti,

a to je meni jasno.
-1 to, da se odmah pone
pucati, trovati, podmetati
bombe, udarati ekiem
po
glavi?

sve

pod

pretpostavkom "ja znam

tko je nevrijedan". Eno,
gledajte onog

2188

tamo ovjeuljka na uglu,

da,

onoga

to

prodaje

novine.
Kolporter je izvikivao tree
izdanje "Jutarnjega lista".
Doista ovjeuljak,
kako

ree

godina

Melkior,

starosti,

bez
sav

nekako skraen, kao da se

tedjelo

2189

na gradnji, ruke, noge kratke, a i glava mu je

malena i uska, ali na njoj
stri

komadina

trumbetavog nosa i dva

uha klempava i golema na
koja je sjela kao
neki

prevrnuti

kolporterska

lonac

kapa

2190

natpisom

"Jutarnjega

lista". Trubio je
nosom slinavo i plano
kao da prosjaci "Njutanji
lit! Njutanji, Njutanji!"
- Eto, i to je ovjek, taj
Njutanji. ujete ga kako
njae, kako se bori za
svoje

2191

postojanje.

on,

to

kaete, osjea. Da mu sad

priete i povuete ga za
ono
jedno

uho

(gledajte

ta

uesa!), on bi nasrnuo na
vas da vas udari, moda
ak i
ubije

zbog

nanesene

uvrede. Jer on ima svoj

2192

ponos. On, znai, osjea

svoju
vrijednost.
vrijednost
mjerilu,

On
po
on,

je

njegovu
Njutanji.

Ljudska
vrijednost.
Michelangelov

A
David

Firenci, krasni goli mladi

(usput reeno -

2193

remek-djelo

ljudske

anatomije),

golem,

ponosan i gord, pun snage

i smjelosti, on
nije

ovjek.

On

ne

"osjea", on je kamen. On
ak

nema

ni

toliko

"ljudskoga" da
bi

znao

izgovoriti

besmislenu rije njutanji

2194

to

onaj

tamo

mali

monstrum zna. A
ipak je David vrijednost,
ogromna,

jedinstvena

vrijednost... Ili moda nije,

moda se vi ne slaerte,
jer ste malo prije rekli da
vam nije stalo do
"umjetnikog kamenja"?

2195

- Rekao sam tek tako,

kondicionalno...
- A ja pak "kondicionalno"
mislim da svi Njutanji na
svijetu koliko god ih ima,
a ima ih valjda i stotine
tisua, nisu vrijedni lijeve
noge Davidove. Pa ipak,

2196

pazite to u vas pitati, i

to "kondicionalno", kad bi
se za spas Davida od
unitenja,

pretpostavimo

takav sluaj, traio ivot

jednog

jedinog,

evo

tu

ovog
naeg Njutanjeg, biste li vi
Marinkovi Kiklop

2197

odobrili da se dade taj

ivot?
- Pitanje tipino "rusko",
besmisleno. Dostojevtina
- promrmlja don Fernando
s
intelektualnim gaenjem.
- Neka je i "dostojevtina",
ali pitanje je tu, svejedno
tko ga je postavio i s

2198

kakvom namjerom. No ne
morate

vi

upitajmo

odgovoriti,
druge,

eto

"obine ljude",
one "vae", "prolaznike"...
Gotovo

nitko

ne

bi

to

odobrio. Pa ni vi sami,
pogotovu
stalo

do

to

vam

nije

"umjetnikog

2199

kamenja". Kad bismo im

pokazali
naega jadnog kolportera
kako mre na tom uglu i
rekli im, sad emo ga
zgrabiti
odjednom: hajde, umri za
Davida! (Kojeg Davida? Ja
ga ne poznajem!) cijelo bi

2200

"humano"

ovjeanstvo

ustalo najodlunije protiv

same ideje o takvoj cijeni
spaavanja

"kamenog

ovjeka". Odjednom cijelo

ovjeanstvo

postaje

"nekulturno".
Zaboravlja

jedinstvenu,

nenadoknadivu vrijednost
Michelangelove skulpture i

2201

baca

se

svom

silinom

neobuzdanoga
ovjekoljublja

na

ovjeuljka-kolportera.
Uzdie ga do izvanredne
"ljudske" vrijednosti, koje
dakako ni sam Njutanji
pravo
ne

shvaa.

izuzetnim,

On

postaje
ak

2202

legendarnim licem (mnogi

su Njutanji na taj
nain

uli

legende),

nekom vrsti muenika i

heroja. A zato sve to?
Samo zato
to Njutanji "osjea". Ve
sam

elementarni

senzibilitet

stavlja

nakazno

to

2203

tijelo iznad jedinstvenog i

neponovljivog
jednoga

djela

genija.

Jer

Njutanji ima
epidermu koja osjea bol,
a

David

je

neosjetljiv

kamen. Neka dakle ivi

epiderma, smrt "kamenu"!

2204

To je zakljuak u korist
epiderme, i uope, u korist
osjetljivo-ivog, glupog i
besmislenog,
"bezvrijednog",

runog

tkiva jedne nakaze koja je

usput pokupila i
nekoliko atributa koji se
po

vrlo

povrnim

2205

konvencijama

pridaju

ovjeku. I
David je sinteza atributa
koji

su

prema

opreznijim

neto

konvencijama

od kamena
napravili "ovjeka". Svaki
od

njih

na

neki

nain

egzistira. Ne ini li vam se

da

2206

je

sijamska

ovih

dviju

koliko

god

sratenost
egzistencija,
bila

navlas

primjer,

pitanje

udeena
za

moj

egzistencije

uope?

Pitanje tko i to treba da

ivi?

2207

Chang ili Eng? Ali kako se

odluiti, to jest po kojem
mjerilu?
- Ali ja ne mogu ekati da
se

donesu

moram

mjerila,

ivjeti

ja

sada.

Moram
djelovati,

moram

neprestano odluivati.

se

2208

No,

pa

za

koga

se

odluujete: za Davida ili

za kolportera? Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
ubaci Melkior to pitanje s
podsmjeljivom
radoznalou.
- Ponekad za Davida, a
ponekad i za kolportera -

2209

odgovori

don

Fernando

odmah,
bez premiljanja.
- Znai, prema potrebi?
- Naravno. Lako se odluiti
za

Davida.

predstavlja
moe

To

to

nikada

on
ne

2210

biti opasno. Ali ono to

moe zamiljati kolporter,
ideja - kolporter, ideja monstrum...
- Ali ja ne govorim o ideji,
ve o ovom ovdje ivom
kolporteru, s tim nosom i
uima,

razumijete,

prodaje Njutanji...

to

2211

- To i mislim... kad bi ti
nosovi i te ui, kad bi
stotine tisua i milijuna
ovakvih
uzurpirali

Njutanjih
pravo

procjenjivanje

na
svih

vrijednosti, kad bi se
postavili iznad nas kao
gospodari naih ivota...

2212

- To je nemogue - prekine
ga Melkior mlako, tek tako
da protuslovi; nije ni
sam vjerovao da to nije
mogue. elio je izazvati
don Fernanda.
- Nemogue? - upita don
Fernando

skoro

uvrijeeno. -Nemogue da
se pronae

2213

takva ideja za monstrume

(ne

mislim

samo

na

tjelesne mane) oko koje

e se svi
okupiti

kao

muhe

na

bljuvotinu? (Uostalom, zar

se nisu ve i okupili?) Da
im se

2214

kae: vi ste izabrani da

ivite. Unitavajte i koljite
sve to nije kao vi! U
ime vae superiornosti! Vi
ste odabrana vrsta! I to
mislite, dragi moj, da se
nee udruiti? Udruit e
se, udruiti, jer njih ima
to povezati. Svaki od njih

2215

nosi poneki atribut, kao

oni famozni vladari Hromi,
Glupi,

elavi,

usaen

duboko
u mesu i kostima, gdje ih
ponizuje i vrijea, i to e
ih povezati. A to e
vezivati

takozvane

normalne? Ponosne, iste,

2216

snane

Davide?

Oni

nemaju nita
zajedniko, nita srodno,
"bratsko".

Oni

su

"atributa",

"samo

bez
ljudi".

Svaki
je

normalan,

dobar,

poten, lijep, pametan na

svoj nain i drugog naina
ne

2217

poznaje. Svaki je zasebna

jedinka,

osamljena

kontemplativna

monada,

a izmeu
njih je nekomunikativna i
oajno

besmislena

praznina. U tome i jest

snaga
monstruma

to

su

udrueni i dinamini, jer

2218

ima to ih vee i pokree,

i tako nas
obaraju

pojedinano,

nepripravne,

trenutku

nae slabosti, u "molitvi",

to jest
u

asu

nae

boleive

poetske kontemplacije, u
trenucima
ljubavnog

divljenja

2219

zanosa.
- Ima i drugih, ne tako
"boleivih",

udruenih,

zdravih zanosa
koji predstavljaju snagu,
o, i te kakvu snagu! koja
se moe oduprijeti... Melkior

je

uvjerenjem

govorio

sudionika:

2220

mislio je na Nepoznatoga
u svojoj
sobi.
- Gdje su, pokaite mi ih! zavie

don

Fernando

svadljivo. -Pokaite mi te
"druge zanose"! Zar nas
nisu ostavili na cjedilu?
Zar

se

"sporazumjeli"?

nisu

2221

Dali su ubojicama laissez

faire!
- Pitanje je dokle?
- Dok vi i ja ne zarinemo
nos

Fernando

ledinu!
se

Don

nasmije

pakosno.
- Dakle, stvarno se bojite?
- Melkior ga pogleda u
lice: bilo je crveno od

2222

srdbe.
- A zar sam ikada skrivao
svoj strah? Malo prije sam
vam rekao da se bojim.
Da, bojim se za svoju kou
i

to

vrlo

"sebino".

Sebinije ak od vas, jer ja

hou svoju kou braniti!
Ne uvati, ve braniti, i to
svim sredstvima, pa zvalo

2223

se to ne znam kako! I tko

je taj "drugi zanos" koji e
mi soliti pamet na tajnim
sastancima

kako

"individualni teror nita ne

rjeava"?

Nego

to

rjeava: ona dva

"historijska"

potpisa

na

Hitlerovom

dokumentu?

2224

Kad sam izdan i doveden

do oaja,
onda se i ponaam kao
oajnik. Sto me se tie
sada Michelangelo i vai
kazuistiki
David

ili

problemi:
kolporter?

Do

avola jedan i drugi! Ja

pozivam

2225

na teror, na istrebljivanje
sutranjih

ubojica

ovdje

meu nama. Zato sam i

htio
objaviti lanak...
Don Fernando se umorio.
Osjeao je da nije uspio
uvjeriti sugovornika. Loe
sam

2226

govorio, u urbi, u srdbi,

s

mrnjom,

zbrkano...

pomisli srdito.
-

Od

toga

napraviti

jednom

roman...

ako

bude prilike - ree nakon

dosta duge
utnje.

Nisam

dobro

rekao ono glavno, to to

znai cvokotati zubima...

2227

Uuti, nekako iscrpljen i

prazan. Gledao je preda
se

osam-ljeniki,

razoarano,
mrano. Skidao je eir i
nesvijesnom
njime

udno

gestom
vitlao

po

zraku kao da
rastjeruje

nevidljive

imie iznad svoje glave:

2228

tu

su

oko

njega

jo

zuzukale
one

ljute

misli;

nisu

doputale da vrati svom

licu onaj uzvieni osmijeh
pod
kojim

je

boanstvo

krio

lano
svoje

nedostiivosti. Ali to? rastvorio je

2229

irom tabernakul,
;I
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
otprhnula

boanstvena

ptica! to ima jo kriti?

Mrzio

je

svoga
neuspjeha.

Melkiora

zbog

2230

Do avola, zar on ozbiljno

misli na to "preventivno
ubijanje"? Melkiora odmah
zatim uvrijedi jedna druga
misao:

on

Smrdljakove!

trai
Izvritelje!

Zato mi je
sve ovo i govorio! Sam
nee

uprljati

ruke.

On,

2231

osniva

"novih

vrijednosti"!
Intelektualni zaetnik... iz
pozadine. On misli da bih
ja, oajnik...
Melkior se strese. Pogleda
"gore"

lice

don

Fernandovo (mada su bili

jednake

2232

visine, uvijek mu se inilo

da

je

glava

Fernandova

don
negdje

"gore") i opazi na
njemu umiljatu masku, ali
oi... iz oiju je zraio
mraan, zao pogled. Pa on
je
ubojica,

pomisli

strahom,

po

sa

njegovoj

2233

"osobnoj"

definiciji.

Uz

garanciju
osobne

sigurnosti.

"Ubojicu
trgnuti

valja
iz

sna

li

to

izazvati...
ubilake

elje"...
Znai

cvokotati

zubima?... A ja sam jutros

izazvao tramvaj! Koje li
nesklap-nosti, Gospode!

2234

Gospod

se

saalno

nasmija... i ne ree nita.

-

Zamislite

ovjeka

na

tramvajskoj pruzi... - no
don Fernando ga je bez
rijei
napustio. Poao je svojim
dugim
kroz

urnim
drvored

maestozno

koracima
koji

je

2235

spleo

svoje

grane

nad

njegovom

glavom

slavoluk...

Tako

se

pozdravljaju
vladari,

ree

Melkior

uvrijeenom pakou. Ta
glava

to

zasluuje,

okrene
se

nesvijesno

za

iglom

svoga ljubavnog kompasa

2236

- prema Kazalinoj kavani.

Nije
vie tako rano, mogla bi
ietati sada...
Rujna jesen nemir nosi...
rujna jesen nemir nosi...
ponavljao
odjednom
sav nesretan.

je

glupo,

2237

uje se iz daljine nosni

kolporterov glas Njutanji,
Njutanji, kao da moli
milost. Don Fernando gaje
ve tamo negdje epao
za uho, pomisli Melkior, i
vue
ga na odgovornost. Zbog
Michelangelova Davida. Ti
si jedan od mnotva malih

2238

gadova koji e se okupiti

oko bljuvotine! Jedan od
odabranih

monstruma

putenih
s lanca. "Koljite, ubijajte",
je li? Ti si jedan od tih! Ti
mali, nakazni gade!
I ne sluti jadnik da se
(teoretski!) radi o njegovoj
glavi.

2239

Njutanji...
uti,

nesretnice!

Don

Fernando Karamazov ide

gradom i
snuje

svoju

teoriju

"preventivnoga ubojstva".
Trai
izvritelja. Da

Smrdljakova,

2240

ubije - tebe ili Hitlera? - to

jo nije jasno. Ali netko od
vas mora potvrditi
teoriju - to je jasno. Ljudi
svih
dehumanizirajte

zemalja,
se.

Preventivno. Ne
pita se to kota! Nema
vie tragedije. Ukinuta je
skepsom.

2241

pakosnim

zadovoljstvom
don

je

parodirao

Fernandove

misli.

Ogoren.
Dan je bio apsurdno vedar
i

topao;

kapriciozni
da se

oktobarski
scherzo,

kao

2242

vraa ljeto. Melkior je iao

prema Kazalinoj kavani
usporujui gorljivost
traenja:

neu

je

nai.

Bojao se njene odsutnosti

kao napadaja iz zasjede.
Na
terasi je bilo ivo i buno bez Vivijane.

2243

S vrata zaviri u kavanu:

praznina

mu

se

isceri

beznadno. Ali iz jednog

ugla
grakne Maestrovo rakijom
raspaljeno

drijelo:

0,

Eustahije
podjednakoprosuti! Vi
ste kao voda kojom se
cvijee zalijeva. Ali nema

2244

vam u ovom cvjetnjaku

Lilie,
odnosno Ljerke, to dolazi
od lijera bijelog ili krina.
Ljiljan jo nije rairio
svoje

hvoje,

jo

spava

bijeli cvijet. Priite blie

da vas poljubim, odnosno

2245

poblie

poliem

vaa

stopala koja su vas ovamo

dovela.
Bio je sasvim nakresan.
Glava mu se crvenjela kao
da e prsnuti, a oi se
caklile luaki. S njim je
sjedilo
novinara
meu

nekoliko
iz

mlaih

redakcije,

2246

njima i Fredi s uvrijeenim

osmijehom.

Nije

bio

centru pozornosti, a to je
sada mogao vidjeti ak i
Melkior, zato je Fredi i bio
srdit i uvrijeen.
- Hajte, recite vi, Eustahije
metafiziki, jer tu se i radi
o jednoj

2247

metafizikoj stvari. I to
kaem

ovom

naem

protagonistu, a on mi se
podrugljivo
smjeka, kao to se moe
vidjeti na ovdje priloenoj
njegovoj fizionomiji, jer
on i ne zna to je to
metafizika.

Razgovaramo

o sudbini raznih sitnih

2248

ivotinjica, metafiziki. Ne
znam

zato

se

ne

bi

razgovaralo metafiziki o
sudbini sitnih ivotinjica?
Eto, crv u jabuci. ivi sam
kao osobenjak,
pustinjak-licemjer

punom slatkom kozmosu.

Stan i hrana i jo moda
neka zgodna

2249

zabavica, neki samoblud,

crvlji, to mi znamo. Srea
kakve ni zamisliti ne
moemo. Eh, ali dokle?
Dok neki bog ne zaeli da
pojede jabuku. Zub ili no,
svejedno, para i rui crvlji
svijet

kao

strani,
Zahvaa

neki

fatum

neumoljivi.

2250

crva i kida na dvoje... Ili

ne
L-JU
Marinkovi Kiklop
zahvaa, ha? To je pitanje.
Bit il ne bit - za crva.
Nedostojno, zar ne,
Uzvieni?
Maestro

mirne

podrugljivo

na

2251

Fredija. Zatim se obrati

Melkioru
cigaretom pokazujui na
glumca: - Zanovijeta tamo
u kazalitu da mu dadu
Hamleta, a ono o crvuposredniku izmeu kralja i
prosjaka, bolje - prosjakih

2252

crijeva nije ni proitao,

preskoio je, fuj, on ita
samo monologe. Vi ste,
Frederie,

uplji

kao

bambus.
Fredi zamahne da udari
Maestra, ali mu novinari
jo u zraku zadre ruku.
Bio je

2253

blijed i drhtao je. Znai,

Maestrova
podu-lje

protaza
traje,

ve

pomisli

Melkior
sa
prije

zadovoljstvom.
sam

razgovoru

ga

Malo

mrzio
s

Fernandom, sada se

don

2254

udim tome, ak bi ga i
sam branio od Fredija kad
bi ustrebalo.
- Pustite me! - promumlja
Fredi punim ustima svetog
gnjeva. Ali nitko ga vie
nije

drao,

nego

su

novinari tako tijesno sjeli

oko njega (ispred njega
stol,

2255

iza

njega

zid)

te

nije

mogao ustati. Usto su se

novinari i smijali.
-

Digao

dakle

Brutus

apicu na Cezara? Ho-ho ree Maestro hladnokrvno

kao
vana

linost

nakon

neuspjelog atentata. - A

2256

to se apice tie, ima

jedna
slina anegdota o vuku.
Da priam? Ali, djeco, to
nije Crvenkapica.
- Priajte, priajte! - svi
navalili.

Samo

je

Fredi

mrko gledao pod stol.

- A vi, Eustahije strpljivi?
- Priajte.

2257

- Hodali umari umom,

naravno, to im je posao.
Mi

hodamo

po

raznim

elipsama i
spiralama, to je opet na
posao... i jedna digresija u
ovom pripovijedanju, je
li tako? U umi bilo vukova
i

umari

se,

naravno,

bojali. Ali jedan od njih

2258

kae, ne bojte se, ja imam

pilu, i oni se umirili. Misle,
dodue, to e pila
protiv

vuka?

valjda

ovjek

ali,
zna

opet,
to

govori. I idu dalje bez

straha.
Odjednom

odnekud

pojavio se vuk i navalio na

2259

umare. Oni viu, majko

moja,
gotovi smo sada! A onaj s
pilom opet kae, ne bojte
se,

brao

moja

sugraani,
prie vuku, prihvati ga za
jednu

noicu

zzzuku-

zzuku-zzuku-zzuku, pilom
otpili

2260

noicu. A bio je, kao to se

i

dovle

lukav

moglo

vidjeti,

pokvaren

taj

umarpilar,
pa

ubacio

otpi-ljenu

noicu u crkvu kroz prozor

crkveni koji je sluajno
bio otvoren, jer
Marinkovi Kiklop

2261

je

crkvenjak

ispraivao
Uskrnje

upravo

svece
blagdane.

pred
Cvili

vuk, nemoan,
jer to moe jedan vuk s
tri

noice,

recite,

uraunajte tu i bol koju

trpi.

2262

Gdje mu je etvrta noica

to on ne zna, jer nije vidio
kamo ju je umar bacio, a
na crkvu, razumije se, nije
ni pomislio. A da se i
sjetio, u crkvu ne bi smio
kao

nekrteno

Unutra
odjednom

eljade...
crkvenjak

ugleda

oltarom svjee

pred

2263

otfikarenu

apu,

jo

krvavu, i pomisli da je to
neki boji bojovnik upravo
dovrio obraun s avlom
pa poslao Gospodu na dar
svoj trofej lovaki i bacio
mu
ga pred noge presvete.
Crkvenjak,

pun

straha

2264

bojeg, nosi nogu vukovu

svom
upniku koji se u te stvari
bolje razumije. Ali upnik
vrti i prevre nogu i
nita ne razumije. udo
jest, ali on ga ne shvaa.
Ne nalazi na nozi nikakva
znaka osim krvi i rane
ljute, pa alje nogu dalje u

2265

grad svom biskupu. Tamo

su
je

tri

dana

biskupi,

kanonici i svi vjerouitelji

pomno motrili, ali nikakva
prihvatljiva
uda

nisu

tumaenja
pronali,

pa

nogu vukovu dobro usolili

i

2266

poslali je u Rim na Najvie

Mjesto. Skupili se ondje
kardinali i prelati,
jezuiti

ueni

najsposobniji,

teolozi
otvorili

stare knjige patristike i

gnostike,

Tertulijanove,

Origenove i Augustinove, i
ak spise arijanske i

2267

heretike

ne

bi

li

se

poslanje te ape kakogod

protumailo.

Nakon

mnogih koncila
i kolegija kardinalskih i
tajnih seminara jezuitskih
i intriga dominikanskih
(jer su tim povodom htjeli
progurati svog ovjeka u
jednu tajnu kongregaciju)

2268

donesose
prividno

ueni

oci

jednoglasan

zakljuak da se tu doista
radi o api
avoljoj koju je u svetoj
borbi odsjekao neki vitez
nebeski, po svoj prilici
Sveti Juraj koji ima stare
raune

s tim

banditom

nepopravljivim, a da su to

2269

prsti Svetog Jurja vidi se i

po rani kako se ras-cvala,
jer je svetac imao
doista

straan

udarac.

Nogu naeg vuka jadnika

smjestie

zbirku

dokazala
dogmatskih kao dokaz o
postojanju

avla

sile

2270

Gospodnje

nad

njim.

vuk moda
jo

danas

po

umi

epesa i proklinje svoju

ud naprasnu, jer to se
desilo tek
nedavno, prije tri mjeseca,
u planinama Guadarrame
u panjolskoj.

2271

- Glupost! - protisne Fredi

kroz zube s nesuzdranom
intelektualnom
odvratnou,
novinarima

a
se

nadimlju

obrazi od smijeha, oekuju

Maestrovu
repliku.

2272

- Glupost, Frederie, da su
jezuiti uzeli nogu za nogu?
- upita Maestro
strpljivo.
Marinkovi Rklop
Marinkovi Kiklop
- Glupost je sve! - ree
Fredi

jednakim

gaenjem. - A to piljenje
je najvea

2273

glupost. I ta crkva... Otkud

crkva u umi? - Htio je
pokazati

kako

on

ne

nasjeda
tu nekim izmiljotinama.
Novinari

su

sada

prasnuli

smijeh.

Melkior

se

smijao,

nekako za sebe,

ve
I
ali

2274

izdvojeno,

jer

je

stajao

pored njih i kao da nema

prava

potpuno

sudjelovati. No
Fredi odabra ba njegov
"izdvojeni" smijeh da na
njemu isprazni naboj svoje
srdbe. To je osim toga
bila i prilika, stari rauni...

2275

- Vidi, i on se smije! omjeri Melkiora odozdo. Iupao je pero iz kokoje

zadnjice i pie, piskaralo!
Melkior ne ree nita, ali
vie

se

nije

smijao.

Osjeao je kako blijedi u

licu i
kako mu u krvotoku umi
mrnja,

ivotinjska,

2276

ubilaka.

Bljesne

mu

naas don
Fernando u sjeanju: sad
imam

zao

pogled.

Ne

dospije u prvom trenutku

donijeti
odluku da se okrene i ode
i

odmah

pogreku.

zapazi
Ali

morao ostati,

sada

tu
je

2277

makar jedan trenutak.

- Sva su naa sredstva
izraavanja porijeklom iz
neke zadnjice, Frederie zahriplje Maestro kaljui.
- Eto, Eustahijevo pero,
to kaete, iz kokoje, a
vaa govorna trumpeta iz
ljudske. Vi ste na viem

2278

stupnju

razvoja,

bez

uvrede.
Tako. Melkior se naao na
strani pobjednika i sada je
mogao otii. To je bio jo
jedan udarac protivniku:
odlazak

triumfalrum

osmijehom.
Maestro je neto vikao za
njim,

bila

mu

je

jo

2279

potrebna

njegova

prisutnost.
"Frederie, vi irite zadah
kretenstva", to je jo uo
za sobom, kao mamac da
se
vrati.
Kamo? Sluaj bi mogao
dobaciti

neko

malo

2280

zadovoljstvo.

Susresti

Vivijanu. U to
je jo jutros vjerovao, jer
ljubav

njeguje

religiju

sluaja

takvu
koji

ponekad u
jedan

as

preobraava

svijet i ini veliku milost

oajniku.

2281

Gledao je u izloge. Ali u

njima nije vidio nita osim
sebe. Narcisoidna
projekcija,
Namigne

pomisli.
sebi

izlog

povjerljivo i tek nekoliko

trenutaka
kasnije opazi da mu se iz
izloga

nasmijeila

2282

prodavaica koja je tamo

neto
namjetala. Okrene se za
njom ne zaustavljajui se:
ona ga je jo gledala s
istim osmijehom. Zgodna.
Eto

sluaja.

Mogunost

jednog poetka. Kad bi se

sada

2283

vratio i dao joj znak: ekat

u
te u podne tamo na uglu...
Pokazao bi na svoj sat,
odbrojao

prstima

dvanaest, i
ugao ulice glavom, ona bi
lako

klimnula

sputajui

vjee koketno, pristaje,

2284

sretna.

moda

bi

isplazila jezik: evo ti, tipe!

Sto ti misli? Ja sam
potena enska. Ja nisam
ovdje na prodaju. Imaju
one

boljih

ponuda.

Strana je
Fredijeva

mrnja.

Ubilaka. Zbog dvanaest

2285

oboavateljica. Apostolica.
Davolica.
avo lica. Sve ima svog
avla. Na nama i u nama.
Patrona pokreta i funkcija.
avo

mi

sada

pokree

noge i vodi me... kamo? To

je on ve predvidio.
U

jednom

izlogu

elegantno odjevena lutka

2286

u diskretnoj baletnoj pozi

sa
stidljivim

izrazom

lica.

Neugodno joj to je svatko

gleda. Melkior se zagleda
u
nju. Ona oborila
silnoj

neprilici.

oi u
Kad

bi

mogla, pobjegla bi. Pa vi

ste

2287

zato tu, gospoice, ree

joj Melkior, da vas gledaju.
Zamiljao ju je golu. A
moda sam vas ve i vidio
golu? Koliko je puta nou
gledao kako ih presvlae u
izlozima

iza

nehajno

objeenih

sivih

zastora.

Kao u nekom zaaranom

bordelu, te

2288

ukoene,

votano

anemine gole dame s

izrazom

djevica.

Pompejanski lupanarij
nakon

provale

Vezuva.

Zamiljao ju je golu. Siva

joj se tkanina slijeva niz
oble
uske bokove, a naprijed se
zategnula

na

rafinirano

2289

ispupenim

finim

grudima.
Sisama, ree, jer ju je
skinuo.

Zatee

sebe

udnoj

pohoti

za

tom

finom mrtvom
djevojkom. A muni izvor
bludnog

nespkojstva

otkrivao se postupno kao

neki strah

2290

od slinosti tog struka, tih

(poneto

tankih)

dugih

nogu, uskih bokova, tih

grudi, tog zaustavljenog
ljupkog gibanja, tih finih
dugih prstiju, koje je lako
razmaknula kao kupaica
kad ulazi u vodu... I gle,
sve se to doista i pokrene
u

2291

izlogu:

noge

prohodaju,

bokovi se miu, ruke se

zanjiu -odjednom iz lutke
izroni Vivijana! Pomisli da
je poludio. Ali ne, u izlogu
se kretala Vivijana.
Prelazila je ulicu. On se
pritaji buljei preplaeno u
njezin odraz u staklu.

2292

Sunce je sjalo po njoj, ona

je nosila svjetlost. Njega
je ve zaslijepio straan
sjaj i oi vie nisu nita
vidjele.

Ali

cijelim

osjeao

je

tijelom

pribliavanje
sudbonosne
nepojmljivih

zvijezde

iz

nebesa

2293

sluajnosti. Propadao je u
sebi od
strahovitog

nereda

tijelu, u duhu, u mislima.

Nita

nije

razabirao

od

sebe
osim kaotinog uenja.
Zar sluaj moe biti tako
okrutan
sasvim

da

ga

zatee

2294

nepripravna!
svoj

dugi

Osjeao

nos

je

glupo

iscereno lice. I ruke duge,

teke.
Spremi

ih

depove.

Osjeti olakanje od tog

malog
Odreenijeg,
definiranijeg,
i

ureenja.

2295

m-^tm
Marinkovi Kiklop
mukijeg

izgleda

blaziranog
rukama

dangube
u

depovima,

besciljnog etaa od
dosade. to znae ruke u
depovima!

To

je

bilo

veliko otkrie spasa, kao

da se

2296

pribliava
Pripremao

repatica.
se

za

sudar

svjetova.
Nju je privukao izlog. Ali
on je mislio da ga je
opazila, pa se umrtvio kao
kukac.

Zanimalo

ga

je

neko nita tamo dolje u

uglu, ak se i sagnuo da bi
to

2297

bolje

promotrio.

udak,

eto, tko zna to je otkrio.

Ona je doletjela na izlog
kao

leptiria,

sudarila

sa

ak

se

staklom

poude gledanja,

i
od

on je

uo lak
udar,

valjda

elom.

Osjeao je da mu propada

2298

gluma i ponovno se nae

izvan
uloge.

ruke

izvan

depova, i nos, i glupo

lice. I pokua pobjei s
pozornice.
Taj pokret u njezinoj blizini
otkine mrvicu dragocjene
pozornosti (ta to je ipak

2299

tu neki mukarac) i ona ga

otkrije

kao

preplaenog

zrikavca u travi. On se
preda. Milost.
-1? Sto vam se svia? upita ona neoekivano.
- Ona - ree on pokazujui
lutku. Bio je "bizaran". Slina je vama.

2300

- Lutka? Ne znam bih li se

trebala

uvrijediti?

doista

nije

znala.

Smjekala
se nesigurno, fifty-fifty, za
svaki sluaj.
- Ima divno tijelo. - Sada
je ve ponovo imao ruke u
depovima, a to je tako i

2301

rekao

"s

rukama

depovima". Bio je sretan

to mu je to uspjelo.
-

Da,

to

je

vama

mukarcima jedino vano

- truplo.
Truplo

mu

dijafragmu,

uznemiri
gadljivo.

Maestro je prodao svoje

truplo klinici,

2302

da, ali ta je njezina rije

povrijedila

Melkiora

mnogo intimnije, tunije,

kao
alost za gubitkom neke
nevinosti.
- Mrtite se? Kao da nije
istina?

2303

- Sto nije istina? - Gubio je

nit.

Pomuena

je

sveanost sluaja.
- To, da je mukarcima...
- Uglavnom poputala? To
je sigurno.
Ona ga pogleda zaueno
i uvrijeeno: - 0 kome
govorite?

2304

- 0 njoj - on glavnom
pokae na lutku. - Vidio
sam kako je nou diraju
mukarci,
golu.

Pohotljivo

bez

njenosti. Ja mislim da su
sve one drolje, u izlozima.
Ona se smijala. Ali kad je
vidjela da se on ne smije,
uozbilji se i uplai.

2305

"udno govorite"... i takne

ga

rukom

kao

somnambula, ne bi li se
probudio.
Marinkovi Kiklop
On

se

uivio

ulogu

luaka i nije htio tako brzo

iz nje izai. Tu se osjeao
sigurnim i nadmonim u
tim

psiholokim

igrama

2306

gdje ga ona nije mogla

slijediti,
a on je mogao govoriti
bilo

to

luakim

alegorijama.
- Sve su to mali bordeli, ti
izlozi.

Dame

se

nou

svlae do gola, primaju

goste,

2307

uglavnom

trgovake

pomonike
ponaaju

koji
kao

se

siromani

prinevi iz
svrgnutih dinastija. Samo
to s njima ne zapleu.
On se nasmije kratko i
nesigurno.
- Gospodine Tresiu, nita
vas

ne

razumijem.

Da

2308

niste

vi

danas

neto

slavili?
- Pio? Nisam. - Osjeao je
neku vrst jadne sree i
pone se bojati da ga ne
napusti, pa brzo prihvati u
Ugovu

stilu:

Nisam,

nisam pijan, gospo. Jer to

mi

2309

danas opojnosti treba kad

vidim tako divan komad
neba u zlatu sunca... i
tako
dalje.
negdje
molim,

Ali

mogli
sjesti.
ne

Kazalinu.Tamo su

bismo
Samo,
u

2310

Maestro i Fredi, ukoliko

ve jedan

od njih

nije

mrtav.
-

Mogu

obojica

mene

tie

hladno

to

se

ree

ona

zlobno.

-Na

alost, ne mogu
sjesti. Cijelo jutro traim
po

duanima

neke

2311

materijale

za

tetku.

Ali

poite sa
mnom, pravite mi drutvo,
ako

nemate

pametnijeg

posla.
- Pametnijeg - eh... - on
odmahne rukom negdje u
daljinu
doista

ali

ugodnijeg

2312

nemam

ree

nesuzdranim
oduevljenjem.

Pratim

vas makar i u... Cvtheru,

koje nema, Vivijana.
- Gle, bila sam i zaboravila
svoje ime. Mnogo mi se
svia kako me zovete.
-1 meni. Ali ni Vivijane
nema. Nju sam ja izmislio.

2313

- Zar nisam ja Vivijana?

-1 jeste i niste. Za mene
jeste. I niste. A to ste,
neu da znam. Tra-ra-raram
- neu da znam.
- Vi pjevate? - Ona se
smijala.

Laskalo

joj

njegovo oduevljenje.

je

2314

- To je arija vojvode od
Mantove. Smeta li vas?
- Naprotiv. Samo pjevajte.
- Na alost, to je svretak
arije.
- Tako ste veseli. A ono
kod Mac Adama mislila
sam da ste neki strani
pesimist.
Marinkovi Kiklop

2315

"Ooopala,

egzemplar!"

pomisli Melkior na brzinu.

- Ja i jesam tako neto u
radne dane. Ali danas je
blagdan. A zato mog
prijatelja

zovete

Mac

Adam?
- Tako ga je prozvao onaj
pokvareni gad...
- Maestro?

2316

- Da. Na nekom jeziku,

kae, tako zovu kaldrmu.
Glup kao kaldrma, to je
htio
rei.
-

vi

njega

mrzite?
- Maca?
- Ne, Maestra.

strano

2317

Ona

se

zaustavi

jednim

pred

izlogom.

Uvrijeeno.

Kako

bi

izbjegla odgovor. Ali i

Melkior

kao

da

se

rasplinuo pored nje: sva

se posvetila promatranju,
njegovu
prisutnost

vie

uzimala u ozbir.

nije

2318

On

se

osjeti

suvinim.

jadnim

Pratio

ju

i
je

vjerno i snudeno. Ulazila

je u
duane

dostojanstvom
muterije.
kopkala, pipkala,

vanim
velike
Prevrtala,

2319

guvala...

Odbacivala

itava brda tkanina. Vidio

je pomonicima znoj ispod
pazuha: diu ruke, skidaju
bale s polica, zvijezde s
neba, izvolite, gospodina,
razmataju irokim lakim
kretnjama,

govore

poznate tekstilne laude.

Ona se

2320

odvraa s milim gaenjem

zbog
ukusa,

prerazmaenog
pronalazi

neto

drugo, neto
tree, nemogue, a imali
ste juer, a ono gore da
vidim, ne to, fuj! ruke
uvis,
znoj pod pazusima, vonj
pod

pazusima,

zraka!

2321

milost, milostiva! Rusvaj

po
pultovima,

areni

pokolj

robe. Nemate nita. Veliki

izlazak.

Dostojanstven.

Ukus
iznad svega.
Melkior

je

osjeao

stid

sukrivca za to muenje.

2322

Ali

je

iao

za

njom

pokorno kao
neki Ivan, sluga, paenik.
Ona mu je tu i tamo
osmijehom pokazivala da
sada
uzima

prisutnost.
toga

obzir

njegovu

Uvredu

osjeao

naknadno, kad

je

zbog
tek

2323

bi razmislio o dobaenoj
milosti.

Ali

milost

se

ponavljala sve ee kao

isprika, kao zalogaji psiu,
nagrada

za

vjernost.

slijedio ju je zahvalno,
drui od slasti njezine
blizine.

Tu

dohvat

ruke

oblina.

se

giba

na

bogatstvo

2324

Gore-dolje dviju predivnih

hemisfera
mesa

najsvetijeg

(poljubac

desno,

poljubac
lijevo),

utanje

napetih

arapa, punih nogu: maze

se

strasno

suknje,

polutami

2325

tijesno pripijene uz brijeg

Venerin, uz klanac delfijski
pod Parnasom. 0, tajno
pitijska, o,
Marinkovi Kiklop
luda vjetice, hou li ikada
postati tan vivijanski? I
vie: bit e kralj! bit
e kralj! zavriti lf>da
zaprepateno kao da vidi

2326

krv

ubijenoga

na

spavanju. On
zaeli groa, jesti groa:
tvrde bobice prskaju pod
zubima (crv-osobenjak, on
je u jabuci), u grlo se
izlijeva slatki sunev sok
koji nije dorastao do
vrtoglavice vrenja i postao
momak-vino,

alkoholni

2327

delija.

Ugo

pije

mot,

reskosladak,
u Dajdamu, po lijenikoj
preporuci, u njega je jetra
naeta. Od
alkohola.
bekrija.

Pijanica
Blagi

Ugo,
fluid

listopada...
- Nigdje ga danas nema ree gledajui turobno u

2328

kolica

ovjeka

koji

je

kupovao
flae i vikao iz svega glasa
da ih kupuje. Za staklengrad, pomisli usput. - Je
li sino pio?
Ona

ga

pogleda

ovla

upitno, ali odmah joj jedan

izlog usisa svu panju.

2329

- Jer kad on pije, onda je

to do zore - inzistirao je
Melkior kao da eli
iznuditi njeno priznanje. Sada on, znai, spava. pogleda na sat. - Pa da,
jo nije deset. Spava.
- Tko spava? - upita ona
rastreseno, sva zanesena

2330

nekom novom tekstilnom

pojavom
iza stakla. - Sto mislite o
onom covercoatu za jedan
kostimi onako... klasini,
uz tijelo, za kine dane, a?
Hajdmo pogledati unutra,
ovako ne izgleda loe. A
to to govorite, tko da
spava?

Opet

se

2331

razoarati

kad

vidim

izbliza, znam ja
sebe. U izlogu mi uvijek
izgleda

lijepo,

uzmem

ruke

kad
sama

kopriva, gunj
za konje. Naprosto vrea.
Ja sam tako nesretna kad
moram
Uvijek

neto

kupiti.

2332

mislim,

sigurno

ima

negdje neto bolje. Takva

sam u svemu. Uvijek se
razoaram.
Dakako, opet nije nita
kupila.

Poskidala

sve

polica, isprevrta-la i izala.

Razoarana.
-

Zar

govorila

nisam
je

rekla?

uzrujano,

2333

neke joj pjege izbile po

licu. Na
koga se ona srdi? ak je
nekako

porunila,

osmjehne se on u sebi od
nekog
zadovoljstva. Gle, i suze
joj u oima!
- Ne, ne, kaem vam govorila je suzdravajui

2334

se jedva jedvice da ne
zaplae.
- Nikad mi nita ne polazi
za rukom. Nikad, nikad,
nita!

Nemojte

mi

se

smijati,
to je istina.
- Ne smijem se - a smijao
se

sebi

drsko

2335

osvetoljubivo. Ismijavao je
tu
manekensku

alost

koja

mu je oduzimala vanost
njegova postojanja pored
nje,
ostavljala
osamljena

ga

tu,

pratitelja:

klipsa uz nju
Marinhovi Kiklop

2336

Marinkovi Kiklop
gotovo neopaen. Patio je
angrizavo. Homeomerije,
prababe

atoma,

po

Anaksagori
sjemenje svijeta, eto, i to
znam. Isticao je sebi svoju
vrijednost, kako ne bi
potonuo.

Prihvatio

se

slamke.

Homeomerije.

2337

Prihvatio ih je i Aristotel.
Kako su
joj usta fina i lijepa, donja
usna malo nabrekla! - za
cmok! Ali nije to, nije
samo - cmok. Ljubav u
milinama.
derivat
Mamac.

Subjektivni
razmnoavanja.

2338

Biblijska

jabuka.

Biglisanje.

Srce

moje,

doi, bit e nam lijepo.

Gola Enka,
Kior! Oh, Kior...
Uporno je gonio od sebe
crne

plombe

razjapljenim

pohotljivim

Ugovim ustima to

2339

poljupcima

deru

Mesnato

blud.
ensko

postojanje.

Kad

jesam

onda sam to to
jesam. Ponos tijela. Grudi
najavljuju daleko naprijed,
trube u svijet tko
dolazi.

Omama

proklete

noice to tucka u glavu

strpljivu Zemlju usiljenom

2340

koturnom
zadnjice.

uzdignua
Dolazi,

dolazi

gordo uzviena vladarica

svijeta.
Nosovi se trzaju za njom,
oi bulje, jezici ispadaju iz
usta. Veliko slinjenje
ovjeanstva. A PRIRODA,
stara svodnica, madame
Velikog Bordela mrmlja

2341

zadovoljno: zar nisu divne

moje djevojke?
"Flae
Papir

kupujem,
od

starih

flae!
novina,

flae!" - glas vapijueg iz

daljine,
posljednji
vanitatum

opominje,
put.

Vanitas

et

omnia

vanitas. Kajte se

2342

dok imade dana. Dolazi

Velika

Pestilentia.

Ve

hara tu u blizini. Pomolite

se i
prodajte flae. I papir od
starih novina. Flae.
- Ne znam to e im te
flae?

javi

se

ona

podrugljivo. -Stalno vapiju

za tim

2343

flaama. Dobro, jo flae...

ali stare novine? to e im
to smee?
-

Kuhaju,

prekuhavaju,

prave nove novine.

- Od starih? Zato se i
nema

to

itati

novinama. Same gluposti,

rat i bombe.
Nemaju pametnijeg posla.

2344

mogli

bi

tkati

marquisette... - Otkud mu
"marquisette",

-sam

se

udio.
- Zato markizet? - Ali se
ona odmah dosjeti: - A, to
se vi meni rugate? Pa
rekla

sam

vam

da

traim... za tetku Floru. Ali

2345

nemojte

se

dosaivati.

Idem ja
sama.
Melkior se poboja da e
ga ostaviti nasred ulice. Ne, molim vas, Vivijana,
nimalo

se

dosaujem.

ja

ne

Rekao

sam,

zar ne bilo bi pametnije

tkati lijepe

2346

tkanine za lijepe ene?

Ukraavati

svijet.

Onda

biste nali to traite.

- Eh, kad bih ja znala to
traim! - prizna ona uz
iskreni

osmjeh.

Ja

kako

bih

najprije
trebam
otkrila

nai
to

sam

traila.

2347

Onda se ak i oduevim
kao luda.
Ali ne mislim samo na te
krpe, nego... ja sam takva
uope.
Takva uope - znai li "na
alost" ili "hej, nek se
zna"? Jer nije bilo ni
tunog

prizvuka

ni

hvalisavog triumfa u tonu,

2348

prosta

konstatacija:

daj

to da,
a onda emo vidjeti.
Melkior se davao. Davao
se svom duom, ne bi li
bio

pronaen,

otkriven.

Evo, tu
sam,

Vivijana

sa

svom

odanou jedne ljubavi...

2349

Ne,

one

vie

vole

mangupe,
euforine lajavce koji im
arobnim
jednu

laima

no.

ukrase

Divnu

no.

Zvijezde
su prskale od smijeha. Uh,
to smo se zabavljali!
Sva je isisana poljupcima,
oglodana

crnim

2350

plombama. Oko oiju joj

se ovila
"divna no" u razlivenom
sfumatu

bludnog

plavetnila.

Jo

joj

se

uivanja

rasprskavaju
zvijezde
zjenicama.
natopljena

Jo

je

milovanjima.

Vivijana! U njemu

2351

je

zveckalo

razbijeno

nebo, Ugo je gazio po

krhotinama.
Ili su ulicom, gustom od
ponuda i prolaznika. Jutro
toplo i besposleno.
Laktovi,

ramena,

Glave

okrenute

noge.
na

pozdrav izlozima. Po jedno

uho i nosovi

2352

u profilima. Oi, pohlepne,

grabe u prolazu fetie iza
debelih stakala svetita.
U njima sveenici i farizeji
oduevljeno
tajne

otkrivaju

postanja

maznih

oblika,
raskonih kvaliteta, uda
najnajnajvie

civilizacije.

Odjednom izmeu

2353

ekstatinih
poklonika

profila
sjaja

Melkior

opazi jedan heretiki enface koji

je

prezirno

uurbano

brisao
sajamsko

oduevljenje i ostavljao za
sobom trag

2354

zabrinutosti. Nepoznati je
iao

"uzdignuto",

iznad

svih glava, mada nije bio

vii od njih. Melkior ga je
ugledao

jo

iz

daljine.

Instinktivno spustio je
glavu ispod povrine, zagnjurio u nemirne valove
glava, ramena, tjelesa u

2355

gibanju,

prodiranju,

poniknuo kao krivac. Htio

se stopiti kao anonimna
kapljica u ovom debelom
glupom moru besmislenog
gibanja, proi neopaen,
nevidljiv. S ovom lijepom,
nepotrebnom

enskom

(jao, Vivijana!) motam se

oko

2356

rekvizita

jednog

neozbiljnog,
neodgovornog
osumnjien

ivota,
njegovim

oima
kao suuesnik, moda ak
i vjernik.
No, Nepoznati je prodirao
ravno

prema

Sjekao je gustu

njemu.

2357

v
Marinkovi Kiklop
gibljivu magmu kao da
eli sresti ovjeka u toj
gluposti i pruiti mu ruku.
Opazio me. Prema tome...
Melkior se ispravi ljudski,
izroni iz mase i uputi se s
nekim

ponosom

Nepoznatom,

prema
ostavivi

2358

Vivijanu

zadivljenu

pred

kaskadama
svila u nekom izlogu. Ve
je pripremio i ruku da mu
prui i pitanje o
spavanju...

no

Melkior

opazi da on gleda preko

njega, u daljinu, oima

2359

nadzornika pruge, ovjeka

odgovornog za pravilnost
gibanja. Tako je i proao
pored njega (jer se ne
moe rei preko njega)
kao

nijemi

hermetini

oklopni vlak
koji

ima

svoj

vani

tajanstveni smjer u nekim

nepojmljivim daljinama.

2360

Melkior pogleda za njim

razoarano,

odbaen

stranu, suvian u tom

"historijskom

prolazu".

Danton bi se zaustavio,
moda i prvi pruio ruku.
No
ovaj

Dugavilovi...

Osjeao se osramoenim

2361

pred svojom ispruenom

rukom, pred
svojim brinim pitanjem
"jeste li spavali?", pred
svojim

puritanskim

odreknuem
Vivijane.
- Lijepo - ona ga uhvati za
lakat - a ja vas traim.
Htjeli ste mi pobjei?

2362

- elio sam izbjei susret s

jednim

ovjekom...

Osjeao je njezine prste i

stid zbog lai.
- Ili s nekom enom?
-

Ne,

promuca

ovjekom

gotovo

pokajniki, ali mu je godilo

njezino

2363

sumnjienje
znao

da

za

nije

koje
vie

pokuaja

je
od

neke

konvencionalne
koketerije.

to

je

bila

istina, nita nije dodala na

njegovu ponovljenu
tvrdnju.

Tako,

ba

nju

briga - ovjek ili ena. Ah,

to ja tu gubim vrijeme? A

2364

bio

je

ve

umoran.

Neispavan,

gladan,

izmuen snovima, mislima

i javom,
zaelio

je

negdje

sam

odmoriti

njezine

blizine.

sjesti
se

od

Sjetno

preivati
neku

sretnu

povueno,

ljubav,
osami,

2365

tami... gledam tvoje oi

divne... i
ivotu

pruiti

da

sre

slatki okus boli. Jadnik bez

nogu (onaj od sino) nije
mogao to sebi priutiti, pa
je pronaao jo bjedniju
metafiziku ljubavi. istu
muziku.

Bez

crijeva

repova, kako je rekao u

2366

svojoj

stranoj

skruenosti. A
moda je elio i prosuti
crijeva svojoj Penelopi, a
doratu njenu odrezati rep?
A
ovamo, gle, nekakvu kantilenu

bi

izdajnike
sudbina je

da
ljubavi!

slua
Ne,

2367

nesree

da

sama

sebi

grize prste, s uivanjem.

- Hoete li skoro opet doi
gospodinu

Adamu,

Vivijana? Marinkovi Kiklop

Rado je izgovarao to ime
koje joj je dao.
- Da me opet mui? Ne,
neu, ree ona prkosno. -

2368

Nikada vie neu ii k

njemu!
- Ali zato, Vivijana? On
vas mnogo voli.
- Jest, na nain... kako se
ono kae kad netko voli
muiti?
- Sadistiki.

2369

- Da, tako. Vidjeli ste juer

to je radio od mene. A
usto me i vrijea. On je
veliki

gad

osmijehom

doda
kojim

s
je

ublaila te rijei. -1 uope,

svi ste vi
mukarci takve nitarije.
Smijala

se

pokazujui

svoje prebijele zube.

2370

Svi?

upita

Melkior

nekako zabrinuto, zatim

promuca sa strahom: -1
Ugo?
- Onaj to ga je Fred...?
Oh, to je jo najgori... A
takav laljivac! On misli
da sam ja neka... Inae
simpatian

mangup,

2371

duhovit, - nasmijeila se
zagonetno tako

sam

se

njim

nasmijala!
- Sino - protenja Melkior
gorko.
- Sino! - zaudi se ona. Ne, to je bilo preksino.
Ono u Dajdamu, kad je

2372

Freda zavitlavao. Pa i vi
ste bili tamo. Ili zar niste?
Ne sjeam se, pravo da
vam kaem.
Ne

sjea

se.

demokratina",

"Ja

sam
kau

dame od formata. Moda

je i lagao
Maestro, ona to ne govori.

2373

- Bio sam, bio - izmrmlja

Melkior i uzdahne tuno. ak ste me i gledali s
takvom

neobjanjivom

mrnjom...
- S mrnjom? - ree s
nehajnim uenjem. - Ah,
da, vi ste kritiar! To je
bilo

2374

zbog Freda. A i inae,

moda

nisam

sasvim

pogrijeila to sam vas

tako gledala i

pogleda

pogledom,

ga

ptijim
koket-no

nagnuvi glavu na jednu

stranu.

2375

- Imali ste, imali krivo,

Vivijana...

odjednom

Melkior razdrlji duu kao

koulju,

nesavladivom

sentimentalnou.
sam

vas

Ja

gledao...

drukije. Bili
ste

strano

prema meni.

nepravedni

2376

Gledali

interesom...

ste

me

zna

s
se

kakvim. Ona svinja sifilitina pored

vas... Vidjela sam ja to.
Znam ja to on govori. Ponovo su joj izbile one
tamne pjege po licu i oi
su

joj

se

ovlaile

suzdranih suza.

od

2377

Marinkovi Kiklop
- Nismo govorili o vama slae on - ve o Frediju.
-

zato

da

vam

vjerujem? Znam li ja tko

ste vi? Juer sam s vama
prvi put
razgovarala

kod

onog

aavog Maca. A zapravo

2378

nismo

ni

razgovarali.

Jedva sam vam

i ula glas. Vi ste udan
ovjek. Mac kae da ste
vrlo pametan ali udan
ovjek.
-

to

to

ovjek?
pozabavila,
utjeno.

znai
-

udan

Ipak

se

pomisli

2379

- Sto ja znam. Valjda niste

kao ostali. Pa to je dobro,
ne?
- Nije dobro - izvali Melkior
nervozno. - Ja nisam na
primjer duhovit kao Ugo.
Ja sam dosadan. I vama
sam dosadan.
-

Vi

dosadni

meni
-

ba

niste

ree

ona

2380

iskreno.

tome

se

varate... i vidi se
da me ne poznajete. Ja
sam demokratina, (eto!),
sa

svakim

volim

razgovarati...
tko je interesantan. A vi
jeste udan, ali zanimljiv
ovjek i drago mi je to
sam vas srela.

2381

Zaista,

Vivijana?

Preskoio

je

"demokratinost"

oduevio se. - Ada vi

znate kako sam ja sretan
to

sam

vas

upoznao!

Hodam uz vas i mislim:

kad bi ona

2382

mogla i slutiti... i tako

dalje. Gluposti govorim u
sebi, jer to i nisu nikakve
misli. I otkud misli, kad
sam sav smeten, to ste
valjda i opazili? as sam
sretan, a onda sam opet
sav nesretan i psujem vas
u sebi, srdim se na vas...

2383

Malo prije sam vas htio

ostaviti i otii.
- Ono kad ste mi pobjegli?
- Ona se smijala.
- Ne, ono je doista bilo
zbog ovjeka...
- Ili zbog ene. Niste htjeli
da vas vidi
priznajte.

sa

mnom,

2384

- Nemam to priznavati,
Vivijana. ovjek je bio... Doista nisam htio da me
vidi s njom... i stidim se
sada. udio se kako je
mogao

nju

napustiti

zbog...
Sto je ovo sa mnom? Znao
je da se sada ne moe

2385

vie

zaustaviti.

preputao se.
Zahvaen sam, zahvaen,
jadao se u sebi, ali se
nikako nije mogao pribrali,
te
stao

lupati

"priznanja",

priznat u vam, Vivijana...

ne, vi ete se smijati,

2386

Vivijana, ali ja u vam

ipak

priznati...

moram

vam priznati, Vivijana, pa

neka
bude to bude...
Sve

je

to

laskavo

za

oitovanje.

bilo

veoma

nju.

Takvo

Sa

svim

patnjama, ak i s

2387

tramvajem

od

jutros.

(Tramvaj je shvatila kao

samoubilaku nakanu od
koje je
odustao u posljednji as.
On

je

sam

to

tako

prikazao, vrlo zbrkano i

mutno, te
je morala tako i shvatiti.)
Bilo je

2388

Marinkovi Kiklop
prekasno

da

"popravi".

Nosila

osmijeh

licu

na

ita
je

visoko,

triumfalno, kao
poslije

neke

pobjede.

Zastave vijore iznad njene

glave, glazbe trete i svi
viu

2389

eno je! eno je! uz Melkiora

Tresia,

to

Vivijana!

je
ivjela!

ona,
U

jednom
milostivom trenu uhvatila
ga i pod ruku, ona je
demokratina, to, nek se
zna,
cijeli svijet neka vidi, i
sam

gospodin

Adam

2390

kiromant, i Fred i Maestro i

Ugo,
cijeli Dajdam... da se ona
ne stidi. A on je iao uz
nju kao "drugo lice" u
paradi, prinz-gemahl, lani
car, lani ar, papu-ar,
dimnja-ar, sav crn i
nedostojan.
povukla

ruku

ona

je

iz

te

2391

mezalijanse

nakon

desetak koraaja,
jer... bilo je i to dosta. A
njemu se crnina vrati u
duu

onom

tunom

rukom
koju

je

ona

napustila

prekrije naas oi. Tako je

hodao koji tren kao da ga
je

2392

zabljesnuo neki sjaj. Sve

je zaas propalo. Htio je
biti

sam

meu

ruevinama.
- Zar vam je neto uletjelo
u oi? - upita ona onako,
ovla.
- Nije. Palo mi je neto
napamet

odgovori

2393

skinuvi ruku nervoznim

pokretom.
- Da, to sam opazila odgovorila
podsmjeljivo

je
-

neki

rukom prekriju oi kad

misle. Zar se tako bolje
misli?

2394

- Bolje... Oprostite, moram

ii, Vivijana - uurba se
on.
- Tako, odjednom?
-

Eto,

odjednom,

neto

sam zaboravio. Zbogom.

- Doista ste vi udan... Pa
dobro, dovienja.

2395

Pruila mu je ruku nekako

razoarano. Ali on toga
nije opazio, ni ruke nije
opazio, okretao se ve za
odlazak.
-

Ni

ruku

mi

neete

pruiti?
- Oh, da, oprostite... Osjeti njenu malu meku
ruku u svojoj i naas se

2396

pokoleba.

Ali

tada

ga

zahvati neki bijes, gotovo

vikne Zbogom i ode doista
grabei

urno

prema

najbliem uglu.
Prema uglu, prema uglu, u
zaklon! Nanianila je svoj
pogled
ustreptala

njegova

2397

lea.

Hodao

nejednako,

je

udno

smijeno,

sramno, kao sitan lopov s

ukradenom
knjigom
Gazio

je

pod
po

pazuhom.
blatnom

prokletom svijetu sam i

oajan.

2398

Osjeao je svoje tijelo kao

uplaeno prase, kao foku,
kao kornjau, truntavo i
tromo, neto to se valja,
posre i plazi. to ne stie
nikad, kao u snu.
Izdajniko

tijelo

to

se

ruga vlastitom jadu. 0, da

nema mene, da sam kuni

2399

zrak...

podavio

bih...

preven:#
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
tivno... Ali bio je ve iza
ugla

ludilo

se

naglo

stiavalo. Pojavilo se i don

Fernandovo

preventivno

kao dobar znak zajedljivog

2400

humora. No hodao je jo
uvijek
brzo

kao

da

hita

nestrpljivu cilju...
- Ej, to tako urno, vitee!
Zar je ve poelo?
Iscerene plombe i usne
tuste, nadute od bluda.
Melkior se svlada da ne
pljune u

2401

to.

Koliko

je

ve

puta

osjetio taj simbolini poriv

u

ustima

kao

rjeenje

svog
udnovatog
Ugom!
propustio!

odnosa

Eto,

opet

Najmanje

sad elio ba

s
je

2402

ovakav susret. Ugo mu se

isprijeio, rairio ruke za
neki burni zagrljaj.
- A ja sam sretan, da
znate,
uzvikuje

prijatelju
glasno

moj!
i

sve

nastoji
obuhvatiti prijatelja da ga
ljubi, no Melkior ispruio
ruke preda se i uzmie. -

2403

Presretan, da i zamisliti
jedva

moe

vaa

potovano-prokleta (itaj mona)

mata. Urodio je listopad
preko svakog oekivanja.
Plodove sam ubrao, sav
sam
jo

ljepljiv

snova.

od

slatkih

2404

Samo

osmjehne

od
se

snova?

Melkior

izazivaki. Htio je saznati,

saznati, pa
makar...
- 0, i od jave, i od jave! klie Ugo oduevljeno. - A
snovi su doli naknadno,

2405

kao kratka rekapitulacija.

Ja sam iz roda preivaa
to se toga tie.
-1 konkretno, to to znai?
- 0, znao je to znai
predobro, ali htio je ba
uti,

uti!

Jedino

ako

ovaj...
- Znai... A to da vam
ba onako... de-talj-no? -

2406

iskesio

Ugo

plombe,

dolje
izmeu usne i donjih zuba
skuplja

mu

se

slinava

vodica. - No, to bi ipak

bilo...
Ne, priznat ete i sami, u
pitanju je jedna dama! - i
prsne u straan,
muiteljski smijeh.

2407

Tamni kolobari noi oko

njenih oiju dobili su vrlo
autentino

objanjenje.

Ah,
to, sada valja ii dokraja.
- Znai, vi ste...?
- Jesam. - Gleda ga Ugo
"neduno" u oi, a gubica
mu puna smijeha.

2408

Laete,

Parampione

procijedi

Melkior

izmuenim

osmijehom

sad sam bio s

njom.
-

Kupovala

plemenite

tkanine za tetku? Trebao

sam je pratiti, ali sam
zaspao.
He, he, odgovara li?

2409

Tako

je.

Odgovara,

do

avola! Dakako, to njoj i

odgovara.
- A gdje ste to... - Melkior
uini kretnju koju je lako
zamisliti.
- Najprije u jednoj maloj
tihoj kavani, kako pjevae
jedan lager u naem

2410

pubertetu, ako se sjeate?

Ali sasvim pristojan lokal
za "ilegalce" (mislim
parove koji imaju nekoga
na

dui)

diskretnim
Zatim kod
nje.
- Kod nje?

uvjebanim,
personalom.

2411

Da.

Zar

je

to

nezamislivo?

Ali

poezijom

nastupio

sam

ve u lokalu. Rujna
jesen nemir nosi, a ruke,
razumijete

li?

rade...

poetino. Najprije - zbog

rime

2412

- po kosi, onda i po ostaloj

poeziji...

najtei

je,

znate, prijelaz preko onih

zona...

vi

ste

mi

to

tumaili nauno, erogenih.

Tu su, imate vi pravo,
doista
jako senzibilne. Pa jo na
javnom

mjestu,

2413

razumljivo,

nezgodno

je

uzbuivati
se... seksualno. Nismo u
zoolokom
perbacco,

kavezu,
oni

majmuni,

sjeate li se,
priao sam vam, kad sam
gurkao la fiancee prema
potencijalnom
osloboditelju...

2414

Oh, mon Dieu, kakav sam

ja,

a?

Ali

garsonijeri

kod
sve

nje
je

u
ilo

glatko, bez
otpora, i po svim zonama,
he,

he...

Zavidni,

Ali,

Eustahije

vama

oi

sijevaju!
Pa to nije nedokuivo, hej!

2415

Moda je doista opazio u

Melkiorovim
bljesak,

oima

pa

se

neki
sav

uzmuvao
tjeiteljski
nekom

oko

njega

velikodunom

dobroinstvu.
- A ona je i vama sklona,
da znate. Samo vi sve to

2416

odvie

po

pokojnom

Platonu.
Ona nije za to. A i ne
razumije tu pragmatiku,
pravo

da

vam

kaem.

Problem
prijelaza
izmislila

horizontalu
je

muka

nesigurnost. Na tome smo

izgradili

2417

poeziju. One vole da budu

oborene. Njihovo otrcano
"ne" oblik je glagola
"navali".

Ne

treba

biti

Cezar da se prijee taj

presueni Rubikon, ukoliko
je
ikada tu neto i teklo osim
krokodilskih suza. Eto, sad
sam vam izloio stvari

2418

na vaem intelektualnom
nivou, priznajte. ak i s
govornikim metaforama.
Pljeskajte.
- Ali vi kod nje sino niste
bili

zaintai

Melkior

tvrdoglavo. -To vam ne

vjerujem.

2419

I doista nije vjerovao. Nije

mogao vjerovati. Ne, to
nije Enka...
-

Ne

vjerujete?

pogledajte ovo, Eustahije,

- on izvadi iz depa mali
klju
automatske brave - mogu
vas smjesta uvesti u to
nebo,

2420

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
ecco

la

chiave

paradiso.

del

Amor

che

muove U sole e l'altre

stelle
-odrecitira
nebu

licem
s

patetinom

prema
visokom

gestom.

Vjerujete li sada,

2421

jadni Eustahije? I ja ne
znam zato se vi kinjite
tako kiniki doktri-narno i
pijete, tako rei, iz ruke
pored tolikih aa i alica
punih uitaka?
0

vi,

asketonanije,

Dio-genije,
mlitavi

gasteropodu omnia mea

mecum porto,

2422

udni svece nad portalom

bordela

Historije,

muenice martiro-manije,
samozvani
naricatelju nad sudbinom
ovjeanstva...

kome,

uzgred reeno, pripada i

moja

2423

nitavna

osoba!

Pljunite

na mene i na sve ostalo

(jer vi se i spremate, kako
vidim,

da

okrenite

se

pljunete),
oko

svoje

vertikalne osi za stotinu i

osamdeset
i

dajte

nestanim

maha

svojim

hormonima.

2424

ivot nije san. ivot je

jedinstvo svih
svinjarija - koje se zovu
ovjek. Ne vjerujem da
vama

ovjek

jo

zvui

gordo kao
propalici Satinu. Valjda se
vaa

dua

portvovnosti
listonoe ili

ne

divi

goluba-

2425

vjernosti psa? Vi ste sam

gord, to vas se tiu vjerni
i portvovni? Pustite
svoje svinje na slobodu
neka

ruju

po

uicima,

neka uivaju rokui. Eto,

pa sad
recite da sam kreten.

2426

- Ne. Vi ste Nadsvinja... po

Nietzscheu - osmjehne se
Melkior gadljivogorko.
Htjede

se

okrenuti

ostaviti Uga, ali on istri

ispred njega
1

pokloni

podrugljivo.

mu

se

2427

- Uitelju, naui me kako

da steknem ivot vjeni? Zatim se Ugo isprsi
ponosno:

Ipak...

Nadsvinja! i to je neto!
Glavno

daje

iznad

prosjenosti.
Mrzim prosjenost, ak i
svinjsku. Ali kuda bjeite,
Eustahije preisti? ekajte

2428

da vam kaem! Vano je.

Nje se tie.
No

uzalud.

Melkior

je

potrao urno i uskoio u

tramvaj koji je ve kretao
sa
stanice.
Nije

odolio

da

se

ne

okrene. Ugo nije gledao za

2429

tramvajem.

Iao

je

odreeno
prema uglu ulazei u ulicu
gdje je malo prije ostavio
Vivijanu. Tamo e je
sresti.

Njemu

potrebna

milost sluaja;

njega

aneli

osmjesima. Crna

nije
vode

2430

zavist zamrai Melkiorove

misli.

On

za-tapka

sljepaki

po

neizvjesnostima prole
noi - ali nita ne nalazi
pred svojim ticalima. Nita
to bi mata mogla
pruiti
dokument

kao

slikoviti

Ugovom

2431

pohodu.

Garsonijera.

Projekcija Minine
garsonijere: upaljen radio
-

magino

zeleno

oko

nonog baziliska uspavalo

ljepoticu

na

grudima

umornog heroja, skala s

rasvijetljenim
prozoriima
I

2432

KALUNDBORG

HILVERSUM - MOTALA NWDR - GLW - SWF -GLW HORBY... odvija se

krivi film. Melkior zvidi,
podvala,

vratite

novac!

Prekid. Svijetlo u dvorani.

Mata

umee

drugu

vrpcu... Film BLAGI FLUID -

2433

crno-bijeli,
ljubavnopornografski,
u glavnim ulogama CRNE
PLOMBE

VMJANA

PUTTANA - reija MELKIOR

produkcija

TRESFILM

trikovi UGO - maska DON

FERNANDO... i to je sve.
Film

2434

nikako

ne

poinje.

Neprestano

se

ponavlja

"pica"

glavnim

ulogama...
reija... produkcija...
- Karte molim za kontrolu.
A predstava nije ni poela!
-

pobuni

zamraenoj
glas

se

Melkior

dvorani.

u
Ali

2435

je imao zlatna krila na

kapi s gradskim grbom u
sredini. Tramvajski
dostojanstvenik

vizitaciji. Svaki vjernik uz

predoenje kartice dobiva
blagoslov
Melkior

i
se

oprost.

skrueno

legitimira svojom karticom

i dobi

2436

blagoslov i oprost. I osjeti

se istim i dostojnim da
nastavi

putovanje

gradskim
tramvajem. Koliko je to
zadovoljstvo!
izbrijani
modroj

Svjee

kontrolor

2437

uniformi,
kapi,

sa

visoki

zlatom
jaki

na

ovjek

ozbiljno ide od putnika do

putnika i dijeli odrjeenja:
karte

molim

za

kon-

trolu.Hvala. Karte molim

za
kontrolu.

Hvala...

absolvo

in

Te

nomine

2438

tramvai, amen. Te absolvo

in nomine
tramvai. Amen... Aleluja,
aleluja, otpijevaju vjernici,
a kotai pod njihovim
nogama

bruje

fuge.

sunce

asnim
prozorima...

Bachove
sja

na

tramvajskim

2439

Melkior

osjeti

pobonost

putniku
svome

klonulom srcu i ree u

sebi skrueno:
kako je lijepo ivjeti kad
ovjek uredi svoje raune
s elektrinim tramvajem.
A eljezni mamut, a veliki
glupan?

Lukavi

izazov

2440

velikom

dobriini

kome

nikada to valja jako istaknuti nikada naum ne pada da

bi nekoga pregazio. Ne
vjeruj
hulji-automobilu.

Ali

Tramvaj...
Vozi, vozi... jedan tram,
jedan

vaj,

tram-tram...

2441

vaj-vaj tramvaj, na krovu

mu
lira

svira

udaraju

vaj,

kotai

tram-tram...

No

uzalud svi ritmovi to su

mu
potresali tijelo, njegove su
se misli kradom vraale
Vivijani. To je ljubav. Sto

2442

da radim, majko moja?

Znao je da e i noas i
sutra i prekosutra i u sve
dane
svoga

jo

civilistikog

kratkotrajnog
ivota,

dok

Peharek ne zavie vojnici!,

da

2443

je

traiti...

Ulicama

kruim ne bih li te sreo...

misao njegova zapjeva taj
banalni napjev izgubljeno
i emerno i gvalja boli
stane mu se penjati u
grlu.
Svladavao se da ne zajeI
Ll..

2444

Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
ca.

Prisloni

elo

na

prozorsko staklo i uzme

otklanjati od sebe misli
obraajui
panju svijetu oko sebe.
Jedan

je

pijanac

tramvaju govorio glasno:

2445

Ma

tko

komandirati?

e
-

meni
tucne

silno i sav se propne od

gra koji ga je
drmnuo iz eluca, pa od
toga napravi neki vojniki
stav mirno, lupi petama i
digne ruku na pozdrav: Pokorno javljam, ne trpim
nikakvih zapovijedi. To kao

2446

prvo

Drugo...

i
ako

najvanije.
hoete

konjicu, to da. Onda sam

ja na konju,
je li tono? Onda ja vidim
konjsku glavu. Vrlo vano.
To je vodnik govorio,
konjska

glavo.

sluio

sam

Meni.
kralja

A
i

2447

otadbinu

petrovaradinskoj tvravi.
A vodnik je u Novom Sadu
imao Miu pjevaicu. E, ali
je Miu trebalo likerima
hraniti.

tu...

tko

se

naao? Razumije se, ja. A

preda mnom irok Dunav.
E, ali

2448

oni nisu pitali to moe,

nego napred mar! (mar
to je mora po vojniki). A
za

koga

da

ginem,

a,

konjska glavo? Jesi li kada

vidio Dunav? - obrati se
sada
Melkioru, jedinom koji je
na

njega

obraao

2449

pozornost.

Nisi

vidio?

Ako nisi,
nije
brige.

vano.

Voda,

bez

Obi-uc!-na.

Tee

ak iz Njemake, a ja se u
nju
popisao u Petrovaradinu!
Ha, ha. E, ali to je bilo
prije Hitlerove vlasti, da

2450

stvari budu... je li tono?

Ne

bih

valjda

jednom

Fiireru mutio vodu. Nego

sam
vie onako, da poaljem
neto svoga u Crno more,
razumije? E, da Dunav
tee

2451

obratno! O-ho, razumije?

A jesi li ti dobio poziv? upita odjednom Melkiora
snizivi glas povjerljivo. Nisi? Ja jesam. Dobit e
ga. Svi dobivaju koji
imaju dvije ruke i dvije
noge.

Ja

sam

eta

za

maskiranje, bere granje i

2452

pokriva

sranje.

To

je.

Sutra idem. Hej, to me

majka rodila junaka... zapjeva
svrajim
podrugljivo

glasom,
izvijajui

vratom kao da nekome tu

u tramvaju
prkosi.

2453

Melkior skoi s tramvaja

ne saekavi stanice. Nije
bio daleko od kue i uputi
se urno kako bi se to
prije
sobu...

zatvorio
ukoliko

svoju

se

nije

vratio
gost-Nepoznati,

pomisli

zlovoljno... i porazmislio o
svemu u samoi, u miru

2454

jednog leanja nauznak,

itanja s bijelog plafona
nevidljivih slova svoje
blesave sudbine.
Dok

je

"Ugodnog

prolazio
kutia"

mimo
Kurt

gaje pozdravljao izdaleka.

Kad se
pribliio rekao mu je u
povjerenju da ima veeras

2455

za njega srce na aru,

doite
svakako,

gospodin

profesor, pa emo lijepo

razgovarati,

vama

je

Obeao

je

uivanje
razgovarati.

Kurtu. Kurtoazno.

2456

Nije kanio ii. One su ga

cigarete u octenoj kiselini,
po faterovom receptu,
ponovno uznemirile. Nije li
to neka vrst... A mamlazi
vodnici zbog preiste
Elze-djevice... Osjeti neki
patriotski

bijes

sebi.

Srce mi nudi za veeras.

2457

Svinjsko.

Podrugljiva

uslunost.

Simbolino

srce.

aru.

Na

cigaretama u octu.
Sve

zbog

srca.

Moga,

nesretnoga. Prokune boga

(u

sebi)

opazivi da

nasmije

se

2458

je to uinio, nesvijesno,
zbog

rime,

naprosto

nasjeo inspiraciji blejanja.

Beee... zableji ljutito na
cijeli svijet.
Jo ako je i onaj gore,
mrmljao

je

penjui

se

prema svojoj sobi.

- A ne, izaao je -ree
ATMA koji je stajao pred

2459

njim

svom

crnom

kunom
kaputu s bijelim alom oko
vrata i klanjao mu se. Izaao je, ima i dva sata.
- Tko je izaao? - Sto, zar
ovaj

ve

Melkior
nije

se

misli

ita?

zaprepastio,

2460

bio svijestan da je naglas

mislio.
- Pa va prijatelj i mili
gost! - klikne ATMA. - Vrlo
simpatina osoba.
- Otkud znate?
- Da imate gosta?
- Daje simpatina osoba? prodere

se

nestrpljenjem.

Melkior

2461

- Oh, pa vidi se. Pozdravili

smo se. I to srdano. Evo
upravo tu na ovom
mjestu.
- Kako srdano, kad se i
ne poznajete? - Melkior se
uznemirio. Kako se nije
sjetio
kad

ovog
je

Pupom!

arobnjaka

razgovarao

2462

Svejedno.

sam,

Pozdravio

odzdravio

uglaeno.

to

mi

je

ima

na

tome?
- A izali ste navlas da
vidite tko silazi?
- Ne, sluajno, to jest pur
fer pipi, a to, jasno, nije
sluajno. No, dokle smo

2463

spustili
gospodine

na

razgovor,

Melkiore!

prekori ga ATMA.
- Radoznali ste kao baba,
gospodine

Adame

zabrunda Melkior srdito.

- Radoznalost je poetak
mudrosti, rekao je... vi ve
znate tko je rekao. Vi

2464

mnogo

znate,

ja

ne

znam nita. Zato sam i

radoznao. Pa mi dopustite,
makar i
zbog moje profesije.
- Da zabadate nos u tue
stvari?
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

2465

kakve

gospodine
Pozdravio

stvari,
Melkiore?

sam

vaeg

prijatelja i eto,
zabadam

nos

neke

stvari! Sto je vama?

- Volio bih da se ne bavite
time tko k meni dolazi! Ali u isto vrijeme shvaao

2466

je da govori gluposti u
srdbi i da to sve nije
nimalo

pametno.

to

sada? ATMAje
stajao pred njim neduno.
Moda

sam

naveo...

ga

ovim

ba

ja

svojim

glupim
nainom...

Prokleti

Mandrake! Sada moram

2467

popravljati.

Nema

to,

mora se
popravljati. ATMA je i to
osjetio

svesrdno

mu

pruio pomo.
-

Vi

mislite,

gospodine

Melkiore... Ne, varate se.

Diskrecija je pitanje nae

2468

profesionalne asti. Mi i
lijenici... A mogu vam
rei da lijenici ak vie
brbljaju.
gospodine
takve

Pa
moj,

romane

ja

bih,
mogao

napisati,

takve romane...
Ali, molim vas, izvolite,
uite malo k meni, popit

2469

emo

kavu,

ako

imate

vremena.
Da ne razgovaramo o tim
temama tu na stubitu.
Melkior

dosta

prijazno

klimne i krene za njim. 0

temama?
temama mi

kakvim

2470

razgovaramo? Je li on to
rekao samo da bi se ula
ta rije iz njegovih usta? Ili
on

doista

ima

neku

"temu" u glavi? Sjedne

zabrinuto i tek naknadno
opazi da je
sjeo na isto mjesto gdje je
i juer sjedio - do nje.
Pomiluje rukom mjesto do

2471

sebe,

nesvijesno.

Ni

to

ATMI, ini se, nije umaklo.

- A juer, bilo joj je vrlo
ao kad ste otili. I meni,
mogu rei. A sigurno i
vama.

odjednom?

zato
Malo

onako
sam

pretjerao, je li? Pa shvatili

ste daje to

2472

bila

predstava

za

nju?

Davali ste mi futbalske

znakove ispod stola, da se
razumijemo.

Dodue,

malo brutalno, ak i bolno,

he -osmjehne se ATMA
neugodno
svojim rijetkim zubima.

2473

- Odvie ste mene mijeali

u tu vau marmeladu nasmije se i Melkior.
- Marmeladu, to je dobro prihvati ATMA smijeh zbog
prijateljske, "muke"
atmosfere. - Ja joj tako s
vremena
namaem

na
onu

njuku, neka se

vrijeme
lijepu

2474

oblizuje.

Pa

kad

izlie

zalihu ponovno doe.

- Nee vie doi - ree
Melkior

nekom

eznutljivom tugom.
- Jutros vam je rekla?
- Koga ste uhodili: mene ili
nju?

2475

- Ni vas ni nju. Znao sam

da ete je potraiti nakon
jueranjeg dana.
- Hm, nisam je traio.
Sluajno sam je sreo.
-

Eto,

"sluajno",

vi
a

moete
meni

ne

doputate. No, nemojte se

srditi,

2476

vjerujem vam, vjerujem.

Ali doi e ona, doi... kad
pojede

marmeladu,

he-

he...
Sve one ponovo dolaze, to
je zakon. Na tome se i
osniva ova naa profesija.
To
je

vre

od

svake

doktorske ordinacije. Ljudi

2477

e jednom sami odlaziti u

apoteku
uzimati lijekove... ali one
e dolaziti u nae sobice i
pruat e dlanove,
prevrtati alice i strepiti
pred

nama,

drhtati

od

naih

rijei.

Dolazit

makar

2478

i s namjerom da nam se
narugaju kako smo "sve
pogrijeili",

da

nam

pokau svoj
prezir, svoju nadmonost.
To uostalom stalno i rade,
osobito intelektualke, bore
se, he, he... A odlazit e
mirne

krotke,

kao

2479

oploene

make,

pune

radosti i
nade. Sretne zbog budue
sree. I tako opet iznova.
Ispovjedaonica e nestati
po
crkvama, ali dolazit e se
one nama ispovijedati, to
vam ja jamim. Romani?
Ma

2480

to romani, ne moe ni
Lav Tolstoj izmisliti to one
sve tu naklepeu. Tajne
branih

kreveta.
vanbranih.

vanbranih
Osobito
Takve

pikanterije! Maestro mi
je nudio posao fifti-fifti: ja
da

ga

snabdijevam

2481

materijalom, a on e pisati
-i
ne treba vie da radim
dok

sam

iv.

Kronik

skandalez, kae li se to
tako? - tko
to ne voli, recite. Pa kad bi
to jo Maestro garnirao
svojim svinjarijama...

2482

Kaem vam, puna aka

brade. Ali nisam pristao,
ne, ne - zatrese ATMA
glavom
odluno kao da je tek
sada definitivno odbacio
Maestrovu ideju. - A vi mi
kaete
da zabadam nos. One mi
same

donose

pod

nos,

2483

one same, pa kad moram,

njukam po
tome, to u... i pomalo
uivam,

priznajem,

uivam. Ali sve u punoj

diskreciji,
to znamo ja i Bog.
- A vi vjerujete da se i Bog
bavi time? - Melkior ga
pogleda podsmjeljivo.

2484

- Mora se baviti kad ih je

tako konstruirao. Posijao
po njima sve te drai,
naikao

ih

lijezdama,

kojekakvim
zato

jesu

takve, spuvaste.
Melkior se smijao. Ovdje
je Maestro izvrio straan
utjecaj, to je oito.

2485

- A vi... vjerujete u Boga? upita ga naprosto, zbog

zabave.
- Dakako da vjerujem odgovori ATMA gorljivo. Na tome se osniva moja
vjera u
Sudbinu. Kako bih inae
radio?

2486

- Znai, u vas je vjera

nekako "poslovna"?
ft*
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
-

Praktina.

vjerovati.
potrebna

Moram

Meni
Sudbina

poetni kapital. Sve

je
kao

2487

je

rizik.

neto

opet,

uloiti.

treba

Svatko,

razumije se, prema svojim

sposobnostima;

nedostatku

ja

mudrosti,

ulaem glupost.
- Pa... kakav je to rizik? Melkior

prihvati

ATMINU

podlu igru. - Vi u svakom

sluaju dobivate.

2488

- Mislite izgubiti glupost to

je dobitak? Jest, glupost
ne samo da je odsustnost
pameti, umno siromatvo,
ve i gore od toga, kao
neki vjeiti deficit... E, ali
to

se

samo

ini

vama

mudrima. Za nas je ona

sve, sve to imamo, pa
kad i nju

2489

izgubimo to nam ostaje?

- Podlost - izvali Melkior
gubei strpljenje.
-

Ane,

to

je

nama

zabranjeno. Umnici smiju

biti podlaci, geniji smiju,
ali mi...
-

Vi

smijete

varalice,

biti

sitne

intriganti,

pisci

anonimnih pisama,

2490

klevetnici, zavodnici...
- To da, to da - prihvati
ATMA
nasladom,

poletnom
a

sve

uz

dobroudni osmijeh
nesretnika. - Sve prema
sposobnostima.

Lako

vama umnim magnatima!

Vai su

2491

kapitali

neiscrpivi.

Odvalite

komad

svoga

uma, pa i pokrupniji, i
bacite ga u
igru. Izgubite - vrlo vano
- glavnica se ne smanjuje,
a vaa veliina raste.
Hou
tragini.

rei,

postajete

Heroji,

rtve,

2492

prognanici,

patnici,

opepriznati
muenici, i tako... sve do
svetosti. Po vama nazivaju
ulice, gradove, tvornice,
ak i zvijezde. To je za
sluaj takozvanog linog
neuspjeha za ivota... Ali
ako

2493

pothvat uspije, e-he!... To

jest ako se iz uljanja po
stubitima, potajnog
noivanja

tuim

sobama, nonih sastanaka

na

tavanu

rodi

veliko

historijsko
djelo...
- Onda? - upita Melkior
otro i nestrpljivo.

2494

- Onda je to dobro, zar ne?

-

iskesi

ATMA

zube

udnom podrugljivou. E,
ali kako dobro? Onda i
sam

taj

umnik

pone

vjerovati u neto to nije

vie um,
ha, ha...

2495

- Nego to? - Melkior se

odjednom

zabrine.

ATMINE rijei su sasvim

odreeno
zujale oko njegove misli,
one to se sada panino
stala paliti kao svijetlo za
uzbunu.

2496

- to? - smijeio se ATMA

kineski. - Koji put je to i
neki moniji organ u
tijelu

umnikovu.

Dobar

eludac, recimo, i opiran

apetit,
fm nos za situacije ili na
primjer osobita mukost.
On se sada odrie

2497

isposniki, sve u ime uma,

a poslije pak proradi ta
aparatura u miru, u
udobnostima, e-he!
Na e-he Melkior ustane
kao na posljednji signal za
odlazak. Ali gdje da ga
sada
pronaem?
ruke

Zavlaio

je

depove

2498

zamiljeno. A kod njih se

sve to mora i
unaprijed organizirati. Kad
bih

makar

Pupa...

ali

gdje?...
- Zar idete? - ATMA ga je
gledao

lanim

zaprepatenjem. - A ja vas
na kavu

2499

pozvao

gle,

sasvim

zaboravio! Ali sad e to

zaas.

Gledajte

kafe-

mainu, sve
je

gotovo

za

minutu.

Donio sam je iz Njemake.

- Bili ste u Njemakoj? lecne
neoprezno.

se

Melkior

2500

Austriji

zapravo

odgovori ATMA nehajno. Ali nakon Anschlussa i to

je
Njemaka.

Da,

udno,

nema vie Austrije. Be s

kukastim

krievima.

Smijeno.
- Ne trudite se, gospodine
Adame, doista moram ii.

2501

Razlozi

za

odlazak

narasli
su veoma ozbiljno. Ali gdje
u ih sada nai? On nikako
ne bi smio gore noiti...
nikako...
- A to ete sada gore
raditi? etati po sobi i
misliti. A emu sve to,

2502

gospodine Melkiore? I to
gledate tako u mene kao
bolesnik u termometar? ATMINA

dva

udno

zbliena oka jo su se vie

pribliila i gotovo stopila u
jedno
malo i strano, prijetei
kiljavo oko nasred ela.

2503

Polifem-kiklop

jednook...

pomisli Melkior; vidio je

pred sobom, u asovitom
zamagljenju
simbolino

svijesti,
nakazno

privienje i protrlja oi da
bi doao k
sebi.

2504

- Tako, tako, gospodine

Melkiore, to ee radite ispraao ga je ATMA
podrugljivo.

Ali

odmah

doda obzirno: - Odvie ste

vi oslabili, dragi moj,
odvie. Ve vam se i magli
pred oima.
Doista, to je moda i od
gladi.

Koljena

su

mu

2505

podrhtavala dok se penjao

uz
stepenice, glava mu se
zanosila kao od pia. Ne
zbog sebe,

na

potenu

uvjerava

nekoga

rije,
ve...

ulazei u svoju sobu, a u

sobi nema nikoga. Ali kako
bi

2506

ATMA?...
nemogue!

Ne,
-

to

je

Aopet...

dijete su mi ostavili na
uvanje, i ja
saznajem

neto

otmiarima. A dijete polo

u

etnju,

samo,

bez

dadilje, tko zna

gdje je sada? Ali noas na
spavanju,

2507

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
eto

ih!...

kao

malog

Lindbergha. Nije vrijeme

za

alu,

prekori

sebe

strogo.
Otmiar

se

zvao

Hauptmann...
"Ne
ispie

dolazite

ovamo",

mehaniki

na

2508

komadu

papira.

Papir

odmah zguva i
nasmije
shvativi
apsurdnost

se
u

suludo
isti

tih

mah
rijei.

Zatim papir spali

na pepeljari i njegovu crnu
duu otpuhne kroz prozor.
Osjeti malo olakanje od

2509

te

konspirativne

pedanterije kao da je ve
time neto rijeeno. Ali,
naravno,
nita nije rijeeno i ne zna
to treba uiniti. Izvijestiti
policiju da se
sprema otmica? - ponovo
mu se prokri-jumari ala i
on srdito sebe udari po

2510

glavi

kreten!

barem

Da

ostavili

su
neki

telefonski broj, za svaki

sluaj! No
moda se ni to ne smije, a
ostavljati

tu

cedulje,

jasno, jo manje. Nita

napisano! Oni to ak i
gutaju,

te

cedulje,

ne

dolazite ovamo progutati.

2511

Zakljua sobu i strci na

ulicu.

Pred

trotoaru

kuom

na

leala

je

cma

guva

sumnjivoj
samoi
spaljenog

papira.

On

odmjeri korake i zgazi je

punim stopalom

2512

ne osvrui se. Valjda e i

neki blagonakloni vjetar
raznijeti taj crni pepeo za
mnom. I uputi se u pravcu
neizvjesnosti.
A

sad

potragu

za

djetelinom sa etiri lista.

Blejati u polju za bratom
ovnom

2513

rtvenim:

bjei,

bjei,

brate, bogovi su edni!

Kad su stigli veterinarski
strunjaci iz uroenikoga
sela agent je mirno pasao
kao i sva ostala grla. Ipak
mu

silom

ugurae

drijelo slinave gvalje od

nekakvih

trava

koje

su

najprije savakali u svojim

2514

ustima

zatim

mijesili

meu
prstima

pljujui

njih

obilno. Agent se dodue

davio od toga, ali je ipak
nastojao svim silama da
poslua

svoje

dobronamjerne muitelje:
gutao je zelene

2515

kuglice muno kao koko.

Oni su ga lijeili. A on se
odmah i ponadao: eto,
lijee, znai... i smijeio im
se

prijaznom

zahvalnou.
- to su to trpali u njega? upita

kapetan

lijenika

tonom efa obitelji.

2516

- Mislim, biljne purgative.

Gospodina e to temeljito
proistiti. Ali ini se da
to nije cio postupak. Oni
e mu jo i zle duhove
istjerivati iz trbuha.
I

doista,

povalili

su

pacijenta na lea i dok su

ga

etvorica

ruke i

drala

za

2517

noge Veliki Vra mu je

utaknuo

bambusovu

cjevicu u duboko usaljeni

pupak, zatim
uzeo ugarak iz ruku svog
asistenta i ivom
eravicom

stao

arati

krugove oko bambusa po

nabreklom
trbuhu

agentovom

2518

izgovarajui obredne rijei

na

koje

su

pomonici

njegovi
odgovarali

skandirajui
neke

druge

rijei,

vjerojatno uime demona

koji, oito, nisu bez otpora
naputali

2519

utrobu
Agent

naeg
je,

prijatelja.

razumije

se,

urlao od boli, a to je Veliki

Vra

primao

sa

zadovoljstvom, kao znak

uspjenog

raanja

na

pupak.
Upravitelj stroja, koji je,
ini se, bio najhumaniji i
svakako najjai meu

2520

bijelcima,
kojim

uini

bi

pokret

vjerojatno

bio

zadavio Velikoga Vraa da

ga
lijenik

nije

pravi

trenutak zaustavio.
-

Zar

ste

poludjeli,

gospodine!
- Pa dokle oni kane tako
muiti ovog ovjeka?

2521

- Dok mu ne istjeraju i
posljednjeg

demona

iz

trbuha kroz onaj dimnjak

na pupku.
Demoni bi navodno trebali
pobjei pred vatrom...
- Pa kada e to biti? - upita
kapetan naivno, s laikom
radoznalou.

2522

- To pitajte njih - odgovori

lijenik

neprijazno.

Vjerojatno kad se na
prijatelj prestane derati,
znak da je sva tenad
izala, gotov poroaj.
- A zato mu ne kaete da
uuti naas? - upita prvi
asnik koji je bio
strahovito blijed.

2523

Neu

se

mijeati.

Uostalom, nisam siguran.

To bi moglo biti i vrlo
riskantno,
moda bi ga tada i ubili.
Ne

mogu

preuzeti

odgovornost na sebe. Ja
znam to je
to kad se radi o ljudskom
ivotu, ja sam lijenik.

2524

- Vi ste demon koga bi

valjalo vatrom saeci! proiti

kapetan

mrnjom.
- Pa... pomozite mu vi,
anele - odgovori lijenik i
okrene mu lea.
- Gospodine - obrati se
agentu prvi asnik usrdno

2525

dragi

gospodine,

ako

pokuajte

se

ikako
moete,

svladati. Stisnite zube i

pokuajte

samo

naas

utjeti.
Moda e tada prestati.
Gradite se kao da vam je
lake i oni e sigurno
prestati.

