Audiotehnika

AUDIOTEHNIKA
Skripta iz predmeta
AUDIOTEHNIKA
za studente preddiplomskog studija
Fakulteta elektrotehnike i raunarstva u Zagrebu
Autor
Ivan urek
Inaica 2.01
Autor: Ivan urek
AUDIOTEHNIKA
SADRAJ
1. Mjerne jedinice, signali i izoblienja .......................................................... 4
1.1 Mjerne jedinice ................................................................................... 4
1.2 Signali ............................................................................................... 11
1.3 Izoblienja signala ............................................................................ 20
2. Osnovni sklopovi audio ureaja ............................................................... 36
2.1 Pasivni elementi ............................................................................... 36
2.2 Aktivni elementi ............................................................................... 38
2.3 Povratna veza ................................................................................... 40
2.4 Sklopovi s operacijskim pojaalima ................................................. 41
2.5 Audio transformatori ........................................................................ 47
2.6 Ulazne i izlazne impedancije ............................................................ 49
3. Obrada signala .......................................................................................... 53
3.1 Vremenska obrada signala................................................................ 53
3.2 Frekvencijska obrada signala ........................................................... 63
3.3 Dinamika obrada signala ................................................................ 74
4. Digitalni sustavi ........................................................................................ 85
4.1 A/D i D/A pretvorba ......................................................................... 85
4.2 Pohrana podataka ............................................................................. 94
4.3 Kompresija audio podataka .............................................................. 96
5. Mijeala .................................................................................................... 98
5.1 Osnovno mijealo ............................................................................. 98
5.2 Konzola za mijeanje........................................................................ 99
5.3 Konfiguracija konzola ...................................................................... 99
5.4 Digitalna mijeala ........................................................................... 105
6. Pojaala snage......................................................................................... 107
6.1 Osnovne izvedbe pojaala snage .................................................... 107
6.2 Klasa A ........................................................................................... 109
6.3 Klasa B ........................................................................................... 112
6.4 Klase G i H ..................................................................................... 114
6.5 Klasa D ........................................................................................... 115
6.6 Paralelni spoj tranzistora ................................................................ 116
6.7 MOSFET-i ...................................................................................... 117
6.8 Termalna dinamika pojaala .......................................................... 118
6.9 Napajanje pojaala ......................................................................... 120
Autor: Ivan urek
AUDIOTEHNIKA
7. Mikrofoni i zvunici ............................................................................... 121

7.1 Mikrofoni........................................................................................ 121
7.2 Zvunici .......................................................................................... 129
8. Struktura audio sustava........................................................................... 136

8.1 Struktura pojaanja ......................................................................... 136
8.2 Snaga pojaala i zvunika .............................................................. 138
8.3 Proraun razglasa ........................................................................... 139
Autor: Ivan urek
AUDIOTEHNIKA Skripta
Mjerne jedinice
1. Mjerne jedinice, signali i izoblienja
1.1 Mjerne jedinice

1.1.1 Decibel
U audiotehnici se rabe razne vrste mjernih jedinica. Jedna od najzastupljenijih je
"decibel". Ona se rabi u raznim oblicima, tako da moe oznaavati razinu zvunog tlaka ili
odnos amplituda napona. U svakom sluaju mjerna jedinica decibel, koja ima oznaku dB,
oznaava odnos izmeu dvije veliine. Razlog zato se rabi dB je taj to se radi o
logaritamskoj veliini, tako da se uz pomo manjih brojeva mogu prezentirati vei brojevi,
koji bi zahtijevali vie znamenaka. Takoer, osjetljivost naih uiju na glasnou je
"logaritamska", te dB vrijednosti bolje prikazuju kako ujemo nego apsolutne vrijednosti.
Dakle, jedinica decibel se rabi kako bi pojednostavila prikaz veliina.
Decibel je zapravo 1/10 jedinice Bel, nazvane po izumitelju Alexanderu Grahamu
Bellu. Jedinica Bel je definirana kao logaritamski odnos elektrikih, akustikih ili drugih
odnosa. Odnos dviju snaga u Belima se moe napisati kao:
P
Bel log 1
P2
Jedinica decibel je prikladnija za uporabu u audio sustavima, primarno zbog toga jer
je skaliranje brojeva prirodnije. Kako je decibel (dB) 1/10 jedinice Bel, moe se
matematiki prikazati jednadbom:
P
dB 10 log 1
P2
(1.1)
Primjer 1.1: Koliki je odnos u dB, snage P1=2 W prema P0=1 W?

P
2
dB 10 log 1 10 log 10 log 2
1
P0
10 0,301 3
tako da je odnos 2 W prema 1 W u decibelima 3 dB.

Primjer 1.2: Koliki je odnos u dB, snage P1=100 W prema P0=10 W?
P
100
dB 10 log 1 10 log
10 log 10
10
P0
10 1 10
tako da je odnos 100 W prema 10 W u decibelima 10 dB.
Autor: Ivan urek
Mjerne jedinice
Dva prethodna primjera prikazuju interesantnu karakteristiku uporabe dB za prikaz

odnosa snaga:
a) kada je snaga dvostruko vea, ona je vea za 3 dB (ili ako je dva puta manja onda
je manja za 3 dB),
b) kada je snaga deset puta vea, ona je vea za 10 dB (ili ako je deset puta manja
onda je manja za 10 dB).
Ve se mogu lagano uviati prednosti uporabe decibela u odnosu na apsolutne
vrijednosti. Puno je lake prikazivati odnose razina u decibelima nego rabiti same razine.
To olakava rad s razinama. Na primjer, ako elimo dva puta poveati snagu audio
pojaala za dva puta, nije potrebno znati apsolutnu vrijednost signala u voltima na izlazu
pojaala, nego je potrebno potenciometar za namjetanje snage toliko okretati dok se na
mjerau snage kazaljka ne pomakne za 3 dB. Ako je prije namjetanja kazaljka pokazivala
10 dB, dovoljno ju je pomaknuti da pokazuje 13 dB.
S druge strane, radi preoptereenja pojaala ili zvunika, trebamo znati koja je
referentna vrijednost u odnosu na koju se raunaju razine u decibelima, kako ne bi unitili
pojaalo ili zvunik.
Jedinica dB se takoer moe rabiti za prikaz odnosa napona. Odnos napona u
decibelima nije jednak odnosu snaga u decibelima. Kako je poznato iz Ohmovog zakona,
snaga je proporcionalna kvadratu napona, tako da se odnos snaga moe pisati kao:
U12
U
dB 10 log 2 20 log 1
U2
U0
(1.2)
Dakle, odnos napona u decibelima je duplo vei od odnosa snaga u decibelima.

Pogledajmo to to znai. Dvostruki odnos napona odgovara razini od 6 dB. Odnos deset
puta veeg napona odgovara razini od 20 dB.
1.1.2 Relativne prema apsolutnim vrijednostima
Kljuni koncept jedinice dB je u tome da nema apsolutnu vrijednost, nego ona uvijek
prikazuje vrijednost u odnosu na neku referentnu vrijednost, dakle radi se o relativnoj
jedinici. U prethodnim primjerima, snaga i napon u dB se uvijek raunao prema nekoj
vrijednosti P0, odnosno U0. O kojoj se referentnoj vrijednosti radi, ovisi o samom sustavu i
veliini koju mjerimo.
Na primjer, razina zvunog tlaka u dB se mjeri u odnosu na referentu vrijednost
praga ujnosti od 20 Pa. Na referentnoj vrijednosti razina u dB je uvijek 0 dB. Kod
drugih veliina 0 dB e se odnositi na drugu referentu vrijednost.
Primjer 1.3: Iz specifikacija ureaja: maksimalni izlazni napon pretpojaala je +20 dB.
Ova specifikacija nam nita ne govori o tome koliki je apsolutni maksimalni izlazni
napon, jer referentna vrijednost nije specificirana.
Primjer 1.4: Iz specifikacija ureaja: maksimalni izlazni napon pretpojaala je +20 dB
prema 1 mV.
Ova specifikacija ve ima vie smisla. Govori nam koja je referentna vrijednost u
odnosu na koju se mjeri razina pretpojaala, a to je u ovom primjeru 1 mV. Iz toga je onda
lako izraunati maksimalni izlazni napon tog pretpojaala.
Autor: Ivan urek
Mjerne jedinice
20 dB
U
20 dB=20 log max U max 1 mV 10 20 1 mV 101 10 mV
1 mV
Dakle, jedinica dB nema praktino znaenje ako ne znamo referentu vrijednost u

odnosu na koju se rauna odnos veliina.
1.1.3 dBm i dBu
Kako bi se olakao rad s mjernom jedinicom dB, u praksi se koriste razne izvedenice
ove jedinice. One uz dB nose oznaku koja nam govori koja je njihova referentna
vrijednost.
Jedinica dBm prikazuje odnos elektrinih snaga, a njena referentna vrijednost je
uvijek 1 mW. Vano je znati da dBm nije direktno povezana s naponima ili
impedancijama.
Elektrini krug u kojem je prvi put uporabljena ova jedinica je bila 600 ohmska
telefonska linija. Pri tome je referentna vrijednost bila 1 mW. U tom sluaju se moe
izraunati napon te linije, uz tu snagu i taj otpor, a on iznosi 0,775 Vrms. Zbog toga se kod
ove jedinice esto radi greka da se kae da 0 dBm znai napon od 0,775 Vrms. Ali to je
samo sluaj kada je impedancija 600 ohma.
Kod veine audio ureaja radimo s naponskim razinama, tako da nas snaga zanima
samo kod izlaznih pojaala koja pokreu zvunike, a u tom sluaju ee se rabi razina
snage u wattima. Jedinica dBm se odnosi na snagu, ali nam ne govori kako se ona odnosi
na napon, ako ne znamo impedanciju ureaja koji promatramo. Zbog toga se kod audio
ureaja najee rabi mjerna jedinica dBu.
Jedinica dBu je prikladnija za prikaz vrijednosti ulaznog i izlaznog napona, ali ima
drugaiju referentu vrijednost od jedinice dBm. Veliina dBu nije ovisna o impedanciji,
odnosno optereenju, tako da 0 dBu se uvijek odnosi na referentu vrijednost od 0,775 Vrms.
Primjer 1.5: Maksimalni izlazni napon pretpojaala je +20 dBu pri optereenju od
10 k ili viem.
Ovaj primjer nam govori da je maksimalni izlazni napon pretpojaala 7,75 Vrms, ali
na specificiranom optereenju. To znai ako se na izlaz pretpojaala spoji drugi ureaj s
ulaznim otporom koji je manji od 10 k, doi e do pada napona, te poveanja optereenja
(vea izlazna struja pretpojaala) pretpojaala, to dovodi do poveanja izoblienja ili ak
mogunosti pregaranja.
Kako bi postigli specificirani izlazni napon pojaala, moramo poveati struju kroz
izlazni krug jer je ukupni otpor pao. Vea struja od specificirane moe dovesti do
pregaranja izlaznog stupnja pretpojaala.
1.1.4 dBV i dBv
Mjerna jedinica dBu je relativno nova. Prije su se rabile i druge mjerne jedinice koje
se jo mogu nai u specifikacijama nekih ureaja.
Mnogo godina se rabila mjerna jedinica dBV, gdje je 0 dBV oznaavalo referencu od
1 Vrms.
Jedinica dBv je takoer mjera za naponsku razinu, ali njena referentna vrijednost je
0,775 V, to odgovara mjernoj jedinici dBu, u svim uvjetima.
Autor: Ivan urek
Mjerne jedinice
Prelazak iz mjerne jedinice dBV u dBu je jednostavan, ako se radi o naponima.

Dovoljno je vrijednosti u dBV dodati 2,2 dB kako bi preli u dBu jedinice, i obrnuto.
1.1.4 dBW
Osim mjernih jedinica za napon koriste se i mjerne jedinice za prikaz snage u
decibelima. Jedna od takvih jedinica je dBW koja se koristi za prikaz odnosa snaga, s
referentnom vrijednosti 1 W, a za raunanje se koristi jednadba (1.1). Na primjer, ako je
izlazna snaga pojaala 100W, u decibelima bi to iznosilo 20 dBW.
Slika 1.1. Primjer specifikacija stola za mijeanje (Yamaha DM1000V2)

Na slici 1.1 je prikazan primjer specifikacija stola za mijeanje. Treba obratiti panju
na nominalne i maksimalne vrijednosti ulaznih i izlaznih razina u ovisnosti o
impedancijama, izvora signala odnosno optereenja.
Autor: Ivan urek
Mjerne jedinice
Rijeeni zadaci
Zadatak 1.1
Na slici 1.2 prikazana je shema sklopa s ugraenim mjeraima razine signala. Signali iz
dva mikrofona se zbrajaju i zbrojeni se pojaavaju. Kolika e biti razina signala na izlazu
pojaala?
Slika 1.2
Prilikom rjeavanja zadataka sa decibelima treba biti oprezan, jer se vrijednosti u
decibelima ne zbrajaju kao apsolutne vrijednosti u voltima ili wattima. Da bi zbrojili
vrijednosti u dB treba ih prvo pretvoriti u apsolutne vrijednosti. Kako se radi o operacijama
s naponima, koristiti emo jednadbu za raunanje razine napona u decibelima (jednadba
1.2). U ovom sluaju naponi se raunaju u dBu, to znai da je referentna vrijednost
0,775Vrms.
Izlazni napon prvog mikrofona:
U1 0,775V 10
20 dBu
20
Izlazni napon drugog mikrofona: U 2 0,775V 10
30 dBu
20
0,775V 101 0,0775Vrms

0,775V 101,5 0,0245Vrms
Dva signala se zbrajaju u mijealu, pa e rezultata zbrajanja biti U3=U1+U2=0,102 Vrms.

Nakon mijeala, zbrojeni signal ulazi u pojaalo. Izlazni signal se moe izraunati na dva
naina.
a) Prvi nain je da se zbrojeni signal U3 pretvori u svoju vrijednost u dBu.
0,102 Vrms
U 3 dBu 20 log
20 0,881 17, 6 dBu
0, 775 Vrms
Veliina signala na izlazu pojaala se dobije tako da se pojaanje u apsolutnim

vrijednostima pomnoi s apsolutnom vrijednosti pojaanja. Iz matematike je poznato
da se mnoenje pod logaritmom svodi na zbrajanje logaritama: log(ab)=log(a)+log(b).
Zbog toga se mnoenje apsolutne vrijednosti s pojaanjem svodi na zbrajanje
logaritama, odnosno vrijednosti u decibelima, pa e izlazni napon, a time i konano
rjeenje biti:
Uizl = U3[dBu] + A[dB] = -17,6 + 20 = 2,4 dBu
Autor: Ivan urek
Mjerne jedinice
b) Drugi nain je da se napon U3 u voltima prvo pomnoi s apsolutnim pojaanjem, a

nakon toga dobiveni napon pretvori u dBu jedinice. Kako decibeli prikazuju odnos
dviju veliina, tako i pojaanje u dB jedinica prikazuje odnos izlaznog prema ulaznom
signalu, bez obzira o kojim se apsolutnim jedinicama radi. Apsolutno pojaanje
pojaala e prema jednadbi (1.2) biti:
20 dB
U izl
10 20 101 10
U3
Prema tome izlazni napon u Vrms e biti Uizl=U310=0,102 Vrms10=1,02 Vrms.

Da bi dobili vrijednost izlaznog napona u dBu ponovo se koristimo jednadbom (1.2) s
time da nam je referentna vrijednost 0,775 Vrms:
U V
1, 02
U izl dBu 20 log izl rms 20 log
2, 4 dBu
0, 775
0, 775
Oba naina rjeavanja su ekvivalentna i daju jednaki rezultat. Vano je zapamtiti da se

vrijednosti u decibelima ne mogu zbrajati kao apsolutne vrijednosti u voltima, a da se
mnoenje s pojaanjem svodi na zbrajanje vrijednosti u decibelima.
Uoite da kada je pojaanje izraeno u decibelima, vrijednost pojaanja se pribraja
razini signala u decibelima bez obzira o kojoj se referentnoj vrijednosti radi (dBu,
dBV,), ali rezultat mora biti prikaza s istom mjernom jedinicom.
Zadatak 1.2
Na slici 1.3 je prikazan put signala od dva mikrofona do zvunika. Izraunati elektriku
snagu na zvuniku u dBW jedinicama.
Slika 1.3
Slino kao i u prolom zadatku prvo emo izraunati razine signala koje se zbrajaju u
mijealu. Kao to je reeno, mnoenje apsolutnih jedinica se svodi na zbrajanje u
decibelima. Prema tome razina prvog signala, nakon pojaala i regulatora razine e
iznositi:
U1 = -30 dBV + 20 dB 10 dB = -20 dBV
Za razinu drugog signala:
U2 = -40 dBV + 20 dB 5 dB = -25 dBV
Kako bi pravilno zbrojili razine signala moramo ih prebaciti u apsolutne jedinice:
Autor: Ivan urek
U1 1 V 10
20 dBV
20
U 2 1 V 10
25 dBV
20
Mjerne jedinice
101 0,1 Vrms

101,25 0, 056 Vrms
Razina signala nakon mijeala e biti: U3=U1+U2=0,156 Vrms

Nakon mijeala postoji jo nekoliko razina pojaanja. Kako su pojaanja prikazana u
decibelima, lake je izlazni signal izraunati tako da napon U3 prebacimo u decibele:
0,156 Vrms
U 3 20 log
1 Vrms
16,1 dBV
Razina signala na izlazu pojaala, a na zvuniku e biti:

Uizl = U3 + 10 dB 5 dB + 30 dB = 18,9 dBV
Kako bi izraunali snagu na zvuniku u wattima, potrebno je izlazni signal pretvoriti u
razinu u voltima:
18,9
U izl 1V 10 20 8,8 Vrms

Efektivnu snagu na zvuniku emo izraunati prema jednadbi:
U 2 8,82
9, 7 W
P
9, 7 W , odnosno u dBW to iznosi P 10 log

9,9 dBW
R
8
1W
Autor: Ivan urek
10
Signali
1.2 Signali
Audiotehnika se u osnovi bavi obradom signala. Signal koji izae iz mikrofona ulazi
u mijealo, gdje se mijea s drugim signalima. Dodaju mu se efekti, obrauje se dinamiki,
vremenski i amplitudno. Nakon toga se alje u ureaje za snimanje signala ili pojaala
snage signala. Da bi se dobro razumio rad audio sustava, potrebno je znati neke osnovne
karakteristike i znaajke audio signala.
1.2.1 Efektivna vrijednost (RMS)
Efektivna vrijednost signala je korisna u izraavanju energije jednostavnih sinusnih i
kompleksnih audio signala. To nije maksimalna vrijednost, niti prosjena vrijednost, nego
vrijednost koja se dobiva kvadriranjem svih trenutnih napona uzdu signala, te izraunom
dobivene prosjene vrijednosti i vaenjem drugog korijena tog broja. Za periodini signal,
kakav je sinusni, efektivna vrijednost se moe dobiti jednostavnim dijeljenjem maksimalne
vrijednosti s konstantom. Meutim, kod aperiodinog signala, kakvi su glazba ili govor,
efektivna vrijednost se moe jedino mjeriti s posebnim instrumentom. Efektivna vrijednost
sinusnog signala je 0,707 ( 1 2 ) vrijednosti maksimalne razine.
to se tie efektivne snage kod audio pojaala snage, efektivna vrijednost signala je u
korelaciji sa snagom koju bi disipirao istosmjerni signal (DC). Na primjer, uzmimo u obzir
pojaalo s nazivnom snagom od 200 Wef koja se isporuuje optereenju, odnosno zvuniku
s nazivnom impedancijom od 8 . Takvo pojaalo e isporuivati 40 Vef optereenju od 8
. Dakle istosmjerni napon od 40 V e disipirati jednaku snagu na optereenju od 8 kao
i sinusni signal efektivne razine od 40 V.
Slika 1.2 Maksimalna i efektivna razina sinusnog signala.

Efektivna vrijednost nam puno vie govori o trenutnoj razini signala od srednjoj
vrijednosti. Na srednju vrijednost malo utjeu nagle promjene signala. Osim toga efektivna
vrijednost bolje odgovara naoj percepciji glasnoe. Zbog toga mnogi ureaji za obradu
signala, kompresori, sustavi za smanjenje uma i slini krugovi posjeduju detektor
efektivne vrijednosti signala.
Efektivna vrijednost periodinog signala s periodom T se moe izraunati prema
jednadbi:
Autor: Ivan urek
11
Signali
1
2
U ef
u t dt
T0
Primjer 1.6: Treba izraunati efektivnu razinu sinusnog signala amplitude A i perioda T.
1
A2 1 1
A2 1
A2
2
sin(
t
dt
cos
2
t
dt
T 0
T 0 2 2
T 2
2
A
U ef
2
T
U ef2
1.2.2 Frekvencijska domena

Analiza i obrada signala u audiotehnici se esto obavlja u frekvencijskoj domeni.
Zbog toga je vano biti dobro upoznat s Fourierovom analizom signala, jer je ona temelj
obrade i analize u frekvencijskoj domeni.
Fourierova analiza nam govori da se svaki periodini signal moe rastaviti na zbroj
sinusnih i kosinusnih signala. To znai da je svaki kompleksni signal zapravo zbroj
sinusnih i kosinusnih signala koji se razlikuju po amplitudi i fazi.
Fourierov niz, odnosno zbor sinusnih i kosinusnih signala se moe predstaviti
slijedeom jednakosti. Ako su a0, a1, i b0, b1, realni ili kompleksni brojevi, takozvani
Fourierovi koeficijenti, moe se napisati:
a0
f x an cos nx bn sin nx
2 n1
Ako se radi o periodinom signalu u intervalu [-, ], Fourierovi koeficijenti su:
an
bn
f x cos nx dx
f x sin nx dx
Na primjer, uzmimo periodini sinusni signal. U tom sluaju e Fourierovi

koeficijenti biti:
an 0
n 0,1, 2,...
b1 1; bn 0 n 2,3,...
Vidi se da se Fourierov niz u sluaju sinusnog signala sastoji samo od sinusne
komponente. Dakle, periodini sinusni signal u vremenskoj domeni je u frekvencijskoj
domeni predstavljen jednom linijom na frekvenciji tog sinusnog signala.
Na slici 1.3 prikazan je sinusni signal frekvencije 1 kHz u vremenskoj i
frekvencijskoj domeni.
Autor: Ivan urek
12
Signali
1,0
0,5
-40
Amplituda (dB)
Relativna amplituda
-20
0,0
-0,5
-60
-80
-100
-120
-1,0
0,000
0,002
0,004
0,006
0,008
-140
10
0,010
100
1k
10k
Frekvencija (Hz)
Vrijeme (sek)
Slika 1.3 Sinusni signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni (f=1 kHz).

U sluaju periodinog pravokutnog signala, koji se sastoji od dvije razine, svi
Fourierovi koeficijenti e biti razliiti od nule, tako da e njegov spektar (frekvencijska
domena) biti bogat, odnosno pun sinusnih i kosinusnih komponenata. Slika 1.4 prikazuje
pravokutni signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.
0
1,0
0,5
-40
Amplituda (dB)
Relativna amplituda
-20
0,0
-0,5
-80
-100
-120
-1,0
0,0
-60
10,0m
20,0m
30,0m
40,0m
-140
10
50,0m
100
Vrijeme (sek)
1k
10k
Frekvencija (Hz)
Slika 1.4 Pravokutni signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.

Jednako vrijedi za trokutasti signal, kod kojega su Fourierovi koeficijenti takoer
razliiti od nule. Slika 1.5 prikazuje trokutasti signal u vremenskoj i frekvencijskoj
domeni.
0
1,0
0,5
-40
Amplituda (dB)
Relativna amplituda
-20
0,0
-0,5
-80
-100
-120
-1,0
0,00
-60
0,01
0,02
0,03
Vrijeme (sek)
0,04
0,05
-140
10
100
1k
10k
Frekvencija (Hz)
Slika 1.5 Trokutasti signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.
Autor: Ivan urek
13
Signali
Dosadanja razmatranja su se odnosila na kontinuirani signal. Meutim, velika

veina dananjih ureaja za obradu signala radi s digitalnim signalima. U tom sluaju se
rabi takozvana diskretna Fourierova analiza.
Ako je x[n] diskretni niz realnih ili kompleksnih brojeva (n cijeli broj) diskretna
vremenska Fourierova transformacija (DTFT) se obino pie kao:
x n ein
x n cos n i sin n
Vrijednosti x[n] su uzorci kontinuiranog signala, uzorkovani u diskretnim

vremenskim trenutcima t=nT, gdje je T interval uzorkovanja. Iz toga ispada da je DTFT
takoer periodina funkcija s periodom frekvencije uzorkovanja signala fuz=1/T. Slika 1.6
prikazuje periodinost DTFT.
Slika 1.6 Periodinost DTFT.

Do sada smo spominjali periodine signale, ali nismo nita govorili o njihovom
trajanju. U praksi se rabe signali ogranienog trajanja, koji ne moraju biti periodini. Da bi
se napravila Fourierova analiza takvih signala, oni se moraju na prikladan nain "izrezati"
na dijelove. To znai da za Fourierovu analizu imamo ogranieni broj uzoraka signala.
Broj uzoraka nam odreuje rezoluciju spektra, odnosno Fourierove analize. to je broj
uzoraka signala vei, to e se spektar moi prikazati u manjim koracima f. To znai da se
irina frekvencijskoj pojasa signala dijeli na onoliko dijelova koliko imamo uzoraka
signala. Slika 1.7 prikazuje isti sinusni signal s razliitim duinama. U prvom sluaju se
radi o signalu dugakog 512 uzoraka, a u drugom 4096 uzoraka. Kako nam broj uzoraka
odreuje rezoluciju spektra, tako se i njihovi spektri razlikuju. Vidljivo je da se uz vei
broj uzoraka, moe dobiti spektar bolje frekvencijske rezolucije.
Autor: Ivan urek
14
Signali
-20
-20
-40
-40
Amplituda (dB)
Amplituda (dB)
-60
-80
-60
-80
-100
-100
-120
-120
-140
100
-140
1k
100
10k
1k
10k
Frekvencija (Hz)
Frekvencija (Hz)
Slika 1.7 Spektar signala iste frekvencije ali razliite duine trajanja. Prvi je dugaak 512
uzoraka, a drugi 4096 uzoraka.
Iz ovoga je vidljivo da je za analizu potreban dovoljan broj uzoraka. Ti se problemi
rjeavaju na razne naine, ali ovaj dokument ne pokriva taj dio. Samo emo spomenuti da
se za vremensko-frekvencijsku analizu esto rabi wavelet metoda. Rezultat wavelet metode
je takozvani spektrogram signala. Na x-osi se nalazi vrijeme, na y-osi frekvencija, a
intenzitet boje oznaava razinu signala. Na slici 1.8 je prikazan signal audio signal u
vremenskoj domeni i njegov spektrogram.
Relativna amplituda
1,0
0,5
0,0
-0,5
-1,0
0
10
20
30
40
50
Vrijeme (sek)
Slika 1.8 Spektrogram audio signala.
Autor: Ivan urek
15
Signali
1.2.3 Druge karakteristike signala

BRZINA PORASTA
Brzina porasta odreuje brzinu promjene signala, a povezana je s vremenom porasta,
odnosno slew rate faktorom kod audio ureaja. Ako brzina porasta prijee brzinu porasta
audio ureaja moe doi do pojave takozvanih tranzijentnih izoblienja. Na neki nain
brzina porasta nam odreuje kolika je gornja granina frekvencija signala. S druge strane
brzina porasta audio ureaja nam govori kolika je njegova gornja granina frekvencija,
odnosno kakav je odziv visokih frekvencija. Visoke frekvencije odreuju brzinu porasta
signala, odnosno otre rubove signala, kao to je to sluaj kod pravokutnog signala. Ako je
brzina porasta audio ureaja manja od brzine porasta signala, doi e do izoblienja. Slika
1.9 prikazuje brzinu porasta kod sinusnog i pravokutnog signala i izoblieni pravokutni
signal.
Slika 1.9 Brzina porasta signala.

GUSTOA RASPODJELE AMPLITUDA
Realni glazbeni i govorni signali su karakterizirani promjenama amplitude signala,
koje je teko predvidjeti. Na primjer pjeva na pozornici se u nekom trenutku moe
zaderati u mikrofon, to je nepredvidivo. Dakle moramo raunati s veom dinamikom,
odnosno uzeti dovoljno veliku dinamiku rezervu. U predvianju amplituda signala nam
moe pomoi gustoa raspodjele amplituda. Ova raspodjela nam prikazuje uestalost
pojavljivanja odreene razine amplituda. Prikazuje se dijagramom raspodjele amplituda.
Glazbeni i govorni, dakle realni signali imaju zvonoliku raspodjelu amplituda, koja je
prikazana na slici 1.10. To znai da su kod govora i glazbe najuestalije nie amplitude, a
one visoke se rijetko pojavljuju.
Autor: Ivan urek
16
Signali
Slika 1.10 Gustoa raspodjele amplituda glazbenog signala.

Slika 1.11 prikazuje gustou raspodjele amplituda za sinusni signal, a slika 1.12 za
pravokutni i trokutasti signal.
Relativna amplituda
1,0
0,5
0,0
-0,5
-1,0
0,000
0,002
0,004
0,006
0,008
0,010
Vrijeme (sek)
1,0
1,0
0,5
0,5
Relativna amplituda
Relativna amplituda
Slika 1.11 Gustoa raspodjele amplituda sinusnog signala
0,0
-0,5
-0,5
-1,0
-1,0
0,0
0,0
10,0m
20,0m
30,0m
Vrijeme (sek)
40,0m
50,0m
0,00
0,01
0,02
0,03
0,04
0,05
Vrijeme (sek)
Slika 1.12 Gustoa raspodjele amplituda pravokutnog i trokutastog signala.
Autor: Ivan urek
17
Signali
VRNI FAKTOR
Vrni faktor (crest factor) je veliina koja nam govori koliki je odnos izmeu
maksimalne i efektivne razine signala. Ovaj faktor je takoer vaan za proraun dinamike
ureaja, ali i kod mjerenja izoblienja. Ako imamo mjerni ureaj koji reagira na efektivnu
vrijednost signala, kod veih razina moe doi do izoblienja, odnosno rezanja signala, ako
u obzir nismo uzeli vrni faktor signala. Vrni faktor nam zapravo govori koliko imamo
rezerve signala iznad efektivne vrijednosti. Vrni faktor sinusnog signala iznosi 1,41. Vrni
faktor govora i glazbe je od 4 do 5.
SPEKTRALNA GUSTOA SNAGE
Funkcija koja nam pokazuje raspodjelu snage signala u ovisnosti o frekvenciji je
takozvana spektralna gustoa snage. Ona nam govori koliki je udio pojedine frekvencije ili
frekvencijskog raspona u ukupnoj snazi signala. To je dosta korisno znati kod konstrukcije
zvunika, jer moemo procijeniti koliki dio snage se odnosi na niskotonski, srednjetonski i
visokotonski zvunik. Kod veine govornih i glazbenih signala, spektralna gustoa snage
opada s frekvencijom.
UREAJI ZA MJERENJE RAZINE SIGNALA AUDIO UREAJA

Kako bi tono znali o kakvim se razinama radi, ne moemo se do kraja osloniti na
na sluh. Sluh je relativan pojam i dosta se mijenja od osobe do osobe. Zbog toga je
potrebno rabiti odreene mjerne ureaje, odnosno pokazivae koji e nam pokazati kakva
je razina signala. U tu svrhu se najee rabe dvije vrste pokazivaa: VU metri i PPM
(peak) metri.
VU metar je instrument, pokaziva koji mjeri efektivnu razinu signala. Njegovo
vrijeme reakcije i vrijeme otputanja su relativno visoki i kreu se oko 300 ms. Zbog toga
ovaj ureaj teko moe pratiti promjene brzih, tranzijentnih signala. S druge strane
efektivna razina dobro odgovara osjeaju glasnoe koji mi ujemo.
PPM (peak) metar je instrument koji mjeri vrne vrijednosti signala. To mu je
omogueno jer ima kratko vrijeme reakcije i vrijeme otputanja. On nam omoguuje
detekciju maksimalnih razina signala, tako da moemo odrediti koje su nam gornje
granice.
Autor: Ivan urek
18
Signali
Slika 1.13 VU metar
Slika 1.14 PPM (Peak Program Meter) metar.
Autor: Ivan urek
19
Izoblienja signala
1.3 Izoblienja signala

Jedan od glavnih zadataka audiotehnike, koja se bavi obradom, prijenosom,
snimanjem i reprodukcijom signala je prijenos audio informacije sa to manje izoblienja.
To znai da ono to mikrofon zabiljei, a prenese se kroz razne stupnjeve obrade i
pojaanja do zvunika, treba prenijeti sa to manje promjena.
Svaka neeljena promjena signala predstavlja izoblienja. Izoblienja mogu biti
razna, a u osnovi se dijele na linearna i nelinearna, odnosno na ona izoblienja koja ne
generiraju nove spektralne komponente i na ona koja ih generiraju. Openito gledajui sve
ono to se pojavi na izlazu audio sustava, a ne nalazi se u originalnom signalu predstavlja
smetnju odnosno izoblienja. Pa prema tome u tu skupinu upada i um, koji je sastavni dio
svih audio ureaja i ne moe se izbjei.
1.3.1 Linearna izoblienja
Linearna izoblienja su ona koja ne generiraju nove spektralne komponente, nego na
izlazu iz odreenog ureaja dolazi do neeljene promjene amplitude i faze signala u
odnosu na ulazni signal. To znai da ako se na ulazu pretpojaala pojavi isti sinusni
signal, na izlazu se nee pojaviti njegovi harmonici, nego e doi do promjene amplitude i
do kanjenja signala u odnosu na ulazni signal. Na slici 1.13 prikazana je jedna takva
promjena. Vidljivo je da je izoblienom signalu promijenjena samo amplituda i da kasni za
ulaznim signalom.
Slika 1.13 Amplitudna i fazna izoblienja

Uzroci amplitudnih i faznih izoblienja su raznoliki, a kod audio ureaja se najee
pojavljuju zbog reaktivnih komponenata, induktiviteta i kapaciteta. Poznato je da struja i
napon kroz reaktivne komponente nisu u fazi, nego su pomaknute za odreeni stupanj,
odnosno vremenski pomak. Na primjer na ulazu pojaala snage se nalazi serijski spojeni
kondenzator koji slui za odvajanje istosmjerne komponente koja bi se mogla pojaviti na
ulazu. Dakle, taj serijski kondenzator u kombinaciji s ulaznim otporom slui kao visokopropusni filtar. S druge strane, gornja granina frekvencija pojaala snage mora biti
ograniena, kako bi se izbjegle mogue oscilacije na visokim frekvencijama. U tu svrhu se
takoer rabi kondenzator koji priguuje visoko-frekvencijske komponente. Tipina
prijenosna karakteristika pojaala snage u ovisnosti o frekvenciji je prikazana na slici 1.14.
Kada govorimo o prijenosnoj karakteristici mislimo na onu karakteristiku koja prikazuje
odnos izlaznog prema ulaznom signalu, odnosno u sluaju amplitudne karakteristike radi
Autor: Ivan urek
20
Izoblienja signala
se o karakteristici pojaanja signala, a u sluaju fazne karakteristike o karakteristici

kanjenja signala. Vidljivo je da pojaanje i pomak u fazi signala ovise o frekvenciji
signala. Treba uoiti da se pomaci u fazi dogaaju upravo u podruju porasta odnosno pada
pojaanja signala.
Slika 1.14. Amplitudna i fazna prijenosna karakteristika pojaala snage.

Ekstreman sluaj amplitudnih izoblienja moemo nai kod zvunika. Zvunik je
kompleksan sustav kod kojeg se teko postie linearna prijenosna karakteristika zvunog
tlaka u ovisnosti o frekvenciji. Slika 1.15 prikazuje frekvencijsku karakteristiku zvunika,
kod koje su vidljive velike promjene amplitude emitiranog zvunog tlaka. Naravno,
postavlja se pitanje koliko su ujne te promjene signala, odnosno koliko velike promjene
amplitude signala su dozvoljene da ih ljudsko uho ne primijeti. O tome e biti rijei
kasnije.
Relativna amplituda (dB)
-20
-40
-60
-80
-100
-120
-140
100
1000
10000
Frekvencija (Hz)
Slika 1.15 Frekvencijska karakteristika zvunika.

Fazna izoblienja moemo analizirati iz kompleksne prijenosne karakteristike nekog
sustava, koja se moe predoiti s jednakosti:
H H e j
Autor: Ivan urek
21
Izoblienja signala
Ako se radi o linearnom sustavu koji samo kasni signal za vrijeme T, prijenosna
funkcija se moe napisati kao:
H K e jT
Da bi sustav bio linearan, odnosno ne bi unosio amplitudna i fazna izoblienja,

koeficijent K mora biti konstantan, te faza mora opadati s frekvencijom T . Ako
postoje odstupanja od ovih pretpostavki, dolazi do spomenutih amplitudnih izoblienja i do
faznih izoblienja uzrokovanih vremenom kanjenja signala kroz sustav.
Ovom pomaku u fazi odgovaraju dvije veliine koje ovise o frekvenciji, fazno
kanjenje tp i grupno kanjenje tg. Ova kanjenja su definirana kako slijedi:
d
t g
d
t p
Slika 1.16 prikazuje razliku izmeu faznog i grupnog kanjenja signala.
Slika 1.16 Fazno i grupno kanjenje signala.

