Journal

PREPORODOV

ISSN 1334-5052

MJESENIK KDBH PREPOROD ZAGREB

BROJ 176

LIPANJ 2015.

HASAN
NUHANOVI
SREBRENICA TKO JE NA GUBITKU?
Sjetite se niana kada dua
TRIBINE U SISKU I SPLITU
Istina o genocidu i Naseru
U istini je i na dug
INTERVJU HASAN NUHANOVI
Holandski pukovnik Kerremans: Divim se Mladiu kao vojniku
SREBERNICA 1995. 2015.
Genocid nije bio spontan, ve sistemski i planski
Srebrenica trajno svjedoenje o sumraku civilizacije
Srebrenica nad Bonjacima
Rijei delata naroda moga
Vukovar, Srebrenica, Darfur, Ruanda... kuda ide svijete?
Kako oprostiti nekome?

KDBH PREPOROD

IMPRESUM

SADRAJ

PREPORODOV

UVODNIK
Sjetite se niana kada dua.......................................................... 3

Journal

ISSN 1334-5052
PREPORODOV JOURNAL
mjesenik KDBH Preporod

IZDAVA:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
ZA IZDAVAA: Ervin JAHI
GLAVNI UREDNIK: Ismet ISAKOVI
ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA: Edis FELI
REDAKCIJA:
Emina BUINKI
Mirza MEI
Edina SMAJLAGI
Ajka TIRO SREBRENIKOVI
SURADNICI:
Fatmir ALISPAHI (Tuzla)
Helena ANUI (Rijeka)
Elvir BEIROVI (Njemaka)
Bedrudin BRLJAVAC (Sarajevo)
Asim ABARAVDI (Pula)
Samid DIZDAREVI (Zagreb)
Mensur DURAKOVI (Split)
Avdo HUSEINOVI (Sarajevo)
Ognjen KARABEGOVI (Zagreb)
Senadin LAVI (Sarajevo)
Helena MARKOVI (Sisak)
Emir RAMI (Kanada)
Mustafa SPAHI (Sarajevo)
DIZAJN: Midhat MULABDI
FOTO: Ognjen KARABEGOVI, Nurija KURTI,
Enver PALALI
PRIJELOM: Dario MOLNAR
TISAK: top grafika, Velika Gorica
ADRESA:
Preporodov Journal
Ulica grada Vukovara 235, 10000 Zagreb
TELEFON/FAKS: +385 (0)1 48 33 635
E-MAIL:
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovi7@gmail.com
WEB: www.kdbhpreporod.hr
IRO-RAUN:
ZABA 2360000-1101441490
DEVIZNI RAUN:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185
CIJENA: 15 kuna
PRETPLATA:
RH150 HRK godinje
BiH 40 KM godinje
Svijet25 E godinje
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi redakcije
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske
NA NASLOVNOJ STRANICI:
Hasan Nuhanovi, publicist i prevoditelj, savjetnik
u Memorijalnom centru Srebrenica Potoari,
preivjeli svjedok srebrenikog genocida

BONJACI U HRVATSKOJ
Istina o genocidu i Naseru . ............................................................ 4
udo bosanskog otpora.................................................................. 6
Sjeanje na toplinu doma............................................................... 8
U istini je i na dug.......................................................................... 9
HRVATSKA
Faizam pred vratima.................................................................... 11
Ozbiljan projekt neslobode........................................................... 14
Atak na demokraciju .................................................................... 19
INTERVJU HASAN NUHANOVI
Holandski pukovnik Kerremans:
Divim se Mladiu kao vojniku.................................................... 23
BOSANSKI BAROMETAR
Geslo posjeta bilo je mir vama.................................................. 30
Genocid nije bio spontan, ve sistemski i planski......................... 33
Srebrenica trajno svjedoenje o sumraku civilizacije................. 37
ZEMLJO MOJA
Srebrenica nad Bonjacima........................................................... 41
IZ SVIJETA
Spirala (ne)kontroliranog kaosa ................................................... 43
KULTURA
Trepetljika trepetala . ................................................................... 48
Lijek za traume modernog doba .................................................. 49
Novi gradonaelnikov roman........................................................ 50
Bogatstvo razliitosti..................................................................... 51
PRIE IZ BOSNE
Rijei delata naroda moga ....................................................... 52
DIJALOG CIVILIZACIJA
Vukovar, Srebrenica, Darfur, Ruanda... kuda ide svijete?......... 57
Kako oprostiti nekome?................................................................ 59
IVJETI ISLAM
Islam i nasilje ............................................................................... 61

UVODNIK

UVODNA RIJE

Sjetite se niana kada dua

Kad nam dua zatreperi denetskom enjom, sjetimo se bjeline niana koji su vjerni spomeni dunjaluke prolaznosti, na kojima
su upisani kuranski ajeti: I ne recite za one koji su na Allahovom
putu poginuli: Mrtvi su! Ne, oni su ivi, ali vi to ne znate!
Oko 9.000 ubijenih Bonjaka u 20. stoljeu na prostoru europskom, na tlu koje je oduvijek bilo otvoreno prema drugom i drugaijem, u zemlji koja je od ranog srednjovjekovlja imala svoju dravnost, koja je izdavala povelje susjedima da mogu slobodno po
bosanskoj zemlji hoditi, u miru trgovati i obavljati poslove za dobrobit sviju. A ta dobra bosanska dua za uzvrat je u povijesti dobivala genocide, istrebljenja, smaknua, protjerivanja.
Sjeam se jo dok sam bila u gimnaziji, dok se o genocidu nad
Bonjacima u Drugom svjetskom ratu utjelo, kad nije bilo pomena
o etnikim zvjerstvima u Podrinju, moj otac je potiho govorio kako
je Drina 24 sata tekla krvava od muslimanske-bonjake krvi, a u
jednom selu svezali su za ruke djevojke u dimijama oko plasta sijena, a nakon toga su plast zapalili... Vrisak se uo do neba. Te stravine prie, sline hororu, bile su apsolutno iracionalne. Tko zna
ija je luda mata sve to izmislila u cilju da izazove strah ili da razbije sliku bratstva i jedinstva u koju se klela moja generacija. Tako
sam razmiljala tada. A danas, znam kako se samo jedan narod u
nju kleo, servirana im je kako bi stravine zloine koji su izvreni
nad njima zaboravili i bili uljuljani u ljepoti ivota, kao u polusnu.
U devedesetim godinama 20. stoljea etnika ideologija se ponovno povampirila, sljedbenici su krenuli u konanu provedbu cilja
kojeg u prethodnim periodima nisu do kraja realizirali. Ponovno
genocid, protjerivanja, silovanja, stranija nego u priama koje sam
sluala u roditeljskom domu. I pitam se: dokle? I pitam se: zato
ba nama i zato su ljudi krvoloni, gori od zvijeri? I zato je meunarodna zajednica mirno gledala ubijanje 9.000 nenaoruanih civila, odraslih mukaraca, mladia i djeaka u krvavom Mladievom
piru 1995. godine, jula mjeseca, kad su srebrenike livade bile proarane najljepim cvjetovima? Da se na jednoj od tih livada u samo
nekoliko dana planiralo ubiti 9.000 ptica ili maaka, udruge za zatitu ivotinja bi reagirale i zaustavile bi masakr. A uljuena Europa
je mirno, bez ikakvog pogovora, gledala ubijanje nedunih ljudi.
Kakav cinizam suvremenog uma!
Na stratitima bonjakim i hrvatskim blagosiljae i stvaranje Republike srpske. A Republika srpska od kad je Boga i svijeta, od kad je
Bosni Kulin odredio granice nikad nije bila. Pola teritorije Bosne i
Hercegovine, onoliko koliko je etnik kamom oznaio, koliko je na
tom dijelu pobio, protjerao i silovao, kao nagradu za zlodjela im dadoe. Na ono pola bosanskohercegovake teritorije ostavie ona dva
druga naroda, u nadi da e se izmeu sebe poklati. Svi oni koji idu na
ruku takvoj politici moraju znati da u bijelim rukavicama sudjeluju
jo uvijek u zloinu, divei se luakoj bosanskoj koulji.
Molim Svevinjeg da vie nikad ne postavljamo pitanja: dokle,
zato nama? jer su bezvrijedna. Jedina istina je ta da su Bonjaci
ubijani zato to su muslimani. Osveta u islamu je zabranjena, jer
nam Svemogui govori o svoenju posljednjeg rauna pred Njim.
Kako li e raun polagati Mladieva i srboetnika svita kad budu
izali pred Jednog Jedinog? Oni nikad nee moi pojmiti, zbog bolesnog uma, kako je ovjek na Zemlji dar Svemogueg kod Kojeg
nema rasne, nacionalne ili bilo koje druge razlike, osim u bogobojaznosti i injenju dobrih i loih djela.
Njihovi preci ih u mitomanskim priama pouie kako su ivjeli
stoljeima, gle, molim te, pet stoljea, u turskom zulumu pa sad

LIPANJ 2015.

udarili na Bonjake koji s Turcima nemaju nieg zajednikog osim

vjere, a njihov vod Ratko kad je pobio 9.000 civila Srebrenice javno izjavi kako srpskom narodu u ruke predaje tursku Srebrenicu.
Koju tursku Srebrenicu, poremeeni umu? Gdje su Turci, jadan?
Jedino je dobro to to jo uvijek ima bilo kakav strah, pa makar bio
i od Turaka. Ali, ne zaboravi: ehidi su nai uvari i uvari Bosne, oni
su dali vie od nas, dali su svoje ivote.
Mezarje u Potoarima s nepreglednom rijekom bijelih niana
nalik je probeharalim cvjetovima. Svake godine im rijeke dobronamjernika dolaze, a u to vrijeme kao da se uje zov razasutih kostiju.
Oni su doista ivi! Potoari su opomena onima koji su ostali na
ovom Dunjaluku, do roka odreenog, da emo se uz Allahovu pomo vrsto uhvatiti za jedno ue, a to je vjera u Jednog Jedinog,
Stvoritelja Nebesa i Zemlje. Znam, kad vam se spomene Allahovo
ime da bi najrae kidali zubima meso onih koji Mu niice padaju,
ne znajui kako je On, i mene i vas stvorio. Moete Ga zvati kako
god elite, ali Njegova bit je uvijek ista.
Bjelina niana nek bude opomena da se genocid vie nikad i
nikome ne dogodi. Ovo je dova Bonjaka koji svake godine dolaze
u Srebrenicu, a vi ih jo uvijek doekujete i ispraate policijskim
patrolama jer niste sigurni da ponovno iza nekog grma nee iskoiti etnika zasjeda. Ne razumijete vi dovu, ti ljudi mole Svevinjeg
za sve ljude svijeta da se Srebrenica genocid, masakr, silovanja...
nikad nikome vie ne dogodi. Ne kune ni jedna majka Srebrenice
vau djecu da na isti nain skonaju kao to su njeni sinovi skonali,
nego vas tiho uz molitvu preputaju Bojoj volji, da vam samo On
sudi. Ima li igdje na svijetu ovakve Rijei, osim u srcima ucviljenih i
ranjenih majinskih dua Srebrenice?
Uvjerena sam kako vam ne daju mira vae rtve, ubijeni djeaci.
Morate povremeno osjetiti miris njihove krvi, ehidski miris, i titraj
uperka kose plave u ijim zjenicama je ostao zarobljen dio modrine
neba iznad rodne kue i nedosanjani mladalaki san. Zato ste nesretni i zato vas proganjaju duhovi prolosti. Ne daju vam mira. Va najvei problem je taj to vi Boga prisvajate. Nacionalista se kune u Boga, kao da Bog ima neto s njegovom mrnjom i nacionalizmom.
U Bonjaka ne postoji osveta nego prkos. Nana Fata Orli je
izjavila: Neu, ne daj Boe, ja ne dam! Ne dam ja moje avlije. Zar
da ja za 2,5 miliona maraka prodam kosti 10.000 naih ljudi pobijenih u Srebrenici? Zar da ja za ta 2,5 miliona zloinakih maraka prodam kosti moga rahmetli aira, koga su oni ubili? Zar da im prodam kosti moga rahmetli svekra, koji je mom airu ostavio u amanet da Orloviki imetak uva ko oi u glavi? Zar da im prodam kosti
desetine generacija Orlovia koji su stoljeima ukopavani u toj zemlji? E, neu, ne dam!
Molimo se Svemoguem da nam podari toliko mudrosti da nikada ni za kakve novce ne prodamo kosti i djedovinu, makar dolazili samo jedanput godinje na zgarita. Bonjaci nisu nikad kukali
nad svojom sudbinom, to im ne dozvoljava njihovo dostojanstvo.
Dokaz za to su stotine hiljada raseljenih ija su djeca na poznatim
svjetskim sveuilitima zavravali fakultete i danas su korisni lanovi tog drutva. Uzdamo se u tu mladost koja e svojom vjerom, au i znanjem biti najbolji ambasador Bosne i Hercegovine, Bonjaka i islama u svijetu. A modre zjenice ubijenog djeaka Haruna,
koji je imao samo 14 godina, do kraja svijeta proganjat e srebrenike zloince i njihove sljedbenike. Tko je onda tu na gubitku? q
Ajka TIRO SREBRENIKOVI

BONJACI U HRVATSKOJ

4. DANI SJEANJA NA SREBRENICU SISAK SREBRENICA 2015.

Istina o genocidu i Naseru

U prostorijama Narodne knjinice i itaonice Vlado Gotovac u
Sisku ogranak Caprag, Sredinja knjinica nacionalne manjine Bonjaka, u petak, 12. lipnja 2015., odrana je tribina u okviru 4. Dana
sjeanja na Srebrenicu Sisak Srebrenica 2015.. Na tribini pod nazivom Svjedoanstvo o srebrenikom genocidu 1995. gostovao je
Avdo Huseinovi, redatelj, novinar i pisac iz Sarajeva. Moderator tribine bio je Ismet Isakovi, glavni urednik Preporodovog Journala.

Proboj do Tuzle herojska epopeja na koju

trebamo biti ponosni
Avdo Huseinovi, najznaajniji kroniar rata u Bosni i Hercegovini od 1992.-1995. godine, napravio je dva djela koja se odnose na
genocid u Srebrenici dokumentarni film Daleko je Tuzla i knjigu
Naser od Gazimestana do Haga i nazad. Osim toga, o ratnim
dogaanjima u Podrinju i herojima bosanskog obrambenog rata
napisao je nekoliko tekstova koji su objavljeni u njegovoj najnovijoj
knjizi Stazama bosanskih vitezova. U okviru tribine razgovaralo
se o tunoj obljetnici, 20 godina od srebrenikog genocida, ali i o
aktualnoj situaciji, hapenju Nasera Oria, legendarnog ratnog komandanta obrane Srebrenice, koje se dogodilo nekoliko dana prije
odravanja tribine u Sisku.
Kada se pria o Srebrenici danas se, uglavnom, vrlo malo se
govori o periodu od poetka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu pa do 1995. godine. Borci Srednjeg Podrinja tokom 1992. i
poetka 1993. godine kontrolisali su najveu slobodnu teritoriju
koju je drala Armija RBiH. Povrina slobodne teritorije iznosila je
892 km i kretala se od epe pa sve do Zvornike Kamenice. Jedini
dio dravne granice sa Srbijom na Drini kontrolisali su borci Srednjeg Podrinja. Srebrenica je bila prvi osloboeni grad u Bosni. Osloboena je 9. maja 1992. godine, nakon 22 dana srpske okupacije,
uvodno je rekao Huseinovi.
Veliku ulogu u ratnim djelovanjima imale su vojne i policijske
snage tadanje krnje SR Jugoslavije. Srbijanski predsjednik, ratni
zloinac Slobodan Miloevi osobno je zahtijevao od vojnog vrha
SR Jugoslavije da se pitanje otpora Srebrenice i Srednjeg Podrinja
pod hitno rijei.
Poetkom 1993. godine uslijedila je zasigurno najvea ofanziva koja je izvedena tokom agresije na BiH, ofanziva koju su sinhronizovano izvodili Uiki korpus Vojske Jugoslavije, nekoliko najelitnijih jedinica Vojske i Policije SR Jugoslavije, zajedno s mnogobrojnim Karadievim i Mladievim etnikim formacijama. U totalnoj
blokadi, a suoeni sa daleko nadmonijim neprijateljem, jedina logistika je bila ona koju su bosanski branioci zarobljavali od etnika,
s obje strane Drine. Hladna, surova bosanska zima, nedostatak municije, hrane, lijekova i drugog sanitetskog materijala, primorali su
snage odbrane Srednjeg Podrinja da se uslijed takve estoke ofanzive i agresije Vojske Jugoslavije povuku iz Zvornike Kamenice,
Cerske i Konjevi Polja. Sa oko 900 km, slobodna teritorija Srednjeg Podrinja je svedena na 140 km. Odbranili su grad Srebrenicu,
u koju se slilo preko 50.000 izbjeglica iz 10-ak istono-bosanskih
optina. U aprilu 1993. godine Srebrenica je razoruana i proglaena Zatienom zonom UN-a.

Avdo Huseinovi na 4. Danima sjeanja na Srebrenicu u Sisku

(u sredini)
Avdo Huseinovi je naglasio da je proglaenje Zatiene zone
UN-a bilo samo odgaanje pripremljenog i planiranog genocida
nad Bonjacima Srednjeg Podrinja, to se pokazalo u srpnju 1995.
kada poinje vojna operacija Krivaja 95.
Pokazat e se da je pria oko 'Zatiene zone Srebrenice i epe' bila jo jedna velika svjetska prevara i podvala. Komisija Vlade
Republike Srpske 2004. godine je utvrdila da je u srebrenikom genocidu uestvovalo oko 20.000 srpskih vojnika. Ono to se u nekoliko dana jula 1995. godine desilo Bonjacima Zatiene zone UN-a
Srebrenica, zasigurno je najvei i jedini zloin na tlu Evrope nakon
nacistikih zloina u Drugom svjetskom ratu. U sprovoenju genocida Karadievi i Mladievi etnici su radili ono to nisu ni Hitlerovi
nacisti. Oni su vrili genocid i nad ubijenim, tako to su bagerima
iskopavali njihove kosti i prebacivali ih na razliite lokacije koje su
jedna od druge udaljene desetinama kilometara. Danas ostatke tijela jedne osobe nalazimo na tri-etiri lokacije, koje su meusobno
udaljene i po 40 kilometara.
Istaknuo je kako je proboj prema slobodnoj teritoriji, prema
Tuzli, koji su 11. jula 1995. godine zapoeli Bonjaci Srednjeg Podrinja, bio najdui proboj u historiji ratovanja. Proboj je na pojedinim
mjestima bio dug i 120 kilometara. To je herojska epopeja na koju
trebamo biti ponosni.

Srbiji treba jedan bonjaki kapitalac

Huseinovi je naglasio da je brigadir Naser Ori, ovjek koji je sa
25 godina starosti komandovao teritorijem od oko 900 km, zasigurno historijska linost.

PREPORODOV JOURNAL 176

BONJACI U HRVATSKOJ
Njegova biografija je fascinantna. Postao je historijska linost
sa svojih 25 godina, preko njegovog imena su se prelamali mnogi
vani historijski dogaaji. To je ovjek koji je obiljeio jedan vaan
period kada je u pitanju agresija na BiH na podruju srednjeg Podrinja. Fascinantno je da je ovjek sa samo 25 godina starosti u trenutku kada su pali Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Viegrad
smogao snage da sa 20-30 momaka digne ustanak na granici sa
Srbijom i oslobodi teritoriju koja je tokom 1992. bila najvea slobodna teritorija pod kontrolom Armije Republike BiH. Tada je ve
bilo jasno zato je postao heroj svog naroda u BiH, a kasnije i ire.
Nije bio komandant koji komanduje iz pozadine, uvijek je u napade
iao prvi predvodei diverzantske jedinice. On je zasigurno jedan
od najveih ivih heroja koje Bonjaci kao narod imaju.
Nakon to je 1993. proglaena demilitarizacija i Srebrenica
stavljena pod zatitu UN-a, dvije godine je Armija Republike BiH u
Srebrenici mirovala. Naser odlazi iz Srebrenice
Onda je po naredbi Generaltaba Armije Republike BiH Naser
Ori izveden iz Srebrenice i, naalost, nikada se nije vratio. To je
bilo u aprilu 1995. godine. U vrijeme kad je krenula operacija 'Krivaja 95', poetkom jula 1995. godine, Ori se nalazio u Tuzli. Kad je
Srebrenica pala on odluuje na svoju ruku, bez pomoi Drugog korpusa Armije Republike BiH, da krene u ispomo izvlaenja srebrenike kolone u rejonu Baljkovice. On je jedini koji je pomogao koloni svojih boraca koja se probijala iz Srebrenice. Nakon rata krenule
su estoke obavjetajne igre s 'nae' strane s ciljem da se uprlja
njegov herojski doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine. Glavni
njegov problem bio je to to su odreene vojne strukture bile zaduene da pomognu Srebrenici i Podrinju 1995. godine, ali to nisu
uinili. Iz straha za svoje pozicije, oni su krenuli prema pomonim
vojnim strukturama, obavjetajnim strukturama i pokuali su da
dezinformiraju javno mnijenje, da usmjere informacije protiv Oria. Jednom rijeju, pokuali su da umanje njegovu linost, da ga
proglase glavnim krivcem za pad Srebrenice, krivcem za sve ono
to se deavalo na prostorima Srednjeg Podrinja.
Bez obzira na suradnju s hakim istraiteljima i bez obzira to je
bio spreman dobrovoljno se predati, Ori je 2001. brutalno uhapen u jednoj spektakularnoj akciji. A uvijek im je govorio: Nemojte
praviti nikakve spektakularne akcije, ponajvie da ne povrijedimo
moj nesretni narod koji je ve doivio genocid. To ne treba ni meni
ni vama, ja sam tu, ne bjeim! Huseinovi je naglasio kako u knjizi
Naser od Gazimestana do Haga i nazad postoji jedno posebno
poglavlje o Haagu, napisano na osnovu relevantne dostupne argumentacije i dokumentacije. U dogovoru hake tuiteljice Carle del
Ponte sa srbijanskim premijerom Zoranom iniem, protiv Oria
je podignuta optunica i on je odveden u Haag. Njegovom presudom se eljelo dovesti do balansiranja srpske odgovornosti za genocid u srpnju/julu 1995. godine.
ini je obeao Carli del Ponte da e on izruiti Mladia ili
Karadia, jednog od njih dvojice, a da zauzvrat ona uhapsi Nasera
Oria, jer navodno srbijansko tuilatvo ima neoborive injenice o
tome da je on poinio strane ratne zloine tokom '92. u Srebrenici. I da je, ustvari, to bilo argument '95. Mladievim snagama da
poine genocid. Da on navodno to nije uradio '92. u Srebrenici, ne
bi oni oko 8.300 ljudi pobili '95. godine.
Naser Ori se u Haagu se naao na istom katu sa svojim najveim
ratnim neprijateljima: Slobodanom Miloeviem, Miroslavom Deronjiem, Momirom Nikoliem, Radivojem Miletiem, Jovicom Staniiem... Meutim, i pored velikih prljavih igara Naser Ori je u Haagu
dokazao svoju nevinost i viteki izdrao sve tegobe. Knjiga Naser
od Gazimestana do Haga i nazad zavrava se priom kako oni nika-

LIPANJ 2015.

da nee prestati njega proganjati. I nee, 10. srpnja 2015., dva dana
prije sisake tribine Naser Ori je uhapen u vicarskoj.
Naser Ori spada u jedan manji krug ljudi koje smatram svojim
velikim prijateljima. U proli petak, prije osam dana, pozvao me
molei da ga snimim kako bi taj snimak bio puten u Danskoj na
centralnoj manifestaciji obiljeavanja 20. godinjice genocida nad
Bonjacima u zatienoj zoni UN-a Srebrenica. Nije se tamo mogao
pojaviti I ja sam doao, snimali smo tri-etiri minute, na You Tubeu postoji snimak, gdje on alje poruku prisutnima na manifestaciji u Danskoj. Pitam ga: 'A zato to radimo?' 'Pa, zvali su me, trebao sam se pojaviti. To je jedan fascinantan skup gdje svake godine
u Danskoj bude oko 1.000 ljudi iz veeg dijela Skandinavije, ali ne
mogu, idem u enevu. Pozvani smo od gradonaelnice eneve da u
srijedu, 10. juna, obiljeimo Dan genocida pred zgradom UN-a u
enevi. Tamo pred tom zgradom ima jedan steak koji se nalazi
pred sam ulazak u UN i na tom steku stoji 'Ne zaboravimo genocid
u Srebrenici'. Grad eneva je puno uinio da taj spomenik stoji
pred zgradom UN-a.' Rekao je kako je povuena interpolova potjernica koja je bila prole godine, ak je skinut i sa amerike crne
liste na kojoj se naao bez ikakvog objanjenja jo u vrijeme dok je
boravio u Hakom tribunalu. Kae da je sve sigurno ide naelnik
opine amil Durakovi, ide Hamdija Fejzi, predsjedavajui Opinskog vijea Srebrenica. I tu smo se rastali. Oni su otili. Uli su u
Hrvatsku, proli kroz Sloveniju, proli kroz Italiju, bili u Francuskoj,
jedan dan u Parizu i onda su iz Pariza, preko Liona, uli u enevu.
Na samom ulazu u enevu, dakle, ne na graninom prijelazu, nego
nekih 10-ak kilometara unutar vicarske skrenuti su na parking, svi
su uhapeni su kao najvei kriminalci. to apsolutno pokazuje da je
vicarska policija znala da on dolazi, da su ih ekali, da se to nita
nije preko noi desilo, da nita nije sluajno bilo. Zadnje informacije su na dan prije nego sam krenuo ovdje advokatica Vasvija Vidovi je krenula u grevitu borbu. Pokuavali smo na razne naine
saznati to se dogaa. Taj dan je jedan vicarski advokat, poznat po
tome to je branio Sefera Halilovia u Haagu, uao kod Nasera u
zatvor i on je rekao da je optimista. Ali ono to je poanta jeste da
predstoji teka, grevita pravna borba i nadamo se, ako bude presudna pravna borba, da e Naser bez velikih tekoa biti osloboen. Ako bude posrijedi ono ega se najvie bojimo, politika pria,
a sve nas ui da je ona ve prisutna hapenje na osnovu potjernice koja je povuena onda bi moglo biti problema.
Huseinovi je naglasio kako Srbija nikada Naseru Oriu nee
oprostiti jednu stvar nevjerojatne vojne gubitke koje je iskljuivo
Srbija imala 1992. i 1993. u stranim ofenzivama na Srebrenicu i
podruje srednjeg Podrinja. Poanta cijele prie oko Naserovog
hapenja je sljedea
Srbiji treba jedan 'bonjaki kapitalac'. Nisu uspjeli sa Ejubom
Ganiem, nisu uspjeli ni sa bosanskim kapitalcem Jovanom Divjakom. Uspjeli su sa Ilijom Juriiem. To nije jo zavreno, ali im treba
Naser Ori kao jedna od najmarkantnijih figura uope tokom ratova na podruju bive Jugoslavije. Jer ako im se izrui Naser Ori, oni
e vrlo lako namontirati svjedoke. To e biti jedan politiki sudski
proces gdje e ga osuditi na 30 godina zatvora i onda e u historiji kazati: 'Jeste, Naser Ori je kriv, osuen je na 30 godina. Da on
nije to uradio '92., mi ne bismo '95. 1995. je bila osveta za zloine
koje je on poinio 1992.' Dakle, krunski je razlog pokuaj balansiranja. Kada bi, ne daj Boe, Nasera izruili Srbiji, to bi bila farsa od
suenja. To bi, uistinu, bio jedan montirani proces s politikom
presudom, zakljuio je Avdo Huseinovi, dugogodinji suradnik
Preporodovog Journala iz Sarajeva. q
Ismet ISAKOVI

BONJACI U HRVATSKOJ

PREDSTAVLJANJE KNJIGE STAZAMA BOSANSKIH VITEZOVA AVDE HUSEINOVIA

udo bosanskog otpora

U organizaciji Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod, u subotu, 13. lipnja 2015., u Preporodovim prostorijama u
Ulici grada Vukovara 235 u Zagrebu, predstavljena je knjiga Stazama bosanskih vitezova Avde Huseinovia. Pored autora, o knjizi je
govorio Ervin Jahi, pjesnik, knjievnik, antologiar i predsjednik
KDBH Preporod. Moderator tribine bio je Ismet Isakovi, glavni
urednik Preporodovog Journala.
Avdo Huseinovi, publicista i redatelj iz Sarajeva, u periodu od
2008. do danas napravio je veliki posao, svojevrsni podvig i poduhvat u ouvanju istine o obrambeno-oslobodilakom rat u Bosni i
Hercegovini od 1992.-1995. godine. Za samo nekoliko godina intenzivnog rada reirao je i producirao ak 12 dugometranih dokumentarnih filmova i napisao tri knjige. Osim toga, objavio je i stotinjak lanaka, rasprava, komentara, osvrta i prikaza. Uradio je i
dalje radi iznimno vaan posao na ouvanju sjeanja na ljude i
dogaaje koji su sutinski uticali na nae vrijeme, a odreeni su
velikosrpskom agresijom na Republiku BiH.
Poslije knjiga Delati naroda mog (2009.) i Naser od Gazimestana do Haga i nazad (2013.), Avdo Huseinovi je 2014. izdao
i treu knjigu Stazama bosanskih vitezova. U njoj je objedinio,
ali i u dobroj mjeri i proirio, brojne kolumne i istraivake prie
koje je o bosanskim gazijama i vitekom putu Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom rata od 1992.-1995. godine objavljivao u
Dnevnom avazu, Preporodovom Journalu, web portalu bosnjaci.net, reviji Sandak

Huseinovi nas podsjea na dostojanstvo

bosanskohercegovakog otpora i apelira
na nae sjeanje
Mnogi smatraju da je Avdo Huseinovi do sada uinio mnogo
vie od brojnih institucija kojim bi ouvanje istine o bosanskohercegovakom ratu 92.-95. trebao biti radni zadatak. Mnogi su miljenja da je Huseinovi, zapravo, ovjek-institucija i nisu daleko od istine. Svojim djelovanjem na ouvanju istine o prethodnom
ratu, kako istiu bosansko-hercegovaki mediji, on je na sebe preuzeo odgovornost uvara naeg kolektivnog sjeanja.
Avdo Huseinovi spreava velikosrpske barbare, ubice i faiste
da nam podmeu priu o oslobodilakom ratu srpskog naroda.
Tako uspjeno raskrinkava lanu historiju koju nam ve pokuavaju
podmetnuti iz beogradskih historiografskih kuhinja i navesti nas na
pogrean put. To je onaj pokuaj da se otvorena i oigledan agresija Srbije, Crne Gore i poslije Hrvatske prikae kao puki graanski
rat, rat zaraenih strana u Bosni i na taj nain se prikrije odgovornost Srbije za sve strane zloine i ruenja po Bosni. Huseinovi
pledira za historiju kao nauku koja potuje dokumentarnu grau i
injenice, a takvu je treba prenijeti u kole i upoznati uenike s
onim to je bilo u naoj nedavnoj prolosti, u recenziji knjige Stazama bosanskih vitezova kae prof. dr. sc. Senadin Lavi s Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, dugogodinji suradnik Preporodovog Journala.
Dojma sam da je Avdo Huseinovi svojim istraivakim radom
o jednoj dionici bosanskohercegovake povijesti koja se pokazala

Ismet Isakovi, Avdo Huseinovi i Ervin Jahi

udom bosanskog otpora u potpuno odsutnim vremenima jedan
od njezinih malobrojnih mirnodopskih vitezova, vitezova istine koji
nam otkrivaju pozadinu ratnih trauma kojima su Bonjaci u 90-ima
bili izloeni. Avdin dolazak u Zagreb koincidira s hapenjem Nasera
Oria, o kojem je Avdo napisao i knjigu. I iz Avdine knjige moemo
se uvjeriti da se srpska politika u ovih 20-ak godina nije promijenila
ni za jotu, ona danas slavi i rehabilitira opskurne ratne zloince.
Njezina propaganda radi, vazda zaposlena na zadatku obmanjivanja i negiranja zloina koji su sustavno poinjeni diljem Bosne i Hrvatske. Zato se moramo upitati kako se Bosna brani, odnosno da li
se uope brani ili je ona potpuni talac protektorata meunarodne
zajednice koji na ivotu odravaju rasistiku svinjariju koja se zove
Daytonski sporazum. I zato su vani Huseinovievi dokumentarni
filmovi i knjige. Jer oni daje uku drutvenom ukusu, normi koja je
uspostavljena danas u Bosni. Primjerice, u bosanskim udbenicima
rat od 1992.-1995. zaveden je kao, ako sam dobro proitao nesretni dogaaj U njima je zabranjena bilo kakva valorizacija, nije
doputen nikakav njegov dubinski opis. A Huseinovi sve to radi u
svojim knjigama, radi suprotno tom poeljnom, ustvari nametnutom naelu gledanja na rat. S druge strane, Bonjaci sve vie tonu
u samozaborav, ono to bi si ozbiljni narodi teko mogli dopustiti.
Ta amnezija, naalost, moe zavriti samo novom kolektivnom patologijom i novim zaboravima. Mi danas, to je zaista paradoks,
znamo za heroje narodnooslobodilakog rata 1941.-1945., a gotovo nimalo ne znamo o herojima koji su iznijeli bosanski otpor u
90-ima, uvodno je rekao Ervin Jahi.
Istaknuo je kako je knjiga Stazama bosanskih vitezova vana
jer donosi male portrete devet heroja koje je Predsjednitvo BiH
posthumno proglasilo herojima oslobodilakog rata. Ja vjerujem
da o njima ne znamo gotovo nita. To je naravno strano, ali je
upravo tako. Mi ne zovemo ulice po njihovim imenima, ne gradimo
spomenike njima u ast, ne podiemo turbeta. Mimo ove herojske
deveterolanoj skupini, u Avdinoj knjizi itamo i o onima, mahom
dobitnicima Zlatnog ljiljana, koji su takoer iznijeli rat. Avdo nas
podsjea i na njih. Sumarno reeno, njegova knjiga govori o danima kada se suvremena BiH gradila. Dakle, o prijelomnim, sudbonosnim dogaajima za tu zemlju. Huseinovi nas je zaduio, rekao

PREPORODOV JOURNAL 176

BONJACI U HRVATSKOJ
sam ve, i dokumentarnim filmovima o Prijedoru, Viegradu, Srebrenici, Sarajevu oku ire javnosti dao je na uvid zbilja potresne
dokumentarce. Jer on nije pristao na obrasce koji su danas poeljni, na narudbu politikog trenutka. On nas podsjea na dostojanstvo bosanskohercegovakog otpora i apelira na nae sjeanje. To
to on radi u mnogim dravama rade institucije, zakljuio je Ervin
Jahi.