2526

Agent ga, napregnuvi sve

snage, poslua i oni doista
"prestadoe". Veliki Vra
izvadi

bambus

agentova

pupka

kraja
Vft,'
.4
Marinkovi Kiklop

iz
i

oba

2527

cijevi

spali

na

eravici,

zatim je odbaci daleko od

sebe isputajui pri tom
strahovite krikove na koje
mu majmuni odgovorie iz
praume. Svi se uroenici
tada

grohotom

nasmijae...
- Uivaju to su ga udesili
- ree kapetan pakosno.

2528

- Ne gospodine. Raduju se
to su demoni preli u
majmune

-odgovori

lijenik. Oni su bolji no to vaa

dobrota moe zamisliti.
Agenta su uveer odijelili
od njih. Kamo su ga odveli
nisu mogli sa-znati. Moda

2529

je,

jadnik,

noas

bijelom

hljebu,

naglas

svoju

na

izree
stranu

sumnju
upravitelj stroja i strese ga
strava pomislivi na svoje
mjesto u prokletoj
hijerarhiji.

2530

- Ane, gospodin lijenik

ima drukije miljenje ree kapetan -on vjeruje u
kanibalsku dobrotu.
- Jeste li vi, gospodine,
mrzili sva goveda od kojih
ste jeli svoje beefsteake?
- upita ga lijenik. - Kakvu
ste to zlobu nosili u svome
srcu prema svim onim

2531

mnogobrojnim ivotinjama
ija su tijela prola kroz
vae

tijelo?

Sjetite

se

samo
onih malih pilia to su
pijukali

za

svojom

mamom... pa to su bila
djeca!
- Ali mi nismo ivotinje!

2532

- Za njih smo mi goveda.

A moda i svinje.
- To ste vi!
- Moda. U svakom sluaju
zahvaljujem,

gospodine.

Ja bih vas vie smatrao

gospodom,

kad

doputale

neke

bi

to
vae

odvie istaknute tjelesne

osobine.

2533

- Vi ste doista svinja!

- Na vau alost - mrava.
A

vjerojatno

neupotrebljiva

za

i
jelo.

Kapetan,
izgubivi odjednom svako
dostojanstvo, nasrne na
lijenika i bio bi ga ve
samim

svojim

trbuhom

2534

oborio

da

ga

nisu

zaustavili.
- Gospodo, sjetite se samo
bolesnoga
prijatelja!

naeg
-uzvikne

patetino
upravitelj stroja... - a usto
i nae vlastite sudbine.

2535

Uostalom,

gospodo

progovori lijenik koji se

brzo pribrao -emu ta
preuranjena panika to se
tie

naeg

prijatelja?

Moda je on sada kao

pacijent
pod

nekom

posebnom

njegom? Moda je ak na

2536

prsima

neke

uroenice

zauzeo mjesto
njenog dojeneta?
Marinhovi Kiklop
Svi su pljunuli na to s
gaenjem. Osim staroga
koji se smijao zamiljajui
tu
sliku. Mnogo je toga tu
njemu

bilo

dobro

2537

zabavno.

Prije

svega,

nalazio se u
odlinom

drutvu.

Nije

smio prije ni sanjati da e

ikada u ivotu ovako
provoditi vrijeme s tom
gospodom.

Da

ih

gledati ovako izbliza i,

boemiprosti,
gole...

I,

premda

sasvim
ih

je

2538

alio, bilo mu je sve to

vrlo
udnovato

smijeno.

Nekako mu jo nije bilo

posve jasno to se ovo
zapravo
dogodilo?
gospoda

zato

toliko

srde

se
i

svaaju? A mogli bi svi

skupa tako

2539

lijepo, slono... kao jedna

obitelj... ak se osjeao
ponovno zapostavljenim i
niim

zato

to

je

on

odjeven meu njima, pa je

i lijenika poeo smatrati
nekako
"niim"

gotovo

sebi

ravnim. Znai, ipak njih

2540

dvojica nisu dostojni da se

pred
ovom

gospodom

skinu

goli i da pokazuju svoje

tijelo.

Zato

su

ovi

"domaini" to
tako i odredili. Uostalom,
on je navikao u svome
ivotu biti "nii", pa ga to
ni

2541

ovdje

nije

smetalo.

drugo je sve nalazio da je

izvrsno. Hranio se obilno
plodovima to mu ih je
zemlja

nudila

blagoslovljenom

ovom
dijelu

svijeta koji
ne poznaje ni gladi ni
zime ni umora. Tu se jede,

2542

spava i planduje u slobodi,

u
toploti, u golotinji, u miru
bojem. On kao da nije
dijelio strah svojih bijelih
gospodara, kao da nije
shvaao zato ih ovi "crni"
izvode
dobrim

pau

tove

2543

plodovima.

On

jednostavno

hranio

uivao

kad

bi

se,

se
i
sit,

izvalio u hlad
kakve guste arankarije ili
pod gigantski eukaliptus i
zahrkao u blaenoj
bezbrinosti.
shvaao

ovaj

Stari
ivot

je
u

2544

ropstvu kod polinezijskih

ljudodera
kao

sreu

kasno

ali

koja

mu

se

ipak

jednom

ljubazno nasmijeila te mu
je tako
neoekivano
mirovinu,

o,

pruila
i

te

kako

zasluenu. Nastojao je da
pojede to

2545

je

mogao

pojesti,

da

prospava vrijeme koje je

mogao

prospavati,

drugih potreba
nije ni imao. Nikada nije
bio

dovoljno

na

kopnu

kako bi se dospio oeniti;

ljubakao je dok je mogao
po

lukama

svijeta

(po

2546

obiaju

mornarskome),

radio je,
muio se, mlatio se po
morima i nita nije imao
osim

svoga

starog

mravog
tijela

koje

je

polinezijskom

sada

na

otoku

odjednom otkrio kao neto

svoje i

2547

jedino i uzeo ga voljeti i

njegovati

ne

bi

li

ga

sauvao to je mogue
dulje.
alio je jedino to nema tu
jo

nekog

mangupa

"Menelaja", zbog drutva,

jer se

2548

meu

ovom

gospodom

osjeao

veoma

usamljenim.
Osim

drugih

svojih

nedostataka (socijalnih i
umnih)

on

se

svojim

tijelom toliko
razlikovao

od

svojih

menelajevaca (pa ak i od
-.t *-,..

2549

Marinkovi Kiklop
samog doktora!), da ga
oni vie nisu smatrali ni
toliko "svojim" koliko je
iziskivala

tradicionalna

solidarnost pomoraca kad

su prisiljeni da se povezu
zajednikom

sudbinom

brodolomaca. Jer on je ve

2550

bio

toliko

udaljen

od

njihove
sudbine,
tijelom

toliko

svojim

usidren

sigurnosti te ne samo da
su prezirali
njegovo

"ivotinjsko"

zadovoljstvo, ve su ga
naprosto uzeli i mrziti.

2551

Pored sve neumjerenosti u

jelu

spavanju,

pored

neogranienog
zadovoljstva
kojim se opseno okruio,
njegovo

je

tijelo

ostalo

suho i koato a od arkog

tropskog sunca jo i tako
pocrnjelo

da

je

ubrzo

2552

postalo

sasvim

neinteresantno za
domaine

onom

najstranijem smislu. Oni

su

opazili

njegovu

usamljenost, a to
je valjda i uvrstilo njihovo
uvjerenje da on nije isto
to i ostali, daje on

2553

drukiji od tih grla koja su

tovili za klanje, da stari
nije meso ve tako, neki
ovjek... slian njima, pa
ga nisu vie ni izvodili na
pau; pustili ga da se
kree slobodno, da se sam
hrani i uope da radi to
hoe.

2554

Kapetan je bjesnio zbog te

nepravde.
- Nas izvode na pau kao
svoju marvu, a on... Zar je
to pravedno?
-

Nije

ganuto.

ree
-

nepravednije
blesavi

Ali
kad

lijenik
jo

je

jedan

2555

krokodil

nadivi

Shakespearea. A i da ne
govorimo

raznim

insektima.
Bogovi su edni, prijatelju,
ali ne trae stjenicu da
zgnjee, krvopiju, nego
tebe,

ovjeka.

Moda

znatnog ovjeka, to ja

2556

znam,

Dantona,

kako

rekoh... Ali
gdje si, tajni ovjee? zavapi
bune

Melkior
ulice

nasred

poluglasno.

Ve je
odavno prolo podne. Pa i
oni valjda jedu, makar i s
aneoskim stidom, tijelo
imaju...

2557

Vlastito se tijelo javi s

poznatim

zahtjevima

zgri eludac kao bijesnu

pesnicu sve do ispod nosa
Melkiorova.

On

mu

se

odupre uvijek spremnom

silom
umnih razloga i zaprijeti
mu vagom invalidovom.

2558

eli

li,

bezumnie,

jednog dana
i sam stajati u vei bez
noge, bez ruke, bez vida...
uz vagu s natpisom VAGA
RATNOG
dovikivati

INVALIDA

prosjaki

bezdunosti ulice: "tko se

vae, sebi
pomae"?

2559

Obilazio je velike i skupe

restorane,

delikatnim

mirisima (tu oni zalaze da

bi
odvratili sumnju) od stola
do stola, zavirivao u lica
nad
Marinhovi Kiklop
tanjurima...
same,

tanjure

kriom.

Sami

2560

zalogaji,

vak

vak

mrmor
molitava,

cin-cin

corpus

aa,
homini,

transsupstancijacija,
gastrolatrija...
Dominus
Melkior

vobiscum!
se

uasavanjem

odvrati

s
nad

bezbrinou "ljudi svoga

2561

vremena". Nabiju vree za

dobar nian. A ovdje trbuh
sakrili ispod stola kao
sramotu. Ne, agenta nee
pojesti kanibali! Tu mora
svakako intervenirati,
Melkiore Tresiu, ne daj da
ga pojedu. Mogao bi im
biti od koristi. Mogao bi,

2562

recimo,

organizirati

njihovu buduu privredu.

Izvoz

ananasa,

kokosa,

banana,
majmuna

papagaja

velika

firma

ANAKOKOBANAMAJPAPEXPORT Pagopago -

2563

Polinezija.

ostali...

Kapetan... on bi mogao
organizirati trgovaku
mornaricu TUTU-ILA-LINE;
upravitelj stroja podigao
bi razne tehnike servise i
radionice

kao

bazu

za

buduu industriju; lijenik

bi organizirao zdravstvenu

2564

slubu, podigao bolnice i

ambulante; prvi bi asnik
izmislio

neku

novu,

humaniju
religiju koja bi branila da
se jedu ubijeni neprijatelji
i potivala status
zarobljenika prema Hakoj
konvenciji, a mornar... on
bi osnovao sindikate i

2565

laburistiku

opoziciju...

Da, da... No sve je to na

vrbi svirala dok ovaj rat
traje.

Status

bellum

quo

ante

arhipelagu

Samoa, to jest brodolomci

mogu jo
biti i pojedeni, to za sada
ovisi o njihovoj osobnoj
snalaljivosti i, dakako, o

2566

stanju Melkiorove mate,

koja

je

danas,

eto

milostivo sklona svakom

ovjeku na
kojeg

vreba

neka

opasnost.
Ponovo

je

prelistavati
albume

ulice

uzeo
kao

fotografijama

nepoznatih lica.

2567

Ali

ubrzo

se

njegova
panja

zamori

nenaviknuta
od

policijskog

provjeravanja
prolaznika i on zaboravi
na svrhu svoga uzaludnog
krstarenja.

Osjeti

gorak

okus
samotnog lutanja i sav mu
se

napor

svede

na

2568

pomicanje

tijela

svijetlom
sunanom
mu

se

prostoru

odjednom

strahovito

koji
uini

prostranim

praznim,
nesavladivim.
iskoritavao
ulica

Zato
svaki

mijenjao

kretanja s

je
ugao

pravac

2569

nadom

neko

malo

otkrie. Ali ponovno se

otvarala

pred

njim

najneutjenija
dimenzija

duina

svojim

sa

varavim

zatvaranjem

perspektivi. Jo nitko nije

sagradio

takvu

ulicu,

padne mu napamet, koja

2570

bi

se

stvarno

klinasto

zatvarala.
Nema takvog pogleda na
svijet. To je strasnije od
oajanja. Zamisli dva
beskrajno

visoka

slijepa

siva zida to se zatvaraju

u

otrom

usamljenog

uglu

2571

ovjeka meu njima koji

se vie ne osvre. Ide
polako prema uglu ve
sasvim
usitnjenim

koracima

jer

zna da je tamo kraj. A

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
iza lea je ostalo sve: i
ivot

ljubav

2572

povjerenje... i ono to se
nazivalo
sreom. Osuen da ivi do
ugla, a stati ne moe jer
ga vrijeme samo pomie.
Ide
u

cik-caku,

otkriva

milostivu dimenziju irine.

Ali i ona je sve kraa, sve

2573

popustljivija, sve sklonija

svome

ieznuu

matematikoj nuli. A nula

je oma
vjeala,

plotun

pred

zidom, sjekira giljotine, a

odrubljena je glava toka
to

2574

se

otkotrljala

na

kraj

reenice. Isplaen krvavi

jezik, pregrien - i kraj.
Opazio ih je iz daljine kako
hodaju

povjerljivo

onim

bezbrojnim ulicama oko

bloka dravnih zgrada na
koje su rijetki prolaznici
pogledavali
sumnjiavom i

sa

2575

naivnom
istiui

hrabrou
svoju

nevinost.

ATMA ju je s nametljivom
intimnou
drao ispod ruke i govorio
joj neto potiho pribliivi
usta njenom uhu. Nije
joj

priao

dosjetke,

Vivijana se nije smijala.

2576

tovie,

njemu

je

nagnula glavu
da bi ga bolje ula.
Nije se sjetio da se zaudi
tom susretu. I sam se tu
naao po nekoj udnoj sili
gibanja. Iza ovih dravnih
sivih zidova s okovanim
prozorima
mogli

nou

su

se

2577

uti

stari

lageri

gramofona. Buna svirka

odozgo,

tavanskih

prozora. Pod
njima su zjapila mrana
unutranja

dvorita,

spasonosni

ponori

oajnikog
herojstva.

Tu

dolje

na

muklim betonima bubali

2578

su posljednji odgovori na
pitanja
postavljena

uz

pratnju

glazbe.
Melkior je mislio na svoga
gosta, i ta ga je misao po
udnim vijugama njegova
nemira i dovela ovamo. I
gle lovine - njih dvoje! Na
koja e vrata pakla

2579

uletjeti

aneli-

navjestitelji? Slijedio ih je
s

mranom

nasladom

oajnikog
razoaranja. To se dakako
odnosilo na Vivijanu. U
onog zagonetnog nitkova
nikada

2580

nije imao... Ne, to nije

sasvim... on je o ATMI vrlo
esto i temeljito mijenjao
miljenja. I to sebi sada
estito prizna. I jo k tome
doda mogunost novih
iznenaenja. Neulovljiv u
svojoj
ATMA...

mutei,

udni

2581

Eto, proli su sve ulaze u

instituciju muka i odetali
dalje, pravcem jesenje
seobe ptica, prema jugu,
odakle zvide eljeznice.
Ali

sada

su

razvlaili

korake
uz nestana zastajkivanja
ve uhodanog para pred

2582

kojim

se

pouzdano

prostire
slatki ivot ljubavi. Bilo je i
smijeha (njenog smijeha!).
Melkiorovu sluhu to
je bio muiteljski lager
ondje...
odozgo...

Koje

je

ogorenje gore? Osjeao

2583

je mukli tutanj udaraca,

koraka ili
srca, nije vie razabirao,
smeten, nasred ulice u
uhodarskom poslu.
- Oh, gospodine Melkiore!
- tapao gaje ATMA koji se
odjednom
njega

stvorio

kod

2584

(a slijedio ih je na vie od
trideset

koraka

daljine);

ona im je prilazila
nekako

oklijevajui

najobinijim osmijehom.
-

Pa

mi

se

susreemo,

svaki

as
kao

zaljubljenici! - Pri tom je

mignuo Vivijani,

2585

ili

je

to

Melkior

samo

pretpostavio. Zateeno je
stajao

pred

njima

razderane
panje i gledao tri para
cipela na zemlji. Njegove
stare

zapraene

razgaene,

2586

cipele umornog pjeaka,

ATMINE blistave i nove,
usiljene kao kljunovi to
kljucaju po zemlji i njene
male cipelice kao dvije
lake crne ptiice...
- Idete prijaviti? - pita
ATMA drmajui ga lagano
za rukav.

2587

to

da

prijavim?

Melkior se strese od tog

dodira.
-

Pa

prijatelja...

gosta.

Vidi, Mic, on se nije ni

sjetio. Stigao gost, valja
ga prijaviti. Tu je prijavni
ured - on pokae na plou
iznad Melkiorove glave -

2588

zato sam i pomislio. Vrlo

su

strogi

posljednje

vrijeme, zbog pijuna. ATMA

se ak zabrinuto smjekao
i

odmah

spremnost
usluzi.

da

iskazao
bude

na

2589

Ah,

prijaviti...

gazdarica

je

Hvala,

ve

bila,

jutros... - Melkior je i dalje

stajao

pred

njima

bez

pokreta kao da ga micanje

boli.
-

Ali

mi

zadravamo

gospodina - javi se ona

posredniki
ima...

-moda

on

2590

- Ne, ne, nemam - ree

Melkior

uurbano

podigne pogled na nju,

lijepu
prokletnicu. eli me se
osloboditi. - Ja sam tek
onako, izaao u etnju,
kako

2591

kau rekonvalescenti - i
pokua se osmjehnuti, ali
mu to jedva uspije.
- To su bolesnici koji se
oporavljaju - prevede joj
ATMA zajedljivo.
- A ti, Mac, mene smatra
ba potpunom budalom! rasrdi se ona ozbiljno.

2592

- Ah, Mic... htio sam rei,

ovdje nije ba najpovoljniji
zrak za takvu etnju i

on

zakilji

povjerljivo

gore na zgradu iznad njih.

- Tu je atmosfera
vieeee...

(nije

rijei), zar ne?

nalazio

2593

Atmosfera...

kojeta

izmilja. Reci otvoreno,

hajdemo, sve
IL
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
troje
etati.

stvarno
-

oduevljavala
prijedlogom na

negdje

Ona

se
svojim

2594

uobiajeni enski nain. Na primjer, u Botaniki

vrt. Citat emo latin-ska
imena biljaka. Ima vrlo
lijepih imena.
- Da, tamo su mnogi nali
imena

za

svoju

ensku

djecu - nasmije se ATMA. Po

2595

Botanikom
trudnice

vrtu
i

zaljubljeni

etaju

nesretno
studenti.

Uostalom, i
gospodin Melkior izmilja
lijepa imena. Vivijana, je li
to biljka?
- Nije, mislim da nije ree

Melkior

zlovoljno.

2596

Bojao

se

neke

ATMINE

zamke i
poeli da ode.
- Opet ete nas ostaviti? upita Vivijana mazno. Tako

ste

napustili
nasred ulice...

me

jutros

2597

- Je li vas naao Ugo? Sreo

sam ga, poslije, bilo mu je
jako ao to je
prespavao
Melkior

sastanak.
je

smiljeno,

ali

to
na

rekao
nain

sasvim
neduan, kao dijete koje
brblja

ljupke

Osveivao se.

uslunosti.

2598

- Ph, sastanak! Sto sve

ljudi ne uobraavaju!
Vidio

je

akutnu

da

je

izazvao

mrnju

prema

sebi: gledala ga je kao

one veeri u
Dajdamu kad je bila s
Fredijem. I pjege su se
pojavile
moje! Bit

na

licu.

Sunce

2599

e oluje... On zato stavi

noge

pokret,

ree

"zbogom" i nestane ne
birajui
smjera.
U"Quisisani" bilo je mnogo
ljudi a zrak gust i otrovan.
Mirisi prenog luka,
crne

kave

ljudskog

isparavanja. Melkioru se

2600

smui od toga potpurija

to mu se
kroz

nos

spustio

eludac. To je od gladi. On
zadri gr i urno ubaci
neto
sitnia u automat koji mu
usluno ponudi sendvi.
Proguta ga u dva zalogaja.

2601

Komadi kiselog krastavca

zaas

smiri

muno

talasanje utrobe. Ponovno

ubaci
novac: mali se lift spustio
za

jedan

otvorenim

kat

na

vratacima

(molim!)
pojavi

se

repi

sardine

izmeu utih osmica od

2602

majoneze

poklopljenih

kolutom
salame i tankim trokutom
izreetanoga sira. Ovu je
"mrtvu

prirodu"

ve

metodino
mljeo
putajui

meu
da

zubima
se

gladna

usta namiluju tako uene

ljubavi. I

2603

usta su aputala pohotno i

bludno raznjeeno "ah" i
"oh", ba kao u pravom
ljubavnom
eludac
primao

zagrljaju.
je

na

zahvalno
znanje

tu

nebesku poeziju
odozgo

prihvaao

se

svoga posla zapijevajui

2604

zadovoljno. Zatim se izli

na
njega pljusak piva i on
zagrgolji

oduevljeno,

presretan.

podrigne

"hvala".
A gore gospodar Melkior
sjedio

je

boanski

na

gustim oblacima dima i u

2605

olimpijskom

raspoloenju

priputao glasove svojoj

razmaenoj panji.
"udni

su,

vrlo

udni,"

govorio je visok ovjek

turobno

nagnut

nad

razmotanim
novinskim

papirom

iz

kojeg je neto jeo. Njegov

niski subesjednik vano se

2606

izdizao na prste i time

pokazivao

puno

razumijevanje za ono to
je sluao. "ak i u tako traginim
okolnostima kada odluuju
da oduzmu sebi ivot ljudi
su
esto

vrlo

udni,"

nastavljao je turobni, a

2607

mali se dvaput digao i

spustio u
znak

odobravanja.

"Ponekad

ulau

izvanredan
umjenost

trud
da

bi

ubili.
Autor najneobinijeg
Marinkovi Kiklop

i
sebe

2608

samoubojstva

posljednjih

godina svakako je jedan

vrlo

bogati

farmer

iz

Teksasa.
On

je

iz

svoga

starog

aviona, koji mu je sluio

za zasijavanje prostranih
polja
i

prevoenje

gradsko

robe

trite,

na

iskoio

2609

jednog dana na dvorite

ispred
vlastite kue. Nabio se na
otro kolje ograde kao na
viljuku. Probilo ga
naskroz

jer

pljotimice,

je

pao

leima.

Izgleda da je sam odabrao

takvo mjesto
gdje e pasti."

2610

"Ali

je

najromantinije

samoubojstvo

izvrila

jedna Francuskinja. Ona je

iznajmila

hotelu

istu

sobu u kojoj je prvi put

spavala

sa

svojim

ljubavnikom
koji ju je napustio. Pet
dana je donosila u sobu

2611

ogromne

bukete

vrlo

mirisavog
cvijea, a za to vrijeme
spavala u drugom hotelu.
estu no zakljuala se u
svoju

sobu

vie

nije

izlazila. Poslije dva dana

nali su je na krevetu

2612

zatrpanu

cvijeem,

dakako mrtvu. Uguilo je

cvijee. A, to kaete?"
"Da", ree vano mali. - "A
ima

ih

koji

sami

sebi

zabijaju avao u glavu!"

"Jest, jest, jest! - prihvati
turobni

oduevljenjem.
unaprijed

udnim
-"ak

2613

biraju avao! Ne kakav

god

avao,

nekakav

ve

naroit

ba
avao

mora biti... To
biranje koji put traje i
godinama."
"Jest",

ree

mali

zadovoljno. Svidio mu se
nivo razgovora, vidi se da
uiva u

2614

psiholokim temama.
"Kao

na

primjer

onaj

kineski iseljenik negdje u

Australiji..."
"Ma

odakle

vam

toliko

toga?" - Mali je oito bio

zavidan.
"Pratim u novinama. Mene
zanimaju

te

stvari",

2615

odgovori

turobni

osmjehujui se
skromno. - "Taj je Kinez
godinu

dana

gradio

izvanredno fina, polirana

vjeala s
mnogobrojnim
ornamentima

umjetnikim detaljima. Svi

su se udili emu gradi tu

2616

neobinu spravu, ali na

sva pitanja odgovarao je
po-znatim

blagim

kineskim
osmijehom.
zakljuio

da

Kad
su

je

vjeala

gotova, objesio se."

"A znate li za onoga" uzeo se mali natjecati "to je otvarao grobove i

2617

vezivao mrtvacima zelene

vrpce

za

noni

palac?

Njega je traio Scotland

Yard!" zavri on u triumfu.
"Znam,
prihvati

itao

sam"

turobni

razdragano. - "Priajte."
"Ah, to kad znate..."

2618

"Neka, ja volim ponovno

sluati! Ali interesantno,
nekima je veziMarinkovi
Kiklop
vao ute vrpce, a zato
ute, to je ostala tajna. Do
danas nije uhvaen."
"Da", izdui se mali vano,
upuen ovjek. "U poetku
se mislilo da u tome ima

2619

nekog antisemitizma, ali

se odustalo... Vrlo malo ih
je dobilo utu, svega
trojica,

etvorica.

Neobjanjivo." - Mali se
duboko zamislio.
"Jer on sigurno nije bez
nekog razloga to radio, to
jest, s nekim ciljem" -

2620

potakne turobni da se ne
bi

razgovor

ugasio.

"Molim vas, pa to nije lak

posao
otvarati grobove, sasvim
fiziki

gledano,

to

je

veoma naporno."
"Svakako." - Mali je bio jo
jednako zabrinuto odsutan
i dalek u svojim mislima.

2621

Sada bi se ve i Ugo tu
umijeao, pomisli Melkior
odlazei

apatino.

Ono

malo
hrane

to

svojoj

je

dobacio

pregladnjeloj

ivotinji bacilo ga u neku

mlitavost;
nije

vie

imao

snage

traiti svoga nepoznatog

2622

gosta i sve je prepu-stio

nekud u
ruke - Sudbini.
Sudbina

brodolomcima uiniti to
hoe. Ti ne zna to e s
njima. I nee
se vie mijeati. Dosadili
su

ti.

No

oni

ipak

2623

pokuati

da

nagovore

staroga...
- Kad bi barem imao toliko
pameti, pa da pobjegne! izjavi kapetan.
-

to

bi

bjeao?

osmjehivao se prvi asnik.

- Njega nee pojesti, a
ovdje

2624

je

njemu

dobro:

jede,

spava i ne radi. A i kamo

bi bjeao?
- Kamo? udno pitanje! srdio se kapetan. - Pa,
prema moru, kako bi se
dohvatio obale. Naii e
sigurno neki brod, mogao
bi pozvati nae... Pa valjda

2625

je i vama stalo da se
spasite!
-

Ah

odmahne

prvi

asnik nehajno i utone u

svoje tune misli.
- A meni je, na primjer,
itekako stalo da se spasim
- prihvati se razgovora

2626

lijenik - ali mi svejedno

nije jasno zato bi stari
neto riskirao za nas? Pa
neka je i bez rizika, zato
bi uope neto uinio za
nas? ime smo ga mi
zaduili,

osobito

vi,

kapetane, da nas ne bi,

naiavi na taj spasonosni
brod,

2627

naprosto zatajio kao da

nas nikada nije vidio?
- Takva se ideja moe
roditi samo u takvoj glavi!
- U ovakvoj glavi ima jo
nekih

ideja,

kapetane.

ujte. No, dobro, neka nas

starac i spasi, pa to onda
njega

eka

civilizaciji?

naoj

2628

Marinkovi Kiklop
- Naa vjena zahvalnost!
- povie upravitelj stroja.
-1, evo, ja se
obvezujem...
-

...da

mjesto
domu?

ete
u

mu

nai

starakom

2629

...da

emo

mu,

svi

skupa, isplaivati dostojnu

doivotnu penziju.
- Ah - odmahne lijenik
prezrivo - to je na vrbi
svirala, ta penzija. Ima on
ovdje bolju penziju. Danas
je i lulu nabio nekakvim
osuenim ljutim liem i

2630

veli da je ak bolje od
duhana...
- A meni obeano lie vi
do danas niste pronali apne prvi asnik u
doktorovo uho drhtavim,
iznemoglim
punim
Lijenik

glasom,

predbaci-vanja.

2631

pogleda

ljutito

na

tu

"razmaenost" i ne ree
nita.
- Ali zato tako uporno, i
ak

zlobno,

odbijate

samu ideju kapetanovu da

se
stari probije do mora? pitao

je

razdraeno

2632

upravitelj stroja. - A ja
sam
mislio da biste mu upravo
vi trebali to predloiti, on
vas najvie slua.
- Dobro, predloit u mu odjednom

pristane

lijenik. Ali svi su odmah

posumnjali da se iza toga
neto krije.

2633

Nekako

je

odjednom

nastupila no, bez sutona.

Sunce

se

spustilo

iza

kupole Prve
gradske banke, pobacalo
jo

pregrt

crvenila

po

visokim staklima grada i

zaas
se zavilo u mranu crnu
bundu

gustog

upavog

2634

oblaka to se dizao sa
zapada.
Melkior je gledao u oblak
kao

neko

obeanje:

odanle

dolazi

promjena.

Kia,
ree nadahnuto kao suludi
pjesnik to voli oborine i
mokre plonike. Melkior

2635

nije volio mokre plonike

ve sunce nad glavom i
kratke

podnevne

sjene

nad
sobom.

Ali

ovo

jesenje

sunce

varavo
irilo

je

lanu toplinu prikrivajui

ledenu
istinu to se pribliavala
sve bre i nemi-novnije.

2636

to mi to sunce bije u
glavu
ljepote

zlatne

napaja

oi

jeseni

bljeskovima

lanih

obeanja!

Uspavljuje nadom
sretnih

svitanja,

plodnih
zadovoljstvima,

dana
malim
noi

dragih matanja. Neka

2637

se diu oblaci, neka kie

liju,

neka

no!

odmah

bude

Melkior

je

demonstrirao (u
sebi) viui protiv sunca.
Otresivao se kao mokar
pas, istio se od iluzija.
MAAR
zasvijetli

mu
nad

odjednom
glavom.

2638

Moni MAAR je suzbijao

no sipajui
iskre

svojih

obeanja.

Tungsram, Singer, Bayer,

Bata, Flit... poinju svoju
prepredenu igru: razapeli
gore visoko nad gradom
svoju paukovu mreu od
svjetlosne
udnu

pree

love

2639

Marinkovi Kiklop
pozornost

gledatelja.

Iz

tog golemog nekorisnog

mulja ispiru zatim zrnca
zlata... i blista Tungsram,
pjeva Radion (pere sam) i
raste
Imperator.

Remington-

2640

A dolje u vei slijepac,

invalid iz onih gore slavnih
bitaka, mumlja svoju
vjenu molitvicu: konane
svezice crne, ute... pod
tim je bojama on izgubio
vid.
London

plamenu!

Churchill

izjavio:

borit

2641

emo

se

sami!

London

gori! Najnovije
izdanje!

derao

se

kolporter da bi nadglasao
monu

MAAROVU

akustiku.
- Zato nas i zovu - zau
Melkior glas pored sebe. Kao da smo vatrogasci.

2642

ovjek je bio sam. Gledao

je

tuno

MAAROVE

arolije kao da se s neim

oprata.
Uredan graanin s ednim
navikama. On nije trebao,
sudei po njegovu izgledu,
ni

2643

Singerov ni Remingtonov
stroj, ali je volio gledati
rasko lijepih stvari u
naivnoj

igri

"besplatnoga

svjetla
kina"

na

svojoj veernjoj etnji. I to

e mu
oduzeti... oni tamo.
Borit

emo

Churchill!

se,

izjavio

2644

- Pa, borite se! - mrmljao

je ovjek uljivo. - To ste
vi sve i skuhali... jo
tamo u Versailleu. Sada
kusajte. Eto vam, vrue! i nasmije se zlurado.
Melkior osjeti potrebu da
ga pljusne. Ali umjesto
toga stane vrlo uvjerljivo

2645

svom

svojom

skromnom)
palac

(dodue

teinom

jedne

od

na

nogu

"neumoljivoga". I
ree mu "on, pardon" s
izrazom

najsrdanijeg

aljenja. Don Fernandov

recept za

2646

"ubojice

tramvaju",

pomisli, a ovaj ima zao

pogled.
- to, pardon! - vrisne
ugaeni.

Vratite

se

kozama, kad jo ne znate

hodati po
gradu!
-

Kozama?...

munje

prostruji

brzinom
uvreda

2647

Melkiorovim

tijelom.

On

stane
pred

graanina

sa

zbunjenom neodlunou i
ponovi drui "kozama"?
-

Da,

graanin

kozama

ree

definitivno,

spreman prihvatiti borbu.

2648

Oko njih se zaas napravi

krug radoznalih uivalaca.
"0 emu se radi?" upita
jedan svoga susjeda. Ovaj
ravnoduno

slegne

ramenima. "Jesu li se ve
tukli?"
pita radoznali. "Nisu jo",
odgovara ravnoduni.
Marinkovi Kiklop

2649

"A to mu je rekao?" radoznali. "Nita. Neto o

kozama".

"Kako?

Politiki?"
"Moda".
Melkior je bio nesretan... i
zaplaen. to se uputao,
do avola? Svi su uokolo
protiv njega, znaju da je
namjerno...

Osjeao

je

2650

jadnu

usamljenost...

pomislio
na Uga. Kako bi on sada s
dva poteza uinio uda,
sve ove okrenuo na svoju
stranu i pokupio simpatije.
Ugo, Ugo, zavapi zavidno
kao zarobljeni Krezo iz one
poune legende.

2651

- Prepustite stvar meni.

Mjesta

molim!

odjednom

glas

zau

neba,

Ugov glas
aneoski. - Rekoh, mjesta!
- i eto ga u krugu, stroga i
odluna. Skupio obrve
strahovito
ugaenog

strijelja

pogledom

svi-jetleim nabojima.

sa

2652

- A, dakle vi ste taj?... Hm,

hm... - i mae glavom
pobjedniki.
- Nita ja nisam...
- Najoiglednija istina! I
nitko dodajte k tome. Ugo kao da se ne ali.
- ...ali ja ne dam gaziti po
sebi! - brani se graanin u
povlaenju.

2653

- Nego to, da vas ljubimo

u usta? Judo!
Posljednja

je

rije

djelovala kao smrad: krug

je pucao na sve strane,
drobio se,
rasipao.

Svatko

je

nastojao da to prije uroni

u

nedunu

masu

oparanih MAAROVIM

2654

majstorijama,
pokrije

da

se

bezbrinom

graanskom lojalnou.
No Ugo im nije nasjedao.
Znao je da najmanje jo
dvadeset

oiju

potajno

prati
rasplet

naputenom

trokutu i eli proitati na

kraju filma KRAJ velikim

2655

tiskanim

slovima.

Strastveni

navijai

ostaju

utakmici

na

koji
do

posljednjeg
sueva zviduka. Zato on
nastavi igru.
-

Slijedite

otro
graaninu

me

apne

ukoenom
trzajui

gumb na kaputu. -

mu

2656

Hajte i vi, Eustahije.

- Pa vi se?... - promuca
sleeni uhapenik.
-

...Poznajemo.

Dato!

Nego, imate sreu: danas

mije mamin roendan pa
sam
neto mekan. Hajte, hajte.
Za nama!

2657

Graanin

se

pokorno

probijao

za

svojom

sudbinom

slijedei

nemirnu Ugovu glavu,

crnu

zvijezdu

svoje

propasti. Ugo je to znao.

Povue

odjednom

Melkiora u
najguu guvu i kao da
mu

se

vrat

prelomio,

2658

sagne

glavu

ree

Melkioru: "Dolje
glavu! Ugasite svjeMarinhovi Kiklop
tionik

moreplovac

na

nasukati."

se
I

doista, malo zatim zaue

njegovo
izgubljeno

zapomaganje:

"Gospodine, ja sam tu.

2659

Gdje ste, gospodine? Ja

sam tu."
- Trai, gubo, trai! Da se
poigramo

skrivaa,

ha,

Eustahije? - Uoe u jednu

veu i pripalie cigaretu. A kako ste uhvatili kontakt
s neprijateljem?
- Stao sam mu na nogu.

2660

Zaboga,

valjda

niste

namjerno?
- Jesam - prizna Melkior
hvalisavo: htio se istaknuti
pred Ugom.
- Ah, kakvi ste! - Ugo se
radovao

tom

podvigu.

Melkior osjeti neko glupo

zadovoljstvo.

2661

Veselio

se,

nitarija,

bombardiranju Londona pouri

se

da

utvrdi

zasluge. Naglas je likovao to je

London u plamenu.
- A vi zbog Londona?... razoara se Ugo. - To sam
i slutio da nije acte

2662

gratuit. Ah, zasluili ste da

vas

prepustim

ljubitelju

nasilja. A gledajte ga,

njui zrak na ulici: trai
gospodara.

-1

doista:

graanin se uznemireno
osvrtao
na sve strane zagledajui
u

lica

prolaznika

kao

zalutali pas nad izbrisanim

2663

tragovima.
- Kladio bih se da e ii
sam

na

policiju

da

se

prijavi. Savjest? Ne. On

samo
eli noas mirno spavati,
makar i na slami. Mislim
da je dovoljno kanjen.
Hajdemo.

2664

Melkior

se

sjeti

svoga

gosta i savjest ga, to no

se kae, zapee. Osjeti se
unaprijed krivim za sve
eventualne...
ve

vratio,

Moda
a

se

ATMA

upravo ovaj
as

okree

brojeve

telefona: halo, imam pticu

za vas. Kako molim? Da,

2665

crvenperka, mislim da e
vas

zanimatL.Obuze

udan

nemir

od

ga
zlih

slutnja i on
se

odjednom

oslobodi

Ugove ruke.
-

Gdje

ete

biti

malo

kasnije? Sada bih morao

skoknuti do kue.

2666

- Da gledate u plafon?
Uzmite

mene.

Skupa

emo gledati.
-

Ne,

ozbiljno,

moram

samo naas. Gdje u vas

nai?
- Nigdje. Idem s vama.
Gdje u sada, jadan, sam?
Rano je za Dajdam... i za
sve

2667

ostalo.
- Ali zadrat u se moda i
pola sata...
- Samo? Onda se udite
to vas one nee. Ja im
posveujem cijeli ivot!
Marinkovi Kiklop
Ili

su

utei

pored

rasvijetljenih duana kroz

veernju vrevu. Melkior je

2668

mislio na Enku. Pola sata,

hm, pa to ona i hoe. Ugo
je digao svoj vlani,
mrcavi, nos glumei neku
mudru uvrijeenost.
- A mogao sam ja tamo i
drukije
primjer:
(Pokazujui

nastupiti.
to,

Na
ovaj?

2669

na vas): Vidio sam kako

mu plaaju. On radi za
one, zna se. Ili: Poznajem
ja
njega kao to on poznaje
moj dep. I meni je zdipio.
A koliko vam fali,
gospodine? Ili: Drite ga,
gospodo, a ja odoh na

2670

policiju. (Vama): Ona je

pred
poroajem, huljo, zna li ti
to? Ona je moja sestra,
gospodo, maloljetnica,
upropatena za cijeli ivot.
Ili:

Je

li

rekao

da

je

Napoleon ili Muhamed? To

zavisi od vjetra. (Publici
povjerljivo): Ve ga est

2671

dana traimo, primarijus

je
izvan sebe. Ili biste moda
vie voljeli da sam vas
predstavio estitim
graanima kao nastranog
bludnika,
robijaa,
novanica,

odbjeglog
krivotvoritelja

2672

manijaka-palikuu,
pljakaa

grobova,

epileptika,

fantoma-

trbosjeka, sakupljaa
odrezanih

nokata,

ljudodera...? Sve sam to

mogao, a umjesto toga ja
vas
spaavam
lina.

od

sigurnog

kako

mi

2673

zahvaljujete?

Ostavljate

me nasred ulice!
"Moram skoknuti na pola
sata." Tajna od pola sata?
I to mi je neka tajna! Pi! i pljune Ugo estoko na
vitrinu
gurmanskog
najdelikatnijim

uvenoga
buffeta

2674

delikatesama. Ali kao da

se pokajao, ue u buffet
za

svojom

"ludom

inspiracijom"
i prikae zatim Melkioru
(koji je zauen zastao
kod

vrata)

pantomimu-

impromptu:
Odabrao

je

najdebljega

gosta

lovakim

2675

eiriem

navrh

tuste

glave koja se
pobono

nadnijela

nad

tanjur.Ugo mu se pribliio
s lea, s obadvije ruke
podigao
mu

eiri

glave,

sveano kao to misnik

podie

monstrancu

poljubio ga

2676

bratskim

poljupcem

zvunim u golu i blistavu

glavu. eiriem je zatim
poklopio svoj cjelov istom
obrednom mirnoom kao
da je pod njim skrio neku
svetu
tajnu, poklonio se prema
anku -glavnome oltaru,

2677

prekriio se krotko i izaao

na
ulicu pobono uzdignute
glave, pogleda upravljena
k nebu.
Prizor je trajao moda i
pola minuta, a nitko nije
rekao ni a od iznenaenja.
Ni

2678

sam "poljubljeni" nije se

pobunio:

bio

zateen,

te

je
se

toliko
nekako

"pokorio"
Ugu, da mu ne pokvari
obred.

Istom

koji

as

kasnije kad je Ugo ve bio

na ulici,

2679

sinulo je njima da se neto

smijeno zbilo. No je li to
bio neki luak ili
objeenjak koji je napravio
alu? - o
Marinkovi Kiklop
tome

se

raspravljalo.
smijeha.

sada
Bilo

buno
je

2680

- Eto, to je acte gratuit ree Ugo pouno - a ne

stati

nekome

na

nogu

zbog
Londona.
- Ja nisam ni elio... Melkior prekine reenicu:
opazi da se "opravdava".
- Ah da, vi ste eljeli
osvetiti

ovjeanstvo.

2681

Zgaziti Hitlera na jednom

kurjem
oku. - Ugo ga je izazovno
ismijavao. - Sitna pakost i
nita vie.
-

poljubac

onu

misaonu glavu, to je to?

-

Nita.

Glupost

Poljubio
na

sam

jednome

2682

modelu, ako ba hoete

"znaenje".
Treba ljubiti blinjega, a
ne gaziti, dragi Eustahije.
Eto, po tome se vidi
kakav je tko od nas, po
tim

sitnim

radnjama

asu nadahnua. Vi ste

nadahnuti

2683

za

gaenje:

budui

diktator. Pa jeste li ga
barem

poteno

zgazili,

Eustahije
svrhoviti?
- Idite do avola! Nemam
vremena

za

zavitlavanje!

-Melkior

bio strano

vae
je

2684

razdraen;

elio

se

osloboditi Uga i odjuriti

kui,

ali

kako,

kako?

Bjesnio je.
- Ja moram ii, ujete li,
moram ii kui... da vidim
je li mi stigao poziv slae napokon.
- Poziv veernji? - iskesi se
Ugo. - 0, to je lijepo.

2685

- Poziv od vojske, ubio vas

Sabaot! Od jutros nisam
bio kod kue. to ste mi
se
tu prilijepili... Ostavite me!
-

Dobro

razmislite,

nerazboriti Eustahije, jeste

li mi ba to htjeli rei?

2686

- Ba to! - vikne Melkior

ve potpuno van sebe. Dosta mi je tvojih
majmunarija, razumije li!
Imam

ozbiljnoga

posla.

Odlazi!
- Oho, preli smo na ti iskesi se Ugo zbunjeno. Znai, doista je ozbiljno.

2687

No, zar me ne biste mogli

pomilovati,

Eustahije?

Molim milost! - i pokua se

nasmijati
olovne
izazovu

a
tamne

njegove
plombe

stvarno

neku

tunu ganutost kod

Melkiora. Ali on joj ne
popusti.

tovie,

raspali

se u njemu novi bijes.

2688

Ugo je naslutio tu novu

provalu i pobrine se da je
doeka u za-klonitu svoje
domiljatosti.
-

No,

dobro,

dragi

Eustahije, dobro. - Govorio

je

ganutim

natopljenim

glasom,

2689

nevidljivim
Uklonit

suzama.
u

svoju

lakomislenu
Marinkovi Kiklop
osobu

vaih

oiju,

moda i zauvijek. Moda i

tako da ete zaaliti kad
saznate

2690

sve pojedinosti. Zbogom,

zauvijek. - Okrene se i
ode.
-

ekajte,

Parampione,

ludi

ekajte!

potri za njim Melkior i

okrene ga prema
sebi. Niz Ugovo lice tekle
su

prave

mokre

suze.

2691

Mada su mu bili poznati

svi
izvori

Ugovih

suza,

Melkioru se ipak ponovo

svidjela ta stara Ugova
majstorija,
koja, uostalom nije bila ni
sasvim lana. U jedan tren
Ugo je znao sebe

2692

zamisliti kao najbijednije

bie na svijetu: prevareno,
omrznuto,

odbaeno

siroe
to

se

samo,

promrzlo,
okrutnom

gladno

potuca
svijetu

preostaje mu

i
po

ne

2693

nita drugo nego da uini

"kraj svemu", to jest da se
ubije. Ali najganutljivije
(i tu tek suze najbolnije
poteku) jest gledanje "s
one strane" na ove svoje
koji
su "ostali". Eto, veer je,
oivio je Dajdam i sve je
veselo i buno, a njega

2694

vie nema. Djevojke su

lijepe (i ene uope - volio
je vie one zrelije,
punakije),

sjeaju

se

njega i kako je sve bilo

dok je on... a, eto, sad ga
vie
nema.

sama

fiancee

udala se ve za "onoga

2695

pred

majmunskim

kavezom" - gii-gii
- i ne misli vie na njega.
Samo stara majka, sijeda i
oajna, plae u
sumrake...

suze

teku,

teku...
- ujte, dragi Parampione
- ree mu Melkior i sam

2696

nekako

glupo

ganut

ekajte
me

tu,

kutiu".

"Ugodnom

Zaas

se

vratiti.
- Da ekam u kutiu... ponavljao

je

Ugo

djejom naivnou.
-

Jest,

neto...

sjednite,

popijte

2697

- A kako, mili Eustahije, da

sjedim?

zajeca

sasvim

balavo

Ugo

te

to

razljuti
Melkiora:
-

Na

zadnjici,

dragi,

sjedite... dok se ne vratim.

- Novaca... - mucao je Ugo
ve

ridajui

novaca

2698

nemam.

Danas

sam

prodavao
svoje pelenice, one... dok
sam jo bio dijete... Kikinis
nije htio kupiti.
- Uzmite na moj raun govorio

je

Melkior

odlazei. - Recite Kurtu,

na moj

2699

raun.
izmislio

"A
da

pelene
bi

je

mogao

plakati. Pelenice... hulja..."

smijao
se u sebi s olakanjem.
Na stubitu, zaudo, nije
sreo

ATMU.

kiromantovim
proulja se

Pred
vratima

2700

oprezno, na prstima, ne
diui, onda urno zagrabi
po tri stepenice i bez daha
uleti u svoju sobu. Nije
bilo gosta. Zakljua vrata
za
Marinkovi Kiklop
sobom i ne upali svjetla.
Svali

se,

premoren

na

2701

prvu stolicu i nalaktivi se

na
stol

spusti

glavu

meu

dlanove. Osjeti svoje lice

u rukama i bi mu udno:
kao da
se branim od ukanja... U
koli, kod don Kuzme... to
je ljubav, Foka

2702

Pingvinski?...

Don

Kuzmine uke ga zapeku

na

obrazima

novim,

"odraslim" stidom
kao da ih je ovaj as,
svjee,

donio

Osjeti

vrelinu

ovamo.
svojih

obraza na
dlanovima.
Neznatna

uke.
fizika

bol

2703

tako trajno i neizljeivo

pee! uka
je zabluda udarenoga, u
tome

jeste

njegova

neizbrisiva sramota.
Otpone

Velika

Rekapitulacija, ali se sav

stid

odjednom

stegne i uskoi

grevito

2704

u ovaj dan-dananji. I tu
se zaustavi na Vivijani. On
opazi da se zaustavio na
njoj, opazi i izraz na njoj u
kome je zatekao misao, i
osjeti drakavo strujanje
u

leima.

Spopadne

je

osvetniki (do avola s

oklijevanjem!) i stane je
bezumno

2705

grliti (napokon!), stiskati,

ljubiti, nestrpljivo zavlaiti
ruke, svlaiti...
pripremati

je

muki

surovo - za "predaju". Ona

se

"stidljivo"

opire

pomami (ah,
to radite? Sto vi mislite o
meni?),

rafinirano

veeg triumfa),

(zbog

2706

snalaljivo,

raspaljujui

njegovu pohotu. Ali u taj

as don Kuzma ulazi u
vidno
polje: prelazi ulicu; uputio
se

invalidovoj

duboko

vagi

natuenim

eirom
(tako

se

ui

manje

opaaju) a usne mu se

2707

miu,

sam

sebi

neto

govori. I raspada
se Vivijanino divno tijelo,
rasplinjuje

se

poraenoga.

jad

Ostaje

djevianski
prazna

suknja

ruke

rairene

oko

razorene

elje.

don

Kuzmino

ugaeno oko,

2708

puno ivotnoga emera,

naginje

se

oinski

nad

rasprenim valom udnje i

govori
pouno iz svoga oajanja:
tako,

sinko,

tako.

Imati

nije pobjeda. Odrei se to

2709

je

pobjeda.

Kiselo

groe! vie Melkior u don

Kuzmino veliko uho, kiselo
groe!

Uho

ga

samilosno miluje po licu i

dahe dahom samrtnim:
ohola je
lisica, ohola. Neka ptice
nebeske zoblju groe to
zrije visoko, neka u svoja

2710

gnijezda odnose; nit siju,

nit anju... neka! A sin
ovjeji... nek putuje
dolinom svijeta turobnom
-

nastavlja

Melkior

pjesnikom jadu - po trnju

i po
kamenju, od nemila do
nedraga... - A kad mu se

2711

suze pojavie u oima, on

ih
pusti da teku niz obraze i
pusti

rijei

pjesnikove

apatom da same plau iz

njega:
i noge su mu krvave, i
srce mu je ranjeno,
Marinhovi Kiklop

2712

(' kosti su mu umorne, i

dua mu je alosna...
...i

sin

obuhvati

ovjeji

Melkior

obim

akama

svoju glavu i potrese je

estoko
kao razjareni demiurg to
trese

nebesa

Galaksije
razbacuje

bijesu.
zapleu,

2713

zvijezde i stvara novi red

u

svemiru.

Ali

reda

novoga svojom trenjom

Melkior
nije

stvorio,

kovitlanje

ve

kolobara

ludo
u

umornim oima i mutnu

bol u glavi

2714

klonuloj. I kad je netko

pokucao na vrata njegove
sobe javila se bol u
sljepooicama

muklim

otkucajima.
Kucanje se ponovilo kao
glas stvari u mamurnom
svitanju jave, i rije se,
ve

2715

sasvim

budna,

Melkiorovim

nala

ustima:

Policija. Osjeti dolje pod

nogama
kiromantovo

gadno

postojanje (sam mu je,

zbog

ale,

nadjeo

ime

ATMADuh Veliki) i
neki tupi nehaj pokrene
ga

prema

vratima.

2716

Otkljua

otvori

bez

straha,
preputajui

se

sasvim

svojoj

ravnodunoj

iznemoglosti.
U

vratima

se

njihao

Cviker. Javio se iz njega

najprije

duh

dahom bave

podrumski

2717

pomijeanog

zatim

je

progovorio

smrada,
glasnik

gestikulirajui

uurbano.
- Stvari su tamo krenule
zanimljivim tokom... tako
mi je, ako se ne varam,
reeno
izrazim.

da

se

ovdje

2718

- Tko... Gdje tamo? - upita

Melkior,

uznemiren

slutnjama.

Mislio

je

na

gosta i
drhtao.
- U "Kutiu" su stvari tako
krenule

ree

Cviker

smrdljivim dahom; rijei

su

2719

se jedva razabirale - a
poruuje to Parabrion, nije
li tako? Pamtim i tea
imena
-

Periplektomen,

Batrahomiomahija - jo iz
gimnazije. Davili nas, eto.
Reeno je

2720

da doete odmah, sve je u

pitanju.

Mogu

li

otii

miran?
- Moete. - Melikoru je
odlanulo, to Ugo "djeluje".
Nasloni se na dovratak
iznemoglo.
Cviker

se

vratima.

jo

njihao

2721

- No, to je? - upita ga

Melkior umorno.
- Molim, kao odgovor, to
da

tamo

odnesem?

Jer

stvari su krenule... kako

sam
rekao.
- Recite, doi u, doi u ree Melkior nestrpljivo.
Marinhovi Kiklop

2722

Odmah,

nije

li

tako?

Odmah e doi, odmah e

doi... -pjevuio je Cviker
poskakujui niz stepenice
s idiotskim veseljem.
Pozor,

pozor,

prozor,

sad

svi
e

na
bacit

pjanduru kroz prozor...

govorio

je

gestikulirajui

pijanac
preda

se

2723

tragino.

tom

je

recitacijom i
uao u "Ugodni kuti", ali
odmah je i izaao, bolje,
izletio leimice i sjeo na
plonik.

Iza

te

akcije

stajale su snane Kurtove

ruke.

Melkior

njegovu

je

vidio

2724

siluetu na utoj zavjesi:

nepominu, sa zasukanim
rukavima, u stanju
pripravnosti.
-

Kako

bacit...

rekoh,
molim,

sad
uz

e
mali

ispravak... na vrata. Phi,

vrlo
vano, ista je pjesma. Pijanac

nije

ustajao

2725

plonika

niti

se

kome

obraao:
sada
svojim

je

rasplitao
nosom

kratkovidnim

pred
sitnim,

gestama,

kao da plete
ipku, neko vano i vrlo
zapleteno pitanje.
Unutra je, ini se, ve
uveliko

vladao

rusvaj.

2726

ula

se

Ugova

draga

Jamik,

nje

ganji

loadjej...

iz

pjesma

balalajke";

naprije

"Ruske
Ugo-

solo, zatim
razdeen zbor (vjerojatno
vodnika) koji je razarao
pjesmu pijanim neredom.

2727

Melkior se na ulici smijao

Kurtovoj

silueti

to

je

stajala mirno na strai

nepokolebljive trezvenosti
u

bezumnom

orgijanju

ruske pjesme. A kad je

Melkiora
nakon

dosta

oklijevanja

dugog
njegova

2728

osjetljiva

savjest

ipak

prisilila da ue u
"Ugodni kuti", Kurtu kao
da je sunce zasjalo. On je
odmah

napustio

straarsko
mjesto kod vrata i gotovo
polizao

ruku

Melkioru

maui nevidljivim repom:

2729

- Ah, gospodin profesor,

gospodin

profesor!

Gledajte, molim, ovo je

ve isti
boljevizam - aptao je
Kurt

povjerljivo,

kao

trijezan trijeznomu. - Ipak

nisam

2730

zvao policiju. Primili smo

vau

poruku.

Ja

sam

vjerovao da ete vi doi...

Ugo je stajao na stolu
izmeu prevrnutih aa i
mahao golom sabljom kao
voa
bune,
oko

vodnici

njega

dreali

drsko,

2731

buntovnom

oduevljenju

"jamik, nje
ganji...",

rusku

pjesmu.

Cviker je pobono
Marinhovi Kiklop
kleao

na

klupi

kod

Ugovih nogu i s udivljenim

strahom
sablje

pratio

fijukanje

2732

nad

nezatienom

glavom. Elze se povukla k

majci iza anka i ondje su
njih dvije
u najstrooj tajnosti brojile
razbijene ae.
- Kalibane, troma ribo, zar
ne vidi tko je doao? obrati se Ugo Cvikeru
prekinuvi naas pjevanje.

2733

- Ve plivam, ve plivam,
gospodaru - zapliva Cviker
rairenim

prstima

uz

bokove
imitirajui riblje peraje.
- Pokloni se, nakazni sine
gospoe Bave, i poasti
prijatelja mog Eustahija.

2734

Eustahije

Velikoduni,

preputam

vas

svom

peharniku.
-

Ali

nema

poastiti,

se

ime

gospodaru

zacvili

Cviker

pregledavajui flae
prema svjetlu - presuili
izvori. Mama udarila ep! i lopovski pogleda prema

2735

anku.
-

Puzaj,

Mame

kornjao,
Kork

beskorisnom

do
lupaj

glavom

kameni pod dok joj

ne smeka srce - ree
Ugo vladarski i zapjeva s
vodnicima novu pjesmu:
upik,
upik, upik kueravi...

2736

Eto,

vidite,

gospodin

profesor - potiho se jadao

Kurt. - On je posve lud.
Rastjerao

nam

je

nae

stalne goste, a doveo ovu

propalicu. I razbijali su...
Meni

je

ao,

gospodin

profesor, ali raun e biti

dosta
opazio

velik.

Kurt

je

2737

Melkiorovo zaueno lice,

zato se pouri da objasni:
- On je rekao: sve na va
raun. Inae ne bismo dali
sve na kredit. Meni je ao,
gospodin profesor. Ajo
ako

platimo

nemamo
pjevanje.

globu...

dozvole

za

2738

- Ja sam mu rekao da sam

neto popije...
- ...A on asti cijeli lokal,
vidite. I jo razbija! Ts-tsts... -zgraao se
Kurt nad tom strahotom.
Melkior

je

gledao

Uga

kako uiva u svom ludilu.

Koliko
ovaj

energije

otpuhne

2739

ludov tako - u zrak, u dim

ovih

noi!

Pokua

ga

zamisliti starim, umornim,

klonulim, kako kaljucajui
slae domino u kavani...
Domino se slagao, ali
umjesto

Uga

pronae

sebe, svoje osuene ruke

kako ga slau. I nasmije
se toj

2740

podvali

mate.

On

umrijeti ovakav: poginuti

glupo, sluajno, u pijanoj
euforiji

jedne

ovakve

noi... ili e se ubiti. Ta

ivotinja to pokree ovu
snagu ne moe amiti u
kavezu starosti.
-

Gospodo

centurioni

obrati se Ugo vodnicima a

2741

sablja

nestano

fijukne

nad
njihovim

glavama

gospodo
trideset

centurioni
i

pete

legije,

molim sada pjesmu

za

Fraulein

Else

Germanije. Dosta je
Marinkovi Kiklop

od

2742

bilo ruske stepe i snijenih

vijavica. Sada za Fraulein,
kako zapovijeda vae
vojniko

dostojanstvo.

Molim. - i Ugo zapjeva

spustivi poasno sablju k
zemlji:
Adieu,

mein

kleiner

Gardeoffizier... Ali vodnici

2743

nisu poznavali pjesmu, pa

ju je
Ugo
sveano

otpjevao
okrenut

sam,
Elsi

junker-skim
dostojanstvom.
Cviker je tektao sretno
kao pijani pas ispod stola
gdje je lizao proliveno vino

2744

linoleuma

jezikom,

puckao

podrugljivo

pratei ritam pjesme.

A kad su vodnici opazili
poasni

smijeak

na

Elsinom licu (jer joj je

pristojnost

enska

tatina tako nalagala, pa

neka Kurt kae to hoe)
isukali

2745

su

svoje

zavrne
ukrstili

sablje
adieu,

ih

iznad

uz

adieu
Ugove

glave u
operetnoj apoteozi.
iva slika sa sabljama (u
tome je bilo ipak nekog
vojnikog reda!) uzbudila
je

2746

ak i vrlo srditog Kurta: To su, mangupi, vrlo lijepo

izveli, zar ne, gospodin
profesor? - i nasmijei se
zadivljeno. Ali odmah mu
se vrati sva njegova
trijezna
nanovo

ozbiljnost
ga

spopadnu

njegove trijezne brige: No, time je

2747

valjda i parada zavrena.

Krasno je bilo, gospodo,
bravo! - uzme pljeskati
lukavo. - A sada idemo,
gospodo,

vrijeme

je,

zatvara se lokal, molim,

gospodo...
Varao se Kurt. Tek je sada
trebalo

zapoeti

ono

2748

vrhunsko ludo slavlje u

kome Ugo
oekuje

nagrade

neku
od

vrst

vlasnika

"Kutia" u vidu daljnjeg

kreditiranja
pia.

Ve

zbog

ugleda

lokala, gospodine...
- Gospodine - obrati se
Kurtu

gordou

2749

proslavljenog virtuoza - ja
se ne
sjeam

kada

sam

posljednji put posjetio va

nadasve

cijenjeni

lokal.

Ime vam je
Kurt,

ali

kurtoazije

nema

nimalo

vaem

nabusitom karakteru. To je
vie kurtoafrika,

2750

gospodine. Ovdje je bona

fide ve izveden jedan dio
veeranjeg programa
koji jo mnogo obeava
(Kalibane, ne mljackaj kao
gladna zvijer!), a gdje je,
o,
gospodine
kurtaa

za

Kurte,

duna

ovu

estitu

2751

artistiku

trupu,

ukljuujui tu i
naeg kunog psa koji u
ovom asu uzaludno trai
neke kosti po zemlji i u
oajanju grize nogu od
stola. (Cviker sporazumno
zarei pod stolom. - Mir,
Kalibane!).

Dobro,

ne

osvrite se na psa, pa ni

2752

na moju malenkost, ali

obratite
pozornost, gospodine, na
ove odvane mueve koji
e

moda

ve

sutra

poloiti
svoje

ivote

na

domovine. Je li
socmffm"'
Marinkovi Kiklop

oltar

2753

tako, gospodo centurioni

trideset i pete legije?
-

Tako

je!

povikae

jednoglasno

vodnici

ozbiljno uzbueni Ugovim

patosom.
-

Dakako

da

je

tako.

Fraulein Else, Ofelija je

imala brata-viteza koji je

2754

poginuo zbog njene asti.

Va

brat

bio

bi

kadar

poginuti jedino zbog epa

na
svojoj bavi...
Kurt ga je cijelo vrijeme
gledao

sa

strpljenjem

umnog bia koje trpi, no

sada

2755

plane njegovo oko zlim

pogledom
Ugo

zbog

proglasi

uvrede.
situaciju

"veoma
kritinom".
- Jer netko ubija pogledom
gordim, al junak maem,
da! -izrecitira s drskim
patosom i s neozbiljnom
prijetnjom

uperi

sablju

2756

prema Kurtovim grudima.

Kurt ne
ustukne. Naprotiv, isprsi
se

hrabro,

spreman

da

pogine. ene vrisnue. Ali

Ugo
miroljubivom gestom, uz
povik

"zbogom

oruje!",

odbaci sablju, koja se sa

2757

zadovoljstvom zabode u
pod, skoi sa stola i zagrli
Kurta tako snano te mu
on
uzvrati zagrljaj.
-

Eto,

gospodo

ratnici,

kako se rjeavaju sporovi!

To prenesite gore, svojim

2758

generalima! - i cmokne
Ugo Kurta u oba zbunjena
obraza, a usto mangupski
namiguje vodnicima. - Vi
ste,

gospodine

Kurt,

hrabar i nezahvalan kao

Cinna,
dajte

mi

prijatelji!

ruku,

budimo

2759

Kurt je sve to shvaao

"poteno", viteki. Muki
prihvati Ugovu ruku koju
drmne
estoko, kao heroj heroju.
- Tako, gospodo, mir je
sklopljen. Samo jo da se
kucnemo... - migne Ugo

2760

vodnicima koji lukavstvom

pjandura prihvatie: - Tako
je, da se kucnemo ko ljudi
i braa. I Kurt doista dade
znak Elsi da donese bocu
vina, on asti.
Kad se mama povukla na
spavanje prelo se i na
drugu,

na

nekoliko boca

treu,

na

2761

kucanje

je

donijelo

Kurtovu pijanu izjavu da

e iz "Ugodnog kutia"
etveronoke

izai

na

ulicu ako mu ne vjeruju da

je iskren i da iskreno voli
sve
njih,
Dvaput

svoje
se

prijatelje.
sputao

na

2762

zemlju i otpoinjao svoje

puzanje
prema vratima: silom su
ga dizali i dokazivali da
mu

vjeruju.

Jedino

mu

Cviker
(zbog

zabave)

"nije

vjerovao" i Kurt je ponovo

puzao kako bi i njemu
dokazao...

2763

Navalio da grli i cmae

Uga, a Ugo, sve onako u
zanosu,

uzvraa

usrdno

bratu i
sestri

poljupce,

osobito

sestri, koja nimalo ne krije

da joj to priinja zadoMarinkovi Kiklop
voljstvo. Raspalila se Else
od

vina

poljubaca

2764

zaplesala

Ugom

uz

muziku
koju je izvodio Cviker na
svom prljavom elju. A
vodnik - pretendent na
Elsinu
ljubav - dvaput epao
Uga za ui i drmnuo ga
ljubomorno.
ovjek? -

Jesi

li

ti

2765

Jesam,

ovjek

sam

iskesio mu Ugo plombe.

- Onda u redu, tjeraj dalje
- vie vodnik nesebino,
krijui s mukom svoju
zapostavljenost.
- E, jesi, brate, neka bena!
- zamjeraju mu vodnici. Umalo ne upropasti cijelo

2766

raspoloenje. Pa to je ne
ovjek, ve ovjek i po!
Ljudina!
- i udaraju takt dlanovima
Ugovoj igri. Duu bi mu
dali vodnici.
- Gospodo centurioni! klie Ugo zanosno.

2767

Na Melkiora se nitko nije

ni obazirao. ak ni usluni
Kurt koji se u blaenom
stanju

pijanstva

sav

posvetio Ugu. I Melkior je

ispio nekoliko aa i sad
mu se
eludac

muno

grio:

dobro bi dolo sada ono

2768

srce

na

aru,

cvilio

je

eludac.
- ujte, Kurt, sutra emo
raun urediti - apne mu u
zaareno uho.
- Ali, gospodin profesor! okrene

Kurt

masno

razblaeno lice -ja astim,

vi

2769

ete

dozvoliti,

etveronoke
ugla...

zar
u

neu

ne?

ii

do

ni

da

ujem... govorio je Kurt bezumno i

pokuao

se

spustiti

na

koljena, ali se skljokao i

ostao

leati

mrmljajui

na

podu

blesavo:

2770

etverrrono-ke,

vi

uzjaite...
Melkior

iskoristi

to

neopaeno se iskrade iz
"Ugodnog kutia".
Kiica jesenja je sipila i
zrak je bio ist i mirisan.
Tako je, odobri Melkior

2771

kiu, dugo uenu, i taj

zrak ljekoviti. Kao pijetao
koji izlazi iz kokoinjca
on

razmahne

krilima

slobodno i doe mu da
zakukurie.
Tiho se uvue u sobu ne
palei svijetla da ne bi
budio gosta. Vrata nisu
bila

2772

zakljuana. E-eh? zaudi

se Melkior.
- Upalite, upalite - ree
glas iz mraka - ja ne
spavam. Melkior upali i
izmuca
nesigurno: "dobra veer",
tko zna,
moda se ni to ne smije?
Nepoznati izmrmlja neto

2773

kao odgovor. Odabrao je

divan
za

spavanje,

krevet

ostavio domainu. Pored

divana

na

podu

hrpa

domaih i
stranih novina baenih u
neredu.
informiranje...
spavanja,

Temeljito
prije

2774

pomisli Melkior.
- Krevet je bio za vas
pripravljen
zakljuavajui

ree
vrata

pomnjivom
opreznou punom nekog
potovanja. (Gost se na to
Marinkovi Kiklop
nadmono nasmijeio.) Tu ete loe spavati.

2775

- Svuda ja spavam... loe ree

gost

opreznim

nekim

oklijevanjem

kao da
odaje

neku

Nasmijei

se

tajnu.
srdano

doda: - kao zec... Vidio

sam, imate
lijepih

knjiga.

Citate

mnogo? A ja, evo, ovo

2776

smee -pokae na novine.

- U vlaku
ponekad dohvatim neku
knjigu. Ali kakvo je to
itanje... kinematografsko,
titravo,

isprekidano

uzdahne rezignirano.
- Ako sada elite neto
raditi... meni svijetlo ne
smeta.

2777

Melkiora

je

panja.

elio

neku

gestu,

dirnula
je

ta

uiniti
iskazati

simpatije,
potovanje...
-

Oprostite,

eto,

ovdje

skupa spavamo, a ja vam

nisam ni rekao tko sam... i

2778

poe

prema

gostu

ispruenom rukom da se
predstavi.
- Ne - zaustavi ga gost
vrlo

energino

govorite

ime!

ne

Nikakvih

imena...
Ljude

koje

nastavi
osmijehom

poznajem
s

mirnim

2779

- poznajem uglavnom pod

krivim imenima. Ne znam
vie ni kako se ja zapravo
zovem
- nasmije se gost veselo.
-1 ono jutros na ulici... kad
smo se sreli... - on
rairi ruke bespomono: to ete, takav je na
ivot. Oprostite.

2780

Melkior je bio ganut: dakle

ipak!... Munjevito se sjeti
ATME i crv u njemu
proradi: dunost mi je...
pomisli romantino.
- Aja sam vas danas cijeli
dan

traio

po

gradu,

onako, nasumce...
- Zar se to desilo? - upita
gost

bez

osobite

2781

radoznalosti.

-Mene

nije

lako
nai... osobito onima koji
me trae - naali se on. A to ste me traili?
- Ovaj dolje ispod mene,
kiromant...
- Kiromant? - nasmije se
gost. - Jedan me takav

2782

arobnjak pozdravio jutros

na
stepenicama,

tu

ispod

vas...
- To je on, to je ATMA ree Melkior uznemireno. ATMA, to mu je "artistiko"
ime. Ja sam mu ga dao... nije

mogao

da

se

ne

pohvali, s podsmijehom.

2783

- ATMA? - smijao se gost. Da,

pozdravio,

vrlo

otmjeno, i upitao jesam li

odsjeo "tu gore", pokazao
prstom

iznad

glave

ne

spominjui vas. "On je

potenjaina.

Apsolutno

velika dua, ponos ove

kue, moete se pouzdati
u

2784

njega",

to

je

zaas

nadrobio u vau ast.

- Eto, vidite! - stravino
uzdrhta Melkior.
Marinkovi Kiklop
- to? A - ne - shvati on
Melkiorovu bojazan. - Ne,
ne, poznajem ja njih - ree
gost sa sigurnou.

2785

- Ne poznajete vi ATMU inzistira

Melkior,

gotovo

koketno, na svojoj
sumnjiavosti

on

je

veoma zagonetan nitkov.

-

Mora

biti

takav...

profesionalno zagonetan zabavljao se gost.

- A to to znai ATMA?

2786

Veliki

duh,

bramanskoj

staroj

filozofiji.

Ali

tako je i Schopenhauer
zvao
svoga psa.
- Aha, to ste mu podvalili.
A ovaj "Veliki duh" prorie
budunost, to li?

2787

- Moete zamisliti

te

muterije. Ali ima on i

veih ambicija: sastavlja
horoskope.

Apostavlja

historijske
Objavljuju

prognoze...
mu

to

novinama.
Prorie
"Bismarcka",
bojnog broda.

propast
njemakog

2788

- Ha, jasno, potopit e ga

Englezi.
- Ali i njihov "Georg V" veli
da e potonuti.
- Hm, naravno, potopit e
ga Nijemci. Ne treba zato
biti ATMA. I mnogo
vrijednije

stvari

porazbijati
blesavom ratu

se

ovom

2789

ree

gost

zijevajui

nervozno.
- Nadam se da me neete
krivo

shvatiti

ree

Melkior oprezno
- vi vjerujete da e Hitler
biti...
-

Uniten?

vjerovati?

Ja

to

znai

radim,

sa

2790

svim

ostalim

anti-

hitlerovcima,
kako bi bio uniten. U
tome je moja vjera. Kad
ne bih radio, ne bih ni
vjerovao.
- Ili obrnuto?
- Pa, moda... - ree gost s
dosadom.

Melkior

se

2791

uplai

da

se

gost

uvrijedio,
ali nije htio kriti svoje
sumnje.
-

Samo...

pone

oklijevajui - ne rade svi

na

njegovom

Ne rade

unitenju.

2792

oni koji najvie vjeruju... "Sporazumjeli

su

se,"

pomisli na don Fernanda.

- Rade - ree gost surovo i radit e jo vie. Radit e
najvie. Morat e
raditi! - zavri s nekom
srdbom koja je prelazila
preko
nazone

Melkiorove

tu

2793

nesigurnosti
mnogo

dalje,

udarala
u

neto

veliko i tvrdo.
Time je, ini se, razgovor
bio zavren. Melkior se
svue i legne u krevet.
Marinhovi Kiklop
- Da ugasim?

2794

- Kako hoete - odgovori

gost

neljubazno,

oito

zabavljen nekim mislima.

Melkior ugasi i ree "laku
no". Ne dobi odgovora.
Umor ga je vrsto zagrlio
u
krevetu, ali sna mu nije
priputao.

Ve

pustio

2795

opor

udnih

misli

da

razdiru
njegovu

malaksalost.

Putnici to znaju svoj put.

Iza

sedam

emernih

planina i
sedam

ljutih

krokodilima
takvo,
mudrosti i

rijeka
ima

sazidano

neto
na

2796

pravdi. I oni se uputie

tamo. Po blatnom bespuu
i s trudnim kostima ne
misle o
smislu

svoga

hodanja.

Deset godina iz noi u no

(po danu se kriju) nose
eljezne poluge i cijevi po
debelom

blatu

2797

neprestano pitaju: "Gdje

je tu
nadzornik?"
"Kakav nadzornik?"
"Nadzornik

za

cijevi?

smo

Mi

poluge

umorni,

neka se javi nadzornik."

"Vi ste naivni. Nema tu
nikakva nadzornika."

2798

Mole stojei u blatu do

glenja, ali poluga i cijevi
ne isputaju. Bilo bi
pametnije da spuste teret
u blato, da se odmore dok
pitaju za nekog
nadzornika...
nema.

kojega

2799

To me rastuuje. A opet,
ne mogu im valjda ja rei
da ispuste svoj teret.
Napokon,

tko

sam

ja?

Moda sam ba i ja taj

nadzornik kojeg nema?...
Zar se
ikada ita sigurno zna?...
U jednom mi je trenutku

2800

palo

napamet

da

im

kaem kako
sam ja taj nadzornik, i to
onda? Ali, ali onda, eh, tko
zna to ovjek uzima na
sebe? Deset godina iz noi
u no po blatu te teke
poluge i cijevi... I tko zna

2801

kamo to vodi, emu to

slui i tko stoji iza svega
toga?... Ah, ne, neka oni
trae svoga nadzornika, a
ja sam tu sluajno, na
proputovanju, a ima li tu
doista kakvog nadzornika
- ne znam. Moda i ima.
"Zato
nema?"

onda

kaete

da

2802

"Ah, to se sve ne kae.

Amoda bi najbolje bilo da
se vi vratite?"
Ovo sam rekao tek tako,
da

neto

kaem,

nesigurnou

oprezna

ovjeka. Bojao
sam se prekidati razgovor,
jer tko zna to bi se tada
moglo dogoditi.

2803

"Da

se

vratimo?"

odgovorie

bijesno.

"Nakon

smo

to

deset

godina nosili, pa
da nosimo sada natrag?
Sada

je

jasno:

vi

ste

nadzornik!"
Marinhovi Kiklop
"Ja? Ni govora!" - Poeo
sam drhtati. - "Ja u vam

2804

ako hoete pomoi, ja u

ii
s vama..."
Ah, zaletio sam se! Osjetio
sam istoga asa da sam
se zaletio.
"Pa

hajte,

kad

tako

govorite. Dokaite da ste

to to tvrdite."

2805

Ali to nije bilo tako otro

reeno, ak moda ni tim
istim

rijeima

kako

se

Govorili

su

sada
meni

ini.

blago, kao ljudi umorni

koji ba nemaju mnogo
rijei na
izbor, ali ono to kau
prilagouju

svom

2806

raspoloenju pa i ako rijei

sijeku,
njihov ton miluje.
"Hajmo,

hajmo,

ne

gubimo vrijeme. Sto ste

se tu zamislili nad nama?
Prouavate
nas, je li?"

2807

Eto, to je bilo strano:

kako da se ponaam? Zar
se ba svaka misao moe
proitati u meni? A misliti
se mora dok se hoda,
nekako se skrauje put i
svladava

umor.

ja

(udno!) pokuam misliti u

depu!

uditi, jer

Nemojte

se

2808

to se moe. im se misao
rodi u glavi prenosi se u
dep

jednom

drugom

milju,
razumijete, pa je tamo u
depu prevrete po volji...
jer kome pada takvo to
napamet? Kao da imate u
depu pregrt sitnia pa
ga prstima prebrojavate:

2809

rasporeujete po veliini i
vrijednosti,

zbrajate,

odbijate, mnoite, dijelite,

kombinirate veliko i malo
kako se to s ime slae ili
ne slae, izvodite
operacije,

gradite

cijele

fraze s dodacima, ak i s
umetnutim dijelovima, s

2810

metaforama i ukrasima, a
sve

sa

besmislom...

smislom

ili

naprosto

razmiljate
u depu.
"A to to u vama sve
neto zvecka?"
"Zvecka? Zar sam ja prase
od

gipsa

za

sitnu

2811

tednju?"

mislim

(u

glavi): gle
uje se. Pa im kaem:
"Imam

neto

sitnia

depu, igram se da mi
vrijeme proe.
Ili... zar to nije dobro?"
"Ne

pravite

se

naivni.

Znate vi to je dobro a to
nije - bolje od nas. Mi

2812

jedino znamo da moramo

nositi i donijeti, pa nam
nije dosadno."
"A je li to jo daleko?"
"Ne

znamo.

Opet

se

pravite naivni. Vi znate da

ne

znamo,

pitate

iz

pakosti.
Vidite da smo iznemogli."

2813

To je istina: znao sam da

ne znaju, ali nisam pitao iz
pakosti. Htio sam samo
pokazati svoje zanimanje
za njihovo hodanje. inilo
mi se ak da mi savjest
nalae
njima

da

podijelim

munost

beskonanosti

kojoj

mata nije mogla

s
te
ni

2814

sagledati nikakva kraja ni

odmora. A eto, nisam
*.
Marinkovi Kiklop
dobro uinio. I emu to
kurtoazno

pitanje

kad

odgovora nema, a kad bi

ga i bilo
moglo bi se dogoditi da
niemu i ne slui. Zar bi

2815

poluge i cijevi bile lake

kad
bi se znalo koliko je to
daleko

kuda

se

nose?

Naravno, ne bi bile lake.

A
ipak... ipak je za faktor
napora vaan i put koji
treba prevaliti s teretom.

2816

Istina, ni teret nije laki, ni

put nije krai zbog toga
to se zna koliko je
dug taj put. Ali ima se,
eto, putnik ime baviti u
besposlici hodanja. Uzme,
na
primjer, dijeliti (makar i u
depu)

tu

ogromnu

2817

koliinu

pred

sobom,

dijeliti u
manje

dijelove,

polovice,

polovice

njihove polovice, pa i te
polovice u
polovice i opet polovice u
polovice...
redom
(obratite

dok

tako
ne

sve
stigne

2818

pozornost na taj izraz) do

takvih neznatnih koliina
te se putniku ini da i
nema vie pred sobom
neke veliine koja plai
svojom ogromnou. Sve
postaje
lako

kao

nitica,

kao

estica nestvarnoga. I put

2819

i teret. Smijei se pred

njim
vedro

lukava

mudrost

grkoga cjepidlake... Pa,

doista, i dlaka se cijepa do
nestvarnoga,

tome

znaju vie elavci...

"to ste rekli?"
"Nita.
rekao?"

Zar

sam

to

2820

"Pazite,
otpala

meni
od

je

kosa

napora,

od

znojenja. Ne rugajte se
ovjeku koji
tako

izgleda

bez

svoje

krivnje."
Kao da i jedan elavac
"tako"

izgleda

svojom

krivnjom? - to sam mu
mogao rei,

2821

bilo bi pouno za njega,

ali nisam se usudio, ve
sam tako samo pomislio, i
to u
depu... ovjek je bio vrlo
srdit, zato mi je i proitao
misao...
"Ima ih, naravno, koji tako
izgledaju

svojom

2822

krivnjom.

To

su

razni

razvratnici
i bludnici te ostala pijana
bagaa

za

dovoljno

koju

nema

ueta

da

se

olova

da

se

povjea i
dovoljno

postrijelja. Paraziti."
Bludnikom
mogao

ipak

smatrati

nije
mene,

2823

koji... No zar je potrebno

da i to
dokazujem, kad je tako
jasno da ja to nisam. Pa ni
to se Enke tie ja to
nisam.
Ja naprotiv, to se tie...
eto, Vivijana... ali emu to
dirati? On me

2824

vjerojatno

htio

samo

uvrijediti tom aluzijom bez

osnova...
"Jer ima ih koji se prave
svecima,
izdiu

koji

od

naoigled

nevinosti,

onamo u
njima
spolne

sve

plamti

od

upaljenosti.

Ti

2825

gadovi meni onda govore

da sam ovakav
i onakav, da sa enom ne
znam drugo nego graditi
djecu. A to da radim sa
enom?
Da

joj

navlaim

arape, da
Marinkovi Kiklop

crne

2826

joj veem crnu vrpicu oko

bijela

vrata

pa

da

joj

apem u uho prostake

rijei?
Da, onda bih ja bio za te
nitarije netko, onda bi
me priznali sebi ravnim.
Kao

2827

daje meni do toga da se s

njima

izravnavam?

emu da se izravnam? U
gadostima?"
Bjesnio je ovjek iskreno.
ak

nekim

tonom

kome ni najmanje nije krio

prijetnju kao predujam na
svoju veliku buduu plau.

2828

Da,

on

je

oekivao

nagradu
od Budunosti za svoja
sadanja
svoja

liavanja,

za

pravednika

uzbuenja, ak i
za svoje vjerne misli s
moralnim

postovima

nemrsima. On je htio ui u
Raj

2829

Budunosti ist kao svetac

i izmuen kao muenik ne
zato da bi mogao vie
traiti,

niti

da

bi

kod

budue moralne procjene

njegove

linosti

dobio

bolju
ocjenu, ve naprosto zato
da bi neprestano mogao u
sebi nalaziti jednu prolost

2830

kao strailo, kao uas, kao

neto

to

nikada

se

vie

nikako
ne

moe

poeljeti.
Osiguravao
avolske

se

tako

od

elje

za

od

one

povratkom,

glupave radoznalosti
koja

vue

sentimentalno

natrag

pjeva

2831

pjesme prolosti. Znao je

da je Budunost
velika i lijepa, ali gdje je
ona, na kojem ga mjestu
eka ulaz u arobni svijet,
posut cvijeem i pravdom,
ne samo da nije znao,
nego se i srdio to ta
granica i

2832

postoji i to ga mui elja

da sazna koliko jo ima
hoda do vrata Budunosti.
Zato nije ni volio one koji
o tome misle, i uope
ljude koji misle. Gledao je
na
njih

sa

oprezom

sumnjiavim
i

budnim

2833

neprijateljstvom

kao

na

atentatore to
vrebaju
ivot

na

njegove

dragocjeni
vjere

budunost...
Budunost? A vi, vjerujete
li u budunost?
Nije u prvi mah znao je li
to pitao gost ili je jo

2834

sluao

svoju

zalutalu

misao.
Ne,

gost

je

spavao.

Njegovo pravilno disanje

dijelilo je no na jednake
krike
mraka, uredno, pravedno,
kao zalogaje gladnima.

2835

to da vam odgovorim,
gospodo

porotnici,

na

vae koliko udno toliko i

neodreeno pitanje? (Tim
rijeima otpoinje Melkior
svoj veliki obrambeni
govor.) Kao kratkotrajna
jedinka
sveukupnou
kakav pojam mogu

pred
trajanja

2836

sebi stvoriti o tome to vi

nazivate "budunou"? Je
li Budunost tek neko
"sutra-prekosutra"

koje

mogu dosta jeftino kupiti

(ak i s popustom), tu
dolje
kod moga susjeda kiromanta ATME?... Ili je to

2837

neto tamo daleko, vrlo

daleko,
tako daleko da
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
ne samo premauje moje
trajanje

(te

bih

kao

individuum smio rei da

me se i ne

2838

tie), nego ni moja misao

vie

tamo

ne

dosie,

koliko god se trudila da iz

sadanjeg stanja zamilja
budue dogaaje? Misao,
to je istina, i sama posie
u
to

prazno,

neispunjeno

vrijeme preda mnom... i

2839

daje

maha

mojoj

radoznaloj mati.
Mata

ispunja

vrijeme...

ali

budue
ime

ga

ispunja? - to je pitanje,
moja
gospodo.

Na

tome

se

iskuava svijest, tovie savjest

tome se

ovjekova:

po

2840

zna tko kome pripada. Po

mati se zna tko si, po njoj
e te odrediti i iji si.
Htjeli oni ili ne, matanje
je

podijelilo

ljude...

Ali,

gospodo porotnici, ono o

emu ovjek mata - zar
je to odluno za njegovu
sudbinu? Ako je, gospodo,

2841

budunost jo neodvijena
vrpca ivota, pitam, to
moje matanje moe jo
izmijeniti na njoj? Ona je
ve snimljena. Ona ve
postoji, potrebno je samo
da
se dogodi, to jest, da se
odvije za moje iskustvo,
za moje oi i moje ui.

2842

Na umjesno pitanje: a tko

ju je snimio? (Povici na
galeriji: da, da, to, tko je
snimio?)
nitko!

odgovaram:
(agor,

desno,

meu teolozima... i lijevo,

meu
kauzalistima.) (Obraajui
se teolozima): Da, to vi
teko shvaate. Nita bez

2843

Demiurga. Vi mislite na
stolicu

koja

kripi

pod

vama: zar nju nitko nije

napravio?

Ni

ona

nije

postojala, pa je nastala u
jednoj

"budunosti"

po

zami-sli
nekog
gospodo,

majstora.
kad

0
bi

2844

Budunost

bila

stolica,

ovjeanstvo bi u njoj
moglo

bezbrino

drijemati! Kad bi se ona

izgraivala po koncepciji
makar i nekog
idiota, nosila bi u sebi ipak
smisao (ili besmisao) neke
ideje, makar i

2845

idiotske,

apsurdne,

monstruozne,
neprihvatljive.

Moda

bi

se idiotu prohtjelo da
se

etrdeset

godina

raaju samo enska djeca:

ovjeanstvu

bi

nedostajale dvije
generacije
Moete

mukaraca.
li

zamisliti

2846

posljedice

na

podruju

seksualnom, a
osobito

vojnom.

Hvala

Bogu, kaete vi, gospodo

teolozi,

budunou

upravlja
Providnost te odrava red
stvari i pojava (skreem
panju na policijski nain

2847

vaeg izraavanja to se
"odravanja
pa

se

reda"

zato

tie),
raaju

podjednako
muka i enska djeca, i
prema tome... No, to ste
stali, dovrite svoju
dragocjenu

misao...

prema tome, ovjeanstvo

2848

je zadovoljno, ak i sretno
u
svakom pogledu, osobito
u pogledu vojnom, je li
tako?

Tako

je!

Nazdravljamo
stoga

ovjeanstvu

njegovu

za

osiguranu

budunost kad god nam

se prui prilika

2849

da se opijemo,
a

to

velikim

zadovoljstvom

radimo

osobito o Novoj godini.

(Obraajui
kauzalistima):

se
Vi

se,

gospodo, dakako smijete

tom pijanom
zadovoljstvu. Pijanstvo je
u

poetku

peotino,

2850

kasnije je slino idiotizmu.

Vi
jo uvijek odvie potujete
stari princip ex nihilo, nihil
fit da biste sudbinu
svijeta

mogli

vrlo
Providnosti
postoje

prepustiti

problematinoj
(o

kojoj

ne

2851

nikakva iskustva), a jo
manje

nekom

idiotskom

hiru. Poto je dugotrajnim

ljudskim

iskustvom

utvreno da se sve odvija

po zakonu kauzalnosti - od
uzroka
prema posljedicama - to je
taj princip jasan kao sunce
i snaan kao gora. Dok

2852

netko

"ne

posumnja

srcu svojemu", gora e

stajati i nee sii u more.
Ali ako
je u vama sumnje kao
zrno goruino, gora e se
sruiti. I David je oborio
Golijata jer je posumnjao
u snagu njegovu. Mislim
na Davida Humea, dobrog

2853

ovjeka. No bez obzira na

njegovo teko sumnjienje
Kauzaliteta (koji se kao
neki

ATMA

kao

Princip,

predstavljao
a

bio

je

ustvari obina navika), ja

ne elim
vrijeati

dotino

boanstvo, nego bih samo

2854

postavio pitanje: a to ako

jednog
dana gurnemo kamen a
on ne padne nego se vrati
na svoje mjesto? To jest,
ako
posljedice

iznevjere

uzroke? Ako se iz kokojih

jaja izlegu zmije? Ako se iz

2855

papagajskog govora rodi

nova lingvistika, retorika,
logika, pa i literatura? Ako
iz

krokodilskog

nastane

smijeha

nova

humora?

sve

vrst
to

po

navici koja bi
duljim

iskustvom

postati Principom?

mogla

2856

Dopustite, gospodo, da se
na

ovome

mjestu

zahvalim jednom umniku

koji je otkrio
u Principu takve poetine
suptilnosti o kojima nije ni
sanjao jedan Aristotel.
To je Sganarelle, sluga,
koji je ostao bez plae
zbog udne smrti svoga

2857

gospodara
vaeg

Don

Juana,

najdrskijeg

sljedbenika.

(Obratite,

molim, kauzalnu
pozornost na uzrok: smrt posljedica:

ostati

bez

plae.) Sganarellova je
silogistika

dadaistika

poezija

kauzaliteta

2858

izraena

logikom

nedosljednou,
karakteristinom
vrst

za

tu

poezije.

Depoetizirana kauzalnom
strogou i svedena
na isti silogizam ona bi
ovako izgledala: ovjek je
na ovom svijetu kao ptica

2859

na grani; grana se dri

stabla; tko se dri stabla
slijedi

dobre

savjete;

majmun
se

dri

stabla;

dakle,

majmun

slijedi

dobre

savjete...
-

Ja

Eustahije

sam

majmun!

Vivijanski,

ja

2860

sam majmun! - Ugo se

derao pod
prozorom,

cijela

ga

je

ulica mogla uti.

/IH,
Marinkovi Kiklop
Neka uje ulica, on slijedi
dobre savjete. Ali Melkior
ipak oslobodi uho na

2861

jastuku

za

Ugov

noni

vapaj.
-

Eto,

Eustahije,

priznajem, ja sam... to
sam ja? - To je ve bilo
iznemoglo
razmatranje koje se ipak
ulo u tiini noi. Zatim
jo jedan proplamsaj nade

2862

prema

onom

zamraenom,

gore
nijemom

prozoru:

-Eustahije

Vasionski, to sam ja?

-

Majmun

istovremeno

izgovorie
Melkior

krevetu i neki glas na

ulici. No
Melkior

nije

slijediti

svau

mogao
na

ulici

2863

izmeu

Uga

neprijateljskoga glasa,
jer

se

ponovo

Sganarelle
retorikom

javio
silnom

lananih

silogizama. Na emu se
izgrauje budunost! Na
obeanjima?

