^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

BEHAR
GODINA XV • XI-XII 2006. • BROJ 79 • CIJENA 15 KN

KU]A JEZIKA: ORHAN PAMUK: «KU]A MOG OCA»

AZRA ABAD@I] NAVAEY: O LJUDIMA I PAHULJAMA
HAD@EM HAJDAREVI]: ^EKAJU]I PORUKU SVJETLOSTI
INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)
AMIR BRKA: DOSTOJANSTVENO LICE PJESNIKA ZABA^ENO UNAZAD
EMSUD SINANOVI]: LJUBAV U ZLATNO DOBA BOSNE
ERVIN JAHI]: TU@AN KAO ISTANBUL, MELANKOLI^AN KAO PAMUK
SENAD NANI]: DR@’TE VEHABIJU!
SENA KULENOVI]: 8372 NISU DO[LI
BEHAR
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za
kulturu i dru{tvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI]
Izvr{ni urednik:
Filip Mursel BEGOVI]
Uredni{tvo:
Muhamed @DRALOVI], Emsud SINANOVI],
Senad NANI], Zlatko HASANBEGOVI],
Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju
Adresa:
BEHAR
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr
seadbegovicºyahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn,
godi{nja pretplata 90 kn
Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja
pretplata 18 KM.
Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36),
€ 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);
Kunski `iro-ra~un:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog
prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori,
nisu nu`no i stavovi uredni{tva.
2 BEHAR 79
KAZALO
RIJE^ UREDNIKA
Ja bijednik i fukara .............................................................................................. 3
KU]A JEZIKA
Orhan Pamuk: «Kov~eg mog oca» .................................................................. 4-10
Azra Abad`i} Navaey: «O ljudima i pahuljama» ............................................ 11-13
DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U
Ervin Jahi}: «Tu`an kao Istanbul, nje`an kao Pamuk ..................................... 14-15
IZLOG KNJIGA .................................................................................................... 15
POETSKI GLASOVI
Had`em Hajdarevi}: «^ekaju}i poruku svjetlosti» ......................................... 16-18
INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)
Idrizovi}ev knji`evni monument i velika bol univerzalne rije~i ...................... 19-23
MULTIMONOLOG
Senad Nani}: «Dr`’te vehabiju» .................................................................... 24-25
^ASOPISI
Filip Mursel Begovi}: «Divan Diwan» ................................................................. 25
MLADA BO[NJA^KA POEZIJA
Amir Brka: «Dostojanstveno lice pjesnika zaba~eno unazad» ....................... 26-27
KAZALI[TE
Emsud Sinanovi}: «Ljubav u zlatno doba Bosne» ......................................... 28-29
NOVE KNJIGE
Sead Begovi}: «Nostalgi~ne slike i otpaci urbanog govora»,
(Faruk [ehi}, «Transsarajevo») ...................................................................... 30
Bo`o Rude`: «O bo{nja~kom identitetu i sudbi»;
(Faris Nani}, «Zapisano ostaje») .............................................................. 31-32
ZVUKOMJER
Filip Mursel Begovi}: «Pjesme srca i ljubavi», (Arabeske» - `enski zbor
Zagreba~ke d`amije: «Ti si vjetar ja sam plamen») .................................. 32-33
DVD IZBOR
Sead Begovi}: «Balkanski filmski standardi»,
(«Lopovi prve klase», scenarij i re`ija: Fadil Had`i}) ...................................... 34
KOMPARATIVNA ETNOLOGIJA
Senadin Musabegovi}: «Prisvajanje pro{losti s pomo}u mrtvih tijela» .......... 35-36
IZLO@BA
Sena Kulenovi}: «8372 nisu do{li» ................................................................ 37-39
Na naslovnoj stranici: Detalj s grobnice, Marabut u Al`iru
Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sara-
jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim
mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Adema-
ga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-
vorne i prijevodne knji`evne priloge bosanske i islamske
obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti
u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992.
godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to
su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti
nacionalne manjine sa `ivotnom sredinom, dijasporom u
svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-
setogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni
urednik zagreba~kog izdanja bio je knji`evnik Ibrahim Ka-
jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je
tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

JA, BIJEDNIK I FUKARA
Ispri~at }u Vam, dragi ~itatelji «Behara»,
jednu svoju kratku pri~u koju sam napisao i
objavio davna{njih devedesetih godina pod
naslovom «Ja, bijednik i fukara» u zagreba~-
kom «Ve~ernjem listu».
Za{to bih izmi{ljao pri~e? Imam svoju,
istinsku i pro`ivljenu. [to }e mi druga li-
ca? Uvijek mogu po~eti od sebe. I to od-
mah. Evo, jutros sam krenuo na put. Zi-
ma je, godi{nje doba kada je put klizav i
kada je prokleto hladno. Vu~em se ne-
voljko tim putem, mo`da zato {to u svo-
jim tridesetim godinama nosim o~eve ci-
pele, na rubovima iskrhane, ali jo{ uvijek
lijepe i udobne. Znam {to }ete re}i o tome, da je to
poni`avaju}e, a i {to bi drugo moglo biti. On ih je izno-
sio i dao meni. I on i cipele iz drugih su vremena, a ja
jo{ uvijek bezobrazno mlad.
Tople su i ugodne o~eve cipele. Drugih naprosto ne-
mam. Nemam ni novi kaput. Ovaj na meni je slavni ka-
put iz slavnih vremena moga tasta. On ga je odbacio i
sada visi na meni. Kaput je zaista topao, ali mo`da mal-
~ice preduga~ak. Zaogrnuv{i se njime zasigurno sli~im
stra{ilu, ali drugog kaputa naprosto nemam.
– Bijednik – rekao bi moj tast – Bo`e za koga se uda-
la moja k}i.
Bijednik je lijepa rije~, mislim, u njoj se osje}a kr{}an-
sko milosr|e. Ali, moj otac ima te`u rije~ za moj mali i
jedini `ivot. Moj je otac musliman i on }e za mene re}i:
Fukara! Pomislili biste, svakako biste to pomislili, da me
ta zlehuda sre}a prati od nedavno. Ali, ja sam takav od
kada znam za sebe. Dvije su dr`ave izmijenile svoja mje-
sta za to vrijeme. U jednoj sam se rodio i nekako `ivio. @
aliti se nisam smio, a nisam ni htio. Spajao sam kraj s
krajem. Kao da sam se ~itavo to vrijeme trajanja jedne
dr`ave skrivao i skru{eno `ivio. Ubrzo su me stali uvjera-
vati da tu dotrajalu dr`avu treba mrziti i ja sam je po~eo
zdu{no mrziti, a bijah u milosti i u cipelama moga oca i
u kaputu moga tasta. Bio sam jo{ uvijek mlad i mazao
sam kosu miri{ljivim uljem, a ipak, u prastarim cipelama
i u izno{enom kaputu, mora da sam izazivao straho-
po{tovanje, ono isto koje izaziva pojava neke protuhe.
Ra|anje druge dr`ave, za koju ka`u da je ona prava,
zateklo me je sretnog i eufori~nog, i ja sam odjednom,
zajedno s mno{tvom sli~nih, ugledao novo nebo. Me|u-
tim, vrijeme je prolazilo i morao sam isto tako primijetiti
da je to nebo oduvijek isto nebo, zale|eno kao i ovo
godi{nje doba kada kre}em na put, a da uop}e ne znam
kamo sam se zaputio, u o~evim izno{enim cipelama i u
starom kaputu moga tasta. Ja, koji to zapravo nikada
nisam bio, ve} bijednik i fukara.
Pri~a je izazvala razli~ite komentare, a putovala je, posred-
stvom moga zgranutog babe Ibrahima, ~ak u Sarajevo mojoj
rodbini na kriti~ki pregled. Na ~elu roda bio je (pa i sada je)
od{kolovani i obrazovani Smail Begovi}. Kako je svojta reagi-
BEHAR 79
RIJE^ UREDNIKA
rala na moju pri~u ni danas ne znam, znam
tek da me je iznenadio tada{nji urednik
«ve~ernjaka» Milan Ivko{i} koji je vjerojatno
dijelio mi{ljenje moje rodbine, rekav{i mi:
«Pa kako mo`e{ tako pisati o sebi?». Pri~u je
ipak objavio, no tada sam ja bio zgro`en.
Nisu pomogle ni pohvale koje su stizale, a
odnosile su se uglavnom na hrabru upora-
bu alegorije koja se prostire na ~itavu pri~u,
pa i na dobro impostirani autorski takozva-
ni samoironijski stav. Pri~a je izazvala salve
smijeha i ozbiljnih komentara jer je po svojoj
fakturi smije{no ozbiljna kad govori o polo-
`aju mladih ljudi u suvremenom dru{tvu. I
danas me ponajvi{e boli kada to isto ne mogu doku~iti poje-
dini Bo{njaci, a u {to sam se ubrzo uvjerio sudjeluju}i na
nekoliko knji`evnih tribina u Bo{nja~koj nacionalnoj zajedni-
ci pa i drugdje. Shvatio sam da pojedinci ne mogu doprijeti
do vi{eslojnih istina koje skriva knji`evnost te time jednosta-
vno oduzimaju duhovnu energiju toj knji`evnosti. Svaka fi-
gurativnost za njih je «{pansko selo», iako bez nje nema ma-
gi~ne i napokon svake dobre knji`evnosti, pa i bo{nja~ke.
Tvrdoglavo odbijanje svake vi{ezna~nosti tjera na zabri-
nutost i, naravno, na raspru o tome, iako je «mu~no u sta-
rom selu novi adet uvesti». Uostalom, dobro je znano da su
budale i neznalice u ve}ini jo{ od Adema te ih treba educi-
rati. Na stranicama «Behara» mo`e se o~ekivati, barem {to
se ti~e knji`evnog bloka, lijepa i plodna za~udnost. Narav-
no, stvarala~ka sloboda ima i svoja ograni~enja, prije svega
ona moralna i estetska, ako ih autori uop}e posjeduju. Ako
si ozbiljan pisac ne slu`i{ se principom kratkotrajnog {oka i
neograni~ene bizarnosti, iako i takav jezik «golih ~injenica»
mo`e biti djeli} tekstualnog {arma.
U`a redakcija «Behara» koristi ovu zgodu da se ispri~a
nekim suradnicima iz pro{log broja. Rije~ je prije svega o
neznatnim pogre{kama u nekim tekstovima koje su se ne-
namjerno potkrale. Iskreno se nadamo da se to vi{e ne}e
dogoditi. Posebno se ispri~avamo ~lanici na{eg uredni{tva
Azri Abad`i} Navaey. U njenom smo (ina~e kvalitativno
«udarnom» tekstu) izvukli i istaknuli po na{em mi{ljenju vrlo
interesantne lidove, ali smo ih kasnije, ne htiju}i to, samo
jednim «klikom», zbog neiskustva, izbrisali iz teksta. Ne sma-
tramo to nevoljom, ali dobro znamo da gre{ke sva~emu
~ovjeka nau~e. Jedna je gre{ka zbunila na{eg saborskog za-
stupnika [emsu Tankovi}a. On je zbog krivog prijepisa finan-
cijskih sredstava pri Savjetu za nacionalne manjine RH pomi-
slio da je Preporod «Beharu» namijenio manje sredstava
nego Journalu kojemu je urednik Faris Nani}. Nije tome tako
jer «Behar» je za ovu godinu financijski namiren prema
o~ekivanju, a saborski je zastupnik za istu svrhu velikodu{no
ponudio dodatna sredstva novom glavnom uredniku. [to }e
biti od re~enog obe}anja zaista ne znamo, ali se iskreno na-
damo da nije rije~ o predizbornom obe}anju sa zadr{kom.
Sead Begovi}
3
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K

ORHAN PAMUK:
KOV^EG MOG OCA
Po primitku Nobela, najuglednije svjetske nagrade za knji`evnost, turski je pisac Orhan
Pamuk odr`ao besjedu koja }e se pamtiti i koja ne}e oti}i u tamu, kao ni njegove knjige.
Izgovorio je rije~i koje su ina~e osu|ene na {utnju, iz osobne nutrine i ~vrsto stava,
razotkriv{i kroz osobnu oja|enost i radost stvaranja mnoge sablasti koje lutaju
intelektualnim svijetom modernog ~ovjeka. Kao {to je poznato, Pamuk nije ustuknuo
ni u trenucima kada je bio `estoko napadan jer se usudio literarizirati svekoliku povijest
Turske i, naravno, sve duhovne metamorfoze jednog Tur~ina koje je neminovno
nasljedovao. Upravo stoga jedan ve}i prostor u ovom broju «Behara» posve}ujemo
trenuta~no najaktualnijem i naj~itanijem svjetskom romanopiscu. Njegove }emo
romane ~itati, a kroz njegovu besjedu (“Kov~eg mog oca”) jo{ ga bolje upoznati.

Govor u povodu dodjele
Nobelove nagrade 7. prosin-
ca 2006.
Dvije godine prije smrti
otac mi je dao maleni kov~eg
pun svojih pisama, rukopisa i
bilje`nica. Nabaciv{i svoje
uobi~ajeno dr`anje {aljivca i
podrugljivca, usputno mi je
rekao kako bi `elio da ih pro-
~itam iza njega, odnosno na-
kon njegove smrti. „Pa ti ma-
lo pogledaj“, re~e lagano se
postidjev{i, „ima li me|u nji-
ma {togod korisnoga. Mo`da
nakon mene probere{ i objavi{ pone{to.“ Nalazili smo se
me|u knjigama u mojoj pisarnici. Poput nekoga tko se
`eli rije{iti bolnog i osebujnog tereta, otac se uzmotao po
pisarnici ogledavaju}i se i ne znaju}i kamo }e staviti
kov~eg. A zatim je tu stvar u svojoj ruci ne~ujno odlo`io u
jedan neprimjetan kutak. ^im je zavr{io taj nezaboravni
trenutak koji nas je obojicu postidio, odahnuli smo vrativ{i
se svojim ustaljenim ulogama i karakterima {aljivaca i po-
drugljivaca, koji `ivotu ne pridaju neki osobit zna~aj. Kao
i obi~no smo, bez suvi{e jadikovanja, popri~ali o bezna-
~ajnim stvarima, `ivotu, beskona~nim politi~kim proble-
mima Turske i o~evim ve}inom neuspje{no okon~anim
poslovima.
Sje}am se da sam se nakon o~eva odlaska vrzmao oko
kov~ega nekoliko dana ni ne taknuv{i ga. Od djetinjstva
sam poznavao taj maleni crni ko`ni kov~eg, njegov lokot,
~ak i njegove zaobljene rubove. Otac bi ga koristio za kra}a
putovanja, a ponekad i nose}i na posao ne{to od ku}e.
Sje}am se kako bih kao dijete po o~evu povratku s puta
otvarao kov~eg i premetao o~eve stvari, te kako bi mi se
dopadao miris kolonjske vode i dalekih zemalja koji se iz
njega {irio. Za mene je taj kov~eg predstavljao poznat i pri-
vla~an predmet prepun uspomena na pro{lost i djetinjstvo,
no sada ga nisam mogao ~ak ni dotaknuti. Za{to? Jasno -
zbog tajanstvene te`ine vrijednosti skrivene u njemu.
Govorit }u sada o zna~enju te vrijednosti. O zna~enju
onoga {to stvara ~ovjek koji se zatvori u sobu, sjedne za
stol, povu~e se u neki kutak i izra`ava papirom i olovkom;
govorit }u, dakle, o zna~enju knji`evnosti.
Nikako nisam mogao dotaknuti niti otvoriti o~ev kov-
~eg, ali sam poznavao neke bilje`nice u njemu. Sje}am se
da sam vi|ao oca kako u neke od njih ne{to zapisuje. Sa-
dr`aj kov~ega nije bilo ne{to o ~emu prvi put ~ujem. Otac
je imao veliku knji`nicu; u mladosti, ~etrdesetih godina,
`elio je postati pjesnik u Istanbulu, preveo je Valeryja na
turski, me|utim, nije `elio iskusiti te{ko}e knji`evni~kog
`ivota pi{u}i pjesme u siroma{noj zemlji s malo ~itatelja.
O~ev je otac – moj djed – bio bogati poduzetnik i moj je
otac proveo bezbri`no djetinjstvo i mladost, nije se htio
mu~iti radi knji`evnosti i pisanja. Volio je `ivot sa svim
njegovim ljepotama i to sam shva}ao.
Ono {to me je dr`alo podalje od sadr`aja o~eva kov~ega
bio je prije svega strah da mi se ne svidi ono {to pro~itam.
A otac je, svjestan toga, poduzeo potrebne mjere i naba-
cio dr`anje nekoga tko sadr`aj kov~ega ne uzima za ozbi-
ljno. @alostilo me je vidjeti takvo {to nakon dvadeset i pet
godina spisateljskog `ivota. No, nisam se htio ~ak ni ljuti-
ti na oca zbog toga {to knji`evnost nije do`ivljavao do-
voljno ozbiljno. Ipak, moja osnovna bojazan - ono {to do-
ista nisam htio osvijestiti, ~ak ni doznati - bila je mogu}nost
da je otac dobar pisac. Nisam mogao otvoriti o~ev kov~eg
jer je upravo to bilo ono ~ega sam se pribojavao. Osim
toga, taj razlog nisam mogao otvoreno priznati ~ak ni sa-
mome sebi. Jer kad bi iz o~eva kov~ega izronila prava, ve-
lika knji`evnost, morao bih prihvatiti ~injenicu da je otac

4 BEHAR 79

iznutra jedan sasvim druga~iji ~ovjek. A to je bila zastra-
{uju}a spoznaja. Jer ja sam, ~ak i u tim poodmaklim godi-
nama, `elio da je moj otac ni{ta drugo doli moj otac, ne i
pisac.
Biti pisac za mene zna~i godinama strpljivo i uz mnogo
truda razotkrivati u ~ovjeku jednu drugu skrivenu osobu i
svijet koji tu osobu ~ini: pri spomenu pisanja, prvo {to mi
dolazi pred o~i nisu romani, pjesme i knji`evna tradicija,
ve} ~ovjek koji se zatvara u sobu, sjeda za stol i u samo}i
uranja u sebe stvaraju}i tako rije~ima jedan novi svijet. Taj
~ovjek, ili `ena, mo`e upotrebljavati pisa}i stroj, koristiti
pogodnosti ra~unala, ili pak, kao ja, nalivperom trideset
godina pisati po papiru. Svaki put kada pi{e, mo`e ispija-
ti kavu, ~aj, pu{iti cigarete. Mo`e se ponekad di}i od stola
i zagledati kroz prozor, u djecu {to se igraju na ulici, a
ukoliko ima sre}e, u drve}e i krajolik, ili pak neki mra~an
zid. Mo`e pisati pjesme, igrokaze ili, poput mene, roma-
ne. Sve ove razli~itosti dolaze tek nakon osnovne radnje
- sjedenja za stolom i strpljivog poniranja u vlastitu nutri-
nu. Pisanje je pretvaranje u rije~i onoga {to tamo vidimo,
~ovjekovo strpljivo, uporno i radosno istra`ivanje novoga
svijeta kre}u}i se kroz sebe samoga. [to bih vi{e sjedio za
stolom, postupno dodavaju}i nove rije~i praznim strani-
BEHAR 79
K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
cama, i {to bi vi{e odmicali dani, mjeseci i godine, to bih
vi{e osje}ao da gradim jedan novi svijet, da i sam poput
nekoga tko kamen po kamen gradi most ili kupolu, otkri-
vam jednog drugog ~ovjeka u sebi. Kamenje nas pisaca su
rije~i. Doti~u}i ih, oslu{kuju}i njihove me|usobne odnose,
promatraju}i ih ponekad izdaleka, gotovo ih miluju}i pr-
stima i vrhom pisala i odvaguju}i njihovu te`inu, smje{tamo
rije~i jednu za drugom i godinama uporno, strpljivo i is-
punjeni nadom gradimo nove svjetove.
Za mene, tajna pisanja ne le`i u nadahnu}u za koje se
ne zna odakle }e do}i, ve} u upornosti i strpljenju. ^ini mi
se kao da je ona lijepa turska izreka „kopati iglom jamu“
stvorena upravo za pisce. Volim i razumijem Ferhatovo
strpljenje iz starih pri~a koji za svoju ljubav probija plani-
ne. Znam i da sam u svom romanu Zovem se Crvena go-
vorio i o spisateljskom zanimanju i vlastitom `ivotu kada
sam opisivao stare iranske minijaturiste koji su godinama
sa stra{}u neprestano crtaju}i istoga konja, nau~ili svaki
njegov detalj napamet i bili ga u stanju nacrtati ~ak i za-
tvorenih o~iju. Kako bi svoj vlastiti `ivot mogao polagano
ispripovjediti kao pri~u nekih drugih, te kako bih tu pripo-
vjeda~ku snagu mogao osjetiti u sebi, smatram da pisac
toj umjetnosti i zanatu mora posvetiti godine provedene
za stolom i da mora ste}i optimizam. An|eo nadahnu}a,
koji nekima uop}e ne dolazi, dok nekima navrati vrlo
~esto, voli to povjerenje i optimizam. I kada se pisac osje}a
najusamljenijim, kada najvi{e sumnja u svoje napore, ideje
i vrijednost onoga {to je napisao, dakle kada pomisli da je
njegova pri~a samo njegova vlastita, odjednom kao da
mu an|eo nadahnu}a podastre pri~e, slike i ideje koje sje-
dinjuju svijet iz njegove nutrine sa svijetom koji `eli stvo-
riti. U spisateljskom `ivotu, kojemu sam posvetio cijeli
svoj `ivot, za mene je najpotresniji osje}aj pomisao da
neke re~enice, ideje i stranice koje me ispunjavaju preko-
mjernom sre}om nisu moje, ve} da ih je prona{la neka
druga sila i velikodu{no mi ih pru`ila.
Pribojavao sam se otvoriti o~ev kov~eg i pro~itati njego-
ve bilje`nice jer sam znao da moj otac nikada ne}e prolazi-
ti kroz te{ko}e kroz koje sam ja prolazio, da ne voli samo}u,
ve} prijatelje, gu`vu, salone, {ale, dru{tvo. A onda bih opet
prosu|ivao druga~ije: ove misli i ideje o patnji i strpljenju
mogle bi biti i moje predrasude koje sam stvorio na temelju
vlastitog `ivotnog i spisateljskog iskustva. Bilo je mnogo
sjajnih pisaca koji su pisali okru`eni gu`vom, vode}i inten-
zivan obiteljski i dru{tveni `ivot, sred buke i radosnog
`amorenja. Osim toga, zasitiv{i se prosje~no{}u obiteljskog
`ivota, otac nas je u djetinjstvu ostavio, oti{ao u Pariz i
ispunio bilje`nice - kao i mnogi drugi pisci - u hotelskim
sobama. Znao sam da se u kov~egu nalazi dio tih bilje`nica
jer mi je otac, ve} nekoliko godina prije nego {to }e mi da-
ti kov~eg, po~eo pri~ati o tom razdoblju svog `ivota. I u
djetinjstvu bi mi govorio o tim godinama, ali ne i o svojoj
krhkosti, `elji da postane knji`evnik i o krizama identiteta
po hotelskim sobama. Prepri~avao bi kako je ~esto vi|ao
Sartrea na pari{kim plo~nicima, govorio bi o knjigama koje
je ~itao i filmovima koje je gledao, s uzbu|enjem i iskreno{}u
nekoga tko priop}ava vrlo va`ne vijesti. Jasno da nikako ne
bih zaboravio {to je u oblikovanju mene kao pisca zna~ilo
imati oca koji kod ku}e govori vi{e o svjetskim piscima ne-
5
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
goli o pa{ama i vjerskim rije~ima drugih slu{aju}i
dostojanstvenicima. Mo`- glas vlastite savijesti, i ob-
da sam i o~eve bilje`nice likovao vlastite misli i vla-
morao ~itati misle}i o to- stiti svijet neprestano raz-
me, podsje}aju}i se koliko govaraju}i s knjigama,
mnogo dugujem njegovoj bez sumnje je Montaigne,
velikoj knji`nici. Morao za~etnik moderne knji`ev-
sam uzeti u obzir, ne pri- nosti. Montaigne je bio
daju}i previ{e va`nosti knji- pisac kojega je otac stal-
`evnoj vrijednosti njegovih no i iznova ~itao i meni
spisa, da je otac dok je savjetovao da ga ~itam.
`ivio s nama, jednako kao i @elio bih se vidjeti kao dio
ja, imao potrebu ostajati tradicije onih pisaca koji
sam u sobi, nasamo s knji- se, gdje god se nalazili,
gama i mislima. bilo na Istoku ili na Zapa-
Ali dok sam s nespokoj- du, odvajaju od svojih za-
stvom gledao torbu koju jednica i zatvaraju s knji-
je otac ostavio, osje}ao gama u sobu. Mjesto na
sam da je upravo to ono kojemu po~inje istinska
{to ne}u biti u stanju na- knji`evnost za mene je
praviti. Otac bi se ponekad ondje gdje se ~ovjek s knji-
ispru`io na divan pred gama zatvara u sobu.
knji`nicom, i ispustiv{i Me|utim, u sobi gdje
knjigu ili ~asopis koji je se zatvaramo nismo toliko
imao u ruci, utonuo u du- sami kao {to se misli. U
ge misli i ma{tarije. Na licu po~etku nam dru{tvo ra-
bi mu se pojavio intro- de rije~i, pri~e i knjige dru-
spektivni pogled, izraz sa- gih, dakle ono {to naziva-
svim druga~iji od onoga mo tradicijom. Vjerujem
koji sam vi|ao u trenuci- da je knji`evnost najdra-
ma obiteljskog `ivota koji gocjenija zbirka koju je
je prolazio u {alama, zadi- ljudsko bi}e stvorilo kako
rkivanjima i sitnim prepi- bi razumjelo sebe. Ljudske
rkama. Iz tog bih pogleda zajednice, plemena i na-
ili izraza, osobito u godi- rodi opame}uju se, oboga-
nama djetinjstva i mladosti, razabirao o~ev nespokoj i za-}uju i uzdi`u u onoj mjeri u kojoj cijene i njeguju vlastitu
brinuo bih se. Sada, godinama kasnije, znam da je to ne- knji`evnost, i kao {to svi znamo, spaljivanje knjiga i po-
spokojstvo jedna od glavnih pokreta~kih snaga koje ~ov- ni`avanje pisaca vjesnici su mra~nih i nerazboritih vreme-
jeka ~ine piscem. Da biste bili pisac, od strpljenja i patnje
na. Ali knji`evnost nikada nije samo nacionalno pitanje.
va`nija je pobuda koja vas tjera da se zatvorite u sobu, da
Pisac koji se s knjigama povla~i u sobu i najprije kre}e na
put unutar samoga sebe, kroz godine }e tamo
Ono o ~emu bi knji`evnost danas trebala govoriti i otkriti nezaobilazno pravilo dobre knji`evnosti:
{to bi trebala istra`ivati zapravo su osnovne knji`evnost je vje{tina govorenja o vlastitoj pri~i
kao da je rije~ o pri~i drugih, i o pri~i drugih kao
ljudske boli, strahovi od odba~enosti, osje}aji da je na{a vlastita. Da bismo u tome uspjeli, na
bezna~ajnosti i bezvrijednosti, kolektivni osje}aji putovanje kre}emo iz pri~a i knjiga onih drugih.
ranjivosti, slomljenog i povrije|enog ponosa, Moj je otac imao dobro opremljenu knji`nicu
od tisu}u i petsto knjiga, knji`nicu koja bi bila i
strahovi od omalova`avanja, beskona~nih vi{e nego dovoljna jednom piscu. Do svoje dva-
poni`avanja, bijesa, i s njima povezana nacionalna deset i druge godine mo`da nisam pro~itao sve
hvalisanja i razmetanja... knjige u knji`nici, ali sam ih pojedina~no sve poz-
navao, znao sam koja je od njih va`na, koja nije
pobjegnete od gu`ve, dru{tva, svakodnevnog prosje~nog previ{e ozbiljna, ali je zato jednostavna za ~itanje, koja je
`ivota, od stvari koje svi pro`ivljavaju. Nama su piscima klasi~na, koja je nezaobilazni dio svjetske knji`evnosti, ko-
potrebni strpljenje i nada kako bismo pisanjem u sebi iz- ja je zabavni svjedok lokalne povijesti, ali }e ubrzo biti za-
gradili jedan duboki svijet. No, `elja da se povu~emo u boravljena, koja pripada francuskom piscu kojega je otac
sobu, u neku prostoriju ispunjenu knjigama, prvo je {to jako cijenio. Nekada bih tu knji`nicu promatrao izdaleka i
nas pokre}e. Prvi veliki primjer slobodnog i nezavisnog sanjario o tome kako }u i ja jednoga dana u zasebnoj ku}i
pisca koji je ~itao knjige po svom izboru, raspravljao s imati jednu takvu, pa ~ak i bolju, i kako }u od knjiga izgra-