Ako traimo da sustav nema faznih izoblienja zbog kanjenja signala, iz gornjih
jednadbi proizlazi da fazno i grupno kanjenje moraju biti jednako nekom vremenu T>0.
Fazna izoblienja se mogu pojaviti i zbog same prijenosne karakteristike sustava,
zbog ve spomenutih reaktivnih komponenata. Takav fazni pomak takoer ovisi o
frekvenciji i u idealnom sluaju bi trebao biti konstantan. Primjer takvog faznog pomaka je
prikazan na slici 1.14. Slika 1.17 prikazuje primjer kanjenja izlaznog signala prema
ulaznom.
Autor: Ivan urek
22
Izoblienja signala
Slika 1.17 Primjer vremenskog kanjenja izmeu izlaznog (crveni) i ulaznog signala
(crni).
Da bi se dobio pomak u fazi, vremenski pomak se mora prebaciti u stupnjeve,
odnosno radijane. Ako znamo frekvenciju signala, a time i njegov period, iz oitanog
vremenskog pomaka moemo izraunati pomak u fazi prema slijedeoj jednakosti:
T
2 f T T
T
Ako se u obzir uzmu sva mogua fazna izoblienja, odnosno fazni pomaci, ukupni
fazni pomak se moe napisati kao:
T a 0
Gdje su T fazni pomak zbog kanjenja signala, () fazni pomak zbog prijenosne
karakteristike i 0 neki konstantni fazni pomak.
1.3.1.1 Mjerenje linearnih izoblienja
SINUSNI SIGNAL
Mjerenje amplitudne frekvencijske karakteristike najee se provodi sa sinusnim
signalom. Na ulaz sustava dovede se sinusni signali razliitih frekvencija i jednake
amplitude. Na izlazu audio ureaja ili sustava se mjeri amplituda signala na jednakim
frekvencijama. Prednosti ove ispitne metode su jednostavnost nastajanja ispitnog signala i
ponovljivosti mjerenja. Osim toga, kod mjerenja amplitude izlaznog signala ne mjeri se
amplituda uma i komponenti nastalih zbog nelinearnih izoblienja.
Autor: Ivan urek
23
Izoblienja signala
U1
U2
Slika 1.18 Shema mjerenja linearnih izoblienja

MULTITONSKI SIGNAL
Drugi nain mjerenja amplitudne frekvencijske karakteristike pomou sinusnih
signala je uporaba multitonskih signala. Radi se o signalima koji se sastoje od niza
sinusnih tonova ije su frekvencije raspodijeljene po frekvencijskom podruju rada.
Usporedbom amplituda frekvencijskih komponenti ulaznog i izlaznog signala moe se
dobiti amplitudna frekvencijska karakteristika audio ureaja. to je broj komponenti u
spektru vei to je i frekvencijska rezolucija vea. To znai da je mjerenje amplitudne
frekvencijske karakteristike biti preciznije, jer su koraci meu frekvencijskim
komponentama manji. Prednost ovih signala je u tome to su sliniji prirodnim signalima,
jer im je raspodjela amplituda zvonolikog oblika, odnosno slina Gaussovoj raspodjeli.
Osim toga, postupak mjerenja je relativno brz. S druge strane radi se opet o statikim
signalima, koji nisu pseudosluajni. Spektar jednog multitonskog signala prikazan je na
slici 1.19.
Slika 1.19 Spektar multitonskog signala.

1.3.2 Nelinearna izoblienja
Nelinearna izoblienja su ona izoblienja, koja osim promjene amplitude i faze
signala generiraju nove spektralne komponente. Prema vrsti spektralnih komponenti, ova
izoblienja se dijele na harmonika i neharmonika.
Harmonika izoblienja su ona izoblienja koja e generirati samo harmonike
osnovnog signala. Na primjer, ako se kroz nelinearni sustav propusti sinusni signal
frekvencije 1 kHz, na izlazu e se pojaviti njegovi harmonici: 2 kHz, 3 kHz,
Autor: Ivan urek
24
Izoblienja signala
Kod neharmonikih izoblienja, osim harmonika se pojavljuju i druge spektralne

komponente koje su kombinacija (zbroj ili razlika) spektralnih komponenata originalnog
ulaznog signala.
Nelinearna izoblienja nastaju zbog nelinearnih prijenosnih karakteristika izmeu
izlaznog i ulaznog signala. Primjer linearne prijenosne karakteristike je prikazan na slici
1.20. Kod takvih prijenosnih karakteristika izlazni signal se dobije jednostavnim
mnoenjem ulaznog signala s nekom konstantom Uizl=KUul. To znai da e svaka razina,
odnosno amplituda biti pojaana za jednaki koeficijent K.
Slika 1.20 Linearna prijenosna karakteristika.

Nelinearne prijenosne karakteristike su one kod kojih pojaanje signala ovisi o
amplitudi ili predznaku amplitude. Dva primjera nelinearnih prijenosnih karakteristika su
dana na slici 1.21.
Slika 1.21 Nelinearne prijenosne karakteristike

HARMONIKA IZOBLIENJA
Pogledajmo to e se dogoditi kada prijenosna karakteristika nije linearna, nego ima
oblik polinoma:
Uizl a1Uul a2Uul2 a3Uul3 a4Uul4
Autor: Ivan urek
25
Izoblienja signala
Na primjer uzmimo da je prijenosna karakteristika nekog sustava predstavljena

polinomom drugog reda. Ako je ulazni signal sinusnog oblika Uul U 0 sin t , tada za
izlazni signal dobivamo:
1 1
U izl U ul U ul2 a1U 0 sin t a2U 02 sin 2 t a1U 0 sin t a2U 02 cos 2t
2 2
Uoava se pojava frekvencije 2 t, odnosno prvog harmonika osnovne frekvencije .

Ako to pogledamo u spektralnom dijagramu, pojaviti e se dodatna spektralna linija na
frekvenciji koja je dvostruko vea od osnovne frekvencije, kako je prikazano na slici 1.22.
Slika 1.22 Harmonika izoblienja.

1.3.2.1 Mjerenje harmonikih izoblienja
Mjerenjem razine harmonika i osnovnog harmonika i
se izraunati koeficijent ukupnih harmonikih izoblienja,
mjera kvalitete audio ureaja. Ako se oitaju efektivne
komponenata, jednadba za faktor ukupnih harmonikih
Distortion) glasi:
THD
U12 U 22 U 32
U 02 U12 U 22 U 32
njihovom usporedbom, moe

koji nam slui kao jedna od
vrijednosti razine pojedinih
izoblienja (Total Harmonic
100%
Za ovaj nain mjerenja je potreban dobar spektralni analizator, koji moe tono
izmjeriti razinu svake spektralne komponente. U sluaju da ne postoji takav spektralni
analizator rabi se druga metoda mjerenja. Kod ove metode se osnovni signal prvo filtrira
pomou pojasne brane (notch filtar), te se pomou voltmetra izmjeri efektivna razina
preostalog signala, a koji ukljuuje sve harmonike, ali i um. Nakon toga se izmjeri
efektivna razina kompletnog signala, ukljuujui i osnovni harmonik. U tom sluaju se
mjeri faktor harmonikih izoblienja zajedno sa umom. Jednadba u tom sluaju glasi:
U
THD N ef 100%
U ukef
Autor: Ivan urek
26
Izoblienja signala
Na slici 1.23 prikazan je princip mjerenje THD+N faktora izoblienja.

0
U0
U1
Amplituda (dB)
-20
-40
-60
-80
-100
-120
100
1k
10k
Frekvencija (Hz)
Slika 1.23 Metoda mjerenje THD+N faktora izoblienja

NEHARMONIKA IZOBLIENJA
Ako kroz sustav propustimo signal koji se sastoji od dva ili vie sinusnih signala, to
je i najee sluaj kod kompleksnih audio signala govora i glazbe, tada e se osim
harmonika signala pojaviti i druge komponente, koje mogu biti zbroj ili razlika osnovnih
signala. Ova izoblienja se zovu neharmonika izoblienja. Za primjer uzmimo jednaki
audio sustav, ija se prijenosna karakteristika moe opisati s polinomom drugog reda. Ako
je ulazni signal zbroj dva sinusna signala frekvencija f1 i f2, tada e izlazni signal imati
slijedei oblik:
U izl U ul U ul2 U 0 sin 1t sin 2t U 02 sin 1t sin 2t
U 0 sin 1t sin 2t U 02 sin 2 1t 2sin 1t sin 2t sin 2 2t

U 0 sin 1t sin 2t
1 1
1 1
U 02 cos 21t cos 1 2 t cos 1 2 t cos 22t

2 2
2 2
Kao to se moe vidjeti pojavile su se dvije nove komponente, koje odgovaraju zbroju i
razlici osnovnih frekvencija. To se moe zorno prikazati ako napravimo Fourierovu analizu
ovog signala, odnosno prikaemo njegov spektar, kao na slici 1.24. Vidljiva je pojava
osnovnih harmonika obje frekvencije, komponenti koje odgovaraju zbroju i razlici ove
dvije frekvencije, a nalaze se oko gornje frekvencije osnovnog signala. U ovom sluaju
kao da je gornja frekvencija modulirana donjom frekvencijom, pa se ova izoblienja esto
nazivaju i intermodulacijska izoblienja.
Autor: Ivan urek
27
Izoblienja signala
0
-20
Amplituda (dB)
-40
-60
-80
-100
-120
100
1k
10k
Frekvencija (Hz)
Slika 1.24 Neharmonika izoblienja.

1.3.2.2 Mjerenje neharmonikih izoblienja
Mjerenje intermodulacijskih izoblienja audio pojaala izvodi se tako da se ureaj
koji se ispituje pobuuje s dva sinusna signala, iz dva ton generatora. Jedan sinusni napon
je s niom frekvencijom (f1) i veom amplitudom (Uf1), a drugi s viom frekvencijom i
manjom amplitudom (Uf2). Po DIN normi, frekvencije signala su f1= 250 Hz i f2= 8 kHz, s
odnosom amplituda Uf1:Uf2= 4:1. Ukoliko mjereni sustav sadri nelinearne elemente, u
izlaznom signalu e se pojaviti produkti intermodulacije, koji su prikazani na slici 1.25.
Pobudni naponi iz ton generatora moraju imati tono odreene vrijednosti, da ne
doe do prepobude pojaala. Ako je Upnaz vrne vrijednosti nazivnog ulaznog napona
pojaala, onda vrne vrijednosti pobudnih napona Upf1 i Upf2 moraju biti slijedeih odnosa:
Upnaz= Upf1 + Upf2 ,
Upf1=4Upf2
Ton generator 1, s mjernom frekvencijom f1 ugodi se tako da pojaalo postigne 80%

svog nazivnog izlaznog napona. Tada se ton generator 2, s mjernom frekvencijom f2, ugodi
na etvrtinu vrijednosti pobudnog napona ton generatora 1, pa se izvede mjerenje IM
izoblienja.
U
f1
8k
f2+f1
f2+2f1
f2+3f1
f2+4f1
f2-3f1
f2-2f1
f2-f1
250
f2-4f1
f2
frekvencija (Hz)
Slika 1.25 Spektralne komponente kod intermodulacijska izoblienja dva signala s

odnosnom amplituda 4:1 (po DIN-u).
Na izlazu pojaala na selektivnom voltmetru se oitaju naponi osnovnog vala vie
frekvencije (Uf2) i produkta mijeanja (Uf1f2). Pomou izmjerenih efektivnih razina napona
moe se izraziti faktor intermodulacije:
Autor: Ivan urek
28
Izoblienja signala
U f 2 f 1 U f 2 2 f 1 U f 22 f 1 U f 23 f 1 U f 23 f 1
2
f 2 f 1
Uf2
100 %
Osim opisane metode mjerenja intermodulacijskih izoblienja po DIN-u, primjenjuju

su i dvije metode po SMPTE standardu (engl. SMPTE - Society of Motion Picture and
Television Engineers).
1. Prva metoda po SMPTE-u je ista kao i po DIN-u, samo su mjerne frekvencije pobudnih
signala f1= 60 Hz i f2= 7 kHz.
2. Druga metoda po SMPTE-u je razliita po mjernom procesu. U ovom sluaju se iz
podataka o amplitudno moduliranom i demoduliranom valu nosiocu vie frekvencije
izraunava IM izoblienje, koje zapravo predstavlja dubine modulacije signala.
Mjerenje se izvodi pri nazivnoj izlaznoj amplitudi, sa frekvencijama pobudnih signala
f1= 1 kHz i f2= 10 kHz, odnosa amplituda Uf1:Uf2= 4:1.
Mjerenja IM izoblienja razlika frekvencija izvodi se po CCIF standardu (engl. CCIF
- International Telephonic Consultative Committee) prema shemi na slici 2.9. Ispitni signal
sastoji se od dva sinusna signala jednake amplitude, s bliskim frekvencijama (na primjer
f1= 14 kHz i f2= 15 kHz). Zbroj napona pobudnih signala mora biti jednak nazivnom
ulaznom naponu, da bi se mjerenje izvelo pri nazivnom izlaznom naponu.
Pobudne frekvencije uzimaju se tako da budu ispod gornje granine frekvencije
audio ureaja, ali ne smiju biti preblizu, da razlika njihovih frekvencija (f2 - f1) ne padne
ispod donje granine frekvencije. Ova mjerenja su vrlo korisna za procjenu nelinearnosti u
gornjem dijelu frekvencijske karakteristike pojaala, gdje harmonika analiza i mjerenje
IM izoblienja ne daju objektivne rezultate.
Selektivnim voltmetrom mjere se diskretni naponi pojedinih produkata
intermodulacije, mjerei samo one IM komponente ije su frekvencije nie od frekvencije
osnovnih tonova, to su (prema slici 2.8): a=(Uf2-Uf1), b=(2Uf1-Uf2), c=2(Uf2-Uf1),
d=(3Uf1-Uf2), itd.
S obzirom na ove podatke faktor intermodulacije razlika frekvencija je:
mr
a b c d
100 %
U f1 U f 2
1.3.3 Tranzijentna izoblienja

Tranzijentna izoblienja su posebna vrsta izoblienja, iako se moe rei da sadre
karakteristike linearnih i nelinearnih izoblienja. Tranzijentna izoblienja se, kako ime
kae, povezuju s promjenom signala. Poznato je da govor i glazba nisu statini signali,
nego se njihova amplituda i frekvencija stalno mijenjaju. U jednom trenutku glazba moe
biti tiha, a u drugom glasna. Te promjene izmeu tihih i glasnih dijelova mogu biti brze, a
mogu biti spore. Promjene amplitude mogu biti male, ali mogu biti i velike, sve ovisi o
vrsti glazbe.
Ako se radi o malim ali brzim promjenama amplitude, govorimo o reimu rada s
malim signalima. Kada ureaj radi s relativno malim razinama signala, obino radi u
linearnom podruju prijenosne karakteristike. Dananji audio ureaji poinju generirati
vea izoblienja tek kod viih razina signala, tako da kada rade s malim razinama signala
Autor: Ivan urek
29
Izoblienja signala
rade u linearnom podruju. U tom sluaju nema generiranja novih komponenata, nego se
pojavljuju samo linearna izoblienja, dakle promjene amplitude i faze.
U podruju rada s malim signalima, tranzijentna izoblienja su okarakterizirana
vremenom porasta signala, koje je pak ogranieno gornjom graninom frekvencijom
samog audio ureaja.
Iz prethodne analize signala, nauili smo da otre bridove signala i nagle, brze
promjene signala ine visoke frekvencije, to se moe uoiti ako se napravi Fourierova
analiza signala. Dakle, ako audio ureaj ima gornju graninu frekvenciju niu od najvie
frekvencije audio signala, onda e doi do filtriranja signala, odnosno "rezanja" visokih
frekvencija signala. To znai da izlazni signal nee odgovarati ulaznom signalu. Primjer
jednog takvog izoblienja je dan na slici 1.26.
Slika 1.26 Primjer tranzijentnog izoblienja u reimu rada s malim signalima.

Prema tome vrijeme porasta signala Tr odreuje gornju graninu frekvenciju audio
ureaja, prema jednakosti:
f g irina prijenosnog pojasa
0,35
106 (Hz)
Tr s
Iz toga proizlazi da to je frekvencijsko podruje audio ureaja ire, to e moi bolje

prenijeti brze promjene signala, te otre rubove signala.
Drugi sluaj tranzijentnih izoblienja je kada audio ureaj radi u reimu velikih
signala, odnosno u nelinearnom dijelu prijenosne karakteristike. U tom sluaju se javljaju
linearna i nelinearna izoblienja, ali u kratkim trenutcima, odnosno u ritmu promjene
amplitude govornog ili glazbenog signala.
Prilikom konstrukcije audio ureaja, pogotovo pojaala, pazi se na smanjenje
izoblienja. U tu svrhu se rabe razne metode, a najea je uporaba negativne povratne
veze, o kojoj e biti vie rijei kasnije. U osnovi radi se o odbijanju ulaznog i izlaznog
signala kako bi se dobila to linearnija prijenosna karakteristika. Dakle, kada izlazni signal
toliko poraste da postane izoblien, preko povratne veze se taj signal priguuje i oduzima
od ulaznog signala, te se dobiva izlazni signal manje amplitude ali s manje izoblienja.
Kod realnih ureaja povratna veza se sastoji od pasivnih komponenata, najee otpornika
i kondenzatora, tako da signalu treba neko vrijeme da s izlaza "doe" ponovo na ulaz.
Takoer postoji i malo kanjenje kroz sam audio ureaj, koje se zbraja s kanjenjem kroz
Autor: Ivan urek
30
Izoblienja signala
povratnu vezu. To znai da u nekim kratkim trenucima povratna veza ne djeluje, ili djeluje
sa zakanjenjem, te su izoblienja izlaznog signala vea nego to bi bila s povratnom
vezom. Kako su govor i glazba dinamiki signali, te brze promjene su este i tranzijentna
izoblienja kod viih razina su esta.
Mjera kvalitete audio ureaja a u odnosu na mogunost praenja brzi promjena audio
signala je takozvana brzina porasta signala (slew rate), koja naroito dolazi do izraaja kod
audio ureaja koji pojaavaju signale relativno visoke razine, kao to su pojaala snage.
Brzina porasta se moe izmjeriti ako se kroz sustav propusti pravokutni signal, koji
predstavlja ekstremno brzi signal, te se izmjeri promjena izlaznog napona u vremenu.
Takav sluaj je prikazan na slici 1.27.
NAJVEI NAGIB PRAVCA
= BRZINA PORASTA
U iz
(SR=dU/dt)
Uul
PORAST
IZLAZNOG
NAPONA
vrijeme
vrijeme
IZLAZNI SIGNAL
Slika 1.27 Mjerenje brzine porasta signala.

Brzina porasta se moe izraunati iz odnosa:
SR dU dt tan max
V s
Mjerenje tranzijentnih izoblienja nije jednostavno, te se u tu svrhu rabe razliiti

ispitni signali, koji u sebi imaju brze promjene amplitude. Razlikuju se po tome da li su
statiki ili dinamiki. Kod statikih signala je mogue izmjeriti razinu generiranih
harmonika i intermodulacijskih komponenata, ali oni manje odgovaraju realnim signalima.
Dinamiki ispitni signali mogu posluiti za mjerenje odziva sustava u vremenskoj i
frekvencijskoj domeni.
U ovom trenutku emo navesti samo neke: pravokutni signal, burst signal, MLS,
prasak, itd.
1.3.3.1 Mjerenja tranzijentnih izoblienja
Ispitni signal koji se sastoji od sinusnog i pravokutnog signala predloen je za
mjerenje dinamikih izoblienja kod audio pojaala. Frekvencija pravokutnog signala je
3.18 kHz, a sinusnog 15 kHz, s odnosom amplituda 4:1. Pravokutni signal moe biti
filtriran s gornjom graninom frekvencijom od 30 kHz ili 100 kHz, a prema tim
frekvencijama dolaze oznake za ovu metodu DIM-30 ili DIM-100. Na spektralnom
analizatoru oitavaju se vrijednosti novonastalih komponenti koje su produkt
intermodulacije izmeu ova dva signala. Zbroj efektivnih amplituda tih komponenata
usporeuje se s amplitudom signala od 15 kHz i tako se dobije postotak izoblienja.
Ova metoda zahtjeva dobar spektralni analizator s velikom dinamikom, da bi se
mogli oitati harmonici nastali zbog "mekanih" dinamikih izoblienja. Budui da brzina
Autor: Ivan urek
31
Izoblienja signala
porasta ovog ispitnog signala znatno ovisi o dijelu spektra koji se ne nalazi u ujnom
podruju (preko 20 kHz), kod nekih audio ureaja, koji imaju nisko-propusni filtar s
gornjom graninom frekvencijom u tom podruju, ne mogu se dobiti relevantni rezultati.
Spektri neizoblienog i izoblienog DIM signala prikazani su na slici 1.28.
Slika 1.28 Spektar neizoblienog i izoblienog DIM-30 ispitnog signala.

1.3.4 um
Iako se ne radi o vrsti izoblienja, um moemo smatrati smetnjom koja se javlja kod
svih audio ureaja. um aktivnih i pasivnih komponenata je posljedica gibanja elektrona u
tim elementima i ne moe se izbjei. Pitanje je konstrukcije i upotrijebljenih komponenata
kolika e biti konana razina uma, koja bi trebala biti to nia.
Osim uma elektronikih komponenata, postoji i vanjski um, koji dolazi iz
napajanja kao frekvencija od 50 Hz (brum), koji se pravilnom konstrukcijom moe
smanjiti na razinu niu od uma aktivnih i pasivnih elemenata. Takoer tu je i vanjski um
od drugih elektronski ureaja i elektromagnetskog uma.
ODNOS SIGNAL-UM
Odnos signal um nekog sustava nam govori koliki je odnos izmeu neke definirane
razine signala i razine uma. Na primjer, ako je definirana razina izlaznog napona pojaala
40 V, a razina uma oko 1 mV, onda e odnos signal-um ovog pojaala biti:
U
S/N 20 log max
U um
40
20 log
92dB
0.001
Odnos signal-um se tako mjeri da se prvo izmjeri definirana razina signala s

nazivnim optereenjem, a nakon toga razina uma takoer s nazivnim optereenjem. Kod
mjerenja uma se moe rabiti takozvani psofometriki filtar, ija karakteristika odgovara
karakteristici ljudskog uha. Na taj nain se moe odrediti razina irokopojasnog uma
onako kako ga uje ljudsko uho.
Definiranu razinu signala treba odrediti sam proizvoa ureaja. Na primjer kod
pojaala snage to moe biti izlazna snaga na nazivnom optereenju od 1W. Iz te izlazne
snage i optereenja se izrauna razina u voltima. Dakle, prilikom navoenja podatka o
odnosu signal-um, bilo bi dobro navesti uz koju razinu izlaznog signala je izmjeren taj
podatak.
Autor: Ivan urek
32
Izoblienja signala
DINAMIKA SUSTAVA
U osnovi um nam odreuje dinamiku sustava. Dinamika sustava je odnos
najglasnijeg prema najtiem signalu uz odreenu razinu izoblienja. To je osnovna razlika
ove veliine prema odnosu signal-um.
Prilikom mjerenja maksimalne razine signala nekog ureaja, pazi se da harmoniko
izoblienje bude ispod odreene razine, na primjer 1%. Zbog toga se obino u
specifikacijama dinamike navodi i vrijednost harmonikog izoblienja pri kojem je
mjerena maksimalna razina signala.
Ako znamo da je prijenosna karakteristika veine sustava vie nelinearna upravo pri
viim razinama, onda e maksimalna razina signala u sluaju mjerenja dinamike biti
obino vea nego kod mjerenja odnosa signal-um. Mjerenje razine uma se provodi na
jednaki nain kao i kod mjerenja odnosa signal-um. Zbog toga je tako izmjerena dinamika
obino vea od odnosa signal-um.
Poznato je da je dinamika ljudskog sluha oko 120 dB (od praga ujnosti do praga
bola), pa bi bilo idealno da svi audio ureaji imaju tu dinamiku kod prijenosa audio
signala.
Meutim u realnim sustavima ta je dinamika nia. Ve kod snimanja u gluhoj
komori, razina uma u njoj je oko 20 dB, to odmah smanjuje dinamiku na 100 dB. Ovisno
o vrsti glazbe, glasnoa e se kretati do 100 dB, tako da je dinamika smanjena za jo 20 dB
na 80 dB. To je realna dinamika koju bi audio ureaji trebali postii.
Na primjer ako je razina uma nekog pretpojaala oko 1 V, to znai da bi prema
dinamici od 80 dB, pretpojaalo trebalo dati maksimalni signal od 1 V 104 = 10 mV, po
mogunosti bez izoblienja.
Slika 1.29 prikazuje razliku izmeu odnosa signal-um i dinamike.
Slika 1.29 Razlika izmeu odnosa signal-um i dinamike
1.3.5 Impulsni signali

Posebna vrsta ispitnih signala su takozvani impulsni signali, odnosno signali koji
imaju karakteristike kratkih impulsa. Ako se provede Fourierova analiza impulsnog
signala, dobije se iroki spektar s puno frekvencijskih komponenata. Ta karakteristika
impulsnih signala se moe iskoristiti za mjerenje amplitudne frekvencijske karakteristike
Autor: Ivan urek
33
Izoblienja signala
ureaja i zvunika. Primjer jednog takvog signala i odziva sustava je dan na slici 1.30.
Radi se o takozvanom burst signalu, kod kojeg se kroz sustav koji se mjeri u kratkim
vremenskim intervalima alje sinusni signal vie frekvencije.
1,0
0,5
Relativna amplituda
Relativna amplituda
1,0
0,0
-0,5
-1,0
0,5
0,0
-0,5
-1,0
0,00
0,05
0,10
0,15
0,00
0,20
0,05
0,10
0,15
0,20
Vrijeme (sek)
Vrijeme (sek)
Slika 1.30 Burst signal i odziv sustava na taj signal.

Na ulaz sustava se dovede impulsni signal, te se na izlazu promatra impulsni odziv u
vremenu. Karakteristika dinamikih signala kratkog trajanja je da imaju iroki spektar.
Impulsni odziv se moe dobiti primjenom krine korelacije izmeu izlaznog i ulaznog
signala ili snimanjem, odnosno memoriranjem impulsnog signala koji je proao kroz ureaj
koji se mjeri. Primjenom Fourierove transformacije na impulsni odziv mogue je dobiti
amplitudnu frekvencijsku karakteristiku.
Za ovu ispitnu metodu najee se koriste MLS (engl. MLS - Multi Length Sequence)
signali, koji imaju iroki spektar i impulsni karakter. Nedostatak ove metode je u tome to
se zbog oblika signala, nelinearna izoblienja pojavljuju u impulsnom odzivu i na taj nain
utjeu na amplitudnu frekvencijsku karakteristiku. Na slici 1.31 je prikazan MLS signal u
vremenskoj i frekvencijskoj domeni.
-20
1,0
Amplituda (dB)
Relativna amplituda
-40
0,5
0,0
-0,5
-60
-80
-100
-1,0
0,2
-120
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
Vrijeme (sek)
0,8
0,9
1,0
100
1k
10k
Frekvencija (Hz)
Slika 1.31 MLS signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.

Osim MLS signala koriste se kratki sinusni impulsi, koji se zbog kratkoe trajanja
mogu koristiti za mjerenje impulsnog odziva viskotonskih zvunika, bez opasnosti od
preoptereenja. Pri mjerenju treba paziti da se ne prijee u nelinearni dio prijenosne
karakteristike, jer moe doi do izoblienja koja se onda pojavljuju u amplitudnoj
frekvencijskoj karakteristici. Nedostatak impulsnih signala je relativno mali odnos signal
um. Mjerenja na ureajima s relativno velikim umom mogu dati nepouzdane podatke o
amplitudnoj frekvencijskoj karakteristici, jer se zajedno s impulsnim signalom usrednjuje i
Autor: Ivan urek
34
Izoblienja signala
um. Zbog toga bi amplituda impulsnog signala trebala biti to vea, ali u tom sluaju
moe doi do izoblienja.
Autor: Ivan urek
35
Osnovni sklopovi audio ureaja
2. OSNOVNI SKLOPOVI AUDIO UREAJA

Polje audiotehnike ukljuuje analizu i konstrukciju niza pasivnih i aktivnih
sklopova za obradu signala. Kako bi se bolje razumio rad tih sklopova, potrebno je
upoznati se s osnovnim elementima od kojih se ti sklopovi sastoje.
2.1 Pasivni elementi
Osnovni elementi za obradu audio signala su pasivni elementi. To su elementi koji
za rad ne trebaju nikakvo napajanje, nego se obrada signala vri jednostavnim djelovanjem
znaajki tih elemenata. Osnovni pasivni elementi koji se koriste u audiotehnici su
otpornici, kondenzatori i induktiviteti. Kondenzatori i induktiviteti spadaju u takozvane
reaktivne elemente koji imaju znaajku spremanja elektrike energije u obliku naboja
(kondenzator) ili jalove snage (induktivitet). Zajedniko reaktivnim elementima je to to
im kompleksna impedancija ovisi o frekvenciji struje, koja prolazi kroz njih.
Kompleksne impedancije kondenzatora i induktiviteta su prikazane slijedeim
jednakostima:
i
, gdje je
Pasivni elementi u audiotehnici se najee koriste za smanjenje napona signala,

kao naponski djelitelji i za namjetanje prijenosne frekvencijske karakteristike sklopova
(filtri).
Najjednostavniji sklopovi s pasivnim elementima su sklopovi s otpornicima, koji se
najee koriste za namjetanje ulaznih ili izlaznih otpora, regulaciju struje kroz sklopove
ili za sniavanje razine signala. U svrhu to jednostavnije analize audio sklopova, potrebno
je znati osnovne sklopove s otpornicima, odnosno ovladati vjetinom zanemarivanja.
Na slici 2.1 prikazan je paralelni spoj otpornika R1 i R2. Ukupni otpor takvog spoja
e biti odreene sa slijedeom jednakosti:
Iz ove jednakosti proizlazi nekoliko jednostavnih zakljuaka, koji olakavaju analizu

sklopova. Ako su otpornici R1 i R2 jednaki otporu R, ukupni otpor e biti Ruk=R/2. Ako
vrijedi da je R1>>R2, vea struja e prolaziti kroz otpornik R2, odnosna ta struja e biti
blia ukupnoj struji i ukupni otpor e biti priblino jednak otporu R2, odnosno otpor R1 se
moe zanemariti.
Slika 2.1 Paralelni spoj otpornika
Autor: Ivan urek
Slika 2.2 Naponski djelitelj
36
Na slici 2.2 je prikazan serijski spoj otpora R1 i R2, s time da se izlazni signal U2
uzima s otpora R2. Postavlja se pitanje koliki e biti izlazni signal U2 u ovisnosti o
otporima i ulaznom signalu U1. Ovaj sklop je takozvani naponski djelitelj i vrijednost
izlaznog signala e biti odreena slijedeom jednakosti:
Ako su oba otpora jednaka, iz ove jednakosti je vidljivo da e izlazni napon U2 biti duplo
manji od ulaznog napona U1.
Ova jednakost vrijedi i za kompleksne impedancije, ija impedancija ovisi o
frekvenciji. Ovu injenicu moemo iskoristiti za konstrukciju jednostavnih filtarskih
sklopova, odnosno sklopova ija prijenosna frekvencijska karakteristika ovisi o frekvenciji.
Najjednostavniji pasivni filtarski sklopovi su takozvani CR i RC spojevi, koji su
prikazani na slikama 2.3 i 2.4, s frekvencijskom ovisnosti pojaanja signala, odnosno
prijenosnom frekvencijskom karakteristikom. Prilikom crtanja ove prijenosne
frekvencijske karakteristike, moemo se koristiti tehnikom zanemarivanja.
Na primjer, za CR sklop na slici 2.3, na jako niskim frekvencijama impedancija
kondenzatora C e biti jako velika. Prema Ohmovom zakonu, na tim frekvencijama najvei
pad napona e biti na kondenzatoru, a mali na otporu R. To znai da e razina izlaznog
signala biti mala i pojaanje signala e biti jako malo. Kako frekvencija raste, tako se
smanjuje impedancija kondenzatora i postoji sve vei pad napona na otporu R, odnosno
raste izlazni napona. Dakle raste i pojaanje signala. Na nekoj frekvenciji fg, impedancija
kondenzatora C i vrijednost otpora R e biti jednake. Na toj frekvenciji e izlazni napon
biti duplo manji od ulaznog napona. Ova frekvencija se naziva granina frekvencija. Iznad
te frekvencije, impedancija kondenzatora postaje sve manja i u sklopu dominira otpornik
R. Na jako visokim frekvencijama, impedancija kondenzatora je jako mala i moe se
zanemariti, to znai da ona predstavlja kratki spoj i izlazni napon je jednak ulaznom
naponu, odnosno pojaanje signala je jednako 1, odnosno 0 dB. Ovaj sklop se naziva
visoko-propusni filtar, jer je pojaanje signala frekvencija iznad granine frekvencije
jednako 1, a ispod granine frekvencije je manje od 1.
Slika 2.3 CR sklop
Slika 2.4 RC sklop
Autor: Ivan urek
37
Na slici 2.4 je prikazan RC sklop, kod kojega moemo provesti jednaku analizu. Na
jako niskim frekvencijama, impedancija kondenzatora je jako visoka, odnosno puno vea
od otpora R. To znai da je sav pada napona na kondenzatoru, odnosno pojaanje sklopa je
1. S porastom frekvencije impedancija kondenzatora se smanjuje, a time se smanjuje i
razina izlaznog napona i pojaanje signala pada. Granina frekvencija je takoer odreena
vrijednostima otpora i kondenzatora. Ovaj sklop se naziva nisko-propusni filtar.
Na jednaki nain moemo analizirati sklopove otpornika i induktiviteta, prikazane
na slikama 2.5 i 2.6. U ovom sluaju je impedancija induktiviteta proporcionalna
frekvenciji signala.
Slika 2.5 LR spoj
Slika 2.6 RL spoj

2.2 Aktivni elementi
Aktivni elementi su elementi na bazi silicija koji na neki nain utjeu na regulaciju
struje ili napona signala. Pomou njih se konstruiraju razni sklopovi od predpojaala,
aktivnih filtara do pojaala snage. Najvaniji aktivni elementi u audiotehnici su dioda,
Zener dioda i tranzistor. Pomou njih se konstruiraju drugi sklopovi, diskretni ili
integrirani. Najvaniji integrirani sklop u audiotehnici je operacijsko pojaalo, koje je
osnova za niz drugih sklopova.
Dioda
Dioda je najjednostavniji poluvodiki element, koji nastaje spajanjem p i n kristala.
Karakteristino za diodu je da vodi struju samo u jednom smjeru, od anode prema katodi,
prilikom voenja na njoj postoji pad napona 0,6-0,7 V. Koristi se u ispravljaima
izmjeninog signala, u izvorima struje, te sklopovima za regulaciju napona.
Zener dioda
Ovaj element u jednom smjeru vodi kao dioda, s padom napona od 0,6-0,7 V, a u drugom
smjeru vodi do odreenog napona. Na primjer, ako na katodu 12V Zener diode dovedemo
napon koji je manji od 12V nee se nita promijeniti, meutim ako napon poraste iznad
12V Zener dioda e odravati svoj specificirani napon od 12V.
Autor: Ivan urek
38
Tranzistor
Tranzistor je osnovni element sloenijih poluvodikih sklopova. Bipolarni tranzistor se
sastoji od tri poluvodika sloja: n-p-n i p-n-p. Tranzistori s efektom polja se dijele na n i p
tip.
U osnovi tranzistor se moe shvatiti kao element u kojem s malom strujom (npr.
struja baze) upravljamo s relativno velikom strujom (npr. struja kolektora). Zbog toga se
tranzistor najee koristi u pojaalima signala, gdje se koristi za pojaavanje struje
odnosno napona. Znaajke tranzistora se prikazuju njegovim ulaznim i izlaznim
karakteristikama. Na slici 2.7 prikazana je ulazna karakteristika bipolarnog tranzistora,
koja odgovara karakteristici diode i prikazuje ovisnost struje kolektora o naponu bazaemiter. Bipolarni tranzistor poinje provoditi struju kada napon izmeu baze i emitera
prijee 0,6-0,7 V. Kako raste struja baze tako e rasti i struja kolektora, odnosno emitera.
Razlika izmeu struje kolektora i struje baze se naziva strujno pojaanje tranzistora, koje
se kree od 20 do 200 ovisno o tranzistoru. Na slici 2.8 je prikazana izlazna karakteristika
tranzistora, koja prikazuje ovisnost struje kolektora o naponu kolektor-emiter i struji baze
(ili naponu baza-emiter). Na toj karakteristici se definiraju tri podruja rada tranzistora:
podruje zasienja, s maksimalnom strujom i minimalnim naponom; podruje zapiranja s
maksimalnim naponom i minimalnom strujom; i radno podruje izmeu njih gdje se
obino postavlja radna toka tranzistora.
Slika 2.8 Izlazna karakteristika tranzistora

Prilikom odreivanja radne toke tranzistora, te openito radnog podruja
tranzistora potrebno je paziti na sigurno podruje rada tranzistora. Ono prikazuje granine
vrijednosti napona i struje, koje se ne smiju prijei kako ne bi dolo do unitenja
tranzistora. Slika 2.9 prikazuje sigurno podruje rada koje je omeeno krivuljama razliitih
efekata koji se pojavljuju kod poluvodikih elemenata.
Slika 2.9 Sigurno podruje rada tranzistora
Autor: Ivan urek
39
Treba imati na umu da karakteristike tranzistora dosta ovise o temperaturi. Pri

viim temperaturama sigurno podruje rada se suzuje, odnosno granine vrijednosti napona
i struje se smanjuju.
2.3 Povratna veza
Jedna od metoda osiguravanja stabilnosti i niskih izoblienja u sklopu je uporaba
negativne povratne veze. Dovoenje izlaznog signala na ulaz nekog sklopa se naziva
povratna veza. Ako tako dovedeni izlazni signal i ulazni signal nisu u fazi to se naziva
negativna povratna veza. Ako su u fazi naziva se pozitivna povratna veza.
U audiotehnici se koristi negativna povratna veza jer omoguuje namjetanje nekih
znaajki audio sklopova. Negativna povratna veza ima prednosti i nedostataka. Najvei
nedostatak negativne povratne veze je u tome to smanjuje pojaanje sklopa. Taj problem
se moe lako rijeiti spajanjem nekoliko stupnjeva pojaanja u seriju.
Prednosti negativne povratne veze su slijedee:
manja nelinearna izoblienja,
manji naponi smetnji,
mogunost namjetanja ulaznog i izlaznog otpora sklopa,
ire frekvencijsko podruje rada sklopa.
Na slici 2.10 shematski je prikazan sklop nekog pojaala s povratnom vezom. S
je predstavljeno pojaanje sklopa bez povratne veze, a s pojaanje same povratne veze.
Iz sheme na slici se moe izvesti izraz za ukupno pojaanje signala:
Ako se sklop tako konstruira da je njegovo pojaanje bez povratne veze jako veliko izraz
za pojaanje se svodi na slijedei izraz:
To znai da e ukupno pojaanje sklopa ovisiti samo o elementima u povratnoj vezi.