Sto

se

obeava? Srea. Sto je

srea? Nitko

2864

ne zna to je, svi je ele.

eljeti

znai

ne

imati;

neimatina je siromatvo;
siromatvo nije bogatstvo;
bogatstvo je mo; moni
vladaju;

tko

vlada

ne

poznaje
zakona; tko ne poznaje
zakona vri nasilje; tko

2865

vri nasilje izaziva strah;

tko
izaziva

strah

izaziva

mrnju; tko mrzi ne ljubi;

ljubiti valja oprezno; oprez
je

majka

mudrost
glupost
hvale se

mudrosti;

nije
se

glupost;

sama

hvali;

2866

hvalisavci; hvalisavci lau;

u lai su kratke noge;
noge su dio tijela; u
zdravom tijelu zdrav duh;
duh

je

otac

Hamletov

je

glava

otac;

obitelji;

obitelj
je elija drutva; drutvo
je

skup

pojedinaca;

2867

pojedinac ne znai nita;

"nita"
ne postoji; postoji ono to
misli; mislim, dakle jesam;
jesam i nisam; nisam to
sam bio; bio je vedar dan;
dan je poslije noi; nou
se

spava;

mogu;

spavati

ne

2868

ne mogu se zaustaviti;
zaustavite me, molim vas;
molim vas, zaustavite me;
molim
vas, molim vas... Zar nitko
nee? Gospodo porotnici...
- Nitko - javi se glas iz
praznog
Melkiora.

vremena

oko

2869

- No da, jasno... Ali vaa je

osveta bijedna, gospodo! vikne on izronivi iz
vrtloga logike. - Zar se
moe

ostaviti

ovjek

tom

paklenom

krugu

zakljuivanja
da se vrti zauvijek? Pustite
me da hodam po ravnoj
crti trajanja, i uputit u se

2870

pjevajui. Ne zanima me
brzina (ja mogu i puzati)
niti

me

plai

vjenost

preda
mnom. Na pitanja Sfinge
odgovorit u mukanjem,
jer ne znam odgovora, i
pustit e
me da proem. S one
strane

je

Edip

kralj,

2871

ocoubojica,

mu

svoje

majke i brat
svoje

djece.

Njega

je

ekala njegova tragedija u

budunosti i nikakvo je
vrijeme
nije

moglo

odvratiti

od

njega. Vrijeme ju je samo

donijelo i pustilo kroz sebe
Marinkovi Kiklop

2872

da bi se mogla dogoditi.
Da bi postala gledanje i
sluanje, ispunjenje
predvianja i strahovanja.
Da bi prestala postojati
kao strah i matanje, da bi
postala stvarnost jednog
uasa. Vrijeme je strana
dimenzija
moja

postojanja,

2873

gospodo,
podmuklo

kojoj
kriju

budunosti.

Ja

se
nae

mrzim

vrijeme, ubojicu
svega ivoga!
Ali vratimo se sada vaem
pitanju: to da vam na nj
odgovorim, gospodo

2874

porotnici? Nisam ratnik da

bih vjerovao u pobjedu.
Nisam dravnik da bih
vjerovao

silu.

Nisam

pjesnik da bih vjerovao u

slavu. Nisam vjernik da
bih
vjerovao

trublje

aneoske na posljednjem

2875

sudu. Nisam pokajnik da

bih oekivao
milost. Nisam oajnik da
bih prieljkivao smrt. Ja
sam

ovjek,

zaet

sljepilu
strasti, u mraku utrobe,
pori-nut

vrijeme

za

muno trajanje. Dali su mi

na put

2876

radosti i boli (vie boli,

manje radosti) i dva oka
da gledam muenje i dva
uha
da

sluam

jecanje

najmukotrpnijeg bia koje

je izmislilo i pla i smijeh. I
usta
su

mi

dali

da

vaem

gorki zalogaj. I jezik da

2877

govorim: jao! Dali su mi

ruke da
gradim i ruim, da grlim i
ubijam. I noge da bjeim
kad me progone, i sam da
progonim. Imam srce da
bih

trpio

jae

od

svih

ivotinja. Imam razum da

bih se

2878

mogao

nadati

sutranjemu danu koji bi

mogao

donijeti

neto

radosti. A kad
radosti ne bude, opet u
se

nadati

laima

ispunjati misli svoje da bi

mi san
pao na oi. I sanjat u da
sam

iv

zauvijek.

Ali

2879

probudit

se

tada

Polifemkiklop
jednooki,

navalit

golem

kamen

na

moga

sna

nee

spilju
biti

izlaza.
Zgrabit
strano,

me

neto

ogromno,

probudit u se u rukama
ljudodera...

2880

I ne zna se koliko je jo
trajala no, ali netko je
izvana

pokuavao

da

snanim
udarcima provali kamen
na

ulazu.

oslukivao
spas. elio je

Melkior
udarce

je
kao

2881

doviknuti

"iv

sam,

tu

unutra", ali nije mogao;

htio je i sam lupati, ali nije
se mogao micati. Udarci
su postajali slabiji kao da
odustaju. Njega uhvati
panika, otii e, i prodere
se iz sve snage: "tu sam,
iv sam!" - "E, pa onda

2882

otvorite", javi se glas s

one strane. Spasilac kao
da se i nasmijao gunajui
neto. Melkior sjedne u
krevetu.

prozora

ga

pogleda nevoljko sivi dan

jesenji,
tmuran i mokar od kie.
- No, otvarajte! - ree glas
i lupi akom u vrata srdito.

2883

Odmah...

Policija,

pomisli i sjeti se uas... No

divan je bio
Marinkovi Kiklop
prazan. ak i raspremljen
s

uredno

sloenom

posteljinom na uzglavlju s
izrazom
"hvala" i pozdravom.

2884

Pred

vratima

je

stajao

gradski grb na slubenoj

kapi

koje

se

cijedila

kinica.
- Kakav san! I mrtvi bi se
probudili... - ree grb sa
zaviu. -Imate poziv.
- Od policije? - osmjehne
se

Melkior,

rije

ga

2885

mune

tjesko-bno

eludac.
-

Kakva

policija!

kaiprst pokae grb na

kapi. - Od vojske. Gradski
vojni
odsjek.

Potpiite

ovdje.

Taaako. Hvala lijepooo...

2886

Pa

to

je

sve

ispalo

nekako... "u civilu". Jedino

kapa... No grb je gradski,
historijski,

tramvajski.

Miroljubivo

kakva

policija. He.
Na stolu je leao poziv,
licem

okrenut

kinom

danu. (Da, tako se to i

2887

zamiljalo: stii e u kini

dan. Vojni su dani kini, po
propisu sivomaslinastom.)
Mali bijeli kvadrat isticao
je

svoju

silu:

na

elu

ispisao mo
krupnim slovima, i dalje
neto sitno drobio, detalji
izvrenja, a to je ve

2888

svejedno...

Sudbina

je

ula pod krov moj...

Melkior je stajao nasred
sobe kao idiot: bos, u
prugastoj

pidami

(ludnice) i
drhtao. Ukoeni osmijeh
iznenaenja nije silazio s
njegova lica. Ovako ujutro

2889

dou

odvedu

na

izvrenje... Govorio je he
od vremena na vrijeme,
he, ibao
svoje preplaeno magare
da se pokrene. No magare
oprezno

strie

uima...

He! Kad
bi ovako mogao ostati...
zauvijek!

2890

Marinkovi Kiklop
Odbaena cigareta izgara
nasred

ulice.

Opuak

baen s visokoga prozora.

Prilian
komad,

gotovo

pola

cigarete, a vjetri blago

pirka: mogao bi jo dugo
poivjeti,

2891

petnaest-dvadeset minuta
uz povoljne uvjete. Moda
i dulje, koliko ivi kukac
to prelazi ulicu. ohar.
Ne, ik je pala krijesnica...
Grenica izbaena iz
kreveta

gdje

je

ljubav.

Poletio

svrila
je

svijetlom luku kao meteor,

kroz

2892

prozor - na ulicu. I dimi iz

eravice. Sagorijeva, ivi...
"Mogao

bih

skrenuti

plonika, poi do njega

nasred ulice i ubiti ga,
zgaziti."
Ubilaka

misao

koja

zahtijeva odluku i radnju

gaenja.Ubijanja.
glupo je da

"Jer

2893

ik ivi nasred ulice kad je

gore

krevetu

mrtav

umor i dosada. Kraj."

"Ti mene vie ne voli, to
znam. Ti bi mene sada
najradije bacio kroz prozor
palcem i kaiprstom kao
ik, da me netko zgazi
dolje na ulici. Popuio si ti
mene...

2894

"Opet u ja puiti..."
"Da.

Drugu

cigaretu.

Gotovo je sa mnom. Ja
sam opuak."
"Ti si lula."
"Sada sam i luda..."
"Rekao sam lula."
"Zato lula? Ima li u tome
elje za mnom?"

2895

"Lula se ne odbacuje. to
se dulje pui bolja je."
"Kao violina. Sto se dulje
svira..."
"Da, kao violina."
"I ti e svirati?"
Marinkovi Kiklop
"Kao virtuoz!"
"Neu kao virtuoz. Sviraj
obino."

2896

"Obino

svira

se

na

kontrabasu. Ali na violini

virtuozno. Ti si violina.
Pogledaj

se

tamo

ogledalu, cijela, gola: zar

nisi violina?"
"Jesam. Da sviramo?"
"Ne. Da spavamo. Ja sam
regrut. Oian. ajkaa mi

2897

sjedi na uima. Opasa

iznad
dragonera, kad ti kaem,
lutko moja blesava!"
Pije ia bozu, bozu, pa
nee da plati... zavriti
truba.
"Ti si je probudila tvojim
da sviramo! Ti si... Gdje
si?"

2898

- Da ne trai ti Gretu
Garbo,

lafe?

podnarednik

sa

ceri

se

svoga

kreveta. Drolje su ti to, don Jovane,

sve te none ptice: im
svane, otprhnu. Vjeruj ti
iku,

starom

garnizonskom maku.

2899

Soba se nasmije suhim

laskavim

smijehom

mamurnom sivilu hladnog,

besmislenog
svitanja.
...ako, ia, nee platit, ja
u tebe mlatit... vie truba
u kasar-nskom
dvoritu u sivo nebo. Drei
u

Melkiorovo

blesavo,

2900

pospano uho: Ustaj! Kralju

i
Otadbini da senja konje!
Nisi u hotelu, mazo kilava.
Skupi dupe i napred-mar,
pravac konjunica!
Prodoran

mlaz

stajskog

smrada sukne mu otro u

nozdrve.
amonijak

Ali

konjski

2901

razbistri

tromi

probudi

svjee

mozak

jutarnje,

nevojnike misli.
Zar su to kralju tako mili
konji? Svi su stariji od
mene godinu, dvije... To je
valjda duboka starost u
konjskoj

gerontologiji.

Otuda ta panja. (Iznad

boksova

2902

svakome stoji na tabli ime

i godina roenja.) Paljivo
i lijepo. Drago mi je to
se konji cijene.
-

Mir-no!

podnarednik

koji

drekne
je

iz

nekog razloga sebe zvao

ikom.

2903

Sve se oiane glave pod

ajkaama

zatresoe

na

mjestu: kroz njih je, po ici

discipline,

prostrujao

iak. Stajali su u stroju

na

hodniku

konjunice

pred
boksovima
ikovu

i
komandu

ekali
da

2904

uskoe u boksove, svaki

svome konju.
Razmaene

ivotinje

ujutro su srdite i gladne,

grizu i tuku, bijesno ru,
ne
doputaju

da

im

itko

prilazi. Regruti su drhtali.

2905

Melkior je itao imena na

tablama: PRINC, CEZAR,
LIZA
Marinkovi Kiklop
(kobila), BATO, ZIKO... On
je stajao pred Cezarom.
Bolje, Cezar je stajao pred
njim i besposleno mahao
repom. ekao ga je.

2906

0, moni Cezare (prozbori

jadni Melkior drui pred
silnim

sapima)

nije

mene
srce Brutovo. Cjelivam ti
mono kopito, al' ne da
laskam ti, ve molim te da
me
njime ne mlatne i da iv
se vratim od tebe. Primi

2907

moje

podvorenje

kao

vjernost
Marka Antonija, to ljubio
te i bojao te se i bojei se
tovao te kao i ja to
potujem

tvoja

svemona

tvoje

zube

to

bijesu

razorne

pravednom...

stegna

2908

Cezar

zare

nestrpljivo,

dosadila mu besjeda. Da
se prijee na stvar! Ali to
je
psiholoki trik silnika, zna
to Melkior, a jasno mu je
da nije izmolio milost;
ne smije prii tiraninu. Sa
strepnjom

je

ekao

2909

ikovu komandu: znao je

da se
nee maknuti s mjesta.
-1 onda, mangupi - seta
iak vano pred strojem
(na

njemu

poiva

ova

vojarna!)
i daje uputstva - da ne
kae kasnije da ti nisam
reko da mi konji budu ko

2910

primadone! Jas-no? A to
se

smije,

novajlijo,

je

ti

tamo

li,

ptico

materina? To

se

odnosilo

na

Melkiora, ali on se ba
nimalo nije smijao. - Ti
zna ta je
prima-dona, a?

2911

Melkior
zamke.

uti,

boji

Mangupi

se
se

gurkaju u rebra, obrazi im

se nadimaju
od smijeha.
- Ta kako? - snebiva se
iak

svemono.

Intelektualac, pa ne zna
ta je

2912

primadona! uste li ovo,

moji sirotani? - obraa se
stroju.
Stroj zna da jo nije as,
jo se suzdrava.
- ta si, inenjer? - pita
iak Melkiora kao da mu
je poznavao oca.

2913

Melkior zna da ve valja

ulaziti u ikovu stupicu,
dulje opiranje moglo bi ga
jo vie ozlovoljiti...
- Profesor - promrmlja.
- Ma ta kae? Profa? vrlo se obraduje iak. Onda ti zna kako se gasi
sijalica?

2914

- Pa... znam. - Sto moe,

mora mu tako odgovoriti:
to je predvieno. ak i
prstima pokae kako se
okree

prekida,

da

bi

veselje bilo vee.

- Eh, tako - razoara se
iak (a stroj se jo dri) tako zna i ovaj tu Krele

2915

- pokae na malog vojnika

vjeito zauena lica. Marinkovi Kiklop
Je li, Krele, da zna?
-

to,

podnarednie?

Krele je bio rastresen, nije

pratio...
- Kako se gasi sijalica...
- Pa da se laje! - odape
Krele kao lekciju.

2916

- Na koga?
- Na nju, sijalicu.
talom zaori smijeh od
kojeg i konji zarzae, i
njima je smijeno.
- Lae! - nadvikuje iak i
konje i ljude - Lae! Pokvario mu ovaj Krele

2917

zabavu! Mamlazi se zato i

smiju,

njemu

se

smiju,

majku mu...
- Kae, da se laje? Pa laj,
Krele.

Laj

evo

na

ovu

iznad tvoje glave osveivao se iak. - Laj

dok se ne ugasi. Poinji!
I

Krele

zalaje,

otro

predano, kao najljui pas.

2918

Ali varao se iak, njega

je to, ini se, zabavljalo.
Lajao je u svim registrima
i

tonalitetima

interpretirajui
pasje

razne

karaktere,

ak

situacije. Skviao
kao

razmaena

pudlica,

reao

kao

mala
ljuti

2919

bokser-dera,

lajao

slubeno i
lijeno kao pas-nonik na
lancu,
glupi

razdirao

se

pas-histerik

kao
koga

kuja
nee,

lajao

veselo

zadirkujui prolaznike kao

pas-skitnica
tuno kao

zavijao

2920

da

je

juer

sahranio

gospodara. Doista je znao

lajati. Sve je zadivio, ak i
ganuo, ulo se mrmljanje
u stroju.
AMelkior mu je zaviao.
to nije, do avola, znao
kako se gasi sijalica! (Pa
to

2921

je sada jasno - lajanjem!

Eh, sada - Kolumbovo jaje.
ipak!) Sad bi lijepo
stajao tu pod aruljom i
lajao po miloj volji kao da
pjeva

pod

boinim

drvcem:
u talici... Ne bi morao
prilaziti veljem Cezaru i

2922

moliti

milost

pred

njegovim
kopitom.
uven

Jer
konj

konjunici

Cezar
u

po

je
ovoj

svojim

carskim hirovima.
Moda bi izvoljevao da mu
prie netko ravan njemu,
neki slavni konjanik,

2923

Colleoni,

Gattamelata,

Napoleon, a ne ti, oiani

regrut

Melkior,

pun

ljudskog
straha.

Bucefal

je

htio

samog Aleksandra zvanog

Veliki, Bucefal se bojao
svoje
sjene... A ega se ti boji,
dini

Cezare?

Zar

Ida

2924

Martovskih? Da upitamo
ATMU,
on to zna? No, moda e
to biti i neto kasnije, a
moda

prije,

dragi

Cezare,
tko zna te svinjarije od
kojih vi konji i konjanici
pravite historiju? Ali tvoj

2925

ti Kapitolij ne gine, zarzat

e

uveno

tu

quoque

uskoro.
Marinkovi Kiklop
Mrzio je Cezara i rugao
mu se. A Cezar je frktao
pomirljivo: "ne boj se" i
licemjerno mahao repom.
Da, ne boj se... a onda
kopitom!

Ti

zavidna

2926

glupa ivotinjo, rebra e

mi
polomiti!
tebe

ratniki!

avo
cijeli

da

nosi

rod

tvoj

Nismo

mi

ratovali,
gonili su nas.
Tolika snaga, a gonili su
vas! A to njih niste grizli i
mlatili nogama? to ih

2927

niste

zbacivali

"majim

sa

leima"?

sebe
Nego

nas tu nedune mladie

sada
muite. Da, ali to su bili
slavni konjanici (na vama
nisu jahali ni Sokrat ni
Platon). Bojne trube, jurii,
galopi!...

Spomenici

efektnim pozama!... Ni

2928

Homer ni Shakespeare ni
Dante

nemaju

spomenika

takvih

kao

ti,

Konj

Veliki!
Veliku si slavu stekao!
-

Konj

odjednom

ma!

iak

zarie
da

se

tala zatresla. A od te
rijei rodio

2929

se

udan

pakao:

pomijeali

se

ljudski

konjski

glasovi

i
u

stravinom vrisku
(jedni su se drugih bojali),
u rzanju i jauku pogoenih
kopitom. Jurnuli momci
na juri u boksove i nasta
strana

vika

molbena:

Princ, primi! Lita, primit

2930

Bato, primi! Ziko, primi!

glasovima punim jadnog
ljudskog

oaja

kao

da

svaki nekog svoga sveca

zaziva.
Odjekuju udarci kopita u
drvene pregrade, a jadni
mladii
uklanjaju

odskakuju,

2931

se

udarcima,

podmiuju

uzviene ivotinje kruhom

i

eerom,

poneki,

smioniji,
smiruju ih (kriom) akom
meu

oi.

(akom

na

konjsku svetinju! - to se
teko
kanjava.)

2932

Ali nije bilo spomenuto

slavno ime Cezarovo. Nije
bio zamoljen da izvoli "primiti". Njegov konjuar
se nije javio. Nije jurnuo u
boks pod Cezarova
kopita.

Ostao

je

na

hodniku s "Krelom" koji je

jo

uvijek

lajao na

nepomirljivo

2933

arulju.
Na

ikovu

zapovijed

Melkior se nije maknuo.

Moda se i htio pokrenuti,
nije
elio prkositi, ali noge se
nisu htjele pomaknuti. Sav
njegov strah je u njih

2934

siao i one se usadile u

sigurnosti, lako udarajui
koMarinkovi Kiklop
ljenom u koljeno, jedna
drugu tjeei. Tada neki
mrak se pone sputati.
"Krelina" se sijalica stala
gasiti,

njegov

lave

2935

bivao

je

dalek,

dalek,

jedva
ujan, negdje iza gluhih
brda... "Ipak ju je uspio
ugasiti", pomisli sa slau
Melkior ronei u tminu...
Kia

pljuti

munje

po

sijevaju,

oima,
gromovi

ga biju u glavu... On se
pritajio

2936

lukavo

eka

da

nepogoda proe. Poelo

se ve i daniti, razabire
tuno sivilo:
oi mu gledaju u maglu;
uje udne glasove gore,
iznad svoje glave, plivaju
po
zraku

meko

apui,

njeno, obazrivo, aneli se

2937

dogovaraju.

Neka,

priekat e
ipak

dok

pomoli,

da

se

sunce

ga

ogrije

ne
i

osui od ove kie i nonog

uasa...
Ali kia pljusne ponovo... I
pljuske
njegovim
Ljudske

pljute

po

obrazima...

2938

rijei

tu

na

dohvatu...

Konji, konjunica.
Otvorio

je

oi.

Lica...

mnotvo udnih nosova...

"Krelina" sijalica gori gore
pod gredom... Prestao je
lajati...
- No, ta je, mazo, vidi li
me? - upita ga odozgo lice
ikovo, ogromno,

2939

okruglo,
naslikano

napuhano,
na

crvenom

balonu. - Eh, to nemamo

parfimerijskog
roda

oruja,

to

bi

bilo

neto za tebe, lutkice! Da

mirisnim

sapunima

rukuje, a
ne

ovim

konjskim

govnima - alio se grubo

2940

iak iznad Melkiora, a

ruke su mu jo
stajale
pljuskanje.

spremne

za

-ao

je,

mi

bebo, ta e, to ti je
vojska govno i mokraa. Muki
posao.
ustane?

Moe

li

da

2941

Melkior

se

pomakne.

Osjeti prljavu mokrinu oko

sebe i na sebi (polijevali
su me
iz konjskog pojila) i klone
natrag nemono. Leao je
na mokroj i smrdljivoj
slami, u blatu. Oko njega
mnotvo cokula u krugu, a
iz njih noge izrasle, vitke

2942

kao

stabla

bolesna,

uvijena u sivomaslinaste
povoje. A iznad njega lica,
radoznala, podsmjeljiva,
strana, nepoznata. Izdao
sam Cezara - i nekakav ga
osmijeh
usnama.

zakaklja

na

2943

- Dignite ga - zapovijedi
iak.

Izvedite

ga

napolje... ti i ti, nek se

prozrai...
Dan je svitao, siv i oajan.
Iz golih crnih grana neke
su strane ptice
graktale. U daljini grad se
budio, protezao, zijevao u
beznadno nebo mrmljajui

2944

zlovoljno.
Melkior

se

hladnoe:

strese
mokrina

od
oko

vrata, mokro na pleima,

na prsima,
na glavi, mokra ajkaa.
Mokro,

pomokreno

ivljenje.
Marinkovi Kiklop

2945

Pridravaju ga sa strane
dva regruta milosrdna.
-

Dobro

si

mangupe

to

izveo,

progovori

regrut lijevi. - Ani upala ti

plua sad
ne gine. To je mjesec dana
bolnice, a poslije najmanje
tri tjedna potede. A sa

2946

malo sree moda i otpust

kui s mrljom na pluima.
-

Nita

Mislim

nisam
da

izvodio.

sam

se

onesvijestio.
-

Misli,

onesvijestio

dakle
si

jesi

se...

smijao se lijevi. -Hajde,

brate,

2947

ne boj se, ne daju meni

masnu supu. U istom smo
govnu.
- Ima groznicu, trese se
- ree desni s nesebinom
nadom. -Sutra se javi u
ambulantu.
- Mokar sam, hladno mi je
- zacvokoe Melkior. - Zar

2948

se

ne

bih

mogao

jo

danas
javiti?
-

Za

Mora

danas
se

je

kasno.

javiti

odmah

poslije

ustajanja

naredniku u
eskadronu.
pogledavi

Zatim,
prema

2949

paviljonu u kome su se
upravo upalila
svijetla: - Vidi, u hotelu se
bude, pidamice ustaju.
- Sto su tamo, oficiri? upita Melkior naivno.
- Pidamice? Zlatni lanii
oko

vrata.

porod!
skidajui

Ministarski
ree

desni

2950

ajkau

podrugljivim

potovanjem.
braa

naeg

Mlijena
mladog

Velianstva doda apui u Melkiorovo

uho.
- Ovo je, mora se znati,
"uzorna

kola

surovosti

vojnikog ivota" - ree

2951

lijevi.

Oni

tamo

predstavljaju uzornost, a
mi

konjuari

surovost

kole. To e
ve

uti

na

"teorijskoj

obuci".
- A oni... ne iste konje?
- Tamo je obrnuto: konji
njih iste.

2952

Prekomandovali

su

momke iz puka da im
briu

stranjice

-ree

desni bez
humora. - Tatice izmislile
"auto-etu" da se djeca ne
bi dosaivala. Vozikaju
vojne

automobile

prijestolnici,

po

nedjelje

2953

provode

na

maminoj

hrani. Vraaju
se u kasarnu uglavnom u
ponedjeljak,

neki

ne

dolaze i po nekoliko dana,

ovisi o
tatinoj moi. Sada idu na
kakao u trpezariju.
-

kad

pone

rat,

otputovat e s mamama u

2954

vicarsku

na

lijeenje

proirenih
hilusa.

Ti

mora

krv

pljuvati, drakane, da bi
se

dokopao

bobice.

Ukoliko te
konji prije ne dokusure.
Melkior

uzdrhta

perspektiva.

od

Nita

pomoglo: ni post

tih
nije

2955

Marinkovi Kiklop
ni

bdijenje.

Ipak

gaje

epao Peharek! Otpremio

pedeset i est kilograma
ovog
jadnog

tijela

(aci

vojnici... kral i otadbina)

iku-dreseru u kraljevski
rezervat,
bodljikavom

ograen
icom.

2956

Zavlaio, otezao, proao

kroz preglede,
komisije - a jok! Tu se,
bato, spremaj da lijes krv i
gine! A Melkior dre u
predvorju smrti od studeni
i

straha

stotinu

jo

drugih neizreenih tuga.

Nije

2957

za

taj

ikov

"muki

posao"... konjska mokraa

i

blato...

izdaje

ga

mukost,
prokleti znak usklika pred
njegovim ivotom!
-

Ima

suhe

slame

iza

konjunice, zavucimo se
tamo do crne cikorije. (Ah,

2958

Cikorije

Hazdrabaloviu,

prijatelju krotki! uzdahne

Melkior.) Pa ti se trese,
drue!

Doi

odvukao

ovamo

ga

konjunice

lijevi
i

iza

naprosto

zakopao u slamu,
samo mu je lice ostavio
slobodno

da

moe

2959

gledati

raanje

ovog

divnog dana.
- Ti se mora svakako
izvui odavle - govorio je
desni ozbiljno zamatajui
cigaretu od praine to ju
je pokupio po depovima.
- Jako si slab, a jo nisi

2960

vidio ni pola nevolje. Zrak

e te otpiliti kad uzjai na
konja. Jesi li kada
jahao?
- Jesam. Na magarcu nasmijei

se

Melkior

slami: poeo je osjeati

toplinu.
- Pa da, tamo dolje kod
vas i nema konja. Ja sam

2961

sa

sela,

od

djetinjstva

jaim,
ali ovih se i ja bojim. To su
pokvarene ivotinje. A tebi
je dodijelio Cezara,
najgorega. Pazi, iak te
uzeo na nian. Izvuci se.
Tu e propasti.

2962

U trpezariji za dorukom
do njega je sjeo "Krele."
Ne po svojoj volji, ve po
nekom rasporedu, ali ini
se da je on to primio kao
sretnu okolnost, elio je
razgovarati s Melkiorom,
koji nije dodirnuo jela.

2963

- Nemoj se ljutiti - ree

"Krele"

gledajui

kriku

kruha ispred Melkiora

namazanu nekom crnom
marmeladom.

Ja

sam

ono tamo namjerno, zna.

Ti si ipak
vii

intelektualac,

profesor, je li? To se i vidi.

A meni je to, da ti kaem,

2964

zabavno. Uvijek sam volio

lajati, to jest, vau-vau pse imitirati. Mogu ih sve
uzbuniti koliko god ih ima
na dohvatu moga glasa.
Jednom

ti

pokazati,

nou,
vidjet e.
Marinkovi Kiklop
- Vjerujem ti, dragi...

2965

- Zovi me Krele. Mani,

neka se naviknu, to je
korisno.
- Sto je korisno?
- A to, da ti nalijepe neku
etiketu. "Krele" je isto to i
kreten, naziv od
milja. Jer ponos... to, da
budem ponosan? Ponosan
regrut, ma to kaete! A

2966

zato ne jede? Nee?

Mogu

lija?

Hvala

ti

ko

bratu. Da se s ponosom
naganjam sa
starom

droljom

Lizom

(mislim kobilom), a ona

mene kopitom moe ba
usred ponosa,

2967

ha? A jok! Radije lajem na

sijalicu!

Mljackao

je

slasno svjei kruh s crnom

marmeladom

govorio

povjerljivo,

otkrivajui

svoju tajnu. - Zna on daje

nitko i
nita. Ti misli da ne zna?
O-ho, iak ima sedam
fakulteta! Ali ja ih imam

2968

devet! Jesi li imao kada

zakrpljenu

zadnjicu...

naprosto

bez

ili

zakrpe,

rupu?
E, ja imam i tu visoku
kolu, a iak je nema,
njemu je vojska oblaila
akire.

2969

Ali on sada ima vlast, a ja

je nemam. Zato kad se on
izvoli rugati, treba samo
pogoditi

kojim

pravcem

eli da se krene. Njemu je

to

potrebno,

razumije?

to bi
on bio, na primjer, pored
tebe? Neki kukavni kukac.
Gnjida. Ti zna Pitagorin

2970

pouak, a on - da konj ima

etiri noge. Zato ga se
uvaj... jer on e te sa sve
etiri, da te avo odnese!
- Pa to sam mu ja skrivio?
-

snebiva

se

Melkior

dolazi mu da zaplae. Ja...

sam mu pokoran.

2971

- Pokoran, a usto misli... i

tako

dalje...

to

da

te

citiram, zna on to. Zato

te i pita kako se gasi
sijalica. Da bi ti unitio
misao. A u tebi se buni
dostojanstvo, ljudsko, je
li? Mani to. Insekti e prije
ili kasnije pojesti

2972

ovjeanstvo,
milijardu
vie

ima

ih

milijarda

puta

nas.

Ja

sve

ne

nego

gledam sa
tog

stajalita

uzbuuje

me

nae

privremeno dostojanstvo.
To preputam
velikanima.
arheolozi

nee

Budui
nai

ni

2973

traga od svega toga na

njihovim
kosturima.

Za

stotinu

godina, a moda i ranije,

pojavit e se na tritu
Hitlerove
lane.
plaati
jedan

kosti,

dakako

Amerikanci
teke

dolare

e
za

2974

Hitlerov
za

plombirani

dvije

zub,

Mussolinijeve

vlasi, mada nema nijedne

na
glavi. Sve su to jadne
gluposti, lopata i lopata, i
nita vie. Treba sada
ivjeti. Sauvati ive kosti
ispod

ikove

vlasti,

makar i lajui na elektriku.

2975

Ali ti, ini se, ima drugu

taktiku. Neka. uvaj ga
se. Cezar je, kau, ve
dvojicu

ubio.

Kad

ubije

treega, ucmekat e ga.

Kakva

satisfakcija

treega,
a!
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

za

2976

Pala je neka zapovijed u

trpezariji.

Svi

su

poustajali.
- Evo, pokret - ree Krele
gurnuvi
ustane.

Melkiora
-

Danas

da
dijele

izme i
opasae,
galanterija.
magazin.

kona
Idemo

2977

Krele ga je ekao vjerno

ispred magazina. Kad se
Melkior

pojavio,

nasmijeio se
skeptino.
- Nisam siguran da li je to
ba

dobro

ree

ogledavajui ga. -Ovako

pada uoi,
navlai panju.

2978

- A to? - pita Melkior

nepovjerljvo, ak i s nekim
strahom.
- Hajde, brate, svatko e
pitati: kakvo je to strailo?
A sada si se i izmama
kompletirao.
- Kako misli? - ne odaje
se Melkior.

2979

- A tako, sve je na tebi od

maloga

brata.

Osim

akira; njih kao da ti je

Falstaff

ostavio

naslijee.

ajkaa

uima,

desna

u
na
izma

-amac, a lijeva...
nauljat e te, proklinjat
e, vjeruj bratu. To je
strana stvar u vojsci kad

2980

gloe obua: moe se do

kosti izribati, vrlo vano,
napred mar, to nije
bolest. - Zae mu iza lea
i pljesne rukama: - A vidi
gdje mu je dragoner! A
kako e se ti opasati,
strani

ratnice?

prsima,

kao

Recamier, u

Pod

gospoa

2981

stilu empire? Ne valja ti

to, brate, upadljiv si.
- Pa ja nisam elio... brani se Melkior. - Uzeo
sam to su dali.
- Hajde, ne priaj bratu,
sam si uzeo - inzistira
Krele. - A ti misli da su
oni veslo sisali? Da ne
znaju

kako

se

prave

2982

straila za ptice? Pravi od

sebe
nakazu i misli zgadit e
im se i otjerat e te kui?
Krele hoda uz njega sitnim
koracima,

ali

kori

ga

oinski zrelo, iskusno, a u

nainu

ima

zainteresiranosti,

iskrene
ak

2983

zabrinutosti.

Pita

se

Melkior: to
je njemu stalo do mene?
nema ni dva sata da se
poznajemo? i ne vjeruje
mu,
uvlai se u sebe i uti.
- No da, ti se udi to
sam ti se nadovezao? A

2984

kad,

brate,

ne

mogu

gledati
toliku naivnost u pametna
ovjeka!
-

Otkud

ti...

nisam

ja

pametan...
-

Ne

cifraj

se,

jesi,

pametan si. Samo si neki

smetenjakovi
nadasve,

i...

2985

naivina. Gledam te ve
drugi

dan:

sjedi,

ne

jede, prezire. Od bijesa

ne
uzima

hranu...

ili

po

nekoj metodi... ali prezire

strahovito superiorno. To
je
iak

osjetio.

psi

osjeaju ovjeka koji ih ne

2986

voli,

ika

je

taj

instinkt
vrlo

razvijen,

da

zna.

Proitao te. uo si jutros

kod
ustajanja ono "lafe", neto
si sanjao, to li (Melkioru
se otkine uzdah, bolno,

2987

iz dubine, za Vivijanom, iz
"sna"...) - jo uzdie - a ja
odmah pomislio:
burazeru, uvaj se. I gle,
odmah u konjunici "Kako
se gasi sijalica?" I baca te
Cezaru, ubre jedno! Ja
sam

te

izvukao

iz

"sijalice", a nesvjestica ti
je moda

2988

i ivot spasila. On se i sam

boji Cezara, jasno da te
htio udesiti. Da zna s
kakvom te slau pljuskao
dok si leao bez svijesti,
kao

da

si

mu

majku

psovao.
Zamrzio te na prvi pogled.
I to, kani dalje izazivati
tim akirama i ajkaom

2989

na uima?
Krele

je

imao

pravo,

uviao je Melkior. Moda u

tog

momka

ima

doista

onog udnog
potenja koje nestrpljivo
trai ovjeka da bi mu
pruilo svoje prijateljske
ruke. Kad se pogledao u
staklo

na

vratima

kan-

2990

tine,

vidio

je

njima

doista
neobino
Prekjuer

strailo.
se

magazinu

oblaio

uzimajui

u
iz

hrpe smrdljivih
prnja,

bez

osobite

namjere, prvo to mu je
dolazilo
nehajno, do

pod

ruku,

2991

avola,

svejedno

to

stavlja na sebe, sve je

gadno ponienje i prljava
travestija.

Komadi

rastrganih

tjele-sa

sivomaslinasto-masnoprljavih,
natopljenih

znojem

mukom jadnih pokojnika.

Iz pokolja vojnog skladita

2992

izmrcvarene odjee izaao

je

Monstrum

(nekada

zvani Melkior) sastavljen

od
raznih dijelova tuih tijela,
te se i sam udio to hoda
na dvije noge kao
ovjek.
Mladi
potporunik,

intendantski
enskasto

2993

ljepukast

gizdelinski

udeen,
nasmijao

se

nehajno

nekako

gadljivo

Melkior

doao

kad

i
je

potpisati

revers i
upitao

ga

povrno:

zar

nema neto bolje tamo

unutra?

Melkior

odgovorio: nema

je

2994

uputio

mjesearskim

se

osjeajem

odsutnosti preko pustog

dvorita, kao
preko udnog svijeta koji
je

neka

okrutna

mata

izmislila.
Tu je sreo i oficira kome se
naklonio i rekao "dobar
dan", a ruke mu se

2995

izvjesile iz kratkih rukava.

Oficir,

ugojen

dobriina,

prasnuo u smijeh i
odzdravio

mu:

"I

tebi

dobar, mladiu. Novajlija,

a?

Alaj

si

elegantan,

brate!" i
ponovo prasnuo u smijeh.
Otac,

pomisli

Melkior

ganuto. Moda ima sina,

2996

ovakvog

mravog

klipana... Nije
znao

da

sjeajui

se
se

smjeka

sada

oca-

oficira...
- A ti se kanda smijulji javi se Krele s boka misli, lupam ja, a? Dobro,
kad nagrabusi, javi mi se.

2997

- Ma ne, oprosti, neeg

sam se sjetio... - Aon se
uzeo brinuti o
Marinkovi Kiklop
meni! pomisli Melkior, ali
prikrije osmijeh. - A to ne
bi ti nagrabusio? Sve o
meni brine... Moe iak
i tebe da "proita".

2998

- Mene... kn-kn - marine

on glavom uvjereno. - Ja
sam kod njega zaveden
kao
Krele, mene on i ne ita.
Nezanimljivo, tabula rasa.
Ali ti si knjiga,
primamljivo tivo, prilika
za afirmaciju: "profesore
ja zavitlavam".

2999

- Pa i ti si intelektualac,
studirao si...
- Tri semestra kemije, i to
onako... ne znam dokraja
ni ono ha dva... Ali to se
vrhunskih kola tie!... A
to

sam

Strana

imao

druga!

mangupina!

Dama s psiem

3000

seta po parku, odvezala

ga

da

se

ivotinjica

razgiba, zbog probavice.

Skakue
psi, zabavlja se, a moj
drug zateke, namami ga
u grm, pa u vreu... i
prodaje
ga u drugom dijelu grada.
To je ve bila postala i

3001

afera u novinama, moda

si i
itao.

Od

njega

sam

nauio lajati. Sve je znao

imitirati:

kretene,

ivotinje,
nepod-mazani

kota,

krevet, petrolejsku lampu

kad se gasi. Provodili smo
zimu u

3002

naputenom
Dunavu.

lepu

na

nas

led,

Oko

dua nam mrzne, a on

uzme imitirati
komarce

doarava

ljetne
ljeto,

bube,

bog

ga

ubio, ko to ga je i ubio, i
stvarno

biva

toplije,

nekako svijetlo, veselo ko

da je sunce pripeklo.

3003

Imitirao je ak i moljce
kako mu izjedaju "zimsku
garderobu".

Vidi

garderobu!
Imali smo jedan kouh od
nekog smrdljivog pra, uh
kuga jedna, ljudi su bjeali
pred nama, a nosio ga "po
deurstvu"

onaj

koji

je

3004

iao

da

nabavi

klopu.

"Klopa"
to ti je njupa, kako bi ti
rekao - hrana.
- Pa to ti je s drugom?
Nije vie iv?
- Vjerojatno nije. Poao na
deregliju

brodarima

na

slavu i nikada ga vie

nisam

3005

vidio. Nakresan upao u

Dunav, odnijela ga voda. Krele

je

govorio

ravnoduno,
kao o izgubljenoj stvari. Ali

ja

vjerujem

pobjegao

da

je

njima,

sakriven u
lepu.

Sjajno

(bariton)

je

eku

pjevao
pjesmu

3006

"Tee

voda,

tee"...

Pobjegao on
Dunavom

eku,

oslobodio se mene, bio

sam mu na teretu...
-1 ostao si sam u lepu?
- Preao sam u graanski
ivot. Uposlio se. Raznosio
novine i mlijeko. Poslije,

3007

smoking, asistent u baru.

Pomagao
maioniaru,

sam
nauio

trikove, skidao satove

s ruku i tako... radio na
svoju ruku, bez
Marinkovi Kiklop
dozvole i dospio u uzu.
"Tee voda, tee"... Bio
sam i biljeter u cirkusu i

3008

rezervni clown. Uskakao

sam kad je trebalo. Znao
sam

sav

program,

ali

mene su
uglavnom polijevali i tukli,
i to ozbiljno, bez trikova.
Ali to je nita.
Ljubav, ljubav je bila moja
katastrofa.

Primadona

3009

Mary, glavna akrobatkinja,

bez
maloga prsta, bogati, na
kojoj li ruci? vidi, vie se
ne sjeam, odgrizao joj
bijeli

medo.

Ona

misli,

kakva bunda! i miluje niz

dlaku, a njoj bunda cap!

3010

otfikari prsti. Ali to je

tako vjeto krila, da se,
vidi, ne mogu ni sjetiti
na

kojoj

li

ruci.

No

svejedno, desna ili lijeva,

nijedna me nije nikad
pomilovala, mada bih im
bio izljubio ja svih deset,
odnosno devet prstia.

3011

ono

maioniar...

u
je

baru,
li

mu

moda bilo ime Adam?

-pita Melkior tek
onako.
-

Otkud

ti

sad

Adam?

Bogami, stoj! jest, Adam!

Otkud zna? Zaista, Adam
mu je

3012

bilo ime, a imao je i neku

"Bramaputru"

kao

artistiki dodatak, neto...

ne
sjeam

se.

Pa

jasno,

Adam, zato su mu i zvali

enu Eva.
- A Eva bila isto iz cirkusa?
-

Blagajnica,

strano

lijepa, zato je direktor i

3013

postavio

da

prodaje

ulaznice.
Za njom i taj Adam doao
u cirkus. Padala je Eva kao
zrela dunja mirisna u
svaiji krevet. Obredao se
kod nje cijeli cirkus, sve
to je muko, do foke i
majmuna, pa doao i na
mene red. Zaboravio ja

3014

mog (vidi, mog!) anela

krilatog
Mary i udario tjerati stvar
s

Evom-blagajni-com.

Posumnjao

neto

"Bramaputra" u
moral

svoje

gospoe,

ukalo se to naveliko, svi

su

znali,

njega,

jasno,

osim

3015

kako to ve po pravilu
biva,

ona,

arcidrolja,

kako opet po pravilu biva,

"povjerila" muu kako ja
sve neto nastojim oko nje
i ne zna vie kako da se
brani, pa ve se o njoj i
govori kojeta, ako nije
uo,
Jasno,

uskoro

uti...

3016

gdje bi on mogao vjerovati

da bi ona onolika ljepota,
sa mnom, vidi, neuspjelim
sinom nepoznatog oca i
sluajne majke, kao da su
me

pravili

kanti

za

smee.
Dakle, ukratko, prebio on
mene (jadni ATMA, misli
Melkior) u tali te su se i

3017

konji na me saalili, a ona

u sav glas pjeva napolju,
valjda da se ne bi uli
moji jauci. Mislim, saznao
je sve i primam zasluenu
plau. Samo ne razumijem
zato ona pjeva? A kad je
prestao,

ona

uletjela

talu i kao udi se,

3018

predbacuje

toliku

odmazdu i moli milost za

mene i
Marinkovi Kiklop
kao neko oprotenje, jer
sam jo mlad i tako dalje.
On ponovo udri po meni, a
ja
se udim to i nju ne
udara.

No

nee

valjda

3019

preda

mnom,

nju

kasnije... Tu sam
i

ostao

leati,

premlaen

onako

njegovim

stranim

kostima

rukama. (Melkior se
sjeti

kako

puckaju.)

mu

prsti

ona

dola

uveer, dok je on izvodio

program,

3020

grli, ljubi me i hoe ondje

na slami da ono radimo.
Veli, netko mu je valjda
neto rekao, a on, budala,
odmah ubija, hajde, osveti
mu

se

odmah

tu

na

mjestu
zloina. A kako u onako
prebijen? No ona je bila

3021

takva prokletnica, da bih

to i
mrtav

mogao.

Ali

vie

manje to, nego on e tek

jauknuti!

Sutradan

sam

mu uoi
same

predstave

maioniarske

sve

rekvizite

temeljito pokvario, ali tako

da se

3022

nita

ranije

Promatrao

ne

sam

opazi.
njegovu

katastrofu iza zavjese: svi

su se
trikovi razotkrili, publika
se

valjala

od

smijeha,

mislila da je i to trik i da
na kraju dolazi nekakva
duhovita

poanta.

Ali,

3023

avola, poante nije bilo,

sve je
tako ilo do kraja, a na
kraju, kad je propast bila
potpuna, on se oajniki
uhvatio

za

glavu

(a

zviduk u publici moe

zamisliti) i dote-turavi do

3024

plianog zastora zaurlao

"gdje je, da ga ubijem!" Ja
sam, razumije se, ve bio
daleko. Ali otkud zna da
se zvao Adam?
- Tako... - ree Melkior
oklijevajui

poznavao

sam nekog kiromanta s

tim
imenom.

3025

- Visok koat? Oi kao da

mu je naslikao Picasso?
- Da, otprilike...
-

Znai,

preao

kiromantiju?

na
Babe

obrauje Adam, ha, ha. A

je li Eva s njim?
- Sam je - to jest, i nije
sasvim - dodaje gorko u
sebi Melkior i misli na

3026

Vivijanu.
- Svrio, znai, zemaljski
raj. - Javila se truba. - Evo
je, zove na obuku. Ne
smij

se

tamo,

preporuam.

toplo

ut

vana nauna otkria.

kola.

Klupe,

svakoj

etiri oiane glave. Krele

je naprijed, meu malima.

3027

Lijep i stasit porunik seta

meu

klupama.

Pustio

sablju da vano tandre

po
podu (druge vojne svrhe
ona ini se i nema) a gore
dugim

finim

prstima

prelijee
preko burnih valova vrste
tamne

kose,

ispituje

3028

stanje

uzburkanosti

oficirske
frizure. Znak nadmonosti
nad

oianim

glavama.

vrst

snage,

Jedna

starozavjetne,
misli Melkior, nad
Marinkovi Kiklop
oianim

Filistejima.

porunik

eljust

mie,

3029

govori.

to

govori,

ne

razumije
Melkior, ve gleda eljust
kako radi i fine prste kako
pleu na valovima. Potom
ree

Melkior:

eljuu

magareom jednu gomilu,

dvije

gomile,

magareom

eljuu

3030

pobi tisuu ljudi. eljuu

magareom pobi nas. I
zine Melkior od uda te
krasne
kose valovite i od one
snage u njoj.
- Sta zija ti ko idiot?
Slua li ti mene?
- Sluam.

3031

-... gospodine porunice,

mamlazu!
-

Sluam,

gospodine

porunice.
- E pa, deder, kai razvod
strae? Ustani!
Melkior stoji i ne govori o
razvodu
sebi)

strae,
kako

magareom

ve

(u

eljuu

3032

jednu,

dvije

gomile,

eljuu magareom pobi

tisuu...

ponavlja

prie

ratnike.
- Ne zna? A ti si novajlija?
Pa

potrudi

se,

sluaj

druge. Sjedni. Moda je

naslutio
osmijeh.

negdje

neki

3033

- A ti, nosati, ta se smije

ko luda na brano? Da se
javi na raport! Raz
stra'

ve

pita

udomaenim kraticama ti, Krele?

Krelu

izbaci

neka

silna

opruga i sav drui od

napete svoje spremnosti
ispali

3034

razvod strae kao rafal u

grudi

dumanske,

odluno,

vojniki.

Devet

fakulteta!
misli Melkior.
- A tebe ono iak nazva
Kreletom? Pa ti si bistar
mangup!
-

Ne

znam,

gospodine

porunice - raportira Krele

3035

otresito

pratim

predavanja.
- Dobro je, Krele.
- Starat u se! - izdire se
Krele propisno.
- No, ne deri se, nisi na
zanimanju. Sjedi.
- Razumijem! - Tek kad je
sjeo Krele je komandirao
svom tijelu "na mjestu

3036

voljno",

ali

zadrao

glavu

visoko,

je
sferi

porunikovoj: ne da se on
ukebati
u nepanji i nestaluku.
- Diplomacija... kojeta! Seta

meu

redovima

klupa krupan major-ratnik,

krivonogi
izmama.

jaha

Zvecka

3037

mamuzama. Zabacio ruke

na stranjicu, gurka
klupe koljenima, mii mi
se

puta,

govori

svadljivo: - Lai i mazi!

Veere,
rukovi,
ampanjac,
majoneze!

banketi,
torte,
Cilindrai!

Nabiguzice! Guzaju se

3038

po automobilima, po
Marinkovi Kiklop
loama, salonima, injoni,
lornjoni, lak i frak, zlato,
dijamanti, brilijanti,
buzoranti,

glumice,

balerine...

Otmjenost!

Protokol!

kurva, muka i

sve

sama

3039

enska!

ubre

do

ubreta! E, al ima jedno

vrijeme

kad

svrava

kurvin pir! Gotovo

je sa zezanjem za zelenim
stolom! Bjee svi u boju
mater, lornjoni i sifoni,
nabijaju se u mije rupe,
kukavika gamad! E, tada

3040

mi vojnici uzimamo stvar

u
svoje ruke i poinje - rat! I
nema tu vie pliz i pardon,
musje i madam, nego
raspali i oei, pa kom
opanci kom obojci! Dosta
ste

se

"diplomatskih

nakenjali

3041

nota", a sada, bogamu, da

mi zagruvamo, po naim
notama!
Major je prekinuo etanje,
poeo je rat. Prolo mu
psovako

svadljivo,

predratno
raspoloenje,
ponienju

gdje

je

podnosio

3042

kukaviko

diplomatsko

puzanje i
kurvinsko

prenemaganje.

Sada ovjek zna to je:

vojnik!

to

je.

Sve

rijeava
oi u oi, otvoreno, jasno,
pa tko koga!
Da, ali ne moe ratovati
kakva

god

budala.

3043

Odlunost

hrabrost,

jasno, bez toga

nema vojnika, ali to nije
sve. Potrebno je da ima
neto i u mozgu, a to je
vojna nauka. Zato si, eto,
tu, na obuci.
- Sluaj amo, vidi ga! Na
primjer,

orijentacija.

Odrezan si od jedinice ili,

3044

ako hoe, upuen si na

zadatak,

kako

se

orijentirati? Hajde, reci ti.

ta
si, profesor? Jesi? Hajde,
profesore.
-

Ja

majore,

se,

gospodine

orijentirati

suncu.
- Nema sunca, no je.

po

3045

- Onda po zvijezdama.
-

Ni

zvijezda

nema.

Oblano.
- Eh - sjetio se profesor pa po busoli!
- Vidi mudrijaa! Nema
busole, nita nema, osim
svoga mozga blesavog?
- Onda ne znam.

3046

- Jasno da ne zna. Zato si

tu da naui. Sluaj amo,
vidi ga! Tko je od vas sa
sela? Ha, mnogo seljaka,
dobro je. Hajde, moe ti,
seljo, da kae gradskoj
gospodi

kako

bi

se

orijentirao?
- Ja bih gospodine majore,
pitao.

3047

- Koga bi pitao? Boga oca?

- Seljaka.
Marinkovi Kiklop
-

seljak

bi

ti

se

namjestio tamo u noi da

ga ti pita?
- Naiao bi sluajno...
- Vidi, sluajno... A ti zna
maarski?

3048

Zato

maarski,

gospodine majore?
- Pa valjda smo dobri da
prebacimo

front

Maarsku. To bi, znai, bio

maarski
seljak!
- Istina, ne znam maarski
ni rijei. Da je njemaki,
ali maarski...

3049

- Jasno da ne zna! Tko

zna?
- Ja znam. Ja sam iz Sente.
- to zna?
- Maarski.
- uj ti, mazo majina unese mu se major u lice i
spusti glas, a to je znailo
neto strano - zezati se
hoe!

ta

raport?

Ne

3050

treba meni raport! Krv e

ti
propisati, da zna! Vidi,
maarski

on

zna!

Progovorit e ti meni i
turski, pa
se ali ocu Alahu i svecu
Muhamedu!

3051

Oprostite,

gospodine

majore, nisam htio... Ja

sam mislio...
- ut! - opali major u
njega ko iz pitolja. - On je
mislio... ta ti ima da
misli?

Kenjaj

ti

svoje

dubokoumne misli tamo

tvojim dilkoima u Senti! I
tako

3052

ste

svi

Dunava

vi

tamo
i

preko
Save

antidravna banda. Ovdje

ima da misli kako
ti ja kaem, jasno?
- Razumijem, gospodine
majore - promuca momak,
ali major ga za sada ne
uzima u
obzir.

3053

- Sluaj amo, vidi... Cut! U

umi

gdje

ne

vidi

ni

sunca ni mjeseca ni
zvijezda... a vidi onoga, on
bi busolu da mu dam, evo
ti buso-la!... orijentirat
e se... sluaj amo, vidi
ga!...

prema

mahovini.

Staje tu smijeno, vidi ga!

3054

(Jasno je da se nitko nije

smijao.) A zato prema
mahovini, zna li tko?
- Ja. - javio se Krele.
- Govori.
- Mahovina raste u sjeni
stabala, gdje ima vlage...
- Vrlo dobro - oduevljava
se major.

3055

- Starat u se! - izdere se

Krele.
- Ne staraj se, ve govori!
Marinkovi Kiklop
-... a sjena je, jasno, na
sjevernoj strani...
- Tako je, na sjevernoj
strani! Odlino!

3056

Starat

zaboravlja

se!

Krele

Ne
ni

"pravila slube".
-

E,

pa

sada

odredi

orijentaciju. Vidi, a onaj bi

pitao neprijateljskoga
seljaka. Zajahao jea.
-

Kad

znadem

sjever,

okrenem se njemu, to jest

3057

tamo

gdje

raste

mahovina: za
leima

mi

je

jug,

na

desnoj ruci istok, a na

lijevoj zapad.
- Tako je! Odlino!
- Starat u se!
- Tko li te nazva "idiotom",
majku li mu blesavu?

3058

"Kreletom",

gospodine

majore - popravlja Krele,

stidljivo i skromno. - Ali to
je bilo onako, od ale...
- Nema tu ale! Nije ovo
cirkus, bogamu! A onaj e
mi iak dopasti aka!
-

Ja

nisam

gospodine majore...

rekao,

3059

- Cut! Znam ja, to su

njegovi

marifetluci!

Najbolje mi momke zeza,

taj
prikazanski zupar! A ti si
znao

tu

orijentaciju

po

mahovini, to nisi odmah

kazao!

3060

Nisam

gospodine

se

sjetio,

majore,

dok

niste vi spomenuli.
- Dobro, sjedni.
-

Starat

poputa

se!

Krele,

ne

sjeda

istie svoje zadovoljstvo.

I major je vrlo zadovoljan.
Vie, psuje, ali s oinskim
smijekom, ak im sada

3061

govori i "djeco", "sluaj

amo, djeco, vidi ga!" A za
sve to zasluan je Krele:
stvorio

obiteljsku

atmosferu ni iz ega, iz
ake mahovine moglo bi
se rei.
- Sluaj amo, djeco, vidi
ga! Pazi kad ti kaem,

3062

zabuantski maku! Evo,

ponovi
orijentaciju po mahovini,
hajdeee... ti! - iznenada
pogodi prstom dugonju u
posljednjoj klupi. Dugonja
se prene, skoi i ree sve
o sjeni, vlazi, sjeverjug,
istok-zapad...

svi

znali. I Melkior je znao.

su

3063

- Vrlo dobro, momci! klikne

major

oduevljenju.
- Star' emo se! - ruknu
momci
poasti

kao

grom.

oianih

Uz

glava

prolazi
major kroz redove klupa i
izlazi na triumfalna
Marinkovi Kiklop

3064

vrata: uz takve momke ne

boji se on nikakva tamo
Hitlerova

brka

ni

Mussolinijeve
obrijane glave!
A Melkior se zanese u
pitome misli: eto, kako bi
se moglo ivjeti u miru i
meusobnom
potovanju...

Kad

bismo

3065

kao Krele... Ali otkuda on

zna gdje raste
mahovina?
- Eh, otkuda? Rekoh ti, tu
je

devet

fakulteta!

odgovara hva-lisavo Krele

u
trpezariji

za

rukom

lupka se po elu. - Ti zna

3066

kad je umro Luther, a ja

ne
znam. Obrisi se sa svim
tim

tvojim

Schopenhauerima! Ovdje,
kako vidi, vrijedi
mahovina!
Krele
ruak.

jedui

govorio

je

Melkiorov

3067

Vjetina ivljenja. Melkior

je osjeao svoje ulovljeno
bie, lieno moi
snalaenja,

izloeno

Polifemu-ljudoderu,
nemono. 0, Gospode (a
to me zove,
ree

Gospod,

kad

ne

vjeruje u mene?), morat

3068

se

predati.

Ne

preostaje mi nego
da

se

predam

kiklopa-ljudodera,

ruke
pa

neka bude to bude. Tu je

pedeset i
sedam mladia i jo na
tisue mladia i jo na
milijune mladia ulovljeno
u

3069

spilju visoku, zastrtu svu

lovorikom,
kiklop

Polifem-

golem

podigao

kamen i
tako

visoki

kamen

na

vrata navalio spilji... i svi

unutra ekaju krotko ko
janjad

sudbinu

koju

im

dosudi Gospod. I to se ti
posebno brine za svoje

3070

krljavo tijelo? Polifem ne

voli glodati kosti. Moda i
nikako nee doi u
obzir za njegov kiklopski
obrok?

Moda,

moda...

Moda je gore nego "sutra

te
jo pojest nee". Gospode,
ja neu moda, daj mi

3071

izvjesnost: ili me spasi ili

me
uniti

odmah!

pod

Cezarova

Baci

me

mona

kopita neka me zgaze u

slavi jednoga
asa! Spasi me od ika,
od straha, od srama, od
lajanja na arulju!

3072

Strah

produbljuje

ivot,

rekao je netko u slavu

Opreznosti, ali Krelina
jednostavna vjetina inila
je

smijenim

Melkiorovo

ubogo lukavstvo. Kako je

Krele

na

prvi

pogled

odgonetnuo njegov "tajni

mehanizam"!
otprve proitao

Odmah

3073

ocijenio

kao

naivno...

ismijao. Poet e grijeiti

pred iskusnim oima
eksperta, zaplest e se u
detalje
cjelinu,

zaboraviti

skrivajui

nokte

pokazat
e glavu. Pribojavao se
Kreline

pronicljivosti

3074

toga, do avola, to se
njime
on toliko bavi!
Odluio se na neprijaznu
utnju,

plaanje

prijateljske brige u kruhu i

mesu.
Marinkovi Kiklop
- Dobro, kad nikako ba
nee:

kusa

Krele

iz

3075

Melkiorova jedva dirnuta

tanjura,
ali svejednako savjesno i
prijateljski misli: - Samo,
kani li ti sve dane ovako
ovdje jadno umirati? Pa
kakva

ti

je

razlika

na

koncu konaca: ovako ili...

onakol

3076

Bojim se da se ti bavi
nekim aavim raunom,
sve ti izlazi na "minus", a
to
znai lopata i lopata dvije lopate.
No Melkior ga vie nije
htio sluati! Tu je logiku
ve
koli.

sluao

ATMINOJ

3077

Odvie se stranih istina

krilo

takvom

rasuivanju. On okrene jo
jednu svoju
uzaludnu

no

pod

sivomaslinastim
pokrivaem s kraljevskim
trobojnim rubom

3078

brojei s nadom udarce

uurbanog bila. S mukom
je gutao slinu u isuenu
drijelu: pojavila se bol
kao eljkovano obeanje.
Angina, rije topla, ak
vrua, medicinska, iznad
konjunice, Cezara i ika,
mona da obori njegovo

3079

napeto vertikalno stanje u

bolesniku
nemo,

oputenu
bijelu

sliku

aputanja i
obvezatnog mira. A sutra i
temperatura...

za

"ljekarsku", u vojnom... to
se tako
kae.

3080

Sutra,

za

"ljekarsku"

nita.

Grlo

bezbolno,

svjee
puls

tucka

stidljivo i
skromno, gotovo neujno,
a elo blijedo, izgladnjelo,
hladno. Eto, drago
zdravlje!
njegova

ivotinja

ve

se

glupavo

3081

veseli

cikoriji

crnoj

marmeladi
na svjeem, jo toplom
crnom kruhu.
E,

nee,

prodrljiva

zvijeri! A Tijelo jadno kao

izgladnjelo pae alosno
zacvili
skljoka

zamalo
na

se

ne

blatnu

3082

neprijaznu

zemlju

od

iznemoglosti. (A
to sam mu i dao svih
ovih dana? Od toga bi i
muha

uginula,

lojalno

prizna
Melkior, ali naglas uzme
da ga didaktiki kori): Eto,
uzmi tijela isposnika i

3083

raznih

pustinjaka,

eremita, kako ih jo zovu,

vr

vode

kora

tvrda

kruha, to im
je sva hrana za etrdeset
dana, pa to? - suha su a
vrsta i zdrava, izdrljiva
za svaku klimu, zimu i
vruinu,

svoga

3084

Gospodara

putaju

na

miru, ne sanjaju
Enke

sline

svinjske

svirke, svirac za pas dok

Gospodar misli i kultivira
duu. A ti e meni (a,
bogami, i sebi!) iskopati
grob sa svojim "dero bih,
dero", deronjo, Sancho,
ponore,

gladi,

niska

3085

prizemaljska

spravo

glupog
pantagnielskog
Sjeti

se

ivota!

samo

brodolomaca!

naih

Za

tebe

sam i izmislio
tu

pedagoku

"Telemahijadu" (iako nisi

nikakav

vojvoda

burgundski ve jedno

3086

prodrljivo crijevo) da ti
pokaem kamo vodi tvoje
glupo geslo u se... Eto,
vidi, vodi u neko drugo
crijevo, i sve je to tamo
kod vas, avo da
Marinkovi Kiklop
vas nosi - crijevo kroz
crijevo... i tako bez kraja,
prokleti prodrljivci! Kad

3087

su me ve ovako fatalno
posadili

na

tebe

da

nesjaivo jaem na tvojoj

uspravljenoj
grbai

(o

zajahao

neudobnoj
zato

nisam

kornjau!)

budi

makar mudar
kao

magare,

oprezno

koraaj po ovom naem

3088

ivotu, ne hitaj i ne srljaj,

nita
nije

vrijedno

prevelike

urbe, gledaj da to dulje

traje

nae

putovanje,

nigdje
te

ne

Zemlja.
Obeana

eka
Na

Obeana
kraju

Jama,

emo se skotrljati

je
nju

3089

skupa, ti i ja, ti i ja... -Ej,

ti!
- Ja! - jeknu Melkior kao
iznenaena daljina.
- ta trai tu?
-

Za

"ljekarsku",

gospodine narednice. Ali

tu na vratima pie "ne
kucaj" i "ne

3090

ulazi

bez

poziva",

pa

ekam, ne znam kako se

ulazi.
-

Ui.

narednik

utljiv
(u

srdit

eskadronu)

sjedne za stol, umoi u

tintarnicu zaralo pero i
dri

ga

spremno

iznad

etvrtine papira. eka,

3091

rastreseno zagledan kroz

prozor. - No, govori!
-

to,

gospodine

narednice?
-

Ime,

ime

oca

ti,

prezime...

Tako.

Godina

roenja?

Selo?

Srez?

Banovina? - i
preda Melkioru papir. A
Melkior

jo

eka,

stoji

3092

ispred stola, valjda to jo

nije
sve,

ovako,

spremno,

bez

brzo
vike

i
i

psovke...
- No, ta je? - izdere se
narednik. - Hoe li da te
ja pregledam?

3093

- Ra-razumijem - zatrepta
Melkior i zaeli od sree
da zalupi petama, kako je
vidio u filmu da vojnici tim
udarcima
pretpostavljene,

aste
ali

promai i izme
se

odazovu

besmisleno.

suho,

3094

- Hajde, hajde - pokuaj

ipak

izmami

tanak

osmijeh zadovoljstva oko

narednikovih strogih (ali
pravednih!) usana. To u
meni ve djeluje Krele,
misli
Melkior o lupanju petama
izlazei

iz

kancelarije.

eskadronske

3095

ambulanti

vrua
sva

zaudaraju

razgoliena
pod

tijela,

temperaturom,

oznojena,
crvena. Vojnik, sanitetski,
Melkioru dade toplomjer
zakrpljen flasterom i
objasni

mu

da

se

to

utakne pod pazuh. Sada

3096

bi ga trebalo kvrcnuti po
glavi
(mislim, toplomjer) da se
iva popne iznad trideset i
sedam, ali kako? na glavi
mu je rupa ispod flastera.
Ipak, on odapne kaiprst
sa palca i kvrc, kvrc, kvrc
i kvrc, tri jaka jedan slabi
kvrc,

3097

'^-^ssssiflBBPi
Marinkovi Kiklop
onda

obazrivo

pogleda

rezultat: trideset i sedam tri. Je li to dovoljno

pouzdana nit koju moe
slijediti jedan Izgubljeni?...
Mladi ambulantni doktor
smatrao ju je pouzdanom.

3098

Sasluao

je

paljivo

Melkiorova
plua i srce i s prijaznim
zadovoljstvom
da

nije

ustanovio

uo

nita

krio

svoje

zanimljivo.
Ali

nije

zabrinutosti
naglaene
Melkiorova

zbog

tako

prisutnosti

3099

kostura: pa to je sama
kost i koa, nema na tebi,
brate, ni mrvice mesa.
Palanim noktom povue
mu

preko

polukruga;

prsiju

dva

nokat

je

ostavljao crven
trag

za

sobom.

Jasno!

-klimne doktor, neto mu

3100

se slagalo sto posto. - Evo,

za
specijalni pregled
- a zatim privatno, kao
mlaem bratu: - ti mora
jesti, mnogo mora jesti.
Opasno si mrav. - Svrio
je pregled.

3101

Opasnost, znai, vreba iz

kostiju. Melkior se veselio
brizi vojne medicine:
njezino

je

da

kostur

prekrije
zdravim

otadbinskim mesom, da
razveseli kralja
vojskom pred kojom se i
sama otadbina trese.

3102

- Jesi li za "specijalni"? doeka ga narednik pred

ambulantom.
-

Hajde,

po-stroj

otkomandira

s'!

sedmorici

bolesnih u dvoritu. - Na
parove
ra-zbroj s'!

3103

- Prvi, drugi, prvi, drugi... razbrojavaju

se

mlitavo

garnizonski otpaci.
-

dvojne

deee-sno!
odazovu

redove

se

na

ljak-ljak,
izme

pokorno. - A jel'
ti, novajlijo, kako si se to
opasao? Nisi ispravan!

3104

Pa da, rekao je Krele! misli

Melkior...

napravio

zaueno lice prema

naredniku.
- Opasa iznad dragonera,
razumije!
-

Razumijem

kae

Melkior i podie opasa, a

dragoner mu nasred lea.
- Nee li

3105

biti

ovako

gospodine

previsoko,
narednice,

preko prsiju?
- Neka! - drekne narednik.
- Vidi, prigovara! A sav si
jedno strailo! Tko te
posla u vojsku, majku li
mu

oravu!

Hajd

zaelje, da te ne gledam!

3106

Melkior

se

premjesti

zaelje, da ga narednik ne
gleda, opasa preko prsiju
(iznad dragonera!), sad je
ispravan.

Napred

mar,

pravac kapija!
To je grad. Melkior je kao
gradski pas njuio ulice:
sada bi
Marinkovi Kiklop

3107

potrao
prolunjao,

do

ugla,

zaustavio

pregledao

se,

polijepljene

plakate, moda
ak i podigao nogu... od
veselja.

Atamo

konjunici sad je Cezar

posluen. I to
je
znati

jedno
da

zadovoljstvo:
je

Cezar

za

3108

danas... posluen. 0, dini

Cezare,
ja

koraam

po

gradu!

Mariram sredinom ulice

(u

zaelju,

zbog

narednika) gdje
tvoja manje sretna braa
vuku strane terete; tuku
ih i psuju pijani koijai,

3109

sapi su im oznojene, a oi
uplaeno tune, ali radije
bih bio na njihovu, nego
na tvom mjestu. Od ovih
nijedan nije za spomenik,
a spomenik - to je mrtav
konj...
Neki prolaznici zastali na
uglu pa gledaju vojnike i
smiju se. Prstom pokazuje

3110

jedan na njega, Melkiora, i

svi se ve ponovo smiju.
Narednik

usporio

korak,

spustio se do zaelja, pa
cijedi

kroz

zube

ne

gledajui
ga,

njega,

Melkiora:

Bruka me, boga ti tvoga,

da mi obraz otpada! Uh,
sada

3111

bih te tu ubio, ubre jedno

antidravno!
Kako

ree

Krele,

misli

Melkior. Sada vie nema

povratka

pod

ikovo

otkrilje:
narednik mu je ulio svu
potrebnu snagu. Specijalni
pregled
ljubazne

ve

mu

alje

3112

osmijehe: tu je, eto, valjda

bolnica, ti crveni krievi...
sve bijelo i mala
neka bolest. I sva je slika
sada

skromnija:

nije

potrebna terasa u Davosu

ni
gleeri ni banalna lektira.
Ni zlatokosa (Vivijana) ak
nije sada potrebna. Samo

3113

pod

taj

kria

da

glavu,

znak

crvenoga

sklonim
van

svoju

dohvata

ikova i
Cezarova svijeta.
- Ovamo, ti - izdire se
narednik kad su uli u
bolniko
ekaj. -

dvorite.

Tu

3114

Melkior je ekao. Ostali

znali su i sami gdje da
ponesu svoje bolesti. Ali
njemu
su zaviali, rekli su mu:
zdravo, ti e ostati.
Narednik se vratio: - Tu
ui. Zborno mjesto kod
kantine, vidi, tamo.
- Vidim - ree Melkior.

3115

- Vidi ti vraju mater!

Najbolje

da

ovdje

odapne! - iskesi se pasji

narednik.
- Da vojska odahne od
takvih

udalji

se

pripaljujui cigaretu.
Doista,
Doeka

sve
ga

bijelo...
bijela

3116

bolniarka, mlada, bijele

ruke do lakata,
bokovi, smijei se prijazno
upisujui Melkiora u veliku
knjigu. Ovako se valjda
u

raj

ulazi,

nebeska

sekretarica...
-

Tresi?

smjeka

se

sekretarica nad knjigom. Moda smo roaci? Ja sam

3117

Tresi-Pavii,

pjesnik

je

moj stric.
Marinkovi Kiklop
- No ja sam samo Tresi nasmijei
Melkior,

se
a

zatrepta od
zahvalnosti.

skromno
srce

mu

3118

- Ali strica znate? - Digla

rajsku

glavu

gleda

lijepim oima. -Hou rei,

itali ste ga?
Melkior

joj

nekoliko

odrecitira
patetinih

pjesnikovih stihova.
- Ah - zadivila se. - Recite,
i vi ste odozdo?

3119

- Nisam. - Nije joj htio

pruiti

to

malo

zadovoljstvo. - Ja sam... ali

prekine ga zvonce, major
ju je zvao.
- Oprostite. - Ona ue na
bijela vrata i zaas se
vrati: -Gospodin e vas

3120

major odmah primiti. Evo

ovdje uite i svucite se do
pasa, onda uite na ona
druga vrata. Ne bojte se,
major je vrlo dobar ovjek
- apne mu jo u
povjerenju,

kao

dragu

tajnu.
"Vrlo
Svlaio

dobar
se

ovjek"...
mranom

3121

sobiku

zasienom

smradom
isparavanja

oznojenih

tijela. Ona je zaljubljena u

njega. To se zna, doktori i
bolniarke... a unutra je
sigurno i divan... "Dobar
ovjek"... Gol do pasa,

3122

dopola oguljena banana,

bijela... ne, osuena riba u
irokim akirama, lice iz
crtanog
izmama...

filma

Zagrli

svoju

mravost s djevianskim
stidom. Glumice
i

reiseri,hori-zontalna

zanimanja... onda uite na

ona druga vrata. Ue.

3123

"Vrlo dobar ovjek", visok,

ravan, na sljepooicama
prosijed... one vole takve
intelektualce.

Sporom

umornom gestom ree mu

da

prie.

On

osjeti

potovanje,
nakloni

se

golom

polovicom tijela. Major se

3124

prijazno

osmjehne

oinski poloi
ruke na njegova iljasta
ramena. Melkior se poboja
da mu se ne zgadi to
tijelo...
- Okrenite se - ree major
tonom kao da ga moli.
Oho, tu se ak govori i vi!
Bio

3125

bi mu poljubio ruku na
svom ramenu!
- Diite. Duboko. Kaljite.
Diite ubrzano. Jo bre. Melkior dahe kao pseto,
brzo,
nepristojno.

smijeno,
Gleda

bijeli

divan... i to dahtanje... tu
oni,

3126

pjesnikova sinovica i... ali

nije

vjerovao

to.

Stvarao, dobar ovjek.

-

Sad

legnite

ovdje.

Melkior se skanjivao: na
taj bijeli divan... bojao se
oskvrnua.

Ona

slika:

njihova ljubav... mislio je

kao romantini vitez. Pa
ako

3127

se

uistinu

vole...

No

leite, to je isto - zamoli

ga major. On legne na
isto, hladno platno i (u
sebi)

zamoli

za

oprotenje.
Marinkovi Kiklop
Major je kuckao po njemu,
oslukivao,

traio

skrivenog neprijatelja.

3128

Nita.

na

rentgenu

nita.
- Nita - ree major s
osmijehom

skrivenog

zadovoljstva.

-Teka

astenija. Ali
ostat ete ovdje, valja da
se

oporavite

ispisujui
rijei u

govori

enigmatske

3129

formular vojne medicine.

Zatim

pritisne

gumb

elektrinog zvonca.
to

znai

"ostat

ete

ovdje", a tamo ekaju na

mene Cezar, narednik i
iak! Kao
da e me tu neko sunce
bolje ogrijati pod nebom
njihove ljubavi i velike

3130

dobrote? A znate li to
znai

jednom

Cezaru

ovakva

vojnika?

oduzeti

Centurion
iak jako e se zabrinuti
gdje sam. Pa major "po
mahovini"...

sluaj

amo,

vidi
ga... Ugo bi od toga ve
napravio

toku

svoga

3131

programa.

Sada

on

jo

spava,
hulja! Svi oni jo spavaju,
hulje! Rano je. Lako njima.
A Ugo (natekla mu jetra)
jo

nije

Gospodin

dobio
Kalisto

poziv?
ima,

znai, nekih jaih veza, jer

u ovo

3132

ratno

vrijeme

Peharek

tako lako ne zaboravlja,

ai-vojnii,

jok!

pred

Kraljem
svi smo jednaki i goli.
Sad e ona ui, a on
ovako

jadan

gol

iz

akira viri...
-

Izvolite,

majore?

gospodine
ue

ona,

3133

sinovica draga, a sva uti

od bjeline.
Ostala je nepomina kod
vrata i pobono eka da
joj major dade znak da
prie.
Znai, to je tako meu
njima, slubeno? Melkioru
laknu. Na prsima muki

3134

prekriio

ruke

kao

goli

ratnik u atoru poglavice.

- Momka emo zadrati
ovdje

ree

major

skidajui stetoskop s uiju.

- Uputite
ga,

sestro,

odjeljenje,

gore

soba

na

sedam.

Tako. - Major ustane od

stola i lako

3135

lupnu

Melkiora

po

ramenu. To je bio pozdrav.

-

Hvala,

doktore

gospodine
povlai

se

Melkior leimice, a ono

ue hlaa
stegnuto
struka
ponizne

oko

rascvalo

tankog
se

od

zahvalnosti.

Zadnjicu upravio

3136

krivo i na kriva vrata, pa

ga Ona prstom usmjeruje,
tamo, tamo gdje ste se
svukli, tamo se obucite,
onda

doite

meni,

smjekaju se njih oboje,

uhvatio
je jedan njihov streloviti
pogled,
"poslije".

dogovor

za

3137

Oblaio

se

jadom

ismijana mukarca. Ali kad

je sa injelom preko ruke
ponovo
uao

dvore"

njene

osjeao

putnik u
Marinkovi Kiklop

"bijele
se

kao

3138

turistikom

birou

ispred

stjuardese kojoj je, pored

sveg skrivenog prezira,
najsvetija dunost da mu
se najljubaznije smijei i
da

pri

tom

umjereno

pokazuje
zube. Ona e ga sada
odvesti u njegovu kabinu,

3139

ovdje

vam

je

kupatilo,

tamo WC, a
ovdje pozvonite ako vam
to

ustreba...

transatlantik e zaploviti
po lakim
valovima u novi svijetli
svijet

gdje

ne

ljudoderski
Polifemakiklopa,

dopire
zadah

3140

jednookoga gada.
- Dobar je major, zar ne? ree ona hvalisavo kao da
po neemu on pripada
njoj. Melkior prebaci injel
preko

druge

nerskom
nestrpljenja i

ruke

ruti-

gestom

3141

nasmijei se kao ovjek

koji

je

razumije.

Ona

pocrveni.
-

Da,

utljiv

dostojanstven

ovjek

i
-

ree on da bi je jae
zbunio i natjerao
na
povjeravanje.
Nepristupaan.

eventualno
-

3142

- On je prije svega lijenik.

- Crvenilo je jenjavalo na
njenome licu, ali
zadrhtae joj bijele ruke,
zautae papiri u njima. Bolestan vojnik za njega
je

pacijent

lijeiti...

kojeg

treba

3143

-... i poslati natrag Cezaru

kad

se

izlijei.

Cezaru

Cezarovo... -nasmije se
suho Melkior.
- Kojem Cezaru? - pogleda
ga ona zaueno; papire
je odloila na stol.
-

To

daroviti

je

jedan,
konj,

kau,

tamo,

3144

vojarni - Melkior je govorio

s
potrebnim

respektom.

Dva je sina nekih jadnih

majki ve poslao u Had, k
Aidu... ovako bi o tome
pisao stihove va stric.
Sad se eka da i treeg
momka

3145

obori, da bi na vlastitoj
glavi iskusio smrtni malj...
Ona se smijala pokazujui
naveliko svoje bijele zube.
- A-ha, to vas je natjeralo
k nama! - Ponudi ga iz
limene kutijice
gumastozelenim
bombonima "Eucalvptus":

3146

Uzmite,

neu

vas

otrovati. Raskuuju
grlo,

dobri

su

za

ovo

gripozno jesenje vrijeme.

Ah, kakvi ste vi mukarci!
Junaci, a bojite se konja!
- A vi se ene ne bojite
konja, ne bojite se ak ni
lava, ali se mia bojite i,

3147

ha-ha-ha,

bojite

se

ohara. A poznato je da je
ohar opasniji od lava... Ni
muha
se ne boji krokodila, ali
pauka

se

boji.

To

je

instinkt koji, kau, nikada

ne

3148

vara. A opet va strani

neprijatelj mi zna da je
maka mnogo strasnija od
lava... i tako idu ti krugovi
straha i saMarinkovi Kiklop
pinju sve to ivi i to se
na neki nain mie. Jeste
li kada dotaknuli prstom

3149

nekog malog kukca to

mili po prozorskom staklu?
On odmah pada mrtav,
zar ne,
sav nekako isuen i upalj.
Jest,

to

je

on

mrtav!

Simulira, mali lukavac.

Misli:

ovako

ja

biti

neinteresantan, pa e me

3150

se

proi

ti

zlotvori.

Mudrac, a
tako sitan! ak ni mozga
nema.
Ona

je

sad

zamiljeno

sisala "Eucalvptuse": kod

tih se "misli" valjda mora
biti
ozbiljan. Melkior je svoj
bombon

ve

odavno

3151

progutao, smetao mu je
dok je
govorio.

Ona

raskuuje

dah za poljupce. Moda

ima zadah od istrunulih
krajnika
ili od jutarnjega praznog
eluca,
major"...

"gospodin
Ali

nezahvalnost!

to

je

3152

- sjeti se i zastidi u sebi.

Zar mi nisu oni oboje?...
Da sam ovjek,
blagoslovio

bih

njinu

ljubav, nastavio se aliti s

ogorenim stidom.
- Moda ste i pjesnik - ree
ona

pogleda.

bojaljivo

ga

3153

- Nisam. Nemam talenta.

Odvie

pjesama

znam

napamet, pa sve to bih

pokuao
bilo bi nalik na neku od tih
pjesama. Ali to ne znai
da nemam prava bojati se
konja. Ba naprotiv. Byron,
jedan od najveih, bio je

3154

dobar jaha moda zato

to
je bio hrom. Ali on bi
radije bio iao pjeice, bio
je prekrasan mukarac.
Ona

pogleda

radoznalo,

ali elektrino zvonce ugasi

njen pogled: major ju je
zvao.

3155

- Evo, s ovim se prijavite

na odjel - na brzinu mu
preda nekakve papire. Nastavit emo razgovor,
sad emo se viati. -1
nestane

ona

iza

bijelih

vrata.
Otila na divan... mislim,
na

razgovor,

po

turski,

popravi on rijei, ali misao

3156

osta

puna

gorkih

ljubomornih sumnji. "Sad

emo se viati"... no, pa
to je prvi
susret, i zatim (sjeti se)
zbogom, Vivijana!
Izae radosno da potrai
odjel. No gdje je to? Upita
vojnika u bijelom, vojna

3157

medicina, gdje da se s tim

papirima javi.
- Tu ti pie iznad nosa ree bijeli vojnik. Ovakvi
su oni to ratuju po
snijegu, na skijama, Rusi.
Izmie im tlo pod nogama
a pucaju, strani mangupi.

3158

Proita

jo

jednom

to

pie "iznad nosa" na crnoj

tabli pored ulaza:
TUBERKULOZNO
ODJELJENJE. uta slova na
crnoj podlozi -pogrebniko
drutvo.
Servus!
Marinkovi Kiklop
i

3159

Lijepa podvala! - ape

razoarano

vraajui

se

prema ambulanti. Radije i

Cezar
i iak nego one Kochove
bakterije! Crtao ih je na
ploi profesor higijene,
tapii,
mnotvo

milijunsko
sitnih

gadova.

3160

Ona i "vrlo dobar ovjek"

namjestili
klopku:

izmeu

Cezaro-

ika i Kochovih bacila biraj. Sad se tamo smiju.

"Sad
emo se viati"...
U ekaonici nije bilo nje.
Odanle se nita nije ulo.
Osluhne paljivije,

3161

prisloni

uho

na

bijela

vrata. Nita. uvaju se. A

divan, vjeran, ponizan,
stisnuo
grob.

zube,
Sigurno

zakljuano.

On

uti
je

kao
to

pritisne

kvaku.
Vrata se otvore usluno izvolite.

Glava

mu

inerciji uleti u sobu.

po

3162

- Izvolite? - Major sjedi za

stolom,

potpisuje,

ona

ministrira sa suilom u
ruci, gnjei potpise.
- Neto nije u redu? zastane

ona

iznad

potpisa.
-

Tamo

TUBERKULOZNO

pie

3163

ODJELJENJE

izgovori

glava plaho tamo unutra.

- Pa to onda? - ree
major.

Oboje

se

nasmijae.

- To vas je

uplailo?
-

Ja

bih

radije

onda

natrag... - govori glava

glupavo. - Oprostite - i
htjede se

3164

povui - smetam.
- ekajte. - Major ustane,
povue ga za rame, uvue
u sobu cijelog Melkiora. Previe ste slab, morate
ostati. Ne bojte se to
tamo pie... pozitivni
bolesnici su posebno, oni
ba

tuberkulozni.

Soba

3165

sedam je ista, udobna,

svega
pet kreveta, intelektualci,
zabuanti - nasmijei se
major - tako, goljavi, na
reimu pojaane ishrane,
veseli momci, nee vam
biti dosadno. - Hrabri ga
major

3166

tape

Melkior

po

ramenu,

osjea

crveni...

kako

zbog

a
se

onog

sumnjienja:
klopka...

zbog

nje,

pjesnikove sinovice. Ugo

bi sada kleknuo i poljubio
zemlju
po

kojoj

blagoslovljena

koraa,
ti

svaka

3167

stopa, dobri ovjee!... Oi

mu se
ispunie

suzama

zahvalnosti, poboja se da
ne

zajeca.

Major

inteligentno nasluti
to stanje, udari ga "muki"
po obrazu: - Hajde sada
na odjel... i ne osvrite se

3168

na tablu. Eh, nije svatko

roen

za

vojnika

promrmlja vie za sebe

sjedajui
natrag za svoj stol.
- Hvala vam, gospodine
doktore

nakloni

Melkior u povlaenju.
Marinkovi Kiklop

se

3169

- Dobro, dobro, mome,

do

vienja

nastavlja

major s potpi-siva-njem. I jest

neka
tabla

strava

ona

naa

TUBERKULOZNO...

Ovo nije prvi sluaj - uo

je jo

3170

Melkior

majora

paljivo

za

dok

je

sobom

zatvarao vrata.
U bolnikoj odjei s plavobijelim

sitnim

prugama,

prosjaki ogrnut injelom,

ulazi Melkior u sobu broj
sedam.
Zastaje

Nesigurno.
kod

pogled mu

vrata,

3171

zabrinuto bludi od kreveta

do kreveta, po licima to
vire iznad pokrivaa i
gledaju ga ispitljivo i reklo
bi se na smrt nemono.
Melkior stoji izgubljeno
pred

tim

pogledima
milost.

hladnim
kao

moli

3172

- Tartuffe, skidaj masku! odjednom vikne jedno lice

i sjedne u krevetu. - No,
prii, to si se tu usro?
- Zdravo, momci! - ree
Melkior poluglasno, ali jo
se

nije

mjesta.

pomaknuo

3173

- Je li ovo moj krevet? pokae glavom na ureen

krevet odmah do vrata.
-

Jest,

tvoj

crnomanjast

odgovori

momak

briima a la Menjou. - A i
ti si
neki tei majorov sluaj? Zauje

se

prigueno

3174

smijanje

pod

pokrivaima... Ali
oi izvan pokrivaa nude
pridolici svoju teku tugu,
nemaju one nikakve veze
s
tim obijesnim smijehom.
Kako su se izvjebali! misli
Melkior sa zaviu. Ovdje,

3175

Krele,

da

te

vidim!

odjednom se sjeti "zborno

mjesto

kod

kantine"

narednika.
Baci

svoj

zaveljaj

na

krevet i izjuri na hodnik.

Oni ga dozivaju iz sobe,
viu:

3176

zezamo se, kud e? A

moda

je

ozbiljan

sluaj?...
Narednik
zbornome

je

ekao

mjestu

na
kod

kantine, s etvoricom: nije

im
upalilo... misli Melkior kao
odabranik
fortune.

medicinske

3177

- A dokle u ja tebe da
ekam, je li? - izdire se
narednik. -No, ta je?
- Ja ostajem. - etvorica
zavidno

gledaju

bolniko

rublje

na
ispod

njegova
injela.

Melkior

naredniku
vrijednosne papire.

pokae
svoje

3178

- Nemoj, zaplakat u! ceri se na njega narednik

bijesno. - A kako u jadan
ja
bez tebe? - Zatim, nakon
to je pomno pregledao
papire: - Hajde, gubi se,
da te
moje oi vie ne vide!
Marinkovi Kiklop

3179

Amen,

misli

Melkior,

ree naglas: - Razumijem,

gospodine narednice.
-

Razumjet

ti

ve

jednom boga svoga! - uo

je

Melkior

za

sobom

narednikov
blagoslov na rastanku.
Sad je evo tu sve bijelo i
neka

mala

bolest...

3180

donekle. Zlatokosa - nije,

ispod
bijelog

ukrobljenog

poveza na glavi izviruje joj

crna

kovrava

kosa,

zovemo
je

sestrom,

religiozno,

zbog suzbijanja bluda u

tihim i bijelim hramovima

3181

zdravlja. Samo sveenici

tu i tamo gucnu malo od
misnoga vina. "Sad emo
se
viati", ali kada? On je ve
eznuo
vienjem.
ugrijao u

za

obeanim
Melkior

se

3182

krevetu (spaen utopljenik

vraa se ivotu) mrava
ivotinjica napajala se
matom, poela se ivo
micati pod pokrivaem u
raskoima

poudne

samoe. Pustio
je da pojede cijeli ruak
"pojaane ishrane", jak i
hranjiv obrok, a sada se

3183

bojao njena zadovoljstva.

Priviknut

udobnosti

se

na

maznoga

bolesnikoga
ivota, odat e se glupom,
slijepom

tovljenju,

spremiti od sebe dobar

zalogaj
Polifemu-ljudoderu.

3184

Brodolomci
Propisana

spavaju.
sijesta

nakon

dobrog ruka. Sve zbog

tovljenja,
ozdravit se mora! Lako
hrkanje s popodnevnom
sor-dinom
valjda,

(pun

ton

je,

3185

ostavljen za no). A za
agenta vie nita nisu uli.
Dani su prolazili u
nagaanju.

Upravitelj

je

stroja vjerovao da su ga
domaini smjestili u neku
svoju bolnicu: on je ipak
bolestan
nee
Svi su

ovjek,

bolesna

valjda

ovjeka...

3186

razumjeli

to

"valjda

nee" i mislili: ah, to ne

bi, ljudoderi... Ali morao
bi
se nai neki znak (uperak
Orestove kose, Odisejev
oiljak, prepoznavanje po
Aristotelu), po emu bi se
znalo da je agent... Imao
je zlatan lani oko vrata

3187

s kriiem i djetelinom sa
etiri

listia

(dvostruko

osiguranje), valjda ga nisu

i krii i djetelina ostavili
na cjedilu

u odsudnom

asu? Tu je nadu izrekao

prvi

oficir

sarkazmom
apatino
nekakvo

bljutavim
vaui

svom

uglu

3188

"narkotino" lie to mu
ga

je

pronaao

Mornara

nije

doktor.
bilo

cabanni.
Sagradio sebi

u kronji

orijakog

baobaba

tarzanski ardak, tu ivi i

svaa se s
majmunima.
moe

slobodno

Napokon
hrkati!

3189

ivotinje

su

shvatile

srodni glas
Prirode

ukazale

mu

veselo potovanje, papige

se smijale u koru, pjevice
izvijale ditirambe Snu.
Sjeo mu san na vjee
mekom

zadnjicom:

paji, pulji o
Marinkovi Kiklop

buji-

3190

kojekakvim

obeanjima.

Opija ga slatkim slikovitim

priama: bijela sestra pjesnika sinovica... pa ja
njoj, a ona meni, onda ja,
a ona kae, zaboga, ne
tu, netko e nas vidjeti! i
odlazimo dalje, iza gustog
tamnog tamarisa to se

3191

nadvio

nad

pjeanom

plaom. Ja je vodim za
ruku, ne otima se. Samo
dre kao
ptice golo njena mala ruka
u mojoj mukoj ruci: kamo
me vodite? Da vidite kako
je ondje more bistro, vidi
se svaki kameni na dnu.
- Kako se moe vidjeti kad

3192

je no? - A fosforesciranje? Planktoni svjetlucaju,

jato zvijezdica, vidjet
ete, divno je... mucam i
obuhvaam je oko struka,
vitkog, a gore bujne grudi
as me odbijaju as zovu
diui
Moje
usta...

duboko
usne

trae

burno.
njena

3193

nailaze

na

uho.

Dobro,uho.

Prihvaam

uho, Ali to da rade usnice

na uhu? Uho
je tvrdo, komplicirano i
uplje. Poljubiti upljinu?
Ali iz usta tad izmili
polip, mokri piljski tip, i
ispuni svu koljku vlanim
milovanjem. I ja kaem

3194

fuj! (jer uho je poneto i

gorko), ali ona se sad sva
privija uza me i kae ah i
oh i to to radi, dragi? Ali
nita

dalje

mata.

ne

pokree

Nae

glave

zanjihae
nad nama granu tamarisa,
iz nje izleti raspjevan roj

3195

komaraca

napravi

zvunu
aureolu oko naih glava z-z-z-z-z- od posljednjeg
slova abecede.
Zuji san sanjivu pjesmu...
ali pogreno odabire sliku
s ljutim insektima. Melkior osjeti budnost u
najeenoj

koi.

Oi

3196

odbacuju san. Tu je jo i
doktor
koji ne spava. Smilja to
da

radi.

Htio

im

je

napraviti psinu, nagovoriti

mornara da nestane na
nekoliko dana, da se krije,
pa bi im onda rekao: eto,
posluao

sam

vas,

otplovio on bez nas. A to

3197

sam

vam

govorio?