6 BEHAR 79
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
diti svijet za sebe. Kada vla~niji od onoga kakvim
bih je gledao izdaleka, po- smo mi `ivjeli, i ja sam
nekad bi mi se o~eva knji`- zajedno sa cijelim Istan-
nica u~inila poput slike bulom i cijelom Turskom
~itavog svijeta. Ali to je bio izvan njega. Danas
bio svijet gledan iz na{ega mislim da sam taj osje}aj
kuta, iz Istanbula. I knji`- dijelio sa velikom ve}inom
nica je to odra`avala. svijeta. Na isti je na~in
Otac ju je sa~inio od knji- postojala svjetska knji`ev-
ga koje je kupovao na pu- nost i njezino sredi{te vr-
tovanjima izvan zemlje, lo daleko od mene. Za-
naro~ito u Parizu i Ameri- pravo je ono {to sam pod
ci, zatim za vrijeme svoje time mislio bila knji`ev-
mladosti u Istanbulu ~etr- nost Zapada, a ne svjetska
desetih i pedesetih godi- knji`evnost, no, mi smo
na, u trgovinama gdje su Turci bili i izvan nje. I
se prodavale knjige na knji`nica moga oca je to
stranim jezicima, i u istanbulskim starim i novih knji`arama potvr|ivala. S jedne su se strane nalazile knjige i knji`evnost
koje sam i ja redom sve poznavao. Moj svijet je mje{avina Istanbula, na{ lokalni svijet, ~ije sam brojne pojedinosti
lokalnog, nacionalnog i zapadnog svijeta. Po~ev{i od volio i koji ne bih mogao prestati voljeti, a s druge pak
1970. godine i ja sam na neki tvrdoglav na~in po~eo stva- strane njima sasvim razli~ite knjige zapadnoga svijeta, ~ija
rati svoju knji`nicu. Nisam jo{ bio ~vrsto odlu~io da }u nam je razli~itost u isto vrijeme zadavala i bol i nadu. Pi-
postati pisac, kao {to sam to ispri~ao u knjizi Istanbul; sanje i ~itanje bilo je sli~no izla`enju iz jednog svijeta i
shvatio sam samo da ne}u biti slikar, ali kako }e se kretati pronala`enju utjehe u osebujnostima, neobi~nostima i
moj `ivot, to nisam to~no znao. S jedne je strane u meni fantasti~nim oblicima drugog svijeta. Osje}ao bih da je i
postojalo nezaustavljivo zanimanje za sve i prekomjerno otac ponekad, ba{ kao {to sam i ja kasnije ~inio, ~itao ro-
pozitivna glad za ~itanjem i u~enjem. S druge sam strane mane kako bi iz `ivota u kojemu `ivi pobjegao na Zapad.
osje}ao da }e moj `ivot biti na neki na~in manjkav, da Ili se mo`da meni u to vrijeme ~inilo da su knjige bile ono
ne}u mo}i `ivjeti kao drugi. Jedan je dio ovog osje}aja bio ~emu smo pribjegavali da uklonimo takav osje}aj kultur-
povezan s mi{lju da sam daleko od sredi{ta, ba{ kao {to nog nedostatka. Nije samo ~itanje bilo neka vrsta puto-
sam to osje}ao dok sam promatrao o~evu knji`nicu, ali i s vanja do Zapada i natrag, ve} i pisanje. Kako bi ispunio
osje}ajem da `ivimo u provinciji, kao {to nam je tih godi- ve}inu svojih bilje`nica iz kov~ega, moj bi otac odlazio u
na Istanbul svima davao naslutiti. Jedna druga zebnja po- Pariz, zatvarao se u neku hotelsku sobu i poslije donosio
vezana s manjkavim `ivotom bila je, naravno, ~injenica da u Tursku ono {to je napisao. Pri pogledu na o~ev kov~eg,
sam predobro znao da `ivim u zemlji koja niti pokazuje osje}ao bih kako me je to uznemirivalo. Nakon {to sam se
zanimanje niti daje nadu umjetnicima, bilo da se radi o dvadeset i pet godina zatvarao u sobu da bih kao pisac
slikanju ili o knji`evnosti. Kada bih sedamdesetih godina, opstao u Turskoj, na koncu sam pri pogledu na o~ev
s novcem koji mi je otac dao, od starih istanbulskih knji- kov~eg u sebi osje}ao pobunu protiv ~injenice da je pi-
`ara kupovao izblijedjele, pro~itane i pra{njave knjige s sanje, budu}i da proizlazi iz na{e nutrine, posao koji je
pretjeranom pohlepom, potrebno raditi u tajnosti
koja kao da je htjela uklo- od dru{tva, dr`ave i naro-
niti te nedostatke u mom da. Mo`da sam se najvi{e
`ivotu, siroma{an, rasut i iz tog razloga ljutio na
beznadno `alostan polo- oca {to pisanje nije do`iv-
`aj antikvarnica i prodava- ljavao ozbiljno koliko i ja.
~a knjiga smje{tenih po Zapravo sam se ljutio
rubovima ulica, u dvori{- na oca zato {to nije `ivio
tima d`amija i na prago- `ivotom kakvim sam ja
vima svaljenih zidova ut- `ivio, zato {to ni zbog
jecao bi na mene koliko i ~ega nije ulazio ni u naj-
knjige koje }u pro~itati. sitniju prepirku, jer je
[to se ti~e mog mjesta `ivot provodio sretno,
u svijetu, temeljni osje}aj zabavljaju}i se u dru{tvu,
koji sam nosio kako u s prijateljima i onima koje
`ivotu tako i u knji`evnosti je volio. Me|utim, jednim
u ono vrijeme, bio je osje- sam dijelom razuma znao
}aj nepripadanja sredi{tu. da bih umjesto „ljutio
U sredi{tu je svijeta posto- sam se“ mogao re}i „za-
jao `ivot bogatiji i pri- vidio sam“ i da bi to

BEHAR 79 7
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
mo`da bio i prikladniji izraz, i to me uznemirivalo. Tada bih Ve} sam spomenuo dva osnovna osje}aja koja je u me-
sam sebe propitkivao svojim uobi~ajeno prezrivim i srdi- ni vrlo brzo probudio kov~eg koji sam zatvorio i pospre-
tim glasom „{to je to sre}a?“. Da li je sre}a smatrati da mio: osje}aj `ivota u provinciji i pitanje autenti~nosti. Na-
sâm u nekoj sobi `ivi{ dubokim `ivotom? Ili je sre}a zajed- ravno da ovo nije bio prvi put da potanko pro`ivljavam
no s dru{tvom i svima ostalima vjerovati u iste stvari, ili ove uznemiruju}e osje}aje. Njih sam, u svim njihovim raz-
hine}i da vjeruje{ `ivjeti spokojnim `ivotom? Da li je uosta- mjerima, sa svim njihovim neizravnim posljedicama, me-
lom sre}a ili nesre}a pretvarati se da `ivi{ u skladu sa svima |uodnosima, unutarnjim `ari{tima i raznoraznim nijansa-
ostalima dok istovremeno kri{om pi{e{ na nekom mjestu ma, godinama ~itaju}i i pi{u}i sâm za stolom istra`io,
gdje te nitko ne vidi? No, ovo su bila prezajedljiva, presva- otkrio i produbio. Bez sumnje sam ih do`ivio mnogo puta
dljiva pitanja. Uostalom, kako sam uop}e zaklju~io da je u obliku nejasnih boli, osjetljivosti, neraspolo`enja i ~estih
mjerilo dobrog `ivota sre}a? Ljudi i novine, svi su se odu- pomutnji, osobito u mladosti i vrlo ~esto pod utjecajem
vijek pona{ali kao da je sre}a najva`nije `ivotno mjerilo. knjiga i `ivota. Ali sam osje}aj `ivota u provinciji i pitanje
Zar nije ve} i to samo po sebi neki pokazatelj da je vrijedno autenti~nosti uspio u potpunosti upoznati tek pi{u}i ro-
istra`iti je li upravo ono suprotno to~no. Ta koliko sam mane, odnosno knjige o njima (primjerice, pitanje provin-
uop}e i mogao poznavati oca koji je od nas, obitelji, uvijek cijalnosti u romanima Snijeg i Istanbul; pitanje autenti~-
bje`ao, koliko sam mogao primijetiti njegovu tjeskobu? nosti u romanima Zovem se Crvena ili Crna knjiga). Biti
Eto, a takvim sam pobudama prvi put otvorio o~ev pisac za mene zna~i usredoto~iti se na najbrojnije ali ne-
kov~eg. Da li je u o~evu `ivotu mogla postojati neka ne- osvije{tene, skrivene rane koje nosimo u sebi, strpljivo ih
sre}a za koju nisam znao, neka tajna koju bi otac
mogao podnijeti jedino preto~iv{i je u rije~i? ^im Svaki put kad se zagledam u tamu unutar sebe,
sam otvorio kov~eg, prisjetio sam se mirisa putne mogu razumjeti te strahove, ve}inom izra`ene
torbe, primijetio sam da sam neke bilje`nice pre-
poznao i da mi ih je otac ve} godinama prije po- iracionalnim i pretjerano osje}ajnim jezikom.
kazao onako usput. Ve}ina je bilje`nica, koje sam Uvjerili smo se da se velike mase, dru{tva i nacije
jednu po jednu doticao i prelistavao, bila ispunje- izvan-zapadnoga svijeta, a s kojime se lako mogu
na u godinama o~eve mladosti, kad nas je osta-
vio i oti{ao u Pariz. Me|utim, ja sam, ba{ kao i poistovjetiti, zbog svoje preosjetljivosti i bojazni
pisci koje sam volio i ~ije sam biografije ~itao, od poni`enja povla~e u strahove koji ponekad
`elio saznati {to je otac u mojim godinama pisao, dose`u granicu gluposti.
{to je mislio. Uskoro sam shvatio da takvo {to
ne}u susresti. Povrh toga, uznemirio me spisateljski glas otkrivati, upoznavati i potpuno ih razotkriti, a zatim te
koji sam mjestimice susretao u o~evim bilje`nicama. Ovo rane i boli pretvoriti u dio na{eg pisanja i identiteta koje
nije o~ev glas, mislio sam; nije bio autenti~an, ili nije pri- smo svjesno usvojili.
padao osobi koju sam ja poznavao kao svog istinskog Spisateljstvo zna~i govoriti o stvarima koje svi znaju,
oca. Nad strahom da moj otac ne mo`e biti moj otac dok ali ne znaju da znaju. Otkri}e tog saznanja, njegovo pro-
pi{e, prebivalo je jo{ ne{to puno stra{nije: strah da ja iz- dubljivanje i dijeljenje s drugima ~itatelju pru`aju u`itak
nutra nisam autenti~an nadilazio je moju zabrinutost oko ~udesne {etnje kroz njemu dobro poznati svijet. Te u`itke
toga da mi se ne svi|aju o~evi rukopisi, ili ~ak da je otac primamo kroz umije}e izra`avanja rije~ima onoga {to
previ{e podlegao utjecaju drugih pisaca. I taj se je strah poznajemo iz stvarnosti. Pisac koji se povla~i u sobu godi-
preobra`avao u krizu autenti~nosti koja me tjerala da, nama razvija svoje umije}e i nastoji stvoriti jedan svijet
kao u mladosti, propitkujem svoje cijelo postojanje, svoj polaze}i od vlastitih skrivenih rana, svjesno ili nesvjesno
`ivot, `elju za pisanjem i sve {to sam ikada napisao. Prvih ukazuje ~ovje~anstvu duboko povjerenje. Moje se povje-
deset godina kada sam pisao romane taj bih strah osje}ao renje oduvijek temeljilo na vjerovanju da i drugi nose ranu
puno dublje, trudio bih mu se suprotstaviti, ponekad bih sli~nu mojoj, da nalikuju jedni drugima i da }e se zbog
strahovao da }u, jednako kao {to sam odustao od slikanja, toga razumjeti. Sva prava knji`evnost po~iva na djetinjem
jednoga dana biti pora`en i zbog tog nemira dignuti ruke i optimisti~nom vjerovanju da ljudi nalikuju jedni drugi-
i od pisanja romana. ma. Onaj tko se zatvori i godinama pi{e, `eli se obratiti
upravo takvom ~ovje~anstvu i svijetu bez sredi{ta.
No, kako }e postati jasno iz o~eva kov~ega i, naravno,
iz uvelih boja `ivota kojim smo `ivjeli u Istanbulu, daleko
od nas jest postojalo sredi{te svijeta. U svojim sam knjiga-
ma mnogo govorio o ~ehovljevskom osje}aju provincija-
lizma inspiriranim iskustvom te temeljne istine, i o njego-
voj drugoj sporednoj posljedici, nemiru zbog pitanja au-
tenti~nosti. I osobno znam da velika ve}ina svjetskog
stanovni{tva `ivi s tim osje}ajima, hrvaju}i se u isto vrije-
me s jo{ mnogo te`im strahovima, kao {to su strah od
utu~enosti, nesigurnosti i poni`enja. Da, jo{ su uvijek naj-
ve}i problemi ~ovje~anstva siroma{tvo, glad i besku}ni{tvo.

8 BEHAR 79
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
Me|utim, ve} nam televizija i novine govore o tim osnov-
nim problemima na mnogo br`i i lak{i na~in od knji`evnosti.
Ono o ~emu bi knji`evnost danas trebala govoriti i {to bi
trebala istra`ivati zapravo su osnovne ljudske boli, straho-
vi od odba~enosti, osje}aji bezna~ajnosti i bezvrijednosti,
kolektivni osje}aji ranjivosti, slomljenog i povrije|enog po-
nosa, strahovi od omalova`avanja, beskona~nih poni`a-
vanja, bijesa, i s njima povezana nacionalna hvalisanja i
razmetanja... Svaki put kad se zagledam u tamu unutar
sebe, mogu razumjeti te strahove, ve}inom izra`ene ira-
cionalnim i pretjerano osje}ajnim jezikom. Uvjerili smo se
da se velike mase, dru{tva i nacije izvan-zapadnoga svije-
ta, a s kojime se lako mogu poistovjetiti, zbog svoje preo-
sjetljivosti i bojazni od poni`enja povla~e u strahove koji
ponekad dose`u granicu gluposti. Isto tako znam i da se razilazi, polako ukazuje pred nama u svim svojim bojama.
narodi i dr`ave u zapadnom svijetu - s kojime se mogu Ili poput osje}aja koji putnici sa Zapada osjete kada, u
jednako lako poistovjetiti - pretjerano oholi zbog bogat- razila`enju jutarnje magle, ugledaju Istanbul kojemu su
stva i otkri}a renesanse, prosvjetiteljstva i moderne, se pribli`ili brodom s juga. Na kraju dugog putovanja
prepu{taju samodopadnosti koja ponekad dose`e grani- zapo~etog u nadi i znati`elji, pred njima se nalazi cijeli
ce sli~ne gluposti. jedan grad, jedan svijet sa svim svojim d`amijama, mina-
Zna~i da svi mi, a ne samo moj otac, pridajemo previ{e retima, ku}ama, ulicama, bre`uljcima, mostovima i padi-
va`nosti ideji da postoji sredi{te svijeta. Me|utim, upravo nama. ^ovjek, ba{ poput dobrog ~itatelja koji se gubi u
suprotno, ono {to nas zatvara u sobu da godinama pi{emo stranicama neke knjige, po`eli u}i i izgubiti se u tom no-
jest povjerenje. Radi se o uvjerenju da }e se jednoga dana vom svijetu koji se pred njim odjednom ukazao. Sjeli smo
pro~itati i razumijeti ono {to smo napisali, jer ljudi na ~ita- za stol i otkrili potpuno novi svijet u kojemu zaboravljamo
vom svijetu nalikuju jedni drugima. Me|utim, znam to iz osje}aj da smo po strani, u provinciji, izvan, da smo bije-
onoga {to je otac napisao: rije~ je o optimizmu ranjenom i sni ili jednostavno tu`ni.
povrije|enom gnjevom zbog ostavljenosti po strani, zbog Za razliku od osje}aja iz djetinjstva i iz mladosti, za me-
odba~enosti. I ja sam mnogo puta u sebi osjetio ljubav i ne je sada sredi{te svijeta Istanbul. Ne samo zbog toga
mr`nju koje je Dostojevski cijeloga `ivota osje}ao prema {to sam skoro ~itav svoj `ivot proveo tamo, nego zbog
Zapadu. Me|utim, osnovna stvar koju sam iz toga nau~io, toga {to sam trideset i tri godine pripovijedao o njegovim
moj osnovni izvor optimizma postao je jedan potpuno dru- ulicama, mostovima, ljudima, psima, ku}ama, d`amijama,
ga~iji svijet, koji je taj veliki pisac sagradio iz osje}aja ljuba-
~esmama, neobi~nim junacima, trgovinama, poznatim
osobama, mra~nim to~kama, no}ima i danima,
Pi{em kako bi ~itav svijet znao kakvim smo poistovje}uju}i se sa svima njima. U jednom tre-
`ivotom `ivjeli i kakvim `ivimo ja, drugi, svi mi, mi nutku, taj svijet koji sam zamislio izlazi iz moje
u Istanbulu i u Turskoj. Pi{em jer volim miris ruke i postaje stvarniji od grada koji sam do`ivio
u svojoj glavi. Tada svi ti ljudi i ulice, stvari i zgra-
papira, pisala i tinte. Pi{em jer u knji`evnost i de kao da po~inju me|usobno razgovarati, kao
umjetnost romana vjerujem vi{e nego u bilo {to da me|usobno po~inju graditi odnose koje ja
drugo. Pi{em iz navike i strasti. Pi{em jer se bojim prije nisam osje}ao, kao da po~inju `ivjeti sami
od sebe, a ne u mojoj ma{ti ili mojim knjigama.
biti zaboravljen. Pi{em jer mi se svi|a slava i Taj svijet, koji sam stvorio zami{ljaju}i ga strpljivo
zanimanje koje pisanje donosi. Pi{em kako bih bio kao da iglom kopam jamu, tada mi se u~ini stvar-
sam. Pi{em da bih mo`da shvatio za{to se toliko niji od bili ~ega drugoga.
Mo`da je i moj otac otkrio tu vrstu sre}e pisa-
ljutim na sve vas i na svakoga. ca koji svoje godine predaju ovome poslu; ne bih
`elio imati predrasuda prema njemu - to sam go-
vi i mr`nje prema Zapadu, no s njegove druge strane. vorio gledaju}i o~ev kov~eg. Osim toga, bio sam zahvalan
Svi pisci koji su ovome poslu posvetili svoj `ivot znaju ocu jer nije nare|ivao, zabranjivao, tla~io, ka`njavao, jer
sljede}u istinu: koji god bili na{i razlozi pisanja, svijet koji nije bio prosje~an otac, i jer mi je uvijek davao slobodu i
smo godinama neprestano pi{u}i u nadi gradili, na koncu pretjerano me po{tivao. Ponekad bih vjerovao da moja
se smje{ta na potpuno razli~itim mjestima. Od stola, za snaga imaginacije mo`e katkada djelovati slobodno i dje-
koji smo sjeli sa svojom tugom i srd`bom, dosti`emo pot- tinjasto jer, za razliku od mnogih mojih prijatelja iz dje-
puno druga~iji svijet koji se smje{ta s druge strane te tuge tinjstva i mladosti, nisam poznavao strah od oca, a neka-
i srd`be. Zar ne bi bilo mogu}e da je i moj otac dostigao da bih iskreno vjerovao da mogu biti pisac jer je i otac u
jedan takav svijet? Taj svijet u koji sti`emo nakon dugog mladosti `elio biti pisac. Morao sam ga ~itati s toleran-
putovanja daje nam ~udesan osje}aj, upravo poput otoka cijom i nastojati razumjeti to {to je napisao po hotelskim
koji se, nakon dugog morskog putovanja, u magli koja se sobama.

BEHAR 79 9
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
Kov~eg, koji je danima stajao gdje ga je otac ostavio,
otvorio sam s tim pozitivnim mislima i uz svu svoju volju
pro~itao sam neke bilje`nice i stranice. [to li je to otac
pisao? Sje}am se nekih slika iz pari{kih hotela, nekih pje-
sama, paradoksa, promi{ljanja... Sada se osje}am poput
nekoga tko se nakon prometne nesre}e jedva prisje}a {to
mu se dogodilo, dok u isto vrijeme zazire od prisje}anja
istoga. Kad sam bio dijete i kada bi otac i majka bili pred
sva|om, dakle kada bi po~injala jedna od onih smrtnih
ti{ina, otac bi, da promijeni ugo|aj, upalio radio, a uz
glazbu bismo br`e zaboravljali {to se dogodilo.
I ja }u promijeniti temu s nekoliko ljep{ih rije~i koje bi u
ovom slu~aju poslu`ile umjesto glazbe. Kao {to znate, naj-
~e{}e i omiljeno pitanje postavljano nama piscima jest slje-
de}e: za{to pi{ete? Pi{em zato {to mi se pi{e! Pi{em zato
{to nisam u stanju raditi neki normalan posao kao drugi.
Pi{em kako bi se pisale knjige poput mojih i kako bi ih ~itao.
Pi{em jer se ljutim na sve vas i na svakoga. Pi{em zato {to
mi se jako svi|a sjediti u sobi cijeli dan i pisati. Pi{em zato
{to mogu podnijeti stvarnost jedino ako je mijenjam. Pi{em
kako bi ~itav svijet znao kakvim smo `ivotom `ivjeli i kakvim
`ivimo ja, drugi, svi mi, mi u Istanbulu i u Turskoj. Pi{em jer
volim miris papira, pisala i tinte. Pi{em jer u knji`evnost i
umjetnost romana vjerujem vi{e nego u bilo {to drugo.
Pi{em iz navike i strasti. Pi{em jer se bojim biti zaboravljen.
Pi{em jer mi se svi|a slava i zanimanje koje pisanje donosi.
Pi{em kako bih bio sam. Pi{em da bih mo`da shvatio za{to
se toliko ljutim na sve vas i na svakoga. Pi{em jer mi se
svi|a da me ~itaju. Pi{em da kona~no zavr{im ovaj roman,
onaj rukopis ili onu stranicu koju sam zapo~eo. Pi{em jer
svi od mene to o~ekuju. Pi{em jer djetinjasto vjerujem u
besmrtnost knji`nica i polo`aj mojih knjiga na policama.
Pi{em jer su `ivot, svijet i sve ostalo nevjerojatno lijepi i
iznena|uju}i. Pi{em jer je u`itak preto~iti svu tu ljepotu i
bogatstvo svijeta u rije~i. Ne pi{em kako bih prepri~ao pri-
~u, ve} kako bih je stvorio. Pi{em da se oslobodim osje}aja
kako stalno postoji mjesto kamo bi trebalo oti}i, a ja ona-
mo, ba{ kao u snovima, nikako ne mogu sti}i. Pi{em jer mi
ne uspijeva biti sretan. Pi{em kako bih bio sretan.
10
Tjedan dana nakon {to je otac do{ao u moju pisarnicu i
ostavio kov~eg, opet me je posjetio, donijev{i mi kao i
uvijek ~okoladu (zaboravljao je da mi je ~etrdeset i osam
godina). Kao i obi~no, opet smo popri~ali o `ivotu, politici
i obiteljskim govorkanjima, i smijali smo se. U jednom je
trenutku o~evo oko zapelo za kut gdje je ostavio kov~eg i
on je shvatio da sam ga uzeo i odnio. Pogledali smo se.
Nastala je neugodna, zasramljuju}a ti{ina. Nisam mu rekao
da sam otvorio kov~eg i nastojao pro~itati ono {to je unu-
tra, skrenuo sam pogled. No, on je shvatio. I ja sam shvatio
da je on shvatio. I on je shvatio da sam ja shvatio da je on
shvatio. Ova su se shva}anja produ`ila samo onoliko koliko
su se mogla unutar nekoliko sekundi. Jer, otac je bio samo-
pouzdan, le`eran i sretan ~ovjek: nasmijao se kao i uvijek. I
kada je izlazio iz ku}e, opet mi je kao pravi otac ponovio
slatke i ohrabruju}e rije~i koje uvijek ka`e. Kao i uvijek, po-
gledao sam za ocem zavide}i mu na sre}i, veselosti i bez-
bri`nosti. Ali sje}am se da se toga dana u meni uskolalo
neko zasramljuju}e talasanje sre}e. Mo`da nisam le`eran
koliko i on, mo`da nisam `ivio bezbri`nim i sretnim `ivotom,
ali, kao {to ste razumjeli, posvetio sam ga pisanju... Sramio
sam se {to sam to osje}ao prema ocu. Osim toga, moj otac
nikada nije bio „~eli~na ruka“ u mom `ivotu, davao mi je
slobodu. Sve bi nas to trebalo podsjetiti da su pisanje i
knji`evnost duboko povezani s prazninom u sredi{tu na{e-
ga `ivota, s osje}ajima sre}e i krivnje.
Me|utim, moja pri~a ima i drugu polovicu, simetriju
koja mi daje jo{ dublji osje}aj krivnje, a koje sam se sjetio
odmah toga dana. Dvadeset i tri godine prije nego {to }e
mi otac ostaviti kov~eg, kada sam imao dvadeset i dvije
godine, odlu~io sam ostaviti sve i postati romanopisac,
zatvorio sam se u sobu, nakon ~etiri godine zavr{io svoj
prvi roman Gospodin D`evdet i njegovi sinovi, i jo{ neobja-
vljenu tiskanu kopiju knjige drhtavom rukom predao ocu
da je pro~ita i ka`e mi svoje mi{ljenje. Njegova mi je potvr-
da bila va`na ne samo zato {to sam imao povjerenja u
njegov ukus i inteligenciju, ve} i zato {to se otac, za razliku
od majke, nije usprotivio mojoj odluci da postanem pisac.
U to vrijeme otac nije bio s nama, bio je daleko. Nestrplji-
vo sam ~ekao njegov povratak. Dva tjedna poslije, ~im je
stigao, otr~ao sam mu otvoriti vrata. Otac nije ni{ta rekao,
ali mi se bacio u zagrljaj na takav na~in da sam odmah
shvatio koliko mu se svidjela knjiga. Na ~as nas je obuzeo
napad ti{ine i nespretnosti kakve se o~ituju u pretjerano
osje}ajnim trenucima. ^im smo malo odahnuli i po~eli raz-
govarati, otac je svoju vjeru u mene, ili u moju prvu knji-
gu, izrazio pretjerano uzbu|eno i preuveli~anim rije~ima,
rekav{i mi odmah da }u jednoga dana primiti ovu nagra-
du koju danas primam s velikom sre}om.
Rekao je te rije~i vi{e kako bi podr`ao i ohrabrio sina,
nego vjeruju}i u njih ili ukazuju}i na nagradu kao cilj, rekao
ih je poput jednog oca Tur~ina koji svome sinu ka`e „jedno-
ga }e{ dana biti pa{a!“. Da me ohrabri, godinama mi je
neprestano govorio te rije~i pri svakom na{em susretu.
Moj otac preminuo je u prosincu 2002.
Cijenjeni ~lanovi [vedske Akademije, koji ste mi do-
dijelili ovu veliku nagradu i ~ast, cijenjeni gosti, silno bih
`elio da je moj otac danas me|u nama.
Prevela Barbara Kerovec
BEHAR 79