Povratna veza se najee radi s pasivnim elementima, tako da e ukupno pojaanje malo
ovisiti o promjenama temperature, napajanja i slino.
Slika 2.10 Shematski prikaz sklopa s povratnom vezom

Na slici 2.11 prikazano je kako povratna veza utjee na proirenje frekvencijskog
podruja. Kada nemaju negativnu povratnu vezu, audio sklopovi najee imaju relativno
usko frekvencijsko podruje rada, ali veliko pojaanje. S ukljuivanjem negativne povratne
veze, ukupno pojaanje se smanjuje, ali se proiruje frekvencijsko podruje rada. to je
gornja granina frekvencija sklopa via, to e pojaanje sklopa biti manje.
Autor: Ivan urek
40
Slika 2.11 Ovisnost pojaanja sklopa i irine frekvencijskog podruja rada

Na slici 2.12 je prikazano kako negativna povratna veza utjee na smanjenje
nelinearnih izoblienja, odnosno izravnavanje prijenosne karakteristike sklopa. Na slici je
prikazan primjer jednostavnog pojaala signala s jednim tranzistorom gdje je negativna
povratna veza je predstavljena otpornikom u emiteru. Prijenosna karakteristika samog
tranzistora je nelinearna. Dodavanjem negativne povratne veze, koja ima linearnu
prijenosnu karakteristiku (predstavljenu pravce) ukupna prijenosna karakteristika e biti
vie linearna.
Slika 2.12 Lineariziranje prijenosne karakteristike sklopa s negativnom povratnom vezom.

to se tie ulaznih i izlaznih otpora, s negativnom povratnom vezom je mogue
namjetati vrijednosti tih otpora. Serijska negativna povratna veza poveava, a paralelna
smanjuje ulazni otpor sklopa. Jednako vrijedi za izlazni otpor sklopa.
2.4 Sklopovi s operacijskim pojaalima
Operacijska pojaala
Operacijska pojaala imaju iroku primjenu u audiotehnici. Ona su bazirana na
diferencijalnim pojaalima, koja su tako konstruirana da pojaavaju razliku signala.
Konstrukcija diferencijalnih pojaala omoguuje da budu imuna na promjene parametara
tranzistora (na primjer s temperaturom). Zbog toga su vrlo pogodna za razne primjene. U
poetku su se diferencijalna pojaala koristila za provoenje matematikih operacija, pa su
po tome dobila naziv operacijska pojaala. Danas se primjenjuju u raznim poljima obrade
signala, od samog pojaavanja signala, u analognim instrumentima do ulaza u digitalne
Autor: Ivan urek
41
sustave. Prednost operacijskih pojaala je u tome to se lako primjenjuje negativna

povratna veza, koja se obino sastoji od pasivnih elemenata, otpornika i kondenzatora.
Na slici 2.13 prikazan je simbol operacijskog pojaala s najvanijim izvodima.
Postoje dva ulazna izvoda, pozitivni i negativni, te jedan izlaz. Ako se signal dovede na
pozitivni ulaz, to e uzrokovati pozitivnu promjenu signala. Na primjer ako se na ulaz
dovede signal razine 1V, izlazni signal e biti 1V puta pojaanje sklopa. Ako se na
negativni ulaz dovede signal razine 1V, izlazni signal e biti -1V puta pojaanje. Minus
ispred razine izlaznog signala treba shvatiti na dva naina. Ako se na ulaz dovede
istosmjerni signal, izlazni signal e imati obrnuti predznak. Ako se na ulaz dovede
izmjenini signal, izlazni signal e biti imati obrnutu fazu.
Napajanje +
Rizl
+
Ulaz +
Rul
Ulaz -
AUul
Uul
Izlaz
Uizl=AUul
Napajanje -
Slika 2.13 Simbol operacijskog pojaala
Slika 2.14 Pojednostavljeni model

operacijskog pojaala
Slika 2.14 prikazuje pojednostavljeni model operacijskog pojaala. U osnovi

izlazni napon e biti razlika signala na ulaznim izvodima pojaala puta pojaanje sklopa A.
Idealno operacijsko pojaalo bi imalo slijedee karakteristike:
beskonani ulazni otpor pretpostavka je da je struja koja prolazi kroz Rul
jednaka 0;
izlazni otpor je nula (Rizl=0) idealno naponsko pojaalo
veliko pojaanje A
Uizl=0 kada su Uul(+) i Uul(-) jednaki.
Realno operacijsko pojaalo se razlikuje od idealnog u tome to mu se ulazni otpor
kree do 100 M, izlazni otpor ispod 10 , a pojaanje A je oko 106.
DC i AC pojaalo signala
Na slici 2.15 prikazano je jedno pojaalo istosmjernog signala. Razina izlaznog
signala je ograniena naponom napajanja sklopa, odnosno maksimalni izlazni signal ima
vrijednost napona napajanja. Ako se na plus ulaz dovede 3,2 VDC, a na negativni ulaz
3,215 VDC, a pojaanje bez povratne veze je 106 izlazni signal bi trebao biti -15.000 VDC.
Meutim, zbog puno manjeg napona napajanja, izlazni napon e biti -20 VDC.
+20 VDC
3,2 VDC
+
A=106
3,215 VDC
-15000 VDC
-20 VDC
Slika 2.15 Pojaalo istosmjernog (DC) signala
Autor: Ivan urek
42
Bez negativne povratne veze, pojaanje sklopa je jako visoko, tako da se i kod
malih razina dobije rezanje signala. Kako bi imali bolju kontrolu nad pojaanjem i proirili
frekvencijskog podruje operacijskog pojaala, moramo uvesti negativnu povratnu vezu.
Neinvertirajue pojaalo
Slika 2.16a prikazuje sklop za pojaanje signala koji ne okree fazu signala.
Negativna povratna veza je ostvarena otpornicima R1 i R2. Pretpostavka je da je ulazni
otpor operacijskog pojaala jako velik, to znai da je struja koja tee kroz njega jako
mala. U tom sluaju su pozitivni i negativni ulaz u operacijsko pojaalo na istom
potencijalu, odnosno ulazni signal Uul se nalazi na negativnom izvodu operacijskog
pojaala koji je spoje na oba otpornika (U0). Koristei jednakost za naponski djelitelj
moemo napisati slijedeu jednakost:
Iz toga proizlazi izraz za ukupno apsolutno pojaanje sklopa:
Uul
+
Uizl
AC
U0
R2
R1
Slika 2.16a Sklop neinvertirajueg pojaala
Slika 2.16b Oblik ulaznog i izlaznog signala

sklopa iz primjera.
Primjer 2.1: Treba konstruirati pojaalo signala s pojaanjem od 8 dB bez okretanja faze
signala.
Pojaanje u dB se rauna prema slijedeoj jednakosti:
Iz ove jednakosti se moe izraunati apsolutno pojaanje:

. Ako
uzmemo da je vrijednost otpornika R1=1 k, onda iz jednadbe za apsolutno pojaanje
sklopa izlazi da vrijednost otpornika R2 mora biti 1,51 k.
Na slici 2.16b je prikazan oblik ulaznog i izlaznog signala, kada je razina ulaznog signala 1
V.
Invertirajue pojaalo
Autor: Ivan urek
43
Na slici 2.17a je prikazan sklop invertirajueg pojaala kod kojega se ulazni i

izlazni signali razlikuju u fazi. Opet je pretpostavka da je ulazni otpor operacijskog
pojaala jako visok, odnosno da je struja u pozitivni i negativni izvod jednaka nuli. Kako je
pozitivni izvod na nultom potencijalu, tako je i negativni izvod na nultom potencijalu.
Zbog toga su struje koje prolaze kroz otpornike R1 i R2 jednake ali obrnutog smjera.
Moemo napisati slijedei izraz:
Iz ove jednakosti proizlazi izraz za ukupno apsolutno pojaanje sklopa:
R2
R1
Uul
AC
U0
Uizl
Slika 2.17a Sklop invertirajueg pojaala
Slika 2.17b Oblik ulaznog i izlaznog

signala sklopa iz primjera.
Primjer 2.2: Treba konstruirati pojaalo signala s pojaanjem od 8 dB koristei

invertirajue pojaalo.
Pojaanje u dB se rauna prema slijedeoj jednakosti:
Iz ove jednakosti se moe izraunati apsolutno pojaanje:

. Ako
uzmemo da je vrijednost otpornika R1=1 k, onda iz jednadbe za apsolutno pojaanje
sklopa izlazi da vrijednost otpornika R2 mora biti 2,51 k.
Na slici 2.17b je prikazan oblik ulaznog i izlaznog signala, kada je razina ulaznog
signala 1 V.
Frekvencijska karakteristika
Ve prije je spomenuto da je frekvencijsko podruje rada operacijskog pojaala bez
povratne veze relativno usko. Kako bi se proirilo frekvencijsko podruje rada, potrebno je
primijeniti povratnu vezu, koja e smanjiti ukupno pojaanje sklopa. Na slici 2.18 je
prikazano kako pojaanje operacijskog pojaala ovisi o frekvenciji. Bez povratne veze,
pojaanje operacijskog pojaala je jako visoko, ali to je pojaanje konstantno do relativno
niske frekvencije, koja se kod realnih pojaala kree oko par stotina Herza. Nakon te
frekvencije pojaanje pada sa 6 dB/oktavi ili 20 dB/dekadi. S uvoenjem negativne
Autor: Ivan urek
44
povratne veze, pojaanje je nie ali je gornja granina frekvencija pomaknuta na vie
frekvencije.
106
bez povratne veze

20 db/dekadi
10
s povratnom vezom
1
0 (DC)
100k
frekvencija (Hz)
Slika 2.18 Ovisnost pojaanja operacijskog pojaala bez i s povratnom vezom o

frekvenciji.
Primjer 2.3: Od proizvoaa operacijskog pojaala su dobiveni slijedei podaci: pojaanje
pojaala bez povratne veze je 100 dB, a gornja granina frekvencija pojaanja bez povratne
veze je 100 Hz. Pojaanje nakon gornje granine frekvencije pada s 20 dB/dekadi. Koliko
mora biti ukupno pojaanje operacijskog pojaala s povratnom vezom, kako bi gornja
granina frekvencija bila 100 kHz?
Iz podatka o padu pojaanja od 20 dB/dekadi i razlike gornjih graninih frekvencija,
mogue je izraunati za koliko je potrebno spustiti pojaanje sklopa:
Dakle, ukupno pojaanje sklopa e biti 100 dB 60 dB = 40 dB, ali e gornja granina
frekvencija biti 100 kHz.
Reaktivni elementi u povratnoj vezi
Ubacivanjem reaktivnih elemenata (kondenzatori, induktiviteti) u povratnu vezu,
moemo dodatno utjecati na frekvencijsku karakteristiku pojaanja sklopa, te omoguiti
frekvencijsku i vremensku obradu signala.
Na slici 2.19a prikazan je sklop invertirajueg pojaala s kondenzatorom u
povratnoj vezi. Poznato je od prije da impedancija kondenzatora ovisi o frekvenciji, tako
e i ukupno pojaanje sklopa ovisiti o frekvenciji. Konkretno za ovaj sklop pojaanje e
konstantno padati s frekvencijom, kako je prikazano na slici 2.19b. Izraz za pojaanje ovog
sklopa e u tom sluaju biti:
Ovaj sklop se jo i naziva integrator, zato to je izlazni signal rezultat integracije ulaznog
signala:
Autor: Ivan urek
45
R
Uul
U0
AC
Uizl
Slika 2.19a Sklop invertirajueg pojaala s

kondenzatorom u povratnoj vezi
Slika 2.19b ovisnost pojaanja sklopa o

frekvenciji.
Ako se zamjene mjesta otpornika i kondenzatora dobije se sklop koji se naziva

derivator i ije pojaanje raste s frekvencijom prema slijedeoj jednakosti:
Oblik izlaznog signala e biti definiran slijedeoj jednakosti:
Osnovne matematike operacije

Kao to je ve spomenuto, operacijska pojaala se mogu koristiti za provoenje
osnovnih matematikih operacija zbrajanja i oduzimanja.
R
U1
R
U2
R0
R
U3
U0
Uizl
Slika 2.20 Shema sklopa za zbrajanje signala.

Na slici 2.20 je prikazan sklop za zbrajanje signala. Izlazni signal se moe
izraunati prema slijedeoj jednakosti, koja je izvedena iz tog sklopa:
Autor: Ivan urek
46
Ako se otpornici R zamjene s potenciometrima, koji imaju vrijednosti otpora R1,

R2, R3, tada se moe ostvariti openito zbrajalo, koje je osnova za stolove za mijeanje
signala. U tom sluaju izlazni signal se moe izraunati kao:
Slika 2.21 prikazuje sklop za oduzimanje signala. Izlazni signal se moe izraunati
prema slijedeoj jednakosti:
R2
R1
U1
Uizl
+
U2
R1
R2
Slika 2.21 Sklop za oduzimanje signala

2.5 Audio transformatori
U audiotehnici se za pojaanje signala ponekad koriste transformatori, koji u nekim
sluajevima imaju prednost na aktivnim sklopovima. Oni se koriste za pojaanje signala u
situacijama kada je potrebno prilagoditi ulaznu impedanciju slijedeeg stupnja na izlaznu
impedanciju prethodnog stupnja. Osim toga oni optimiziraju odnos signal um, te
omoguuju galvansko razdvajanje signala.
Na slici 2.22 su prikazane osnovne vrijednosti koje se povezuju s audio
transformatorima. Iz ove sheme se mogu izvui osnovne jednakosti transformatora,
uzimajui u obzir odnos broja zavoja primara i sekundara N:
Impedancija Z1 je impedancija koju "vidi", odnosno koja predstavlja optereenje

generatora signala, a impedancija Z2 je ulazna impedancija slijedeeg stupnja. Na primjer
ako je ulazna impedancija slijedeeg stupnja 10 k, a odnos zavoja je 10, generator signala
e biti optereen sa 10 k/102=100 , dakle s puno manjom impedancijom, to e
uzrokovati protok vee struje kroz primarni dio transformatora, ako se eli zadrati jednaka
razina napona generatora.
Autor: Ivan urek
47
1:N
U2
U1
Z2
Z1
Slika 2.22 Shema transformatora

Na slici 2.23 je prikazan sklop mikrofonskog predpojaala koje ukljuuje audio
transformator i operacijsko pojaalo. Ovaj sklop ukljuuje i fantomsko napajanje, koje je
potrebno u sluaju kondenzatorskih mikrofona. Ako je izlazna impedancija mikrofona
150, a odnos zavoja 5, to e se preslikati na stranu sekundara kao generator signala s 5
puta veim naponom i 25 puta veim izlaznim otporom. Zbog toga je ulazni otpor
operacijskog pojaala podignut, tako da bude barem 10 puta vei, radi boljeg prilagoenja.
Slika 2.23 Mikrofonsko predpojaalo s transformatorom

Jo jedno podruje gdje se koriste audio transformatori su izlazni stupnjevi cijevnih
pojaala. Cijevna pojaala imaju relativno veliki izlazni otpor, vei od otpora zvunika,
tako da je potrebno napraviti prilagoenje signala na malu impedanciju zvunika. Slika
2.24 shematski prikazuje izlazni stupanj cijevnog pojaala.
Slika 2.24 Shematski prikaz izlaznog stupnja cijevnog pojaala s transformatorom za

prilagoenje impedancije.
Autor: Ivan urek
48
2.6 Ulazne i izlazne impedancije

U audiotehnici se susreemo s ureajima, koji imaju razliite ulazne i izlazne
otpore, odnosno impedancije. Postavlja se pitanje to se dogaa ako se spoji izlaz ureaja s
jako niskom izlaznom impedancijom na ureaj s jednako niskom ulaznom impedancijom.
Svaki audio inenjer, prilikom spajanja ureaja, mora biti svjestan tih vrijednosti, kako ne
bi dolo do preoptereenja sklopova ili do njihovog unitenja.
Rizl
+
Rul
Uizl
Uul
Slika 2.25 Shematski prikaz spajanja ureaja

Na primjer, ako je izlazni otpor nekog ureaja 600 , i taj se ureaj spoji s nekim
ureajem koji ima ulazni otpor 10 k, to e se dogoditi ako se zbog zamjene ureaja ili
nekog drugog razloga ulazna impedancija drugog ureaja smanji. Uz pretpostavku da e
izlazni napon prvog ureaja ostati jednak, to e znaiti poveanje struje u krugu u kojem se
nalaze izlazni i ulazni otpor, kako je prikazano na slici 2.25. Ako prvi ureaj ne moe dati
potrebnu struju doi e do pada napona izlaznog signala, ili e doi do preoptereenja, to
moe dovesti do poveanja izoblienja ili ak unitenja prvog ureaja.
U audiotehnici se najee susreemo s naponskim izvorima. To su izvori iji je
izlazni otpor relativno mali, te koji nee mijenjati razinu svog signala s promjenom
optereenja. Meutim, kod realnih ureaja to nije sluaj i izlazni otpor nekog ureaja moe
biti i do park k.
Strujni izvori su sklopovi iji je izlazni otpor relativno velik i koji e uvijek davati
struju jednake razine bez obzira na promjenu optereenja.
U svakom sluaju, prije spajanja ureaja treba dobro provjeriti njihove
specifikacije, te granine vrijednosti optereenja ureaja.
Balansirani i nebalansirani ulazi i izlazi
Prilikom spajanja audio ureaja, moemo se susresti s takozvanim nebalansiranim i
balansiranim prikljucima. Nebalansirani prikljuci, odnosno kabeli, slika 2.26a, su oni
prikljuci i kabeli koji u osnovi imaju dva izvoda. Jedan izvod slui za prijenos signala, a
drugi predstavlja nulti potencijal. Takvi kabeli i prikljuci su podloni smetnjama, tako da
se u sluaju duih kabela koriste balansirane izvedbe.
+
-
Slika 2.26a nebalansirani kabel
Slika 2.26b Balansirani kabel
Kod balansiranog kabela, koji je prikazan na slici 2.26b, postoje tri izvoda, odnosno
ile. Jedna ila predstavlja nulti potencijal, a druge dvije slue za prijenos signala. Kroz te
obje ile prenosi se jednaki signal, ali s fazom zakrenutom za 180. Balansirani prikljuak
Autor: Ivan urek
49
mora ukljuivati diferencijalno pojaalo, koje pojaava razliku signala izmeu spomenute
dvije ile. Uz pretpostavku da e se u obje ile, zbog vanjskih smetnji, generirati um koji
je u fazi, oduzimanjem ta dva signala, um e se ponititi, a prenoeni signal zbrojiti:
Kapacitet kabela
Kod jako dugakih kabela, njihov kapacitet moe igrati veliku ulogu. Nadomjesna
shema kabela je predstavljena jednostavnim RC sklopom. R predstavlja otpor kabela, a C
njegov kapacitet koji ovisi o duini. to je kabel dui to je njegov kapacitet vei. Utjecaj
tog kapaciteta se vidi na viim frekvencijama, jer se u osnovi radi i nisko propusnom filtru.
Ako je kapacitet kabela relativno visok, tada e gornja granina frekvencija tog filtra biti
nia i doi e do priguivanja viih frekvencija. Kapacitet kabela se obino daje u faradima
po metru.
Rijeeni zadaci
Zadatak 2.1
Treba nacrtati ovisnost pojaanja sklopa sa slike o frekvenciji.
Ovaj zadatak se moe rijeiti analitiki koristei matematike jednadbe, ali je to

prekomplicirano. Ovaj zadatak se moe rijeiti metodom zanemarivanja.
U osnovi se radi o naponskom djelitelju. Na jako niskim frekvencijama impedancija
kondenzatora je jako velika, puno vea od otpora R2 i otpora R1, to znai da e struja koja
tee kroz ovaj krug uzrokovati najvei pad napona na kondenzatoru, odnosno na serijskoj
kombinaciji kondenzatora i otpora R2. U to sluaju je pojaanje sklopa priblino jedan (0
dB), jer je izlazni napon priblino jednak ulaznom naponu.
Kako frekvencija raste tako je impedancija kondenzatora sve manja i na nekoj frekvenciji
e serijska kombinacija otpora R2 i kondenzatora biti jednaka otporu R1. Ta se frekvencija
moe izraunati prema jednakosti
i za ovaj sluaj iznosi oko 1,6
kHz. Na toj frekvenciji e izlazni napon biti duplo manji od ulaznog (-6 dB). Iznad ove
frekvencije impedancija kondenzatora je sve manja, te na odreenoj frekvenciji postaje
zanemariva, tako da ostane naponski djelitelj s otporima R1 i R2. U tom sluaju e izlazni
signal biti 3 puta manji (-9,5 dB) od ulaznog signala:
.
Frekvencija na kojoj se impedancija kondenzatora moe zanemariti je kada njena
vrijednost bude otprilike 10 puta manja od otpora R2, a to je otprilike 16 kHz. Na slici je
prikazana krivulja pojaanja sklopa u ovisnosti o frekvenciji.
Autor: Ivan urek
50
Zadatak 2.2
Potrebno je konstruirati sklop s operacijskim pojaalima koji provodi slijedeu
matematiku operaciju sa signalima U1, U2 i U3:
Ovaj zadatak se moe rijeiti na vie naina, tako da je ovdje prikazan samo jedno mogue
rjeenje. Izraz za izlazni signal se moe napisati kao:
Na slici je prikazan konstruirani sklop sa slijedeim vrijednostima napona U4 i U5:
Zadatak 2.3
Nacrtati ovisnost pojaanja o frekvenciji sklopa sa slike.
Autor: Ivan urek
51
Pojaanje ovog sklopa se openito moe izraunati kao

gdje su R1=1 k, a Z
paralelna kombinacija kondenzatora i otpornika R2=10 k.
Ovaj zadatak se moe rijeiti i analitikim postupkom, ali bi to zahtijevalo relativno
komplicirane jednadbe. On se moe rijeiti metodom zanemarivanja, koju smo ve
koristili u prethodnim primjerima.
Na jako niskim frekvencijama, impedancija kondenzatora je jako visoka, odnosno puno
vea od otpornika od R2, to znai da se moe zanemariti, tako da se sklop sastoji od samo
dva otpornika. U tom sluaju e apsolutno pojaanje sklopa biti 10, odnosno 20 dB. Kako
raste frekvencija, tako se i smanjuje impedancija kondenzatora koja postaje usporediva s
otporom R2. Na nekoj frekvenciji su impedancija kondenzatora i otpor R2 jednaki. Iz toga
se moe izraunati granina frekvencija
. Iznad te frekvencije,
impedancija kondenzatora postaje sve manje od otpora R2, tako da na viim frekvencijama
dominira, te na jako visokim frekvencijama predstavlja kratki spoj. Iznad granine
frekvencije, u jednadbi za apsolutno pojaanje sklopa dominira kondenzator umjesto
otpora R2, te pojaanje sklopa opada s frekvencijom sa 6 dB/okt.
Prema vrijednostima kondenzatora i otpora R2, granina frekvencija je oko 1,6 kHz. Na
slici je prikazana ovisnost pojaanja ovog sklopa o frekvenciji.
Autor: Ivan urek
52
Obrada signala
3. Obrada signala
3.1 Vremenska obrada signala
Vremenska obrada signala se odnosi na efekte u vremenskoj domeni. U to spadaju
razni efekti bazirani na kanjenju signala, a to su delay (kanjenje), reverb (odjek), chorus,
flanger, phaser i time/pitch shifting.
Delay (kanjenje)
U ovom sluaju se radi o najjednostavnijem efektu, koji se iako je jednostavan moe
dobro iskoristiti ako se pametno upotrebljava. U osnovi je on baza za sve ostale efekte u
vremenskoj domeni. Kanjenje, kako samo ime kae predstavlja reprodukciju istog signala
nakon nekog vremena. Samo kanjenje nema nikakvog smisla, ako taj ponovljeni signal
nemamo s ime usporediti. Zbog toga se zakanjeli signal usporeuje s originalnim
signalom. Dakle, nakon to je reproduciran originalni signal, njegova "kopija" se ponavlja
nakon nekog vremena. Ako mijenjamo vrijeme do trenutka ponavljanja, broj ponavljanja i
amplitudu ponovljenog signala mogu se dobiti razni efekti.
Efekt kanjenja se moe prikazati shemom na slici 3.1. Na njoj se vidi da se
zakanjeli ulazni signal, kojemu se moe mijenjati vrijeme kanjenja i amplituda zbraja s
ulaznim signalom. Ovisno o vremenu kanjenja i amplitudi se dobivaju razni efekti.
Slika 3.1 Osnovna shema efekta kanjenja

Na slici 3.2 prikazan je primjer zakanjelog signala za dva razliita vremena
kanjenja, kratko i dugako. Ako je vrijeme kanjenja relativno kratko (nekoliko
milisekundi) efekt se naziva slapback, a ako iznosi sekundu i vie dobivamo echo efekt. Na
ovoj slici je dan primjer kanjenja samo jedne "kopije" ulaznog signala. Ako u sustav
ubacimo povratnu vezu mogu se dobiti dodatni efekti.
Na slici 3.3 je prikazan shema ureaja za kanjenje signala s povratnom vezom,
kojemu se moe regulirati pojaanje u grani povratne veze. Signal koji se vraa na poetak
se zbraja s ulaznim signalom i onda se taj signal ponovo kasni, da bi se tako zbrojeni signal
preko povratne veze opet vraao na poetak i tako dalje dok se ne prigui. Veina
profesionalnih ureaja za kanjenje rabi ovu konfiguraciju.
Autor: Ivan urek
53
Obrada signala
Slika 3.2 Primjer kanjenja signala s dugim i kratkim vremenom kanjenja T.
Slika 3.3 ureaj za kanjenje signala s povratnom vezom.

Primjer jednog tako zakanjelog signala prikazan je na slici 3.4. Uz dobro odabrano
vrijeme kanjenja i smanjenje amplitude zakanjelog signala, mogue je dobiti odjek
signala, s kojim se mogu simulirati razne prostorije. U principu ponavljanje signala u ovom
ureaju traje dok se ne prigui, odnosno dok ne postane dovoljno tih.
Slika 3.4 Primjer kanjenja signala u ureaju s povratnom vezom.

Kao to je spomenuto, kanjenje signala je vrlo koristan efekt, ako se pravilno rabi.
Najee se rabi za "popunjavanje" zvuka instrumenata. Ako na pozornici ili u studiju
imamo na primjer samo jednu gitaru, uz pravilni odabir vremena kanjenja broj
Autor: Ivan urek
54
Obrada signala
instrumenata se moe poveati, i sluatelj dobije dojam da se na pozornici nalazi vie

gitara. U tom sluaju se rabi vrijeme kanjenja do 100 ms. Kako se poveava vrijeme
kanjenja, vie se ne radi o suptilnom efektu, nego se vrlo lako mogu razaznati originalni i
ponovljeni signal. Ako vrijeme kanjenja tako podesimo da odgovara ritmu, odnosno taktu
sviranja, moe se postii efekt popunjavanja nota. Na taj nain se glazba moe obogaivati,
kao da ubacujemo nove note.
Efekt kanjenja se moe dodatno unaprijediti s multi-tap kanjenjem, kod kojeg
postoji vie linija za kanjenje, a kojima se moe odvojeno regulirati pojaanje. Na slici 3.5
dana je shema jednog takvog ureaja, koji omoguuje vie fleksibilnosti, a rabi se za
kompleksnije sheme reprodukcije. Ovakvi ureaji se najee rabe kod naknadne obrade
signala, a rjee u sustavima za ozvuavanje dogaanja u ivo. Na slici 3.6 prikazan je
primjer multi-tap kanjenja signala.
Slika 3.5 Ureaj za multi-tap kanjenje
Slika 3.6 Primjer multi-tap kanjenja.

Osim u mono signalu, kanjenje se moe primijeniti na stereo signal. Na taj nain se
mogu postii razni prostorni efekti, kao to je na primjer ping-pong kanjenje. Kao i multitap kanjenje, i kanjenje izmeu dva kanala se rabi samo u specijalnim sluajevima u
naknadnoj obradi signala, a rijetko se koristi kod izvedbi u ivo. Slika 3.7 prikazuje shemu
ureaja za kanjenje u stereo signalu.
Autor: Ivan urek
55
Obrada signala
Slika 3.7 Ureaj za kanjenje u stereo signalu.

Implementacija kanjenja se danas bazira na digitalnim ureajima. U poetku su se
koristili analogni ureaji u obliku ureaja za reprodukciju magnetskih traka s vie glava za
itanje na razliitim poloajima. Ovisno o njihovom razmaku i brzini reprodukcije trake,
dobivala su se razliita vremena kanjenja. Digitalni ureaji se baziraju na DSP suelju uz
odreene memorije ili krune buffer memorije.
Reverb (odjek)
Efekt odjeka se bazira na irenju zvuka u prostoriji. Ako se u prostoriji nalazi izvor
zvuka i sluatelj, onda e do sluatelja osim direktnog zvuka dolaziti i reflektirani zvuk
koji se reflektira od zidova, poda i stropa. Te refleksije mogu biti rane i kasne, ovisno o
tome koliko puta se signal reflektirao od odreene povrine. Slika 3.8 prikazuje shemu
jedne takve situacije u nekoj prostoriji.
Slika 3.8 Primjer refleksija u prostoriji.

Nain refleksija, koliina i njihov intenzitet ovisi o karakteristikama prostorije. Ako
se na zidovima nalaze apsorpcijski materijali, onda e refleksije biti priguene. Takoer,
apsorpcija zvune energije tih materijala ovisi o frekvenciji signala, tako da e odjek ovisiti
i o frekvenciji. Osim toga vaan je i oblik prostorije, te njen volumen. Kada se svi ti signali
zbroje na mjestu sluatelja, on to percipira kao odjek zvune energije. Na slici 3.9 prikazan
je vremenski dijagram tako percipiranog zvuka na mjestu sluatelja. Dakle, na mjestu
sluatelja se u vrlo kratkom vremenu pojavljuju zakanjeli i ponovljeni signali, a vrijeme
kanjenja se kree do 300 ms.
Autor: Ivan urek
56
Obrada signala
Slika 3.9 Vremenski dijagram irenja zvuka u prostoriji.

Kao to se moe vidjeti na tom dijagramu, refleksije se pojavljuju u razliito vrijeme
i uz razliiti intenzitet, te se mogu podijeliti na rane i kasne refleksije. Odnos vremena
pojave ranih i kasnih refleksija, te njihov intenzitet je odreen karakteristikama prostorije.
To znai da mi, regulacijom kanjenja i glasnoe originalnog signala moe dobiti dojam da
se originalni signal reproducirao u nekoj prostoriji. Tako dodani efekt se naziva "umjetni
odjek". Razlika izmeu odjeka i echo efekta je u vremenu kanjenja. Kod echo efekta
vrijeme kanjenja je tono definirano i uvijek je jednako za svaki ponovljeni signal. Kod
odjeka, vrijeme kanjenja se stalno mijenja ovisno o frekvenciji signala, karakteristikama
prostorije, i drugim parametrima. Osim toga vrijeme kanjenja kod odjeka je vrlo kratko,
ovisno o vrsti refleksija, dok je kod echo efekta vrijeme kanjenja relativno veliko i moe
trajati nekoliko sekundi.
Dodavanjem umjetnog odjeka moemo poboljati kvalitetu reprodukcije. Zvuk koji
je reproduciran bez nikakvog odjeka djeluje suho i umjetno. Ljudsko uho je naviklo na
odjek i um, tako da je zvuk snimljen u gluhoj komori, gdje nema nikakvog odjeka,
neugodan za sluanje. Dodavanjem malog odjeka moe se uvelike unaprijediti kvaliteta
sluanja. U tu svrhu se rabe razne vrste oblika umjetnog odjeka.
Prvi od njih je gate reverb, kod kojega je vrijeme odjeka fiksno. Dakle, vrijeme
odjeka se podesi na neku vrijednost i svaki signal koji proe kroz takav ureaj e biti
zakanjen vrlo kratko vrijeme, biti e ponavljan puno puta, ali e vrijeme trajanja takvog
signala biti ogranieno. Slika 3.10 prikazuje primjer gate reverb efekta. Gate reverb efekt
se najee rabi na bubnjevima.
Drugi efekt na bazi odjeka je reverse reverb, koji kako ime kae oznaava efekt kod
kojega reflektirani signali s vremenom postaju glasniji. I ovaj efekt se rabi za poboljanje
kvalitete reprodukcije. Slika 3.11 prikazuje primjer takvog efekta.
Slika 3.10 Primjer gate reverb efekta.
Autor: Ivan urek
57
Obrada signala
Slika 3.11 Primjer reverse reverb efekta.

Za namjetanje efekta odjeka rabe se razni parametri, koji se mogu nai na
profesionalnim ureajima. Redom to su:
Predelay odreuje poetno kanjenje; vrijeme ranih i kasnih refleksija
Reverb decay trajanje signala nakon prestanka reprodukcije izvora signala
Gate time vrijeme trajanja odjeka
Gate decay time brzina opadanja intenziteta signala
Gate threshold prekid odjeka prema odreenoj razini signala, a ne vremenu.
Implementacija efekta odjeka se u poetku provodila analognim ureajima i
posebnim mehanikim pretvaraima. U poetku se do radilo u odjenim komorama,
odnosno prostorijama koje su tako konstruirane da imaju veliko vrijeme odjeka. U prvim
gitarskim pojaalima, za dobivanje odjeka su se rabile opruge s posebnim elektrikomehanikim pretvaraima. Elektrini signal iz gitare se dovodio do pretvaraa koji je struju
pretvarao u mehaniko titranje opruge. Na drugom kraju opruge se nalazio mehanikoelektriki pretvara koji je titranje opruge ponovo pretvarao u elektriku struju. Vrijeme
odjeka i intenzitet odjeka ovise o karakteristikama opruge. Primjenom razliitih opruga, te
njihovim priguenjem moglo se mijenjati parametre odjeka. Na slian nain su se rabile i
odjene ploe, koje su prenosile mehanike titraje s jednog kraja na drugi.
Danas se u veini sluajeva rabe digitalni procesori s memorijama, koji omoguuju
puno vie fleksibilnosti i nude vie parametara za namjetanje.
Chorus
Jo jedan efekt koji je baziran na kanjenju signala. U doslovnom prijevodu njegov
naziv znai "zbor", a koristi se za obogaivanje zvuka, "dodavanjem" vokala ili
instrumenata. Kada sluamo zbor kako pjeva, svi pjevai ne pjevaju u glas, nego postoje
mala kanjenja izmeu pojedinih pjevaa, koja su as kratka, as duga ili ih nema. Dakle,
kanjenje se mijenja u nekom ritmu ili sluajno. Na tom principu radi chorus efekt.
Vrijeme kanjenja je relativno kratko, izmeu 20 ms i 30 ms, s time da se vrijeme
kanjenja mijenja u ritmu neke frekvencije, recimo 3 Hz. Shema ureaja za chorus efekt je
dana na slici 3.12. Na element za kanjenje je spojen NF oscilator, koji mijenja vrijeme
kanjenja u ritmu odreene frekvencije. Dakle vrijeme kanjenja je u jednom trenutku 20
ms, pa raste, doe do 30 ms, pa pada i opet se vrati na 20 ms.
Autor: Ivan urek
58
Obrada signala
Slika 3.12 Shema ureaja za chorus efekt.

Slika 3.13 prikazuje shemu kanjenja chorus efekta. Parametri koji se mogu mijenjati
su poetno kanjenje, dubina promjene kanjenja, te oblik signala promjene kanjenja.
Signal promjene kanjenja moe biti sinusni, pilasti ili logaritamski. Dodavanjem vie
linija za kanjenje, moe se poveati broj "glasova", odnosno zakanjelih signala, te
dodatno obogatiti zvuk. Isti efekt se moe primijeniti na stereo signal, kod kojega se
postie "iri" zvuk, odnosno dojam prostornosti.
Slika 3.13 Shema promjene kanjenja kod chorus efekta sa sinusnim signalom.
Flanger
Flanger efekt se bazira na kratkom kanjenju signala od 1 ms do 10 ms. Shema
ureaja odgovara osnovnoj shemi za kanjenje signala. Ovako kratko kanjenje signala
uzrokuje da na odreenim frekvencijama i viekratnicima tih frekvencija dolazi do
ponitavanja signala. Ako signal zakasnimo za odreeno kratko vrijeme i zbrojimo s
ulaznim signalom, ta dva signala e biti u protufazi na frekvenciji iji period odgovara
vremenu kanjenja. Ako je amplituda ta dva signala jednaka, ponitavanje e biti potpuno.
S druge strane ako je amplituda zakanjelog signala nia, nee doi do potpunog
ponitavanja nego samo do priguenja na odreenoj frekvenciji. Slika 3.14 prikazuje
frekvencijsku karakteristiku flanger ureaja, za razna vremena kanjenja. Ovaj oblik
frekvencijske karakteristike odgovara takozvanom "eljastom" filtru.
Autor: Ivan urek
59
Obrada signala
Slika 3.14 Frekvencijska karakteristika flanger ureaja.

Parametri flanger efekta ukljuuju dubinu promjene vremena kanjenja, oblik signala
s kojim reguliramo promjenu kanjenja te naravno poetno vrijeme kanjenja. Ako
odaberemo due kanjenje, ponitavanje e se pojaviti na nioj frekvenciji, a ako
odaberemo krae vrijeme kanjenja, ponitavanje e se pojaviti na vioj frekvenciji. S
dodavanjem povratne veze u ureaj za kanjenje mogu se postii dodatni efekti, a ponekad
se koristi i stereo flanger efekt.
Phaser
Phaser efekt je slian flanger efektu, samo u ovom sluaju nema kanjenja signala,
barem ne u pravom smislu rijei. Slika 3.15 prikazuje shemu phaser ureaja. Ulazni signal
se proputa kroz iroko pojasni filtar, koji ima ravnu frekvencijsku karakteristiku
pojaanja, ali mu se faza linearno mijenja s frekvencijom. Proputanjem signala kroz takav
filtar doi e do promjene faze na odreenim frekvencijama, a kada se takav signal zbroji s
ulaznim doi e do priguenja na tim frekvencijama.
Slika 3.15 Shema phaser ureaja.