Na teritoriji gdje je djelovala Armija Republike BiH

sauvana je multietninost i kulturna batina
Proteklih sedam-osam godina bile su jako aktivne 12 dokumentarnih filmova, tri knjige i jo mnotvo drugih novinskih lanaka za Dnevni avaz, Preporodov Journal i druge asopise i medije.
U montai imam jedan izlog gdje sve ove knjige i filmovi stoje. Pogledam, imam osjeaj da sam previe uradio, a onda me u momentu oamari jedna druga misao i odlutam pogledom, i onda shvatim ta sve treba uraditi. Shvatim da se skoro s mjesta nismo pomjerili. I to je jedan usud naeg naroda ija je historija jako zaputena. Nevjerovatno je da tek kada tim minskim poljem zakoraite,
shvatite ustvari koliko je sve to neistraeno, rekao je Huseinovi.
Naglasio je kako je knjiga Stazama bosanskih vitezova nastala, izmeu ostaloga, i iz tekstova koje je u rubrici Prie iz Bosne u
periodu od 2011. do 2013. godine objavljivao u Preporodovom
Journalu. Knjiga je tiskana zahvaljujui bosanskohercegovakoj
dijaspori iz vicarske, Kulturnom udruenju Bonjaka demat eneva, koje je osiguralo potrebna financijska sredstva. Sva sredstva
od prodaje knjige usmjeravaju se u Fond demata eneva, koji e
nastaviti tradiciju objavljivanja djela od znaaja za historiju bonjakog naroda i drave Bosne i Hercegovine.
Knjiga je sastavljena od tri poglavlja. Prvo poglavlje ine prie
o devet heroja oslobodilakog rata koji su ukazom Predsjednitva
Republike Bosne i Hercegovine posthumno odlikovani Ordenom
heroja oslobodilakog rata. To su bosanske gazije, nai vitezovi
Safet Hadi, Mehdin Hodi, Hajrudin Mei, Adil Bei, Safet Zajko, Midhat Hujdur, Enver ehovi, Nesib Malki i Izet Nani. Drugo
poglavlje je posveeno herojima koji nisu dobili Orden heroja oslobodilakog rata, ali su ostali da ive u narodu. To su, takoer, veliki
junaci i legendarni bosanski ratnici Zaim Imamovi, Senahid Boli
Bolo, Avdo Pali, Ejub Goli, Mihajlo Petrovi, Vinko amarli, Hasan Turalo Brzi i mnogi drugi koji se spominju u knjizi. Tree poglavlje obuhvata jednu analizu s dananje vremenske distance nekih od prijelomnih dogaaja i najpresudnijih bitaka tokom odbrane
od agresije u periodu od 1992. do 1995., rekao je Huseinovi.
Osim besmrtnih bosanskih vitezova koji su dali svoje ivote za
slobodu i opstanak Bosne i Hercegovine i njenih graana, Avdo Huseinovi nije zaboravio niti bosanske heroine. 14 ena su dobitnice
najveeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. To su Fadila Bajri, Zlata
Gazibara, Zlata Kali, Devada Tataragie i Aida Zuko, dok su posthumno ovim priznanjem odlikovane Emira Bai, Mevlida Eli,
Kornelija Juri, Atifa Karali, Razija Meri, Indira Pjani i Nevzeta
Sefer.
Iz obilja tekstova knjige koja ima 280 stranica, izdvojimo samo
neke Da je bosanski obrambeni rat 1992.-1995. bio multietnikog
i multireligijskog karaktera potvruju prie o majoru Mihajlu Petroviu, roenom Beograaninu, Srbinu, bosanskom heroju s Vlaia, kao i Vinku amarliu, bosanskom Hrvatu, sportau koga je pogibija sprijeila da ponese zastavu nezavisne i meunarodne priznate Republike Bosne i Hercegovine na otvorenju Olimpijskih
igara u Barceloni u ljetu 1992. godine. A to tek rei o 7. Musliman-

LIPANJ 2015.

skoj vitekoj brigadi Armije BiH iza koje je ostalo 236 ehida i 1.100
kvadratnih kilometara slobodne Bosne i njenom legendarnom komandantu ejhu Halilu Brzini, ije je nareenje glasilo: Ako zapalite crkvu, odmah palite i damiju!.
Ova knjiga je jedan prilog novijoj historiji BiH i njen kljuni zadatak je da preventivno djeluje na budue bonjake generacije,
kako im se nikada ne bi ponovio genocid. Lana historiografija prijeti da pljakaki rat pretvori u oslobodilaki, genocid u Srebrenici
u navodnu borbu za spreavanje ponavljanja Jasenovca, a prijedorske logore u mjesta gdje su pritvarani teroristi Na teritoriji gdje
je djelovala Armija Republike BiH sauvana je multietninost i kulturna batina. Bosanski vojnik se nije svetio. Moda je najbolji i najsvjetliji primjer 17. Krajika viteka brigada, koju su sainjavali Bonjaci iz Bosanske krajine, i to posebno iz Prijedora, Kljua i Sanskog
Mosta, gdje je Vojska RS-a poinila velike zloine. Pripadnicima ove
brigade ubijeni su brojni lanovi najue familije, a mnogi od njih su
proli kroz krajike logore smrt. Iako su imali priliku i esto zarobljavali srpske vojnike, nemamo nijedan primjer ratnog zloina za
koji se sumnjie pripadnici 17. Krajike viteke brigade, rekao je
Avdo Huseinovi.
I to je istina o borbi bosanskih gazija, bosanskih vitezova za slobodnu Bosnu i Hercegovinu. q
Ismet ISAKOVI

AVDO HUSEINOVI (Sarajevo, 1973.) u oujku 1992. godine kao

dobrovoljac stao je u obranu grada Sarajeva i BiH. Cijeli period agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu proveo je na sarajevskom ratitu, tonije na slobodnoj vogoanskoj teritoriji, kao borac Prvog korpusa Armije Republike BiH.
Godinama je suradnik mnogih asopisa u BiH i regiji, kao i u bosanskohercegovakoj dijaspori. Bio je glavni i odgovorni urednik lista
Mega hit, a pisao je (ili jo uvijek pie) za Preporodov Journal,
Dnevni avaz, As, Express, Nezavisne novine, Trn, Bum,
Kulin, reviju Sandak, Korak, Sabah (St. Louis, SAD) i magazin
Bosna (Melbourne, Australija). Stalni je dopisnik najitanijeg bonjakog web portala www.bosnjaci.net. Od 2009. godine suradnik je
Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu.
Do sada je snimio 12 dokumentarnih filmova o najbolnijim i najstranijim dogaanjima za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu:
Vanzemaljci iznad Sarajeva (2008.), Krvavi ples po eheru (2010.),
Daleko je Tuzla (2010.), Bosna ili smrt (2011.), A bili su samo djeca (2012.), Dvadeset godina 1. korpusa Armije Republike BiH
(2012.), Na Drini krvavi Viegrad (2014.), Prijedorska polja smrti
(2014.), Logori smrti (2014.), Prekid utnje (2015.), Herceg-Bosna, zloin i kazna (2015.) i Dobrinja, opsada u opsadi (2015.).
Autor je i tri knjige: Delati naroda mog (2009.), Naser od Gazimestana do Haga i nazad (2013.) i Stazama bosanskih vitezova (2014.).
Oenjen je i otac dvije keri. ivi i radi u Sarajevu.q

BONJACI U HRVATSKOJ

PROMOCIJA KUHARICE/SPOMENARA IZBJEGLICA OKUS DOMA U SISKU

Sjeanje na toplinu doma

U prostorijama Narodne knjinice i itaonice Vlado Gotovac u
Sisku ogranak Caprag, Sredinja knjinica nacionalne manjine
Bonjaka, u utorak, 18. lipnja 2015., predstavljanja je knjiga recepata Okus doma, u kojoj su objavljeni recepti omiljenih jela i ivotne prie traitelja azila i izbjeglica koji ive u Hrvatskoj. Autorica
i urednica kuharice je Emina Buimki, aktivistica Centra za mirovne studije i lanica redakcije Preporodovog Journala.
Unato zajamenim pravima iz Zakona o azilu koji je u Hrvatskoj stupio na snagu 1. srpnja 2004., stranci koji u naoj zemlji zatrae azil esto se teko integriraju u zbog restriktivne politike i
nevoljkosti politikih institucija. Od 2004. azil je u Hrvatskoj zatrailo vie od 4.400 osoba, od ega je samo njih 133 ostvarilo status
izbjeglice, bilo kroz status azila, bilo kroz status supsidijarne zatite. Kako bi se izbjeglicama u Hrvatskoj pomoglo da se to bre i
bolje integriraju u nae drutvo prije godinu dana pokrenut je projekt pod nazivom Kvalitetni koraci ka integraciji izbjeglica.
S ciljem informiranja i senzibiliziranja javnosti o izazovima u
integraciji izbjeglica u sklopu projekta, izmeu ostaloga, osmiljena je i medijska kampanja Okus doma. To je istraivako-gastroloko-kulturni projekt koji nas upoznaje s kulturom, obiajima i drutvima porijekla izbjeglica u Hrvatskoj biljeenjem njihovih sjeanja na dom, mirise i okuse njihove kuhinje. Ovaj je eksperiment razmjena ivotnih pria i kulinarskih umijea izbjeglica i
ljudi iz Hrvatske. Medijska kampanja Okus doma sastoji se od
televizijskog spota Porijeklo hrane, radio jinglea Integracija
poinje razumijevanjem, integracijsko-kulinarska web stranice
www.okus-doma.hr i knjige Okus doma. Projekt zajedniki provode Fantastino dobra institucija - Fade In i Centar za mirovne
studije CMS.
Kuharicu je izdao Centar za mirovne studije, uz podrku Europske komisije i Heinrich Boll Stiftunga u Hrvatskoj. Vrijedan doprinos
oblikovanju i promociji Okusa doma dao je i Fade In. U knjizi su
sakupljena brojna kulinarska umijea izbjeglica koji ive u Hrvatskoj kako bi sa itateljima podijelili sjeanja na dom, a s ciljem jaanja podrke integraciji izbjeglica i razvoju sustava azila u Hrvatskoj.
Knjiga predstavlja i istraivaku avanturu svjetske kuhinje koja oduzima dah svojih izgledom i odvodi u svijet arolije svojim
okusom i mirisom. Ovo je putovanje posebno jer vas u njega vode ljudi koji se prisjeaju okusa svoga doma, a kojima je ivot
donio putovanje u novi ivot lien mnogih okusa, boja i mirisa.
Prisjeanjem na okuse obiteljske kuhinje nastala je kolekcija recepata sree ija je priprema faustovski vapaj za osjeajem topline doma.
Neobina je to obina kuharica, ne samo zato to sadri recepte iz afrikih, azijskih i arapskih zemalja, uz ilustracije, ve i stoga
to iza svakog od njih slijedi jedna ljudska pria. Pria koja nije laka
i jednostavna i koju se poesto prialo tjednima i mjesecima, a
ukratko govori o kompleksnoj i esto tekoj sudbini preteito mladih ljudi. Upozorava na teinu iskustva koje su donijeli u Hrvatsku.
Nije bilo jednostavno priati o tome, pogotovo ne jer su to morali
ispriati vie puta. Ipak su i na taj nain sami sebi htjeli dati ansu,
ukljuiti se u novu zajednicu, zapoeti novi ivot, uz neke nove ljude. Stvoriti osjeaj doma. A mi, izdavai knjige njihovih recepata

Promocija Okusa doma u Sisku (desno Emina Buimki)

Centar za mirovne studije i Fade In, kako s ovom smo knjigom, naslovljenom Okus doma, tako i kampanjom: spotovima, filmom,
web stranicom, elimo istraiti i poeljeti im dobrodolicu, uvodno je rekla Emina Buimki.
Istaknula je kako hrvatsko drutvo esto nema dovoljno senzibiliteta za primitak izbjeglih i prognanih, i stoga su kampanjom
skrenuti pozornost na potrebe i probleme izbjeglica, ali i pokazati
da oni trebaju sve to inae ljudi trebaju sigurnost, sreu i dom.
Okuse doma istraujemo i biljeimo posljednjih nekoliko godina.
Vie od 10 godina susreemo ljude u potrazi za sigurnou i sreom. Neke od tih pria u potrazi za boljim ivotom, zabiljeene su u
knjizi pria i recepata Okus doma. Svaka je zabiljeena pria dobrovoljno podijeljena, a radi zatite identiteta, neka od imena nisu
prava, rekla je Emina Buimki.
Na otvaranje vrata vlastita doma, odnosno zemlje, ljudima koji su iz svojih domova protjerani poziva i kuharica/spomenar Okus
doma u kojoj, kako je ispriala Emina Buinki, izbjeglice kroz recepte, prie i sjeanja prizivaju okus svoga doma istovremeno ga
stvarajui u novoj zemlji. Kuharicom, kao i kulinarskim radionicama i prezentacijama koje je pokrenula tei se, kako je objasnila
Buinki, potaknuti kulinarsko-gastronomsku i kulturnu razmjenu
i na taj nain pribliiti ljude iz razliitih podneblja. Pojasnila je kako
se izbjeglice u Hrvatskoj, iako njihov broj nije velik, suoavaju s
velikim problemima u integraciji za koje institucije ne pronalaze
odgovarajua rjeenja: od nerazumijevanja jezika pa samim time i
okoline, preko potekoa u ukljuivanju u obrazovni sustav, sve do
nemogunosti zapoljavanja i osiguravanja vlastite i egzistencije
obitelji.
Hrana je zajednika potreba svim ljudima, ona je dodirna
toka koja budi pozitivne emocije i pomae da bolje razumijemo
jedni druge. Kroz hranu smo nastojali prenijeti afirmativnu poruku tolerancije i prihvaanja, ali i ukazati na injenicu da, iako granice za hranu ne postoje, one postoje za ljude, zakljuila je Emina Buinki. q
Ismet ISAKOVI

PREPORODOV JOURNAL 176

BONJACI U HRVATSKOJ

TRIBINA DA SE NE ZABORAVI, I DA SE NE PONOVI SREBRENICA U SPLITU

U istini je i na dug
U organizaciji Koordinacije bonjakih asocijacija u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj upaniji, u utorak, 30. lipnja 2015., u kinoteci
Zlatna vrata u Splitu, Dioklecijanova 7, odrana je tribina pod nazivom Da se ne zaboravi, i da se ne ponovi Srebrenica. Na tribini organiziranoj povodom obiljeavanja 20. godinjice od genocida
u Srebrenici sudjelovale su Kada Hoti i Zumra ahomerovi, predstavnice Udruenja Pokret Majke enklava Srebrenica i epa,
Manda Patko iz udruge Vukovarske majke, Ljiljana Radovanovi
iz ena u crnom iz Beograda, splitski psihijatar dr. sc. Goran Dodig i glavni splitski imam Vahid ef Hadi.

Genocidom koji se dogodio u Srebrenici uniteni su

veliki ljudski potencijali
Tribinu je u ime organizatora otvorio Kadro Kulain, predsjednik
splitskog ogranka Udruge Bonjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske i predsjednik Koordinacije bonjakih organizacija za grad i
upaniju, koji je poruio kako o srebrenikoj tragediji i rtvama ljudi
trebaju uiti. Predoio je osnovne podatke o srebrenikom genocidu, naglaavajui kako srebrenike rane svakog estitog Bonjaka
jako bole, a pogotovo ove godine, kad se navrava punih 20 godina
od najveeg genocida nakon Drugog svjetskog rata. Istaknuo je vanost poruke da se srebreniki zloini vie nigdje i nikada ne smiju
dogoditi jer u zadnje vrijeme primjeuje kako se iskrivljuju injenice i
istina. Mlade pogreno uimo moralnim normama. Ono to se ne
smije raditi i to je civilizacijska sramota nama prerasta u pozitivnu
stvar, to je vrlo loe. injenica je da 8.372 ljudi nedostaje s podruja
Srebrenice i epe. Imamo primjer da su ubijena ak 64 lana jedne
obitelji, koja je nestala. Nitko nema pravo ni u ije ime to napraviti, a
nitko nema pravo to ni minimizirati, rekao je Kulain, te istaknuo da
o toj golemoj rtvi ljudi moraju uiti. Organizacija ovakvih tribina i
ima zadau da senzibilizira javnost, da javnost zna i da javnost ne
zaboravi ovu veliku tragediju, ovu veliku opomenu, zebnju i molitvu,
da se ne zaboravi, nikad, nikom i nigdje ne ponovi Srebrenica. Mi
svijetu samo prezentiramo istinu, a u istini je i na dug, koji na ovaj ili
onaj nain dugujemo srebrenikim rtvama.

Kada Hoti i Zumra ahomerovi, predstavnice Udruenja

Pokret Majke enklava Srebrenica i epa, podijelile su s prisutnima vlastita bolna svjedoanstva na ratne dogaaje koji su promijenili lice Srebrenice prije 20 godina. Od rezervista JNA prije poetka rata, prijeratnoj neizvjesnosti, pripremama za referendum
za neovisnu i samostalnu Bosnu i Hercegovinu, psihozi straha i
zastraivanja, padu bosanskih gradova uz rijeku Drinu, malom gradu Srebrenici sa 60.000 izbjeglica, srpskim provokacijama, sve surovijim postupcima paravojnih i namjerno odmetnutih lica koje
teroriziraju i obezvreuju sve to je muslimansko i sve to je bonjako, napadima na bosanski jezik i kulturu, tradicionalne bonjake vrijednosti poput porodice, ubijanje djece, staraca, silovanja ena i maloljetnica.
Potom je nastupila nestaica hrane, ali se mi nismo predavali,
ili smo umama podalje od Srebrenice kako bi tamo ubrali malo
kukuruze, a potom to samljeli u improviziranim mlinovima u kojima se mljelo kad god se to moglo. Dolaskom zime situacija je bila
jo tea, a jelo se sve i svata, samo da se preivi. Potom je nastala
srboetnika tiranija, svih vrsta i metoda, odvoenje naih najmilijih na tzv. informativne razgovore, potraga za orujem, ubijanja
bez milosti i objanjenja, svesrdno i smiljeno ubijanje civila razornim granatama, nekakvim krmaama i ko zna sve s kakvim razornim projektilima. Istina, mi smo imali i nau nekakvu odbranu koja
je bila slabo naoruana i slabo opremljena. Idue zime situacija je
bila jo i gora. Na sve nae vapaje u Srebrenicu je stigao gospodin
Morilon koji je, vidjevi da ljudi ive na cesti, kuhaju i spavaju na
ledini, bez ikakvih ivotnih uvjeta, rekao: Nema ovdje ivota!. I
htio se odmah vratiti odakle je i doao, ali mu mi nismo dali. On je
otiao u mjesnu potu s nekim razgovarao, a potom se popeo na
jedno vozilo i rekao: Srebreniani, za vas je rat zavrio! Mi se
obradovali i ponadali da je sve iza nas, a grdno smo se prevarili.
Poetkom 1995. situacija je bila sve gora iz dana u dan. Sve se vie
oko nas obru stezao. Odvodili su mukarce, i mlae i starije, pod
izgovorom informativnih razgovora ili da neto urade pa e ih opet
vratiti, a mnogi se nisu vratili. Jedan broj maih mladia i ljudi zagovarao je proboj prema slobodnim teritorijama. Ja sam tako isprati-

Zumra ahomerovi, Kada Hoti, Manda Patko, Ljiljana Radovanovi, Goran Dodig i Vahid ef. Hadi

LIPANJ 2015.

BONJACI U HRVATSKOJ
la svog sina Samira. On ono bio malo povilji, pa sam ga u i u daljinu
mogla pratiti pogledom, jer je od ostalih bio vilji za glavu. Zovnula
sam ga imenom, on se okrenu, a ja mu rekoh: Sretno sine! I doao
je poetak jula 1995. godine, kad su Srbi preko megafona pozivali
sve nae ljude da dou do baze UNPROFOR-a jer im se tu kao jami sigurnost, toliko je naeg svijeta bilo na jednom mjestu da sam ja
pomislila da je cijeli svijet tu oko mene. Zbog svoje potrebe ula
sam u kukuruze kraj ceste a tada sam u samo nekoliko metara vidjela na tri mjesta obezglavljena tijela. Brzo sam se vratila na cestu
i pridruila koloni. Ma to je bilo strano. Hou da kaem, kad vidite
i doivite sve te strahote, kada neprestano sluate krikove majki,
dogodi se da vie niste u stanju ita osjetiti. Ni strah ni nadu. U
trenu su nam oduzete obitelji i ivoti koje smo vodili. No iako mrtve
ne moemo vratiti, ni patnju izlijeiti, na temeljima istine moemo
graditi budunost mira, rekla je Kada Hoti.
Mi smo prije ovog krvavog rata imali svoj ivot, svoje obitelji i
nismo nikad i nikoga ni na kakav nain ugroavali. Ja i moja porodica smo u Srebrenici imali svoju lijepu i ureenu kuu. Srebrenica
je mali gradi u kojem su Srbi najee po dolasku u Srebrenicu
dobijali stanove i bili smjeteni u stambenim zgradama. Od poetka 1992. godine do jula 1995. godine stanje je postepeno bilo sve
gore i gore. Iz dana u dan bilo je sve vie terora, pljake koje su se
pravdale pretresom kua radi, navodnog skrivenog oruja. Tako je
jednog dana zapaljeno nekoliko kua u kojima su bili nesposobni,
stariji ljudi o kojima vie niko nije brinuo. Mi Srebreniani smo ve
1993. godine bili u potpunoj medijskoj blokadi. Nismo znali to se
dogaa u ostatku Bosne i Hercegovine ili u svijetu. Tako je u mom
dvoritu znalo biti mnotvo ljudi, od 500-1.000 ljudi koji su tu stigli
samo kako bi uli najnovije vijesti iz zemlje i svijeta. Granatiranja
su na dane znala biti nesnoljiva, a poginulih Bonjaka je bilo sve
vie i vie. Sigurnosti za nae ivote nije bilo ni u najmanjoj mjeri
pa su se ljudi snalazili kako su znali i umjeli. Nije bilo jasnih uputa
kako se ponaati i to initi, pa se svako snalazio kako je znao i
umio. Padom gradova uz Drinu Bonjaci su se naselili u Srebrenici,
pa je tih dana u Srebrenici bilo oko 60.000 stanovnika. Ubrzo je
dolo do nestaice hrane, pa se jelo sve i svata. Od takve hrane,
koja je za obine ljude nezamisliva, mnogi su imali nesnoljive stomane probleme. Granate su stalno padale, a glad je bila sve vea
i vea. Pa to je gore granate ili glad? Po mom miljenju gora je
glad. Vi ne znate to to znai kad nemate hranu, a trebate porodici spremiti neto za jelo. Za Bonjake u Srebrenici stanje je bilo sve
gore, a njihovi ivoti su bili izloeni pogibelji svake vrste. Ubijanja
ljudi, bez razloga i povoda bilo je sve ee, batinjanja mukaraca,
silovanja curica i ena, a najgora situacija je bila kad su se pripadnici srpske vojske doli do uniformi plavih kaciga. U mnotvu ljudi
prozivali su svoje komije, a kad bi se ovi javili u nadi da e biti
poteeni, slijedilo je razoarenje. Prozvanog bi odveli u u pravilu
ti se ljudi vie nisu vidjeli, nestali bi, a svaka informacija bila je
nedostupna. U mojim uima jo uvijek odzvanjaju jauci i zapomaganja ljudi koji su gledali smrti u oi. Zbog svega to smo proli
ponosna sam na srebrenike majke koje su se izdigle iz vlastitog
bola kako bi podijelile svoju priu. Trebamo govoriti ljudima o tome to se dogodilo, kako se vie nikada ne bi ponovilo, rekla je
Zumra ahomerovi.
U ime Vukovarskih majki govorila je Manda Patko, koja je
iznijela svoja osobna iskustva i prisjetila se jo jednom bolnih uspomena agresije na Vukovar. Istaknula je kako je nuno da agresori
priznaju svoja zlodjela, jer jo uvijek brojni ekaju na pronalazak
posthumnih ostataka svojih najmilijih, kojima ele pruiti posljednje poivalite.

10

Po rijeima aktivistice beogradskih ena u crnom Ljiljane Radovanovi njihova udruga ve godinama u Beogradu i po cijeloj
Srbiji provodi javne akcije upozoravajui graane o pogubnosti
politike agresije i ratnohukake medijske i politike nasilnosti to
ih najee provode reimske vlasti. Za mene i moju djecu i lanove moje porodice govore da nismo dobri Srbi, da vie volimo
drugima nego Srbima, da smo izdajnici srpskog naroda i ta sve ne.
Nas su u Srbiji mjesecima, prvo, medijski pumpali da e nam neko
doi na vrata i napasti nas, a ja sam se cijelo vrijeme pitala o emu
to oni priaju. A onda se dogodio Vukovar, Srebrenica..., a ti koji
su ili na tua vrata uinili su zlodjela i srpskom narodu nanijeli
veliku tetu. A potom su te iste zloince opravdavali, srpski nacionalnim interesima. Nama je posebno priznanje to su mnogi nae
udruenje proglasili glavnim krivcem to je Slobodan Miloevi isporuen u Haag. Mi u naoj udruzi ovo drimo kao nau najbolju
reklamu. Nakon svih ovih stranih zloina nastupila je politika zaborava, pa smo zato odluili podsjetiti ljude na stvari koje ne bi
smjele pasti u zaborav i suoiti ih s prolou. Od 2003. godine u
Srbiji vlada politika utnje i ignoriranja. Za novi poetak iznimno je
vano sve zloince procesuirati, vi dan-danas imate situaciju da su
neki od poinitelja na slobodi. Ve godinama zagovaramo da se
11. jul proglasi Danom sjeanja na genocid u Srebrenici, meutim
za takvo neto jo nema politike volje. Odgovorni u Srbiji trebaju
odgovarati za svoja zlodjela i biti kanjeni za njih. Tek onda je mogue ostvariti iskreno pomirenje meu narodima, zakljuila je
Ljiljana Radovanovi.
Psihijatar dr. sc. Goran Dodig istakao je da se u Srebrenici zaista
dogodio genocid. Bila je to tenja srpske politike da se cijeli jedan
narod u Bosni uniti. Ovdje treba istai da se ovdje radi o jo jednom genocidu pokuaju da se unite pripadnici islamske vjere na
prostorima Bosne i Hercegovine. Na primjeru genocida u Srebrenici moramo istai da se dogodila velika sramota. Sramota nizozemskih plavaca, sramota meunarodne zajednice, te svih onih politikih i inih faktora koji su odluivali a nisu nita poduzeli, da se ne
dogodi najtei genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Genocidom koji se dogodio u Srebrenici uniteni su veliki ljudski potencijali. Ubiti dijete, znai ubiti novi ivot. Ubiti mladia znai ubiti
reproduktivnu snagu jednog naroda. Ubiti starca znai ubiti kolektivno pamenje jednog naroda. Ne kae se uzalud da ubiti starca je
isto kao i zapaliti knjinicu. Ti ljudi, u poznim godinama, nemaju
moda neku naobrazbu, ali imaju veliko bogato ivotno iskustvo.
Oni su bitni radi nacionalnog pamenja dogaaja i povijesti. Ali, da
bismo izbjegli ove i ovakve dogaaje i genocide u budunosti, moramo na tome svi raditi ponaosob. Samo tako moemo izbjei nova
nasilja, ratove i genocide, rekao je Dodig.
Na kraju tribine prisutnima se obratio splitski imam Vahid ef.
Hadi, koji je govorio o genocidu, rtvi, istini, oprostu, kazni i pravdi
na osnovu islamskog uenja i Bojih zakona. Tko je taj koji ima hrabrosti rei da oprata u njihovo ime? Na kraju krajeva, kako oprostiti
nekome tko te i ne pita za oprost i koga nije niti briga za tvoje oprost
jer smatra i vjeruje da zloina i genocida nije niti bilo?! Moemo rei,
da svako ponaosob treba postii, i dostii, radi sebe onaj razumni
oprost pod kojim mislim da ne gaji mrnju u srcu koja ga izjeda, da
pouku i savjet uzme kako mu se zlo ne bi ponovilo Za svoje dobro,
najbolje je da krajnji sud prepusti Onome koji je apsolutno Pravedan
i Koji e, kako se u Kuranu kae, suditi na Danu kada e se svaije
dobro koliko trun veliko vidjeti i svaije zlo koliko trun veliko vidjeti.
A zlo uinjeno u Srebrenici i drugim mjestima zloina je ogromno i
sigurno e se poinioci gorko kajati, rekao je Vahid ef. Hadi. q
Mensur DURAKOVI

PREPORODOV JOURNAL 176

HRVATSKA

NA SPLITSKOM POLJUDU SE UKAZAO KUKASTI KRI, POETAK LJUBAVI IZMEU ZOKIJA I KOLINDE

Faizam pred vratima

Lipanj 2015. bio je vrlo aktivan za sljedbenike faizma i ustaoizma u Hrvatskoj. Tako je u Puli na spomen-ploi palim borcima i
rtvama faizma na Giardinima osvanuo kukasti kri. I u Solinu se
ukazao u dijelu grada Starine, a uoi Dana antifaizma crvenom je
bojom unakaena Spomen-kosturnica poginulim borcima NOB-a
na gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Ovi su dogaaji proli
gotovo nezamijeeno, to je vjerojatno pokazatelj da smo se na to
navikli i da u ovoj zemlji ima jo uvijek onih koji se ponose onime
ega se pametan stidi.
No tek je pravu buru podigao dogaaj na splitskom Poljudu,
kada se u poluvremenu kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 2016. u Francuskoj izmeu Hrvatske i Italije na travnjaku ukazao kukasti kri. Dodue, ovdje treba uzeti s rezervom tvrdnju da
se radi o faistima jer nije iskljueno da je netko ovim inom htio
uzdrmati fotelje vodeih ljudi u Hrvatskom nogometnom savezu
Davoru ukeru, Damiru Vrbanoviu i napose Zdravku Mamiu. injenica je da su ve dugo zatrovani odnosi u hrvatskom nogometu,
pa bi sankcije UEFA-e mogle potaknuti revoluciju u nogometu.

Izvrnute vrijednosti
Takav izgled dijela travnjaka mogao je navodno nastati zalijevanjem kemikalijama od kojih trava djelomino izgori ali se na danjem
svijetlu tee primjeuje taj oblik, dok se pod reflektorima u veernjim
satima moe uoiti takav trag. O svastici na Poljudu pisalo se cijeli mjesec, toliko je ukazanje kukastog kria uzdrmalo hrvatsku javnost.
O dogaaju su raspravljali i u Hrvatskom saboru. Saborski zastupnik HNS-a Igor Kolman izjavio je da poljudska svastika nije uzrok ve
posljedica dubokih problema koji postoje u hrvatskom drutvu.
Svaki zidi, svaka ograda, svaka trafostanica u Hrvatskoj koja dri do
sebe ima jedno ustako U, jedan kukasti kri ili jedan 'Za dom spremni' i to nikoga ne brine, to vie nitko ni ne brie i nitko se vie na to
ne obazire, kazao je. Svako malo, nastavio je Kolman, na javnim
okupljanjima diu se desnice, okrueni smo retorikom mrnje i netrpeljivosti na temelju razlika meu nama, a dodatno zabrinjava da
nam se takve stvari dogaaju esto i u velikoj mjeri tamo gdje se
okupljaju mladi ljudi. ivimo u zemlji koja relativizira najstranije
stranice ljudske povijesti i najstranije zloine koji su poinjeni zbog
dnevno politikih dogaaja, u zemlji koja se poela sramiti antifaizma. U Hrvatskoj su se ljudi poeli sramiti injenice da smo sudjelovali u najsvjetlijoj stranici ljudske povijesti, da smo sudjelovali u pokretu koji je pobijedio udovite nacizma i faizma. A relativizira se, naalost i glorificira, najmranija stranica nae i ljudske povijesti, a to je
sudjelovanje u nacizmu i faizmu, rekao je Kolman.
Za crtanje kukastog kria na Poljudu nezavisni je Branko Vuki okrivio institucije koje toleriraju irenje mrnje, Mamia koji
prijeti, tue, politizira, oni koji na utakmicama putaju Thompsona,
pjevaa ija pjesma poinje sa Za dom, spremni, koji je pjevao
Jasenovac i Gradika stara'. Vukiu je zasmetalo i to nam jedini
problem nije to to nam je drutvo bolesno, nego hoe li nai nogometai otii na EURO 2016..
Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, Silvano Hrelja, rekao je da je u Hrvatskoj nepodnoljiva lakoa igranja sa prolo-

LIPANJ 2015.

Kukasti kri na travnjaku nogometnog stadiona Poljud u Splitu

u. injenica je da u Hrvatskoj postoji klima vraanja u prolost,
a nemili dogaaj u Splitu je u funkciji stalnog vraanja u prolost,
poruio je Hrelja. Treba nam, kae, opa drutvena klima osude
onog to je neprihvatljivo za demokratsko drutvo.
lan aieve Narodne stranke Reformisti, Petar Baranovi,
otiao je i korak dalje tvrdei da je faizam pred vratima, a ve ih
je debelo otvorio kada je u pitanju Hrvatska. On je prozvao i saborske zastupnike jer, kao to je rekao, svaka pria ima svoje ishodite pa se zapitajmo koliko se proteklih godina relativiziranja
zloina to ishodite nalazilo u ovoj sali, za ovom govornicom. Zastupnici su si uzimali za pravo da u negativan kontekst stave partizane
i kakve su se politike poruke slale od pojedinih lidera. Poruio je
da je vrijeme da se izmjene Kazneni zakon i Zakon o sportu i da
ponemo bacati u okove one koji e se igrati s kukastim kriem.
Laburist Dragutin Lesar je istakao da su posebno zadnje dvije
godine u Hrvatskoj prisutne ideoloke podjele i nametnute povijesne rasprave, ime su se otvorila vrata avetima koje, kad iziu, nitko vie nee moi kontrolirati, a sve zato da bi se pobjeglo od rasprave od sadanjosti.
Kukasti su kri osudili i SDP-ovci koji su optuili HDZ-ovce za taj
in jer hrvatski nogomet praktino kontroliraju HDZ-ovi lanovi.
No, Jasen Mesi iz HDZ-a je osudio taj in rekavi da to nema veze
s civilizacijom 21. stoljea, a i HDZ-ovci su uzvratili SDP-u rekavi da
je policija zakazala.

elnici HNS-a su znali

Zoran Cvrk, zaduen za sigurnost u Hrvatskom nogometnom
savezu, izjavio je kako je suradnja s policijom i zatitarima bila na
nivou. Da smo prije poetka utakmice svastiku primijetili na travnjaku, budite sigurni da bismo uinili sve da travnjak bude potpuno
ispravan za poetak utakmice, poruio je Cvrk. No nekoliko dana
nakon utakmice saznalo se da je HNS ipak znao za kukasti kri na
travnjaku i prije poetka utakmice. Naime, iz HNS-a, koji je dva dana prije utakmice preuzeo kontrolu nad poljudskim terenom, poruili su da do 11. minute susreta nisu nita znali, implicirajui da im
to Hajduk podmee. Meutim, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostoji je rekao da je policijska istraga pokazala da su znali i ranije, a tome u prilog ide i izjava doajena hrvatskog sportskog novinarstva Ede Pezzija: 23 minute prije inenjer Sinia Poljak, koji

11

HRVATSKA

Tomislav Pacak, Damir Vrbanovi, Davor uker i Zoran Cvrk

vodi semafor, u nazonosti dvojice ljudi mi je rekao: 'Spreman sam
doi na policiju i dati izjavu da sam telefonom obavijestio predstavnika HNS-a, znam kojeg, ali neu rei ime, da se vidi odozgo krasno
cijeli sluaj. 9. lipnja nije bilo kukastog kria, 10. lipnja ga je bilo.
Dakle, nacrtan je izmeu 9. i 10.!
Nakon odrane sjednice Izvrnog odbora HNS-a, izvrni direktor Damir Vrbanovi i Zoran Cvrk, HNS-ov prvi ovjek za sigurnost,
poruili su kako je pojava nacistikog simbola bio in kojim se pokualo osramotiti hrvatski sport i drava te kako oekuju pronalaenje poinitelja i naruitelja ovog djela. Vrbanovi je pojavu nacistike svastike na poljudskom travnjaku nazvao udarom na hrvatski sport i hrvatsku dravu te bezuspjenim pokuajem da se hrvatski nogomet okarakterizira kao simpatizerski nastrojen prema ideologiji koja je stvar rune prolosti. Svi smo osudili ovaj in i
usuujemo se rei da ovo nema veze samo s nogometom. Usuujem se rei da smo uli u vrlo opasno podruje u kojem nam treba
pomo svih slubi i institucija koje su za to plaene, poruio je Vrbanovi. Tuni smo da su elnici 'Hajduka', zbog osobnih ili politikih motiva, odbili prisustvovati na nogometnom spektaklu hrvatske reprezentacije u Splitu, a tuni smo i da se igralo pred praznim
tribinama u Splitu, rekao je Vrbanovi.
Bivi nogometni funkcioner Ivan Brlekovi odbio je pak teze iz
HNS-a da je kukasti kri na Poljudu podmetanje Hajduka i Torcide, koji su takoer u ratu sa HNS-om. Ne bih rekao da je ovo nastavak rata izmeu rukovodstva Hrvatskog nogometnog saveza i 'Hajduka'. To je nastavak rata izmeu navijaa hrvatske nogometne reprezentacije iz razliitih navijakih grupacija i rukovodstva HNS-a. Na
alost, ti animoziteti, taj jaz, ta netrpeljivost poprimila je tolike razmjere da se ve deavaju i ovakve stvari kakva se dogodila na 'Poljudu', i mislim da tu teko ima povratka nazad, rekao je Brlekovi.
Vrbanovi je naglasio kako je UEFA-in delegat prije poetka utakmice procijenio kako su svi uvjeti za odravanje utakmice zadovoljeni, te kako je rije o najvioj instanci koja je poetak utakmice odobrila.

Damira Vrbanovia i odgovornog za sigurnost Zorana Cvrka. Ujedno, ovim optunim prijedlogom je zavreno kriminalistiko istraivanje o propustima pri organizaciji utakmice, a u sklopu potrage za
poiniteljem (ili poiniteljima) razgovaralo se sa vie od stotinu
osoba. Svejedno, krivac nije pronaen i ini se da ni nee jer previe je vremena prolo, a tapka se u mraku.
Ulo se i u srpanj 2015., a policija jo nije identificirala krivca,
iako su nadzorne kamere otkrile da su neke osobe ulazile na stadion. Ipak, ovdje je zaboravljena jedna sitnica. A to je da su se svi
digli na noge pojavom svastike na poljudskom stadionu, pa ak i
oni za koje znamo da simpatiziraju ustaku i faistiku ideologiju,
od politike do drugih javnih linosti u Hrvatskoj. Ostatak javnosti
do tada je spavao, a najbolje ju je opisao nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru Vuki, iju izjavu valja ponoviti: Smeta mi to
nam nije problem to to nam je drutvo bolesno, nego hoe li nai
nogometai otii na EURO 2016..
U takvoj atmosferi onda nije ni udno to nam kukasti krievi u
Puli i Solinu ili oteenje spomenika antifaistima u Slavonskom
Brodu, prolazi kao neka dosadna informacija na koju se vie nitko
niti ne obazire.
UEFA PRIJETI HRVATSKOJ I BIH SLIJEDI KAZNA
Hrvatska je i u utakmici protiv Italije teko kanjena zbog nereda
u Milanu u studenom 2014., te zbog ustakih poklia i pirotehnike u
susretu sa Norvekom. Zato je poljudski stadion bio prazan na utakmici Hrvatska Italija. Da se radilo o pomno isplaniranoj akciji potvruje
i injenica da se kukasti kri jo uvijek dobro vidljiv na travnjaku stadiona na Poljudu u Splitu. Oito su osoba ili osobe koje su eljele nanijeti veliku tetu ne samo sportskoj Hrvatskoj napravile doba posao kada njihovih ruku nedjelo nije potpuno uklonjeno ni mjesec dana
nakon nogometne utakmice Hrvatske i Italije. Hrvatska nogometna
reprezentacija oekuje otru kaznu UEFA-e, ba kao i hrvatska javnost, ali za otkrivene poinitelje.
Europski nogometni savez (UEFA) i slubeno je otvorila disciplinski postupak protiv Hrvatskog nogometnog saveza zbog nacistikog
simbola na utakmici Hrvatske i Italije na Poljudu. U vrlo kratkom priopenju navodi se kako je disciplinski postupak pokrenut zbog rasistikog ponaanja, ali i zbog neprimjerenog ponaanja hrvatskih reprezentativaca koji su dobili jedan crveni i etiri uta kartona. Odluku
o kazni UEFA e donijeti najvjerojatnije 16. srpnja. Hrvatskom nogometnom savezu tako prijeti novi financijski udarac od UEFA-e, a reprezentaciji suspenzija ili ak oduzimanje bodova, budui da se radi o
viestruko ponovljenom prekraju. ak se spominje i izbacivanje Hrvatske iz kvalifikacija, mada je to manje vjeroJatno. Utakmica na Poljudu igrana je bez gledatelja zbog prethodne kazne UEFA-e.
Uz Hrvatsku, UEFA je pokrenula i postupak protiv Nogometnog saveza BiH zbog rasistikog ponaanja, vrijeanja izraelske nacionalne himne te bacanja petardi i baklji na teren na utakmici BiH Izrael u Zenici.
Uoi utakmice protiv Izraela navijai BiH skandirali su Palestini, a prema
pisanju medija u BiH, prvo su izgazili pa zapalili izraelsku zastavu. q

Policijska prijava

Puu li novi vjetrovi izmeu Pantovaka i Banskih

dvora?