O LJUDIMA I PAHULJAMA
Orhan Pamuk: «Snijeg», Vukovi} & Runji} (s turskog prevela: Marta Andri}), Zagreb, 2006.
Pi{e: Azra Abad`i} Navaey
Ono ~ime se Pamuk sustavno poigrava u romanu tanka je linija razgrani~enja izme|u
stvarnog i fiktivnog `ivota, i njihova nerazmrsiva povezanost. Gusta bjelina snijega
- koliko bajkovita toliko i zastra{uju}a – Pamuka s nepodno{ljivom lako}om poti~e na
pisanje i traganje za skrivenom logikom vlastita `ivota
Sve one koji sa `aljenjem gledaju jo{ jednu su{nu zimu
na izmaku, mogla bi utje{iti pomisao kako bez u`ivanja u
ovogodi{njem snijegu ipak nismo ostali. ’Pamu~ni’ Snijeg
pro{logodi{njega nobelovca, u nas je s nestrpljenjem i{~e-
kivan i objavljen ba{ u pravo vrijeme, uo~i po~etka zime.
No ~ak da mu knjige i ne izlaze tako sezonski uskla|enim
ritmom, Pamukova su djela ve} tre}u godinu za redom me-
|u naj~itanijima - svojevrsni knji`evni doga|aj. Za ovako
sjajnu recepciju zaslu`ni su svakako i njegovi prevoditelji s
turskog na hrvatski, koji su zaku~asto klupko iznimno slo-
`ene turske sintakse (iz indoeuropskog kuta gledano, nara-
vno) - k tome dodatno zapleteno zahtjevnim pamukovskim
stilom - uspjeli majstorski vje{to rasplesti i prenijeti u jedan
stilski dotjeran hrvatski jezik. Prevoditelje se u tom lancu
prevo|enja iz strane kulture u doma}u ve} kao po navici
zapostavlja, ili ih se tek uzgred spomene pri kraju nekog
osvrta. Kao odstupanje od ove navade, stoga pohvale pre-
voditeljici hrvatskoga Snijega, Marti Andri} – zaslu`noj za
izvrstan prijevod - navodim na samom po~etku.
Za razliku od svih ranijih Pamukovih djela – uglavnom
izma{tanim postmodernim bajkama (poput Bijelog zam-
ka, Crvene, Novog `ivota…) - Snijeg je najvi{e pritije{njen
turobnom svakodnevicom turske dru{tvene zbilje. Pa ipak,
svojom gustom, detaljima (pre)zasi}enom i mjestimice
razvu~enom intrigom on nas samo na kratko mo`e zava-
rati `anrovskom odrednicom ’politi~ki roman’: o{tro seci-
ranje aktualnih prilika u Turskoj, u stilu kakve novinske
reporta`e, smjenjuje se tijekom romana s vrlo poetskim
promi{ljanjima nekih sudbinskih pitanja o ljubavi, sre}i,
usamljenosti, neshva}enosti, (ne)mogu}nosti me|usob-
nog razumijevanja i prirodi umjetni~kog stvarala{tva.
Hvataju}i se u ko{tac s tako {irokim spektrom tema i vje{to
manevriraju}i izme|u dviju krajnosti - od politike do poe-
zije - Snijeg je, barem kad je o sadr`aju rije~, ujedno i je-
dan od najambicioznijih i najkompleksnijih Pamukovih
romana.
Kars – Kar - Ka
Pri~a je to o Kerimu Alaku{ogluu, svojevoljno prozva-
nom Ka - tugaljivom, povu~enom i prili~no beznadnom
turskom pjesniku koji se nakon dvanaest godina politi~kog
BEHAR 79
K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
izgnanstva, provedenih u Njema~koj, vra}a u rodni Istan-
bul. Na zamolbu svoga prijatelja, ovaj }e se pjesnik sasvim
neplanirano zaputiti u Kars, zaba~eno i od svijeta zabora-
vljeno mjesto na krajnjem sjeveroistoku Turske, blizu ar-
menske granice. I premda je poezija jedina Kaova misao,
njegov je zadatak u romanu novinarski: za jedan istanbul-
ski lai~ki ~asopis napisati pone{to o predstoje}im op}in-
skim izborima u kojima velike izglede za pobjedu ima
umjerena islamisti~ka opcija, i ispitati slu~aj samoubila~ke
po{asti koja se pro{irila me|u tamo{njim djevojkama.
Osim ovih izvanjskih doga|aja koje glavnog junaka dovo-
de u Kars, postoji i vrlo osobni motiv njegova putovanja:
skrivena `elja da preispita svoje nekada{nje osje}aje pre-
ma lijepoj Svili, prijateljici iz studentskih dana.
Ne treba, naravno, mnogo pa da se u Kaovom istan-
bulskom porijeklu, zapadnja~kom obrazovanju, sekular-
nom odgoju, opsesiji pisanjem, dopadljivoj nesigurnosti,
sklonosti samosa`aljevanju, ili pak horoskopskom znaku
(!), prepozna autor Snijega. To~nije, njegov dvojnik. Pa
~ak i aluzija na to da pristi`e iz egzila nije nimalo bezazle-
na natuknica: Pamuk je, kao pripadnik manjinske intelek-
tualne elite stasale u prozapadnom ozra~ju, dovoljno da-
leko od stvarnih trzavica turskog dru{tva. Njegov spokojni
svijet istanbulskog izobilja jednako je udaljen od sumor-
nog Karsa, kao i sâm Zapad. No, s druge strane, to mu
daje pjesni~ku sposobnost «da se – ~ak i dok se svijet gu{i
u neredu i nemirima – barem jednim svojim dijelom zadr`i
izvan njega».
Pozicija novinara omogu}it }e tako Kau da, tijekom tro-
dnevnog boravka u gradi}u zatrpanom snijegom, razmo-
tri mi{ljenja svih njegovih stanovnika i podastre paletu
najrazli~itijih tipova: od ucviljenih obitelji djevojaka sa-
moubojica, preko predstavnika policije i tajne obavje{tajne
slu`be, ekstremnih sekularisti~kih nacionalista, revolucio-
narnih kemalista, mladih i vatrenih islamista, dervi{koga
{ejha, pokrivenih djevojaka buntovnica, kurdskih gerilaca,
grotesknog urednika lokalnih novina, putuju}e kazali{ne
dru`ine koja se ondje zatekla, do starog druga iz mladosti
- Muhtara - nekad okorjelog ljevi~ara i ateista koji je utjehu
naposljetku prona{ao u vjeri.
Iako ovaj ponosni Stambolija u ve}ini svojih romana
ispisuje hommage osebujnoj du{i rodnoga grada, ovoga
11
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
je puta – odlu~iv{i zagrebati po bolnim ranama Turske –
nimalo slu~ajno, odabrao Kars. To je turski mikrokozmos
– kako ve} autor obi~ava istaknuti - nastanjen svim mo-
gu}im politi~kim frakcijama, u kojemu proturje~ni glasovi
suvremenog turskog dru{tva raspravljaju o sebi samima.
Gradi} iznimne povijesti, stolje}ima nastanjivan najrazli-
~itijim narodima (bizantskim i pontskim Grcima, Armenci-
ma, Kurdima, Gruzijcima, ~erkeskim i iranskim plemeni-
ma, osmanskim Turcima i Rusima), ali i `rtva svakovrsnih
stradanja, Kars u romanu funkcionira kao metafora same
Turske: s jedne strane, jo{ uvijek nespremne da se nosi sa
svojim prebogatim multikulturnim naslije|em i slo`eno{}u
svoga identiteta; s druge pak, stalno potiskivane na mar-
gine zapadnog, ali i isto~nog svijeta.
Cijelu ovu pri~u koja se u ranim devedesetima odvijala
u Karsu, pripovijeda nam zapravo ~etiri godine kasnije, na
temelju Kaovih zabilje`aka, njegov prijatelj - romanopisac
Orhan (!). Ova struktura pri~e-u-pri~i (gdje Pamuk pi{e ro-
man Snijeg u kojemu Orhan pripovijeda o Kau, a Ka pak
svoju ispovijest preta~e u zbirku pjesama pod nazivom
Snijeg) - nalik koncentri~nim krugovima – ve} je dijelom
sugerirana i u igri rije~i: Kars – kar (na tur. ’snijeg’) – Ka.
Tako nas roman Snijeg, lju{tenjem izvanjskih slojeva vodi
od kriti~ke panorame suvremene Turske, do vrlo osobne
12
pjesni~ke ispovijesti o nemogu}nosti ostvarivanja apso-
lutne sre}e i dosezanja skrivenog smisla `ivota.
Ideologija ’marame’ i ’domovine’
Za sve one kojima povijest Turske zavr{ava tamo negdje
s propa{}u Osmanskoga Carstva, Snijeg je idealna prigo-
da za susret s vrlo pronicljivom slikom turske dana{njice.
Devedesete su u Turskoj bile obilje`ene manijom politi~kih
zatvaranja i proganjanja (i to prete~â dana{nje vladaju}e
garniture) te ja~anjem politi~kog utjecaja proislamisti~kih
stranaka. Bio je to novi tip politike u Turskoj - znak prote-
sta protiv ultranacionalisti~kih sekularista na vlasti, a ne
~injenice da su ljudi preko no}i naprosto postali religioz-
niji. Vojni re`im koji je nakon udara vodio zemlju u osam-
desetima, opsjednut mogu}om prijetnjom od bauka ko-
munizma, okoristio se religijom kao ideolo{kim sredstvom
u borbi protiv ljevice. Tako je pozivanje na tradicionalne
islamske vrijednosti turskog dru{tva - potiskivane kao
«simbol nazadnosti i zaostalosti» u desetlje}ima nakon
Ataturka - najavilo ponovno prodiranje islama u sfere jav-
nog `ivota i povratak ’pobo`nog politi~ara’ na scenu.
Ideja turskog nacionalizma po~ela se otada sve otvorenije
mije{ati s religijskim uvjerenjima, i upravo je ta sprega re-
ligije i domoljublja – svojevrsna tursko-islamska sinteza -
glavno obilje`je suvremene turske politike. No, ne treba
biti politi~ki stru~njak za bliskoisto~na pitanja pa da se u
onoj sjetnoj Kaovoj izjavi: «A ja bih htio da mogu i biti
zapadnjak, i vjerovati», prepozna sva va`nost i aktualnost
Snijega i u ovim, nama bliskim i zaboravljenim vilajetima.
U svom snje`nom romanu Pamuk ba{ nikoga nije {te-
dio, pa je stoga prili~no jednostrana prosudba nekih za-
padnih kriti~ara kako je to, u biti, o{tra kritika radikalnih
islamskih fundamentalista. Premda su mu zbog Snijega
svi u domovini pone{to zamjerili, upravo je te{ko ne pri-
mijetiti s koliko je simpatija ovaj lai~ki pisac prozapadnja~kih
nazora okarakterizirao islamski orijentirane likove. Svojom
iznimnom ljepotom, izra`ajno{}u i karizmom (Modri),
slaba{nom i krhkom konstitucijom, ili pak dje~a~ki sanjar-
skim zanosom i produhovljeno{}u (Ned`ip, Fazil), grupica
mladih islamista Snijega toliko je daleko od one bradate,
osaka}ene i stereotipne gomile kakvom je, ve} po pravilu,
predstavljaju mediji, a njeni su likovi ujedno i me|u
najsimpati~nijima u romanu. Nisu islamisti Pamuku trn u
oku; ono na koga se okomio prije su radikalne prista{e
krutog sekularizma ataturkovskog tipa: ideologije jed-
nako opasne zbog svog nacionalizma, koliko i fanatizma,
ali iste one koju je, za razliku od prve, Zapad skloniji ’pro-
baviti’. Ovime roman poga|a u samu sr` turskog proble-
ma; problema koji nije sa`et u – kako se to voli isticati –
tobo`e nepomirljivoj binarnoj opreci izme|u islama i de-
mokracije, ve} u izboru izme|u starog naslije|a vojne
dr`ave i novog tipa demokracije.
(Nad)realni svijet
Politi~ku okosnicu radnje, zbijenu u tri snje`na dana,
~ini jedno ubojstvo i vojni udar izvr{en u Karsu uo~i op-
}inskih izbora. Sumorna i krajnje uslo`njena krimi pri~a,
BEHAR 79
 K U ] A J E Z I K A : O R H A N PA M U K
isprekidana je – u gotovo pravilnim razmacima – Kaovim tada su svi - i oni u romanu i izvan njega - kona~no suo~eni
opsesivnim zapisivanjem stihova; nakon podu`eg perioda s mi{lju o nemogu}nosti upravljanja vlastitom sudbinom.
stvarala~ke krize, pjesme mu nadolaze poput pahulja, kao Svijest o `ivotu koji izmi~e kontroli, svijest o nemogu}nosti
u nekom misti~nom nadahnu}u. Bjelina snijega koji ~ita- `ivljenja u slobodi kakva i pristaje pravom pjesniku, a ne
vo to vrijeme ne prestaje padati, kao i spisateljska `udnja tek obi~nom romanopiscu - «pisaru koji svaki dan u od-
koja obuzima glavnog junaka, predstavlja tako poeti~nu re|eno vrijeme sjeda za svoj posao», i – mo`da i vi{e nego
protute`u turobnoj politi~koj pri~i. bilo {to drugo - svijest o tome da je tajna simetrija `ivota
No, kako taj vi{ak ’stvarnosti’ ne bi dodatno optere}ivao prolazna i topiva poput pahulje, preplavljuje glavnog ju-
roman, Pamuk ga preta~e u krajnje nadrealne situacije: uz naka ove pri~e, sa svakim novim snje`nim naletom, sve
parodiju i ironi~ni odmak, tragi~no s vremena na vrijeme zloslutnijim raspolo`enjima. Nije tu ovaj put rije~ o onom
isklizava u tragikomi~no. Pa tako, primjerice, g. Serdar, svepro`imaju}em osje}aju melankolije koji lebdi nad reci-
urednik lokalnih novina, {tampa vijesti prije nego {to se ma Istanbula i u kojima autor pomalo i u`iva, ve} o mno-
one uistinu dogode; jedna od djevojaka samoubojica go dubljem i sumornijem osje}aju beznadne tuge i meta-
oduzima si `ivot ne propustiv{i prije odgledati omiljenu fizi~kog besmisla koji ne kopni tek tako s prvim suncem.
meksi~ku sapunicu (koju s jednakim `arom prate svi sta- Osje}aj bezna|a, osamljenosti i zaboravljenosti osna-
novnici Karsa); vojni udar uprizoren je u kazali{tu, kao dio `en je jo{ vi{e sveprisutnom metaforom ledenih pahulja.
scenske izvedbe; pri~a o ~eti {pijuna koji rade na slu~aju Kao provodna nit vodilja, koja obavija svu silu likova i
«{erbeta s cimetom» - poznatom kurdskom specijalitetu, doga|aja svojim jednoli~nim ogrta~em, snijeg se u roma-
navodno pogubnog djelovanja po Turke, a blagotvornog nu mo`e od~itati na barem nekoliko razina: snje`na za-
po Kurde (!) – funkcionira kao farsa; tu je zatim i kazali{na metenost pridonosi osje}aju izoliranosti i samo}e – upra-
predstava sklepana od prepri~anih viceva, ske~eva, ispo- vo ono {to prijeti rubnim krajevima u svijetu globalnih
vijesti biv{eg golmana nacionalne reprezentacije, parodija problema; svojim bezbojnim prekriva~em koji bri{e izvanj-
na reklame, ulomcima ske razlike, prikazuju}i
iz Shakespearea, Hu- U svom snje`nom romanu Pamuk ba{ nikoga nije stvari tek u bitnim
goa i Brechta, mudrim konturama, snijeg po-
{tedio, pa je stoga prili~no jednostrana prosudba
dosjetkama iz Atatur- najprije budi osje}aj
kovih govora, recitaci- nekih zapadnih kriti~ara kako je to, u biti, o{tra bliske povezanosti i
jama domoljubne poe- kritika radikalnih islamskih fundamentalista. me|usobne srodnosti;
zije, narodnom pjes- prikrivaju}i mrlje svo-
mom o silovanoj `eni, i sve to garnirano trbu{nim plesom jom bjelinom, name}e ~ovjeku misao o bezvremenosti,
jedne ocvale plesa~ice. ^ini se mo`da pretjeranim, pre- kao «da se na{ao u vremenu i svijetu bez gravitacije»; daje
farsi~nim, nesnosno nadrealnim? E, pa nije. Pamuk nam mu osje}aj {irine, bo`anskog beskraja, osloba|anja od
sve to mo`da i prepri~ava kao fikciju, no {to kad se samo sku~enosti i uskogrudnosti ljudske svakodnevice. Napo-
djeli} te atmosfere doista uvu~e u svakodnevicu? (Jedan kon, ideja da su ljudski `ivoti neodoljivo nalik pahuljama
naizgled bezna~ajan podatak iz turskog zakonika mo`e – «sli~ni samo kad ih se gleda izdaleka» - dovodi nas i do
nam poslu`iti kao ilustracija koliko je realnost u Turskoj onoga {to je pisac nazvao mo`ebitnim «srcem pri~e»,
katkad nadrealna: 2005. godine, naime, tursko je Mini- pitaju}i se: »Do koje nam je mjere dano do`ivjeti patnje i
starstvo poljoprivrede i okoli{a odlu~ilo promijeniti latin- ljubavi drugih ljudi? Koliko mo`emo razumjeti one oko
ske nazive nekih autohtonih `ivotinjskih vrsta, uz obja{- sebe ~ije su boli, bijeda i razo~aranja dublji i te`i od na-
njenje da se oni kose s politikom o~uvanja cjelovite i je- {ih?» Koliko smo, zapravo, u stanju razotkriti posebnost
dinstvene Republike. Tako je vrsta crvene lisice, vulpes svake ljudske pahulje, prije nego {to ona zauvijek i{~ezne?
vulpes kurdistanica, bez mnogo znanstvene polemike Ili jo{ dalje: «Koliko ~ovjek u sebi mo`e ~uti glas nekoga
preimenovana u vulpes vulpes, a jedna vrsta divlje ovce, drugog?», gdje se poku{aj razumijevanja drugih na koncu
zoolozima dotad poznatija kao ovis armeniana, prekr{tena svodi na poku{aj samorazumijevanja.
u – ovis orientalis anatolicus!1 E da bi se uklonila svaka Gusta bjelina snijega - koliko bajkovita toliko i zastra-
povezanost s kurdskim, armenskim, ili bilo kojim drugim {uju}a – Pamuka s nepodno{ljivom lako}om poti~e na pi-
elementom. Ova bi pri~a - ma koliko stvarna - po svojoj sanje i traganje za skrivenom logikom vlastita `ivota; ova
nadrealnosti i{la otprilike u isti red s ve} spomenutom vi{eglasna kompozicija na taj se na~in zatvara s njegovom
epizodom o ~uvenom kurdskom {erbetu.) ve} dobro znanom odom o pisanju kao `ivljenju. U dana{-
njem svijetu povr{nog sva{tarenja, tako strastvenih i pre-
Neispisana bjelina snijega danih pisaca – priznat }emo - nema mnogo, pa je i pro-
{logodi{nja nagrada za najbolje pero zaslu`eno dopala u
Ono ~ime se Pamuk sustavno poigrava u romanu tanka prave ruke.
je linija razgrani~enja izme|u stvarnog i fiktivnog `ivota, i
njihova nerazmrsiva povezanost. Svojevrsnu kulminaciju
doga|anja u Karsu ~ine dvije kazali{ne predstave uprizo- Literatura:
rene na sceni Narodnog kazali{ta. No, kad vojnici s pozor-
nice doista zapucaju po gledateljima, a glumci stanu gi- 1 Chris Morris: «The New Turkey: the Quiet Revolution on
nuti, shvativ{i da su doga|aji na pozornici posve stvarni, the Edge of Europe», Granta Books, London, 2006.

BEHAR 79 13
 DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U
TU@AN KAO ISTANBUL,
MELANKOLI^AN KAO PAMUK
Pi{e Ervin Jahi}
Biti tu`an kao Istan-
bul na~elo je nekog vi-
{eg reda, rekli bismo –
cilj i svrha `ivota Carigra-
|ana. Premda ne i u naj-
va`nijoj, ali zasigurno u
svojoj najidentitarnijoj
knjizi Istanbul - Grad, sje-
}anja, Orhan Pamuk je
anatom istanbulske tu-
ge, zapisiva~ dirljive sje-
te Grada, ljepote krajo-
lika koja se ogleda u cr-
noj `u~i. U melankoliji
melankoli~nih. A Pamuk
je od takvih. Mo`da i sav
takav. Njegov Istanbul je crno-bijela fotografija dotrajalosti,
o kojoj je uvredljivo pisao Brodski. A Pamuk sa `alom na
vremena prije nasilnog turciziranja i ru{enja “Babilonske ku-
le” jezika u kojemu je, sve niz dlaku Ataturkovoj volji, prove-
deno etni~ko i jezi~no ~i{}enje. Kao nesentimentalni kriti~ar
nasilne europeizacije i pozapadnjenja i kao nesentimentalni
istra`iva~ propasti velikog Osmanskog Carstva, Pamuk je,
me|utim, apsolutni sentimentalac vlastitog djetinjstva i
odrastanja. Pritom, i promatra~ Istanbula o~ima stranca, da
bi, kako ka`e, nadi{ao osje}aj zajedni{tva i nacionalizam u
korist “egzoti~nog pogleda stranca”. Po njemu, stolje}e i pol
traje konzumirano pravo na tugu Istanbula i njegovih
gra|ana, kojoj se nitko od njih dvoje ne opire. Naprotiv, ona
je du{evno stanje koliko ljudi, toliko i Grada; na njoj po~iva
svojevrsna uzajamnost i odanost izme|u njih. Ona je pogled
na `ivot i njegov najdominantniji osje}aj. Ona je, mo`da
prije svega, `ivot od prisje}anja na slavnu pro{lost velikog
carstva koje se uru{ilo, koje je za milijune ljudi predstavljalo
bogatu i slavnu tradiciju i kulturu koja je u~as propala.
D`amije i tekije postale su razvaline toga svijeta, a ne spome-
nici kulture. Lo{a sada{njost nikako se nije mogla podnijeti
kao dostojan nadomjestak slavnih pro{lih vremena, pa je
sjeta sje}anja logi~an bijeg od te i takve zbilje.
Tro{nost i ru{evine, blijede slike slavnih vremena koje
se tek naziru na grobljima jedne kulture, objektivno siro-
ma{tvo i osje}aj frustracije urodilo je, paradoksalno, kod
Carigra|ana i jednim osobitim refleksom. Njih nije zapra-
vo puno briga za materijalnu kulturu te slavne pro{losti i
njena spomeni~ka zdanja, oni ne haju za nju uslijed `u|e-
nog nagona za moderno{}u i bogatstvom {to im dolazi sa
Zapada. Nemarnost, neukost i zapu{tenost postaju tako
14
strukturni elementi tuge koja jako ra~una na zaborav, ko-
joj je, uostalom, zaborav pripadanja jedan od temeljnih
imaginacijskih i `ivotnih postupaka. Pritom stereotip za-
padne ma{te o egzoti~nom mjestu ne uspijeva prodrijeti
u njezine strukture, tuga je naime posve privilegirani osje-
}aj Carigra|ana. Oni koji do|u sa strane ne uspijevaju je
doku~iti, ona je ne{to organsko, tursko, istanbulsko. Ona
je rezultat siroma{tva, poraza i gubitka.
Pamuk }e re}i da je `ivot tu`na projekcija, pjesniku pri-
vla~nija i od samoga `ivota. U njegovu poimanju ona je,
me|utim, i pravo na izbor, i sudbinska kategorija, ono {to
Carigra|ani dobiju ro|enjem. I s ~ime se nose kao ~esti-
tim i ~asnim putem skromnosti i ljudskog po{tenja. Ona
im nala`e ne~injenje i odsustvo `elje. Valjda su zato turski
filmovi melodramati~ni, a turska poezija posve u vlasti ele-
gije. Pamuk }e svoju knjigu zapo~eti posu|enom tezom
da je ljepota krajolika u njegovoj melankoliji, i dosljedno
}e je potvr|ivati na svim stranicama ove knjige kao zajed-
ni~ku, tursku, ali i kao vlastitu predod`bu o Gradu. Tuga
nad razvalinama jednoga grada, jednaka je pojedin~evoj
tuzi koju on osje}a za sebe, bezvoljan i poti{ten pred `ivo-
tom uop}e. Pamuk }e se, premda po{tuju}i osje}aj zajedni-
{tva u tuzi, po vlastitom priznanju, u Istanbulu na}i jed-
nom nogom u jednoj kulturi, a drugom u drugoj. Vlastitu
}e kulturu mo}i sagledati iznutra, tek naoko paradoksal-
no, pogledom izvana, okom “zapadnog promatra~a”. Na
jednom mjestu u knjizi pisac tvrdi: “Kad ne osje}am na se-
bi pogled zapadnjaka, ja samom sebi postajem zapa-
dnjak.” Tu tvrdnju ne bi valjalo doslovno shvatiti. Ona se
mo`da najbolje dovodi u pitanje ~injenicom da je Pamuk
svjestan da je njegov grad prizor nepotpunosti, nedovr{e-
nosti i kaoti~nosti. Sve je u njenu napola – tradicija i po-
vijest, jednako kao i pozapadnjenje i suvremenost. Pa ipak,
kad ustvrdi da grad nema sredi{te izvan nas samih, kao da
sumnja u vlastitu mjeru koju postavlja pred Grad. Kao da
nije sretan {to ne zvu~i objektivnije, {to je prisiljen posudi-
ti Istanbulu svoje o~i u nedostatku njegovih vlastitih.
U ovoj prozi biografija grada izjedna~ena je s autobio-
grafijom pisca, i u njoj nalazimo ba{ sve {to bi nas moglo
zanimati o Pamukovim identitarnim pitanjima, onom {to
bismo za ovu prigodu mogli nazvati pi{~evom privatnom
legitimacijom. I u njegovim romanima nerijetko imamo
dojam da je glavni lik zapravo grad na Bosporu, a ovdje je
to koliko nedvosmisleno toliko i fatalno za otkrivanje Pa-
mukove duhovne i empirijske {ifre. Mimo uobi~ajenih pro-
jekcija koje Zapad njeguje o kri`anjima dviju civilizacija i
nekoliko kultura u tom gradu, Pamukovo ~itanje Istanbu-
BEHAR 79