Kao i kod flanger efekta moe se mijenjati dubina promjene, odnosno razina
ponitavanja, te brzina (ritam) pomicanja udubina. S povratnom vezom se mogu dobiti
dodatni efekti, kao i kod stereo signala.
Vremenski/frekvencijski pomak
Jo jedan efekt koji je baziran na promjenama u vremenskoj domeni, ali se u nekim
sluajevima promjena vri i u frekvencijskoj domeni. U engleskoj terminologiji taj efekt se
naziva time/pitch shifting.
Vremenski pomak se odnosi na efekt promjene trajanja signala bez promjene spektra.
Na primjer ako hoemo ubrzati ritam, odnosno takt sviranja instrumenta, a da ne
promijenimo oktavu sviranja, koristiti emo ovaj efekt. Ovaj efekt rabe DJ-i kada ele
"umiksati" dvije pjesme razliitog ritma. Da bi "umiksavanje" bilo dobro, ritam (BPM
Autor: Ivan urek
60
Obrada signala
beats per minute) te dvije pjesme mora biti ujednaen, ali ne smije doi do promjene
spektra audio signala, odnosno promjene harmonijskog odnosa. Da bi se to moglo obaviti,
potrebno je prepoznati frekvenciju ritma i spektar signala. Zbog toga se signal prebacuje u
frekvencijsku domenu (STFT Short Time Fourier Transform) gdje se detektira
frekvencija ritma, koja je obino na niskim frekvencija, te se promijenit i signal se vraa u
vremensku domenu.
Frekvencijski pomak se odnosi na promjenu spektra (ali uz zadravanje
harmonijskog odnosa) signala uz zadravanje vremenskog trajanja. Na primjer, kao kada
svira zadri ritam sviranja, ali svira u vioj ili nioj oktavi. Frekvencijski pomak se moe
vrlo jednostavno postii promjenom frekvencije uzorkovanja signala kako je prikazano na
slici 3.16.
Slika 3.16 Shema promjene spektra signala promjenom frekvencije uzrokovanja

Na primjer, ako imamo signal frekvencije 1 kHz, koji je uzorkovan s frekvencijom od 8
kHz, vrijeme izmeu uzoraka e biti 0,125 ms. Jedan period signala e se sastojati od 8
uzoraka. Ako promijenimo vrijeme trajanja izmeu uzoraka za pola na 0,0625 ms, osam
uzoraka e dati frekvenciju signala od 2 kHz. Ako s druge strane poveamo vrijeme
izmeu uzoraka za dva puta na 0,25 ms, osam uzoraka e dati frekvenciju signala od 500
Hz. Dakle, ako imamo spremljene uzorke nekog signala, promjenom vremena izmeu
pojedinih uzoraka moemo mijenjati frekvenciju signala. Nedostatak ove metode je u tome
to se na isti nain mijenja i frekvencija ritma, odnosno takta sviranja.
Zbog toga se rabe sloeniji ureaji kao to je Phase vocoder, koji cijelu obradu
signala prebacuje u frekvencijsku domenu sa ve spomenutim STFT postupkom. U
frekvencijskoj domeni dolazi do promjene amplituda i faza spektralnih komponenata,
prepoznavanja frekvencije ritma, a moe se promijeniti i frekvencija uzorkovanja spektra.
Nakon obrade signal se vraa u vremensku domenu.
Osim spomenutog ureaja, za ovakvu obradu signala se koristi i wavelet analiza, kod
koje se signal dijeli na male odsjeke na kojima se vri filtriranje. Nakon toga se na
pojedinim filtriranim odsjecima vri promjena spektra, a nakon toga se vremenski
odsjeci zbrajaju i slae se novi signal.
Autor: Ivan urek
61
Obrada signala
Kanjenje percepcija usmjerenosti

Kanjenje signala se rabi i u nekim drugim sluajevima gdje se ne ele postii razni
efekti, nego se ele kompenzirati problemi nastali zbog razliitog puta dolaska zvunog
vala do sluatelja. Na primjer, u sluajevima velikih koncerata ili ozvuenja stadiona, za
ozvuavanje se rabe zvunici pored bine, ali i zvunici koji su postavljeni dalje od bine
kako bi se pokrio dodatni prostor. Na slici 3.17 je prikazana jedna takva konfiguracija.
Sluatelji na mjestima A i B e osim zvuka iz zvunika s bine uti i zvuk koji dolazi s
udaljenih zvunika. Radi kvalitete sluanja, sluatelj uvijek mora imati dojam da zvuk
dolazi s bine, a ne sa strane. Zbog toga se signal koji dolazi do vanjskih zvunika mora
malo zakasniti.
Slika 3.17 Primjer ozvuavanja koncerta.

Ljudski mozak se za odreivanje smjera dolaska zvunog vala koristi raznim
metodama i efektima. Prvi i osnovni je oblik ljudskog uha, koje nije nita drugo nego
mehaniki filtar. Usmjerna karakteristika ljudskog uha se mijenja ovisno o tome kako
okreemo glavu. Mozak na osnovu tih informacija o promjeni frekvencijske karakteristike
uha i iskustva prijanjeg sluanja odreuje smjer dolaska vala. Osim toga koristi i druge
efekte:
Odnos direktne i reflektirane energije
Ako postoji kanjenje od 30 ms prema originalnom signalu dobiva se echo efekt
Ako je drugi signal 10 dB glasniji od prvog dobiva se echo efekt
Hassov efekt ako je drugi zvuk unutar 10 dB od prvog i kanjenje je unutar 30
ms, pomak zvune slike je prema izvoru (smjeru dolaska vala)
Ako je drugi zvuk za 10 dB glasniji od prvog, dobiva se dojam prostornog
proirenja zvuka
Na velikim koncertima to treba uzeti u obzir. Ako je brzina zvuka oko 334 m/s, to znai da
e zvuk za 30 ms prijei 10 metara, to nije malo. Osim toga s udaljenosti pada i intenzitet
zvuka po principu 6 dB za dvostruku udaljenost. Zbog toga se signal do stranjih zvunika
mora malo zakasniti kako bi signal sa bine i signal sa stranjih zvunika do sluatelja stigli
unutar 30 ms. A ako im je intenzitet unutar 10 dB, onda e sluatelj imati osjeaj da zvuk
dolazi sprijeda, iako je zvuk iz stranjih zvunika neto glasniji. Na primjer, ako je na slici
3.17 u toki A zvuk iz drugih zvunika glasniji za 6 dB od prednjih i kasni 5 ms, sluatelj
e imati osjeaj da zvuk dolazi s bine.
Autor: Ivan urek
62
Obrada signala
Ureaj za efekte
Slika 3.18 prikazuje jedan digitalni ureaj za efekte, koji u sebi objedinjuje sve spomenute
efekte.
Slika 3.18 Digitalni procesor Yamaha SPX2000.

3.2 Frekvencijska obrada signala
Frekvencijska obrada audio signala se bazira na filtrima. Filtar je sklop ili ureaj koji
obrauje signale na osnovi njihove frekvencije. Dakle, oblik spektra signala koji ue u
filtar i signala koji izae iz filtra nee biti jednak. Dakle, filtar moe pojaavati ili
priguivati signale odreene frekvencije ili odreene grupe frekvencija. Prema podruju
proputanja i guenja, filtri se dijele na etiri osnovne vrste:
Pojasni propust proputanje odreenog frekvencijskog podruja (bandpass)
Pojasna brana priguivanje odreenog frekvencijskog podruja (bandreject)
Nisko-propusni filtar proputanje signala frekvencija ispod neke granine

frekvencije (low pass)
Visoko-propusni filtar proputanje signala frekvencija iznad neke granine

frekvencije (high pass)
Slika 3.19 prikazuje osnovne oznake frekvencijske karakteristike filtra.

Frekvencijska karakteristika filtra se sastoji od podruja proputanja (bandwidth) i
podruja guenja. Podruje proputanja je podruje frekvencija u kojem signali tih
frekvencija prolaze kroz filtar bez promjene razine signala (pojaanje 0 dB). Podruje
guenja je podruje frekvencija u kojem signali tih frekvencija prolaze kroz filtar uz
promjenu razine signala (pojaanje < 0 dB). Podruje proputanja je ogranieno s donjom i
gornjom graninom frekvencijom. Na tim frekvencijama pojaanje signala padne za 3 dB u
odnosu na signale u podruju proputanja (-3 dB toke). Kod idealnih filtara, prelazak iz
podruja proputanja u podruje guenja bi bio brz. Kod realnih filtara taj prijelaz je blag,
odnosno pojaanje se naglo ne mijenja. Taj prijelaz iz podruja proputanja u podruje
guenja je odreen padom (porastom) filtra, a taj pad odreuje red filtra. Sredinja
frekvencija podruja proputanja je predstavljena geometrijskom sredinom graninih
frekvencija f f dg f gg .
Slika 3.19 Osnovne oznake frekvencijske karakteristike filtra.

Autor: Ivan urek
63
Obrada signala
Osnovna analiza filtara

Najjednostavniji nisko-propusni filtar je RC sklop, koji e nam posluiti za analizu
filtara. Njegova prijenosna karakteristika se moe napisati kao:
1
uizl
1
A s
RC
uul s 1
1 sRC
RC
gdje je s j
Ako prijenosnu funkciju normaliziramo prema graninoj frekvenciji sklopa g 1
RC
dolazimo do slijedeeg:
p
j , A p
1 p
g
Odnosno modul i faza prijenosne karakteristike filtra kao funkcije normalizirane

frekvencije se mogu napisati kao:
1
1 2
, arctan()
rad
Slika 3.20 prikazuje modul i fazu prijenosne karakteristike filtra. Vidljivo je da je

pojaanje sklopa za frekvencije ispod granine frekvencije (=1) vee od 0,707 (-3 dB), a
da pojaanje iznad te frekvencije opada. Prijelaz iz podruja proputanja u podruje
guenja nije otar, nego blag. Isto vrijedi za promjenu faze.
Slika 3.20 Modul i faza prijenosne karakteristike nisko-propusnog RC filtra (crna crta
modul; crvena crta faza).
Na jednaki nain se moe izraunati prijenosna frekvencijska karakteristika CR
kombinacije, koja predstavlja visoko-propusni filtar. Nakon kratkog rauna dobije je da su
modul i faza prijenosne karakteristike CR filtra:
Autor: Ivan urek
64
Obrada signala
arctan 1
rad
Slika 3.21 prikazuje modul i fazu prijenosne karakteristike CR filtra.
Slika 3.21 Modul (crna crta) i faza (crvena crta) prijenosne karakteristike visokopropusnog CR-filtra.
Ako u seriju spojimo kondenzator i induktivitet, a otpornik slui kao optereenje,
moe se dobiti uskopojasni propusni filtar. Na slici 3.22 prikazana je prijenosna
karakteristika takvog filtra, a iz nje je vidljivo da e pojaanje biti 1 (0 dB) samo na
odreenoj frekvenciji ili uskom dijelu frekvencijskog pojasa. Frekvencija je odreena
vrijednostima kapaciteta i induktiviteta, a irina vrijednosti otpora. Nakon kraeg rauna
dobije se izraz za modul prijenosne karakteristike RLC filtra prema normaliziranoj
frekvenciji.
Autor: Ivan urek
1
Q
2
1 2 Q1
, 02
1
LC
0 L
R
65
Obrada signala
Slika 3.22 Prijenosna karakteristika RLC filtra.

Q faktor predstavlja takozvani faktor dobrote, ili faktor priguenja. Sa slike 3.22 se
moe vidjeti da to je faktor dobrote vei to je irina pojasa proputanja filtra ua, a kako
se faktor dobrote smanjuje, to je irina pojasa proputanja filtra vea. Faktor dobrote se
moe oitati iz same prijenosne karakteristike. Ako se oitaju frekvencije (f1 i f2) na kojima
pojaanje u odnosu na pojaanje na sredinjoj frekvenciji f0 padne za 3 dB, kako je
prikazano na slici 3.23, Q faktor se moe izraunati prema slijedeoj jednakosti:
f0
f 2 f1
Slika 3.23 Izraunavanje faktora dobrote iz prijenosne karakteristike filtra.

Ako se realni RC filtar s prijenosnom karakteristikom na slici 3.20 usporedi s
idealnim filtrom, vidljivo je nekoliko znaajnih razlika. Prvo, pojaanje propusnog dijela
pone padati puno prije granine frekvencije filtra. Drugo, prijelaz izmeu podruja
proputanja u podruje guenja nije otar, nego postoji pad karakteristike. Fazna
karakteristika nije linearna neko se pomak u fazi mijenja s frekvencijom. To su tri osnovne
karakteristike prema kojima se dobivaju razliite vrste filtara.
Autor: Ivan urek
66
Obrada signala
Dakle, moemo utjecati na najvee mogue ravno pojaanje u podruju proputanja,

na brzinu prijelaza izmeu podruja proputanja i podruja guenja, te na oblik fazne
karakteristike.
Aktivni filtri
Aktivni filtri su takvi filtri kojima se pojaanje propusnog dijela moe namjetati.
Kod pasivnih filtara pojaanje u tom dijelu je bilo 1 (0 dB). Kod aktivnih filtara mi
moemo regulirati to pojaanje. Osim toga, aktivni filtri, koji su ostvareni s operacijskim
pojaalima mogu se konstruirati samo s otpornicima i kondenzatorima, a to su komponente
koje zauzimaju manje mjesta i jeftinije su. Prijenosna karakteristika aktivnih filtara ne
ovisi o slijedeem stupnju, odnosno ulazni otpor aktivnog filtra je velik, a izlazni otpor je
mali. Aktivni filtri omoguuju postizanje prijenosnih karakteristika koje nisu mogue s
pasivnim filtrima.
Nedostatak aktivnih filtara je u tome to trebaju napajanje, a napon napajanja
ograniava maksimalni izlazni napon. S druge strane aktivni elementi unose um.
Najjednostavniji aktivni filtar je prikazan na slici 3.24 i sastoji se od RC kombinacije
i operacijskog pojaala. Njegova prijenosna karakteristika je prikazana na slici 3.25. Pad
ovog filtra prvog reda je 6 dB/oktavi, odnosno 20 dB/dekadi.
R
+
C
Slika 3.24 Najjednostavniji RC aktivni filtar.
Slika 3.25 Prijenosna karakteristika nisko-propusnog aktivnog filtra prvog reda.

Ako elimo dobiti "bri" pad filtra, moemo u kaskadu spojiti dva filtra prvog reda,
kako bi se dobio filtar drugog reda. Dakle, ako elimo jo vie poveati brzinu pada
pojaanja u kaskadu moemo spojiti proizvoljni broj filtara prvog reda. Slika 3.26
prikazuje prijenosne karakteristike filtara prvog (6 dB/okt), drugog(12 dB/okt) i treeg reda
(18 dB/okt).
Autor: Ivan urek
67
Obrada signala
Slika 3.26 Prijenosne karakteristike filtara prvog, drugog i treeg reda.

Prijenosna funkcija tako spojenih filtara prvog reda se moe napisati kao:
A( s)
1 1s 1 2 s 1 3s
Promjenom koeficijenata pojedinog filtra mogu se dobiti razliite prijenosne

karakteristike filtara, a one se mogu podijeliti na tri osnovna filtra razliitih karakteristika.
Butterworth filtri su filtri ija je prijenosna karakteristika optimizirana za najvee
ravno pojaanje u podruju proputanja. Kod ovih filtara je cilj postii da pojaanje ne
pone opadati puno prije granine frekvencije, nego tik uz nju. Zbog toga se ovi filtri
najee rabe u A/D pretvaraima kao anti-aliasing filtri. Slika 3.27 prikazuje prijenosnu
karakteristiku takvih filtara.
Slika 3.27 Butterworth filtar.

Tschebyscheff filtri su filtri optimizirani za to bri prijelaz iz podruja proputanja
u podruje guenja. Oni za jednaki red filtra omoguuju bri pad prijenosne karakteristike,
to znai da ona bre opada nakon granine frekvencije. To se ne moe postii uz neke
Autor: Ivan urek
68
Obrada signala
nedostatke. Kod ovih filtara se oko granine frekvencije pojavljuje istitravanje prijenosne
karakteristike. to je pad filtra vei to e istitravanje biti izraenije. Filtri parnog reda
imaju istitravanje iznad, a nepranog ispod 0 dB. esto se rabe u ureajima koji koriste
filtarske nizove, gdje je frekvencijski pojas vaniji od amplitude. Slika 3.28 prikazuje
prijenosne karakteristike ovog filtra.
Slika 3.28 Tschebyscheff filtar.
Bessel filtri su filtri optimizirani za linearnu faznu prijenosnu karakteristiku preko

irokog frekvencijskog podruja, to rezultira u konstantnom grupnom kanjenju. Zbog
toga Bessel filtri omoguuju optimalnu prijenosnu karakteristiku za dinamike signale, na
primjer za pravokutni signal. S druge strane pojaanje propusnog dijela pada puno prije
granine frekvencije, a prijelaz iz podruja proputanja u podruje guenja nije otar. Slika
3.29 prikazuje prijenosne karakteristike Bessel filtra.
Slika 3.29 Prijenosne karakteristike Bessel filtra.
Autor: Ivan urek
69
Obrada signala
Na slici 3.30 prikazana je usporedba prijenosnih frekvencijskih karakteristika sve tri

osnovne vrste filtara.
Slika 3.30 Usporedba tri osnovne vrste filtara.

Na slijedeim slikama su dane neke osnovne sheme filtara uz izraze za njihove
prijenosne funkcije.
R2
R3
A s
1 g R1Cs
1
R2
R1
A s
1 g R 2 Cs
Slika 3.31 Nisko-propusni filtri prvog reda
Autor: Ivan urek
70
A s
Obrada signala
1
1 g C1 R1 R 2 s g2 R1R 2C1C 2s 2
Slika 3.32 Sallen-Key izvedba nisko-propusnog filtra drugog reda
R2
R1
A s
R 2 R3
2
2
1 g C1 R 2 R3
s g C1C 2 R 2 R3s
R1
Slika 3.33 MFB (Multiple Feedback) izvedba nisko-propusnog filtra drugog reda.
Ekvalizatori
U audiotehnici se za namjetanje frekvencija audio signale rabe ekvalizatori
(equalizer) u raznim izvedbama. Ekvalizatori predstavljaju skup filtara u nizu koji
pokrivaju cijelo ili dio frekvencijskog podruja. Slika 3.34 prikazuje profesionalnu izvedbu
jednog ekvalizatora.
Autor: Ivan urek
71
Obrada signala
Slika 3.34 profesionalni ekvalizator.

Regulator boje tona
Najjednostavniji ekvalizator je regulator boje tona, koji se moe nai u
komercijalnim ureajima. Regulator boje tona omoguuje namjetanje frekvencijske
karakteristike ureaja samo na niskim i visokim frekvencijama. Naprednije izvedbe daju
mogunost regulacije razine srednjih frekvencija. Na slici 3.35 prikazane su prijenosne
frekvencijske karakteristike regulatora boje tona.
Slika 3.35 Prijenosna karakteristika regulatora boje tona s mogunosti namjetanja niskih i
visokih frekvencija.
Shema regulatora boje tona je dana na slici 3.36. Okretanjem potenciometra regulira
se pojaanje za odreeno frekvencijsko podruje. Analiza ovog sklopa se vri za tri
frekvencijska podruja. Na niskim frekvencijama kondenzatori predstavljaju veliki otpor i
slabo provode struju. U tom sluaju ostane samo gornji potenciometar s dva otpornika. Na
srednjim frekvencijama kondenzatori 10C predstavljaju kratki spoj, a kondenzatori C jo
uvijek predstavljaju veliki otpor, tako da se izbacuju oba potenciometra i ostaju samo dva
otpornika 3R, U tom sluaju je pojaanje 1. Na visokim frekvencijama svi kondenzatori
predstavljaju kratki spoj i ostaje donji potenciometar i otpornici koji ine spojnu trokut.
Autor: Ivan urek
72
Obrada signala
Kada se spoj trokut prebaci u spoj zvijezda dobije se isti spoj kao u sluaju niskih
frekvencija.
3R
30R
10C
3R
10C
3R
R
C
C
30R
Slika 3.36 Shema regulatora boje tona.

Grafiki ekvalizator
Grafiki ekvalizator predstavlja korak naprijed od regulatora boje tona. On se sastoji
od niza filtara sa fiksnim frekvencijama, kojima se moe namjetati samo pojaanje
(guenje) odreenog filtra. Kada se namjesti odreena frekvencijska karakteristika, poloaj
potenciometara odgovara grafikom prikazu frekvencijske karakteristike, pa je od tuda
dobio i ime.
Izvedba ovog filtra je paralelna, to znai da su filtri u njemu spojeni u paralelan spoj
prikazan na slici 3.37. U tom sluaju nema problema s promjenom faze signala, jer svaki
filtar ima jednaki pomak u fazi. Raspored frekvencija je logaritamski, a frekvencije su
podijeljene na oktave, treine oktava ili estine oktava.
POJASNI
PROPUST
1
POJASNI
PROPUST
2
POJASNI
PROPUST
3
Frekvencija
Slika 3.37 Shematski prikaz grafikog ekvalizatora s prijenosnim karakteristikama.

Parametarski ekvalizator
Parametarski ekvalizator je filtar koji prua najvie fleksibilnosti jer omoguuje
namjetanje svih osnovnih parametara filtra, pa je prema tome dobio i naziv. Takav filtar
omoguuje namjetanje sredinje frekvencije, pojaanja (guenja) na toj frekvenciji i irinu
pojasa (Q faktor) proputanja. Na slici 3.38 prikazana je jedna izvedba takvog filtra uz
primjer prijenosne karakteristike.
Autor: Ivan urek
73
Obrada signala
Slika 3.38 Parametarski ekvalizator i prijenosna karakteristika.

3.3 Dinamika obrada signala
Dinamika je jedan od najvanijih parametara u audiotehnici. Ona nam govori koliki
nam je raspon od najtieg do najglasnijeg signala uz uvjet malih izoblienja. Najtii signali
su ogranieni sa razinom uma, odnosno na koncertima je poeljno da najtie odsvirane ili
otpjevane dionice budu glasnije od okolne buke i uma. U uvjetima kada nema okolne
buke ili uma, najtii signali su ogranieni pragom ujnosti ljudskog uha. Meutim, u
realnim uvjetima ozvuavanja ili snimanja u studio rijetko se kada nau uvjeti bez buke ili
okolnog uma.
S druge strane najglasniji signali su ogranieni pragom bola ljudskog uha ili
elektrikim ogranienjima opreme koja se rabi za ozvuavanje. Na koncertima je bitno da
reprodukcija ne bude preglasna, jer to moe stvoriti neugodu kod sluatelja, ali opet
dovoljno glasno da koncert bude kvalitetno reproduciran. Pojaala i zvunici imaju svoja
ogranienja to se tie izlazne snage. Prevelike razine signala prvo dovode do porasta
izoblienja, a s druge strane mogu dovesti do unitenja opreme.
Elektrika ogranienja ima i sva ostala oprema koja slui za pojaavanje i obradu
"malih" signala. Svako pretpojaalo, filtar, ulazni transformator ima svoju dinamiku, dakle
odnos izmeu najmanjeg i najveeg signala koji moe reproducirati ili prenijeti.
Prilikom reprodukcije signal se odrava na nekoj nominalnoj razini, od koje moe
biti vii ili manji. Ako naglo poraste moramo ga na vrijeme sprijeiti da ne poraste previe.
Ako naglo padne, moramo ga podii iznad razine uma.
To su sve ogranienja na koja treba obratiti panju prilikom reprodukcije i snimanja,
te je zbog toga vano znati i moi regulirati dinamiko ponaanje signala.
Na slici 3.39 prikazan je primjer dinamike jednog koncerta. U sluaju koncerta donja
razina je ograniena razinom buke koja se obino kree oko 30 dB, ali u nekim
sluajevima kada publika pjeva zajedno s bendom moe se poveati na 50-60 dB.
Nominalna razina koncerta je oko 100 dB zvunog tlaka, to ostavlja dovoljno rezerve
(headroom) u sluaju naglog poveanja glasnoe, a odrava glasnou na prihvatljivoj
razini, odnosno dovoljno glasno iznad okolne buke.
Regulacija dinamike se esto koristi i u radijskim studijima. Na primjer ako se u
studiju nalazi sugovornik, koji je pretih, njegov glas se mora pojaati. Kako ton-majstor to
ne bi rado runo, jer on ne moe predvidjeti kada e gost poeti glasno govoriti ili pak tiho
govoriti, onda ulogu regulacije dinamike preuzimaju ureaji koji to rade automatski.
Jo jedan primjer regulacije dinamike na radijskoj postaji je situacija jada voditelj
govori u eter preko glazbene podloge. Kada govori glazba se mora utiati, a kada prestane
Autor: Ivan urek
74
Obrada signala
govoriti ona se treba pojaati. Ako imamo ureaj koji reagira na glasnou glasa voditelja,
onda ga moe iskoristiti da regulira glasnou glazbene podloge.
Slika 3.39 Primjer dinamike na koncertu.

Za regulaciju dinamike koriste se etiri osnovna ureaja: limiter, noise gate,
kompresor i ekspander. Na slici 3.40 prikazana je karakteristika pojaanja ureaja koji ima
karakteristike sva etiri spomenuta ureaja. Princip rada svih ureaja je u tome da
reguliraju pojaanje ulaznog signala na osnovi njegove razine.
Slika 3.40 Karakteristike pojaanja noise gate-a, ekspandera, kompresora i limitera.

Limiter
Limiter je najjednostavniji ureaj za regulaciju dinamike signala. Njegov zadatak je
da ogranii maksimalnu amplitudu signala. Na primjer, na koncertima se koristi za
ograniavanje razine signala koja se alje u pojaala snage, odnosno na zvunike, jer
Autor: Ivan urek
75
Obrada signala
pojaala i zvunici imaju svoje gornje granice to se tie izlazne snage i elektrikog
signala. Limiter se ne smije shvatiti kao ureaj koji ree signal, nego ureaj koji
ograniava daljnji rast razine signala. Limiter radi na principu detekcije razine izlaznog
signala. Shema limitera je prikazana na slici 3.41. Glavni dio svakog ureaja za regulaciju
dinamike je VCA (Voltage Controlled Amplifier), odnosno pojaalo ije se pojaanje
regulira vanjskim signalom. Signal sa izlaza pojaala se dovodi do ispravljaa koji
detektira njegovu efektivnu ili vrnu vrijednost, ovisno o izvedi (RMS/peak detector). Izlaz
iz ispravljaa je signal s kojim se upravlja s VCA sklopom.
Slika 3.41 Shema rada limitera.

Karakteristika pojaanja limitera je prikazana na slici 3.42. Kada razina ulaznog
signala u sklop poraste iznad neke granine razine (threshold) razina izlaznog signala vie
nee rasti s porastom ulaznog signala, nego e biti konstantna. Dakle iznad granine razine,
promjena ulaznog napona nee uzrokovati nikakvu promjenu izlaznog napona.
Slika 3.42 Karakteristika pojaanja limitera.
Autor: Ivan urek
76
Obrada signala
Noise gate
Noise gate je ureaj koji radi suprotnu regulaciju od regulacije limitera, odnosno
ograniava razinu jako niskih signala, odnosno uma. Ako razina signala padne ispod neke
donje granice pojaanje tog signala se sputa na nulu, odnosno signal se do kraja utiava.
Ovaj ureaj se najee koristi za uklanjanje uma u pauzama sviranja, pjevanja ili govora.
Shema ureaja je prikazana na slici 3.43. Ureaj nadgleda razinu ulaznog signala u sklop i
kada njegova razina padne ispod namjetene donje granice, pojaanje VCA sklopa se
smanjuje na nulu, kao to je prikazano na slici 3.44 na karakteristici pojaanja noise gate
ureaja.
Slika 3.43 Shema noise gate ureaja.
Slika 3.44 Karakteristika pojaanja noise gate ureaja.

Kompresor
Kompresor radi na slinom principu kao limiter samo ne ograniava razinu signala,
nego smanjuje pojaanje signala u ovisnosti o njegovoj razini. Dakle ako signal poraste
iznad neke granice, kompresor nee naglo ograniiti njegovu razinu, nego e to raditi
postepeno u jednom ili vie koraka, ovisno o tome koliko stupnjeva kompresije koristimo.
Shema rada kompresora je jednaka shemi noise gate ureaja. Ureaj detektira efektivnu ili
vrnu vrijednost ulaznog signala, te s tim kontrolnim naponom regulira pojaanje VCA
sklopa, a time i pojaanje tog istog ulaznog signala. Primjer karakteristike kompresora je
dan na slici 3.45. Kompresija se moe namjestiti u nekoliko razina, uz dvije ili vie
Autor: Ivan urek
77
Obrada signala
graninih razina. Ispod prve granine razine pojaanje VCA sklopa e biti 1:1, dakle za
promjenu ulaznog signala za 1 dB, to e uzrokovati promjenu izlaznog signala za 1 dB.
Iznad prve granine razine, promjena ulaznog signala od 2 dB e uzrokovati promjenu
izlaznog signala za 1 dB. Iznad druge granine razine, promjena ulaznog signala od 4 dB
e uzrokovati promjenu izlaznog signala od 1 dB. Na taj nain se razina izlaznog signala
polako smanjuje s porastom ulaznog signala u odnosu na linearnu prijenosnu karakteristiku
(1:1).
Slika 3.45 Karakteristika pojaanja kompresora.

Osim za ograniavanje razine signala, kompresori se esto koriste i za poboljanje
kvalitete reprodukcije. Pravilnim odabirom graninih razina i razina kompresije moe se
dosta utjecati na kvalitetu sviranja.
Ekspander
Suprotno od kompresora je ekspander, odnosno ureaj koji regulira pojaanje signala
ispod neke granine vrijednosti. Ekspander se koristi za proirenje, odnosno
"ekspandiranje" dinamike signala. U tom sluaju ekspander smanjuje pojaanje signala
ispod neke razine. Na taj nain se poveava raspon izmeu najviih i najniih razina
signala, odnosno poveava se dinamika signala.
Shema ekspander je jednaka shemi kompresora i noise gate ureaja. Sustav nadzire
razinu ulaznog signala, te kada ona padne ispod neke donje granice regulira pojaanje
VCA sklopa, koji ona regulira pojaanje ulaznog signala, odnosno razinu izlaznog signala.
Karakteristika pojaanja ekspandera u oba sluaja dane su na slici 3.46.
Autor: Ivan urek
78
Obrada signala
Slika 3.46 Karakteristika pojaanja ekspandera.

Regulacija
Nain na koji limiter, noise gate, kompresor i ekspander reagiraju na ulazni signal je
dosta bitan, jer to utjee na kvalitetu reprodukcije. Zbog toga se kod ovih ureaja, osim
graninog napona i razine pojaanja, mogu regulirati jo neki parametri koji upravo
odreuju nain prijelaza iz jednog podruja pojaanja u drugo te brzinu reakcije na
promjenu ulaznog signala.
Prvi parametar je nain prijelaza iz jednog podruja pojaanja u drugo. Taj prijelaz
moe biti otar, ali moe biti i blag. Prema tome se ti prijelazi nazivaju hard knee i soft
knee, to u doslovnom prijevodu znai tvrdo koljeno i mekano koljeno. Razlika izmeu
ova dva parametra je prikazana na slici 3.47. Ako je prijelaz iz jednog podruja u drugo
nagli (hard knee) publika e to uti kao neugodan signal, a ako je taj prijelaz blag (soft
knee), publika taj prijelaz moda nee niti zamijetiti. S druge strane, ako je taj prijelaz
prespor, moda limiter nee moi izvriti svoju funkciju.
Slika 3.47 Razlika izmeu tvrdog i mekog prijelaza.
Autor: Ivan urek
79
Obrada signala
Kod noise gate ureaja, kompresora i ekspandera u igri je drugi parametar, a to je

brzina reakcije na promjenu ulaznog signala. Na poetku reakcije ovih ureaja to vrijeme
se naziva vrijeme reakcije attack time, a na kraju prestanka djelovanja ureaja, vrijeme
otputanja release time. Kao i kod limitera nije svejedno kakvo e biti vrijeme reakcije
odnosno vrijeme otputanja, jer to dosta utjee na kvalitetu reprodukcije. Uz pametnu
uporabu ova dva parametra, kvaliteta reprodukcije se moe znaajno poveati.
Na slici 3.48 dan je primjer rada kompresora za sluaj kada su oba ova vremena
jednaka nuli. U tom sluaju su vrijeme reakcije i vrijeme otputanja trenutni. Prijelaz iz
jednog pojaanja u drugo je jako brz. Kada je razina ulaznog signala ispod granine razine,
pojaanje sklopa je 1. Kada ulazni signal prijee graninu razinu (threshold), kompresor
reagira i pojaanje sklopa smanjuje na 0,5, tako da je i razina izlaznog signala manje od
razine kada bi pojaanje bilo 1. Na primjer u poetku je razina ulaznog signala 0,1 V, a
granina razina je postavljena na 0,2 V. U tom sluaju je pojaanje 1 i izlazni signal e biti
takoer 0,1 V. Kada razina ulaznog signala poraste na 0,4 V, preao je graninu razinu i
pojaanje pada na 0,5, tako da e razina izlaznog signala sada biti 0,2 V. Kada razina
ulaznog signala opet padne ispod granine razine od 0,2 V, pojaanje se vraa na 1.
Slika 3.48 Rad kompresora kada su attack i release time = 0.

Na slici 3.49 dan je primjer rada kompresora kada su attack i release time vei od
nula. U tom sluaju reakcija nije trenutna, nego postoji neko prijelazno vrijeme promjene s
jednog pojaanja na drugo. Dakle, prijelaz s pojaanja 1 na pojaanje 0,5 je blago, kao i
povratak na pojaanje sklopa 1. To utjee i na oblik izlaznog signala u okolini toaka
prijelaza. Tako e izlazni signal, zbog blage promjene pojaanja, u poetku biti vii nego
to je u trenutku kada se pojaanje stabilizira na vrijednosti 0,5. S druge strane, u trenutku
prestanka djelovanja kompresora, izlazni signal e neko vrijeme biti nii nego kada se
pojaanje stabilizira na vrijednosti 1.
Autor: Ivan urek
80
Obrada signala
Slika 3.49 Rad kompresora kada su attack i release time vei od 0.
Slika 3.50 Primjer rada ekspander kada su attack i release time > 0.
Jednaka analiza se moe primijeniti na ekspander, noise gate i limiter. Na slici 3.50
prikazan je primjer rada ekspander, kada radi kao sklop koji pojaava tihe signale, odnosno
signale koji padnu ispod neke granine razine (threshold). Ako je ulazni signal 0,4 V,
pojaanje ekspandera je 1 i izlazni signal je takoer 0,4 V. recimo da je granini napon
postavljen na 0,2 V. Ako ulazni signal padne na razinu 0,15 V, tada je ispod graninog
napona i pojaanje sklopa se mijenja na 2, te e razina izlaznog napona u tom sluaju
porasti na 0,3 V. Kada ulazni napon ponovo poraste iznad 0,2 V, pojaanje sklopa se vraa
na razinu 1.
Slika 3.51 prikazuje primjer rada noise gate ureaja kada su attack i release time vei
od nula. Na primjer, neka je granina razina postavljena na 0,1 V. Kada je ulazni signal 0,2
V, pojaanje sklopa je 1, te je razina izlaznog signala takoer 0,2 V. Kada ulazni signal
Autor: Ivan urek
81
Obrada signala
padne na 0,08 V, pojaanje sklopa je 0, pa e razina izlaznog signala biti 0 V. Kada se

razina ulaznog signala ponovo podigne iznad graninog napona na 0,2 V, pojaanje e opet
biti 1 i razina izlaznog signala e biti 0,2 V.
Slika 3.51 Primjer rada noise gate ureaja kada su attack i release time > 0.
Kod namjetanja attack i release vremena mora se biti jako oprezan, jer treba uzeti u
obzir da e kod duih vremena, pojaanje utjecati na signale koji e kasnije ui u sklop od
signala na osnovi ije razine se regulira pojaanje. U nekim sluajevima je to korisno, jer
se na taj nain moe utjecati na neke note koje su inae tie ili glasnije, te se time moe
utjecati na kvalitetu reprodukcije.
Takoer treba biti opreza kod odabira razine kompresije. Prevelika kompresija utjee
i an razinu uma kod tihih dionica, odnosno pauza. Velike promjene uzrokuju takozvani
"breathing" efekt. To se moe rijeiti poveanjem vremena otputanja, ali s druge strane
preveliki vrijeme otputanja uzrokuje da e se niski signali u nekim trenucima izgubiti, to
je takozvani "pumping" efekt.
Na slici 3.52 dana je jedna izvedba limitera, koja se sastoji od ispravljaa signala
(rectifier), koji detektira razinu signala, te FET-a koji slui kao VCA sklop. Attack i
release vremena se mogu regulirati pomou potenciometara iza ispravljaa signala. Kada
signal iz ispravljaa poraste, poraste i regulacijski napon na ulazu FET-a, te struja kroz
njegov izlazni dio poraste, te "krade" struju ulaznom signalu i na taj nain ga smanjuje, a
time se smanjuje i izlazni signal.
Autor: Ivan urek
82
Obrada signala
Slika 3.52 Shema limitera.