Ipak, otre osude elnika HNS-a, Vrbanovia i Cvrka, nisu ih mogle spasiti policijske prijave. Zbog prekraja HNS moe biti kanjen
sa 50.000 do 250.000 kuna, a prijavljene osobe sa 5.000 do 50.000
kuna, odnosno sa 2.000 do 5.000 kuna. Splitska policija je zbog propusta organizatora na ovoj utakmici podnijela optuni prijedlog
protiv Hrvatskog nogometnog saveza. Razlog je kukasti kri veliine
10x10 metara, koji se naao na travnjaku stadiona Poljud. Policija se pozvala na Zakon o spreavanju nereda na sportskim natjecanjima i kao odgovorne osobe istaknuli izvrnog predsjednika HNS-a

Lipanj 2015. donio je nadu kako bi se odnosi izmeu predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarovi i premijera Zorana Milanovia ipak mogli otopliti, nakon to su prvih mjeseci, blago reeno,
stajali jedno od drugog na pristojnoj udaljenosti. Da puu neki novi
vjetrovi izmeu Pantovaka i Banskih dvora moda pokazuje i izjava predsjednice prilikom posjete Austriji u koju je otila na poziv
austrijskog predsjednika Heinza Fischera. Na pitanje novinara nakon sastanka je li Hrvatska druga Grka, predsjednica je odgovorila: U svakoj zemlji u predizbornoj godini nema velikih rezova i re-

12

PREPORODOV JOURNAL 176

HRVATSKA
prisilne mjere protiv proglaenih narodnih neprijatelja, koje se ne
mogu ni s im opravdati niti pozitivno vrednovati.
Premijer Zoran Milanovi je pozdravio njezin govor i poruio da
su Hrvati birali pravi i teki put i 1941. i 1991. Ovo je naa drava,
drava u kojoj sve manjine imaju ista prava, a ne ona drava iz
1941. To nikad nije bila Hrvatska, poruio je i dodao kako povijest
ne moemo mijenjati. Stjepan Radi, Josip Broz Tito i Franjo
Tuman tri su osobe koje su obiljeile Hrvatsku u 20. stoljeu. Ono
to je bilo 1945. se ne moe usporeivati s onim 1991. Hrvatska je
danas moderna i demokratska drava i teko da bi postajala bez
partizana i branitelja, zakljuio je premijer.

Premijer Zoran Milanovi i predsjednica Kolinda Grabar Kitarovi

formi. Ali, ja sam optimistina. Hrvatska ne moe ui u grki scenarij. Nakon est godina ostvaren je rast. Krhak, iznosi 0,5%, ali ipak
rast. Nadam se da e se reformskom politikom Vlade gospodarstvo
nastaviti pomicati naprijed, kazala je predsjednica.
Dakle, iako se oekivalo da kao biva lanica HDZ-a nee imati
razumijevanja za Vladino izbjegavanje dubljih reformi zbog izborne
godine, ona je to neoekivano pokazala, a time zasigurno i zatekla
HDZ iznenaenim. Kasnije su neki pokuali opravdati predsjednicu
da ne eli izvan Hrvatske napadati Vladu, no to nije ni izbliza neutraliziralo ovu izjavu.
No, nije tajna da se predsjednica i predsjednik HDZ-a Tomislav
Karamarko ne vole, a to su ak manifestirali i tokom kampanje za
izbore predsjednika Republike prije nekoliko mjeseci. Svjedoci su priali da izmeu njih ne cvjeta ljubav iako su to u kampanji dosta
uspjeno prikrivali, no i stavovi predsjednice tada izraeni (primjerice o homoseksualcima ili pak izbjegavanje terminologije o neprijateljima Hrvatske) jasno su ukazivali da su ona i Karamarko dva razliita
svijeta. Osim toga, oni koji je bolje poznaju rekli su da je predsjednica
ambiciozna i nije iskljueno da u kasnijoj fazi otvoreno zarati s Karamarkom. S druge strane, vidljivo je da vie nema onakvih verbalnih
duela s premijerom Milanoviem. Naime, dok je Hrvatska muku muila sa faistikim simbolima koji su nicali svako malo, njih su dvoje
na Dan antifaistike borbe vidljivo bili pomirljiviji.

Karamarka nije bilo na predsjedniinom prijemu,

dobrodoao Manoliu
Tri dana kasnije, 25. lipnja, povodom Dana dravnosti predsjednica je na Pantovaku upriliila sveani prijem na kojem nije
bilo niti premijera niti Karamarka. To je bilo znakovito, jer dok se
premijer mogao opravdati svojim protokolom, Karamarko to sigurno nije mogao pa se moe postaviti pitanje da li je napuklo izmeu
njega i predsjednice. U svakom sluaju to je vrlo zanimljivo, pogotovo u vrijeme izborne godine, a ne treba zaboraviti da bi u sluaju
neuspjeha na izborima Karamarkova fotelja mogla biti uzdrmana
te bi se svi njegovi neprijatelji, koje je stvorio otkako je predsjednik
stranke, mogli okupiti oko predsjednice i zatraiti njegovu smjenu.
Sveanosti su prisustvovali predsjednik Sabora Josip Leko i potpredsjednica Dragica Zgrebec, saborski zastupnici, ministri zdravlja
te gospodarstva Sinia Varga i Ivan Vrdoljak, predsjednik Vrhovnog
suda Branko Hrvatin, predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec,
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije elimir Pulji, zagrebaki nadbiskup Josip Bozani, mitropolit zagrebako-ljubljanski
Porfirije, predsjednik Meihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Aziz
Hasanovi, zagrebaki gradonaelnik Milan Bandi i drugi.

Najmasovniji pokret otpora

Predsjednica je ovaj put pristala doi na obiljeavanje ovog datuma, za razliku od prije kada u Jasenovcu nije dola na obiljeavanje godinjice proboja logoraa. I to je moda neka poruka, a na
sveanosti u Brezovici predsjednica je istaknula kako 22. lipnja
1941. saima povijest antifaistike borbe u Hrvatskoj, kao jedne
od vanih etapa povijesnog hoda ka hrvatskoj slobodi i neovisnosti.
Bio je to poetak borbe za osloboenje Hrvatske od okupacije kojoj je ustaki reim pruao podrku u ime ostvarenja hrvatske drave, kompromitirajui je, meutim, predajom dijela povijesnih hrvatskih krajeva okupacijskim silama te zloinima i progona na rasnoj i politikoj osnovi. To su povijesne injenice koje danas, 74
godine od spomenutog dogaaja, moemo i moramo ustvrditi bez
ideolokih i drugih prijepora, poruila je Grabar Kitarovi.
Naglasila je kako se antifaistiki pokret u Hrvatskoj razvio kao
nigdje u Europi. U odnosu na broj stanovnika Hrvatska je s oko
200.000 boraca potkraj rata imala najmasovniji pokret otpora,
podnijevi relativno najvee rtve s oko 64.000 poginulih. ZAVNOH-om je pak utrt put ka neovisnoj Hrvatskoj, ali isto tako ukazala i na masovne likvidacije i progone, konfiskaciju imovine i druge

LIPANJ 2015.

Kolinda Grabar Kitarovi na obiljeavanju Dana antifaistike

borbe u Brezovici
Na prijemu je bio i bivi predsjednik Ivo Josipovi koji se posebno srdano pozdravio s osobljem Pantovaka, zatim biva premijerka Jadranka Kosor. Vien je i izvrni predsjednik Dinama
Zdravko Mami, a vjerojatno najvee zanimanje izazvao je Josip
Manoli, protiv kojeg je predsjednik HDZ-a nekoliko dana ranije najavio tubu jer je Manoli rekao da je Karamarko bio suradnik UDBA-e. Pozivanjem Manolia na prijem predsjednica kao da je htjela
poruiti Karamarku da nema njezinu podrku. No, u slijedeim mjesecima emo vidjeti jesmo li ili nismo bili u pravu. q
Edis FELI

13

HRVATSKA

SEMINAR MEDIJI I NACIONALNE MANJINE U REPUBLICI HRVATSKOJ ZATITA MANJINA I ULOGA MEDIJA U
DEMOKRATIZACIJI HRVATSKOG DRUTVA U OPATIJI

Ozbiljan projekt neslobode

U organizaciji Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH i Savjeta za nacionalne manjine RH u utorak, 16.
lipnja 2015., u hotelu Admiral u Opatiji odran je seminar pod
nazivom Mediji i nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj zatita manjina i uloga medija u demokratizaciji hrvatskog drutva.
Ovaj edukativni seminar je organiziran za aktiviste manjinskih
udruga i institucija manjinske samouprave, a na njemu su pored
Aleksandra Tolnauera, predsjednika Savjeta za nacionalne manjine i Branka Soanca, ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava
nacionalnih manjina, govorili i saborski zastupnici nacionalnih
manjina Furio Radin, Milorad Pupovac, Veljko Kajtazi i andor
Juhas, zatim Gordana Vilovi i Sinia Tatalovi, profesori s Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu, kao i predstavnici institucija
koji rade na medijskim programima za nacionalne manjine (Ministarstvo kulture RH, Agencija za elektronike medije, HRT i Institut STINE).

Potrebno je sankcionirati govor mrnje u javnim

medijima
Mr. sc. Branko Soanac, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, uvodno je rekao kako je u dosadanjoj primjeni Ustavnog zakona dostignuta visoka razina normativnih prava o zatiti nacionalnih manjina, kao i jasna politika volja
za njegovu potpunu primjenu u praksi. I u ostvarivanju prava nacionalnih manjina na pristup medijima uinjeni su pozitivni pomaci,
meutim, nije ostvarena dovoljna zastupljenost nacionalnih manjina u programima HRT-a na dravnoj, regionalnoj i lokalnoj razini,
te u ureivakim redakcijama. Jo uvijek se ne realiziraju emisije na
jezicima nacionalnih manjina.
Soanac je istaknuo kako se u zadnje vrijeme moglo primijetiti da se u javnom prostoru ire izjave mrnje prema drugima i
drugaijima, osobito prema pripadnicima nacionalnih manjina.
Ured za ljudska prava i prava i prava nacionalnih manjina osuuje sve oblike ponaanja koji u sebi imaju primjese diskriminatornog postupanja i govora mrnje. Kao struna sluba Vlade u ijem
je djelokrugu cjelovito ostvarivanje ljudskih prava i prava nacionalnih manjina sukladno Ustavu RH, Ustavnom zakonu o pravima
nacionalnih manjina te drugim zakonima, izraavamo zabrinutost
zbog navedenih izjava upozoravajui da je dolo do ozbiljnog krenja temeljnih ljudskih prava. Takoer je Ustavnim zakonom o
pravima nacionalnih manjina zabranjena bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini. Pripadnicima
nacionalnih manjina jami se jednakost pred zakonom i jednaka
pravna zatita. Zakonom o suzbijanju diskriminacije osigurava se
zatita i promicanje jednakosti kao najvie vrednote ustavnog poretka RH te se ureuje zatita od diskriminacije i segregacije po
bilo kojoj osnovi, pa tako i na osnovi rase ili etnike pripadnosti.
Stoga je potrebno sankcionirati govor mrnje u javnim medijima,
te potaknuti efikasnije djelovanje i postupanje institucija u ijem
je djelokrugu provedba Zakona o suzbijanju diskriminacije, zakljuio je Branko Soanac.

14

Seminar o medijima i nacionalnim manjinama u Opatiji

Nema pravde i demokratskog drutva ako svi oni

koji plaaju porez nisu politiki predstavljeni
Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine, upozorio je da je odnos medija prema nacionalnim manjinama
i dalje jedno od najproblematinijih toaka manjinske politike. U
tom kontekstu posebno je apostrofirao ulogu javnih medija istakavi kako bi njihov permanentni zadatak trebao biti rad na irenju
i jaanju kulture drutvene tolerancije s ijom razinom i kvalitetom ni izdaleka ne moemo biti zadovoljni. Tolnauer je istaknuo
kako je Savjet za nacionalne manjine, uz pomo medijskih strunjaka, temeljito analizirao medijske sadraje o nacionalnim manjinama i manjinskoj problematici. Rezultati su poraavajui. Stoga je
pozvao javne medije, a posebno HRT, da razviju medijsku produkciju i koncepte koja e senzibilizirati javnost za demokratske vrijednosti manjinske politike.
Osvrnuo se i na Deklaraciju o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, koju su 14. svibnja 2015. u Puli, pored njega, potpisali i svi zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, njih osmorica Vladimir Bilek, Dragan Crnogorac, Nedad Hodi, Mile Horvat, andor
Juhas, Veljko Kajtazi, Milorad Pupovac i Furio Radin. Nakon toga bili
smo izloeni, s jedne strane, potpunoj medijskoj tiini o Deklaraciji i to
od onih koji bi to jasno trebali prezentirati, a s druge strane, inflaciji
napada, opstrukcija i optubi na na raun. Postoje i zahtjevi da se
ljudi, koji su potpisali Deklaraciju o nesnoljivosti i etnocentrizmu u
Hrvatskoj, procesuiraju kao izdajnici Hrvatske. A manje od mjesec dana nakon toga imamo kukasti kri na Poljudu, u Splitu. Ono na to
smo upozoravali desilo se prije nekoliko dana. Nismo Deklaraciju potpisivali toliko zbog manjina jasno, one su povod tome, a i odnos prema njima nego upravo zbog ove zemlje i njene pozicije. To e netko
sada, vjerojatno, shvatiti, rekao je Tolnauer.
Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH temeljito je analizirao nain medijske prezentacije nacionalnih manjina, njihovih problema i rada manjinskih predstavnika/zastupnika. Istaknuo je uvoenje kulta tradicije, irenje nacionalizma i straha od razlika, jaanje
socijalne i individualne frustracije, teorije zavjera, nedostatak dijaloga Efekti takvog medijskog izvjetavanja nisu dobri, aktivirani su

PREPORODOV JOURNAL 176

HRVATSKA
spavai-mrzitelji. U ovoj situaciji stvara se takva slika da je kriv
uvijek netko drugi i oni koji neto trae. Sve je puno licemjerja. Ono
to je najopasnije i za nas, jer i mi smo sastavni dio ovoga drutva,
jeste da se drutvo u medijskom prostoru apsolutno iscrpljuje prolou, fabriciraju se spinovi, narod se medijski depresira, sprema ga
se za neke politike dogaaje koji bi se mogli dogoditi. Prevladao je
tzv. urbani primitivizam, otvara se prostor za tendencije nad vlasnitvom povijesti i na tumaenje povijesti. Mnogim nacionalnim manjinama, naroito najveim, namee se kolektivna krivica. To su injenice. Mi smo i prije, kao manjine, bili rtve trita jer trite ne pozna
nita osim profita, rekao je Tolnauer, koji se osvrnuo i na HRT s ijim
radom nije zadovoljan. Ako netko misli da se itav medijski prostor
to se tie manjina moe svesti na folkloriranje i na to tko kakve kolae pee, onda moram podsjetiti da nema pravde i nema demokratskog drutva ako svi oni koji plaaju porez nisu politiki predstavljeni.
I marginalizacija politikog predstavljanja manjina i onoga to one
ele, koje je na djelu iz dana u dan moramo tome stati na kraj i stat
emo. Prije est, sedam mjeseci bio sam pozvan na Vijee HRT-a i
oko 40 minuta sam govorio o tim problemima, dodue neto blae
jer nije bilo ovoga to se upravo sada deava. I mogu potvrditi da je
90% Vijea dalo apsolutnu podrku i zakleli su se tamo, svi urednici,
da e se stanje izmijeniti. Nije se izmijenilo, nego je postalo jo puno
gore, zakljuio je Aleksandar Tolnauer.

Sve vie se namee uvjerenje da su pripadnici

nacionalnih manjina privilegirani
Dr. sc. Furio Radin, saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, uvodno je rekao kako se o ovoj temi, zapravo, ve godinama raspravlja. I svake godine imamo istu konstataciju: da veinski mediji, kada god mogu, ignoriraju nacionalne manjine, a s druge strane, o manjinama piu samo u negativnom smislu.
Medijska tiina traje jedno due vremensko razdoblje, mogue zato
to nije bilo ekscesnih situacija. Danas se o nacionalnim manjinama
preferira ne govoriti, rekao je Radin. Retoriki se upitao koja je
uope uloga medija u demokratizaciji drutva i postoji li jedan prostor svijesti i gdje postoji? Ustvrdio je kako prostor svijesti postoji vie u medijima nacionalnih manjina nego u medijima na veinskom jeziku. Naglasio je kako se Hrvatska mora demokratizirati, to
e biti vrlo teko jer u medijima, zapravo, vlada tzv. politiko trite.
Nacionalne manjine ovdje predstavljaju posebno podruje,
gdje nikada mediji nisu pristupili na nain da ih se tretira kao vaan
faktor, a u nekim trenucima i kao lakmus papir odnosa u drutvu,
vaan faktor demokratizacije drutva. Pogotovo na podruju gdje je

andor Juhas, Veljko Kajtazi, Milorad Pupovac, Branko Soanac,

Aleksandar Tolnauer i Furio Radin

LIPANJ 2015.

etnicitet uvijek bio i pretpostavljao kritinu toku, rekao je Radin,

koji se osvrnuo i na Deklaraciju o nesnoljivosti i etnocentrizmu u
Hrvatskoj. Istaknuo je da se radi o inu pozitivnog upozorenja da
se u hrvatskom drutvu neto mijenja u negativnom smislu u pogledu tolerancije i u pogledu etnocentrinosti nacionalizma. Deklaracija je imala utjecaj na drutvo posredstvom medija kao po nekoj
abloni. Mediji nacionalnih manjina su se o tome, naravno, oglasili, i
to nairoko. Lokalni mediji, a govorim o podruju gdje smo iznijeli
nau Deklaraciju, znai Istra i Rijeka, Primorje vrlo argumentirano.
Meutim, nacionalni su mediji to apsolutno preutjeli.
Radin se osvrnuo i na Internet, pri emu je citirao dijelove iz govora Umberta Ecca, koji je odrao mjesec dana ranije. Ecco je rekao
da je nekada, kada bi ovjek u razgovoru u gostionici ili krmi u razgovoru izgovorio glupost, i ustrajavao u tome postajao drutveno
mrtav. Na internetu danas moe ustrajati u glupostima do besvijesti
i ostati drutveno iv. To je mjesto gdje moe govoriti i seoska
budala i ostati iva. Internet je posebno podruje gdje je doista mogue diskriminirati druge i ne snositi posljedice. Od komentara ispod
lanaka i Facebooka do posebnih web-ova posveenih diskriminaciji,
pogotovo nacionalnih manjina Internet je pun mrnje. I nije sluajno da su se upravo na Internetu pojavili najei napadi na Deklaraciju koju smo potpisali. U svijesti prosjenog graanina sve vie se
namee uvjerenje da su pripadnici nacionalnih manjina privilegirani.
Neu vas podsjeati ega to moe biti predvorje Predvorje neega
to e dovesti do toga da doista eskalira neto to smo mi detektirali kao opasnost u trenutku kada smo napisali Deklaraciju. Govorimo
li u kondicionalu, ako bi se to desilo, onda bi nacionalni mediji o tome nairoko pisali, zakljuio je Furio Radin.

Postoji trend da se manjinskim medijima alju

poruke drite se svojih tema, pustite ope teme
Prof. dr. sc. Milorad Pupovac, saborski zastupnik srpske nacionalne manjine, predsjednik Srpskog narodnog vijea i Samostalne
demokratske srpske stranke, predsjednik Odbora za vanjsku politiku u Hrvatskom saboru, uvodno je rekao kako posljednje dvije, tri
godine u Hrvatskoj biljeimo porast netolerancije. Istaknuo je kako
je u prvoj godini netolerancija bila izraena u sukobu izmeu socijalno-liberalnog i nacionalno-klerikalnog koncepta politike oko pitanja spolnog odgoja, braka i slinih tema. Izgledalo je da e sukob
izmeu dvaju politikih koncepcija liberalnih reformista, s jedne,
i konzervativnih restauratora, s druge strane zavriti na navedenim temama. Ali, nije se stalo na tome. Sljedee godine netolerancija je izala iz okvira politikog i svjetonazorskog u pravcu antimanjinskog. Nakon pokuaja Vlade da primijeni neke mjere aktivne
manjinske politike nakon Popisa stanovnitva, u Vukovaru i u drugim sredinama dobili smo jednu anti-manjinsku kampanju i antimanjinsku reakciju, koja je bila pokrivena argumentacijom da je
rije o obrani vrijednosti hrvatskog drutva, rekao je Pupovac,
istaknuvi kako su se i uskrnje propovjedaonice koristile za poruke politike prirode. Naglasio je kako se u treem razdoblju, u kome se sada nalazimo, otvoreno i u razliitim vidovima prakticira
aktivna i agresivna netolerancija, i to prema pripadnicima nacionalnih manjina, njihovim organizacijama i predstavnicima.
Kada bismo htjeli ocijeniti kakvo je stanje odnosa izmeu medija
i manjina danas u Hrvatskoj, onda bismo mogli rei da se ona ogleda,
s jedne strane, u tome da jedan dio medija preuuje to to se dogaa
u politikom ivotu i uope s manjinama u Hrvatskoj, a s druge strane,
postoje mediji koji uutkuju. Zapravo, imamo dvije prakse preuivanja i uutkivanja. Praksu preuivanja posebno ostvaruju glavni me-

15

HRVATSKA
diji, mainstream mediji, kao to su Hrvatska televizija i Hrvatski radio.
Njima se vie ili manje dosljedno pridruuju i druge dvije medijske mogunosti. Kaem vie ili manje jer ponekad se neto objavi. Slino se
moe rei i za vodee dnevne listove. Ni oni nemaju vijesti, ali zato
imaju komentare. Neete vidjeti nita o statusu Srba u Vukovaru, ali
ete vidjeti komentare kako Stanimirovi i Pupovac ive na grbai Srba, zloupotrebljavaju poloaj Srba Ali to su stvarni problemi Srba u
Hrvatskoj, to neete proitati npr. u Veernjem listu. S druge strane,
praksu uutkivanja prakticiraju sve brojniji i sve glasniji desni mediji,
desni portali i desne tiskane dnevne novine, kao Dnevno HR i Direktno HR i razni drugi manje poznati. A koji naprosto koriste sredstva
difamacije, klevete i lai. Bujica, sasvim sigurno, kao dio mree - ne
informira. Ali ta TV kua prima sredstva od Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektronikih medija, rekao je Pupovac i naglasio kako se
u medijima primjeuje narastanje netolerancije i etnike iskljuivosti,
ali i instaliranje odreenih oblika faizacije.
Mi prepoznajemo da postoji trend da se manjinskim medijima
alju poruke drite se svojih tema, pustite ope teme. Govorite o
sebi i unutar sebe, ali nemojte govoriti o drutvu u cjelini, to vi imate s tim. I nemojte govoriti izvan sebe, to je na posao... Mislili smo
da smo razloge za strahove ostavili iza sebe. Mislili smo da smo razloge za zabrinutost trenda iskljuenosti manjina iz opih i javnih poslova ostavili iza sebe, ali sada vidimo da to nije tako. I kao da je netko
donio odluku da je nakon to je Hrvatska ula u Europsku uniju,
emu su manjine obilato doprinosile Hrvatska zavrila svoje obaveze prema manjinama i da su moe formirati Hrvatska kakva se prije
toga nije mogla zbog Europljana formirati Rije je o ozbiljnom projektu neslobode u Hrvatskoj, kojemu mediji doprinose i koji nisu
izraz volje veine hrvatskog naroda, zakljuio je Milorad Pupovac.

U javnom prostoru manjine su sve vie na udaru

Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske, austrijske, bugarske,
njemake, poljske, rumunjske, rusinske, ruske, ukrajinske, turske, vlake i idovske nacionalne manjine, uvodno je istaknuo kako su u javnom prostoru manjine sve vie na udaru, pri emu ih se krivi i proziva
bez nekih posebnih opravdanja, kao to je to bio sluaj i u prolosti.
Netolerancija, predrasude i prikazivanje nacionalnih manjina kao nekog problema je ono to preesto viamo. Posebnu odgovornost u
borbi protiv tih negativnih trendova imaju mediji i njihov nain izvjetavanja o raznim dogaajima u kojima se spominju nacionalne manjine, druge manjine bilo kojih vrsta, izbjeglice, azilanti oni ugroeni.
Zbog posljedica loeg ekonomskog stanja u dravi graani su posebno
napeti i esto u tom svom beznau nalaze motive da se netolerantno
ponaaju prema drugima, a oni koji imaju utjecaja u javnom prostoru
nerijetko takvo stanje koriste da bi sebe stavili u prvi plan. Na to smo
nedavno upozorili Deklaracijom protiv nesnoljivosti i etnocentrizma
u Hrvatskoj. U tom smislu s najvie problema susree se romska i srpska nacionalna manjina, ali i sve ostale manjine ovisno o situaciji i problematici koja je aktualna, rekao je Kajtazi.
Naglasio je kako izvjetaj Amnesty Internationala za 2014./2015.
godinu izdvaja Rome u kao najdiskriminiraniju skupinu u drutvu, a
ona se ogleda u segregaciji, nikakvom ili oteanom pristupu osnovnoj infrastrukturi, prijevozu, obrazovanju i, to je najvanije zaposlenju. Zbog loeg socijalnog poloaja romske nacionalne manjine
zaloio se za ukidanje financiranje HRT-a putem pretplate od 80
kuna mjeseno: Sutina stvari i stanja u drutvu je da veliki broj od
27.000 graana koje ja zastupam, nema i ne moe izdvojiti 960 kuna godinje za potporu javnog servisa. Kajtazi je istaknuo kako
romska nacionalna manjina nije u potpunosti zadovoljna s radom
HRT-a jer smatra da se ne posveuje dovoljno prostora romskoj

16

tematici u udarnim terminima. Pritom se Romi u medijima pojavljuju gotovo uvijek u kontekstu problema u kojima se nalaze. Poseban problem je to na HRT-u nije zaposlen niti jedan pripadnik
romske nacionalne manjine, niti kao vanjski suradnik.

Bez manjina nema demokratskog drutva

Prof. andor Juhas, saborski zastupnik maarske nacionalne manjine, rekao je kako edukacija bitna, vana i najvanija u cijeloj prii
koja se dogaa u naem drutvu, a to moemo vidjeti iz posljednjih
dogaanja pitanje svastike, kukastog kria u na stadionu u Splitu.
Bojim se da imamo situaciju u kojoj e se sva medijska panja vjerojatno usmjeriti na to kako i koliko e nas kazniti!? Koliko eura kazne,
ili utakmica neigranja pred gledaocima ili e nas izbaciti? Ali, ustvari,
sutinu problema neemo vidjeti. Sutinu problema moemo vidjeti
na ulicama gdje na ulicama imamo svastika koliko god elimo. Moemo ih vidjeti u biljenicama uenika u kolama, koje oni uporno crtaju,
unato toga to ih, moda, upozori neki profesor povijesti.
Istaknuo je kako bez manjina nema demokratskog drutva. Meutim, ako se manjine predstavljaju kao folklor tko ta kuha i tko ta
plee, odakle je doao onda to postaje jedan od veih problema.
Postaje problem i onda ako se problemi koji proistiu iz razliitih drutvenih dogaanja preute. Upozorio bih na jo jednu preuenu injenicu u medijima koja je bila u vezi s upotrebom jezika, kada se o
tome raspravljalo. Bili su puni mediji o dvojezinosti, ali niti jedan medij nije obratio panju da se tu ne radi samo o irilici, ve o upotrebi
svih ostalih manjinskih jezika na podruju Republike Hrvatske i ekog u Daruvaru, i maarskog u Baranji, i talijanskog u Istri. Nego su svi
priali o tome to e se desiti u Vukovaru. Nitko nije pruio ansu nekome na lokalnom ili dravnom nivou da pokua objasniti cjelokupnu
situaciju nego se, naprotiv, dogodilo totalno preuivanje. Ti problemi,
po mom miljenju, proizilaze iz jednostavne injenice da se manjine
tretiraju tako kako se tretiraju 90% ljudi u Hrvatskoj, imam takav
osjeaj, misle da su manjine pale s Marsa. Ne mogu shvatiti da je
manjinska kultura sastavni dio hrvatske kulture. Postoje manjine koje
na ovim prostorima, koji se sada nalaze u sklopu Republike Hrvatske,
ive i 1.000 godina. U proteklim stoljeima dali su snaan doprinos i
svjetskoj kulturi, i imaju svoje specifinosti Umjesto da se to na odreeni nain ugradi u veinsku cjelokupnu hrvatsku batinu, one su stalno nekako guraju sa strane, pa i od sistema financiranja ove drave. Na
taj nain, ustvari, manjina se pokuava izolirati. I ako se na takav nain
izolira manjina onda je potpuno normalno da ljudi poinju razmiljati
na nain vi stalno neto traite, vi stalno neto elite, vi ivite na grbai drave. Mi smo dijelovi svega toga, ali imamo svoje specifinosti
koje obogauju ovo drutvo, koje doprinose i doprinijeli su kroz stotine i stotine godina razvoju toga drutva. Tu je kljuna uloga javnog
medija, rekao je andor Juhas.

Predstavnici nacionalnih manjina u Hrvatskom

saboru dominantna su tema u medijima
Prof. dr. sc. Sinia Tatalovi, s Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu, govorio je na temu Mediji i nacionalne manjine. Naglasio je
kako u Hrvatskoj imamo dobar normativni okvir, dobre zakone, ali i
ozbiljne probleme u njihovom ostvarivanju. Ako se uzmu u obzir svi
zakoni kojima se regulira ostvarivanje prava nacionalnih manjina i
sve ratificirane meunarodne konvencije, onda se moe ustvrditi da
je Hrvatska jedna od europskih zemalja koja ima najvie propisa koji
se odnose na ostvarivanje prava nacionalnih manjina.
Tatalovi je analizirao odnos tiskanih medija prema nacionalnim
manjinama, pri emu je zakljuio da su dominantna tema predstav-

PREPORODOV JOURNAL 176

HRVATSKA
pozvati na kaznenu odgovornost, o emu odluuju nadlena tijela
kaznenog progona.

Medijski sadraji o manjinama moraju progovoriti o

pozitivnom socijalnom kapitalu koje manjine
donose drutvu

Sinia Tatalovi
nici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. O njima se najvie
pie i uglavnom negativno, ili se prenose njihove izjave i intervjui
koji se referiraju na neke vane teme. to se tie o temama iz svakodnevnog ivota, o manjinama se dosta pie kao nositeljima kriminalnih aktivnosti. Nikada neete proitati ili uti da je Hrvat neto
ukrao, kao graanin Hrvatske, ali ako se dogodi da je to uinio pripadnik nacionalne manjine, onda ete imati i taj njegov identitet.
Pie se i o diskriminaciji, pozitivnim primjerima ukljuivanja manjina
u javni i politiki ivot, a dosta se prostora daje i kulturnim aktivnostima manjina, posebno idovske. Pie se i o egzistencijalnim problemima manjina, posebno o onim koji ive u ruralnim podrujima ili
podrujima gdje je loija ekonomska i socijalna situacija. Karakteristike izvjetavanja o manjinskim temama Povremeno bavljenje nacionalnim manjinama, dakle, rijetko koji medij imam sustavno praenje. Dominiraju politike teme, u kulturnim rubrikama prvenstveno su zastupljene tradicionalne nacionalne manjine, one koje imaju
dugo iskustvo svog organiziranja i djelovanja, zatim crna kronika u
kojoj dominira romska nacionalna manjina. Kada se govori o tiskanim medijima veliki broj tekstova je opremljen naslovima koji su senzacionalistiki i koji su, obino, negativno intonirani prema nacionalnim manjinama. Vjerojatno urednici na tome inzistiraju kako bi privukli panju itatelja, izmeu ostaloga, rekao je Sinia Tatalovi.

Nemogunost podizanja prekrajne prijave

nakladnicima za govor mrnje
Mr. sc. Suzana Kunac, lanica Vijea za elektronike medije, govorila je na temu 2012.-2015. usporedba i analiza, pri emu se posebno osvrnula na govor mrnje u medijima. Vijee za elektronike medije je vrlo zabrinuto zbog ozbiljnih i sve intenzivnijih lanaka koji su
na rubu, a mnogi i u kategoriji govora mrnje. Meutim, postoji cijeli
niz problema. Pokuavajui raditi na sankcijama neke vrste uoili smo
znaajan problem koji je uslijedio s izmjenom Zakona o elektronikim
medijima iz 2013. godine. U tom zakonu lanak 12 stavak 2 govori o
pravu na dostojanstvo svih graana RH, zabrani diskriminacije i poticanja na mrnju, kao i govoru mrnje. Regulator je imao mogunost djelujuu po lanku 12 stavak 2 podii prekrajnu prijavu. Najvjerojatnije
zbog usklaivanja s drugim zakonima, poput Zakona o suzbijanju diskriminacije, regulatoru, odnosnu Agenciji za elektronike medije to
je pravo ukinuto. Mi vie ne moemo podizati prekrajne prijave nakladnicima u sluaju utvrenja poticanja na govor mrnje, diskriminaciju ili povredu dostojanstva ovjeka, naglasila je Suzana Kunac.
Pritom su Agenciji za elektronike medije na raspolaganju ostali sljedei mehanizmi: prvo, nakladnika je mogue upozoriti, opomenuti; drugo, podnijeti prijavu na daljnje postupanje drugim tijelima javne vlasti ili strukovnim organizacijama HND, HURA); i tree,

LIPANJ 2015.

Stojan Obradovi iz Instituta STINE, glavni urednik Manjinskog

foruma, govorio je na temu Medijski sadraji i pristupi znaajni za
senzibiliziranje ire javnosti o manjinskim pitanjima. Naglasio je kako istraivanja pokazuju da je prisutna revitalizacija nacionalne iskljuivosti kod mladih, a posebno je zabrinjavajue to je iskljuivost
snanija 2013. nego 1999. godine. Istaknuo je kako su problemi informiranja manjina veliki, a problemi informiranja veine o manjinama jo vei. Pritom je problem medijskog tretiranja manjinskih
pitanja jedno je od najslabijih toaka manjinske politike, a to se posebno odnosi na velike, nacionalne, mainstream medije. Mediji ne
uspijevaju preokrenuti medijsku paradigmu i stvoriti prostor interaktivnog odnosa javnosti i manjinskih problema manjinska pitanja su
getoizirana. svjesno ili nesvjesno, direktno ili indirektno, mediji esto
nameu pristup u kojem se manjine tretiraju kao paralelno drutvo,
kao drutveni privjesak ili balast, kao drutveni entitet koji nije integriran ili tek kao puki drutveni ukras, istaknuo je Obradovi.
Naglasio je kako se pritom precjenjuje uloga tzv. velikih, mainstream medija i podcjenjuje uloga lokalnih medija, koji imaju znaajne
potencijale. Lokalno je lake povezati s nacionalnim, ali s nacionalnog
nivoa se spustiti na lokalne probleme nije uvijek lako. Zato je po mnogim miljenjima za rjeavanje manjinskih pitanja najznaajniji je lokalni, a ne nacionalni nivo. Naime, manjine tee da se afirmiraju u svojoj
lokalnoj sredini, trae komunikacijske kanale prema javnosti i lokalni
mediji u tome mogu puno pomoi. Manjine se moraju prestati baviti
same sobom i moraju napraviti snaan iskorak prema veinskoj zajednici. Nije dovoljno raditi na integraciji manjina u drutvo, moramo i
drutvo integrirati u probleme manjina. Nije dovoljno samo producirati medijske sadraje, emisije za manjine, ve treba sve vie producirati
emisije o manjinama i manjinskim temama koje su namijenjene veini. Medijski sadraji o manjinama trebaju se baviti znaajnim i aktualnim drutvenim pitanjima kao to su npr. multikulturalnost, tolerancija, diskriminacija razvijanje odgovorne drutvene svijesti o ovim pitanjima doprinos je jaanju pozicija manjina u drutvu i ostvarivanju njihovih prava. Medijski sadraji o manjinama moraju progovoriti o pozitivnom socijalnom kapitalu koje manjine donose drutvu, o socijalnom
profitu koje drutvo ima od manjina. Mediji trebaju konkretizirati i
oblikovati stavove da su manjine bogatstvo jednog drutva ili mostovi suradnje, a da se to ne svodi iskljuivo na muziki, gastronomski i
slian folklor, zakljuio je Stojan Obradovi.

Stojan Obradovi

17

HRVATSKA

Uloga urednika je iznimno vana, oni kreiraju

konani izgled i format sadraja o manjinama
Prof. dr. sc. Gordana Vilovi, s Fakulteta politikih znanosti u
Zagrebu, govorila je na temu Mediji i jaanje mjesta i uloge nacionalnih manjina u Hrvatskoj: pogled iz 2015.. Upitavi se da li 2015.
godina oznaava vraanje u prolost, postavila je nekoliko znakovitih pitanja: kakve medije danas imamo i kako zastupaju manjinska
prava; jesmo li zadovoljni sa zatitom ljudskih prava u Hrvatskoj;
jesmo li se nadali da e politiari samo zato to pronose nesnoljivost biti nagraeni izborom u Europski parlament; jesmo li zaista
toliko iznenaeni s nacistikim znakovima na javnim mjestima!?
Citirala je poznatog novinara Viktora Ivania, koji je za mainstream medije rekao: Dananje je novinarstvo usluno-servisna
djelatnost vladajue klase. Novinarstvo danas ivi od marketinga.
Danas se ivi od oglasa. Vilovi je istaknula kako su pripadnici srpske manjine na udaru, o emu najbolje govore sporenja oko upotrebe irilice u Vukovaru, kao i razbijanje dvojezinih ploa. Pritom
i politiari ire neprihvatljiv govor, kao npr. Rua Tomai, koja poruuje Srbima: Neka oni mole Boga da mi ne poistimo svoje dvorite, jer ako ponemo istiti svoje dvorite, imat e oni jo jako
puno Srba iz Hrvatske koji e morati u Srbiju.
Mediji, ne smiju frizirati podatke u ime nekih viih dravnih
interesa, ali suprotstavljenim stranama trebaju pristupati korektno
i jednako. Obrazovani novinari, profesionalci mogu potenim izvjetavanjem senzibilizirati javnost na mogunost zajednikog ivota
razliitih manjinskih skupina. Novinari bi trebali kritiki neprestano
preispitivati vlastite tekstove i emisije, uoavati eventualne greke
i ne ponavljati ih. Pritom moraju razvijati odgovornosti za vlastiti
rad, to je ujedno i borba za dignitet ljudi o kojima se pie i za kredibilitet novinarske profesije. U svemu tome uloga urednika je iznimno vana, oni kreiraju konani izgled i format sadraja o manjinama, zakljuila je Gordana Vilovi.

Znanje je jedini put kroz koji moemo graditi

snoljivije drutvo
eljka Mandi, glavna urednica HRT-ove radijske emisije o nacionalnim manjinama Multikultura, osvrnula se na emisije Hrvatskog radija Multikultura, Glas Hrvatske i Isti, a razliiti u
kojima se emitira sadraj o nacionalnim manjinama.
Trudim se uspostaviti suradnju sa svim manjinskim udrugama
i ustanovama, potaknuti mi da mi javljaju to se dogaa, to im je
vano da budemo sukreatori u onom dijelu u kojem naprosto po
definiciji moemo biti. Vjerujem da je emisija Multikultura prostor afirmacije nacionalnih manjina, irenja svijesti o toleranciji i
edukaciji o razliitosti. Znanje je jedini put kroz koji moemo graditi snoljivije drutvo, zakljuila je eljka Mandi.