la po mnogo ~emu je neprigodni~arsko i atipi~no, da po-
stavlja cijeli niz pitanja. On je, bezbeli, Tur~in, ali kakav? Je
li njegova mjera svijeta, mjera ustanovljena po pozapad-
nja~enom receptu, li{ena sentimenta za tradicionalne vri-
jednosti turskoga dru{tva, nagluha za autenti~no tuma~e-
nje? Je li njegov osje}aj pripadnosti nacionalnoj kulturi
potro u njemu vlastiti glas i li{io ga samostalnoga pogle-
da? Oba pitanja, ma koliko na~elna bila, ne ~ine mi se do-
stojnim jednozna~nih odgovora. Prije svega zato {to se
Pamuk ne da svesti na pri`eljkivanu ili o~ekivanu ~itateljsku
mjeru. On je barem dva u jednom. On je bi}e dviju du{a. Ni
otvoren ni zatvoren prema tradiciji, ni predan ni eufori~an
prema suvremenosti. Vjera ga, po vlastitom priznanju, nije
takla. On }e, me|utim, re}i da Bog valjda tako nije htio. U
takvom iskazu ~itam barem dvosmislenost kojoj je te{ko
odre}i metafiziku. Samim time {to on s nama dijeli svoju
nevinu i djetinju predod`bu Boga. On veli da je Bog njego-
va djetinjstva i odrastanja bio Bog siromaha, bespomo}nih
i neukih, ogovaraju}i ustvari necivilizirane stavove bogatih
i pozapadnjenih turskih obitelji. Ali on o njemu razmi{lja, i
s njime gradi vrlo kompliciran odnos. A odnosi s Bogom
vazda su i trebaju biti komplicirani. Kao dje~ak poku{ao je
“pokvariti” molitvu obiteljske slu`avke tako {to bi se
“umije{ao u nju”, ometaju}i je i povla~e}i.
Bog se pak isprije~io izme|u fanati~nih vjernika i Pamuka,
ali ne na na~in na koji su laicisti~ka turska bur`oazija
obra~unavala s Bogom. Bog Pamukova djetinjstva pripadao
je siroma{nima, kao {to je krivnja zbog nepripadanja zajed-
nici vjernika i strah od Bo`je kazne pripadala Pamuku. Na tim
stranicama ~itamo dirljivo gombanje dje~aka s unutarnjim i
vanjskim pejza`ima dru{tva i njegovu prili~nu zbunjenost
pred barem dvama kanonima turskog dru{tva druge polovi-
ce dvadesetog stolje}a. Jedan je, naravno, ignoranski i u naj-
manju ruku podvojeni, ako ne i licemjerni stav turske
bur`oazije koja je militantnim ateizmom obra~unavala s vje-
rom na krilima Ataturkovih reformi, a koja je o ramazanu
spravljala iftare kao dio neke sekundarnije tradicije. Drugi je
objektivna zatucanost fanatika vjere koji su svoju predanost
Bogu “svjedo~ili” zaziru}i od suptilnih razlika u ljudima i
siju}i strah i pomutnju u drugima koji nisu kao oni. Svima je
nedostajalo duhovnosti, dakako, i o~i mladog Pamuka nisu
mogle biti nahranjene njome. Mo`da se i u tome saglediva
tuga Istanbula? Ako ne Istanbula, barem onda na{eg
otu`nog Tur~ina. Jer sve o ~emu on u svom Istanbulu pi{e,
svedivo je na njegovo iskustvo drugih i sebe - ~itanja drugih
i sebe, gledanja drugih i sebe, sje}anja na druge i sebe.
Pamukov Istanbul zapravo je spomenar koji te{ko da
udovoljava kanoniziranim predod`bama toga grada o se-
bi, ali i drugih o njemu, jer je knjiga Istanbul knjiga uspo-
mena, i lijepih i optimisti~nih, i tu`nih i melankoli~nih.
Ustvari, ba{ onakvih kakav je Pamuk – prili~no tu`an Tur~in
u melankoli~nom gradu Istanbulu. Ali i obrnuto: grad u
vlasti tuge ispisan jednim melankoli~nim rukopisom. Kako
taj rukopis ne obmanjuje i ne stidi se ru{evina vlastite inti-
me i rupa na du{i vlastite pro{losti, prirodno je i po{teno da
njegova slika grada nije samoljubiva i tek ljupka. On joj ne
`eli biti privr`en i odan, ili samo privr`en i odan. Time bi,
zna to Pamuk, bio samo jedan u nizu turskih pisaca koji su
o unutarnjim i vanjskim pejza`ima Grada pisali kitnjasto i
isprazno. Ovako, on to ~ini po volji i nalogu vlastite du{e.
BEHAR 79
I Z LO G K N J I G A
Jean Baudrillard: «Simulakrumi i simulacija»,
prijevod Zlatko Wurzberg, pogovor @arko
Pai}, Biblioteka «Psefizma», Naklada DAGKK,
Karlovac, 2005., 246 str.
Jean Baudrillard, francuski socio-
log i kriti~ki teoretik kulture u postin-
dustrijskom dru{tvu, jedan je od naj-
zna~ajnijih mislilaca postmoderne.
Neovisno o tome {to ova knjiga, in-
tegralno prevedena na hrvatski jezik,
nije prvi rad koji se bavio promi{lja-
njem obrata u metafizici XX. Stolje}a,
Baudrillard je odlu~uju}e utjecao na
smjer dru{tvene teorije osamdesetih
godina u svijetu. On je stvorio vlastiti sustav i kategorijalni
aparat u prihva}anju i kriti~kom dijalogu s Marxom, Freu-
dom, Nietzscheom i Heideggerom.
Fatmir Alispahi}: «Dnevnik revolucije»,
PrintCom, Tuzla, 2005., 400 str.
Knji`evnik i publicist Fatmir Ali-
spahi} jedan je od ponajboljih i
naj~itanijih kolumnista u BiH. Nje-
govi tekstovi nebrojeno su puta
bili reducirani i osporavani. On svo-
je kriti~ke stavove iznosi bez takti-
ziranja, pokazuju}i istan~anu i pro-
filiranu politi~ku kulturu. Njegova
kolumna izba~ena je iz tiskovine
«Oslobo|enje» i potom iz «Nezavis-
nih novina». Lavina optu`bi i ne-
godovanja od strane politi~kih i
vjerskih struktura BiH potvrda su da je Alispahi} uspio pro-
buditi uljuljkanu dru{tvenu svijest Bo{njaka.
Izet Perviz: «Potkovani golubovi», V.B.Z.,
Zagreb, 2006., 179 str.
«Potkovani golubovi», ~etvrti ro-
man bosanskohercegova~kog pripo-
vjeda~a Izeta Perviza (ro|. 1969.), uz-
nemiruju}a je pri~a inspirirana ratom
u BiH. Roman se bavi anamnezom
jedne srpske obitelji ~iji je ~lan bio
srebreni~ki egzekutor otkriven na
snimci koja je iz privatne mjesne vi-
deoteke dospjela na televiziju. La` i
istina u ovom romanu su u tako bol-
nom savezu da se Perviz njime name-
}e kao jedan od najdarovitijih literar-
nih svjedoka bosanske ratne zbilje.
F. M. B.
15
POETSKI GLASOVI
Had`em Hajdarevi}
^EKAJU]I PORUKU SVJETLOSTI
Had`em Hajdarevi} (1956.), pjesnik, prozni pisac,
esejist, publicist, urednik, posljednjih godina predsje-
dnik Organizacijskog odbora Me|unarodne knji`evne
manifestacije Sarajevski dani poezije, objavio je se-
dam knjiga pjesama (Seobe obala, 1981., Koje
Nuhove la|e, 1987., @ive vode, 1990., Pjesme po-
nornice, 1995., Peto u{}e, 1997., Sutra{nje puto-
vanje brodom, 2000., Na sonetnim otocima, 2004.
i 2005.) te nekoliko pjesni~kih izbora (^etvera u{}a,
1994., Nausikajina k}i, 1999., U{}a 2004.). Objavio
je i vi{e knjiga proze. Knjiga pri~a Klinika za plasti~nu
hirurgiju do`ivjela je i svoje slovena~ko izdanje (prije-
vod Romane Podobnik, Zalo`ba Goga, Novo Mesto,
2004.). Hajdarevi} je dobitnik zna~ajnih knji`evnih na-
grada u Bosni i Hercegovini (Nagrada Trebinjskih
ve~eri poezije, 1982., Nagrada «Skender Kulenovi}»,
1996., Nagrada «Planjax», 2005., i dr.). Pjesme koje
objavljujemo u ovome broju Behara su stihovi iz
Hajdarevi}eve knjige pjesama koja je u nastajanju i
koja jo{ nema ni tzv. radni naslov.
16
ZAUSTAVLJENA DJETINJA
STREPNJA
Izme|u groba moga oca
I groba moje majke
Nije samo dva sata `urnoga hoda
Nego jo{ cijela ~etvrt stolje}a
Djetinje strepnje
Da }u nakon i o~eva odlaska
Ostati samiji
Negoli ba{luci nad njima
AFRI^KI TIGROVI
Tigrovi ne `ive u Africi! Tigrovi `ive
U Indiji, moj smu{eni pjesni~e!
– Govorila je, kroz blje{}u}i smijeh,
Dok je kroz `aluzine uli~no svjetlo
Napinjalo tigrove {are du` cijele
Hotelske sobe, a iz topla mraka
Sjajile njezine ma~ije o~i...
Ne znam otkud Afrika, i otkud ja
U Africi, za{to iz kaveza privi|enja
Ispu{tati nepripitomljene zvijeri...
Jednako sam mogao i ja krenuti
S konjicom mladog makedonskog
Cara i uzviknuti: O zemljo Indijo!
Sve sam mogao da nisu odjednom
U smiruju}u hotelsku sobu upali
Tigrovi i glasno po~eli grepsti
Po svim zidovima i o{triti zube
O trep}u}e svjetlosne ivice...
Pomislio sam da bi bilo dobro
Zatvoriti o~i i poput djeteta re}i
Da nema ni~eg ni postoje}eg
Ni nestvorenog {to se kad-tad
Ne bi dalo vidjeti... Bilo bi dobro
Pustiti ruke da same spu`u s torza
I kreveta, pa krenu za tigrovim
Krznom {to ga uli~na svjetlost
Kroz `aluzine i umorne trepavice
U{iva i trga kao djetinji crte`
Koji istom mo`e o`ivjeti u zvijer...
BEHAR 79

ZAGUBLJENA STUDENTSKA
FOTOGRAFIJA
Vodili smo duge razgovore,
Nikad ljubav, izvodili smo
Jedno drugo u {etnje i duge
Skitnje, dr`e} se za ruke
Kao za povoce pse}e...
Sve manje govorismo o Bogu
Sve vi{e o Suncu, {to imalo je rijeku
Koja ga je gasila tisu}ama ljeta
Kad nastaja{e na{ nestalni svijet.
Kako samo bija{e bla`ena glina
Dok su je mazili Bo`iji prsti!
Govorila si da si u biv{em `ivotu
Bila ov~ica, orahovo stablo, bo`ica
Potom, pa luda mljekarka
Na ru`i~astom carskome dvoru.
Bila si djetelka, so~na rujnica
U bajkovitim {umama Ilirije
I, dugi niz ljeta, zmija brbljivica...
I mene si, jedanput, u tim biv{im
@ivotima srela – u medvje|em krznu
I s grbom na le|ima – dok golim {akama
^istim proro~ke zapu{tene {tale?
Sad nas razdvajaju smjerni
Obiteljski obziri i vjetar
[to s visokih ilirskih brda snosi
Tvoje la`ne zmijske svlakove
Pa samoga sebe, bez ikakva povoca,
U dugu izvodim {etnju – oslonjen
O vlastiti dah kao o Musaov
Zagubljeni {tap...
25./26. XI. 2005.
BEHAR 79
POETSKI GLASOVI
FRANKFURTSKO LIJENO
PODNE
U Frankfurtu samo}a postaje prirodna
Poput znoja {to se lijepi za ko{ulju
I masnih mikroba dok zgrudvavaju se
Na jaki za vratom... Usamljen je pogled
Kojim se nijemo dodirujem s postoje}im
Svijetom... Sama je p~ela {to ubija se
U jabukovu soku, i ~a{a na stolu, i mu{ice
Razrojene k’o napu{teni jezici, i toranj
^ija me sjena priti{}e kao {to bi kamen
Pritiskao nesretnog zidara... Kao da gradom
U zlatnim ko~ijama paradira kuga i postaju
Prirodnim sve bolesti uredno slo`ene
U strahovima onih koji prognani su ovdje?
Usamljeno je drvo preko puta, i semafor uzrujan
K’o nekada{nji frana~ki soldat na mrtvoj stra`i...
Samotan je zra~ak svjetlosti na zgradi
O koju se porezuju pogledi onih {to odlu~i{e
Da, jednom, sve mora stati... Kao da sve biva
Cjelovito jedino kad se priviklo samo}i
Pa lijeno se, kao koko{ u zavi~ajnom
Bunji{tu, peruta u dremljivu oku...
Sve biva daleko koliko god se kroz miris nudilo
Bliskim. Sve se, nanovo, u samotnost
Svoju stapa – ne bi li u kojemu drugom oku
Otvorilo se {irom i zbunilo ulijenjena ~ula...
Evo me jedna zalutala golubica, s grivnom
O vratu, odvodi u daleka elektri~na polja...
Tamo }u ili se ubiti ili }u svoju bla`enu samo}u
Kao lete}i }ilim pod sobom prostrijeti?
Frankfurt, oktobar 2006.
17
 POETSKI GLASOVI
U AUTU, PREMA ZAGREBU
Sve ~ega se sje}amo uglavnom se
Nije do kraja dogodilo, ili se zbilo
Samo kao slika, kao plamte}a `udnja
Da bude ba{ tako i nimalo druk~ije...
Zato taj svjetlac nosimo kao nadu
Da }e se sve opet zanosno ponoviti
U sretnijem jedinstvu {to ga daruje Bog.
Dogodilo se samo ono {to je stiglo biti
Dovr{eno pa cijelo uleglo u bla`eni
Zaborav, kao {to dovr{eni `ivot
Stane u lijepo iskopani grob...
U retrovizoru, proti~e rijeka, odmotavaju se
Sati, i godine, niz listove kalendara
Kotrlja se zdravlje... Ni{ta od dana koji ne
Proraste u pejza` ili u daleku zvijezdu?
Uvijek }e nas sje}anje ljupko presresti
Kao vrap~iji prhut s promrzlih grana
I tad }emo za`aliti za sve ono {to se nije
Do kraja dogodilo pa da sve {to imamo
U jednaku ritmu uzmi~e pred nama...
Juli, 2006.
^EKAJU]I PORUKU
Tek danas, i ti si do{la.
Ruke stigo{e koji dan prije
I o~i, i glas, koji najavljuje oluju.
Polo`ila si me lijepo na krevet, nje`no
Raskopala grudi i izvadila moje
Upla{eno srce... Nisi ga morala
Stiskati, ni gristi – ono je samo
Skakalo u tvoja lijepa usta.
Onda si raskidala nerve – pa`ljivo
I smjerno, kao kad majstori skidaju
Elektroinstalaciju s napu{tene ku}e.
Sve si htjela staviti na stol
I numerirati bri`no i ta~no, sve dio
Po dio, svaku tvar i kap...
Kao da se i prije tvog dolaska
Sve dogodilo, pa nisi morala `uriti
Kad me ve} ne bija{e tamo
Gdje tvoje lijepe ruke
Dr`a{e me i dan i no}.
PRIJATELJ IZ DJETINJSTVA
Svratio sam do prijateljeva groba
da bih prou~io Fatihu, i za~udilo me je
koliko je njegova jo{ neutonula humka
obrasla lakomim koprivnim biljem.
U tom smo mladi}u samo dobrotu
i blagost meleka mogli sresti.
Svojom je nje`no{}u i najmrzliji dan
pretvarao u ~istu proljetnu svilu.
18
I ko je tad mogao naslutiti da ispod
njegove djetinje smirenosti tinja
vatra i ljutnja na cijeli svijet
kao svaki ovaj netom nji{u}i
zelenoljubi~asti koprivin list?
ZIDAM KU]U
Za Amru
Toliko svijeta, i toliko grivori|ih brda i dolina
po kojim tapkaju svi sveti, svi bozi, toliko zaravni
na kojima junski svici zlato po zemlji podatnoj
Siju, dok duboko ispod ~ekaju srebrene rude,
Prostrana silikonska polja, toliko mjesta u kojim
Prsti Bo`iji iz dana u no} urahljuju humus i sna`e
Nabreklo sjeme, toliko pitomina, i divotnina,
I rje~ica bistrijih od suze na masla~kovu listu,
I plodnih njiva, i raspusnih {uma, toliko hladovina
U kojima se svibanjke u sun~evne presvla~e halje,
Toliko bregova i krotkih nizina, gdje meleki
Za~inju mirise i vjetre, toliko rasklijanih zemnih
Lubavi i podnebesnih ta{tina...
A ja ovdje, ba{ ovdje
Ba{ na ovome mjestu
I nigdje drugdje
Lijepa moja
Na{u ku}u
Zidam!
15. XII. 2005.
POSLJEDNJE JUTRO
Ponekad pomislim kako li }e izgledati
To posljednje jutro moga `ivota.
Ustat }u, kao i obi~no, i nekako odnijeti
Umorno tijelo do toaleta. Mo`da ne}u
Ni pogledati u ogledalo... Potom }u
Zahvalit se Bogu na jo{ jednom darovanu
Danu, i sjesti da popijem jutarnju kahvu.
Svi }emo biti doma. Svi }emo istom
Nekamo `uriti – svako za svojim neodlo`nim
Poslom zemaljskim... Manje je va`no
Ho}e li tog jutra grijati rujansko sunce
Ili }e razjareni o`ujski vjetri hladnom
Ki{om lupkati o prozor... Ja }u mirno
Ispijati kahvu, bla`eno sretan {to nije mi
Dano znati je li to moje posljednje jutro.
A mo`da se tog jutra i ne dignem iz postelje?
Mo`da }u zauvijek ostati u nekom svome
Dubokom snu, pa }e neko drugi polahko dizati
S kreveta napu{teno tijelo – dok }e du{a sama
Oti}i u toalet, jo{ jednom sna`no povu}i vodu
I, slu{aju}i grgolj, zastati pred ogledalom
Kao jasnom granicom za sve {to nepovratno
Ostaje iza njezina neizvjesnog puta za Raj...
21./22. XI. 2006.
BEHAR 79
 INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)

IDRIZOVI]EV KNJI@EVNI
MONUMENT I VELIKA BOL
UNIVERZALNE RIJE^I
Razgovarao: Sead Begovi}

Bo{nja~ki jezik uklju~uje naplavine orijentalizama i {to je mene najvi{e smetalo - utjecaj stalne
srbizacije administrativnog i turbo folk stila koji je bio nagla{eniji u Bosni nego u ostalim
zemljama druge Jugoslavije / Slovo, znak i broj na ste}ku za me su zemaljsko-kozmi~ke bajalice
/ Mislim da sam oti{ao dalje od Krle`inih sanjarija o bogumilima i Dizdarove nadahnute pre-
rifraze {krtih epitafa / Ima i budala{tina, Japanska je vlada {ezdesetih godina pro{log stolje}a
poslala svoje znanstvenike na studijsko putovanje u Sloveniju da bi prou~avala ste}ke.

knjige ubraja i naslov «Kolo svetog broja» po svojoj stil-

skoj i sadr`ajnoj osebujnosti i danas zadr`ava kultni sta-
tus. Spomenimo jo{ njegove knjige pjesama «Ti{ine se ne
mogu odre}i», «Zvona i usne»; monografiju «Kozara»; knji-
gu pripovjedaka «Borkina ljubav» te romane «Ne zaboravi
sviralu ba}o», «Smrt nije kraj», «Mrav i a`daha», «I no}…i
dan»; «Divin», «Ikona bez boga» i «Vu~je grlo». Autor je
mnogih radio-drama i radio-komedija izme|u kojih
izdvajamo: «Bezazlene vukove», «Obra~un», «Koga voli
Ladislava», «Pismo idolu», «Nasilje hipotalamusa», «Apa-
ge, satanas». Uz to Idrizovi} je dramatizirao vi{e od stoti-
nu romana doma}ih i stranih autora za zagreba~ku ra-
dijsku emisiju Radio roman. Napisao je nekoliko scenarija
i sinopsisa za dokumentarne i igrane filmove, a prevo|en
je na vi{e europskih i azijskih jezika. Sve je to bio povod da
u nazo~nosti i svesrdnu pomo} njegove supruge Hateme
zapo~nemo plodonosni razgovor.

• Knji`evnik ste trojak: sand`a~ki, bosansko-herce-

gova~ki i hrvatski. Jesu li knji`evni povjesnici triju knji-
`evnih sredina podjednako prepoznali i pojmili Va{u
autenti~nost i posebnost? Mogu li to oni uop}e i na
drugim knji`evnim primjerima, kojih je bilo i kojih }e
biti zbog svakovrsnih migracija?

Knji`evnik Nusret Idrizovi} poznat je kao pisac povije-
sne sudbe Bosne od srednjovjekovlja do danas. Najbolju
je recepciju do`ivio u Hrvatskoj gdje je primio dvije ugled-
ne nagrade (knjiga «Kolo bosanske {kole smrti» dobila je
nagradu @eljezare Sisak kao najbolja knjiga eseja objavlje-
na u biv{oj Jugoslaviji godine 1984., a knjiga «Kolo tajnih
znakova» nagra|ena je najvi{om hrvatskom nagradom
Vladimir Nazor). No, taj proces prepoznavanja jo{ nije za-
vr{en jer rije~ je o pjesniku, romansijeru, esejistu, radij-
skom piscu i dramaturgu. Njegova trilogija, koja uz re~ene
Idrizovi}: Mene uop}e ne zanima takav na~in knji`ev-
nog spajanja jer on ujedno i razdvaja, a kao {to znate biti
«trojak» je i tisu}ljetni spor oko Abrahama, a zapravo ga
ne bi smjelo biti. Otu|enost pojedinca, u suvremenim
uvjetima globalisti~kih nakana nala`e univerzalnu volju
koja opet relativizira svaki duhovni i moralni ~in, kao {to
je uostalom i pisanje. Mene ne zanima kra|a i krivotvo-
renje identiteta na knji`evnom tr`i{tu ve} istinska identi-
fikacija suprotstavljena svakoj uzurpaciji na{e slobode.
Zato sam se odlu~io okrenuti naoko neznatnim fenomeni-

BEHAR 79 19
 INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)
Sa snimanja dokumentarnog filma o ste}cima (N. Idrizovi} prvi s lijeve strane)
ma i u «`ivom dodiru» s materijom ostvariti svoju trilogiju
o ne~em su{tinskom kroz pri~e o ste}cima, kroz pri~e koje
sami oda{ilju i kroz pri~e starih Bo{njana. Htio sam skinu-
ti tajnu s ne~ega {to nije spremno na potpunu komunika-
ciju, a okre}e se kao kota~ na kolima, kao `ivot. Okre}u se
tako kola boljara, ba{tinika, klesara, kola nadgrobnika,
grobni~kih poljana, krstjana, i svetih do{ljaka, kola `ena u
plamenu, i `ena u kamenu, kola prijetnje, straha i kame-
nog bola. A {to se ti~e knji`evni~ke migracije ona je u
svojoj su{tini dobrodo{la jer donosi potrebitu razmjenu
ideja, postupaka i izri~aja. No, kao {to znamo, nije uvijek
tako, nekome uvijek smeta takva vrst mobilnosti i prepoz-
navanja jer se mjeri kroz politi~ke nao~ale. Ja nisam, za
odmjeravanje ve} za suradnju i pro`imanje pameti. Mo`da
tek ovo elektroni~ko doba donese novu interaktivnost i
povezanost bez zadr{ke. Ina~e, mogu re}i da sam u Za-
grebu imao najbolju recepciju svoga djela
• U Hrvatskoj ste nagra|ivani, na Sand`aku antolo-
gizirani, u BiH rado objavljivani. Otkud takva asimetri-
ja? ^ini se da je do{lo vrijeme, zbog veli~ajnog opusa,
da Vas jednakovrijedno, u smislu izabranih djela, valo-
riziraju. [to mislite gdje }e se to napokon prvo zbiti?
Idrizovi}: Ve} se sada na postdiplomskom studiju ba-
ve mojim opusom te je s obzirom na to za o~ekivati bu-
du}e doktorante. Kao {to znate, ja sam bio suradnik To{e
Dapca, kome sam i posvetio knjigu «Kolo bosanske {kole
20
smrti. On nije ba{ previ{e razumijevao hrvatsku knji`evnost
pa je svaka pripomo}, s moje strane, u tom pogledu do-
bro do{la, a i mnoga djela hrvatske knji`evnosti pro{la su
kroz moj vizir jer sam kao stru~ni suradnik sudjelovao u
pripremi pojedinih autora i njihovih knjiga za izdava~ki
pothvat. Ja sam nabavljao i pripremao najve}a djela hrva-
tske knji`evnosti koja su se kasnije plasirala u Europi. Bio
sam na neki na~in rodona~elnik tih djela u samim njiho-
vim za~ecima, a neka bez moga u~inka mo`da ne bi ugle-
dala ni svjetlo dana. I Krle`a bi ostao mo`da polupoznat
da nije bilo nas nekoliko koji smo sudjelovali u pripremi
njegova djela za europske i doma}e izdava~e..
• Bilo bi interesantno ~uti je li interes za Va{om pro-
zom i poezijom u Hrvatskoj bio isti i kada ste se bavili
izrazito bo{nja~kim temama, a ne samo, primjerice,
fenomenom ste}aka i bogumila, koji je dio na{e zajed-
ni~ke ba{tine?
Idrizovi}: Poezija je ne{to bolje prihva}ena u Bosni i
svakako na Sand`aku. U Hrvatskoj je moja trilogija «Kolo
bosanske {kole smrti», «Kolo tajnih znakova» i «Kolo sve-
tog broja» ubrzo shva}ena kao «literarni monument uni-
verzalne metaforike», kako je to svojedobno za Tre}i pro-
gram Radio Zagreba napisao Bo`idar Stani{i}. Knji`evnu
je javnost osupnula multidisciplinarnost i sinteti~nost mo-
je metode koja se kretala izme|u znanosti, poetsko proz-
ne i filozofi~ne misli i povijesti. Ti su mi naslovi, uostalom,
BEHAR 79
 INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)
otvorili put u Hrvatsku knji`evnost, i uop}e do knji`evne
javnosti. Smatram da sam popunio do tada ispra`njen
prostor, upravo kondenzirano{}u izraza i otajstvom pred-
meta moga interesa koji se jednim dijelom mo`e dota}i
samo esejisti~ko romanesknim pristupom. Mislim da sam,
kada je rije~ o ste}cima, oti{ao dalje od Krle`inih sanjarija
o bogumilima i Dizdarove nadahnute perifraze {krtih epi-
tafa. Dovoljno je spomenuti da sam istra`ivao od putopi-
sa patra Benedikta Kuripe{i}a iz XVI stolje}a pa sve do
suvremenih saznanja o ste}cima. Akademik Tonko Maroe-
vi} me je u svojoj recenziji o knjizi «Kolo svetog broja «
svrstao uz bok Andri}evih vremeplovnih ekskurzija i [opo-
vih poetskih astralnih projekcija. Uostalom, ste}ak je za
mene jedan veliki bol, a slovo, znak i broj na ste}ku za me
su zemaljsko-kozmi~ke bajalice.