Veina profesionalnih ureaja ima mogunost regulacije kompresije po odreenim
frekvencijskim podrujima. Takva kompresija koja je ograniena na odreene frekvencije
signala se naziva multiband kompresija. Pomou nje moemo namjestiti razliitu razinu
kompresije i ostale parametre za razliita frekvencijska podruja. To u praksi znai da
svaki instrument ili glas mogu imati drugaiju razinu kompresije. To nam omoguava vie
fleksibilnosti u radu, a postie se i vea kvaliteta zvuka.
Primjer multiband kompresije je takozvani "de-eser" ureaj. Poznato je da neki
suglasnici koji u sebi imaju slova "s" i "t", imaju dosta veliki udio visokih frekvencija, koje
su izraenije od ostalih. Taj zvuk je u nekim sluajevima dosta neugodan, pa ga na neki
nain treba smanjiti. U tom sluaju se koristi kompresija signala u frekvencijskom
podruju 3-6 kHz.
Rijeeni zadaci
Zadatak 3.1
Treba nacrtati prijenosnu karakteristiku kompresora sa slijedeim parametrima: granina
razina (threshold) je 10 dBu, a kompresija iznad te razine je 2:1. Ako se na ulaz
kompresora dovede signal ija je razina 18 dBu, kolika e biti razina izlaznog napona?
Pretpostavka je da ispod granine razine ulaznog signala nema kompresije i da nee biti
promjene pojaanja signala, odnosno odnos promjene e biti 1:1. Na slici je prikazana
prijenosna karakteristika ovog kompresora.
Ako se na ulaz dovede signal od 18 dBu, u odnosu na graninu vrijednost ulazni signal se
promijenio za 8 dB. Odnos kompresije 2:1 oznaava odnos promjene ulaznog i izlaznog
signala. U ovom sluaju, ako se ulazni signal promijeni za 2 dB, izlazni signal e se
promijeniti za 1 dB. Dakle, ako se ulazni promijenio za 8 dB, onda e se izlazni promijeniti
za dva puta manje, dakle 4 dB, iznad granine vrijednosti. Iz toga ispada da e izlazni
signal biti 14 dBu.
Autor: Ivan urek
83
Obrada signala
Prijenosna karakteristika kompresora iz zadatka

Zadatak 3.2
Treba nacrtati prijenosnu karakteristiku ekspandera sa slijedeim parametrima: granina
razina je -20 dBu, a odnos ekspanzije ispod ove razine je 1:3. Ako se na ulaz ekspandera
dovede signal razine -22 dBu, kolika e biti razina izlaznog signala?
Pretpostavka je da iznad granine razine ulaznog signala nema ekspanzije, odnosno odnos
ekspanzije je 1:1. Na slici je prikazana prijenosna karakteristika ekspandera.
Ako se na ulaz ovog ekspandera dovede signal razine -22 dBu, ulazni signal e se prema
graninoj vrijednosti promijeniti ta 2 dB, to znai da e se izlazni signal prema graninoj
vrijednosti promijeniti za 6 dB. Prema tome razina izlaznog signala e biti -26 dBu.
Autor: Ivan urek
84
Digitalni sustavi
4. Digitalni sustavi
Danas je digitalna tehnologija u audiotehnici nezaobilazni dio elektroakustikog
lanca. Digitalni sustavi imaju puno prednosti pred njihovim analognim ekvivalentima. Ali,
imaju i neke nedostatke, prvenstveno to se tie dinamike.
Analognim signalima se smatraju sve pojave u prirodi, pa tako i promjena zvunog
tlaka. Ono to je karakteristino za analogne signale, a po emu se oni razlikuj od
digitalnih je da se radi o kontinuiranim signalima. Broj amplituda koje analogni signal
moe postii je beskonaan. Isto vrijedi i za promjene u vremenu. Vremenski korak
analognih signala je infinitezimalan. Na primjer, ako minimalna razina elektrinog signala
0 V, a maksimalna 10 V, onda analogni signal na primjer moe poprimiti vrijednosti 1 mV,
1 V, 1 nV,
Kod digitalnih sustava to nije mogue, nego je broj razina ogranien brojem bita za
kvantiziranje analognog signala. Dakle, dinamika signala je ograniena.
S druge strane digitalni sustavi imaju puno prednosti nad analognim. Digitalni signal
se sastoji od samo dvije elektrike razine, tako da je manje podloan smetnjama. U
digitalne signale se esto ubacuju kodovi za ispravljanje pogreaka, pa ako i doe do
pojave greke, ona se moe ispraviti. Moe se rei da je margina za greke kod digitalnih
signala relativno velika u usporedbi s analognim signalom.
Uz dananje procesore, mogunosti obrade signala su daleko vee, a digitalna
tehnologija nam omoguuje i neto to nije mogue kod analognih signala, smanjenje
protoka podataka, odnosno kompresiju.
4.1 A/D i D/A pretvorba
Kako bi se analogni signal mogao obraivati i spremiti u digitalnim sustavima,
potrebno je provesti analogno-digitalnu pretvorbu signala. Slino, kada se signal eli vratiti
u analognu domenu, potrebno je provesti digitalno-analognu pretvorbu.
Analogno-digitalna pretvorba se odvija u nekoliko koraka. Pretvorba se bazira na
uzimanju uzoraka analognog signala u odreenim vremenskim trenutcima. Nakon toga se
ti analogni uzorci pretvaraju u svoj digitalne ekvivalente, odnosno analognoj razini se
dodjeljuje broj u digitalnom sustavu, niz "nula" i "jedinica".
Kako je poznato digitalni sustavi imaju neka ogranienja, prvenstveno injenica da
vrijeme pretvorbe iz analognog u digitalni signal traje odreeno vrijeme, tako da je
vremenski razmak izmeu uzimanja uzoraka ograniena mogunostima A/D odnosno D/A
pretvaraa. S druge strane broj bita s kojima se memoriraju podaci je ogranien.
4.1.1 Uzimanje uzoraka
Kada govorimo o vremenskom koraku, odnosno vremenskoj rezoluciji, mislimo na
frekvenciju uzorkovanja, odnosno uestalost uzimanja uzoraka u vremenu. Uzimanje
uzoraka, znai oitavanje razine analognog signala u odreenim vremenskim trenutcima.
Da bi se analogni signal pretvorio u digitalni potrebno je odreeno vrijeme. Postavlja se
pitanje kolika je minimalna frekvencija uzorkovanja dovoljna za kvalitetnu A/D pretvorbu?
Za uzimanje uzoraka analognog signala rabi se takozvani "sample and hold" sklop.
Elektrika sklopka je upravljana s taktom frekvencije uzorkovanja. Kada se sklopka
zatvori, analogni signal "napuni" kondenzator, koji ima zadatak zadrati tu vrijednost neko
vrijeme, odnosno vrijeme pretvorbe u digitalni signal. Slika 4.1 prikazuje princip uzimanja
uzoraka analognog signala, a slika 4.2 principijelnu shemu kruga za uzimanje uzoraka.
Autor: Ivan urek
85
Digitalni sustavi
Kao to je vidljivo sa slike 4.1 uzorkovani signala na izlazu iz kruga za uzorkovanje

ima "stepeniasti" oblik. Iz teorije signala i sustava proizlazi da postoji niz frekvencija koje
jednoznano mogu prikazati analogni signal kao niz uzoraka, odnosno diskretnih
vrijednosti. Iz toga je proizaao Nyquistov teorem koji kae da frekvencija uzorkovanja
signala mora biti minimalno 2 puta vee od maksimalne frekvencije tog signala. Pod
maksimalnom frekvencijom signala se smatra najvia mogua frekvencija koja se moe
pojaviti u tom signalu. Za audio signal to bi bila frekvencija od 20 kHz, jer to se smatra
najviom ujnom frekvencijom koje ljudsko uho moe uti.
Slika 4.1 Uzimanje uzoraka analognog signala.
Slika 4.2 Principijelna shema "sample and hold" kruga.

Na slici 4.3 prikazani su spektri analognog audio signala i uzorkovanog audio
signala. Spektar analognog signala e se produiti do 20 kHz. Ako takav signal
uzorkujemo, onda e spektar novonastalog signala biti takav da se spektar samog
analognog signala preslikava oko frekvencije uzorkovanja, dvostruke frekvencije
uzorkovanja, i tako dalje.
Autor: Ivan urek
86
Digitalni sustavi
Slika 4.3 Spektri analognog signala i uzorkovanog analognog signala.

Iz Nyquistove teorije proizlazi da minimalna frekvencija uzorkovanja audio signala
mora biti 40 kHz, da ne bi dolo do problema. Ako je ta frekvencija uzorkovanja premala,
onda se pojavljuju takozvana "aliasing" izoblienja, odnosno izoblienja preklapanja
spektara. To dolazi od injenice, da se s takvim uzorcima moe prikazati vie od jednog
signala. Na slici 4.4 prikazana je jedan primjer ovog sluaja. Crne toke predstavljaju
uzorke signala. Vidljivo je da se s tim uzorcima mogu prikazati dva signala razliitih
frekvencija. Ovaj efekt proizlazi iz karakteristika digitalnih signala.
Slika 4.4 Primjer "aliasing" izoblienja.

Efekt "aliasing" izoblienja se jo bolje vidi kada se signali prikau u frekvencijskoj
domeni. Kada je frekvencija uzorkovanja manja od dvostruke maksimalne frekvencije (za
audio signal je to ispod 40 kHz), dolazi do preklapanja spektara, tako da se u digitalnom
signalu pojavljuju nove komponente. Na primjer ako se u analognom signalu nalazi
frekvencija f=15 kHz, a frekvencija uzorkovanja je 32 kHz, tada e se u digitaliziranom
analognom signalu pojaviti komponenta f=32 kHz-15 kHz=17 kHz, koja nije postojala u
originalnom signalu. Na slici 4.5 prikazan je jedan takav sluaj.
Autor: Ivan urek
87
Digitalni sustavi
Slika 4.5 "Aliasing" izoblienja; preklapanje spektara.

Kako bi se sprijeila pojava "aliasing" izoblienja, na ulazu svakog A/D pretvaraa
se nalazi nisko-propusni filtar, ija se gornja granina frekvencija odreuje prema
frekvenciji uzorkovanja. Dakle, ako je frekvencija uzorkovanja 32 kHz, tada e gornja
granina frekvencija NF filtra biti 32 kHz/2=16 kHz. U ovom sluaju se pretpostavlja
idealni filtar, koji ima brzi prijelaz iz podruja proputanja u podruje guenja. Kako je
vrlo teko postii takav filtar, onda frekvencija uzorkovanja podie, ali gornja granina
frekvencija NF filtra ostaje ista. Na taj nain se kompenzira pad filtra iz podruja
proputanja u podruje guenja, koji nije idealan.
Dakle ako poveavamo frekvenciju uzorkovanja, moemo koristiti manje
kompliciran i jednostavniji filtar, koji e unijeti manje izoblienja u sam signal. Zbog toga
se u nekim A/D pretvaraima radi "oversampling" tako da se poetna frekvencija
uzorkovanja multiplicira. Kod sigma-delta A/D pretvaraa frekvencija uzorkovanja se
kree oko nekoliko MHz. Na taj nain se moe koristiti filtar manjeg reda, ali se i proiruje
podruje frekvencija audio signala, tako da se uzorkuju frekvencije audio signala koje nisu
ujne, ali su bitne za rekonstrukciju brzih, tranzijentnih signala, koji imaju veliki udio
visokih frekvencija.
4.1.2 Kvantiziranje
Ako kaemo da je broj bita digitalnih sustava ogranien, to znai da e i broj
analognih razina, kada se prebace u digitalni sustav takoer biti ogranien. Na primjer, ako
imamo digitalni sustav koji podatke sprema samo s jednim bitom, takav sustav e moi
spremiti samo dvije razine, na primjer 0V i 1V. Ako koristimo digitalni sustav koji podatke
sprema s 8 bita, to mu omoguuje da spremi 256 razina analognog signala. Na primjer, ako
je raspon analognog signala od 0V do 1V, razmak izmeu pojedinih razina analognog
signala e biti 1/256 = 0,003906 V. To znai da e moi spremiti razine 0V, 0,003906V,
0,07812V,, 0,996094 V, 1V. Slika 4.6 prikazuje primjer raspodjele razina analognog
signala. U ovom primjeru analogni signal je podijeljen na 12 razina za pozitivne i 12 razina
za negativne vrijednosti. To znai da e i digitalni oblik ovog analognog signala imati
ukupno 24 razine.
Slika 4.6 Raspodjela razina analognog signala.
Autor: Ivan urek
88
Digitalni sustavi
S poveanjem broja bita smanjuje se i razmak izmeu pojedinih razina, tako da e se

moi spremiti jo manje promjene signala. Za sustave sa 16 bita, broj razina je 65.536, a za
sustave sa 24 bita 16.777.216 razina.
Naravno postavlja se pitanje koliko je bita dovoljno? Odnosno koliko malu promjenu
razine ljudsko uho zamjeuje. Ta mala promjena odreuje dovoljan broj bita za
kvantiziranje signala. Ispitivanja su pokazala da je za CD-audio format dovoljno 16 bita,
jer 90% osoba ne uje razliku izmeu ovog i veeg broja bita.
Vidljivo je da u svakom sluaju, bez obzira na broj razina dolazi do malih
neodreenosti kvantiziranja signala, koje se nazivaju "um kvantizacije". Na primjer ako je
jedna razina 1 V a druga 2 V, pitanje je kojoj razini e se pridijeliti vrijednost 1,4 V? Za
ovaj primjer vrijednosti od 0,6 V do 1,5 V e se pridijeliti vrijednosti 1V, a vrijednosti od
1,6 V do 2,5 V e se pridijeliti vrijednosti od 2 V. Dakle postoji nesigurnost dodjeljivanja
razina od 0,5 V.
Iz svega ovoga je vidljivo da su odnos signal-um digitalnog signala, odnosno
dinamika, odreeni brojem bita koji se koriste za kvantizaciju. Najmanji korak nam
odreuje minimalnu razinu signala, odnosno uma, a maksimalni broj razina, maksimalnu
razinu signala. To se moe saeti u jedan izraz za dinamiku digitalnih sustava:
20 log 2n 6,0206 n dB
Ako imamo sustav s 8 bita, dinamika e biti 48 dB. To je dovoljno za razumljivost
govora, pa se kvantizacija od 8 bita koristi kod GSM komunikacija. Za CD-audio format,
broj bita je 16, pa je teorijska dinamika 96 dB. Profesionalna audio oprema koristi 24 bitne
pretvarae, pa je teorijska dinamika 144 dB. Naravno radi se o teorijskim vrijednostima,
koje su ograniene i drugim problemima, kao to je mogua nelinearnost A/D i D/A
pretvaraa, te drugi izvori umova, pa se realna dinamika smanjuje.
Frekvencija uzorkovanja i broj bita su direktno povezani s brzinom protoka podataka
signala. Za CD-audio format brzina protoka podataka je
2 (kanala) x 16 (bita) x 44100 (1/sek) ~ 1,4 Mbit/sek
To znai da jedna minuta CD-audio formata zauzima oko 10 MB prostora.
Kod MP3 formata, brzina protoka je puno manja i kree se od 32 kbit/sek do 320
kbit/sek. To je omogueno kompresijom podataka, o kojoj e biti rijei neto kasnije.
4.1.3 D/A pretvarai
Objanjenje A/D i D/A pretvorbe zapoinjemo s D/A pretvaraima, koji su sastavni
dio A/D pretvaraa, te se radi o jednostavnijim sklopovima.
D/A pretvarai pretvaraju digitalnu veliinu u analognu. Digitalna veliina je
prikazana s nizom nula i jedinica, gdje pozicija nula i jedinica u binarnom zapisu odreuje
potenciju broja dva:
N an1 2n1 an2 2n2
Autor: Ivan urek
a1 21 a0 20
89
Digitalni sustavi
Kombinacijama nula i jedinica se postiu sve mogue razine, od 000000 do 111111,

ako se radi o 6 bitnom zapisu. Analogni signal se moe vrlo lako rekonstruirati ako se
svakoj poziciji u binarnom zapisu pridijeli odreena razina struje. Na tom principu rade
D/A pretvarai s teinski rasporeenim otporima. Na slici 4.7 prikazana je jedna takva
konfiguracija. Otpornici u ovoj mrei se odnose kao potencije broja dva: R, 2R, 4R,
Razina struje kroz svaki otpornik e odgovarati teini pozicije u binarnom broju, a sklope
se upravljaju s vrijednosti 0 ili 1 na toj poziciji. Vidljivo je da e se maksimalna izlazna
struja, koja je zbroj svih struja kroz otpornike, postii kada su sve sklopke zatvorene,
odnosno kada se na svim pozicijama u binarnom broju nalaze jedinice.
+UREF
an-1
an-2
an-3
a0
2R
4R
2n-1R
In-1
In-2
In-3
I0
In
Slika 4.7 D/A pretvara s teinski rasporeenim otporima

Izlazna struja e biti zbroj svih struja, a struje su odreene referentnim naponom
UREF, otpornicima i vrijednostima koeficijenata ai.
a
a
a
I N U REF n 1 n 2 0
R0
Rn 1 Rn 2
U
n REF
an 1 2 n 1 an 2 2 n 2 a0 20
1
2 R
U
n REF
N
2 1R
Nedostatak ovakve teinski rasporeene mree je u tome da je potrebno napraviti

otpornike s tono odreenim odnosom od R do 2n-1R, to je dosta teko precizno napraviti.
Zbog toga je izvedena druga konstrukcija, s takozvanom ljestviastom otpornom mreom.
U ovom sluaju se koriste samo dvije razine otpora R i 2R, to je puno jednostavnije
napraviti prema danim tolerancijama. Na slici 4.8 dana je shema jedne takve mree
zakljuene s operacijskim pojaalom.
Autor: Ivan urek
90
Digitalni sustavi
Rf=3R
2R
2R
2R
a0
2R
2R
a1
3R
A
+
Uizl
an-1
Slika 4.8 Ljestviasta otporna mrea s operacijskim pojaalom

Doprinosi pojedinih bitova se odreuju metodom superpozicije, a konani izlazni
signal prema shemi na slici 4.8 se moe izraunati prema slijedeoj jednakosti.
n 1
1 U
1 U
U n 1 REF
ai 2i REF
N
n 1
3 2
3 2 n 1
i 0
Rf
3R
1 3R U REF
U
U izl U n 1
U n 1

n 1 N REF
N
2R
2R
3 2R 2
2n
Na izlazu iz D/A pretvaraa se dobije prije spomenuti stepeniasti signal, u kojem se

razine pojavljuju u ritmu frekvencije uzorkovanja. Kako bi se iz njega izvukao isti
analogni signal, takav signal treba filtrirati s nisko-propusnim filtrom. Takoer je bitno da
kao i kod A/D pretvorbe, gornja granina frekvencija filtra bude duplo manja od
frekvencije uzorkovanja digitalnog signala.
Iako jo postoji vie izvedbi D/A pretvaraa, pretvarai s otpornim mreama se
najee koriste u audio tehnici. Osim njih se sve ee koriste i sigma-delta D/A
pretvarai koji e biti objanjeni zajedno s sigma-delta A/D pretvaraima.
4.1.4 A/D pretvarai
Iako postoje razne vrste A/D pretvaraa u audio podruju se koriste A/D pretvarai
sa sukcesivnom aproksimacijom, paralelni pretvarai te sigma-delta pretvarai. U prvom i
treem se u samom sklopu nalazi i D/A pretvara. Kod svakog A/D pretvaraa, koji
pretvara analogni audio signala u digitalni audio signal, bitna je brzina pretvorbe, pogotovo
ako se radi o viim frekvencijama uzorkovanja. Osim toga bitna je i linearnost pretvorbe,
odnosno odnos izmeu razina analognog signala i razina uzorkovanog signala.
A/D pretvara sa sukcesivnom aproksimacijom
Ova vrsta pretvaraa se ubraja u skupinu brzih A/D pretvaraa, kod koje brzina
pretvorbe tono traje koliko ima bitova za kvantiziranje. Pretvorba je direktna, jer se u
petlji povratne veze nalazi D/A pretvara. Princip rada se bazira na postepenom
pribliavanu izlaza iz D/A pretvaraa signalu na ulazu A/D pretvaraa. To pribliavanje se
odvija na poseban nain, koji je prikazan na slici 4.9. U prvom koraku (ciklusu) izlaz iz
D/A pretvaraa je postavljen na polovici maksimalnog signala. Ako je signal manji od
ulaznog analognog signala, izlaz iz D/A pretvaraa se u drugom ciklusu poveava za
etvrtinu maksimalne vrijednosti. Ako je sada signal vei od analognog signala, u
slijedeem ciklusu se izlaz iz D/A pretvaraa umanjuje za osminu maksimalnog signala i
tako dalje. Kada zavre svi ciklusi, iji broj tono odgovara broju bita za kvantiziranje,
Autor: Ivan urek
91
Digitalni sustavi
izlaz iz D/A pretvaraa e se postepeno pribliiti analognom ulaznom signalu, te je ulaz u

D/A pretvara ujedno i izlaz iz A/D pretvaraa.
ud
ua
CP1
D/A PRETVORNIK
an-1
an-2
an-3
a0
CP2
uk
CP2
CP1
CP3
1
S
CP
R
0
Q
S
CP
R
0
Q
S
CP
R
0
Q
S
CP
R
ua
2 n 3 U
2 n 2 U
2 n 1 U
CP3
PRSTENASTO BROJILO
ciklus 1 ciklus 2 ciklus 3
Slika 4.9 Princip rada A/D pretvaraa sa sukcesivnom aproksimacijom.

Paralelni A/D pretvara
Ovo je jedna od najbrih izvedbi A/D pretvaraa, a ujedno i najkompliciranija, te se
koristi samo za posebne primjene, gdje je brzina pretvorbe od velike vanosti. Na slici 4.10
je prikazana shema rada paralelnog A/D pretvaraa. Analogni signal se dovodi na niz
komparatora, gdje se njegova razina usporeuje s niz razina koje su dobivene od
referentnog napona preko niza otpornika vrijednosti R/2 i R. Ako je razina analognog
signala vea od razine odreenog komparatora, onda e se na izlazu tog komparatora
pojaviti 1. U obrnutom sluaju e se pojaviti nula. To znai, kada se na ulazu pojavi
maksimalni napon, na izlazima svih komparatora e se pojaviti jedinice. S druge strane
kada je na ulazu razina 0, izlazi svih komparatora e biti nule. Ako se pojavi neka srednja
razina, izlazi iz komparatora ije vrijednosti su manje od te razine analognog signala e biti
1, a svima ostalima e biti 0. To je takozvani "temperaturni" kod, koji se mora pretvoriti u
standardni binarni kod. Zato se na izlazu ovog A/D pretvaraa nalazi pretvornik koda.
Autor: Ivan urek
92
ua
Digitalni sustavi
UREF
R/2
-
Bn-1
CP
D
CP
R
-
B2
+
CP
bld(n-1)
Bn-2
PRETVORNIK KODA
ld(n)
b2
b1
b0
B1
CP
R/2
CP
Slika 4.10 Paralelni A/D pretvara

Sigma-delta A/D pretvara
Rad ove vrste pretvaraa se bazira na usporedbi ulaznog signala i signala D/A
pretvaraa u povratnoj vezi. Razlika prema drugim pretvaraima je u tome da se ne
provjerava apsolutna razina signala, nego se kontrolira da li je analogni signal porastao,
odnosno pao u odnosu na prethodnu razinu. Za to slui komparator. Ako je ulazni signal
vei od rekonstruiranog signala iz D/A pretvaraa generira se jedinica, a ako je manji
generira se nula. Frekvencija takta ovakvog pretvaraa je visoka i kree se oko par MHz,
kako bi se "uhvatile" sve male promjene signala. Nakon pretvorbe u niz nula i jedinica,
slijedi digitalni filtar koji signal prebacuje u standardni format s niskom frekvencijom
uzorkovanja. Slika 4.11 prikazuje shemu sigma-delta A/D pretvaraa.
Slika 4.11 Shema sigma-delta A/D pretvaraa.

Slika 4.12 prikazuje oblik signala na izlazu iz pojedinih stupnjeva pretvorbe. Kako bi
se smanjila razina uma koji se pojavljuje kod sigma-delta pretvorbe konstruirani su sigmadelta pretvarai vieg reda, koji ukljuuju nekoliko stupnjeva oduzimanja signala i
integratora. Slika 4.13 prikazuje shemu sigma-delta pretvaraa drugog reda.
Autor: Ivan urek
93
Digitalni sustavi
Slika 6.12 Signali na izlazu iz pojedinih stupnjeva sigma-delta pretvorbe.
Slika 4.13 Shema sigma-delta A/D pretvaraa drugog reda.
4.2 Pohrana podataka

4.2.1 Optiki disk
CD
Optiki disk, u poetku namijenjen samo za reprodukciju audio signala se na tritu
nalazi od 1982. Nastao je kao plod suradnje kompanija Philips i Sony. U Philipsu su razvili
kod osam u etrnaest (EFM Eight ot Fourteen Modulation) koji se rabi za zapisa
podataka na optikom disku. Sony je razvio algoritam za ispravljanje pogreaka CIRC.
Autor: Ivan urek
94
Digitalni sustavi
Optiki disk promjera 120 mm za itanje i pisanje rabi lasersku zraku valne duljine
780 nm. Debljina diska je 1,2 mm a razmak izmeu "trackova" je 1,6 m.
Zapis se bazira na udubinama i izboinama na polikarbonatnoj povrini. Presjek
optikog diska je dan na slici 4.14. Laserska zraka putuje po povrini diska, koja je
presvuena materijalom koji odbija svjetlost. Kada laserska zraka naie na "prijelaz"
izmeu udubine i izboine, ili obrnuto, nema refleksije svjetlosti i foto dioda koja detektira
svjetlost detektira nepostojanje signala. Dakle, itanje sa optikog diska se bazira na
detekciji prelaska s udubine na izboinu i obrnuto.
Slika 4.14 Princip itanja s optikog diska.

itanje se odvija od sredine prema rubu diska s konstantnom kutnom brzinom. To
znai da se brzina vrtnje mijenja od 1,2 do 1,4 m/s, odnosno 500 okr/min u sredini do 200
okr/min na rubu.
Struktura podataka se bazira na okvirima (frame) s ovakvim rasporedom: 33 bytes =
6 x16 bits x 2 (stereo) + CRC kod (9 bytes). Svaki byte se pretvara u 14 bitnu rije (EFM
kod), uz 3 bita za "spajanje" rijei: 33 x (14+3)=561 bit. Dodaje se jedinstvena 27-bitna
rije za sinkronizaciju to je ukupno 588 bitova od ega se 192 odnosi na audio zapis. Ovi
588-bitni okviri se grupiraju u sektore gdje se svaki sektor sastoji od 98 okvira. CD
reprodukcija se odvija sa 75 sektora/sek to odgovara 176,400 byte/sek a tome odgovara
44100 uzoraka u sekundi. Protok podataka CD-audio formata je 1.411.200 bita/sek.
DVD-Audio
Ovaj audio format se ne smije zamjenjivati s DVD-Video formatom. Radi se o
zapisu audio signala, koji omoguuje reprodukciju od mono zapisa do 5.1 surround zapisa.
To je omogueno razliitim frekvencijama uzorkovanja i razliitim kvantizacijama, te po
potrebi kompresijom podataka, a ogranieno je kapacitetom diska koji se kree oko 8,5
GB. Kod mono i stereo audio moe se koristiti frekvencija uzorkovanja do 192 kHz s
rezolucijom od 24 bita. Maksimalni protok podataka je 9,6 Mbit/sek. Koristi se linerani
PCM format, nekompresiran ili kompresiran. Valna duljina lasera je 640 nm.
SACD
Ovaj format je konkurencija DVD-Audio formatu. Za razliku od CD-a i DVD-audio
zapisa ne koristi linearni PCM zapisa nego DSD (Direct Stream Digital) zapis, koji se
bazira na 1-bitnoj sigma-delta modulaciji. Takoer se moe pohraniti audio zapis od mono
Autor: Ivan urek
95
Digitalni sustavi
do 5.1 surround formata. Kapacitet zapisa je 8,5 GB, a laser ima valnu duljinu od 650 nm.
Na SACD je mogue snimiti tri formata: hibridni koji predstavlja kombinaciju
standardnog CD zapisa i HD sloja (SACD), kako bi bio kompatibilan s postojeim CD
reproduktorima. Drugi format je single-layer, SACD jednoslojni zapis kapaciteta 4,7 GB,
te trei dual-layer, dvoslojni SACD zapis kapaciteta 8,5 GB.
DSD format rabi frekvenciju uzorkovanja od 2,8224 MHz uz 1-bitnu kvantizaciju,
tako da se teoretski postie dinamika od 120 dB. Frekvencijski raspon se kree do 100
kHz. Slino kao i kod sigma-delta modulacije, samo se ovdje ne koristi "decimation" filtar
za pretvorbu u standardni format. Protok podataka se kree oko 2,8 Mbit/sek, a u nekim
sluajevima se koristi lossless kompresija.
4.3 Kompresija audio podataka

S razvojem Interneta i prijenosa audio zapisa preko mree, ukazala se potreba za
smanjenjem protoka podataka audio zapisa. Ako bacimo pogled na protoke podataka audio
zapisa bez kompresije, kao to je to sluaj kod CD-audio formata, onda vidimo da sekunda
takvog zapisa zauzima dosta prostora. Kompresija audio zapisa je omoguila znaajne
utede, kako u prostoru, tako i u zauzeu kanala, kao na primjer kod GSM komunikacija.
Kompresija audio zapisa se bazira na psihoakustikim efektima, a najpoznatiji format
je takozvani MP3 format, iji naziv dolazi od slubenog naziva MPEG-1 Audio Layer 3
format.
Ljudski sluh zbog psihoakustikih efekata ima dosta rezerve, to znai da ako
izbacimo neke informacije iz audio zapisa ljudsko uho nee uoiti nikakvu razliku. Slika
4.15 prikazuje slunu plohu ljudskog uha, koja prikazuje nain na koji ljudsko uho
subjektivno uje. Na prvom mjestu, ljudsko uho nije jednako osjetljivo na niske, visoke i
srednje frekvencije. To znai da je raspon razina niskih frekvencija koje mi ujemo puno
manji nego srednjih frekvencija. Dakle, za niske frekvencije ne moramo koristiti 16 bitnu
kvantizaciju, nego manju. Drugi efekt na kojem se bazira kompresija audio podataka je
efekt maskiranja. Glasniji ton jedne frekvencije e maskirati tii ton bliske frekvencije.
Dakle, ako izbacimo tu frekvencijsku komponentu to ljudsko uho nee uti.
Slika 4.15 Sluna ploha ljudskog uha.

MP3 koder, uzima 576 uzoraka u vremenskoj domeni, koji se prebacuju u 576 polja
u frekvencijskoj domeni. U sluaju tranzijentnih, brzih signala uzimaju se samo 192
Autor: Ivan urek
96
Digitalni sustavi
uzorka. Kada ne bi bilo kompresije sva polja u frekvencijskoj, odnosno vremenskoj

domeni bi se slala kroz komunikacijski kanal. Ako se u obzir uzmu psihoakustiki efekti,
neka polja se mogu izbaciti, to smanjuje ukupni protok podataka. Shema MP3 kodera i
dekodera je prikazana na slici 4.16.
Slika 4.16 Shema MP3 kodera i dekodera

MP3 zapis se sastoji od paketa, a svaki paket od MP3 zaglavlja (header) i MP3
podataka. MP3 zaglavlje moe sadravati razne informacije: sinkronizacijsku rije, verziju
MP3 kodera, layer, zatitu od greaka, brzinu protoka (bit rate), frekvenciju uzorkovanja,
mode 8stereo, joint stereo,
MP3 zapis omoguuje i ubacivanje drugih podataka, kao to su naziv izvoaa i
pjesme, koji se zajedniki nazivaju ID3 Tag.
Brzine protoka se kreu od 32 kbit/sek do 320 kbit/sek, sa frekvencijama
uzorkovanja 32 kHz, 44,1 kHz i 48 kHz. Zapis moe biti sa konstantnom brzinom protoka
za svaki paket (CBR), promjenjivim protokom, koji se mijenja od paketa do paketa (VBR)
ili nekim prosjenim protokom podataka (ABR).
Samo radi ilustracije, sekunda zapisa u CD-audio formatu zauzima oko 10 MB prostora,
dok kod MP3 zapisa sa brzinom protoka od 128 kbit/sek oko 960 kbyte.
Autor: Ivan urek
97
Mijeala
5. Mijeala
Mijeala, odnosno konzole, koje se na engleskom nazivaju mixing consoles imaju
iroku primjenu u audiotehnici. Bez njih je nezamisliv bilo kakav ozbiljniji sustav
ozvuenja, od najmanjih u kafiima do velikih ozvuenja koncerata.
Osnovni zadatak svakog mijeala signala, kako njegovo ime kae, je mijeanje
signala, odnosno njihovo zbrajanje u jedan signal, koji se alje na zvunike, ureaje za
snimanje ili neko drugo mijealo. Dakle, u osnovi mijeala slue za kontrolu toka audio
signala.
Dananja mijeala, pa ak i ona najjednostavnija imaju dodatne mogunosti obrade
signala, te izbora vrste ulaza i slino. Dakle, samo najjednostavnija mijeala e sluiti za
"zbrajanje" signala, dok e napredniji modeli nuditi i neto vie.
Mijealo u rukama inenjera koji zna svoj posao moe postati "alat" s kojim
"oblikuje" audio signal. O njemu e dosta ovisiti kvaliteta reprodukcije, te konani dojam
sluanja. Stoga je poznavanje osnovnih naina i metoda mijeanja signala dosta bitno.
5.1 Osnovno mijealo
Osnovno mijealo (mixer) omoguuje mijeanje signala i kontrolu glasnoe
pojedinih signala koji ulaze u mijealo. Ti signali se nakon toga usmjeravaju prema izlazu
iz mijeala, gdje se moe regulirati glasnoa tako zbrojenih signala. Ovakva vrsta mijeala
se najee rabi za neke manje sustave ozvuenja, kao to je u kafiima, kolama, odnosno
manjim razglasnim sustavima. Postoji mogunost samo osnovne obrade signala, ako to je
na primjer regulacija glasnoe, te regulacija niskih i visokih tonova. Nema mogunosti
ubacivanja vanjske obrade signala. Izlaza iz ovakvih mijeala najee se direktno alje u
pojaalo snage, a nakon njega u zvunike. Slika 5.1 prikazuje osnovnu shemu jednog
takvog mijeala. Vidljivo je da se moe birati vrsta ulaza, mikrofonski ili linijski. Zbog
relativno niske razine signala iz mikrofona, oni moraju imati dodatno pretpojaalo, a u
sluaju kondenzatorskog mikrofona i dodatno napajanje (phantom). Broj kanala moe
varirati, ali je obino dosta manji nego u sluaju konzole.
Slika 5.1 Shema osnovnog mijeala
Autor: Ivan urek
98
Mijeala
5.2 Konzola za mijeanje

Konzole za mijeanje (mixing console) su naprednija mijeala, koja osim osnovnih
mogunosti regulacije pruaju mogunost dodatne obrade signala i usmjeravanja signala.
Konzole su bolje prilagoene razliitim vrstama ulaznih signala, kako bi se mogla bolje
iskoristiti na veim koncertima gdje postoji veliki raspon instrumenata, pjevaa i inih
izvora zvuka. na jako velikim koncertima konzole za mijeanje dolaze u kombinaciji s
manjim konzolama, koje se nalaze direktno uz orkestar. Ako je poznati podatak da za
ozvuavanje "baterije" bubnjeva na rock koncertu treba 12 mikrofona, onda je jasna uloga
konzola. Za signal iz svakog mikrofona mora negdje postojati neki ulaz, kako bi se mogao
precizno namjestiti. Osim toga tu su gitare, klavijature, vokali, back vokali, i tako dalje.
Dakle raspon signala je dosta irok, a za svaki treba postojati jedan ulaz.
Izlaz iz konzola se alje u razne druge ureaje, pojaala i ureaje za snimanje. Prvo,
signal iz mikrofona se alje na monitore na pozornici ili sve ee slualice, tako da
glazbenici mogu sami sebe uti, i na taj nain pjevati u pravilnom tonalitetu.
Drugo, ako se radi o koncertu, signal se mora poslati na sustav ozvuenja, odnosno
na ojaala snage, te zvunike. Prije toga, signal bi trebao proi kroz kompresore, odnosno
limitere, kako ne bi dolo do pojave izoblienja, te kako bi se zatitila oprema iza konzole.
Tree, ako se eli snimiti cijeli koncert, signal iz konzole se moe slati u ureaje za
snimanje, ili direktno u TV prijenos.
Jednako vrijedi i za konzole koje se nalaze u studijima i slue za snimanje albuma i
slino. Broj kanala kod takvih konzola moe biti jako velik i kree se do ak 64 ulaza.
Kao to je ve reeno, ono po emu se razlikuje konzola od standardnog mijeala, su
mogunosti obrade signala. Konzole imaju puno vie mogunosti takve obrade, te nude
mogunost ukljuivanja vanjskih ureaja za obradu signala u tok signala.
Slika 5.2 prikazuje osnovnu konfiguraciju konzole. Konzola se sastoji od ulaznih
kanala, koji pruaju mogunost obrade samo tog signala, od podgrupa, izlaznih kanala i u
nekim sluajevima dodatne matrice, koja omoguuje jo vie mogunosti usmjeravanja
signala.
Slika 5.2 osnovna konfiguracija konzole.
Autor: Ivan urek
99
Mijeala
Svaki ton majstor, odnosno audio inenjer, koji je zaduen za mijeanje signala, prvo
mora svakom instrumentu, odnosno izvoru signala dodijeliti odreeni kanal na konzoli.
Tako se obino grupiraju mikrofoni od vokala, signala iz pojedinih instrumenata, signala iz
mikrofona za ozvuavanje "baterije" bubnjeva, i tako dalje. Na taj nain je mijeanje
signala preglednije i kudikamo lake. Nakon toga se svaka ta grupa kanala alje u neku od
podgrupa, gdje se moe regulirati glasnoa, te postavke ekvalizatora samo te grupe signala.
Nakon toga se sve podgrupe ponovo mijeaju i alju na izlaze, bilo stereo ili mono, ovisno
o sustavu ozvuenja.
Osim toga se pojedini signali iz kanala, ili grupe kanala mogu slati nazad na
pozornicu u monitorske zvunike ili slualice izvoaa. Ako je potrebno snimanje signala,
konani miks se moe slati u ureaj za snimanje.
5.3 Konfiguracije konzola
Druga razlika izmeu konzola i mijeala je broj ulaza, odnosno broj izlaza. Dok se
kod mijeala broj ulaza kree oko malog broja, kod konzola on moe biti velik. Kako bi se
razlikovale konzole i mijeala, uvedena je oznaka koja je zajednika za jedne i druge. Na
primjer konzola sa 24 ulaza i 8 izlaza e imati oznaku 24x8. Na slici 5.3 dana je shema
jedne takve konzole, odnosno mijeala. U ovom sluaju na ulaz u konzolu moemo spojiti
samo 24 izvora signala, a konani signal moemo slati na 8 izlaza. Kako e se organizirati
raspodjela kanala prema broju instrumenata, odnosno izvora zvuka ovisi o ton majstoru.
Ako je broj kanala premali, mogue je uvesti dodatna manja mijeala za pojedine grupe
instrumenata ili vokale, a signal iz njih se onda alje u glavnu konzolu.
Slika 5.3 24x8 konzola

Sloenija konfiguracija e nositi oznaku 24x8x2, koja oznaava 24 ulaza, 8 mono
izlaza i 2 stereo izlaza. U ovom sluaju je omogueno dodatno usmjeravanje signala, na
primjer u sluaju viekanalnog snimanja u studiju, gdje se eli snimiti signal pojedinih
instrumenata i vokala, bez da se mijeaju s ostalim signalima. To omoguuje naknadnu
obradu, odnosno mijeanje signala bez prisutnosti orkestra. Shema jedne takve konzole je
prikazana na slici 5.4. Signali iz pojedinih kanala se alju u programske sabirnice, koji
ovdje ima osam. Svaka sabirnica ima svoj izlaz, uz mogunost dodatne regulacije
glasnoe. Osim toga signali iz svih osam sabirnica se mogu pomijeati u dva stereo kanala,
lijevi i desni, uz regulaciju panorame (pan), odnosno odreivanja koliki e dio signala biti
Autor: Ivan urek
100
Mijeala
poslan u lijevi odnosno desni kanal. Nakon toga slijedi i matrica, kod koje se signali iz svih
sabirnica i stereo kanala mogu dodatno usmjeravati.
Slika 5.4 24x8x2 konzola.