Novosti trebaju biti svojevrsni uzor ili model

kada razmiljamo o manjinskim medijima
Lela Vujani, voditeljica Odjela za medije Ministarstva kulture RH,
naglasila je kako su mediji u prolosti bili, a i sada jo uvijek jesu, sredstvo kojim se diskriminacija neprestano perpetuira i obnavlja putem
estih sluajeva bilo izravnog govora mrnje, bilo nekritikog prenoenja govora mrnje, bilo uvredljivih i stereotipnih prikaza cijelih drutvenih skupina ili pak potpunih nevidljivosti drutvenih skupina. Istaknula je kako je pitanje medijske reprezentacije nacionalnih manjina
neodvojivo od irih politiko-ekonomskih procesa, kao i problema
medijskog polja u cjelini koji svoj vrhunac doivljavaju danas u ujedi-

18

Branko Soanac, Aleksandar Tolnauer, eljka Mandi, Gordana

Vilovi i Lela Vujani
njeni u sintagmi kriza medija. Pritom se obino misli na krizu oglaavanja ili ekonomsku krizu. Meutim, naglasila je Vujani, ako promotrimo od 90-ih naovamo proces liberalizacije hrvatskog medijskog
prostora, koji je najee iao u smjeru privatizacije i komercijalizacije
medija, vidimo da su, zapravo, uzroci drugaiji. Naime, tada se mislilo
da je komercijalizacija ulog pluralizma, raznovrsnosti i razliitih pristupa, meutim, ono to smo dobili potpuno je drugaije.
Danas vidimo uinke dugotrajne koncentracije i komercijalizacije medijskog prostora koji moemo pobrojati kao gubitak i nesigurnost radnih mjesta novinarki i novinara izloenih prijetnjama, tubama i pritiscima, pa ak i nasilju, zatim nastavak erozije ugleda profesije, progresiju sumnji na politiku pristranost medija i na kraju, to
je za ovaj skup najvanije govora mrnje i diskriminacije, stereotipnog i uvredljivog prikazivanja manjinskih skupina. Kada tome pribrojim recentnu klerikalizaciju i faizaciju drutva imamo pravo biti
jako zabrinuti. Sva istraivanja provedena u komercijalnom medijskom sektoru, neto manje u javnom od kojih su veinu radile nevladine organizacije, u koje ubrajam i redovite izvjetaje pravobraniteljstava pokazuju sustavnu i kontinuiranu diskriminaciju razliitih
marginaliziranih, ranjivih i manjinskih skupina. Ovisno o popularnosti, odnosno nepopularnosti odreene skupine tome je prilagoen
i medijski prikaz. Tako su neke skupine jednostavno nevidljive, poput
osoba s invaliditetom, neke kontinuirano podlijeu stereotipnom
prikazivanju, kao ene, dok je za Rome i Srbe uvijek rezervirana najgora vrsta uvredljivog i poniavajueg prikazivanja, rekla je Vujani.
Posebno je istaknula neprofitno medijsko polje koje se od 90-ih
godina naovamo prometnulo u svojevrsnu oazu ljudskih prava,
gdje su razliite drutvene skupine mogle pronai svoj izraz i glas.
Neprofitni mediji su davali glas onim nevidljivima, promicali razliite mirovne, feministike i ekoloke vrijednosti i teme, te otvarali
itav niz tema vezanih za manjinska pitanja. Stoga je Ministarstvo
za kulturu, od osnutka Odjela za medije prije dvije godine, stavilo
fokus svoga rada na neprofitne medije. Trenutno se provode dva
natjeaja jedan je tzv. institucionalni grand (financiranje rada
kompletnog medija s naglaskom na plae i honorare), a drugi individualni (financiranje novinarskih stipendija). Vujani je posebno
izdvojila i pohvalila politiki tjednik Novosti, koje izdaje Srpsko
narodno vijee. Mislim da nam Novosti trebaju biti svojevrsni
uzor ili model kada razmiljamo o manjinskim medijima, zato to
su suvereno pokazale kako je mogue voditi neku vrstu manjinske
politike i politike identiteta, a istovremeno biti drutveno relevantan za cjelokupno drutvo, zakljuila je Lela Vujani. q
Ismet ISAKOVI

PREPORODOV JOURNAL 176

HRVATSKA

63. SJEDNICA SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE

Atak na demokraciju
U etvrtak, 18. lipnja 2015., u zgradi Vlade RH, Trg sv. Marka 2
u Zagrebu, odrana je 63. sjednica Savjeta za nacionalne manjine
Republike Hrvatske, krovnog tijela nacionalnih manjina na dravnoj razini koji povezuje institucije i interese nacionalnih manjina u
Hrvatskoj.
Na sjednici se raspravljalo o tri vane informacije i dogaanja
izmeu dvije sjednice vezana uz nacionalne manjine. Prva toka
dnevnog reda bila je rezervirana za informaciju o izborima za Vijea i predstavnike nacionalnih manjina, koji su odrani 31. svibnja
2015. Druga tema o kojoj se razgovaralo bila je Deklaraciju o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, koju su 14. svibnja 2015. u
Puli potpisali predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH i osmorica zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. lanovi
Savjeta raspravljali su i o vladinoj Uredbi o kriterijima, mjerilima i
postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za ope dobro, spornom uratku Ureda za udruge koji znatno
oteava djelovanje udruga nacionalnih manjina
Na 63. sjednici prihvaena je zamolba Opine Lipovljani za sufinanciranje Lipovljanskih susreta 2015., centralne kulturne manifestacije nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Odobrena je i prenamjena financijskih sredstava Talijanskoj uniji iz Rijeke.

Manjinski izbori 2015. izlaznost 13,48%

Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH, uvodno je predoio informaciju o odranim etvrtim redovnim manjinskim izborima, pri emu je izrazio nezadovoljstvo zbog
dva oteavajua faktora koji su u znaajnoj mjeri uvjetovali izlaznost od samo 13,48%. Prvo, manjinski izbori se obavljaju po nekom posebnom zakonu ve na osnovu Zakona o izboru lanova
predstavnikih tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, pri emu ne postoje jednaki uvjeti za izbore. I drugo,
izbori se odravaju na 40% manje birakih mjesta, pri emu je njihova lokacija nepovoljna za pripadnike nacionalnih manjina. Tolnauer je naglasio da su pripadnici manjina pokazali veliki interes za
ovogodinje manjinske izbore jer se prijavilo ak 6.454 kandidata.
Vesna Fabijani Kriani, potpredsjednica Dravnog izbornog
povjerenstva, iznijela je podatke DIP-a o istaknutim kandidaturama, broju Vijea i predstavnika koji su se birali, odazivu biraa te
rijeenim prigovorima uloenim na provedbu izbornog postupka.
Na poetku svoga izlaganja govorila je o zakonodavnom okviru
odravanja manjinskih izbora ustvrdivi kako nije bilo dobro.
Zakon o lokalnim izborima stupio je na snagu prije vie od dvije
godine. Jednom odredbom Zakona o lokalnim izborima, lankom
136, bilo je propisano da e se za izbore za Vijea i predstavnike
nacionalnih manjina donijeti poseban zakon, a dok se on ne donese da e se primjenjivati Zakon o izboru lanova predstavnikih tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Dakle,
mi smo na ovim izborima primjenjivali zakon koji se za sva ostala
predstavnika tijela jedinica lokalne i podruje (regionalne) samouprave vie ne primjenjuje, ve se ve dvije i poli godine primjenjuje Zakon o lokalnim izborima. Naravno da je pritom dolazilo do
odreenih nesnalaenja i prijepora koji su se rjeavali u prigovorima, rekla je potpredsjednica Dravnog izbornog povjerenstva.

LIPANJ 2015.

Iako je Vlada RH raspisala izbore za 314 manjinskih vijea, za

sva nisu pristigle kandidature pa su se birala samo njih 288, a zbog
istog razloga, od 235 predstavnika nacionalnih manjina biralo se
173. Takoer, umjesto 20 nacionalnih manjina svoje je predstavnike, odnosno lanove Vijea, biralo njih 19 jer za predstavnika turske nacionalne manjine u Zagrebu nije bilo kandidature. Za 288 vijea i 173 predstavnika manjina u upanijama, gradovima i opinama natjecalo se 6.454 kandidata (2011. bilo je 6.500 kandidata).
Fabijani Kriani je posebno potencirala porast uea ena u izborima: 2011. bilo je 26,65% ena kandidata, a 2015. kandidiralo
se 29,76%. Na ovogodinjim manjinskim izborima izabrano je
28,40% ena, to je vie nego etiri godine ranije. Odaziv biraa na
izborima je iznosio 13,48%, to je vei postotak nego na prethodnim 2011. godine (11,2%). Iz objavljenih podataka vidljivo je da je
zanimanje za izbore bilo vrlo razliito, to potvruju i podaci o odazivu, odnosno postotci biraa koji su pristupili glasanju. Od ukupno 290.036 biraa glasovalo je 39.139 biraa ili 13,48%. Najmanji
odaziv od 0,36% bio je na izborima za predstavnika crnogorske nacionalne manjine u Dubrovako-neretvanskoj upaniji, a najvei od
74,79% na izborima za lanove Vijea maarske nacionalne manjine u opini Ernestinovo, rekla je Vesna Fabijani Kriani i dodala
kako bi se dopunski izbori trebali raspisati u 52 sluaja, i to na razini upanija 14, gradova 22 i opina 16.
Posebno nezadovoljan s manjinskim izborima bio je dr. sc. Furio Radin, saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, koji je izriito naglasio kako izbori nisu uspjeli, pri
emu ne smatra da je slaba organizacija glavni faktor neuspjeha.
Ovi izbori nikada ne uspijevaju jer pripadnici nacionalnih manjina
tono znaju da Vijea i predstavnici nacionalnih manjina nemaju
nikakvu pravu mo da ostvaruju svoja prava. I to se redovito deava. Nije osnovni smisao Vijea i predstavnika nacionalnih manjina
da podravaju folklor niti da organiziraju kulturne manifestacije. To
je dobro za identitet, ali nije osnovni smisao tme bi se trebale
baviti udruge. Osnovni smisao Vijea nacionalnih manjina je lokalna politika i utjecaj na lokalnu administraciju, koja je ujedno i dravna administracija pri lokalnim samoupravama. To se ne deava.

19

HRVATSKA
Nisam nikada uo da su neke politike odluke na lokalnoj razini bile
izborene od strane Vijea i predstavnika nacionalnih manjina, rekao je Radin. Istaknuo je kako ne postoji izborni zakon ve se koriste analogni zakoni, ne postoji nikakvo financiranje izborne kampanje, ne postoji nain da se povea broj izbornih mjesta. Poseban
problem je slab utjecaj manjinskih vijea na lokalnu politiku. Nitko
u manjinskim vijeima nema snagu nametnuti manjinski izbori odravaju s drugim izborima lokalnim ili parlamentarnim. Manjine bi
zakomplicirale te izbore, to je pravi razlog. Smetale bi drugim izborima Bolje da se odre formalni izbori na koje izae 13% biraa i
o kojima poslije moramo raspravljati kao da se radi o baenim novcima, rekao je Furio Radin.
O problemima oko manjinski izbora 2015. govorili su i Darko
onc, Dragan Crnogorac i Veljko Kajtazi koji su takoer iskazali nezadovoljstvo, pri emu su istaknuli problem medijske utnje i malog broja birakih mjesta.
Nedad Hodi, saborski zastupnik bonjake, albanske, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine, bio je drugaijeg miljenja rekavi kako izbore smatram vrlo uspjenim, pri
emu je komparirao izlaznost na referendum za ulazak Hrvatske u
Europsku uniji. S obzirom na nepostojanje kampanje, nepostojanje financiranja promidbe, zatim malog broja birakih mjesta, svijesti nacionalnih manjina koja jo uvijek nije dovoljno razvijena i,
naravno, marginalizirane uloge manjinskih vijea moj zakljuak je
sasvim drugaiji. Angairanost manjinaca u vlastitoj reiji i bez ikakvih trokova, onako entuzijastiki, po meni radi se o dobrom rezultatu. Posebno ako tome dodate i jednu atmosferu u drutvu koja
ne ide u prilog drugima ili drugaijima, rekao je Hodi i naglasio
kako treba uzdii ulogu manjinskih vijea jer se radi o demokratski
izabranim predstavnicima nacionalnih manjina.
Informiranje nikada nije bilo dobro, a ove godine je bilo loe
i pravo je udo da je izlaznost bila i takva. I drava i javni mediji su
se ponaali kao da to de facto ne postoji. Cijela stvar je prebaena
na GONG i na ulogu Savjeta koji je preko GONG-a trebao kompenzirati ono to je drava, zapravo, trebala uraditi. Tu neto treba
mijenjati, to je po svoj prilici sistemska stvar koja je sadrana u
Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. To su izbori za
Opinska, Gradska i upanijska vijea i drava misli da s njima
nema nita, iako Dravno izborno povjerenstvo raspisuje izbore,
utvruje biraka mjesta, organizira birake odbore, dobiva sredstva I tu e se morati neto promijeniti. Volio bih da Savjet raspravlja o tome to je potrebno da se promijeni kako bi drava,
odnosno dravne institucije imale adekvatan stav prema manjinskim izborima, rekao je Milorad Pupovac, saborski zastupnik srpske nacionalne manjine i predsjednik Odbora za vanjsku politiku u
Hrvatskom saboru. Pupovac je istaknuo i problem neadekvatnog
broja birakih mjesta, posebno u gradu Zagrebu, kao i birakih lista
koje su bile neizbirljive. Informiranje je bilo potpuno neustavno.
Bit u otar i kazati jer su graani su bili uskraeni za ustavno
pravo da budu informirani o tome to je njihovo ustavno pravo, a
to je da budu birani i da biraju, zakljuio je Pupovac.
Kao zakljuak lanovi Savjeta za nacionalne manjine sloili su se
da je odaziv bio mali, iako vei od onog iz 2011. godine, ali da je
zadovoljavajui s obzirom na ogranienja. Naglasili su da se manjinski izbori provode po zakonu za lokalne izbore, iako godinama
trae da se donese poseban zakon. lanovi Savjeta istaknuli su nunost donoenja posebnog zakona kojim bi se regulirao rad i funkcioniranje Vijea i predstavnika nacionalnih, odnosno kojim bi se
uredila pitanja upisa biraa, organizacije izbora za manjinsku samoupravu i njihove promidbe.

20

Napad na demokratske vrijednosti i historijske

injenice s dalekosenim posljedicama
Pored manjinskih izbora, centralna tema sjednice bila je Deklaracija o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, koju su potpisali predsjednik Aleksandar Tolnaur i osmorica lanova manjinskih saborskih
zastupnika, inae lanova Savjeta za nacionalne manjine RH. U okviru
vrlo zanimljive i sadrajne rasprave lanovi Savjeta su jo jednom izrazili suprotstavljanje pozivima na diskriminaciju onih koji su drugaiji od
veine po nacionalnim, vjerskim, rasnim, rodnim i dobnim karakteristikama. Takoer, istaknuta je zabrinutost porastom pojava koje korespondiraju s autoritarnim politikim vrijednostima i sustavima kojima e biti naruene vrijednosti mira, pluralizma i multietninosti. Brojne primjere govora mrnje i velianja faizma/nacizma, ukljuujui i
ukazanje svastike (kukastog kria) na stadionu Poljud u Splitu,
lanovi Savjeta za nacionalne manjine RH ocijenili su kao ozbiljan atak
na demokraciju i demokratske vrijednosti.
Aleksandar Tolnauer je uvodno istaknuo kako je potpisivanje
Deklaracije o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj bilo popraeno ignoriranjem medija. Potpisivanje Deklaracije bilo je popraeno medijskom utnje, a ispostavilo se da je ona puno dramatinija od samog teksta, i to ovih dana se ispostavilo. U njoj smo naveli
to moemo oekivati i to proizilazi iz svih onih pojava koje su nas
kao pripadnike nacionalnih manjina svakodnevno sustizale. I upuivali na to da bi se takve stvari uskoro mogle obiti o glavu ne samo
pripadnicima nacionalnih manjina, ve i svim hrvatskim graanima. Deklaraciju smo potpisali 14. svibnja, a ni mjesec dana nakon
toga nai su se strahovi, naalost, potvrdili. Rok je bio samo 29 dana. U meuvremenu su neki portali traili krivini progon mrzitelja
Hrvatske, rekao je Tolnauer.
Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH analizirao je stanje u hrvatskom drutvu. Naglasio je kako se pojaava kult tradicije
u najnegativnijem smislu, na djelu je sustav odbacivanja, stvaranja
iracionalnih situacija, bilo kakva vrsta neslaganja od pripadnika nacionalnih manjina tretira se kao in izdaje. Osim toga, pojaava se i iri,
naroito putem medija, strah od razlika, kao i socijalna i individualna
frustracija, a potom se trae krivci. Takoer, jaaju opsesije nekakvim zavjerama, kao i atmosfera koja je protiv bilo kakvog politikog
istupa pripadnika nacionalnih manjina, to se tretira kao nacionalno
ponienje permanentno uvoenje konstante nekakvog ratovanja
iz bilo kojeg perioda kao glavnog i osnovnog promotora te politike.
Aleksandar Tolnauer je istaknuo kako je Deklaracija o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj injenino utemeljena. To su
uostalom potvrdile i parlamentarne stranke koje su nakon dogaa-

PREPORODOV JOURNAL 176

HRVATSKA
ja u Splitu o faizaciji drutva govorile upravo ono to je napisano u
Deklaraciji, i to citirajui i koristei iste fraze naravno, na svoj nain. Pritom na dokument nisu ni spomenuli. Deklaracija nije
usmjerena protiv Hrvatske, kako se tumai. Mi nismo mrzitelji Hrvatske, ve dapae, mi smo afirmatori Hrvatske u europskim okvirima. utnja bi se mogla obiti o glavu veini, rekao je predsjednik
Savjeta za nacionalne manjine, iznosei brojne primjere faizacije.
Tolnauer je spomenuo dogaaje iz Petrinje, gdje su polualkoholizirani hrvatski branitelji ometali festival ojkaa, kao i Slatinski Drenovec, gdje postoji Ulica 10. travnja, dana proglaenja uspostave
NDH. Na brojne prozivke naelnik toga mjesta je odgovorio kako se
radi o roendanu hrvatske knjievnice Vesne Parun. Tolnauer je
naveo i da elni ljudi 10 gradova u kojima postoji Ulica Mile Budaka, kau da je to elja njihovih stanovnika.
29 dana nakon donoenja nae Deklaracije napokon su stranke, juer u Saboru, poele govoriti o tome, naravno, izbjegavajui
svi odreda spomenuti Deklaraciju. Mi smo je napisali, a na njima je
da je primijene. Stranke pobuene i probuene kukastim kriem
koji se pojavio u Splitu, barem dio njih, poele su govoriti zapravo
istim argumentima kojima smo na jedan drugaiji nain govorili i
mi. Neki puta i ee od nas, rekao je Furio Radin. Naglasio je kako
je problem to je kukasti kri otkriven od stranih novinara sad
su svi probueni, postali osvijeteni i poeli su ukazivati, pokrenuo
ih je val pisanja po stranim novinama. Radin je upozorio kako se
dan prije sjednice Savjeta pojavio kukasti kri u na antifaistikoj
spomen ploi u Puli, te podsjetio kako su Deklaraciju o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj prenijeli samo lokalni mediji. Ovdje je i zgraanje postalo instrumentalno, prigodno, na njega se
treba ekati. Zgraanje se ne dogaa onda kada na njega upozoravaju oni koji su nacionalno drukiji. Naa Deklaracija je bila preneena samo od strane lokalnih novina, Glasa Istre i Novog lista.
Ostali nacionalne novine i drugi javni mediji to su preutjeli. Ali,
Internet ne, Internet je opalio po nama govor mrnje. I ne samo
to, neki su predloili na progon, neki stoeri koji nastavljaju rat
20 godina nakon to je prestao oni trae da se nas osobno progoni jer smo rekli svoje miljenje. A neko trei, neka viktimoloka
drutva igraju se lustracijama. Ostaje injenica da postoji jedno
plodno tlo za diskriminaciju i netoleranciju za etniku i sve druge
vrste netolerancije, dakle, prema svima onima koji su drugaiji. I
to je najgore, ako itate komentare ispod lanaka na Internetu,
neki tvrde da manjine imaju vie prava od veine i da su se obogatili na leima veine. Stvaraju jednu atmosferu nesnoljivosti koja
ne moe rezultirati s niim drugim nego s onim to rezultira. Upozoravali smo i jo jednom ovdje upozoravamo da e se to nastaviti, zakljuio je Furio Radin.

LIPANJ 2015.

Krenut u od Hakenkreuza (kukastog kria, op. ur.) u Splitu

nad kojim se sada zgraavaju oni koji ga godinama ne vide po naim gradovima. Dakle, poruke kao rogato U, kukasti kri, ubij Srbina i slino, koji su postali naprosto najnormalniji napisi po fasadama pored kola, pored vrtia, rekao je Milorad Pupovac i istaknuo
kako Srpsko narodno vijee o tome ima iscrpnu dokumentaciju.
Kada su u Biltenu SNV-a objavili te podatke, onda je autorica teksta
napadnuta na najgrublji mogui nain i proglaena faistkinjom.
Dakle, oni koji crtaju kukaste krieve i ustaka znamenja i pozivaju
na ubijanje su antifaisti, a oni koji upozoravaju na te dogaaje ispadaju faisti. To je dananje stanje u Hrvatskoj. Kada kaemo da
se vraamo u devedesete, oni kau da im branimo da imaju Hrvatsku kakvu ele. Kada kaemo da se iri netolerancija, oni kau da mi
irimo vjersku i nacionalnu netrpeljivost. Mi konstatiramo da postoji, a oni nas optuuju da smo je mi proizveli. Ako to nije faizam,
to je!? Ako to nije nacional-socijalistika matrica, to je onda!?,
upitao je Pupovac.
Podsjetio i na primjer nesretnog Zdravka Mamia, izvrnog
direktora NK Dinamo Zagreb, kojem su u kontekstu potrebe odlaska prvo po fasadama i na drutvenim mreama pisali Mamiu
lopove, pa onda Mamiu Cigane, zatim Mamiu Srbine. Ali ni
to nije bilo dovoljno jako, pa su mu pisali Mamiu etnie. Ali ni to
nije bilo dovoljno jako, a prije neki dan sam vidio da pie Mamiu
balijo. A svugdje u podtekstu Mamiu odlazi! Kada odmaknete
Mamia, onda imate Cigan, Srbin, etnik, balija, lopov i
svima je u konanici poruka Odlazi! To je za simboliko mjesto i
ona pokazuje kako se cijela stvar razvija. Od borbe s korupcijom
dolo se zapravo do anti-manjinske politike. I to je najgore, to je
govor koji uvodi drutvo u sistem vrijednosti koji nisu demokratske. to se tie kukastog kria, cijeli nazivnik je da se radi o sramoenju Hrvatske u svijetu, i da nema tog tobonjeg sramoenja
ne bi se reagiralo. Jer je to kod nas vie-manje normalno, ali ne
smije biti normalno prema vani. A kada se govori zato je to, onda
se kae da su to uradili huligani. Dakle, huligani su napisali sve ove
kukaste krieve, sva slova U, sve poruke, oni su odgovorni za nasilje
po gradovima. Ali nitko se nije sjetio da huliganima ili nekom drugom kae da to pobriu, ili ih osuditi. I to doista predstavlja ozbiljan problem za ostvarivanje manjinskih, ali i demokratskih prava u
Republici Hrvatskoj. To je atak na demokratske vrijednosti u zemlji.
Moemo biti manje ili vie zadovoljni s ostvarivanjem prava pripadnika naih manjina, ali je ovdje je, zapravo, rije o tome da se stvar
usmjerila na demokratske vrijednosti. Atak na demokratske institucije i demokratske vrijednosti. Ono to se sada ini u medijima u
kojima su smijenjeni novinari zbog pojedinih tekstova, kao to je
sluaj s Novim listom i Slobodnom Dalmacijom, a to se najavljuje i u drugim dnevnim listovima apsolutno je indikator uutkivanja. I nije sluajno to naa Deklaracija nije nala mjesto u medijima jer oni koji dokidaju postignute demokratske slobode, zapravo,
ne ele da se o tome govori. To je pokazatelj da je rije o ozbiljnom
ataku na demokraciju, rekao je Pupovac.
Podsjetio je i na sluaj Jasenovca za kojeg pojedine udruge kau
da nije bio logor smrti, nego radni logor s operetama i djejim vrtiima, u duhu civiliziranih zemalja kakva je, po njima, bila i Pavelieva NDH. Ne radi se o reviziji, nego o negiranju injenica. Nije na
djelu revizionizam, nego negacionaizam. To predstavlja vrlo ozbiljno upozorenje i znak da napad na demokratske vrijednosti i historijske injenice ima mnogo dalekosenije posljedice od onih koje
smo naveli u Deklaraciji, rekao je Pupovac i zakljuio kako se radi
o uvoenju politika koje ukidaju razliite oblike tradicija, ukljuujui i one nacionalnih manjina.

21

HRVATSKA
Nedad Hodi je podsjetio da su tokom saborskog mandata
kontinuirano upozoravali na negativnosti u drutvu. Podsjeam
da smo traili da ravnatelj HRT-a doe na sjednicu Odbora za ljudska prava i kae zato se ne prekidaju prijenosi na HTV-u kada se
uju razne faistike poruke. Na Odboru za ljudska prava vodili smo
vrlo otre debate s tadanjim kolegama, a meu njima su i tri kolegice koje danas sjede u Europskom parlamentu. Ponovit u ono to
sam rekao i u Puli Nije meni problem to e rei Rua Tomai, ali
je problem to ona dobije najvie preferencijalnih glasova. Nije
problem to e rei Joe imuni, nego je problem u onih 30.000
ljudi koji e odgovoriti na pozdrav Za dom spremni. Deklaracijom
smo eljeli upozoriti i jo jednom konstatirati da mi te stvari vidimo
i gledamo cijeli mandat. Podsjetit u i na debatu koju sam zajedno
s kolegama Pupovcem i Radinom vodio u Saboru kada mi je stigla
nekakva razglednica, u kojoj je bila reenica: Kako se usuuje,
ubre jedno muslimansko, izgovarati sveto ime Vukovar?! Ja kao
Bonjak, u dravi u kojoj je poginulo preko 1.100 Bonjaka za ovu
zemlju meu nestalima je i moj daljnji roak, meu onima koji jo
nisu pronaeni u Vukovaru kao zastupnik ne smijem rei da je
pravo srpske nacionalne manjine na irilicu, zakonsko pravo koje
moramo konzumirati. To je dovoljno da se poveem sa ubre muslimansko u zemlji za koju je 1.100 muslimana dalo ivot. Odavno
smo prepoznali to se u ovoj zemlji dogaa, upozoravali smo na
bolesno drutvo, rekao je Hodi.
Na sjednici je jednoglasno podrana Deklaracija o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj. Zakljueno je kako e se oko tih
pitanja nastaviti suradnja s Klubom zastupnika nacionalnih manjina i saborskim Odborom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Uredba marginalizira Ustavni zakon o pravima

nacionalnih manjina
Na dnevnom redu 63. sjednice Savjeta za nacionalne manjine
nala se i vladina Uredba o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za ope
dobro koje provode udruge. Uredba koji je donio Ured za udruge,
prema miljenju lanova Savjeta nije prepoznala specifinost financiranja kulturne autonomije nacionalnih manjina.
Aleksandar Tolnauer je rekao kako je do sada Savjet za nacionalne manjine dobio mnogo prigovora manjinskih udruga u kojima
se navodi kako je Uredba, zapravo, neprovediva, dok je osnovni
razlog negativnoj ocjeni marginalizacija Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Nisu se uzimale u obzir njegove specifinosti, a naroito formulacije napisane u lancima 35 i 36. Mi Uredbu ne moemo prihvatiti. Pozdravljamo trud koji je Ured za udruge
uloio kako bi to podruje regulirao. Meutim, Uredba je neprimjenjiva na ono to je specifinost nacionalnih manjina i njihovih
udruga, rekao je Tolnauer.
Prema rijeima Vesne Reni Kasalo, zamjenice ravnatelja Ureda za udruge, sporna Uredba o kriterijima, mjerilima i postupcima
financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za ope
dobro donesena je zbog injenice da se udrugama dodijeli oko 1,5
milijardi kuna, od ega treina iz Dravnog prorauna, a dvije treine iz prorauna opina, gradova i upanija, esto i bez ugovora.
Na tvrdnju da se manjine trebaju uklopiti u provoenje uredbe,
lanovi Savjeta za nacionalne manjine upozorili su da se njome kri
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina RH, jer se manjine od
2003. financiraju po metodologiji i kriterijima propisanima tim zakonom. lanovi Savjeta sloili su se da se ovim podzakonskim ak-

22

tom kri Ustavni zakon te su zakljuili da se u uredbu doda lanak u

kojem stoji da se na nacionalne manjine primjenjuju postojei zakoni. Ako to Vlada odbije, idemo na Ustavni sud, rekao je Aleksandar Tolnauer.
Vezano uz navedeno, Savjet je na temelju lanka 35. stavka 2.
Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina donio Zakljuak
da e Vladi Republike Hrvatske uputiti prijedlog da se Uredba dopuni odredbom kojom e se utvrditi da se na sufinanciranje kulturne autonomije nacionalnih manjina putem Savjeta primjenjuju
Kriteriji, odnosno Metodologija Savjeta sukladno lanku 35. i 36.
Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. q
Ismet ISAKOVI
PREDSJEDNICA REPUBLIKE PRIMILA IZASLANTVO SAVJETA
ZA NACIONALNE MANJINE

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarovi u srijedu, 24. lipnja

2015., primila je izaslanstvo Savjeta za nacionalne manjine RH. U izaslanstvu su bili predsjednik Savjeta Aleksandar Tolnauer, potpredsjednica Renata Trischler te saborski zastupnici nacionalnih manjina i
lanovi Savjeta Vladimir Bilek, Nedad Hodic, andor Juhas, Milorad Pupovac i Furio Radin.
U razgovorima izaslanstvo je izvijestilo predsjednicu Republike o
razlozima donoenja Deklaracije o nesnoljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, te upoznalo sa svojim ocjenama i vienjima stanja ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj, posebno kada su u pitanju pripadnici
nacionalnih manjina. U tom kontekstu lanovi izaslanstva izrazili su svoju zabrinutost zbog rasta nesnoljivosti prema manjinama te upozorili
na naruavanje politike i meuetnike tolerancije u zemlji, a posebno
su upozorili i na sve izraenije pojave netolerancije i nesnoljivosti meu mladima. Izraavajui zabrinutost takvim tendencijama u hrvatskom
drutvu, lanovi Savjeta pozvali su predsjednicu Grabar Kitarovi da
prui potporu i pomo u borbi protiv tih negativnih pojava.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarovi iskazala je zabrinutost dubinom podjela u drutvu i izrazila razumijevanje za osjeaje koje tite
brojne hrvatske dravljane drugih nacionalnosti. Poruila je kako moramo zadrati visoke standarde ljudskih i manjinskih prava koja smo
dosegnuli u vremenima ulaska u EU. Pozvala je lanove Savjeta na
uspostavljanje zajednikih projekata i inicijativa koje e promicati vrijednosti suivota i snoljivosti kako bi se zajedniki suprotstavili bilo
kojem obliku diskriminacije. Predsjednica je pozvala lanove Savjeta
za nacionalne manjine i na suradnju u Vijeu za drutveni razvitak koje e uskoro biti osnovano, a koje e se baviti i ovom problematikom.
lanovi izaslanstva iskazali su zahvalnost predsjednici RH na njenim stalnim nastojanjima u irenju i promicanju tolerancije, ukljuivosti i razumijevanja te borbe protiv podjela u drutvu. Pritom su posebno izdvojili jasne osude isticanja faistikih simbola, kao i poruke upuene u predsjedniinom govoru povodom obiljeavanja Dana antifaizma u Brezovici. Predsjednica Grabar Kitarovi je lanovima izaslanstva Savjeta za nacionalne manjine estitala Dan dravnosti naglasivi
kako je to praznik svih graana nae domovine.q

PREPORODOV JOURNAL 176

INTERVJU

HASAN NUHANOVI, PUBLICIST I PREVODITELJ, SAVJETNIK U MEMORIJALNOM CENTRU

SREBRENICA POTOARI, PREIVJELI SVJEDOK SREBRENIKOG GENOCIDA
Po Frankenovom i Karremansovom nareenju, 13. jula 1995. godine, holandski vojnici su istjerali sve
izbjeglice iz baze. Uradili su to na pedantan, zapadnoevropski nain. Sve po evropskim standardima.
Bez komeanja, bez buke. Razvukli su od fabrike hale dvije plastine trake, sve do glavne kapije.
Svi Bonjaci su, jedan po jedan, tako, morali ui izmeu te dvije trake i u savrenom redu koraati u smrt.
Nekoliko onih koji su se na pola puta pokuali vratiti nazad, kada su shvatili gdje idu, Holanani su fiziki
usmjerili prema kapiji: Out, out! Go, go! Pred njihovim oima su Mladieve ubice odvojile odmah na
kapiji sve mukarce i djeake. Svi su poslije ubijeni.

Holandski pukovnik Kerremans:

Divim se Mladiu kao vojniku
Razgovarao: Avdo HUSEINOVI
Hasan Nuhanovi je preivio genocid u Srebrenici u julu 1995.
godine, u kojem su mu ubijeni roditelji Ibro i Nasiha, i brat Muhamed. Do okupacije Srebrenice radio je kao prevodilac za pripadnike
UNPROFOR-a u ovoj zatienoj enklavi UN-a. Bio je prisutan kada
su njegovog oca, brata i majku sa jo preko 200 drugih, koji su kod
Holanana pobjegli ispred generala Ratka Mladia i njegovih vojnika,
holandski oficiri i vojnici predali ubicama. Njegov otac Ibro, kojeg je
UNPROFOR odveo na sastanak kod generala Ratka Mladia u hotel
Fontana u Bratuncu, gdje Mladi prijeti ili ete opstati, ili ete nestati, poto je dobio dozvolu da ostane zbog uea na tom sastanku, pokuao je da spasi i enu i mlaeg sina, ali ga je holandski oficir
Franken odbio. Ibro Nuhanovi je onda odluio da ode sa svojima.
Mnogo godina kasnije Hasan Nuhanovi je saznao gdje su pobijeni njegovi najdrai, kada su identifikovani njihovi ostaci premjetani bagerom (otac) i spaljivani (majka). Objavio je brojne lanke o
genocidu u Srebrenici, s fokusom na ulogu meunarodne zajednice
u ovim dogaajima. Godine 2005. objavio je knjigu Pod zastavom
UN meunarodna zajednica i genocid u Srebrenici, a sedam godina kasnije i knjigu Zbijeg put u Srebrenicu. Danonono ve 20
godina, sav svoj ivot je posvetio grevitoj borbi za dokazivanje istine o genocidu. Trenutno radi kao savjetnik za Memorijalni centar
Srebrenica Potoari. Razgovor vodimo tano 20 dana pred obiljeavanje 20 godina od genocida iji je bio izravni svjedok.

Glad je bila tea od srpskih bombardovanja, aviona,

artiljerije...
1992. godine bili ste student na etvrtoj godini Mainskog fakulteta u Sarajevu. Kako se dogaa da u aprilu 1992. odete u Podrinje?
U Studentskom domu u Nedariima probudio me jednog aprilskog jutra zvuk kolone. Dugo nisam htio otvoriti oi nadajui se da
e tutnjava prestati... Pogledao sam kroz prozor Miloevieva
JNA, sada ve potpuno posrbljena, prebacivala je ogromnu ratnu
maineriju iz Hrvatske u Bosnu. Na moj 24. roendan, 2. aprila
1992. godine, jedva sam uspio ubijediti djevojku Mirzu da moramo
bjeati iz Sarajeva. Ispratio sam djevojku u Sandak. Moja ideja je

LIPANJ 2015.

Hasan Nuhanovi
bila da idem u vedsku, vidio sam da je u Sarajevu opasno. Ja odlazim kod roditelja u Vlasenicu, da vidim ta emo i gdje emo dalje.
Moj otac Ibro, koji je bio direktor u ipad-Birau, nije htio da napusti
fabriku, ni 500 radnika, Bonjaka i Srba za koje je bio odgovoran, ak ni
kada je postalo savreno jasno da e biti rata i krvoprolia. On se borio
kako da im isplati dvije plate, koje im se dugovalo. Otac je vjerovao da se
nita strano nee dogoditi. U Vlasenici je imao mnogo prijatelja. Tih
dana dolazi na posao, a portir u firmi mu kae: Nee ni ti jo dugo. Ja
sam ve zaduio mitraljez, mi smo Srbi naoruali se. To ga je zabrinulo.
Odlazimo u Zvornik kod materinih roditelja. Dan prije napada na Zvornik, nemam gdje kupiti no ni u jednoj prodavnici, zadnji no u Zvorniku
kupujem u prodavnici lovake opreme u Robnoj kui Zvornik. Vraamo
se u Vlasenicu, a Zvornik je dan nakon toga okupiran, 8. aprila.