• Kao pisac u~enjak postupno ste otkrivali dosto-

janstveni i tajanstveni svijet nekropola sa ste}cima.
Rezultat toga rada je Va{a kultna i nagra|ivana trilo-
gija. Zanima nas, s ove vremenske distance od kada je
ona nastala, mo`emo li govoriti o nekoj koresponden-
ciji tih fenomena s dana{njicom, osim, naravno, onog
simbolisti~kog i metonimijskog?
Idrizovi}: Izravne interakcije nema, ali svaka ma{tovi- S bratom Murisom u Zagrebu 1949.
tost to mo`e nadi}i. Ste}ci, naravno, imaju svoju vremen-
sku prote`nost, filozofsku eksplikaciju i nadasve poetski
senzibilitet. Dovoljno je u Gliptoteci razgledati zbirku sa-
drenih kopija ste}aka i pro~itati zapise na njima, primjeri-
ce, one s lokacije Radimlja kraj Stoca. Oni bez sumnje do-
kazuju svevremenu nepredvidljivost umjetni~kog i mud-
roslovnog talenta. Slo`it }emo se da naprosto zra~e poet-
skom i transcendentnom porukom koja ni danas ne
zastarijeva, i koja nas poti~e na razmi{ljanje.

• Pisalo se, a i uvrije`ilo se mi{ljenje da je trilogija

S k}erkom Edinom u Sarajevu 1955.
`anrovski nesvodiva, jer metodski, ona je analiti~ka
studija sa sna`nim literarnim elementima te ne ~udi
{to istodobno osje}amo uplive poetske slobode, ro-
maneskne konstrukcije i esejizirane pasa`e. [to od to-
ga najvi{e odgovara «okamenjenom ~ovjeku» ili «o~o-
vje~enom kamenu», kako ste Vi na nekoliko mjesta
nazvali ste}ak?
Idrizovi}: Moj uvod u ste}ke bio je zapravo sretna `an-
rovska simbioza. Uostalom, da bi ih se spoznalo mora im
se pristupiti i obuhvatiti ih s vi{e spoznajnih i iskustvenih
razina. Moji sve ~e{}i odlasci na teren i prodiranje u sr`
stvari razlikovali su se od poimanja jednog Krle`e i sloven-
ca Vidmara. Postupno se prihvatila moja strpljivo izgra|ena
kozmogonija tog fenomena, ~ini mi se, na radost na{e
esejistike i historiografije. No, mo`e se sasvim pouzdano
re}i da prvi popularni glasovi o ste}cima potje~u od Maka
Dizdara. Mak je poznavao stare izvore i u njih je pronik-
nuo sa posve osobnim rafinmanom. Ja sam sa svoje stra-
ne nastojao da pojedine teme i sadr`aji tih izvora uskoro
na|u svog sudruga u ~ita~u, istra`iva~u i svakom dobro-
namjernom zaljubljeniku u taj odsje~ak povijesti. Tko se je
jednom po~eo baviti manihejstvom i bogumilima ubrzo je
bio uhva}en u stvarala~ku klopku dualizma, antinomija,
parova, i suprotnosti. Kao i ja koji sam u pro{lih vi{e od
trideset godina hodo~astio nekropolama ste}aka Bosne,

BEHAR 79 21
 INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)
Bra~ni zavjet: sa suprugom Hatemom, Zagreb 1992.
Huma, Like, zapadne Srbije, Sand`aka i Crne Gore. Ne tre-
ba zaboraviti da je svojedobno bavljenje ste}cima bila mo-
da. Ako bih se izrazio alegorijski rekao bih: bila je moda
uhvatiti `ivog Hrvata, povaljati ga u kupku i okupati ga na
ste}kovski na~in. Po restoranima bi se ~esto znao rasplam-
sati razgovor o ste}cima i tad je svatko drombuljao {to je
znao. Ja sam pak tome htio po svaku cijenu udahnuti oz-
biljnost i istinu, a neke sam dijelove svojih prou~avanja
literarizirao i esejizirao, a bome pridodao jo{ i znanstveni
diskurs. Sje}am se jedne budala{tine u svezi ove pri~e. Za-
mislite, da bi prou~avali ste}ke i da bi sve dobilo na znan-
stvenoj te`ini japanska je vlada {ezdesetih godina poslala
svoje znanstvenike na studijsko putovanje u Sloveniju.
• Va{e je stilsko gospodstvo opstalo i u zadnjoj knji-
zi – romanu «Efendija u tajnom gradu» u kojemu kroz
`ivotnu vizuru jednog efendije razotkrivate mnoge
neda}e pod srpsko-crnogorskom vla{}u, prepunom li-
cemjernih komunisti~kih ideologema. U kojoj su mjeri
u ovom romanu likovi posve stvarni, a koliki je unos
Va{ih mislila~kih opservacija i povratnih sje}anja o je-
dnom odsje~ku vremena?
Idrizovi}: Sve su to do`ivljaji moga oca. Efendija je vrhov-
nik islamske vjerske zajednice. Taj lik je posve stvaran u od-
22
nosu na cijelo sand`a~ko podru~je. To je danas i bosansko
podru~je {to se ti~e mentaliteta i psihizma stanovnika, za
mene nema razlike. Moj brat Muris je {est godina stariji od
mene pa mogu re}i da su to i njegova iskustva koja sam
oduvijek pamtio i nosio u sebi. Na pojedinim mjestima u
romanu Muris je imao primjedbe. Predlagao je izrazito su-
bjektivne detalje, no, na{ je otac kratko presudio, rekav{i:
«Pusti Nusreta, on je dublje u{ao pod ko`u toga razdoblja.
• Va{i politi~ki eseji, knjiga «Hude sudbe», o silo-
vanjima muslimanki i katolkinja u zadnjem ratu veo-
ma je zapa`ena, no, da li dovoljno? Naime, Vi ste u
knjizi, ~ini se prvi, uo~ili programsku strategiju agre-
sora koji je silovanje koristio kao oblik slamanja otpo-
ra i gubljenje smisla postojanja dvaju naroda. Nismo
uo~ili da su se u pohvalu knjige uklju~ile neke politi~ke
organizacije, posebice kad je rije~ o raznim udrugama
`ena. Uz to Vi ste koristili strogo dokumentarnu gra|u,
ali kao i uvijek i literarnu objekciju. Je li to stoga {to
su, na kraju krajeva, sve zara}ene strane silovale, ili
stoga {to je ve} od 1996. godine bilo umjetno izre-
`irano opadanje interesa za sve ratne strahote?
Idrizovi}: Ja sam snimao izjave silovanih `ena, musli-
manki i katolkinja. Trebalo je mnogo su}utnosti, ali i dora-
slosti problemu da se napokon odradi taj tragi~ni posao.
To je ujedno i zbiljska slika Bosne u zadnjem ratu, uz sve
ru{ila~ke nasrtaje. Sve se mijenja kada sti`e ideologija ka-
me i jame, ali i tenkovski komunizam, pomije{an sa stalji-
nizmom i na`alost, s pravoslavljem. «Hude sudbe» su pro-
`ivljene, stoga su i hiperrealisti~ne te }e, nadam, se poslu-
`iti mladim nara{tajima kao predmet o nezaboravljanju.
Mladi ~etnici su na poligonu silovanja izu~avali vje{tinu
ratnog pobje|ivanja. Silovano je oko ~etrdeset tisu}a
`ena, a kroni~ari ne pamte da je mu~enicama netko po-
mogao, nisu se ~ak ni kasnije ~uli glasovi prosvjeda i neke
o{tre osu|uju}e rije~i. Upravo u takvoj atmosferi zatvore-
nih o~iju i za~epljenih u{iju nastala je moja knjiga. Mislio
sam da }e ona oja~ati nadu i da }e naredbodavce i po-
~initelje kad-tad sti}i zaslu`ena kazna.
• Pi{ete na hrvatskom jeziku, a nas bi zanimao va{
odnos spram Bosanskog jezika?
Idrizovi}: Bosanski kao posvojni pridjev izveden je od
regionalnog naziva Bosna i kad je rije~ o bosanskom je-
ziku on najbolje odra`ava bo{nja~ko jezi~no bi}e ili bo-
sanski jezik. Taj jezik uklju~uje naplavine orijentalizama i
{to je mene uvijek smetalo: utjecaj stalne srbizacije admi-
nistrativnog i turbo folk stila koji je bio nagla{eniji u Bosni
nego u ostalim zemljama druge Jugoslavije. Budu}i da
sam se radno ostvario u Zagrebu i da volim jezi~nu ~istot-
nost, a ne neki sklepani jezi~ni miks, pisao sam na hrva-
tskom jeziku, posebice kada sam se bavio spartanskim
na~elima sljedbenika Crkve bosanske.
• Dugi niz godina dramatizirali ste i na taj na~in
adaptirali za radio preko stotinu doma}ih i stranih au-
tora. Koja Vas je stilska epoha privukla, koji Vas je spi-
sateljski rafinman {armirao, u nas i u svijetu, i napo-
kon, koji su pisci bili i jesu Va{i favoriti?
BEHAR 79
 INTERVJU: NUSRET IDRIZOVI] (1930. – 2007.)
Idrizovi}: Svakom obliku knji`evnog rada uvijek sam
pristupao s velikom spisateljskom odgovorno{}u. To uklju-
~uje dobru radnu pripremu i poznavanje materije, pa i
zanatstva te dugogodi{njeg literarnog iskustva. Sve proiz-
lazi iz istine – kako jednostavno, a kako manjkavo u funk-
cionalnom `ivotu i podlo`no licemjerju. Onaj tko iskreno i
suvislo govori ne mora ve} time biti i kvalitetan pisac. Mo-
ralna du`nost prema drugima i prema ljudskim bi}ima
op}enito mo`e ponekad skrenuti u krivom smjeru i ne za-
vrje|uje na{u podr{ku. Pisca te{ko mo`ete optu`iti za pri-
jevaru i parazitizam jer svaka je pisana rije~ u svojoj nara-
vi moralni ~in. Ja osobno nisam imao nikakvih tajni, odno-
sno, nisam nikada u tekstu kalkulirao. Napisao sam, kao
{to znate, mnogo knjiga i sve su one moja jedinstvena
istina. Ja mam svoj san, a imam i Hatemin san.
• Kao zagreba~ki |ak i student poznavali ste Saliha
Ali}a, a u Zagrebu Vas je posje}ivao Mak Dizdar. Jeste
li zadovoljni kriti~kom recepcijom spram njih i kako
ste ih do`ivjeli?
Idrizovi}: Moja zbirka eseja i putopisa «Dvostruka av-
lija» otvara se esejom o Maku Dizdaru u kojem `elim pro-
niknuti u njegovu poeziju. Kao tuma~ narodnog blaga on
je svoju poeziju ispunio svojevrsnim eksplozivom {to iz-
bija iz u`arena hercegova~kog kamenjara, izda{nog sunca
i posnog zalogaja, psikanja zmija, vrelinom loze i ljudske
krvi te vje~nom sumnjom. Uz to bio je neumorni tragalac
u domeni jezika, sjetimo se samo nekoliko za~udnica iz
njegova jezi~nog inventara: }utac, badac, kon~ina, zator,
pitac. Koristio je kaskade slova, njihovo prepletanje, zatim
kri`anje drevnih melodija i zvu~nih elipsi s modernim me-
lodijama, toni~ki stih s mnogobrojnim aliteracijama i neo-
logizmima i tako dalje. Eto, uvijek sam bio skloniji ozbilj-
nom razmi{ljanju o prijateljima i njihovu predstavljanju
nego onom kratkotrajnom i anegdotalnom. [to se pak
Saliha Ali}a ti~e mnogo sam mu pomagao, jo{ kada sam
ulazio u knji`evnost, a i kasnije. Kad je Salkica umro nje-
Na na{u veliku `alost Nusret Idrizovi} je dva dana nakon zaklju~enja ovog
broja Behara preselio na Ahiret.
RAHMETULLAHI ALEJHI RAHMETEN VASIATEN!
BEHAR 79
gova je `ena prvo do{la meni tugovati. ^esto sam ga po-
sje}ivao u njegovoj skromnoj sobi. On se nije previ{e uma-
rao umjetno{}u i ja mu to opra{tam.
• Kako na Vas djeluje ovo elektronsko doba, svijest
o sveprisutnosti mo}nih medija i njihovih prikaziva~kih
pulp fiction (pakleni {und) metoda. Nije li to gubitak
supstancijalnog zna~enja umjetnosti?
Idrizovi}: Upravo to. Elektroni~ko doba, u kojem nam
vi{e ne bi trebalo biti tijesno, zapravo su`ava horizont o~e-
kivanja, odnosno, umanjuje materijalni i tvarni kontakt s
knjigom koji je po meni nezamjenjiv. Literarni ukus ne mo-
`e vam oblikovati kompjutor ve} lijepo oblikovana knjiga.
Ona je dio na{eg osje}ajnog `ivota i rijetko nas mo`e obe-
shrabriti jer na neki na~in ima neponovljiv identitet. Noj
se mo`ete diviti, njenoj formi, po{tovati joj ranija izdanja,
mo`ete je se sje}ati, mo`ete je posjedovati kao divot
izdanje, a zbog svega re~enog mo`ete se na nju i naljutiti.
Ona je produ`ena autorska ruka.
• [to je s Va{om knji`nicom?
Idrizovi}: Knji`nica je prodana mjestu Ro`aje na San-
d`aku, jer ja sam porijeklom iz Bijelog Polja kod Ro`aja.
Knji`nica }e se zvati «Knji`nica Nusreta Idrizovi}a». Raduje
me {to }e to biti uspomena na mene.
• Na kraju, kako zdravlje, boljetice, devera li se ne-
kako?
Idrizovi}: Odgovorit }u posredno na ovo pitanje. Na
umu mi je kratka pri~ica koju ovog trenutka potpisujem:
na putu prema d`amiji, u najboljoj namjeri da se pogine,
misle}i da du{u daje{ Bogu… Ali, ima jo{: Kao dje~arac
odlazio sam u Idrisku mahalu gdje protje~e rijeka Lim. Bi-
la je tad hrabrost zaroniti do dna gdje je rijeka oblikovala
kamenu gromadu u obliku stolca. Trebalo je zaroniti, sje-
sti na stolicu i vratiti se. Eto, zbog toga mi jo{ {ume u{i i
slabo ~ujem.
Redakcija BEHARA
23
 M U LT I M O N O L O G

DR@’TE VEHABIJU!
Pi{e: Senad Nani}

Prije gotovo petna- mezheba ili ideologije bili, uputismo se dobro obavljena
est godina, u vlastitoj posla k na{em autu stila Peckham gdje nas ispra}a mlad
emotivno sveobuhvat- d`ematlija. I pita: „A za{to nosite tako duge hla~e?“ Posve
noj ~e`nji za oblikova- nespremnog, spasi me brat Irac, koji bradu, dakako, nije
njem {to jednostavnije trebao kanirati, rekav{i: „Oni su `ivjeli u komunizmu.“
slike suvremenog svije- Otkud toliki formalizam? Za{to se tako apsolutno ob-
ta koja funkcionira, a vezuju}e u svakom slovu do`ivljava Poslanikova tradicija?
kojom bih bio makar Te je li ~ovjek koji odredbu o no{enju hla~a dogle`nja~a
malo usmjerio kakvom do`ivljava kao nezaobilaznu pravnu obvezu nu`no poten-
suvislom ~inu u meni cijalni masovni samoubojica samo zato jer je medijska zvi-
goru}e slike i emocije jezda Bin Ladin Saudijac? Jer takve smo zvali ha{{a{inima,
u`asa uni{tenja mojih a ne vehabijama, zar ne? I po{to u vehabijskim spisima
naroda, dano mi je bilo nigdje ne stoji da treba sveudilj klat civile, ne}e li se uzvik
suo~iti se s tako ~esto „dr`’te vehabiju!“ pro{iriti na sve muslimane, jer, kona~no,
hvaljenom razli~ito{}u oni svi {tuju tu ~udnovatu tradiciju pustinjskog „proro-
ummeta. Sudanska bra- ka“. Stoga treba sveudilj bombardirati jug Somalije, Irak,
}a humanitarci organi- Libanon i Palestinu. Kako to nije dovoljno, anga`irat }emo
zira{e mi put po Britaniji i Irskoj u cilju obilaska {to je mo- jo{ „vehabija“ i njima sli~nih „radikala“, „islamista“ i inih
gu}e ve}eg broja tamo{njih d`emata gdje sam, po d`u- terorista, pa }emo, tough luck, morati poslati jo{ dvade-
manskom i kasnijim vaktima, odr`avao predavanja o sta- set tisu}a vojnika, koje treba bogato i skupo „kupujmo
nju i uzrocima rata u Bosni te potom skupljao sredstva ameri~ko“ opremiti. Kako ni to nije dovoljno, shit hap-
koja su bra}a slala u Bosnu. Registrirano{}u u UN-u, mno- pens, neo~ekivano }e odletjeti u zrak jo{ koje veleposlan-
go su i proturili. stvo, kakav neboder u sred kakvog zapadnog grada pa }e
Stigla na red i `argonski zvana vehabijska d`amija u ljudi brzo strahom od smrti od sebe skriti svoj bijes zbog
nekad industrijskom, svom od opeke izgra|enom gradu nezaposlenosti, uru{enog standarda, dru{tvene isklju~e-
na sjeveroistoku Engleske. D`amija k’o skoro svaka u En- nosti. „Samo da nije tih vehabija“, klicat }e integrirani
gleskoj, otkupljena anglikanska crkva kasnogoti~kog izra- muslimani, pridru`uju} se trendu prokazivanja konzerva-
za sa skromnim zakrenuto od osi posta-
vljenim mihrabom i tapisonom na }ize da „A za{to nosite tako duge hla~e?“… Otkud toliki
se ljudi mogu posafat’. Sudanci, {to }e, k’o formalizam? Za{to se tako apsolutno obvezuju}e u
Afrikanci i k’o biv{i studenti biv{e Jugosla-
vije, ne pridaju velikog zna~aja formi u vjer- svakom slovu do`ivljava Poslanikova tradicija? Te je li
skim detaljima, pa me, sviknutog na taj ~ovjek koji odredbu o no{enju hla~a dogle`nja~a
ambijent islamskog su`ivota u na{oj bazi u do`ivljava kao nezaobilaznu pravnu obvezu nu`no
Midlandsu, dobronamjerno upozori{e da
nikako ne zapalim cigaru dok sam u dru{t- potencijalni masovni samoubojica… Unija, iako na~elno
vu ovog d`emata. „Ma {to mi govorite“, pozdravlja bid’ate, pati od kroni~nog vehabitisa.
rekoh, „pa znaju iz kakva pakla dolazim.“ I
zaista, d`ematlije pozorno slu{aju, a ja sav integriran s tivne nejasno financirane marginalne manjine koja okup-
vi{emjese~nom propisno k’o {aka dugom bradom, izra- lja dru{tveno isklju~enu mladost, djecu napu{tenih milita-
slom zbog stalno odga|anog povratka mladobrada put- risti~kih utopija svojih tr`i{no fri{ko osvije{tenih roditelja.
nika koji tada na planirano kratka putovanja jo{ ne nosa{e Ili uni{tenih.
britve. Danas, eto, u tu destinaciju ne bi niti smio nosati Poredamo li uvis zbirke sahih hadisa dose}i }emo visi-
tako {to o{troga. Izvor tog neplaniranog i modno ne- nu poodrasla pu~ko{kolca. Kako je mogu}e toliki tekst u~i-
osvije{tenog imid`a dobronamjerni je profesor moderne niti pravnom obvezom, zakonom, nizom naredbi i zabra-
povijesti s Oxforda, valjda s kojom ~a{icom vi{e, pripisao na, umjesto onim {to on jest – moralni uzor? Kako o~e-
Sulejmanu Veli~anstvenom. kivati funkcionalan sustav i sposobnost dru{tva na kreati-
Nakon predavanja i razgovora s d`ematom, jo{ jednom van razvoj uz toliko ograni~enja? Gomilanje pravnih
ganut i ushi}en dubokom empatijom koju iskazati mogu obveza uvijek je kroz povijest za sobom povla~ilo suklad-
samo muslimani porijeklom s potkontinenta, ma kojeg no isklju~ivanje naroda, „obi~nika“ kako bi rekli Englezi, i

24 BEHAR 79

u~vr{}ivanje pozicije elite koja to regulatorsko obilje ima
ovla{tenje tuma~iti i potom ga prikazivati tobo`e nu`nim
i funkcionalnim. Uz posluh obi~nika, dakako. Stoga Allah
{ejtanskim poslom prokazuje zabranjivanje preko Njego-
vih zabrana /Kur’an VI:138-151/. Jer provesti sve hadise
kao pravnu obvezu uklju~ivo i one koji su proturje~ni ne
samo zbog nevjerodostojnog lanca ve} i zbog ~injenice
izricanja u posve razli~itim dru{tvenim uvjetima i trenuci-
ma u kojima je `iva Poslanikova mudrost djelovala, jed-
nako je neizvedivo kao i funkcionalno uklju~enje recent-
nije zbirke pravnih odredbi, nastale, dodu{e, bez ikakva
upliva Mudrosti, nazivanom „pravna ste~evina Europske
Unije“. Dovoljno je biti profesionalno anga`iran danas ma
gdje u Uniji ili Cefti i vidjeti da je nabujala ste~evina neu-
skladiva sa samom sobom, a kamoli s interesima aktivnog
dru{tva. Europska Unija, iako na~elno pozdravlja bid’ate,
pati od kroni~nog vehabitisa.
No nisu samo eurobirokrati vehabije. Ima nas, znam ja
nas, jo{. Po ~emu se mi, naime, tako zna~ajno razlikujemo
od takozvanih vehabija i njihovog poziva iskonu? Zar nije
i {afijski princip izjedna~avanje sunneta, prakti~ki hadisa s
Kur’anom, uvjetuju}i ga kao obvezuju}u pravnu odredbu
tek vjerodostojno{}u prijenosa? Nisu li se hanefijski prav-
nici toliko pribli`ili {afijskim da su prakti~ki napustili Ebu
Hanifin nauk o kritici hadiskog teksta u kontekstu prava?
Zar }emo osuditi vehabije zbog revnosti u provo|enju
slu`benog zajedni~kog stava? Izbor nam je tek dvojak. Ili
se ne}emo ogra|ivati od vehabija tako `urno i bu~no ili
}emo pristupiti korjenitoj sveobuhvatnoj reformi fikha,
zamijeniti {erijatsku devijaciju pojma halife kur’anskim
pojmom halife kao svakog ~ovjeka, zamijeniti atrofirani
pojam id`me izvornom sveobuhvatno{}u stvarne sugla-
snosti zajednice. Mo`emo li to? Ako treba, i lokalno, Sta-
tutom Islamske zajednice, barem.
I na kraju, povrh svega, vehabije bivaju lakonski
optu`eni za, zamisli, doslovnu interpretaciju Kur’ana, a
{to je vrijednost koju bi svi muslimani trebali neosporno
po{tovati kao nu`nu posljedicu temeljnog islamskog uvje-
renja da je Kur’an Bo`ja rije~. Jedna je stvar doslovno
tuma~enje, a sasvim druga doslovno tuma~enje izvan
konteksta samog teksta, dok je posve tre}a metafori~ko
tuma~enje koje isklju~uje doslovno zna~enje. Stoga, kriv
zbog doslovnog tuma~enja Kur’ana? Dr`’te mene!
BEHAR 79
^ASOPISI
Divan Diwan
«Diwan», ~asopis za kulturu, br.19-20, JU
Javna biblioteka «Alija Isakovi}», Grada~ac,
novembar 2006.
^asopis za kulturu iz Grada~ca, Diwan, edicija je koja
pobu|uje pozornost i potvr|uje da knji`evna scena i pra-
te}a ~asopisna produkcija u BiH odr`ava ugledni prijeratni
standard. Stoga nije ni ~udno da je biblioteka koja je uje-
dno i izdava~ dobila ime po knji`evniku Aliji Isakovi}u {to
obavezuje redakciju ovog almanaha da uz prisje}anje na
snagu djela koje je ostalo iza ovog neumornog knji`evnika
donosi najsvje`iju, recentnu ~asopisnu ponudu. S novim
brojem starta i nova redakcij, nakon uspje{nog uredniko-
vanja Dinka Deli}a, a sada pod vodstvom novog glavnog
urednika Amira Brke i s ~lanovima redakcije Mirsom
[ari}em, Aleksandrom ^vorovi}em, Draganom Marijano-
vi}em i Almirom Zalihi}em. Novi broj zapo~inje upe~atlji-
vim esejom Esada Zgodi}a pod naslovom «[ta je to - ne-
kropolitika?» u kojem se definira sadr`aj ovog termina-
kovanice da bi se naposljetku doveo u neposrednu vezu sa
vi{ezna~nim pojmom nekrofilija. Najnovija pjesni~ka pro-
dukcija zrcali kroz radove Admirala Mahi}a, Kemala Mah-
mutefendi}a, Ljubice Ostoji}, Marine Trumi}, Milana Fo{-
nera, ali i kroz prijevodno pjesni{tvo s engleskog i {panjol-
skog jezika autora Marka Strandija, Stephanie Krueger i
Abelarda Linaresa. Prozni separe donosi najnovije uratke
Radivoja [ajtinca, Adina Ljuce i Dragana Marijanovi}a.
^asopis donosi informaciju o zakladi «Fra Grgo Mar-
ti}» koja je raspisala istoimeni natje~aj za knji`evnu na-
gradu. U dijelu ~asopisa pod nazivom Votum separatum
Mile Stoji} daje portret zna~ajnog bosanskog pjesnika
Ivana Kordi}a, dobitnika zna~ajnih knji`evnih nagrada u
pro{loj godini. Sredi{nji dio ~asopisa reaktualizira radove
sa Simpozija Grada~a~kih knji`evnih susreta pod nazivom
«Husein-kapetan Grada{~evi} kao literarna inspiracija u
narodnoj i umjetni~koj knji`evnosti». Rubrika Studije,
ogledi, eseji donosi tekstove: Prima Levija, Tvrtka Klari}a,
Zorana Bognara, Branka Vujanovi}a, Sulejmana Boste i
Vojislava Vujanovi}a. Kriti~ki tekstovi Muhidina D`anke,
Mirka Pejanovi}a, Atifa Kujund`i}a, Almira Zalihi}a govo-
re nam o recentnoj knji`evnoj produkciji. Isti~emo Ured-
ni~ku bilje`nicu Almira Zalihi}a, koji pi{e o knjigama
[abana [arenkapi}a, Rajka \urice, Bisere Sulji}-Bo{kailo,
Irfana Horozovi}a, Amira Brke i Dubravke Brajkovi}.
Napomenimo da je «Diwan» bio prvi ~asopis u BiH
koji je primljen u asocijaciju evropskih ~asopisa EUROZI-
NE /www.eurozine.com/. Kao partner ovog net-magazi-
na mogu}e je izabrane doma}e autore predstaviti di-
rektno na Eurozine-siteu te je mogu}e uzvratno preuze-
ti tekstove renomiranih autora iz Europe. Vi{egodi{nji
napori da se regionalnom i europskom ~itateljstvu pre-
dstave knji`evne vrijednosti BiH, a da se u «Diwanu»
pro~itaju zanimljivi strani autori, urodili su plodom {to
dokazuje i najnoviji broj.
Filip Mursel Begovi}
25
 MLADA BO[NJA^KA POEZIJA
Amir Brka
DOSTOJANSTVENO LICE PJESNIKA
ZABA^ENO UNAZAD
Amir Brka ro|en je u Te{nju 1963. Pjesme su mu
prevo|ene na njema~ki, rumunjski, slovenski, engle-
ski, poljski i makedonski jezik. Od 1996. godine vodi
Centar za kulturu i obrazovanje u Te{nju, u kojem je,
pored ostalog, zasnovao izdava~ku djelatnost koja je
do sada objavila vi{e od 70 naslova. Potpredsjednik je
Dru{tva pisaca BiH od sredine 2003. godine. Urednik
je Godi{njaka Bo{nja~ke zajednice kulture “Preporod”
i “Znak Bosne” iz Zenice te glavni urednik ~asopisa
Diwan iz Grada~ca. Do sada je objavio jedanaest na-
slova koji uklu~uju poeziju i prozu (potonje podrazu-
mjeva pri~e i zapa`eni roman Monografija grada).
Prou~avaju}i kulturnu povijest prije svega Te{nja, pri-
redio je sedam knjiga. Dobitnik je vi{e zna~ajnih
knji`evnih nagrada.
26
ZAPISAN SAN
Jednom je ovakav sanjao san.
Naglo je iz glavne ulice skrenuo u soka~i}
blagoga uspona, na ~ijem se kraju nalazila
roditeljska ku}a. Bila je zora. I ve} iz daljine
~uje jezive krike, o~ev glas koji je, vri{te}i,
izgovarao gadosti kakve do tada nikada nije
~uo, ni u snu. Majka je stajala mirna, malo
od oca zakrenuta u stranu, a on je sjedio na
zemlji. Glava mu se okretala tamo-amo,
njegove o~i zmijski su prijetile; on je, zapravo,
bio kostur, ali ga je prepoznao: na licu je jo{
uvijek imao ko`u sivo-zelene boje. U ba{ti je
stajao otkopan grob, me|u raznobojnim
ru`ama i drugim cvije}em. Za{to ga je
otkopala, pitao je majku. «Jer je u njeg u{ao
|avo», kazala je. Pri{ao je, i onda su zajedno
u~ili fatihu, i drugo {to su znali… Tada se
probudio.
Upla{en do kosti, pitao se - nije li, u stvari,
oti{ao predaleko, odnosno nije li pri{ao
preblizu. Mo`da bi valjalo misliti, i pisati, o
lijepim stvarima, o ljubavi , o djeci, o cvije}u…
Ali je zapisao i taj san.
(listopad 1998)
KONCENTRI^NI KRUGOVI
(fantazma na anti~ku temu)
Obdukcija le{a nije bila potrebna:
sadr`aj prona|ene hartije upu}ivao je na to
da je utopljenik bio paroksisti~ni egotrop.
Nije posumnjao u koncentri~ne krugove na vodi.
Poslije ga sretoh. Zapalismo cigarete.
- Sjednimo- re~e. – I, da zna{, voda je bila hladna,
a klizilo je ve~e. Ne sumnjati u koncentri~ne
krugove na vodi nesumnjivo {kodi. Prije svega,
valjalo bi znati idu li iznutra
ili `eli izvana nekuda ne{to da ih vrati.
Provjeravati na moj na~in, to se ne isplati.
Izravno sko~iti u nebo svakako je bolje,
ali to ne znaju oni {to ostali su dolje.
BEHAR 79
 MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