Prednost konzola prema mijealima je u veim mogunostima obrade i usmjeravanja
signala. Svaki pojedini kanal ima relativno velike mogunosti obrade signala, a one ovise o
vrsti konzole, proizvoau i tako dalje. Uobiajena konfiguracija kanala jedne konzole je
prikazana na slici 5.5. Kao to se moe vidjeti signal prolazi kroz niz stupnjeva obrade,
koji se mogu po potrebi preskoiti. Osim toga postoji mogunost slanja signala iz ovog
kanala van na dodatni ureaj za obradu (na primjer ureaj za kanjenje, reverb,), te
vraanje tog signala nazad u taj isti kanal ili u novi kanal na konzoli.
Slika 5.6 prikazuje shemu organizacije konzole, s dodatnim kanalima za primanje
signala iz vanjskih efekata.
Autor: Ivan urek
101
Mijeala
Slika 5.6 Shema konzole s kanalima za vraanje signala iz vanjskih

efekata.
Sada emo malo poblie objasniti svaki pojedini dio ulaznog
kanala. Prvi dio se odnosi na odabir i regulaciju ulaznog signala.
Kao to je ve spomenuto signali koji ulaze u konzolu mogu biti
razliitih razina, od jako niskih iz mikrofona, do relativno visokih iz
klavijatura koje imaju svoja pretpojaala. O odabiru vrste ulaza, koji
odreuje poetno pojaanje dosta ovisi i nain regulacije poslije tog
kanala. Ako je razina premala, taj kanal e trebati veliko pojaanje na
njegovom izlazu, to moe poveati i um. S druge strane ako je
prevelika moe doi do izoblienja, odnosno smanjenje kvalitete
reprodukcije.
Tipka (A) na slici 5.5 se odnosi na fantomsko napajanje od 48 V.
Kao to je spomenuto fantomsko napajanje je potrebno za napajanje
kondenzatorskih i nekih elektretskih mikrofona. Bez fantomskog
napajanja ti mikrofoni nee raditi. Tipka (B) slui za trenutno
pojaanje signala, u ovom sluaju od 30 dB. Ova tipka se obino
koristi u kombinaciji s potenciometrima (C) ili (D), koji slue za fino
namjetanje pojaanja ulaznog signala, u ovom sluaju za dvije vrste
prikljuaka. Poloaj potenciometara (C) ili (D), te tipke (B) mora biti
dobro usklaen s glavnim potenciometrom (T), kako bi se postigla
Slika 5.5
nominalna razina mijeanja signala.
Tipka (E) slui za odabir vrste ulaza, mikrofonskog ili linijskog.
To automatski odreuje i razinu poetnog pojaanja i povezano je s potenciometrima (C) i
(D), te tipkom (B).
Tipka (F) slui za okretanje faze signala. Ponekad se moe dogoditi da pojedini
signal iz mikrofona nije u fazi sa svim ostalim signalima, to ovisi o njegovom poloaju.
Autor: Ivan urek
102
Mijeala
Na primjer, za ozvuavanje sneare udaraljki u bateriji bubnjeva se obino koriste dva

mikrofona. Jedan blizu, a jedan malo udaljen, kako bi se mogli uhvatiti odreeni efekti.
Ako se mikrofoni postave u odreeni poloaj, moe doi do ponitavanja signala iz njih
zato to nisu u fazi na odreenim frekvencijama. U tom sluaju je potrebno okrenuti fazu
signala iz jednog od ta dva mikrofona.
Slijedei dio kontrola se odnosi na takozvanu EQ sekciju. Kako samo ime kae u
ovom dijelu se moe regulirati frekvencijska karakteristika pojedinog kanala. To je dosta
vaan dio svakog kanala, jer nam omoguuje da fino namjestimo kvalitetu reprodukcije
pojedinog izvora signala. Na izlazima konzola se obino postavlja glavni ekvalizator, ali
on regulira cjelokupni pomijeani signal, i obino se rabi za namjetanje frekvencijskog
odziva prostorije, ili korekciju nedostataka zvunikog sustava. Ekvalizator u svakom
kanalu nam omoguuje regulaciju i namjetanje pojedinog instrumenta, vokala, i slino. To
je pogotovo vano ako se eli postii pravi tonalitet vokala. Tako obraeni signal se alje u
monitore na pozornici ili slualice pjevaa. Ako frekvencijska karakteristika vokala nije
dobro ugoena, pjeva moda nee postii pravi tonalitet.
Tipka (G) se koristi za ukljuivanje i iskljuivanje visoko-propusnog filtra s
graninom frekvencijom od 100 Hz. Najee se rabi za "rezanje" niskih frekvencija za
vokale i instrumente koji ne reproduciraju niske frekvencije.
Potenciometar (H) slui za regulaciju razine visokih frekvencija iznad frekvencije od
12 kHz. Dva potenciometra oznake (I) predstavljaju pojasni filtar za srednje/visoke
frekvencije, kojemu se moe regulirati sredinja frekvencija i razina. Sito vrijedi za dva
potenciometra oznake (J), koji se odnose na srednje/niske frekvencije. Potenciometar (k)
slui za regulaciju razine niskih frekvencija ispod 90 Hz.
Tipka (L) slui za ukljuivanje i iskljuivanje cijele EQ sekcije, odnosno njeno
ubacivanje, odnosno izbacivanje iz toka signala.
Slijedea grupa kontrola se odnosi na slanje signala van iz kanala. Potenciometri s
oznakom (M) se odnose na vanjske izlaze AUX 1 i 2. Dakle signal iz kanala se moe slati
na ova dva vanjska izlaza prije ili poslije glavnog potenciometra u kanalu. Za to slui tipka
koja se nalazi uz ova dva potenciometra (PRE). Ova dva izlaza se najee koriste za slanje
signala u monitore odnosno slualice na pozornici.
Potenciometri s oznakom (N) se odnose na vanjske izlaze AUX 3 i 4, koji ovisno o
izvedbi konzole takoer imaju tipku PRE. Oni se obino koriste za slanje signala u vanjske
efekte (delay, reverb, chrous,)
Tipka (O) slui za regulaciju panorame, odnosno regulaciju slanja signala u lijevi i
desni kanal. U danoj konfiguraciji lijevi kanal predstavljaju podgrupe neparnih brojeva, a
desni parnih.
Na kraju se nalazi dio za usmjeravanje signala i regulaciju glasnoe. Pomou tipki
(P) se odreuje u koju podgrupu e se signal slati. Tipka (Q) slui za ukljuivanje i
iskljuivanje cijelog kanala. Tipka (R) slui za slanje signala iz kanala u slualice na glavi
ton majstora, tako da ga on moe presluavati bez da mu smetaju ostali signali. Lampica
(S) nam pokazuje da li je signal u kanalu doao do maksimalne vrijednosti (clipping), a
oznaka (T) se odnosi na klizni potenciometar za regulaciju glasnoe signala koji izlazi iz
kanala.
Signali iz kanala se preko sabirnica alju u podgrupe. Na slici 5.7 prikazana je jedna
konfiguracija izlaznog dijela konzole. Svakoj podgrupi je mogue regulirati glasnou, tako
da na primjer s jednim potenciometrom moemo regulirati glasnou svih vokala ili svih
Autor: Ivan urek
103
Mijeala
gitara. Osim toga postoji mogunost dodatnog ekvaliziranja, odnosno regulacije

frekvencijske karakteristike. Signali iz podgrupa se dodatno mijeaju i alju u stereo
kanale, te u glavnu sumu svih kanala. Tu su takoer potenciometri za regulaciju glasnoe
dodatnih izlaznih kanala, ako se za to ukae potreba.
Slika 5.7 Izlazna konfiguracija konzole.

Osim toga, u nekim izvedbama konzola postoji takozvana matrica, koja omoguuje
dodatno usmjeravanje signala na izlaze, odnosno na dodatne ureaje, na primjer za
snimanje. Na slici 5.8 prikazana je jedna takva konfiguracija matrice. Na primjer signal iz
podgrupe 1 (SUB 1), koji se odnosi na zbroj svih vokala, se alje u kanal 1 ureaja za
snimanje (MATRIX 1), kanal 2 ureaja za snimanje, ali s manjom razinom (MATRIX 2).
Bubnjevi (SUB 4) se alju samo u kanal 4 ureaja za snimanje (MATRIX 4).
Slika 5.8 Matrica

5.4 Digitalna mijeala
Autor: Ivan urek
104
Mijeala
S razvojem digitalne tehnologije, usporedo su se razvijala i digitalna mijeala,

odnosno konzole. Takva mijeala imaju brojne prednosti, ali i neke nedostatke.
Osnovni princip digitalnih mijeala je u tome da se sva obrada odvija u digitalnoj
domeni. To znai da se na ulazu signala nalaze A/D pretvarai, prikladne dinamike i
kvalitete. Nakon toga se signal u digitalnom obliku alje na daljnju obradu. U tu svrhu se
najee koriste digitalni procesori (DSP) koji su danas tako napredovali da omoguuju
kompletnu obradu signala, od ekvalizatora do kompresora. Digitalni signali su puno manje
podloni smetnjama tako da je dinamika takvih sustava ograniena samo s brojem bitova s
kojima se vri kvantizacija.
Prednost digitalnih konzola je u tome to se sve postavke konzole mogu memorirati.
Na primjer svi poloaji potenciometara, prekidaa i regulatora se mogu snimiti, i vratiti u
prvotni poloaj ako se za to ukae potreba.
Osim toga je olakana i automatska kontrola parametara, tako da u nekim
sluajevima nije niti potreban ton majstor.
Kontrola pomou raunala je olakana, a rezultat mijeanja signala se moe vrlo lako
pohraniti na tvrdi disk raunala.
Nedostatak digitalnih konzola je kanjenje signala, koje se neminovno javlja kod
A/D i D/A pretvorbe. Zbog toga moe doi do problema kod reprodukcije, jer signal
reproduciran preko zvunika moe kasniti za signalom koji odsvira instrument ili otpjeva
pjeva. To stvara probleme i samim glazbenicima, jer signal koji uju u slualicama kasni
za signalom koji su odsvirali.
5.5 Namjetanje razina
Namjetanje razina u samom sustavu mijeala nije jednostavno, jer postoji puno
parametara na koje treba misliti. Treba znati da kada se zbroje dva signala jednakih razina,
ukupna razina poraste za 6 dB (20 log2). Ako se pravilno ne namjeste razine pojedinih
kanala i podgrupa, sustav e brzo doi do izoblienja, odnosno do gornje granice razine
signala.
Slika 5.9 Principijelna shema mijeala.
Autor: Ivan urek
105
Mijeala
Na slici 5.9 prikazana je principijelna shema mijeala s time da su ukljuena samo

dva ulazna kanala razine -9 dBu. Kada se zbroje, na ulazu prvog pojaala razina signala e
biti -3 dBu. Maksimalna dozvoljena razina na ulazu tog pojaala je 0 dBu. Pojaanje
pojaala je 15 dB, tako da je razina signala nakon pojaala 12 dBu. Nakon toga se signal
alje kroz potenciometar koji signal priguuje za -23 dB, tako da je razina signala nakon
potenciometra -11 dBu. Nakon toga slijedi izlazno pojaalo s pojaanjem 15 dB, tako da je
razina na izlazu iz mijeala 4 dBu.
Analizirajmo slijedeu situaciju. Pretpostavimo da se ukljue svi ostali kanali
mijeala na ijim izlazima je razina signala takoer -9 dBu kako je prikazano na slici 5.10.
Tako zbrojeni signali e dati ukupnu razinu od +6,5 dBu, koja je vea od granine razine
prvog pojaala, tako da dolazi do izoblienja. Kako bi se zadrao signal na izlazu od +4
dBu, potrebno je guenje potenciometra postaviti na -32,5 dB.

Ovaj problem se moe jedino rijeiti da se ulazna razina svih signala smanji, a time i
smanji razina signala na izlazu svakog kanala, kao to je prikazano na slici 5.11. U tom
sluaju e zbroj svih kanala dati razinu od -3 dBu, to je ispod granine razine, tako da ne
dolazi do izoblienja.
Autor: Ivan urek
106
Pojaala snage
6. Pojaala snage
Pojaala snage su ureaji koji audio signal pojaavaju i prenose snagu na zvunik,
gdje se elektrina snaga pretvara u zvunu snagu. Postavlja se pitanje zato nam uope
trebaju pojaala snage?
Ako znamo da je iskoristivost prosjenog zvunika ispod 1%, te znamo da 1 W
akustike snage odgovara razini zvunog tlaka od 120 dB, onda je jasno da za postizanje
ove razine treba dovesti oko 100 W elektrine snage na zvunik. Tu ulogu dovoenja
snage igraju pojaala snage.
Na primjer ako je nazivni otpor zvunika 8 , to znai da e 100 W uzrokovati da
kroz zavojnicu tee struja od 3,5 A. Razina napona pri tome mora biti oko 28,3 V
efektivno. Ako bi pojaalo radili samo od operacijskih pojaala, ona bi brzo pregorila.
Dakle, treba nam sklop koji e moi bez problema prenijeti struju do desetak A, i napone
do stotinjak volti.
Prva podjela pojaala snage se odnosi na njihovo podruje primjene. Iako se na
prvom mjesto stavlja kvaliteta reprodukcije, u nekim primjenama se vanost pridaje i
izdrljivosti, odnosno robusnosti.
U studijima za snimanje se mogu nai pojaala razliitih kvaliteta, od visoko
kvalitetnih high-end pojaala do onih niske kvalitete za iroku potronju. Ton majstor u
studiji, kada radi zavrnu obradu nekog albuma, mora uzeti u obzir da e se taj budui CD
svirati na raznim ureajima, od kunih audio sustava, do automobila, tako da zavrni miks
mora propustiti kroz sve sustave, kako bi ujednaio kvalitetu reprodukcije.
to se tie sustava ozvuenja koncerata, kvaliteta reprodukcije je jednako vana kao i
robusnost. Na koncertima, pogotovo onima na otvorenom, gdje su potrebne visoke razine
zvunog tlaka, vano je da sustav radi bez problema. To znai da ako poraste okolna
temperatura, nee doi do kvarova. Takoer, pojaala rade u blizini svojih maksimalnih
mogunosti, odnosno najveih optereenja, pa to trebaju izdrati. Dakle, kvaliteta izrade i
konstrukcije je na visokom mjestu po vanosti.
Za kune potrebe, tei se visoko vjernoj reprodukciji. Dakle kvaliteta reprodukcije je
na prvom mjestu. To najee odreuje i klasu pojaala koja e se koristiti, tako da ako se
trai jako kvalitetna reprodukcija, koristiti e se pojaala klase A.
Pojaala za iroku potronju, koja se ugrauju u razne audio sustave, imaju dobar
odnos kvalitete i cijene, dakle trai se nekakav prosjek.
Dakle, prije poetka konstrukcije pojaala, treba biti jasno gdje e se ono koristiti,
to e odrediti na to treba najvie obratiti panju.
6.1 Osnovne izvedbe pojaala snage
Kada se usporedi shema operacijskog pojaala i standardnog pojaala snage, moe se
uoiti da su vrlo sline, samo to se u pojaalu snage radi o puno veim strujama i
naponima.
Danas se najee koriste dvije osnovne izvedbe pojaala snage: trostupanjsko i
dvostupanjsko, koje su prikazane na slikama 6.1a i 6.1b.
Svaki od stupnjeva koji ine pojaalo ima odreenu ulogu. Mogu se prepoznati tri
osnovna stupnja: ulazni stupanj, naponsko pojaalo i izlazni stupanj.
Ulazni stupanj ima za zadatak pojaati razliku izmeu ulaznog signala i signala koji
se dovodi povratnom vezom. Zbog toga se najee koristi konfiguracija diferencijalnog
pojaala. Ulazni stupanj mora biti stabilan to se tie promjene napona napajanja i
Autor: Ivan urek
107
Pojaala snage
promjene okolnih parametara, kao to je na primjer temperatura. U tu svrhu se najee

koriste diferencijska pojaala sa strujnim izvorom. Strujni izvori predstavljaju dobro
rjeenje jer ne predstavljaju veliko optereenje diferencijskog pojaala, pa na njima nema
velikog pada napona. Odabir vrste strujnog izvora dosta utjee na kvalitetu reprodukcije,
odnosno izoblienja, cijelog pojaala.
GPV
GPV
Ulazni stupanj
Naponsko pojaalo i
izlazni stupanj
Slika 6.1a Dvostupanjsko pojaalo.
GPV
GPV
Ulazni stupanj
Naponsko pojaalo
Izlazni stupanj
Slika 6.1b Trostupanjsko pojaalo.

Jo jedna vana stvar kod diferencijskog pojaala je ujednaavanje struje u granama
tog pojaala. To se postie sklopom nazvanim strujno ogledalo. Na taj nain se postie da
to pojaalo bude isto diferencijsko, odnosno da pojaava razliku signala, a priguuje
istovjetne signale.
Naponsko pojaalo, koje ini drugi stupanj, ili moe biti spojeno sa izlaznim
stupnjem, slui za podizanje razine signala na potrebnu razinu za pokretanje zvunika.
Dakle, ono je odgovorno za cjelokupno naponsko pojaanje pojaala snage. Kao i u sluaju
ulaznog stupnja postoje razne izvedbe naponskog pojaala, a svaka izvedba ima svoje
prednosti i nedostatke.
Autor: Ivan urek
108
Pojaala snage
Izlazni stupanj je zaduen za pojaanje struje, kako bi se s naponom iz naponskog

pojaala postiglo potrebno pojaanje snage. Izvedba izlaznog stupnja odreuje klasu
pojaala. Klase pojaala se razlikuju po nainu na koji rade izlazni tranzistori, a odreuju i
omjer kvalitete i disipacije topline na izlaznim tranzistorima.
Klase pojaala:
A: mirna struja tee kroz cijelu periodu signala; mala izoblienja; velika disipacija
topline; najvee teoretsko iskoritenje 50%.
AB: kombinacija klasa A i B; ovisno o razini mirne struje; izlazni stupanj provodi
vie od 180 poluperiode signala; manja izoblienja od klase B, ali i vea disipacija.
B: tee mirna struja dovoljna za kompenzaciju pada napona na spoju baza-emiter;
relativno vea izoblienja, manja disipacija.
C: izlazni stupanj vodi manje od 180 poluperiode signala; ne koristi se u
audiotehnici
D: takozvana "digitalna" pojaala; pulsno-irinska modulacija, vea izoblienja,
visoka korisnost, teoretski 100%.
G: kombinacija dvije klase B; dvije razine napona napajanja
H: automatsko namjetanje napona napajanja prema razini signala
S: pojaalo klase A niske snage, koje daje snagu optereenju preko pojaala klase B.
6.2 Klasa A
U klasi A, radna toka izlaznih tranzistora je tako postavljena da kroz njih stalno tee
mirna struja relativno visoke vrijednosti. Postavljanjem radne toke na sredinu radnog
pravca, eljelo se dobiti da izlazni tranzistori rade u svom linearnom podruju. Slika 6.2
prikazuje radni pravac izlaznih tranzistora. U tom sluaju svaki od tranzistora vodi punu
periodu signala.
IC
2I q
Iq
U CE
U/2
Slika 6.2 Radni pravac izlaznih tranzistora u klasi A.

Slike 6.3a do 6.3c prikazuju neke od izvedbi izlaznog stupnja pojaala klase A s
razliitim teoretskim maksimalnim faktorom iskoritenja.
Autor: Ivan urek
109
Pojaala snage
Danas se najee koristi shema dana na slici 6.3c s dva komplementarna tranzistora,
u kojoj oba tranzistora vode punu periodu signala. U tom sluaju se postie maksimalna
teoretska korisnost do 50%.
Najvea disipacija je upravo kada nema nikakvog signala, odnosno kada je razina
signala jako mala. Najmanja disipacija se postie kada je izlazni signala maksimalan. to
to znai za konstrukciju pojaala. Na primjer, ako elimo da izlazna snaga pojaala koju
predaje zvuniku bude 50 W, onda moramo raunati da e se 50W troiti na zagrijavanje
tranzistora, ali samo kada je signal maksimalan. Kada nema signala sva uloena snaga e
se troiti na zagrijavanje tranzistora to znai 100 W. Zbog toga je u pojaalima klase A
odvoenje topline veliki problem. Pojaala klase A se mogu prepoznati po velikim
hladnjacima. Kako se ova vrsta pojaala najee koristi u sustavima visoke kvalitete, tako
uporaba ventilatora, koji stvaraju buku, nije prikladna.
sn ag a
IC
d i si p a c ij a
E
C
U
v r ij e m e
sn ag a
IC
k o r is n a s n a g a
d i si p a c ij a
UC
E
v r ij e m e
s n
a g
a
IC
k o r is n a s n a g a
d i si p a c ij a
UC
E
v r ij e m e
+U
SIGNAL IZ
NAPONSKOG
POJAALA
+U
SIGNAL IZ
NAPONSKOG
POJAALA
ZVUNIK
ZVUNIK
RE
STRUJNI
IZVOR
-U
-U
Slika 6.3a Korisnost 12,5%
Slika 6.3b Korisnost 25%

+U
Ubias
SIGNAL IZ
NAPONSKOG
POJAALA
RE1
ZVUNIK
RE2
-U
Slika 6.3c Korisnost 50%

Slika 6.4 prikazuje kako se mijenja disipacija topline u ovisnosti o razini signala na
zvuniku.
Uzevi u obzir sliku 6.2 moe se izraunati teoretska maksimalna korisnost pojaala
klase A. Maksimalna izlazna snaga se moe prikazati kao:
Autor: Ivan urek
110
Pi max
Pojaala snage
U 2 Iq U Iq
4
2
2
Korisnost se moe izraunati kao odnos izlazne i uloene snage:

U Iq
Pi max
P0
1
4
50%
U 2 Iq 2
Slika 6.4 Disipacija topline u ovisnosti o izlaznom signalu.

Za proraun toplinskog otpora hladnjaka pojaala potrebno je znati kolika je
maksimalna disipacija pojaala, jer se toplinski otpor hladnjaka izraunava za najgori
sluaj. Normirana disipacija pojaala klase A se moe izvesti iz slike 6.2 i ona iznosi:
Na primjer ako je maksimalna izlazna snaga pojaala klase A P0=100 W, onda e

maksimalna disipacija postojati kada nema nikakvog signala na zvuniku i u tom sluaju
e iznositi 200 W.
Autor: Ivan urek
111
Pojaala snage
6.3 Klasa B
U izlaznom stupnju pojaala klase B svaki od izlaznih tranzistora iz
komplementarnog para vodi samo jednu poluperiodu izlaznog signala. Radna toka je
postavljena na poetak radnog pravca i prikazana je na slici 6.5.
IC
Imax
UCE
U
Slika 6.5 Radni pravac pojaala u klasi B.

Da bi izlazni tranzistori provodili tono jednu poluperiodu izlaznog signala, mora se
kompenzirati pad napona na spoju baza-emiter. To znai da se na baze tranzistora mora
dovesti mali istosmjerni napon 0,6-0,7 V, koji e radnu toku pomaknuti dalje od koljena u
ulaznoj karakteristici tranzistora. U tom sluaju kroz izlazne tranzistore tee mala mirna
struja. Teoretska maksimalna korisnost se moe izraunati iz dijagrama na slici 6.5.
Na zvuniku se troi snaga:
Piz
U I
2
Dovedena snaga se moe izraunati iz oblika signala na tranzistorima i ona iznosi:
PCC
2 U I
Iz toga se korisnost moe izraunati kao omjer dobivene i uloene snage:
Piz U I
0, 785 78,5%
PCC
2 2 U I 4
Najvea korisnost je dakle kada se na izlazu nalazi signal najvee amplitude. Najvea
disipacija nije kod najvee amplitude ili kod najmanje amplitude izlaznog signala, nego
kod normirane izlazne snage od oko 40%. Dakle pojaalo e se najvie grijati kada je
izlazni signal oko 63% svoje maksimalne vrijednosti. To je bitan podatak kod prorauna
hladnjaka, jer kod prorauna hladnjaka uvijek uzimamo najgoru situaciju, a to je sluaj
najvie disipacije. Normirana disipacija pojaala klase B se moe prikazati jednadbom:
Autor: Ivan urek
112
Pojaala snage
Ova jednakost vrijedi samo ako je tono kompenziran napon izmeu baze i emitera
izlaznih tranzistora.
Na primjer, ako je pojaalo klase B konstruirano da zvuniku isporui snagu od
P0=100W, maksimalna disipacija e biti oko 40% te snage, dakle 40W. Kada nema signala
na zvuniku, teoretska disipacija e biti nula.
Klasa B se uvijek izvodi s jednim ili vie parova komplementarnih tranzistora.
Dakle, jedan NPN tranzistor vodi jednu poluperiodu signala, a drugi PNP drugu
poluperiodu signala. Najee izvedbe takvih izlaznih stupnjeva su emitersko slijedilo ili
komplementarni spoj, prikazani na slikama 6.6a i 6.6b.
+U
T1
T3
Ubias
2.8V
NAPONSKO
POJAALO
CS
1 F
RE1
0.22
R1
150
ZVUNIK
RE2
0.22
T4
T2
-U
Slika 6.6a Klasa B pojaala u spoju emiterskog slijedila.

+U
R1
100
T3
T1
RE1
0.22
Ubias
1.3V
NAPONSKO
POJAALO
RE2
0.22
ZVUNIK
T2
T4
R2
100
-U
Slika 6.6b Komplementarni spoj.
Autor: Ivan urek
113
Pojaala snage
6.4 Klase G i H
Klase G i H predstavljaju poboljanje klase B u smislu poveanja iskoritenja. Slika
6.7 prikazuje ovisnost korisnosti klase B o normiranoj izlaznoj snazi. Vidljivo je da
korisnost lagano raste s porastom izlazne snage. Pojaala se nikad ne rade s maksimalnom
snagom, nego negdje u srednjem podruju gdje je korisnost puno nia.
100
90
Korisnost (%)
80
70
60
50
40
30
20
10
0
0,0
0,2
0,4
0,6
0,8
1,0
Normirana izlazna snaga (P0/P0(max))
Slika 6.7 Korisnost klase B u ovisnosti o normiranoj izlaznoj snazi.

Disipacija topline na tranzistorima je odreena s razlikom izlaznog napona i napona
napajanja pojaala. Ako pojaalo radi s manjom snagom, da razlika napona e biti vea, a
to znai da e i disipacija na tranzistorima biti vea. Dakle, ako zadrimo istu razinu
izlaznog signala i smanjimo napon napajanja pojaala, smanjiti emo disipaciju na
tranzistorima, odnosno poveati korisnost.
Na tom principu rade klase G i H. Kod klase G se koriste dva izvora napajanja, jedan
s manjim i jedan s viim naponom. U ovisnosti o razini signala se ukljuuje jedan ili drugi.
To znai kada je potrebna nia izlazna snaga, ukljuuje se manji izvor napajanja, a kada
snaga poraste ukljui se vei izvor napajanja. Na slici 6.8 prikazana je shema rada klase G.
UC2
T2
D1
UC1
T1
RL
UC1
T1'
D2
T2'
UC2'
Slika 6.8 Shema rada klase G.
Autor: Ivan urek
114
Pojaala snage
Klasa H se bazira na jednakom principu, samo je regulacija napona napajanja

automatska. To znai da postoji odreeni sklop koji namjeta napon napajanja prema razini
signala. Slika 6.9 prikazuje krivulju korisnosti klase G u usporedbi s klasom B. Vidljivo je
poveanje korisnosti na niim izlaznim snagama. Problem se pojavljuje kod prebacivanja
napona napajanja, koje traje neko vrijeme, to se javlja kao mali skok u signalu, to
uzrokuje izoblienja. Pojaala klase G i H se najvie primjenjuju u profesionalne svrhe kod
ozvuavanja, gdje je korisnost vanija od neto viih izoblienja.
100
UC1 =2/3UC2
80
Korisnost (%)
UC1 =1/2UC2
60
Klasa G
Klasa B
40
20
0
0,0
0,2
0,4
0,6
0,8
1,0
Normirana izlazna snaga P0 /P0(max)
Slika 6.9 Korisnost klase G i H.

6.5 Klasa D
Klasa D pojaala je izdvojena od ostalih klasa jer radi na potpuno drugaijem
principu. Ovu vrstu pojaala nazivaju u "digitalna" pojaala, zbog samog oblika signala,
iako se pod digitalnim pojaalima smatraju sklopovi koji pojaavaju digitalni signal.
Pojaala klase D se baziraju na pulsno-irinskoj modulaciji, koja je prikazana na slici 6.10.
Trajanje poluperioda pravokutnog signala ovisi o razini analognog nisko-frekvencijskog
signala. Na izlazu iz modulatora se nalazi pravokutni signal sa samo dvije razine. Ovaj
oblik podsjea na digitalni zapis signala sa dvije razine pase pojaala prema tome nazivaju
"digitalna".
Takav signal se dovodi do izlaznih tranzistora koji su MOSFET-i. Uz takvu pobudu
tranzistori prolaze iz stanja zapiranja u stanje zasienja, koja su predstavljena krajnjim
tokama na radnom pravcu tranzistora. To znai da tranzistori potpuno vode, te je na njima
pad napona nula, a u drugom trenutku ne vode, te je kroz njih struja nula. Kada se
pomnoe struje i naponi, ispada da je disipacija na tim tranzistorima, koji rade kao
elektrine sklopke nula. Zbog toga je teoretska iskoristivost ovih pojaala 100%. Meutim,
kod realnih tranzistora, taj prelazak iz stanja zapiranja u stanje voenja se ne dogaa
trenutno, nego to traje neko vrijeme. Zbog toga je realna iskoristivost oko 90% i puno ne
ovisi o razini izlaznog signala, to je jo uvijek puno vie nego kod klase A ili B.
Autor: Ivan urek
115
Pojaala snage
Slika 6.10 Pulsno-irinska modulacija.

Princip rada pojaala klase D je prikazan na slici 6.11. Takav pojaani pravokutni
signal se ne smije dovesti do zvunika, jer bi zvunik pregorio. Frekvencija takvog
pravokutnog signala se kree od nekoliko stotina kHz do nekoliko MHz. Spektar takvog
moduliranog signala izgleda kao spektar uzorkovanog signala na ulazu u A/D i na izlazu iz
D/A pretvaraa, odnosno sadri NF komponentu signala, koja se odnosi na audio signal.
Kako bi se dobila pravilna reprodukcija i ne bi unitili zvunici, na izlazu pojaala klase D
se koristi pasivni NF filtar.
U poetku su se pojaala klase D koristila samo na subwoofere, ali s napretkom
tehnologije porasla je i njihova kvaliteta tako da se sve vie koriste u profesionalne svrhe
za ozvuenja, ali i u auto pojaalima, upravo zbog svoje visoke korisnosti.
Slika 6.11 Shema rada pojaala klase D.

6.6 Paralelni spoj tranzistora
Ako se u klasi A, AB ili B eli poveati snaga, a da se previe ne opterete tranzistori,
odnosno zadri jednaka razina izoblienja, najee se koristi paralelni spoj tranzistora.
Radna toka tranzistora se uvijek namjeta tako da rade u to vie linearnom reimu rada.
Kako je prikazano na slici 6.12 strujno pojaanje tranzistora ovisi o razini izlazne struje.
Vidljivo je linearno podruje izmeu 0,1 i 2 A u kojem se pojaanje vrlo malo mijenja sa
strujom. Cilj je izlazne tranzistore zadrati u tom podruju. Zbog toga se koristi spomenuti
paralelni spoj u kojem se struja raspodjeljuje na vie tranzistora.
Kod paralelnog spoja tranzistora je jako vano da svi tranzistori u tom spoju budu
jednako optereeni. Zbog toga se u seriju s emiterima stavljaju mali otpornici koji slue za
kompenzaciju malih razlika izmeu tranzistora. Slika 6.13 prikazuje paralelni spoj
Autor: Ivan urek
116
Pojaala snage
tranzistora. Na primjer, ako struja kroz jedan tranzistor poraste pad poveati e se pad
napona na otporniku spojenom na emiter, a time e se smanjiti napon na spoju baza-emiter,
to e uzrokovati smanjenje struje kroz taj tranzistor.
Slika 6.12 Strujno pojaanje u ovisnosti o izlaznoj struju tranzistora.
+U
T1
T3
Ubias
NAPONSKO
POJAALO
R1
T5
RE1
RE3
RE2
RE4
CS
T4
ZVUNIK
T6
T2
-U
Slika 6.13 Paralelni spoj tranzistora.

6.7 MOSFET-i
Osim s bipolarnim tranzistorima, pojaala se rade s MOSFET-ima, koji imaju neke
prednosti prema ovim prethodnima. MOSFET-i imaju negativni temperaturni koeficijent,
to znai da im se s porastom temperature poveava provodni otpor izmeu draina i
sourcea to smanjuje struju kroz tranzistor i spreava temperaturni bijeg. Zbog toga je ova
vrsta tranzistora "otpornija" i robusnija, te pogodna za pojaala veih snaga. Zbog toga
razloga je i paralelni spoj tranzistora jednostavniji, jer se ne moraju spajati dodatni otpori u
izlaznom stupnju. Osim toga su imuni na sekundarni proboj i stvaranje "vruih" toaka.
Autor: Ivan urek
117
Pojaala snage
Radi se o naponski upravljanim tranzistorima, odnosno oni ne trebaju pobudnu struju

kao bipolarni tranzistori. Zbog toga su sklopovi pojaala s MOSFET-ima jo jednostavniji.
MOSFET-i imaju ire frekvencijsko podruje rada, tako da bez problema mogu prenositi
snagu i na nekoliko stotina kiloherca, odnosno megaherca.
S druge strane trae veu mirnu struju, to poveava disipaciju kada nema signala u
pojaalu. Njihova prijenosna karakteristika je manje linearna u odnosu na bipolarne
tranzistore. Dosta su osjetljivi na parazitne oscilacije i na elektrostatski izboj.
Slika 6.14 prikazuje izlazni stupanj s MOSFET-ima, koji je puno jednostavniji nego
izlazni stupanj s bipolarnim tranzistorima.
+U
T1
RS
0.22
naponsko
pojaalo
Ubias
1V
RS
0.22
ZVUNIK
T2
-U
Slika 6.14 Izlazni stupanj s MOSFET-ima.

6.8 Termalna dinamika pojaala
Kao to je prije navedeno pojaala klase B, a pogotovo klase A imaju malu korisnost,
to znai da se dio uloene snage troi na zagrijavanje tranzistora. Da ne bi dolo do
unitenja tranzistora zbog prevelikog zagrijavanja, potrebno je koristiti neku vrstu
hlaenja, odnosno odvoenja topline. U tu svrhu se koriste razni hladnjaci i ventilatori.
Proraun hladnjaka zapoinjemo s Ohmovim toplinskim zakonom Tj=(PDxRTHJA)+TA
koji nam govori da razlika u temperaturi odgovara umnoku disipirane topline i toplinskom
otporu medija kroz koji se toplina odvodi. Slika 6.15 prikazuje presjek spoja tranzistora s
hladnjakom i ekvivalentnu nadomjesnu shemu.
Kod tranzistora je bitno ne prijei temperaturu silicijskog spoja, koja se obino
navodi u specifikacijama tranzistora. Svaki sloj kroz koji prolazi toplina, u nadomjesnoj
shemi je prikazan otporom, odnosno toplinskim otporom (K/W ili C/W):
RTHJC toplinski otpor izmeu silicijskog spoja i kuita tranzistora (vezni sloj)
RTHCS toplinski otpor izmeu kuita tranzistora i elektrikog izolatora
RTHINS toplinski otpor elektrikog izolatora tranzistora i hladnjaka (tinjac)
RTHSA toplinski otpor izmeu hladnjaka i okolnog prostora
Ukupni toplinski otpor se onda moe napisati kao zbroj svih otpora:
RTHJA = RTHJC + RTHCS + RTHINS + RTHSA
Autor: Ivan urek
118
Pojaala snage
Slika 6.15 Presjek spoja tranzistora i hladnjaka i nadomjesna shema spoja.