23

INTERVJU
Idemo nakon toga u Sarajevo, 12. aprila 1992., i tu boravimo est
dana. I onda, 18. aprila, ponovo se vraamo u Vlasenicu, tu nas na barikadama zaustavljaju pravi etnici. Tad prvi put vidim etnike kao iz filmova o Drugom svjetskom ratu. Putaju nas i onda otac govori: Idemo
u moje rodne Stoborane. To je selo na podruju opine Han Pijesak.
Tokom ljeta 1992. godine boravite na podruju epe. Nedaleko od sela, odakle je Vae porijeklo, desila se i jedna od prvih velikih bosanskih pobjeda 4. juna 1992. godine. Bila je to bitka u
Buduinom potoku.
Uslijedili su teki dani u Stobranima, teak ivot u zbjegovima u
umi Mrii. Bilo je oajno, a sve ee su stizali ultimatumi srpske
vojske o predaji. Veina mjetana je odluila da se ne predamo, pa
je svaki novi dan bio tei od prethodnog. Kad se deavala bitka u
Buduinom potoku, ja sam bio daleko kilometar vazdune linije u
zbjegu. Srbi su tada imali strane vojne gubitke. Sutradan su oni, sa
ogromnim pojaanjima, sravnili selo Stoborane. Crnilo se polje od
etnika koji su ruili sve pred sobom.
Na radiju ujemo da u Sarajevu graani aplaudiraju jedinici bive JNA, koja izlazi iz sarajevske kasarne Maral Tito, a ta jedinica
odatle ide 100 kilometara dalje i ve 5. juna 1992. godine napada
na Stoborane i epu. Spaljuju sva sela, osim onih koja su blia epi.
Avioni nas 5. juna 1992. godine bombarduju iz Srbije. Tu je u Velikom epu, na nekoliko kilometara od nas, general Ratko Mladi
smjestio svoje glavno komandno mjesto.
U knjizi Zbijeg put u Srebrenicu opisali ste na autentian
nain velike nevolje koje su se 1992. godine naselile u istonu Bosnu. Meni je posebno ostao upeatljiv detalj odlaska iz epe u Srebrenicu, tako to se sputate sa ljudima niz stijene stranog kanjona nad Drinom, tj. jezera Peruac. Opiite nam taj, moemo ga
nazvati put kamikaza Drinom, kroz no, na granici Srbije i Bosne.
Ile su esto grupe iz epe u Srebrenicu i jedna grupa ena i
djece, njih oko 50 je ubijeno u srpskoj zasjedi kod mjesta Podravanje. Tad smo u avgustu 1992. godine boravili u selu Luka. I onda mi
odluujemo da umjesto kopnom, za Srebrenicu idemo Drinom. Tih
dana su bila stalna bombardovanja avijacije koja je dolazila iz Srbije, narod se krio po peinama. Iz sela Luke kozjim stazama, niz stijenu Grenj, po gustom mraku silazi se u provaliju duboku vie
stotina metara. Dole je ambis, dole je Drina.
Sa druge strane Drine je Srbija. Ii 15 kilometara Drinom nizvodno, na granici Srbijom, to mi je danas nezamislivo. Nevjerovatna je luda hrabrost tih ljudi koji su vozili amce. Plaalo se 50 njemakih maraka po porodici. U pono kreu amci i mi se vozimo
nou po najveoj masovnoj grobnici Drini. Jezivo je to. Svih tih mjeseci, ba tim dijelom toka Drine, plutalo je stotine leeva ubijenih
Bonjaka iz Viegrada, koje su ubijali i bacali u Drinu. Doli smo do
sela Klotjevac, koje je faktiki uvueno u Srbiju. S one strane rijeke
je planina Tara u Srbiji, to je podruje opine Bajina Bata. Artiljerijom Vojska Jugoslavije tu je stalno granatirala i vrila agresiju na
bosansku teritoriju. Gledao sam to svojim oima, vie tenkova je
djelovalo po Klotjevcu u isto vrijeme sa podruja Srbije. A, danas
Srbija govori da nije bila u ratu.
Bili ste u Srebrenici u vrijeme najvee gladi, tokom druge polovine 1992. i poetka 1993. godine.
Moja knjiga je komotno mogla nositi naziv Glad jer nam je
glad bila tea od srpskih bombardovanja, aviona, artiljerije... Danas, ako si gladan uzme pare, ode u prodavnicu i kupi da jede.
Tamo nije bilo prodavnica, nije bilo para, a nije bilo ni humanitarne
pomoi. Ona je za godinu dana ula samo jednom i tada smo dobili tri kile hrane po glavi stanovnika.

24

Odakle ti hrana? Posebno je bilo teko velikom broju izbjeglica,

domae stanovnitvo je nekako i deveralo. To nigdje nije bilo u Bosni tako, to se samo u Srebrenici deavalo, da ljudi po hranu idu 30
kilometara u svoja spaljena sela, kroz etnike linije i minska polja
prema Drini, da donesu porodici hrane. Mnogi su ubijeni na tom
putu oajnika. Postojao je i drugi nain, a to je bio da hranu otima
od Srba, koji te dre u vojnom okruenju i ne daju da ue humanitarna pomo u Srebrenicu.
Moja porodica je bila na rubu. Bukvalno smo gladovali mjesecima. Deavalo se da doe kod nekog u kuu, oni izvade da jedu ta
ve imaju i nikoga ne nude. To je bilo jedno od pravila preivljavanja u Srebrenici.

Ako Srbi stanu, dobro je; a ako ne, mi smo bar

neto pokuali
Srebrenica u aprilu 1993. godine postaje zatiena zona UN-a.
Pribliite nam malo dolazak francuskog generala Philippea Moril
lona, komandanta UNPROFOR-a u BiH, i njegovo obeanje da se
narod Srebrenice nalazi pod zatitom UN-a.
Ljudi malo mijeaju generale Bernarda Janviera, koji je bio komandant UN-a za bivu Jugoslaviju i Philippea Morillona, koji je bio komandant UN-a za BiH. Obojica su bili Francuzi. Prvi je odgovoran za 1995.
godinu, a drugi za 1993. godinu. Mnogi kau da je Morillon izdao Srebrenicu. Meutim, Morillon je po meni samoincijativno doao u martu 1993. u Srebrenicu sa 20 unproforaca, od kojih e neke ostaviti u
Srebrenici. On, bez saglasnosti nadreenih, samoinicijativno Srebrenicu proglaava zatienom zonom. Morillon je tada doveo pred svren in meunarodnu zajednicu. Onda su oni Rezolucijom 819 Srebrenicu proglasili zatienom zonom. Mislim da su se rukovodili tezom
ako Srbi stanu, dobro je; a ako ne, mi smo bar neto pokuali.
Interesantno je da je Mladi stao 18. aprila 1993. godine, ali treba znati i to da je Naser Ori vratio etnike nekoliko kilometara, i da
su Srbi su u toj velikoj operaciji, koja je trajala mjesecima, imali ogromne vojne gubitke. Velika je razlika izmeu tog dana, 18. aprila
1993., i jula 1995. godine, zato to branioci Srebrenice u tom momentu znaju da nemaju nikakve pomoi, bili su do tog momenta u
svakodnevnoj borbi, znaju ta ih eka ako Srbi uu. A u julu 1995.
godine imaemo dvije godine uspavanke, koju nam je pjevao UN,
to se itekako odrazilo i na borbenu snagu branilaca Srebrenice.
Kako postajete prevodilac u UN-a u Srebrenici?
Poslao me otac da traim cigare od kanadskih pripadnika UN-a,
koji su doli u Srebrenicu u aprili 1993. godine. Ja sam sm ve bio
poeo da uim engleski jezik. Razmiljao sam da, ako preivim srebreniki pakao, u Bosni ne ostanem vie ni jedan dan. Odoh negdje
na Zapad, bilo gdje i trebae mi engleski. Svi su mislili da sam lud, u
toj haotinoj situaciji ja uim engleski. I ja od unproforaca u fabrici
Vezionica, gdje su bili smjeteni, traim cigaru za oca, kad unproforac me uvede kod oficira da me pita neto. Zvao se kapetan Little i
nita nisam razumio ta me taj ovjek pitao, samo sam mahao glavom i govorio: Yes, yes. Toliko sam loe govorio engleski.
Radio sam sa Emirom Suljagiem volonterski kao prevodilac
pola godine. Emir, koji mali uti rijenik engleskog jezika nikada nije isputao iz ruku, znao je engleski bolje od mene. Tek smo krajem
1993. godine, poloili test da bismo profesionalno mogli prevoditi.
Suljagi je dobio trojku, ja dvojku i jedva sam proao. Tako poinjem raditi kao prevodilac.
Kao prevodilac odlazili ste na okupiranu teritoriju, nije to bilo
jednostavno, mnoge zloince ste jo tada gledali direktno u oi.

PREPORODOV JOURNAL 176

INTERVJU

Svi, ama ba svi Holanani koji su se iz bilo kojeg

razloga nalazili izvan baze na sebi su imali kratke
pantalone, majice kratkih rukava i na glavi plave
bejzbol kape sa amblemom UN-a. Niko od njih nije
nosio oruje jer su dobili nareenje da ga ostave u
bazi kako ne bi, na bilo koji nain, isprovocirali
Srbe. U isto vrijeme, svi holandski vojnici u bazi
koji su bili u kontaktu sa 5.000-6.000 bonjakih
izbjeglica su na sebi imali punu borbenu opremu,
na glavama ljemove, pancir jakne, i bili su naoruani. Dakle, Holanani su, a ne Srbi, 13. jula 1995.
godine oko podne, obueni u uniforme kakvu nosi
glumac u filmu iz spomenutog kadra, istjerali sve
izbjeglice, Bonjake iz baze UNPROFOR-a i predali
ih u ruke srpskim vojnicima na kapiji baze. Svi tinejderi i mukarci koji su istjerani iz baze su nakon
toga ubijeni. Holanani ne da nisu uinili nita da
ne doe do ovoga, ve su ak to i omoguili.
Bio sam jedini prevodilac koji je tada odlazio na teritoriju pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Emir Suljagi je prevodio sastanke
UN-a sa naim vlastima u Srebrenici, ja sam prevodio na sastancima sa
Srbima. Bio sam u Miliima, Bratuncu, Skelanima... Najee sam prevodio na srpskim poloajima na podruju Zelenog Jadra.
U Miliima su mi u motelu prijetili da e me zaklati. Ja sam jedan
dan 11 sati prevodio na sastanku u Miliima. Preko puta mene je
sjedio general Milenko ivanovi, komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske. Doao je ruak, ali ja tad nisam uspio ni jednu
kaiku usta staviti jer mi nisu dozvolili. Momir Nikoli, pomonik komandanta za bezbjednost Bratunake brigade Vojske Republike Srpske, ratni zloinac osuen na 20 godina zatvora pred Tribunalom u
Haagu, odveo me jednom pet metara od pripadnika UN-a u oak,
prijetio mi, pa me pita: Gdje ti je Naser, gdje ti je Mi? Mi je, inae,
bio jedan od hrabrijih boraca u grupi Nasera Oria.
Nikoli mi je tri mjeseca prije pada Srebrenice rekao: Uskoro
u vam zavrnuti sve ventile. Ulazimo, nee nas zaustaviti niko. Oni
su se otvoreno pripremali za okupaciju Srebrenice.

Karremans je svojom pojavom sprijeio mogui

kontranapad branilaca Srebrenice
Objavili ste brojne lanke na temu genocida u Srebrenici, sa
posebnim fokusom na ulogu meunarodne zajednice u ovim dogaajima. Takoer, 2005. godine objavili ste jednu od najvanijih
knjiga o genocidu u Srebrenici Pod zastavom UN meunarodna zajednica i genocid u Srebrenici. U knjizi otkrivate da su srpski
oficiri uz pomo UNPROFOR-a uspjeli obezbijediti zatrpavanje
traneja i rovova pripadnika Armije Republike BiH u okolici Srebrenice, to e odigrati vanu ulogu u nemogunosti bolje odbrane Srebrenice tokom operacije Krivaja 95.
Bio sam prisutan kad je to od Holanana traio pukovnik Vukota Vukovi, rekavi da e muslimanski vojnici odatle izvesti napad
na srpske poloaje. Naravno, to je bio blef i Holanani su na toj
vanoj koti Biljeg, koja je bila prva linija odbrane Srebrenice, zatrpali traneje 28. divizije Armije Republike BiH. Kada je krenula ope-

LIPANJ 2015.

racija Krivaja 95 branioci su se nali na ledini jer nisu mogli raunati na te ranije iskopane traneje i rovove. Naime, 282. brigada
Armije Republike BiH, kojom je komandovao rahmetli Ibro Dudi,
zaposjela je ovaj poloaj 6. jula 1995. godine i uspjela se na ovom
poloaju odrati samo dva dana jer nije bilo traneja, a poloaj je
tuen sa poloaja na Jasenovi koje su Srbi uspjeli osvojiti.
Oficiri i politiko rukovodstvo iz Srebrenice su mi svjedoili da
je pukovnik Ton Karremans, tada komandant Holandskog bataljona UN-a, sprijeio i odsudnu bitku za grad, koja je bila planirana za jutarnje sate 11. jula 1995. godine.
Pukovnik Karremans dolazi u pono i kae pred svima u zgradi
srebrenike pote, a tu su bili komandanti jedinica Armije Republike BiH i politiko vodstvo optine da e sutradan, 11. jula, Srbi
biti bombardovani u est ujutro, da e doi komandant UNPROFOR-a za BiH general Rupert Smith da izvri inspekciju. Najvie su
mu od strane naih ljudi pitanja postavljali Fahrudin Salihovi, Hakija Meholji i naelnik taba 28. divizije Armije Republike BiH Ramiz Beirovi, koji je mijenjao Nasera Oria. Oni su bili skeptini u
to to je Karremans obeavao. Meutim, Karremans je pokazao na
karti gdje se nalaze srpski poloaji i kazao da e to biti od est sati
ujutro zona smrti, koju e razvaliti oko 60 NATO aviona. Odlino
se sjeam toga detalja jer sam prevodio to to je govorio. Kako ii u
bitku ako e NATO bombardovati to podruje. Kontranapad naih
snaga, dan prije je uspio, etnici su bili vraeni skoro na poetne
poloaje. Miljenje veine koji su bili na ovom sastanku, a koji su
uspjeli preivjeti, je da je Karremans tada svojom pojavom sprijeio
taj mogui kontranapad branilaca Srebrenice.
Treba ovdje spomenuti da su u tom periodu u Srebrenici bila i
trojica britanskih obavjetajaca SAS-a, to mi saznajemo od Holanana na dan pada Srebrenice. Jedan od njih, pod pseudonimom
Nick Cameron, objavio je knjigu i nakon sedam godina odluio prekriti strogu zapovijest Ministarstva odbrane Velike Britanije po
kojoj nikad ne smije objaviti detalje svoje misije u Srebrenici. Zbog
toga je optuen i osuen, platio je kaznu od 50.000 funti. Nareeno je da se svi primjerci te knjige odmah povuku sa trita.

25

INTERVJU

Sve to su Holanani radili u Potoarima, dio je

sauesnitva u genocidu
Veliki broj ljudi iz Srebrenice, 11. jula 1995. godine, ispred
Mladievih vojnika pobjegao je u Potoare u nadi da e nai spas
u bazi Holandskog bataljona UN-a. Meutim, prvi ljudi ovog bataljona, pukovnik Ton Karremans i major Robert Franken, hladno
ih predaju Mladievim vojnicima. S tim ljudima iz Potoara u smrt
je poslata i Vaa porodica.
U to vrijeme nam se meu komandantima UNPROFOR-a potrefio najgori ovjek, pukovnik Ton Karremans. Svi raniji komandanti
su bili puno bolji ljudi od njega.
U UN-ovoj bazi u Potoarima 13. jula 1995. godine bilo je 5.000
do 6.000 ena i djece, a meu njima se nalazilo nekoliko stotina mukaraca i djeaka. Bili su tu od 11. jula, znai od okupacije Srebrenice.
Jo uvijek su se nadali da su sigurni unutar ice, meu plavim ljemovima. Ostanak u bazi znaio je tog 13. jula ivot, a izlazak iz nje...
etnici su ve izdali nalog da e ubiti svakoga koga njihova kontrola
zatekne unutar baze, ije se ime ne nalazi na UN-ovom spisku.
Meni je ostanak garantirala iskaznica UN-a. Holanani ove ljude
nisu brojali. I prije nego to je 12. jula postalo jasno ta se deava oko
baze da srpski vojnici i policajci odvajaju mukarce i djeake i da neke
od njih ubijaju na licu mjesta, nekoliko ljudi unutar baze, meu kojima
moj otac Ibro Nuhanovi, zatim Nesib Mandi, koji je spletom okolnosti preivio uz moju pomo, angairali su nekoliko djevojaka i mladia
unutar baze da se saini spisak svih mukaraca i djeaka koji su u tom
momentu bili u bazi. Sjeam se da je jedna od osoba kojima smo podijelili olovke i sveske, koje smo uzeli od zamjenika komandanta Holandskog bataljona UNPROFOR-a, majora Frankena bila Asima Akagi. I
ona je preivjela i svjedok je ovog dogaaja.
Nakon sat-dva, u salu za konferencije Holandskog bataljona donijeto je 10-ak listova papira. Na svakom su se nalazili podaci sa imenom, prezimenom, godinom roenja, imenom oca i mjestom porijekla. Sve je bilo runo zapisano. Kada smo sakupili sve listove papira i
prebrojali imena, zakljuili smo da je onih koji su dali podatke bilo 239.
Franken, koji je tog 12. jula 1995. predstavljao Holandski bataljon kasnije emo saznati da se komandant, pukovnik Karremans,
zakljuao u kancelariju, uz obrazloenje da ima dijareju, nakon povratka sa sastanka s Ratkom Mladiem u Bratuncu sjeo je za sto,
prebrojao sva imena, a zatim na dnu zadnjeg lista napisao 239 i
potpisao se. Pitali smo ga ta e uraditi s tim spiskom, a on je rekao
da e ga pokazati srpskoj strani i da e na taj nain ljudi na spisku
biti zatieni. Dodao je: Jednu kopiju u poslati u Haag, jednu u
enevu, u sjedite Meunarodnog komiteta Crvenog kria, a jednu
kopiju u sakriti u gae.

Ovo e Franken kasnije ponoviti jo nekoliko puta tog i sljedeeg

dana, 13. jula, dok su ga moj otac Ibro i Nesib Mandi molili da mukarce koji su u bazi ne izrui u ruke Srbima. To to je on uradio sa
spiskom, rei e nam tada Franken, dovoljna je garancija za ivote
ovih ljudi. A sve s ciljem da izbjegne paniku izbjeglica u bazi, u momentu kada su holandski vojnici pripremali da sve izbjeglice istjeraju
iz baze, odnosno iz fabrike hale, i na taj nain ih predaju u ruke Srbima, koji su, zajedno s Holananima, stajali na glavnoj kapiji baze.
Svi pokuaji da Bracu to je bio nadimak brata Muhameda zadrim u bazi, propali su. Sjeam se svakog trenutka i poznajem svaki pedalj unutranjosti baze u Potoarima. Sjeam se kad mi je major Robert Franken priao i rekao da prevedem ocu ono to e mi rei, budui da je otac bio na jednom od sastanaka sa Mladiem u Bratuncu.
Prevedi ocu da moe ostati u bazi ako eli. A, moj drugi sin i
ena?, pitao je otac, gledajui Frankena. Reci ocu, ako ne eli da
ostane, to je njegov izbor, odgovorio je Franken.
U oajnikom pokuaju da mlaeg brata zadrim unutar ograde, dao sam mu svoju staru isteklu akreditaciju. Unutar baze su
bili major Joseph Kinkory iz Kenije, David Tetteh iz Nigerije i Holananin kapetan Andre de Haan. Mislio sam da e Braco biti manje
upadljiv ako bude obukao moju jaknu od dinsa. Uspio sam mu u
tom trenutku spustiti poljubac na obraz. To je bilo posljednji put da
vidim brata, oca i majku ive.
Po Frankenovom i Karremansovom nareenju, 13. jula 1995. godine, holandski vojnici su istjerali sve izbjeglice iz baze. Uradili su to
na pedantan, zapadnoevropski nain. Sve po evropskim standardima. Bez komeanja, bez buke. Razvukli su od fabrike hale dvije plastine trake, sve do glavne kapije. Svi Bonjaci su, jedan po jedan,
tako, morali ui izmeu te dvije trake i u savrenom redu koraati u
smrt. Nekoliko onih koji su se na pola puta pokuali vratiti nazad,
kada su shvatili gdje idu, Holanani su fiziki usmjerili prema kapiji:
Out, out! Go, go! Pred njihovim oima su Mladieve ubice odvojile
odmah na kapiji sve mukarce i djeake. Svi su poslije ubijeni.
Mnogo kasnije, nakon rata, sreo sam prijateljicu iz Srebrenice,
koja je tog dana, 13. jula, izala iz baze u Potoarima i zajedno s konvojem ena stigla u Kladanj. Ona mi je ispriala da je hodala s Bracom
u koloni, dok nisu razdvojili mukarce od ena: Pitao me jesam li se
prepala. Rekla sa mu da jesam. I on je meni rekao da se plai.
Kada je ekshumirana sekundarna masovna grobnica anari 5, u
njoj je, pored skeleta starijeg mukarca, pronaena kartica na ijoj je
poleini pisalo na engleskom, na irilici i na latinici: Nosilac ove kartice je pod zatitom snaga UN-a.... To je Komisija za traenje nestalih evidentirala kao dokazni materijal CRO5-187B. Rezultatima uporedne analize moje DNK ispostavilo se, sa preko 97% preciznosti, da
pronaeni skelet pripada Ibri Nuhanoviu, mom ocu.

Treba ovdje spomenuti da su u tom periodu u Srebrenici bila i trojica britanskih obavjetajaca SAS-a,
to mi saznajemo od Holanana na dan pada Srebrenice. Jedan od njih, pod pseudonimom Nick
Cameron, objavio je knjigu i nakon sedam godina
odluio prekriti strogu zapovijest Ministarstva odbrane Velike Britanije po kojoj nikad ne smije objaviti detalje svoje misije u Srebrenici. Zbog toga je
optuen i osuen, platio je kaznu od 50.000 funti.
Nareeno je da se svi primjerci te knjige odmah
povuku sa trita.
26

PREPORODOV JOURNAL 176

INTERVJU

Ja sam itao izjave holandskih vojnika, gdje govore

na jednom mjestu o 9 ubijenih, na drugom mjestu
spominju 6 i na treem mjestu 10 ubijenih. Vidjeli
su jednog ovjeka iz baze UN-a, koji je odmah odveden u oblinje kukuruze u Potoarima i ubijen,
oni su to vidjeli. Pred njihovim oima je ubijeno 2030 ljudi u Potoarima. Kad je Holandski bataljon
stigao u Zagreb, 22. jula 1995. godine, u vrijeme
dok jo uvijek ubijaju ljude po Podrinju, bio sam
prisutan na meunarodnoj press konferenciji kada
je pukovnik Karremans izjavio tri sramotne stvari.
Prvo, da nije bilo ratnih zloina. Drugo, da nije bilo
dobrih i loih momaka, da su svi isti, i tree, da se
divi Mladiu kao vojniku. Nakon te press konferencije ima onaj snimak poinju da pleu i piju, uz
specijalni orkestar koji dolazi iz Holandije, sa kojim
dolazi i holandski princ.
Na jednom video snimku Ratko Mladi se prilikom oprotaja
od Holanana, prije njihovog prelaska preko Ljubovijskog mosta
u Srbiju, zahvaljuje Karremansu i holandskom generalu Kornelisu
Nikolaju na pomoi u ovoj operaciji. Bili ste tu negdje, u blizini.
To je najodvratniji snimak, gdje nazdravljaju, smiju se u drutvu
prevodioca Petra Uumli, inae uraka zloinca Momira Nikolia.
UNPROFOR je plaao Petra Uumlia, iako su znali da je on radio
za Srbe i da je kao takav doveden da bude prevodilac. Tada Mladi
daje poklone Karremansu i njegovoj supruzi, zahvaljuje mi se na
pomoi u ovoj operaciji... Ja sam bio u toj koloni sa Holananima,
koja je iz Potoara preko Ljubovijskog mosta, Malog Zvornika, apca i Rume ula u Hrvatsku. U Zagreb, na aerodrom Pleso, doli smo
rano ujutro 22. jula 1995. godine.
Sve to su Holanani radili u Potoarima, dio je sauesnitva u
genocidu. General Erve Gobilijar 11. jula 1995. godine naveer, izdao
je nareenje Karemenasu u tri take. Taka B kae: Koncentriite
sve svoje snage u Potoare i poduzmite sve razumne mjere da izbjeglice zatitite. Nita Karremans nije od toga sproveo. Sve informacije o ubistvima ljudi koje su vidjeli u Potoarima, oni su zatakali.
Ja sam itao izjave holandskih vojnika, gdje govore na jednom mjestu o 9 ubijenih, na drugom mjestu spominju 6 i na treem mjestu 10
ubijenih. Vidjeli su jednog ovjeka iz baze UN-a, koji je odmah odveden u oblinje kukuruze u Potoarima i ubijen, oni su to vidjeli. Pred
njihovim oima je ubijeno 20-30 ljudi u Potoarima. Kad je Holandski
bataljon stigao u Zagreb, 22. jula 1995. godine, u vrijeme dok jo uvijek
ubijaju ljude po Podrinju, bio sam prisutan na meunarodnoj press
konferenciji kada je pukovnik Karremans izjavio tri sramotne stvari.
Prvo, da nije bilo ratnih zloina. Drugo, da nije bilo dobrih i loih momaka, da su svi isti, i tree, da se divi Mladiu kao vojniku. Nakon te
press konferencije ima onaj snimak poinju da pleu i piju, uz specijalni orkestar koji dolazi iz Holandije, sa kojim dolazi i holandski princ.

Krvnik: Nisam vie mogao pucati, kaiprst mi bio

utrnuo koliko sam ih pobio. Ubijao sam ih satima.
Interesantno je i to da ste traei svoje najblie, faktiki odmah nakon genocida dolazili u Srebrenicu i ostala podrinjska mjesta, gdje je izvren genocid.

LIPANJ 2015.

Roaci su me molili da iz Zagreba izaem u Mnchen, Malm

Ipak, nastavljam raditi za UN, iskljuivo radi saznanja da e oni prei
na srpsku stranu i da u s njima moi krenuti u potragu za nestalima.
Nakon Daytona u autu sam prolazio kroz istonu Bosnu traei tragove nestalih, ubijenih. Znao sam da kod Konjevi Polja, Nove Kasabe, Glogove, kuda se ide u Srebrenicu, ima masovnih grobnica, da su
ih pune livade. I kad sam se tim putem vozio u dane kad je sve cvjetalo, kad se sve zelenilo, ja tu ljepotu nisam vidio. Ja sam samo vidio
masovne grobnice koje kriju te livade. Ispod cvijea leali su nai oevi i braa, sinovi. Njihove kosti. Vozio sam se pored mjesta gdje ive
Srbi - gledam ih kroz prozor i mislim: ko je od njih ubica? Ko je od njih
ubica? U Zvorniku sam sa dva stranca, nenaoruan bio 3. januara
1996.godine, to je znai samo pola godine nakon genocida. Spavam
u motelu Vidikovac i prevodim sastanak sa ratnim zloincem Dragomirom Vasiem, prvim ovjekom policije u regiji Zvornika.
Bio sam prvi Bonjak, koji je nakon genocida doao na ta polja
smrti. U Bratuncu mi je upala policija u hotel Fonatana da me
isprepada. U hotel Panorama u Vlasenici, u martu 1996. godine,
policajac se derao na mene, kad je vidio da se nisam prepao, on je
otiao. Da me tada pregledao neki specijalista psihijatar, lahko bi
utvrdio da sam bio lud.
Vai roditelji i brat su ukopani u Potoarima. Gdje su pronaena njihova tijela?
U junu 2010. godine identificirano je tijelo mog brata Muhameda
Nuhanovia, iji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice
anari 5 u Zvornikoj Kamenici. Identificirao sam ga po patikama.
Prethodne jeseni su mi javili za mater. Nali je, ono to je ostalo od nje,
u jednom potoku, selo Jarovlje, dva kilometra od Vlasenice. Nije bila
sama. Jo estero su ubili na istom mjestu. Spaljeni. Rekoh, nadam se
da su spaljeni nakon to su izdahnuli. Oca su identificirali 11 godina
nakon smaknua. Malo vie od pola kostiju nali. Lubanja smrskana
odzada. Doktor nije znao da li se to desilo nakon smrti. Sekundarna
grobnica anari 5, Zvornika Kamenica. 13 je tu grobnica, a sve tijela to su ih etnici iz primarne grobnice kod Pilice, farma Branjevo,
malo prije Daytona buldoerima zgrnuli, natovarili na kamione i odvezli 40-ak kilometara dalje, tu su istresli i ponovo zatrpali. Bilo ih je tu
gotovo 1.500. Tako kau oni iz Hakog tribunala. itao sam izjavu jed-

27

INTERVJU
nog od krvnika koji kae: Nisam vie mogao pucati, kaiprst mi bio
utrnuo koliko sam ih pobio. Ubijao sam ih satima. Neko im bio
obeao po 5 njemakih maraka za svakog muslimana kojeg ubiju
tog dana. Ree i to da su natjerali vozae autobusa da izau i ubiju
barem nekoliko muslimana, kako ne bi poslije nikad o tome priali.
Moj otac ubijen u Pilici, ekshumiran u Kamenici; moj brat
ubijen u Pilici, ekshumiran u Kamenici; i moja majka ubijena u
Vlasenici, ekshumirana iz potoka ispod smea, lee jedno do drugoga u Potoarima. Kupio ja Braci 1995. u proljee nove patike,
Adidaske, preko nekog stranca. Donio ih on iz Beograda, kad se
vraao u Srebrenicu sa odmora. Nije ih Braco nosio ni mjesec-dva
kad se ono sve desilo. Kupio mu ja i Leviske 501. Imao je to na
sebi. Znam tano i koju je majicu imao na sebi i koju koulju.
Donese doktor vreu preda me i istrese na jedan karton sve to
su na njegovim posmrtnim ostacima nali. I nakon 15 godina ekanja uzeh Bracine patike u ruke. Pored njih i kai, velika metalna
toka i ostaci Leviski. Imaju i arape, obje. Traio sam onu poznatu
etiketu od Leviski 501, kako bi nam i to potvrdilo Bracin identitet.
Uzeh u ruke ostatke Bracinih farmerki, nakon 15 godina. Metalna
dugmad. Ostaci od unutranjih depova. Sve od pamuka se raspalo. Nema ga vie, ostala samo sintetika.

Igrani film Rezolucija 819 je ozbiljan historijski

falsifikat
Ubrzo poslije genocida, lansirana je u medijima informacija da su
Bonjaci iz Srebrenice ivi i da rade u rudnicima u Aleksincu, u Srbiji.
Ja tada ivim u Tuzli i autobusom stalno idem u Sarajevo. Odem
u list AS u Sarajevu i pitam ih: Pisali ste da 3.000 ljudi radi u
rudniku Aleksonac, odakle vam ta informacija, znate li ime se igrate!? Oni me nijemo gledaju. Sve je to bilo dobro izreirano od onih
koji su kreirali genocid, da odvuku panju na drugu stranu, da majkama produe nadu.
Mi smo se tada nadali da e se pojaviti bilo ko iv. Ta nada je
trajala pet godina, dok se nisu poele otkrivati masovne grobnice
na podruju Zvornika.
Radei u Sarajevu, u zgradi Zajednikih institucija BiH, svakodnevno imate priliku sresti jednog od odgovornih za ubistvo
svoje majke.
U na stan u Vlasenici 1992. godine se uselio predsjednik vlasenikog SDS-a Milenko Stani, koji je bio i predsjednik Kriznog taba
i predsjednik Opine Vlasenica u vrijeme kad je u ovom gradu ubijeno, uglavnom u logoru smrti Suica, oko 2.000 Bonjaka. U trenutku kad je moja majka Nasiha ubijena, njegov brat Radenko bio
je komandir vlasenike policije. Policajac je moju majku odveo i
najvjerovatnije je i ubio. Radenko Stani je danas zaposlen u Ministarstvu sigurnosti, moe se provjeriti na zvaninoj stranici Parlamenta BiH, kao ef Odjela za materijalno-finansijsko poslovanje
Ministarstva sigurnosti BiH. Obadvojica su nekanjeni.
U sarajevskom Narodnom pozoritu, 2. decembra 2008. godine,
elita bosanskohercegovake prijestolnice je po zavretku filma igranog filma Rezolucija 819, talijanskog reditelja Giacoma Battiata,
ustala i minutama aplaudirala. Lino sam, nezadovoljan iskrivljenom
slikom o genocidu nad Bonjacima, koju je prikazao ovaj film, zajedno sa Huremom ahiem, ratnim komandirom policije iz epe, ostao
da sjedim, dok je oduevljena bonjaka elita aplaudira. Znam da ste
i Vi burno reagovali u vrijeme same premijere.
Film Rezolucija 819 je ozbiljan historijski falsifikat. Pogledajte, tamo je jedan stasit i naoit unproforac, pored autobusa u ko-

28

jem se u Potoarima nalaze tek ukrcani ene i djeca zgrabio, epao za prsa jednog srpskog oficira, a u isto vrijeme drugi srpski
oficir tom unproforcu dri pitolj na elu. U prvi mah nisam ni shvatio o emu se radi, a onda me obuzeo ogroman bijes. isti falsifikat
historije, prikazivanje onoga to se nikada nije dogodilo. Zapravo,
to je ba ono ega sam se plaio Jedna od onih scena za koje sam
pomislio da bi se mogle nai u igranom filmu ako ga napravi neko
drugi, a ne mi. U kadru iz filma prikazan je oficir UNPROFOR-a,
uredno obuen u uniformu Holandske vojske. Mora se priznati da
su filmadije ovdje posvetile veliku panju detaljima. Na glavi mu
uredno stoji plava beretka, a oko pasa opasa na kojem bi trebalo
da stoji futrola s pitoljem. Dakle, imid i dranje koji kod prosjenog gledaoca, laika, izazivaju potovanje. A tek njegov postupak!
Ispade taj jo i heroj. Samo, taj nikada nije postojao, to se nikada
nije dogodilo!
U realnosti, tih dana jula 1995. nijedan vojnik, a niti oficir
UNPROFOR-a u Potoarima, dakle pripadnik Holandskog bataljona,
nije na sebi nosio ovakvu uniformu izvan baze. I ne radi se uope o
uniformi, ve o sljedeem Svi, ama ba svi Holanani koji su se iz
bilo kojeg razloga nalazili izvan baze na sebi su imali kratke pantalone, majice kratkih rukava i na glavi plave bejzbol kape sa amblemom UN-a. Niko od njih nije nosio oruje jer su dobili nareenje da
ga ostave u bazi kako ne bi, na bilo koji nain, isprovocirali Srbe.
U isto vrijeme, svi holandski vojnici u bazi koji su bili u kontaktu sa
5.000-6.000 bonjakih izbjeglica su na sebi imali punu borbenu
opremu, na glavama ljemove, pancir jakne, i bili su naoruani. Dakle, Holanani su, a ne Srbi, 13. jula 1995. godine oko podne, obueni u uniforme kakvu nosi glumac u filmu iz spomenutog kadra,
istjerali sve izbjeglice, Bonjake iz baze UNPROFOR-a i predali ih u
ruke srpskim vojnicima na kapiji baze. Svi tinejderi i mukarci koji
su istjerani iz baze su nakon toga ubijeni. Holanani ne da nisu uinili nita da ne doe do ovoga, ve su ak to i omoguili.