Ali

odustane od
nezasoljene ale, odvratio
ga kolega major. Doktor
se

izmijenio

otkad

je

upoznao
majora. Postao je, tono
rije,
Melkior
svoje

"drugi
je

ovjek".

ulagao

sve

3198

demagoko

umijee

da

postidi rieg asklepijada

pred humanim i umnim
vojnim
ftiziologom. No obraenje
nije teklo glatko, rii je
imao

svoje

argumente.

Major
bi

na

nastojao

vaem
da

mjestu

iupa

te

3199

nesretne

ljude

iz

zuba

ljudodera, a vi
uivate

njihovoj

samrtnikoj muci. Makar

bi im nastojao olakati to
strano
umiranje... Nije istina da
ne moete nita, niste ni
razmislili da li ita

3200

moete.

Dobro,

oni

su

oholi i glupi, kaete, no

zar samo zato moraju biti
osueni na tako stranu i
odvratnu smrt? Da, svaka
smrt je odvratna i strana
(osobito ona koja prijeti
nama)

no

priznajte, ima
Marinkovi Kiklop

ovoj,

3201

posebne
skuhan

strahote.
i

pojeden,

Biti
o,

Gospode Boe! - Svi smo

mi na neki
nain

"skuhani"

osmjehuje se doktor - a
bogme i pojedeni. Kuhaju
nas kojekakve
hulje

paklenskih

kodovima
intriga,

truju

3202

nas

svojim

monim

prezirima, tjeraju
nas u bjesnila i mrnje, pa
kad nas dobro nahukaju,
turaju

nam

ruke

kojekakve
sprave da se ubijamo. A
zato? Zar zato da bi se
najeli
Kojeta.

nae

ovjetine?

3203

Njima

se

gadi

naa

crkotina. Nas deru hijene,

crvi, leinari, ribe, bia
nedostojna tako delikatne
hrane.

ovdje,

te

"nesretne ljude" pojest e

ljudi,
nai naivni domaini koji
preozbiljno uzimaju ljutu

3204

alu nae majke Prirode.

Pa
kakva je u tome posebna
strahota? Ubit e nas bez
mrnje, ak uz umjetniki
program

narodno

veselje, i jest e nas sa

svijesnom
rijetku divlja

slau

kao

3205

iz

nekog

drugog

njima

nepojmljivog svijeta. Pa to
je donekle i ast: umjesto
od
crva, biti pojeden od ljudi.
- A kad biste i vi imali
doivjeti tu ast
(obratite panju na izraz
doivjeti),

da

li

biste

3206

govorili

jednakim

cinizmom?
- Govorio ne bih, no bio
bih prisiljen da jednako
mislim. -1 ne biste nita
poduzeli da vas ta "ast"
mine? - A to bih mogao
poduzeti? Da kao vi i ovi
trapim
unitim

svoje

tijelo?

meso?

Da

Da
im

3207

otmem zalogaj? No ostala

bi koa! Od
nje

bi

oni

napravili

bubanj! Ili da ih uzmem

obraati

ime

naeg

Boga: ja sam
va

brat,

nemojte

me

jesti? (Pa oni sa slau

jedu

misionare!)

uinim udo?

Da

3208

Da preko noi udarim pu,

ukinem sve zakone (hrani
se,

ivotinjo

iva,

kamenjem
i zrakom!) da zabranim
maki da pojede mia? Da
zavedeni nered, pomutnju
i kaos?

3209

Od svih poznatih bogova,

jo nijednom bogu nije to
polo za rukom - da ukine
Prirodu. Nijedan nije to ni
pokuao, ni napamet mu
nije palo. Svaki je od njih
na svoj nain mudar, zna
da je Priroda od njega
poneto jaa, da ne moe

3210

izmijeniti ni sudbinu jedne

kapi vode. Zato su se
bogovi

radije

drali

Prirode
nego

tih

naklapanja

pomoi jadnom ovjeku.

Jedan je to i pokuao, pa
su ga
priko-vali
pustili

za
ptice

stijenu
da

i
mu

3211

iskljucaju

jetru.

Oni

su

radije
potvrivali

zakone.

Ako

vulkan ima unititi grad,

oni su za unitenje, ako se
ljudi

imaju

meusobno

poklati, oni su za klanje.

Oni ak svojataju sve to
kao

3212

Svoju Volju. Oni su uvijek

na strani onoga to ljudi
nazivaju Sudbinom. Oni su
bili za to da sin ubije oca i
oeni majku, da mu majka
rodi sinove i brau,
keri i sestre. Jedan je ak
ostavio na
Marinkovi Kiklop

3213

cjedilu i vlastitoga sina i

pustio da ga ljudi ubiju da
bi se ispunio Zakon. Pa
valjda su bogovi i zato da
ljudi

jedu

ljude

zbog

zakona gladi. Obratite se

njima, a mene pustite na
miru.

3214

Jest, govorio je tako rii

asklepijad

neugodnim

izluivanjima povrinskih
lijezda (ne zaboravljajmo
nikad to njegovo stanje),
ali vie ni on nije mislio
tako. Akako je mislio, to
Melkior nikako nije mogao
da smisli. Major mu se

3215

umijeao u priu. Sto da

radi

asklepijadom

jednim
koji,

zbog

majora, sad
postaje dobrim ovjekom?
Jo juer uinio bi psinu, a
sada smilja to moe
uiniti

za

svoje

"Menelaja" koji ekaju da

3216

budu pojedeni. Moda i

zbog
osjeaja samilosti u njemu
klija udnovata ambicija
da izmijeni tim ljudima
sudbinu. Ali kako, kako? to je ono to ne moe da
smisli Melkior.
to da radi? - pita matu u
stvaralakom oajanju.

3217

Uzeo

se

usput

sudbinom

baviti
jadnoga

agenta. No ve sutradan
izvijestio ga
stari

mornar

gospodin

agent

da

je

postao

veliki gospodin. Dobio je

suknjicu od
palmina lia i perjanicu
od

papagajskog

perja,

3218

postao

glavni

pomonik

Velikoga
Vraa i linost koja sada
ivi

blizini

samog

Poglavice. - A lani oko

vrata?
Jesu li mu ostavili lani s
kriiem i djetelinom? - Ali
ne umiruje to

3219

doktorovu

zavist.

Ta

trgovaka bluna napravila

takvu karijeru! Merkurov
torbar
zauzeo mjesto Asklepijeva
eda!

Ne,

smjesta

tu

se

poduzeti

mora
neto

odluno i
vano! Ali to, ali to?

3220

Zauje se s hodnika sveti

suanj

krute

enske

haljine i urni mali korak

na
gumenim

potplatima.

Melkiorovo tijelo zadre

preplaeno. On proape
"dolazi" i
uzme odabirati
izraz

za

nekakav

doek.

Osjeti

3221

ponavljanje na svom licu

one iste
nepripravljene zateenosti
kojom je susretao Vivijanu
i zaklopi oi kao dijete,
potrai
hinjenom

zaklonite

spavanju.

Ali

kad je osjetio njen ulazak

u sobu

3222

razmakne
toliko

da

provjeriti:

trepavice
bi
hoe

tek

mogao
li

me

Izgovarajui

jo

potraiti
pogledom?
Mila!

"dobra veer" njezine oi

potraie njegov krevet.
On

3223

sretno

zaklopi

blaeni

psi

milovanju!

oi

kao

preputen

Mila!

Davilo

gaje gusto
osjeanje sree.
- Ovaj novi... spava? zau iznad sebe paljiv
apat, kod
Marinkovi Kiklop

3224

djejeg krevetia, u bunilu

djejih

groznica,

glas

svoje mlade majke. Ali

odjednom
popusti

sretni
u

iznenadnom

gr
nekom

tunom

ozdravljenju. Hladna
ravnodunost
odomaenog,

kunog

3225

izraza "ovaj novi" ponizi

ga kao broj na
robijakoj bluzi. Toliko sam
tu prisutan, kao ovaj novi,
prugasta anonimnost
jednoga

od

ovih.

ne

otvara oiju Melkior. Usne

lano,

dahom

spavaa,

umornog

3226

od

razoaranja

prkosnoga

jada.

Osjea

njezinu uspravnu blizinu

kako ga dotie
hladnom
nepristupanou.

Kree

se sva utavo papirnata

u magnetskom polju
njegova silnog ljubavnog
eznua s neosjetljivou

3227

stranog,

ravnodunog

tijela.
Ne osjea ona tu u meni,
pod

ovim

vojnim

pokrivaem, jedan divan

svijet stvoren
za njezinu ljepotu. Moje je
srce umorno, a tijela vie
nemam da te poljubim.
Evo

3228

ti, draga, ovi oblaci to

plove nad mojim mrtvim
oima. I zamilja Melkior
neku
svoju smrt (zbog osvete)
pod

sivim

pokrivaem

poasno

obrubljenim

dravnom
zastavom.
smrti

svojih

unutra,
oiju,

vidi

3229

udan ivot osloboenih

boja,
divno

lebdenje

obojene

mate po prostorima svoje

oajne samoe. Imao je
potrebu
da se sav uvue u svoj
udni kaleidoskop, da se
sakrije
strahom

nestane

pred

3230

od novih eznua.
- No, dobro, pustimo ga
neka spava - uje njezin
glas

iz

onog

drugog,

biveg
prostora

gdje

je

ivot

opasan i gorak. I htio bi da

se vrati po tom glasu iz
labirinta
izgubljenosti,

svoje
da

ostane

3231

meu stvarima, u sivilu

kinog
poslijepodneva
njenom

zatitom

pod
njene

naklonosti. Ali naklonosti

nije uo u
tom nehajnom pluralu koji
je samo znaio rjeenje
jedne dileme, da li da ga
budi

3232

zbog

nekih

njenih

dunosti. I bolje da spava,

znailo je to, ne treba se
njime
baviti.
- Pa on uope ne spava,
sestro aci-ha! - kihne onaj
to gaje nazvao Tartuffom;
svi ga popratie salvom
kihanja.

3233

To

je

neki

poasni

pozdrav, misli Melkior, taj

plotun, i poboja se da se u
tome
krije neko ruganje.
- Nazdravlje! - odgovori
ona s kliktavim smijehom,
poaena. - Znai,
epidemija jo traje? - i
vadi

pet

toplomjera

iz

3234

prsnoga depa, svakome

po jedan
pod pazuh.
A peti joj je ostao u ruci. A ovaj jo spava.
- Ah, vraga spava! - javi
se Menjou. - Tartuffe, ne
pravi se
Marinkovi Kiklop

3235

lud! Iskazi svoju tjelesnu

toplinu.
A zato ja ne bih mogao
spavati? protestira Melkior
u svom lanom snu. Ne
vjeruju ni ovjekovu snu.
Ona se nagne nad njegov
krevet i zagleda mu se u
lice.

3236

- On doista spava - ape

ona (osjea njen dah na
oima).

-Ostavite

ga

miru,
umoran je, jadan.
- Tartuffe - otro ape
mali to lei pored njega aneo lebdi iznad tvoje
glave. Isprui ruke, zagrli
anela, Tartuffe.

3237

Svi se nasmijae runo,

rugalaki. I ona se smijei
nagnuta

nad

njegovim

licem.
Vidi

Melkior

razmaknute
sunce

kroz
trepavice

meu

zavjesama: ljepotu

crnim

3238

njenih grudi ispod bijelog

tita i bijeli vrat i oi
nasmijane... Njezin dah ga
miluje po licu, osjea miris
njezine

blizine,

Mali

Mefistofel ape "isprui

ruke,

zagrli

Tartuffe"...

anela,
ruke

se

njegove doista ispruie,

same (on

3239

zna dobro da to nije htio),

obuhvatie lijepu sinovicu
i privukoe snano njenu
aneosku

glavu

na

njegove usne.
Njen vrisak prostrijeli dvije
grabljivice,

one

ispuste

rtvu i padnu mrtvo na

dravne
pokrivaa.

boje

vojnog

3240

Melkior se trgne iz ludoga

sna (stvarno mu je tako
bilo - kao da se budi)
propne
se

na

laktove

zaueno

gleda

nita

ne

razumije. "Ne, to nije acte

gratuit,
sanjao

sam,

ah

sanjao

sam... Nije acte gratuit"...

3241

izmucava

kao

neko

objanjenje
svojoj probuenoj svijesti.
Ona je rukama zaklonila
lice i sva se jo trese. Do
nje ve zatitniki stoji
Brk a la Menjou i nastoji
da joj odlijepi dlanove od
lica: "Ali to vam je

3242

uinio, sestro, to vam je

uinio?"
- Nita, nita - odgovara
ona iz dlanova i bori se s
plaem. -Nita mi nije
uinio. Sanjao je neto...
Boe,

kako

sam

se

uplaila!
-

Fanjao

je

on

vvafju

matev! - isfuflja ugojeni

3243

zubati

tip

her-mafrodita

to
lei kod vrata. - Htio je on
nju poljubiti, to je njegov
fan.
- Sluaj ti, kako li se zove
-

obraa

se

prijetei

Melkioru Brk a la Menjou to si htio uiniti sestri?

3244

Ona sada skine ruke s lica

i zatitniki stane izmeu
Menjoua i Melkiora:
"Pustite ga, radio je u snu.
Idite u krevet."
-

Hi,

hi,

ja

sam

mu

sugerirao - triumfira Mali.

- Hipnotizirao sam ga.
Marinkovi Kiklop

3245

- Ma to si ti... hajde, ne
budali! - dobacuje srdito
Tartuffe: elio bi da
napadne Menjou.
- Sto, ja sam se time
bavio! - protestira Mali. Radili smo na fakultetu
sugestiju i hipnozu. Ja sam
psiholog.

3246

- uj ti, piolog, prestani

pipikati tu nama po glavi!
- rasrdi se ozbiljno
Menjou. Nije uspio udariti
Melkiora.

Bio

je

ljubomoran. Mislio je, to je

njegovo
pravo po ljepoti.

3247

- Reci, molim te, kolega, moli Mali Melkiora - reci,

jesi li radio pod mojom
sugestijom?
- Ja ne znam to sam radio
-

odgovara

zabrinuto

Melkior
nekako

umorno. Valjda sam neto uradio u

snu... Oprostite, sestro.

3248

- Pa on je lud! - uzvikuje
oduevljeno Tartuffe. - Zar
ne vidite da je lud?
Gledajte mu te staklene
oi! Odmah sam opazio da
mu fale tri daske u tarabi.
-

zato

ismijava
psiholog.

ba

struno

tri?

Mali

3249

- To fe tako kafe, budalo, poduava

Maloga

Hermafrodit. No Tartuffu
nije do
razgovora

Malim:

Gledajte, ljudi, on nije pri

sebi. Opet neto sanja...
Gledajte mu oi!
Melkior

jo

uvijek

nepomino sjedi u krevetu

3250

tuno zagledan

u neku

nevidljivu
daljinu.

Neprestano

mumlja jedno isto pitanje:

"Je li to acte gratuit? Ne,
to
nije

acte

odgovara,

reklo

gratuit",
bi

se,

razoarano, ali on nikako i

ne misli

3251

na to. Tim rijeima eli

postaviti

zapreku

jednoj

drugoj misli to se nastoji

probiti do svijesti, misli
koje se on boji, pa joj
stavlja zamku - Ugove
iscerene plombe: eto, to
je

acte

gratuit!

Bravo,

Eustahije! Ali ne, ne, nije

3252

acte...

On

se

bori

za

istinu. I dok traje borba,

uje svoju misao izvana,
izvan
ove magle to mu obavija
svijest, iz jednog jasnog
svijeta gdje se vide stvari:
pa on je lud! Zar ne vidite
da je lud?

3253

To

je,

znai,

ludost?

Melkior se spusti na lea i

prekrije se preko glave.
Takvo
udno stanje: u glavi nita, um krvi i strana
elja u rukama. Ja sam,
znai,

3254

lud. Bilo mu je gotovo

smijeno uti tu misao u
sebi. On se smjekao pod
pokrivaem. A moda sam
i

lukav,

brodolomci,

moda sam samo dobro

izveo tu stvar
s poljupcem? A ona e me
jo i aliti. Dakle, ipak nije
acte gratuit, nego

3255

simulacija ludila. A to je
mnogo
Marinkovi Kiklop
bolje

za

Vojne

moje
prilike.

prilike.
Vvafji

fimulant! - divio se sebi.

To e se
prouti,

taj

poljubac.

sutra u poljubiti i majora,

da ne bi bilo fum-nje.

3256

Oduzet u im "seksualno"
objanjenje.

Kakav

acte

gratuit, ja sam lud! Dragi

Parampione, proglaavam
se ludim, Orate, fratres!
- On bi tako "u snu" sve
nas

mogao

ovdje...
govori

na

poklati

spavanju

3257

Menjou kao mudar ovjek.

-

Ovo

treba

prijaviti

majoru.
Po brku on bi mogao biti
neki

pokuaj

turistikog

vodia u ljetnoj sezoni

(jadranska obala na elu s
Dubrovnikom), a po zatiti
enske asti, dakako,

3258

glumac (bri pristaje uz

uniformu). Valjda se nije
vratila Frediju?... ako je i
Parampion otiao tragom
vojnog

poziva

Petrovaradin (pasji sin!), a

don
Fernando... Uostalom, eto,
sinulo mi je u ludilu, ako je
Maestro ve prodao svoj

3259

le, zar ne bi mogao don

Fernandu

posluiti

za

jedno "eksperimentalno
preventivno"

(nazovimo

ga tako) ubojstvo? Otuda

one simpatije! - Tko zna
to se
ve sve tamo zbilo? Koliko
mrtvih,

ranjenih,

pod

istragom, pod sumnjom?...

3260

to

biste

prijavili

majoru? - uje njezin glas.

- Da je ovaj pacijent u snu
pruio ruke za mnom?
- Ne "pvufio", nego fagvlio
i

poljubio.

To

govori

Hermafrodit.
-

Nije

istina,

nije

me

poljubio! - Ona me brani.

Gospode! (Jest, brani te,

3261

podlace!

odgovara

Gospod.)
- Istina je, ja sam vidio govori Mali. - Poljubio vas
je, dodue, ali pod
mojom hipnozom. On nije
za to kriv.
Sjajan

mali

ATMA

zabavlja se Melkior.

3262

- uj, mali - govori Tartuffe

- ako te ja hipnotiziram,
nee vie doi k sebi,
to ti garantiram! Prestani
gnjaviti

tim

budalatinama!

enskim
Ovaj

je

lud, to
je valjda jasno. Slaem se,
treba to prijaviti majoru.
Ja neu spavati s

3263

luakom!
prebace

Neka
na

ga
nervno

odjeljenje.

Na

promatranje.
A ba u poljubiti majora!
Neka Tartuffe ima pravo.
- Kaem ja, sve nas moe
poklati

na

spavanju

govori Menjou.

3264

- Zar se tako bojite ovog

mravog
Govori,

mladia?
Anele,

ja

te

sluam! Nije li vas stid? Pitomac

vojne akademije, a takva
kukavica! Budui oficir!
Marinkovi Kiklop
Nije,
vodi?

dakle,
Budui

turistiki
ratnik!

3265

Srdbu,

boginjo,

pjevaj

Ahileja,
Peleju sina, pogubnu... Ali
zato joj kiu?
Zasvrbi ga sluznica u nosu
i kihne ispod pokrivaa,
prigueno kao krtica, ali
iskreno i vrsto. To od one
vode to su me polijevali,
a ni upala ti plua sada

3266

ne gine, rekao je lijevi.

- Eto, i on kie - osvrne se
ona.

Prie

oprezno

otkrije mu glavu. - Aja

sam
mislila da ste vi ozbiljni? Smijala se.
Melkior

uznese

ponizan

pogled gore prema njoj: -

3267

Kihnuo

sam

ozbiljno.

Hladno mi
je. - Lagao je, bilo mu je
vrue, ali ulogu je sada
valjalo igrati do kraja.
- Jasno, nervna groznica mrmlja

Tartuffe

neumoljivo.
- ujte, kihnuo je ozbiljno!
Hi, hi, hi - cereka se Mali.

3268

- Stvarno sam kihnuo Melkior

glumi

kneza

Mvkina.
- Vjerujem vam, vjerujem drmne ga ona za noni
palac to je izvirio ispod
pokrivaa.
- Moda sam se prehladio.
Tamo

garnizonu

3269

polijevali su me vodom.
Bio sam se
onesvijestio

pa

su

me

polijevali...
- Naravno, hladni okovi.
To se daje za izofreniju
-objanjava Tartuffe.
- Veli da fe onefvijeftio. To
je

padavitsa

govori

Hermafrodit. - No, bit e

3270

ovdje

vvlo

fgodno

kad

dobije naftupe.
- Ja sam se onesvijestio u
konjunici, od smrada...
- Jo nisam uo da se
netko

od

onesvijestio

smrada
-

govori Menjou. -

visoka

3271

Moe

od

gladi...

Valjda

nee rei da ti nisu dali

jesti u vojarni?
- Jesu, kako nisu. Dali su
mi

jesti

dobre

hrane,

mesa, ak i marmelade.
Ali
onesvijestio sam se prije
doruka. U konjunicu se
tamo ide prije doruka. Ali

3272

nisam osjeao gladi, ve

naprosto od onog otrog
mirisa...

Zato

su

me

polijevali
vodom. "A upala ti plua
sada ne gine", rekao je
Lijevi. Bilo je hladno kad
su

3273

me iznijeli, onako mokra...

Moda sam dobio i upalu
plua?
- To emo sad
vidjeti

vadi

odmah
ona

toplomjer i gura mu ga
pod pazuh. Najprije

temperatura.

Stavlja mu svoj mali vlani

dlan na elo: - Nije jako

3274

vrue.
Marinkovi Kiklop
-

veli,

"Lijevi"?

rekao

ti

Menjou

je
je

postao radoznao: -I to ti
je jo
rekao "Lijevi"?
-

koji

"Lijevi",

ti

je

odnio

sad
te

taj

avo

aavi! - smije se Tartuffe.

3275

- Onaj to me izvodio iz
konjunice, a bio mi je
slijeva

-potanko

objanjava
Melkior. - A bio je i Desni s
desne

strane.

Tako

je

odredio narednik.
-1 neka mi sada netko
kae da on nije lud! -

3276

uzvikuje srdito Tartuffe. Pa on

je kompletni idiot!
Tako je, kompletni idiot!
odobrava Melkior. ak i
bolje nego Luak! Jer to
je
Luak

prema

Idiotu?

Budala. Lupeta kojeta i

3277

izmilja besmislene stvari.

Da tu
pod

krevetom

ive

nekakvi Burjaci; hvali se

da je vidio najveu rupu
na svijetu
i

trai

da

mu

kau

Velianstvo. To je luak.
Hvalisavac. Uobraeni tip.
Hoe da

3278

ivi na velikoj nozi. Glumi

kralja Leara i kraljevia
Hamleta. A Idiot je fina,
skromna osoba. Povuen i
utljiv. Tih kao pu. Govori
to zna, odgovara na
pitanja, a kad ne zna, uti.
I sve je logino to kae. A
udno jer je

3279

jednostavno, smijeno jer

je bezazleno. Oprezan i
mudar

kao

magarac,

vjeno
zaljubljen,
Melkior

ovoliko
pokae

srce!
ispod

pokrivaa koliko je srce

Idiota.
Eto, to je Idiot. Otmjeni
gospodin

meu

3280

prostacima.

Pomalo

snob. Izbirljiv.
Osamljen.

Bira

svoje

drutvo. utljiv jer se bavi

mislima.

eznutljiva,

tanka,
profinjena dua - to je
Idiot. Gledajte samo to
naborano
pogled to

elo

onaj

3281

ide

preko

svakodnevnih

stvari...
Sjela je na rub njegova
kreveta.

Suknja

joj

se

zategnula na bedrima i na
obje
hemisfere

od

kojih

se

jedna naslanja na njegovo

istureno koljeno. Koljeno

3282

uronilo u meki topli leaj,

miruje

koljena

uivanju.

Od

Melkiorova...

Zaviao
je svome koljenu. A u
tijelu

javi

se

nenadana

enja za Enkom, malom,

pokvarenom...

Priape,

Priape! A bila je sva lako

oznojena, mala arogantna

3283

zadnjica,

pune

ake

oduevljenog bluda.
Zaboravio
zbog

je

Enke.

slijede

toplomjer
Svuda

nas

praklijen-tice

(reeno po
ruski).

Tucne

pod

glavu

pokrivaem

toplomjera tri jaka i jedan

slabi palac, za

3284

svaki sluaj; vojniku ne

dolazi tako lako vruica.
On

kihne

(sada

lano)

zbog
potvrde

toplomjerova

lanog svjedoanstva.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

3285

ovako lijepa, iva... Prsti

se sad priljube vjerno uz
zidove kule bjelokosne i
zatrepere

molbi

oajnikoj... I gle, odaziva

se zatoeno tijelo, uzvraa
drhtaj

drhtajem

preplaene ptice, kao da

su se dodirnula dva straha
usnama

3286

iznenadne sree.
Kao

nenamjernom

kretnjom udalji mu ona

ruku

od

svog

boka,

uzdahne duboko i
zaklopi oi. Trenutak jedan
u kome je Melkior ugledao
avla s oima ATME i

3287

plombama Uga, iscereno,

rugalako lice: Eustahije,
uite u kraljevstvo moje.
Ona

je

sputala

polako
ruku

na

ve
sivi

pokriva gledajui nekim

zamagljenim,
dalekim
njegovo

pogledom
lice.

u
Lice

3288

oianog,

suhog,

kompletnog idiota - tako

je Melkior sada prezirao
sebe. A ona gore, iznad
njega

kula

vrsta,

previsoka!
A

ptica

Otprhnula

preplaena?...
ptica,

uma, bez glasa...

bez

3289

Upisala

je

temperaturu

puls
u

njegovu

bolesniku listu.
- Ujutro doite dolje na
slikanje plua - ree ne
diui glave.
- U koji sat, molim? - elio
je jo neto da mu kae,
makar eto i taj sat
"ponovnog vienja".

3290

- U sedam - ree ona

odlazei, bez pozdrava, u
poslovnoj urbi. U sobi je
ostala
srdita ozbiljnost, nitko nije
ni kihnuo za njom. On je
leao na odru: ruke uz
tijelo,

brada

iznad

pokrivaa, zaklopljene

3291

oi. Ovako e to jednom

biti doista. Uokolo svijee,
cvijee,
aputanje, a sve u crnini.
Udovica Acika. Nepristalo
ime za udovicu, koketno.
Ve izmjenjuje poglede s
Menjouom, a ni nos mi se
jo nije ohladio. Trebalo bi

3292

ih

tui

za

preventivno.
tue?

Zbog

ivota,

Zato

me

ukaljane

uspomene,
prokletnice! Izrast e dva
udna stabla iznad moga
groba, spomenik koji e
mi

3293

podignuti - dva roga! - i

udri, udri... Ili moda i bez
objanjenja, samo udri.
Ne, Acika joj nikako ne
pristaje.

Nije

ona

to,

Acika. Lukrecija. - Volio bih

da
se

zovete

Zato?

Lukrecija.

-Lukrecija

je

3294

legendarna ena. Ubila se

nakon
silovanja. -1 ja bih se ubila
kad bi mi se takvo to
dogodilo. - Ne vjerujem. Zar zato to sam Acikal Ne vjerujem u silovanje
kao

ni

zaee. Ne

bezgreno

3295

vjerujem da ena moe

biti silovana. - Kao da se
to

samo

jednoj

eni

desilo? Moda

se

desilo,
djelomino.

to

nekima

no
Ne

ulaziti u detalje, to

samo
elim

3296

preputam vaoj mati, ali

drugi dio toga nasilnoga
ina nije vie nasilje.
- Nego to je? (zacrvenjela
se od ljutine). - Na neki
nain... pristajanje, a ne
bih se zakleo da tu nema i
stanovitog

uivanja,

dakako "svojevrsnoga" i,
kako vi

3297

kaete,

"bolnoga".

nakon

toga

Tek

nastupa

"sramota", kad je sve ve

prolo, u
sjeanju.

No

veim

dijelom ta sramota sadri

u stvari
-

razoaranje.

njegova

divljatva,

Zbog
jo

3298

vie

zbog

bezobzirnosti,

sebinosti
i cinizma. Kad bi se divljak
na njoj - da tako kaem konver-tirao, tu bi se
jo mogla pojaviti i ljubav.
Sve bi mu oprostila zbog
naknadne
kojom

njenosti,

3299

se otkupio. "Ah, kad se

samo sjetim kako si bio
grub kad si me prvi put
uzeo!
Ali, sad ti mogu priznati,
strano

mi

se

dopalo.

Pravi mukarac! Ratnik! A

moda

3300

je to i jedini nain da bi se
upoznala

ona

prava

ljubav? Zna, mi ene to i

elimo: da nam izgleda
kao da smo silovane. Mi
"nikada" ne bismo pristale
da
nismo

bile

"prisiljene".

Govorimo "ne, ne, ne", je

li tako, ali jao onome koji

3301

nam

povjeruje:

to

mu

nikada ne opratamo. Sad

sam ti sve rekla." Aon je
nato
izlupa

zbog

iskrenosti
iskrena!)

njene

(pa
i

budi

naziva

je

moete

najpogrdnijim
imenima,
zamisliti.

Fuj,

kakvo

3302

miljenje imate o enama!

Pa vi, tako,
ne moete nijednu stvarno
ljubiti.

Valjda

nisu

sve

takve. Zar doista tako

mislite o svim enama? Ne, Vivij... to jest, Acika.
Tako misli Parampion, moj

3303

prijatelj Ugo, a on voli sve

ene.

To

jest

najodvratnije. Voli sve, ali

nijednu

ne

ljubi,

ne

potuje. - Ali i one njega

vole!
- Sve? - Pa uglavnom. I vi
biste ga voljeli kad biste
ga poznavali, i to ba

3304

zato to je takav. - Onda vi

mene

ne

poznajete!

(uvrijedila se jako). - Da,

da,
oprostite

(uplaio

se

Melkior), doista vas jo ne

poznajem. - No...
v

(nakon

bojaljivog

malog,
oklijevanja)

3305

ipak bih se usudio rei da

ni vi ne
moete

nekoga,

mislim

nekoga mukarca, stvarno

voljeti. Vi ste iz majorove
(sutra

poljubiti)

ga

zato

samaritanske

kole: vojnik je u bolnici

jadnikpacijent,

3306

nita

ljubaznost

vie.

Vaa

ima

samo

zdravstvenu vrijednost.
Dunost.

Terapeutska,

optimistiki
atmosfera

vedra
za

plune

bolesnike:
ugostiteljsko-konobarska
vedrina

zbog

dobrog

3307

apetita

osjeajte

se

dobro u
naoj

kui.

stjuardese
visinama.

Umiljatost
nebeskim
Aneoski

osmjesi za
bolesna tijela, za ireve,
za rane, za zadah trulih
plua, za ustajali smrad

3308

kandidata smrti. Sto e

bijeli

labud

odvratnim

ovim

kloakama

ivota? Zar je
ovo podneblje za ljubav?
Labue jezero...
I
Marinkovi Kiklop

3309

- uj, ti... kako li se ono

zove?

progovorio

je

napokon Menjou.
- Melkior. - Jasno, sada e
poeti, na to je i ekao.
- uj ti, Meteor...
- Melkior!
- Sluaj, Meteor - govori
Menjou

najveim

prezirom - jesi li ti s njom

3310

pokuavao neto onako?

- Da fnaf, nema ti tu... govorio je Herma skoro
prijateljski.
-

Bilo

je

tu

veih

Toreadora, musje Matador,

pa im je izvisio visuljak.
- Ja sam bio pristojan s
gospoicom...

3311

- ujte, on je bio pristojan!

-

hukaki

uzvikuje

Menjou.
- Ona nikad nije ovako
odlazila, bez pozdrava govori mu Mali potiho, u
povjerenju. - Neim si je
uvrijedio.

3312

Vidif

zlobno

likuje

Hermafrodit. - Uvrijedio fi
je!
- Nisam joj ja nita rekao...
Branim se, misli Melkior, a
to, do avola, nije dobro.
Parampion bi ih napao.
Izvrio bi pu i preuzeo
vlast. Ali kako se to radi?
(Ve dugo smilja takav

3313

neki

pu

asklepijada
preuzeo

za

rieg

kako

bi

vlast

nad

ljudoderima.) Trebalo
bi moda otvoriti prozor
na dvorite i govoriti kroz
prozor, odrati neki
demagoki govor... 0 ne,
zemljaci

drui,

nisam

3314

izaao

na

prozor

da

optuujem,
jer

Menjou

je,

znajte,

astan, poten ovek i svi

su oni asni i poteni... (u
dvoritu

amor,

znak

negodovanja) ve htjedoh
samo

svoje

opravdati.

tato

srce

3315

Vi znate koliko je ljudsko

srce slabo, jer vi ste ljudi
dobri, srdani, a moje
je srce jo i ranjeno. Htio
bih svoje izranjeno srce da
vam pokaem, ali ne
smijem, uinio bih time
naao Menjou i ostalima,
a

oni

poteni,

su

ljudi

asni

3316

i to vi dobro znate. (Hm,

hm

dvoritu.)

mrmljanje
Zato

u
sam

odluio da utim
i trpim svoju bol za ljubav
mira i zbog potovanja
prema

tako

asnom

ovjeku
kakav je Menjou. Ali on
kae da sam je uvrijedio,

3317

da sam s njom pokuao

neto
hm,

onako...

govori

iz

ljubavi,

on

to

zbog

brige za njezinu ast, jer

on je
poten ovjek i ljubi je
poteno. On, znai, znade
to je ljubav, a ovjek je

3318

mudar, pa e valjda znati

da

vam

uvrede

kae

ima

kakve
jednoj

ljubavi koje u
drugoj
Marinkovi Kiklop
ljubavi

ne

ima.

Ja

ne

znam, jao, to njegovoj

ljubavi moe smetati moje

3319

uzdisanje?

Zar

uzdasi

mogu okuiti zrak u kome

se

kupa

neije

blaenstvo? Vi
vidite

da

govornik

ja

nisam kao Menjou i ne

znam

lijepim

rijeima

ukrasit ono
to i sami znate. No on je
mudar, rjeit ovjek pa

3320

neka vam kae ime sam

je ja
uvrijedio?

(Pitajmo

ga,

neka kae!) On e vam i

rei,

jer

on

je

astan

ovjek,
odista. Ali to e moi da
vam kae? Da sam jednim
prstom dotaknuo njenu

3321

haljinu, to i nita vie. Ja

ne

znam

kakve

line

razloge imaju te tvrdnje

da sam
bio drzak? To oni znaju. Ali
kakve drskosti ima u tom
lakom
prstom

dodiru

jednim

3322

koji je k tome i drhtao od

straha?

(Glas:

tuni

dane!)
Mili

zemljaci

drskost

ne

drui,

dolazi

od

glagola drhtati, to vi dobro

znate.
Drskost

ne

dre

ve

grabi. Ja i sada drem pri

3323

pomisli na dodir s onom

svetom
haljinom. A moda je i
oekivala
njenu

da

ruku

zgrabim
i

da

je

poljubim. Ta koja
ena to ne oekuje? Kad je
brojila

udarce

moga

mahnitoga bila moda je

osjetila

3324

isti nemir u vlastitoj krvi? I

to sam ja uinio? Nita, ili
gotovo nita:
taknuo sam prstom njenu
haljinu. Zar se to drskou
nazivati

moe?

(Jedan

glas:
Nikako! Drugi glas: Ako
dobro

promislimo,

to

3325

njemu

silnu

krivicu

nanose. Trei
glas:

Tako

je!

On

je

pravenik, a oni su hulje!

Prvi

glas:

Menjou

je

nitkov, to
je sada jasno. Drugi glas:
Ubijmo

Menjoua!

Zapalimo mu krevet!)

3326

0 mili, dragi drui, stanite!

Vi ste poli da uinite - ne
znate ni sami to.
ime sam ja toliku vau
ljubav zasluio? Sto sam
vama ja?.,. (Glasovi: Ti si
na
voa!
glasovi:

Admiral!
Tako

je,

Drugi
ti

si

3327

admiral! Ukrcajmo se na
lae i
otplovimo!
(poetino):

Jedan

glas

Otplovimo.

Galebovi i oblaci e nas

pitat tko ste: koga itete?... a
jedra

Melkior

plovi!...

ite

odgovoriti:
Melkior

3328

pustu hrid... poetini glas

se gui u suzama. Za njim
plau i svi ostali.) Oh,
blagoslovljene
pue

moj!

te

suze,

Hajdmo,

krenimo! Ali... jo samo

jedan
asak...

jer

hou

pred

vama da budem sasvim

3329

ist. (Glasovi: ist si ti,

ist!
Hajdemo!)

E,

nisam

sasvim, zemljaci i drui.

(Jesi,

jesi,

ist

si

kao

aneo!)
Nisam,

nisam,

meni

bukte strasti, pohote. (Jo

bolje,

znak

mukarac! haha

da

si

3330

- smijeh pun udivljenja).

Da, ali kakav mukarac?
Sa strastima niskim,
prijapskim.
uzvikivala
mogu

da

Prijape!
je

ona...

vam

ne

kaem

koja... A i ovu
nau istu, bijelu sestru...
Aciku

(doista,

ime

za

3331

kihanje, pomisli usput) i

nju
i ^,fa..
Marinhovi Kiklop
sam ja pokuao zagrliti i
poljubiti, silom, zemljaci i
drui, jer enska je
strahovito

zgodna,

priznajte.

(Ha-ha,

3332

Admirale,

koji

si

ti

mangup! dive se i
odobravaju

dolje

dvoritu.)
"Da mu se ne vjeruje,
milogledi, da mu se ne
vjeruje!"

vie

glas

odozgo (deus
ex

machina!

uplai

se

Melkior). "Da mu se ne

3333

vjeruje, zaljubio se preko

uiju,
znam ja njega! (Zbogom,
Vivijana, promrmlja glas
usput.) Pravi se cinikom, a
on
je estit, poten ovjek
odista. Eustahije, budite
nam voa! Admiral!" - i

3334

plombe

crne

zamraie

ogromne

nebo.

Ugov

vapijui glas. Ali otkuda

on tu? Parampione dini, to ste
vi!

usklikne

radosno

Melkior i zauje svoj glas

udno
odvojen od sebe kao da je
uskliknula jeka.

3335

Marinkovi Kiklop
Melkior je osjetio da ga
vuku za nos. Probudio se
odjednom

zaueno

rastvorio
oi. Na krevetu mu sjedi
mlad

krupan

ovjek

bijelom: razvukao usta u

tobonji

3336

osmijeh i gleda u njega

ljepljivoslatko,
"dobrojutro" mu se cijedi
iz onih
otopina.
- Mitar. Inae me zovu
Vampir. Pst, ne budi ih, u
ovoj sam sobi zaradio to
ime -

3337

ape bijeli ovjek. - Ali ne

boj

se,

ja

sam

samo

laborant, doao sam da ti

uzmem malo krvi.
Melkior je mislio da sanja.
"Zemljaci

drui"

ree

makinalno i propne se na
laktove da bi doao k sebi.
Dolaze

da

piju

krv

na

spavanju, vampiri... Bablje

3338

prie. Svejedno mu jeza

usplazi uz lea.
Svi su jo spavali u sobi,
srkali posljednje ostatke
sna pred jutarnje buenje.
Puhali

su

slono

na

zajednikom

poslu,

Hermafrodit

ih

je

predvodio slasnim

3339

hrkanjem.

Melkior

uzdahne od zavisti.
- A to e ti moja krv? ree gledajui beznadno u
sivi zid pred sobom.
- Dobro, ne da - zakljui
ravnoduno Mitar - tako
u rapor-tirati majoru.
- Sto e ti moja krv, to
kaem - osvijesti se sada

3340

Melkior. -Nema je u meni

ni
dva naprnjaka.
- Meni je dovoljan i jedan slatko se osmjehuje Mitar.
- A nisam ni ja tu tek
tako... ovdje se i mene
pita za kojeta. Zna li to
je krvna slika?
- Ne znam.

3341

- E, pa onda?
- Odakle e uzimati? Melkior mu prui ruku.
Marinhovi Kiklop
-

ekaj,

ne

moramo

odmah. Umiri se i lezi. On ga obzirno polegne na

lea i
pokrije do brade. I ruke
mu

je

ugurao

ispod

3342

pokrivaa. - Ti si jedan
pacijent,
mora se paziti. Ako eli
ozdraviti,
podvrgavati.

mora

se

Zato

smo

mi tu?
Melkior se pokorio. Nije
shvaao
Mitar.

to

hoe

ovaj

3343

- Eto vidi, uti. A i to da

kae, kad ti je to tako. Iz
krvi ti se vidi i
bolest

zdravlje

zabuavanje. U njoj ti sve

pie ko u Svetom pismu,
sva tvoja
sudbina. Zato se i zove
krvna slika., a ja sam ti

3344

njezin

tata-mata.

to

napravim
- tako je. I nema ti kod
mene "ek' da vidim" i
"deder,

bogati",

nego

jasno: tu
ti je sedimentacija, tu ti je
Wassermann, tu crveni, tu
bijeli, tu bilirubini,

3345

sve redom u potiljak. Pa

ako

ti

ja

napiem

sve

"negativan" i "b.o.", onda

ti to
znai "mar, mar, pravac
kasarna"

nema

ti

tu

bojeg boga da te vadi.

Mitar-Vampir
efektnu

pauzu.

napravio
Nadnio

3346

zatim svoje iroko, masno

lice nad
Melkiora

stao

kruiti

pogledom: trai gdje bi ga

epao.
- E, ali ima i razlika od
slike do slike... - oprezno
pogleda po ostalim
krevetima i apne s nekim
obzirnim

prezirom:

3347

Spavaju umorni junaci...

kao kod
fotografa:

ima

slika

onakav kakav si, a ima i

na retu. Za retu ne brini,
moja stvar.
- Aje li mnogo skup taj...
retu?

ape

zavjereniki.
daje

Melkior

Mitar

kao

3348

preuo

to

pitanje,

nastavlja da ape sada

neku
svoju tubalicu:
- Aj, aj, to sam ja izjea,
sav,

ovoliki

koliki

sam,

ubio me gos-pod bog. A

vidi trbuha! - on pokae
hvalisavo

svoj

nabrekli

3349

trbuh

ispod

kojeg

je

obzirno
potpasao hlae - to je cargospodar!

Samo

njemu

sluim,

drugo

mi

je

sve... uz
Kalimegdan. Rotilj, rotilj,
gospodaru, kako ree neki
poeta, to je to mene

3350

kolje financijski. Srce na

aru,

digerica,

pljeskavica, ulbastija, pa
pomasni
kembii... uh, to volim
poslastice, ubio me bog! A
vidi, za evap ne marim
makar mi ga i kajmakom
zalio.

Nego

jedino,

3351

desetak evapa u vruoj

lepinji pa s
kajmakom...

to

da.

mlada patka na ranju, to

kae, pa joj mast kaplje s
vrha
guziice, hi, hi, hi - smijulji
se

Mitar,

oblizuje

neto muklo prede: -

se

3352

Grr...

grr...

gradele,

gradele, kako viu Cigani

to prodaju
Marinhovi Kiklop
rotilje. A tebi udna ta
ljubav, a? U tebe posno
govance, to? Ribica i
maslinica.

Blitva.

Pa

crijevce

tanko

pjeva

daleko je biser mora...

ti

3353

Netko

zaguna
Mitar

od

spavaa

pred

buenje.

se

hitno

lati

instrumenata.
- Nego, da brzo svrimo tu
stvar, hoe li? - ape
kao usput, radei.
-

Pa

Melkior

evo,
mu

svravaj
nudi

tanku bijelu ruku.

svoju

3354

- Ono s retuem, hoe li?

- Mitar mu stee gumom
nadlakticu.

Nigdje

potene
vene, mili bogo, tu e biti
muke - govori naglas i
zabrinuto

vrti

glavom

dok
mu je jo glava u pokretu
uurbano

ape:

-Pet

3355

banki sad odmah, ostalo

kad
dobije rjeenje, moe?
- A koliko je to... ostalo? mrmlja

Melkior

jedva

razumljivo.
-

Pa...

petnaest

banki.

Ovaj mjesec da izvodim

curu.
zelene

Voli

da

pije

one

3356

likere, ubio je... skupo u

boju mater. - Pogleda u
Melkiorovo neodluno lice.
Hajde,

deset,

kao

tebi,

vidim te da pati. Eh, jeste

cicije vi tamo dolje s
mora, ubio vas... Govanca
na maslinovom ulju! A to
bi za te pare mogao da

3357

kupi? Pidamu, sveca ti...

Sik a la francaise, a ne
moe poteno ni da se
ukenja od bijede. Vidi
kakve su ti vene. Veli dva
naprnjaka? Nema ti tu ni
bolju stjenicu da napoji.
A sada je tu strogo, da
zna - opet ape Mitar. -

3358

Rat

je,

bato

-uzvikuje

strogo - a vojska je vojska,

mora da smo spremni! - i
lukavo migne Melkioru: to
govori za "one".
- Da ti dadem pare? ape Melkior i gleda te
lopovske
prste

spretne

male

3359

lopovske na svojoj jadnoj

ruci po kojoj Mitar trai
mjesto gdje bi utisnuo rilo
svoje krvolone sprave.
-

Ne

tu.

Poslije

vizite

ekam te u nuniku ve ce.

- Kakav je to nunik... ve
ce?

3360

- Tako se zove onaj bolji,

za vas ake... - Napokon
je pronaao venu i zarinuo
iglu,

hitro,

Melkior

vjeto,

gotovo

nije

te
ni

osjetio ubod. Vidio je kako

se
tanka

ruiasta

krv

pomie za epom u cijevi i

3361

puni

stakleni

trbui

Mitra
krvopije. Moja krv, Vae
Velianstvo... no osjea da
blijedi, rasplinula se
zapoeta ala u udnoj
malaksalosti, a na kapke
kao da mu sjeda san...
- A vidi, bogati, goluba na
prozoru! - drmne ga Mitar.

3362

Marinkovi Kiklop
Melkior

se

razbudi

mukom i pogleda naivno

prema

prozoru.

Nikakva

goluba, ve
sivi dan za prozorom. "Golu-bi-a", izgovori muno,
jedva pomiui usnama,
po

3363

udnoj sili sjeanja, kao

da

je

ba

morao

to

izgovoriti, i ostane tako u

nekoj
apatinoj

ukoenosti

zagledan
neba

sivi

iznad

komad
tmurnih

mokrih krovova.
"Jefi li fe nalokao krvi,
vampiru?"

zadirkuje

3364

Hermafrodit

Mitra.

"Tvojom ne*bih
ni

kupus

odgovara

ubrio",
Mitar,

no

Melkior sve to slua iz

velike astralne
daljine, te mu se ini da
ne uje glas ljudi, ve
graktanje
draenih

nekih

raz-

3365

papagaja.
A slikanje plua? pomisli s
pomijeanim

osjeajem

iznenadne radosti i jedne

neugodnosti
trgnula

koja
iz

ga

je

slatke

malaksalosti kojoj je bio

sasvim

3366

prepustio tijelo. A moda

bih je i vidio dolje... na
slikanju plua? I bio s
njom

nasamo? Nasamo,

pa onda? Kako ta rije, to

toliko obeava i uzbuuje,
ne
znai nita! Nasamo, to
znai

pokuati

joj

se

3367

pribliiti

uzbuenim,

krivim
rijeima, u stvari lanim
rijeima

koje

jedinu

pomo nalaze u rukama. I

sve je
nespretno, i rijei i ruke:
nestrpljive ruke, a rijei
gluhe, neduhovite, baene

3368

prazan

prostor

bez

odjeka. Ona kae: priajte

mi neto, a vi ba elite
da
zaepite svoja usta njenim
ustima, pa ako vam se
neka rije i omakne, u njoj
ba
nema

nita

od

pripovijedanja. Od te elje

3369

postajete

mucavac,

drhtavi kreten,
epileptiar,
pohotnik,
ovjek

impotentni
prase

bez

srdito,

ponosa.

Ne

idem na
slikanje

plua!

Melkior

prkosno uzme misliti na

Enku:

Kior

kraljevstvo

ui

3370

moje, i on ue triumfalnokraljevski, kao Kior Veliki.

Na

vratima

se

pojavio

Mitar.
- Zaboravio sam da ti
uzmem urin. Jesi li ve
mokrio jutros? -U ruci je
imao
neku ampanjsku au.

3371

- Nisam - ree Melkior, a u

sebi: evo moga peharnika.
- Onda doi da mi se
pocula - pokae mu au
kao mamac.
- Hajde, hajde. Matadore,
taman je mezetio Mitar javi se Menjou.
- Hoe li ono danas da ti
doe

sestra,

dan

je

3372

posjeta - upita ga Mitar s

takvim
preljubazno
nevinim

bratskim

licem,

te

i
se

Melkior jako zaudio kad

je neki
predmet

poletio

prema

mjestu gdje je as prije

stajala Vampirova glava.
"Stajala

3373

as prije", dakako, jer im

se preljubazno
Marinkovi Kiklop
priupitala

za

posjetu

sestre, nestala

je onog

istog asa.
-

ubre,

sestru!
zaurlie
u ga

ne
-

diraj

mi

odjednom

Menjou.

-Zaklat

3374

zubima...

krvi

mu

piti!... - grio se u krevetu

i udno lomatao rukama
kao da
ga

neka

strana

bol

razdire.
Sva trojica skoila da ga
smiruju, glade ga po licu,
ekaju po glavi, tapaju
po bedrima, konjuarski.

3375

- Ne, njega stvavno tveba

pvebiti - estio se Herma i
stiskao ake.
-

Prvi

put

kad

ovamo

doe, ebe preko glave...

Izdevetat emo ga, asna
rije! govorio je sveano, kao
da se zaklinje, onaj to je
juer Melkiora nazvao

3376

Tartuffom.
- Kad ga ja propustim kroz
ake,
nee

roena

ga

majka

prepoznati!

Smirivao se
ve Menjou, gasila se e
za osvetom.
- Famo da ne bude ifdaje!
- Hermafrodit sumnjiavo
pogleda na Melkiora; on je

3377

stvar

shvatio

veoma

ozbiljno, kao zavjeru.

- Izdajnici znaju to ih
eka! - govorio je prijetei
Menjou.
- Nee izdati - rekao je
Mali sa sigurnou. - ast
sestre je u pitanju! Je li

3378

da nee izdati? - Mali je

prenosio na Melkiora mo
sugestije: udno izbuljio
oi na njega i uzeo kruiti
rastvorenim dlanom nad
njegovom glavom: - Nee
izdati, nee, radi se o
asti

sestrinoj,

nee

izdati... - hipnotizirao gaje.

3379

Melkior se jedva osvrtao

na to aranje. On je s
nekim smijehom u sebi
stalno
mislio

na

onu

au

Mitrovu koja je probudila u

njegovu tijelu potrebu za
mokrenjem. I to je osjeao
kao neuklonjiv imperativ
kome e se evo sada

3380

podrediti. Ustat e i otii

za Mitrovom aom kao
mjesear,

kao

hipnotizirana
budala.

Uvjetovani

refleksi, po Pavlovu. Ah,

moj Mali, hvala na asti,
ve sam

3381

hipnotiziran,

mislio

je

ustajui. Ovako valjda idu

pjesnici za svojom
inspiracijom? Ona je aa
sada

moja

nasmijei

se

Laura.
tuno

I
lice

Melkiorovo.
- Fmije nam fe - ree
Hermafrodit.

3382

- Ide da ispria Mitru? skoi Menjou iz kreveta

prijetei.
-

Idem

da

mu

au

napunim.
- Dobar si! - uo je za
sobom tu ocjenu i njihov
smijeh

kojim

nagraivali
njegovu lojalnost.

su

3383

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
0, Gospode, da se i ta
aa

ispuni!

prepunit

e, kakav si, odgovori

Gospod.
I doista prepuni, kako ree
Gospod. Jer silna

bjee

nuda u njemu te utra u

3384

nunik onaj bolji i tre

au

iz

ruke

Mitrove,

udno, kao pijanica, i kao

bludnik

najlui

potrai

svoje nehajno spolovilo u

urbi nespretnoj te mu se
ono
i omakne prvi put, onako
bezvoljno, kao da to nije
njegov posao (pa i nije,

3385

znade lukavac), ali drugim

zahvatom

iznese,

kao

ovjek tat i hvalisav, sve

svoje blago na vidjelo i
tada se u au spusti dad
strahoviti to lijevae
etrdeset dana i etrdeset
noi...
- Dosta, kuda e!... vikne Mitar zaplaen. No

3386

reci

dosta

pljusku

bezumnom,
zaustavi val plahoviti to
se valja s puine!...
- Sve si zapisao, sveca ti hihoe Mitar veselo: on
voli obilje. - Sad odlij
malo tamo, ubio te...
Ha,

Maestro,

Melkior,

kakvo

sjeti

se

toenje!

3387

Prebacio

bih

preko

krovova,
pogasio
dvoru

bih

vatru

na

liliputanskom

kao

Gulliver! Osjeao je ponos

od neke
mukosti, kao da je izveo
neto velianstveno, a to
bijae samo osjeaj

3388

olakanja

sasvim

banalnog koji je on bahato

tumaio.
- Jesi li donio pare? - pita
Mitar s punim peharom u
uzdignutoj ruci kao da mu
nazdravlja.
- Jesam. Evo ti. - Melkior
sve

radi

oduevljeno,

urno, veselo, te ga Mitar

3389

gleda

sa

zanimanjem

kaje se to mu nije vie

traio, dao bi, budala.
- A je li, to je govorio onaj
tamo, da e me prijaviti? upita Mitar.
- A zato, to si mu uinio?
- Pa ono zbog sestre, zna.
Mnogo

su

osjetljivi,

sestrica je onako...

jer

3390

podana... - spustio glas

Mitar i glavu sagnuo, bolje
da ne stri. - A ba mi je
naletio. Samo, opasno je
to, otac mu je gardijski
general. Moan tip u boju
mater, da prstom makne,
nema

mene,

laboranta.
- A oni ostali?

Mitra-

3391

Sve

fina

gospodska.

Onaj

djeca,
debeli

osavi to govori na "f'

digao aletu
(lan

dravnog

neki

vaan

savjeta)

dokument,

dravna
tajna, to li je, i dao ga
nekoj

drolji-pijunki

jedno spavanje. Sreom

za

3392

kontrapijunaa

uhvatila

njih ba na tom spavanju,

pa drolju u uzu, a njega
tatici. A tata, to e, dao
ga na odsluenje roka, kao
"neka se opameti", i eto,
tu se sada pameti. Onaj
mali sin je dvorske dame,
to

jest

Zvali

bive

dvorske...

3393

su je Pompadurka garde.
Od redova do majora nije
birala,

dalje

prema

uplivu i
moi. Kau daje mali sin
nekog silnog a aavog
generala... pa vidi, i mali
je
nekakav

aavko-

psiholog. Ali najopasniji je

3394

onaj etvrti, Parizlija. Cale

mu
je... i ne zna se to je, ivi
u

inozemstvu,

kau

nabavlja oruje za vojsku.

Sin
je doao samo da odslui
aki pa se vraa natrag
da pomae tati, eto da se
i on

3395

bori ako do neega doe.

Kau,

svatko

nain.

Svi

na

oni,

svoj
brate,

imaju ve
spakovane kofere i paso
u depu. Ona se soba i
zove "diplomatska"...
- Sve ti zna - snebiva se
Melkior. - Pa kako sam ja
dospio tamo?

3396

- Ha kako? - Die Mitar

glavu

kao

zakukurikati

da
neku

e
teku

istinu, ali se
predomisli: - Zahvali Bogu
i majoru...
-

Pa

ja

majora

ne

poznajem!
- Upravo zato to ga ne
poznaje.

Kad

upozna

3397

pukovnika, upoznat e i
majora.
Pukovnik

je

ef

odjela,

vojnik, brate, i patriot.

-A major nije patriot?
- Jeste, tko kae da nije!
Neto
pogleda

mnogo
ga

sumnjiavo. -1

pita?

Mitar

3398

to to sam ti rekao, rekao

sam previe.
- Pa to govori? Moda
sam i ja...
-

Ti?

- podsmjehne

Mitar

prezrivo.

se
-

Prostudirao sam ja tvoje

papire. to
misli da bih inae ovako
s

tobom

razgovarao?

3399

Mitar

udari

po

depu

bijelog
ogrtaa u koji je spustio
Melkiorov novac. - Ti si
ba

onaj

tip

to

dira

majora
u srce. Zato te i utrpao
tamo s onima. Nikada on
nita nee postii, nije on
za

3400

vojsku.
- Zato?
- Zar moe ovjek neto
postii zatiujui tebe? Mitar podvikne srdito. Sve
bi one tamo on otjerao u
vojarnu da je po njegovu,
samo bi tebe ostavio. Pa
to

3401

hoe, na taj nain da

napravi karijeru?
- to ne ode iz vojske?
- U staroj vojsci otac mu je
bio

naelnik

general,
I
Marinhovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

saniteta,

3402

preao

Albaniju.

Lini

ljekar starog naeg kralja.

Stara

kola.

Tako

je

odgojio
i sina - osmjehne se Mitar
saalno. - Vojni sanitet,
da, potenje i pravda,
eh!... Sve e to jednog
dana

avo...

no

3403

odjednom

prekine

se

Mitar, razabere se
s onom aom koju je
stalno drao u "sveanoj
zdravici" i nasmije se. - A
mi ba
odabrali mjesto. A ja opet
stalno

tim

ampanjcem...
uzdravlje, i

tvojim
Hajde

3404

bjei u krevet. Sad e

uskoro

vizita.

Imat

ast danas s pukovnikom.

Zezat e
te, to je jasno, jer ti si
"majorov", razumije? A ti
se pravi lud, u njega
gledaj s potovanjem i sa
strahom kao da si usro
krevet, razumije?

3405

- A hoe li biti sestra u

viziti? - ne izdra Melkior.
- Acika? Svia ti se, a? No
otpisi odmah, nema ti tu
nita.
- A to bi i bilo? Samo
tako... pitam.
-1 pravo je to pita, ne
da je zgodna, nego ono...
uslikana!

3406

- Jest, veoma je lijepa uzdahne Melkior. - A to,

ima li nekog...?
- avo bi je znao. Ona sa
svima lijepo, pa ne zna je
li stvarno takva ili je to
neka

njena

udna
uzdravlje.

izmotancija.

enska.

Hajd,

3407

udna
ponavljao

enska,
je

veli,

Melkior

svom krevetu, pokriven do

brade. AH
govorio je to mehaniki,
nikakve misli nije bilo iza
toga. Neka strepnja mu je
sapinjala

tijelo.

Laka

drhtavica krenula je od

3408

brade

nanie,

prema

trbuhu i
nogama i porasla naglo u
neukrotivo

grozniavo

drhtanje. Eto, i zubi mi

cvokokou, pokua da se
naali, ali od toga ispadne
nervozno
zijevanje

grevito

3409

uz

neko

gluhonijemo

mumljanje.
- Ti neto kae, Matador?
- upita ga blagonaklono
Menjou.
- Nihta - uspije Melkior
artikulirati u razjapljenim
ustima. Ali taj kratki
kontakt

"vanjskim

svijetom" uveliko isprazni

3410

njegovu

unutranju

napetost:
drhtanje

je

odjednom

prestalo, njegovo se tijelo

osjeti mnogo sigurnijim u
povoljnoj klimi kreveta.
Vrata

su

se

otvorila

neujno i tiho, s dunim

potovanjem. U sobu je
ulazila

3411

bijela povorka sveano i

nijemo

kao

nekoj

sveanosti sna. Na elu joj

nizak
mrav starac, bradica mu
bijela i iljasto stroga, a
pogled prodoran i otar,
"itam
naslovnu

te,

bato,

stranu".

ko
Ispod

3412

bijelog ogrtaa crne mu se

tanke
krive noge u izmama a
metalni aporci
na peti kicoki zveckaju
kao na

dvorskom balu.

Bijela ptica iz polarnih

strana gega se po ledu na
crnim noicama, tako to

3413

opaa

Melkior.

To

je,

naravno,
pukovnik, vojnik i patriot.
Za

njim

ide

major

na

malom odstojanju kojim

naglaava
podreeno

svoje
mjesto

sveanoj ophodnji. On je
rekao "dobro jutro,

3414

momci",

na

pukovniku

to

se

iznenaeno

podigao iljak starjeinske

brade. Tu je
i Ona, odmah do majora, s
bolesnikim
ruci,

nad

listama

na

kojima

dri

stavljeno

"na

otvoreno
nalivpero

gotovs". Sva se posvetila

3415

potovanju uzvienog ina

i
revnosno

se

mie

sveanom hodu. U povorci

jo ima nekoliko mlaih
pomno
izbrijanih
klerikim
prisustvuju
funkciji

lica

to

strpljenjem
pontifikalnoj

3416

kao nevani subjekti. Na

kraju se pojavio i Mitar, ali
je ostao kod vrata kao
siromani
sprovodu;

roak
on

je

u
dobro

znao svoje mjesto.

Pukovnik je obilazio ona
etiri "svoja", zaustavljao
se u podnoju kreveta i

3417

pitao

za

"junako

zdravlje".
- No, kako je, junae obrati

se

oinskom

ironijom Menjouu. - Otac

pita za
te, to da mu kaem?
- Dosadno je, gospodine
pukovnie,

mazno

3418

odgovara Menjou. - Ja bih

natrag u
akademiju, zaostat u s
uenjem.
- Prvo zdravlje, mome! uzvi

pukovnik

bradicu

odluno. -Kud uri, stii

e
ti njih. Koji si u klasi?

3419

Prvi,

gospodine

pukovnie - ispali Menjou i

kljocne zubima, a pete
mu se u
krevetu same sastavie.
- Prvi? - kao zadivi se
pukovnik. - Pak to kuka?
Ne beri brigu, stii e.

3420

Oca

ti

pozdraviti

dobaci prilazei drugom

krevetu.
-

Molim,

pukovnie

gospodine
-

glavom

zatreska Menjou u
znak pozdrava.
- A ti, diplomata? - upita
Tartuffa. - Javlja li se otac?
Je li se

3421

sretno

prebacio

Englesku.
-

Sretno,

gospodine

pukovnie... u posljednji
as

povjerljivim

osmijehom
dodaje Tartuffe. - Nijemci
su ve bili u Bordeauxu...

3422

- Sto kae? Ipak uspio da

umakne, a! Neka, neka. A
gdje je sada, u Londonu?
Pak to pie?
I
Marinkovi Kiklop
-U Londonu i Glasgowu,
putuje

po

dunosti,

gospodine pukovnie. Pie

da bombe

3423

padaju ko kruke ujesen.

-

Vidi,

dosadno

njemu
-

nije
dobaci

Menjouu. - A to emo s
tobom, ljubavnice?
- prekorno mae glavom
nad Hermafroditom, a sva
se svita udvorniki smije
ali

3424

pukovnikovoj

(osim

majora, on je ozbiljan). - Je
li i tebi ovdje dosadno?
-

Pa

jefte,

pukovnie

gofpodine
uvjereno

odgovara Herma -dofadno

je. Ofobito
uvee...

nema

fe

fta

vaditi, pvodajemo fjake...

3425

Zjake,

veli...

Zaista,

sestro...
-

Izvolite,

gospodine

pukovnie? - sva se Ona

stavlja na raspolaganje.
- ...to je svima ovdje
dosadno? - Svi prsnue u
smijeh. Nju oblije rumen.
Major
Htjedoh

se

je

mrtio.

rei,

to

ne

3426

nabavite ovom Donuanu

neku lutkicu,
skapat e od dosade.
Hermafrodit
cerekao.
uzviknuo

se

veselo

"Fgodno",
je

ak

oduevljeno.
- Cut, ti sramoto roda i
plemena! - rukne na njega

3427

pukovnik a bradica mu
sva
podrhtava od prikrivenog
smijeha. - Onakvog oca ti
da sramoti! Na njegovom
mjestu ja bih te...
- ...ufkopio! - zavitlava se
Herma luckasto.

3428

- Vidi ga, ui me! - ljutnu

se pukovnik, a vidi se rado
bi se smijao; priat e
to ocu... - Jeste, pravo
veli, ko nerasta bih tebe
ja... da me upamti!
- Ftavat u fe, gofpodine
pukovnie! - tresne Herma
podrugljivo. No pukovnik
se

3429

ne

osvrne.

Mangup

je

prevrio mjeru, to je
svima jasno (nitko se vie
nije smijao), autoritet mu
je ve u pitanju... On
prie Malomu.
-

to

je

tobom

mladiu? Jesi li dobro?

3430

Hvala

gospodine

pukovnie, dobro sam odgovori Mali.

- Donosi li mamica pite? ali se s djeakom kao
neki ujak. -Ono ti pitu
voli?
- Pa volim i pitu... - Mali
danas

oekuje

mamu

3431

zbunjuje

se

kad

nju

spominju.
- No, ne stidi se to voli
pitu - gladi ga pukovnik po
glavi - i
Marinkovi Kiklop
ja je volim, tu pitu od
mladoga sira. A ovaj tu? pokazuje
Melkiorov

bradom

na

3432

krevet. Melkior ga gleda s

potovanjem i sa strahom,
kao da je... ba onako
kako
ree Mitar.
- To je novi, gospodine
pukovnie - ree major
mirno.
- Vidim i sam daje novi pukovnik

ve

gubi

3433

strpljenje - ali to radi on

ovdje?
Iz koje je komande?
-

Autovozarska

kola

strpljivo odgovara major.

- ak? - ree pukovnik kao
da mu se to pitanje gadi.
- Da. - Major je suzdrljiv i
hladan.

3434

- Pa to? - pita pukovnik

naglaeno

starjeinskim

tonom.
Ta uvreda naas uznemiri
majorovo lice: neki tamni
oblak preletio je preko
njegove
mirnoe.

pametne

3435

- Jako proirenje hilusa progovori zatim na svoj

neuzbudljiv nain. Radioskopski se vidi na
lijevome krilu mogunost
jednog arita s tipinim
fibroznim arama i jedno
zasjenjenje...
- Kod svakog drkadije se
vide

proireni

hilusi!

3436

grubo

ga

prekine

pukovnik.
Ona je stidno zatreptala
oima.

Ona

etvorica

smiju se pod pokrivaem.

- Pacijent je ve sazreo
mladi...
- Pacijent... sazreo za vojni
sud! Pa ovo je isto to i
dezerterstvo! - Pukovnik

3437

je gledao u Melkiora s
mrnjom
pukovnika...

(a

on

onako

u
kako

ga je uputio
Mitar).
- Osim toga... otkrijte se,
molim

vas

obrati

se

major Melkioru - radi se o

sluaju strane astenije.
Izvolite

pogledati

3438

gospodine pukovnie, taj

prsni ko,
te ruke, ramena...
- Gospodine, vojska nije
sastavljena
Herkulesa!

od

samih

-podvikne

pukovnik. -1
jedan prst na obarau za
mene je vojnik! Tako ja to
shvaam.

3439

Izvolite,

pukovnie,
pacijentovu

gospodine
pogledati
bolesniku

listu. Ona mu prui Melkiorov

karton.

napravljen
snimak?

Sestro,

je

li

radiografski

3440

- Jeste, gospodine majore

- ona spremno slae, a
pogled joj plazne preko
Melkiora (on poljubi taj
zrak iznad sebe) - ali jo
nije
Marinkovi Kiklop
razvijen; bit e gotov za
dvadeset minuta.

3441

- Onda ga priloite ovdje ree major suho i prepusti

pukovniku mjesto uz
Melkiorov krevet.
Asklepijad
mene,

die
sad

ruke

pristupa

ljudoderski vra. Melkior

pogledom
potrai

Mitra,

posljednju

vapaj

pomo.

za

Mitar

3442

prua

pomo

ohrabrujuim
smijekom. No Melkior vidi
Cezarove iskeene zube,
uje potkove na kamenom
podu...

Pukovnik

je

koraknuo blie, obredno

mu

zveckaju

Nadnio se

mamuze.

3443

vojnomedicinski starjeina
iznad Melkiora i pokazuje
velike poutjele zube...
Najprije e valjda zagristi
u glavu, misli Melkior... Ali
to je smijeak, reklo
bi se dobar, nekakvoga
sveca

to

djeci

dolazi

nou i polae im darove u

krevet.

3444

Znai, nee gristi, ponada

se

Melkior.

astenija.

Strana
Pogledajte,

strie, te
ruke, ramena i taj grudni
ko... ko koko... ko-koko... Usto se Melkior pipao
ispod pokrivaa, u aci mu
se rastezala suha tanka

3445

koa. Nee gristi, nee,

sama
strana

astenija.

Ali

gledao je pukovnika, za
svaki sluaj, sa strahom,
kao
daje... kako ree Mitar.
- to me tako gleda, je li,
ko usrano kue! - pue
iznad njega starjeinski

3446

glas. - Intelektualac, a...

pa misli daje lino izumio
barut. Kai, jesi li
izumio barut? to je, jesi
ili nisi?
Sto bih sada, Krele? Da li
se tu laje? To valjda vrijedi
samo za elektrino

3447

osvjetljenje?

Za

barut...

vai to je rekao Mitar: ne

odgovaraj i gledaj s
potovanjem i sa strahom
kao da si udesio krevet, i
Melkior nastavlja da ga
gleda, kako ree Mitar - s
potovanjem

i...

ostalo,

samo jo i doda malo kako

gleda onakovo kue.

3448

- uti, a? Prezire me? Ti

misli:

to

je

akademski

ovo,

on

obrazovan

ovjek,
ja akademski obrazovan
ovjek, a govori mi "ti"?
Kakva

je

ovo

vojnika

budala!
Je li da to misli? Kakva je
ovo neotesana vojniina?

3449

U sobi tiina, ak ni cipele

nikome ne kripe. I nije
bilo udvornikog smijeha.
Major je gledao u prozor,
zbunjen i rumen od stida i,
valjda, od srdbe. Ona
nije

dizala

oiju

od

bolesnikih lista kao da

olovkom neto kontrolira.

3450

Izbrijana lica su ozbiljna i

nekako tuna, a i ona
etvorica ute u svojim
krevetima.
Ta je utnja i razdraila
pukovnika, raspalila elju
da pokae
Marinkovi Kklop
on njima svima!... Tu se
uvode nekakve manire...

3451

On se saginje nad krevet

sve

nie,

unosi

se

Melkioru u zaplaeno lice.

Melkior
osjea

zadah

zuba,

po

poutjelih
njemu

se

prosipaju rijei, ali on ih

vie ne

3452

razumije. Gleda zube gdje

dolaze blie... i gle, bez
plomba a svi u pravilnom
nizu, uti ali zdravi... od
one

pite

od

mladoga

sira...
- A, je li, gospodine... da
ne

kae

da

manire...
pukovnik tiho

ne

znam
govori

3453

iz sasvim intimne blizine

(vidi

mu

Melkior

gusto

zasijane dlaice po nosu) zato vi, gospodine, ne

elite da sluite vojsku?
to

se

to

ne

dopada

umu?

Moda

vaem
uvaenom

imate drugo miljenje o

3454

dravnom

ureenju?

Recite samo, to
vam

se

Antipatini

ne

svia?

smo,

je

li?

Soldati, budale, primitivci?

Ne dopada
se vama ni moja njuka,
znam ja. No, pa evo ti,
amaraj!
pukovnik

namjeta

3455

obraz izazovno, tono na

duinu ruke, i stoji tako
nepomino, eka. -No, to
je,
to me ne amara? Veli,
moj obraz nije dostojan ni
tvojega dlana. 0, boga ti
tvoga! Onda, evo, pljuni! i sputa mu obraz tono
iznad usta: - Hajde, to ne

3456

pljuje? ekam! - vikne

pukovnik
iznerviran

ve

sasvim

Melkiorovom

mirnoom.
Moda je taj povik trgnuo
Melkiora iz mrtvila? Nad
njim je stajala stravino
uveana slika ponuenog
lica.

Njegova

se

glava

3457

pomakne

die

kao

oivjelom
mrtvacu, i prije no to je
pukovnik

uspio

ukloniti

glavu, on ga strelovito
usnama pogodi u obraz - i
cmokne da se ulo.
Tako.
majora.

To

je

umjesto

Parampione,

3458

Parampione, je li to acte
gratuit? Ne,
to nije acte gratuit, ree
Parampion. To je mnogo
vie, odgovori Krele.
- Stoj!... to je ovo?... strese

se

pukovnik

uplaen, zateen, rukom

gladi

3459

poljubljeni

obraz,

brie

udnovatu sramotu.
- Gospodine majore, to bi
ovo

imalo

da

znai?

obraa se strogo, ali sve

njih
gleda,

strijelja

svakog

kome bi palo naum da se

sad nasmije. No, u redu,
ne

3460

smije se nitko, svi su zinuli

od

uda.

-Gospodine

majore, pitam, to je ovo?

- Ja ne znam, gospodine
pukovnie

ravnoduno

odgovara major.
- Ja ne znam - i kvit! A,
neemo to tako...
Marinkovi Kiklop

3461

- Moda je momak elio

da kae da vas voli...? pokua da objasni major,
a
nevidljiv osmijeh titra mu
na jednom kraju usta.
- Gospodine pukovnie javlja se Tartuffe - smijem
li da se obratim?
- Kai.

3462

- Mi ovdje mislimo da on
nije

normalan.

Juer

je

tako poljubio i sestru...

- Sestru? iju sestru?
- Ovu nau... bolniarku.
-

To

je

gospodine

bilo

snu,

pukovnie

crveni se ona koliko joj

ima lica.

3463

- U snu? Sto vi radite u

njegovom snu?
-

Pogledala

spava,

sam

da

njemu

li
se

odjednom digle ruke i...

- ...i fmok! u ufta - dovri
Hermafrodit sa slau.
-

Cut,

ti

bitango!

podvikne mu pukovnik. Krivo ti je to ti nisi, je li?

3464

- Pa i jefte - cereka se
Herma - nije da mi nije
kvivo...
- Hajde ne budali. - javi se
Menjou - u pitanju su tu
ozibljne stvari. Mi
mislimo,
pukovnie,

gospodine
daje

momak

stvarno lud...
- Lud? To je neki idiot!

3465

- ...i mi ne bismo eljeli da

ostane tu s nama - zavri
Menjou.
- S vama? Neka se to
smjesta alje na nervno
odjeljenje

-zapovijedi

pukovnik
izlazei
povorke.

na

elu

bijele

3466

Tako je, ne luak nego

idiot!

Potvreno

sa

najvieg mjesta! Melkior

se radovao
to je sveden na bezlino
to. A sada na nervno... Ali
to je to? Valjda neka
ludnica, a to bi moglo biti
zanimljivo...

osobno

3467

poznanstvo

Napoleonom. S
Cezarom sam ve imao
ast,

tako...

Ipak

nije

poiz-dalje.
bilo

nuno

poljubiti
majora

za

idiotstva,

gest

vitekiji,
velikoduan:

stupanj
je

ovaj

kornejevski

3468

gone te da pljuje u lice

(nismo djeca), a ti cmok u
lice! - poljubac. Osjeao
se zadah zubala. Nou na
njeg

rei

nonog

ormaria, iz vode, u ai
potopljeno
uto

zubalo,

bradicom

on

krevetu,

3469

malen,

krotak,

bez

zvjezdica, bez zlata

na ramenima, nemoan i
bezub kao novoroene,
ne zna izgovoriti ni z.
Marinkovi Kiklop
Pukovnica
klimakterija
zaboravljiva,
gadljiva i

je

zbog
jadna,

moda

3470

straljiva i praznovjerna k
tome,

tri

dana

nije

promijenila vodu u ai
krokodilu, i on, eto, ima
zadah pljuni me. A on,
starjeina vojnog saniteta,
ef
tuberkuloznog odjeljenja i
uope

ovjek

poznat,

3471

vojnik

koji

poznaje

gardijskog
generala - Menjouova oca
i sve druge oeve, ujutro,
ve zakopan do grla i u
izmama, ide na pecanje
kaiprstom u au vode.
Kaiprstom
uto

udicom

lovi

3472

zubalo.
prevre,

Zubalo
okree,

se

vrti,

izmie,

ne da se iz svoje mutne
vode,
gdje je njemu ugodno, u
usta mljaskava slinava da
gnjei pitu od mladoga
sira.
Pa kad se tako u vodi
dovoljno

razgnjevilo,

3473

ugrizlo je pukovnika za
strogi
kaiprst.

Na

koncu

ga

pukovnik ipak ukebao i

bijesnim pokretom ubacio
u usta s
gaenjem, ko da hladnu
abu

mora

pojesti.

Ali

jednog e mu dana uto

zubalo

3474

kaiprst i odgristi i bit e

jedan vojnik manje - prst
na obarau vojnik je sam je tako rekao, a to
ree ne poree, to stoji ko
ispeeno, nismo djeca,
bogamu.
- Ipak fteta, bogati - kae
Hermafrodit - fad emo tu
kvepati od dofade.

3475

tebi

budalino,

je
da

zabavno,
tu

jedan

aavac zeza pukovnika? ljuti se

Menjou.
- Fta bi ga fefao? Famo ga
je fmoknuo, hu, hu, hu...
To je fgodno.

3476

- A to misli da ga je
"fmoknuo" iz ljubavi? - javi
se sada i Tartuffe. - Bilo
bi

"fgodno"

da

uuti,

glupane!
- A ti fi kveten! - razljutio
se Herma. - Ftavi je njega
fefao, i fta, poljubio
gaje, pa fta? Bi li fe ti
ufudio? Ja fe ne bih... fato

3477

mu

kafem

"bvavo!

bvavo!"
- Eto!
Njegova je ljutnja izazvala
smijeh.

(I

Melkior

se

smijao, u sebi.)
- A veli, stari gaje "fefao",
a? Bvavo! - Svi su se
smijali.

3478

- Ja nifam vekao "fefao"

nego fefao, a ti fi fefnut u
mofak! Ti fi fafav, a ne
on! Tebe bi tvebalo poflati
na pvomatvanje...
- Stojte, ne svaajte se javi

se

tiho.

Mali
Ja

pokajniki

sam

sve

skuhao.
- to si ti to "skuhao"?

to

3479

Marinkovi Kiklop
-

Pa

to,

da

je

ovaj

poljubio...
-

Da

mu

nisi

opet

sugerirao?
- Jesam - prizna Mali kao
nepopravljivi grenik.
- Ajde ti... u matevinu pitu
od

fiva!

dozlogrdi

3480

napokon i Hermafroditu i
bilo
bi

vjerojatno

dolo

do

fizikog obrauna s njim

da ne ue u taj as u sobu
Mitar
s jo jednim ogromnim i
jakim momkom u bijelom
koji je pokazivao strane
miice

3481

ispod zasukanih rukava.

-

Koji

je

taj?

upita

momak.
- Evo, ovaj - pokae Mitar
Melkiora. - Hajde, spremaj
stvari. Ide na nervno.
Marinkovi Kiklop
A- jesu li te, a? - upitao je
Melkiora jedan od trojice
tek trei dan nakon to

3482

se uselio u ovu ogromnu

bijelu sobu s reetkama.
Ni

sada

nije

gledao

njega.
Gledao

je

Melkiorova

zid

iznad

kreveta.

njegovim oima plivao je

neki mutan
pogled kojim je sanjarski
promatrao

gole

zidove,

3483

ak i prazan prostor sobe,

kao
da se pripremio do smrti
na strpljiv i dosadan ivot.
Druga

dvojica

progovorila.

jo

Mali

nisu

pleati

odlazio je s vremena na
vrijeme
do

prozora

reao

kroz

svadljivo

reetke,

3484

beskrajno dugi i mravi tip

ivio
je,

naprotiv,

mirno

uzvieno

dostojanstveno.

Njegovu je hranu jeo mali

pleati, dok je on prolazio
sveano
duini

tamo
sobe

amo

po

obavljajui,

oito,
neku vanu funkciju.

3485

U sobi su bila samo etiri

kreveta (etvrti su unijeli
za Melkiora) u svakom
uglu po jedan, vrsto za
pod prikovan, i nita vie,
nikakav

drugi

predmet:

goli
bijeli

zidovi

Akustika

golih

praznina.
praznih

3486

prostora,

strana,

beznadna.
Melkior

je

proveo

dva

dana na krevetu kao na

splavi, u apsolutnom miru,
sam sa
sobom. Krevet sa starim
pokrivaima, bez ponjava,
prljav, zaputen, s

3487

kondenziranim

mirisima

tjelesa to su se tu prije
njega isparivala. Ali smrad
je
sad

ve

dobio

njegovo

priznanje i toplinu. Uzeo je

pod svoje taj prezreni i
odbaeni

tui

smrad

ogrnuo se njime bratski

3488

srdano

kao

prosjak

naenom
kabanicom. Kao tvor, kao
stjeni-ca uvio se u smrad
lukavo i izazovno kao
smrdljivi

asklepijad

na

otoku

kanibalskom:

pribliite

se

delikatni nosovi,

sada,

3489

ovom neprobojnom krugu

odvratnosti, ovom panciru
sigurnosti,

ovoj

aureoli

svetog
smrdea!

Osjeao

je

smrad na sebi kao pojas

za spaavanje u oekivaMarinkovi Kiklop
nju

oluje,

kao

omamu

neke ludosti to ga ini

3490

lakim,

prozranim,

nevidljivim. 0,
da nema mene, da sam
smrdljiv

zrak,

to moje

postojanje tako pouzdano

krije!...
- A kako su te? - ponovo
pita

sanjar

gledajui
Melkiora. -

jednako
zid

iznad

3491

Pravio si hvojice?
- Kakve hvojice? - ljubazno
pita Melkior.
- Ne znam. To je bilo
neto... vie se ne sjeam.
- Uuti zamiljeno, zatim,
uzdahnuvi, zavapi teko:
-

Na

Ombrelionu,

gori

pustoj, on je govorio! Ja
sam

3492

melankolik,

kau

oni...

tatari. A jesi li ti lud?

- Nisam. Ja sam kompletni
idiot - odgovori Melkior
ozbiljno.

-A

to

je

to?

Tue
se?
- Ne, miran sam. Smrdim.

3493

- A mene su tamo htjeli

prepoloviti. Bio sam u onoj
artiljerijskoj ambulanti,
tamo

gdje

razumije?

su

haubice,

Ha-ubice

crticom, zna, od jednoga

napraviti
dva...

jedan-dva,

lijeva-

desna, tri etiri... znam

brojiti do milijardu. To ti

3494

je koliko ima vlasi na

pola glave, pa puta dva.
Dolje kralj i kraljica! - to je
dodao apatom gledajui
sa strahom u dugonju koji
je

marirao

paradnim

korakom.
- Koja kraljica? - upita
Melkior.
- Kraljeva ena.

3495

- Nema on ene.
-

Onda

dolje

njegova

sestra.
- Nema ni sestre.
- A ima neka enska na
dvoru, pa dolje ta. Zna uljajui se prie Melkioru
i
apne mu u povjerenju
pokazujui na dugonju -

3496

ne smije se pred njim, on

je
maral dvora - doda s
nekom lukavom ironijom.
- Kojeg dvora?
-

Ovog...

nasmijei

saharinskog
se

Melankolik

nekako prepredeno. - On
zna

3497

dvorske tajne. Ali ape

samo s najviima. Gledaj.
Maral dvora ugodno je
askao s kraljem vozei se
u koiji (kralj je sjedio na
uzglavlju, na jastuku) ali
od

cijelog

razabirale
rijei

su

razgovora
se

samo

3498

Vae

velianstvo,

izgovarane

sa

silnim

potovanjem, drugo je sve

bio strogo
povjerljivi apat. Dvorski
je

maral

sa

osmijehom

slatkim

pozdravljao

narod i
usto

prstom

kralju na

ukazivao

3499

Marinkovi Kiklop
neka,

valjda,

zanimljiva

lica u masi to klie. Na

jednome mjestu koija je
odjedanput

stala,

kaiprst

Dvorskoga

marala

bio je

uperen u
Melankolika.

odluno

3500

- Nisam ja, Vae Slatko

Velianstvo! - preplai se
ovaj. - On vam je pojeo
(pokazuje

na

Pleatog

Malog) kruh i kupus. - Ali

prst

Dvorskoga

marala

nije
silazio s njega. tovie.
Dvorski maral hukne hu!

3501

nato

Pleati

Mali

krvolono
zaurla:
- Evo mene, ime mi je
Kero, daj ga meni, kou
bih mu dero! -i zarei na
Melankolika

pokazujui

sitne guste zube.

- Nemoj, Kero, dat u ti
evo ovaj od dva rupija -

3502

pruao mu je Melankolik
mali
bijeli gumb s dvije rupice a sutra u ti dati od etiri,
sigurno.
- Sutra ga uij za uho! Daj
odmah.
- Nemam sada, Kero, sutra
e mi brat poslati. Sada
mi odgrizi nokat.

3503

-Daj.
Kero zaas svojim sitnim
otrim zubima otpili nokat
Melankolikova

palca

pokae
ga

Dvorskom

Ovaj

zadovoljno

glavom,
potjera
konje.

otpusti

maralu.
klimne
Kera

3504

- Mora tako s njima objasni

Melkioru

Melankolik
kao

nekim

stidom.
- uj, reci - ponada se
Melkior - meni moe rei:
ti nisi...?
- Lud? - tuno se nasmijei
Melankolik - To jest, nisam
kao oni. Druga vrsta.

3505

Oni

misle...

Dvorski

maral misli (Kero ne zna

nita) da je dva i dva pet,
ja
znam da je etiri, vidi, ali
mi je dosadno misliti.
- to tu ima misliti?
- Kako ne, mora ih spojiti.
Evo uzmi dva s jedne i
dva s druge strane - on

3506

pokae po dva prsta na

svakoj ruci - i sad, ajde:
koji e kojima prii? Zato
bi
jedni

prilazili,

drugi

stajali? Oni su jednaki, je li

tako? - ma-te-matiki
jednaki, pa zato bi jedni
prilazili?

E,

matematiki

jesu, ali nisu jednaki po

3507

odijevanju. Moda su jedni

ponosni,

smatraju

se

boljima, bogatijima pa se
nee
mijeati,

onda,

ajde,

naganjaj se ti... A sve

zbog

etiri.

moe, kad

to

im

3508

oni nee etiri? Vidi da je

dosadno. Ti e rei, mogu
jedni drugima ii u suMarinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
sret pa se nagoditi... Da,
kad bi htjeli, ali to se
rijetko dogaa... I tko e

3509

na to ekati. - On pogleda
Melkioru u oi radoznalo: Ti valjda misli da
govorim o ljudima? Ne, ja
stvarno

govorim

brojevima, studirao sam

matematiku.
- Melkior je utio, gledao
je u zemlju da ga ne bi

3510

zbunjivao

pogledom.

Zaigraj
na ruletu ili na lutriji, pa
e

vidjeti...

Brojevi

hirovitost i podvala.
- Pa dobro, a kako njimao
ispada pet?
- Ludima? - Melankolik se
nasmije

saalno:

Oni

uzimaju dva i dva na istoj

3511

ruci, a tu su povezani, pa
uzmu i petoga maloga...
da ne ostane sam. Otuda
ta
zabluda.
- Studirao si matematiku,
a to ti je zanimanje?
- Putnik. Berem gloginje.
-1 broji ih?
- Otkud zna?

3512

- Tako, neto mi kae...

- Eh, kae... itao si u
novinama.

meni

su

pisali.
- Pa kako ih "spaja" kad
broji?
- Sam, u velikoj vrei.
Muim se. Do milijardu.
Hoe li da ti prebrojim
vlasi?

3513

Njemu

sam

prebrojio

pokae Keru. - A zna

kako radim? Podijelim mu
glavu na
sektore...

imao

sam

olovku, uzeli mi tatari... pa

onda po sektorima,
jednostavno. Samo, nisam
dovrio, micao se.

3514

- A kako bi meni kad

nema olovke?
- Ima i druga metoda upati.

Samo

deset

na

dan. Ali valja ekati dok ti

naraste.

Kau,

ekaj,

magare... - Odjednom kao

da se neeg sjetio, uhvati

3515

Melkiora za lakat i stane

mu aptati povjerljivo: Vidi one prozore tamo s
druge

strane.

Pazi,

promotri ih dobro: u tri

kata

po

pet

prozora.

Veeras u ti
neto pokazati to mene
zanima. A sada, pst, kao

3516

da se ne poznajemo. - On
se
udalji "lukavo" i prilazei
svome krevetu odjednom
uzdigne ruke visoko iznad
glave

ree

vapijueg:

glasom
-

Na

Ombrelionu, gori pustoj,

on je govorio! onda legne i zaklopi oi.

3517

Vrijeme

ga

je

poelo

kljucati. Dan je bio sada

dug beskrajno, dan trei
meu
ludima. Melankolik ga je
naas vratio svijetu ivih
rijei a onda ga natrag
bacio
samou.

zanijemjelu
Razdraenom

sluhu zvukom

3518

ljudskog glasa bilo je sada

tee podnositi ovu gluhu
utnju

nego

dva

posljednja
dana. Ostavio ga je s tih
petnaest
preko

prozora

tamo

nekim

obeanjem za
veeras...

3519

Ali gdje je jo veeras?

Dan gore jo blista u nebu
meu

rastrganim

oblacima, a
nad njima, da bude jo
tee, plovi sunce u nekom
slavlju
Mrzio

jesenje

modrine.

3520

je sunce u etvorini neba i

oblake i svjetlost i sve to
je dan. Bio je eljan
rijei, rijei gladnom uhu!
Bilo

kojih,

bilo

kakvih

rijei, samo da je zvuk

ljudskoga glasa!
On pokua posluati sebe.
Ali to da kae? Rimljani,
zemljaci i drui... A to

3521

ako

se

oni

odazovu?

Polifem, kiklop, gad... Ne,

ni to nije mogao izrei.
Tada mu
doe da naprosto kae
Paralelnik, tako, kao neko
ime... Melkior izgovori to
naglas.
Maral

Dvora

skoi

pogoen u ivac. Kao da

3522

je ba ekao tu rije za
svoje
strano uzbuenje. Zar se
netko

to

znaio

usudio
je

izrei!
njegov

zaprepateni
pogled. Prstom je uputio
Kera protiv Melkiora.
Kero

jedva

Okrenuo

se

doekao.
hitrinom

3523

make i rairenih ruku, sa

akama u
borbenom

stavu,

poao

prema Melkioru.
- Evo mene, ime mi je
Kero - zarei on na njega.
Melkior se sjeti kako je
Melankolik...

na

istrgne

gumba

svoga

dva

brzinu
sa

3524

prugastoga

ogrtaa

ponovi iste rijei:

- Nemoj, Kero, dat u ti
evo

ova

dva

od

etiri

rupija...
- Ha, dva gumba! - isceri
se Kero podrugljivo. - Uij
ih za ui! Predaj se!

3525

- Predajem se, evo - die

ruke Melkior. to je ovo
sada? Ne priznaju vie ni
svoju valutu? - Predajem
se. Kero, zarobi me.
- A to ima? Daj banku! Stoji

Kero

pred

njim,

malen ali pleat.

-

Nemam

banku,

uzeli

tatari - opet kua Melkior

3526

da prodre s formulama
ovog
udnog

svijeta.

Ali

sad

odjednom kao da ovdje

nita od toga ne vai.
Nasmijao se
ak i Melankolik: - Ha,
odakle ti ovdje... tatari?
- Pa sam si rekao da su ti
olovku...

3527

- Ja rekao tek onako... tangen-cijalno-

precizira

Melankolik i
Marinkovi Kiklop
stane regetati runo, to
prihvati i Kero u nekoj
ivotinjskoj varijanti.
Nasmijao se i sam Maral
Dvora,
suho.

dostojanstveno

3528

Pa ovi su stvarno ludi!

uvrijeeno misli Melkior,
sada mi se jo i rugaju.
Prie
Melankoliku i sjedne na
njegov

krevet.

Ovaj

ga

nogom upozori da ustane.

To

3529

Melkiora uvrijedi jo vie,

sada

hoe

svakako

da

razjasni stvari.
- Dobro, rei u ti odavle.
Dvaput

si

spominjao

tatare, a sada se smije?