Kuite samog tranzistora, ako nije izolirano obino je spojena na kolektor, tako da
je u ureajima pod naponom. Hladnjak se obino spaja s kuitem cijelog pojaala, to
znai da treba izolirati kuite tranzistora od hladnjaka. U tu svrhu se koriste razni
materijali, od tinjca, do silikonske masti. Osim toga ovi materijali pomau u ispunjavanju
malih mikroskopskih udubina na povrini kuita tranzistora i hladnjaka, u koje se moe
uvui zrak i nepotrebno poveati toplinski otpor spoja.
Primjer izrauna potrebnog hladnjaka:
Zadana je maksimalna temperatura silicijskog spoja od TJ=150 C. temperatura
okoline e u najgorem sluaju narasti do TA=30 C. Pojaalo radi u klasi B kod koje je
izraunato da e disipacija u najgorem sluaju iznositi PD=100 W. Treba izraunati
potreban toplinski otpor hladnjaka. Zadani su toplinski otpori RTHJC=0,6 K/W, RTHCS=0,1
K/W i RTHINS=0,4 K/W.
Prvo treba izraunati ukupni toplinski otpor sustava:
RTHJA
TJ TA 150C 30C
1, 2 C/W
PD
100W
Oduzimanjem zadanih toplinskih otpora izraunamo potreban toplinski otpor

hladnjaka: RTHSA=1,2-0,6-0,1-0,4=0,1 K/W.
Pri tome e temperatura hladnjaka biti 30C+PDRTHSA=40C.
Kod hladnjaka je uobiajeno da to je vea efektivna povrina isijavanja to je
toplinski otpor manji, jer je odvoenje topline u tom sluaju bolje. Dakle ako elimo
smanjiti dimenzije hladnjaka, moramo mu poveati toplinski otpor.
Ako nema mjesta za smjetanje velikog hladnjaka, toplinski otpor hladnjaka se moe
smanjiti ubacivanjem ventilatora, koji e odvoditi toplinu s hladnjaka. Proraun novog
Autor: Ivan urek
119
Pojaala snage
toplinskog otpora hladnjaka je jednostavan. Potrebno je samo znati korekcijski faktor s

kojim se mnoi stari toplinski otpor hladnjaka, a taj faktor ovisi o brzini protoka zraka
ventilatora. Tablica 5.1 daje faktor korekcije u ovisnosti o brzini protoka zraka.
Brzina protoka m3/h
30
40
50
70
120
Faktor korekcije
0,80
0,73
0,67
0,56
0,44
Brzina protoka m3/h

140
150
160
200
Faktor korekcije
0,40
0,38
0,37
0,33
Dakle, ako u istom pojaalu upotrijebimo ventilator s brzinom protoka zraka od 140
m3/h, mogli bi koristiti manji hladnjak s veim toplinskim otporom, ali da postignemo
potrebni izraunati toplinski otpor hladnjaka od 0,1 K/W. Toplinski otpor hladnjaka manjih
dimenzija e biti:
RTHSAHL=RTHSA/0,40=0,1/0,40=0,25 K/W.
6.9 Napajanje pojaala
Bitan parametar za kvalitetu i mogunosti pojaala je napajanje, odnosno izvor
istosmjernog napona. Postoji nekoliko vrsta napajanja koja se danas koriste u pojaalima
snage.
1. Regulirani izvori napajanja
Nema kolebanja signala; signal je jako stabilan
Mali um
Relativno mala korisnost, jer su potrebni aktivni sklopovi za regulaciju
Slab odziv na tranzijentne signale, jer regulirani izvori napajanja ne mogu
trenutno dati vei napon od napona samog izvora
Komplicirana izvedba, jer je potreban sklop za regulaciju
2. Neregulirani izvori napajanja
Jednostavna izvedba; transformator, ispravlja i kondenzatori
Dobar odziv na tranzijentne signale jer transformator moe trenutno dati
veu struju od one prema kojoj je konstruiran
Kolebanje signala; signal nije stabilan i ovisi o vanjskim uvjetima
Relativno veliki um
3. SMPS (switch-mode power supply)
U automobilima, kada je iz napajanja od 12V potrebno dobiti na primjer
30V
Relativno male dimenzije
Malo kolebanje signala
Elektromagnetsko zraenje; dolazi od oscilatora koji upravlja
transformatorom koji podie razinu napona
Kompleksna izvedba; oscilator, pogonski tranzistori, transformator
Slab odziv na tranzijentne signale
Autor: Ivan urek
120
Mikrofoni i zvunici
7. MIKROFONI I ZVUNICI
7.1. Mikrofoni
Mikrofoni su elektroakustiki pretvarai koji pretvaraju akustiku energiju u
elektriku. Svi mikrofoni posjeduju neku vrstu membrane ili pokretnu povrinu koju
pobuuje zvuni val. Odgovarajui izlaz je elektriki napon ili struja koji odgovara
zvunom valu.
Mikrofoni se obino svrstavaju u dvije klase: tlani i brzinski. Kod tlanih mikrofona
membrana ima samo jednu povrinu izloenu zvunom valu, tako da izlazni signal
odgovara trenutnoj promjeni zvunog tlaka. Tlani mikrofon je takozvani gradijentni
mikrofon nultog reda i povezuje se sa omnidirekcijskom karakteristikom.
Druga klasa mikrofona je brzinski mikrofon, koji se takoer naziva gradijentni
mikrofon prvog reda, gdje efekt zvunog vala razlika gradijenata tlaka ispred i iza
membrane mikrofona. Na taj nain elektriki signal odgovara brzini estica u zvunom
valu.
7.1.1 Usmjerna karakteristika
Mikrofoni se takoer razlikuju prema svojoj usmjernoj karakteristici, tako da postoje:
-
Omnidirekcijski odziv je jednak u svim smjerovima;

Bidirekcijski odziv je jednak u dva suprotna smjera (180) i nula u druga dva
suprotna smjera (90), oblik osmice;
Unidirekcijski odziv je razliit od nule samo u jednom smjeru, oblik kardioide.
Tablica 7.1
karakteristikama.
prikazuje
usporedbu
mikrofona
prema
njihovim
usmjernim
Tablica 7.1 Usmjerne karakteristike mikrofona

Mikrofon
Omnidirekcijski
Bidirekcijski
Direkcijski
Super-kardioida
Hiper-kardioida
Usmjerna
karakteristika
Izlazni signal
Efikasnost
sluajne energije
Odnos
prednjeg/stranje
g odziva
Kut usmjerenosti
(3 dB)
Kut usmjerenosti
(6 dB)
Ekvivalentna
udaljenost
Autor: Ivan urek
U U0
U U 0 cos U
U
U0
1 cos 0
2
2
3 1 3 3 cos U 0 1 3cos
100
33
33
27
25
beskonano
3,8
90
130
116
100
120
180
156
140
1,7
1,7
1,9
121
Mikrofoni i zvunici
Omnidirekcijski mikrofoni
Omnidirekcijska ili sferina usmjerna karakteristika dolazi od injenice da je
membrana izloena zvunom valu samo s prednje strane. Dakle, nema ponitavanja signala
zbog toga to zvuni valovi udaraju u prednju i stranju stranu membrane u istom trenutku.
Omnidirekcijski mikrofoni postaju sve vie usmjereni kako se promjer membrane
pribliava valnoj duljini zvunog vala, stoga bi ovakav mikrofon trebao imati to manji
promjer membrane kako bi se zadrala sferna usmjerna karakteristika na visokim
frekvencijama. Ova injenica proizlazi iz same fizike zvunog vala, odnosno ogiba vala na
rubovima membrane. Promjene se poinju uoavati kada je promjer membrane oko jedne
desetine valne duljine zvunog vala, stoga e frekvencija kod koje poinje poveavanje
usmjerenosti biti:
f
c
10 D
Gdje su c brzina zvuka u m/s, a D promjer membrane u metrima. Na primjer inni

mikrofon e poeti lagano gubiti svoju omnidirekcijsku karakteristiku pri frekvenciji od
otprilike 2,5 kHz te e pasti za 3 dB na oko 10 kHz.
Omnidirekcijski mikrofoni obino imaju ravnu frekvencijsku karakteristiku u cijelom
audio spektru, jer je samo prednji dio membrane izloen zvunom valu, to eliminira fazne
razlike kao kod unidirekcijskih mikrofona. to je promjer membrane manji to e odziv biti
bolji, ali se s druge strane javlja problem odnosa signal/um. to je membrana manja to e i
osjetljivost biti manja, to smanjuje maksimalni mogui izlazni signal. Omnidirekcijski
mikrofoni takoer prikazuju vrlo malo efekta blizine.
Bidirekcijski mikrofoni
To su mikrofoni koji imaju jednaki odziv s prednje i stranje strane, ali vrlo malo sa
obje bone strane. Njihova usmjerna karakteristika odgovara broju osam. Zbog ove
karakteristike efikasnost sluajne energije je 33%, to znai da e okolni um biti 67% nii
nego kod omnidirekcijskog mikrofona.
Ova karakteristika je ekstremno korisna kod snimanja dva nasuprotna govornika, jer
ovi mikrofoni hvataju vrlo malo zvunog signala koji dolazi sa strane. Zbog vee
usmjerenosti ekvivalentna udaljenost je 1,7.
Kao i kod omnidirekcijskog mikrofona, usmjerenost ovisi o frekvenciji, odnosno to
je frekvencija via to je usmjerenost vea.
Unidirekcijski mikrofoni
Ovi mikrofoni su osjetljiviji na zvuni val koji dolazi s prednje strane nego iz bilo
kojeg drugog smjera. Unidirekcijski mikrofoni se obino nazivaju kardioidni ili direkciji,
super-kardioidni ili hiper-kardioidni. Naziv kardioidni dolazi iz oblika usmjerne
karakteristike koja ima oblik srca. Ova vrsta mikrofona je najvie koritena vrsta za
ozvuavanje, jer dobro odvajaju signal i okolni um ili buku. To ima nekoliko prednosti:
1. Manje okolne buke;
2. Vie pojaanja prije pojave povratne veze, pogotovo kada se nalaze u direktnom
polju;
3. Odvajanje zvunih izvora.
Autor: Ivan urek
122
Mikrofoni i zvunici
Kardioidna karakteristika se moe dobiti na jedan od dva naina:

1. Prva metoda kombinira izlazni signal tlane membrane i tlane-gradijentne
membrane. Kako tlana-gradijentna membrana ima bidirekcijsku usmjernu
karakteristiku, a tlana membrana ima omnidirekcijsku karakteristiku, valovi koji
dolaze s prednje strane se zbrajaju, a valovi koji dolaze sa stranje strane se
odbijaju zbog fazne razlike od 180izmeu ove dvije vrste membrana. Ova
metoda je skuplja i rjee se koristi za ozvuavanje kod mikrofona ope namjene.
2. Druga i ee koritena metoda je uporaba jedne membrane i akustikog
kanjenja za signale koji dolaze do stranje strane membrane. Kada zvuni val
doe do prednje strane membrane, prvo udari u nju, a nakon toga u stranju
stranu, ali nakon odreenog zakanjenja. Ako je fazni kut signala na prednjoj
strani 0, tada e fazni kut signala na stranjoj strani biti izmeu 0 i 180. Ako je
fazni kut stranjeg signala 0, nema razlike u tlakovima i membrana se ne
pomie, odnosno izlazni signal je nula. S druge srane ako je fazni kut stranjeg
signala 180, dolazi do udvostruenja signala.
Fazna razlika je uzrok dodatnog puta koji signal mora prijei da bi doao do stranje
strane membrane. Kada signal dolazi sa stranje strane mikrofona, on dolazi do prednje i
stranje strane u istom trenutku ali s istim polaritetom to ponitava signal.
Frekvencijski odziv kardioidnih mikrofona nije tako ravan kao kod omnidirekcijskih
mikrofona, zbog toga akustikog zakanjenja koje ovisi o frekvenciji, te akustikog otpora
tog kanjenja. Iako je prednja frekvencijska karakteristika dosta ravna, stranja se obino
poveava na niskim i visokim frekvencijama.
7.1.2 Efekt blizine (proximity effect)
Kako se izvor zvuka pribliava mikrofonu, odziv na niskim frekvencijama se
poveava zbog efekta blizine. Do efekta blizine dolazi zbog injenice da kada se izvor jako
priblii mikrofonu, zvuni tlak s prednje strane membrane je puno vei nego sa stranje
strane, tako da se razlika signala poveava.
Ovaj efekt ima svoje prednosti i nedostatke. Koristan je kada pjeva eli poveati
razinu niskih tonova u glasu ili kada svira eli poveati odziv niskih frekvencija svog
instrumenta. To se moe vrlo lako regulirati promjenom udaljenosti izvora zvuka od
mikrofona.
7.1.3 Frekvencijska karakteristika
Poznavanje frekvencijske karakteristike unidirekcijskih mikrofona je vrlo vaan
faktor, i to ne samo u smislu razine signala na pojedinim frekvencijama, nego i naina na
koji e se mikrofon koristiti. Ako se frekvencijska karakteristika mikrofona ocjenjuje samo
s prednje strane pod kutom od 0, vjerojatno e se previdjeti efekt blizine i odziv pri
nekom drugom kutu. Usporedba frekvencijskog odziva mikrofona s udaljenosti od izvora
e pokazati da veina mikrofona ima efekt blizine.
Kada se unidirekcijski mikrofon koristi na stalku, odnosno ako miruje, treba uzeti u
obzir injenicu da e se izvoa obino micati lijevo i desno od mikrofona. Stoga je vrlo
vano poznavati odziv mikrofona s kutom prema izvoru zvuka. Polarni dijagrami usmjerne
karakteristike su s jedne strane ogranieni jer daju odzive samo na odreenim
frekvencijama, tako da je bolje prikazati cijele frekvencijske karakteristike u ovisnosti o
Autor: Ivan urek
123
Mikrofoni i zvunici
kutu dolaska zvunog vala. To je najbolje raditi sa ruiastim umom jer e se istovremeno
vidjeti problemi na svim frekvencijama.
Takoer, prilikom mjerenja u gluhoj komori, vano je znati injenicu da ljudska
glava dosta utjee na odziv mikrofona na viim frekvencijama. Kada se glava priblii
mikrofonu, ona djeluje kao reflektor, tako da unidirekcijski mikrofon moe na odreenim
udaljenostima glave "vidjeti" reflektirani signal izvora koji eli izbjei.
7.1.4 Vrste kardioidnih mikrofona
Kardioidni mikrofoni se razlikuju po tome kao signal dolazi do stranje strane
membrane. Zvuk obino ulazi u stranji dio mikrofona kroz jedan ili vie otvora, kako je
prikazano na slici 7.1.
Slika 7.1 A Kardioidni mikrofon s jednim ulazom; B Kardioidni mikrofon sa tri

ulaza; C kardioidni mikrofon sa vie ulaza
Svi mikrofoni s jednim ulazom imaju postavljen otvor na jednoj udaljenosti od
stranje strane membrane. Otvor je obino postavljen unutar 1 in (3,8 cm) do membrane i
moe uzrokovati snaan efekt blizine.
Variranjem udaljenosti otvora od membrane se moe utjecati na frekvencijski odziv i
usmjernu karakteristiku mikrofona. Takoer, oblik upljine iza stranje strane membrane
moe utjecati na odziv mikrofona. Proizvoai koriste razne kombinacije kako bi postigli
optimalni odziv, ali jo uvijek nema mikrofona koji bi zadovoljio sve potrebe pjevaa ili
sviraa.
Neki proizvoai su posegnuli za dvosmjernim kardioidnim mikrofonima, koji imaju
odvojene krugove za niske i visoke frekvencije. Dva sustava su odvojena skretnicama, kao
i kod zvunika.
7.1.2 Vrste pretvaraa
Ugljeni mikrofoni
Jedna od prvih vrsta mikrofona su bili ugljeni mikrofoni, koji se i danas koriste u
nekim telefonima. Ova vrsta mikrofona ima ogranien frekvencijski odziv, proizvodi dosta
uma i zahtjeva izvor napajanja.
Ovaj mikrofon radi na principu promjene otpora. Nekoliko stotina malih granula
ugljika se dre skupa u mjedenoj posudi koja je spojena na metalnu membranu. Zvuni
valovi koji udaraju u membranu pomiu granule, mijenjajui kontaktni otpor izmeu
granula, a time i ukupni otpor. U seriju s tim otporom je spojen izvor istosmjernog napona
i primar audio transformatora. Promjena otpora uzrokuje promjenu struje u ritmu zvunog
vala.
Autor: Ivan urek
124
Mikrofoni i zvunici
Kristalni i keramiki mikrofoni

Ovi mikrofoni su nekada bili jako popularni jer su bili jeftini, te su njihova visoka
impedancija i visoki izlazni signal omoguavali da se direktno spoje na cijevno pojaalo.
Kristalni i keramiki mikrofoni rade na principu piezoelektrikog efekta. Neki
kristali, nakon obrade, imaju svojstvo da mehanikim pritiskom generiraju elektriki napon
izmeu svojih povrina. Ako se membrana spoji s takvim kristalom, njeno pomicanje e
generirati promjenu tog napona, koji odgovara zvunom valu. Ovi mikrofoni imaju
frekvencijski odziv od 80 Hz do 6,5 kHz, ali se mogu napraviti da imaju ravan odziv sve
do 16 kHz. Njihova izlazna impedancija je oko 100 k, te zahtijevaju predpojaalo s
ulaznim otporom od 1 M do 5 M.
Dinamiki mikrofoni
Dinamiki mikrofoni se uvelike koriste u audio industriji i audiotehnici. Njihova
robusnost i pouzdanost ine ih idealnim i prikladnim za uporabu na koncertima, odnosno
izvedbama u ivo. Njihova frekvencijska karakteristika se kree od 100 Hz do 10 kHz, to
ih ini idealnim za snimanje vokala.
Princip rada dinamikih mikrofona se osniva na gibanju vodia u magnetskom
polju. Na tanku i laganu membranu zalijepljena je zavojnica koja se nalazi u polju
permanentnog magneta. Kada promjena zvunog tlaka uzrokuje pomicanje membrane, to
uzrokuje pomicanje zavojnice u kojoj se zbog magnetskog polja u kojem se nalazi inducira
struja koja je proporcionalna brzini titranja membrane.
Impedancija dinamikih mikrofona se najee kree oko 200 ohma. To je dovoljno
visoko za induciranje struje u primaru izlaznih transformatora, a dovoljno nisko za spajanje
mikrofona na dugake mikrofonske kabele. Slika 7.2 prikazuje princip rada dinamikog
mikrofona.
Slika 7.2 Princip rada dinamikog mikrofona.

Trakasti mikrofoni
Trakasti (ribbon) mikrofoni imaju jako ravnu frekvencijsku karakteristiku sve do
15 kHz. Meutim, njihova krhka izvedba ini ih pogodnima samo za studijske primjene.
Princip rada se bazira na dugoj, tankoj vodljivoj traci koja se nalazi u magnetskom
polju. Pomicanje trake u magnetskom polju e uzrokovati induciranje elektrike struje u
njoj. Veliina te struje je jako niska, tako da se na izlazu koristi audio transformator.
Izlazna impedancija je oko 200 ohma.
Autor: Ivan urek
125
Mikrofoni i zvunici
Kondenzatorski i elektretski mikrofoni

Ako se trai visoka osjetljivost i dobar odziv na visokim frekvencijama, obino se
koristi kondenzatorski mikrofon.
Kondenzatorski mikrofoni rade na principu promjene kapaciteta. Sastoji se od dvije
tanke vodljive membrane, od kojih je jedna pokretna. Kako bi kondenzatorski mikrofon
radio potrebno ga je prethodno nabiti odreenim elektrikim poljem. Zbog toga je potrebno
imati napajanje mikrofona, koje se zove 'fantomsko' napajanje, a najee iznosi 48V.
Fantomsko napajanje se na ploe kondenzatora dovodi preko otpora visoke
vrijednosti, a blokirajuim kondenzatorom se sprjeava da istosmjerna struja ue u
pretpojaalo. Pomicanje membrane uzrokuje promjenu kapaciteta kondenzatora, a time i
napona na njemu. Veliki otpor spreava brzo pranjenje kondenzatora, odnosno pranjenje
je puno sporije od frekvencija audio signala. Ta promjena napona se dovodi u pretpojaalo
visokog ulaznog otpora, gdje se pojaava na prikladnu razinu. Slika 7.3 prikazuje princip
rada kondenzatorskog mikrofona.
Slika 7.3 Shema kondenzatorskog mikrofona.

Elektretski mikrofoni rade na slinom principu, samo se koriste unaprijed
naelektrizirani materijali, tako da nema potrebe za vanjskim napajanjem. Najvea prednost
elektretskih mikrofona je u njihovim kompaktnim dimenzijama, tako da se esto koriste
kao mikrofoni na odjei.
7.1.6 Specijalne vrste mikrofona

Riffle mikrofon
Riffle (puka) mikrofon se tako naziva zbog svog oblika. Sastoji se od dugake
jedne ili vie dugakih cijevi koje slie na cijev puke. Osnovnu konstrukciju ini mikrofon
s kardioidnom karakteristikom na koji je spojena dugaka cijev, uzdu koje su rasporeeni
otvori. Otvori su tako rasporeeni da omoguuju ponitavanje zvuka koji dolazi sa strane.
Na taj nain, zvukovi koji dolaze sa strane su vie prigueni, nego zvukovi koji dolaze
sprijeda. Ova vrsta mikrofona ima usmjernu karakteristiku, koja je jako usmjerena prema
naprijed. Zbog toga se koriste u situacijama kada treba izolirati odreeni izvor zvuka, na
primjer prilikom intervjua u jako bunim prostorima, na sportskim natjecanjima,
snimanjima ivotinja i slino. Radi smanjenja uma ovi mikrofoni se oblae u titnik od
vjetra.
Autor: Ivan urek
126
Mikrofoni i zvunici
Slika 7.4 Riffle mikrofon.

Parabolini mikrofon
Alternativa riffle mikrofonu je parabolini mikrofon, koji svoju visoku usmjerenost
postie uz pomo parabolinog tanjura, odnosno povrine. Tanjur obino ima promjer
izmeu 0,5 i 1 metra i mikrofon je postavljen u fokus parabole. Ukupni dobitak na visokim
frekvencijama je oko 15 dB u jednom smjeru. Na niskim frekvencijama, gdje valna duljina
postane usporediva s dimenzijama tanjura, dobitak se smanjuje. Kako ovaj mikrofon
koncentrira zvune valove iz jednog smjera, za razliku od riffle mikrofona koji priguuje
one sa strane, postiu se dosta visoke razine signala. Meutim, dosta je nespretan za
uporabu i u nekim situacijama generira dosta tonski obojen zvuk.
Slika 7.5 Parabolini mikrofon

Granini ili "pressure-zone" mikrofon
Ova vrsta mikrofona se u osnovi sastoji od omnidirekcijskog mikrofona koji je
postavljen na kvadratinu ili okruglu plou. Kapsula mikrofona je okrenuta prema ploi na
udaljenosti od 2 do 3 mm od nje. Usmjerna karakteristika ovog mikrofona izgleda kao
polu-kugla. Najee se postavljaju na velike, ravne povrine, kao to su zidovi ili podovi,
ili na primjer s unutranje strane poklopca klavira.
Stereo mikrofoni
Kako samo ime kae stereo mikrofoni slue za snimanje stereo signala. U osnovi,
stereo mikrofon se sastoji od dva mikrofona u jednom kuitu, uz mogunost namjetanja
kuta izmeu njih. Takoer, svakoj kapsuli se moe mijenjati usmjerna karakteristika.
Autor: Ivan urek
127
Mikrofoni i zvunici
Dakle, u jednom sluaju moemo mikrofon tako namjestiti da obje kapsule imaju
bidirekcijsku usmjernu karakteristiku, na primjer pod kutom od 90, ili par kardioida pod
kutom od 120.
XY stereo tehnika
Ova tehnika koristi dva mikrofona s jednakom usmjernom karakteristikom pod
odreenim kutom. Jedna kapsula direktno alje signal u lijevi kanal, a druga u desni kanal.
Stereofonske karakteristike ovise o usmjernoj karakteristici mikrofona i kutu izmeu
njihovih osi. Slika 7.6 prikazuje usmjerne karakteristike kod XY stereo tehnike.
MS stereo tehnika
Kod ove izvedbe koriste se dvije kapsule. Jedna srednja (mid M) kapsula direktno
snima "zbroj" signala, bona (side S) kapsula "razliku" signala sa strane. Slika 7.6
prikazuje usmjerne karakteristike MS tehnike snimanja. Za M kapsulu se najee koristi
kardioidna usmjerna karakteristika okrenuta prema naprijed, dok se za S kapsulu koristi
bidirekcijska usmjerena na stranu. Iz toga proizlaze jednadbe za M i S signale.
M=(L+D)/2
S=(L-D)/2
Za lijevi i desni kanal onda proizlazi.
L=(M+S)/2
D=(M-S)/2
Lijevi i desni kanal se mogu dobiti uporabom transformatora ili aktivnim krugovima.
Kada se usporede ove dvije tehnike stereo snimanja, MS tehnika daje bolje
rezultate, pogotovo to se tie dobivanja mono signala.
Slika 7.6 XY i MS stereo tehnike

7.1.7 Osjetljivost i um mikrofona
Mikrofoni se razlikuju po svojoj osjetljivosti. Osjetljivost mikrofona predstavlja
odnos izmeu dobivene razine elektrikog signala na izlazu mikrofona i razine zvunog
tlaka ispred mikrofona. Osjetljivost se obino daje u mV/Pa. Razina od 20 Pa predstavlja
prag ujnosti ljudskog uha i to je referenca za mjerenje zvunog tlaka u dB. Najmanje
osjetljivi mikrofoni su trakasti mikrofoni s osjetljivosti izmeu 1 do 2 mV/Pa, a
najosjetljiviji su kondenzatorski mikrofoni s osjetljivosti oko desetak mV/Pa
Autor: Ivan urek
128
Mikrofoni i zvunici
Svi mikrofoni generiraju um. Ne samo zbog aktivnih elemenata, koji se na primjer
ugrauju u kondenzatorske mikrofone, nego i zbog samog toplinskog uma. Otpor
zavojnice od 200 ohma e izmeu 20 Hz i 20 kHz generirati toplinski um razine 0,26 V.
Razina uma se obino mjeri u decibelima po A karakteristici. Tipina vrijednost uma
moe biti 18 dBA, to je ekvivalentno buci koju mikrofon prima. Odnos izmeu razine
elektrikog signala za normiranu razinu zvunog tlaka i razine uma predstavlja odnos
signal-um mikrofona. Na primjer, dinamiki mikrofon ima osjetljivost od 2 mV pri 94
dBSPL. Razina uma je oko 0,26 V. Odnos izmeu ove dvije razine e dati odnos signalum od 77 dB.
7.2 Zvunici
Zvunik je pretvara koji pretvara elektriku energiju u akustiku. Najee se
sastoji od membrane koja se pomie uz pomo elektrike pobude te proizvodi zvune
valove. Zvunik je zadnji dio elektroakustikog lanca i kada se usporedi s ostalim
dijelovima tog lanca radi se o najslabijoj karici. Kvalitetna reprodukcija visoko-vjernog
(high-fidelity) zvuka predstavlja veliki problem. Kvaliteta samih pretvaraa se zadnjih
desetljea jako poveala, zahvaljujui novim materijalima i konstrukcijama.
Veliki ulogu u reprodukciji zvuka igraju zvunike kutije. Konstrukcija, vrsta i materijali
zvunikih kutija mogu znaajno utjecati na kvalitetu reprodukcije.
7.2.1 Vrste zvunikih jedinica
Dinamiki zvunik
Ova vrsta zvunika se danas najvie koristi, zbog svojih konstrukcijskih
karakteristika, brzine implementacije, izvedbe, te kvalitete reprodukcije. Slika 7.7
prikazuje shemu elektrodinamikog zvunika. Ako se ona usporedi sa shemom dinamikog
zvunika moe se vidjeti na nema velikih razlika u konstrukciji. Na zavojnicu koja se
nalazi u polju permanentnog magneta je nalijepljena membrana, koja je preko donjeg i
gornjeg ovjesa ovjeena na okvir. Elektrika struja, koja tee kroz zavojnicu i magnetsko
polje e uzrokovati kretanje zavojnice, a time i membrane. Membrana "tlai" zrak ispred i
iza, te na taj nain uzrokuje promjenu okolnog atmosferskog tlaka. Ako je frekvencija te
promjene u podruju slune plohe ljudskog uha, onda e zvunih proizvesti zvuni val.
Slika 7.7 Shema dinamikog zvunika

Slika 7.8 Shema elektrostatskog
zvunika
Autor: Ivan urek
129
Mikrofoni i zvunici
Elektrostatski zvunik
Slino kao i kondenzatorski mikrofon, elektrostatski zvunik radi na principu
elektrostatskog privlaenja membrana. Ova vrsta zvunika se sastoji od velike, ravne, jako
lagane membrane koja je postavljena izmeu dvije krute, perforirane ploe. Slika 8.8
prikazuje shemu takvog zvunika. Kako bi zvunik mogao raditi kao promjenjivi
kondenzator, potrebno je sredinju membranu elektriki nabiti uz pomo istosmjernog
napona visoke razine (reda kV). Izmjenini napon, koji odgovara audio signalu, dovodi se
na dvije druge krute ploe te se time modulira elektrostatsko polje. Na taj nain se
proizvodi mehanika sila kojom se sredinja membrana giba i time proizvodi zvuni val.
Ne postoji kutija u koju se stavlja ovaj zvunik, nego zvuk izlazi kroz otvore na
krutim ploama. Dakle zvuk se jednako emitira s obje strane zvunika, odnosno njegova
usmjerna karakteristika ima oblik broja osam.
Nedostatak elektrostatskih zvunika je slab odziv na niskim frekvencijama, te
potreba za posebnim krugovima za napajanje.
Piezoelektriki zvunici
Ova vrsta zvunika koristi piezoelektriki efekt za reproduciranje zvunog vala.
Dakle, kada se na piezoelektriki materijal dovede elektriki napon on e se skupiti ili
iriti, ovisno o polaritetu tog napona. Dovoenjem izmjeninog napona, materijal e se
iriti i skupljati u ritmu odreene frekvencije.
Kako su dimenzije ovih materijala male, ova vrsta zvunika se najee koristi za
generiranje zvunih valova visokih frekvencija.
7.2.2 Zvunike kutije
Dinamiki zvunik emitira zvune valove sprijeda i straga membrane. Razina tih
valova je jednaka, ali im je razlika u fazi 180. Dakle, kako se zvuk iri oko zvunika, u
odreenim tokama i na odreenim frekvencijama doi e do ponitavanja zvunog vala.
To se moe rijeiti tako da se zvunik ugradi u takozvanu beskonanu plou, kojom e se
sprijeiti da stranji val doe sprijeda i obrnuto. Kako to nije praktiki mogue izvesti,
zvunici se ugrauju u kutije, koje onda "glume" beskonanu plou.
Zatvorene kutije
Kako samo ime kae zatvorena kutija je kutija koja ima samo jedan ili vie otvora u
koji se postavljaju zvunike jedinice. Zatvorena kutija, kao i sve ostale kutije,
predstavljaju dodatni akustiki sustav, te na taj nain utjeu na reprodukciju zvuka. Zvuni
val sa stranje strane se emitira u kutiju. Kako je kutija zatvorena dolazi do tlaenja zraka u
kutiji, to predstavlja dodatni otpor titranju, odnosno kutija na neki nain priguuje titranje
zvunika. To stlaivanje zraka predstavlja dodatnu krutost titrajnog sustava, te se mora
pribrojiti krutosti same zvunike jedinice. Na kojoj frekvenciji e doi do najveeg
priguivanja, odnosno s druge strane izdizanja amplitude titranja, ovisi o volumenu kutije i
vrsti materijala koji se stavlja u nju. Ta frekvencija se naziva rezonantna frekvencija kutije.
Autor: Ivan urek
130
Mikrofoni i zvunici
Bas-refleks kutije
Ova vrsta kutije osim otvora za zvunike jedinice na sebi ima i dodatne otvore,
kojima se moe ugoditi rezonantna frekvencija kutije, odnosno cijelog sustava. Dimenzije
otvora, volumen kutije i parametri jedinica definiraju rezonantnu frekvenciju. Ovakva
izvedba predstavlja dodatni akustiki rezonatorski krug, tako da se na odreenim
frekvencijama dogaa emitiranje zvunih valova iz samog otvora. Dakle, karakteristike
emitiranja zvunih valova otvora i zvunika se zbrajaju ime se postie vea efikasnost i
proirenje frekvencijskog podruja prema niim frekvencijama. Slika 8.9 prikazuje shemu
bas-refleks kutije.
Transmisije
Druga vrsta otvorenih kutija je transmisija, odnosno transmisijski zvunik. U ovom
sluaju u kutiju je ugraen labirint, koji predstavlja dugu akustiku prijenosnu liniju.
Efektivna duina te linije odreuje rezonantnu frekvenciju kutije, odnosno sustava. Ako se
labirint ispuni apsorpcijskim materijalom, na odreenim frekvencijama e doi do
postepenog priguenja zvunog vala emitiranog sa stranje strane zvunika, dok e na
odreenoj frekvenciji doi do rezoniranja zraka u labirintu. Prednost ovog sustava je
mogunost proirenja odziva na jako niske frekvencije. Slika 8.10 prikazuje shemu
transmisijke kutije.
Slika 7.9 Shema bas-refleks kutije
Slika 7.10 Shema transmisijske kutije
Zvunici s trubom
Najvei problem zvunika je njihov niski koeficijent iskoritenja. Niski koeficijent
iskoritenja dolazi zbog velike razlike izmeu akustikog otpora zraka i elektrikog otpora
zavojnice, tako da se veliki dio elektrike energije troi na zagrijavanje zavojnice.
Akustiki otpor zraka se moe poveati boljim prilagoenjem, na primjer
uporabom trube posebnog oblika. Slika 8.11 prikazuje shematski prikaz zvunika s trubom.
Truba predstavlja akustiki pretvara, koji "podie" akustiki otpor zraka i pribliava ga
elektrikom otporu zavojnice. Na taj nain se moe postii i do 10 dB vei zvuni tlak za
jednaku elektriku snagu. Djelovanje trube je ogranieno na relativno usko frekvencijsko
podruje, te njene dimenzije odreuje valna duljina sredinje frekvencije koju zvunik
emitira. Tako visokotonski zvunici imaju male trube, a srednjetonski, odnosno
niskotonski zvunici vee. Zbog toga se trube ee za visoke frekvencije nego za niske,
Autor: Ivan urek
131
Mikrofoni i zvunici
upravo zbog praktinih razloga. Zvunici s trubom imaju veu usmjerenost tako da su
prikladni za uporabu u nekim sluajevima ozvuenja, kada treba ozvuiti tono odreeni
dio prostora.
Slika 7.11 Zvunik s trubom

7.2.3 Zvuniki sustavi
Viesistemski zvunici
Frekvencijsko podruje rada zvunika ovisi o nekoliko znaajki, kao to su promjer
i materijal membrane. U svakom sluaju nema zvunike jedinice koja moe kvalitetno i
tono reproducirati cijelo frekvencijsko podruje od 20 Hz do 20 kHz. Nisko-frekvencijski,
bas zvunici trebaju imati relativno velike membrane ili velike pomake membrane kako bi
generirali zvuni tlak na niskim frekvencije dovoljno visoke razine. S druge strane, zbog
relativno visokih dimenzija i mase membrane, oni ne mogu reproducirati visoke
frekvencije iznad 15 kHz. Ta injenica je vrlo jasna i kada se pogledaju dimenzije
instrumenata, na primjer kontrabasa i violine.
Da bi se kvalitetno reproduciralo cijelo frekvencijsko podruje koristi se
kombinacija dva ili vie zvunika, od kojih svaki pokriva odreeno frekvencijsko podruje.
Prema tome se onda konstruiraju dvosistemski, trosistemski ili viesistemski zvunici.
Dvosistemski zvunik se sastoji od dvije zvunike jedinice (slika 8.12a), bas,
srednjetonskog zvunika koji pokriva frekvencijsko podruje od nekoliko desetaka herca
do blizu 10 kHz i visokotonskog zvunika koji pokriva frekvencije iznad recimo 10 kHz.
Koja e frekvencija biti razdjelna frekvencija ovisi o karakteristikama samih zvunika i
prije konstrukcije dvosistemskog zvunika treba dobro ispitati i prouiti karakteristike oba
zvunika.
Trosistemski zvunik (slika 8.12b) se sastoji od tri zvunike jedinice, bas
zvunika, srednjetonksog zvunika i visokotonskog zvunika. Svaki od njih je zaduen za
svoje frekvencijsko podruje, a zajedno pokrivaju cijeli raspon. Na jednaki nain, prije
konstrukcije trosistemske zvunike kutije treba dobro odabrati pojedine komponente.
Slika 7.12a Dvosistemski zvunik
Autor: Ivan urek
Slika 7.12b Trosistemski zvunik
132
Mikrofoni i zvunici
Kako bi se konstruirao efikasni zvuniki sustav, koji uz to nee biti skup, potrebno
je znati karakteristike glazbe, odnosno zvunog signala za koji e ovaj sustav biti
namijenjen. Ako se analizira spektar snage pojedine vrste glazbe, moe se uoiti da rock i
pop glazba imaju puno vei udio niskih frekvencija nego visokih. To znai da e vei do
energije biti sadran na niskim nego na visokim frekvencijama. Kod klasine glazbe udio
visokih frekvencija moe biti vii nego kod rock ili pop glazbe. Dakle, prilikom
konstrukcije zvunikih sustava koji e prvenstveno reproducirati rock glazbu odnos
elektrikih snaga zvunika kod trosistemskog sustava moe biti 60% - 30% - 10% za bas
srednjetonski visokotonski zvunik. Dakle, ne moramo odabrati visokotonski zvunik
jednake nazivne snage kao kod bas zvunika. To moe znaajno smanjiti cijenu izvedbe.
Zvunike skretnice
Upravo zbog injenice da svi zvunici nisu namijenjeni za prijenos jednake snage,
ali i zbog injenice da na primjer visokotonac nije efikasan na niskim frekvencijama,
potrebno je odvojiti odreeno frekvencijsko podruje za pojedine zvunike jedinice.
Dakle, bas zvuniku e se dovoditi signali niskih frekvencija, srednjetonskom zvuniku
signali srednjih frekvencija, a visokotonskom zvuniku signali visokih frekvencija. U tu
svrhu se u zvunike ugrauju filtri, koji se nazivaju skretnice. Slika 8.13a prikazuje
pasivnu skretnicu prvog reda za dvosistemski zvunik. Granine frekvencije filtara se
prilagoavaju samim zvunikim jedinicama i njihovo namjetanje i ugaanje nije lako, te
znaajno utjee na frekvencijsku karakteristiku cijelog sustava.
Pasivne skretnice su namijenjene pasivnim zvunicima, te se sastoje od reaktivnih
elemenata, kondenzatora i zavojnica, te u nekim sluajevima i dodatnim otporima za
"poravnavanje" frekvencijske karakteristike.
Aktivni zvunici u sebi sadre pojaala, odnosno svaka zvunika jedinica ima
svoje pojaalo s aktivnim filtrima. Prednost ovih izvedbi je u puno veim mogunostima
finog namjetanja skretnica, odnosno cijele frekvencijske karakteristike. Pojedina pojaala
se prilagoavaju samim zvunicima, a aktivni filtri sadre samo kondenzatore i otpornike.
Slika 7.13a Pasivna skretnica prvog reda
Slika 7.13b Aktivna skretnica
7.2.4 Znaajke zvunika