Oprosti mi... Ja sam mu pogledom odgovorio:

Neu ti oprostiti
Pokrenuli ste krivinu prijavu protiv tri biva oficira Holandskog bataljona u Srebrenici. Na sudu, oi u oi, sreli ste pukovnika Karremansa i majora Frankena. U kojoj fazi je Vaa tuba, ta
se deava sa tim procesom?
Ja sam, pored Nesiba Mandia, jedini svjedok koji je, nakon
srebrenikog masakra, mogao pokrenuti potragu za tom listom sa
239 imena. Nigdje je nisam mogao nai. Na svu sreu, naletio
sam u Tuzli krajem ljeta 1995. godine na predstavnike organizacije
Human Rights Watch. Oni su onda, koristei svoje veze, od Ministarstva vanjskih poslova Holandije traili spisak. Tek nakon tri mjeseca, u jesen 1995. godine, Ministarstva vanjskih poslova Holandije
je od Ministarstva odbrane Holandije uspjelo pribaviti kopiju spiska. Stajao je negdje u nekoj ladici. Sa tim spiskom sam poeo seriju putovanja u Haag, kako bih od tamonjih vlasti traio da se direktno angairaju u traenju nestalih iz Srebrenice. Na spisku se ne
nalaze imena svih mukaraca i djeaka koji su se bili tog dana u
bazi, ve samo onih koji su pristali dati svoj identitet 12. jula onima
koji su pravili spisak.
Prije 15-ak godina otiao sam direktoru Meunarodnog komiteta Crvenog kria u Bosni i Hercegovini. Njegova organizacija je do
tada sainila i objavila nekoliko izdanja Knjige nestalih osoba u
Bosni i Hercegovini. Posljednje izdanje je bilo u dvije verzije. Jedna
je bila po prezimenu, a druga po mjestu nestanka, odnosno mjestu
na kojem su posljednji put vieni ivi ljudi ija imena se nalaze u

PREPORODOV JOURNAL 176

INTERVJU

Nakon viesatnog ispitivanja i rasprave u sudnici,

krenuli samo ka izlazu kroz debela drvena vrata.
Okrenuo sam se i moj pogled se susreo s Frankenovim. Gledao me je nijemo. Nije to bio onaj arogantni
Franken, visoki, utegnuti oficir s brkovima. Nekako
mi je izgledao duplo manji. Bio je u civilnom odijelu,
pomrav, skoro potpuno sijed. U njegovom pogledu
sam proitao: Oprosti mi... Ja sam mu pogledom
odgovorio: Neu ti oprostiti... Otiao je niz hodnik, pognut. Evo, ve 11 godina mi traje proces. Advokati drave Holandije e do posljednjeg momenta
pred sudijama tvrditi da Holandija nije odgovorna
za bilo ta to joj se pripisuje kao krivica. Za moga
oca oni e citirati Frankena, koji je izjavio da je mom
ocu dao izbor... Da ostane iv sa mnom, starijim sinom ili da umre s mlaim! On je, kao to bi i svaki
drugi otac uradio izabrao ovo drugo.
knjizi. Pitao sam ga koliko je u knjizi ljudi s mjestom nestanka Potoari. Rekao mi je da ne zna. Onda smo zajedno izbrojali sva imena pored kojih je kao mjesto nestanka bilo navedeno Potoari,
ime su bili obuhvaeni i oni unutar i oni koji su bili izvan baze UNa. Broj je bio 1.889.
Ukupan broj rtava na spomeniku u Potoarima je 8.372. Dakle,
preostali broj rtava su oni djeaci i mukarci, kao i jedan broj ena,
koji su krenuli kroz umu. Znai, skoro 25% rtava genocida u Srebrenici su ljudi koji su spas pokuali nai kod baze UN-a u Potoarima.
U mojoj presudi protiv Holandije iz septembra 2013. godine pie
da su pripadnici Holandskog bataljona morali znati da e moj otac i
brat biti ubijeni ako 'izau' iz baze. Moja majka je takoer ubijena, ali
se presuda ne odnosi na nju. Ona je kao rtva iskljuena iz presude jer
se sud ograuje od ena Holanani nisu morali znati da e i ene
biti ubijene. Kada god sam dobio rije, ja sam sudijama, kao oevidac,
opisivao situaciju u kojoj se nalo oko 20.000 izbjeglica oko baze i
5.000 do 6.000 u samoj bazi. U taj kontekst sam, onda, smjestio i okolnosti vezane za moje roditelje i brata, koje su Holanani pred mojim
oima predali u ruke Srbima 13. jula 1995. godine.
Tri godine je prolo, od momenta podnoenja tube do juna
2005. godine, u pisanju raznih albi i podnesaka, dok konano
Okruni sud u Haagu nije sazvao est roita tog mjeseca, na kojima e se pojaviti est holandskih oficira i politiara koji su u kritinom periodu odigrali presudnu ulogu u donoenju ili nedonoenju
odluka od kojih je zavisio ivot stotina i hiljada ljudi. Meu njih est
bio je i major Franken, kao i komandant Holandskog bataljona, pukovnik Karremans.
Tano 10 godina nakon to je moje roditelje i brata poslao u
smrt, pred mojim oima, ispred mene u sudnici je stajao Rob Franken. Bio je metar-dva udaljen od mene. Kada je Franken poeo govoriti neistine, odnosno lagati, opsovao sam nekoliko puta na naem jeziku, mislei da me niko nee razumjeti, jer su u sudnici svi,
osim mene, bili Holanani. Meutim, policajac iza mene se uskomeao i zamalo skoio sa svoje stolice. Bio je porijeklom iz Makedonije. Diskretno sam se okrenuo prema njemu i rekao na naem
jeziku: U redu je, drug, neu vie psovati glasno...
Advokatica mi je, onda, dala znak da je sudija dozvolio da ja
postavim Frankenu nekoliko pitanja. Ustao sam i pitao sudiju, s ob-

LIPANJ 2015.

zirom da je slubeni jezik na sudu holandski, mogu li govoriti na

engleskom jeziku. Dozvolio je. Franken se ukoio. Dok su mu sudija
i moja advokatica postavljali pitanja bio je prilino leeran i oputen. Sada, kada se suoio sa mnom, ovjekom iju porodicu je 10
godina ranije poslao u smrt, promijenio je dranje, sasvim.
Pitao sam Frankena: Da li ste vi 13. jula 1995. godine naredili
izbjeglicama koje su bile u bazi da napuste bazu? Franken je odgovorio: Nisam.
Tada se i sudija uskomeao, a onda je i on upitao: Ali, kako su
onda izbjeglice izale iz baze? Franken je odgovorio: Ustali su i izali.
Postavio sam Frankenu jo niz pitanja. Jedno od najvanijih bilo
je: Ja sam u pono 12. jula, nakon saznanja da su u 'Ljekari bez
granica' ispred baze vidjeli 9 tijela ubijenih mukaraca, doao u vau kancelariju i pitao vas ta znate o tome i vi ste mi odgovorili:
'Hasan, to nije tano. Ja znam da su Srbi u Bijelu kuu zatvorili 43
mukarca, preko puta kapije baze, i da ih tamo ispituju. Ja u odmah ujutro otii da vidim kako ih tretiraju, ali nema nikakvih tijela
ubijenih mukaraca... I ne iri te dezinformacije meu izbjeglicama
u bazi. Ne elim nikakvu paniku ovdje...' Franken je pred sudijom
odgovorio: Da, nisam ti rekao istinu.
A zato?, pitao sam ga. Odgovorio je: Da se u bazi ne bi stvorila panika...
Nakon viesatnog ispitivanja i rasprave u sudnici, krenuli samo
ka izlazu kroz debela drvena vrata. Okrenuo sam se i moj pogled se
susreo s Frankenovim. Gledao me je nijemo. Nije to bio onaj arogantni Franken, visoki, utegnuti oficir s brkovima. Nekako mi je
izgledao duplo manji. Bio je u civilnom odijelu, pomrav, skoro potpuno sijed. U njegovom pogledu sam proitao: Oprosti mi... Ja
sam mu pogledom odgovorio: Neu ti oprostiti... Otiao je niz
hodnik, pognut.
Evo, ve 11 godina mi traje proces. Advokati drave Holandije
e do posljednjeg momenta pred sudijama tvrditi da Holandija nije
odgovorna za bilo ta to joj se pripisuje kao krivica. Za moga oca
oni e citirati Frankena, koji je izjavio da je mom ocu dao izbor.
Kakav izbor?
Da ostane iv sa mnom, starijim sinom ili da umre s mlaim!
On je, kao to bi i svaki drugi otac uradio izabrao ovo drugo. q

29

BOSANSKI BAROMETAR

PAPA FRANJO U SARAJEVU, NASER ORI U ZATVORU, PRIPREME ZA DENAZU U SREBRENICI

Geslo posjeta bilo je mir vama

Nakon 18 godina kada je BiH pohodio Karol Jzef Wojtya, odnosno papa Ivan Pavao II, u Sarajevo je 6. lipnja 2015. doao poglavar Katolike crkve Jorge Mario Bergoglio, odnosno papa Franjo. U
zranoj luci su ga doekali Dragan ovi, kardinal Vinko Pulji i apostolski nuncij Luigi Pezzuto te stotinjak mladih u narodnim nonjama. Papa ih je sve pozdravio i rukovao se s njima, a s nekima je i
popriao. Kako ve prilii njegovoj manifestiranoj skromnosti, papa
Franjo se od sarajevske zrane luke do Predsjednitva BiH vozio u
Fordu Focusu pozdravljajui putem graane i goste Sarajeva.
Doekao ga je predsjedatelj Predsjednitva BiH Mladen Ivani
ispred zgrade Predsjednitva, a u svom obraanju Ivani mu je poruio
kako je vrijeme nerazumijevanja, netolerancije zauvijek je iza nas, nauili smo lekciju iz prolosti i slijedi novo vrijeme vrijeme razuma,
povjerenja i suradnje. Papa mu je zahvalio na dobrodolici. Ovaj
grad se s pravom naziva Jeruzalemom Europe, on je raskrije civilizacija i vjera i zato moramo nastaviti graditi mostove kako bismo osigurali
civiliziranu komunikaciju. Moramo vrednovati ono to nas ujedinjuje,
a na razlike gledati kao mogunosti. Teke rane nedavne prolosti na
taj se nain mogu zalijeiti te se lake suoiti sa svakodnevnim problemima. Ovdje sam kao hodoasnik i glasnik mira, rekao je papa.
Uz predstavnike Predsjednitva papa je nakon sastanka iz kaveza pustio bijele golubice, simbole mira, uz rijei mir vama to je
ujedno i geslo njegovog posjeta. Do stadiona na Koevu vozio se
papamobilom, u jednom se momentu zaustavivi kako bi blagoslovio i poljubio bebu.

Mir je Boji dar

Postoje oni koji namjerno izazivaju ratnu klimu i smiljaju ratove kako bi prodavali oruje. Rat podrazumijeva razruene kue, naputanje domova, tolike razorene ivote, a vi to jako dobro znate jer ste svi
to doivjeli. Kolika patnja, kolika razaranja, kolika bol. Danas se iz
ovoga grada uzdie vapaj: Nikada vie rata, poruio je papa.
Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Pulji zahvalio se tokom
misnog slavlja papi to daje podrku vjernicima u BiH. Ova zemlja,
BiH, je u prolom stoljeu pretrpjela strane ratove i reime. Sa alou konstatiram da je Katolika crkva na ovim prostorima prepolovljena, a danas je svakim danom sve manja. Vaa oinska rije, pastirska molitva i snana prisutnost daju nam snagu ivjeti i s drugima
raditi na izgradnji mira i dijaloga. Ako nas je Bog poslao u ovu zemlji
i odluio da nam u njoj udahne duh ivota, zar da tu zemlju ne volimo? Zar da se bojimo tu ivjeti? Ako nam Bog daje da se rodimo kao
razliiti, zar da se bojimo te razliitosti?, rekao je Pulji.
On se zahvalio papi u ime Biskupske konferencije BiH i konferencija susjednih zemalja kazavi kako je to snana podrka za pastire i sve
vjernike u toj napaenoj zemlji. Zahvalio se i svima koji su svojim dolaskom pokazali da su u blizini, u ljubavi i solidarnosti s vjernicima u BiH.
Hvala vama, Sveti Oe to ste nas biskupe iz BiH primili 16. Oujka u
Vatikanu, sasluali dok smo vam govorili o stanju u BiH, nedavnom
ratu, brojnim odlascima, posebno mladih, o potekoama s kojima se
susreu brojni ljudi u ovoj zemlji. Potrebna nam je podrka i ohrabrenje koje ste nam donijeli danas svojom prisutnou. Zahvaljujem od
srca na razumijevanju za ovu zemlju, za sve narode i ljude u njoj, a
posebno katolike koje vae prisustvo hrabri i to je poruka svijetu da
elimo biti ono to jesmo i opstati s drugima i drugaijima u rodnoj
grudi, otvoreno graditi budunost zemlje na temeljima jednakih prava
i sloboda. Sveti oe, ponesite nas u svom pastirskom srcu, blagoslovite
nas i neka nas taj apostolski blagoslov krijepi i jaa u naem poslanju
na ovim prostorima, rekao je kardinal Pulji.

Papu Franju je na Koevu, gdje je odrana misa, doekalo oko

70.000 ljudi iz svih krajeva BiH, ali i regije, najvie iz Hrvatske. Oni su
ga doekali i ispratili istim rijeima, skandirajui papa mi te volimo.
Glavna je poruka u njegovom obraanju mnotvu bila mir. Mir je
Boji dar, Boji plan za ovjeanstvo, povijest i sve stvoreno. To je
plan koji uvijek nailazi na protivljenja ovjeka i zloga. Tako i u naemu
vremenu tenja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljavaju se s injenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oruani sukobi.
To je jedna vrsta treega svjetskog rata, koji se vodi u dijelovima te
se, u kontekstu globalne komunikacije, doivljava prava ratna klima.

Nakon mise papa Franjo je otiao na ruak s biskupima Bosne i

Hercegovine u Apostolsku nuncijaturu, zatim se susreo sa sveenicima, redovnicima i bogoslovima u katedrali, a nakon toga jeuslijedio Ekumenski susret u Franjevakom meureligijskom centru.

Papa Franjo u Sarajevu

Prijem u Predsjednitvu Bosne i Hercegovine

30

Sauvati duh

PREPORODOV JOURNAL 176

BOSANSKI BAROMETAR
trebate da radite. I mir se ini meu svima nama, muslimanima, katolicima, idovima i pravoslavcima. inite da ne bude meu nama
razdora, ve bratsko zajednitvo i jedinstvo, poruio je papa Franjo.
Domain je, miljenja su svjetski mediji, izvanredno organizirao
papin posjet BiH, a svi koji su tog dana pohodili Sarajevo i BiH kau
da je dogaaj bio velianstven.

U Srebrenici se oekuje 50.000 ljudi

Misa na stadionu Koevo

Papa Franjo je proveo i vrijeme s mladima u Nadbiskupijskom centru za mlade Ivan Pavao II.
Ispred mladih papu je doekao pomoni biskup banjaluki
mons. Marko Semren, a okupilo se oko 4.000 mladih koji su ga
unutar centra doekali pjesmom i aplauzima. Kolika je bila zainteresiranost, govori podatak da je isto toliko njih bilo ispred Centra.
Papa Franjo je otkrio spomen-plou u znak sjeanja na papu Ivana
Pavla II po kome ovaj centar nosi ime.
Mladi su se za susret za papom pripremali puna dva mjeseca, a
doli su iz svih dijelova BiH, ali i iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Austrije...
Papu su pozdravili himnom Stopama mira, koja je posebno pripremljena za ovu priliku. Pjesmu su izveli zajedniki horEmaus, bend Antonius, VIS Emanuel i VIS Juki. Takoer, za ovu priliku pripremljena je
i posebna koreografija. Papi su se obratili i mladi koji su govorili o svom
iskustvu vjere, ekumenskom radu i meureligijskom dijalogu. Nakon
toga troje mladih imalo je priliku da mu postavi po jedno pitanje.
Prvo pitanje bilo je da li je tono da papa ne gleda televiziju i kako
u tome uspijeva. Da, ne gledam televiziju. Gledao sam televiziju, ona
me na neki nain zavaravala te sam odluio ne gledati je od sredine
1990-ih. Kada sam elio gledati filmove iao sam u kina. Ja sam, inae,
staromodan. Vjerujem da se vrijeme promijenilo te da mi ivimo u
novom vremenu. U vremenu slike mora se uiniti ista stvar kao i u
vremenu knjige u kome smo ivjeli mora se izabrati to gledati. Pozivam one koji stvaraju televizijski programa da prave stvari koje nas
uzdiu. Ta odgovornost ljudi koji stvaraju program bi nam pomogla da
jo ojaamo vrijednosti koje bi nas uzdigle prema gore. Druga vana
stvar tie nas samih a odnosi se da sami izabiremo program koji nas
uzdie, ako vidimo neto negativno da ugasimo televizor. Trea stvar
je vezana za one stvari koje nam unitavaju duh. Ako smo slueni
kompjuterom onda gubimo duu. I ako primjerice kompjuter koristimo za loe stvari mi gubimo ivot. Ja elim da vi kompjutere koristiti za
stvari koje vas uzdiu i koje vam ine dobro, rekao je papa Franjo.
Drugo pitanja je bilo da li je uspio osjetiti ljubav koju mladi osjeaju prema njemu. Moram vam rei, kad god se sretnem s mladima
da se radujem, ali ne samo zbog mene, ve i zbog ideala i ivota. Vi
ste me ispunili radou. Vi ste proljetni cvjetovi i u vama vidim elju
da idete naprijed, a ne nazad u destrukciju, u prolost. elim da ne
stvarate neprijatelje, ve da zajedno koraate prema budunosti. Ne
gradite zidove, ve samo mostove, poruio je papa Franjo.
Tree pitanje bilo je koju poruku o miru bi papa ostavio mladima. O miru je lako priati i monici ovog svijeta priajui o miru
teoretiziraju, a s druge strane prodaju oruje. Od vas, kao prve postratne generacije, oekujem integritet i potenje i da stvarate mostove koji e biti susret jednih sa drugima, odgovorio je.
Iako nije bilo planirano, papa se obratio i okupljenima ispred
centra. Mir vama, to je ono to vam ostavljam, to je ono na emu

LIPANJ 2015.

Za vrijeme Papine posjete Sarajevu trajale su pripreme za obiljeavanje jo jedne ljudske patnje - 20. godinjice genocida u Srebrenici. Jedna od dilema je da li bi trebao doi srbijanski premijer
Aleksandar Vui, predsjednik Organizacionog odbora za obiljeavanje 20. godinjice genocida amil Durakovi poruio je da je
svatko tko se istinski pokloni rtvama genocida dobrodoao u Potoare, pa i predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vui.
Organizatori oekuju prisustvo oko 30 visokih delegacija i oko
50.000 graana. Osim lidera zemalja regije, predsjednice Hrvatske
Kolinde Grabar Kitarovi, predsjednika Crne Gore i Slovenije Filipa
Vujanovia i Boruta Pahora, dolazak su najavili i mnogi evropski i
svjetski zvaninici. Potvreno je da e ameriku delegaciju predvoditi Bill Clinton, bivi predsjednik SAD, dok je mogu dolazak i Joea
Bidena, potpredsjednika SAD. Dolaze efovi Europskog parlamenta,
premijer Turske Ahmet Davutoglu, mogu je dolazak i predsjednika
Turske Recepa Tayyipa Erdogana. Prisutna e biti i visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini,
poruili su iz Organizacijskog odbora. Obiljeavanju godinjice trebao bi prisustvovati ministar vanjski poslova Slovake Miroslav Lajak, kao i ministar vanjskih poslova Belgije Didier Reynders, a najavljen je i dolazak predsjednika Hakog tribunala Theodora Merona i
dva haka tuioca, kao i britanska princeza Anne od Edinburga.

Srebrenica, 11.07.2014.

Denaza u Srebrenici 2014. godine

31

BOSANSKI BAROMETAR
Za ukop na kolektivnoj denazi u Potoarima 11. srpnja spremno
je 135 posmrtnih ostataka, a meu ovim rtvama se nalazi i 18 maloljetnika od kojih je osam imalo samo 16 godina. Dakle, 135 porodica
se izjasnilo da ele ukopati posmrtne ostatke svojih porodica. Spisak
jo nije konaan i mogue je da e biti jo identifikacija, sve do denaze, kazala je glasnogovornica Instituta za nestale BiH Lejla engi.
Za 16-godinjake iji e posmrtni ostaci biti ukopani karakteristino je da su i njihovi oevi takoer, ubijeni. Neki od njihovih oeva su
ukopani ranije. Sada e se ovi 16-godinjaci biti ukopati pored ranije
ukopanih oeva. Jedan broj njih e se ukopati ove godine zajedno sa
svojim oevima, neki ak i sa djedovima, naglasila je engi. Ona je
podsjetila da su ubijane kompletne porodice i da ima sluajeva da su
ranije ukopana tri brata, a ove godine ukopavaju jo jednog brata i sina
ili ukopavaju djeda i unuka, a ranije su ukopani sinovi.
U Identifikacijskom centru Podrinje u Tuzli, osim ovih zvanino
identificiranih i spremnih za denazu 135 rtava postoje jo 134
rtve koje su i zvanino identificirane, ali su se porodice izjasnile da
ele da saekaju sa ukopom zbog nekompletnosti tijela. Pored toga, postoji jo 225 onih koji su identificirani DNK analizom, ali porodice jo uvijek nisu pristupile zvaninoj identifikaciji i to e se desiti
u narednom periodu. rtve su pronaene u ranijem periodu uglavnom na podruju Zvornika. Naime, 80% svih masovnih grobnica
pronaene su na podruju opine Zvornik, naglasila je engi.
Samo u zvornikoj Kamenici u 13 sekundarnih masovnih grobnica, istie engi, pronaeno je 4.000 posmrtnih ostataka. Nije
rije o 4.000 identiteta, rije je o toliko sluajeva jer su se tijela
nalazila u sekundarnim masovnim grobnicama i nekompletna su.
Osim ovih grobnica, na podruju Zvornika u grobnicama Kozluk,
Liplje, Pilice, Brana Petkovci pronaeno je skoro 3.500 posmrtnih
ostataka. Mi jo uvijek tragamo za oko 1.200 nestalih Srebreniana. Oni se sigurno nalaze negdje u masovnim grobnicama, meutim, u posljednje vrijeme je jako teko doi do tone i vjerodostojne informacije, navela je engi.
Prema njezinim rijeima, informacije o potencijalnim lokacijama
pojedinanih i masovnih grobnica imaju direktni izvrioci, suuesnici,
njihovi pomagai, promatrai, meutim, kae, oni jo nemaju savjesti da kau gdje se nalaze posmrtni ostaci ubijenih Srebreniana.

Uhapen pa puten Naser Ori

vicarske su vlasti poetkom lipnja uhapsile ratnog zapovjednika
Srebrenice Nasera Oria koji je u tu zemlju otiao na obiljeavanje
20. godinjice genocida u Srebrenici. Ori je uhapen na temelju meunarodne tjeralice koju je izdala Srbija u veljai 2014., a osim njega
Srbija trai i jo jednog zapovjednika odbrane u tom gradu, Hakiju
Meholjia. Njih se sumnjii da su poinili ratni zloin nad srpskim
stanovnitvom u Srebrenici 1992., iako je Oria Haaki sud 2008.
oslobodio svake odgovornosti za ratne zloine u BiH protiv Srba.
Navodno su na vidjelo izali novi dokazi protiv Oria, a lani u
veljai kada je tjeralica izdana, zamjenik tuitelja za ratne zloine u
Srbiji Bruno Vekari tada je rekao kako je Ori ranije dolazio u Srbiju i bilo je planirano njegovo uhienje, ali da se to nije dogodilo jer
su procurile informacije o akciji. Ori je imao komunikaciju i poslovnu i privatnu u Srbiji, i on je na taj nain trebao biti dostupan
naim pravosudnim organima, rekao je tada Vekari. Danas srbijansko tuilatvo tvrdi kako ima dokaze da je Ori zajedno s njegovim borcima 12. srpnja 1992. poinio zloin kada je, navodno, ubijeno 69 Srba u selu Zalazje.
Oriu je odreen ekstradicijski pritvor od 14 dana. Oria potrauju vlasti Srbije zbog ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti,

32

Naser Ori na slobodi

navodilo se u priopenju vicarske policije. U priopenju se dalje
navodilo da je Ori sasluan i da mu je predoen zahtjev Srbije.
Javni tuilac kantona eneva, koji je zastupao Federalni pravosudni
ured, rekao je da e razmotriti njegovo izruenje, kao i da e od
srpskih vlasti biti zatraeno da dostave dokumentaciju o navodima
iz potjernice. Bit e razmatrano je li izruenje uope mogue te emo istraiti da li je sluaj koji je opisan u potjernici ve obuhvaen
optunicom i suenjem Hakog tribunala, rekao je tuitelj.
U BiH je pokrenuta velika kampanja kako se legendarni ratni
komandant obrane Srebrenice ne bi predao Srbiji. Naser Ori je
izjavio da se protivi izruenju. Trait emo od vlasti u Srbiji da poalju zvanian ekstradicioni zahtjev u narednih 18 dana, kako nalae Europska konvencija o ekstradiciji, izjavili su u vicarskom Ministarstvu pravde.
No i Tuilatvo BiH je zatrailo izruenje Oria BiH kome bi se
sudilo ako srbijansko tuiteljstvo BiH poalje jasne dokaze. Iz Tuilatva BiH je vicarskim pravosudnim organima ovaj zahtjev obrazloen tvrdnjom da bi neizruivanje ugrozilo predmet Naser Ori i
drugi, koji se vodi pred pravosuem BiH, nadlenog za procesuiranje tog predmeta. U predmetu, koji je pokrenut 2006., Ori je ispitan 2008. po zahtjevu Okrunog tuilatva Bijeljina, a 2009. je odlukom Suda BiH predmet preao u nadlenost Tuilatva i Suda BiH.
S obzirom da se radi o osobi koja je dravljanin BiH i dostupan pravosudnim organima, kao i da se odaziva na pozive pravosudnih organa, navedeno je, u predmetu nije traeno odreivanje mjere
pritvora, ili drugih mjera zabrane. Tuilatvo BiH spremno je na
suradnju s Tuilatvom za ratne zloine Srbije u okviru Protokola o
suradnji, u svrhu procesuiranja predmeta pred pravosuem BiH, te
eventualnih novih dokaza koje je prikupilo pravosue Srbije i njihovog razmatranja u okviru predmeta u BiH, priopeno je iz Odjeljenja za odnose s javnou Tuilatva.
Pria je zavrena 25. lipnja 2015. kada je Federalni ured za
pravdu u vicarskoj odobrio izruenje Nasera Oria BiH. Kako je
navedeno, brza odluka po pojednostavljenoj proceduri donesena
je jer je zahtjev Tuilatva BiH, prema Europskoj konvenciji o izruenjima, imao prioritet poto je Ori dravljanin BiH, a navodne
zloine poinio je i na teritoriji te zemlje.
Nakon povratka Naser Ori je sasluan je u tuiteljstvu, a njegova je odvjetnica Lejla ovi izjavila kako je iskoristio svoje zakonsko
pravo da se brani utnjom. Na prijedlog Tuilatva BiH, Sud BiH je
pustio Oria da se brani sa slobode. Odreeno mu je da ne smije
napustiti BiH, dok mu je kretanje unutar BiH ogranieno na podruje Kantona Sarajevo i Zeniko-dobojskog kantona. Takoer, Ori
ima obavezu javljanja nadlenoj Policijskoj stanici Centar u Sarajevu jednom tjedno. q
Edis FELI

PREPORODOV JOURNAL 176

BOSANSKI BAROMETAR

MEUNARODNA KONFERENCIJA ISTRAIVANJE, DOKUMENTIRANJE I PROCESUIRANJE GENOCIDA U BOSNI

I HERCEGOVINI U SARAJEVU

Genocid nije bio spontan,

ve sistemski i planski
Genocid u Srebrenici, sistemska i planska ubijanja i pokolj bosanskih muslimana na kraju 20. stoljea, u samom srcu Evrope, kao
i ubijanja nevinih ljudi u bilo kojem drugom dijelu svijeta, teme su
o kojima se stalno iznova mora raspravljati, razgovarati, istraivati
i pisati kako se slini zloini nikada vie i nikome ne bi desili. Upravo
s tim humanim ciljem u Sarajevu je u organizaciji Udruenja rtava
i svjedoka genocida i Udruenja Pokret Majke enklava Srebrenica i epa, 11. i 12. juna 2015., odrana velika Meunarodna konferencija pod nazivom Istraivanje, dokumentiranje i procesuiranje genocida u BiH.

Munira Subai, predsjednica Udruenja

Pokret Majke enklava Srebrenica i epa

Konferencija o genocidu u BiH - genocid u Srebrenici nije bio

spontan, cilj je bio unititi zajednicu bosanskih muslimana

Svaka majka, bez obzira kako se zvala, ima pravo

da pronae kosti svoga djeteta
Uvodniari konferencije su bili vrlo jasni i poruili kako je potrebna kazna za zloince i pravda za rtve. Naglaeno je da je
dovoenje pred lice pravde svih osoba odgovornih za genocid u
Srebrenici i druge ratne zloine poinjene u cijeloj Bosni i Hercegovini trajan zadatak i obaveza, kako se tako to vie nikada i nigdje
ne bi ponovilo. Na konferenciji, organizovanoj u povodu 20. godinjice genocida u Srebrenici, jo jednom je ukazano na ogromnu
potrebu prevladavanja kulture nekanjivosti, te na neophodnost
spreavanja negiranja genocida u Srebrenici, koji je potvren relevantnim meunarodnim sudskim odlukama, kao i na spoznaju da
je njegovo priznanje prvi korak na putu do istinskog pomirenja i
sigurnije budunosti.
Munira Subai, predsjednica Udruenja Pokret Majke enklava Srebrenica i epa, kazala je u svome obraanju na konferenciji da patnja rtava genocida traje ve 20 godina i da njihove rane
jo krvare. Naglasila je da je jedan od najvanijih ciljeva konferencije da pravo i pravda trebaju biti dostini svakom ovjeku koji je
rtva neijeg neljudskog i zloinakog ina, a ne samo onim koji su
najjai i koji upravljaju politikim procesima. elim da poruka sa

LIPANJ 2015.

ove konferencije doe do onih koji zbog zloina znaju da nikada

nee biti sigurni i mirni i nikada nee moi mirno spavati. Mi sigurno spavamo, a zloinci koji su izvrili genocid sigurno ne spavaju,
poruila je Subai. Prema njenim rijeima, svaki zloinac ima dva
imena, ali i dva prezimena jedan zloinac, jedna rtva. Nemojte
dozvoliti da rtva bude vana samo kada treba da svjedoi. To znai, ako zloinac ima pravo na kaznu, rtve imaju pravo da dou do
istine i pravde. Vae dostojanstvo i moral, mora se vie pokazati,
prvo mislim na sudije, tuioce, ali i na one koji tite zloince. Zar je
previe to mi rtve traimo?, rekla je Subai, poruivi da svaka
majka, bez obzira kako se zvala, ima pravo da pronae kosti svoga
djeteta. Zakljuila je rijeima kako bez kanjavanja svih ratnih zloinaca ne moe biti trajnog mira u BiH niti na Balkanu.

Srebrenica je bio sluaj u kojem je cilj bio da se

uniti itava etnika grupa
Meu uesnicima je bio i Theodor Meron, predsjednik Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju (MKSJ), koji je istakao
kako je do sada postojao veliki broj presuda na Tribunalu u Haagu
po optunici za genocid. Prolo je skoro 70 godina nakon to je
genocid prihvaen kao ratni zloin. Ali tek nakon osnivanja sudova
za Ruandu i Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju
(ICTY) bilo je mogue suditi pojedincima i za zloin zvani genocid.
ICTY je nakon toga imao znaajan broj presuda za genocid, rekao
je Meron. U nastavku je govorio o doprinosu i sluajevima u kojima
je dokazan genocid, kao, kako je kazao, straan zloin. U kvalifikaciji genocida je vrlo vana namjera da se uniti u potpunosti ili djelimino odreena nacionalna ili vjerska grupa. Srebrenica je bio
sluaj u kojem je cilj bio da se uniti jedna grupa. To je bio pravi
primjer namjere fizikog unitenja. Osim ubijanja, premjetanje
osoba na drugo podruje je dodatni nain za fiziko unitenje odreene grupe. U kvalifikaciji genocida je vana i namjera da se uniti

33

BOSANSKI BAROMETAR

Theodor Meron, predsjednik Meunarodnog krivinog suda za

bivu Jugoslaviju
grupa. Meunarodni sud je potvrdio da je ono to se desilo u Srebrenici bio genocid poinjen protiv bosanskih muslimana. Niko ne
moe negirati da je to bio genocid jer su izvrioci pokuali da unite
cijelu jednu grupu, istakao je Meron.
ef Delegacije EU u BIH i specijalni predstavnik EU u BiH, ambasador Lars-Gunnar Wigemark, kazao je da u postkonfliktnim drutvima, kao to je Bosna i Hercegovina, nekanjivost nije opcija, te da,
radi historijske odgovornosti, pravda mora biti zadovoljena, podsjeajui na teke lekcije iz prolosti iz kojih je neophodno izvui odgovarajue zakljuke za efikasno djelovanje i izgradnju bolje i mirnije
budunosti. U tom smislu je naglasio spremnost Evropske unije da i
nadalje podrava iskrene napore i jaanje kapaciteta institucija poput Suda BiH, Tuiteljstva BiH i ICPM-a, a sve radi efikasnijeg djelovanja na planu procesuiranja ratnih zloina, uz ocjenu da je premalo
presuenih sluajeva, te da je mir i prosperitet neophodno graditi na
istini i pravdi. rtve trebaju biti prepoznate i podrane od strane
vlasti. Stanovnici ove zemlje trebaju se suoiti i otvoreno govoriti o
onome ta se desilo i ta je uraeno. Kao to je Evropski parlament u
rezoluciji naglasio nema pomirenja bez istine, rekao je ef Delegacije EU u BiH. Ambasador Wigemark je ukazao i na iri kontekst od
znaaja za budunost BiH, ukljuujui i novi pristup EU-a kao novu
priliku za jaanje pozitivnih procesa, prevladavanje podjela i segregacije, te ukljuivanje nae zemlje u evropske integracije.
U uvodnom dijelu skupa obratili su se takoer i David Scheffer,
direktor Centra za meunarodna ljudska prava Pravnog fakulteta
Univerziteta Northwestern i prvi ameriki ambasador za pitanja ratnih zloina, kao i Jonathan Moore, ef Misije OSCE-a u BiH. I oni su
takoer potcrtali vanost procesuiranja odgovornih za ratne zloine,
te podsjetili na historijska deavanja koja su pratila osnivanje ICTY-a,
te meunarodnu konstelaciju odnosa u tom pogledu. Ocijenili su,
meu ostalim, da je ova konferencija i prilika da se oda poast velikoj
rtvi onih koji su ve mnogo propatili u ime pravde i istine, te ukazali na inertnost meunarodne zajednice u vezi s ratnim deavanjima
u BiH, ali i na snaan angaman amerike administracije Billa Clintona u vezi s osnivanjem ICTY-a 1993. godine i kasnijim dogaanjima,
sve do prekida rata i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Stoga su pozvali sve relevantne faktore u Evropi i svijetu da osiguraju
potrebne uvjete kako bi Bosna i Hercegovina prevazila stanje zastoja i snanije krenula ka integraciji u EU.

Negiranje genocida je uvreda za rtve i preivjele u

genocidu
Jedan od uesnika konferencije je bio i Serge Brammertz, glavni
tuilac Hakog tribunala, koji je u svome izlaganju istakao da je Haki
tribunal zloin u Srebrenici jasno priznao kao genocid i da tu ne smije

34

biti nikakvih nedoumica i rasprava. Sud u Haagu je dokazao da se u

Srebrenici desio genocid, to je reeno i u presudama Popoviu i Tolimiru. Potvreno je da je postojao plan da se poini zloin s namjerom
da se uniti zajednica bosanskih muslimana. Zloin u Srebrenici nije
bio spontan. Postojao je plan i sve je dogovoreno na najviem nivou
organa vlasti. Kod genocida se ne radi samo o tome koliko ljudi je ubijeno nego je bitna namjera da se uniti grupa, podvukao je Brammertz. Podsjetio je da e ICTY uskoro biti zatvoren nakon ega e, kako je
istakao, odgovornost preuzeti nacionalni sudovi. Posebno se osvrnuo
na posljednje izjave pojedinih politiara iz Republike Srpske koji negiraju genocid. Naglasio je da negiranje genocida nikada ne smije biti
prihvaeno i da sve rtve zasluuju potovanje. Na pitanje da prokomentarie inicijativu Velike Britanije koja priprema Racrt rezolucije
o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, Brammertz je rekao
da podrava svaku inicijativu kojoj je temeljni cilj podrka rtvama i
preivjelima u genocidu. Podravamo svaku inicijativu koja ide u
smjeru pruanja podrke rtvama i preivjelima. Negiranje genocida je
uvreda za rtve i preivjele u genocidu, rekao je Brammertz. Zakljuio
je rijeima kako niko nema pravo negirati genocid u Srebrenici koji se
desio u samom srcu Evrope, 50 godina nakon Holokausta nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu.

Serge Brammertz, glavni tuilac Hakog tribunala

Glavni tuilac Hakog tribunala je govorio i o moguem povratku lidera Srpske radikalne stranke Vojislava eelja u Haag, datumu
zatvaranja Tribunala i sudskim postupcima protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia. Ne mogu dati taan datum kada e se eelj
vratiti u Haag, ali moj ured je traio da se on vrati. Od albenog vijea smo traili da donese konanu odluku o njegovom povratku u
pritvor. Jo uvijek traje taj proces, istakao je Brammertz. Takoer
je podsjetio da bi se, kao to je ranije u nekoliko navrata ve najavljivano, Haki tribunal trebao zatvoriti 2017. godine. Meunarodni
krivini sud za bivu Jugoslaviju prestat e sa radom nakon to bude izreena i posljednja presuda za ratne zloine. Predstavili smo
izvjetaj Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija. Na osnovu sadanjeg
stanja posljednji postupci albi se oekuju 2017. godine, to bi trebao biti i konaan datum zatvaranja Tribunala, potvrdio je
Brammertz. U sluaju dodatnih albi, sudski postupci bi se, nakon
zatvaranja Hakog tribunala, prenosili na tzv. mehanizme Meunarodnog tribunala. Bit e do tada sigurno donesene prvostepene
presude u vezi sa postupcima koji se vode protiv Karadia i Mladia. Ali ako budu postojale albe, a sigurni smo da e ih biti, postupke e preuzeti mehanizmi Meunarodnog tribunala za kriminal za
bivu Jugoslaviju (ICTY), ali nee biti ICTY-a. Bit e nova struktura
koja e biti odgovorna za ove sluajeve, rekao je Brammertz.
Naglasio je da bi prvostepena presuda u predmetu Radovanu Karadi trebala biti izreena kasnije u toku ove godine. Presuda u
sluaju protiv Karadia bi trebala biti gotova do kraja godine, a po-

PREPORODOV JOURNAL 176

BOSANSKI BAROMETAR
stupak protiv Mladia je bio nakratko prekinut kako bi se odbrana
pripremila za dokaze iz Tomaice. Nadamo se da emo do kraja godine imati finalne podneske koji bi bili predloeni poetkom naredne
godine. Naravno, sudijama bi trebalo odreeno vrijeme da napiu
presudu. Oekujemo da e krajem ove ili poetkom naredne godine
postupci biti, ako ne okonani onda u zavrnoj fazi, istakao je glavni
tuilac Hakog tribunala. Dodao je kako su, prema njegovom miljenju, dokazi iz masovne grobnice Tomaica kod Prijedora vrlo znaajni
u postupku protiv Mladia jer, kako napominje, jasno govore o sistematskom karakteru ubijanja ljudi s tog prostora. Tomaica daje dodatne informacije o organiziranom karakteru ubijanja na stotine
osoba u tom gradu. To je vrlo relevantan podatak i vano je da se
dokazi koriste i u ovom sluaju, naglasio je Brammertz. Istakao je da
je vrlo bitno da osobe odgovorne za ratne zloine odgovaraju za i
najmanji zloin koji je poinjen tokom rata u BiH.

U BiH i u regionu postoje krugovi koji otvoreno

negiraju genocid u Srebrenici
Govorei o samom radu i uinkovitosti Tribunala, Brammertz je
istakao da bez rada i djelovanja ovog meunarodnog suda mnogi poinioci tekih ratnih zloina nikada ne bi bili dovedeni pred lice pravde
i kanjeni za svoja zlodjela. Lino mislim da se, ako se pogleda 20 godina dosadanjeg rada suda, uradio vrlo vaan posao u vezi sa odgovornou. Mislim da bez rada Hakog tribunala mnoge od ovih osoba
koje su osuene ne bi bile privedene. Radom Tribunala je znaajno
ojaano i zakonodavstvo u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Posmatrano iz ireg ugla, rad Tribunala je pomogao da se ojaa meunarodno kazneno pravo. Lino mislim da je formiranje Hakog tribunala
bila vrlo vana inicijativa. Sve stvari sigurno nisu bile perfektne ali su u
znaajnoj mjeri doprinijele da se pred lice pravde privedu mnogi koji
su najvie odgovorni za mnoge rtve u ovom regionu, kazao je
Brammertz. Ipak, napominje kako je vrlo zabrinut zbog injenice da jo
uvijek u BiH i u regionu postoje osobe i krugovi koji ne ele da priznaju
i otvoreno negiraju genocid u Srebrenici, koji je, kako i sam kae, jasno
i nedvosmisleno potvrdio meunarodni sud.
Prema miljenju Brammertza, sudski procesi u sluajevima ratnih zloina su znaajni ali, kako kae, istinsko i dugorono pomirenje
moraju se desiti unutar odreene drutvene zajednice i meu njenim lanovima koji su u prolosti imali teko ratno iskustvo. Ne mislim da sudski proces sam moe doprinijeti pomirenju. To se mora
desiti unutar drutava. Razliite grupe unutar drutva moraju same
poduzeti tu inicijativu. Bez odgovornosti i pravde ne moe biti ni pomirenja. To je preduslov da ponete razmiljati o pomirenju, napomenuo je. Objanjava kako se u mnogim dijelovima svijeta i dalje
deavaju ratni zloini, ubijanja, masakri i genocidi napominjui da
meunarodna zajednica moda nije nauila lekciju iz prolosti. Naalost, mnogi zloini se i dalje deavaju skoro svugdje, a genocid nije
izuzetak. Da li je meunarodna zajednica nauila lekciju? Nisam svaki dan ubijeen u to, istakao je Brammertz dodajui kako meunarodna zajednica mora nauiti lekcije za bolju budunost svih ljudi u
svijetu. Naglaava kako, nakon Drugog svjetskog rata, u svijetu nikada nije bilo toliko oruanih sukoba i ratova kao to je to sluaj danas.
Moramo biti poteni i kazati da nakon Drugog svjetskog rata nikada
istovremeno nije bilo toliko ratova u svijetu. Ako pogledate rtve,
mislim da je broj civilnih rtava, odnosno ena i djece, u poreenju
sa vojnim rtvama, porastao. Mi smo danas u situaciji kada se ine
mnogi zloini protiv ovjenosti, ratni zloini i genocidi. Nadam se da
e meunarodna zajednica preuzeti svoj dio odgovornosti, kazao je
Brammertz. Na kraju je izrazio nadu da e politiari i narodi koji vode

LIPANJ 2015.

oruane sukobe u mnogim krajevima svijeta postii politiki konsenzus kako bi ivjeli u miru bez ubijanja i ratnih zloina.