Smije
se, znai, svojoj ludosti?
Jedino, ako nisi htio rei
"doktori"... umjesto

3530

"tatari"...
-

kakve

doktori

veze

Melankolik

imaju

tatari?
se

smijao

podrugljivo. - Ja
jesam

lud,

ali

nisam

blesav. ujte - obrati se

onoj dvojici - doktori i
tatari,
ima li to veze?

3531

Sva trojica su se Melkioru

rugala.
to je ovo sada, snebiva
se on, luaci mi se smiju?
I ve je bio spreman
misliti: sve je ovo lupeka
igra

nepovjerljivih

ugursuza-simu-lanata,

3532

"opipavaju" nije li njegovo

prisustvo

neka

klopka

vojnih vlasti, ali odjednom

njihov

smijeh

prestane

sva

naglo
trojica

preplaeno strignu uima

na neki
udni

zvuk

hodnika.

Doista, sad je Melkior uo

3533

neko daleko tuno tulenje

kao
da bolesno pseto zavija.
Melkior
vratima,

pokua

prii

zaviriti

kroz

kljuanicu
ili makar prisloniti uho ega

su

prepali?
neujnim

se

oni

tako

ali

mu

Kero

3534

skokom preprijei put i

prestravljenim

pogledom

pokae da stane.
- Psst, ne mii se - ape
Melankolik drui.
-

Zato?

zaape

nesvjesno i Melkior.
-

Kurjak

ape

Kero

neujno, meu dlanovima.

- Gladan je.

3535

Kurjak...

nema

ovdje?

tatara,

kurjaka

Ako

nema
prkosi

ni
im

Melkior.
- Na broju 16... ima - moli
ga

Melankolik

neka

vjeruje. -1 mi smo prije

mislili...

ja

sam

ga

poslije i vidio: sav crn i

krastav. A rep... a zubi!... -

3536

zatrese se kao u groznici.

Povjerljivo

pozove

kaiprstom Melkiora da se
priblii
i apne mu na uho: - Ima
pravo, otkud ovdje kurjak,
to je izmislio on,
primitivac.

Od

svih

ivotinja on zna jedino za

3537

vuka

medvjeda.

Za

aligatora
nikad

nije

uo,

zato...

mani ga, budalu. Aligator

je na broju 16 - apue jo
tie Melankolik - straan,
ogroman,
Marinkovi Kiklop
devet metara, spava na
deset kreveta, vidio sam

3538

ovim oima... - Zauje se

sada
strano urlanje. - A-ha,
uje li?
- A to on radi ovdje? - kao
u povjerenju pita Melkior.
- Hm, to... Ima ih u svim
gradovima. Tajno oruje.
Sve melju meu zubima,
tenk

3539

im nita ne moe.
Melankolik je govorio sa
sigurnou

upuena

ovjeka.
Neka glupa radost rodi se
u

Melkioru:

udna
lude

iluzija

asovita
od

jedne

3540

prie. Bljesak nade. Protiv

Polifema-ljudodera,

eto,

Aligator ide strahoviti.

Samson,

Ahilej,

Golem,

nacionalni div, sve gazi i

satire,

nepobjediv!...

mata
tako pria Melkioru Veliku
Pobjedu -epski spjev na

3541

nervnom

odjeljenju

Glavne
vojne bolnice - gusli cijeli
dan

osvetniku

radost

nemonog.
A kad je pala no i miris
kupusa u kotlu izginuo iza
zakljuanih vrata, u sobi
bez svjetla, u ovom mraku
luakom,

zauo

se

3542

dostojanstven

san

Dvorskoga marala
i Kerovo estoko hrkanje.
Tad je Melankolik u tajnoj
misiji izmilio iz svoga
kreveta i tiho na prstima
priao Melkioru.
-

Eno,

gledaj

sada

pokae mu one prozore -

3543

misli da sam zaboravio?

Vidi li?
U svakom je katu poneki
prozor bio osvijetljen.
-

Misli,

neki

su

osvijetljeni?...
- Neki? Ha-haaa - on je
vie

znao,

smijao.

zato
Sada

upamti koji su

se

samo

3544

upaljeni, kasnije... bit e

sasvim drukije.
- Naravno, ljudi ulaze i
izlaze iz sobe, pale i gase
svijetla...
-

Ha,

ulaze-izlaze...

zato ulaze-izlaze? I ba u
odreeno
ulazeizlaze,

vrijeme

3545

ha?

Uveer,

no.

Ja

to

ha?

Cijelu

ve

dugo

motrim. Dok sam imao

olovku
biljeio sam, no a sada
pamtim.

morao

sam

doktoritatari...

ono,

zna,
uskoiti

3546

onaj bi te bio ubio. To se

ne smije znati da su oni
tu, u tome i jeste
stvar. Hm, uzeli olovku, a
ja

ih

bez

olovke

deifrirao! Ha-ha, tatarsku

vam
mamicu... - Melankolik se
nasmijao

udnim

3547

prezirom. Jedan tren je

razmiljao,
onda ponovo progovori ali
tek

onako,

kao

da

ne

govori o onome to misli: A

voli li ti puiti? Ja volim
gledati

eravicu...

razgovaram
Govori

kad

mraku.

3548

nevidljivim

ovjekom.

Kad on povue, pua, lice

mu se osvijetli, zaMarinkovi Kiklop
sjaje se oi, sad e me
zadaviti. A nee, znam,
zbog

jeze

Cigareta

se

to

radi.

3549

bi

se

jo

nalo,

ali

ibica... Vatre oni ne daju

ludima... Ana kutiji pie
"sigurnosne igice", eto,
to nikako nisam shvatio.
"Sigurnosne", a ovamo se
boje
poara? A Neron zapalio
Rim

bez

ibica.

to

3550

misli, trljao je drvo? No to

je
trajalo...

to

predumiljajem. A ja volim
vatru

uope,

gledati

plamen...
Igraju

se

duge
drugome,

avoli,
jezike
oblizuju

miluju, puckaju

plaze
jedan
se,

3551

i praskaju, a sve u vatri,

prokleti, uivaju... ekaj,
pazi! - odjednom on
vrsto zgrabi Melkiora za
ruku i stisne jako u stanju
iekivanja. Gledao je
prijeko u prozore i stvarno
neto ekao: - Jasno. Eno,
1-3 se gasi... i III-5 se

3552

gasi, II-2 se pali, jasno, po

sistemu!
- Po kakvom sistemu?
-

Kodeksa.

Poinju,

prokleti...
- Tatari?
- Pst, ne smetaj! - otro
ape Melankolik i mrmlja
sav

napet,

upijena u

pogleda

3553

one tamo prozore: - Jedanpet, pet-dva, pet-etiri, aha, pet-pet, dva-pet, aha,
a-ha,

jasno,

jedan-tri,

jasno, to sam i mislio,

javljaju o aligatoru.
- Sto, to javljaju? - pita
Melkior radoznalo.

3554

Ugovaraju

dan...

putanja. Zato oni njega

dre ovdje!
- A zar on nije na? - pita
Melkior sa strepnjom i u
isti mah opaa svoju
glupost kako opet djeluje:
oduzima mu onu istu nadu
koju mu je malo prije

3555

pruila.

Nije

se

lako

odricao...
- A to e nama takva
neman, i nas bi pojela. Ne
znamo upravljati...
Ali to pitanje kao da nije
Melankolika

ba

uzbuivalo.

On

posvetio

mnogo
se

sav

3556

deifriranju

signala

osvijetljenim

prozorima,

pa je i zaboravio sasvim
Melkiora. Mrmljao je cifre i
ushiivao

se

svojim

udnovatim otkriima.
Marinkovi Kiklop
Melkior je pozdravljao ovo
svijetlo jutro: u grudima
mu je crvkuta-la radost.

3557

Dola je, dola da me vidi!

- to je bila prva misao, val
sree to se propeo u
njemu

stoji

tako

jo

napet, uzdignut, spreman

da ga svega prelije.
Mila,

mila,

odjecima

odgovara

dugih

hodnika,
snanog tupog

bijelih

koracima

3558

bolniara

to

koraa.

za

njim

Hajde

na

razgovor, dobio si posjetu

- digao ga s
kreveta

izveo

ovo

svijetlo

kretanje.

put

nema

kraja,

kao

da

raduje se

3559

Melkior toj maloj vjenosti

ovog

iekivanja.

Ovog

desno-lijevo, kako ga je
upravljao bolniar, a iza
svakog ugla umi njezina
prisutnost,

svaki

prozor

novi

razlog

lije
na

njega

radosti. Bilo je na staklima

jo i sunca jesenjeg, meko

3560

rumenog i neke ptiice su

ciale na suhim granama i
pijetao je pozdravljao jutro
iz daljine... sve u slavu
njezinu, sve u slavu...
- Evo ovdje ui - pokae
mu jedna vrata bolniar tu te eka. Doi u po
tebe -

3561

ree

odlazei

dalje

hodnikom.
Nasred

sobe,

stojei,

ekao je Krele.
Val

se

onaj

Melkiorov

slomio odjednom, kao da

je ivota u njemu nestalo,
i sve
se

ono

obeanje

sree

prosulo. Uzdah nesretnika

3562

zame se u grudima i
zatreperi
plaho, hoe da se rodi, da
izleti

iz

usta

nesretni

kao

mali

aneli,

no

Melkior
ga odmah ugui i ispue
mu duu na nos, srdito.
-

Srdi

li

se

to

sam

doao? - upita ga Krele

3563

nekako

sa

stidom,

ponizno.
-

Ne.

Samo

iznenadio
Melkior

sam

se

snalazi

se

nekakvo

ga

samotno ganue
grabi za grlo. Puta da se
rodi uzdah, mrtvoroene.
-Kako si me naao?

3564

- Imam tamo burazera na

onom

plunom

odjelu,

laboranta...
-

Mitra?

zaudi

se

Melkior. - Poslao te da mu
dadem novac?
- Kakav novac, ovjee!
Doao sam da te vidim...
ree mi da su te ovamo
prebacili...

3565

- Sam sam udesio da me

prebace - prkosno istie
Melkior.
- Poljubio si pukovnika?
Zanimljivo

kao

ideja

priznaje mu Krele - samo,

kako
e se izvui odavle?

3566

- Pa, i da se ne izvuem...
ovdje

je

zanimljivo.

Makar tu i
Marinkovi Kiklop
krepao, to me briga, svi
su me napustili, navlai
Melkior na sebe otrcanu
tragiku

doe

mu

da

zaplae. Sam u... grlo mu

3567

se stee, ne moe ni u
mislima
dovriti reenicu.
-

Zanimljivo,

znam

to

zanimljivo...

eh...
tu

Krele

Ne
ima
se

ogleda po sobi s
tunim uenjem. - Ti e
ovdje propasti, burazeru,

3568

zbog svoje fiksne ideje,

eto
to je zanimljivo.
- Tko te poslao k meni? odjednom

nasrtljivom

sumnjom upita Melkior. Priznaj, tko te poslao? Njemu kao da se urilo da

uje neko ime, stane

3569

nestrpljivo

tresti

rukav

Krelina injela.
- Tresi, tresi, mnogo e
istresti

ravnoduno.

ree

Krele

-Poslao

me

japanski
mikado da te pozdravim i
evo alje ti iz svoga vrta
ove narane - izvadi iz

3570

svakog depa od injela

po jednu naranu. Govorio
je

njim

ve

kao

luakom ozbiljno.
Melkior doe u iskuenje
da

prihvati

taj

nain.

Jedna mu se misao milo

smijeila:

to

poslala,

je

ona
strogoj

3571

diskreciji...

ree

odjednom kao
nesumnjivi
Zahvaljujem

luak:

dragome

mikadu! Reci "hvala" i da

mu ljubim
ruku.
Krele gaje sada gledao sa
sumnjom: ne izigrava li on
tu neto, sprda li se, to

3572

li?... ili je on stvarno...

- uj burazeru - ipak mu
prekipi - da svrimo mi s
tim budalatinama! Sto se
tu
preda

mnom

izmotava

kao da sam ja nekakav

iak!
- No dobro, sad ozbiljno
kai:

je

li

ti

ona

ovo

3573

osobno dala? -on pokae

narane.
Krele jedan tren posuti i
gleda Melkiora ve sasvim
bez nade.
- To jest, koja ona ?Misli
piljarica
bolnice?

preko

puta

3574

- A nije ti ona... sestra?... Sruio mu je i posljednju

iluziju. Sad je
gotovo, mislio je Melkior.
Prui

mu

ruku

naranama: - Evo, uzmi,

ne treba mi i udahne duboko da bi
zaustavio jecaj.

3575

Krele mu metne ruku na

rame i kako je bio malen
zagleda mu odozdo u oi:
- Ma
to je, brate, s tobom?
Sasvim su te oamutili. Ti
pod hitno mora odavde!
Ovdje

3576

e podivljali. A narane
sam ti ja donio, cigarete
nisam kupio... Ako nee,
baci ih, ali razgovaraj sa
mnom, uje li!
Marinkovi Kiklop
- Nita ja ne trebam govori Melkior tragino. Kubni
prljave!

centimetar

vode

3577

- ubaci estoko - da ivim

kao mikrob, to je meni
dovoljno.
- Eto sad i mikrob... Ti si
jedan

intelektualac,

ovjek pametan - nastoji

Krele
oko njega. - Eh, daje u
mojoj
soli...

glavi

zrno

tvoje

3578

- Pa to bi ti sa zrnom? pita Melkior osorno.

- Sto bih?... to ja znam...
svata. Pisao bih knjige,
razmiljao, objanjavao
budalama, jednom rijei osolio bih glupi svijet. Bio
bih na nivou... kae li

3579

se to tako, do avola? - on
sa

strahom

pogleda

Melkiora: ne smije li se
njegovim budalatinama?
Melkior

se

nije

smijao.

Srdio se zbog toga to se

mora stidjeti. Skupljao je
usne kao da e na neto
pljunuti.

3580

Kako da se rijeim ovog

"vjernika",

misli

podmuklo... a da ga ne
razoaram...
ukoliko

se

on

ovako

majstorski sa mnom ne
sprda? Sto on to vidi u
meni? Ili su

3581

ga poslali da vidi to je sa
mnom?

moda

je

stvarno kao "sljedbenik"...

Gospode, pa ja bih sada
zbog njega morao uzeti
neku ulogu, javno glumiti,
biti
ideal, voa... Kojetarija!
Ali ako se izruguje? eli da
me posadi na

3582

Rosinanta... a on za mnom
na magarcu da kaska pa
se smije i pokazuje me
vojnoj
medicini? Pa ja sam ve i
pitao za Dulcineju! Sine
mu opasna ideja: je li
poslala narane ona ili_
- Zna to, daj mi ih! Odjednom iz Krelinih ruku

3583

zgrabi narane i ugura ih

u
njedra. - Tako. Nisu velike?
Nisu, dobre su - opipa se,
ludo, kao djevojka. Onda u se opasati a la
Recamier, dobra ti je ta
ideja! Ha, ha, to kae?

3584

Suknju u zadrati... Bolje

da se naem tu kad ga
puste... a ja u trati po
hodnicima

vritati,

vritati, preplaena Luda

djevica. Reci, kao ideja...
dobro?

Oi

izbuljio u Kreleta.

je

ludo

3585

- Dobro, dobro... - Krele je

u strahu uzmicao prema
vratima. No ipak, za svaki
sluaj, upita: - Koga to kad
puste?
-

Aligatora.

Pst,

to

je

smrtna tajna. Mrvi sve,

tenk mu nita ne moe ape

3586

Kreli u povjerenju. - A sad

pazi, ide tatar, kao da se
ne poznajemo...
Krele je izaao uplakan i
slomljen.
Melkior.

To
I

je

sam

vidio
je

bio

izlomljen
nekim unutranjim plaem
za tim prijateljstvom koje
Marinkovi Kiklop

3587

je tako aavo odbacio.

Zakanjelo

otkrie.

Gospode, dopusti mi da
povjerujem
makar jednom ovjeku!
Osjeti svoje "lude" dojke
na

sebi.

zatitra

na

dua mu se

Osmijeh
usnama,

mu
no

3588

sva odjednom smrai i on

u strahu zaeli potrati za
Krelom i vikati "ekaj,
alio

sam

pobjegao
zamraenja...

se"

da

iz

bi

ovog
Ali

na

hodniku zauli su se
ve drugi koraci, vraao
se bolniar. Pedeset posto
tu je sigurno, u ovim

3589

dojkama,

pedeset

posto

istog ludila, pomisli na

brzinu, prije no to je uao
bolniar, kao da se uri da
sakrije neku stranu tajnu.
- Otio burazer? - pita
bolniar.
- Otiao. - Melkior izvue
iz njedara jednu naranu:
- Evo ti jedne. Vidi,

3590

ostala mi samo jedna sisa

- tjera alu, uspostavlja
"odnose", vraa svijetu
njegovu banalnost.
Bolniar

se

osvrne

dosadom.
- Koji ti avo bi da ljubi
pukovnika?

3591

- Onako, ne znam... ko oca

-

slijee

ramenima

Melkior.
- Zezao si ga. Sad ovdje
ami

zbog

njega.

Po

kazni. "Na promatranju". A

to da
te promatramo, mangupe!
Mogao si da ode i pred

3592

vojni sud. - Bolniar je

gulio
naranu. Miris blagdana
ispunio je golu prostoriju. Uope si dobro proao,
nisi dobio ni tueve.
- Kakve tueve?
-

Ledene.

okovi...

da

doe pameti. - Pohlepno

je gutao krike narane.

3593

Melkior je gledao kako mu

u grlu skakue Adamova
jabuka i sjetio se s
nostalgijom

ATME,

Uga,

Vivijane - dalekih bia iz

"onoga svijeta". - Mislim
da
te major s tvoga odjeljenja
ovdje preporuio, inae...
vidio bi boga svoga.

3594

Kako

zna

da

je

Govorio

je

preporuio?
-

Znam.

naemu majoru za tebe.

Nee te dugo ovdje drati:
tek dok
stari zaboravi. Vratit e te
u vojarnu.
- Zato u vojarnu? Ja sam
bolestan

pobuni

se

3595

Melkior

uzdrhta

pred

stranim
likom

Cezara.

Vidi

kakav sam - i pokazuje mu

gole ruke do ramena.
- A to ja znam. Moda e
te

prekomandovati...

Hajdemo... -Bolniar mu
mahne

3596

glavom da izae i poe za

njim ukorak.
Marinkovi Kiklop
Vratili su ga "njegovom"
majoru.

Ravno

ambulantu su ga odveli.
Nje nije bilo u
predsoblju. Znala je da e
me dovesti, ne eli me
vidjeti... i bi mu tako lake

3597

doi

pred

majora

osjeajem patnje u sebi.

Osim toga i prljav je bio,
neobrijan
i toliko zaputen te nije
mogao ni zamisliti sebe
kako izgleda, a u stakla se
nije

htio

Vjerojatno

gledati.
ja

sada

3598

zaudaram, bolje da nje

nema tu...
- No, to emo s vama? pokua

major

dati

vojnike

strogosti

tom

pitanju, no
izdavale su ga njegove
tople, zabrinute oi.

3599

- Ja ne znam, gospodine
doktore - ree ravnoduno
Melkior, jer doista mu je u
ovom trenu bilo gotovo
svejedno to e biti s njim.
- Da

vas prebacimo

intendantsku kolu, tamo

nema konja -dometne sa
smijekom ...ili moda kui?

3600

Kako

vi

mislite,

gospodine doktore - ree

Melkior

nekim

nelagodnim stidom
zato to mu je srce odmah
zaigralo zbog rijei "kua",
a to je u neku ruku
nezahvalnost... No, moda
on mene i iskuava, ipak
pomisli za svaki sluaj.

3601

- Dobro, vidjet emo zakljui major. - Sada idite

gore na odjeljenje, javite
se sestri Olgi. I uredite se
malo

ovjee!

doda

major privatno. - Kako to

izgledate! Tu ima bolniki
brija... a ima i kupatilo...

3602

Melkior

se

zacrveni.

Smrdim oito... Dobro je

to orcanije tu.
- Oprostite to ovakav... zamuca - ...tamo nisam
mogao nikako...
- Da, da, znam. - Major
ustane

metnuvi

mu

ruku na rame ree intimno

i nekako

3603

"povjerljivo": - Zato se
unitavate? Vi ste jo vrlo
mladi, ovjee, ivot je
pred

vama

okrene

zatim

izae

se

gotovo

srdito.
ovjek osjea svoj smrad
kao

lini,

pripitomljeni
Atmosfera

domai,
vonj.

3604

povjerenja. Nos uronjen u

poseban miris: olfaktorna
solidarnost

potpomognimo
se

meusobno...

To

je

Melkior govorio penjui se

gore, prema odjeljenju, ali
nije mislio o tome. Mislio
je: proitao me temeljito.
Ne alje me vie njoj,

3605

nego sestri Olgi, ivot je

pred vama, ovjee! Neka
Olga bude ivot tvoj, ti,
ovjee, a ona neka bude
poteena od ivota tvoga
koji je pred...
Pred tobom je, eto, ensko
tijelo, utavo, iroka lica
svetice s
Marinkovi Kiklop

3606

ikona. Oi su joj tuno

zauene
crtana,

i
a

usta
glas

tanko
blago-

propisan po
Minejama:
- Vi ste taj sa nervnoga? govorila

je

sestra

Olga

ukoena izraza. - Doite

za

3607

mnom, ovamo - i uputila

se

hodnikom

smjerom

suprotnim od sobe broj

sedam.
Osjea

Melkior:

nakon

izgubljene bitke, na putu u

izgnanstvo.

Prljavi,

smrdljivi
zarobljenik,

davno

nebrijan, danima se krio

3608

meu

luacima...

Krele

me "otkrio".
Udeavao je moda kod
majora da me prebace?
Preda mnom je ivot!
Ismijavao je gorko svoje
kretanje. Ah, gdje su je
samo skrili? Sad e tu
zautati

njezina

prisutnost iza ovog, iza

3609

onog ugla, gdje se hodnik

lomio u
novo

malo

Zastajkivao

nadanje.
je

ispred

nekih vrata: inilo se da je

njezin
glas jeknuo tu unutra u
kakofoniji

krkljanja,

kaljanja,

hripanja,

pljuvanja,

3610

provirivao
odkrinuta

je

kroz

vrata,

ali

nigdje nije bilo nje. Nigdje

vie nije
bilo nje.
- Evo, ovdje ete biti... za
sada - ree bijela ikona.
Dva duga niza oguljenih
bijelih

kreveta

3611

mnotvom

ispijenih

blijedih lica iznad

vojnih

pokrivaa.

zadah

ue

osjetilo

Truli

njegovo

njuha

kao

ovdanje poimanje
svijeta. Valja se ponovo
prilagoditi.
pripitomiti
miris,

Valja
i

ovaj

opi

3612

uiniti svojim, domaim...

umalo

ne

uvjerenjem.

ree

Borba

za

opstanak
prilagoivanjem... njuha. I
odmah legne u krevet da
bi mu se sve te prljave
krpe

3613

to prije oitovale, da bi s
njima

izmijenio

dodir

toplinu i sklopio prisne

odnose.

Melkior

se

tu

spremao ivjeti, ivot je

pred njim, ovjee!
Obrijao se i okupao. Sada
ne smrdim vie, gdje si?
Obiao

je

cijelo

odjeljenje... ali nje nigdje

3614

nije

bilo.

Dolje

ambulanti
sjedila

je

sada

sestra

Olga, u vizitu s majorom

dolazila je sestra Olga,
temperaturu
ozbiljna

je

stroga

mjerila
sestra

Olga. A nje vie nema. U

zraku

3615

gasne pramen njene kose,

na podu, u prahu moje
enje, otisak noge bose...
Govorio je automatski ali s
pobonou neke minule,
izmiljene sree u koju je
do suza vjerovao. Zatvorio
sam prozor da budem vie
sam, da budem s tobom
sam...

3616

i gledao je usput kako

izmilja

taj

pjesniki,

ali

prozor
ga

ipak

zatvori sa
stranom alou kao da
sebe

zakiva,

bujica

plaa stane nadirati kroz

Marinkovi Kiklop

3617

stisnuto grlo. Mrai se. To

crne

sjene

piju

moje

suze... i Melkior neujno

zaplae

sumraku

bolesnike sobe.
Govorio je uje //?runim
glasom, ali djevojica kao
da ga nije ula. Stajala

3618

je nasred puste ulice i

gledala preda se krotko i
nekako strpljivo kao da se
jedino pouzdaje u utnju.
Stajala je nepomino kao
velika skupocjena lutka s
dubokim tamnim oima.
Strelica

joj

je

prolazila

kroz mala punana lea, u

svoj

3619

irini,

od

ramena,

ramena
s

do

malom

cezurom u sredini gdje je

proletjela preko
hrpteninog
Djevojica

udubljenja.
se

malo

pogrbila, valjda da bi se
bolje

3620

prilagodila

toj

elinoj

kopi to joj je probuila

lea; opustila je ruke niz
bokove, a glavicu isturila
naprijed

nekakvoj

pokornosti.
"No, uje li?" zavikao je
on ve sa strahom, jer je
mislio da valja hitno

3621

djevojici
kako?

Ona

pomoi.
je

Ali
dalje

utjela i nije se micala.

Nije znao
smije li je dirati. Moda je i
mrtva?
"Molim te, reci mi, da li te
to boli?"
"Bo...oli"
zaplaeni

jedva
glasi,

zau
ali

3622

nekako

otegnut

umnogostruen, u
nekim

jekama

to

se

javie odjednom s vie

strana

kao

da

je

neki

djeji zbor to
otpjevao u kanonu... Tek
tada on pogleda uokolo,
po irini cijele ulice. Bilo je

3623

tu

jo

sedam

jednako

tako

probodenih

ili

osam

strelicama
djevojica,

isto tako
nepominih
malo

utljivih

pogrbljenih

glavom

i
s

isturenom

naprijed. I sve
su tako gledale pokorno
preda se kao da neto

3624

strpljivo oekuju... Ili... bit

e
da vie nita ne oekuju,
nego su se ve predale
jednoj stranoj aroliji i
ostale

tako

ukoene,

izbodene, ostavljene kao

lutke nakon neke lude i
okrutne
igre.

3625

On je pokuao pitati tko je

to uinio i zato, zato nad
djevojicama, ali
nigdje

nije

bilo

nikoga.

Poao je traiti, zvati ljude

upomo, jer je strano
bilo

kako

su

djevojice

stajale, kako su pokorno

gledale

preda

strelicama

se

sa

3626

svome

malom

nedunom mesu. I udno,

pomisli, nigdje na njima
jedne kapi
krvi!

nisu

opasno

smrtno

pogoene,

navlas,

da

bi

ni
kao

mogle

ivjeti, i ive
su, gotovo bih rekao i
zdrave,

mogle

bi

se

3627

micati,

iupati

te

streslice iz sebe
i

pobjei

mamama...

kui
Zato

svojim
tako

stoje? To uplai njega i

poe ulicaMarinkovi Kiklop
ma u potragu za ljudima.
Ali u cijelom gradu nigdje
nije bilo nikoga. Grad je

3628

opustio.
Aligator! sine mu misao
najstranija.
"Tako je", potvrdi odnekud
Melankolik,

nevidljiv,

"ovuda je jutros proao."

"Jutros? A to je sada?"
"Sada je no. Ali se Sunce
zaustavilo

da

bi

mu

3629

posvijetlilo.

On

je

Sin

Svi

su

Sunca,
kao

pobjednik.

pobjednici Sinovi Sunca."

"Znai, od jutros onako
stoje one djevojice?"
"Hi, hi, lutkice... ostale."
To je bio Kerov ivotinjski
zadah, po zadahu je i

3630

znao da on govori. "Proli

Tatari

strijelci,

sve

pobjeglo, a one lutkice

postrijeljali,

hi,

hi...

otili."
Postrijeljali

otili...

ponavlja, ali ne razumije

zato se Kerov glas onako
smijao,
lascivno?

reklo
Jadne

bi

se
male

3631

nedune...

No,

nema

Pouri

natrag:

vremena za
aljenje.

valja im to prije pomoi.

Iupati strelice iz onih
malih tijela, osloboditi ih
arolija stranoga reptila,
ponovno ih vratiti u

3632

ivot. Ispriat u im onda

neku pustolovnu smijenu
djeju priu da se zabave
djevojice.

tako,

sve

trei, moli oena... ali

kad je stigao u onu ulicu
nije

ondje

vie

bilo

djevojica. Iz jedne stare

oronule
ispod

kue

kojoj

se

3633

oguljenog proelja otkrilo

ivo

meso

od

crvenih

opeka zauo je razuzdani

smijeh
nekih

ena.

stajale

uz

ene

prozore

su
jako

razgoliene, neke sasvim

gole, i
smijale

se

njemu,

namigivale i pozivale ga

3634

da

se

uspne

gore.

Na

prozorima bila
je izloena posteljina da
se zrai: bijele ponjave,
popluni od jantarno ute,
plave

veliki
optoeni
pjenasto

grimizne
bijeli

svile,
jastuci

ipkama,

3635

prozirne,

nestvarne

spavaice, uleane, lako

zguvane pidame to su
sauvale
obrise
enskih

mirise
tijela...

onih
bludni

rekviziti sa ivim golim

nasmijanim

mesom

raskono su se lelujali nad

njegovom glavom.

3636

"A djevojice... gdje su?" pitao je on i ponovo je uo

salve njinog smijeha.
"To

bo...oli,

hi-hi-hi",

smijale su se one pijevno,

u kanonu. Iznad njih, gore,
s

najgornjega

kata,

prodornim trilerima isticao

se

koloraturni

jednog

smijeh

3637

ptijeg glasa. Ona je bila

lijepa, najljepa od sviju.
Izloila je svoje lijepe
bujne grudi na prozoru
kao dvije breskve
Marinkovi Kiklop
rumene i nekom luakom
upornou
smijeh.

izvodila

svoj

3638

Taj smijeh je tu postavio

ATMA

kao

mamac

prolazniku kroz opustjeli

grad. A njoj
je dao taj ptiji urlik kao
znak

svoje

osobite

naklonosti. Ona je Glavna

Sirena,

asna

Majka

ovoj kui bluda za tatarestrijelce, pobjednike.

3639

"Vivijana,
pokua
odozdo,

Vivijana",
je

on

dozivati
pobonim

apatom kao da se
moli, ali je njegov glas bio
bezglasan, bio je samo
mrtvi dah njegove strane
alosti.

3640

Bio bi vikao da je mogao.

Traio je ulaz u kuu, ali
ga nije naao. Onda je
zamahnuo
snano
orao,

rukama,

kao
suri

pliva,

kao

nebesnik,

poletio je
ostavivi
sobom...

zemlju

pod

3641

- Pazi, ovaj mae krilima rekao je netko - sada e

zakukurikati.
I

doista,

Melkior

iz

zakukurie
svega

glasa

nekim oajnikim vriskom

kao da sa
sebe

otresuje

no.

Tad

zauje kikot. Zemlja mu

se smijala.

3642

Zdravo,

kokote!

Odozgor ga je promatrao
Mitar

mutnim

jutarnjim

pogledom. to je, jesi li je ti to

potatlaio u snu?
Glave

su

se

pokrivaa
nasmijale

iznad
laskavo

poast

Mitrove nadmonosti.

3643

- to kae? - Melkior je
jo

sluao

Vivijanin

smijeh.
- Pa koku si valjda tlaio? Mitar

kao

glumac

uvruje uspjeh. - Mae

krilima, kukurie...
- Ah, letio sam... - misli
naglas Melkior, povezuje
niti stvarnosti i sna.

3644

-1 jo kau da san nita ne

znai! - Mitar sjedne na
rub kreveta i nagne mu se
nad uho: - Evo, ovdje je dlanom je pritiskao prsni
dep na bijelom ogrtau rjeenje.

Sanjao

si

da

leti, pa eto, vidi, ispunilo

se. Ide kui.

3645

- Kui - ponovi Melkior

mehaniki, ali eto, nimalo
se nije obradovao. I sam
se
udio,

otkuda

ravnodunost?
odjednom,

ta
Gle,

svrila

je

"lina" pria o
ljudoderima!
asklepijad

Rii
je

bez

3646

prolijevanja

krvi,

doslovnom smislu s
ljubavlju preuzeo vlast i
svi

su

spaeni.

brodolomci

bili

Pokazalo

se

uskoro
kolika je bila srea za
Marinkovi Kiklop
uroenike

to

ih

nisu

pojeli. Umjesto slasti od

3647

nekoliko obroka, koje bi

ubrzo
zaboravili,

poeli

su

osjeati istinska uivanja

u

tekovinama

male

civilizacije
koju su ti mudri i iskusni
ljudi

uskoro

primitivnim
divljeg

ostvarili

uvjetima

3648

otoka.

Melkior

sad

nije

imao vremena da nabraja

to su sve oni tu uinili,
Mitar
ga

je

gledao.

glavom

Vrtio

je

nekim

uvrijeenim uenjem: to
je sada ovom
ludovu, kao da mu nije
stalo...

3649

Doista, kako to da mi sada

nije stalo? Prvi asnik ne
vae vie narkotino
lie,

posvetio

prouavanju
promatra

se

vjetrova:
kako

plove

oblaci, kako nou

zvijezde padaju (korisno
za lov i poljoprivredu) i
srie neke stihove to mu

3650

valjda dolaze iz neba. I

nitko vie ne prezire tijelo
i ne psuje "prodrljivu
ivotinju".
"ponos

Ona

ljudski"

je

sada
(onako

simbolino odjevena onim

to se
nekad zvalo smokvin list),
ona je ponovo priznata
kao izvor svih najslavnijih

3651

ljudskih

uivanja.

uroenice

Mlade

znale

enskom

su

intuicijom

dostojno
ocijeniti
znanja

neka

osobita

tih

udnih

mujaka. A rii asklepijad

se, reeno
kratko, oenio! Sklopio je
politiki brak s najmlaom

3652

kerkom poglavice. Tako

je
uao u vladarsku dinastiju
ispoetka

kao

neki

savjetnik i vladarski zet, a

poslije, kad se poglavica
povukao
sreivanju
papagajskog

posvetio
zbirke

3653

perja, preuzeo je sasvim

vlast. Najprije se proglasio
kraljem, a zatim i carem
drave

koju

je

nazvao

ASKLEPIJA u ast svoga

zatitnika. Mada je svoje
bive
prijatelje

postavio

za

"Menelaja"
ministre,

3654

morali su mu odavati sve

carske
poasti i nazivati ga Vae
Carsko Velianstvo ili, u
intimnijem krugu,
jednostavno, Sire. Ali car
Asklepijad
blago,

I
a

blagotvornim

vladao
sve

je
pod

3655

utjecajem
majora"

"naega
koji

je

ovako

odjednom i dokrajio ovu

priu sa
sretnim svretkom.
Ali Melkiora nije usreio
svretak. Gledao je Mitra
ak i s nekom mrnjom
to mu

3656

je tako... u depu donio

"reenje". Happy end u
depu bijelog ogrtaa.
- No, to je? Zar ti nije
pravo? - Uvrijedio se Mitar
zbog njegove utnje. A i
taj pogled...
- Zato? Pravo mi je... i
hvala ti... - ali neuvjerljivo
je bilo to izreeno.

3657

- Zahvaljuj svojoj strini!

Da

nisam

obeao

burazeru to bih ja tebi...

Marinkovi Kiklop
- Zamolio te Krele?... 0anovac oekuje Mitar,
od pogodbe.
- Tako, jo ga vrijeaj!
Zauzeo se ko da si mu

3658

brat. Da ne bi njega, to bi
ti
iz ludnice izaao! Jest, bi...
Lino je iao majoru.
- A meni su rekli da je
ona... molila majora... lagao

je

Melkior

arko
da i vjeruje u to.

elei

3659

- Acika? - nasmije se Mitar.

- Jest, prebila se jadna da
bi ti pomogla. Ni jela
ni pila, ne sklapala oka...
Ih, otkad je ona otila!
Mislim onog istog dana
kad
su tebe prebacili tamo.
Jo sve moe biti dobro,
kau

neka

3660

Shakespeareova lica kad

izgube svaku nadu,
misli

Melkior.

Otila

je,

dakako! Postupali su sa
mnom tako neovjeno...
A to
je mogla uiniti, jadna?
- A to je mogla uiniti,
jadna? - slua jeku svoje

3661

romantine mate. - Gdje

je
sada ona?
- Na morskoj puini. Plovi.
Medeni mjesec. - Mitar se
iskesio zlobno.
- to? Udala se?
- Za pomorca, brodskog
oficira, kako li se kae.

3662

Trgovaka

mornarica.

Stara
ljubav, ekala ga vjerno.
Nitko

nije

znao,

osim,

moda, major... - podlo se

osmjehuje Mitar.
- Otkud zna sve to? Melkior
izdanim,

se
otkud

odjedanput?

smatrao
sve

to

3663

- Javila se majoru, alje

slike, Napoli, Aleksandrija
i onaj otok tu dolje, ne
Sumatra, nego... kako li
se... onaj, grki, kipovi bez
ruku... Uostalom, ivo mi
se, to no kau... Eto,
tamo ti je ona.
Za

prvog

brodolomca

asnika,
s

3664

"Menelaja"...

Ne

vae

vie narkotino lie. Jo

jedan happy end. Ah, to
nisam pustio da ljudoderi
skuhaju

kotlu

to

odabrano
meso!
Zaas otpise "licemjernu
kihavicu" Aci-ha (naruga
se usput) kao da je nikada

3665

ugledao nije i ponovo mu

zasja

Vivijana

dalekim

spasonosnim

sjajem.

Svjetionik u
brodolomu.
"brodolomne"

Volio

je

misli

ovom trenutku... Tamo oko

Kalipsine
Ogigije

jo

ima

valjda

Eolovih ljutih vjetrova koje

3666

Posidon

pokrenu

onda

protiv
Odiseja

to

mu

Polifema,

oslijepi
sina

jednookog...
Uhvati sebe u pakosnoj,
osvetnikoj nadi i zastidi
se Melkior
Marinkovi Kiklop

3667

svoje ljubavi koja mu, eto,

okrenu

sada

svoje

monstruozno lice. Eto to

je
ljubav: budi moja ili...
- Evo ti tvojih deset banki!
-

Melkior

stotinjarku
prezirom.

baci
s

Mitru
nekim

3668

- Vidi sad, na meni hoe

da se izduva! - Ne prima
Mitar

novac,

ve

ga

ostavlja
na nonom ormariu: Eto, da te astim. Najedi
se

napij,

proslavi

povratak i
uzdravlje ti! Ugoji se.

3669

- Kad misli da bi me
mogli odavle otpustiti?
- Sutra ujutro. Zatim e
se razduiti u vojarni, i
slobodan si kao ptica.
Umalo

Melkior

zacvrkutao.
radost

Silna

spopala

povratka. Odjednom

nije
ga
od

3670

osjeti slobodu u nogama,

u rukama i neki nezadriv
nagon kretanja digne ga iz
kreveta,

"hajmo",

Mitru

navukavi

ree
na

brzinu injel gotovo istri

iz sobe.
- ekaj, kud si, bogati,
navalio!

ne

stie

ga

3671

Mitar, trbuh nosi on pred

sobom,
hej.
- Hajde da trgnemo koju
dolje u kantini. Rjeenje
imamo u depu. Mi se
rastajemo Mitre.
- Rastajemo, ali, brate, ne
ovako, trkom - jedva die
Mitar. - A ja sam u

3672

slubi,

sluaj,

da

ti

kaem...
Ali Melkior je nezadriv.
"Cokanj do oknja - dva"
vie odmah s vrata
kantinerki.

Ona

upitno

pogleda u Mitra, a on joj

oima dade znak da toi.
Da

3673

toi,

dakako,

onu

neku

"pravu".
- Azna li to je meni ao?
Ali stvarno, stvarno mije
ao... Ne, ti ne vjeruje,
ali meni je uistinu ao...
- A to kog avola ima tu
da ali! Hajd, uzdravlje!

3674

To

je

bilo

poslije

pete

rde"okanj do oknja dva". Kucali su se

prilijepljeni uz ank kao
dvije

lelujave

meduze.

Ruke su im se mimoilazile
u
zraku, sve je lebdjelo oko
njih
stanju.

besteinskom

3675

- Ne, uj, Mitridate... Budi

Mitridat, malo je za tebe
Mitar. Ti mene zovi
Eustahije, doputam ti...
Mitridate - brate, vidi,
ide... brate, neto sam ti
htio... to sam ti htio?...
- Mani sada. Stani, uh,
bogati, pa ja sam u slubi!
Ako major bude zvao...

3676

Marinkovi Kiklop
- Eh da, to je meni, vidi
ao:

nisam

poljubio

majora, nego onog... ha,

ha... A
htio sam poljubiti majora!
- Da ga zeza? E, jesi ti...
- Ne, Mitridate, nisam apne

Melkior

skrueno

3677

oborivi

glavu,

cijeli

svijet
mu se odjednom zakovitla
u vidnome polju.
udno, kako se sve vrti.
Kako

su

se

pokrenule

stvari

iz

svoga

mirnog

postojanja.
Sve se kree i putuje na
tekuoj

vrpci...

Melkioru

3678

se uini da se to nikada
vie
nee zaustaviti i obraduje
se kao dijete toj ogromnoj
svojoj igraki. Pruao je
ruke za njom i bilo mu je
smijeno

to

nita

ne

moe dohvatiti. Tako u

zajahati

3679

jednu od ovih stolica i

otputovati. I vjerovao je u
to - mada mu je bilo
smijeno kao da budan
gleda u svoj san - kako e
se spustiti u Dajdam na
leteoj
stolici pred Parampionima.
"0,

Eustahije

pozdravljam

Vasionski,

vas

ime

3680

Parampiona!

vie

Ugo

letjeli?

Niste

oduevljeno.
Kako

ste

imali zapleta? Danas je

bilo

mnogo

stolica

zraku.
Sjednice,
gospodine,

sjednice,
takozvane

"letee". to im jo nee
pasti

3681

napamet!"
I

Vivijana

je

tu

(bez

Fredija) i svi Parampioni, a

Maestro je, zbog osobite
radosti

danas

ba

propisno...
Pijan sam ja strahovito,
misli Melkior i smije se toj
misli svaki put kad je

3682

susretne.

Ne

vidi

vie

Mitra kraj sebe. "Mitar je...

izmitrio", govori nekim
drugim "bijelcima" to ga
hvataju

za

ruke

ue

hodati. "Ne, ne, dajte mi

Mitra
natrag...

demitrirajte",

otima se on i nee da

3683

prohoda. "On je poletio

evo
odavle,

ja

sam

vidio!

Skinite

ga

protuavionskom, raspalite
mu granatu u sjedalo,
ha, ha, ha... Neka otvori
kiobran, ha, ha. Spustit
e

se

gost!

Mitar,

vasionski

3684

Neka se ispee konjsko

srce za njega!"
Noge

mu

nisu

htjele

slijediti kretanje to su ga
na

njemu

izvodila

dva

"bijelca"
vrlo srdita: i one su se na
svoj nain smijale.

3685

- Pustite me, slastiari! Povie odjednom Melkior i

osovi se mono na noge. Idem

majoru

da

ga

poljubim - progovori reklo

bi se sasvim sabrano, zato
ga oni
odmah ponovo i zgrabie.
- No, dobro, nosite me kad
ba hoete - ree on s

3686

lukavom

pomirljivou

namigujui "prefrigano" i
samoj kantinerki. - Jedan
neka
ide naprijed da me najavi.
Marinkovi Kiklop
Ne

mogu

samo

tako

banuti majoru, na vaim

rukama...

3687

- Dobro, idemo majoru,

ree jedan od "bijelih" i
migne nekome vojniku to
se
ondje desio: - Hajde, ti,
najavi ga.
-

Kome?

blesavo.

pita

vojnik

3688

- Svojoj tetki od tetke...

uo si - majoru! - jedan
"bijeli" je izgubio
strpljenje.
- Kojemu majoru? - vojnik
nikako da shvati.
-

Naemu,

majoru Atleeju.

valjda

ne

3689

Vojnik je iziao iz kantine;

pojma nije imao to valja
uraditi. A to se od njega
i trailo, samo da izae.
Melkior je sada pustio da
ga vode. Noge su mu se
vukle po zemlji i saplitale
jedna o drugu. Ali on je na
neki

nain

uivao

3690

nemoi kojoj je prepustio

svoje
tijelo.

On

je

letio

kroz

udne prostore u kojima

se sve komealo. Bio mu
je tako
divan

taj

nered

te

"zemaljski"
se

sretno

smijeio kao da uzlijee u

nebo noen

3691

od

dva

snana

bijela

anela.
Marinkovi Kiklop
Ni ATMAjo ne zna! Ve
etiri

dana

ivi

iznad

kiromantove glave, tiho, u

papuama,

lijenim,

maznim

ivotom

spavanja,

leanja,

protezanja. Gledanja

3692

plamena u pei... avolji

jezici,

govorio

je

Melankolik, zanimljivi mali

pakao.
A

kia

lije,

lije,

lije...

(uluio pjesnik priliku za

metaforu)... ko da me pita
kako mi je. Kako mi je?
Pitanje

papagajsko,

sasvim obijesno. Mazio je

3693

svoju lijenost kao vjernu

maku, a
pitanje je moglo izazvati
sudbinu.

Podsjetiti

na

neka rjeavanja, otvoriti

dosje
zaboravljenog
Tako
ljudska

radi
mata:

zamuuje ve

sluaja.
radoznala
ponovo

3694

smirene vode, aka po

talozima
ispijene

na

dnu

kave.

alice
Prua

sudbini male
detaljne recepte za svoje
unitenje.
evo
mislim,

ovaj

Sugerira

joj:

postupak,

3695

jo nije bio iskoriten. U

metaforama

otkriva

joj

nesluene sluajnosti,
originalno

izmiljene

propasti.

Zavodljivo,

koketno. Umjetniki.
Prije etiri dana stigao je
vlakom

rano

ujutro

izmuen i nasmrt umoran.

Uspinjao

3696

se stubitem na prstima,
pred

ATMINIM

vratima

zaustavio je dah. Cijela

kua jo
je

spavala

zimskim

snom.

gospoe

Eme,

slatkim
Iz

sobe

uo

je

zvuni finale nekog

stranog sna, opet su joj
zabadali noeve u trbuh.

3697

Krevet je stajao snijeno

bijel i mirisan, spreman da
ga primi. No Melkior se
osjeao
mu

nedostojnim
uzme

Umotao

da

nevinost.

se

stari

pokriva i bacio na
divan

koji

ga

pozdravi

prijazno svojim umornim

oprugama.

3698

Leao je tako bez misli i

bez sna u nekoj letargiji
prazne idiotske
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
1I
sree
vratio

kao
pred

pas

koji

svoj

se

kuni

prag. eznuo je za nekom

rukom da

3699

ga pogladi i on se pogladi
sam

po

njuci

ruku

vjerno oblie. I nasmije se

svojoj vjernosti.
Misao mu je sve ee
posizala za Enkom, no sve
nekako u polusnu i bunilu,
u
liku plamenog jezika to
se trudi da dohvati donje

3700

rubove

neke

leprave

crvene
tkanine koja se na neki
nain

"uva"

uzmie.

On

i
i

lukavo
rukama

pokua
zaustaviti

to

lepranje,

dohvatiti to neto enskoenkasto, to enkasto to

se

3701

previja, leluja i kikoe tu

na dohvatu neulovljivo a
blista

nekim

arkim

sjajem
te osjea kako ga neka
strana

pali

po

cijelome tijelu. Ruke su

mu pale,
prazne, izvan pokrivaa, u
beskrajne

hladne

3702

prostore, i on zacvokoe
zubima od
straha i studeni. Uvue
ruke pod pokriva u panici
i glavu tamo skloni pred
nevremenom to je ve
umilo
njegovim

iz

daljine
uima

razbjenjelo more.

u
kao

3703

Tad se javi Vivijana, sva u

marcima male, treperave
sree, bez lika, bez lica,
kao raspreno, maglovito,
mutno
brzo

sjeanje.
stavi

Ali

Enku

on
(kao

munju) na
njezino

mjesto

sav

zadre od njezine olujne

3704

blizine.

ponovo

se

pokua
ubaciti u vrtlog, da zagrli
vir, da se prepusti strasnoj
bujici, ali osjeti jo
jednom

kako

ga

ledeni

vjetar hladi po koi i trese

njegovim eljustima kao
da mu
eli zube zdrobiti.

3705

Sada je jo rano, kasnije

u je nazvati, tako odlui
Melkior cvokoui. No
kasnije...

eto,

neke

idealne, bestjelesne vijuge

mue se da uu u neke
druge
vijuge, no ne mogu da
uu jer su prevelike za

3706

one male vijuge... i sve se

neki
mali Kvantiteti bore protiv
ogromnih

Kutija

to

ih

hoe zatvoriti u svoje

besadrajne Praznine... i
Konci i Konopci odupiru se
nesmiljeno dugoj
PROTENOSTI i dru pred
Velikim

karama

3707

rukama

ATME

kljocaju

krokodilskim
eljustima

rade

ham-

ham...
Kidaju se konci u kratkim
mutnim

buenjima...

Ali

on zna da ga je nesnosna
vruina

spopala

zbog

"onih nerijeenih pitanja",

3708

ponovo

se

prihvaa

vijuga i
kutija i konaca, i sve opet
slae,

rasporeuje,

razmrsuje,

razvlai

koncima
povezuje

Dvije

Beskonanosti...
U

jednom

rastrganom

razvedravanju u mutnom

3709

oblaku

nekog

utog

svijetla prepoznao
je gospou Emu. Neto je
strogo govorila i davala
mu da guta gorke bijele
gumbie

(od

rupija?),
ulijevala

slatko pie...

koliko

li

zatim

mu

usta

toplo

3710

eludac mu se nadimao,
ali nije mogao
povraati od potovanja
spram
Onda

gospoe
se

Eme.

ponovo

uto

svijetlo ugasilo
i

gospoa

govorila.

vie
Melkior

nije
je

stajao u vruoj vodi do

uiju, samo

3711

je

ruke

izvlaio

iznad

povrine i plivao, plivao

prema nekom prohladnom
otoku
gdje su paome mahale
zelenim lepezama...
- Pa vi ste ludi, dragi moj!
- srdila se gospoa Ema.
Sjedila je majinski i

3712

brisala mu oznojeno lice. to mi se niste javili?

- Spavali ste... nisam ni
znao da sam bolestan.
- Nije znao, a gorio je kao
iva

vatra!

Nego

legao

onako mokar u hladnoj

sobi,

3713

nije se ni svukao, ni cipele

skinuo!

Zato

se

niste

svukli i legli u krevet?

- Odvie je bio bijel i ist osmjehne

se

Melkior

odvikao sam se.

Leao je sad u krevetu,
obuen u pidamu. Sve je
mirisalo po istoi. Znai
ona

3714

me je svlaila! sine mu
odjednom.
-

Boe,

odvikao

se od

istoe! - gospoa Ema je

afektirala. - Da niste i
kakve
gamadi sa sobom donijeli?
- A to nisam, sigurno umiri je Melkior, mada nije
bio sasvim siguran.

3715

Ona mu spusti dlan na

elo od zahvalnosti.
- Kako sam vam ja skinula
temperaturu, a! - ree ona
hvalisavo. - Popodne ste
jo

buncali.

tablete

dao

Te

mi

doktor

je
jo

prole zime, mislila sam

da su

3716

ishlapile, ali eto, nisu. A

jeste li gladni? Pa zar vam
tamo nisu dali jesti?
Kosti e vam kou probiti.
Melkior porumeni, gledala
me

golog...

segne

No

dolje

rukom
ispod

pokrivaa i
uvjeri se da mu je preko
gaica navukla pidamu.

3717

On

je

pogleda

sa

zahvalnou.
Ona kao da je shvatila,
odvrati

pogled

prozoru:

Ne

prema
prestaje

padati...
Kia je sitno tuckala po
limu ispred prozora... kao
da me pita...

3718

- Lije, lije... - ree naglas,

zatim u sebi odgovori kii:
bolje mi je...
Pomisli kako bi sa slau
sad

itao

Kasnije,

kad

Turgenjeva.
gospoa

ode...
U svijetlu male svjetiljke s
nonog ormaria vidio je
lice gospoe Eme. Koa joj

3719

je bila nekako umorna, u

slabom,

rezignirano

omlohavljelom

stanju.

Koliko bora,
Gospode! Mnogo, mnogo,
ree
Marinhovi Kiklop
Gospod rastreseno, mislio
je na neto drugo.

3720

Ona je osjetila taj pogled

na svom "nepripravnom"
licu opreznocu ene na
granici starosti: ipnula je
na

noge

popravljajui

kosu.
- Donijet u vam malo
tople juhe - pokazivala je
dobrotu srca umjesto svog
lica

3721

tko

zna

otkad

niste

okusili...
Doista,
sjeao...

Melkior
juer

se
u

nije

podne

neka kaa u vojarni, bez

apetita... Putovao je svu
no prozebao, grozniav...
- Gospoo, molim vas, ako
tko bude pitao za mene,

3722

nemojte

rei

da

sam

stigao.
elio bih se odmoriti.
- Ma naravno. A ovaj dolje
neprestano

pita...

pokae nogom ispod sebe.

Traio je i vau adresu,
htio vam je pisati.

3723

ATMA

je

htio

pisati!

Melkior zadre. ATMA ne

bi pisao da ovdje pada
kia. Neto
se dogodilo... kad je on
htio pisati.
No poslije juhe, kasnije, u
noi Melkior se smirio. I
itao je Turgenjeva,

3724

"Plemiko gnijezdo". Sve

bijelo i mala neka bolest...
Uivao je kao ruski
spahija.
Ve etiri dana ivi nad
njegovom glavom, i ATMA
to ne zna! Triumfirao je
Melkior. Spavao je, leao,
protezao

se...

gledao

3725

zanimljivi mali pakao u

pei.
A kia...
... Nije kuckala veeras po
limu

ispred

prozora.

Osjeao se ve dobro i
uelio
se

kretanja

mokrim

ulicama. Osim toga, bilo je

3726

zanimljivo

uklanjati

se

ATMI,
prolaziti mu ispred nosa
kao slijepoj nemani, umai
kao Odisej Polifemu. Zato
je htio pisati?
Srce mu je jako kucalo kad
je

bio

pred

njegovim

vratima. Imao je udan

osjeaj u

3727

leima:

sad

mi

se

njegova kostunjava ruka s

dugim prstima spustiti na
rame hop!
Ali nije bilo hop, sretno je
izaao na ulicu. Zrak je
bio svje i mirisan,
ispran

ali

vlaan,

neosuen. Melkior ga je

3728

svejedno poudno udisao,

vie zbog
simbolike smisla - disati
slobodno, ili kako jo kau
punim pluima.
Naao se pred "Ugodnim
kutiem". Iza utih zavjesa
udnovata tiina. Da se
nije

3729

Elze

ipak

udala

vodnika,

za

pomisli

podrugljivo. A to je od srca
poelio Kurtu:
e, pa estitam vam, Kurt, i
mnoili

se

sretno

vojskovoe...
Marinkovi Kiklop

mali

3730

- Zavirite, zavirite u tu
alost, gospodine - zauje
odjednom iza sebe glas
natopljen

nestrpljivim

zadovoljstvom,
kostunjava

a
s

ruka
dugim

prstima ve je
leala na njegovu ramenu.
Kada se okrenuo gledale
su

ga

iz

mraka

3731

nerazdvojne oi polipa i
smijeile se,
smijeile...

ha-

ha,gospodine.
- Gospodine Adame! - lane
preplaeno Melkior kao da
je ugledao duha. - Kako
ste
me samo...

3732

- Sasvim sluajno, na putu

kui - pouri se objasniti
ATMA.
- ...preplaili! - dovrava
misao Melkior. - Preplaili
ste me, avo vas...
- Zato, zaboga? - snebiva
se ATMA. - Zato moda,
to mislite da ne znam da
ste

3733

doli? Pa nisam htio da

vam

smetam,

bili

ste

bolesni. Vlana je veer,

nije vam
pametno... Ato, da mi
uemo tu unutra, a? Da
vidite kako je to sada?
Evo,
izvolite - i ve je otvorio
vrata

pred

Melkiorom

3734

ugurao ga pred sobom u

lokal.
Unutra

je

niski,

"neodreeni"

blijedi,

ovjek

crnom odijelu stajao meu

praznim

stolovima

konobarskoj
preko

ruke)

pokorno u

pozi
i

(ubrus
gledao

3735

zemlju

kao

da

prigovore

prima
nekog

razmaenog gosta. Kad su

oni uli, trgnuo se
zateeno, ali kao da se
nije

mnogo

beznadnom
im je

obradovao:
ljubaznou

3736

ponudio

da

sjednu

poravnavi

stolnjak

bez

potrebe.
- Izvolite, gospodo - rekao
je bez urbe - ime mogu
posluiti?
- to mislite, kuhano vino,
a? - nagne se preko stola
ATMA Melkioru. - Jesenje

3737

pie, protiv hunjavice. Ili

moda vi elite prije neto
jesti?
- Samo hladna jela - ree
hladan

glas

odozgo

zamahne vano ubrusom

po stolu.
-

Sardine,

malo

sira

salame - naruuje ATMA

stilom otmjenog gosta.

3738

Sardina

domai,
ljetna

nema,

sir

kravlji,

salama

ree

blijedi

ravnoduno i
ponovo zamahne ubrusom
na neku nevidljivu mrvicu
na stolu.
- Za mene nita - ree
Melkior.

- Ja

kuhanu rakiju.

bih

samo

3739

- Eh, izvrsna ideja! - klikne

ATMA. - Kuhanu rakiju i
meni.
Marinkovi Kiklop
- Dakle, nita jela, samo
dvije kuhane rakije - ree
blijedi odlazei tromo.
"Eh, ovjek bi se s vama
mogao obogatiti", kao da
je htio rei.

3740

- Otprilike tako - dobaci za

njim duhovito ATMA. - A
ena mu u kuhinji ita
"Tajne

ruskog

carskog

dvora". Budala, pogodio

vrijeme da kupuje radnju.
- A to, Kurt je ovo?...
- Jasno. A to bi s tim
sada?

uli

ste,

"sir

3741

domai, kravlji". Kau da

e
ponestati i vina, sve ide...
zna se kamo. Uostalom,
"Ugodan kuti" je... ugodio
gostima...

svakom

pogledu. - ATMA je osobito

podvukao posljednje rijei
uperivi
podrugljive

svoje
oi

male
u

oi

3742

Melkiora.

Melkior

se

budalasto smeo
od

pogleda,

shvaao

kuda

jo

nije
ATMA

smjera.
- A zato ste traili moju
adresu u vojsci? - upita
Melkior odjednom te se

3743

inilo kao da to ima neke

veze s onim to mu je
govorio ATMA.
- A-ha - nesvjesno izlane
ATMA kao da mu je ptiica
upala u zamku. - Htio sam
vam pisati.
- Zato... i o emu?
-

Pa...

smjekao

se

ATMAkao da oklijeva pred

3744

nekim

velikim

otkriem

- ...tako.
Htio sam vam se javiti,
moda da vam i poaljem
paket. Ona je htjela da
vam
poaljemo paket.
- Vivijana? - zadru sve
ivane niti u Melkioru, ali
odmah se sve smiri: lae!

3745

ATMA lae! i ree naglas: Ne vjerujem.

- Zato? U nje je dobro
srce. A i vunene rukavice
vam je ak i sama splela.
To
jest nije ona nego tetka
Flora, ali ona je nabavila
vunu i uope brinula se...

3746

No kad nije bilo adrese,

dala ih je meni, evo ih ATMA izvadi iz depa sive
pletene rukavice i metne
ih na stol kao dokaz. Evo, uzmite ih, zapravo su
vae. Samo... prsti e vam
biti neto dugi, po mojim
rukama je uzimala mjeru,
a

3747

ja imam duge prste he-he,

gledajte - on poloi ruke
na stol, koate, teke, s
neobino

dugim

prstima.

Strane

tvrdim
ruke.

Jadan Krele, misli Melkior,

to je
moralo strahovito boljeti...

3748

- Vidim, ne sviaju vam se

moje ruke. - On prelomi
prste i zglobovi mu
zapuckaju

gadno.

Vjerujte vi meni. Gledao

sam, davno, jedan film,
nijemi, s
Conradom Veidtom. Igrao
je slavna pijanista. U
Marinhovi Kiklop

3749

eljeznikoj

nesrei

izgubio je ruke. U isto

vrijeme izvrili su smrtnu
kaznu
nad

nekim

stranim

ubojicom, a kirurzi... ja
stvarno mnogo potujem
kirurge,
jedino

to

medicini...

cijenim

nakalemili,

3750

zamislite,

pijanisti

ruke

ubojice!
Sad

poinje

muenje:

nositi

njegovo
ruke

ubojice! On dodue opet

svira, ali
rukama

ubojice!

Osim

toga i ubojica javlja mu se

nou i trai da mu vrati
ruke.

3751

Eto dobroinstva koje su

mu uinili kirurzi! Pa da ih
ipak toliko ne cijenimo,
a?

ATMA

primjetljivo

jedva
migne

Melkioru, zatim odjednom

prui ruke prema
njemu

zagraktavi

nasmije
runo:

se
-

3752

Strane su, to ne? Kao da

su ih skinuli
nekom ubojici. Kirurzi. A ja
ih moram stalno nositi, to
je najgore. Ovim
milovati i grliti ene! Zato
moda mene i ne vole
ene, zbog ovih strahota.
Lako

3753

vama. Ne samo to znate

milovati

rijeima,

ve

imate i ruke fine, bijele, s

njenim

prstima...

Zato

one toliko i hoe vas, i

pakete hoe da vam alju,
i
rukavice za vae njene
ruke. A vi, kakvi ste, ipak

3754

se

nijednoj

ne

javljate.

ak
ni... hm... pa je dola k
meni da joj ja govorim. A
to da joj kaem? I kirurzi
su

mobilizirani,

to

jest

pozvani na vjebu, sve je

radosti oduzela vojska:
mukarce,
automobile, sve.

hranu,

3755

- Tko je doao k vama? I

to se mene tiu vae
muterije?
- A-a, ova vas se donekle
i... i bio bi red da vas se...
Govorio sam joj sve
naj...

moe

li

"najruiastije"?...

se

rei
tako

sam joj govorio... sve u

3756

cvijeu,

ruama.

Te

oajnice, kad ih napuste

mukarci, kadre su uiniti
svata.
- Objesiti se, na primjer ree Melkior osvetniki, a
pakost mu se cijedila iz
oiju - pa kad ih skinete s
konopca, objese vam se o
vrat.

3757

- He-he, imade i takvih nasmije

se

polaskano

ATMA. - Aluziju shvatio, i

ona je
na mjestu. Samo, ba ne
visi

vratu,

informator

(kae

va

je

li

se

tako?) neto
pretjerao.
mudro

Uostalom,
je

tjelesnu

3758

"potrebicu" imati pri ruci,

a mi opet
znamo odijeliti, zar ne, to
prljavo i nisko od naih ide-ala, mi koji poznajemo
idealhu ljubav, platonsku,
ako dopustite. Drugo je
tjelesna potreba... s
konopca:

tu

smo

gospodari

te

jadne

3759

parade, ak i tirani sa
stranim zahtjevima.
Muimo
majmunice,
gospodine

te

nae
zar

Melkiore,

ne,
i

onda uivamo kako jo

vie luduju za nama. Pa
nam se dopadne, a sve od
obijesti, da ponemo i morali-

3760

zirati

(uh,

polomio

kakva
sam

rije,
jezik!),

predbacivati im to varaju
Cocoa (Coco je, zna
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
se, mu-rogonja, reeno,
mislim,

na

francuski

nain) kao da nam je krivo

to

3761

varaju Cocoa, i to ba s
nama. Jer mi smo u tome
tek

neduno

sredstvo

njihove
pokvarene volje, gotovo i
nevine

rtve

njihove

pohote.
To je sve on izvukao iz nje,
budale, srdio se Melkior
na Enku, svu ju je

3762

izmuzao,

do

posljednje

kapi...
- Imate veliko iskustvo. Odlui da mu vrati istom
mjerom: -ini se da ste
mnogo patili zbog Eve.
- Zbog... Eve? - zbunio se
naas

ATMA

nekakvo

bljedilo mu se pojavilo na
elu;

3763

donja mu je eljust lako

zadrhtala, kao od nekog
straha

ili

od

rune

uspomene,
no odmah je smogao svoj
podrugljivi

osmijeh

razvukao ga po licu kao

masku: He, to zato to je meni
ime Adam? Dobro vas je

3764

nauio va kateheta, zato

ste mu
i ostali vjerni.
-

A-a,

ne

radi

se

biblijskoj

Evi

likuje

Melkior

to

zbunjuje

ATMU. - A to je
istina

da

su

je

okrstili

Evom zato to je vama

ime Adam.

3765

- A, dakle... - htjede rei

"znate";

taktiki

je

uzmicao ATMA. -Prie iz

davnine.

Kako

je

svijet

malen!
Ali ipak zbunio se ATMA,
presuio

mu

izvor

rjeitosti; on je uutio i
kao da se
u neto zamislio.

3766

Kajao se Melkior to mu je
to rekao, moda je trebao
sauvati kartu za neki
odluniji

trenutak,

naprosto

ne

ili

govoriti

uope. Vie je volio kad je

govorio
ATMA nego kad je utio
ovako. Sada se i plaio te

3767

utnje, tko zna to on

sada
smilja?
- No evo napokon i kuhane
rakije - prenuo se ATMA. To vam je bila izvrsna
ideja,

sav

sam

nekako

promrzao... iznutra.

3768

Srkali

su

slono

vruu

rakiju i puhali "haa" iz

ugrijanog grla.
- Moda nije lijepo to sam
vam

spominjao

ono

otpone Melkior, elio je

prekinuti
neobinu utnju.

ATMINU

3769

- Lijepo ili ne... htjeli ste

mi se osvetiti - osmjehne
se ATMA nekakvom
grimasom. - Dobro, neka
bude. Jesu li vam barem
rekli da je Eva bila lijepa,
vrlo lijepa?
- Kao boginja! - aljivo
usklikne Melkior.

3770

- to boginja? Boginje, to
sam ih ja vidio na slici,
sve su loe graene, sve
neke rodilje bez struka. A
ona je bila

punaka a

vitka; noge, grudi, oi i

sve,
sve...

ne,

to

je

bila

grandiozna ena, ako nije

smijeno da se tako kae.

3771

- Pa to ste se razili?
- Bila je prelijepa za mene
- ree nesigurno ATMA i
pogleda

sa

sumnjom

Melkiora:
ne zna li on moda neto
vie? Valjda je spazio na
njegovom licu neki sitni
ironini
dodue

trzaj,
s

zato
mukom,

on,
i

3772

prihvati odmah: - U naim

su se
karakterima

nale

neke

oprenosti...

pored

obostrane i, mogu rei,

lude
zaljubljenosti, patio sam
mnogo.
-podnosio

Naprosto
sam

njezinu ljepotu.

teko

3773

Ona je to znala i voljela

me

time

zbog

muiti.

zabave,

Tako,
zbog

prostoga hira,
kako to ve znaju ene da
se zabavljaju. Govorila je
da toga mora biti u
sretnome

braku.

mi

je

da

Priala

napastuju

3774

mukarci iz naega kruga,

da se smiju
meni iza lea... Zavadila
me sa svima. Doista sam
postao

sumnjiav

straan.
Jednoga

sam

momka

na

mrtvo.

premlatio
Potuila

mi

se

da

salijee bezobrazno i

je

3775

javno,

to

pomisliti

njoj

svijet,

pa

kad

krenu prie ja u jo i
vjerovati
u to, ne, to vie nije ala,
ona ipak nee da se meni
smiju iza lea i tako
dalje...

ja

dohvatio

momka i prebio ga kao

3776

vola,

to

jest

vie

kao

tene, bio
je

malen,

zaplaen

jadan.
Jadan Krele.
- A ime ste ga tukli?
Korbaem za pse? - Jeila
se koa Melkioru.
- Ah, kakav korba, ovim
instrumentima

on

3777

mlatne po stolu svojim

stranim
rukama.

poslije

Priznala

daje

izmislila.

sve

Zato?

je
to

Tako,

htjela je da
zbog nje nekoga istuem.
-

Ali

zato

ba

toga

mladia? - Melkior je s

3778

podsmijehom

sebi

upitao ATMU.
- Zato, zamislite, to joj se
on

sviao!

odgovori

ATMA kao da se jo i sada

udi. - Bio je od svih ba
on najpristojniji i, ini se,
neki tihi njezin

3779

oboavatelj. Upravo to ju
je i ugroavalo... a htjela
je da mi bude vjerna. Na
taj

je

nain

otklonila

opasnost...
Oh, to zvui vrlo klasino,
kao da se sam Raine
umijeao, mislio je Melkior
podrugljivo.

3780

- Vi se neto smjekate,
gospodine
ATMA

ga

Melkiore?
je

gledao

ispitivaki. Ja znam to mislite. Ali da

sam i nju izmlatio, "za
svaki sluaj", kako
kaete...
- Ja nisam nita rekao.
.JI

3781

Marinkovi Kiklop
- Ah, nemojte, gospodine
Melkiore, vidim va mozak
kako

se

smije

tamo

unutra.
Ali da sam nju izmlatio,
morao bih tvrditi neto to
nikada ne bih mogao
dokazati.

Coco

nikad

nema dokaza. Sve bi se

3782

svelo na ono klasino "jesi" "nisam"...

tako

do

sudnjeg dana. A to e mi
takav

ivot?

Ja

sam

praktian, ja
sam s njom htio ivjeti. Da
uzmemo
kuhanu,
dvije

jo
a?

po

jednu

Gazda,

jo

3783

kuhane.
Jadan ATMA, pomislio je u
svom

slabom

asu

Melkior. Motrio ga je kako

vrti au
u

svojim

dugim

tvrdim

rukama: zagledao se u nju

paljivo kao da mu se
neto

3784

otkriva u toj jednostavnoj

optici prljavoga stakla. Oi
mu se strano zbliile
od neke teke zabrinutosti
i gotovo se stopile u jedno
jedino i golemo oko
polifemsko-kiklopsko. Tko
je ovaj ovjek kome sam
zbog ale dao kiromantsko
ime

3785

ATMA? I jo je jednom
Melkior

osjetio

neku

zebnju pred tim pitanjem.

-

Samo

se

razumije,

po

sebi

gospodine

Melkiore - progovori ATMA

jednako zurei
zabrinuto u praznu au
koju je vrtio u rukama

3786

-nakon

svega

to

ste

saznali o
mom in-tim-nom ivotu,
da

postavljate

pitanje

(nemojte, ja ga vidim u
vaim
oima,
gledam):

iako

vas
kako

ne
se

usuujem da ponovo... vi
znate to ja hou

3787

rei.
- Ne, ne znam...
- Eh, ne laite, gospodine
Melkiore,

mi

se

razumijemo. Ja znam da
nisam
nimalo... eh, vraga, teko
je o sebi govoriti loe!...
no, da nisam osobito mio

3788

enama. Ne, ne, imam ja

ogledalo!

Tuga

me

spopada

kad

se

pogledam. I udno kako

oi

ogledalu

najvie

gledaju ba sebe! A to
moje

oi

vidjeti? Pa

imaju

sebi

3789

barem da se vidi ta moja

tuga u njima! Taj strah od
slike svoje nakaznosti,
jadna

nesigurnost

pred

kritikim enskim oima!

0, ne, naprotiv, kad radim
one
dru
pogledom

pred

mojim

kao

ulovljene

3790

ptiice... i to mi je sva
kom-penzacija.
Da,

ali

one

tada

ne

gledaju u mene kao u

mukarca,

nego

kao

nekoga
boga

to

sudbinu.

im
Pitala

odreuje
vas

je,

sjeate li se, to je to
kom-penzacija?

3791

A ona kad hoe da me

zbuni

zagleda

se

onim

lijepim oima u ove moje

majmunske... i na taj me
nain,

ini

se,

Sudbina

opominje. Ali, eto, ja

prkosim... i borim se.
I ponovo je Melkior poalio
ATMU.

3792

- Ne, ima neto gadno u

mojim

oima

kao

da

neprestano snuju
Marinkovi Kiklop
neki zloin - nastavi ATMA
s oajnikim jadanjem. Primijetio sam, ni vi ne
volite da mi gledate u oi,
bojite

se

da

me

ne

3793

uvrijedite.

Ovakve

oi,

jasno,
imaju majmuni i sove... i
roeni zloinci. Zbog njih
bi

me

(i

zbog

ruku,

dakako)
va don Fernando smjesta
osudio na smrt "za svaki
sluaj"... prema njegovoj

3794

teoriji ubijanja. A tko zna,

moda sam ja i stvarno
opasan?

Don

Fernando

moda
ima

pravo,

mene

moda

trebalo

bi

doista

ubiti... "za svaki sluaj",

to mislite,
a?

iskesio

izazivaki.

se

ATMA

3795

Govorite

besmislice,

gospodine Adame, kakva

"teorija

ubijanja"!

Uplaio se
Melkior: otkuda mu to, do
avola?
-

Pa,

teorija.

don
Zar

Fernandova
vam

nije

izloio? Ne vjerujem, vi ste

za njega

3796

jedan od...
- Ne znam nita o tome.
- Eh, ne znate - osmjehne
se ATMA podozrivo. - A
nije ni sve ludo u tome
kako
misli

don

Nastradalo

Fernando.
bi

dodue

mnogo nevinih, ali bi i

onih

3797

"opasnih"

bilo

dosta

potamanjeno. To... kako se

kae kad se neto uini da
bi se
predusrelo

neko

zlo?

Uiniti... kako?
- Preventivno.
-

Tako

preventivno.

je,

ubiti

Tako,

pre-

3798

ven-tivno, trebalo je, po

don Fernandu,
i Hitlera odavno umlatiti,
jo

dok

je

kao

obian

graanin hodao po zemlji.

I sve
ostale

na

koje

don

Fernando sumnja, sve bi

trebalo pomlatiti...

3799

- Odakle vi znate sve to?

On vam je govorio?
- Govorio je, dakako... ne
meni,

mi

se

ne

poznajemo,

ali

nekom

drugom. Moda
nekom "izvritelju", koji...
Jer on sada, jasno, trai
"izvritelje", nee sam

3800

uprljati ruke. Atrai ih, zna

se,

meu

oajnicima

kojima vie nije stalo do

ivota, koji i sami kane...
ve su i prodali svoj le
medicinskom fakultetu.
Maestro!
Maestro

sine
mu

Melkioru,
je

sve

to

izbrbljao u pijanstvu. Ali

zar je

3801

don

Fernando

odabrao

Maestra?... Ne, u to nije

mogao vjerovati Melkior.
-

Vrlo

udno,

zar

ne,

gospodine Melkiore, zbog

"pogleda" nekoga osuditi
na smrt?
- ATMA je na oba dlana
naslonio bradu i upro u

3802

Melkiora

svoj

strani

(nekako)
prljavi pogled: - Ja znam
da sam i ja na
Marinkovi Kiklop
"crnoj

listi"

zbog

ovog

mog pogleda, gledajte ga,

gospodine Melkiore -on s
oba

3803

kaiprsta pokae na svoje

oi - ali nema "izvritelja",
ha-ha... Onaj kod kojega
je

vrena

nije

pro-pa-gan-da

ozbiljno

teoriju

shvatio

"pre-ven-tivnog

ubijanja".
Tako,
luckast

neodgovoran,
ovjek.

Obeao

3804

zbog ale (ta to je to

njemu, i tako
e se i sam ubiti), pa je sa
"rtvom"

ismijao

naruitelja, ha-ha-ha... Eh,

da,
ali nije samo stvar u tome:
nasmijali se - i gotovo, oh,
ne! - nekako prijetei,

3805

ali jednako sa smijehom,

zavrio ATMA.
- Nego u emu je jo
stvar? Hajte, molim vas! Melkior se navlas prikazao
srditim. - Po emu biste vi
bili nekome "opasni" i tko
bi vas unosio u nekakvu
"listu"!

3806

Po

emu?

pogledu!...

Po

mome

kako

teorija

kae - uzvikne i ATMA

skoro
hvalisavo.

Ada

sam

unesen u listu to znam

pouzdano! Ako ba hoete
da znate...
narueno
umorstvo...

je

moje

3807

- "Narueno umorstvo" nervozno

se

nasmije

Melkior - kao da smo u

Chicagu!
Sviaju

vam

se

kriminalistike prie... ili

vam je ona pijandura uz
"okanj do
oknja" nalupala kojeta.

3808

Koja

pijandura,

gospodine Melkiore? - s
umiljatim smijekom upita
ga ATMA. Vi znate da ne podnosim
pijanice,

ovu

rakiju

pijem po vaoj ideji, zbog

hunjavice,

doista,

samo

kao lijek. Zato vas jedino i

cijenim od cijelog vaeg

3809

drutva to ne pijete, to
ste

ozbiljan,

trijezan

zabrinut ovjek. Meni se,

da
vam pravo kaem, cijeli
onaj Dajdam gadi. A znate
li - odjednom se on sjeti da
je

Maestro

nedavno

izranio Uga, razbijao ae

3810

o njegovu glavu, sve mu

je lice
bilo isjeeno.
- A je li ga opet ona
njegovala? - upita Melkior
s prikrivenom patnjom.
- Nije. Nije bila tamo. Ona
uope nije vie tamo.
- 0! - uini Melkior, a srce
mu uzbueno zatreperi.

3811

Da,

zar

vam

nisam

rekao? Sad ste vi na redu.

Ja elim da to bude to
prije...
pa da se to prije i svri. A
dogaajima,
znate,
dou... i
prou...

ja

kao

pomaem

to
da

3812

-1 vi znate, ja sam sad na

redu...

Melkior

se

nervozno nasmije.
-

Znam.

Ona

je

kao

sladokusac, mora okusiti

od svakoga jela. No, ne
mrtite se,
gospodine
oprostite,
kakvogod

Melkiore,
vi

niste

ba

3813

Marinkovi Kiklop
jelo. I to me spopade to
jelo?

Vi

ste

moda

poslastica za takovu enu,

mislim
u

in-te-lek-tualnom

smislu. Vidjeli ste, ona je

primitivna, pravo duhovno
siroe, da se ponekad ak
i meni smili, a vi znate

3814

moj

famozni

nivo.

Egzemplari
smo mi, ijedno i drugo,
zato i spadamo skupa. No
ja u ekati... dok i njoj to
ne postane jasno.
- Ako se njoj to ne objasni
nikad?

3815

- Nikad... to je nemogue ree

ATMA

uvjereno.

Moda kasno, a moda i tu

skoro, ali jednom mora
biti. No mislim ipak vrlo
brzo... jer drugog izbora
vie
nee biti.
Melkior
ATMINA

zadre

od

stranog

3816

proroanstva. Stari strah

se javi: zagraktao
gavran

nad

njegovom

malom utjeenom javom.

U

jednome

trenu

prosanjao je opet
samrtniki

san

svoje

ljudoderske teme: pred

zubima

Polifema-kiklopa,

jednookog

3817

gada. I zaudi se gorko,

gdje se ovih dana krila ta
misao - vjena pratilica?
Strah

je

Melkiora
izbora

stao
("jer

vie

nee

tresti
drugog
biti");

tunim
pogledom

obilazio

je

zidove i stvari u lokalu:

3818

evo, sve e ovo biti i

stari e
opet uketati ovdje (on je
van

"izbora",

dakako),

zna kume, ja mislim...

-

Gledate,

gospodine

Melkiore? Vi ste mnoge

veeri ovdje proaskali s
Kurtom.
Lijepe uspomene.

3819

- Tu sam dolazio usput, da

neto pojedem...
- Pa da i nije bilo usput,
kakvo bi zlo bilo u tome?
Kao da vam ja ita
spoitavam. Vi ste mogli s
Kurtom i "piti bratstvo" i
lumpati ovdje, to se to
koga tie, e, je li tako?

3820

- Ja nisam s Kurtom "pio

bratstvo"

Melkior

odgovori otro.
- Kaem, da i jeste, zar se
to ikoga tie? Vi ste valjda
imali za to svoje line
razloge, a i Kurt svoje
(neto manje line - ovo je
sa

smijekom

ATMA)

izmrmljao

3821

- svaki svoje, pa to onda,

na obostranu korist, i to je
stvar vaa.
- Opet vi petljate neto! rasrdi se Melkior; osjetio
je da mu ATMA podvaljuje
"neto".

Kakvu

sam

korist mogao imati ako

sam

tu

kobasicu?

ponekad

pojeo

3822

Pa

tu...

kobasicu

da

jedete

nasmije

se

ATMA. - A vi ste smatrali

da mislim
neto drugo? Kurtova je
mama

bila

dobra

kuharica, tajerMarinkovi Kiklop

ska. Elze je bila prijazna
domaica,

Kurt

usluan

3823

momak... ne, bio je to

ugodan
kuti u svakom pogledu.
Tu su vodnici iz garnizona
nali stvarno topli kutak,
domai, kao u krugu svoje
porodice. Zar nije i to
dokaz to ih vie nema?

3824

Unitenje ovaj topli kuti.

Rat,

rat

je,

gospodine

Melkiore, sir domai,

kravlji.
ATMA

je

uivanjem

podlim

rigao

rije

"rat". Gledao ga je Melkior

s gaenjem i
strahom

kako

slatko kesio u lice.

mu

se

3825

- Pa gdje je Kurt - upita

navlas da bi sakrio svoj
strah - i ime se sad bavi?
- To vam ne bih znao rei
gdje je... No ako vam je
potreban

za...

neto,

mogao
bih ja... - spreman je na
usluge ATMA..

3826

Ne,

zato

bih

gaja

trebao? - to se petljam,
ljutnu se Melkior. - Pitam
tek
onako...
- Onako... - osmjehuje se
ATMA. - Moda se i ovdje
jo bavi... a moda gaje i

3827

pozvao Fiihrer... Oni nisu

mudri kao mi: komisije,
vage, izgladnjelo
lukavstvo...

oni

izgaraju

od elje da ginu za onog

svog kukastog pauka.
- Avi ste znali za Kurta...
da

se

bavi?

odjednom
preplai se

upita

Melkior

3828

svoje

smionosti,

kog

avola se ja tu petljam?
- A vi kao da niste? prijetei se iskesio ATMA.
-1 trebali ste, stvarno,
uiniti

neto,

gospodine

Melkiore, ja sam stalno

mislio
ozbiljan

tome.

Vi

ste

3829

gotovo

odgovoran

ovjek, kod vas odsjedaju

tajno... (Da li je prijavio
ATMA?
Gdje je sada Nepoznati?
sinu

Melkioru).

Da

ste

makar rekli vaem don

Fernandu...
da ga upie u onu svoju
listu

-sprdao

se

ATMA,

3830

male su mu oi uivale
zlobno. Jasno, ja to nisam mogao,
ne

bi

vjerovali

jednom

kiromantu, kakvo je to
zvanje... Mislili bi da sam i
sam... zar ne? Eto, na
primjer, upisao me don
Fernando...
povjerenja,

Ali

vi,

lice

potenjak,

3831

kako se to kae... Nego

ste se
sasvim

posvetili

svojoj

civilistikoj istoi, ak do
isposnitva, a ovamo "sve
za

ovjeanstvo,

socijalnu
gospodine

pravdu".
Melkiore!

daje i na tome
stalo, nego...

za
Eh,
Pa

3832

- Gospodine Adame, vae

provokacije... - uzdrhtao
Melkior i odmah ostao bez
rijei.
-

Ah,

to

pro-vo-kacije!

Kad smo rekli a, recimo i

b, gospodine
Marinkovi Kiklop
Melkiore

zahuktao

se

ATMA kao da se odluio na

3833

neto - vi ste se i sami...

eh,
pa da, donekle... umoili s
Kurtom...
Posljednje rijei kao da je
htio zadrati ATMA, ali eto
umaknule su same, pa
sada to bude. Gledao je
sa

smijekom

kako

se

3834

bljedilo iri po Melkiorovu

licu,
zatim odmah rumenilo, pa
opet bljedoa... zabavljao
se tim promjenama boja.
A
Melkior je znao to se
dogaa

na

licu...

huljo,

0,

gade! No

njegovom
nitkove,

3835

kakva
vjetinu

korist?

ATMINU

nije

mogao

tim

jadnim

nadvikati
psovanjem u

vlastito uho. Ali nije mu

htio

ni

odati

priznanje

nekom "javnom" srdbom,

pa se

3836

i sam nasmije smijehom

koji je trebao zamijeniti
sve rijei.
- Ja bih ipak... - otpone
ATMA i stane kao da se
predomislio.
- to biste vi? - nasmije se
Melkior, a osjea kako se
u njemu skuplja neka

3837

jeza.

"Umoili

se

Kurtom", osjea na sebi

mokrinu tih rijei. No sada
e
govoriti ATMA.
- Prije svega, smijao se ne
bih, - ree ak s nekom
otrinom -a zatim... vidi

3838

kako ja to vano kaem

zatim,

kako

da

sam

najmanje ruski general...

-

Dobro,

niste

ruski

general, ali to zatim?

- Nita - nasmije se ATMA.
- Ili... ako neto, onda
moda to - da bi trebalo

3839

malo... kako da kaem...

o-bra-ti-ti pozornost (ti-ti,
kao da se tepa malom
djetetu,

ti-ti-ti...).

Neizvjesna
sudbina

je

naa

ovom

dijelu

svijeta, kako
kau politiari.
-

to

trebalo

bi

uiniti

po
za

vaem
nau

3840

sudbinu? Na to bi trebalo
obratiti
pozornost?
- Ti-ti pozornost - igrao se
ATMA - ti-ti pozornost na
to, da svatko ima svoju
sudbinu, ti-ti. Vi ste se za
sada izvukli, ali sudbina
jo ima prekrasnih
iznenaenja.

3841

- Avi ste se osigurali protiv

tih iznenaenja.
- Nisam. A kako? Gdje je
osiguranje? Zar vi znate? ATMA mu se unosio u lice,
osjeao

je

njegov

neugodni dah.
Melkior se odmakne i ree
podrugljivo. - Mene pitate,
vi koji ivite u intimnim

3842

odnosima sa Sudbinom.
- U intimnim odnosima...
hm, vrlo rado kad bi bila
lijepa.
-

Pa

valjda

strunjak,

ste,
za

odabrali najljepu?
Marinkovi Kiklop

kao
sebe

3843

- Rugate se, gospodine

Melkiore, eto, ak i mojoj
profesiji -govorio je ATMA
kao s nekom tugom. - Ali
vi ste ipak neto uinili za
svoju sudbinu... uz pomo
posta, kao neki svetac... i
uz pomo ovdje ovog...
Kurta - mirei podrugljivo

3844

na

Melkiora

motrio

je

djelovanje svojih rijei.

Melkior se sada vie nije
mogao smijati: - Kakvu
pomo Kurta? U emu je
meni
pomagao Kurt?
- U kucanju rodoljubnog
srca, ha-ha... U to se ono
umoe cigarete, sjeate li

3845

se, gospodine Melkiore, to

nije bilo tako davno?
- Vi ste o tome govorili s
Kurtom?
- Ja sam mu to i rekao, a
ne njegov fater, he-he...
- Ali ja to nisam uinio.
Uostalom,

nisam

to

ni

traio

Kurta,

on

je

od

sam... A

3846

zato ste vi preko njega?...

- Htio sam vam pomoi.
Mene ne biste posluali, u
mene

nemate

povjerenja...
- Au Kurta imam?
- Pa... ini mi se, da. Da,
svakako

vie

negoli

mene. On je od monije
strane.

3847

moda

bi

Kurt

jo

mogao pomagati, mislim

ono "sudbinski" u njega je
ipak dobro
i viteko srce.
- Pa obratite mu se - srdito
mu ree Melkior. - A mogli
biste pomoi i vi
njemu.

3848

- Kako ja njemu mogu

pomoi,

gospodine

Melkiore? - kao zaudi se

ATMA vrlo
naivno.

Moda

bi,

naprotiv, njemu neto od

vajh vojnih is-kus-tava...
vidi,
otkud
"tava"?

sada

tu

ispade

3849

- ujte, vi!... - no Melkior

se ipak svlada, do avola,
zato da tu urlam? Ali
za koga ovaj nitkov... ili
naprosto on mene ovdje
mota? - A mogu li saopiti
vama ta... vojna iskustva?
-

to

gospodine

to

meni,

Melkiore,

3850

jednako se udi ATMA - ja

nisam
zaraena strana.
-

Ali

ima

jedna

takva

tajna, svi se toga boje ape

Melkior

najstroem
povjerenju. - Saznao sam
tamo

dok

sam

bio...

3851

Aligator, novo oruje, dre

ga u
svakome gradu...
- Pa to je ivotinja, rijena,
krokodil - smije se ATMA,
ali pomno motri
Melkiora.
Marinkovi Kiklop

3852

- ivotinja, da. A slonovi

Hanibala? A krokodil je jo
i strasniji od slona,
krije se u visokoj travi, u
kukuruzima i odjednom hap! Strah i trepet svake
pjeadije. Donijeli su ih iz
Gangesa i Nila.

3853

vi

krokodile?

ste

vidjeli

te

ATMA

je

prihvatio zabavu.
- Nisam, ali sam ih uo.
Urlaju strasnije od svake
druge zvijeri. Dre ih u
velikoj tajnosti.
- Ma to kaete... - govori
ATMA u nekoj nedoumici,

3854

ali pomno motri Melkiora:

ne
izigrava li on tu neto ili je
stvarno... -1 mislite da bi
u sluaju rata...
- Slistili bi sve te oklopne1
kolone, kako li se zovu!
Tenkove metu repom
naprosto ovako - zvizne
malim prstom kutiju ibica

3855

koja

odleti

daleko

od

stola.
Osjeti

uitak

pobjednike

od

te

kretnje.

Malim prstom! I rijei mu

se uinie
ratnikima. Prihvati ludilo
koje je ponovo navalilo tu
pred zauenim ATMOM..
-

3856

Aja bih vama, gospodine

Adame,

mogao

ispriati

jo mnotvo vrlo udnih

stvari
koje sam tamo vidio - pa
neka otkuca hulja tamo
gdje ve dostavlja... Kurtu
ili
epavome Scarpiji.

3857

- Vrlo zanimljivo, doista govorio je ATMA zbunjeno;

sad tek nije znao na emu
je. - ini se da ste duboko
uli u ta vojna pitanja.
- Dubinu nisam mjerio, ali
to se tie signaliziranja
svjetlima (ovako govori
evakin

II

Gogoljev,

pomisli usput Melkior) ne

3858

samo da se svijetla pale i

gase,
nego tu se mora paziti i
koji

se

prozori

osvjetljavaju,

po

brojevima, i u kojem
katu, to je osobito vano.
Radi

se

posebnom

kodeksu, razumijete, i sve

se moe

3859

saznati

to

javljaju

aligatoru ako se kodeks

otkrije.
- A vi ste otkrili kodeks? upita ATMA s dosadom,
ak

zijevne

pritom

otvoreno
i bezobrazno. No svialo
mu se da ponovi rije
kodeks.

3860

- Prouavao sam ga... uz

pomo jednog strunjaka Melkior nije uspio sakriti
osmijeh:

sjetio

se

Melankolika. - Moram se
nasmijati kad se sjetim
kako smo
jednom
Ispalo

krivo
je

deifrirali.

neto

sasvim

3861

smijeno,

ak

nepristojno,
neke

psovke

rijei

prostake. Valjda su se
momci od kontrapijunae
zabavljali
ili su neprijateljske pijune
za nos povukli. A moda
su naprosto izmijenili

3862

ifru, a mi po staroj itali.