OVDJE U OVOM GRADU upinjao se dokazati

da nije Juda budu}nosti.
Za Idu A mladi, skamenjeno dostojanstvena lica,
glave blago zaba~ene unazad,
ovdje u ovom gradu u kojem sam ro|en
optu`uju}e bi motrio,
hiljadama kilometara daleko od Teherana
dok ne bi po~eo da se nji{e,
od Pariza tako|er
i probada iglama.
uvijek }u mo}i danju imati no}
uvijek }u mo}i imati decembar poslije januara (srpanj 1996)
uvijek }u morati misliti o Casamarisu
i o Fatihu
uvijek }u iznova razumijevati
da rijeka dijeli obale PORODI^NA FOTOGRAFIJA
i nadati se da ona jednom
poput mora razlit }e se mojim tijelom kako dinamizirati fotografiju
na{a }e ku}na ptica uvijek biti osim da se razi|u svi:
dnevna sova jedan je propao u zemlju
ali uvijek }u znati prona}i tvoju ruku drugi je ahasver
kojom }e{ pro}i kroz moju umornu kosu majka je u apoteci
I to }e uvijek biti prilika si{ao si i ti
da se sastavim koji bulji{ u svoje o~i
ovdje u ovom gradu u koji sam ne shva}aju}i {ta je to
prognan iz svih strana {to vas i danas dr`i na okupu
kao bjelina paspartua
(1996)

STAJALI SMO UOKOLO JAME

PRORASTA TE KORIJENJE
Stajali smo uokolo jame
[to ti je po{lo za rukom s dlanovima k nebu okrenutim
nadrâsti krov vlastite ku}e sve}enik dok crni izvijao je,
smatra{ ispunjenjem svojega poslanja zavodljivu do bola,
melodiju poznatoga,
Pri tom – prorasta te korijenje ali jezika nerazumljivoga.
iz glave ~vorovi njegovi bauljaju
nikad mu nisi upoznao morfologiju Oko nas, unedogled,
sokove koji ga hrane {irili se kamenovi,
ne primje}uje{ da ti kosti kubisti~ki ~ovjekoliki,
na nj po~inju sli~iti mjere}i du`inu humkama zemljanim,
sme|im i zelenim.

[ta je iz dlanova izrastalo na{ih-

AKO ZAMISLIM nisam to mogao znati
(zato se i zove vjerom),
Jedan bi stari bo{nja~ki pjesnik ali ogromni vidio sam hrast
{to ustremio se u plavet.
Izbor pjesama: Filip Mursel Begovi}

mogao napisati i ovakvu pjesmu:

Ja sam, zapravo, samo sjena
Prema posljednjem – zaklju~ivao sam
onoga koji bje{e.
da koncentri~nih krugova veliki je broj
i to {to pi{em krzotine su eha
to jest da hranio se mnogim
okultne pjesme.
nara{tajima zemlje.
Kao da, recimo, umjesto vode te~e
no, ni slutiti nisam mogao
sivi dim iz ~esme.
zbog ~ega svejedno mi nije,
Jedan mladi bo{nja~ki pjesnik
i za{to sam odlazio s mi{lju
pi{e ilahije.
posje}i da bi ga se moralo,
Njihov bi mi se susret,
pa mi i pipke i{~upati
ako ga zamislim,
iz njih kao novo,
~inio jako uzbudljivim.
mlado ne bi hra{}e izrastalo.
Stari bi pjesnik,
cijepaju}i svoju odje}u, (25.9.2000)

BEHAR 79 27
 KAZALI[TE
LJUBAV U ZLATNO
DOBA BOSNE
Enver ^olakovi}: «LEGENDA O ALI-P[I», (HNK, 10.12.2006.,
dramatizacija i re`ija Sulejman Kupusovi})
Pi{e: Emsud Sinanovi}
Budu}i da je roman Envera ^olakovi}a najpopularniji
knji`evni tekst u Bosni i Hercegovini te da su o tom roma-
nu izre~ene samo pozitivne kritike: Bene{i} (sadr`i genijal-
no ocrtane likove), D. Lati} (najljep{ii roman muslimanske
knji`evnosti), S. Lasi} (sadr`i neke od najljep{ih scena u
povijesti hrvatskog romana), Krle`a (^olakovi} prikazuje
bolje Bosnu od Andri}a), Z. ^olakovi} (kada 1944. obja-
vljuje roman »Legenda o Ali pa{i» ^olakovi} u najboljoj
europskoj tradiciji romaneskne forme utemeljuje kultur-
no-povijesnu samobitnost bo{nja~kog duha; Citirano pre-
ma: Bilje{ka o piscu u: Lokljani. Iz Bosne u Bosni, Islamska
zajednica, Zagreb 1991.). Treba ukazati na neke klju~ne
momente romana, kojeg je autor ovog teksta svojedobno
nazvao parabolom o dobrom ~ovjeku koji ravnaju}i se u
`ivotu u pona{anju i ~injenju prema moralu (ahlaku) i
zakonima proizi{lim iz Kurana, zaslu`io bo`ju nagradu na
ovom svijetu, e da bi ukazao kako je Sulejman Kupusovi}
u svojoj dramatizaciji romana proma{io samu bit i ideju
romana svode}i njegov bogati sadr`aj na blijedu melo-
dramatsku ljubavnu pri~u. Kao {to znamo, `iri Matice hr-
vatske je izme|u 17 rukopisa pristiglih na natje~aj 1943.
godine nagradio upravo roman Legenda o Ali pa{i te ga
tiskao godine 1944. Veoma je znakovito da je drugo i
tre}e izdanje romana tiskano uvijek pred vjetrovita vreme-
na u hrvatskoj povijesti: 1970. (Znanje, Zagreb), te 1989.
(Islamska zajednica Zagreb). U Kazali{noj knji`ici redatelj
Sulejman Kupusovi} navodi jednu neistinu pozivaju}i se
na stru~nost Enesa Durakovi}a o razlozima netiskanja ro-
mana (bajkovita pri~a, te negativno prikazan lik `idovskog
trgovca u dominantno muslimanskom ambijentu uz ne-
to~nu ~injenicu da su Alija Isakovi} i Enes Durakovi} obja-
vili roman, zbog politi~ke sudbine Envera ^olakovi}a, tek
1990. nakon prvog izdanja iz 1944.).
Autor E. ^olakovi} u predgovoru drugom izdanju roma-
na isti~e kako je Legendu o Ali pa{i slu{ao od ro|aka Sa-
lihage dok je le`ao bolestan. Autor nepravedno naziva ovaj
roman sladunjavom ali pou~nom pri~om, legendom, ili hik-
jajom: U ovoj legendi ~ita~ ne}e na}i ni godine, ni datume,
ni povijesne osobe nego samo srce, ljubav i duh onog lije-
pog doba. Njena svrha nije da pou~i povijesti Bosne, jer se
ona ve} poznaje iz knji`evnih ili krivotvorenih povijesnih
knjiga, nego da bar za kratko izvadi namjernika iz vrtloga
te{ke dana{njice. Njen je cilj da nas odvede u zlatnu pro{-
lost, u kojoj se `ivjelo zato da se u`iva `ivot, a ne da se
28
stje~u i gomilaju milijuni, polo`aji i medalje (E. ^olakovi},
Predgovor. Legenda o Ali-pa{i, Znanje, Zagreb 1970.). Iz
navedenih rije~i je o~ito kako Enver ^olakovi}, ne samo u
ovom romanu, nego u svom cjelokupnom stvarala{tvu ima
jedan antimodernisti~ki stav, tj. u svim svojim djelima on
suprotstavlja staro doba (zlatno doba Bosne) novom dobu
(vrijeme poslije Austro-Ugarske okupacije Bosne 1878.), a
u samom romanu o~ito suprotstavlja Sarajevo prirodnom
`ivotu utopijske zajednice na selu. U dramatiziranoj pred-
stavi redatelj Kupusovi} je prikazao samo zlatno doba Bo-
sne, a ovaj poeti~ni, pseudopovijesni, kulturolo{ki te domi-
nantno ljubavni roman sveo je na puku melodramatsku
ljubavnu pri~u po{tuju}i kanone tog `anra, te likove dijeli
na isklju~ivo pozitivne (Alija Lepir, Ali- hod`a, Mehaga) i
negativne likove (trgovac `idov Je{ua, {krtac, Hasan dedo,
potkupljivi kadija Hilmija), a tu je i motiv tajne (Ismetova
bolest) te obavezna ljubav sa zaprekom. Dok su svi ti likovi
u romanu svojim postupcima punokrvne, stvarne osobe, u
predstavi su oni ve}inom svedeni na karikature. Sam ro-
man je u biti razrada sna Alije Lepira.
U predstavi, taj san su pripovjeda~ii samo donekle na-
zna~ili, a on je najbitniji dio romana jer anticipira cijelu
radnju romana te isti~e temeljnu ideju romana izre~enu od
strane Arapina u Alijinom snu: Alija se na{ao u podrumu
dronjaka. On se boji, no pred njim se stvara Arapin u zele-
nu d`ubetu, s ogromnom zelenom ~almom, s gustom bije-
lom bradom, lice i o~i mu se crne, a zubi se cakle te govo-
ri Aliji: Alija epiru, kako si? Ja sam te doveo ovamo, da te
nagradim {to si dobar {to se boji{ Boga, velikog milostiva,
{to mu se klanja{ i {to nikomu zla ne ~ini{ niti `eli{. Dalje
mu Arapin nagovje{tava da }e sve to blago postati njego-
vo. Arap nestade. Alija se obradova blagu, sanja o `enidbi
s Almasom te }e oti}i na had`iluk. Iz podruma Alija izlazi u
svijetlu odaju gdje na svilenom du{eku le`i njegova Alma-
sa, no i on se ovdje dr`i adeta iz Kurana te odlazi u drugu
odaju gdje mu neki ~au{ saop}ava kako je promaknut u
pa{u. U Kuranu pi{e da se ~ovjeku meka srca i dobre du{e,
BEHAR 79

tzv. Evliji na ovom svijetu san ispuni, samo o njemu se ne
smije nikome pri~ati. O~ito da ^olakovi}ev roman i zapo-
~inje tom spoznajom. San je na neki na~in i bijeg Alijin iz
svijeta u kojem je novac sve, bijeg od svoje ljubavi Almase,
jer je on svjestan duboke razlike izme|u njegovog u`eta
hamala, tj. svog dru{tvenog polo`aja i polo`aja Almase
k}erke uglednog i bogatog trgovca (bakalina) Mehage te
da mu je Mehaga nikad ne}e dati. Samo u snu Almasa
mo`e postati njegova pa se Aliji isti san ~esto vra}a. Svoju
predstavu Sulejman Kupusovi} zapo~inje ulomcima iz na-
vedenog predgovora koji pri~aju sveznaju}i pripovjeda~i,
u stvarnom `ivotu su to telali, likovi posu|eni iz nekad po-
pularnog bo{nja~kog teatra sjena, koji je turskog po-
drijetla: Karad`oz i Hacivat, ~ija je temeljna funkcija da na-
smiju gledatelje. Ne samo po~etak nego svaki ~in Kupuso-
vi} otvara scenom iz teatra sijena {to je svojevrstan hom-
mage ovom prvom obliku bo{nja~kog teatra.
U stvarnosti se za razliku od snova Alije Lepira Almasa
udaje za bolesnog Ismeta koji boluje od epilepsije. Kad
Almasa sazna za njegovu bolest, razboli se, a iz tog mra~-
nog i tragi~nog braka spa{ava je Ali-hod`a, usprkos proti-
vljenju njenog oca Mehage koji je neprijeporni pater fami-
lias te ne dozvoljava k}eri da napusti mu`a iako je on bo-
lestan, jer se to protivi obi~ajima i {erijatskim zakonima.
Biti rastavljen bila je najve}a sramota za samu pu{tenicu,
ali jo{ ve}a za njezinu obitelj. Motivacija likova je neuspje-
la, jer primjerice, Mehaga svoju nesre}u o potpunoj pro-
pasti prima stoi~ki mirno: Bog dao, Bog uzeo, no onaj tko
nije ~itao roman, ne zna da tu nesre}u Mehaga prima kao
zaslu`nu kaznu, kao ispunjenje kletve djevojke Munibe,
koju je u mladosti iskoristio, a ona proklela ne samo nje-
govu budu}u `enu nego i sav njegov evlad. Mislim da je
Mehaga u razgovoru s prijateljem Ali-hod`om trebao taj
sramni ~in iz svog `ivota ispri~ati, ili pak nametljivi pripo-
vjeda~.
A {to se same glume ti~e, ona je varirala od savr{enih
interpretacija do pukih karikatura. Gluma je ina~e specifi~-
na umjetnost gdje je, da se poslu`imo terminima slikar-
stva, glumac i boja i slikar, i slika, tj. on je jedini umjetnik
koji je sam sebi materijal, gra|a kojoj on daje formu ula-
ze}i u ulogu. Glumac se izra`ava maskom, gestom, po-
kretom. To se kod Josipa Pejakovi}a ne da razlu~iti jer u
svojoj maestralnoj interpretaciji Mehage, on poput odista
rijetkih glumaca, kao {to su: Jean Gabin, Pavle Vujsi}, Fa-
bijan [ovagovi}, glumi zadanu ulogu, kao da je iz svog
stvarnog `ivota u{ao u kazali{nu predstavu te se doimlje
kao lik iz djela, kao ~ovjek iz zlatnog doba Bosne.
Sli~an tip glumca jeste i Izudin Bajrovi} u nezaboravnoj
ulozi Ali-hod`e, te je njegovo gluma~ko nadigravanje s
Josipom Pejakovi}em bio pravi u`itak za gledatelje. Da je
{utnja itekako rje~ita, dokazala je Nada ^urevska u ulozi
Zuhra-hanume jer njen pogled pun mr`nje je rje~itiji od
svakog govora. Nada ^urevska je interpretacijom Zuhre-
hanume pokazala da ne postoje velike i male uloge, nego
samo veliki i mali glumci.
Hasan-dedo je o~ito interpretant svih mogu}ih {krtaca
u svjetskoj literaturi od Eukliona iz Plautovog }upa, preko
Harpagona iz Mollierova [krtca do Dr`i}evog Skupa iz
istoimene komedije. No redatelj je drasti~no reducirao
BEHAR 79
KAZALI[TE
ovaj lik te on u biti djeluje vi{e komi~no nego turobno i
zlovoljno kakav je u romanu. I lihvar Je{ua je blijeda karika-
tura najnegativnije prikazanog `idova u svjetskoj literaturi
koji je u svojoj zlo}i nadma{io ~ak i slavnog Shayloka iz
Shakespearovog Mleta~kog trgovca. Djelovao je vi{e ko-
mi~no nego amoralno i pokvareno, a vi{e se o~ekivalo u
interpretaciji tog lika od strane glumca Mirvada Kuni}a,
tog lika kojem je i prevara posao, a novac iznad obraza i
iznad po{tenja. Redatelj ni~im nije pokazao niti su pripo-
vjeda~i izvjestili o smrti gazde Je{ue koja dolazi od Boga
kao zaslu`ena kazana za lihvarstvo, prevaru i krivokletstva.
Adnan Haskovi} u ulozi Alije Lepira (uloga Alije Lepira je
drasti~no skra}ena, pa on tako ne djeluje kao subjekt ra-
dnje, jer je redatelj dao vi{e prostora Mehagi i Ali-pa{i te
dosadnim pripovjeda~ima.) i Mediha Musliovi} su veoma
solidno odigrali svoje uloge, vi{e kao melodramski ljubavni
par, nego kao stvarni likovi iz ^olakovi}evog romana. Ro-
man Legenda o Ali-pa{i nisu Bra}a Karamazovi F. M. Do-
stojevskog koje je svojedobno Albert Camus maestralno
dramatizirao i re`irao kao i ostale romane Dostojevskog
koji su u svojoj biti veliki dijalog i vi{e su mimeti~ke nego
dijegeti~ke prirode, a Legenda o Ali-pa{i obrnuto, vi{e dija-
geti~ki nego mimeti~ki diskurs.
Tako|er je jasno da je svaka predstava vremenski og-
rani~ena te traje vi{e od dva sata, bez obzira na glumu i,
sadr`aj i tad postaje gledateljima zamorna i dosadna jer
su oni ve}inom recepijentski orijentirani na filmove i jed-
nosatne tv-emisije. No i dalje tvrdim kako je dramatizacija
neuspjela jer paradoksalno je da u predstavi o Ali-pa{i ne
~ujemo niti vidimo kako i kada je on postao pa{a. Re`ija
je bila rutinska no ipak bih istaknuo domi{ljato redatelje-
vo rje{enje: da ku}u sretnog ljubavnog para (Adnan, Safa)
prostorno suprostavi ku}i nesretnog ljubavnog para (Al-
masa, Ismet), stavljaju}i ih na opre~ne strane ulice. Sceno-
grafija (Marijela Margeta) je veoma realisti~ki do~arala
zlatno doba Bosne te semioti~ki naglasila, izgledom fasa-
da ku}a, opre~nost siroma{nih i bogatih, a ku}a Hasana
dede kao da je materijalizirani karakter tog {krtca. Kostimi
su izvrsno prezentirali zlatno doba Bosne jer je kostimo-
grafkinja Amela Vuli} imala na umu da je narodna no{nja
vje~na jer u njoj svaki narod izra`ava svoju narav prilago-
|enu krajoliku.
Glazba Asima Horozovi}a je imala ve}inom ilustrativnu
funkciju ali i funkciju o`ivljavanja starog doba iz turskih
vakata, a zato su najpogodniji instrumenti frula (kavala) i
saz. No najimpresivniji je bio `enski glas koji ne da je sa-
mo do~aravao pro{lo vrijeme nego je ~esto bio kontra-
punkt zbivanja na sceni. Na kraju treba ista}i da je redatelj
Sulejman Kupusovi} napravio pionirski posao jer smo,
eto, na{ najomiljeniji roman osim u pisanom izdanju, ima-
li priliku i vizualno do`ivjeti u polivalentnom scenskom
kodu. Bio je pravi u`itak vidjeti toliko Bo{njaka na jednom
mjestu jer su sva sjedi{ta bila popunjena, {to je samo do-
kaz kako su Bo{njaci u Zagrebu `eljni bo{nja~ke kulture u
formi kazali{nih predstava, te bi kazali{ta iz Bosne ~e{}e
trebala gostovati u Zagrebu zbog zaista predivne publike
koja je svaki dobar potez glumca znala bogato nagraditi
aplauzom. Naglasiti treba glavnu ideju romana Legenda
o Ali-pa{i: zlato nije zlato, ljubav je zlato.
29
 NOVE KNJIGE
NOSTALGI^NE SLIKE I OTPACI
URBANOG GOVORA
Faruk [ehi}: «Transsarajevo», Durieux, Zagreb, 2006., str. 75
Pi{e: Sead Begovi}
Ve} samim naslovom svoje tre}e knjige «Transsaraje-
vo» ovaj mladi Bi{}anin (ro|en 1970.) upu}uje na sponta-
no isticanje `estokih iskustava koja ga ve`u uz grad Sa-
rajevo. Oslobo|enje svoje poetske energije, uglavnom
zagu{ena, mra~na i melankoli~na tonaliteta, uz ~estu pra-
titeljicu smrt, mo`emo objasniti ne ba{ vedrom ~injeni-
com da je za biografiju pjesnika Faruka [ehi}a ni{ta manje
neva`no da je bio borac Armije BiH od 1992. do 1995.
Slu`io je u 5. korpusu i postigao ~in poru~nika.
Knjiga se otvara s ulomcima iz poezije Czeslawa Milo-
sza i Allena Ginsberga koji su poslu`ili kao moto knjige. I
to nas ne ~udi jer je prvi velikan pjesni~kom mainstreamu
suprotstavljao svijest o neupotrebljivosti optjecajnog
pjesni~kog jezika, lirski difuznog, naivno pateti~nog i in-
telektualno nediscipliniranog, a kritizirao je i prazni mani-
rizam. Stoga [ehi}, vjerojatno pou~en tim principima,
spretno ve`e lijepe, gotovo nostalgi~ne slike, zajedno s
otpacima govora urbanog porijekla. Izme|u logi~kog i
poetskog mi{ljenja ipak nema prijepora, a rock sintaksa
neodoljivo podsje}a na Ginsbergovu. Taj beatni~ki izri~aj,
nastao iz kontrakulturnih pobuna,
posve odgovara i pjesniku [ehi}u
koji put samoostvarivanja, imagina-
ciju i potragu za novim snagama
realizira na bosanskoj ratnoj podlo-
zi. Uostalom, od rata se ne mo`emo
emancipirati kao {to to mo`emo od
dru{tva, mo`emo ga samo doku-
mentirati i detektirati sa svim svojim
pro`ivljenim strahotnostima i para-
doksima, a to [ehi} upravo poku{ava
predo~iti.
Zadnji je rat u Bosni, kao i u Hr-
vatskoj, iznovice inaugurirao feno-
men ~ovjekove kontinuirane fasci-
nacije sa smr}u. Posljedice rata,
na`alost, u~inile su smrt inspirativ-
nijom i izazovnijom za stvarala~ku
ma{tu. U ovog pjesnika mije{aju se
prizori patnje s ljubavnim osje}ajima
(i kad je rije~ o suprotnom spolu,
pjesma «Azra») i o~itom vezano{}u
uz krajolike i uop}e za prirodu u
kojoj o~arano oslu{kuje `ivot. Slije-
30
dom toga pjesme mu vrve toponimima kao {to su Lepen-
ski vir, Bistrik, Tripoli, Dobrinja, Biha}, Ki{na dolina, Mariji-
na glava, Grmu{a, Zloimenjak, Zagreb, Mirogoj, ali i hi-
dronimima: rijeke Una i Miljacka pa ~ak koristi i kozmi~ku
{irinu – Mlije~ni put. U otklonu od kanoniziranih pjesni~kih
postupaka, slu`e}i se opu{tenom naracijom, on je posve
predmetno tematski dostupan. Doslovnu komunikaciju
ukra{avat }e osobnim lirskim pogledom na stvari, vezuju}i
prostor (primjerice opkoljeno ratno Sarajevo) poeziju i
medijsku kulturu (film, televiziju, glazbu) u jedan jedin-
stveni duhovni re-vival. Prisjetit }e se Johnyja Casha, pape
Krarela Wojtyle, Leonarda Cohena, Versaceovih kreacija,
Milo{evi}evog glasa na Gazimestanu, trulog zapada, Mc
Donald’sa, Borgesa, Kafkinog Gregora Samse, Gilgame{a,
Bunuela, Cyrano de Bergeraca, tv-serija Roseanne i Frasier
i drugih.
Svoju intermedijalnu gestualnost iskazuje i kada koristi
pojedine stihove T. S. Eliota kao svoje, primjerice: «kafe-
nim ka{i~icama mjeri{ svoj `ivot», iz njegove puste zemlje,
{to opet nije slu~ajno jer }emo tu posudbu shvatiti kao
lako odgonetljivu aluziju. Napokon,
[ehi}eva stilska autenti~nost kolek-
tivna je svojina pjesni~ke generacije
devedesetih iz Bosne i Hrvatske.
No, nipo{to mu ne mo`emo oduze-
ti osobnu poetsku iznijansiranost.
Na jednom }e mjestu re}i: «`ivim u
dr`avi gdje je iskopavanje kostiju
udarna vijest». Takvih potresnih
mjesta ima mnogo u ovoj knjizi i
ona nam otvoreno govore da autor
ne pristaje na unutarnji egzil ve} na
osobni krik koji nas jo{ jednom
podsje}a na potrebitost i nezaobi-
laznost misije pjesnika u oskudno
doba: «vojni imam molitvom trasi-
ra put prema bogu / sahranjujemo
dvanaest poginulih boraca // umo-
tani u }efine le`e na opranim tabu-
tima / galije {to }e biti porinute u
carstvo trule`i». [ehi}eve pjesme
silovito ostavljaju trag prola`enja
tra`e}i uto~i{te u neprijateljskom
okru`ju zemaljske stvarnosti.
BEHAR 79