BiH je u prolosti mnogo patila zbog inertnosti

meunarodne zajednice
Ernest Petri, lan Savjetodavnog odbora za izbor sudija Meunarodnog krivinog suda u Haagu i lan Komisije UN-a za meunarodno pravo, na meunarodnoj konferenciji je istakao da e presude o stradanjima i genocidima koji su se desili u Ruandi i Srebrenici
doprinijeti pravdi i pomirenju u regionu, ali i u svijetu. Govorei na
temu rtve Srebreninog genocida nisu bile uzalud, naglasio je
kako je nakon svih strahota koje su se desile u BiH i u Srebrenici
vrlo znaajno da se govori o pomirenju i pravdi. Ako elimo pomirenje, dvije stvari su od kljunog znaaja. To su prije svega izgradnja povjerenja i pravda, naglasio je Petri. Napominjui da je nekada i sam bio diplomata, istakao je kako je Bosna i Hercegovina
mnogo patila u prolosti zbog greaka i inertnosti meunarodne
zajednice. BiH je napaena zemlja, donekle i zbog nae inertnosti.
Reagovali smo kasno u BiH. Bosna i Hercegovina je zemlja koja je
mnogo patila i sada je vrijeme da se ukljui u procese pristupanja
evropskoj zajednici, poruio je Petri.

Ernest Petri, lan Savjetodavnog odbora za izbor sudija

Meunarodnog krivinog suda u Haagu i lan Komisije UN-a
za meunarodno pravo
Takoer, Petri je naglasio kako je vrlo znaajno da se osigura
pravda za rtve genocida u Srebrenici upozoravajui, ipak, kako Haki
tribunal vrlo sporo donosi odluke o zloinima koji su se desili na prostorima bive Jugoslavije poetkom 90-ih godina. Kada se jedan sud
suoava sa takvim problemom kao to je Srebrenica, ili pak Ruanda,
nikada nije dovoljno uinjeno. Stvari se ne mogu nikada popraviti, ta
god se uradi, duboke rane ostaju. Ali, veoma je vano da se utvrdi
istina i da se osigura pravda. Ta suenja ila su sporo, vrlo sporo, razumijem majke Srebrenice i epe, ekaju 20 godina, istakao je Petri
dodajui kako je veina sudskih procesa koji se odnose na deavanja iz
BiH vrlo komplikovana. Lino mislim, nekada se nastoje nai odgovori na neka pitanja koja su ve jasna. Svako suenje ili osuda trebaju da
doprinesu miru i da rtva zna da je dolo do pravde, a i optueni da zna
da je pria zavrena. Kad se stvari vuku tolike godine, tog mira i pomirenja nema. Jedan od ozbiljnih problema je da se to tako sporo odvijalo i na neki nain ostavilo stvari otvorene i time se nije doprinijelo miru. Jer, da bi se dolo do pomirenja, pogotovo za Bosnu, bilo bi dobro
da se presude donose to prije. Sad su jo uvijek neke stvari otvorene,
Karadi, Mladi, eelj i drugi, sve to visi, eka se, za neke su oni jo
uvijek heroji. Na kraju e se neki mladi ljudi pitati zato se ovim ljudima
sudilo, nee se ni sjeati. Mislim da je potrebno uiniti sve napore da

35

BOSANSKI BAROMETAR
bi se ta suenja ubrzala, istakao je Petri podsjetivi da su i suenja u
Nrnbergu za nacistike zloine bila vrlo komplikovana, ali su, kako je
kazao, trajala svega dvije godine. Istakao je da je od historijskog znaaja da se odluke pred meunarodnih sudovima za zloine poinjene na
prostoru BiH i bive Jugoslavije donose mnogo bre i efikasnije bez
odugovlaenja koja samo dodatno izazivaju tenzije meu stanovnicima turobnog Balkana.

Potrebno je da se svako zlo djelo individualizira,

utvrdi istina i kazni poinilac
Govorei o zloinima i genocidu u BiH, naglasio je kako bi Radovan
Kardi i Ratko Mladi na kraju suenja, koje bi uskoro trebalo biti
okonano, mogli biti osueni i za genocid. Koliko poznajem te sluajeve i u jednom i drugom ima elemenata koji bi mogli dovesti da se
osude i jedan i drugi za genocid. Genocid je jedan oblik organizovanog
zloina. To se dugo priprema. Mladi je bio komandujui vojske koja je
to radila. Karadi je imao politiku odgovornost. Teko bi se neko mogao ubijediti da o tome nita nije znao. ta se deavalo u Srebrenici i
Bratuncu prije 20 godina, to su danas fakti, tamo se desio genocid i to
je potvrdio i Meunarodni sud pravde u Haagu, naglasio je Petri.
Kako istie, vrlo je znaajno za pomirenje i pravdu da se zloini poinjeni u BiH individualiziraju, a ne da se optuuju cijele drutvene zajednice. Potrebno je da se ono to je bilo zlo djelo individualizira i da se
izvede proces, utvrdi istina i kazni poinilac, jer ako se to ne uradi onda
ostaje stigma, osuda, a na neki nain sve je to velika prepreka pomirenju. To se u BiH osjea jer nije do kraja uinjeno to da se na svim stranama, bez suda u Haagu, vidi ta se desilo i da se individualizira krivnja
i da se rasterete itave zajednice, istaknuo je Petri. Napominje kako
se nekada u budunosti moe oekivati da rtvama rata u BiH bude
isplaena odteta zbog svega onoga to su pretrpjeli tokom rata oni i
njihovi najblii. Mislim da e jednog dana doi do toga da e se u BiH
dogovoriti da se rtvama rata da neka odteta, ali svim rtvama. Ljudima to mnogo znai. Obeteenje ima svoj moralni efekat, pogotovo
ako se to uradi na pravedan nain, transparentno i kvalitetno. To bi
vjerovatno doprinijelo i pomirenju, smatra ovaj iskusni slovenski sudija i diplomata. zakljuivi kako, ipak, istinsko pomirenje moe doi
samo pozitivnim procesima dijaloga i izgradnje povjerenja meu samim etnikim zajednicama na Balkanu.
Jedna od uesnika konferencije u Sarajevu je bio i Alan Tieger,
vii tuilac ICTY-a, koji je u svome izlaganju govorio o kvalifikaciji
zloina koji se naziva genocid. Objasnio je koji zloini potpadaju
pod definiciju genocida i na koji nain se dokazuje genocid pred
meunarodnim sudovima. Osim ubijanja i druge aktivnosti mogu
voditi ka unitenju jedne odreene grupe. Ne uzima se u obzir samo smrtna posljedica lanova grupe kada se donosi odluka o genocidu. U Srebrenici je potvren genocid, odnosno ubijanje na hiljade
mukaraca i djeaka kao i premjetanje na drugo podruje s namjerom da se uniti ta grupa. Ipak kako utvrditi da postoji namjera?
Namjera da se uniti grupa se utvruje posmatranjem ukupnosti
uvjeta jednog sluaja, istakao je vii tuilac. Zakljuio je kako je,
ipak, jedan od kljunih parametara kod definisanja i utvrivanja
genocida namjera da se na sistemski i planski nain uniti cijela jedna nacionalna, religijska ili etnika zajednica.

Nakon kanjavanja Karadia i Mladia suditi

sitnim izvriteljima odluka
Murat Tahirovi, predsjednik Udruenja rtava i svjedoka genocida, izjavio je kako je meunarodna konferencija vrlo znaajna za

36

presude koje se odnose na ratni zloin, dodajui kako su pojedini

uesnici iz Hakog tribunala kritikovali pojedine odluke koje je do
sada donio ovaj meunarodni sud. Moglo se iz govora uesnika
naslutiti da ima dosta stvari koje su nagovijestili, a koje bi se mogle
desiti. Mnogi od njih su vrlo jasno kritikovali odreene odluke Hakog tribunala, to je svakako po prvi put u BiH. Ljudi koji dolaze iz
samog Tribunala vrlo transparentno kritikuju odreene odluke Tribunala, to je dobro za neke budue presude koje bi Tribunal u
skorije vrijeme trebao donijeti Mi smatramo da je Haki tribunal
mogao uraditi mnogo vie, ali istovremeno, da nije bilo Tribunala
ne bi bilo nijedne presude za genocid. Oekujemo da e u narednom periodu to biti puno bolje, naroito nakon presude Radovanu
Karadiu i Ratku Mladiu, jer smatramo da emo kroz te presude
dobiti satisfakciju za ono to je ranije proputeno. Oekujemo da
emo i kroz presudu za uee Srbije u ratu u BiH dobiti odreenu
satisfakciju, rekao je Tahirovi. Napomenuo je da je konferencija
vrlo znaajna za rtve ali i porodice preivjelih koji su, kako kae,
imali priliku uti kako su se donosile odluke u Tribunalu. Konferencija je znaajna, jer je nama rtvama bitno da ujemo miljenja
ljudi koji se bave ovom problematikom i kako bi doli do odreenih
zakljuaka koji bi nama mogli dati odreene smjernice u naem
radu, kazao je Tahirovi. Na kraju napominje kako nakon kanjavanja glavnih odgovornih kao to su Radovan Karadi i Ratko Mladi preostaje da se sudi onima, koje naziva glavnim nivoom, odnosno izvriteljima odluka. Haag e procesuirati sam vrh, ukljuujui
Karadia i Mladia. Ali ostaje taj srednji nivo, tzv. glavni nivo, koji
je naredbe Karadia, Mladia i ostalih, izvravao po BiH. To su,
naravno, krizni tabovi koji su u tom lancu zloina ostali neprocesuirani, ili su neki pojedinci procesuirani, ali ne kao cijeli krizni tab,
istakao je Tahirovi. Prema njegovom miljenju, radi izgradnje povjerenje meu ljudima i pomirenja u zemlji potrebno je kazniti sve
osobe koje su odgovorne i za najmanji zloin koji se dogodio u BiH.
Inae, na Meunarodnoj konferenciji Istraivanje, dokumentiranje i procesuiranje genocida u BiH u Sarajevu okupile su se najvanije linosti koje su direktno ukljuene u procese istraivanja i
procesuiranja genocida u BiH. Meu uesnicima su bili i ljudi iz
Hakog tribunala, uesnici koji imaju svoju ulogu u procesuiranju,
istraivanju i dokumentiranju genocida u BiH kao i regionalni tuioci, iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i BiH. Konferencija je organizovana
s glavnim ciljem da okupi eminentne linosti koje su direktno involvirane u procese istraivanja, dokazivanja i procesuiranja genocida
u BiH, a koje bi dale svoju ocjenu u vezi sa uenjima u vezi sa genocidom u BiH i potivanjem pravde.
Glavni zakljuci jedne od najveih konferencija o genocidu u
BiH su da je Srebrenica bio sluaj u kojem je cilj bio da se uniti cijela jedna etnika grupa, dok je reeno da je jedan od kljunih parametara kod definisanja i utvrivanja genocida namjera da se na
sistemski i planski nain uniti cijela jedna nacionalna, religijska ili
etnika zajednica. Naglaeno je da je svako negiranje genocida velika uvreda za preivjele rtve te da je potrebno da se odluke pred
meunarodnim sudovima za zloine poinjene na prostoru BiH i
bive Jugoslavije donose mnogo bre i efikasnije bez odugovlaenja uz ocjenu da je mir i prosperitet neophodno graditi na istini i
pravdi. Ipak, uesnici konferencije su poruili da istinsko pomirenje
moe doi samo pozitivnim procesima dijaloga i izgradnje povjerenja meu samim etnikim zajednicama na Balkanu. Na kraju je reeno da je radi izgradnje povjerenje meu ljudima i pomirenja u
zemlji potrebno kazniti sve osobe koje su odgovorne i za najmanji
zloin koji se dogodio u BiH ili bilo gdje u svijetu. q
Bedrudin BRLJAVAC

PREPORODOV JOURNAL 176

BOSANSKI BAROMETAR

GENOCID U SREBRENICI JE DOBIO PLANETARNU POTVRDU KOJA JE ISKAZANA KROZ PRAVOSNANE PRESUDE IZREENE U OBA MEUNARODNA SUDA

Srebrenica trajno svjedoenje

o sumraku civilizacije
Genocid u Srebrenici se dogodio dok je enklava bila pod zatitom
snaga UN-a i pred oima cijelog svijeta. Oni koji kau da nisu mogli
predvidjeti da e se dogoditi genocid nisu u pravu. Sjetimo se pisma
koje je generalnim sekretaru UN napisala Sadako Ogata, tada visoki
komesar za izbjeglice. Napisala je: Potrebno je da hitno upozorite zapadne lidere na tragediju koja je na pomolu u Srebrenici! To je samo
po sebi trebalo da bude veoma jak alarm u Vijeu sigurnosti UN-a. Za
svaku osudu je to to tadanji generalni sekretar UN-a Boutros
Boutros-Ghali nije Vijee sigurnosti izvijestio o ovakvom stranom
upozorenju. To je bilo veliko zatakavanje odgovornosti meunarodne zajednice, i to, uglavnom, velikih sila u Vijeu sigurnosti UN-a, da se
suoe s realnou da se pred njihovim oima dogaa genocid. Cijenu
politike neinjenja ivotima su platili srebreniki Bonjaci.
Genocid u Srebrenici je pokazao injenicu da genocidi proizlaze
iz dugog procesa koji je prepoznatljiv po svom obrascu svrsishodnih djelovanja koja su zajednika za svaki genocid: od politike doktrine i poruke koja kreira jasnu razliku izmeu njih i nas, sve do izvravanja genocida. Genocid u Srebrenici je pokazao da genocid
nije zloin pojedinaca. Samo najvie dravne vlasti mogu efikasno
instrumentalizirati mrnju kroz orkestriranu kampanju prije injenja genocida, a zatim dati izvriocima sredstva i organizaciju kako
bi se mrnja prevela u djelovanje i da bi se sproveo genocidni proces u detalje, dok vodstvo, u stvari, donosi vrlo uopene odluke.
Genocid u Srebrenici je pokazao da meunarodna politika volja,
koja je nuna za zaustavljanje genocida, nije sistematina i zavisi od
razliitih faktora koji nisu univerzalni nego pripadaju razliitim partikularnim dravnim interesima.
Na kraju, genocid u Srebrenici je pokazao da je genocid povezan sa poricanjem. Za preveniranje genocida od ponavljanja potrebno je hitno uspostaviti zonu zabrane poricanja. Ovakvo bi se
djelovanje moglo postii jedino uz utvrivanje injenica, priznavajui zloine i patnju rtava i identificirajui korijene koji dovode do
genocida, kako bi se oponiralo argumentu samo uzrok koji se
uvijek koristi da bi se opravdao genocid argument koji generira
nove cikluse nasilja pothranjujui pozive na ponavljanje ili na osvetu meu rtvama. Kazna za zloince i pravda za rtve za genocid u
Srebrenici i u Bosni i Hercegovini je trajan zadatak i obaveza, kako
se tako to vie nikada i nigdje ne bi ponovilo.

Istina o agresijama i genocidu u Bosni i Hercegovini

je velika mo
Rezultati dosadanjih naunih istraivanja zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava nesumnjivo potvruju da je, na
osnovama srpske i hrvatske nacionalistike ideologije, politike i
prakse, u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi Republike Bosne i Hercegovine od 1992.-1995. planski, sistematski i organizovano izvren zloin genocida.

LIPANJ 2015.

Drave Srbija i Crna Gora, odnosno Savezna Republika Jugoslavija,

te Republika Hrvatska odredile su historijske i strateke ciljeve: zauzimanje i unitenje drave Bosne i Hercegovine i istrebljenje Bonjaka. S
tim u vezi, planirano je i organizovano sistemsko izvrenje svih oblika
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, a posebno zloina
protiv mira i zloina genocida, sa ciljem potpunog unitenja Republike
Bosne i Hercegovine kao drave i genocida nad Bonjacima, pripadnicima nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve.
Genocid nad Bonjacima u oruanoj agresiji je zloin drave Srbije. Poricanje genocida nad Bonjacima u mirnodopskoj daytonskoj agresiji, takoe je zloin i strategija drave Srbije. Iza genocida
i iza poricanja genocida stoji ista ideologija srpskog nacionalizma.
Stoji isti politiki establiment koji sada pokuava 20. godinjicu genocida u Srebrenici iskoristiti za promociju vlastite ideologije, politike i prakse. Zato Nikoliev i Vuiev odnos prema Srebrenici i bonjakim rtvama, nije dokaz njihovih ljudskih i dravnikih odgovornosti, nego je primjer zloupotrebe srebrenikih rtava u dnevnopolitike svrhe. Ljudska, dravnika i moralna odgovornost Nikolia i Vuia podrazumijeva izvinjenje bonjakom narodu za sramnu izjavu izreenu za govornicom Skuptine Srbije da e za svakog
ubijenog Srbina ubiti 100 Muslimana, iniciranje usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Skuptini Srbije, a u kojoj bi se osudio genocid, kao
i obavezalo na potovanje presuda Hakog tribunala, koji je dokazao genocid u Srebrenici.

Dugoroni udrueni zloinaki poduhvat

Jedan od stratekih ciljeva srpske nacionalistike ideologije, politike i prakse je Podrinje, kao cjelovit geopolitiki prostor, po kome
rijeka Drina predstavlja kimu spajanja istono-bosanskohercegovakog teritorija sa Republikom Srbijom, to je i jedan od stratekih
ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Cijelim tokom rijeke
Drine i na cijelom prostoru istone Bosne, u svim mjestima i gradovima, u kontinuitetu je u periodu 1992.-1995. izvren genocid.

37

BOSANSKI BAROMETAR
Drava Srbija i Crna Gora, odnosno Savezna Republika Jugoslavija, je na temelju politikog projekta-srpskog velikodravnog projekta svi Srbi u jednoj dravi, odnosno politike genocida osmislila, planirala, pripremila, organizovala i izvrila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima. Raspoloivi
podaci i relevantna saznanja nedvosmisleno, pored ostalog, potvruju masovnost, brutalnost i barbarizam prema rtvama genocida,
civilima, kao i genocidnu namjeru, planiranje, pripremanje, organizaciju i sistematinost u izvrenju zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava.

U genocidu u Srebrenici istrijebljene su tri

generacije Bonjaka
Sredinom 1995. humanitarna situacija za civile Bonjake i vojno
osoblje u enklavi postala je kao to je i bilo predvieno Karadievom direktivom od 8. marta 1995. - katastrofalna. Civili su umirali od
gladi. Poetkom jula 1995. komanda Drinskog korpusa poduzela je
neposredne pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Srebrenica. Operacija je nazvana Krivaja 95.. Ofanziva Oruanih snaga Republike Srpske, uz zajedniko djelovanje jedinica iz Savezne
Republike Jugoslavije te dobrovoljaca iz Rusije i Grke, na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, zapoela je 6. jula 1995.
Bonjaci su od UNPROFOR-a traili da im vrati oruje, koje su
predali kao dio sporazuma o demilitarizaciji od 1993.. Meutim, taj
zahtjev je odbijen s obrazloenjem kako je UNPROFOR odgovoran
za odbranu enklave, a ne oni. Oruane snage Republike Srpske su,
u djelujui zajedno sa jedinicama iz Srbije i Republike Srpska krajina te stranim plaenicima, a u skladu sa velikosrpskom ideologijom,
politikom i praksom, deportirale sve bonjake ene i djecu iz Potoara i na hiljade mukaraca i djeaka, koji su, nakon zauzimanja
Srebrenice, sigurne zone UN-a, pokuali pobjei, zarobile, zatoile i
likvidirale te zatrpale u masovne grobnice na skrovitim mjestima.
U bezonoj operaciji ubijanja, uglavnom za etiri dana, s namjerom, organizovano i prema tano utvrenom planu i obrascu, na
stravian nain, likvidirano je preko 8.000 Bonjaka Republike Bosne i Hercegovine, meu kojima preko 800 djece, to je motivisano
njihovom nacionalnom, etnikom i vjerskom pripadnou kao takvom, te osvajanjem njihovog ivotnog prostora, koji je u srpskim
velikodravnim planovima oznaen od strateke vanosti. Tri generacije mukaraca su istrijebljene, ime je izvrena radikalna destrukcija bonjake nacionalne, etnike i vjerske zajednice. Rije je
o zloinu genocida, svjesnom, namjernom i ciljno svrsishodnom
istrebljenju civila i civilnog stanovnitva u Evropi nakon Drugog
svjetskog rata.

Ujedinjene nacije nisu eljele, niti su pruile podrku

u odbrani svoje teritorije sigurne zone UN-a
Ujedinjene nacije nisu eljele, niti su pruile zranu podrku u
odbrani svoje teritorije, sigurne zone Ujedinjenih nacija, niti u zatiti i spaavanju civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji, za to
snose punu odgovornost, jer nisu zaustavile ostvarivanje osvajakih srpskih ciljeva ni sprijeile zloin genocida, postupajui suprotno Povelji Ujedinjenih nacija i Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Polazei od bitnih stanovita politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija, te Sekretarijata Ujedinjenih
nacija, o ulozi UNPROFOR-a u zatiti sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, Ghali Akashi i Janvier Smith
bitno su reducirali mandat UNPROFOR-a i njegovu ulogu i zadatke
u Republici Bosni i Hercegovini, posebno o upotrebi zranih snaga
u zatiti sigurnih zona Ujedinjenih nacija teritorije i civilnog stanovnitva na toj teritoriji, svodei ga iskljuivo na vlastitu samoodbranu (samoodbranu UNPROFOR-a), samo radi ouvanja mira i
omoguavanja nastavka tzv. mirovnih pregovora.
To je bio oigledan i tipian primjer zavjere u odgovornom sprovoenju rezolucija Ujedinjenih nacija i rtvovanja sigurnih zona UNa, odnosno rtvovanja civilnog stanovnitva u njima, to je omoguilo najneposrednije (mirne i sigurne) pripreme, organizovanje i izvrenje genocida u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija. Istovremeno,
to je u direktnoj konfrontaciji i protivrjenosti sa temeljnim odredbama dokumenata meunarodnog prava, posebno Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948.) i enevskim konvencijama (1949.) i Dodatnim protokolima (1977.). U aparatu Ujedinjenih
nacija nije bilo politike i druge volje da se zaustavi srpski agresor i
sprijei genocid, pri emu posebno nije bilo politike volje da se upotrijebi odluna zrana sila u odbrani sigurne zone Ujedinjenih nacija
i zatiti civila i civilnog stanovnitva.
Srpski agresor je uz uee svojih kolaboracionista i petokolonaa iz Republike Bosne i Hercegovine, u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, jula 1995., u toku jedne sedmice na hiljade zarobljenih Bonjaka likvidirao i zatrpao u masovne grobnice; na stotine
ivih je zakopao; mukarce, ene i djeake je sakatio i klao; djecu
ubijao pred oima majki; natjerao djeda da pojede digericu svoga
unuka; silovao ene i djevojke; prisilno premjestio oko 30.000 ljudi,
uglavnom ene i djecu, priredio scene dostojne Danteovog pakla. O
tim scenama nezamislivog divljatva postoje brojni dokazi, meu
kojima i masovne grobnice primarne, sekundarne i tercijarne. To
su, prema meunarodnim sudovima zaista scene iz pakla, napisane na najmranijim stranicama ljudske historije.

Genocid u Bosni i Hercegovini nije samo Srebrenica

Genocid u Srebrenici po svojim je razmjerama tipian primjer
zloina unitavanja Republike Bosne i Hercegovine i istrebljenja
Bonjaka. U i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice posebno je izraen karakter oruanog sukoba i priroda zloina u Republici Bosni i Hercegovini. Agresija je bila perfidna i otvorena, brutalna, osvajakog i genocidnog karaktera. Na tom podruju je tada
ponovo javno, uz prisustvo i sauesnitvo vojnika Ujedinjenih nacija (Holandski bataljon), izvren genocid nad Bonjacima Republike
Bosne i Hercegovine.
Dosadanja steena i verifikovana nauna saznanja do kojih je
Institut za istraivanje genocida Kanada doao nesumnjivo dokazuju i potvruju krucijalno saznanje o karakteru oruanog sukoba u
Republici Bosni i Hercegovini i prirodi zloina, iji osnovni sadraj

38

PREPORODOV JOURNAL 176

BOSANSKI BAROMETAR
ine: meunarodni oruani sukob, odnosno agresija na Republiku
Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima u svim okupiranim
mjestima i gradovima u opsadi. Savezna Republika Jugoslavija sa
svojim kolaboracionistima iz Bosne i Hercegovine jula 1995., kao i
od 1992., Bonjake Republike Bosne i Hercegovine s podruja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice ubijala na teritoriji 14
opina Republike Bosne i Hercegovine, dok su rtve genocida porijeklom iz 12 opina Republike Bosne i Hercegovine.
Genocid u Bosni i Hercegovini je zloin drave Srbije i njenih
institucija, preko aparata prisile, to jest, vojske i policije. Poricanje
genocida je strategija drave Srbije i brojnih njenih institucija. Genocid je proces. Srebrenica ne bi bila mogua 11. jula 1995. da nije
bilo onoga to se deavalo aprila 1992. godine, to i pie u optunici koju je potpisao tadanji glavni tuilac Richard Goldstone, i to 25.
jula 1995. To je optunica za genocid i nije podignuta 2002. ili
2003., ve osam dana nakon egzekucija. Uz sve pritiske koje je
imao, on je potpisao optunicu u kojoj pie da su Mladi i Karadi,
koji su uhapeni na teritoriji Srbije kasnije, odgovorni za genocid od
aprila 1992. do 1995. godine.

Stradanje Bonjaka u agresiji i genocidu je

poloena ogromna kolektivna rtva ne samo u
odbranu i jaanje bonjake nacije, ve i
bosanskohercegovake drave
U cilju istrebljenja Bonjaka Republike Bosne i Hercegovine,
srpske snage su u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice
s namjerom izvrile genocid. Bonjaci su branili sebe kao narod,
svoju vjeru, historiju, kulturu, tradiciju, svoju dravu, ali i osnovne
principe Evrope. Meutim, Evropa je odbila braniti Bonjake i Bosnu i Hercegovinu.
Meunarodni sudovi koji su nadleni da odlue ta je genocid,
a ta nije, donijeli su odluku da je to genocid. Patnja rtava traje 20
godina, rane rtava jo krvare. Pravo i pravda trebaju biti dostini
svakom ovjeku, a ne samo onim koji su najjai. Zloinci moraju
znati da nikada nee biti sigurni i mirni i nikada nee moi mirno
spavati. Nemojmo dozvoliti da rtva bude vana samo kada treba
da svjedoi. To znai, ako zloinac ima pravo na kaznu, rtve imaju
pravo da dou do istine i pravde. Pozivamo prijatelje istine i pravde
da ne dozvole da rtve Srebrenice i drugih stratita u Bosni i Hercegovini budu zaboravljene, te da uine sve kako bi poinitelje brojnih zloina u Bosni i Hercegovini stigla zasluena kazna. Nekanjivost nije opcija, pravda mora biti zadovoljena, iz tekih lekcija iz
srebrenike i bosanskohercegovake prolosti je neophodno izvui
poruke i pouke za efikasno djelovanje i izgradnju bolje budunosti.
Mir i prosperitet se moraju graditi na istini i pravdi.
20 godina od genocida u Srebrenici je i prilika da se oda poast
rtvama, te da se sagledaju izazovi i problemi u krivinom dokazivanju zloina genocida i ukae na koji nain se odvija prevencija
genocida, te da se dodatno rasvijetli trenutni poloaj rtava i svjedoka genocida, kao i da se razmotri na koji nain se suprostaviti
negiranju genocida. Moramo uiti o genocidu u Srebrenici i Bosni i
Hercegovini ne samo kao o historijskim injenicama, ve i kao nainu da nau djecu uimo o opasnostima rasizma, antisemitizma,
islamofobije i drugih primjera ljudske netrpeljivosti. Moramo uiti
mlade narataje da cijene demokratiju i ljudska prava i slobode i
hrabriti ih da odbacuju mrnju, netoleranciju i etnike i vjerske sukobe tako da nikad vie postane istinito, da se nikada vie ne
dogodi Srebrenica. U Srebrenici i Bosni i Hercegovini nikad vie
nije urodila plodom. Ako u istinu elimo sprijeiti budue genocide

LIPANJ 2015.

moramo uiniti mnogo vie od suosjeanja sa rtvama. Moramo

shvatiti psiholoki bezdan poinitelja i ravnodunost promatraa
genocida.
Poslije Srebrenice Ujedinjene nacije trebaju redefinirati svoju
misiju slanja umijea mira protiv umijea ratovanja, pravednog mira protiv pravednog rata, svetog mira protiv svetog rata. Genocidu
u Srebrenici, u srcu Evrope, pokazuje ovjekovu slabost i mogunost da poini genocid protiv svoga blinjega. Mi koji nismo eljeli
rat, mi koji nismo bili nikome prijetnja, mi koji nismo imali ni nacionalnih ni teritorijalnih pretenzija u odnosu na susjede kanjeni
smo agresijom na nau dravu i genocidom nad naim narodom.
Svijet je propustio da zatiti Bonjake od genocida, a potom ih
ostavio bez jake samo odrive drave. Jedino se Bonjacima osporavaju prava veine, jedino drava Bosna i Hercegovina ima tri
predsjednika, plemenski ustav i teritoriju podijeljenu po etnikim
principima. Samo je za Bonjake obaveza da se mire sa zloincima.
Samo se Bonjake treba nadzirati jer im se ne vjeruje, dok oni treba
da vjeruju svima. Samo u Bosni i Hercegovini pojedinac nije osoba,
nije vano njegovo individualno pravo i sloboda, ve je njegovo
pravo i sloboda u zamiljenom nacionalnom toru u kojem se on ne
prepoznaje kao osoba, ve ako dio plemena u kome elita ima sve,
a pojedinac nita.
Nadamo se da je Evropa priznala svoj grijeh prema Bonjacima,
a to e praktino pokazati ako se stvarno obavee da vie nikada
Bonjaci nee biti ubijani i protjerivani sa svoje zemlje zbog njihove
vjere, kulture, historije, tradicije, nacije.

Genocid u Srebrenici nije samo pitanje Bosne i

Hercegovine, nego i cijelog svijeta
Genocid u Srebrenici dio je neposrednih priprema Daytona u
tradicionalnom maniru stavljanja pred svren in, radi osiguranja
za Srbiju strateki vanog graninog pojasa Podrinja. Taj zloin
genocida samo je vrh ledenog brijega zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava izvrenih u kontinuitetu etiri godine na gotovo tri etvrtine dravne teritorije Republike Bosne i Hercegovine,
u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi.
Kazna za zloince i pravda za rtve je trajan zadatak i obaveza,
kako se genocid vie nikada i nigdje ne bi ponovio. U godini kada se
navrava 20 godina od genocida u Srebrenici, najveeg zloina poslije holokausta u Evropi, ukazujemo na neophodnost prevladavanja kulture nekanjivosti, te na neophodnost spreavanja negiranja
genocida u Srebrenici, koji je potvren relevantnim sudskim odlukama, kao i na spoznaju da je njegovo priznanje prvi korak na putu
do pomirenja.

39

BOSANSKI BAROMETAR
Kultura sjeanja na rtve genocida je od egzistencijalne vanost. Kroz injenice, line i kolektivne prie, te nauna istraivanja,
pokazujemo sveobuhvatnu sliku genocida, in, razloge i posljedice
genocida. Genocid u Srebrenici nije lokalno, ve globalno pitanje.
Genocid u Srebrenici nije samo pitanje Bosne i Hercegovine, nego i
cijelog svijeta. Vano je suoavati se sa genocidom. Vano je ukazati na vanost memorijalizacije genocida i kolektivnog sjeanja. Kroz
memorijalizaciju genocida i kolektivno sjeanje radimo na historijskom pamenju, kao bitnom faktoru otpora faizmu, destrukciji i
agresiji. uvajui uspomene na genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, danas snano afirmiemo univerzalne vrijednosti: bogatstvo razliitosti, antifaizam, svetost mira i razvijamo aktivizam i
internacionalno suprostavljanje nepravdama i svim devijacijama
vremena u kome ivimo. uvajui uspomene na genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini sprjeavamo budue genocide u vremenu
kada se irom svijeta deavaju brojni zloini.

Bonjako kolektivno pamenje mora biti odreeno

bonjakom nacionalnom i narodnom potrebom,
mora biti kolektivna strategija, namjera i sistem
Osnovni elementi strategije pamenja su: ouvanje sjeanja na
genocid nad Bonjacima, djelovanje na suzbijanju negacije genocida, antibonjatva i dehumanizacije bonjakog identiteta kao
osnovnih preduvjeta za opstanak Bonjaka na svojoj pradjedovskoj
zemlji Bosni i Hercegovini. Bonjako kolektivno pamenje zauvijek
kazuje Ne! zaboravu agresije i genocida, osuuje negatore genocida, trasira put ponitavanja legalizovanih rezultata agresije i genocida na bosanskohercegovakoj zemlji i kolektivno radi da se
Bosna i Hercegovina pone graditi na moralnom, politikom, znanstvenom i kulturnom odnosu prema genocidu.
Bonjaci su narod koja ima obavezu na samopotovanje i pravo na
potovanje od drugih na temelju bonjake povijesne autohtonosti,
nacionalne samosvjesnosti, kulturne, historijske i tradicijske samobitnosti i moralne samoodgovornosti. Na taj nain Bonjaci imaju pravo i
odgovornost na sjeanje i pamenje. Genocid u Srebrenici je mjesto
stravinog zloina genocida, ali i simbola stradanja graana u Bosni i
Hercegovini, simbola stradanja svih nevinih ljudi u Evropi i svijetu.
U nemanju sistemske strategije u kulturi pamenja, genocid
nad Bonjacima u Bosni i Hercegovini se svodi na genocid u Srebrenici, a genocid u Srebrenici se svodi na vjersko-politiku manifestaciju. Time se iskrivljuje i prikriva sadrina genocida. Svi oni koji genocid u Bosni i Hercegovini reduciraju samo na genocid u Srebreni-

40

ci, a genocid u Srebrenici reduciraju na vjersko-politiki in ne razumiju sutinu genocida niti sutinu kulture pamenja genocida.
U Srebrenici se zaokruuje i dovrava agresivni, genocidni barbarski pohod ekspanzionistikog reima koji je ognjem i maem
pravio veliku Srbiju. Srebrenica je vorno mjesto mape i mree zloina nad Bonjacima. Pravosnane presude internacionalnih i nacionalnih sudova za genocid u Srebrenici su sasvim dovoljan materijalno-pravni razlog da se ukine Republika Srpska.
Strategija bonjake kulture pamenja podrazumijevalo ukljuenje akademskih i umjetnikih potencijala u nauno i kreativno
osmiljavanje formi putem kojih bi se Bonjaci saivjeli sa cijenom
svoga opstanka. Dostojanstvo bonjake rtve se brani i jaa od
bonjaki individue preko bonjake porodice, do bonjakih ustanova, zajednica, drutva. Kultura pamenja nije u suprotnosti sa
antifaistikim tekovinama Ideje Bosne i Bosanskog duha, ali jeste
u suprotnosti sa daytonskom Bosnom i Hercegovinom koja je zarobila tu ideju i taj duh. Genocid nad Bonjacima gradi novu Bosnu i
Hercegovinu u kojoj e Ideja Bosne i Bosanski duh ponovo imati
svoju bitnost i bitisanost.