Bilo je jako aljivo.
ATMA

je

ve

uvelike

zijevao. Oi su mu od
dosade lutale,
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
pogled mu se gasio. Sad
e

zaspati

sa

3863

zadovoljstvom

misli

Melkior. Udesio sam

ATMU VELIKOG njegovim
vlastitim orujem!
- No vama ja dosaujem,
gospodine

Adame,

oprostite.
-

0,

naprotiv,

vrlo

je

zanimljivo - ali ipak on

pogleda na sat i pozove

3864

"platiti".
-

Ipak

je

dosadno
mnom,

vama

bilo

veeras

sa

priznajte

ne

odustaje Melkior,
dotui u ja tebe, makar
za veeras.
- Ni govora, to vam pada
napamet,

gospodine

3865

Melkiore! Samo sam neto

umoran,
danas sam mnogo ra-hahaa...adio - zavri ATMA
dugim i reklo bi se veoma
napornim zijevanjem.
- Horoskopi? - ne puta ga
sada Melkior.

3866

- Nisu, ve nekakve dvije

luakinje. Dovela ih je ona
moja "s konopa", kako vi
velite.

No,

ujte,

gospodine Melkiore - upita

odjednom

ATMA

jako

ozbiljno vjerujete li vi doista u te...

aligatore?

3867

- to se tu ima vjerovati? ree

Melkior

"prirodno"

kao to govore luaci. - U

"zrake smrti" ne vjerujem,
no aligatori, sami ste rekli,
to su rijene
ivotinje.
- udno, - pogleda ga
ATMA vrlo "odreeno" -ja

3868

sam mislio da se alite doda

tiho mrmljajui i s nekim
mrzovoljnim
razoaranjem.
Na ulici mu Melkior prui
ruku "laku no".
- Ne idete kui? - upita ga
ATMA

gotovo

zadovoljstvom.

sa

3869

- elim se proetati. Toliko

sam dana bio u kui...
- Samo etiri, gospodine
Melkiore. Valjda neete u
Dajdam? Tamo uglavnom
vie
ne zalaze vai. Tenardje ih
polako nastoji udaljiti, ne
da im kredita; netko mu

3870

je rekao da su sumnjivi
policiji.

Dobra

vam

zabava. Uostalom, he-he,

govorio sam
ja

njoj

najruiastije...

Gospodine

Melkiore,

pomozite Sudbini, uzvratit

e vam
stostruko

smijao

se

ATMA u sav glas. - Kucajte

3871

i otvorit e vam se, hahaha...

Laku no, sretnice.
Sretnice?... Ostao je sam,
izgubljen u hladnoj magli
prljavoj. Nije se imalo
kuda

krenuti,

putove
smrdljivo

sve

magla

je

zastrla
hladnom

pustoi. Odluio je

3872

ekati da se ATMA udalji

pa da i sam krene u svoje
toplo gnijezdo.
A

moda

pokucam?
devet.

ipak
Jo

nije

Sudbina

ga

da
bilo
je

doista usrdno molila

da joj pomogne. On se
odazove

sa

smijekom

3873

pustolova.

Telefonska

govornica na
uglu ponudi mu se kao
bludnica,

kao

pouzdana

svodilja: mali, evo "hitne

pomoi",
4 umjesto 3, na kraju 4, 4,
4,...

Ah,

to,

odmahne

Melkior. Sudbina osobno

zove!

3874

ATMA je to rekao. Idemo

izravno kucati na vrata!
Nek propast bude to - za
nas
oboje... pjevao je u sebi
prkosno.
I uz sedamdeset i dvije
stepenice isti ga je prkos
ponio, a Cocoova asna
pkpca

3875

bljesne

posramljeno,

Gospode! Ali Melkior ne

gleda asno lice supruga i
gospodara

ovog

praga,

ve alje svoj muki signal

(Aligator stigao! nasmije
se
okrutno): dugo - kratko dugo...

3876

as zatim unutra se uje

micanje (ensko, muko,
kakvo li? a srce ga je
pitalo,
hoemo li to izdrati?) i
onda neko "o-o-ooo"... kao
da se koko uznemirila. A
Melkior ree "ko-ko-kooo"
iza vrata zbog neke glupe
potrebe da kae toj ploici

3877

vidi da je koko unutra.

Otvorio se mali mjedeni
prozori u vratima; on
zauje

unutra

njeno

isprekidano,
uzbueno disanje. Sama
je, odahne Melkior.
- Ko... ko je? - zau njezin
uzdrhtali apat iz tamnog
etverokuta. Sav zadre

3878

od njezine blizine, osjeti

um krvi u ilama.
- Nije Coco, ja sam - ree
koliko

god

je

mogao

podrugljivo.
-

Kior!

klikne

ona

bezumno. - Doao je Kior!

Doao

je,

govorila je

doao...

3879

sebi
sva

mazno-povjerljivo,
izbezumljena

od

nenadane sree. Okretala

je klju u
bravi

desno,

lijevo,

nervozno, jedva je uspjela

otkljuati.
- Gdje si, gdje si, zloko,
ah... - pripila se sva, mala,
drhtava, u njegov

3880

zagrljaj - Kior, ah, Kior!

Imala

je

na

smaragdno

sebi
zelenu

barunastu kunu haljinu,

usko pripijenu uz
tijelo, poznato Melkioru...
a

ispod,

evo

nita,

upravo sam se okupala,

Kio,

3881

slutila sam, znala sam, ah,

Kio, ekala sam te...
- Otkud si znala? Adam ti
je

rekao?

upita

on

sumnjiavo.
-

Koji

Adam?

poeo...
razumjela

Ah,
je

Adam, ekam

Ve

si

aavko!
alu.

-Da,

3882

te

kao

Eva,

vidi

raskopa haljinu i pokae

mu se gola, nije shvatila
"koji
Adam".
On je eljno obujmi onako
golu ispod haljine i navali
da joj ljubi
J
Marinkovi Kiklop

3883

Marinkovi Kiklop
?I
vrat

grudi,

trbuh,

bokove, a, zasada, pusti

postrani pitanje Adama.
- Ovamo, Kio, doi ovamo
- vukla ga je u sobu sa
irokim
krevetom. -

branim

3884

Sama sam, Kio, ve sam

dugo sama, svi ste me
napustili,

zli,

okrutni

joj

potekle,

mukarci suze

su

raalila se nad sobom. Ne, on nije zao, ti si zao,

ni

3885

jednom mi se rijei nisi

javio cijelo vrijeme... Ah,
Kio, kako sam te ekala! Ona

teko

uzdahne

lijeui u krevet nekom

paninom brzinom kao da
se boji da joj
ne umakne nagrada za
sve

patnje

podnosila.

koje

je

3886

- Teko mi je bilo, Enki,

priat u ti - govorio je
Melkior

odbacujui

sa

sebe
odjeu po stolicama, po
podu, neuredno, i njemu
se urilo. - Nikome se
nisam
javljao,
svata...

proivio

sam...

3887

- uti, ne govori sada aptala je ona iz kreveta

gotovo molei - hou da
nam
noas bude lijepo, da sve
zaboravimo. Ugasi luster,
ugasi sva svijetla. Poslije
emo se gledati i priati,
sad neu nita da vidim ni

3888

da ujem. Hou samo da

te
osjeam u mraku, cijelog,
dragog moga... Doi, Kio.
Ah, ne vidim te, gdje si?
Ah, Kio, Kio... - i smijela se
ludo u njegovom burnom
zagrljaju.
Puili

su

(dakako)

istu

cigaretu i utjeli. Naslonila

3889

je

glavu

na

njegovu

mravu
miicu
mazno

predavala
kao

laica

se
u

zaklonu, a on obuhvatio
akom njenu
malu dojku, rastvorenim
prstima,

kraljevski,

kao

vladarsku jabuku. Osjeao

je

3890

ugodan
kristalne

pritisak
pepeljare

teke
na

prsima koja se lelujala na

valovima
njegovog disanja. Sjeao
se sna iz prve noi u
vojarni. Je li to bila ova,
Enka,
ili...

nije

se

sada

vie

sjeao. "Eto, sada sam i

3891

luda".

Rekao

sam

"lula"...
ali si i luda, a to nije san.
- Kako si mogla tako sve
izbrbljati?
- to bih brbljala? Sve je
znao

sam.

Zato

je

kiromant.
- Khiromant... - izgovori on
posprdno.

3892

- Sve je pogaao kao da je

avo u njemu. - Stiskala
se uz njega, pod mono
otkrilje,

jadna

mala,

bespomona, sama...
- A ti vjeruje da on moe
pogaati?
- Ma kaem ti, sve je znao
sam;

nita

ja

nisam

govorila, on je govorio...

3893

- ...a ti si potvrivala ree on srdito. - Jesi li mu

naglasila da ti voli
svoga
Melkior

mua?
sa

upita

skrivenom

ironijom.
- Ma naravno...
-

Ma

moe

naravno...
oekivati

ucjenjuje do smrti.

Sada
da

te

3894

- Zato bi me ucjenjivao?
- A zato ne bi? Sada zna
da ti je stalo da tvoj mu
ne sazna za... ovo... no,
pa

valjda

sama

razumije! - Bilo ga je stid

o tome govoriti; postajao
je
razdraljiv.

3895

- Pa ja sam njemu platila

to je traio!
- Platila je ona to je
traio. 0, kakva ste vi
vrsta

malih

naivnih

ivotinja! on

se

srdio

spreman

da

bio

je

odobrava

ATMI. - Ti misli da si za
pedesetak

3896

svojih

osobitih

dinara

kupila od njega privilegij

da ovako uiva u
sigurnosti?... Ane, to je
prejeftino, gospoo! On te
mrzi, on mrzi tvoje
uivanje i hoe da mu ti to
plati!
- Da platim zato to me
mrzi?

3897

ini

se

da

poinje

shvaati. - Bio je ponovno

on sit nje, uivao je to je
moe

kazniti.

Novo

uzbuivanje: vidio je strah

u njenim oima.
- 0, Kio, pa to je strano!
Plai me!
- Ne boj se... dok mu
moe platiti.

3898

- Pa koliko e on to traiti?
- Moda nee htjeti uvijek
samo novaca, he-he...
-

To

je

odvratno

to

govori! - odmaknula se
malo od njega i uklonila
trofej iz
njegove ruke; uzdrhtala je
i pokrila grudi djevianski
stidno.

3899

- Odvratno... ali tako je.

Uinio bi on to i zbog
mene. Zar ti ne laska to
mi
zavia?
On je ponovo privue i
obie rukom vladarskom
svoje
Ona se

malo

kraljevstvo.

3900

zahvalno priljubi i stavi se

potpuno

pod

njegovu

zatitu.
- Ah, Kio! - poljubi mu prsa
rutava. - No kad bi njemu
to i rekao, on mu ne bi
povjerovao - smijala se
smijehom koji je Melkior
mrzio.
- Pa jesi li mu rekla to?

3901

.JI
Marinkovi Kiklop
- Komu?
- Adamu.
- Kojem Adamu? - smijala
se;

razgovor

ju

je

zabavljao.
- ATMI. Kiromantu. Sto se
smije?

njezin

smijeh nervirao.

ga

je

3902

- Smijem se, ah... - kako

on to ne vidi? - ...zar nije
smijeno da je kiromantu
ime

Adam,

prorie

sudbinu?
- Ime. to ima u tom
smijeno? - A ima, do
avola!

priznavao

sebi, smijeno
je.

je

3903

- Mislim na onog Adama iz

zemaljskog raja, zato se ja
smijem. -1 na njegov prvi
grijeh ti misli...
- Je li ono s jabukom, Kio?
- Da, s jabukom - on joj
vrsto obuhvati dojku.
- Oh, Kio! - uzbuivala se.
Zamiljala je Evu, golu, uz
Adama, golog, u

3904

zemaljskom raju. Kao, evo

sada mi - oh, Kio!
Potraila je drvo saznanja
to je naraslo usred vrta
visoko i vrsto.
- Ah, Adame, Adame... aptala je Enka u zanosu
nudei se bezumno.
Afrodizijak "Adam", mislio
je Melkior.

3905

Ne

smjekaj

mi

se,

zlotvore! - izroni naas

Enka s licem muenice i
odmah
ponovno potone u mulj,
to bi rekao ATMA.
- Vidi kako tu djeluje
Adam. - Melkior se sada
odupirao
"Sudbini".

ATMI-NOJ

3906

Kucao

je

na

otvorena

vrata, prvu pomo joj je

pruio,

sada

je

htio

gospodariti,
biti

mali

bog

ovom

malom raju.
-

Zar

ti

nije

prorekao

ATMA... "najruiastije"? rugao se Melkior.

3907

- Jest, eto, i vratio si se

brzo, brzo, tu si, uzmi me,
Kio - grila se ona
opsjednuta od onog avla
edenskoga.

Kio,

da

grijeimo kao Adam i Eva

u
zemaljskom

raju,

da

grijeimo, Kio. Hajde! nikako je nije naputala ta

3908

biblijska slika. - Zar ne

eli, Kio, ne eli me
vie?
- A zamisli da se sad
pojavi Bog i da... - Kakav
Bog!

ona

sada

nije

vjerovala u
Boga; avo ju je onom
slikom draio -... i da ... uo je izvana neki zvuk na

3909

vratima -... i da vikne,

Adame... - Zvuk se sada
jasno
Marinkovi Kiklop
ponovi:

netko

je

klju

gurao u bravu... Jer si

prah, i u prah e se
vratiti,
izgovori Melkior u sebi po
sili

sjeanja

udnim

3910

osjeajem

budnog

kataleptikog
obamiranja. Noge mu se
ledile, jer sad je jasno
sluao kako netko nastoji
otkljuati vrata.
-

uj,

netko

otkljuava

vrata. - Ali do nje smisao

tih rijei jo nije dopirao.

3911

- Netko otkljuava vrata,

uje li? - Napokon je bila
prisutna.
- Ne moe, klju je iznutra
u bravi - ree bezbrino i
ponovo pone tonuti.
- A to emo sada? - Eto
Gospoda!

Melkior

prui

noge da izae iz kreveta,

ali

3912

ona

ga

vrati

zapovijedniki, bez imalo

njenosti. "Uzela je stvar u
svoje ruke."
- to emo? ostat emo
ovdje.

Kad

ti

mora

neprestano zazivati neke

tvoje
bogove!

apne

ona

bijesno, psovaki. - Zato

3913

nije javio da dolazi? Nek

ide u
hotel,

ja

sam

vrsto

zaspala, pa valjda to zna!

- Svoj bijes je iskaljivala
sad
na onog tamo.
U

tiini

zvonce,

stana
reklo

zajei
bi

se

3914

neodluno, plano, to sam

ja,
otvori... No, Melkior ga je
sasluao

kao

gnjevni

vrisak, kao glas gospodnji,

Adame, gdje si? - Tu sam,
Gospodine, gol, u tvom
branom kreVetu... Drugo
je

3915

zvonjenje bilo zabrinuto,

to je s njom, zato ne
otvara? a tree je ve bilo
panino:

isprekidano,

dugo, kratko, neuredno...

- E, sada vie ne spavam,
ujem, dragi moj - aptala
je

ona

osmijehom.

nekim

3916

Ali

nije

se

micala

iz

kreveta. Melkiora je vrsto

drala za ruku oslukujui
ono
to se deava za vratima.
Odanle se ulo neko malo,
prigueno ruenje.
- Obuci se - zapovijedi
ona.

3917

- A to on to tamo radi? pita Melkior i ne pogaa

nogom u nogavicu.
- Provaljuje prozori na
vratima...
- Pa to je usko, ne moe ni
glavu provui - ree glupo
Melkior. Ona se nasmije
bezglasno i odmahne s
prezirom.

3918

- Provui e ruku i izvui

e klju iznutra - ree ona
mirno usta-jui s nekom
hotiminom

sporou

zatim e otkljuati...
- A mogu li ja nekako
izai? - govori Melkior a
prsti

mu

jedva

gumbe

nalaze. Ima li kakav drugi izlaz?

3919

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
-

Ima

ree

ona

podrugljivo. Navukla je na
sebe neto donjeg rublja,
a preko
toga

kunu

haljinu.

ponovno je oslukivala.
Ruenje
mnogo

je

bilo

sada
urnije,

3920

nestrpljivije;

posao

je,

oito, napredovao
pod

njegovim

spretnim

prstima.
Razmrsujui

spletenu

kravatu
podivljalim

prstima
od

straha

Melkior je pokuavao
zamisliti jadnoga Cocoa u
njegovom

punom

3921

dostojanstvu:

na

klinici,

okruenog
svitom

asistenata,

sestara,

tehniara,

rastvorenom

nad

utrobom

pacijenta gdje
svojim

mirnim,

prstima
provaljuje
vratima

mudrim

pomnjivo...
prozori

na

3922

roenog stana! Nikako da

odagna

tu

ponizujuu

prokletu

sliku

jadnog

ovjeka pred
svojim

zakljuanim

vratima! Htio ga je spasiti

u

svojim

podignuti iz

mislima,

3923

stida i sramote, iz gorkog

ponienja

prevarena,

ismijana ovjeka...
- On zna da je netko s
tobom - prokleta droljo,
ogoreno dodaje u sebi
Melkior.
- On zamilja tu mene s
prerezanim

ilama,

3924

otrovanu,

silovanu,

zaklanu - govori
ona

nekom

udnom

slau. - uri se, misli da

mi

moda

jo

moe

pomoi...
-

0,

jadni

ovjek!

uzdahne tuno Melkior.

- Sam si jadnik! to ti
ima

tu

preda

mnom

3925

njega aliti? Tko si ti? Tip

koji mu
nabija

rogove!

On

ima

tako... lijepu matu! - ree

ona bez ironije, ak i s
nekim divljenjem.
0, Gospode, to je ovo?
pita Melkior. - Mimikrija,
odgovori
znanstveno.

Gospod

3926

Poravnala je krevet, kao

da se nita nije desilo;
pripremala se za njegov
ulazak.
- Tako - ree Melkior kad je
uredila krevet - sada mu
otvori. I tako e me tu
zatei...

Zar

nije

pametnije da mu sama
otvori?

3927

Ona

ga

pogleda

osmjehne se prezrivo. Nije

krila svoga prezira. Bila je
neobino mirna, sabrana,
ak sigurna da se nema
zato bojati. Ta ona je
neduna!...
Smislila

je

Melkior

se

neto...
nije

no

uspio

3928

osloniti

na

njezinu

sigurnost. Ona
gaje ve bila "svrgnula",
vratila ga tuem svijetu iz
kojeg ga je i uzela.
Osjeao

se

izopenim
obiteljskog
uljezom,

odbaenim,
iz

tog

posveenja,

3929

"etvrtim majmunom". I
to je to, kao da me gleda
s uenjem: otkud ovaj
tu? i otkud mu pravo da
tako sa mnom govori? Pa
on mi se
obraa sa ti.
Coco je provalio prozori;
mjedeni kapak tresnuo je
na pod u predsoblju. Ve

3930

zavlai ruku, misli Melkior,

jo svega nekoliko minuta
dijeli me od "susreta".
Zadavit e me, pomisli i
proguta zrak.
Enka

je

ve

zakljuala

vrata od spavae sobe i

dala mu znak da je slijedi.
Vodila gaje kroz hladne
mrane

prostorije...

3931

kamo? pitao se Melkior, u

tamnicu
gdje je amilo zatoeno
pokustvo?

Zakljuavala

je sva vrata za sobom i

stisnutih usana mumljala
je neko "hem" kada bi
klju kljocnuo u bravi.
Trka s preponama, moj
jadni Coco. Bjeanje u snu

3932

pred progoniteljem, mislio

je
Melkior, a na kraju je ipak
onaj bezizlazni zid pred
kojim

valja

saekati

udarac
sudbine...

ali

tad

se

probudimo. I u filmu se u
posljednji tren nae neki

3933

izlaz... Ovo je ATMA poslao

na

mene

"Kucajte"...

Sudbinu.
smijao

se

ATMA. Eto,
ja sam pomogao Sudbini, i
sad sam ulovljen!
Napokon je Enka upalila
svjetlo.

Bili

Cocoovom
kabinetu. Police s

su

radnom

3934

knjigama

na

sva

etiri

zida od poda do stropa,

garnitura konatih fotelja;
na
pisaem stolu cerila se
mrtvaka lubanja. Tu se
zaustavio

Melkiorov

pogled: je
li Coco odrubio tu glavu?

3935

0,

bijedni

Yorie!

Iz

praznih duplja gledalo ga

je podrugljivo mrtvaevo
lice.
- To je bio neki dimnjaar objasni Enka ravnoduno
kao cicerone i pogladi
tjeme pokojnika. - Pao je s
krova, vjerojatno pijan; jo
mu se tu vidi fraktura

3936

na glavi...
0 Maestrovoj e lubanji
govoriti ovako: bio je neki
novinar, udak i strana
pijanica. Jo je za ivota
prodao
anatomskom

svoj

le
institutu;

njegovu smo
lubanju dobili za bagatelu
od

nekog

laboranta,

3937

takoer pijanice... - Aod

ega je
umro?

Mislimo,

od

sifilisa; iv se raspadao.
Eto, ovako, na pisaem
stolu, ili
na

ormaru

kao

prazna

koljka, jadni moj Maestro,

bit e Yorick - luda u
glupoj

3938

svagdanjici

nekog

zvekana koji e, zijevajui,

katkada u sebi izrei ah,
ubogi
Yorie i Yorie ludo, a sve
zbog

nazonosti

tvoje

lubanje da bi sebi dao

neto

3939

od hamletske suptilnosti.
Uostalom, tko je siguran
za svoju lubanju da nee
dospjeti na ormar?
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
- Sjednite asak - ree
Enka uvredljivo hladno moramo jo priekati.

3940

Priekati...

razdraeno

to?

pita

Melkior.

Vidi, preli smo na vi!

inilo mu
se da e je sada napokon
ispljuskati.
Ona je, dakako, osjetila taj
"veliki

as";

nasmijeila

mu se nekakvom milinom

3941

koja je tako uvijek inila

udesa:
-

Ne

budite

surovi,

gospodine - apne mu kod

uha, zavodljivo. -Moramo
priekati
da izae, budalo.
- Znai, ipak ima izlaz!
- Zar nisam rekla... tamo?
- smijeila se s nekim

3942

lukavim

trium-fom.

zato
ja sve ovo radim?
- Pa ti si... - Melkior je
htjede

poljubiti

oduevljenju, no ona se
obrani s
obadvije ruke. - Reci, kako
u odavle izii? Zar da
skaem kroz prozor? - jer

3943

nikakvih drugih vrata nije

vidio.
-1 najbolje bi bilo... kad si
takav - ree ona s nekom
mirnom zlobom. - Priekaj
jo malo... i ne boj se,
junae, izii e.
Bilo mu je smijeno to
njeno

isticanje

svoga

3944

heroizma u ovoj miolovci.

Kao da
se predbacuje ulovljenom
miu kukaviluk...
Coco je tamo, iz daljine
nekoliko soba, diskretnim
obiteljskim

glasom

uzaludno
zazivao

Enku.

Ispred

zakljuanih vrata vapio je

3945

preplaeni,

zabrinuti

ovjek za
jednim

dahom,

jednim

znakom njezina ivota... i

da mu je rekla: tu sam,
dragi,
iva, u krevetu s drugim,
on

bi

odahnuo,

sretan:

neka, mila, glavno da si

iva.

3946

Ali od nje nije bilo znaka, i

on je navalio na ona prva
zakljuana vrata. uli
su prigueni lom i tresak
(ipak je pazio da radi sa
to manje buke) i zatim
njegov izgubljeni glas u
dalekoj sobi, Enka, gdje si,
javi mi se, Kuki... i onda

3947

jo

jedan

uasnuti
bez

oajniki,

vrisak

nade...

ako

ovjeka
si

jo

iva...
Na njezinom licu ukazalo
se neto odvratno, neto
poput pobjednike slave.
Ona
je

to

slavodobitno

pokazivala Melkioru: eto,

3948

uje li to ja za njega
znaim? A
to bi ti uinio za mene?
- Bi li sad ostao tu... zbog
mene? - upita ga mazno,
podlo, i nasmije se
izazivaki.
Melkior

je

pogleda

zaprepateno: - Tako si,

ini se, ti i udesila!

3949

Pa

tu

stvarno

nema

nikakva drugog izlaza!

- Ima, ima - smijala se ona
s

nekim

saaljivim

prezirom.
Nije imao vremena opaziti
uvredljiv nain njezinoga
filmskog spasenja (izlaz u
posljednji
susjednoj

as)
sobi

ve

je

3950

ludovao

Coco

sasvim

oajan: - Kuki, ne
ali se, molim te! 0, Boe,
to je ovo? Samo da je
iva! - Razbijajui i
posljednja vrata nesretni
je ovjek plakao.
Tada

Enka

tiho

otvori

maskirana vrata u polici s

3951

knjigama: pred Melkiorom

zjakne
crna

rupa

nekakav

mrak:
- Sada brzo! - ape ona
uurbano.

Tu

desno

hodnikom do predsoblja - i
ve

3952

gaje izgurala u mrak tamo ti je izlaz iz stana, to

zna... Evo kljua od
vee...

Javi

se,

"hitna

pomo", kao obino...

Za njim se zatvorie vrata
i mrak mu pritisne na oi
svoje crne ruke. Na njegov
dodir
uzvrati

prstima

zid

mu

hladnom

3953

neprijaznoscu.

No

Melkiora ipak ohrabri ta

hladna prisutnost: po njoj
se

mogao

Prokleta

orijentirati.

bila

ti

tvoja

kua!
prokune
pipajui
zidove.

mrnjom

neprijateljske
Samo

da

nabasam na kakav

ne

3954

sanduk,

lonac,

zvono,

svata ti graani posiju po

hodnicima...

zapreke

zamke
za

lopove,

ljubavnike...
nekom

uljeze,
zavri

podsmjeljivom

zadovoljtinom.

3955

Ah, gdje su ta vrata... uma

mog? ree ludi Lear. inilo
mu se da nikada nee
izai iz toga bezumlja to
ga je pritiskao mrakom
izmeu dva ledena zida.
Branila se kao Troja... Troja
je vrata provalio Coco... ili
etvora da bi prodro

3956

do

Helenke,

lijepe

bludnice... Pipao je stijene

Odisej u utrobi konjskoj
traei
izlaz

iz

ovog

mraka

trbunog, kao izmet na

skatolokom

putovanju

kroz prpono
crijevce
prokleta,

Enkino.

0,

prokleta!...

3957

proklinjao

je

Melkior

tmini, gdje
su

vrata

Menelaj

je

uma

mog?

valjda

tamo

ve prodro u Troju i moli

za oprotenje
to je opsi-jedao grad, na
koljenima

moli

milost...

Nije se vie ulo nikakvo

3958

razbijanje,
moda

ve

neko

tiini,

jecanje...

njezino, od sree to je to
bio
on Menelaj-Coco, a nije
ubojica,

razbojnik,

oskvrnitelj-bludnik,
seksualni
manijak.

Zato

zatvorila

za

se

tolikim

3959

vratima

drhtala,

drhtala... oh,
Boe!...

moda

se

onesvijestila u posljednji
as...
Napokon se ukazao neki
svijetli

trag;

predsoblja
tog... s

no
vrata

evo

uma

3960

provaljenim prozoriem...
I

stubite!

Bijeg

iz

tamnice, bedemi, konopi,

strae,
tamniarova
ljubav

kerka,
beznadna...

romantika.
.JA
Marinkovi Kiklop

3961

Najeio

se

kad

je

pogledao u mrani ponor

stubita: sputati se na
uetu, moj
gospodine!... Za Vivijanu?
-

oho-ho...

ali

nije

odgovorio.
Sjurio se niz tri kata sa
svim ubrzanjima kojima se
tijelo moglo posluiti iz

3962

fizike, ak i na zavojima,
bubanjem u zidove...
Sloboda!
Ulica je bila bljuzgava od
nekakvoga

nesigurnog

snijega to je pokuao da
mu
hvata

tragove.

Nita,

sama voda u mlitavom

3963

stanju neuspjele krutosti,

ha-ha,
triumfirao je on gazei po
znakovima

nemoi

staroga prosinca. Osvrne

se ipak za
sobom:

ne,

nema

tragova...

Samo

jedan

prozor svijetli u treem

katu - to je

3964

ostavio

za

sobom.

Kabinetska

nona

rasprava, duga, nezasitna,

to pije krv i san
nesretnika.
Odjednom
strano

se

osjeti

nesretnim.

Otjeran ko pseto na ulicu,

u no i zimu, a

3965

oni

se

gore

iza

osvijetljenog prozora griju

poljupcima

nenadane

sree. Okraden,
izigran, u noi sam... a ja
sam

osim

rekonvalescent!
predbacivao

toga

(to

je

3966

njemu, doktoru) i umalo

nije zajecao nasred puste,
raskvaene ulice. Osjeti
mokru ljepljivu hladnou
po tabanima. Jo i to!
Voda je prodrla u cipele!
Rasuile

se

civilnom

odmaranju

dok

su

gospodara

nosile

vojne

cokule; pitale

3967

su

plaljivo

sirote

jadne

crne

ljapkajui

po

prljavoj bljuzgavici.
- Mali, hoe li se ugrijati?
- upita ga iz jedne vee
arko naru-menjeno lice
to je izvirilo

naas

iz

toplog gnijezda ute lisice.

3968

-1 sama si se smrzla... odgovori

Melkior

usput.

Sit sam ena, ene. Prije

nepunoga sata leao sam
gol ko Adam...
- Da se protrljamo nas
dvoje, uj - ponada se
uta lisica. - Stani, da ti
neto

3969

pokaem... - Melkior se
osvrne

rastvorenoj

ugleda
bundi

u
dugu

lijepu nogu u
nekakvoj

reklamno

izazovnoj pozi. - Gledaj, a

druga je isto takva, da ti
pokaem.

3970

Od ovakve grae nastaju

nam

snovi,

pomisli

na

brzinu.
- Ne razdvajaj ih zbog
mene - dobaci joj odlazei
- neka ive slono
sestrice... i pozdravi im
mamu.

3971

- Ati, blesavko, ne davi

kokota!... - vie ona za
njim svadljivo.
- Moj je...
-

Skuhaj

ga

curi

za

roendan!
- Gdje stanuje, poslat u
ti juhu...
Marinkovi Kiklop

3972

Melkior joj

je prepustio

posljednju rije, ali je vie

nije razumio zbog
daljine.

Tko

ovakvom...

odlazi
utom

s
u

krevet? Gospodin Kalisto,

papski
imenjak. Sjeti se njegovih
ruiastih desni i pljune
gadljivo. Otac takvog sina!

3973

Pa to je nekakva arolija! uo je za sobom glas sina

iz daljine. Melkior
stane. No je nesigurno
prenosila
patetine

rijei

Ugove

recitacije...

kraljici
svih ena... To je bilo u
ast one tamo "lisice" u
vei, i njemu je pokazala

3974

noge...

Sestri

krizantema... Ona ga je
ve tjerala od sebe, a Ugo
je poput nekog
upornoga psia izlajavao
pred

veom

stihove

njezinu ast. I zavrio je

recitaciju

rukom

uzdignutom...

visoko
vae

3975

zdravlje diem ovu au...

(vidio
ga

je

Melkior

kandelabrom,

pod

kao

crnu

siluetu), poklonio se zatim

duboko pred
madame i krenuo dalje s
nekom novom pjesmom.
Pribliavao
nesigurnim

se

velikim

3976

koracima

pijanca

ljapkajui

buno

kaljaama po svoj irini

trotoara. "A ja sad
idem

govorio
hvalisavo

Habarovsk",
je

preda
i

se

rukama

izmahivao iroko i
vano u nekakvoj urbi.

3977

Odjednom stane. Lice mu

je bilo zabrinuto, gledao je
tuno preda se u zemlju.
"Ja? A to sam ja?" pitao
se skupljajui prste ispred
nosa. "Ja sam kukac",
odgovori s nekim lanim
oajanjem i krene rezolutno dalje, "a ipak idem u
Habarovsk".

3978

Melkior se ukloni u sjenu

pjesnikova spomenika da
bi Uga propustio da proe.
Ali
Ugo

stane

spomenika.

ispred

Bronani

je

pjesnik imao u rukama

olovku i papir;

3979

oekujui
gledao

inspiraciju
je

proelje

zgrade preko puta.

- A znate li vi, gospodine
Petre, to je to tartalom...
na maarskom jeziku? upita ga Ugo; gledajui u
njega
prieka
pjesnik

odozdo
asak

izazovno,
da

mu

3980

odgovori.

Ne

znate

dakle? Mislite da je to neki

grki pakao, ha, ha... To je
sadraj. Toliko za danas.
Zapiite

odmah

se

krene,

vrati:

no
Jo

jednu
rije, Petre: ja sam kukac.
0 tome ne piite. Zbogom.

3981

Melkior prieka da se Ugo

udalji, onda poe za njim.
Otkuda se vraa? Od...
nje? pomisli oklijevajui.
No "ona nije bila tamo,
ona
uope

nije

vie

tamo",

rekao je ATMA. A gdje je

ona sada... kad sam ja na
redu?

3982

Taj red mu otme uzdah iz

dubine due.
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
-

Ja?

to

sam

ja?

postavlja to pitanje Ugo

cijelom gradu koji spava
iza
zamraenih prozora i ba
ga briga...

3983

Zbilja, to je on? pita se i

Melkior.

Dobro,

ja

sam

Eustahije... premda ni to
nije sasvim jasno, ali to
je on, Parampion, Ugo, sin
gospodina Kalista? A grad
to

ne

zanima,

grad

(zavitlava se Melkior) koji

ima ast... tko zna?... zar
se

3984

zna to je on, Parampion,

Ugo, singospodi-nakalista?
I to bi jo mogao biti?
Preporua se oprez! Jer
kasnije ako on postane
On, to nam preostaje? strah
ili stid, ve prema tome da
li

On

oprata

ili

ne

3985

oprata. Danas, eto, kukac

-a
sutra?... ha, ha, da li itko
zna?
- Ja? Ja sam kukac! jednako

objavljuje

usnulome
siuni oaj.

gradu

Ugo
svoj

3986

...A

moda

strahovitu

prijetnju, ha, ha, da li itko

zna? tjera svoju alu
Melkior,

ali

smanjenom

ve

sa

snagom

uostalom - tko zna?...

Debeli

mlaz

vode

isprijeio se ispred Uga i

prijetei sike, ne da mu
da proe.

3987

Radnici,

zbog

mrkom
kukcu.

zatvorili
On

ale,
put

pokuava

promiliti uz
vodenoga gmaza, da ga
zavara i mugne, no gmaz
se u skoku ve ponovno
propinje
na njega. Ta mala igra ve
traje neko vrijeme.

3988

Potovani

trudbenici

mrka - obraa se Ugo

radnicima,

zapoinje

miting - s
tim

monim

orujem

vaim rukama...
Zato je prekinuo govor?
ne

razabire

Melkior

daljine. Vidi, upustio se s

iz

3989

njima

tihi

razgovor,

radnici su prekinuli rad,

zatvorili vodu, smiju se,
tapaju ga po ramenima.
Eno, ve i pui s njima!
Ne, neki avo tu njemu
pomae!
Jesam li rekao, osvojit e
on i njih. Sve on osvaja, i

3990

ensko

muko,

Parampion
- Osvaja ljudi! A ime to
radi? Oi, usta (plombe!),
rijei, geste... a sve
lano. Doe mu da vikne
tamo - "lae"! I to bi bilo?
- kamenovali bi mene, to

3991

jest,

izbrisali

svoga

vodom

monog

iz

mrka,

mrkavci!
Tresla ga je zavist, ovako,
iz daljine. On je tamo "u
familiji", meu ljudima,
meu svojima. Tapaju ga
po ramenima, a on im se
svojim
nozdrvama

slinavim

3992

smije, zabavlja se, ruga,

trudbenici...
to u njemu vide? Melkior
nije sada vjerovao ATMI.
Ona

njemu

vidi

zabavljaa,
majmuna,

gii-gii.

Napojio

se

Odnijeli

kod

nje.

garsonijeru

kobasica, kruha,

3993

pia... Dva kaua: sad ti

doi k meni, ne
tako, posjeti me na mome
kauu,

gici...

ekaj,

ne

odmah, udvaraj mi malo.

Razmazi patete po bijeloj
plahti, namoi jedan kraj
runika, to e pomisliti
pralja? Moda ba u isto
vrijeme...

vrijeme

3994

"Adama i Eve" (prije nego

je Coco
provalio

vrata)...

moda

smo u isto vrijeme

uradili gii-gii?
Melkior sa zadovoljstvom
opipa

Enkin

klju

depu... Ali on ima klju

od

3995

garsonijere! Pokazivao mi
gaje!

odgovori

nekom

glasu koji ga je pokuao

utjeiti.
Ali tamo je kod mrka, ini
se, bio kraj idili. Eh, kao
da ja nisam znao da ih
vara... zbog cigareta! Ugo
je hitro odmicao iz dometa
mrka; otkrivao je sada

3996

svoju podvalu:
- Trudbenici... proleteri... iz stisnutih usta trubio im
je uvredljivo, kako
trubi naduveno crijevo polijte

me,

hajte,

proleteri...
Nisu oklijevali: u tren oka
okrenuli mrk, naciljali i
pustili vodu. Moni mlaz

3997

je osvetoljubivo poletio za
Ugom. Hoe li ga stii...
hoe li ga stii?...
Melkior

je

navijao

za

osvetniki mrk. Ugo je

ipak

jauknuo,

pogoen.

eir mu se
zakovitlao u zraku. Radnici
su

povikali

"hura"

topnici kad pogode cilj.

kao

3998

Brzina osvete vratila im je

samopouzdanje i smisao
za zluradi smijeh. Smijali
su
se mokrom protivniku.
- ivio kapitalizam! Dolje
viak

vrijednosti!

dijalektika! ivjele

Dolje

3999

svibanjske pobonosti! vikao je Ugo u nekom

histerinom
oajanju.
Radnici su se nadmono
smijali tim povicima. "Deri
se, deri."
Nisu

se

vie

osvrtali,

nastavili su prati ulicu.

4000

Zadovoljstvo

pobjednika,

misli Melkior. Vie nije bio

na njihovoj strani...
mada...

to,

oni

pravu.

Mokri

su

klaun

areni. Na svojoj je koi

osjeao
Ugovu hladnou. Tako je
to

bilo

konjunici

4001

ikom... mokro, hladno,

ne gine
ti

sad

upala

plua.

0,

Parampione, ludo, tvoje bi

mjesto bilo za kraljevskim
stolom. Tko zna kakav e
te klipan lopatom lupati
po lubanji... ako poslije

4002

svega jo ostane cijela. I

nee biti Hamleta da pita
"ija je?", "nekog ludog
vragolana...

izjela

ga

kuga, tog ludog ugursuza.

To

je

lubanja

Parampionova"...
"Da vidim (Hamlet uzima
lubanju)

Ali,

ubogi

4003

Parampione! - Poznavao
sam ga,
Eustahije

bio

je

to

beskrajno aljiv ovjek. Gdje

su

sada

rugalice,
tvoje skakutanje,
J
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

tvoje

4004

gdje

su

tvoje

pjesme,

tvoje blistave ale od kojih

se

esto

itav

stol

grohotom
smijao? Zar nema sada
nijedne

da

se

naruga

tvom vlastitom cerenju?

Zar se sve
srozalo?"
kraljeviu.

Sve,

moj

4005

Melkior

je

prilazio

radnicima

osjeajem

krivnje: ipak, oni rade...

taj glupi
mokri posao, a ja... odakle
dolazim ja? Kao da oni
znaju to, oekivao je da e
se

pljusak

na

njega

spustiti

iste

ljudske

4006

osvete. Bijes prevarenih

ljudi.
Ubit-razbit!

Razbijanje

prozora (u teatru uzbudljiv

efekt) akustiki simbol
revolta, odmazda u zvuku
razbijenog stakla. ini se:
cijeli svijet se rui.

4007

Razdraljiv

zvuk,

znak

ruenja i pobjede. Kako e

izgledati revolucija?
Melkior

je

skrueno

prolazio pored mlaza to

je

prao

ulicu.

Voda

je

umno
iknula kod njegova uha i
poeljela mu laku no i
dobar san. Ti si ovjek

4008

umoran, rekla mu je voda.

"Ni
ikako nee, nikako nee
proljee

da

grane",

deklamira Ugo s tugom,

mrcajui.
mrcao je cijelu zimu, jo
od one noi kada ga je
dohvatio mrk.

4009

Dani

hladni,

dani.
jednolini.

sivi,

Vojni
Kreu

kini
dani,
se

vojnici,
sivomaslinasti, jednolini,
isti kao dani, monotoni,
umotani, jadni, beznadni
vojnici. Mariraju po danu,
udaraju hrabro stopalima;
iskradaju se nou

4010

bezglasno, tajno, uvaju

pod STROGO POV brojna
stanja, pravce, rasporede.
Melkior

slua

stiane

komande i bezbrojne noge

to s oprezom i strahom
tapkaju u
noi. Idu nekamo... to
moe biti nigdje, to moe
biti nita. to je Kurt sijao

4011

po njihovu putu. Sada nie

iak

tucano

staklo:

strano hodoae...
Stii e do neke crte i rei
e

im

stoj.

parove

iak.

Na

razbro-js-

prvidrugi...
Lezi! I onda e tu ekati
onaj

dan,

Kurtov-dan.

Imendan Polifemakiklopa-

4012

ljudodera to ga silnom
pucnjavom

slavi

gromoradan
blizanac-brat. Rat.
Ne moe tu proljee da
grane. Da pronese zelene
grane i mirise probuene
zemlje.
Da nadnese nebo plavo
iznad

naih

glava...

Po

4013

Mlijenoj stazi ne vozi se

nou
mlijeni brat... Golem je
kamen Polifem navalio na
vrata

svijeta:

tu

vlada

muk i
mrak

strah

od

jednookoga gada.
Duge
rasplie

zapletene
i

suce

misli
Melkior.

4014

Gladna

Zima

pod

snjenim
pokrivaem
korijenje

gloe
i

pakosno

mumlja: korijenje e i ti
glodati... Pod
zemlju e htjeti kao crv,
pod vodu kao rak, pod
kamen
Govori:

kao

babura...

4015

nee proljee da grane... To Ugo govori... - ...nee

mu vidjeti zelenila,
zaklopit e oi da ga ne
vidi...
Kao vraara je govorila
Zima,

kao

Melkior se bojao
.J
Marinhovi Kiklop

vjetica.

4016

proljea. "Krenut e na
Rusiju kad okopni snijeg",
rekao je neki dan don
Fernando. "Prije toga e i
nama

rei

"dobrojutro"

ovdje na Balkanu. Zatititi

desni bok. A Visarionovi
posmicao

generale

potpisao pakt!" Nasmijao

se don

4017

Fernando zajedljivo.
0

tome

su

govorili

"Corsu", oni znaju to.

"Snijeg,

dobro...

Pripjatske
rekao

je

movare?"
Melkior;

on

nekog vraga zna.

Don

Fernando

nasmijao.

se

4018

"Movare... i Napoleonov
sluaj,

da,

svakako

to

ih

zaustaviti".

Rugao se don
Fernando.

"Berezina",

smijao se on.
Zato

je

sa

mnom

zapoeo razgovor? uo je
tih dana u redakciji, od
onih iz

4019

"politike", o Pripjatskim
movarama.

Valjda

nisu

izmislili, na to se mnogo
polae.
"Na to se mnogo polae",
rekao je zatim Melkior.
"Na movare?" rugao se
don Fernando. "I na Rat i
mir od Tolstoja."

4020

Melkior
uzaludni

je

napustio

razgovor.

Nije

znao nita osim movara.

Pa valjda
e oni s njima ve izai na
kraj? Stotinu i osamdeset
milijuna! Kineska
raunica. A mi (mislio je
na sebe i zadrhtao), nas

4021

jednom

zalogaju

Polifemkiklopljudoder... Opet dvojicu

zgrabi i od njih doruak
spremi - zvui kao
ala.
Kad okopni snijeg... a nas
e kad proljee grane.
Nestao je ATMA, odselio
zna li itko kuda. Znao je

4022

on, ATMA, moda ak i

datum...
ravnao

se

prema

kalendaru: "slubeno" je
nastupilo proljee. Kurt i
ATMA...
Melkior

je

povezivao...
Otvorili

"radnje"

vojarne trideset i

sada
nestali.
kod

4023

petog... ekaj, kada se tu

dolje

doselio

ATMA?...

dvije godine... ili tri?

gospoa Ema to sigurno
zna, bila je meu prvim
klijentima. "Ugodan kuti"
iz
iste

je

epohe.

Ista

"inspiracija". Tko bi se bio

4024

dosjetio: kiromant i krma

nebo

zemlja.

Osmatranica kod ATME:

"klijenti"

osmatraju

vojarnu, svaki je
podatak vaan. Nitko na
to

ne

misli.

Fernanda
"obraivao"

(je

Osim
li

don

doista

4025

Maestra?) on bi sve njih...

Ima nosa za te lopove.
Sve - preventivno!
A ona... (Melkioru se bolno
srce stee)... Mata Hari! U
ranu zoru izvriti
smaknue. Malo dvorite
vojnog

zatvora.

puaka,
Marinkovi Kiklop

Osam

4026

komandira iak. Sam je

molio da "dokusuri kuju".
Osam cijevi u njezino srce.
Lano,

izdajniko

Neumoljiv
zbilja?

Melkior.

misli

ona

srce!
Zar
brzo,

lukavo.
Zar

me

zbilja

ovi

ustrijeliti? Nastoji istaknuti

4027

bedra

ispod

suknje;

isprsila
se, izbacila grudi... ovaj je
narednik
iak

vidi

mukarac...
ispred

sebe

kuju,
on

nije

Melkior!...

mukarac!
Melkior!...

rekao je ATMA, svoju krv

e dati...

4028

Melkior...
Melkior

okrene

glavu,

zapovjedi - pali! Plotun je

u njemu odjeknuo muklo,
kao
ispod zemlje - mrtva je
bila Vivijana.
S

olakanjem

divana.

ustane

4029

Pokopao sam svoju mrtvu

dragu,

ree

pjesnik

Pandurovi Sima... govorio

je
prilazei prozoru. Hladna
si

mi,

hladna,

djevojko,

moja

govorio

je

Othello, kad
je

zadavio

Desdemonu.

Hladna si mi, hladna...

4030

Padala je kia po jadnim,

golim, mrtvim granama.
...bez ljubavi i proljea to
vara...

gledao

je

kine

kapi na staklu... kako

klize... ustrijelio sam svoju
lanu dragu...
Kolporteri

izvikuju

posebno

izdanje.

4031

Prolaznici im grabe novine

iz ruku i odmah
na mjestu izmeu listova
pohlepno uranjaju glave.
Hrane

se

ivotinje,

hrane...
tako

se

inilo

odozgor

Melkioru. Usuli svinjama u

korito...

4032

Opet dvojicu zgrabi i od

njih veeru spremi... jer je
bilo kao daje veer.
Smrailo

se

proljetno

popodne od kie, od tuge,

od oiju to gledaju u
tamu. Sad
govori stari orijau: ima
biti da je neka senzacija, a
kume, kad su izdali

4033

posebno izdanje? - Gr, bit

e, odgovorio je orija. Moda u e Nijemci
iskrcali

Engleskoj?

Nisu. Orija je za Engleze;

branio je onda "Georgea
V"... - A ti zna da niu? Ti
uvijek ve zna! - postao
je svadljiv stari. -

4034

Znam. - ve? - Sve. - e,

e, e, smijao se stari.
Sa

stubita

se

uo

razgovor; raznosio ga val

nekakvog veselja.
"Ili se pokloni, ili se ukloni,
he he..." - To je bio sudac.
"Sila boga ne moli, to su
mogli i ranije znati." Advokat iz prvoga kata.

4035

"Bolje ikad nego nikad.

(Opet poslovica! Ljubitelji
narodnoga blaga.) Glavno
daje nama sad sigurna
glava.

Mogli

su

nas

pomlatiti kao... Pokazali su

bogme
veliko strpljenje."

4036

"Veliko. Uostalom, ujte,

znaju oni kako se tu die,
he, he..."
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
"He, he..."
Rastali su se u bratskom
zadovoljstvu.
uspinjao
katu,

Sudac

prema

se

drugom

4037

pjevueci

kao

sretan

ovjek. Glavno daje nama

sad sigurna glava.
Melkior ga pusti da se
uspne, da ue u stan; nije
elio da se s njim sretne.
Ali
kad je izaao, pao mu iz
ruku kiobran. Sudac je na
znak pomolio glavu: traio

4038

je

kim

bi

podijelio

radost.
- Jeste li ve uli?
Napali su Rusiju! U istom
bljesku

misli

vidio

je

Nepoznatog kako sam i

nesretan
koraa po svijetu...
- Ne znate? - sudac je
strastveno

pripremao

4039

otkrie. - Pristupili smo

Trojnom
paktu!
potpisano

Gotovo!
u

Evo,
bekom

"Belvederu" -pokazivao je
novine.
- Sad je nama sigurna na
ramenu

glava

ree

Melkior ironino, ali to ne

opaa

4040

sudac; ozbiljna je stvar na

ramenu glava!
- To sam upravo i ja rekao
ovom dolje! - bilo mu je
drago to je naao
istomiljenika. - A on je,
znate - snizio je glas na
ton za ogovaranje - vie
za

4041

Hitlera, a meni... ujte...

glavno da nas ostave na
miru. to emo se u to
mijeati mi mali, e, je li
tako?
- Mi smo mali papagali ree Melkior.
- Eh, da... - nasmije se
sudac; to malo humora

4042

upotpunjava

ovo

zadovoljstvo. Neka

se

tamo

Hitler

Churchill... to ne?
- Jasno, neka se...
- Mislim, neka se oni tuku.
- I ja mislim, nek se tuku.
Ali

ipak

Hitler

je

Njemakoj napravio reda -

4043

Melkior

mu

svesrdno

ponudi tu misao.
- A, to da - prihvatio je
spremno sudac. - to jest,
jest, valja priznati i
vragu. Samo - oklijevao je
asak i gledao Melkiora
malo sumnjiavo - tamo
se

4044

esto i pretjeruje u nekim

stvarima, zar ne? A opet
onaj tamo gore s onim
boljevizmom...
-

Zato

je

najbolje

kao

Amerikanci...
- E, ba ste mi oteli iz
usta!

usklikne

razdragano sudac. Boe

moj, kako se

4045

slaemo u svemu! sprda

se sa samim sobom
Melkior. Mi smo za srednji
put,

bez

rizika,

bez

opasnosti, u krugu
obitelji... tombola, ovjee
ne ljuti se - a bezumni
neka se ubijaju.
- Mi smo za srednji put ree naglas Melkior.

4046

- Tako je! Ni desno ni

lijevo, zlatna sredina.
-

To

je

najzdravije.

-1

najpametnije.
Pozdravili su se kao ljudi
pametni.
"Pristupili
iezao

paktu",
Kurt,

iezao

ATMA... tu se neto nikako

ne slae.

4047

Ako ima pakta, nee biti

rata (ovdje)... Mislite da
nee? Govorio je sebi vi
kao
da

ga

to

pita

don

Fernando. I smjekao se
kao don Fernando kada
njega pita,
podrugljivo.
se...

Dakle,

Ali

vratimo

mislite

da

4048

nee?

Pa

ako

smo

pristupili
"Trojnom"... - Pristupili...
tko, vi? - Pa mi... drava. "Mi, drava"... A vi
ste

drava?

Nisam

drava. - A to ste vi?

-Senzibilna jedinka, vi ste
me tako

4049

nazvali. - No, senzibilna

jedinko, moe li se sada
vratiti gore na svoj trei
kat i pokucati na vrata
one

"jedinke

krugu

obitelji": molim vas, ja bih

s vama
zaigrao ovjee, ne ljuti
se, sad je nama sigurna
na ramenu...

4050

elio je jako sresti don

Fernanda.
Uputi se prema "Corsu"; u
ovom historijskom asu,
on

bi

sada

morao

biti

tamo.
Oni

moraju

najnoviju

razmotriti

vijest,

ovjeanstva
razmatraju. A

oni

zbog
to

4051

Pupo ih prezire, "kavanski

revolucionari",
"intelektualci anarhoindividualisti"...
tako

stoji

pretincima,

njegovim

kae

don

Fernando,
ali ipak znade ih iskoristiti
kad mu ustrebaju. I oni ga
sluaju. Don Fernando,

4052

eto,

ismjehuje

"pretince"

Pupove

kalueri,

raspop, karijerist... no ipak

ga
slua. Kakvu to silu nosi
Pupo

svojim

"pretincima"?

Don

Fernando dakako ne
priznaje tu nikakve "sile",
on od svoje volje radi,

4053

slobodno, a ovamo buni

se
protiv

"sporosti",

protiv

"ka-talogiziranja" (ini se
da je jednom i takvu rije
spomenuo) dok bi trebalo
odmah

tui,

ak

unaprijed udarati gdje se

pojavi i

4054

sama sumnja u ma kakav

pogled nekih oiju... On je
nestrpljiv.

Vidi

ovjeka

kako
se utaplja, trebalo bi mu
dobaciti dasku, pa makar i
slamku ili bilo kakvu i
najmanju osobnu nadu... a
Pupo govori, jedna daska
ne rjeava nita, treba

4055

cijelu umu podignuti. I

don

Fernando

posluno

sadi mladice... ali misli

pritome:
uputati,

tko
ako

se

nema

osobne nade ba nikakve?

uma je...
hajde, brate, rtvuj se za
budue nepoznate ljude!
Za ovjeanstvo.

4056

Marinhovi Kiklop
Za nekog Kikuka koji e se
roditi za dvjesta godina.
Daj bubreg, daj oko, daj
krv, daj tri metra crijeva...
daj,

daj,

glavu

daj

za

maloga budueg Japanca.

Umri ti, neka ivi budui
Kikuko! On e znati broj
atoma u toki na i on e

4057

putovati

svjetlosnom

brzinom, on e jesti pilule.

Njega

napraviti

profesor
Bombai
odgajat

epruveti,
e

ga,

buoglavca, (jer e Kikuko

biti uglavnom samo

4058

glava)

pod

staklenim

zvonom. Pod zvonom e

uz ostalo, biti i biblioteka s
minijaturnim knjigama o
kibemetici i kozmonautici.
Mladost e provesti Kikuko
po
svemirskim kolonijama da
bi

upoznao

kozmos.

4059

Putovat e s planeta na
planet,
bavit e se primijenjenom
znanou. S Marsovcima
e raditi na usisavanju
Mjeseeve

praine,

na

odvoenju suvine topline

s Merkura, sudjelovat e u
postavljanju
elektromagnetskog

4060

sanitarnog

pojasa

oko

naeg sunanog sistema

protiv osvajakih horda iz
galaksija gornjih...
Pred "Corsom" je bila neka
guva. Skupila se grupa
ljudi i zatvorila polukrug
ispred

prozora

kavane.

Ljudi gledaju i ute. Neto

se tu zbiva... Melkior

4061

zastane i pogleda ovla:

nita

nije

vidio

preko

ljudskih glava.
- Neto se dogodilo? upita jednog motritelja.
-

Eto,

ovaj

ovjek...

drugo ni sam nije znao.

- Koji ovjek?
Motritelj

uini

glavom:

kretnju

Onaj

kod

4062

prozora... - i usluno pusti

Melkiora
ispred sebe.
Tamo je stajao Maestro.
Dlanovima se odupro o
prozor

lice

sasvim

priljubio uz
staklo kao da tamo unutra
neto gleda. Tanki mlaz
krvi klizio je niz staklo...

4063

To curi iz njegova lica.

Melkior

prijee

dlanom

preko svoga lica; skidao je

rumenilo

nekog

bezrazlonog

stida.

Nesretni Maestro...
- A gdje se to on... zar je
pao? - pitao je ovjeka do
sebe.

4064

- Nije. Jedan gaje udario...

tamo u kavani... akom.
Konobari su ga zatim
izbacili...
- A zato ga je udario?
-

Zbog

nekih

politikih

stvari...
-

Ma

Onaj

kakvih
je

politikih!

unutra,

sa

4065

enskom, mladi glumac,

kako li se...
- on pokae glavom u
kavanu - a ovaj se stari
neto
Marinhovi Kiklop
upetljao... zato je dobio po
njuci.
Melkior

pogleda

unutra.

Doista,

na

mekom

4066

zelenom

divanu

ispod

dugog zidnog
ogledala sjedio je Fredi, a
do njega s nogom preko
noge Vivijana. Lica su im
okrenuta prema staklu za
koje se zalijepio Maestro,
no na njega ne obraaju

4067

pozornost, to nema veze s

njima. Oni su bezbrini i
sretni: smiju se, avrljaju,
izlau

iza

stakla

rasko

ljepotu...

svoju
dva

smijeha, dva cvijeta, dvije

skupocjene stvari.
Melkior

je

dijelio

Maestrom bol i ponienje.

4068

"Sad ste vi na redu", zato

je to
govorio ATMA? Pa ona s
ovim nije nikad prekinula!
Eto, tu je dokaz, ovaj
umiljati tete-a-tete nakon
podlog

krvoprolia.

Fredija
podmukao

je

prljav,

4069

pogled...

po

Fernandu.
Melkior

No

da

don
sjeti

je

se

Vivijana

"mrtva" i utuli
bol; ostao je samo miris
ugasle
svijee...
slugo

samrtnike
Al

ako

tebe,

4070

plameni, ja ugasim, pa
onda

poalim...

govorio

Othello...
Maestro je jednako krvario
po

oknu;

jadni

kukac

prignjeen na staklo.
- A stoji li dugo tako? upita onoga s politikim
objanjenjem.

4071

Ne

znam,

sad

sam

daje

zbog

doao.
-

kaete

"politikih stvari"?
- To su govorili... vikao je u
kavani da su svi pijuni
koliko god ih ima...
Moda
krivo

i
-

nema

sasvim

doape

ovjek

4072

gledajui

sumnjiavo

blistavu
kavanu - tu se skuplja
kojekakvo

politiko

smee.
Melkior pogledom potrai
don

Fernanda.

"njegovom" uglu nije bilo

"drutva".

4073

Tamo

su

podebele

sjedile

dvije

dame

sa

skupocjenim lisicama oko

vrata i s
kavanskim dostojanstvom
listale strane ilustracije.
pijunke,

naali

se

Melkior... no ruku u vatru

ipak ne bih dao.

4074

Konobar je navlaio zastor

ispred

Maestrova

Predstava

je,

lica.
znai,

zavrena.
I Maestro je, ini se, to
shvatio kao zavretak odlijepio se od prozora;
ostavio je za sobom na
staklu trag krvave maske.
U publici se uo laki uzdah

4075

zgraanja,

iznenaenja,

moda ak i zadovoljstva:
tako i treba toj pijanoj
bagri, promijeniti im lini
opis!

"Prizor"

je

bio

interesantniji nego
pristupanje

Trojnom

paktu; novine su drali

uglavnom na stranjici.

4076

Maestro
okrenuo

je

prkosno

prema

njima

okrvavljeno lice i
Marinkovi Kiklop
zareao kao ljuti krvolok
sangrrre... Oni iz prvoga
reda ustuknuli od straha,
uklonili

se,

napravili

prolaz...

Strano

lice,

krvolono; nabrekao nos,

4077

okrvavljena

usta;

sav

umazan krvlju do uiju.

Divlji pogled - vampir se
nalokao
krvi.
Znai, to je sve iz nosa, s
olakanjem

zakljui

Melkior. Ali kamo e on

sada s

4078

tom

krvavom

Dakako

daje

njukom?
bio

pijan:

hodao je... ma to, on

dobro znade
kuda ima ii. Uhapsit e
ga

prvi

Melkior.
razdrauje

policajac,

misli

Krv

njih

4079

kao divlje zvijeri. Oni e te

uhapsiti makar bila to i
tvoja krv. Gdje su ti
rane? Dokai! Iz nosa je
krv. I dobit e po nosu,
kao protudokaz. Svejedno,
neka je i tvoja, krv se lije
za kralja i otadbinu, a ne
to se mlati po

4080

kavanama. Hajde, ulazi u

Maricu! i Maestro ulazi!...
Kamo ga je sada avo
odnio? Nestao mu je iz
vida.

Gledatelji

su

se

razilazili.
Dosadno.

Svega

okrvavljena
tolika

strka.

poteklo iz

jedna

njuka,
Malo

a
krvi

4081

nosa, hej.
- Neto se dogodilo? pitaju zakanjeli.
- Nita. Jednom su malo
krvi pustili iz nosa... - Tu je
i pljunuo izvjestitelj,
gadi mu se krv iz nosa,
prljava kukavika krv.
- Ah... a ja sam mislio...

4082

-1 ja sam... Ali nita zato,

doskora

se

ovdje

uiniti reda -ree

izvjestitelj s nadom.
Htjede ga Melkior upitati...
ali pobojao se za vlastitu
krv. Kad bude reda, krv
nee curiti iz nosa. Tada
e moi pokazati rane,
evo dokaza! Pruit e mu

4083

svoju

odrezanu

glavu

ake pune iste krvi, to

nee biti iz nosa, gadljivo.
Izvjestitelj

nee

razoarano.
njegovu

Bit

ukusu:

pljuvati
e

po

isto

obilno.
I policajci nee hapsiti one
krvave,

ve

blijede,

beskrvne: ha, boji se? A

4084

zato se ti boji, a? Znai,

ti si... i pustit e ti krv da
bi se vidjelo da si
sa

svojom

straha

tankom,

od

razvodnjenom

krvlju koju si sa strepnjom

nosio u
srcu, da si bio na protivnoj
strani...

4085

- Ne srdite se, Eustahije,

to vas ovdje ekam - javi
se iz jedne mrane vee
izubijani
pravite

Maestro.

iznenaeno

Ne
lice,

ne laite, Eustahije
istinoljubivi, kao da ste
me

tek

sada

otkrili.

Gledali ste me ve tamo...

I ja

4086

sam vas vidio, nisam vas

htio kompromitirati.
- No dobro, ali sad bi
valjalo da potraimo vodu,
da...
Marinkovi Kiklop
- ... da operemo rane kao
pobijeeni ratnici - pokua
se aliti Maestro. - To i

4087

sam

znadem,

mili

Eustahije, ali ja bih ipak

jo neko vrijeme zadrao
ovu
mistagogicku

masku

religije kanibala. Mora da

mi

dobro

Vidio sam

stoji,

recite?

4088

se

tamo,

donekle,

staklu, ali iz profila bit e

da je impresivnije,
pogledajte.
-

Ostavite

Maestro,
razljuti

sada

do
se

to,

avola!

Melkior.

-Jo

vam curi
krv

iz

rubac?

nosa.

Imate

li

4089

- Rubac... pitate me kao

Othello

preistu

Desdemonu.

ekajte,

ja

se ne alim.
Nemam rupca i to e
vam rubac? To je varka da
me

od

moje

odvratite.
- Kakve molbe?

molbe

4090

Eh,

to

Eustahije...

je
ali

citat,

imade

molba. Ovo sam sve zbog

vas zaradio.
Traio

sam

vas

cijelu

veer i naletio...
- A zato vas je on...
- Otkud znate daje on?
Moda

je

ona?...

ali

4091

njegovim

prednjim

kopitom, dakle
ipak on, pravo imate. A
kako i zato, dugo je to,
Eustahije, i ne da mi se
sada...
- Dobro, onda idemo.
- A kamo, Eustahije? Samo
biste odlazili nekamo! Kao

4092

da je drugamo drugaije?
A
osim toga ja i ne mogu...
dokle nos ne splasne.
- A tu e valjda splasnuti,
u vei?
- Nee splasnuti, ali e se
odmoriti.
prolaznici
povratak

Mnogo

ga

promatraju:

4093

ranjenog ratnika... ja ga
tako zamiljam.
- Evo vam

moj

rubac,

zaustavite vi krv ratniku;

kaplje po vama, sav ste
umrljan
krvlju. Tako. A sada idemo.
-

Zar

po

ovoj

kii,

Eustahije? - Maestro se

4094

nekao da izae na ulicu.

Ali ne
moe ni tu ostati... s tom
maskom
"mistagogikom",

misli

Melkior...
- Ne pada jako. A evo,
imam i kiobran. - On ga
ipak izgura iz vee.

4095

Poli su niz ulicu stisnuti

pod kiobranom.
- A znate to, moj vjerni
Eustahije?... ja u njemu
odgriznuti uho, vidjet ete
-

mrmlja

Maestro

okrvavljeni rubac. - Ova

krv e biti osveena.

4096

Kao

djeak

smilja

osvetu... ali kako e mu

on to uho odgristi?
Marinkovi Kiklop
-

Kako

ete

odgristi?

To

mu
nije

uho
lako...

osim toga ni on nee to

dopustiti...
- Upravo to sada smiljam
kako u...

4097

Maestro

je

doista

razmiljao diui vlanoslinavo

kroz

natopljeni

rubac.
- Evo, ovako u: najprije
u mu oprostiti, uspavat
u mu pozornost...
- Kanite se toga - ree
Melkior
gaenjem.

nekim

4098

- Eh, kanite se, a zlo neka

caruje!

Ima

pravo

don

Fernando, to valja
preventivno...
Dakle, ipak mu je govorio
o svojoj "nauci". No vidjelo
se da Maestro sada
momentalno
"nauku"

pristaje

samo

uz

zbog

4099

nanesene uvrede, a ona

ga se sama moda
nikako i ne tie.
-1

vi

mislite

da

to

preventivno...
- Ima to dakako i svojih
slabosti,

ali

ukloniti

gada

u
dok

napravio
neko strahovito zlo...

biti...
nije

4100

- Pa kakvo strano zlo

moe

napraviti

ovakav

glupi...
- Glupi, glupi! - uzvikne
Maestro - upravo takvi i
jesu

kadri!

Ne

mislite

valjda
da

bi

me

Erazmo

Rotterdamski raspalio po
gubici?

4101

Melkior se nasmije.
- I to vam je smijeno?
Sve je vama smijeno to
ja... Zbog gubice, je li? Pa
da,

ja

sam

pelivan!

Ovakav nos imaju klauni u

cirkusu.

Smij-se-ba-

jaaazzooo... zamumlja
rubac.

Maestro

kroz

4102

pogledajte

gore.

Eustahije, nije li to mjesec

prosuo

svoje

ari

po

plavo,

au

nama? Sve
je

odjednom

clair de lune. arobno...

Uli su u polje Dajdamova
neonskoga
Maestro

svjetla.
mjesearski

zakorai prema

4103

plavoj

sferi; Melkior ga

budnom kretnjom trgne i

zaustavi na samom pragu
neba...
- 0, kako bolno... - zajei
Maestro.
- Neete valjda ovakav
ulaziti?

4104

Samo

proviriti,

brini

Eustahije - gotovo zamoli

Maestro. -Ugo mi je hitno
potreban,

zbog

saveznitva...
- Ostanite, ja u pogledati
-

ree

Melkior.

poneto

otro

4105

- Ne vraajte se praznih
ruku, Eustahije, jako sam
dekurairan...
Marinkovi Kiklop
Thenardier

nije

ni

pogledao "starog gosta".

U Dajdamu nije bilo Uga...
a lagat
e

da

je

bio

uzdahne Melkior.

njom,

4106

Nije

veeras

Parampion?

dolazio

upita

Thenardiera umiljato.
- Nije - arogantno odvrati
Thenardier ne diui glave
s prljave biljenice. to ekate? Odlazite! I ne
traite

se

vie

ovdje!

Dostaje meni svih vas,

4107

prokleta bagaa! - uzvie

se

on

odjednom.

ovakvima bi ovjek pao na

prosjaki tap... - uo je za
sobom

Melkior

kako

Thenardier govori svojim

dobrim
gostima.
Izaao
strano

je

osramoen
nesretan.

i
Do

4108

avola, to sam se opet

uputao s
njima!
-

Eustahije

okanj

nasuni,

do...?

upita

Maestro razoarano, on je
cijelo
vrijeme drhtao oekujui
okanj.

4109

- Pa rekli ste da ste se

preorijentirali na pivo? otrese

se

ogoreno

Melkior.
- Zar sam spomenuo ja
nekakvo pie? - snebiva
se

Maestro

neduno.

Pitam vas
za Parampiona ludoga...

4110

- A to ste me i slali da
zavirujem?... pa vi ste tu
skoro s njime vojevali,
staklom ste ga sasjekli? sjeti se odjednom Melkior.
- Staklom, da... a zato?
Uostalom,
naprosto
razlozi

aama,
-

staklom.

ne
Ali

4111

su nitavni prema krvnom

prijateljstvu to nas sada
vezuje. Mi smo ve padali
u
zagrljaj jedan drugome i
sve

oprostili.

prolivena
povezala!

krv

Upravo,
nas

je

4112

Prolivena

za

zajedniku

stvar... I za vau, za vau

stvar takoer, nezahvalni
Eustahije. Ali muno mi je
sada

tome

govoriti.

Moda kasnije... Eh, znate

to,
ja

idem

obitavalite

u
-

svoje

izjavi

on

4113

odjednom i odmah krene,

ali se vrati i
povue

Melkiora

za

sobom. - Hajte sa mnom,

Eustahije, neto me noge
ne slue.
Moda zbog gubitka krvi,
to

mislite?

Pitali

ste,

kakva molba? To je molba,

da

4114

doete k meni. Otkada ste

mi

obeali!

Kod

mene,

vidjet ete, sve je...

jednostavno.

Vama

skuhati kakao, a ja u...

nije

vano

to

ja.

Gledat u
vas, ako dopustite, i neu
otvoriti usta. Ako ne elite
kon-verzirati, moemo

4115

naprosto

tako

sjediti

utjeti kao sveci u crkvi. Ja

mislim svoje, vi mislite
svoje; misli nam se, tko
zna,

moda

same

razgovaraju, a mi toga i
ne znamo.
to mi uope znamo o
naim mislima? Znamo da
znae ovo ili ono, ali kako

4116

nastaju,

kako

se

premjetaju iz glave
Marinkovi Kiklop
u glavu, kako se zavlae u
razne lonce, u knjige, u
strojeve... Zato, kaem,
moda nije ni potrebno
mlatiti

misli

jezikom...

Glavno da su dvije glave

tu u

4117

istoj vrei... ili istoj kui,

mudri

Eustahije,

pod

kuom mislim jednu vrst

odnosa

simpatije...

ili

antipatije, kako hoete.

-

Ane

odvezli

bismo

li

se

mi

tramvajem?

prekine ga Melkior, jer je

Maestro

4118

doista teko hodao. - To je

daleko gdje vi stanujete.
- Nikako!... makar mi sva
krv

na

nos

iscurila

odupre se on najodlunije,
ak
i s nekim strahom. - Ali
nee iscuriti, jer... eto, va
je udotvorni rubac

4119

uinio... i ne curi vie. A

nos

osjeam

kao

patlidan, zaklonio mi je
pola
svijeta: vidim samo gore,
dolje nita ne vidim. No
gore

je

tako

sada

kiobran,
a

dolje...

to

se

ima

vidjeti? - Thenardier usred

4120

"tehnikog

napretka":

sifon...
veliki izum!
Maestro

se

zajedljivo,

rugao

nekim

smijao
se

bezobzirnim

sarkazmom. Ali,
mislio je Melkior, kome se
on ruga? Loncu? Rugao se

4121

lonac...

Nerazumnom

troenju
duhovne

energije

na

pravljenje lonaca, strojeva

pa

samih

knjiga?

Mlaenje
misli

jezikom.

same

Misli

razgovaraju

se
u

odnosima simpatije... to
je, oito,

4122

laskavi

poziv

na

razgovor... Melkior je elio

da ga to prije spremi pod
krov.
Maestro

je

gestikulirao,

svraao

pozornost

prolaznika

na

svoje

okrvavljeno lice.
Melkior

se

zaklanjao

kiobranoom od pogleda

4123

ljudi,

branio

se

od

sramote. urio
se da to prije stigne do
tog "obitavalita" i da ga
se rijei.
- Ali vi ste, hitri Eustahije,
udarili

nekakav

"maraton"? A kuda vam

se uri?

4124

Da

niste

vi

od

onih

nestrpljivih to trae pred

sobom nekakvo rjeenje?
Polako,
Eustahije,

misaonim

hodom, peripatetiki.
- Kia pada, ovjee! Da
stignemo na suho! - ree
Melkior nestrpljivo.

4125

Na

suho

nasuemo?

da

ovjee,

se
mi

jesmo ve pod krovom!

Razapet nad naom
glavom, a crn kao strana
no... tako glasi patetina
pjesma "Kiobran". Je li
ve

netko

napisao

tu

pjesmu o kiobranu? Nije?

4126

Dakako da nije... a crn kao

crkla
no... recitira Maestro i
patosom doziva slijedei
stih.

Pomognite,

Eustahije,
zapelo

je,

uspon

je

patetian... crn kao crkla

no... nita, napisat u ja
to

4127

kasnije. - Posuti jedan tren

otirui nos. - Tako, neka se
nadie ponieni
Cvranoov

drug

kinog

zraka veerMarinkovi Kiklop

njeg - skine rubac s nosa i
lakomo

usrkne

zrak.

Pravo kau, dodir s

4128

Prirodom...

makar preko

nosa, dodir je, i ne mislim

time nita doli isti miris
ljupkog

cvijea...

ujte,

glupo je ovako nositi se,

to jest nositi ovoliki nos.
Anema vie dvoboja, pa
da kao Bergerac... Izazvao
bih ga... bez rukavice,

4129

prostim amarom... pa na
barijeru

i...

pomogo

bog!

Ovako,

ti

pod

kiobranom
slini Bergerac, nosina bez
asti. Na dvoboj je vozila
koija: crni redengot,
cilindar, kutija s pitoljima
- junatvo i okaljana ast.
Danas oferi smrde po

4130

benzinu i tuku se akama.

Na ma, na viteki ma!
Aofer pljuje u ake i bup!
po
labrnji - to je taj "progres",
dragi

moj

pratioe

Eustahije Veliki!
- A vi biste se s njim pobili
na ma? - smjeka se
Melkior.

4131

Na

ma,

Eustahije!

Fijuuu... i odleti mu uho! Razmahnuo

Maestro

sabljom na
Fredija i gleda s nasladom
kako

mu

je

odletjelo

odsjeeno uho. - Pa onda

ona

4132

maka to nas je slijedila

(make

to

nasluuju)

vrebala u grmu na otpatke

mesa...

daje

maha

mati, uiva u osveti. - Ili

nos

da

mu

otfikarim,

ujte! Jo
efektnije! pa ona maka...
Ovo je itao u Edmonda
Abouta,

misli

Melkior,

4133

nedavno

je

izaao

prijevod "Nosa
jednog notara"...
- Zavodnik bez nosa, haha - veseli se Maestro nos pojela maka! Stigli
su u
podruje

neasfaltirane,

blatne, mrane periferije.

Na

4134

njih su zalajali psi iz malih

ograenih vrtova.
- Sad morate vi, Maestro,
preuzeti vodstvo - ree
Melkior - ja nita ne vidim,
niti znadem kuda...
- Ovuda, za mnom, uz ove
plotove

povede

ga

sigurno Maestro. - Samo

pripazite

4135

molim na lajave uvare

privatnog

vlasnitva,

veoma su revni. Ako se

samo
dotaknete plota, pomislit
e da im hoete ukrasti
glavicu kupusa iz vrta i
mogu

4136

vam prikratiti prste. "Prste

k

sebi!",

to

znai

ovo

lajanje - naklapa Maestro

njiui se nesigurno ispred
Melkiora. - A kad ovdje
slijeva

zabrunda

jedno

staro
njukalo,

valja

okrenuti

desno; to je svjetionik u

4137

ovoj nonoj plovidbi. Kad

on
ugine, ja ne znam kako u
u

iluminiranom

stanju

pronai svoj put.

-

Osvijetlit

elektrinim

e
svijetlom

ga
-

smjeka se Melkior.
- Elektrino svijetlo... to
nije moj put - Maestro

4138

zastane opominjui. - Ako

ste
me

htjeli

izazvati,

Eustahije, tim elektrinim

svijetlom,
H-. K
Marinkavi Kiklop
Marinkovi Kiklop
mogu bar rei da niste
pogodili. - Mada je iao

4139

naprijed,

Maestro

je

govorio
vrlo ozbiljno. - Meni nije
mnogo stalo to se misli
da

su

moja

uvjerenja

nazadna
i smijena. Znam se i sam
smijati, ne brinite, bolje
nego bilo koji od vas Parampionovaca.

4140

- Ipak ste se uvrijedili?

- Pa... i nisam. Uvrijediti se
moe

netko

tko

se...

razoarao, tko je oekivao

neto drugo ili... ali nije
vano to. To jest, netko tko
propagira svoje ideje,
trai sljedbenike... a ja ba
ivo fukam na sve to,

4141

mno-gopotovani
Eustahije.
Ovo mnogopotovani ne
govorim

ironino,

jer...

-Maestro kao da je jedan

tren
oklijevao i onda odustao
da neto kae. -Pripazite,
tu je jedan jarak i u njemu

4142

silno blato, ukopavaju tu

nekakvu ideju, ha-ha, kana-li-zacije, morate je
preskoiti.

Hop!

izmahnuo

Maestro

preskoio - tako, sada bez

opasnosti uz
plotove.

Posuti

asak

borei se s blatom u koje

4143

su mu noge upadale. - U
lijepu
sam vas kau uvalio, a,
Eustahije,

to

ba

doslovno.
- Ima valjda i neki drugi
put?
- Ima, zaobilazni, cestom.
ak

osvijetljen

4144

elektrikom, ali htio sam

vam
pokazati

moj

put,

moj

mrani put. Moda ete

me ovako bolje shvatiti.
Evo ga,
brunda,

sad

desno,

za

mnom, Eustahije. - Doista,

iza jednog plota zahripao
je

4145

jedan pas staraki, kao da

vie nema moi da zalaje.
- ujete li taj memento na
mom
Nema

putu?
on

Dies
nita

irae.
protiv

mene, tek javlja se da mi

dade smjer.
Svjetioniar.
pogledajte

gore,
gore,

4146

Eustahije... Ah, kiobran!

Zatvorite
kiobran, pogledajte iznad
glave... te crne pruge, to
prazno crtovlje preko
neba,

to

Dalekovod.
dakako

je

On

Vama

smijena

mrnja na te bakrene
ice?

je

moja

4147

- Ve sam se priviknuo na
vae bizarnosti...
-

Ali

meni

bizarnosti,

nije

do

dobrostivi

Eustahije, ja iskreno to
mrzim - ree
Maestro vrlo tiho, ak i s
nekom skromnou.

4148

Jedno su vrijeme utei

ljapkali po itkome blatu.
Maestro je teko izvlaio
noge iz zemljanog tijesta.
Melkior je nekoliko puta
priskakao

upomo

nestabilnom
voditelju.
pakla,

Vrst

misli

blatnoga

Melkior,

4149

Virgil je poneto nakresan

i
lud.
luduje

Izmijenio
zbog

se,

ne

ludovanja,

ve zbog ludosti iskrene i

prave.
Moda tu i spirohete sada
dovravaju
posao.
posljednje

svoj

muni

Pregrizaju

4150

konie za pravilne
spojeve, kao u telefonskoj
centrali...

nazvali

ste

krivo, ovdje privatni stan,

da, da, na kraju etiri,
etiri... Jo je kod mene
klju od Enkine kue...
Strpati ga u duguljastu
kutijicu (od paste za zube)
pa preporueno... No, to

4151

sutra, sutra... bez ijedne

rijei,

hvala

na

svemu,

sad smo, mislim, kvit. ak

i
ako ona ponovo napie
pismo, i ako se od njenih
rijei pojave oni jeuri po
bedrima

elja

pone

plaziti uz lea... sve treba

otresti sa sebe -apage!

4152

apage! - kao sveti Antun,

anahoret tebanski. Recite,
a to ako se ona lino
pojavi? Hoemo li apage! kao sveti... anahoret, prst
odrezati na panju kao
otac

Sergije...

(film

Mouhinom,

kakva

glupost!)

li

hoemo

uzdrati, kako

se

4153

je uio ostarjeli Lav grof...

- Evo, Eustahije - javi se
Maestro - sad naputamo
plotove.

Udaramo

dijagonalno
ovom

livadicom,

utrtom

stazom, prema onoj crnoj

silueti - to je dom moj -

4154

zavrio

je

nekako

zapijevajui na melodiju
eke himne.
Iznad stada potleuica to
su se do koljena ukopale u
zemlju od skromnosti i
siromakog stida, izdigla
se samosvjesno a posve
neuvjerljivo
mrana

nekakva

4155

grdosija na etiri ili pet

katova...
- Otkud ona tu? - zaudi
se Melkior.
-

Bilo

je

to

stovarite

kopiladi gradskih sibarita odgovori Maestro, voditelj

u paklu. - Tu su neudate
majke doekivale plodove

4156

svoje

grene

ljubavi.

Ovdje su
dreali nepriznati grofovi,
baruni, vojvode u naruju
mame-lude

djevice.

Dakako,
sve u otmjenoj oskudici, u
dronjcima
dostojanstva.
starosjedilaca tu i

punim
Od

4157

danas

malo

razgovara,

tko s
kao

kim
ruski

emigranti, ispod asti mu

je da govori
s

kim

skau

god.
s

Ponekad

onih

gornjih

prozora; to su oni iskreni,

bez
oprotajnih

pisama

slinih govnarija. No ima i

4158

prokletih snobova, skau

tu s
prvoga kata, dakako na
noge, u travu. Lome kosti,
razbijaju

glave...

Za

sobom
ostavljaju "povijest svog
ivota"

opirnim

"rodoslovljem", jasno, da
bi

4159

dospjeli u novine...
-1 vi piete...
- Da, uinim im tu malu
uslugu, ipak je riskantno.
Neki i nadrljaju.
- Pa to je... Kako moete
tu ivjeti? - uasava se
Melkior -... to je kua
samoubojica!

4160

- Nije, zato? To je djeji

vrti! - smije se Maestro s
nekom zluMarinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
radou. - Eh, manite, ima
to svog cara. ar valcera.
Oni odozgor nisu tako

4161

esti, a ovi donji... he,

he... Ima tu jedan "barun
Sigismund"... too -kriv je - Si - gi - smund da ene
za

njim

odjednom

luuude...

zapjeva

Maestro
hripljivo kuplet iz operete
"Kod bijelog konja", ali se
odmah uozbilji -... koji

4162

je ve dvaput skakao u
travu. Prvi put zbog ena.
Nosi brie i monokl,
poludjele

za

njim

nae

pedesetogodinje djevice
(ima ih tu sva sila), nije
mu
preostalo nego da skae.
Drugi put je skakao zbog
etvrte podjele Poljske,

4163

pretprole jeseni. Plemi i

vitez! Sienkiewicza znade
napamet, a ne zna ni
rijei

poljski.

herbata

dvije

Kobieta,
poljske

rijei koje ja znam - znae

ena

aj...

Znam

bardzo... ali to ne znai

brzo, nego... ne sjeam se
vie

4164

to

znai.

Sijedeijepjen

je

ezdeset pet... Sigismund

me zna ni
sijedeijepjen,
onamo
Poljske,

se

ubija

ubio

Podbipieta. Ali

a
ga

zbog
pan

4165

zato sam to... da, htio

sam rei daje ovo jedno
pravo pravcato "plemiko
gnijezdo",

tovie,

kua

vitezova.
- A kako va viteki nos? Melkior
ulazom.

zastane

pred

4166

- Ve sam na njega i
zaboravio. No ini se da je
sasvim dobro u svojoj
natprirodnoj veliini

kao

spomenik nasred trga. A

to ste stali, Eustahije?
Bojite

se

mraka

na

stubitu? ekajte, sad u

ja

posvijetliti,

penjite se

vi...

4167

za mnom.
- Neu ja, Maestro, za
vama

jedva

izusti

Melkior; znao je da e to
mnogo
rastuiti Maestra. - ao mi
je, ali ja doista...
- Sto, neete k meni? - s
tunim

razoaranjem

4168

promrmlja Maestro. - A ja
sam
mislio...

Otkad

ste

mi

obeali! Cijelu veer sam

vas traio, i u "Corsu",
eto...
- ini se daje u mraku
pokazao na svoj nos - a
sada neete...

4169

Raalio se Melkior. Kao da

je Maestro ispruio ruku,
zamolio milostinju... Strah
od

samoe?

Kua

samoubojica? Sto on hoe

veeras? Ubiti se smru
novom novcatom
originalnom
istom?

medicinski
Govorio

je

4170

posprdno

skakanju

prozora gornjih
i

donjih.

On

je

protiv

skakanja.
- Hajte, Eustahije, samo
na pola sata - molio je
Maestro. Ieprkao je iz
depa
komadiak
pripalio.

svijee
Evo,

ja

i
u

4171

naprijed svijetliti... Neu

vas dugo
zadravati. - Melkior se za
njim

uspinjao.

natrag...

to

je

put
tamo

uokolo,
cestom - asfalt i elektrina
rasvjeta - nasmije se reklo
bi se stidljivo.

4172

Stubite je zaudaralo na
ustajali

kupus,

neoprane

ene.

urin

Kakve

ovdje moe
biti "smrti iste"? Smuilo
se

Melkioru

od

pomijeanog smrada.
Za njima su se po zidu
uspinjala

dva

golema,

4173

strana grbavca. Melkior

je krajem
oka naslutio tu pratnju.
Osvrnuo se: vidio je dvije
mirne, strpljive gorile s
dugim rukama, bez nosa...
idemo

za

vama,

zvjerinjak.
-

Obratite

pozornost,

Eustahije. Iza svakih ovih

4174

vrata

pokae

na

niz

vrata u
dugim

mranim

hodnicima - ivi obino po

jedan

egzem-plar

spomenutih bastardnih
plemia

otmjenom

oskudici,

dronjcima

punim dostojanstva. ivot

4175

konventualski:
takozvana

elija
soba

je
sa

tednjakom, ekonomska i
druga
samostalnost...

Sada

preporuam
uspinjanje

tiho
-

apui

upozorava Maestro ulazimo

krug

sitnih

prodavaa svetih sliica,

4176

razglednica

pisaeg

papira,
ali u ovom nonom asu
mogli

bi

nam

ponuditi

interesantnu zbirku sliica

za
neenje.

Dobro

je

(tko

voli) kao inspiracija za tihe

slasti. Ramona, daj mojoj
dui mir i spas...

4177

Melkior

baci

kriom

pogled na svoju gorilu: to

radi?

Zgrila

se,

zbila,

sprema
se... Maestro je podigao
svijeu,

ivotinje

su

se

sagnule na zidu, poklonile

se
svijetlu.

4178

- Ovdje, Eustahije, iza ovih

vrata - apue Maestro die viteka dua barona
Sigismunda.

Ako

zaustavimo

dah,

moda

emo

kako

Kmiic

uti

skida glave
Tatarima. Sss... - uho je
prislonio na vrata. - Ne,
umrla je ena pana

4179

Wolodiowskoga, on plae.
-Stoje... lud?
- Prema tome kako se
stvar gleda. Smatrate li
Don Quijota ludim? I ovaj
voli
vitezove. Odvie smo mi,
Eustahije
odlutali
sitnog

mirotoivi,
u

belesprizam

4180

zuba, kako se kae inae

o stoci. Brstiti po livadama
tratinice - voli-ne-voli
- ba ko sitna stoka, kao
krotke

betlehemske

ovice.

Duice

kvartinama,
sonetnim vjeniima, ah i
oh,

srce

kuca,

kuca,

4181

kuca...

Ba

mi

prsluk

puca! Oni
su

ili

tenkove,

kopljima
credo

na
quia

absurdum...
- Tko je iao kopljima...?
- Tko... vitezovi! Panovi!
Skrzetuski, Wolodiowski...
svejedno kako su se zvali,

4182

probueni

djedovi!

Kod

Kutna, kod Kutna su oni

kopljima, konjanici... pisao
je i
na

list...

ili

protiv

Teutona kao u srednjem

Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop

4183

vijeku Boleslav Krivousti Maestro je i sam iskrivio

usta u ast kraljevskoga
imena.
Krivousti, taj mi nedostaje
u popisu velikih vladara,
misli Melkior.
- Aotkada ste vi takav...
vitez?

4184

Moda

od

roenja,

Eustahije. Moda sam i

Porfirogenet

ih

neki

Leopold bez
zemlje, to se jo mora
ispitati. Upoznat ete vi
jo mene u punom sjaju.
Tu smo,

4185

Eustahije.

Maestro

je

podigao svijeu: stoj! Na

treperavom svijetlu uz
mrtvaki
vidjela

miris
se

na

parafina
vratima

prilijepljena fotografija
gospodina-bonvivana

briima i smijekom pod

nakrivljenim
eirom a la

erardi-

4186

Mamice Chevalier.
-A ovo...
- ... sam ja, ne budi uroka
gospodaru

kue.

vremena

Iz

charlestona,

Eustahije:
adieu,

Mirni...

posjetnice

Umjesto
plemikim

veprom ili kojom drugom

4187

krvolonom
Uite

ivotinjom.

Eustahije,

kraljevstvo

moje!

u
-

Ali

Maestro je
unutra, u mraku, bubnuo
o

nekakav

predmet,

svijea mu se ugasila na
propuhu kad

4188

je

otvorio

vrata.

Ah,

upozorenje. Priekajte. Palio je ibice i traio

svijeu, ali su se i ibice
gasile

zbog

strujanja

zraka. - Ostanite tu gdje

jeste, Eustahije. Ovdje su
kod

vrata

upozorenja.
trijezan ja

neka

mala

To

ujutro

4189

postavljam

sebi

uvee

pijanome

neto

kao

skrbniko

pitanje:

kuda

e, budalo?
Tako

mala

stvarnost

obinoga stola stoji mi na

putu prema onim vratima
sa
suprotne strane koja bi
me

odvela

vjenost.

4190

Vidite li nebo? Jer sve se

ovo
zbiva, mili Eustahije, na
etvrtom katu, imajte na
umu! - objanjava Maestro
iz
mraka traei sada svijeu
sljepakim organom.
Oborit

je,

proliti

petrolej, zapaliti kuu...

4191

Ali

nita

ne

Melkiorova

bi

od

strahovanja.

Maestro je upalio lampu

veoma brzo i
s udnovatom vjetinom
kao

da

prekida.

je

"Buona

ree naklonivi
se.

okrenuo
sera",

4192

Melkiora iznutra zapahne

udnovato

pomijean

miris kave i petroleja.

- Sjednite, Eustahije, po
vlastitom izboru. Sve je
isto, to jest i stolice i
sanduk,
gledajte,

a
to

pod
je

ne

plodna

zemlja, posijat u rajice.

4193

Soba sa tednjakom, kako

ree,

pod

obloen

slojem osuenog
blata.

Dakle

zemlja,

vjerojatno

plodna.

sjedala

obiju

su

Ali

stolica

svjee
oribana,
poklopac

isto

tako

ogromnog

4194

sanduka.

Sto

njemu

stolicu.

Moda

dri? Melkior je
sjeo

na

raskomadani

le

ene?

sadistikog

rtva

neke

bluda...
Zagleda po sobi kao da bi
mogao

otkriti

neke

tragove... krvi, iupane

vlasi,

4195

rastrgani komadi donjeg

rublja... Zatee se u toj
misli - kakva budalatina!
i

pogleda

zbunjeno,

Maestra
osjeanjem

krivnje.
-... moda ak i od roenja
- govorio je Maestro dok
ga Melkior nije sluao. - A

4196

zato sam ja u ovome

muzeju
vrijednijih

kao

jedan

od

eksponata?

Mislite da nisam
autentian... 0, o, o, mene
bi valjalo staviti u piritus
ovakva kakav sam i
kolik sam! Na klinici to
zovu kompot. Ako niste

4197

znali, kako ete odsada

moi
okusiti kompota, kad e
vam

se

komadi

ljive,

trenje,

breskve...

ah,

merde!
Medicina je zagovnila cijeli
ivot. Poivati u piritusu to je moja sudbina,

4198

makar i djelomino: neki

moji

detalji

ipak

dospjeti u taj - kompot... s

alkoholom. Ja bih sada,
kao

uvjereni

pijanac,

morao ispustiti uzdah pun

enje,
do avola!
Melkioru posta nelagodno:
u mati su mu kao na

4199

policama sjedile boce s

odrezanim
uima,

jezicima,

penisima... On se strese.
elio je pobjei.
-

Hladno

Eustahije.

vam

je,

Odmah

naloiti tednjak i za jedan

as e vama
biti toplo.