O BO[NJA^KOM
IDENTITETU I SUDBI
Faris Nani}, Zapisano ostaje, KDBH Preporod, Zagreb, 2006., str. 216.
Pi{e: Bo`o Rude`
Scriptum manet! Doista, zapisano ostaje, jer prepri~ano
se zaboravi ili se prenosi s vlastitim dodavanjima i ispu{ta-
njima, iz ~ega, ~esto, nastaju mitovi i legende iz kojih te{ko
mo`emo cjelovito rekonstruirati epohu o kojoj se govori,
pri~a. Ali kad se pa`ljivo i{~itaju Nani}evi eseji sabrani u
ovoj knjizi, nalazimo jo{ jednu potvrdu i zna~enje ove mu-
dre latinske izreke. Rije~ je o uvodnicima, ~esto polemi~ke
naravi, koji su uglavnom objavljeni u Beharu i Preporodovu
Journalu, kulturnim revijama Bo{njaka u Hrvatskoj. U pred-
govoru autor isti~e namjeru i svrhu ovih zapisa, a to su, da,
s jedne strane, «ocrta duh vremena i dileme koje su ga
pratile», a, s druge strane, da poslu`e «kao alarmna zvonca
budu}im generacijama kao tiho upozorenje da se neke
dvojbe ne trebaju traumati~no ponovo pro`ivljavati».
To su dakle tekstovi koji su pisani u razdoblju od 1992.
(kada su se na ove prostore sru~ile sile zla i destrukcije, a u
Zagrebu pokrenut ~asopis Behar) do na{ih dana. Zato }e
~itateljevu pozornost ponajprije izazvati struktura i kom-
pozicija ove knjige, ali i klju~ne rije~i koje povezuju tri glav-
na poglavlja: Rije~i uvo|enja i preno{enja; Rije~i preno{enja
i izazova; Rije~i izazova i upozorenja. Dakle, pred nama su
autorski o{tre i kriti~ke Rije~i koje u isto vrijeme, sinkronijski
i dijakronijski, ~itateljima ne{to prenose, izazivaju ih, ali i
upozoravaju. Rije~i preno{enja poznata su formula drev-
nog kineskog mudraca Konfucija, koji je u svojim Analekti-
ma zapisao i svojim u~enicima stalno izlagao da on ne
otkriva i ne stvara ni{ta nova, nego samo prenosi (budu}im
nara{tajima) ve} (s)poznato, da se ne zaboravi! Tako nas i
Nani}, kroz ova tri poglavlja, podsje}a i upozorava na tri
tematska kruga unutar kojih se rje{ava i problematizira
bo{nja~ko, a dijelom i islamsko pitanje. Tematski su krugo-
vi o kojima autor znala~ki i pregledno raspravlja: a) Polo`aj
Bo{njaka (muslimana) u Hrvatskoj; b) Sudbina BiH u ralja-
ma me|unarodne politike i c) Aktualna kulturna, dru{tvena
i politi~ka pitanja modernog (globalnog) dru{tva, ~ijoj iz-
gradnji svoj doprinos, sa svim vrlinama i manama, daju i
Bo{njaci, odnosno muslimani.
O bo{nja~kom identitetu napisano je puno studija i ra-
sprava, iz pera uglednih sociologa, politologa, filozofa i
povjesni~ara. To pitanje naro~ito je bilo zamr{eno i tabui-
zirano u jugoslavenskom komunisti~kom re`imu, ali na-
`alost i u ostalim zemljama komunisti~kog bloka. Naime,
u to vrijeme, o nacionalnom i vjerskom pitanju, prete`no
su raspravljale i odluke donosile politi~ke elite. Rije~ znan-
BEHAR 79
NOVE KNJIGE
stvenika i empirijska istra`ivanja, ako se nisu podudarala
s «partijskim stajali{tima» - progla{avani su katkad «su-
bverzivnom i neprijateljskom rabotom». Takav je slu~aj
uglednog sarajevskog profesora Esada ]imi}a, rodona~el-
nika sociologije religije u nas, ~ija se knjiga ritualno spalji-
vala na sredi{njem trgu u Tuzli!
Sedamdesetih godina pro{log stolje}a, komunisti~ki re-
`im, po Titovoj formuli, da bi oja~ao Republiku BiH i sma-
njio hrvatski, odnosno srpski pritisak na multinacionalnu i
multikonfesionalnu Bosnu, muslimane (islamske vjernike)
Ustavom je proglasio narodom – Muslimanima. Dakako
da je to bilo kompromisno i ideolo{ko rje{enje koje je
trajalo do raspada upravo takve Jugoslavije. Devedesetih
godina, formiranjem novih dr`ava, nacionalno osvije{teni
muslimani vratili su svojoj nacionalnoj pripadnosti povije-
sno ime - Bo{njaci. Na tom fonu je, kako navodi Nani}, i
«saborski zastupnik [emso Tankovi} uputio zahtjev politi-
~kom vodstvu Hrvatske da administrativno rije{i dvojnost
nacionalnog izja{njavanja Bo{njaka, koja u praksi ra|a
te{ke posljedice. Tankovi} je predlo`io (....) da se svi nacio-
nalno izja{njeni Muslimani administrativnom odlukom
’prevedu’ u Bo{njake....» (str. 21). Naravno da ovakve for-
mulacije i zahtjevi zadiru u gra|anska prava i slobode, jer
svaka identifikacija vjerskog i nacionalnog (tipa Hrvat=ka-
tolik, Srbin=pravoslavac, Bo{njak= musliman) mo`e ima-
ti i negativne konzekvencije. Zar ne postoje Srbi, Hrvati i
Bo{njaci koji su po svom duhovnom i eti~kom habitusu
npr. agnostici, ateisti....? Ono do ~ega je Nani}u najvi{e
stalo u ovoj raspri, i u tome je u cijelosti uspio, to je da
neobavije{tene ili nedovoljno obavije{tene ~itatelje upu-
}uje na provjerene povijesne izvore i kontroverze, pa neka
se svatko odlu~uje za svoj izbor. Pri tome se Nani} vodi
maksimom da «onaj tko ne poznaje povijest osu|en je da
je ponavlja» (str.49).
U tom smislu, a ponukani najnovijom presudom Ha{-
kog tribunala o genocidu, instruktivno je podsjetiti na
Krle`in esej u kojem Supilo i srpski ministar Pa{i}, nakon
formiranja Kraljevine SHS 1918., raspravljaju kojoj }e se
strani, «na{oj ili va{oj», prikloniti muslimani!? Vrlo je za-
nimljivo Nani}evo problematiziranje sudbine islama u Ev-
ropi, i to na «principima vi{eg reda», na principima repub-
likanske tradicije i dru{tvenog ugovora. [tovi{e, tu raspra-
vu autor vodi na visokoj povijesnoj i duhovnoj frekvenciji,
propituju}i i dopunjuju}i neke stavove iz Deklaracije evrop-
31

skih muslimana, koju je pro{le godine u Zagreba~koj d`a-
miji izlo`io reisu-l-ulema Mustafa Ceri} (str. 73).
U tekstovima koji govore o opusto{enoj i razorenoj
zemlji Bosni, autor, bez dlake na jeziku, persiflira sve vrste
tzv. me|unarodnih predstavnika (salonskih pregovara~a)
i doma}ih razbojnika koji su, za potrebe svojih interesnih
lobija, dnevno krojili i prekrajali bosanske zemljovide. Jo{
na po~etku ratne pusto{i kardinal Vinko Pulji} upozora-
vao je: crtajte granice, ali ne precrtavajte ljude! Nani}ev
pogled na Bosnu u cijelosti se podudara s opservacijama
engleskog povjesni~ara Noel Malcoma koji u prvoj re~enici
svoje knjige Kratka povijest Bosne tvrdi da Zapad o Bosni
malo zna, a kada o Bosni sudi radi to kroz svoje ideolo{ke
predrasude i magle. Na kraju, Nani} iznosi svoja gledanja
na aktualna pitanja globalnog svijeta, kao {to su palestin-
sko-izraelski sukob, terorizam i 11. rujan, vojnopoliti~ki i
geostrate{ki interesi velikih sila na ovim prostorima i dr.
Nani} je i ovdje decidiran: Huntingtonovoj teoriji o suko-
bu civilizacija, koja je bila veoma bliska i nekim ovda{njim
Devedesetih godina, formiranjem novih
dr`ava, nacionalno osvije{teni muslimani
vratili su svojoj nacionalnoj pripadnosti
povijesno ime - Bo{njaci. Na tom fonu je,
kako navodi Nani}, i «saborski zastupnik
[emso Tankovi} uputio zahtjev politi~kom
vodstvu Hrvatske da administrativno rije{i
dvojnost nacionalnog izja{njavanja Bo{njaka,
koja u praksi ra|a te{ke posljedice. Tankovi}
je predlo`io (....) da se svi nacionalno
izja{njeni Muslimani administrativnom
odlukom ’prevedu’ u Bo{njake....»
politi~arima i njihovim dvorskim hagiografima, suprotsta-
vlja potrebu za dijalogom civilizacija. Toleranciju pretpo-
stavlja isklju~ivosti, pledira za suradnju i dijalog me|u raz-
li~itim kulturama i narodima.
Kao {to smo u po~etku i naglasili, Nani}evi tekstovi su
izazovni i polemi~ni. Malo kojeg }e ~itatelja ostaviti rav-
nodu{nim, pretpostavljam da }e neke njegove ocjene i
prosudbe vjerojatno izazvati dodatne polemi~ke tonove i
osporavanja. Naro~ito to vrijedi za kvalifikacije i prosudbe
o li~nostima i doga|ajima iz na{e suvremenosti, kada «ar-
gumentum ad rei» zamjenjuje «argumentum ad homi-
nem», kao u slu~ajevima «gra|anina Jozefa Ratzingera»
(str. 84), «}elavog i de`mekastog Selmana Rushdia sa {ej-
tanskim o~icama» (str. 209), ili «Slobodana [najdera, voj-
nika praksisovske ljevi~arske {estdesetosma{ke bojne...»
(str. 139).
Ali, nakon svega, {to }e ti sloboda mi{ljenja ako nema{
vlastitog mi{ljenja. Faris Nani} doista o svim otvorenim
pitanjima, a naro~ito onim pitanjima koja se ti~u Bo{njaka
i islama – ima svoj stav. Zajedni~ko je svim tekstovima, a
to je ujedno i poruka svima koji javno pi{u i govore: Imati
odgovornost za javnu rije~, bez obzira gdje se i kada na-
pisala ili izgovorila.
32
ZVUKOMJER
PJESME SRCA I
LJUBAVI
«Arabeske» - `enski zbor Zagreba~ke
d`amije: «Ti si vjetar ja sam plamen»,
Zagreb, 2006. Voditelj: Ismet Kurtovi}
MED@LIS ISLAMSKE ZAJEDNICE - Zagreb
Pi{e: Filip Mursel Begovi}
Kada ulazimo u Zagreba~ku d`amiju na zidovima pro-
matramo arabeske, ali uz to ~inimo jo{ ne{to, slu{amo ih.
Okru`uje nas glazba koju vjernik odgonetava kao upisanu
formulu cjeline koja je grafija i zvuk. Onome tko se ikada
na{ao u Zagreba~koj d`amiji arabeska se nudi kao ljepota
i istina te uzbu|enje koje se zvukom prenosi u daljine.
Biv{i istaknuti ~lan rock grupe «Drugi na~in», glazbenik
Ismet Kurtovi} 1993. godine pri Islamskom centru u Za-
grebu je pokrenuo zbor «Arabeske» nazvan po velikoj taj-
ni arapskog ornamenta. Naziv zbora nije slu~ajan jer ara-
beska odgovara vjerskom vi|enju te ponajbolje opisuje
glazbu i tekstove koju zbor pjeva. Djevojke se sastaju dva
puta tjedno da bi se uvje`bale i pripremile za mnogobroj-
ne nastupe. Repertoar ovog zbora ~ine ilahije, kaside, se-
vdalinke te rock balade.
Ilahije su pobo`ne pjesme koje svojim sadr`ajem i ka-
rakterom isklju~ivo veli~aju svemo} Boga i ljubav prema
njemu, a kaside su pobo`ne pjesme koje svojim sadr`ajem
i karakterom veli~aju ljubav prema Muhammedu a.s., ali
opjevavaju i va`ne li~nosti ili doga|aje u povijesti islama.
Obje su nastajale jo{ u najranijem razdoblju islama, a po-
sebice kod nearapskih muslimana koji su nepoznavanje
arapskog jezika nadomje{tali islamskom duhovnom poe-
zijom na materinjem jeziku. Osim na arapskom, pjevalo se
i na perzijskom i turskom jeziku. Jo{ od davnih vremena u
Bosni su se ilahije i kaside, naro~ito one na bosanskom
jeziku, {irile najvi{e usmenom predajom i prepisivanjem
alhamijado pismom, a u~ile su se u muslimanskim ku}ama.
Uz ilahije u~ili su se redovno i vefati i hi}aje u krugu ~lano-
va porodice uo~i svakog petka i mubarek ve~eri. Mevludi
se nisu mogli zamisliti bez ilahija i kasida. Najvi{e su ih
u~ile djevojke, a mu{karci samo u slu~aju nu`de ili kada
`ena ne bi bilo. U zadnje vrijeme ilahijama se dodaje i pop
muzika, daju}i im neizbje`ni suvremeni melos. Na`alost,
takva vrsta popularizacije je po~esto ru`na i islamu ne-
poznat obi~aj jer jednostavni, pamtljivi refreni lahko ulazi
u uho i «otkva~e» pa`nju nemu{ta slu{a~a.
U zboru pod vodstvom Ismeta Kurtovi}a pjeva petnaes-
tak djevojaka koje u najboljoj vjeri prenose tradiciju ilahija
i kasida daju}i im priliku za novi uspon u suvremenom svi-
BEHAR 79

jetu koji je po~esto gluh za duhovnu glazbu. Kurtovi} je u
vrijeme ratnih vihora devedesetih odr`avao koncerte po-
sve}ene Bosni i time glazbom upozoravao na patnje svo-
ga naroda. Jedno slu~ajno poznanstvo, za vrijeme jednog
Kurtovi}evog koncerta u Lisinskom, rezultiralo je stvara-
njem zbora «Arabeske». Par djevojaka je nastupilo s njime
kao back vokali u pjesmi «Pi{i mi». Profesionalac i prekalje-
ni rocker, koji je do tada imao iskustvo vo|enja mnogih
zborova, kod djevojaka je primijetio istan~ani osje}aj za
pjevanje ilahija i kasida. Uskoro ih je okupio i uz svesrdnu
pomo} Islamske zajednice oformio zbor koji danas plijeni
pa`nju mnogih slu{atelja. Naime, Arabeske su pokrenule
trend popularizacije pobo`nih pjesama ilahija i kasida te
se u razdoblju poslije zadnjeg rata desetak zborova {irom
Bosne zvalo njihovim imenom. Vjerojatno je tome razlog
prijemljivi baladi~ni zvuk koji je Kurtovi} uveo te visoka
razina profesionalnosti kojom se vodi.
Ve} od prvog albuma «Da se Bosni vratim», 1994. go-
dine, zbor postaje omiljena glazbena potka svih onih koji
tra`e smisao u raznim vidovima islamskog duhovnog `iv-
ljenja i njegovog iskazivanja. Album je obi{ao svijet te afir-
mirao ime zbora, a glazba s kazete koristila se za doku-
mentarce i filmove. Godine 2002. izlazi njihov drugi al-
bum «Hori, hori vasiona», kojem je producent Zele Lipova-
~a poznat kao gitarista «Divljih jagoda». Album je iza{ao
nakon duge pauze, a sadr`i ilahije koje Arabeske ne mogu
svojatati kao vlastiti materijal i nekoliko originalnih ura-
daka. I ovim albumom zbor donosi poseban glazbeni vid
oplemenjivanja islamskog poimanja i `ivljenja. Na dan 30.
prosinca 2006. izlazi tre}i album pod nazivom «Ti si vjetar,
ja sam plamen». Radi se o prvom posve autorskom albu-
mu ~ime se malo izvo|a~a ilahija i kasida mo`e pohvaliti.
BEHAR 79
ZVUKOMJER
Album sadr`i deset ilahija i bonus
track «Kad procvatu behari» koje
su Arabeske izvele s grupom Za-
branjeno pu{enje. Glazbu i aran`-
mane potpisuju Ismet Kurtovi} i
Zele Lipova~a, a autor tekstova je
\emaludin Lati}, osim pjesme «Baj-
ram dolazi» koju potpisuje Fikret
Kurtovi}. Na realizaciji pojedinih
pjesama, poput «Srebreni~ke tu-
govanke», sudjelovali su glazbenici
koji su zaista kvalitetno odradili
svoj posao. Izdvojili bi Brunu Urli}a
i Stanislava Kova~i}a iz guda~kog
kvarteta te izvedbu Paula Kempfa
na klaviru. Pjesma o Srebrenici je
svojevrsni glazbeni iskorak jer izlazi
iz okvira vjerskog zazivanja Njego-
ve sveprisutnosti, ali po svojoj tra-
gi~noj snazi, a istodobno i dosto-
janstvenoj uzvi{enosti ona ravno-
pravno sudjeluje u kreiranju albu-
ma. Kurtovi} je zbor tehni~ki doveo
do savr{enstva te se rock zvuk koji
je prisutan osje}a kao ne{to pozitiv-
no i privla~no. Album vrvi od auten-
ti~nih suvremenih instrumenata te
je vidljiva `elja voditelja zbora da
ne popusti komercijalizaciji zvuka raznim pomagalima
kao {to je sintesajzer. Kurtovi} u muzi~ki kolorit islamske
vjerske glazbe unosi flautu, kao ~e{}e kori{teni instrument
u aran`manima Arabeska, zatim sopran sax, bas gitaru,
klasi~nu gitaru, klavir i guda~ki kvartet. U pjesmi «Selam
ja Resulallah» osjetne su naplavine etno trenda ~ime al-
bum dobiva na dodatnoj atraktivnosti. Pjevati ilahije i ka-
side nije lahki posao, one su zaista te{ke glazbene forme
te ovise o vi{estrukoj glasovnoj prilagodljivosti. Zaista sjaj-
no aran`iran album koji potvr|uje kontinuitet kvalitete
zbora jer Arabeske ne samo da lijepo pjevaju ve} svojim
glasovima slu{aoca navode na razumijevanje teksta i
slu{anja posve}ene glazbe.
Osim sudjelovanja u programima unutar vjerskih potre-
ba samog centra, njihovim nastupima redovito su popra-
}eni svi me|ureligijski i multikulturalni doga|aji u Zagrebu,
kao {to su: Hrvatski glazbeni zavod za Dan ljudskih prava,
Franjeva~ka crkva za Dane Assisa (molitva za mir) i u Lisin-
skom na koncertu nacionalnih manjina u Republici Hrva-
tskoj. Zbor ~esto nastupa u Bosni i Hercegovini, Austriji,
Njema~koj, [vicarskoj, u Trstu (festival etno muzike) i Tur-
skoj. Do sada su Arabeske ostvarile vrlo dobru suradnju s
grupom Zabranjeno pu{enje. Tako|er su sudjelovale u sni-
manju muzike za bosansko-hercegova~ki film «Nafaka», s
pjesmama Behari - Svadba te D`ezallah. Zbor naprosto, sve
one koji ga poslu{aju, zadivljuje svojim pro~i{}enim glazbe-
nim plodovima. Za vjernika koji je svladan privla~no{}u
ilahija i kasida tj. njihovom uzvi{enom ljepotom pjevanje
zbora Arabeske zvu~i kao obredna inkantacija. Slu{a~u koji
nije musliman pjevanje zbora mo`e pak biti srda~ni ljubav-
ni poziv za novi `ivot u koji se upisuju stihovi objave.
33
 DVD IZBOR

BALKANSKI FILMSKI
STANDARDI
Pi{e: Sead Begovi}

Lopovi prve klase

Scenarij i re`ija: Fadil Had`i}
Produkcija: Alka film Zagreb
Direktor fotografije: Miodrag Trajkovi}
Glazba: Mate Mati{i}, Cinku{i, Barbari, [aban Bajramovi} (Erdelezi)
Uloge: Emir Had`ihafizbegovi}, Mladen Vuli}, Goran Grgi}, Franjo Dijak,
Boro Stjepanovi}, Zlatan Zuhri} Zuhra i drugi

Kao polivalentni intelektualac Fadil Had`i} (ro|en u Bi-
le}i 1922. godine) ostvario je zamjetni i raznoliki umjetni~ki
opus. Kao slikar, i dramski pisac (komediograf), filmski
re`iser i novinar te autor satiri~nih tekstova u poslijerat-
nom kulturnom `ivotu Hrvatske bio je pokreta~ bitnih kul-
turnih doga|anja. Osnovao je satiri~ki list «Kerempuh»,
bio je spiritus movens politi~kog tjednika «Vjesnik u srije-
du», i najdugovije~nijih novina za kulturu u socijalisti~koj
Jugoslaviji – «Telegrama» i «Oka», a tako|er je bio vrstan
kao urednik kulturne rubrike «Vjesnika» i kao vi{egodi{nji
intendant Hrvatskog narodnog kazali{ta u Zagrebu. Tvo-
rac je prvog hrvatskog crtanog filma «Veliki miting», a
snimio je desetak dugometra`nih filmova koji su odjeknu-
li u javnosti. Neovisno od ideolo{ke matrice Had`i} je u
svojim igranim filmovima uvijek izna{ao na~ina da kriti~ki
o{tro progovori o anomalijama dru{tva. Kroz ljudsku dra-
mu znao je izraziti socijalni karakter dru{tva i naglasiti
psiholo{ki sukob me|u li~nostima.
U svojem zadnjem filmu «Lopovi prve klase», kao i u
svome romanu «Crveni mozak» uspje{no je spojio satiri~ne
elemente s umjereno fantasti~nim prosedeom ne bi li jo{
jednom aktualizirao goru}e dru{tvene probleme, ovaj
put, kao {to nam to govori naslov – o lopovluku. Had`i-
}evom se redateljskom zanatstvu zaista ni{ta ne mo`e pri-
govoriti, naprotiv, mo`e se re}i da je on majstor filmskog
`anra, ali te{ko da je ovim filmom odsko~io i nadma{io
ina~e poznate balkanske filmske standarde. U atmosferi,
ljudskoj raskala{enosti, narodnosnoj lukavosti i dovitljivo-
sti on je do~arao tek na{u prepoznatljivu dokolicu i onaj
dramski zaplet koji je svakodnevni dio na{e `ute tiskovine.
Sadr`aj ove filmske pri~e vrlo je jednostavan. Kazali{na
trupa «Kota~», predvo|ena menad`erom Elvisom Zukom
Kupusovi}em kojega glumi Emir Had`ihafizbegovi}, ve}
pretpla}en na uloge duhovitog i pronicavog Bosanca, pu-
tuje kombijem na izvo|enje svoje predstave. Njihovo od-
redi{te je uzorni i ogledni zatvor smje{ten u dvorcu prve
kategorije pod za{titom UNESCO-a, a logika trupe i njiho-
va voditelja jest: nema te rupe u kojoj se ne bi mogao
desiti teatar. Ve} u automobilu re`ija se svodi na kompo-
ziciju kadra te na neki na~in upoznajemo aktere. Kamera
prati svaku gestualnu i mimi~ku modulaciju lica i tijela,
uglavnom grimasa te time poja~ava karikaturalnu dojmlji-
vost teksta.
U dvorcu su, odnosno eksperimentalnom zatvoru,
smje{teni {ti}enici koji na raspolaganju imaju saunu i pro-
stor za yogu i pilates tretmane. Narator nas tijekom cije-
log filma kriti~ki uvodi u pojedine sekvence i status poje-
dinih likova, hvata njihove misli i obrazla`e ih. «Oni» su
uglavnom maheri koji noktom mogu otvoriti blagajnu,
koji su ne{to zna~ili i zna~e u dru{tvenom etablismanu,
oni ~iji je moto: ako krade{ kradi na veliko i legalno, ili,
pravosu|e napreduje; lopovi naprijed, a tu je i krivotvori-
telj Rembrandta i Vincenta van Gogha. Nimalo hipotetski
svijet kojim se Had`i} bavi tako|er podsje}a na ozbiljnu
persifla`u koju je on u svome radu ve} koristio («Revolu-
cija u dvorcu», koja se zbiva u imaginarnoj grofoviji Bider-
majer). Orijentacijski planovi u filmu, kao i polo`aj kamere
omogu}uju gledaocu da se usredoto~i na detalje, koji su
naravno satiri~ni, primjerice, babo Zuko, Kupusovi}ev
otac, u jednoj sekvenci pi{e pismo sinu Elvisu: Nabavio
sam kineske papagaje, ali ni{ta ih ne razumijem. Zuko
pi{e to pismo za stolom u sobi u kojoj na zidu, jedna do
druge, vise fotografije Tita i Elvisa Presleya.
Treba pohvaliti vrlo interesantan gotovo dramski sce-
narij filma u kojemu se isprepli}e `ivot zatvorenika i sa-
dr`aja dramske predstave koju igraju gostuju}i glumci.
[ti}enici se u predstavi prepoznaju te dolazi do humorne
identifikacije. Naravno da film ne djeluje odgojno ve} za-
bavno sa `alcem samog redatelja Had`i}a koji jo{ jednom
podsje}a na malignosti dru{tva, upravo na na~in kako je
to ~inio u svojih pedesetak komedija i stotinjak jedno~inki
za scenu. No, bez obzira na dobru fotografiju i glazbu Ma-
te Mati{i}a te dobro odra|ene gluma~ke role Had`ihafiz-
begovi}a, dramskog prvaka Gorana Grgi}a (jednog od
glumaca u predstavi), Borisa Miholjevi}a (koji glumi tran-
svestita) i upravitelja zatvora Bore Stjepanovi}a, op}i je
dojam da ovaj film mo`emo uvrstiti u ve} vi|ene i solidno
odra|ene projekte koji mogu zadovoljiti balkanske zabav-
lja~ke standarde, ali ga ne mo`emo vidjeti kako prekora-
~uje te granice.