Nazivna i muzika snaga
Podatak koji se najee nalazi uz frekvencijsku karakteristiku zvunika je njegova
snaga. U specifikacijama zvunika se najee daju podaci o nazivnoj i muzikoj snazi, pa
ih treba razlikovati. Vrijednost muzike snage je obino via od nazivne snage. Nazivna
Autor: Ivan urek
133
Mikrofoni i zvunici
snaga predstavlja efektivnu elektriku snagu koja se moe dugotrajno privesti zvuniku
bez da se uniti. Pri je spomenuto da se kod dinamikih zvunika najvei dio snage troi na
elektrikom otporu zavojnice, odnosno na njeno zagrijavanje. Nazivna snaga nam govori
koliko je efikasno odvoenje topline, te koliko dugo zvunik moe raditi dok se ne uniti.
Muzika snaga je zapravo nazivna snaga, ali u kratkom trenutku. Sama izvedba
dinamikih zvunika omoguuje da se njima dovede kratki impuls puno vee snage od
nazivne snage, koji e kratkotrajno zagrijati zavojnicu ali nee dovesti do unitenja
zvunika. Dakle, ova snaga nam govori koliku kratkotrajnu snagu moemo dovesti
zvuniku.
Prilikom odabira zvunika potrebno je poznavati kolika e mu se maksimalna
snaga dovoditi na due vrijeme. Ta snaga odgovara efektivnoj snazi audio signala na izlazu
pojaala. Takoer treba znati hoe li doi do naglih poveanja signala, te koliko e oni
trajati.
Impedancija
U specifikacijama zvunika slijedei podatak koji e te nai je naziva impedancija,
koja je najee 4 ili 8 ohma. Ova naziva impedancija predstavlja impedanciju samo u
uskom frekvencijskom podruju. Impedancija zvunika se mijenja s frekvencijom, te na
niskim frekvencijama ima rezonantno uzvienje, na srednjim frekvencijama pad, te ponovo
raste s frekvencijom zbog induktiviteta zavojnice. Upravo zbog te injenice, vano je da
pojaalo snage bude isto naponsko pojaalo, kod kojeg snaga nee ovisiti o promjeni
optereenja.
Takoer, prilikom konstrukcije zvunike kutije, vano je uskladiti rezonanciju
zvunike kutije s rezonancijom kutije.
Osjetljivost
Osjetljivost zvunika je mjera koja govori koliko dobro zvunik pretvara elektriku
energiju u zvunu. Prije je spomenuto da je efikasnost zvunika jako niska i da se kree
ispod 1% za standardne zvunike, te se penje do 10% za zvunike s trubom. Osjetljivost se
mjeri na takav nain da se zvuniku privede elektrika snaga od 1W, te se na udaljenosti
od 1 metra izmjeri zvuni tlak na raznim frekvencijama ili sa ruiastim umom. Na
primjer, zvunik moe imati osjetljivost 86 dB/W, to znai da e snaga od 1 W proizvesti
zvuni tlak od 86 dB na udaljenosti od 1 m. Osjetljivost zvunika s trubom se moe kretati
i do 118 dB. Via osjetljivost ne znai i veu kvalitetu reprodukcije zvunika, zapravo
zvunici s manjom osjetljivosti ee generiraju manja izoblienja.
Usmjerna karakteristika
Slino kao i kod mikrofona usmjerna karakteristika govori kako osjetljivost
zvunika ovisi o kutu izmeu osi zvunika i mjesta sluatelja. Na niskim frekvencijama,
ispod 200 Hz, zvunici imaju omnidirekcijsku karakteristiku, dakle osjetljivost zvunika ne
ovisi o kutu. to se frekvencija poveava to zvunici postaju sve usmjereniji prema
naprijed. Dakle, u tom sluaju poloaj zvunika igra veliku ulogu, te nije svejedno gdje se
nalazite kada sluate stereo signal.
Na usmjerenost se moe utjecati na vie naina, na primjer s akustikim leama,
koje zvuk usmjeravaju u tono odreenom smjeru. Ove karakteristike usmjerenosti se
pokazuju korisnima kod sustava ozvuenja, gdje je potrebno ozvuiti samo mali dio
prostora. Spajanjem vie jednakih zvunika u bateriju zvunika moe se dobiti jako visoka
Autor: Ivan urek
134
Mikrofoni i zvunici
usmjerenost. Regulacijom razine i faze signala pojedinih zvunika, postiu se jo bolje

karakteristike, odnosno to nam omoguuje regulaciju usmjerenosti po elji.
Autor: Ivan urek
135
Struktura audio sustava
8. Struktura audio sustava

Pravilni raspored i namjetanje pojaanja u sustavu ozvuenja je dosta vana stvar za
optimalnu realizaciju ozvuenja. U to spada pojaanje u pojedinim komponentama sustava
ozvuenja, kao i raspored zvunika, oblik prostorije ili otvorenog prostora i tako dalje. Za
svaki sustav ozvuenja je bitno nekoliko stvari.
Sustav ozvuenja mora biti tako namjeten da se na svakom mjestu u publici
postigne optimalna razina zvunog tlaka, uz minimalnu razinu odnosa signal-um, to
omoguuje dobru razumljivost i dobru kvalitetu reprodukcije.
S druge strane komponente sustava ozvuenja moraju biti tako namjetene, da ne
doe do izoblienja i preoptereenja sustava. Dinamika izvora zvuka je razliita i to se sve
treba uzeti u obzir kod namjetanja.
8.1 Struktura pojaanja
Sustav ozvuenja se najee sastoji od izvora zvuka, mijeala, odreenih
komponenata koje se nalaze iza mijeala, pojaala snage i zvunika. Napon napajanja
pojedinih elektronikih komponenata se kree od 0 V do napona napajanja. Za potrebe
nae analize pretpostavimo da je napon napajanja stabilan, odnosno da se ne mijenja s
promjenom temperature, optereenjem i slino. Naravno, u realnim sustavima to nije
sluaj, ali za dobro konstruirane komponente se to moe smatrati tonim.
Naalost, donja granica razine signala nije odreena razinom od 0 V, nego umom.
Ako se i zanemare izvori vanjskog uma, sve elektronike komponente posjeduju vlastiti
um, koji dolazi od gibanja molekula u pasivnim i aktivnim komponentama. To je
takozvani termiki um, koji je neizbjean, ali se paljivom konstrukcijom moe smanjiti
na optimalnu razinu. Cijela naa okolina je dosta zagaena elektrikim zraenjima, pa se
ne smije zanemariti niti inducirani um, pogotovo u kabelima. Dugaki kabeli djeluju kao
antene i primaju signale raznih frekvencija. Uporabom balansiranih kabela, pogotovo u
mikrofonskim kabelima, taj um se moe dosta smanjiti. U svakom sluaju, um postoji i
on odreuje donju granicu signala.
Naalost, razina uma ovisi o poloaju potenciometara na pojedinim komponentama.
Kako pojaavamo signal, pojaavamo i razinu uma. Zbog toga je dosta bitan raspored
pojaanja, odnosno karakteristika pojaanja u pojedinim komponentama. Na primjer,
mikrofonsko predpojaalo mora biti jako kvalitetno, kako bi pojaalo signal niske razine
na optimalnu razinu, a da pri tome razina uma bude to manja. Zbog toga je bitno da
mikrofonsko predpojaalo bude to blie mikrofonu. U nekim sluajevima se rabe audio
transformatori, koji signal podiu pomou razlike u broju navoja, to je vie optimalno
rjeenje za jako niske signale.
Zbog postizanja optimalne dinamike, potrebno je potenciometre, odnosno pojaanje
komponenata postaviti na odreenu razinu, koja e pruiti dobar odnos signal-um, ali e
sprijeiti pojavu izoblienja, odnosno "rezanje" signala. Kao to je ve prije spominjano
odnos izmeu maksimalnog neizoblienog signala i razine uma odreuje dinamiku
sustava. Dinamika sadri sve mogue razine koje signal moe poprimiti. Kod analognih
ureaja to je beskonaan broj razina, a kod digitalnih broj razina je ogranien.
Vaan parametar kod kalibracije sustava pojaanja signala je rezerva signala
(headroom). Ton majstor uvijek mora sauvati odreenu rezervu signala, kako bi mogao
regulirati pojaanje. Dakle, mora odrediti optimalnu razinu, odnosno neku vrstu srednjeg
pojaanja, uz koje e na odreenom mjestu u publici postii eljenu razinu zvunog tlaka.
U nekim sluajevima e moda trebati dodatno pojaanje signala, a pravilno kalibriran
sustav e mu omoguiti da ga pojaa bez neeljenih izoblienja ili preoptereenja sustava.
Autor: Ivan urek
136
8.1.1 Metoda jedininog pojaanja

Najjednostavnija metoda koja se koristi za kalibraciju sustava ozvuenja je metoda
jedininog pojaanja. To znai da se svi ureaji iza mijeala postave na pojaanje 1 ili se
razina svih ureaja postavi na jednaku vrijednost, recimo 0 dBV. Principijelna shema takve
kalibracije sustava je dana na slici 8.1. Mijealo obino ima najveu dinamiku u sustavu, a
sve komponente koje dolaze poslije njega niu. Princip je da se izlaz iz mijeala postavi na
razinu od 0 dBV, a tako i izlazi svih ostalih komponenata iza mijeala, osim naravno
pojaala snage.
Slika 8.1 Metoda jedininog pojaanja.

Prednosti ove metode su u lakoi kalibracije, jer je dovoljno samo izmjeriti razinu
izlaznog signala svih komponenata. To je dosta brz postupak, koji takoer omoguuje brzo
ubacivanje novih komponenata ili zamjenu starih. Dovoljno je samo razinu tih novo
ubaenih komponenata tako postaviti da izlazni signal pokazuje 0 dBV.
Problem je u tome to sve komponente nemaju jednaki dinamiki raspon. Mijealo
ima veu dinamiku i svako dodatno pojaavanje signala moe uzrokovati izoblienja u
slijedeim komponentama, na primjer ekvalizatoru. To znai da pojaanje slijedeih
komponenata moramo smanjiti ispod jedininog, to znai da izlazni signal bude nii od 0
dBV.
8.1.2 Optimizirana metoda jedininog pojaanja
Bolje rjeenje, ali i kompliciranije za provesti je optimizirana metoda jedininog
pojaanja, koja u obzir uzima razliite dinamike pojedinih komponenata.
Princip kalibriranja se bazira na generiranju sinusnog signala na ulazu u mijealo
odreene razine, na primjer -30 dBV, koja predstavlja optimalnu razinu ulaznih signala.
Zadnji potenciometar, koji e sluiti za reguliranje glasnoe cijelog sustava, dovesti u
takav poloaj koji e na izlazu iz mijeala generirati "rezanje" signala (clipping).
Pojaanje slijedee komponente postaviti na 1 i provjeriti da li je dolo do rezanja
signala na izlazu iz te komponente. Ako je razinu signala na ulazu u tu komponentu
smanjiti tono dok ne zapone rezanje signala. Ako komponenta nema ulazni
Autor: Ivan urek
137
potenciometar, potrebno je ugraditi dodatni. Istu proceduru provesti za sve slijedee

komponente.
Slika 8.2 prikazuje principijelnu shemu optimizirane metode jedininog pojaanja.
Slika 8.2 Optimizirana metoda jedininog pojaanja.

Na ovaj nain se postie da kada mijealo dosegne maksimalnu razinu signala, onda
e i sve ostale komponente postii maksimalnu razinu signala. Dakle, namjetanje razine se
moe odvijati samo na mijealu, bez opasnosti da e komponente iza mijeala ui u
izoblienje ili preoptereenje.
Na taj nain je optimiziran odnos signal-um u svim komponentama, a VU metar na
mijealu slui kao precizan indikator razine za sve komponente nakon mijeala, ali i razine
zvunog tlaka na odreenom mjestu.
Nedostaci ove metode su due vrijeme kalibracije, potrebno znanje o komponentama
i odgovarajui mjerni ureaj koji e detektirati izoblienja signala. U nekim sluajevima je
potrebna ugradnja dodatnih potenciometara, to poveava trokove ozvuenja. Zamjena
komponenata i ubacivanje novih je komplicirana, jer treba ponoviti cijeli postupak
kalibracije.
8.2 Snaga pojaala i zvunika
Nakon to smo proveli kalibraciju mijeala i svih komponenata, potrebno je
namjestiti izlaznu snagu pojaala i odabrati odgovarajue zvunike. Bitno je da izlazna
razina u mijealu (npr. 0 dBV) odgovara odreenoj razini zvunog tlaka na mjestu
sluatelja. Dakle pojaanje pojaala se podie dok se ne postigne odgovarajua razina. Ako
se uoi da pojaalo generira izoblienja treba uzeti pojaalo s veom dinamikom, odnosno
vee snage. Jednako vrijedi za zvunike. Razinu moemo odrati jednakom bez ugradnje
jaih pojaala, ako koristimo vie pojaala i zvunika jednake snage.
Kod odabira snage pojaala, bitno je razlikovati specifikacije pojaala. Maksimalna
snaga pojaala se odreuje sa sinusnim signalom, odnosno mjerenjem razine izlaznog
signala na nazivnom optereenju za specificirano frekvencijsko podruje i specificirano
vrijeme. Razina signala se podie dok se ne dosegne rezanje signala, odnosno dok
izoblienja naglo ne porastu. Ovaj podataka nam govori koliku maksimalnu razinu signala
moemo postii, a da ne doe do izoblienja. Kako se za mjerenje razine signala rabe VU
Autor: Ivan urek
138
metri koji mjere efektivnu razinu signala, treba poznavati vrni faktor signala, kako bi znali
koliku maksimalnu efektivnu razinu signala moemo postii a da ne doe do izoblienja.
Efektivnoj razini u pojaalima odgovara kontinuirana snaga zvunika, koja generira
kontinuiranu disipaciju topline u zavojnici zvunika, a da ne doe do unitenja zvunika.
Ta snaga odgovara Ohmovom zakonu o disipaciji snage na optereenju P=U2/R.
Kako je potrebno nego vrijeme da se zavojnica ugrije, proizlazi da zvunici u nekom
kratkom vremenu mogu reproducirati signal vie razine od razine kontinuirane snage,
dakle razine vee od napona U. To je takozvana muzika snaga, a proizlazi iz injenice da
je vrni faktor kratkih tranzijentnih signala relativno visok, odnosno odnos izmeu
maksimalne i efektivne vrijednosti je jako velik. Dakle, iako je maksimalna razina signala
kratkog impulsa visoka, njegova efektivna razina e ostati relativno niska, pa nee doi do
pregrijavanja zavojnice. Naravno, ako se da via razina signala odri neko due vrijeme,
onda e i njegova efektivna razina porasti, a time e i porasti zagrijavanje zavojnice.
Dakle za odreivanje snage zvunika, bitno je poznavati vrni faktor signala koji e
se reproducirati, odnosno poznavati vrstu glazbe i govora. Takoer je bitan frekvencijski
pojas, jer udio zvune energije u govoru i glazbi opada s porastom frekvencije. Na primjer,
udio niskih frekvencija kod rock glazbe je puno vei nego visokih frekvencija. Zbog toga,
ako se odabere subwoofer snage od 100 W nije potrebno odabrati visokotonac jednake
snage, neko e moda biti dovoljan onaj snage 30 W.
Kod pojaala je stvar drugaija, jer je maksimalna razina ograniena naponom
napajanja, te e i kratkotrajna poveanja razine signala moda uzrokovati izoblienja.
Dakle kod pojaala moramo imati veu rezervu efektivne snage nego kod zvunika.
Na primjer, neka je vrni faktor signala 6 dB, a nazivna snaga zvunika 50 W.
Zvunik e moi kratkotrajno izdrati veu snagu od 50 W, upravo za tih 6 dB, a
pojaalo mora moi reproducirati to poveanje bez izoblienja, pa e potrebna snaga
pojaala biti 17 dBW (50W) + 6 dB = 23 dBW 200 W. To znai da moramo odabrati
pojaalo ija nazivna snaga je barem 4 puta vea od nazivne snage zvunika.
Dakle vidljivo je da je vrni faktor signala dosta bitan faktor za odreivanje snage
pojaala i zvunika. Vrni faktor glazbe i govora se moe mijenjati do ak 20 dB. Dakle,
bilo bi dobro pojaala mjeriti sa signalima koji imaju slinije karakteristike prirodnim
signalima, govoru i glazbi. Test stvarne maksimalne snage zvunika zahtijeva fiziko
unitavanje zvunika, tako da se moraju dobro prouiti specifikacije proizvoaa zvunika.
Konzervativni pristup odreivanju snage pojaala i zvunika bi bio slijedei. Odrediti
potrebu kontinuiranu snagu zvunika u W. Tu snagu poveati etiri puta za odreivanje
snage pojaala. To omoguuje poveanje razine u pojaalu za 6 dB bez pojave izoblienja.
Pri tome paziti da pojaalo kod tog signala ne ulazi u "rezanje" signala (clipping).
8.3 Proraun razglasa
Iako se za pravi proraun razglasa rabe kompleksne jednadbe i posebni programi,
ovdje e radi razumijevanja osnovnih problema ozvuenja biti dane neke osnovne
jednadbe za proraun razglasa, odnosno sustava ozvuenja. Dakle, biti e dani osnovni
modeli sustava ozvuenja, koji e nam dati okvirnu sliku o osnovnim parametrima.
8.3.1 Jednostavni model ozvuenja
Kada govorimo o jednostavnom modelu ozvuenja mislimo na sustav ozvuenja na
otvorenom. To znai da prouavamo model kod kojeg nema pojave refleksija ili echo
Autor: Ivan urek
139
efekta, nego imamo otvoreni prostor, gdje jedini osnovni parametar na koji trebamo
obratiti panju je pad razine signala s udaljenosti.
Na slici 8.3 dana je shema jednostavnog sustava ozvuenja sa slijedeim
parametrima:
DS udaljenost izmeu izvora i mikrofona
D1 udaljenost izmeu zvunika i mikrofona
D2 udaljenost izmeu zvunika i sluatelja (obino najudaljenijeg)
D0 udaljenost izmeu izvora i sluatelja (obino najudaljenijeg)
Lp razina zvunog tlaka na mjestu sluatelja
Slika 8.3 Shema jednostavnog sustava ozvuenja

Prva i osnovna karakteristika zvuka je da njegov intenzitet opada s udaljenosti, a pri
tome se rabi zakon obrnutog kvadrata, koji nam govori za da dvostruku udaljenost, razina
signala padne za 6,02 dB. Ako elimo izraunati razinu zvunog tlaka Lp' na udaljenosti D'
u odnosu na razinu zvunog tlaka Lp na udaljenosti D, moemo se posluiti slijedeom
jednakosti:
Lp ' Lp 20log
D'
D
Na primjer, neka je Lp=110 dB, D=4 m i D'=200 m, tada e Lp'=76 dB.

Akustiki dobitak (Acoustic Gain)
Glavni zadatak sustava ozvuenja je kako njegov naziv kae pojaati signal izvora
zvuka na mjestu sluatelja. Dakle, cilj je postii potrebnu razinu, kako bi se izvor mogao
uti na odreenom mjestu. Izraz akustiki dobitak odreuje razliku u decibelima, na mjestu
sluatelja, izmeu razine zvunog tlaka sa "ukljuenim" i "iskljuenim" sustavom
ozvuenja. Akustiki dobitak se moe izraziti matematiki prema izrazu:
Akustiki dobitak = Lp(on)-Lp(off)
Odgovarajui akustiki dobitak je primarni cilj svakog sustava ozvuenja. Akustiki
dobitak se moe vrlo lako izmjeriti uporabom zvukomjera na odreenim mjestima. Kao to
Autor: Ivan urek
140
e se vidjeti malo kasnije, potreban je odreeni minimalni akustiki dobitak kako bi se

postigao odgovarajui odnos signal-um i razumljivost.
Mikrofonija i potencijalni akustiki dobitak
Akustiki dobitak jednostavnog sustava ozvuenja se moe podii jednostavnim
podizanjem razine signala, ali pri odreenoj razini, pojaanje e biti prekinuto pojavom
mikrofonije, odnosno pozitivne povratne veze u sustavu. Mikrofonija je neeljeni efekt
kada mikrofon "snimi" signal sa zvunika, taj signal ue u sustav i pojaan ponovo izae
kroz zvunike van, te ponovo u mikrofon.
Potencijalni akustiki dobitak ili PAG je maksimalni akustiki dobitak prije pojave
mikrofonije. Za dani jednostavni sustav ozvuenja PAG se moe matematiki odrediti iz
odnosa udaljenosti sa slike 8.3:
PAG 20log
D0 D1
DS D2
Ovaj primjer u obzir uzima sluaj samo s jednim mikrofonom. Dodavanjem veeg
broja mikrofona poveava se vjerojatnost pojave mikrofonije i smanjuje se potencijalni
akustiki dobitak. Osnovna jednadba za PAG se moe modificirati, tako da ukljuuje
odreeni broj mikrofona NOM:
PAG 20log
D0 D1
10log NOM
DS D2
Iskustva su pokazala da sustav koji radi vrlo blizu PAG razine pokazuje pojavu
ringing efekta i isticanje odreenih frekvencija. Uz to, u sluaju zatvorenih prostorija,
sustav koji radi blizu PAG razine e poveati efektivno vrijeme odjeka prostorije. Zbog
toga se uvodi margina stabilnosti mikrofonije (FSM) tako da se od PAG razine odbije
dodatnih 6 dB. Sustavi koji rade 6 dB nie od poetne PAG razine ne pokazuju gore
spomenute probleme, pa se poetna jednakost za PAG moe dodatno m0dificirati:
PAG 20log
D0 D1
10log NOM 6 dB
DS D2
um, rezerva i potrebna elektrina snaga

U sustavima ozvuenja je uvijek prisutan um, bilo kao um samih komponenata, ili
kao um okoline (buka, vjetar, publika,). um spreava da sluatelj dobro uje i razumije
izvor zvuka. Idealno, zvuk koji dolazi iz zvunika bi treba biti minimalno 25 dB iznad
razine buke, odnosno uma. Tih 25 dB je openito pravilo koje omoguuje postizanje da
sluatelj dobro uje izvor zvuka.
Ako je na primjer prosjena razina okolne buke 45 dB (obino se mjeri prema A
karakteristici), a potreban je minimalni odnos signal-um od 25 dB, to znai da je eljena
razina signala na mjestu sluatelja 45+25=70 dB. Tih 70 dB je prosjena razina zvunog
tlaka, tako da treba uzeti u obzir maksimalne razine zvunog tlaka, koje se mogu pojaviti.
Razlika izmeu maksimalne razine i prosjene razine se zove rezerva (headroom) signala.
Za sustave ozvuenja koji slue za reprodukciju govora, smatra se da je 10 dB rezerve
Autor: Ivan urek
141
dovoljno, tako da e za ovaj primjer maksimalna potrebna razina signala biti 80 dB. Za
glazbu se smatra da je dovoljno 20 dB rezerve.
Za potrebe nae analize uzeti emo rezervu od 10 dB. Postavlja se pitanje kolika nam
je snaga pojaala potrebna da se na odreenoj udaljenosti postigne potrebna razina signala.
Zadani su osjetljivost zvunika, potrebna razina zvunog tlaka Lp na eljenoj udaljenosti
D2 i rezerva H. Osjetljivost zvunika predstavlja razinu zvunog tlaka koju zvunik emitira
na udaljenosti 1 m od membrane, kada mu se privede elektrina snaga od 1 W. Potrebna
elektrina snaga se moe izraunati iz potrebnog odnosa razina zvunog tlaka na odreenoj
udaljenosti kada se zvuniku privede snaga od 1 W i potrebna via snaga. Princip
prorauna je dan na slici 8.4.
Slika 8.4 Princip prorauna potrebne elektrine snage.

Na primjer, kada zvuniku dovedemo elektrinu snagu od 1W, na udaljenosti od 1 m
on e reproducirati razinu zvunog tlaka od Ls=113 dB. Na udaljenosti D2=40 m, razina
zvunog tlaka e u tom sluaju biti:
LP ( D 2) 1W LP (1m ) 20 log
D2
80,96 dB
1m
Na mjestu D2 elimo postii razinu Lp=90 dB uz rezervu H=10 dB, to znai ukupno
100 dB. Vidimo da je potrebna razina manja od razine koja se postie s elektrinom
snagom od 1 W, tako da snagu pojaala moramo poveati za 100 dB-80,96 dB=19,04 dB.
Dakle, vrijedi:
19,04 dB=10 log
EPR
EPR = 80,2 W
1W
Openito, potrebna elektrina snaga EPR se moe izraunati iz slijedee jednakosti:

Lp H Ls 20log
EPR 10
Autor: Ivan urek
D2
1m
10
142
Ekvivalentna akustika udaljenost (EAD)

U najjednostavnijem sustavu ozvuenja, takorei bez ozvuenja, sluatelj bi mogao
stajati blizu izvora zvuka i uti ga bez potrebe za pojaanjem signala. Jednostavnim
eksperimentom se moe odrediti koliko blizu sluatelj treba biti izvoru zvuka da ga moe
dobro uti, odnosno razumjeti. Jednostavno govorite normalnim glasom i udaljavajte se od
sluatelja, dok komunikacija, odnosno razumljivost ne postane teka. Tada hodajte nazad
prema sluatelju, dok se ne postigne ugodna razina za komunikaciju. Ta udaljenost
oznaava ekvivalentnu akustiku udaljenost (EAD). Ideja svakog sustava ozvuenja je
postizanje razine zvunog tlaka na odreenom mjestu, a koja e odgovarati ekvivalentnoj
akustikoj udaljenosti.
U pojednostavljenom sustavu, cilj je postii minimalni odnos signal-um od 25 dB.
Ako se pretpostavi razina buke, odnosno uma 45 dB, potrebna razina na mjestu sluatelja
e biti 70 dB. Prema dijagramu na slici 8.5 za normalnu razinu glasa (normal voice) i
razinu od 70 dB (buka plus 25 dB) izvor zvuka e trebati biti na udaljenosti od oko 0,7
metara kako bi se postigla eljena razina signala. Uz povieni glas (raised voice), govornik
e se moi udaljiti na oko 1,2 metra. Ovisno o vrsti izvora zvuka, jedna od ovih udaljenosti
e biti potrebna ekvivalentna akustika udaljenost.
Slika 8.5 Dijagram odnosa razine zvunog tlaka i potrebne udaljenosti. (izvor: Ballou,
Handbook for Sound Engineers)
Ako je poznata razina izvora zvuka Lpt na nekoj referentnoj udaljenosti (npr. 1 m)
Ds mogue je izraunati EAD parametar uz eljenu razinu na mjestu sluatelja Lpd:
EAD DS 10
Autor: Ivan urek
Lpt Lpd
20
143
Potreban akustiki dobitak (NAG)

Postavlja se pitanje koliki je potrebni akustiki dobitak kako bi se postigla eljena
razina Lp za danu razinu izvora zvuka? Ovaj akustiki dobitak (NAG) je pojaanje u
decibelima potrebno za generiranje eljene razine na mjestu sluatelja Lpd uz danu
prethodno izraunatu ekvivalentnu akustiku udaljenost EAD. Ako je D0 udaljenost do
najdaljeg sluatelja, onda je potrebni akustiki dobitak:
NAG 20log
D0
EAD
Ako je NAG razina manja od PAG razine, onda moemo smatrati da nee doi do
pojave mikrofonije. Ako je pak s druge strane PAG razina manja od NAG razine, mogue
je da e doi do pojave mikrofonije, jer e se podizanjem razine prijei potencijalni
akustiki dobitak. Ovdje su pretpostavljeni omnidirekcijski mikrofoni. Poboljanja
akustikog dobitka prije pojave mikrofonije se mogu postii uporabom vie usmjerenih
mikrofona i zvunika. Usmjereni mikrofon moe poveati potencijalni akustiki dobitak za
6 dB, ali sve ovisi o stvarnom rasporedu mikrofona i zvunika. Tako da je openito
pravilo, sustav projektirati za omnidirekcijske mikrofone i zvunike.
8.3.2 Sustav ozvuenja zatvorenih prostora
Kod prorauna ozvuenja zatvorenih prostora potrebno je u obzir uzeti akustiku
prostorije, odnosno efekte, kao to su odjek, echo, odnosno na refleksije signala u
prostoriji. U nekim sluajevima, odjek moe biti koristan, jer pojaava dojam glazbe. Na
primjer, u crkvama, kada sviraju orgulje. Za zvuk orgulja je poeljno vee vrijeme odjeka,
jer to poboljava sam zvuk orgulja. Ali, u veini drugih sluajeva preveliki odjek nije
poeljan, jer prevelika razina refleksija utjee na odnos signal-um i smanjuje razumljivost.
Prije slaganja ozvuenja zatvorenih prostora, posebnu panju treba posvetiti akustikoj
obradi prostorije, tako da se refleksije, odnosno odjek svede na optimalnu razinu.
U svrhu slijedeih prorauna pretpostavili smo slijedee. Prostorije koje emo
analizirati nemaju echo efekta, te se u prostoriji postie statistiki sluajno reverberantno
polje, odnosno ujednaeno vrijeme odjeka u svim dijelovima prostorije. Odnos intenziteta
direktnog i reflektiranog zvuka je jednak u cijeloj prostoriji, a visoki odnos jami dobru
razumljivost.
Q faktor zvunika
Na gore spomenute parametre prostorije dosta utjee jedan vaan parametar
zvunika, koji odreuje njegovu usmjerenost, a oznaava se sa slovom Q. Kada zvunik
ima kuglastu karakteristiku usmjerenosti, dakle omnidirekcijsku, njegov Q-faktor e
iznositi 1. Kako se poveava usmjerenost zvunika to e i njegov Q-faktor rasti.
Usmjerenost zvunika je dosta vana prilikom prorauna ozvuenja u prostoriji. Pomou
jako usmjerenih zvunika moemo tono "pokriti" odreene dijelove prostorije, te na taj
nain poboljati sustav ozvuenja, odnosno smanjiti neeljene efekte.
Q-faktor zvunika se moe odrediti mjerenjem razine zvunog tlaka na glavnoj osi i
zvunog tlaka pod nekim kutom od glavne osi. Indeks usmjerenosti se rauna prema
DI 10 log Q
Autor: Ivan urek
144
Konstanta prostorije R
Konstanta prostorije je mjera relativne "ivosti" neke prostorije. iva prostorija e
imati dobro razvijeno reverberantno polje. Niska konstanta prostorije znai jako "ivu"
prostoriju. Visoki R znai "mrtvu" prostoriju. Vrijednost R ovisi o veliini prostorije, tako
da specifina vrijednost R nije dovoljna za ocjenu karakteristika refleksija prostorije. Ako
su poznati ukupna povrina prostorije S i prosjeni koeficijent apsorpcije , konstantna
prostorije se moe izraunati prema slijedeoj jednakosti:
S
1
Kritina udaljenost Dc
Kritina udaljenost, je udaljenost od izvora zvuka na kojoj je razina direktnog signala
jednaka razini refleksija. Kritina udaljenost je vana za nekoliko parametara, ukljuujui
razumljivost.
Dobra ocjena kritine udaljenosti za neki zvunik u nekoj prostoriji se moe dobiti
reprodukcijom ruiastog uma i mjerenjem razine zvunog tlaka pomou zvukomjera.
Polaganim odmicanjem od zvunika, na nekoj udaljenosti razina zvunog tlaka e se
prestati mijenjati, odnosno s poveanjem udaljenosti se vie nee mijenjati. Vraanjem
prema zvuniku, zaustavite se kada razina zvunog tlaka poraste za 3 dB. Ta udaljenost e
biti kritina udaljenost, jer kako su na toj poziciji razina direktnog zvuka i reflektiranog
zvuka jednake, ukupna razina e biti 3 dB via od razine samo reflektiranog zvuka.
Kritina udaljenost ovisi o Q-faktoru izvora i apsorpciji u prostoriji, stoga ovisi o
frekvenciji, a ovaj test prikazuje samo kritinu udaljenost za irokopojasni signal. Za dani
zvunik u nekoj prostoriji, kritina udaljenost se moe izraunati prema slijedeoj
jednakosti:
Dc
QS
QS
0,141
16 N
N
N je ukupni broj zvunika koji reproduciraju jednaku akustiku snagu kao i zvunik
usmjeren prema najdaljem sluatelju.
Guenje zvuka u zatvorenim prostorima
I u zatvorenim prostorima vrijedi zakon inverznog kvadrata, ali samo da direktni
zvuk. Pretpostavljeno je da je razina reflektiranog zvuka svugdje jednaka po prostoriji,
dakle razina reverberantnog polja se ne mijenja s udaljenosti od izvora zvuka, nego je
konstantna. Dakle ukupna razina signala u nekoj toki je suma direktnog zvuka,
umanjenog zbog poveanja udaljenosti i razine reverberantnog polja, koje se ne mijenja s
udaljenosti:
D'
g ( D ')
Lp ' Lp 20log
10log
D
g ( D)
Autor: Ivan urek
145
D poetna udaljenost od izvora zvuka

D' nova udaljenost od izvora zvuka
Lp razina na udaljenosti D
Lp' nova razina na udaljenosti D'
g(x) dolazi iz g ( x) Dc 2 x 2 , gdje je x neka udaljenost
Ova jednakost je jednaka onoj za otvorene prostore samo je ukljuen zadnji lan koji
se odnosi na reverberantno polje.
Potrebna elektrina snaga
I u ovom sluaju moemo izraunati potrebnu elektrinu snagu pojaala, kako bi se
postigla eljena razina na odreenoj udaljenosti. Jednadba za proraun je slina jednadbi
koja se odnosi na otvorene prostore, ali z dodatak koji se odnosi na reverberantno polje.
D2
g ( D2 )
10log
1m
g (1m)
10
Lp H Ls 20log
EPR 10
Ovdje su Lp eljena razina na udaljenosti D2, H rezerva i Ls osjetljivost zvunika.

Takoer se postavlja pitanje da li e doi do mikrofonije, pa se jednadbe za PAG i
NAG razine moraju modificirati, odnosno ukljuiti doprinos reverberantnog polja.
PAG 20log
g D0 g D1
D0 D1
10log NOM 6 dB 10log
Ds D2
g DS g D2
NAG 20 log
g D0
D0
10 log
EAD
g EAD
Kao i u sluaju otvorenog prostora, da ne bi dolo do mikrofonije PAG>NAG.

Ovdje su dane samo osnovne jednadbe za proraun jednostavnijih prostora. Za
proraun razglasa za kompleksnije prostore, danas se koriste razni raunalni programi, koji
simuliraju sustav ozvuenja, te u obzir uzimaju sve parametre prostorije.
Rijeeni zadaci
Zadatak 8.1
Sustav ozvuenja zatvorene prostorije (kritina udaljenost=15 m) se sastoji od dva
zvunika i dvokanalnog pojaala. Zvunici imaju osjetljivost od 100 dB (1W/1m).
Potrebna razina na udaljenosti 40 m od svakog zvunika je 80 dB. Rezerva signala je 10
dB. Izraunajte potrebnu ukupnu snagu pojaala u W.
Ukupna razina zvunog tlaka dva nekoherentna izvora se moe izraunati prema slijedeoj
jednakosti:
Autor: Ivan urek
146
gdje su L1 i L2 dvije razine zvunog tlaka na istom mjestu.

Kako se u ovom sluaju radi o dva jednaka izvora signala (dva zvunika) koji su jednako
udaljeni do toke mjerenja, da bi se postigla razina od 80 dB, prema prethodnoj jednakosti,
svaki od zvunika mora na toj toki mjerenja postii 77 dB.
Uz 1W elektrike snage, uz danu osjetljivost zvunika, na udaljenosti od 40 m svaki
zvunik e postii:
Ako se u obzir uzme i rezerva signala svaki zvunik na mjestu sluanja mora postii
77+10=87 dB.
Razlika od potrebne do postignute snage uz 1W je 87-68=19 dB.
Ova razlika se moe nadoknaditi odabirom zvunika vee osjetljivosti, to obino nije
mogue, nego poveanjem elektrike snage koja se dovodi zvuniku.
Uz pretpostavku linearnog sustava, poveanje snage u dB e odgovarati 19 dB.
Potrebno poveanje snage se rauna u odnosu na elektriku snagu od 1 W, pa e potrebna
snaga za postizanje potrebne razine jednog zvunika biti:
Kako se radi o dvokanalnom pojaalu koje napaja dva zvunika ukupna snaga pojaala e
biti 158,8 W.
Autor: Ivan urek
147

Audiotehnika - Skripta

Enviado por

Dados do documento

Título original

Direitos autorais

Formatos disponíveis

Compartilhar este documento

Compartilhar ou incorporar documento

Opções de compartilhamento

Você considera este documento útil?

Este conteúdo é inapropriado?

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Audiotehnika - Skripta

Enviado por

Direitos autorais:

Formatos disponíveis

Autor: Ivan urek

Autor: Ivan urek

7. Mikrofoni i zvunici ............................................................................... 121

8. Struktura audio sustava........................................................................... 136

Autor: Ivan urek

1. Mjerne jedinice, signali i izoblienja

1.1 Mjerne jedinice

Primjer 1.1: Koliki je odnos u dB, snage P1=2 W prema P0=1 W?

tako da je odnos 2 W prema 1 W u decibelima 3 dB.

Autor: Ivan urek

Dva prethodna primjera prikazuju interesantnu karakteristiku uporabe dB za prikaz

Dakle, odnos napona u decibelima je duplo vei od odnosa snaga u decibelima.

Autor: Ivan urek

Dakle, jedinica dB nema praktino znaenje ako ne znamo referentu vrijednost u

Autor: Ivan urek

Prelazak iz mjerne jedinice dBV u dBu je jednostavan, ako se radi o naponima.

Slika 1.1. Primjer specifikacija stola za mijeanje (Yamaha DM1000V2)

Autor: Ivan urek

Izlazni napon drugog mikrofona: U 2 0,775V 10

0,775V 101 0,0775Vrms

Dva signala se zbrajaju u mijealu, pa e rezultata zbrajanja biti U3=U1+U2=0,102 Vrms.

Veliina signala na izlazu pojaala se dobije tako da se pojaanje u apsolutnim

Autor: Ivan urek

b) Drugi nain je da se napon U3 u voltima prvo pomnoi s apsolutnim pojaanjem, a

Prema tome izlazni napon u Vrms e biti Uizl=U310=0,102 Vrms10=1,02 Vrms.

Oba naina rjeavanja su ekvivalentna i daju jednaki rezultat. Vano je zapamtiti da se

101 0,1 Vrms

Razina signala nakon mijeala e biti: U3=U1+U2=0,156 Vrms

Razina signala na izlazu pojaala, a na zvuniku e biti:

U izl 1V 10 20 8,8 Vrms

9, 7 W , odnosno u dBW to iznosi P 10 log

Autor: Ivan urek

Slika 1.2 Maksimalna i efektivna razina sinusnog signala.

Autor: Ivan urek

1.2.2 Frekvencijska domena

Na primjer, uzmimo periodini sinusni signal. U tom sluaju e Fourierovi

Autor: Ivan urek

Slika 1.3 Sinusni signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni (f=1 kHz).

Slika 1.4 Pravokutni signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.

Slika 1.5 Trokutasti signal u vremenskoj i frekvencijskoj domeni.

Autor: Ivan urek

Dosadanja razmatranja su se odnosila na kontinuirani signal. Meutim, velika

Vrijednosti x[n] su uzorci kontinuiranog signala, uzorkovani u diskretnim

Slika 1.6 Periodinost DTFT.

Autor: Ivan urek

Slika 1.8 Spektrogram audio signala.

Autor: Ivan urek

1.2.3 Druge karakteristike signala

Slika 1.9 Brzina porasta signala.

Autor: Ivan urek

Slika 1.10 Gustoa raspodjele amplituda glazbenog signala.

Slika 1.11 Gustoa raspodjele amplituda sinusnog signala

Slika 1.12 Gustoa raspodjele amplituda pravokutnog i trokutastog signala.

Autor: Ivan urek

UREAJI ZA MJERENJE RAZINE SIGNALA AUDIO UREAJA

Autor: Ivan urek

Slika 1.13 VU metar

Slika 1.14 PPM (Peak Program Meter) metar.

Autor: Ivan urek

1.3 Izoblienja signala

Slika 1.13 Amplitudna i fazna izoblienja

Autor: Ivan urek