4200

U jednom uglu sobe bio je

sloen eljezni krevet za
rasklapanje, a u njemu
smotana

slamarica.

Maestro iupa iz nje itav

snop slame i ubaci je u
tednjak,
na to sloi drva i potpali.
Vatra nujno zaguna pod

4201

eljeznom

ploom,

oivjela u
svom

grobu,

pomisli

Melkior.
- Vi tako uvijek vadite
slamu iz svog... umalo nije
rekao groba... iz svog
kreveta?
- Uvijek. Glupo, zar nije? A
vi ste to odmah opazili.

4202

Potkradam

sama

sebe,

kao

kakav

mili
Eustahije,

molijerovski kreten, pa mi
se

desi

da

na

koncu

spavam na
bivoj slami, na samim
duicama

spaljenih

slamica. Jednom sam i

sanjao te

4203

upaljene duice. Moete

zamisliti koliko sam ih ja
spalio, kao panjolski
inkvizitor.
mog

Obilaze

kreveta

oko

upaljene

svjeice i pjevaju nekim

enskim
glasiima
aeternam,

requiem
dona

ei,

4204

Domine, et lux perpetua...

a "lux perpetua"
- od slame! Gluparija, ali
sam se ipak preznojio od
muke.
L,Ji
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Palio je primus dok je to
pripovijedao. Najprije ga

4205

zagrijavao

piritusom,

zatim
pumpao

zrak.

Primus

odjednom zaiti, ugaen,

isputajui

oblaice

petroleja u
plinovitom stanju. Zaas
se

soba

ispuni

tekim,

zaguljivim smradom.

4206

Melkior se zakalje. Disao

je teko, guio se. Sjetio
se ikove konjunice i
poboja se nesvjestice.
-

Ne

bismo

otvorili...
gotovo

li

malo

proape
posljednjim

dahom.
-

Zato,

Eustahije

dobrodoli? - zaudi se

4207

Maestro

prenosei

upaljenu ibicu
preko sobe. ibica se na
pola puta ugasila. On se
vrati i upali novu ibicu
koja
se

isto

tako

na

putu

ugasila, a dotle je primus

usrdno itao isputajui
petrolejski smrad.

4208

- Cijeli dan se zrailo, sada

sam zatvorio - govorio je
Maestro prenosei novu
ibicu preko sobe. I ta se,
naravno, ugasila. Ali to
njega nimalo nije zbunilo,
poao
jednu...

je

upaliti

Melkior

je

jo
sa

strepnjom pratio nesigurni

plamiak...

4209

- Zato ne palite ibicu

tamo kod primusa, nego
prenosite pa vam se gasi?
ree gotovo razdraeno.
- Ah, i na to pazite? Maestro nije volio da mu
se dira u njegove navike. -

4210

ibice ne valjaju. A i to je,

znate, neki izum: nositi
plamen na vrhu akalice.
Kuhinjsko prometejstvo! "Prometejstvom"

je

ugasio novu ibicu; ispalio

ga s
bijesnim

prezirom

plameni

je

kao nedonoe.

preminuo

4211

- Tu vam sve zaudara po

petroleju...

zanovijeta

Melkior.
- Sve? - upita Maestro s
udnom ironijom. - Ah,
Eustahije

tankoutni,

ponaate
se

kao

kue

lan

kraljevske

posjetu

kod

4212

siromanog

podanika.

Jedan as
zaepite kraljevski nos...
evo, upalilo se!
- A vi biste svoj krvavi nos
ve mogli oprati. Imate li
ogledalo?
- Eto, dakle! Bojite me
se... ovakvoga krvavoga?

4213

Fizionomija,

a?

Ne,

ve

dvije

ogledala
ja

nemam

decenije,

otprilike.

Od

onog... charlestona. Nato

ogledalo?
Da gledam odraz svoje
ljepote?
- Sto bih se ja vas bojao? a ipak Melkioru promili

4214

neka

ledena

guja

po

leima,
zato me traio veeras?
- To tek tako kaem nasmije

se

Maestro,

onaj nabrekli crveni nos

uini
njegov

osmijeh

tunim,

klaunskim. - Djeca se boje

runih lica.

4215

Ja

vas

volim,

prostoduni,
ba

zbog

Eustahije

i...

moda

toga...

malo,

malo
plaim, bauu - bauu...
Maestro isceri svoje gadno
lice s krvavim nateenim
nosom prema Melkioru na

4216

nain kako se plae djeca.

Melkior

uini

gadljivu

grimasu i okrene glavu.

- Ah, to je ala, ne ljutite
se - odjednom se uozbilji
Maestro. - A i ne radi se
o tome. Nisam vas zvao
da vam pokaem svoje
kreveljenje.
elektrina

ujte...

ta

4217

stolica u Americi, je li to
sigurno da ga elektrika
momentalno ubija ili... on
ipak ivi jo neko vrijeme,
moda minutu ili ak i
dvije?
-

Ne

znam

Melkior

odgovori

gledajui

ga

zaueno. - A to e vam
to sada?

4218

- itao sam da su jednoga

ponovo vratili u ivot ak i
cijelih sedam minuta
nakon

putanja

struje.

Lijenik mu je odmah, to
jest im su ga skinuli s
elektrine stolice, rasporio
grudi

masirao

srce.

Poslije je jo dugo ivio u

4219

Meksiku. Sve je njegov

advokat
"le"...

udesio,
Znai,

kupio
poslije

struje
jo nije sve izgubljeno, jo
se moe ivjeti... samo
kad se netko prihvati, zar
ne, Eustahije?

4220

Valjda...

odgovori

ne

znam

Melkior

dosadom - nisam itao...

- A ja sam itao. Pa neka
se kae da Tesla zna to je
elektrika! On zna
izraunavati,

praviti

motore, ali valja umirati,

umirati od nje. Eustahije,
da

4221

bi se upoznala ta gadost!
Maestro je govorio nasred
sobe

grozom,

proroanskom
propovjedniki

uzdignutih
ruku.
- Pa vas nitko nee baciti
na

elektrinu

dobaci
podsmjeljivo.

stolicu

Melkior

4222

- U nas se vjea.
-1

to

je

dostojnije

ovjeka... da se vlastitom
teinom

ugui!

Da

me

utope kao
tene, i to razumijem, ali
da

me

kljukaju

munjinom...
-

Ma

tko

vas

kljuka,

ovjee, to vam je? -

4223

nasmije

se

Melkior

nervozno. Doista,
koji mu je avo veeras?
- Imate pravo, ovjee,
nitko me ne kljuka - ree
Maestro zamiljeno i vrati
se
primusu. - Volite li jai
kakao, Eustahije ljubazni?

4224

Ne

volim

nikakav

odgovori Melkior nabusito.

- A ja spremam kakao,
kako

sam

obeao,

Eustahije neljubazni.
Lji
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
No,

emu

sada

ta

arogantna principijelnost?

4225

- Pa, hajde, dajte - popusti

Melkior. U stvari poelio je
popiti neto toplo, a
miris

kakaa

mu

ak

razdrai apetit.
Maestro
domainskom

se

s
radou

prihvati usluivanja gosta:

4226

- Izvolite, mili Eustahije. Tu

u kutiji ima i keksa. Sve je
her-metiki
zatvoreno, neka vam se
ne gadi, insekti ne mogu
tu prodrijeti. ak ni
najlukaviji,

to

su

svakako stjenice, kako je

poznato
ovjeanstvu.

napaenom

4227

No kod mene ih vie i

nema,
iezle

odjednom
ima

tome

su
i

tri

godine. Uplaile
se ivjeti sa mnom... A
moda su i uginule od
mene?
-

Kako?...

prisjede

Melkioru

zalogaj

od

4228

gaenja: odjednom osjeti

smrad
stjenka svuda oko sebe.
- Pa tako - nastavi Maestro
s nekom ljupkom pakou
- moda u mojoj krvi ima
nekih
ivotinjica,

bratoubilakih
he,

he...

tome su vam vjerojatno

ve

4229

naklapali:

rasadnik

mikroba, Wassermann s tri

kria.

Tri

kria

to

je

Golgota,
mala, lina i vrlo intimna
Golgota. Vjeruju da u se
jednog dana, ili noi,
raspasti,

rastoiti,

rasplinuti u otrovni plin

4230

bez boje, okusa i... no

mirisa e
ipak biti... po rakiji, zna
se.

uvajte

se,

dakle,

ljupki Eustahije! - Maestro

natoi pola ae rakije i
potegne dobar gutljaj ali s
nekim razboritim
smijekom,

kao

da

razdrauje svoju nastranu

4231

pohotljivost, a onda nagne

au i
ispije do dna. - Tako, da mi
se ne zametne dah, ili
trag... a to je svejedno.
- A zar sada ne pijete
pivo? - upita Melkior.
- Da, za nonu vjebu tajanstveno se osmjehuje

4232

Maestro. - Eno tamo lei

cijeli
sanduk - on pokae u
ugao sobe gdje su stvarno
iz

sanduka

strila

pivskih
flaa.
- Za kakvu to vjebu?

grla

4233

- Balistiku. Zar ne vidite

te granate spremljene za
paljbu?
- Nita ne razumijem.
-

Razumjet

Eustahije,

ete,
ako

dobri
moj

balistiki luk dosegne do

vjenosti,
ha, ha - smijao se on, ali
smijeh mu se ukoio na

4234

usnama,

neki

mu

je

mrani gr
guio vedrinu.
Melkiora

ponovo

lizne

hladna jeza.
- Ne smijte se tako! - ree
razdraeno.
- Nego kako, izvanredni
Eustahije?
drukije ne

Propiite,

ja

4235

umijem. - On poe do
sanduka

izvadi

dvije

boce piva: - Dobro ste me

sjetili nagne bocu i iskapi je
izvanrednom

rutinom.

Glu glu glu - i gotovo,

odjednom,

4236

ne uzimajui daha - ree

hvalisavo i izvrne praznu
bocu -kao morska pijavica.
- Ja bih sada iao - ree
Melkior ustajui. - Zato
ste me zvali?
-

Pa

otkada

sam

vas,

Eustahije nepodmitljivi, ja
molio

da

razgovor!

doete

na

4237

Ali da, ne moe se vas ba

lako namamiti. Morao sam
vas upecati na okrvavljeni
nos, eto kakva ste vi riba!
A sad mi se ne date ni
smijati...
- Pa smijte se - nasmije se
Melkior.
-

E,

ali

doputate?

na

koji
Vi

nain
hoete

4238

smijanje

po

Bergsonu,

vai ivci
drukije ne podnose, vrlo
ste izbirljivi. Eh, kad bih ja
znao kao ona - mahne on
glavom prema zidu - kad
bih posjedovao tu mo
podrugljivosti! Aniste je ni
pogledali

Maestro

podigne svijeu i osvijetli

4239

potamnjelu,

zaaenu

Giocondu na
zidu.
Melkior se jedva osvrne.
Postalo
nepodnoljivo,

mu
zaeli

je
da

ode.
- Otkad vam tu visi? - ree
ovla. - Pocrnjela je od
petrolejskih para.

4240

- Od paklenskih para, to
ste htjeli rei! Jer ovo je
pakao mog ivota, a ona
se
osmjehuje

nad

paklom,

prokleta femina! - Maestro

se raspalio, govorio je s
mrnjom prema slici.
Melkior se nasmije tom
nenadanom bijesu.

4241

- Ne, to nije smijeno,

Eustahije

bezduni!

spoitne Maestro ozbiljno.

- Ja
ne

govorim

slici.

Dakako, sliku sam objesio

sam. No to je slika? - tek
simbol,

dah

umjetnosti,

eto ak tiskarski otisak, ali

nju, nju samu, feminu, ja

4242

nisam

objesio

smjeka

tu

da

nad

se

mojim

ivotom! Sama se uuljala

i zasjela...
Svima nam je zasjela, a
smijemo
drugome.

se
No

jedan
to

uzvieni Eustahije,
ne smijete se vie?

je,

4243

Doista,

Melkior

uozbiljio.

se

Maestrovo

podrugljivo nacereno lice

stajalo je
sasvim blizu njegovom i
zapljuskivalo

ga

dahom

rakije. U omaglici, kao da

e
izgubiti

svijest,

on

se

spusti natrag na stolicu i

4244

ne

odgovori

nita.

njemu
ponovo

oivi

Vivijana,

borno raskalaena, buna

slika bluda.
;'
Marinkovi Kiklop
Marinhovi Kiklop
-

to

da

se

damo

kastrirati, rasni Eustahije,

4245

zbog ponosa i plemstva

mukog
duha? A to ako je cijela
naa mo usaena ba
dolje

toj

muci,

mukom
ponienju? Tko e riskirati,
ljupki Eustahije? Moe se
sve izgubiti. Eunuh-uhuh-

4246

uh... svestrano besplodno

stvorenje,

trbuh

karoserijom kostiju i mesa.

Maestro
nekog

se
runog

kidao

od

usiljenog

smijeha te mu je sve slina

prskala iz

4247

prljavoga

crnog

zubala.

-Eto, ja se smijem, s vaim

doputenjem, prejasni
Eustahije, ako se to moe
tako... ako je to...
Izgubio

je

zadovoljstvom

nit,

sa
misli

Melkior, opet se napio. A

moda ve i

4248

"bratoubilake ivotinjice"
kljucaju...
-... to osmijeh njezin? Maestro

je

mukom

pribirao

misli.

-Otkud

njezin? Zar
na toj njukici udeenoj
kao mamac bludnoj pohoti
(opaate li, Eustahije, stil

4249

ekspirski?)
takvo

da

zatitra

objavljenje

duha

poruge? Tako se smio

podsmjehivati

jedan

Voltaire! Ali tko je dao

femi-ni to muko pravo
podsmijeha?
- to je pitanje, veleumni
Eustahije! Ona to se sva
nadvikuje ovom ili onom

4250

stranom svoga mesa (oh,

naj-de-li-katnijeg,
poklonimo

se

pred

oblinama!)
odjednom se umotala, to
jest to kliktavo meso je
umotala

neku

nedokuivost, u
mitski

veo

vjeitoga

enstva, pa se tamo ruga

4251

mukom ovjeanstvu. 0,
Leonardo,
to

ti

ne

opratam!

uzvikne

Maestro

ogoreno. - Jedino... jedino

ako se i sam
nije htio narugati: uzeo
njukicu
podsmjehnuo

pa

se
samom

sebi... Neka, gospodin

4252

genij

to

sebi

moe

priutiti.
Maestro nato iskapi jo
jednu bocu piva.
- Hoete li i vi jednu,
Eustahije, poto vam se
moj kakao ne mili? Eto,
pivo je
iz

tvornice,

doista

hermetiki... s epom...

4253

- Ne, hvala. A zato tako

ogoreno vi mrzite ene?
-

Ne

govorite

gluposti,

Eustahije. To je osim toga

enski nain izraavanja
"vi
mrzite ene", a to doista
mrzim. Ja da mrzim ene?
To je kao da mi se kae da

4254

mrzim rakiju. No neemo

valjda

zbog

neukrotivih

naih
simpatija

privikavati
istinu. Znanost je znanost.
Vi ste napredan ovjek,
Eustahije,

dakako

human. U
ime znanosti i humanosti
osuujete

na

primjer

4255

progon vjetica. Zgraate

se, je
li?

Ne

moete

shvatiti

kako se moglo vjerovati

da je ena zajaila metlu i
odletjela na rendez-vous s
avlom. He-he, u tome i
jeste doza naivnosti vae
nauke

4256

to

misli

da

vjerovali.

su

oni

Nosonje

skolastici s kapom preko

uiju, s rukama
u irokim rukavima a u
svakome po jedna "figa"...
mislite da su oni vjerovali
u
vjetice?

4257

Mnogi

Martin

su
Luther

primjer

vjerovali...
je

na

vjerovao

"avolske
drolje", pa i sam Kepler.
Njemu su spalili roakinju
kao vjeticu i progonili mu
majku...
- Eto, i veliki Kepler! oduevljeno

prihvati

4258

Maestro.

Spalili

mu

rodicu i
prepao se genije! Ha? A
to mislite, Eustahije, da
ta rodica nije bila mala
droljica?

opasna

babetina...

bradi

bradavica

dlakama?... I

Frau

Kepler
na
s

4259

danas

bi

je

nazivali

vjeticom.
-1 vi biste je spalili? Ugova

"fiancee"

bradavica s dlakama, giigii,

vjetica - na lomau! na
lomau! Ugo bi donosio
suhog
za

granja,

autodafe,

4260

slobodu,

za

slobodu!

AEnka? I Enka bi...

- Madame Kepler? Sto ja
znam,

ne

bi

bilo

zanimljivo. Ali onu malu

rodicu... hehe,
to je ve peena kokica...
Ne zgraajte se, Eustahije,
alim se, provocirate

4261

me... No ujte, ozbiljno,

oni su ipak nali naina da
ih se otarase, jer su
stvarno

bile

opasne,

vjetice-nevjetice - vrlo
vano. Stradale su dakako
i
nevine,

ali

koja

sasvim

je

koja,

recite,
nevina?

Koja se ne bi dala zajahati

4262

avlu... ako nita, zbog

radoznalosti? Po "Malleus
maleficarumu" plesale su
oko
njega

ljubile

ga

stranjicu, a on, svinja,

prdio od uivanja, ha-ha! Maestro se oito uivio u
paklensku sliku i avolski
uivao.

4263

Ne

vjerujem,

slatki

Eustahije, da i u vaoj
ljubavnoj uturici nije bilo
gorkih gutljaja. Moda ste
se ve i dobrano napojili
ba

tom

gorinom

najgorom
to

truje

Vidite

srce

zauvijek.

(navodim

kao

4264

primjer da biste razumjeli

moje
poglede, pa neka vam se i
gade, to marim ja) cijeli
svijet

oplakuje

Desdemonu,
a ja je ne oplakujem. Daje
bila sasvim nevina bila bi
pokakljala mua ispod

4265

pazuha kad je doao da je

davi.

Zato

ga

nije

pokakljala, ha? Ja moda

jedini
na svijetu mislim da je
zadavljena

po

propisima
preventive. Nisi,

svim
muke

4266

droljice, ali hoe... ako te

ne zadavim. Za sada u
tebi jo trajem ja,
potegnula
oknja

si
-

okanj
dva

do
(vidi

stihova!), jo si pijana...
Ali koliko
njihova opijenost traje, mi
to

dobro

znamo,

dini

4267

Eustahije,

zato

pre-ven-

tivno
-

kljik!

kretnju

(Maestro
davljenja)

uini
i

gotovo. I budi siguran da

nisi
nikada pogrijeio.
Marinkovi Kiklop
Melkiora

jako

udna misao:

zagolica

4268

- Vi ste mnogo razgovarali

s don Fernandom?
- Razgovarao... o emu?
- Pa o toj... preventivi.
- Moda, ne znam... On
eli da spasi ovjeanstvo,
nita manje, a ja, eto, da
ovjeanstvo prestane.
- Da se uniti... ratom?

4269

Glupost,

Eustahije!

mudri

Ratovi

ga

krijepe, mnoe ga. Rat je

znak
razjarenosti.
mirnu

Ja

likvidaciju,

hou
neku

vrst bankrota: da se uvidi

propao je posao... i opi
upis

eunuhe.

ene

4270

jalovice ne donose vie

ive
lutkice,

pojedu

mikrobi.

pojedu

ostalo
sve

neka
Neka

knjige

muzeje,
gradove i strojeve, poslije
e i sami sebe pojesti...
ostat e samo Duh da
lebdi

4271

nad

vodama

kao

na

poetku Geneze.
- A zato sve to?
-

zato

spasonosni

sve

ovo,

Eustahije?

Moda vi krijete u depu

neki smisao?
Pokaite mi ga!
Maestro je iskesio zube
pred Melkiorom kao pas

4272

pred nemonim ovjekom

uivajui
u nadmonosti. Melkior se
uplaio: on e mene sada
moda zubima...
- Ne bojte se, Eustahije, nasmije
sasvim
od vas

se
pitomo

Maestro
-neemo

4273

poeti. Poet emo mnogo

blie,

he-he,

mnogo,

mnogo blie... Eto, kako

vidite,
knjiga

mene

nema,

odavno. Poklonio sam ih

tu

dolje

grofu,

jednom

Rusu,

4274

generalu, roaku Velikog

kneza. Ali ne da ih ita, on
vie ni ruski ne zna,
nego...

izrezuje

lijepi

razne figurice od papira

pa to pritiska knjigama.
Od
toga

ivi

otmjenom

general

oskudici,

4275

dronjcima

punim

dostojanstva. Eto emu

jo

slue

knjige

da

pritisnu

matu

roaka

Velikoga

knjaza.

Habent

sua fata
libelli.
ATMA nije vratio Adlerovu
knjigu, sjeti se Melkior sa
aljenjem koje se valjda

4276

odrazilo u nekoj crti na

njegovu licu.
- Ne mrtite se, knjiki
Eustahije,

knjiga

vrijedna

nije
naeg

potovanja.
Zaista, zaista vam kaem
da

su

misao,

mata,

osjeaj otupili u olovu i

smoli.

4277

Knjiga je nametnula duhu

glupo,

teko

teko!)

(osobito
sasvim

neadekvatno
tijelo.

Jeste

li

se

kada

upitali, perolaki Eustahije,

zato je knjizi potrebna
tolika teina. Ako je ita
glupavo na svijetu, to je
Marinkovi Kiklop

4278

ta

teina.

Slavimo

Gutenberga...

zato?

zato

od

to

je

misli

napravio opeku.
Da bi se misli kon-zervirale!

Mumije,

bakalari.
garmondi,

osueni
Borgisi,

4279

petiti, kurzivi... da bi misli

bile

"jasne",

da

bi

se

sauvale za narataje.
Homer

Sokrat

nisu

napisali ni slova, a ipak su

se sauvali za narataje.
Zar
su Sokratu bili potrebni
kurzivi da bi mu misli bile

4280

jasne?

na

don

Fernando
izludi slagare kurzivima i
masnim

slovima

da

bi

istaknuo neku tamo na-roi-tu

misao

buduim

pokoljenjima. Faraon don

Fernando (ivot - zdravlje snaga) trai

4281

da se pomno preparira
njegova

mumija

za

udaljena stoljea... a to?

- za godinu,
dvije to e tek biti osueni
bakalar,

dakako,

bez

glave.
Melkior
Otkrivao

se

smijeio.
je

svoje

4282

zadovoljstvo

tim

"obezglavljenim suhim
bakalarom"... U njemu je
uivao mali pakosni duh
osvete.

Uz

don

Fernandovu
"faraonsku veliinu" on je
pokuao

postaviti

svoju skromnost...

neku

4283

- Smjekate se, Eustahije?

Mislite li da e to biti
neto vie od
osuene ribe?
- Bit e svakako - odgovori
Melkior

dvosmisleno.

Don Fernando ima

interesantnih ideja. Pa on
je i vama iznosio...

4284

- Iznosio... da... - Maestro

je ve mislio na neto
drugo. - Meni

se smrt

gadi,
Eustahije. Ja imam mate,
mogu da zamislim svoj
kostur, a to je jezivo.
Pogledajte. Eustahije, je li
mi

ela

prljava?

on

4285

duboko sagne glavu: na

golom
tjemenu bila je modrica
uprljana blatom - ja volim
istou.
- Pa vas su i po glavi
udarali!
- A ne, ja sam sam bio
legao na lea... nasred
ulice, umjesto protestnog

4286

mitinga,

za

slobodu

kretanja...
Maestro je govorio brzo i
zbunjeno. elio je prikriti
pred Melkiorom da su ga
naglavce
kavane,
izmislio
leanje".

izbacili
pa

je

iz
sada

"protestno

4287

- Ali tu vam je modrica na

glavi?
- Neka, nije to modrica, to
kapa puta boju, plavu...
- A ima i blata. Operite to.
I nos.
- To u oprati, dakako. Ali
nosa prati neu! - izjavi on
prkosno. - Nos nije

4288

prljav, nos je krvav, u

tome

je

bitna

razlika.

Sutra u s tim nosom,

ovako
krvavim,

nastupiti

"Corsu" kad svi budu na

okupu.
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop

4289

Pa

to

vam

to

pokazivanje nosa?
-

Kako:

optuba!

to

e?Javna

Ukazat

na

krivca (nos je svjedok),

izdevetat u
ga, nos u mu sravniti sa
zemljom!
svima!
prisutan i

Ondje
Moda

pred
biti

4290

Metrovi!
Melkiora ponovno zapee
ona

veeranja

slika

iz

kavane: Fredi s Vivijanom.

- Zato je Fredi navalio na
vas? Je li bio sam?
- Kako sam! Bila je uz
njega cijela kavana! Svi
konobari listom, kuhari...
ak

4291

i gospoa od toaleta. Eh,

daje bio sam, u njega bi
bio sad ovakav nos!
Njegov nos se sada pase
njenim mirisima... muila
je Melkiora mata.
- Mislim, je li Fredi sjedio u
drutvu?

namjerno

je

draio Maestrovu mrnju.

4292

- to znai ta diplomacija,
Eustahije?
namigne

lukavo

Maestro.

Postavljate
mi neke zamke? Vi znate s
kim je sjedio, he, he, zato
i pitate.
Melkior osjeti da mu je
crvenilo preplavilo lice. No
sva je srea da je ovaj ve

4293

sasvim pijan... a raunao

je

na

slabo

svijetlo

petrolejke.
-

Ne

crvenite

se,

Eustahije. No moda sada

vi i blijedite, ne vidi se, ali
jednako je lijepo. Duu na
vidjelo, to volim.

4294

Melkior se pokunjio i utio

kao grenik. Maestro je
pobjedniki ispijao rakiju,
zatim

ulijevao

sebe

cijelu bocu piva. Gdje mu

to sve stane, pitao se
usput
Melkior,

ali

na

to

nije

mislio. Ponovno je osjetio

onaj nered u sebi. Zaeli

4295

jako da ustane i ode (ovaj

e me sasvim zaplesti)
makar i u svoju sobu, ili
da
seta gradom po kii, da
broji svoje korake i misli...
misli sam, ograen
bedemima
beskrajne

svoje
samoe.

4296

Maestro mu se sada inio,

pri tmurnom svijetlu
petrolejke,
nestvarnim

nekim
ovjekom

kojega je sam izmislio i

projicirao tu
pred

sobom,

kao

kinematografu. Maestro je
govorio, govorio, ali do
njega je

4297

dopirao

samo

zvuk

udnoj

akustici

sna,

samih

rijei

nije

vie

pratio.
- Jeste li kada mislili o
tome, Eustahije?
Melkior je utio. Gledao je
Maestrovu blijedu lubanju
kako se mie gore, nad

4298

njegovom
udno...

glavom,

"tu se unutra"

dogaaju neke
misli, rijei izlaze, ire se
po

prostoru

zvue

mojim uima, ali moj ih

mozak vie ne uje.
Htio je ustati i otii, no
umjesto

toga

protegne

4299

noge

ispod

stola

zijevajui
podigne i spusti lakte kao
kokot

kad

Nehajno,

zakukurie.
sve

mi

je

svejedno...
-

Odmah

skuhati,

ja

kavu

delikatni

Eustahije. Jo ete mi tu
zaspati za

4300

stolom, a temu nismo ni

dodirnuli.
okoliam

Ja

sve

namjerno.

ovo
to

mislite da
mi

je

stalo

neto

do

spaljivanja vjetica, ph...

premda, nije ni to tek
onako
govoreno.

Koji

put

pomislim, jer takav je moj

4301

ivot, da sam se rodio

sraten s
bratom

blizancem.

Razdvojili su nas, ali jedan

je morao umrijeti. Umro je
on. I
tako,

vidite,

on

meni

cijeloga ivota smeta. Tu,

mrtav do mene, govori mi:
to,

4302

ti si tek polovica jednog

ovjeka.

Tako

osjeam,

se

ja

Eustahije,

vuem kostur
sa sobom.
Miris kave vrati Melkiora
realnoj nazonosti stvari.
uo je kako iti primus i

4303

ono neto o kosturu je

uo. Tko zna da li don
Kuzma jo ivi? Pitati Uga,
njegova majka bi to mogla
znati... No, pa ako ivi,
nato e mi to?... Tako,
neka ivi... dok Polifem
kiklop gad itavu Zemlju
ne zgrabi...

4304

Danas

svaki

od

nas

tako... vue kostur - ree

Melkior.
- Lako je vama, mladi
Eustahije,

govoriti

metaforama.

Ali

u
moj

mrtvac nije
poetina
htjede

figura.
Maestro

0...

neto

4305

uskliknuli,

ali

se

predomisli
odjednom
kretnjom
ustane

pozove

Melkiora

da

slijedite

me,

vjerni Eustahije.
I Dante je Virgila nazivao
"Maestrom".
Izvede ga na mali balkon
"koji

je

gledao

(smilja

4306

opis Melkior i podsmjehuje

se
balkonu koji "gleda") na
pusta

polja

periferije

utonula u mokru i gustu

no".
Melkiora

po

obrazima

pomiluje svjeina vlanog

zraka;

udahne

miris mokre

duboko

4307

zemlje. Iz dalekog mraka

uli su se psi, a tu sasvim
blizu neko udno zujanje,
kao da je neki mehanizam
sitno drobio tiinu.
-

ujete

li

Eustahije?

Maestro

ga,

tihi

zaape
nekakvom

strahu. Glas mu je

4308

podrhtavao, no moda je
to od pijanosti i hladnoe,
pomisli Melkior. - ujete li
ziii...

zii...

podmuklo

zii...

kako

meditira

zlotvor! Reklo bi se da to
no,
glasom prirode... zrikavci,
popci...

ali

nije

to,

4309

Eustahije,

posluajte.

Ja

ga
tako

sluam

iz

no...

Moli

se

svome

noi

avlu,

gospodaru...

ili,

poto nema
avla, onoj glupoj Sili koja
1
Marinkovi Kiklop

4310

njime trese, zato i zuzucka

tako. Kao grenik koji se
tresucka od Boga to
djeluje u njemu...
Maestro se sav tresao od
nekakve groze i glas mu
se

prekinuo

drhtavice.

od

te

4311

Ali

govorite?

kome
-

vi

Strah

to

sada

prijee i na Melkiora.
- Zar mu ne vidite krakove
i pipke? Pogledajte tamo u
daljinu. -Maestro je
drhtavom

rukom

pokazivao u tamu. - Tamo,

tamo, zar ne vidite pruge
kojima je

4312

rasjeeno

nebo,

to

je

njegov trag. On vodi... do

granica sa kojih se nijedan
putnik vie ne vraa, kako
ree danski kraljevi.
Sada

je

Melkior:

tek
tu

razabrao

nedaleko

visini Maestrova balkona,

moda

4313

svega na dva tri metra

udaljenosti,

prolazio

je

elektrini vod. Tamne crte

monih

smiono
tminu.

debelih
su

ica

rasijecale
zujanje

je

dolazilo od
elektrinoga stupa to je
strio tu nedaleko, visok
kao kua. Tu valjda esto

4314

udara

grom,

misli

Melkior.
- Pa ega se tako bojite? ree Maestru kao djetetu to je elektrini vod.
-Da-le-ko-vod
Maestro

naglasi
"visokog

napona, opasno po ivot".

Dolje u dnu

4315

stupa je i mrtvaka glava,

ljubazno

upozorenje:

ne

igraj se ovim. Ali moe da

bude i mamac. obanin,
na primjer... Zar vam je
hladno, njeni Eustahije?
(a sam
je drhtao ko iba), udimo,
Eustahije, uimo. obanin
gore u planini, sodomist,

4316

budala,

ivi

meu

od

dosade

munjama,

penje se po stupu da bi
dohvatio onu
porculansku au, da bi
donio

selo

razbijaki

trofej? A moda ba u
prkos
onome
iskazujui

upozorenju,
time

neko

4317

glupavo junatvo: - ih, ti

e mene
uplaiti! - i eno ga gore
sprenog kretena, a dolje
ovce ostavljene bleje.
Narodna budala.
-

Zato

"narodna"?

usprotivi se Melkior bez

oduevljenja
budala,

-naprosto

4318

individualna.
- A, ne, dragi Eustahije,
narodna.

Budala

individualna je na primjer
Frederik... i recimo Ugo.
Ili... i ne Ugo, on je vie
aav, taj pojam ima
arma.

Ali

glupost

narodna je tupa. To je kao

neka opa dunost, biti do

4319

izvjesnog
stupnja
narodna

nacionalnog
standardna
budala;

kao

nonja, pjesma,
ples. Folklor i "narodno
blago."

Samo

obratite

pozornost na one tupe,

okrutne,

4320

rune

(osobito

rune!)

"narodske" njuke. Sve na

jedan kalup: blesavo
poluotvorena usta kao da
sluaju latinsku misu, a
oi sitne,
Marinkovi Kiklop
prefrigane,

spremne

na

prijevaru i krau. Naite

mi samo jednu "narodsku

4321

ljepoticu". Da, moete je

nai

na

kravljeg

etiketi
sira!

nekog

Ne,

ne,

narod je
ruan, cinian i prljav.
Melkior

se

osmijehom
sobi,

zatim

upornom

ironinim

ogleda
s

po

nekom

4322

podrugljivou

stane

promatrati Maestra. Ovaj

smeteno pogleda po sebi,
ali istog
trena vrati mu se njegova
retorika sigurnost:
- Da, velite, to ja imam
govoriti o taktu i istoi?
Sve je prljavo u meni i na

4323

meni - skrueno priznade

Maestro, ak i s nekim
stidom. -Utonuo sam ja u
gadosti, isti Eustahije, u
svakom pogledu... Ali ja
ipak ne smrdim iskonskim
smradom

ovjeanstva,

po balegi i pru, kako

smrde vojarne i kole... po
onom

4324

vjenom

popianstvu...

Moj smrad je opaki miris

nepokorenog

pojedinca

kome se
friga za propise higijene; u
mome smradu ima moda
i pjesnikoga nadahnua,
poezije bohemstva, arome
slobode! Zar mislite da je
ljepe... oprostite, pitanje

4325

je

nuno...

Baudelaire?

mirisao
Bio

bi

zaudarao ovako kao ja i

Louis XIV da ga
nisu

polijevali

miomirisima.
ah,

mili

Uostalom,
Eustahije

melankolino uzdahne

4326

Maestro ulijevajui rakiju

u sebe - bilo je vrijeme
kada sam se ja brijao i do
tri puta na dan! eznuo
sam

ja

istim,

za

njenim,

bijelim...

tako,

neke
ruice
aputanje

oko

vrata,

"dragi"

4327

"draga"... i kako ve ide ta

ljubavna
pjesma...
Stajao

je

jadno

nasred

sobe kao pred nekakvim

sudom. Oi su mu mutne,
vlane...
od rakije ili moda suza,
nije

znao

Melkior.

No

4328

moda je sve ovo i neki

labirint
cinizma pijanoga kukca u
koji eli da me sad uvue
pa e mi se, ako mu
povjerujem,

odjednom

nasmijati u lice...
- Pa to se niste zaljubili...
u to vrijeme kad ste se
brijali tri puta dnevno?

4329

- doda Melkior podrugljivo

"za svaki sluaj", nije mu
vjerovao.
-

Ja...

ljubio

sam,

Eustahije, ljubio sam! udno

zalomi

Maestro

rukama
tragino zabacivi glavu u
stilu

velike

patetine

glume. - A to sam ljubio?

4330

drvo ruino, granje, trnje!

Moji su se uzdasi, moji
poljupci nabadali na trnje,
a cvijet su drugi brali! Maestro na kraju umalo
nije zajaukao.
Do

avola,

pa

ovo

je

iskreno! uplai se Melkior i

osjeti neku drugu vrst

4331

gaenja. Ono o smradu

gadilo mu se dodue, ali
jo

je

bilo

na

visini

Maestrova,
na

neki

nain,

superiornoga

cinizma

kome se Melkior katkada i

divio zbog njegove
drske

originalnosti.

"otkrivanje due"

Ovo

4332

Marinkovi Kiklop
bilo

mu

je

gadno

na

sasvim drugi nain. Nije

volio

intimna

ispovijedanja, a ovo
mu

je

bilo

posebno

mrsko od ovog ovjeka s

okrvavljenom njukom koji
je esto

4333

izjavljivao da bi mu po
godinama

mogao

biti

otac. Bilo je u isti mah

neto tuno
i

prljavo

Maestrovu

priznanju ega se stidio

Melkior, pa je od stida
oborio
glavu da ne gleda u tog
nesretnika ispred sebe...

4334

kao da je meni samom

izjavio
nekakvu

homoseksualnu

ljubav... pi, do avola!

Ni

Maestro

nije

sada

gledao u njega. Glavu je

okrenuo
nateene

stranu,

4335

pomodrjele ake pritisnuo

je na grudi, sav u nekom
gru oajanja, eto, sudite
me... Glupo, glupo, glupo!
srdio se Melkior.
- Vi mene sada prezirete,
Eustahije

Maestro

plaho,

odbijenog

progovori
glasom

4336

ljubavnika.

Nisam

ni

oekivao da ete mi pasti

oko

vrata

plakati

sa

mnom.
Premda, hm... - on se
odjednom oslobodi gra i
nastavi svojim "starim"
podrugljivim tonom - to bi
bilo

kao

vodvilju...

francuskom

4337

Sto

bi

bilo

kao

vodvilju? - upita Melkior

jednako oborene glave.
- To, da mi sada cvilimo u
zagrljaju

(Melkior

se

strese na tu pomisao) - a
nau ljubav moda ba u
ovom
uplji
ha...

asu

jae

Frederik!

Ha,

trei,
ha,

4338

Odjednom udari Maestro u

strahovito

podrugljiv

razuzdan smijeh tapajui

Melkiora

po

ramenu

se

trgne

od

smijeha,

ali

"bratski".
Melkior
dodira,

od

Maestrove rijei kao da

mu nisu jo

4339

doprle do svijesti. Gledao

je

njega

glupim

uenjem...
-

Da,

da,

Eustahije

nenadoknadivi, zato sam

vas

izabrao

za

ovu

sveanost...
- Kakvu vraju sveanost!
-

rasrdi

se

Melkior.

4340

Odjednom

mu

se

"objasni": ipak me
htio nasamariti! Namjestio
svoje

"oajanje"

kao

stupicu, da mu poletim u
zagrljaj s "priznanjima"...
- Nije "vraja" - ponovo se
uozbilji

Maestro

sveanost je tuna, moda

ak i

4341

posljednja poast jednom

ovjeku...

ili

bivem

ovjeku.
Kakva je to opet lakrdija?
Ne zvui aljivo, no... on je
velemajstor u
smicalicama... Melkior se
uvao. utei je ekao.
Marinkovi Kiklop

4342

- Moj smijeh je vae misli,

Eustahije,

uputio

pogrenom smjeru, a to je
teta.
- Maestro se teko svali na
stolicu

spusti

meu

dlanove.

glavu
("Poza

velikog
ispovijedanja",

sa

strepnjom misli Melkior.)

4343

-Sad ete teko vjerovati

ono to
vam imam rei, a ima
dosta
-Maestro

da

se

nalije

kae.
u

au

rakije. Melkior i
sebi nalije, "moda e se
lake sluati". - Tako je ree Maestro s

4344

odobravanjem. - Dakle, u
zdravlje.

Samo,

ja

je

moram,

mislim

rakiju,

ukrotiti
pivom, jer elim da vam,
trijezni

Eustahije,

ne

izgleda ovo kao pijano

trabunjanje...

razloga... drugih... - doda

s nekim zabrinutim

4345

oklijevanjem.

Ona,

to

jest sada govorim o dami,

ne o rakiji, a vi me dakako
razumijete, bila je u to
vrijeme udana za moga
kolegu, sa mnom je radio
u listu,
sportski

urednik.

Mlad,

veseo, plitak novinar; vie

po igralitima, bazenima,

4346

"terenima",

nego

redakciji. Kult tijela. On ju

je tako i naao s tim
tijelom
na
nekom

nekom
plivanju,

"terenu",
to

li,

lenom ili prsnom, sada je

svejedno,

4347

no bit e vie... lenom, i

oenio je... zapravo odnio
je kui to skupocjeno
tijelo i poloio ga u svoj
krevet.

Kao

nekakvoga

boanstvo
sportskog

zdravlja,
mens sana in corporae
sano, to je bila esta fraza
u njegovim atletskim

4348

napisima. Ali ne mi-slite

da sam ga mrzio, estiti
Eustahije... samo sam mu
zaviao,

razlozi

su

valjda vama jo i danas

jasni. On je mene neto
mnogo
uvaavao, moglo bi se rei
ak i volio. Pozivao me,
odvlaio kui na kave,

4349

rukove,

veere,

dosaivao... u poetku! No
kasnije navalila i ona i
meni se
tamo

kod

njih

omililo:

"topli kuni kutak", postao

sam kao domai maak.
Pa ona
divna domaica, ini vam
se svaki bi je predmet

4350

rado pogladio kad pored

njega
proe...

(Melkioru

ne

uspije zaustaviti uzdah)...

i

to

da

vam

kaem,

odlazio
sam i bez poziva, onako, u
svako doba, tek toliko da
je vidim. Primala me s

4351

djetinjim

oduevljenjem,

smijala se svakoj mojoj

rijei i onda kada nije bilo
smijeno: mislila je da je
neto "duhovito", pa je
htjela pokazati da shvaa
"prikriveni
kasnije

smisao".
se

Tek
meni

objasnilo da sam u toj kui

igrao

4352

ulogu

lupetala-

zabavljaa... To mi je onda
ilo nekako od'ruk'e, bio
sam
inspiriran,
njezina
veselja

sretan

od

smijeha,

od

toga

krasnog

tijela, otkrivao
sam

tamo

ja

nekakvu

"duu", zamislite. A tada

4353

nisam ni toliko pio, tek

koliko je
bilo

nuno

razvee

da

jezik

mi

se

razigra

mata, ali i to sve vrlo

uglaeno,
uvijek

granicama

strogim
engleske

pristojnosti. Kaem vam,

Marinkovi Kiklop

4354

brijao sam se i umivao,

mijenjao koulje... nimalo
nisam

ovako

izgledao.

Maestro
nekakvom

grevitom

gestom oajanja protrlja

elo, ispije ostatak rakije
iz ae

4355

ponovno

rukama

obuhvati glavu. Zatim se

nasmije surovo i suho:
-

Ljubav...

izgovori

podsmijehom. - Nitko nam

ne

govori

takvom

hirovitom
prevrtljivou

kao

naa

ljubav:

nas

ini

as

4356

Apolonima, as nitavnim
gnjidama.
Dok sam bio tamo s njom
inilo mi se da sam joj
"zanimljiv"

(ja,

dakako,

danas,
"poslije

svega",

upotrebljavam taj oprezni

izraz), a kad mi je na
odlasku

4357

govorila "pa doite opet"

osjeao

sam

se

otputenim kao sluga koji

je za taj dan
zavrio posao. Ali bio sam
joj zahvalan i za to: u tom
pozivu moja je ljubav
pronalazila

neka

"vjeto

prikrivana obeanja"...

4358

- Pa napokon, jeste li joj

rekli? - ne izdra Melkior.
Njegov glas je probudio
Maestra: on podigne glavu
i pogleda Melkiora strogo,
s
nekom udnom mrnjom:
gle!

kao

da

se

sjetio

njegove nazonosti. Onda

mu se

4359

nasmije

podrugljivo

zlobno:
-

Jesam

li

rekao

to,

Eustahije...? - Melkior je
uo i atribut "glupi". I ne
ree nita. - He, "rekao"...
-

nastavi

pakosno

Maestro. - to sam imao

govoriti!

4360

I sama je vidjela... i poela

se zabavljati.
- Na va raun?
- Ne, na raun Gradske
tedionice! - razdraeno
odbrusi

Maestro.

Eustahije,
ne rugajte se. Moje e
tijelo

moda

ve

sutra

4361

plivati

formalinu

nastavi
tmurno,

kidao

od

glas

mu

se

nekakvog

nemira. Melkioru se srce

steglo. Ne
smijem ga noas ostaviti
sama, pa makar tu na
stolici... - zato vas molim
da se

4362

uzdrite, ako moete, u

vaem zadovoljstvu nad
mojim odskliznuem. Pred
vaim
oima se sputam na nivo
gutera,

vi

se

zavitlavate!
- Dragi Maestro - uzvikne
Melkior velikoduno - nije
mi ni na kraj pameti...

4363

- Ne obraam se kraju
vae pameti, Eustahije nastavi

Maestro

ljubaznom
mirnoom - ve upravo
sredini

aritu

vaeg

uma, sposobnog za puno

razumijevanje.

Prekasno

sam ja otkrio njeno podlo

4364

poigravanje, to jest kad

sam
ve uvelike razvijao nade i
fantazije:

zato

ne?

deavalo se da su one, u
nekim
iznimnim

sluajevima,

odjednom stale
Marinkovi Kiklop

4365

cijeniti

duhovne

kvalitete,

moda

zbog

originalnosti ili naprosto iz

prkosa...
Matao sam veoma iroko.
- Pa moda vas je stvarno
cijenila? - bojaljivo ree
Melkior.
- Eustahije, ako se time
meni

ne

rugate,

nego

4366

hoete utjeiti sebe, onda

vam
velim, okrenite se i triput
pljunite kao da vam je
crna maka prela preko
puta.
Cijenila? Ho, ho, ho... Maestro

je

hihotao

iz

svoga otrovanoga drijela.

-

4367

Cijenu su kod nje postizali

sportisti raznih disciplina.
Prekasno sam ja to
saznao.

Noge,

miice...

ak

plea,
i

dobri

strijelci, doslovno. A moja

"cijena"...
govorimo

kad

ve

trgovakim

jezikom... evo, iznijet u

vam je.

4368

Sjedio sam kod nje jedne

veeri, subo-tnje, mu joj
je

bio

otputovao

pokrajinu
zbog nedjeljne utakmice,
zato sam i izabrao taj dan.
"Izabrao" za to? to ne
znam ni danas, a ipak jo
uvijek

kaem

"izabrao".

4369

Sjedio sam ja i ranije s

njom
do

duboko

pijuckao,

no,

avrljao,

zabavljao je, i sve je bilo

tako, obino...
No te veeri neki me se
avo prihvatio: sve kao da
neto moram a sam ne
znam

4370

to. Rei? uiniti? - ne

znam, ali sputalo me to,
ne

znam

se

pokrenuti,

sakrivam
ruke
stida,

depove,
zbog

zbog

nekakvoga

straha, mlataram kojeta,

bez
uspjeha,
Samo

dosaujem.
joj

netremice

4371

gledam

koljena,

zaobljena, puna
(vidjeli ste ta koljena!) i
vrebam

momenat

prebacuje

nogu

kad
preko

noge da
ubacim

pogled

sveti
Primjeuje

onaj

polumrak...
ona

otpoinje svoju

to

4372

svinjsku igru. Sve je ona

smislila dok sam ondje
pred njom sjedio, vidjet
ete.
- Maestro gucne rakije i
proisti grlo; ik mu se
ukraj
ugasio,

usta

ve

odavno

4373

visi na usni kao slinava

liinka.

-Zanimljivo,

a,

Eustahije... (Melkior je
razapeo pozornost od uha
do

uha)

pouno

za

budue muke narataje. I

sama je
bila

moda

neprilici,

kako ete kasnije shvatiti,

4374

no mogla me otpremiti,
mogla
me zamoliti da odem, da
je umorna... ne, ona je
odluila da odigra vodvilj.
I
poela je. Njene su se
noge

stale

prebacivati
druge kao da

preesto

jedna

preko

4375

se

nadmeu,

nude,

preporuuju, i suknja je
kod toga bivala sve kraa
- ni jednom
je nije povukla na koljena,
to obino ene rade u toj
igri s nogama kad
pristojno...

hou

rei

iskreno zavode, ali ja tada

nisam znao tako misliti - a

4376

na licu joj nervozno titra

osmijeh

"pun

elje

za

mnom"... Bacio sam se

pomamno
na njena koljena i stao ih
mahnito cjelivati; htio sam
odjednom

sve

nadoknaditi,
sve

enje,

ekanja...

Buncao sam blesavo,

4377

Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
roktao

rujui

njukom

ondje po njezinu krilu kao

izgladnjelo prase, a ona se
udno smijala, ak me i
gladila po glavi i ekala
ba kao to se prasad
eka,

4378

uz dlaku... tada je bilo jo

dosta kose tu gore na
glavi... Odjednom kao da
se
odluila,

apnula

mi

molitveno u uho "ekaj,

svui emo se", a kad je
ustajala
usput

je

pogledala

na

sat... toga sam se poslije

4379

sjetio.

Otila

je

kupaonicu
"da
sam

se
je

drhtao...

svue"...
gol

ekao
sobi

moete

misliti!

Eto, sve
vam

kazujem,

privilegirani,

Eustahije
sve

do

najsramotnijih detalja, jer

u tim

4380

detaljima

jeste

njezin

triumf kurvinski! Dugo nije

dolazila, uo se um vode
u
kupaonici,

ja

sam

drhtao... Mislio sam: to

se toliko peru i udeavaju
za
to... no drugom stranom
mozga

veliao

sam

tu

4381

elju za istoom... prvog

dodira,
mila, velika moja ljubavi...
Tako sam drui blebetao
napinjui sluh na sve
umove u kui, prestraen
kao kradljivac. Odjednom
mi se uini da netko gura
klju u kuna vrata na
stubitu!

doista,

ona

4382

uzbueno utri u sobu, "to

je
on",

apne

oajno.

Odvede me za ruku u
spavaonicu

ugura

ormar s mukim
odijelima; jo jednom se
vrati i ubaci u ormar moje
haljine, zatim me zakljua
i

4383

klju izvadi iz brave. Sada

poinje, Eustahije, vodvilj
okrutni... i bijedni.
Maestro

napravi

pauzu.

Otpljune

ik

pod

na

pripali novu cigaretu koju

odmah
jezikom

premjesti

ukraj

usta da mu ne smeta kod

govora.

4384

- A to je najjadnije, asni
Eustahije, sjedim tako u
ormaru meu krpama,
naftalin

me

gui

strepim da se ne odam...
zbog nje! Potenu rije
vam dajem,
nisam mislio na sebe (eto,
izdrat u... ili se uguiti,
nije vano) zbog nje

4385

sam se sav pretvorio u

mrak i tiinu. Evo ih, ulaze
u spavaonicu... Ni obrvu
ne
miem, ne diem! Ali to
je... to nije njegov glas,
kolege,
moda mi

supruga!

No

4386

se u onoj akustici ormara

tako i priinja... Uostalom,
nisam ni imao kada
provjeravati: ubrzo su oni
ve preli na djelo. Eto
tako, Eustahije... a ja
sluam
cijelu

unutra

cijelu...

proceduru...

posljednjeg
znam vie

uzdaha.

do
Ne

4387

kakav sam glas ispustio,

ali mora da je bio nekakav
osvetniki krik, jer on je
odmah skoio iz kreveta i
stao me traiti po sobi. Ja
tada bubnem laktom, "tu
sam"...
- Kako? - zaprepasti se
Melkior

zar

se

niste

bojali? - Sjea se svoga

4388

"povlaenja" kod Enke... Mogao vas je na mjestu

ubiti.
- Mogao je... ali elja za
osvetom

bila

je

jaa,

Eustahije. Uostalom, goli

mukarac u ormaru (tada
sam,

znajte,

mukarac)

jo

bio

4389

zakljuan izvana, pa jo i
klju izvaen iz brave! elite li jai dokaz o
kurvinstvu ene? On je i
stao vikati, kao Othello
kad je zahtijevao rubac,
"klju,

"klju",

prokleta

droljo!"

razuzdano
krevetu,

"klju,
a

ona

hihoe

4390

zabavlja se. Uivite se,

Eustahije, u tu situaciju!
Napokon,

kad

je

ve

izluen
dokraja htio da je davi, da
razvaljuje ormar, dala mu
je klju. Za uho me
izvukao

kao

Naravno,

tako

aka...
sam

4391

mislio,

to

nije

bio

on,

suprug, ve
nekakav golemi sportski
natovjek!

Osveta

je,

dakle, opalila u prazno!

Nita to
"za uho izvuen", nita gol
(astenina,

intelektualna

graa, zamislite, pa s

4392

trbuiem) nita to se
ona smije (a kako i ne bi:
zamislite, dva gola
kretena!)... osveta, osveta
je izostala sasvim! Boe,
zato

sam

samo

rikao

tamo
u ormaru! Zatim, kad me
bolje pogledao, pridruio
se i on njezinom smijehu.

4393

Uvukao se k njoj u krevet

pa

tako

njih

dvoje

pokriveni rugaju se meni

golom...
Dobro,

mislim

onako

jadan, gologuz skupljajui

svoje odjevne komade po
ormaru,

4394

dobro, doi e kraj i tom

kurvinskom

veselju.

uinio sam kraj.

- Osvetili ste se! - klikne
Melkior

pridruujui

se

svesrdno Maestru.
-

Dakako,

Eustahije,

dakako! I to vrlo brzo! -A

kako?

4395

- Tako, da se drugi put

odigrao

vodvilj

dramatskim svretkom, a
reirao sam
ga ja!
- Kako...
- Cilj je posvetio sredstvo.
Ne

zamjerite,

Eustahije

estiti, anonimnim

4396

pisamcem. Umjesto mene

bio je suprug u ormaru.
Osvetnik.

Odjeven,

dakako. I
naoruan

nekim

djejim

pitoljiem, tek toliko da

bi ih mogao gole izagnati
na
ulicu.

4397

Melkior

je

sluao

osjeajem

slatke

odmazde: sav je bio u

ulozi "osvetnika"; ni
"pisamce" nije zamjerio.
- Ipak ste izmislili ovo
posljednje? - Htio je biti
siguran u svome
zadovoljstvu.

4398

- Zar mislite, Eustahije, da

bih bio kadar propustiti
takvu nasladu? Bio sam
ondje pred kuom kad su
Adam i Eva protjerivani iz
Edena... i smijao sam se
kao
duh paklenski, uvjeravam
vas, sve nekako na hu da
bi bilo to pakosnije.

4399

Marinkovi Kiklop
- On vas je opazio? Melkiora

su

zanimale

pojedinosti.
- Suprug? Ne, odmah je za
njima zalupio vrata... tek
tada sam se ja pojavio,
huhu...
- A onaj vas je prepoznao?

4400

- E, to je jedino to mi je
pokvarilo sveanost. Nije
bio onaj, ve neki drugi,
suptilniji, majstor reketa...
Sada,

kau,

nekog

afrikog vladara ui toj

vjetini.
- A kako se ona drala?
-

Neduno.

skrivala

Rukama

je

svoje

4401

instrumente... 0, to je bio
jedan od
najuvenijih spektakla u
povijesti
grada!

ovog
Moete

naeg
zamisliti

kakav sam
lani

napisao

"drutvenoj

kronici":

"Adam i Eva na gradskim

ulicama!" Sef me

4402

je pohvalio...
Melkioru

nije

Maestrova
Tako

bilo

do

hvalisanja.

je

to,

dakle,

Vivijanom...
(Kao da se pojavilo neko
"novo

olakanje"

"definitivno
osloboenje"...)

4403

ukoliko

sve

ovo

nije

izmislio?... Uostalom, zar

je

nisam

ve

ranije

pokopao?
Jesam, pokopao sam svoju
mrtvu dragu...
- I ba ju je tako... golu
istjerao na ulicu? - upita
svejedno. Moda je ipak
izmislio...

4404

- Ba tako, kao da je
sluao

moj

savjet.

Uostalom, bila je jedna

takva
sugestijica u anonimnom
pismu, ako me pamenje
ne vara, prolo je odonda
neto
godinica.

4405

- Znai, ona je tada bila

jo vrlo mlada?
- Vrlo, vrlo, vrli Eustahije.
Ako joj u tome elite nai
neko opravdanje...
- Ne elim ja nita! - ree
razdraeno Melkior. - to
se ona mene tie!

4406

- E, a propos "tie", htio

sam vas upravo upitati: vi
ste se s njom poblie
upoznali?
Melkior

ga

namrgoeno

pogleda
i

njom

nepovjerenjem:
-

Jednom

sjedio

sam
kod

kiromanta...

Adama,

4407

- Pa jesu li vas, he-he...

uortaili?

pakosno

zakilji Maestro. No moda

je to
i zbog dima s cigarete
tako

pogledao,

pomisli

Melkior s nekim strahom:

pitanje
je bilo i odvie jasno.

4408

- Ne razumijem vas... kako

"uortaili"?
Marinkovi Kiklop
- Ne sluajte vi mene,
Eustahije,

ja

sam

zao

ovjek - ree Maestro i

ponovo
zakilji

onako

neobjanjivo. - No, zaista,

4409

zaista vam kaem, uvajte

se
arobnjaka

Adama.

Ovo

vam je oporuno: Ono to

nitko ne moe, to moe
podlac.
Sjeti se, ovjee, da si
prah... No njemu e ve
netko zavrnuti iju...

4410

"Zavrnuti
preventiva!

iju",

to

je

Melkior

je

otkrio don Fernandov prst.

Znai,
djeluje on, djeluje... Ali
samo

kao

prst

pod-

smjehne se Melkior.
- A to se mamca tie nastavi Maestro s nekom

4411

urbom - rekoh vam, do tri

puta
pljunite. Ja sam se triput
brijao,

vi,

Eustahije,

pljunite tri puta, zaredom!

-

on

pouno

podie

kaiprst - to vam kae

upropateni
samrtnikoj
postelji.

roditelj

na

4412

Maestro
saaljenjem

nekim
pogleda

prema sloenom krevetu:

- Bio bi sada red da se
tamo ispruim i da vam
dadem blagoslov... ali tko
e
sada to rasklapati... zbog
ceremonije...

4413

Ja

u....

Melkior

pouri

zaustavi

se

jezik

zubima - to jest, dobro bi

bilo
da

prilegnete,

ve

je

kasno, umorni ste, a i

dosta ste popili...
- A vi da mi pobjegnete?
A-a,

ne

doputam,

4414

Eustahije!

Vae

mi

je

svjedoanstvo
tit protiv klevete.
- Tko e vas klevetati?... i
zato?
- Humanisti... iz kavane
"Corso"...
"kapitulantstva".
im rekao,

zbog
Ja sam

4415

onako, preko ramena, da

fukam
Budunost.

na
Ne

njihovu
dam

ni

nokta s malog
nonog prsta za njihove
elektrine
Uostalom,

centrale.
na

nonim prstima

malim

4416

ja i nemam nokata, to su
neka kopita, neto to se
pretvorilo u uljeve... od
pjeaenja. Eto, ne dam
svoga pjeakoga ulja za
sve

elektrine

energije

Velike
Budunosti! Sto e one
nama

pjeacima?

Ja

potujem ljudsko hodanje.

4417

To

ste

rekli

don

Fernandu?
-1 njemu... i ostalima. Ja
potujem
ljudsko

uspravnost,
dostojanstvo!

Zgreni
kreten u limenoj kanti to
juri ulicama - zar je to jo
ovjek? Pilji preda se,

4418

oi mu iskoile iz duplja
kao ludom vjerniku; ne
smije se osvrtati jer e se
pretvoriti
stup

soli

ne

ve

biblijski
u

hrpu

eljeza i govana... a uri

mu se
u BUDUNOST, ha-ha, moj
Eustahije!

4419

- Znai, ovjeanstvo bi se
moralo odrei tehnikoga
napretka?
Marinkovi Kiklop
-

ovjeanstvo...

tugaljivo

se

osmjehne

Maestro. - A moda bi se i
odreklo

4420

"ovjeanstvo" da ga tko
upita? Ali tko, Eustahije,
pita "ovjeanstvo"?
"ovjeanstvo" ima samo
ruke, energiju svojih deset
prsta...

Ne

zna

ovjeanstvo
to su "konjske snage"...
ukoliko

to

nisu

snage

konja na etiri noge. A

4421

znate li vi, Eustahije, to

su "konjske snage"? E, ne
znate!

Pogledat

ete

noas
kad doete kui u "Petit
Larousse

illustre".

Sramota je, Eustahije, u

ovo snano

4422

konjsko vrijeme ne znati

to je konjska snaga! HR A
znate li vi, deputatu
ovjeanstva,

to

je

energija?
- Sposobnost... - Melkior
se

smijao,

zabavno

je

poela protkati no, mislio

je

4423

on - sposobnost da se
izvri neka radnja... tako
nekako...
- Sjednite, Eustahije, ne
znate!

profesorski

uzvikuje

Maestro.

-Sposobnost
tijela, ti-je-la, magare, da
izvri neku radnju! Mora
se materijalistiki

4424

naglasiti tijelo, dua ne

dolazi

obzir,

to

je

teologija. Evo, moje ti-je-lo

sada

ustaje

Maestro

uini

hoda

nekoliko

odreitih koraka - eto, to

je
ENERGIJA... kada je ti-je-lo
sposobno

uiniti

radnju. He, ali ono

neku

4425

nevidljivo to hoda po ici,

nema tijela a nije ni dua
umrlog ekvili-brista...
ha? Vi mislite da je to tako
samo... narodna pitalica? Maestro napravi
govorniku

pauzu

gledajui u svog "aka" s

podrugljivim
iekivanjem. -1

4426

religija

Budunosti,

najmiliji
nastavi

Eustahije
pouno,

poto

"ak nije
odgovorio"
bestjelesno,
boanstvo,

ima

svoje

nevidljivo
prisutno

svim
stvarima, na nebu i na
zemlji. Opasno po ivot!

4427

Ne diraj tog boga bez

potrebe! to

je

prva

zapovijed.

Starog

najvia
Boga

Stvoritelja ne boji se vie

nitko;
plaio je nekim ognjem
koji
zaas

danas

vatrogasci

pogase.

Nevidljivi to

Ali

4428

juri

kao

mahnitac

po

icama (Maestro pokae

palcem

preko

ramena

prema prozoru)
hajte, na njega vi uperite
mrk! - sprit e vas kao
giricu. U tome je, eto,
Eustahije,
nove teologije.

specifinost

4429

Maestro odahne. Izvrio je

znaajan posao: iakao
iz naune tajanstvenosti
tu
"novu

ljudsku

budalatinu", to "mistino
lice

od

nedokuive

vanosti za
ovjeanstvo"...
persiflirajui

sve
u

4430

ekstravagantnim
metaforama... jer on
zvidi, kao to je poznato,
na sve stvari na ovome
svijetu. I na onome... ako
ste i to htjeli znati.
Bio je zadovoljan. Vidio je
Melkior

kako

mu

podrhtava
Marinkovi Kiklop

lako

4431

podbradak

od

nekog

sretnog osmijeha, ali nije

dao da mu se lice ozari i
vidljivim

zadovoljstvom.

On je morao ostati u ulozi

patnika.
- rtve trae - nastavi
Maestro uivajui oito u
pakosnoj
glasa,

patetici

svoga

4432

sav

ispunjen

nekim
Poloi

eljom

za

prkoenjem.

svoje

prste

na

nakovanj
Budunosti
pretuemo!

da

ti
Da

ih
ti

otkinemo ruke, da ti noge

slomimo, da ti od
lubanje

napravimo

pepeljaru! Budi muenik!

4433

Tvojim

emo

imenom

nazvati gigantski
hidro-hram naega boga
ELEKTRONA!
Eustahije!

Eh,
Ali

ja

sam

ateist! Ne nasjedam
pjesmicama

pjevanim

maru.
Maestro
podrugljivo,

se

smijao
zajedljivo

4434

gledajui Melkioru u oi
kao da ga
izaziva.

Kosa

mu

se

nakostruila kao perje u

razjarena pijetla. Oi su
mu ve
sasvim

staklene,

izbezumljene od pia; na
nosu mu ispucala kora od
osuene krvi

4435

a lice podbulo, crveno, s

tamnoljubiastim pjegama
i

gusto

ispletenom

mreom
nabreklih ilica. Ovakva se
lica javljaju u stravinim
projekcijama mate kad
nas

hvata

Melkior.

san,

misli

4436

Molim

vas,

Maestro,

leite - (kad bi samo htio,

zaspao bi) - a ja u ovdje
sjediti

vama

razgovarati. Rasklopit u
vam krevet...
- Ne, Eustahije - Maestro
digne ruku odluno - ne
doputam.
zaspat

Ako

legnem,

4437

u kao luda djevica. Ja

moram

biti

Eustahije,

ne

budan,
dam

ovu

vama

kao

no. Hou da je
podijelim

Sokrat s... onim to ga je

nagovarao da pobjegne.
No vi ste
vie onaj drugi... kako se
ono

zvao?...

plaljivi

4438

uenik. Sokrata kukutom,

a
mene

bogom

ELEKTRONOM! Kakva ast,

ha-ha... ubio me bog! Ali
kakav bog! odjednom

kao

da

se

rasrdio - ne, to nije ast!

Bog, a porijeklo mu je od
nekakve

4439

smole,

od

jantara

(tu

smolu su stari Grci zvali

elektronom) rekli bismo,
dakle,
bog Smolko, ljubazni moj
Eustahije. Prati me smola
do posljednjeg asa.
Melkior se uplai:
-

Sto

to

ovjee?

govorite,

ludi

4440

Bojite

Eustahije,

se,
da

he-he,
vam

ne

uzdrmam vjeru? Vie ne

znamo ni cipelu
svezati a da u neto ne
vjerujemo. Ne bojte se,
najljubazniji, ostat e vam
uvijek

neki

mamac

tek

toliko ispred nosa da vam

draka njuh, ali zubima ga

4441

neete dohvatiti nikada.

Pa

eto,

vjerujte

tu

Vjeitu Kobasicu (Melkior

se
sjeti Kurta i zadre) idite
za njom... ali znajte, vi
zagristi u nju neete
nikada.
Marinkovi Kiklop

4442

- Moda ja i ne traim
nita

pokua

se

opravdati Melkior i naljuti

se na sebe
u

isti

as:

Ako

me

smatrate budalom...
- Niste vi budala, mudri
Eustahije,

ali

ne

znate

ivjeti in-di-fer-entno.

4443

vi...

znate?

razdraeno ree Melkior.

- Ne ljutite se, Eustahije,
nisu znali ni mudriji od
nas. Ostavili su za sobom
hramove, djecu, piramide,
simfonije, knjige... svoje
mumije. I vi biste htjeli

4444

iza sebe ostaviti mumiju,

makar i ovolicnu, ali da se
nae u Budunosti embrio
vae slave u piritusu. Vi
ambiciozni zamiljate...
- Ne ubrajajte mene! prekine ga Melkior srdito:
zar nije i sam razmiljao...

4445

- Dobro, ne vi, oni... drugi,

fu-tu-risti

pomirljivo

prihvaa Maestro zamiljaju Budunost kao

neku Konanu Sveanost,
Veliku Paradu: izai e svi
s
odlikovanjima... a poslije nita, san. Sve e stati u
inkantaciji, u apoteozi,

4446

kao

Gunduli

sveanom
Opere,

na

zastoru

iva

nae

slika

za

vjenost. Ha-ha,
najljubazniji

Eustahije,

slika Stranog Suda nije

nita

naivnija

od

toga,

ondje
ima

barem

straha,

dinamike

nekakve

4447

ozbiljnosti...

Ah,

zato

sa

svim

nisam imao
poznanstvo
ljudima!

-patetino

uzdahne Maestro.
- A to biste sada s tim? nasmije se Melkior. - Da
im

ostavite

uspomenu?

svoju

4448

- Sada elim ostaviti samo

svoj

neoteeni

kostur,

Eustahije -ree Maestro

mrano i kao s nekim
predbacivanjem - prema
ugovoru,

gore,

Institutom... Da bi
studenti mogli na meni
studirati

postati

4449

lijenicima,

zatim

Eto

vam,

postati i sami
kosturima.
Eustahije,

jednakosti

bratstva!
Maestrova

glava

tada

klone od umora i pia

najprije na rame, ali na
ramenu ne

4450

nae

uporita,

pa

nemono klizne naprijed i

bubne o golo drvo stola.
Nije ni
pokuao

da

je

rukama

prihvati, da ublai taj pad.

Zvuk

je

bio

tup

vjerojatno
bolan, ali on kao da nita
vie nije osjeao.

4451

Sada e ga savladati san,

ponada se Melkior. Gledao
je sasueno blato na
njegovom golom tjemenu:
"Prljava ela"... Bacali su
ga i tukli na njezine oi.
Fredi ga je tukao, a ona je,
po

svoj

Vivijana.

prilici,

uivala.

4452

Melkior izgovori to ime s

tunim

podsmijehom

time je sve
Marinkovi Kiklop
domislio i izrekao sve. To
je
Sam

gotovo.
je

plotunom.

Ustrijeljeno.
komandirao

4453

Pali! On ponovi tu kaznu s

nekim

bezvoljnim

bijednim oajem.
Bio je umoran. Kako je jo
duga no u oujku... Oi
mu

se

same

sklapaju,

nemaju
vie to gledati, htjele bi
da spavaju. Ali glava ne
spava... po-navlja u sebi

4454

mehaniki, no rijei ostaju

bez

znaenja,

in-di-fe-

rentne. I to je opazio.
Maestro se ne mie: mrtav
ili iv? - sve je sad in-diferentno, kao da je san. I
te su rijei jeka iz jako
ubrzane, uznemirene slike
na

granici

sna...

matanja

4455

park

mrtav

bijelom

odijelu

bazenu...

ovjek

pliva

izmeu

nogu

trca
vodoskok...

nijema

projekcija bez pljutanja

vode. (Prestala je kia.)
Lave pasa - uznemirena
no,

pla

eljeznice

4456

jecaju

daljine,

proljetni

vjetar,
mlad,

uzdie

Maestrovim
sve

pred

balkonom...

tumai

Melkior

obamrlim ulima.
Zii-zii-zii... oglasio se pred
kuom
glasom,
cvrak

svojim

nonim

domain,

kao

4457

Dickensov,

on

Dalekovod.
- ujete li, Eustahije odjednom
Maestro

progovori
zlovoljno

ne

podiui glave
- ujete li taj sirenski zov?
Zaepite mi ui... voskom,
Eustahije.

4458

Spavajte,

Maestro

umiruje ga Melkior - to je
povjetarac, uskoro e dan.
-

Valja

rei

novi

dan,

Eustahije... zbog per-spektivnosti i mi-ni-malnog

optimizma...
On ustane i protegne se
reklo bi se trijezno.

4459

Znai,

nije

spavao,

zakljui Melkior, odmarao

je misli na kvrgavu stolu.
Na elu
mu

je

ostao

zvjezdasti

znak kvrge iz drveta: eto,

jedan od znamenovanih...
sa

4460

zvijezdom
iskrom

na

elu,

oku...

sa
misli

Melkior.
Maestro otvori vrata od
balkona,

mirisni

svjei

zrak nahrupi u smrdljivu

sobu.
- Osjeate li dah proljea,
Eustahije?

upita

4461

pritajenom

ironijom.

Zato su
u meni nabujale vode. Ja
ne volim Turgenjeva, a vi?
Idem

da

upravim

svoj

mrk,
Eustahije - ree izlazei na
balkon - moda u lukom
dosegnuti
Zbogom,

Vjenost.

4462

i sjeaj me se...
-

Dokle

pamenje

smuenoj mi glavi stoluje,

moj bijedni due, sjeat u
se
tebe - patetino odrecitira
Melkior. Opazi da mu je
ohrapavio
Mariiikovi Kiklop

4463

glas.

Od

bdijenja

puenja,

sutra

odmarati

cijeli

dan...

i
se
i

spavati,
spavati... Uinilo mu se
prelijepo

to

"sutra"

nasmijeio se.
Maestro je s balkona ve
mono

"upravio

mrk",

4464

ulo

se

kako

pljuti

vodopad...
Djeaka
mali

igra,

popianac

briselski
to

se

poigrao u parku svojim

malim
vodoskokom. Smjekao se
Melkior

oslukujui

um

male intimne kaskade. Aah

4465

mannequin-pisse...
zijevajui.
dospio

No

ree

jo

zaklopiti

nije

usta

opazi
kako

mu

se

ipak

sluh

osvre s nekim ozbiljnim

zanimanjem za onim tamo
umom...

4466

vidi svjetlucavi luk gdje se

prkosno propinje i stremi
preko ove noi nekamo
daleko: hoe da pokropi
oklevetanom,
simbolinom

vodom

itavu Budunost i sve

to se u njoj krije... da
dosegne Vjenost svojim
preziranjem.

4467

Pred

kuom

oglasi

se

ponovo

umiljato,

toplo

zrikanje zriii...zriii... kao da

eli

ponuditi

kunog

toplinu

ognjita

udobnost sna.
Melkiora odjednom obasja
neka

stravina

jasnoa!

Kao da su se u njemu
provalile

4468

stijene

neke

obine,
svijesti,

druge,

svakidanje
kao

bljesku

iskre, u
trenutku shvati Maestrovu
"novu
"originalnu",
istu" smrt.

novani",
"medicinski

4469

Nije dospio da vrisne, da

istri na balkon... Maestro
je svojim "lukom" ve bio
dosegnuo Vjenost. uo je
njegov udno izmijenjeni,
mukli i nekako iznenaeni
glas,

kao

da

je

srdito

pokuao proistiti grlo za

novu besjedu "estiti

4470

EustahijeL. ali od svega

izalo

je

samo

muno

mumljanje, smrtni hropaci

zatim
meki i reklo bi se obzirni
pad,

kojim

kao

da

se

htjelo rei "eto, to je sve".

Marinkovi Kiklop
Musirati

srce,

masirati

srce... Svi su to govorili.

4471

Okupili su se oko usnuloga

i
ini

se

pokojnog,

izvjestan

na
nain

prodanog...

Bio

je

prebaen preko eljezne

ograde
neku

balkona

kao

sveanost,

cvijeu...
zatvorio

Aon

se

sav

za
u

alio:

4472

oi i tresao se kao mrtvo

tijelo

na

taljigama,

tandrkavim
kao

da

ga

struja
trese.

Jo

djeluje

elektrina groznica, mislio

je Melkior. Krele mu je
radio
umjetno disanje: to valja,
govorio

je

diui

4473

sputajui

Maestrove

ruke,
pumpati zrak, on sada nije
drugo

nego

roniocu

je

pumpa,
neophodan

zrak... Ugo se
smijao: pumpa! Oca mi
Parampiona
Kalista,

ovo

bludnika
e

jedino pomoi! i

njemu

4474

zalijevao

ga

rakijom

iz

vrtne trcaljke za povre i

cvijee. Gledajte, mie mu
se uho... "Na Ombrelionu,
gori pustoj, on je govorio",
iz sobe je zavapio
Melankolik.

Tko

je

govorio? pitao je Melkior. Onaj koji je tamo

4475

prelomljen...
uskrsnuti
pijetao

koji

prije
triput...

e
nego

jer

mi

znamo
zato

pijetao

pjeva,

apui doda Melkioru i

namigne mu povjerljivo.
"Ne dam
vie, ne dam!" To je vikao
Thenardier i otimao Ugu

4476

trcaljku iz ruku. "Tko e

mi
platiti i ono to je polokao
za ivota? Neka mu je
zemlja... odnio ga avo!...
neka

mu

je

zemlja

polokala!"
Ombrelionu...

"Na
Dajte

muice u glavi i zvrk,

mu

4477

mora oivjeti!" vikao je

Melankolik

angrizavo

udarao nogom. "A vama

u
veeras
Aligator
Melkioru)

kad

se

javi

(aptao

je

pokazati

migove. Ima ih devet.

4478

Pst,

to

je

tajna

este

ljestvice. Proite, kao da

se ne poznajemo"...
Cikorije

je

Uitelju!...

On

njega

volio,

plakao:
jedini

je

mislio

je

Melkior i
predbacivao
tvrdo srce.

sebi

svoje

4479

"Eto ti, sad e uvidjeti

koliko si upalj!" Odnekud
se stvorio i Fredi i kesio
se nad Prelomljenim Preko
Ograde, "a ja sam eerna
trstiMarinkovi Kiklop
ka, ha-ha"... i bacio mu je
rainu granu s trnjem na
oko. "eerni, slatki

4480

Fred", klicala je Vivijana.

Okupilo se veliko mnotvo
oko njega, mali je balkon
ispunjen do posljednjeg
mjesta. I soba je prepuna,
i svi hodnici, stubite, sve
dolje do ulaznih vrata.
Pred
vikala:

kuom

je

Objesite

masa
na

zid

4481

drolju!

Pljunite

je!

Odnosilo se na
Giocondu; stajala je nad
njim,

osmijeh

joj

nije

silazio s lica.
Fredi je govorio Vivijani:
"Ne boj se, ne mogu ti
nita, ja sam tu."

4482

"Ipak, Fred, ako me stave

u okvir i pijunu?" - drhtala
je Vivijana.
"Ma tko e te, ja sam tu!"
- To je ve govorio ATMA.
U

kunom

ogrtau,

bijelim
alom, s paukom. Ona se
privila

uz

njega,

"ah,

4483

Mac!" On ju je odgurnuo
blago:
"ekaj,

tu

mi

valja

masirati, srce". Ispruio je

duge

kotunjave

prste

prema
prelomljenome Maestra i
uzeo arati: "Dakle, oe?
Bila je bosonoga... Dakle,
oe?"

4484

"Valjda

ga

ne

misli

oivjeti, Mac?" - pitala je

ona u velikom strahu.
"O-i-vje-ti?"...
ATMA

otegne
gledajui

podrugljivo Melkioru u oi.

Njegove se
oi sasvim zbliile, stopile
se,

kao

dvije

kapi,

4485

krupno,

tvrdo,

izbuljeno

oko,
plavo kao ljiva.
Polifem! protrne Melkior.
"Ah-ah, ne, ne", nasmije
se ATMA svojim rijetkim
zubima.
Embrio

"Polifem,

ne!

4486

slave u piritusu, je li? A

ovamo svaki as, ivotinju
na vagu: jedna kost i
jedna koa... Koa bubnju,
je li? A Domovini... juha?
Ah, ne, ne, vas e
veerati
Aligatooor!"

Kro-ko-dill
-

pozove

zatim ATMA monstruma.

4487

"Jesam li vam govorio jo

ondje?" - aptao je gotovo
bez daha Melankolik. "Mig
do miga, devet."
Na ATMIN poziv zatalasala
se beskrajna Duina Crva
Velikog. Iz svakog pokreta
bljeskale su munje, orila
se grmljavina...

4488

"I propast bit e to"...

jaukao

je

Melkior,

nekako

zapijevajui

ali
kao

da u
tome

ima

nekakvog

veselja.
"A ja sam ga popisao,
Eustahije,
govorio

ha-ha"...
je

savijajui se (od

Maestro

4489

smijeha) oko ograde. "One

noi,

sjeate

li

se

dosegnuti
Marinkovi Kiklop
vjenost? - e, te noi sam
gaja... Ha-ha-ha, ubila me
munja!"
"A to u ja, Maestro? Na
mene je sad doao red, on
dolazi bijesan, uasan..."

4490

"Popisan! Zavucite se u
Vatikansku

knjinicu

na

est godina... u otmjenoj

oskudici,
punim

dronjcima

dostojanstva".

Nakon razmiljanja: "Dajte

se
ukopiti! Bit ete Eustahije
Eunuh, to ete bolje! Uhuh-uh"... zabavljao se

4491

Maestro.
Tad se iz daljine, kao da
govori jeka, uo otegnuti
vapijui

don

Fernandov

glas:
"Ne pijte vodu... hvatajte
trovae izvora... ne pijte
vodu"...
Dolje u masi nastalo je
panino

komeanje,

4492

povici, strka, odmah su se

dali na
hvatanje trovaa. "To su
oni njihovi traju"... A ja
sam maloas popio pune
dvije
ae,

misli

slau

Melkior

oajnika,

nekakvo
trbuhu, kao

sa

osjea

junatvo

4493

djeak

koji

je

progutao

gumb.
Onda

neki

dragi

glas,

trijezan, usluan, tu blizu,

iz susjedne sobe: "Ovo
nije
vjeba, graani. Naa je
zemlja napadnuta. Poeo
je..."

4494

Melkior je sam izgovorio

tu

rije,

sebi,

jo

zatvorenih oiju, i ponovio

je.
"Dobro jutro", ree, a nije
se jo odricao sna. elio
se vratiti u labirinte
lanih

zvukova,

prijaznih

daljina;

jeke
pustiti

4495

spavaa

da

se

igra

rijeima;
ostaviti buenju jo jedno
jutro iz onoga svijeta... ali
glas je iz susjedne
sobe

uporno

ponavljao

lekciju, uio je neki teki

jezik: Graani, ovo nije
vjeba. To to ujete, to
pucaju nai topovi. Naa

4496

je

zemlja

napadnuta.

Poeo je
rat.
Nai topovi! ganuto slua
Melkior. Vidio je okorjele
ratnike, nae, neustraive,
s osmijehom sigurnosti...
Ori-jen-ti-rane...
mahovini,
vidi

"sluaj

po
amo,

4497

ga..."

rasulo

slici

konjunice: sapi Cezara...

iak,

laj

na

arulju...

mar,
mar, da te moje oi vie
ne vide...
Jutros rano na je glavni
grad...

neto kao grom

prekrilo je glas iz susjedne

4498

sobe. Spiker je pribrano

proistio grlo. "Gui ga
ganue

od

rike

naih

pokuava

vratiti

topova!"
Melkior

onu ganutost, no same

rijei ne vjeruju svojoj
reenici,

sprdaju

njezinom milinom.

se

4499

"To je protuavionska", ulo

se s ulice.
Pucaju na Kurta. Melkior
ga

vidi

gore

visoko

zraku, "dunost,
Marinkovi Kiklop
gospodin profesor", gleda
ondje

iza

ugla

svoj

"Ugodni kuti"... Hm, udi

se

4500

ushieni Kurt.
"A gledajte ga kako gaa,
slijepac!"
"Visoko je, ovjee, odvie
visoko. Izviaki, taj ne
nosi bombe."
"Taj

nosi

nejaku
vam

bombone

djecu.
rekao,

okoladu, oni

Sto
eno,

za
sam

baca

4501

toga imaju napretek."

"Baca letke, letke!" - s
prozora

dovikuje

poduava

sudac,

glu-pake

na

ulici.
emu biti nepristojan, jo
bi mogli stvarno otii po
bombe.
"ovjee, ne ljuti se", kae
Melkior.

4502

Ne pijte vodu, ponovo se

oglasio spiker. Ima mjesta
sumnji da su neprijateljski
agenti otrovali vodu. Ne
upotrebljavajte vodu dok
vam ne javimo rezultate
analize...
"Sasvim

glupa

propaganda!" - govorio je

4503

gnjevno

advokat

na

stubitu. "Pa oni e

ve sutra biti ovdje... i to
e...

otrovati

sebe?

Sasvim glupa propaganda.

Danice,

donesi

vode!"
"Joj, tata, nemoj..."

au

4504

"Glupao,
vode!

donesi

Onu

au

veliku,

iz

kuhinje!"
"Moda
uo

ipak,

se

doktore"...

zabrinuti

glas

gazdarice.
"to ipak"... vikao je srdito
advokat. "Pokazat u vam
odmah tko truje ovaj

4505

narod! Oni da su otrovali

vodu? nemaju pametnijeg
posla... Pi, pa to je
mineralna! to hoe, da
ti

ja

razbijem

glavu?

Rekao sam, natoi au

vode!"
"Kad se bojim, tata..."

4506

Ne boj se, keri, govori joj

Melkior, tvoj tatica znade
da trovanje nisu imali u
planu... I Kurt i ATMAi tata
i teta... Vivijana... svi su
oni znali... Moda je
ipak

imao

pravo

don

Fernando...
"No,

evo,

to

mi

je

sada?" - Advokat je na

4507

stubitu

ad

hoc

izvrio

analizu i
postigao

eljeni

efekat.

Stanari su ga gledali s
respektom kao upueno
lice u
ovo neto novo to se
sada zbiva... A tko zna to
e jo iz svega toga...

4508

Povlaili su se u svoja
gnijezda;

zakljocale

su

brave... za svaki sluaj.

"Ha, otrovali vodu", derao
se

za

"neka
netko
kae!"

njima
mi

samo

advokat,
jo

to

4509

Melkioru doe da zavie:

evo, kaem ja! no ipak
zavue glavu
Marinkovi Kiklop
pod

pokriva

glodati

svoju

uzme
ve

oglodanu kost: o, tijelo

moje...
Tako u intimnom mraku
erotiki,

kanibalski

on

4510

osjeti miris svoga tijela.

Ovako
valjda osjeaju ljudoderi i
ene... znai, ja bih sebe
elio ljubiti i jesti?
Kosti

(koljeno

mu

se

zateklo u ruci) oglodati

kosti,

obljubiti

Samobludni
autofag.

sjenu.

4511

Uzbudljiva

blizina

vlastitoga tijela. I stane

(kao one noi na tvrdom
leaju u
vlaku) pretraivati tu svoju
udnu graevinu. Dakle,
neoteen kostur... o, moj
bijedni due, tu lei jo sa
mnom.

Znade

zakone

4512

poluge i vage i hodaj,

skoi,
tri, lezi, sjedni; zna to na
poledici

znai

"mogli

bismo pasti", to znai

"moj

naklon"

nogom

udarac

(desnom

ili

lijevom, prema elji) to

znai lako

4513

pomicati ruku po papiru i

za sobom ostavljati crne,
savijene, prepletene,
iskidane konce izmuenih
misli.

Cijevi,

mjehuri,

ventili,
pumpe,

membrane, niti,
mree; mehanika, optika,
akustika: svijet rastavljen
na tonove i boje, mirise,

4514

okuse, u hrapavo i glatko,

u tvrdo i meko, toplo i
hladno, u slatko i gorko.
Laboratoriji,

kabineti,

instituti,
instrumenti

precizni
za

sitno

mjerenje
sigurnosti

ivota.

Tu

unutra lei sa mnom ovaj

4515

savreni

svijet:

mudro

otkucava,
u svome malom mraku,
svoje malo vrijeme... a
vani

je

rat.

onaj

smrtonosni
insekt ve je puten iz
Essena i leti prema ovom
savrenstvu...

4516

S bukom su se otvorila
vrata i netko je upao u
sobu.
- Ha-ha, gledajte ga! - Ugo
je

iskesio

svoje

crne

plombe. - Vani se rue

svjetovi, a on ovdje tjera
neki

samoblud!

Hej

svue pokriva s Melkiora

- mi

4517

smo

napadnuti!

Gospodine,

vani

bjesni

rat!
- Kako ste uli? - udi se
Melkior i navlai pokriva
na sebe. -Zar nisu vrata
bila zakljuana?
- Ni tu prvu, i sigurnu,
mjeru

opreza

niste

4518

poduzeli

ovo

ratno

vrijeme. Prvo
je zakljuati vrata, a tek
onda

pokriti

se

preko

glave. Ovako radi umno

zaostala
ptica bolje poznata pod
imenom noj.
Koji gaje avo sada doveo
ovamo!

Nisam

4519

raspoloen za ale. Pustite

da spavam.
- I snivate moda? A rat nita,

ala?

Pa

ovo

je

protiv ovjeanstva!
Sve
ubila

je

njemu
ga...

zabava,

Iritirao

je

Melkiora u ovome asu

ekscentrini

4520

neodgovorni
"parampionski stil"...
Marinkovi Kiklop
- Ostavite me u miru, do
avola! - vrisne napokon.
- Eh, kamo sree! I ja bih
"u

miru"...

Immanuel

Kant, ali oni nee. ujete

li:
napali su nas.

4521

- Znam, pa to onda? Da
postavim pred njih ploice
domina?
- Pa vidite, i nije tako
loe... kao prva linija. I
valja odgovarati tri na tri,
pet na pet, pa u raznim
pravcima
zavaravanja,
bravo! Recite, to

zbog
klopke...

4522

ste sanjali?
Melkior

mu

odgovarao.
trbuhu

Leei

nije
na

gledao je preko

ruba kreveta svoje

papue na podu. Stare,
vjerne,

izgaene.

Eto,

nepomino tu ekaju od
sino,

4523

strpljive,

ravnodune

za

sve to nisam ja. Nemaju

pojma da su doivjele rat.
A
kada

siem

kreveta

poljubit e me pobono u
oba

stopala

poi

sa

mnom
ukajui
toplinu

molitve

mojih

nogu,

za
za

4524

moju udobnost, za sreu

moje
usamljenosti. Kako sam ih
zgazio!

0,

moje

dobre

Papue, do sada nisam ni

primijetio va predani i
tihi

ivot

tu

dolje

na

podu...
-

Hajte,

Eustahije, idemo.

ustanite,

4525

- Kamo da idemo?
- Pa gledati taj rat. To se u
ivotu moe samo jednom
vidjeti.
- A to ete vidjeti?
- Kako to! Sve je sada
drukije.

Moj

je

Kalisto

odmah jutros nakupovao

gorke

4526

soli

deset

paketa

toaletnoga papira. Kae,

nestat e. Osim Erosa, on
je veliki
poklonik i svoga anusa.
Da

ga

vidite

pobonou

kojom
puta

vjetrove - sveti
Franjo,

asna

rije,

razgovara s golubovima.

4527

Lako se vama smijati, ali

ja ivim
u toj atmosferi.
Melkior

se

nije

smijao,

cijenio je brige gospodina

Kalista. Eto, on se makar i
na

taj

nain

brine

za

budunost, a ovaj njegov

sin...

4528

-1 onda, znate - govorio je

sin

lijepo

je

gledati

buruje kako su
problijedjeli. Duani, kue,
a

odozgo

bombe.

Navaljuju na banke, hoe

uloge, a
nedjelja, banke zatvorene.
Sutra

kupovati

4529

okoladu i pastu za zube.

Rat je,
gospodine.

Moja

majka

plae da nee biti brana

ni

sapuna

(vi

znate

njezine
komplekse istoe), a moj
Kalisto, ah, stvara zalihe
higijenskog
vam

papira!

To

4530

je ratno stanje to se tie

moje familije. Ana ulicama
svi neto njukaju po
zraku

kao

da

je

rat

ispustio neki ak ugodan

miris.

svi

gledaju

nebo...
Odanle se, naime, oekuje
glavna sveanost.
Marinkovi Kiklop

4531

Ve su se, kau, prole

noi spustili na pe-riferiji,
pun ih je grad u civilnim
odijelima.
-1

vodu

su

otrovali

nervozno se smije Melkior,

vilice mu dru.
- Smijte se... no po gradu
se

mnogo

uje

jezik

4532

Johanna

Wolfganga

Goethea. A
ene, one namirisane, po
kavanama striu uima na
guten Tag. Jednu sam i ja
oamutio

nekakvim

stihom, uz dvije suze, vi

ve znate... 0, Grlile, sing,
die

4533

Nacht ist lang... onda ima

jo jedna rije, tamo dalje,
unbedacht, a to je
to?... No veeras emo
zrikati o toj lirici, duga je
no...
- A ujte - Melkioru se grlo
stisnulo - ona naa... (eh,
naa!)... to ste s

4534

njom...

blagi

fluid

listopada...?
- to sam s njom, blagi
fluid... koja?
Zna, ivotinja, dobro zna,
samo me... - Sto sam je ja
zvao Vivijana... valjda i
ona

oekuje

Morgen?,

guten

4535

- Ona mu je, mislim, pola

u susret - ree ovla Ugo. Ali to me boli, nujni
Eustahije,

otila

bez

oprotajnog poljupca, bez

dvije vlasi ili makar jednog
nokta za vjeno sjeanje...
- Otila je... s Fredijem?

4536

- Zar nije svejedno s kim?

Nema

je,

odleprala

golubica.
- Ili moda s ATMOM? pita se naglas Melkior.
- S kojom Atmom?
- Ovim kiromantom... tu
ispod mene...
- Ha, ATMA. To ste mu vi
nadjenuli?

Ili

pokojni

4537

Maestro? Recite, vi ste bili

s
njim one noi kad je...
prezreo

tehniki

napredak? No ideja je...

priznajte...
Kakva simbolika, popisati
elektrinu

energiju!