34 BEHAR 79
 K O M PA R A T I V N A E T N O L O G I J A

PRISVAJANJE PRO[LOSTI S
POMO]U MRTVIH TIJELA
Pi{e: Senadin Musabegovi}

Postratni rituali i simboli

U ovom poglavlju poseban je naglasak stavljen na ri-
tuale i ceremonije {to se javljaju poslije rata, kao {to su to,
na primjer, kult mrtvog heroja, kolektivne radne akcije,
{tafeta mladosti, socijalisti~ki praznici... U stvaranju kulta
«mrtvog heroja» posebno mjesto zauzima kult koji dobiva
dimenzije svetog u predstavljanju tekovina revolucije i u
izno{enju revolucionarne volje, ponikle iz borbe i `rtava u
toku Narodnooslobodila~kog rata. Svako mjesto, pa i
svaki manji grad i op}ina u biv{oj Jugoslaviji su posjedo-
vali, kako to isti~e Dunja Rihtman-Augu{tin1, neko spo-
men obilje`je na Narodnooslobodila~ku borbu i revolu-
ciju, bilo da je rije~ o muzeju, spomeniku, kulturnom cen-
tru, trgu, ulici, ili svima njima zajedno.2 Pri tome se nije
toliko vodilo ra~una o tome koliko su stanovnici nekog
podru~ja, lokaliteta, uop}e sudjelovali i podr`avali Narod-
nooslobodila~ki pokret, niti se, pak, licitiralo podacima
tko su sve bile njegove `rtve. Oficijelna politika je to pi-
tanje izbjegavala; ona nije gradila mit na ~injenici da su,
na primjer, neki jugoslavenski narodi bili vi{e naklonjeni
okupacijskom re`imu, a da drugi to nisu, niti obrnuto: da
su neki jugoslavenski narodi bili vi{e, a neki manje za
Narodnooslobodila~ku borbu i revoluciju.3 Stoga je i smi-
sao ikonografskog i plasti~nog iskaza i obilje`ja kulta mr-
tvog heroja bio u prvom redu u tome da se izrazi op}i duh
revolucije i istovremeno naglasi odre|ena privr`enost i
odanost socijalisti~kom dru{tvu. A svi ti rituali, o kojima
}e ovdje biti rije~i, ne samo da reprezentiraju rat ve}, isto
tako, konzerviraju njegove osnovne eti~ke vrijednosti -
mobilnost, snagu, odlu~nost, entuzijazam, {to su naro~ito
do{li do izra`aja i o~itovali se u ratnoj situaciji. Oni }e,
prema konceptualnim na~elima socrealisti~ke estetike, de-
terminirati i obojiti predstavljene, odnosno «vjerno odra-
`ene» sadr`aje u ratnoj i postratnoj umjetnosti.4 «Dug» je
samog mira, zapravo, da konzervira sve vrijednosti i idea-
le {to su nastajali tokom rata. Otuda i potreba da se sa-
gledaju i analiziraju simboli nastali poslije rata, koji ozna- ge koja je ostala i koja treba da sa~uva i nastavi daljnu iz-
~avaju partizansku volju {to se stvarala kroz `rtve i nicala gradnju djela koje je prva zapo~ela. Jo{ vi{e: druga gene-
iz tijela poginulih boraca. Pritom, zada}a monumentalnih racija treba da realizira i razvija «tekovine revolucije», da
spomenika, koji nastaju odmah poslije rata, upravo je u dosljedno slijedi principe za koje se prva generacija, koju
tome da odra`avanjem duha revolucije i partizanske bor- su ~inili partizani, borila, te da ostvari dru{tvo za koje su
be odslikaju, reprezentiraju i konzerviraju kolektivnu volju, partizani, u bespo{tednoj revolucionarnoj i oslobodila~koj
formiranu tokom rata. borbi, polo`ili svoje `ivote. A rituali, ceremonije treba da
^uvanje memorije na mrtve, {to su polo`ili svoj `ivot za objedine kolektiv s tijelima poginulih heroja, da ih pove`u
slobodu, bilo je, ponajprije, u funkciji spajanja i povezi- i spoje kroz zajedni~ku ideju - ideju komunizma, socijalne
vanja dvije generacije: jedne koja je nestala u historiji i dru- pravde, “bratstva i jedinstva” jugoslavenskih naroda.5

BEHAR 79 35
 K O M PA R A T I V N A E T N O L O G I J A
Vlast je, dakle, kroz memoriju, kroz prisvajanje pro{losti
sama sebe legitimirala, opravdavala vlastito postojanje, a
kroz rituale je odr`avala politi~ke mehanizme koje je kori-
stila. Pro{lost je tako postajala adut kojim su ideolo{ke ka-
tegorije baratale kako bi sebi pribavile legitimitet, a sama
se vlast kroz memoriju pro{losti u~vr{}ivala, kontroliraju}i
«horizont is~ekivanja» spram budu}nosti, spram i{~ekiva-
nja «mesijanske ideje komunizma». Dr`ati vlast nad pro{-
lo{}u zna~ilo je, ustvari, kreirati horizont budu}nosti.
U tom nastojanju, tijela mrtvih su postajala “na{a” ti-
jela, tijela {to svjedo~e o zna~aju borbe i o istinskoj volji i
~vrstom opredjeljenju jugoslavenskog socijalisti~kog siste-
ma u izgradnji novog dru{tva. Mrtvi koji su dali svoje `ivo-
te, koji su se bez rezerve `rtvovali u Narodnooslobodila~koj
borbi, upravo su dokaz istinitosti ideje koja se u miru
ostvaruje pod rukovodstvom Komunisti~ke partije Jugo-
slavije; oni su svjedoci onoga {to budu}e generacije treba
da grade i konstituiraju. Jer, oni su i temelj na kojem se
gradi zgrada socijalizma; njihova tijela, prisutna u samoj
konstrukciji komunisti~ke volje, upisana su u izgradnju
nove Jugoslavije. «Kolektivna volja», zacijelo, koja se na-
stavlja kovati tokom mira, izrasta iz njihovih tijela.
Rituali u filmu i spomeni~koj plastici
Ve} je re~eno da partizanski jugoslavenski film, koji se
najdu`e zadr`ao u okvirima socrealisti~ke estetike, ne pri-
kazuje fragmentirano tijelo, tijelo koje se za vrijeme borbe
osje}a izolirano, odba~eno, napu{teno od kolektiva. Isto
tako, mrtvi, oni koju su nestali, ne smiju biti zaboravljeni
poslije rata, ne smiju biti odba~eni, niti se njihovo tijelo
smije prepustiti zaboravu historije. Za razliku od prethod-
nog razmatranja u kojem se ovaj fenomen sagledavao u
iskustvu partizanskog filma, ovdje je rije~ o analizi i sagle-
davanju efekata {to ih u tom smislu osloba|aju rituali i
ceremonije, koji svoju genealogiju crpe iz ratne strukture.
S obzirom na to da film ima mogu}nost da predstavi
doga|aj na slikovit i plasti~an na~in, na na~in koji proizvo-
di utisak da se u samom ~asu dok se film gleda i sama
radnja zbiva, gledalac ima mogu}nost identificiranja s fil-
mskim junacima, sa situacijama, s njihovim herojskim ge-
stama, neovisno od toga {to je rije~ o historijskom do-
ga|aju. Me|utim, kolektivne ceremonije, posjete isklesa-
nim, tako|er plasti~nim figurama ili portretima junaka,
obilazak «svetih» mjesta, na kojima su se odigrale velike
bitke, imaju za cilj da u sudionicima tih rituala konstitui-
raju memoriju na pro{le doga|aje i formiraju pam}enje
na pro{lost. Budu}i da u ritualu sam kontakt nije neposre-
dan i direktan susret sa ratnom situacijom, kakav film, u
kojem ne postoji o{tra distanca izme|u junaka filma i gle-
daoca, omogu}ava, ve} je kontakt vi{e posredan, onda se
ovdje, kroz situaciju mira, odnosno, poslijeratne ti{ine,
nastoji dospjeti do onoga {to se tu desilo za vrijeme rata.
Kroz ti{inu se rekonstruira doga|aj, evocira, obnavlja i
predstavlja kao ne{to veoma zna~ajno i bitno za formi-
ranje same ideologije.
Spomenik svjedo~i, dakle, o pro{lom doga|aju; on ga
kao simbol rekonstruira, nagla{avaju}i, ujedno, njegov
36
zna~aj za sada{njost. Za razliku od filma, on ne prenosi
historijski doga|aj kao u zale|enom prezentu, ve} ga re-
kreira, izgra|uje, premo{}uju}i pro{lost i sada{njost, rat i
mir, i tako pomiruje strukturu velikoga revolucionarnog
doga|aja sa svakodnevnim obi~nim `ivotom, izuzetnu si-
tuaciju sa normalnom, obi~nom situacijom. Niko od u~es-
nika rituala nema osje}aj da se pred njim stvarno nalazi
junak, kao {to tu iluziju mo`e da stvori film, nego da, na
primjer, sama skulptura, u kojoj je uklesan junakov lik, go-
vori kao simbol o va`nosti junakove geste, o tome kakav
je zna~aj njegove akcije i djela unutar NOB-e, i kako on i
dalje `ivi u sje}anju onih koji sudjeluju u ritualu. Skulptu-
ra, spomenik, monument je, dakle, veznik koji povezuje
mrtve i `ive. Oni nemaju toliko funkciju da prika`u, na
realisti~an i iluzionisti~ki na~in, scene borbe i stradanja,
ve} da poslije rata, kada nastupa ratna ti{ina i muk u
kojim ljudi prebrojavaju mrtve, sa~uvaju i odr`e pam}enje
na one koji su se utopili u historiji. I da se, kroz simboli~ki
vezu s njima kao `rtvama, rekonstruira smisao same ideo-
logije, njezin zna~aj i uloga.
Bilje{ke:
1
Treba ovdje ista}i da su djela poslijeratne monumentalne plastike i
urbanisti~ko-arhitektonska ostvarenja inspirirani oslobodila~kom bor-
bom naroda i narodnosti Jugoslavije, «bez obzira na stilska kretanja
koja su se otvarala sluhom za suvremenost, za karakter vremena i inte-
gralnost stvarala~ke misli» kako to stoji u uvodniku pomenute mono-
grafije, predstavljala sa estetskog gledi{ta ( Vidjeti knjigu Dunje Riht-
man-Augu{tin, »Ulice moga grada, Antropologija doma}eg terena, XX
vek, Beograd, 2000., u kojoj se upravo tematizira veza rituala, dr`avnih
ceremonija i politi~ke mo}i. Knjiga zorno pokazuje koliko se u biv{oj
Jugoslaviji politi~ka mo} formirala kroz rituale i na koji na~in su rituali
kori{teni kako bi se politi~ka mo} legitimirala).
2
Ova tendencija je ozna~ena u kra}em redakcijskom uvodniku mono-
grafije, s vrlo znakovitim naslovom - Jugoslavija, spomenici revolucije
(SUBNOR Jugoslavije, Beograd, Svjetlost, Sarajevo, 1968.), i kao jedan
vid natjecanja: “Mnogi spomenici nastali su u plemenitom takmi~enju
gradova i sela. Gotovo svaka op}ina i naselje imali su ne{to da izraze i
poka`u svoj udeo u tim velikim zbivanjima istorije”.
3
Tek se po~etkom devedesetih godina povela otvorena rasprava, prije
svega me|u histori~arima, o tome koji je od jugoslavenskih naroda vi{e
u~estvovao i dao ve}i doprinos u borbi protiv fa{isti~ke okupacije, a
koji manje, iz ~ega se, shodno odgovoru na ovako postavljeno pitanje,
izvodio i zaklju~ak: koji narod ima pravo da govori u ime Jugoslavije, a
koji nema. Srpski nacionalizam je u tome prednja~io s tvrdnjom da su
Hrvati bili vi{e naklonjeni fa{isti~koj okupaciji nego Narodnooslobodi-
la~koj borbi, te da oni, stoga, nisu ni imali pravo da govore u ime Ju-
goslavije. Time se pitanje `rtava ili stradanja jednoga naroda tokom
rata, koristilo kao politi~ki adut za legitimiranje ekspanzionisti~ke na-
cionalne politike.
4
Istina, i ta su stanovi{ta izazov za same stvaraoce - a oni su pripadali
najzna~ajnijim jugoslavenskim likovnim umetnicima - u te`nji da ’odra-
ze duh revolucije’, ’zna~aj istorijskog doga|aja’ i ’put traganja po
neizvesnom’. Tra`ili su koncepciju i duh izraza, osloba|ali se {ema i
razbijali konvencije, savla|ivali otpor i nerazumevanja. Te`ilo se no-
vom. Treba odati priznanje na{im skluptorima i arhitektima koji su, uz
odgovaraju}u podr{ku dru{tva, obavili taj posao smelo i uspe{no». (Vi-
djeti: Jugoslavija, spomenici revolucije, uvodna napomena, navedeno
djelo.)
5
Brojni partizani, koji su sudjelovalii u Narodnooslobodila~koj borbi, ni-
su bili ~lanovi partije, niti su se borili za ideje komunizama; oni su se
borili protiv fa{izma, ali ne i za, primjerice, formiranje jednopartijskog
komunisti~kog politi~kog sistema koji nastaje poslije rata.
(Izvadak iz doktorske disertacije)
BEHAR 79
 LIKOVNO OKNO

8372 NISU DO[LI

Pi{e: Sena Kulenovi}

…
Iskopali kinezi / zakopane vojnike / od ilova~e / zgor-
jene / glinene vojnike / u zemlji / kineskoj / a oru`ja /
ka`u / nisu na{li / jer oru`je / od ~ovjeka / kra}e traje /
jer ~ovjeka krati / jer ~ovjeka /sitni / jer ~ovjeka / uzi / a
oni / bez oru`ja / u formatu ljudskom / nesmanjeni /
neskra}eni / nenaoru`ani / ljudi / ljudi / od zemlje / ljudi
/ od krvi / od mesa / ljudi / od rije~i / 8.000 srebrnjaka /
pod mjesecom / u zemlji / na kraju duge
Maro [ehovi}

Kada pomislim na Srebrenicu prva slika koja se javlja

Munchov je “Krik” iz godine 1893. koji odzvanja u valovima
boje. Sublimirani o~aj koji nas promatra s ove slike nekako
najbolje odra`ava onu sle|enost mozga koju osje}amo pri
pomisli na zlo~in koji se dogodio. Ovaj pomalo sumorni,
senzibilni Norve`anin svojim je nijemim krikom predosjetio
dolazak stolje}a u`asa i najve}ih zlo~ina ~ovje~anstva. Geno-
cid nad Bo{njacima u Srebrenici, u srcu Europe, na kraju XX
stolje}a posljednji je takt u tom stogodi{njem plesu smrti.
„Srebrenica je mjesto gdje prestaje imaginacija“ ustvrdio je
novinar Emir Suljagi} i sam svjedok srebreni~ke tragedije. Jer Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine Grada Zagreba osje-
ovaj put nije se radilo o hladnoj prora~unatosti impersonal- }alo je potrebu da barem obilje`avanjem godi{njica na
ne eliminacije ciklonom B ve} o masovnom pogubljenju stri- dostojanstven na~in podsjeti na srebreni~ke `rtve. Me|u-
jeljanjem, metkom u glavu ili klanju no`em kada se zlo~inac tim, ubrzo se pokazalo da projekt, izlo`ba „8372 NISU
i `rtva nalaze o~i u o~i. I ma{ta nas izdaje. Ipak, umjetnost DO[LI“, jedini takav izvan granica BiH, pokrenut povo-
ponekad ima snagu da zaustavi trenutak u`asa, prenese dom obilje`avanja 11-godi{njice srebreni~kog genocida,
svjedo~anstvo o ratnom stradanju: Goyin grafi~ki ciklus „Los nadilazi obi~an, prigodni~arski zna~aj.
desastres de la guerra“, Picassova „Guernica“ ili nama bli`a Hrabrost i ustrajnost `ena Srebrenice koje ve} 11 godi-
Kova~i}eva „Jama“ s litografijama Murti}a i Price vrhunski su na tra`e pravdu za svoje najbli`e od po~etka je nadahnula
primjeri takvih umjetni~kih iskaza. ovaj projekt. Za njih ni 11 godina nakon kraja, rat jo{ nije
U situaciji kada u BiH ne postoji nikakav institucionalni zavr{io jer `ivi tra`e istinu kako smrt, ma koliko besmisle-
i organizirani napor da se sa~uva sje}anje na Srebrenicu na, ne bi bila uzaludna. Zato „8372 NISU DO[LI“ nije

BEHAR 79 37
 LIKOVNO OKNO

sje}anje ve} krik boli majki, `ena, sestara koji smo `eljeli dnje generacije vi{e nego zrela i dorasla temi. [est izabra-
osna`iti i prenijeti. One nikada ne ka`u ubijeni su, poginu- nih autora, vi{estruko potvr|enih na me|unarodnoj liko-
li, nestali nego samo NISU DO[LI ne bi li bar na taj na~in vnoj sceni: Gordana An|eli} Gali}, Andrej \erkovi}, Anur
produ`ile trajanje nade da }e se netko njihov ipak mo`da Had`iomerspahi}, [ejla Kameri}, Tarik Samarah i Ajna Zla-
vratiti. 8372 jo{ uvijek nije kona~na bilanca srebreni~kog tar, kroz svoja djela, koriste}i se razli~itim suvremenim me-
genocida ve} broj onih ~ije je posljednje ostatke prona{la dijima, donose sna`an umjetni~ki iskaz o zlo~inu koji se
i identificirala Federalna komisija za tra`enje nestalih i dogodio. Izlo`ba nije ni sje}anje ni podsjetnik jer radovi,
njen neumorni pred- koje povezuje minimali-
sjednik Amor Ma{ovi}. Hrabrost i ustrajnost `ena Srebrenice koje ve} 11 sti~ki nenametljiv, sup-
Na`alost, svi prona|eni godina tra`e pravdu za svoje najbli`e od po~etka tilni postav crno-bijelih
posmrtni ostaci jo{ uvi- odnosa ploha sarajev-
jek nisu identificirani,
je nadahnula ovaj projekt. Za njih ni 11 godina skog arhitekte Ned`a-
a prije nekoliko mjese- nakon kraja, rat jo{ nije zavr{io jer `ivi tra`e istinu da Hrelje, razotkrivaju,
ci otkrivena je jo{ jed- kako smrt, ma koliko besmislena, ne bi bila svjedo~e, suo~avaju,
na masovna grobnica. opominju, zahtijevaju
Izlo`ba „8372 NISU
uzaludna. Zato „8372 NISU DO[LI“ nije sje}anje pravdu i ne dopu{taju
DO[LI“ zajedni~ki je is- ve} krik boli majki, `ena, sestara koji smo `eljeli zaborav.
tup {est bosansko-her- osna`iti i prenijeti. One nikada ne ka`u ubijeni su, Izlo`bu otvara po-
cegova~kih umjetnika tresni ciklus „Srebreni-
u organizaciji Vije}a
poginuli, nestali nego samo NISU DO[LI ne bi li ca“ Tarika Samaraha
bo{nja~ke nacionalne bar na taj na~in produ`ile trajanje nade da }e se objavljen u monografiji
manjine Grada Zagre- netko njihov ipak mo`da vratiti. „Srebrenica“ koja je
ba. Autori izlo`be (Ne- dio projekta „Srebreni-
d`ad Hrelja, Sena Kulenovi}, Tarik Samarah) na{li su se ca-genocid u srcu Europe“ a koji je posljednjih pet godina
pred pitanjem kako prenijeti u`ase stradanja Srebrenice, a preokupacija ovog sarajevskog fotografa. Na svojim crno-
ne pasti u zamku patetike. Pregledom recentne b-h likov- bijelim fotografijama Samarah bilje`i posljedice genocida
ne produkcije pokazalo se da su djela autora mla|e i sre- i savr{enom precizno{}u secira slojeve zla. Zlo~in je nevid-

38 BEHAR 79
 LIKOVNO OKNO
ljiv, ali sveprisutan. Kroz genocida, i jo{ jednom
instalaciju “Wanted”/“Tra- postavlja pitanje identite-
`i se“ Gordana An|eli}- ta i identifikacije sa `rtva-
Gali} izravno se suo~ava s ma genocida u Srebreni-
realno{}u posljedica rata ci. Koriste}i medij reklam-
u BiH: oko 250 000 civila nog plakata Anur&Ajna
je ubijeno, a 20 000- su iz Knjiga fotografija I i
30 000 se jo{ uvijek sma- II napravili izbor odjevnih
tra nestalima. Dok je ve- predmeta `rtava koji no-
}ina odgovornih za zlo~ine se oznake svjetski pozna-
za kojima su raspisane me- tih marki. Projekt „Identi-
|unarodne tjeralice jo{ fy“ od promatra~a zahtje-
uvijek nedostupna Ha{- va da postavi razli~ita
kom sudu, obitelji nesta- pitanja o svom odnosu
lih na razne na~ine, pro- prema `rtvama: „prepoz-
svjedima i peticijama, po- naj sebe u odnosu na
ku{avaju ubrzati rad na stradanja tvojih susjeda,
identifikaciji kako bi njiho- prepoznaj da se ponavlja
vi najbli`i dobili barem kolektivna ravnodu{nost
svoje posljednje po~ivali{- prema genocidu nad oni-
te. “Wanted” Gordane An- ma koji ne nose „na{e“
|eli}-Gali}, posteljina sa ime, prepoznaj besmisao
otisnutim popisom imena znakova koji nam poma`u
poginulih i nestalih osoba da osjetimo bliskost pre-
namijenjena je ha{kim za- ma drugom ~ovjeku“.
tvorenicima i bit }e im Izlo`ba „8372 NISU
uru~ena posredstvom Ha{- DO[LI“ do sada je pred-
kog suda. stavljena u Zagrebu / Mu-
O{trina rada “Bosnian zej Mimara, Dubrovniku /
girl” [ejle Kameri}, grafit Pala~a Sponza i Rijeci /
snimljen na zidu kasarne u Galerija „Kortil“ i svugdje
Poto~arima impostiran je izazvala izuzetno zani-
preko crno-bijelog portre- manje medija, kulturne
ta umjetnice, razotkriva javnosti i publike op}eni-
onu drugu, prikrivenu stranu odnosa mirovnih snaga to. Njena osnovna zada}a da rastjera ravnodu{nost i
obojenu rasizmom i predrasudama. Autor grafita „No poka`e da `rtve nisu zaboravljene, te potakne svijest o
teeth…? A mustache…? Smel like shit…? Bosnian Girl! je tome da Srebrenica nije samo bosanska tragedija ve}
nepoznati nizozemski vojnik pripadnik Kraljevske nizo- zlo~ina~ki ~in na savjesti me|unarodne zajednice koji civi-
zemske vojske koja je lizirani svijet ne smije
kao dio mirovnih snaga O{trina rada “Bosnian girl” [ejle Kameri}, grafit zaboraviti, a mo`e se
UNPROFOR-a bila od- snimljen na zidu kasarne u Poto~arima afirmirati samo ako
govorna za za{titu Za{ti- dopre do {to ve}eg
}ene zone UN-a Srebre-
impostiran preko crno-bijelog portreta broja ljudi, zato se au-
nice. Rad „Missing“/ umjetnice, razotkriva onu drugu, prikrivenu tori nadaju da }e
“Nestali“ Andreja \er- stranu odnosa mirovnih snaga obojenu nakon planiranih go-
kovi}a, bijele tablice s stovanja u Vukovaru,
popisom onih koji se
rasizmom i predrasudama. Autor grafita „No Splitu i Puli „8372 NI-
jo{ uvijek vode nestali- teeth…? A mustache…? Smel like shit…? SU DO[LI“ prona}i
ma ispisane Brailleovim Bosnian Girl! je nepoznati nizozemski vojnik svoj put i izvan granica
pismom propituju na{u Republike Hrvatske.
sposobnost percepcije.
pripadnik Kraljevske nizozemske vojske koja je Danas, na po~etku
I{~itavanje \erkovi}e- kao dio mirovnih snaga UNPROFOR-a bila XXI stolje}a, Srebreni-
vog djela odvija se na odgovorna za za{titu Za{ti}ene zone UN-a ca je na{e nezaobilaz-
drugoj, unutarnjoj razi- no mjesto sastanka, je-
ni kada dodirom po-
Srebrenice. dinstva, simbol svih
stajemo svjesni strahote koja se dogodila. bo{nja~kih stradanja kroz povijest koja smo tako lako pre-
Projekt „Identify“ Anura&Ajne nastao kao podr{ka ra- brisali iz svijesti. Po{tovanje drugih mo`emo o~ekivati sa-
du tima stru~njaka „Podrinje identifikacijski projekt” (PIP) mo ako sami po{tujemo i dostojanstveno `ivimo svoj iden-
koji ve} godinama ustrajno rade na identifikaciji `rtava titet, a Srebrenica je 1995. ugra|ena u njegove temelje.

BEHAR 79 39
 BERI]ET RIJE^I

ZAPIS SA STE]KA IZ 1167 GODINE

Radimlja, Stolac

A se le`i Didodrag Gojak, na svojini, na plemenitoj u Zahumlju.

Za{to me mati rodi?
Jer, ovdi ima vi{lje la`nog sun~evog zlata no snova, vi{lje vjetra no
dobrih rije~i, vi{lje praznine no ljubavi, vi{lje la`i no istine, vi{lje
uzimanja no davanja.
Jer, dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom ve} morom, no}i nisu zdjele
pune slatkih sanja ve} burad puna gor~ine.
Za{to me mati ti rodi?
Da budnem `edan, da budnem gladan, umoran, tu`an, .... i da me
ti vode napoji{, sirom i hljebom nahrani{, ~istom posteljom odmori{,
osmijehom razveseli{.
O mati, sve bi to bilo isto, a potpuno druga~ije, da to ho}e da uradi
Kosara. Al’ ona to ne}e. Ho}e, al’ drugomu. A ja ho}u samo nju.
I zbog toga zgiboh. Al’, mati, nije to bilo zalud. Jer, kad ona budne
i stara i ru`na i zla, i kad se za njom, mati, nitko ne budne okretao,
a onaj njen Juroje je iz ku}e istjera, i kad ne budne imala ni gdje ni
kud, tad }e se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi.
Al’ ja tad, mati, iz neba ne}u do}. Ozgo }u sve to samo glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad. Al’ zbog toga budu}eg trena, vridlo
me i rodit.
Ti putni~e, koji moju patnju sada zna{, ne privali mi biljega, a privali{
li ga Bog ti jo{ te`i na tvoje tijelo stavio.

1167. godne, kad bjehu pune vukova {ume.