Dostojno jednoga... onoga

Grka

4538

to se bacio u Etnu.
Ni Maestro se nije mogao
sjetiti Sokratova uenika...
"onoga

to

gaje

nagovarao
da bjei"...
Melkiorova je glava visjela
preko ruba kreveta. Vie
nije gledao u papue,

4539

zatvorio je oi. Vidio je

Maestrove

mrtve

ruke

kako vise preko ograde;

istegnute,

duge,

ravne,

kao da su, tako ispruene

prema

zemlji,

htjele

pokazati
prezir nebu iznad sebe.
Ruke... bez glave; glavu je
progutao kaput, spustio se

4540

nanie i pojeo Maestrovu

glavu. To je bila slika u
mutnom sivilu Melkiorova
sjeanja.
IL..
Marinkovi Kiklop
"Smrt

je,

vjerojatno,

nastupila odmah"... bila je

reenica
"gradske

iz

Maestrove

4541

rubrike" kojom se Melkior

pokuao tjeiti. Minuta ili
dvije... koliko je to
vrijeme

za

onoga

koji

umire? Moda jedno veliko

i udno trajanje... koje je
reporter "gradske" skratio
do

nitice

"odmah",

valjda da bi bilo lako

4542

[jednostavno, bez misli i

bez

nadanja?

vlastitoj

Utjeha

budunosti?

ipak
upamtio je to je itao o
spaenom
stolice!
minuta,

s
Nakon

elektrine
sedam

4543

ogromna ansa! "Znai, i

nakon struje jo nije sve
izgubljeno, jo se moe
ivjeti...

kad

prihvati,

se
zar

Eustahije?"

Da,

netko
ne,

masirati

srce... moj
bijedni due!...
Melkior se strese. Kako to
onda

nisam

shvatio!

4544

Prebaci glavu na jastuk;

pogleda
u

Uga

uenjem

dosadom i ponovo zaklopi

oi.
-

Zar

ste

neto

runo

sanjali, gospodine?
- On je to odavno bio
smislio,

pio

je

pivo,

4545

vjebao se - govorio je
Melkior ne
otvarajui oiju. - "Smrt
ista"... protiv mrcvarenja
tijela, kako rade prostaci
i hulje... Bio je ve prodao
i le...
- Da, "Tame", sjeamo se,
"Anatomija ili rasprodaja

4546

organizma"...

Ah,

jadni

na
kukac!

Znao

je

sve

ivotinje u Dostojevskoga.
A ujte, Eustahije... i ba
je
tako... naciljao i pogodio
otprve?
Melkior

se

namrti

gaenjem i ne odgovori.

4547

- Ne mrtite se, imam

ozbiljnih razloga da pitam.
- Ugovo je lice bilo doista
ozbiljno, ak i zamiljeno.
- Za vas "ozbiljni razlozi",
ph!

prezirno

otpuhne

Melkior.
- A moda
Eustahije...

ipak,
-

Ugo

dragi
se

4548

smijuckao "tajanstveno" moda ja

raspolaem

stanovitim

podacima, ha-ha? Zato je

izabrao ba onu no za
svoj
veliki izljev prezira, ha?
No, no, ne uzrujavajte se,
to nema veze s vama. Vas

4549

je uzeo samo za svjedoka

one...

geste,

zbog

legende... Ali sjetite se, u

kakvom
ste ga stanju zatekli pred
"Corsom"?

No

"iluminiranom"

da,
-

odgovarao je odmah
Ugo sam - ali on se i
ranije, vi znate, opajao

4550

tom

sreom,

nita

osobito... nego
u kakvom jo stanju? - u
krvavom,

bolje

okrvavljenom... a znate li
tko je to
uinio?
-

Pa

naravno.

glumac

Fredi,

4551

- Eh, nije, vidite da ne

znate. To jest, nije Fredi
sam, a onaj kapitalni,
krvavi udarac nije mu on
zadao, nije u njega takva
egzemplarna ruka. To je
bila
ruka

teka,

koata,

lopata. Mora se znati Ugo snizi

4552

Marinkovi Kiklop
teatralno glas, sad odaje
tajnu

te

veeri

je

Maestro bio u "Corsu" po

zadatku,
kako

se

kae

revolucionarnom.

jeziku
Melkior

se srdito nasmije: - Vi ste

ludi!

4553

- Ludi ste vi! uli ste to je

on urlao tamo?
- Nisam uo, stigao sam
kasno.
- E, a ja sam uo! Nisam
htio propustiti spektakl.
- Vi ste, dakle, znali?
-

Dakako.

popodne

Cijelo
u

sam

Dajdamu

4554

asistirao

vjebama

za

podvig. Tu je sve i
poelo. I Thenardiera je
optuio:

ima

uho

douniko, duu si upisao

u "petu
kolonu"; inuo mu je u
oko sodu iz sifona, izvrio
pokolj meu kolonama

4555

dumanskih

aa

na

anku... Tako je, razjaren

valjda

zvekom

polomljenog stakla,
i

otiao

na

izvrenje

zadatka.
- Kakvoga zadatka, ubio
vas bog!
-

Zadatka...

valjda

patriotskog... Trebalo je da

4556

svrati

pozornost

nae

javnosti
na

sumnjive

"Corsu"...
krivo.

ali

Na

tipove

ispalo

je

licu

mjesta

otvorile se
stare

rane,

ljubavne,
izazove

vi

umjesto

paniku

koloni, da

znate
u

da

petoj

4557

pokrene javnost, jednom

rijei da problijede pijuni,
on je sam dobio po organu
njuha od ve spomenute
teke i koate ruke.
- Od ruke?...
-...

dobro

poznate

karakteristinom
pucketanju prstima...

po

4558

ATMA!

zadre

od

srdbe Melkior. Sada mu

je sve postalo jasno.
- Sami ste rekli da ste tako
izvoljeli zvati arobnjaka.
- Ali zato je on mislio da
ga je glumac udario?
- Mislio je, da, i ne sasvim
krivo. Vikao je njoj i njemu
i cijeloj kavani da su

4559

skotovi, pijuni, izdajnici

domovine, petokolonai...
sve

je

znao

je,

napamet.

Fredi
mu

obzirom

na

prisutnost dame, ponudio

samo

neke

pljuske

gurnuo ga ondje
u mrak, iza garderobe, u
one

ve

spomenute

4560

arobnjake ruke. Tako je

opet
Fredegarius-glumac
zablistao u jednoj epizodi.
- ujte, a one... parole, to
jest taj zadatak, to je djelo
don Fernanda? Preventiva... - doda Melkior i
osmjehne se zlobno.

4561

- Kako molim? - prenavlja

se Ugo, a sav je nadut
smijehom. - Ja
Marinkovi Kiklop
bih

se,

dopustite,
izjava

Eustahije,

ako

uzdrao

od

kombinacija.

Govorim samo

4562

o svojim opservacijama.
Jo vam mogu rei, ako to
to vrijedi, da je po vama
netom

spomenuti

srednjoeuropski
pratio

mislilac

diverziju

iz

telefonske kabine
simulirajui

telefonski

razgovor. A moda je i

4563

stvarno

javljao

tamo

neki tab
o razvoju operacija... ovo
dodajem dakako s velikom
rezervom.
- Ali kako ga je ugurao u
to? - misli naglas Melkior. Na to ga je namamio?
-

Na

oaj,

odgovori

Eustahije

Ugo

nekako

4564

ozbiljno - na medicinski
isti oaj.
I na okanj do oknja.
Njemu je i tako bilo... vi
ve znate kako, pa kada je
jo
naiao

na

nju

Frederikom-upljim... a to
da vam priam, pratili ste
sami

4565

posljednje

trzaje

zgnjeenoga kukca. Zato

je i odabrao ba taj dan:
neka se sve
svri

istome

troku,

good bye!
- Htio vas je nai poslije,
slao me u Dajdam...

4566

Zbog

velike

scene

oprotaja. Bio je ljubitelj

teatra. Patetian subjekt.
Melkior je sada mrzio taj
laki ironini ton. Radilo se
ipak o ovjeku,
zajednikom

znancu,

"Ludom

Kukcu",

plemenitom
elio je uzdii tu

Maestru!

4567

uspomenu na rang svoga

sadanjega

stanja.

Maestro je otvorio ciklus.

"Sad ste vi
na

redu"...

Melkior

se

strese.
- Uostalom, tko zna to
nama u zvijezdama pie? ree

Ugo

"tragino"

gledajui

4568

kroz prozor. - A jeste li

kada

traili

zvjez-doznanca

od
da

vaeg
vam

proita
sudbinu? Tko zna... vidjeli
ste kakve su mu oi.
"Ona ne treba mrtvaca"...
sjeti se Melkior i ne ree
nita.

4569

Hajte,

odjednom

ustanite
ree

nestrpljenjem

Ugo
i

stane

ponovo skidati
pokriva. - Ponaate se
kao

boleljivi

dauphin

kome na krevetu javljaju

da je
poeo rat.

4570

- Idite, eto me za vama svim

silama

se

brani

Melkior. - Potrait u vas u

Dajdamu

obea

tek

onako, da bi otpravio Uga.

- U Dajdamu? A gdje vi
ivite, dijete? - zaprepasti
se Ugo teatralno. - Ne
znate

da

Thenardier

je

monstrum
raspisao

4571

ucjenu

na

moju

insolventnu glavu? Osim

toga, od nekog vremena
pojavila

se

reklama

Dajdamu
Baverovih

aspirina na
mjestu
pijanca

onog

ovijalnog

"courvoisiera".
Marinkovi Kiklop

aicom

4572

Melkior

se

rastreseno

nasmije.
- Ne smijte se, nije mi do
ale

ovim

kritinim

vremenima! -Ugo bi elio

da se
povjeruje

"ozbiljnost",

njegovu
makar

jednom... - Zar to nisu

opasni simptomi?

4573

Tamo

se

udnovate
sve

ve

deavaju
metamorfoze,
smrdi

po

najoiglednijem
faizmu.
- Potrait u vas, znai, na
nekom drugom mjestu ree Melkior.
- Moda u "Kazalinoj"...
Jer u "Corsu" za nas nema

4574

mjesta;

tamo

permanentno
sad

zasjeda

zabrinutih,

tab
mi

smo

tako... svrake...
- U "Kazalinoj" dakle... Flaster!

nervira

se

Melkior, za svaku rije se

lijepi.

4575

- Zato "dakle"? - (Doista

se

lijepi).

Kanite

iznevjeriti?
^"No onda bez "dakle"... i
dovienja, do avola! razljuti

se

na

koncu

Melkior.
- E, sada: je li "do vienja"
ili

"do

avola"?

Ugo

isceri nad njim svoje crne

4576

plombe. - Uostalom imate

vi pravo: avo bi znao
moe

li

danas

biti

jo

nekih
"dovienja"...

Uini

nekakvu

skeptinu

grimasu i izae zasviravi

na
stepenicama
"Radetzky-mar".

silovito

4577

Ove

ulice

ve

pokorene.
oekuju

lee

Strpljivo
udarce

izama.

"Uli su ve u
Varadin", uo je usput
razgovor meu prozorima.
Siva

hladna

bezbojna

aprilska
nedjelja

mrzovoljno

mirkala

na

je

iznevjereni

4578

grad. U aleji golo drvee

od
strepnje

nije

pupalo;

vraalo je sokove jadnoj

zemlji pod sobom: hvala,
ne
treba...

(Jadna

majko,

zato si nas rodila!) Nije

eljelo da ga sunce ogrije:

4579

hvala i na tome; vraalo je

zelenilo svjetlosti. Neemo
im, valjda, saviti nad
glavom

slavoluk

od

zelenih kroanja? Produi

nam zimski san, govorilo
je
proljeu.
Patriotsko

drvee!

kominim patosom govori

4580

Melkior koraajui

ispod

golih
crnih grana to dru od
hladnoe. Hrastovi, lipe,
borovi,

bogovi

zemlje

nae!
deklamira

pod

golim

granama, trai snagu u

rijeima, a gorki smijeh
mu titra oko

4581

usana...

iprazi

evarje... sve ikare diljem

domovine... Melkior osjeti
nekakvo komino ganue
od te besmislice i nasmije
se tuno. Ipak digne glavu
u
ast

raskone

platane

pred Sveuilitem: "Vae

4582

Velianstvo",

ree

joj

pomisli
na Mariju
Marinkovi Kiklop
Tereziju.

Po

njoj

su

se

naganjali vrapci s nekim

velikim
Stepenitem

veseljem.

4583

je

silazio

poznati

stari

profesor teorijske fizike; i

on je svratio pozornost na
vrapju sveanost. Melkior
ga

pozdravi

eirom.

"Vesele se", ree mu. "Da,

u
pravi
profesor

as",

odgovori

podiui

svoj

4584

meki

crni

eir

"dobar

dan".
Iz susjedne ulice uo se
Lojzov

nosni

pijev;

prodavao je "Jutarnji" s
mehanikom
apatijom.
-

Vidi,

"Stanje

se

poboljava" - smijao se

4585

ovjek pokazujui bradom

krupan
naslov

na

novina
znakovi"...

prvoj
-

strani

"Postoje
ha-ha!

Melkior mu uzvrati
neodreenim osmijehom,
tko zna to taj misli? A
kada se za njim osvrnuo
(kako on

4586

to hoda... iroko?) naletio

je na vojnika kojemu se
jako urilo. Vojnik ga
zgrabi za ramena i postavi
preda se na duinu ruku:
- Pazi, naprijed gledaj! Smjekao
podrugljivo.
lako zinuo u

mu
Melkior

se
je

4587

poznato lice, ali nekako...

u ovom odijelu...
Pupo u izmama i grubom
suknu obinog vojnika ali
s epoletama rezervnog
porunika. Mirisao je na
vojna skladita: naftalin,
kou, mokrau... Dakako,

4588

nije prolo bez politike

pouke, mrgodno zabiljei
Melkior. Ali odmah zatim
osjeti neku radost od tog
susreta: eto, ovjek-ratnik,
u izmama... bez
naoala...
-

Vojnik

zbunjenim,
uenjem.

si

ree

sa

besmislenim

4589

to

da

budem...

zavodnik? - dobaci Pupo s

visine, s nekom vanou.
- Svi
smo sad vojnici. I ti e...
ako eli ivjeti!
-

ivjeti?

mehaniki
kakvog

mu

pretinca, ta

ponovi

Melkior.
je

to

Iz
sad

4590

fraza?

Negdje

su

zakljuili... - A kakvog ima

smisla, oni e ve sutra
biti tu?
- A mi, zar neemo biti tu?
- Ovako... s epoletama? Melkior

podrugljivo

pogleda zlato na Pupovim

ramenima.

4591

I Pupo se osvrne, ali ipak s

nekom

pritajenom

gordou:
- Ovo? - to su nune
gluposti.

Dragocjeno

je

sada ovo zlato -doda s

osmijehom.
-

Moe

komandirati

zadirkuje ga Melkior.

4592

Pupovom

preleti

oblak

pogledu
srdbe.

Htjede rei neto

Marinkovi Kiklop
teko, uvredljivo, ali se
predomisli,

nasmijei

se

strpljivo: -1 to je dobro...
ako koristi stvari za koju
radim.

4593

- Uvijek je korisno ono to

ti radi. - Melkior nije elio
tako razgovarati, ali
neto se u njemu bunilo
protiv potovanja koje je
osjetio prema Pupu, neto
opako i cinino... kao malo
prije

prema

Siprazi i evarje...

drveu.

4594

- uj, nemam vremena odjednom

Pupo,

se

pokrene

naputajui

neizljeivoga. No
ipak,

po

navici,

ne

propusti da strpljivo udijeli

makar opomenu: - Ako
ve nita

4595

ne

radi,

ne

rugaj

se

barem onima koji neto

rade.
-

to

da

radim?

nemono podigne ramena

Melkior. - Da pljujem na
Hitlerove
tenkove?
- Misli da postoje samo
velike stvari...

4596

- A to da idem s malim
stvarima protiv tenkova? pakosno

se

nasmije

poljski

panovi

Melkior. Kao

kopljima kod Kutna?

-

Ne

oajnikim
opominje

razmahuj
gestama
ga

Pupo

strpljivou koja se

se
sa

4597

ve istroila. - A to ja
radim, boga ti? Idem po
vojarnama,

govorim,

pripremam
ljude na borbu! Zato i
nosim

te

zvijezde

na

ramenima...
-

Na

kakvu

beznadno

se

borbu?

osmjehuje

4598

Melkior. - Pa tu je ve
kompletno
rasulo. Uli su u Varadin!
-

Prava

borba

tek

poeti - govori Pupo s

priguenim

patosom.

Valja sakriti
to vie oruja i opreme.
Skupljam puke, bombe,

4599

cokule, eto to ja radim,

male
stvari, vitee, a Varadin...
to mogu, nije moja stvar.
Skuplja
Melkior,

pele,
a

misli

potreban

je

sada odmah med. Vie

vjerujem u
Melankolikove aligatore...

4600

- A onaj... to je spavao
kod mene, zna li gdje je
sada?
- A to e ti on? - ree
Pupo strogo. - Ne znam
gdje je... a m'je ni vano.
Nije vano... Opet ga je
neto odbijalo od Pupa.
Kako savren instrument
za

4601

vrenje dunosti! Onaj je

ovjek

bio

skroman,

miran,

razuman,

dunosti je
valjda obavljao kako valja,
a

usto

je

zabrinutost
oima...

neku

udnu

nosio

4602

"Kada ne bih radio, ne bih

ni vjerovao"... Pupo nije
sposoban za takvu misao.
Marinkovi Kiklop
- Tako - zakljui Pupo s
osmijehom - ne bavi se
stvarima koje te se ne
tiu... i
nai svoje mjesto u ovom
vremenu.

Ti

si

poten

4603

ovjek -doda na odlasku i

vrsto
mu stisne ruku: shvaa i
oprata.
Melkior je osjetio stisak
kao uvredu: i to je bilo s
osjeajem dunosti... i ono
"ti si poten ovjek" isto
tako.

4604

Na

glavnom

ulazu

doekala ga je poznata
kapa

velikim

zlatnim

slovima VRATAR.
Iza

velikih

dvorine
mrak

curilo u

stakala

zgrade
mir,

nije

bio

je

olovo

4605

kalupe,

valjci

su

mirno

leali na svojim osima. Sat

je stajao u portirnici.
- Stao vam je sat - ree
Kapi

Melkior.

Glatko

crveno lice s gustim utim

brkom
i zlatnim obrvama (zbog
toga su ga zvali "Mrkva")
klimne zabrinuto:

4606

- Sve je danas stalo, moj

gospodine. Prvi put nakon
dvadeset i sedam godina
kako ovdje sjedim.
- to, ne radi se?
- Uope nismo izali. Jeste
li vidjeli "Jutarnji" - "Stanje
se poboljava"... a
glavnoga

grada

vie

nema! Svi se gore smiju. -

4607

Nasmije se i on lojalno. Hoete

li gore? Svi su na okupu.
Sobe su pune dima, pue
kao... Nitko nita ne radi.
Slagari su se jo jutros
napili.
- Dakle, stanje je...
-... "za posra", kako kae
naa Ruskinja.

4608

- Zar i ti, Mrkvo, iri

defetizam? - Odozgo je
silazio visok kaubojski tip,
urednik "vanjsko-politiki".
Glava

mu

pogodna

ni

nije
za

bila
kakvo

pokrivalo,
pa se onako golema i gola
isticala nekom vanou.

4609

Ve se sa stepenica oborio
na
riega vratara: - Tu u ti
kapetinu sabiti u gubicu
sa svim zlatnim slovima!
Ve
se

sprema

da

slui

novog gospodara, je li? Obratio se zatim Melkioru

s

4610

nekakvim

neistroenim

gnjevom od kojega mu je
glava jo vie nabrekla: Sve bih
ja njih gore poslao na
granicu,

neka

kenjaju!

tamo
Gnjide

defetistike! Ve paze
da

se

novim

ne

bi

zamjerili

gospodarima,

4611

banda

petokolonaka!

Njegove jake
ruke kao da su traile da
neto polome i smrve... i
nesvijesno smrvie meu
prstima

nedunu

malu

cigaretu "Moravu".
Portir

se

na

vrijeme

sklonio u portirnicu: uzeo

je revno navijati sat.

4612

- A zato nije izaao list? s uslunom naivnou pita

Melkior.
Marinkovi Kiklop
- Zato? - rikne urednik. Zar vam nisam rekao: iz
obzira prema neprijatelju!
Donio sam im vijesti s
fronta, iz taba IV armije,
ali da... gospoda hoe

4613

provjeravati, ne moemo,
kau, objaviti neko "reklakaza-la". Ja to donosim,
to
je "rekla-kazala". 0, boga
vam vaega!
- Ali vijesti nisu dobre,
moda zato... - izigrava
ludu Melkior.

4614

- to nisu dobre! - drekne

urednik. Melkior za korak
ustukne. -Naa je vojska
ve zauzela Rijeku, Zadar,
Skadar! Sjeverna granica
je vrsto u naim rukama.
Mladi kralj je lino poao
na frontu. Operacije se
povoljno razvijaju... i to je
njima "rekla-kazala"!

4615

moda

je

istina,

ponada se ludo Melkior.

Gledao je malu "Moravu",
zdrobljenu
u monim prstima, pa mu
se to inilo simbolinim...
ti prsti strani,
nepobjedivi... i iprazi i
evarje, sve ikare...
- A to kae glavni?

4616

- Glavni je... nevidljiv ko

nikada! Zavukao se u crni
kabinet, jezuit! Legao na
telefon,

trai

vezu

gospodinom Bogom! eli

vrhunske

garancije

za

svoju
karijeru! emu riskirati, je
li?...

0,

njegovoga!

boga

mu

4617

Ode

urednik

urnim

korakom kao da je odluio

na drugome mjestu uiniti
neto od
ega e svi "oni gore"
zacviliti
poeka
urednik.

ljuto.
da

Melkior

izae

ljuti

4618

Vie

nije

kanio

odlaziti

gore, elio je vjerovati da

su nai uli u Zadar, u
Skadar...
- Taj buzdovan misli da e
mu za ovo kralj poslati
orden
uvrijeeni

-gunao

je

4619

vratar. - A zato se sam ne

ide tui, jak je kao bivol?
Nego se na mene tu
doao... Eno ga gdje ide ljutito mahne glavom na
suprotnu stranu - prijeko u
kavanu...

na

konjake

likere... a sirotinja neka

strada

za

gospodstvo.

njihovo

4620

Recite, imam li ja pravo?

- Vi ste, znai, protiv...
- Ja? ni za ni protiv - pouri
se vratar prekinuti pitanje.
- to vrijedi moja
glava? Dok je ova kapa na
njoj...

eto,

toliko

ona

vrijedi. Ode li kapa, odlazi

i

4621

glava, govorio je pokojni

Maestro.

VRATAR

on

pokae prstom na svoja

zlatna
slova - to ne vrijea niije
politiko uvjerenje. Stoga
uvaj kapu, Mrkvo, vikao
mi je pokojni Maestro kad
je

ovuda

prolazio.

4622

Nataknuo

mi

taj

naziv,

zbog ovih
mojih dlaka.
- A bio je simpatian...
- Polda? to je bio ovjek! usklikne

Mrkva

potovanjem. Marinkovi Kiklop

4623

Koliko mi je puta znao

rei, onako u povjerenju, ti
si, Mrkva, tu jedini ovjek!
A kakav sam ja njemu bio
par, recite i sami, obian
portir. Znao je on napamet
svakoga

duu,

na

ustima mu uvijek lijepa

rije za maloga ovjeka...
Sva ta

4624

pamet i ostalo, a eno kako

je zavrio... na struji, kao
gangster. Bez sprovoda i
groba,

takav

ovjek!

Recite, imam li ja pravo ili

nemam? - Mrkva je ak i
obrisao suze. - Zato ovog
bivola ne uzmu, na njemu
bi se mogli uiti

4625

veterinari! - Zatim upita u

povjerenju: - A je li istina
da e mu kostur biti na
izlobi? Odnio bih mu kitu
cvijea...
- Na kakvoj izlobi?...
- Gore na medicini... on je
to dao za siromane ake,
da se ue... Ovo je ve

4626

peti

in,

na

groblju,

Yorickova lubanja. Reci mi

neto,

Eustahije...

Melkiora

zazebe

kostima: zato ba sada

ovaj razgovor? Osjeti praznovjerni strah
od

slutnja,

ostavi

zauenog portira i izae

urno na

4627

ulicu.
A ovdje je opet rat! Nije
znao na koju e stranu, na
objema

je

jednak

besmisao.
Vojna

kola

visokom

karoserijom projure pored

njega.
reveri,

Unutra

crveni

4628

sijedi
generali.

brkovi,
On

zlato:

krene

za

njima. Za vojskovoama
(ree) kad je
rat! Odlaze na frontu, gdje
je mladi kralj... Ili moda
bjee, ostavili kralja?
Svejedno, za njima!
Kola su ve davno nestala,
ali on se nije osvrtao:

4629

odredio je smjer. "Moda

u
ve

sutra

formalinu"...
sjeanje?

plivati

Sada

to

Pokua

ga

odagnati ljupkom
razglednicom:

panorama

grada - zeleno proljee,

drvoredi, park - pogled s

4630

kolodvora... Usred parka

mali

kvadratni

pliva

goli

bazen:

blijedi

le

okrenut
licem prema dolje, bijeli
mu se zadnjica, zaudara
formalin... 0, moj bijedni
due,

dokle

pamenje...

Oslobodi me obeanja!

4631

Ja idem gdje je rat, ree u

sebi

nekakvom

vrstinom

za

generalima! "Boriti
se

mora

junaka
pjevalo
izletima.

svaki
krvca

se

na

kom
vri"...

kolskim

4632

Rodoljubivi djeji glasii, a

naprijed uiteljica s lijepim
vratom, djeaci idu
za njom, zaljubljeni... "za
slobodu otadbine slavni
sine padaj, mri!" I "mro"
bi

mali

Melkior

uiteljicu-otadbinu

za
s

lijepim vratom, nesretan

to je malen,

4633

a njezin vrat je pun i

mekan, s tamnim njenim
naborima...

Melkior

se

jeio. Kad
odrastem oenit u se s
njom...

"Za

slobodu

otadbine"... A sada idem

za
generalima...
Marinkovi Kiklop

4634

Pogleda preda se: pust

kolnik. Desetina odrpanih
vojnika s dugakim starim
pukama.
generali?
nestanak

gdje

Njihov
osjetio

su
je
kao

izdaju. Jadni
vojnici ostavljeni nasred
ulice

udaraju

ozbiljno

4635

potkovanim

cokulama.

Kamo idu
ti vojnici? S tim pukama kundaci do koljena? Po
suhu slamu za Cezara na
ratitu? Na koju se stranu
ide kad se odlazi u rat?
Gle,

pa

uima!...

on

jo

gotovo

tim

naglas

4636

klikne Melkior. Na desetak

metara
pred sobom ugledao je
par uiju i onaj poznati
tanki vrat... Iao je prema
vagi
invalidovoj. Jo uvijek traje
taj oajni pozicioni rat za
svaki gram! "Boriti se

4637

mora svaki"... zapjeva u

sebi Melkior.
Prie vagi kao "slijedea"
muterija:

ekao

je

strpljivo svoj red.

- Hajdmo da, u ime boje govorio

je

vjerouitelj

odbacujui balast iz

4638

depova.

Kani

poletjeti,

misli Melkior. - Ali sada

pazite (stao je na vagu)
molim tono, tono!
- Bez brige, veleasni umiruje ga invalid. - Kome
u ako neu vama, staroj
muteriji... - Invalid je bez
lijeve ruke do ramena, a i
lijeva strana lica mu

4639

je

loe

zakrpljena.

Rovovska

granata,

objanjava

struno

Melkior.
- Kako? to ne moe biti! zaprepastio
vjerouitelj.

se
-

Od

sino

ezdeset
grama

manje!

pogrijeili ste vi.

Ne,

4640

- A-a, veleasni, nisam govori

invalid

sa

znanstvenom sigurnou tako vam

je i nikako drugaije.
-

Ali

ezdeset

ovjee...

od

grama,

sino!

sam kod vas bio.

Tu

4641

- Znam, veleasni, znam slijee invalid ravnoduno

- ali to ja tu mogu,
sprava toliko iskazuje. "Sprava"

tako

zovu

krvnici giljotinu, vjeala...

Mrzio je Melkior invalidovu
ravnodunost.

Pa

to

vam je to ezdeset grama,

4642

veleasni?

To

je

svega

est dekagrama... da ste

se samo malo oznojili, ve
biste
izgubili.
- Od ega u se znojiti rasrdio se vjerouitelj tresem se od zime! A evo,

4643

poeo je i snijeg padati! Doista, sputala se tu i

tamo po koja pahuljica da
bi pojaala don Kuzmine
sumnje.
- Pa ima i drugih gubitaka
osim znojenja - nasmijeio
se invalid prema Melkioru
-

to

govoriti...

vam

ja

to

4644

-1

drugih

ponovi

gubitaka...
don

Kuzma

nesvijesno. Opazio je
Marinkovi Kiklop
pored sebe Melkiora pa
uzme

zbunjeno

trpati

svoje stvari u depove.

Odjednom

4645

podigne

glavu

prema

invalidu,

ozaren

nekom

radou: - Imali ste pravo,

prijatelju,

sino

sam

depu imao naranu! To je

tih ezdeset grama! Nasmijeeno je silazio s
vage,

pun

iznenadnog

optimizma. No avo mu je
sa slau

4646

pomutio veselje: - Ipak,

sumnjam ja u vau vagu...
-Otiao je posve nesretan.
- Ah, pokoro! - uzdahne
invalid

olakanjem.

Izvolite,

gospodine.

Melkior
stidno

poloi

dinar

na

poklopac kutijice i ode ne

stupivi na vagu.

4647

- A vaganje? - zaudi se
vlasnik

"sprave":

svakakvih vas ima... "Nije

potrebno",
ree Melkior vie za sebe.
Davos, gleeri... sve
bijelo i mala neka bolest...
nita nije potrebno.

4648

Osjeti stid i bijes. Polifemkiklop, gad sad po zemlji

gazi! (Zapjenio se.)
alac i otrov osinji... da
mu izbodem drijelo...
Opazi to govori, i bude
mu smijeno. Ali smijeh se
ogluio
opaanje.

na

njegovo

4649

Uostalom, smijeh je robot!

ree srdito.
A smijeh se javio... tu,
tako blizu te se zaudio:
otkuda ta jeka?
- Obratite pozornost, phaha-ha...
Odjednom je ispred njega
izronilo

pijano

iscereno

4650

lice s tamnim plombama.

Ugo je
predvodio
pokupljenih

rulju

pijanica

usput,

po

krmama... buno i areno

drutvo
-

od

odrpanaca

poput

Cvikera

do

kicoki

elegantnog Fredija. Kakva

je to sada

4651

kombinacija?

udi

se

Melkior. Fredi se, dodue,

drao "po strani" (on tu
nema
posla) no Cviker mu se
neprestano
"Vae

obraao:

Visoanstvo",

nastojao usrdno
da mu prebaci ruku preko
ramena.

4652

Obratite

pozornost,

propalice - obratio se Ugo

rulji - evo nae Savjesti,
poklonite se!
Cviker se ponizno pokloni;
tko zna, moe biti korisno.
Jedan neobrijani i
prljavi tip mu se nasmije.

4653

- Ne kesi se, Posrani! opomene ga Cviker. - Vie

on ima u malome prstu... Sjeao se onog aenja
kod Kurta u "Kutiu"... ah,
gdje su ta vremena!
- uti, bazilisku! - obrecne
se Ugo na njega - uvijek
kvari sveanost!
Marinkovi Kiklop

4654

Neu,

gospodaru...

Cviker se ogleda po rulji,

poaen: dobio je ime.
- Jedva smo vas doekali,
Sunce nae! - razmahuje
se Ugo udvorno - propali
smo
bez vas! Recite rije i...
Kuda emo?

4655

- U... - zine Melkior ali mu

bijes sve rijei rastrga. U
suhim, gorkim ustima
podrai

ga

pakosti:

okus

neke

bljutava

osvetnika mrnja, to se
ve dugo u
njemu skupljala, navalila
na usta neartikulirano-divljaki-ivotinjski, liena

4656

dara

govora,

on

je

ispljune nesvijesno, suho,

gotovo simboliki, ravno u
lice
Ugovo koje se pred njim
milo kesilo s pouzdanim
iekivanjem.
Fredi jedva doeka: jurne
prvi

(napokon

da

4657

obrauna

tim

piskaralom!) za njim
ostali...

Juri

na

toga

nekakvog...!
Ugo je ponovno Melkiora
zadivio. Nije ni trepnuo na
pljuvanje, pogledao gaje
samo

nekim

zamuenim

vlanim,
pogledom.

4658

Zatim se pribrano okrenuo

rulji i stao
ispred

Melkiora

rairivi

ruke zatitniki:
-

Samo

mrtvoga!

preko
-

mene

rekao

je

odluno. "Posrani", eljan

tunjave,

4659

neto je opsovao. - Mir! I

svi na svoja mjesta! Ima
via pravda, vi niste
pozvani.

Fredegarijus,

korice va kazalini ma
od

jelove

letve!

Razmaknite
redove, pustite da proe
Eustahije Veliki!

4660

Rulja

se

razdvojila,

posluno
a

on

galantnim

dade

pokretom

Melkioru znak da
proe.
To

je

Melkior
(Fredi
smijuljio

podvala...
bez
se

misli

povjerenja.
sa

strane

4661

podmuklo.)

No,

to

e,

valja krenuti... Lea mu se

jee, oekuju udarce...
Preao je prvu polovicu
palira

nita

se

ne

dogaa (ovako su neko

proputali
kroz ibe), preao do kraja
- sada e... No nita, nita,
ak ni male psine...

4662

0, Parampione! Dolo mu
je da se okrene i zagrli
Uga. No jo nije vjerovao.
A
kad

se

ipak:

to

uvjerio,
bi

pomisli

moglo

ba

navesti ludu da poali ono

malo
prije...

4663

sada,

oajnici!

Jo

na

konje,

nije

sve

propalo! - uo je iza sebe

Ugovu
zapovijed. Ali u tom glasu
zazvualo je neto oajno
i tuno, kao desperatni
vapaj

za

neim

izgubljenim... ili je Melkior

samo tako uo.

4664

elio je sada samo zaci

iza ugla, kao da je tamo
neki drugi svijet. Sve je
bilo
isto iza ugla. Ulica, rijetki
prolaznici promrznutih
Marinkovi Kiklop
nosova. (esti travnja - i
to

je

neko

proljee!)

4665

Gledali

su

ravnoduno

nedjeljne
dokone
Besposleno,

sluajnosti.
nekorisno

gledanje... Znai li to rat indiferentno,

tupo

gledanje? Jesu li i prije

tako buljili u nedjeljno

4666

prijepodne?

nije

se

mogao sjetiti. to pria

Ugo... ne vidi se rat.
U

velikoj

avion.

visini

Evo

Melkior.

ga,

zabruji
ree

Usamljeni

prolaznici
skupljaju se u grupice kao
da se dogodila nesrea,

4667

podiu

nosove.

"Izviaki",
tumai jedan poznavatelj,
svi

ga

sluaju,

pouzdanjem

"im

je

tako

usamljen, u
velikoj
izviaki.

visini,

to

je

Fotografira.

Kasnije
bombarderi... A

dolaze

4668

protuavionska

ni

mukajet..."
Jedva to ovjek izgovorio
a zagruhae topovi. Avion
je bio mala igraka visoko
meu

oblacima.

njega

rascvjetavali

Ispod
se

bijeli oblaii... "Visoko je

on,

4669

uzalud

troe

municiju",

govori poznavatelj. Ili ti je

aino! svadljivo misli
Melkior. Neka gruhaju!
udnovato, ta tutnjava...
(odlazio

je

podsmjeljivim mislima)...
kao da tu
dolje neto slavimo...

4670

"Nije ba pametno stajati

ovako na ulici", uo je za
sobom poznavatelja, "na
grad

padaju

granata"...
povue

komadi

Melkior

vie

uz

se

fasade

kua... kao da
kia

pada,

nasmije

svome oprezu.
- Odbij od zida!

se

4671

Stajao je pred njim vojnikstraar, na puci no, na

glavi ljem. Nad kapijom
je
pisalo neveselim smeim
slovima na uprljanoj sivoj
podlozi KOMANDA GRADA.
- Odbij, uje li! - Vojnik je
ve

skidao

ramena.

puku

4672

- Ja idem unutra - ree mu

Melkior nehajno i pokua
ui.
- ekaj! - drekne straar
osorno,

onda

vikne

kapiju: -Podnarednie!
Izae

mlad

strano

mrav ovjek, bolesna lica

ali ivih grozniavih oiju.

4673

- Ovaj tu - pokae straar

glavom na Melkiora.
-

Sto

eli?

pita

podnarednik s dosadom.
-

Deurnom

Melkior
vanou.

odgovori

s
Valjda

nekom
je

ovdje, pomisli.
- Ja sam deurni.
- Oficiru - ree Melkior.

to

4674

Marinkovi Kiklop
- Ne moe. Ima vana
posla. U ratu smo, brajko.
-1 ovo je moje posao.
- Kakav?
- Vaan. - Melkior se usto
nasmijeio i, ini mu se,
malo
namignuo.

4675

- Hajde. - Pred jednim

vratima

rekao

je

podnarednik - ekaj. Dug

prazan hodnik s
podom

izrovanim

od

vojnike obue, niz

sivih vrata, a na drugoj
strani visoki prozori kroz
koje
tuno

se

vidjelo

pusto,

4676

dvorite. Zato je sve tako

beznadno...?

Melkior

htjede otii, no uto se

vrata
otvore i podnarednik mu
ree - ulazi.
Soba je mirisala na bijeli
luk i rakiju. inilo se da tu
nema nikoga. Na stolu

4677

ispod slike mladog kralja

napola

ispijena

boca,

drvena tintarnica i ostaci

neke
suhe

hrane

nekoliko

izmeu
razbacanih

listova papira. Tek poslije

Melkior opazi
i vojniki krevet i ovjeka
pod sivim

4678

pokrivaem.
- No ta je, govori... - javi
se glas ispod pokrivaa,
ali u isti mah zahvati ga
jedna serija kihanja te nije
uspio da opsuje Melkioru
majku, na to se svakako
spremao sudei po tonu
postavljenog pitanja.

4679

Aci-ka. Melkior prieka da

prestane

kihanje.

Onda

razborito pomisli: kako da

to
kaem

ovjeku

ispod

pokrivaa? Ni lica mu jo
nisam vidio... Ima gripu,
jasno,
jede luk, pije rakiju: sada
se znoji tamo unutra...

4680

- Jesi li jo tu?
- Jesam. - Odjednom mu
se uini da razgovara s
mrtvim, ve
pokopanim ovjekom.
- Pa to ne govori... sada

je

uspio

da

mu

spomene i majku. -Vidi,

bre, da

4681

crkoh tu unutra... Hajd,

brzo i kratko!
- Vama bi sad moda bio
potreban aj i aspirini Melkior

pitomo

prie

krevetu:
- Imate gripu?
- ta, doao si da se
zeza!

Oficir

prijetei

4682

odbaci pokriva. Melkior

ostane
na mjestu. Gledao ga je sa
aljenjem.

Mlad

potporunik
u

zguvanoj

uniformi
polomljenim
Oi

(ratnoj)

staroj
s

epoletama.

4683

grozniave,

mutne,

lice

mu gori od vruice, kosa

sva mokra, ulijeplje-na na
uima

elu...

potporunik!
ostavili,

jadan

Tu

ga

bolesna,

pod

ovim pokrivaem,
uz bocu ljivovice i glavicu
luka...

pobjegli...

oni

su

otili,

4684

Marinhovi Kiklop
- No ta je, da ti boga
tvoga? - Nije imao snage
da

se

digne,

samo

se

oslonio
na lakat.
Pazi, jo ima vremena da
kae: traim toga i toga
tabnog
roaka...

kapetana,

4685

- Doao sam da se javim izgovori ipak Melkior. Tko

zna zato mu je sada pao
"Krele" napamet... Donio
mi narane...
-

Bjegunac?

pita

potporunik s naviknutom
dosadom.

Sklapa

oi, puknut e
mu glava.

bolno

4686

- Dobrovoljac - s odlunom
jasnoom ree Melkior.
- ta kae? - kao da nije
dobro uo potporunik.
-

Javljam

se

kao

dobrovoljac - ponovi jasno

Melkior.
- Zato? - nesvijesno izleti
potporuniku.

4687

- Da se borim... - Pupo ga
tape po ramenu, vidi, ti
si poten ovjek.
- A to nisi... ekaj - sjetio
se neto - odvest u te
kapetanu, to nije moj
posao.
Nije

dugo

jednima

od

ekao

pred

vrata

4688

hodniku.

Izaao

potporunik i rekao ui,

a sam je vjerojatno otiao
da se ponovo zavue pod
pokriva, da se znoji...
Melkior

se

naao

odjednom pred mravim

oficirom, ozbiljnim i mrkim
ispod crnog

4689

sputenog

brka.

etiri

zvjezdice - kapetan prve

klase, protumai Melkior.
Sjedio
je za golim vojnim stolom
i gledao s dosadom kroz
prozor.
-

Ne

zatvoriti

zna

za

sobom

vrata?

4690

promrmlja kapetan strogo

ne pogledavi jo
doljaka.
Kad je Melkior zatvorio
vrata: - Ovamo doi, blie.
-

Sada

se

osvrnuo

na

njega,
povrno, i s nekim udnim
osmijehom.
- Ti bi dakleee... -Da.

4691

ta?

otfrkne

srdito

kapetan, zatresao mu se
brk.
-

Da

se

prijavim

dobrovoljce. - Melkior vie

nije poznavao svoga glasa
(sve
je ovdje strogo, kratko,
pravilno...)

rijei

su

same glasale, kao pod

se

4692

hipnozom.
Kapetan

ga

je

odmjeravao

sada

hladnim,

podrugljivim pogleMarinkovi Kiklop

dom. Melkior se osjeao
smijenim

iznoenim

predmetom ponuenim na
prodaju kod

4693

Kikinisa: obara mi cijenu

tim pogledom...
-

zato

ti

nisi

pod

mobilizacijom? Mlad si, a

ini se i zdrav? -ogledao
mu je
noge i ramena, prsa, ruke,
glavu...
- Bio sam otputen... kao
nesposoban

nekim

4694

stidom ree Melkior. To je

tu
sramota...

to

sam

se

uputao?... elio je otii.

- Nesposoban... Znai, nisi
odsluio vojsku. Bez ina.
Intelektualac?
Melkior klimne nesvijesno
traei iznad kapetanove
glave, na karti kraljevine,

4695

grad

Varadin.

Tu

su,

dakle? Blizu...
Kapetan izvadi list papira i
umoi pero u tintarnicu:
- Prezime, ime i oevo
ime?

Godina

roenja?

Vojni

jedinica
gdje si sluio?

mjesto
okrug

4696

Melkior mu ree sve po

redu.

Zatim

se

obrati

Pupu: evo, vidi...

- A sada mi jo kai podigne

kapetan

neki

blagi pogled na Melkiora i

ree
glasom

reklo

oinskim

javlja?

zato

bi

se
se

ti

4697

Pa...

napadnuta!
stvarno

zemlja

je

je

elio

Sada

odglumiti

arko
rodoljublje (Peharek, Kral i
otadbina) a mislio je na
Pupa: puke i
municija, cokule...
- A tebi je, veli, mnogo
stalo do te zemlje, a? -

4698

Kapetanov

osmijeh

treperio je
od

podmukle

nepovjerljivosti.
kai

mi,

Nego,

onako,

meu

nama... uj, nemam

nita

protiv,

to

je

pozitivno... rekli su ti da
se javi, je li? No kai, ne
boj

4699

se, sve je inae u redu, ja

sam, evo vidi, zapisao
tvoju prijavu, no tko te je
uputio ovamo?
U

Melkioru

zastane:

naas
ovo

krv
je

presluavanje!... Ali Pupo

mene nije uputio...
-

Zato

uputio?

Doao

sam sam, od svoje volje. -

4700

Neko

se

najobinije

potenje
pobuni u njemu.
- Da se bori, a? - Kapetan
ga je tako neko vrijeme
gledao s onim istim
treperavim osmijehom.
Prouava me, misli: zar
zaista naivina eli ludo
izgubiti glavu? Ne vjeruje

4701

hulja u patriotizam, tu u
ormaru

ima

spremljeno

civilno odijelo, pobjei e

kada
dou, i brk e obrijati...
-

Doo-bro

zakljui

kapetan. - Kad je tako,

mladiu, u-rredu. Marinhovi Kiklop

4702

Ustane i uzme sa stola

onaj papir: - Priekaj tu
asak.

Evo

ti,

popui

cigaru namigne mu usto, "dobar

si ti mangup", i izie iz
sobe.
Da, nude cigaretama da bi
stekli povjerenje... Kao u
filmu: tura mu pod nos

4703

srebrnu dozu, "cigaretu?"

pali najprije njemu zatim
sebi, na istom plamenu,
bratski.

Obojica

pue,

otpuhuju, stapaju im se
dimovi u zraku (eto, lula
mira,
reklo bi se) ah, tko sada
pita

iji

je

koji

dim,

4704

vjerujte mi, dragi moj...

nemam
ja nita protiv tebe osobno
(prelazi na ti) ali to e,
taj dosadni posao mora
obaviti, oni gore trae, a
ja bih sada radije s tobom
popio koju (zabranili tu

4705

alkohol, kreteni) i bacio

karte (i to zabranjeno, sve
je zabranjeno to ovjeka
veseli)

ili

popriao,

ha-ha,

naprosto
ti

ve

zna o emu... Viao sam

te,
mangupe, s onom... Auj,
onaj kirurg, je li joj to mu,
ho-ho? Coco? Ona ga

4706

zove...
pui,

Priekaj

asak,

odmah

seja

vraam...
Negdje je u kui zvrndao
telefon.

Nazvati.

Enku.

Coco je sada "pod

mobilizacijom"...

rat,

ranjenici, razderano meso,

kirurzi u svom elementu...
A

4707

to ja ovdje ekam? Sada

on

tamo

razgovara

policijom,

doo-bro,

poaljite
ovjeka ovamo, doo-bro,
intelektualac,

pui,

zadrat u ga, jasno, dok

ne
doete, doo-bro...

4708

Melkior

se

prikrade

na

do

prstima

vrata:

na

hodniku tiina, u vojnoj

kui
tiina... a rat bjesni na
svim

granicama!

Jedan

glas u susjednoj sobi

povjerljivo

je

sricao

telefon: to on, kapetan,

daje lini opis... nos -

4709

pravilan,

brkovi

brada

brije,

brije,

posebnih

znakova - nema... Pritisne

kvaku

lagano

vrata...
douniki,

gurne

zacvilie
sve

je

ovdje

udeeno, navlas
nepodmazano.
Pust hodnik protegnuo se
na

obadvije

strane...

4710

Dakako,

desno!

lijevo

kapetan jo
toroe

telefon...

potporunikovih

Iza
vrata

bolesnik stenje, "pod

temperaturom"... rakija i
luk,

narodski

recepti.

Smrad. Iao je na prstima.

Pete

4711

udaraju ravno iz trtice, iz

kime,

iz

glave,

svom

teinom tijela; na prstima

tijelo gubi na teini, na
oprugama lakim - balet...
Hod lopova, pijuna,
ljubavnika,

ljudi

to

se

uljaju i bjee, sa strahom

u koi.

4712

U vei je ve gazio punim

stopalima.

Nadohvat

spasenja: ulica, ugao,

prostranstvo grada - iglica
u

slami,

adieu,

capitain,

mon

pozdrav

dobrovoljnoga
bjegunca, neka se kae i
ovaj paradoks.

4713

ta,

uredio

burazeru,
gore?

jesi
-

li

pita

podnarednik na kapiji ve
s
familijarnim smijekom.
Marinhovi Kiklop
- U-rredu, podnarednie,
zdravo! Zdrhavo, vojnice
na

strhai!

zarska

obijesno

4714

Melkior.
Podnarednik je odzdravio
"zdravo",

vojnik

je

mehaniki udario petama.

Sada e
podnaredniku

odgovarati

zbog toga: - ta udara

petama, budalo? Odaje
poast

4715

nekakvom usranom civilu!

-

Dobrovoljakom

bjeguncu, podnarednie...
ako si uo
za taj rod vojske u tvojega
kralja.
Melkioru se jako urilo do
prvoga ugla.
A

to

daje

zovem?

zastane pred telefonskom

4716

govornicom - i ono etiri,

etiri,
Hitna pomo... ve sam i
zaboravio

broj.

Idem

ravno tamo. Coco je, kako

rekosmo,
"pod mobilizacijom"... Sad
me onaj tamo trai, urredu... to si ga pustio,

4717

idiote!

izdire

se

na

podnarednika.

Apred

ulazom

grada

Komande

stoji Crna
Marica,

rastvorena...

utroba joj smrdi po lizolu...

eka

dobrovoljnoga

bjegunca
- kao to se moe vidjeti uzalud.

4718

Tramvaj zvecka prazniki

prijazno,

pozdravlja

znance na ulici -hej! Ba

ga briga
to je hladan, tmuran dan.
Staje smireno, smijee mu
se prozori: izvolite,
ulazite. Uzeo i Melkiora,
cin-cin, hajdemo. Graaniput-nici mrki, srditi, je li

4719

ovo Cvjetna nedjelja - u

zimskim

kaputima,

snijei kao na Silvestrovo?

Ne, sve
je poludjelo, kaem vam!
Na

vrijeme

se

obara

graanin, he-he... Vozi se

na ruak sveani: purani,
patkice,
palainke,

pilii,

pite,
pravo

4720

pljeiviko,

pijmo

ga,

pijmo ga, pojmo

pjesmu, mili drui... Eh,
sve su pokvarili, idioti! Tko
moe sada jesti u tim
prilikama!

Gore

iznad

glave bruje avioni, bacili

mu na vrat rat, pa hajde
gaaj

4721

viljukom u tanjur! I ba
na

ovu

svetu

Cvjetnu

nedjelju! Odabrali dan!

Puhale

su

tamo

djetinjstvu
vlane,

mlane,
takozvane

pasionske jugovine; nebo

bez modrine, s rastrganim
brzim

oblacima,

more

4722

olovno

sivo,

alosno...

Slutila
se

muka

smrt

Spasiteljeva. Don Kuzma

je ve ranije objasnio u
koli da je tako
bilo i one davne sedmice
(koju mi danas nazivamo
Velikom)
nedjelje,

od

Cvjetne

4723

kad

je

Isus

uao

Jeruzalem, pa do Velike
subote, odnosno nedjelje
iliti
Uskrsa, kada je uskrsnuo.
(Melkioru nije bilo jasno je
li uskrsnuo Isus u
subotu,

kad

zazvone

zvona,

ponovno
ili

4724

nedjelju,

kad

se

slavi

pitati

don

Uskrs... ali tko

je

smio

to

Kuzmu.) Djeaci u bijelim

"marinerkama", djevojice
u
bijelim

haljinama,

ispletenim
granama
masline u

palminim
i

granicama

4725

Marinkovi Kiklop
rukama,
svodovima

pod

visokim

crkve,

mirisnom dimu tamjana, u

zvukovima
orgulja... velika sveanost.
Deavalo se da je i sam
biskup, pod mitrom, i s
pastirskim
odsluio

tapom,
misu,

4726

pontifikalnu,

pa

su

ga

tamo kod glavnoga

oltara

svlaili,

oblaili,

izuvali,

obuvali,

don

Kuzma je tu bio kao neki

sobar

kod

gospodina.
udio,

velikog

Melkior

kako

to

Kuzma... daje tako -

se
don

4727

nita,

navlai

biskupu

papue na noge?
Ali zato na Veliki petak,
kad se prikazivala u crkvi
Muka Isusova, don Kuzma
je
bio Isus! Svi su vikali na
njega: da se raspne, da se
raspne! Ana i Kaifa -

4728

poglavari

sveeniki,

knjievnici,

carinici,

farizeji i sluge u dvoru

Kaifinu...
"Zar

tako

odgovara

poglavaru sveenikom?"
-ree mu jedan i udari ga
po obrazu.
A don Kuzma, u dugoj
bijeloj

haljini

granom

4729

palme

preko

snanog

ramena, a ui
mu stre prijetei, mirno
podnosi sve to i odgovara
blago,

krotko,

pokorno:

"Ako
zlo rekoh, dokai da je zlo,
ako li dobro, zato me
bijes?" - Pilat, rimski

4730

namjesnik,

jedini

vikao.

gaje

Htio

pustiti.

Vidi,

nije
ak

ovjek

neopasan,
govori

neke

ludosti...

Odakle si ti? Jesi li ti kralj

idovski? pita gospodski
ironino

sanjalicu,

jadnika... ne zna to bi s

4731

tim osobenjakom. A don

Kuzma opet
krotko,

pokorno:

"Kraljevstvo moje nije od

ovoga svijeta..." Pilat izlazi
pred
rulju judejsku: "Hoete li
da raspnem vaeg cara?"
- Ruga se okupator

4732

porobljenom

narodu,

razjedinjenom
strastima.

politikim
"Mi

ne

poznajemo drugog
cara,

osim

cara

rimskoga!" - urla masa

bezumno.

"Daj

nam

Barabana, a ovaj nek se

4733

raspne!" - Pilat je uinio

po njihovoj volji i oprao je
ruke diplomatski: tako
je

tom

prljavom

politikom...
Melkior je bjesnio zbog
nepravde.
... A sve ih je don Kuzma
mogao

smlaviti

svojim

4734

akama koliko god ih je

bilo
ondje u crkvi... samo nitko
nee

da

mu

spomene

neto o uima!
- Sve je to velika trgovina,
a vi meni pljunite u lice
ako nije tako.

4735

- ovjek-graanin (imao je
zlatni lanac preko trbuha)
bio je jako srdit na "taj
rat": ovo je tek poetak, a
to emo jo doivjeti...
-

Ima

valjda

neto

uzvienije: ljudi ginu za

ideale!
gadio taj

Drugome

se

4736

vulgarni nain: - To je pak

materijalizam! - uzvikne
optuujui.
- Sada je u modi kod nekih
usijanih glava... - gledao
je sumnjiavo u Melkiora
(ili se njemu tako inilo)
ovaj neto pomno prati
razgovor...

4737

- Otkad ima ratova, uvijek

je to bila samo trgovina, a
vi meni
Marinkovi Kiklop
recite da sam magarac!
Uvijek je u tome netko
namlatio novaca... a netko
opet
udario nosom u ledinu.

4738

0!

uzvikuje

idealist

pogoen u srce - a asne

rtve, a pali heroji?
- Sve je to... nosom u
ledinu, a vi mene nazovite
majmunom. Sve je to
divljatvo... i trgovina.
Melkior

je

silazio

na

slijedeoj. teta. Hoe li

mu pljunuti u lice

4739

idealist-ratnik?
- Koliko je samo mudrih
glava palo od ruke divlje
soldateske? Jo tamo od
Grke
i Rima. Kartaga...
- Siracusa! - vikne Melkior
skaui s tramvaja. - Ubili
Arhimeda! Lepant,
Cervantesu osakatili ruku!

4740

Tramvaj

je

ve

krenuo,

materijalist

mu

se

iza

stakla osmijehom zahvalio

na
pomoi.
Ruku... desnu ili lijevu?
Ba

odrezali...

maem?

Longin Podbipieta. To su
bili

4741

Turci, kod Lepanta, sablje

demiskinje...
uostalom

gdje

je

taj

Lepant?

"Don

Quijota"

Moda je
cijelog

napisao lijevom... k tome

u tamnici, o kruhu i vodi.
Bogalj.
Saavedra.

Don
"Zar

Miguel
vi,

4742

gospodo, mislite daje lak

posao naduhati
psa?" govori luak tamo u
predgovoru drugog dijela.
"Zar vi, gospodine, mislite
da je lak posao napisati
knjigu?"

dodaje

don

Miguel, bogalj od Lepanta.

Bio

je

kuom.

pred

Enkinom

4743

"Pred

En-ki-nom

om..."

zapjeva

glasa

(ima

ku-

tome

pola
slina

pjesma) i
zastane
Dobro,

pred
to

je

vratima.
ovo

sa

mnom? Znao je da nema

ba nikakva
razloga da se popne gore.
Ba

nikakva?

Ne!

4744

odgovori

odluno

vratima okrene
lea.
Da, ali kamo? Ulica je
kratka,

pusta,

sumorna.

Zatvorena sa svake strane

pitanjem - desno? - lijevo?
On svakoj strani pokloni
po jedan pogled nadahnut

4745

prezirom. I to se zovu
nekakvi

motivi:

jedan

ugao sa sitniarijom (jelen

u trku
- sapun "Zlatorog"), drugi
ugao

stabalce

golo

krljavo

starateljski

vezano uz
kolac - autoritet. Dolazi
djelovanje po motivima.

4746

Buridanov

magarac

doekao smrt
u obilju (razmaeni stvor)
mogao

je

birati

ak

izmeu dva stoga sijena

(rasko!), a lipsao zbog
principa kao korne-jevski
junak, svaka ast! ast
magarcu
izmeu

Buridanovu
dva

plasta...

4747

meni nisu dane niti dvije

slamke da se
odluim,

ni

slamica

uplja da se prihvatim...
Marinkovi Kiklop
Marinkovi Kiklop
Motrio je tupo kako slijeu
s neba rijetke pahuljice
snijega: nestaju prije nego

4748

dodirnu

zemlju.

Kratkotrajni

ivot

pahuljice. Prhne i ugine. A

kako joj se
moda

ini

trajanje!

dugim

Jedan

nestvarne

to

ivot
lakoe,

lebdenje, bijeli san

na

putu

od

neba

do

zemlje... Ana zemlji je kraj

4749

tom

majstorskom

djelu,

paloj
zvijezdi

od

ipkastih

kristala.
Gledao

je

savrenstvo

to
na

sitno
svome

rukavu. Malo estokrako

udo! Sve su
snjene

zvjezdice

estokrake...

to

je

4750

propisano, valjda, nekim

kanonom kozmike
ljepote. Sja bijela zvijezda
na

mranom

nebu

nedostojnog sukna. Istie

neko
mirno,

umno,

dostojanstvo

krotko
svoje

sreene bjeline u ovom

svijetu crnih,

4751

nesreenih,

podivljalih

stvari. Polifem-kiklop gad

sad po zemlji kroi. Osjea
se

njegov

Ugasila

se

kuni

dah...

mala

bijela

zvijezda, rastopila se u
kapljicu
rose.
Desno

ili

lijevo?

pomakne se Melkior. Eto

4752

motiva:

sapunski

uti

jelen
"Zlatorog" i krljavo malo
drvo

uz

tutora,

suhi,

samosvijesni kolac? On se
odlui
nekakav

za

kolac.
autoritet,

Ipak
ta

ponosna muka vertikala.

On ide u

4753

susret

dogaajima...

jelen (pa jo k tome ut!)

propeo

se

paninom

bijegu,
jasna

slika

straha

spaavajte se, brao.

Melkior

je

"krljavca":
pupoljci

doao
svi
jo

zatvoreni, mali

su

do
mu

vrsto

4754

se boji pogledati svijet. On

potape

kolac:

zdravo,

stoie! Seneca, u poaru

Rima!
Na toj su se strani kue
rijedile.

Obiteljske

jednokatnice usred malih

ukrasnih
vrtova zatiene psom i
eljezom (ograde).

4755

Iz kua se ula muzika,

bodra, vedra, blagdanska,
graanska: nakon masnog
ruka
sijesta

uz

opereta,

gramofon:

lager,

tran-tam,

mar

ran-tan-tan...

"Barun
Trenk".

Jo

jednom

na

rasanku ruku da ti pruu-

4756

uuim...

Kad

si

negdje

sama daleko
u svijetu... Hitra pomisao
na

Vivijanu,

emerna

samoa, zavist na topli

kuni
kut... "Imati svoj dom". Ja
domovinu imam... "Moja
domovina" - to je? ulica,

4757

Dajdam, spavaonica kod

Enke, "soba sa stubita"
kod gospoe Eme? Tamo
ve trae
odbjegloga
U

dobrovoljca...

Dajdamu

je

ve

zaveden "novi poredak",

kod Enke
vjerojatno ve novi Kio...
Hajdmo, dakle, u irine

4758

nae Domovine! U livade,

u
polja

pastirskom

frulom...
gaucho,

U
u

pampe,
prerije!

pustinje, gristi
proroko korijenje, hvatati
skakavce
iskuenje...

za

veliko

4759

Koraao

je

ve

gradskog

podruja,

izvan
kroz

polja, po utabanim
blatnim stazama. Jo je
uo

cin-cin

posljednje

tramvaja

periferne

stanice.
Zbogom, ree mu Melkior,
nema

vie

ale,

ne

4760

prihvaam cin-cin. Idem u

susret
Polifemu-ljudoderu

to

sada zemljom gazi... ne

bih li mu kako mu-gnuo
meu
nogama prije no navali
kamen.

kad

proem

(ako proem) povikat u iz

svega

4761

glasa:

Kiklope,

jednooki

krvoloni gade... - Zato

e, nesretnice, divljaka
draiti opet? - Ej, da ga
mogu ivota liit i due!...
U

daljini

se

prolomio

prasak. Gotovo u isti mah

neki ljuti kukac u bijesnom
letu

4762

zvizne

Melkioru

pored

uha. U trenu on zagrli

zemlju.
To je onaj iz Essena, ha,
ha, smijao se Melkiorov
nos

mokroj

travi.

Promaio,
ha, ha! Neka uje zemlja,
ape

Melkior

blato

ispod sebe, neka zasviraju

4763

svirale:

Polifem-kiklop

jednooki krvoloni gad...

Nekakva se svjetlost arila
oko

njega,

kao

da

se

sunce na zalazu probilo

kroz
oblake. No Melkior nije
podizao glave: klanjao se
svojoj ludoj srei to mu je

4764

nalegla na lea i pritiskala

ga k zemlji. Miruj, miruj
tu, napravi se mrtvim,
govorila je Srea. - Hou,
hou,

hou,

dahtao

je

posluno... Jer onaj moda

na
mene jo vreba, ne? pitao
je razborito Melkior. - A
kamo e ti, govorio je

4765

mravu to se penjao uz
vlat

trave

ispitivao

udnu

ticalima
gutaru

iznad
njegovog oka (i ikare i
iprazi i evarje, moda
kae mrav) kuda e,
nesretnice,

divljaka

drait? Miruj tu i napravi

4766

se mrtvim. Ali mrav ne

slua.
Sreu...

to

njemu

tko

moe...

broji

dlake

Melkioru

obrvi.

Podrauje ga,
kaklje...
Ne

trepe

Melkior,

ne

izdaje Sreu: kad ona kae

mrtav - mrtav, i ni makac.

4767

Glavno da to zna i da
moe rei sebi mrtav si,
ne

smije

trepnuti.

Ne

smije
okom

odati

svoj

ivot

ivjeti - to je izazov. Zato

travi reci (savjetuje Srea)
- ne rasti, ne moe tu
proljee da grane. emu

4768

cvjetovi i zelene grane?

Sve e
zgaziti,
poderat

obrstiti

on...

cijelo

proljee. I zemlji reci: ne

budi
se... budi hladna, ledena,
stegnuta mrazom, tvrda,
nepri-jazna gromada. Budi

4769

mrani
Budi

dom mrtvacima.

grob.

sebi

reci

(govori mu Srea): ne dii,

ne mii
se - polokat e ti dah,
polomit e ti pokrete. Pod
zemlju

ui

glodati

isposniko
korijenje, pod vodu, pod
kamen kao buba...

4770

gle,

upravo

izmilila

ispod kamena. Ide ravno

prema

njegovome

oku.

Rogata,
dlakava po trbuhu i boku,
natovarena
metalnoga

oklopom
sjaja

na

podmuklim
pogurenim leima. Mie
se tromo, nespretno na

4771

dugim

ralanjenim

nogama - est
njih na broju, prebroji ih
Melkior.
1
Marinkovi Kiklop
Neman golema, ispunila
vidno polje jednoga oka
(na drugo je zamirio).
Ali ne trepe Melkior.

4772

Gigantski kukac - sveder,

pantofag (ve ga je Edgar
AUan Poe opisao) probija
se
teko

kroz

gutaru.

Smetaju mu noge, rogovi,

oklop ga poklopio... ali oi
radoznalo
naprijed,

izbacio
izvan

glave

4773

probija

se

prodrljivo

svom cilju oku Melkiorovu.

Ne trepe Melkior.
- uj me, due... - prozbori
u

posljednji

as

svoju

besjedu (rogovima e mi
oko
probiti)

no

nezadrivi

ve

kukac
mu

je

4774

prekrio

sav

vid,

ugasio

svjetlost,
zaklonio svijet...
- Navalio je kamen - ree
Melkior
nemono

spusti
na

glavu

zemljina

njedra:
majko moja...
Zauje tutanj u dubini pod
sobom.

Ispod

njega

4775

zadrhtala

je

zemlja.

Hrope zemlja
razrovana, ranjena, ve je
udaraju njegova kopita..
- Polifem-kiklop dolazi!
A kad je oima povratio
vid... na horizontu gorjelo
je nebo. Praskave zvijezde
rigale su vatru sa visine.

4776

uo

je

riku

uplaenih

zvijeri u daljini.
- Zoopolis! - ree s nekom
nadom i udan osmijeh
ozari mu lice bezumnim
sjajem.
- Utvreni grad!
-

Praviti

otmjenoj

hvojice...

oskudici,

4777

dronjcima

punim

dostojanstva... Samo
se

tijelo

stalo

kretati.

Noge... ruke... vie nije

znao razliku... Uspravnost
kolca - zdravo, stoie dostojanstvo
palca,
etiri

stopala,

kaiprsta...

Nita.

4778

papka,

kopita,

prizemni

ivot...

uz

zemljina

Zemlju

vjernim,

njedra...
Poljubi

ljubavnikim

poljupcem:

hladna si mi, hladna...

I opet se oglasie zvijeri
izbezumljenom rikom: to
je ovo? Doite, pomozite!

4779

Evo,

dolazim...

odgovori Melkior.
Pomiluje

vlat

trave,

njeno, lijevim pa desnim

obrazom: nikada se vie
neemo...
i tebe e zgaziti. Amravu
ree

nesretnice!
poljubi jo

pod

zemlju,

Zemlju

4780

jednom,

za

zbogom

etveronoke

oprotaj
onda
za

krene
zovom

uplaenih
zvijeri - ne viite, dolazim
-

otplazi

bratski

izbezumljeni
Zoopolis.
Marinkovi Kiklop

grad

4781

Dr.

CVJETKO

KIKLOP

MILANJA

ROMAN

DEZINTEGRACIJI ROMANA
Ranko Marinkovi rodio se
22. veljae 1913. na Visu.
Puku kolu pohaao je u
rodnom

mjestu,

gimnaziju

Zagrebu.

Od

Splitu
1931.

1935. studirao je na

a
i
do

4782

Filozofskom

fakultetu

Zagrebu.
Godine 1939. u Hrvatskom
narodnom

kazalitu

Zagrebu izvodi se njegova

groteska
Albatros,
Peatu

Krleinu
objavljuje

fragmente proze koja e

kasnije biti

4783

objavljena u novelama i u
romanu Kiklop. Ve se u
tim fragmentima osjea
predstojei

ratni

kataklizam.
U

Splitu

interniran

je

uhien
u

logor

Ferramonte (Kalabrija), ali

je nakon

4784

kapitulacije Italije (8. rujan

1943.) prebaen u Bari, a
potom u sinajski zbjeg
El Shatt. Od 1946. do
1950.
direktor

godine
Drame

bio

je

HNK

Zagrebu, a od
1950.

profesor

na

zagrebakoj Akademiji za

4785

kazalinu

umjetnost,

na

kojoj je
radio do umirovljenja.
Marinkovi se kao prozaist
javlja

prije

drugoga

svjetskog rata, a ti njegovi

novelistiki
prikupljeni
Proze,

tekstovi
u

knjizi

objavljenoj

1948.

godine, u

su

4786

doba kada je u hrvatskoj

knjievnosti, u njezinomu
kritikom i teorijskom
dijelu,

jo

na

snazi

socrealistika doktrina. U
tom

smislu

Marinkovi

zajedno sa
Petrom Segedinom (Djeca
boja, 1946.) i Vesnom

4787

Parun

(Zore

vihori,

1947.)
predstavlja pravu herezu
u istoi te nepomuene
doktrinarne misli.
U drugoj svojoj knjizi Ruke
(1953.),
klasinoj
zbirci,

danas

ve

novelistikoj

4788

Marinkovi

objavljuje

prozne tekstove iz druge

faze.

Njegovu

treu

spisateljsku
fazu
roman

obiljeava
Kiklop

veliki
(1965.).

Potom slijedi svojevrstan

antiroman

4789

Zajednika kupka (1980.)

te

naposljetku

romanNever more (1993.).

Marinkovi Kiklop
Svaku tu proznu fazu po
prilici prati i jedan dramski
tekst: uz Proze objavljen
je Albatros, uz Ruke vee
se

Glorija

(1955.),

uz

4790

roman

Kiklop

jamano

pristaje
Politea, prikazana dodue,
desetak

godina

kasnije

(1977.), a uz antiroman
Zajednika
(posebna

kupka

sotija

komina

dramska vrsta) Pustinja.

Prema tome,

4791

oekivati je novu dramu

koja e dramski "dopuniti"
Never more.
Svojom

novehstikom

Marinkovi

hrvatsku

knjievnost

unosi

mediteranski svijet
"sunane
uhvaen

Dalmacije"
u

4792

"zaustavljenom" vremenu
razliitih radnji i akula
(govora)

sklerotinih

"argonauta",

koji

svoje

beznaajne ili izmiljene

ivotne
zgode

mitiziraju

stupnja
vanosti.

do

povijesne
Oni

naklapanjima

istim

4793

ispunjavaju prazni svijet

starakih dana. Pritom se
Marinkovi slui gotovo
flaubertovskonaturalistikom
"voajerskom"

metodom

gledanja kroz kljuanicu.

On,

4794

dakle, nastoji objektivno

opisati,

izbjegavajui

pritom konfekcijsko
"poetiziranje".
Uz

to,

slui

se

autor

pirandellovskochaplinovskom ironijom, o
kojoj on inae
sjajno pie u esejima u
Gestama

grimasama

4795

(1951.)

te

nadopunjenom izdanju, u
Neveselim

oima

klauna .Ti se eseji odlikuju

hamletovskom

skepsom,

koju emo
nai i u prozi. U tom bi
smislu

posebnu

panju

zahtijevala Marinkovieva
poetika

4796

teleskopa,

teleobjektiva,

mikroskopa, oka u skladu

s njegovim razmiljanjima
o
filmu
Sve

filmskoj
to

pnmijenjuje

tehnici.

Marinkovi
u

svom

stvaralakom
postupku. Naime, on sam
za

Chaplina

kae

da

4797

njegova

mata

"znade,

kao arobnim
tapiem,

preobrazili

nepodnoljivo

sumornu

stvarnost

sebe

oko

komian i
podnoljiv

besmisao".

Dakle, ono to je po sebi

razumljivo, jednostavno i

4798

logino, zapravo je vrlo

monstruozno,
komplicirano i presudno.
Zato su
Mannkovieve
ironina

novele

demitologizacija

maloga i osrednjeg ivota

mediteranskoga
zagrebakoga

i
podruja,

pune humora i groteske.

4799

Kada

je

pak,

rije

Kiklopu valja ukazati na

neke

strukturne,

ali

romaneskno
opisne karakteristike, za
koje

je

roman

upravo

paradigmatski primjer. Sa
spoznajom
znaajkama

tim
postaju

4800

jasnijima

promjene

hrvatskoj romanesknoj
praksi

od

oljana

Slamniga

sve

do

postmodemizma,

kojega

je isprobao i sam
Marinkovi

romanu

Zajednika kupka. Na taj

je
Marinkovi Kiklop

4801

nain on "dovrio" svoj

ranije

zapoeti

posao

kojega nije teko situirati

u trag
Bahtinovih

ideja

karnevalizaciji knjievnosti
i romanesknoj sposobnosti
camere
obscure.

4802

Romanu Kiklop teren je

pripremila

Marinkovieva

novelistika i "prenijela" u
nj
mnoge

strukturalne

stilske karakteristike, od
kojih je ironizaci-ja,
kompozicijska novelistika
ciklizacija

4803

metatekstualna

svijest

(svijest o
knjievnoj

proizvodnoj

tehnologiji)
najuoljivija,

jamano
ali

ne

jedina.
Marinkoviev roman ima
brojne

mogunosti

"vanjskoga"

tumaenja,

od

4804

simplificiranoga
sloeno

do

sociologijskoga,

ideoTo^ijjoga,
politikogaj[antiratno^ga^. Milje je zagrebaki
s

poetka

drugoga

svjetskog
rata, pa je normalno daje
patologizirana,

do

4805

zoologinosti

infernalnosti, i
drutvena scena. Ve se iz
prijanje

novehstike

moglo naslutiti da autor

motiv
rata

"tumai"

normalnu
posljedicu

kao

oekivanu
ove

ljudoderske epohe.

nae

4806

Latentne

nemogunosti

istinskoga

ljudskoga

komuniciranja,

ovjekovo

skriveno
barbarstvo, probudilo se i
u

vrijeme

pravome

krize,

svijetlu,

oitovalo se u
svome

kanibalizmu.

spasonosna mjera od toga

4807

kanibalizma,

iji

je

drutveni
milje

svijet

malograanskoga
mentaliteta,
sredita

boeme,
novinske

redakcije i
vojarne, isprazne erotike,
proizvodnje

sumnjive

knjievnosti i filozofiranja,

4808

jest

crni

humor.

Egzistencije koje se u tom

okoliu kreu neherojske
su, i kao
da su baene u svojim
ivotnim mukama u taj
svijet

kao

"rtve"

povijesnoga
procesa,

pa

su

dakle,

egzistentne, a nisu pak

4809

puke ideje. Otuda i tema

straha
kao

glavna

pokretna

aktancijalna
snaga,

uz

dakako, Eros i Thanatos.

Meutim, je
li homo timens (ovjek
koji se plai) jedini smisao
/Sklopa?

4810

Kako bi se dao naputak za

mogui odgovor potrebno
je podsjetiti se jednoga
mjesta

jednoj

Marinkovievoj

ranijoj
noveli,

koja samo na prvi pogled

kao da
nema

sveze

naznaenom
problematikom, a zapravo

4811

razotkriva

model

Mannkovieve
metode. U noveli Sunana
je Dalmacija, objavljenoj
jo

Peatu

(10-

12/1939.),
poslije
Samotni

preimenovanoj
ivot

tvoj,

nalazimo sljedei pasus:

4812

"Alija ti ga (nebo - CM.)

mogu

unakaziti

teleskopom! Otkrit e ti
taj
protunebeski
strahovitih
neoekivanih
divljih

top
perturbacija,
lomatanja,

4813

ibanja prostora vatrenim

repovima,

tumaranja

sudaranja kugala, ruenja

zvijezda,

gmizanja

maglenih

spirala,

unakrsnih

oijukanja

svemirskih reflektoMarinkovi Kiklop

4814

Svaku tu proznu fazu po

prilici prati ijedan dramski
tekst: uz Proze objavljen
je Albatros, uz Ruke vee
se

Glorija

roman

(1955.),

Kiklop

uz

jamano

pristaje
Politea, prikazana dodue,
desetak

godina

kasnije

(1977.), a uz antiroman

4815

Zajednika

kupka

(posebna

sotija

komina

dramska vrsta) Pustinja.

Prema tome,
oekivati je novu dramu
koja e dramski "dopuniti"
Never more.
Svojom

novelistikom

Marinkovi

hrvatsku

4816

knjievnost

unosi

mediteranski svijet
"sunane

Dalmacije"

uhvaen

"zaustavljenom" vremenu
razliitih radnji i akula
(govora)

sklerotinih

"argonauta",

koji

svoje

beznaajne ili izmiljene

ivotne

4817

zgode

mitiziraju

stupnja
vanosti.

do

povijesne
Oni

istim

naklapanjima
ispunjavaju prazni svijet
starakih dana. Pritom se
Marinkovi slui gotovo
flaubertovskonaturalistikom
"voajerskom"

metodom

4818

gledanja kroz kljuanicu.

On,
dakle, nastoji objektivno
opisati,

izbjegavajui

pritom konfekcijsko
"poetiziranje".
Uz

to,

slui

se

autor

pirandellovskochaplinovskom ironijom, o
kojoj on inae

4819

sjajno pie u esejima u

Gestama

(1951.)

grimasama
te

nadopunjenom izdanju, u
Neveselim

oitna

klauna .Ti se eseji odlikuju

hamletovskom

skepsom,

koju emo
nai i u prozi. U tom bi
smislu

posebnu

panju

4820

zahtijevala Marinkovieva
poetika
teleskopa,

teleobjektiva,

mikroskopa, oka u skladu

s njegovim razmiljanjima
o
filmu
Sve

filmskoj
to

primijenjuje
stvaralakom

tehnici.

Marinkovi
u

svom

4821

postupku. Naime, on sam

za

Chaplina

njegova

kae

mata

da

"znade,

kao arobnim
tapiem,

preobraziti

nepodnoljivo

sumornu

stvarnost

sebe

komian i

oko

4822

podnoljiv

besmisao".

Dakle, ono to je po sebi

razumljivo, jednostavno i
logino, zapravo je vrlo
monstruozno,
komplicirano i presudno.
Zato su
Mannkovieve
ironina

novele

demitologizacija

maloga i osrednjeg ivota

4823

mediteranskoga
zagrebakoga

i
podruja,

pune humora i groteske.

Kada

je

pak,

rije

Kiklopu valja ukazati na

neke

strukturne,

ali

romaneskno
opisne karakteristike, za
koje

je

roman

upravo

paradigmatski primjer. Sa

4824

spoznajom

znaajkama
jasnijima

tim
postaju

promjene

hrvatskoj romanesknoj
praksi
Soljana

od

Slamniga

sve

do

postmodemizma,

kojega

je isprobao i sam

4825

Marinkovi

romanu

Zajednika kupka. Na taj

je
k
Marinkovi Kiklop
nain on "dovrio" svoj
ranije

zapoeti

posao

kojega nije teko situirati

u trag

4826

Bahtinovih

ideja

karnevalizaciji knjievnosti
i romanesknoj sposobnosti
camere
obscure.
Romanu Kiklop teren je
pripremila

Marinkovieva

novelistika i "prenijela" u
nj

4827

mnoge

strukturalne

stilske karakteristike, od
kojih je lronizaci-ja,
kompozicijska novelistika
ciklizacija

metatekstualna

svijest

(svijest o
knjievnoj
tehnologiji)

proizvodnoj
jamano

4828

najuoljivija,

ali

ne

jedina.
Marinkoviev roman ima
brojne

mogunosti

"vanjskoga"

tumaenja,

od
simplificiranoga
sloeno

sociologijskoga,

ideologijskoga^
politikoga

do

4829

(antiratno-^ga)T^Ii|
e~jezagrebakis
drugoga

poetka

svjetskog

rata,

pa je
normalno
patologizirana,

daje
do

zoologinosti
infernalnosti, i drutvena

4830

scena. Ve se iz prijanje
novelistike moglo naslutiti
da autor motiv rata
"tumai" kao normalnu i
oekivanu posljedicu ove
nae ljudoderske epohe.
Latentne

nemogunosti

istinskoga

ljudskoga

komuniciranja,

ovjekovo

skriveno

4831

barbarstvo, probudilo se i
u

vrijeme

krize,

pravome

svijetlu,

oitovalo se u
svome

kanibalizmu.

spasonosna mjera od toga

kanibalizma,

iji

je

drutveni
milje
malograanskoga

svijet

4832

mentaliteta,
sredita

boeme,
novinske

redakcije i
vojarne, isprazne erotike,
proizvodnje

sumnjive

knjievnosti i filozofiranja,
jest

crni

humor.

Egzistencije koje se u tom

okoliu kreu neherojske
su, i kao

4833

da su baene u svojim
ivotnim mukama u taj
svijet

kao

"rtve"

povijesnoga
procesa,

pa

su

dakle,

egzistentne, a nisu pak

puke ideje. Otuda i tema
straha
kao

glavna

pokretna

aktancijalna
snaga,

uz

4834

dakako, Eros i Thanatos.

Meutim, je
li homo timens (ovjek
koji se plai) jedini smisao
Kiklopa?
Kako bi se dao naputak za
mogui odgovor potrebno
je podsjetiti se jednoga
mjesta

jednoj

Marinkovievoj

ranijoj
noveli,

4835

koja samo na prvi pogled

kao da
nema

sveze

naznaenom
problematikom, a zapravo
razotkriva

model

Marinkovieve
metode. U noveli Sunana
je Dalmacija, objavljenoj

4836

jo

Peatn

(10-

12/1939.),
poslije
Samotni

preimenovanoj
ivot

tvoj,

nalazimo sljedei pasus:

"Alija ti ga (nebo - CM.)
mogu

unakaziti

teleskopom! Otkrit e ti
taj

4837

protunebeski
strahovitih

top
perturbacija,

neoekivanih

lomatanja,

divljih
ibanja prostora vatrenim
repovima,

tumaranja

sudaranja kugala, ruenja

zvijezda,

gmizanja

magknih

spirala,

4838

unakrsnih

oijukanja

svemirskih reflektoI
Marinkovi Kiklop
ra, nemira svjetla... kao
to

licelzidore

tise
ukazati

mikroskopom

lijepo
pod

4839

u stranom reljefu koe s

brdima i dolinama i tvoju
uzvienu ljubavnu strast
progutat e prljavi i masni
ponori

iz

kojih

rastu

debele dlake kao trstike i

iblje iz movarnog blata."
(R.

Marinkovi,

Novele,

SK, Zagreb, 1966. str. 34.

istakao CM.).

4840

Valja tomu pridodati i prije

navedeno
zanimanje

Marinkovievo
za

filmsku

tehniku
ubrzavanja i usporavanja
te - iz ovoga - uveavanja
i umanjivanja, pa onda
jamano postaje jasnije da
su to bitne karakteristike
Marinko viceve analitike.

4841

No, modernost romana ne

oituje

se

slijeenju

samo

linije

moder-

niteta
hrvatske
tradicije

knjievne
od

Krlee

do

Desnice, ili pak, u tim

eminentno
egzistencijalistikim
motivima straha i smrti

4842

kao

graninih

ljudskih

situacija,
nego ponajprije u svemu
onome to inae pokriva
pojam

poeta

duc-tus.

Kontekst
ovih

zapaanja

stanovitu smislu implicira

"unutarnje"
vienje

vienje,

4843

strukture. Rije je o onom

vienju, naime, koje e
moi prepoznati elemente
dezintegracije
sukladan

njoj

"raspadnut"

totalitet. To je najuoljivije
u
parodiji

donkihotovskoga

ironiji
toposa

4844

zapadnjake, i hrvatske i
europske,
knjievnosti

najee

ostvarenima u hibridnim
postupcima i "inverznoj
perspektivi".
naprosto
injenici
svijet,

To

"ilustrira"
to

se
u

Marinkovi

4845

blizak paradigmi Jovcea i

Krlee, dakle svijet prve
polovice 20. stoljea ije
su se vrijednosti poele
raspadati,

smjeta

svakodnevne

trivijalne

u
i

monotone
situacije,
pitanja

te

sudbinska
razrijeuje

parodijski-groteskno.

4846

Kao

to

se

to,

dakle,

dogodilo na razini radnje i

razmiljanja

(ideje),

dogodilo
se

to

na

razini

tehnologije, stila, jezika.

Ako

je

prvom

razinom

Marinkovi
bio

blii

jovceovskom

dostojevskijevskom

4847

"preslikavanju"

(iz)

knjievne
arheologije,

drugom

je

razinom jamano bio blii

postmodernoj arhitekturi
aleksandrizma. No, valja
ukazati na "paralelu" sa
Shakespeareom, upravo u
smislu

4848

tehnologije
pukog

(stila)

ne

prepisivanja,

reminiscencija

koje

najee
alogino

funkcioniraju.

Nita manje nije uoljiva i

homerska

paralela

smislu
mitologeminosti
strukture,

odnosno

4849

podreenosti

junaka

mitologemskim
aktantima.
To je citat (intertekst) na
dubinskoj razini teksta.
Ali

Marinkovia

nazona
povrinska
vrsta

druga,

je
tzv.

(fenotipska)

4850

citatnosti. Ako se malko

podrobnije zaviri u tekst,
vidjet e se daje unutar
Marinkovi Kiklop
ironizacije
element

vrlo

vaan

osporavanje

parodiranje

tradicije

i
i

tekstova
hrvatske
batine.

knjievne
Ta

dimenzija

4851

ironizira i samo pisanje

kao takvo. A
to navodi na zakljuak da
su

idejna

drutvena

razina,
scena

drutveni okvir
samo

gradivni

materijal

narativne ekonomije, kojoj

nije (samo) do prijepisa

4852

zbilje, nego i do ironizacije

samih knjievnih iskaza,
od Homera do Matoa,
Ujevia i Krlee.
Melkior,

naime,

kao

intelektualac i umjetnik,
romansekno graen kao
"odraz"

4853

razmrvljene slike svijeta i

fragmentarizirane prozne
strukture, sin-tetizirajua
je sredinja svijest koja
ponaanje
svijeta

vanjskoga
"ilustrira"

knjievnim
analogijama,
asocijacijama

dakako
koje

4854

najee

imaju

iromjski

karakter. To ima
dvostruko

znaenje.

Na

razini Melkiorova vienja,

ili jednostavno ivotne
pragmatike,

svjedoi

nemogunosti
uspostavljanja kontakta i
komunikacije

4855

intelektualca

odreena

tipa sa svijetom odreene

povijesno-drutvene
konfiguracije.

pozicija

autorske svijesti rije je o

disocijacijama
vrijednosti: u kiklopskom
vremenu, s iitavanjem
simbolinoga sloja od

4856

pragmatike do imaginarne
projekcije,

intelektualne,

umjetnike, filozofske,
knjievne
zapravo

vrijednosti
su

neuporabive.

praktino
Dakle,

Melkior kao
umjetnik i kao sredinja
umjetnika

svijest

ne

4857

"preslikava" samo sociodinamiku

strukturu, nego ponajprije
"preslikava"

tezu

umjetnikoj nemoi u
odreenom

kontekstu

odreenim konstelacijama
snaga.

4858

Nego, Marinkovi se ne
miri

ozbiljnou

konceptualiziranih i
intelektualiziranih
refleksija kao istina, nego
ih naprotiv, ironizira. Da
se u
toj ironiji osjea komorni,
prigueni

tragizam

kao

4859

autorova

chaplinska

"rezerva"
za

sebe,

psiholoki

je

jasno, a pripada zapravo

modernistikoj

nostalgiji.

Ako
su prethodne asocijacije
bile eksplicitnije, ove su
potonje
implicitnije

svakako

4860

njihova

kapitalna.

je
Rije

tema
je

prijeporu oko knjievnosti,

u naemu
stoljeu

dakako:

ironizacija
samosvrhovitosti
patetinoga
govora,

pjesnikog

4861

zamjena

tragedije

groteskom, "neureenost"
romana, relativizam istine,
te
svijest

neprimjerenim

kodificiranim
romanesknim
strukturama,
istodobno

to

4862

znai

relativizam

poetikih

uzusa.

koncepcije

Od

svijeta

duhovnosti, dakle,
do naina funkcioniranja
romaneskne

tehnologije.

Autorefleksijom

autoregulacijom
romaneskna
namire

svijest

spoznaju

4863

raspadnutoj zoo-kiklopskoj
slici
svijeta

njoj

neodgovarajuega
monoga i mimetinoga
modela knjievne prakse,
koji

bi

uzoritim

epskim

totalitetom bio u stanju

"odraziti" taj svijet.
Marinkovi Kiklop

4864

Zagravo,

vie

negoJLje

roman o takovi;
dezintegraciji
romana^oinan

kao

parodija i ironija onakva

poimanja knji|eane__
prakse koja je mislila da
se
lukaevskom
moe odraziti

hegelovskomatricom

4865

totalitet zbilje. Rije je,

dakle, o svijesti koja je
Marinkoviu omoguila
parodiranje

(auto)ironizaciju.
vrhunsko

To

egaenje

zahtijevala je negativna
strana

povijesti

larpurlartistika

intencija

4866

knjievnosti,

to

je

pa

je

onoga

na

predmet
Marinkovieve
preokupacije,
suprotno

od

emu je nastojao Krlea,

Marinkovieva

proza

antiepska i antiheroina.
Dakle, ta intelektualizacija
je u

4867

Marinkovia
drugaija

posvema

nego

npr.

Gjalskoga ili pak, u Krlee.

Tu
"pravljenost"

dokazuje

njegova

novelistika

"narav", novelistiki nain

kompozicije.
novele,

napisane

neke
i

4868

objavljene

ve

ranije,

cjelovito su
integrirane u roman.
U Kiklopu su Vrijeme i
Povijest,
drutvene

smislu

kategorije,

te

Naracija, u
smislu
kategorije,

knjievne
glavne

4869

pokretake

sile

romana.

Prvi se plan u
romanu

realizira

"pojedinostima", koje su u
romanu naglaenije. Rije
je o
prije

navedenom

Thanatosu
Drugi

je

tehnologiji

i
plan

Erosu,

Phobosu.
pak,

4870

romaneskne

proizvodnje

koja ima svoje posebne

zakonitosti. Tako nam taj
roman,
kao

oni

objavljeni,

kasnije
namire

zakljuak kako Marinkovi

raje romanopisac

4871

u klasinom smislu rijei.

Nije, dakako, rije o tome
kako roman i nije drugo do
nizanje
oko

novela
glavnih

(zgoda)
likova

(ciklizacija novela), nego

je vrlo
vano da je Melkior Tresi
novinar i pisac, koji svoje
knjievne radnje i govore

4872

ne

motivira

po

modelu

realistikoga

naina

pisanja. Pa se i ne treba
zaustaviti
samo na razini njegove
egzistencijalne sudbine i
makabnstinosti povijesne
scene
ili

nultom

humaniteta.

stupnju
A

unutar

4873

toga

podsjetiti

je

na

dualitet
egzistencije i esencije kao

Rukama

na

tjelesno i umno, materiju i

duh, a
oboje

smjera

ivotinjskome.
Hrvatska se romaneskna
praksa

poslije

4874

Marinkovieva

romana

Kiklop vie nee moi

ponaati

kao

da

toga

romana nema, to je i
evidentno u proznoj praksi
od oljana
i Slanuiiga nadalje.
Marinkovi Kiklop
.
KAZALO

4875

Kiklop
Dr. Cvjetko Milanja: Kiklop
roman

dezintegraciji

romana 471
Dosada u ediciji LUKOM
-Biblioteka LEKTIRA izalo:
*

Ranko

Marinkovi:

GLORUA, drama, 1994.

4876

* Ranko Marinkovi: RUKE,

zbirka

pripovijedaka,

1995.
*

Ranko

Marinkovi:

ALBATROS, drama, 1995.

. Biblioteka LEKTIRA Ranko
Marinkovi / Kiklop
Prireeno prema izdanju:
Ranko

Marinkovi

Izabrana djela II / Kklop

4877

-Biblioteka
hrvatske
Nakladni

Pet

stoljea

knjievnosti,
zavod

Matice

hrvatske,
Zagreb 1981, urednik: Ivo
Frange
Nakladnik: LUKOM d.o.o.
Zagreb, D. Hotko 6. tel. /
fax: 01 / 61 14 010

4878

Za

nakladnika:

Mirjana

Sigir
Suradnik: Branko Male
Oblikovanje

prijelom:

Slobodan Tadi
Korektura: Branko Male,
Brigita
Mirjana igir
^^W:, |

Stojsavljevi,

4879

Sva

prava

tiskanja

izvoenja pridrava autor.

Tisak:
Tiskara

KASANI

d.o.o.

Zagreb, Vunarii 9.
Naklada: 2000 primjeraka
"9 i
Knjinica Zelina
540000235
\, I Hii.^i/y

4880

l..............
110735