Srebrenica treba biti svaki dan sa prijateljima

istine i pravde, jer je ona trajno odredila svjetsku
budunost
Trajno meunarodno posmatranje i tretiranje zloina genocida
u Srebrenici daje nadu da e slobodni svijet i meunarodna zajednica izvriti pritisak da se u vrhu politike elite srpskog naroda u
bosanskohercegovakom manjem entitetu i u Srbiji prizna genocid
kroz priznavanje presuda meunarodnih sudova, a to e zasigurno
biti osnova da se zapone izgradnja povjerenja i mira.
Od 2007. godine, kada je potvreno da su vojska i policija entiteta Republika Srpska poinile genocid, Srebrenica je postala simbol stradanja, ali i topos nade savremenog ovjeanstva i znanja o
ljudskim nedjelima i zloinima.
Izvori:
Nauno-istraivaki radovi akademika prof. dr. Smaila ekia
Nauno-istraivaka arhiva Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava iz Sarajeva
Nauno-istraivaka arhiva Instituta za istraivanje genocida, Kanada
Arhiva Meunarodnog suda pravde
Arhiva Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju q

Emir RAMI
direktor Instituta za istraivanje genocida, Kanada (IGK)

PREPORODOV JOURNAL 176

ZEMLJO MOJA

SREBRENICA NIJE IZA NAS, VE ISPRED NAS DO DALJNJEG

Srebrenica nad Bonjacima

Postoji nekoliko kritikih taaka koje bi trebalo otvoriti u povodu obiljeavanja 20. godinjice genocida u Srebrenici. Opa mjesta
svakako treba opetovati da je to najvei masovni zloin u Evropi
nakon Drugog svjetskog rata, da je krajnja monstruoznost to planiranje i realizacija masovnih egzekucija, da pravna verifikacija genocida u Srebrenici trajno oznaava odgovornost i obavezu srpstva,
itd. Ali, opih mjesta ima mnogo u opravdanom mnotvu sadraja,
tekstova, govora, TV emisija, filmova i umjetnikih vienja u povodu 20. godinjice genocida u Srebrenici. ini se da postoji i programska i sadrajna potreba da se otvore nekolika pitanja vezana
za Srebrenicu, a koja dosad ili nisu uoena, ili su marginalizirana
usljed inercije sigurnosti da se u ime pijeteta uvijek govori neupitnim jezikom o neupitnim pojmovima.

rtve sa veim i manjim pravima

Zanima nas, recimo, getoiziranje genocida nad Bonjacima na prostor Srebrenice, ne samo od strane meunarodnog faktora, ve i od
strane bonjakih politikih, akademskih i drugih autoriteta. Svi oni,
ba svi, smatraju normalnim da rtve Srebrenice imaju vea komemorativna prava od drugih bonjakih rtava, kojima se ne pridaje takva
panja. Svi oni, nedvojbeno, znaju da su metodi likvidacije bonjakih
civila bila isti, kako u Prijedoru, Foi, Viegradu, tako i u Srebrenici.
Najvea masovna grobnica, Tomaica, to nedvojbeno svjedoi.
Zato se onda pristalo na meunarodnu intenciju da genocid
nad Bonjacima u Srebrenici postoji, a genocid u Prijedoru, recimo,
ne postoji? Moda u ime dragosti to meunarodni faktor ita od
stradanja Bonjaka hoe priznati? Ta dragost to razni svjetski zvaninici hoe doi u Srebrenicu, hoe se pokloniti rtvama, toliko je
snana da se uope kao uvreda nije razumjelo to to ti isti svjetski
zvaninici na isti nain ne priznaju ni jednu drugu bonjaku rtvu.
Znamo da meunarodnih nema na komemorativnim manifestacijama u Viegradu ili Prijedoru. Hajde to nema njih, ali nema ni
bonjakih politiara. I njima je, ko na uzdi, dozvoljeno da bonjaku rtvu vide samo u Srebrenici.
Zanimljvo je da se protiv ovog getoiziranja bonjake rtve genocida nikada nisu pobunila udruenja porodica rtava izvan Srebrenice, kao ni ona u Srebrenici. ta je falilo majkama Srebrenice
da porue kako je bonjaka rtva jednaka, i u Prijedoru, i u Srebrenici? Kakva je razlika izmeu majke Hava Tatarevi od Prijedora,
kojoj su etnici ubili est sinova i supruga, i svake druge bonjake
majke kojoj su etnici ubili djecu? Kakva je razlika izmeu bonjake rtve u Tomaici i u svim masovnim grobnicama oko Srebrenice?
I jedan i druga rtva ubijene su od iste ruke, s istim ciljem, u istom
projektu. Pa zato onda razdvajanje? Zato, rei e neko, to je Srebrenica najmasovniji zloin u jednom vremenskom intervalu.
A po emu se mjeri ta masovnost? Kakva je razlika izmeu preko 8.000 ubijenih u Srebrenici i preko 3.000 ubijenih u Prijedoru?
Moda je negdje ubijeno 800, a ne 8.000 Bonjaka, ili ak 80 Bonjaka. Da li uope moe postojati razlika mjerena brojem ubijenih,
ako je genocid jednako genocid, uinjen s namjerom da nestane
pripadnika jedne etnike skupine? Nigdje niko nije propisao da se
genocid rauna od 80, 800 ili 8.000 ubijenih. Kao to niko nije pro-

LIPANJ 2015.

pisao da se genocid mora ograniiti na ovaj ili onaj prostor, pogotovo ako postoje oiti dokazi da je isti zloin, od iste (para)drave,
s ciljem istrebljenja iste etnike skupine, poinjen na vie lokacija.
udno je nemanje te solidarnosti izmeu porodica rtava genocida nad Bonjacima, koje bi morale sve zajedno djelovati, u cilju
jednakog tretmana svih. ta je falilo, recimo, da obiljeavanje 20.
godinjice genocida u Srebrenici krene iz Prijedora? Da se tako skrene panja svjetske javnosti da se Srebrenica nije dogodila samo u
Srebrenici, ve svukud gdje su na istovjetan nain istrebljivani Bonjaci od strane genocidne Republike Srpske. Haman ovi iz Srebrenice
misle kako bi time bila umanjena Srebrenica, i oni sami, namjesto da
znaju da bi tom pravednou i jedinstvom bili ojaani svi, a pijetet
prema rtvama bio primjeren. Haman ovi drugi, to nisu iz Srebrenice, ve vidaju prijedorske i viegradske rane, misle da bi takvim prosvjedom povrijedili Srebrenicu, pa ute. Evo, mi na ovom mjestu kaemo da to podvajanje bonjakih rtava, u razliitim komemorativnim tretmanima, gdje su jedne rtve genocida priznate, a druge nisu
nije dobro. Zalaemo se za otvaranje dijaloga na ovu temu.

Enklava za genocid
Moemo pretpostaviti zato meunarodni faktor insistira na getoiziranju genocida nad Bonjacima na prostor Srebrenice. Ta enklava za genocid onda ne obavezuje, ili manje obavezuje, na propitivanje daytonskog poretka, odnosno Republike Srpske. Zamislite da
nekog masovnog ubicu sudite za dva-tri, a ne i za sva ostalih desetak
ubistva, da li bi taj masovni ubica bio manje ubica? Tako i Republika
Srpska, nastoji se oprati kroz getoiziranje svoga genocidnog porijekla, ogranienog na prostor Srebrenice, kao da e biti manje genocidna ako je genocidna samo u Srebrenici, a ne i drugdje.
Meunarodni sud pravde je 2007. godine Presudom utvrdio
odgovornost Republike Srpske za genocid u Srebrenici, to ni jedan
politiki faktor dosad nije uzeo kao povod da se propita legalitet,
pa i legitimitet, takve dravno-pravne tvorevine. Bilo bi normalno
da je bonjaka politika odmah! otvorila proces revizije Daytonskog sporazuma, traei ponitavanje entitetske podjele. A zato je
utnja pravilo? Zato jedna normalna reakcija nije izila na politiku

41

ZEMLJO MOJA
povrinu, kao zahtjev za ukidanje tvorevine koja je odgovrna za genocid? Zato to meunarodni faktor nema volje, snage, morala, da
se suoi sa nunou prekompozicije dejtonskog poretka, koji je
svoj smisao isrcpio za zaustavljanjem rata. Zato to je bonjaka
politika oboljela od sindroma koloniziranosti, i ugaanja srpskom i
hrvatskom faktoru.
Upravo iz ovoga proizilazi jo jedno kritiko pitanje koje elimo
postaviti. Zato se Memorijalni centar u Potoarima zove tako kako
se zove? Zamislimo da se Muzeji holokausta zovu memorijalni
centri, s ciljem da ova rije holokaust, koja govori o istrebljenju
Jevreja, ne bi nekoga uvrijedila. Naziv Memorijalni centar najdirektnije je usmjeren da ugodi Srbima i srpskoj politici, koji se svim
sredstvima opiru da prihvate rije genocid. Ova ilustracija govori
o traginom taktiziranju bonjake politike, koja nastoji uniavanjem svojih bitnosti odobrovoljiti Srbe za suivot, a to se ispostavlja kao kontraproduktivno. to Bonjaci vie zanemaruju istinu, to
vie dijele svoje rtve na priznate i nepriznate, to vie uklanjaju
tragove kojih bi se srpstvo trebalo stidjeti to vie ohrabruju velikosrpsko nasilje nad sobom i nad Bosnom.
Bonjaci moda tek sad, vezano za politiku prainu oko Rezolucija o genocidu u Srebrenici, osjete da ta rije genocid, koja
toliko smeta Srbima, ima neku sudbinsku dimenziju. Tano je, jer
Srbi dobro znaju da pravna formulacija genocida ukljuuje odgovornost drave, odnosno, entiteta Republika Srpska, dok se formulacija ratnog zloina svodi na odgovornost pojedinca. Nikome u
Sarajevu nita nije bilo jasno kada su organi vlasti Republike Srpske
sa mermernog spomenika bonjakim rtvama u Viegradu brusilicom istrugale rije genocid. Moda tek sad javnost nazire da je
rije genocid oma oko vrata Republike Srpske?
Znali su bonjaki politiki i drutveni faktori koji jezik godi
daytonskom uhu, a oni su tu da u ime linih privilegija glade krmka
ni dlaku. Zato sve ove godine nisu uinili ni jedan progresivan korak
ka institucionaliziranju bonjake rtve, kulture pamenja, te svega
to bi na politikom polju trebalo biti satisfakcija za rtvu. Jevreji su
u ime holokausta dobili dravu na otetoj, tuoj zemlji, a Bonjaci, u
ime genocida nad Bonjacima, nisu u stanju sauvati zemlju koja im
1.000 godina pripada. Bojaka politika se u Srebrenici i oko Srebrenici pojavljuje onoliko koliko joj se propie, ni gram vie, ni
gram manje, bez ikakve invencije i inicijative. Da nije inercije tragom pravosua, i inicijativa srebrenikih udruenja, te spremnosti
meunarodnog faktora da se genocid nad Bonjacima getoizira,
pitanje je ta bi ostalo od sjeanja na Srebrenicu.
Srebrenica ivi samo jedan dan u godini, u vrijeme kolektivne
denaze, i to je najbolja dijagnoza odnosa politike prema ovim pitanjima. Namjesto da se Sarajevo izborilo da Srebrenica bude dis-

42

trikt, ili, makar da postane prosperitetna kao to su Brko ili Gorade, Srebrenica je po drugi put ubijena, nemarom politike. Ako se
igdje u BiH moglo na ime satisfakcije omoguiti ekonomski prosperitet, to se moglo u Srebrenici! Namjesto toga, ovaj gradi je opustoen od ljudi, i od ivota. Za Srebrenicu se uje samo 11. jula, ili
kad pijani etnici prodefiluju arijom. Ta druga smrt Srebrenice
najdirektniji je rezultat mutavosit i korumpiranosti bonjake politike koja nije bila u stanju ni izboriti se za taan naziv memorijala u
Potoarima, koji kao Memorijalni centar ne znai nita, ali bi znaio sve pod nazivom Memorijal genocida u Srebrenici.

Srebrenica ispred nas

Koliko god nam se inilo da je sjeanje na Srebrenicu doivjelo
svjetske razmjere, to nema nikakve teine, dokle god ova sila spoznaje ne promijeni stanje u BiH. ta mi imamo, i ta rtve imaju, od
Rezolucije o Srebrenici? Kako se ta Rezolucija, i kako se sve drugo
to je Svijet priznao, odrava na ivot Srebrenice, i openito, na
na ivot u naoj zemlji? Pa sve te rezolucije nisu uspjele u Srebrenicu vratiti ni one koji su iz Srebrenice protjerani u julu 1995., eno
ih po Vogoi, Americi i Skandinaviji, a kako bi tek pomogle povratku stotina hiljada prognanih Bonjaka?! Nije se dogodilo nita,
u politikoj zbilji nae zemlje, zata bismo rekli da proizilazi internacionalnog suosjeanja i pijeteta prema rtvama Srebrenice. Je li
Srebrenica postala disktrikt? Je li pokrenut proces ukidanja Republike Srpske? Jesu li udruenja porodica rtva, iz Srebrenice i izvan
Srebrenice, prozereli namjeru getoiziranja bonjake rtve, pa napravili jednu konferenciju, i objavili rezoluciju, da prava za rtve
Srebrenice moraju biti prava za sve druge bonjake rtve? Mogli
su objaviti i preporuiti, da se namjesto genocid nad Bonjacima,
ima koristiti sintagma Srebrenica nad Bonjacima (kao to Jevreji koriste sintagmu holokaust nad Jevrejima), a kojom se pokrivaju svi Bonjaci, ma gdje stradali, kao to se holokaustom pokrivaju svi ubijeni Jevreji, a ne samo oni u Auschwitzu. U odnosu na
politiki potencijal genocida u Srebrenici, vlada apsolutna letargija, status bez ideja i pomaka, i sve se zavrava na suzama, samo
suzama, i opet suzama.
Ovim tekstom smo htjeli, u ovo vrijeme suza i pijeteta, otvoriti
neke nove horizonte prema Srebrenici. Bonjaka rtva nee biti
uzaludna samo ako mi preivjeli ugledamo politiku satisfakciju.
Postojanje Republike Srpske, slobodno djelovanje etnike teroristike organizacije, teror nad bonjakim povratnicima, apartheid
nad bonjakom djecom... Sve nas to uvjerava da Srebrenica nije
iza nas, ve je ispred nas. Do daljnjeg.
Fatmir ALISPAHI

PREPORODOV JOURNAL 176

IZ SVIJETA

SJEVERNA AFRIKA I BLISKI ISTOK

Spirala (ne)kontroliranog kaosa

LIBIJA: Nepriznata Vlada u borbi protiv ISIL-a
UN predstavio rjeenje koje obuhvaa formiranje jedinstvene
Vlade
Za vrijeme pregovora o libijskoj krizi u Maroku, 8. lipnja 2015.
Ujedinjeni narodi su predstavili mirovno rjeenje koje bi obuhvaalo formiranje jedinstvene Vlade u trajanju od jedne godine. Predstavnici obiju Vlada meunarodno priznate koja se nalazi u izbjeglitvu u Tobruku, na istoku zemlje, i nepriznate, islamistike, koja
je zauzela parlament u glavnom gradu Tripoliju bili su prisutni na
pregovorima u Maroku, no niti jedna strana se jo uvijek nije oitala po pitanju UN-ovog prijedloga.

Glavna uporita ISIL-a u Libiji su gradovi Sirte i Derna

Podsjetimo, ranije su ovakvi prijedlozi odbijeni i od jednih i od drugih. No, dok traju tenzije izmeu ove dvije frakcije, trea strana, ISIL,
koristi priliku i iri svoj utjecaj u Libiji nakon to su se proirili u Iraku i
Siriji. Dva dana kasnije mediji su objavili kako su pripadnici teroristike
skupine ISIL zauzeli veliku elektranu zapadno od libijskog grada Sirte,
koja strujom opskrbljuje prostore centralne i zapadne Libije.
ISIL-ova glavna uporita u Libiji sau gradovi Sirte i Derna. No, lokalne ekstremistike islamistike frakcije u gradu Derna nisu zadovoljne
zbog te injenice te ele strane borce protjerati s teritorija kojeg smatraju svojim. Sukobi su trajali danima, a 14. lipnja su eskalirali. Protiv
ISIL-a bori se lokalna organizacija Majlis Mujahideen (rije je o alijansi
vie libijskih islamistikih skupina). Glasnogovornik lokalnih islamista
rekao je u razgovoru za lokalnu TV postaju Nabaa kako se oko 70 pripadnika ISIL-a predalo. 90% grada Derne sada se nalazi pod kontrolom Majilisa. Nae snage upravo se obraunavaju s njihovim snajperistima koji su pozicionirani u okolici grada, rekao je.
23. lipnja mediji su objavili kako je libijska nepriznata Vlada iz
Tripolija izvela je niz zranih napada na poloaje ISIL-a u centralnom gradu Sirte koji je pao u ruke terorista iz ISIL-a. Postaje jasno
kako u Libiji trenutano ratuje nekoliko frakcije, a ISIL je najnovija
koja je iskoristila kaos na terenu koji traje jo od NATO agresije
2011. godine.

Tunisa, jedne od rijetkih zemalja koja jo ima svoje diplomatsko

predstavnitvo u Tripoliju. Ovo nije prvi put da je strana diplomatska misija napadnuta u Tripoliju. Tokom 2015. godine napadnute
su ambasade Alira, Irana, Maroka, June Koreje i panjolske.
14. lipnja amerike zrane snage izvele napad u Libiji u kojem
su ubili Mokhtara Belmokhtara, visokopozicioniranog lana AlQae'de. Rije je o poznatom meunarodnom teroristu koji je stajao iza velikog prologodinjeg napada na naftna postrojenja u Aliru, nedaleko od libijske granice.
22. lipnja ministri vanjskih poslova zemalja lanica EU dogovorili
su kako e pokrenuti pomorsku operaciju protiv krijumara ljudi na
Mediteranu. To bi zapravo bila vojna operacija u kojoj bi se ciljali i
brodovi koji se koriste za krijumarenje ljudi. Drugim rijeima, vojni
napadi odvijali bi se i unutar libijskog teritorija. No, libijske vlasti i
oruane snage strogo odbijaju takvu mogunost. Saqr Al-Jaroush,
zapovjednik zranih snaga meunarodno priznate libijske Vlade u
Tobruku, upozorio je europske zemlje da ne pokuavaju svojim brodovima ulaziti u libijske teritorijalne vode jer e inae postati mete za
zrane napade. Svaki brod koji se nae unutar libijskih voda bez da
je prethodno dobio doputenje za ulazak biti e meta za nae zrane
snage, rekao je Al-Jaroushi. Planu europskih zemalja protivi se i nepriznata Vlada u Tripoliju, koja tvrdi kako EU uope ne uzimaju u
obzir teku situaciju u kojoj se Libija trenutano nalazi.

TUNIS: Zatvoreno 80 damija i proglaeno

izvanredno stanje
Teroristiki napad na turiste
U teroristikom napadu na hotelsku plau u gradu Sousse, u
Tunisu, 26. lipnja 2015., ubijeno je 38, a povrijeeno 39 ljudi. Naoruani 24-godinji napada, Tunianin Seifeddin Rezgui, otvorio
vatru iz automatskog oruja na turiste na prepunoj plai. Od 38 rtava 30 je Britanaca, tri Irca, dva Nijemca te po jedan Rus, Belgijanac i portugalac. Odgovornost za napad preuzela je teroristika
organizacija ISIL. Istoga dana je izvren napad u Kuvajtu, za koji je
odgovornost takoer preuzeo ISIL, u kojemu je ubijeno 27 osoba.
Zasad nema dokaza da su napadi bili koordinirani.
Radi se o drugom teroristikom napadu u Tunisu tokom ove godine. ISIL je preuzeo odgovornost i za smrtonosni napad na poznati Nacionalni muzej Bardo u Tunisu, 18. oujka 2015., iji je tragian epilog

Libija protiv pomorske operacije EU

12. lipnja militanti su napali konzulat Tunisa u glavnom gradu
Tripoliju, pri emu je oteto 10 osoba. Ovo je drski napad na na
nacionalni suverenitet, ovo je krenje meunarodnih prava i diplomatskih norma, navodi se u izjavi Ministarstva vanjskih poslova

LIPANJ 2015.

ISIL preuzeo odgovornost za pokolj na plai u Tunisu

43

IZ SVIJETA
bio 22 ubijene osobe i vie od 50 ozlijeenih, meu kojima najvie
stranih turista. Nakon napada na muzej da bi se pojaala sigurnost,
rasporeena je vojska po svim veim gradovima Tunisa. Opravdano se
javio strah da se ekstremisti slobodno kreu u zemljama regije, ukljuujui Tunis, Libiju, Alir i Egipat. Yousri Azabawi, profesor politikih
znanosti na Sveuilitu u Kairu, tada je rekao kako se terorizam iri u
sjevernoafrikim zemljama jo od politikih previranja 2011., koja su
pogodila mnoge arapske zemlje, dok su ekonomske i politike tekoe
dale plodno tlo za rast ekstremistikih skupina. On je takoer upozorio
da bi do slinih napada moglo doi u skoroj budunosti ako te zemlje
istinski ne prodube svoju sigurnosnu suradnju.
27. lipnja, dan nakon napada u ljetovalitu Sousse, Vlada Tunisa je odluila zatvoriti ak 80 damija koje nisu pod dravnom kontrolom. Svih 80 damija bit e zatvoreno u roku od tjedan dana,
najavio je tunianski premijer Habib al-Essid. Premijer je optuio
damije za poticanje na nasilje, kazavi kako ire otrov. Rekao je
da je suprotstavljanje terorizmu nacionalna dunost i pozvao je Tuniane da se koordiniraju i pomognu Vladi.
Poetkom srpnja 2015. tuniski predsjednik je proglasio izvanredno stanje u zemlji. Prema tuniskom Zakonu o izvanrednom stanju
ograniava se pravo javnog okupljanja i daju vee ovlasti policiji i
vojsci. S vie od 1.300 naoruanih agenata sigurnosti pojaane su
mjere sigurnosti u hotelima i odmaralitima. Na rat protiv terorizma
je dugotrajan rat. Moda emo izgubiti nekoliko bitaka, ali na kraju
emo dobiti rat, rekao je Kamel Jendoubi iz Ureda premijera.

EGIPAT: Bivi predsjednik Mohammed Morsi

osuen na smrt
Nova eskalacija nasilja u Egiptu?
16. svibnja 2015. Egipatski sud je biveg predsjednika Mohammeda Morsija osudio na smrt zbog organiziranja bijega iz zatvora tokom pobune 2011. Uz Morsija na smrt je osueno ukupno
106 pripadnika Muslimanske brae. U odvojenom suenju Morsi je
optuen i da je pokuao davati povjerljive dravne sigurnosne izvjetaje Hamasu, Hezbollahu i Iranu s ciljem destabilizacije zemlje.
Sluaj je poslan egipatskom velikom muftiji kako bi on dao savjetodavno miljenje o presudi. Konana odluka o izvrenju smrtne kazne trebala se donijeti 2. lipnja 2015.
Sredinom lipnja 2015. mediji su objavili kako je Sud u Kairu u dva
odvojena suenja na smrt i doivotni zatvor osudio biveg predsjednika Mohammeda Morsija. Pored njega, na smrt su osuena jo petorica visokorangiranih lanova Muslimanske brae, meu njima
Mohamed Badie, Saad El-Katatni i Esam El-Erian. Osuda je izreena
na osnovi bijega iz zatvora Wadi Natroun, a osueni su za oteivanje i postavljanje poara u zgradi zatvora, ubojstvo, pokuaj ubojstva, oteivanje zatvora i putanje oko 20.000 zatvorenika tokom
nemira u sijenju 2011., kada je s predsjednike funkcije svrgnut Hosni Mubarak. Sud je za te nemire na smrt osudio 21 osobu, meu
njima islamskog uenjaka Safwata Hegazyja i vodeeg lana Muslimanskog bratstva Mohameda El-Beltagyja. Jo 106 osuenika ekalo je potvrdu svoje osude, jer je sredinom svibnja njihov sluaj bio
predan velikom muftiji na savjetodavno miljenje, kako nalae egipatski zakon. Nakon njegovog savjeta, na smrt je osueno 99 osoba,
od kojih 93 u odsutnosti, meu kojima je i jedan od najpoznatijih ivuih islamskih uenjaka Youssef El-Qaradawi.
U odvojenom suenju, Morsi i 16 drugih osueni su na doivotan
zatvor u sluaju pijuniranja. Prema presudi, Morsi i njegovi suradnici pleli su urotu zajedno sa stranim silama, ukljuujui Hamas, Hezbollah i Iransku revolucionarnu gardu, kako bi destabilizirali Egipat.

44

Mohammed Morsi u sudnici

SAD, Europska unija i glavni tajnik UN-a izrazili su zabrinutost
zbog presude. Diplomatski suzdran nije bio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji je nazvao suenje i smrtnu kaznu Morsiju
masakrom zakona i temeljnih prava. Erdogan je pozvao meunarodnu zajednicu da uini sve u njezinoj moi da se povue smrtna kazna,
koja je dana po instrukcijama reima nastalog na vojnom udaru, te
da se prekine put koji ozbiljno ugroava mir egipatskog drutva.
Muslimanska braa su u Turskoj odrali i svoju konferenciju za
tisak gdje je otro osuena vlast generala Sisija. I tehniki turski premijer Ahmet Davutoglu je komentirao presudu, nazivajui je ispitom
za zapadne zemlje i meunarodne medije u njihovom potovanju
demokratskih naela. Posebno se obruio na medije, koje je pozvao
da budu dosljedni u dizanju glasa protiv egipatskih presuda.
29. lipnja u atentatu auto-bombom u Kairu ubijen je egipatski
glavni javni tuitelj, Hisham Barakat. Egipatski suci i drugi dunosnici esto su meta radikalnih islamista koji se protive predsjedniku
Sisiju, a njihov angaman dodatno je pojaan otkako su zatvorske i
smrtne kazne izreene za visoke lanove, sada ve zabranjene,
stranke Muslimanska braa. Mjesec dana ranije skupina povezana
s teroristikom organizacijom ISIL pozvala je svoje sljedbenike da
krenu u napade na egipatske suce i druge dunosnike. Hisham Barakat je najvii dravni dunosnik ubijen u napadima militanata otkako je s vlasti prije dvije godine sruen predsjednik Mohammed
Morsi. Ovaj atentat, smatraju politiki analitiari, nagovjetava novu eskalaciju nasilja u Egiptu.

SIRIJA: Nove geopolitike jednadbe

Nova strategija preivljavanja reima Bashara Al-Assada
U posljednjih nekoliko tjedana na nekoliko frontova traju estoke bitke izmeu sirijske vojske i pobunjenika. Od Idliba na sjeveru Sirije do u Rif Dimashqa na jugu i Qalamouna na granici s Libanonom. Obje strane ovu kampanju gledaju kao presudnu i onu koja e
odluiti rat koji traje ve vie od etiri godine.
Vladi Bashara Al-Assada i regularnoj Sirijskoj vojsci SAA treba
pomo i osim Iranske revolucionarne garde, libanonskog Hezbollaha i irakih, afganistanskih i pakistanskih iitskim milicija sada je
stvorena i palestinska brigada Galileja, koja e se boriti rame uz
rame sa sirijskom vojskom, prenosi agencija IMRA. Naime, vie od
4.800 Palestinaca zavrili su intenzivnu vojnu obuku i spremni su za
borbu na podruju Qalamouna, gdje e se pridruiti sirijskoj vojsci
i Hezbollahu. Nedavno su se palestinske izbjeglice mobilizirale i pridruile sirijskoj vojsci u borbama protiv militanata ISIL-a u izbjeglikom kampu Yarmouk u blizini glavnog grada Damaska.
Novinar kuvajtskog dnevnog lista Al-Rai, Elijah Magnier, u novinarskim krugovima na Bliskom istoku poznat po svojim vezama s

PREPORODOV JOURNAL 176

IZ SVIJETA
irakim iitskim milicijama, Hezbollahom i sirijskom vladom, poetkom lipnja 2015. objavio je lanak o novoj strategiji preivljavanja
reima Bashara Al-Assada, koja je dogovorena nakon niza poraza u
posljednjih nekoliko mjeseci. Magnier pie kako je u Damask stiglo 6.000 iranskih vojnika, to je samo prethodnica veeg kontingenta iji je cilj zatvaranje pukotina koje oigledno nastaju kao posljedica agresije Turske i drugih zemalja na sjeveru Sirije. Turci su
preli crvenu crtu i tako uzrokovali rasporeivanje iranskih i irakih jedinica. Slian odgovor e se dati prijateljskom Izraelu na
jugu Sirije. 6.000 ljudi je ve razmjeteno na borbenim poloajima
u Dara'ai, Hami i Latakiji. Njihova misija je zadrati kontrolu nad tim
podrujima do dolaska pojaanja. Ta se sila nee koristiti za protuudare usmjerene na povratak teritorija i gradova koje su ranije
zauzeli Al Nusra Front, ISIL ili druge skupine.
Elijah Magnier navodi kako je ovo u Siriji potpuno nova situacija i da je na sjeveru zemlje dolo do izravnog susreta Turske i Irana.
Turska prua logistiku podrku bazama Al Nusra Fronta, koji djeluje kao turska posrednika sila. Kao rezultat toga, zauzeti su Idlib i
Jisr Al-Shugur. Sirija je s problemom iste vrste suoena na jugu u
Quneitri i Dara'ai, gdje Izrael daje potporu snagama na terenu u
podruju logistike, obavjetajnih aktivnosti i lijeiti ranjene islamistike militante. Stoga je sirijsko vodstvo odluilo u potpunosti revidirati strategiju rata i rasporeivanja vojnika na terenu, pogotovo
s obzirom na injenicu da u tim podrujima oporba ima brojanu
nadmo nad vladinim snagama i njihovim saveznicima.
Nakon temeljitog prouavanja geopolitike i vojne situacije,
odlueno je da se ovako ne moe izdrati rat koji e trajati dugi niz
godina i da je potrebno tedjeti ljudske i tehnike resurse i novac.
S tim u vezi, odlueno je da se napuste podruja kao to su Palmira
i Idlib, unato snazi propagande koja se rasplamsala nakon njihovog pada. Najvanije je da su Damask i Vlada predsjednika Bashara
Al-Assada oduvijek bili dio politike jednadbe. S tim u vezi, temeljna odluka je bila ostaviti ogromna poljoprivredna i pustinjska podruja i udaljene gradove da padnu u ruke 'Islamske drave' i Al Nusra Fronta, sve dok meunarodna zajednica ne postane svjesna
potrebe za ujedinjenom borbom protiv terorizma, pie Elijah Magnier i tvrdi da je ovu informaciju dobio od svog izvora iz operativnog stoera snaga Osovine otpora u Damasku.

Sirijski Kurdi u centru panje

Sredinom lipnja 2015. sirijske kurdske Jedinice narodne obrane
(YPG), potpomognute amerikim zranim snagama i manjim skupinama ostataka nekadanje tzv. Slobodne sirijske vojske (FSA), ostvarile su veliku pobjedu na granici s Turskom, zauzeli su grad Tel Abyad
koji se nalazio pod kontrolom ISIL-ovih terorista. Grad Tel Abyad bio
je od velike vanosti za ISIL, Kurdi su presjekli kljuni dobavni pravac
kojim je ISIL od turske granice do grada Raqqe dobivao novac, oruje, naftu i svjee snage. Ovom pobjedom Kurdi sada imaju kontrolu

LIPANJ 2015.

nad ak 400 kilometara sirijsko-turske granice i praktino spojili svoje dvije enklave na sjeveru Sirije Hasaku i Kobani.
Politiki analitiari istiu kako je turska vlast je, oekivano,
uznemirana zbog ove vijesti. Poraz ISIL-a znai jaanje Kurda, a za
Ankaru je to, oigledno, puno loiji scenarij. Sama injenica da Kurdi napreduju uz pomo amerikih zranih snaga dodatno poveavaju tenzije izmeu Washingtona i Ankare ija se strategija prema
Siriji sve vie i vie udaljuje. Turski predsjednik Erdogan je ljut, pri
emu istie kako Zapad daje podrku kurdskim teroristima.
Jedinice narodne obrane (YPG), vojno krilo sirijske prokurdske
Demokratske unije (PYD), nemaju namjeru stvaranja 'kurdskog koridora' koji bi navodno bio teritorij za osnivanje neovisne kurdske
drave, nakon posljednje pobjede YPG-a nad ISIL-om rekao je voa PYD-a, Salih Muslim. Dopustite mi da kaem odmah da nemamo projekt usmjeren na stvaranje kurdske drave, rekao je Muslim, upitan da komentira poveanje zabrinutosti Ankare oko navodnih zahtijeva sirijskih Kurda za vlastitom neovisnom kurdskom
dravom na granici s Turskom. Bog je Kurde u Siriji smjestio na
granicu s Turskom. Kurdi ive tamo. to bismo trebali uiniti? Hoemo li napustiti nau zemlju, naa domovinu samo zato je turska
drava ljuta? Ovi strahovi su neutemeljeni i sramotni, rekao je
Muslim, dok se u posljednjim izvjeima u nekim turskim medijima
navodi kako je PYD opasniji od same 'Islamske drave'. Naa briga je da se zatitimo i da ne izdamo nae ljude. 'Islamska drava' je
bila angairana u brutalnim aktivnostima du granice. Takav diskurs moe imati samo jedan cilj i biti uzrok problema izmeu Arapa
i Kurda u regiji, kazao je on, aludirajui na nedavne tvrdnje koje je
objavio turski dnevni list Hurriyet Daily. Ovo je zemlja u kojoj e
Kurdi, Arapi i Turkmeni e ivjeti u miru. Dakle, Ankara ne bi trebali biti zabrinuta zbog razliitih i namjernih izjava. Ljudi koji su otili
u Tursku iz Tel Abyada se sada vraaju u svoj rodni grad. to je loe
o tome? Koalicijske snage predvoene Sjedinjenim Dravama u regiji imaju najvie povjerenja PYD, a Europa takoer vjeruje u PYD,
za kraj je dodao Salih Muslim, prenosi Kurdpress.
Tokom lipnja nastavljeno je napredovanje jedinica sirijskih Kurda, zapravo, oni su postali glavni protuotrov za ISIL, to je dobra
vijest za sve anti-ISIL aktere. 10-ak dana nakon Tel Abyada zauzeli
su i grad Ain Isa, 50 kilometara od de facto glavnog grada ISIL-ovog
halifata, Raqqe. ISIL-ovcima nije svejedno, izvori prenose kako su
poeli uurbano kopati rovove oko svog glavnog uporita i pripremati grad na obranu, premjetajui sve vee snage u Raqqe.
Lider sirijskih Kurda, Salih Muslim, za turski 'Ileri Haber' je dao
intervju u kojem je rekao kako se Turska mora pomiriti s injenicom
da sada granii s YPG-om, ali da Turska time treba biti zadovoljna, jer
joj sada izbjeglice nee preskakati preko ice, niti e joj u zemlju, kada im se prohtije, ulaziti i izlaziti islamistiki militanti. Teko da e
turski predsjednik Erdogan biti zadovoljan ovom porukom, ali je stav
PYD-a i Saliha Mislima da ni tzv. Sirijska nacionalna koalicija, niti
Kurdsko nacionalno vijee (ENKS), koje djeluje u okviru SNC-a, ne
mogu predstavljati Kurde iz pokrajina Hasaka, Efrin i Kobani. Salih
Muslim to ponavlja ve vie od godinu dana, a smjernice njegove
politike, koje je prije godine dana objavio 'Al-Monitor', ostale su do
danas nepromijenjene. Sljedeih nekoliko dana, kada splasne euforija zbog pobjede nad ISIL-om u Tal Abyadu, logino je oekivati poteze Ankare, Washingtona i njihovog saveznika Barzanija u Erbilu, koji
e na sve naine ovaj novoosloboeni teritorij predati preoteti YPGu i predati ga u ruke svojih marioneta. Naravno da bi to bio poetak
novog sukoba u Siriji, no, kada je u pitanju ostvarenje konanog cilja
svrgavanje Bashara Al-Assada, ni to nije iskljueno, pie jedan hrvatski vojno-politiki komentator.

45

IZ SVIJETA

IRAK: Promjena amerike politike?

Rudy Giuliani: Povlaenje amerikih snaga iz Iraka je najvea
pogreka 21. stoljea
11. lipnja bivi gradonaelnik New Yorka, Rudy Giuliani, napao
je predsjednika Baracka Obama zbog povlaenja amerikih trupa iz
Iraka istiui kako je rije o najveoj pogreci 21. stoljea. Njegove kritike dole su dva dana nakon to je Obama rekao kako SAD
nema kompletnu strategiju po pitanju suoavanja s ISIL-om u Iraku i Siriji. Oito da bi nekako ublaio teinu takve izjave Obama je
ve sutradan odobrio slanje dodatnih 450 amerikih vojnih savjetnika u Irak. ISIL je direktna posljedica povlaenja naih trupa iz
Iraka, rekao je Giulliani u razgovoru za Fox News. Dakako, moglo
bi se ovoj situaciji pristupiti i drugaije te rei kako ISIL jest direktna
posljedica amerikih poteza, no s time nema previe veze Obamino
povlaenje trupa iz Iraka, ve amerika agresija na Irak 2003., koja
je uvelike stvorila ekstremizam na prostoru gdje ga ranije nije bilo.
11. lipnja Pentagon je objavio kako su SAD potroile vie od 2,7
milijardi dolara na rat protiv ISIL-a u Iraku i Siriji otkako su poele
akciju bombardiranja u kolovozu 2014. Prosjean dnevni troak sada iznosi vie od 9 milijuna dolara, kae se u detaljnom pregledu
trokova koje je objavilo Ministarstvo odbrane. Ti podaci kazuju da
je na zrane snage (Air Force) otpalo dvije treine ukupnih trokova, odnosno vie od 1,8 milijardi dolara, a na dnevne borbene letove i letove za izvianje vie od pet milijuna dolara dnevno. Izvjetaj
takoer nudi uvid u rijetke podatke o cijenama tajnih specijalnih
operacija, koje su kotale vie od 200 milijuna dolara od kolovoza.
Dan kasnije, 12. lipnja, naelnik Glavnog stoera, general Martin Dempsey, rekao je kako SAD razmatra izgradnju dodatnih amerikih vojnih baza u Iraku s ciljem odbacivanja ISIL-a. Taj potez bi
zahtijevao ponovni dolazak veeg broja amerikih vojnika u Irak.
General Dempsey je otkrio kako SAD ve razmatra i potencijalne
lokacije za nove baze rije je o koridoru koji spaja Bagdad i Tikrit,
te o prostoru dalje prema Mosulu na sjeveru zemlje. Dempsey nije
rekao koliko bi dodatnih amerikih vojnika stiglo u Irak u sluaju da
se krene s projektom novih baza.
23. lipnja ameriki Pentagon je potvrdio kako su amerike zrane snage izvele napad na Mosul u Iraku te pritom ubile jednog pripadnika ISIL-a kojeg se povezuje s teroristikim napadom na ameriku konzulat u Bengaziju 2012. Podsjetimo, u tom napadu, ije
okolnosti jo nisu posve razjanjenje, ubijeno je nekoliko Amerikanaca, ukljuujui i amerikog ambasadora Chrisa Stevenesa. Iz Pentagona su istaknuli kako se zrani napad desio 15. lipnja, te kako je
u njemu ubijena osoba po imenu Awni al-Harzi za koju se vjeruje da
je bila upletena u napad u Bengaziju.
24. lipnja ameriki list The Wall Street Jorunal objavio je rezultate ankete po pitanju treba li SAD poslati vojsku u Irak kako bi se
borili protiv ISIL-a. Oko 60% ispitanika podrava takvu ideju. Njih
28% reklo je kako bi amerike trupe trebale ostati u Iraku koliko god
je potrebno da bi se odradio posao, dok je 32% ispitanika istaknulo
kako bi amerike trupe trebale otii, ali samo na kratko, koliko je
potrebno da pomognu irakoj vojsci u preuzimanju kontrole nad situacijom. Stav prema ovom pitanju poprilino je odreen i stranakom linijom: 80% republikanaca podrava odlazak amerike vojske u
Irak, dok svega 47% demokrata daje podrku takvoj ideji.
Na prostoru Iraka trenutno se nalazi oko 3.100 amerikih vojnika, a poetkom lipnja Obama je odobrio slanje 450 vojnih savjetnika. Meutim, Amerika vojska trenutno samo savjetuje i daje obuku irakim snagama, ali ne sudjeluje u direktnim sukobima protiv
ISIL-a.

46

8 milijuna Iraana ima potrebu za humanitarnu pomo

2. lipnja 2015. iraki premijer Haider al-Abadi, na tiskovnoj konferenciji uoi sastanka s 20-ak ministara i izaslanika meunarodnih
organizacija, sudionika koalicije protiv ISIL-a, u francuskom Ministarstvu vanjskih poslova u Parizu, optuio meunarodnu zajednicu za neuspjeh u borbi sa ISIL-om. Mislim da je to neuspjeh meunarodne zajednice U vezi s potporom u Iraku, puno je rijei a
malo djela na terenu, upozorio je Abadi. Unato oko 4.000 zranih
udara meunarodne koalicije koju vode SAD, ve godinu dana napreduje i nie pobjede u Iraku i u Siriji, gdje su osvojili velik dio teritorije. Istaknuvi kako raste broj stranih boraca u redovima ISIL-a,
kojih je sada, po njegovoj ocjeni, oko 60%, Abadi je rekao: To je
meunarodni problem koji se mora rijeiti. Moramo dobiti odgovor zato toliki broj terorista dolazi iz Saudijske Arabije, zemalja
Perzijskog zaljeva, Egipta, Sirije, Turske i europskih zemalja.

Iraki premijer Haider al-Abadi i ameriki predsjednik Barack Obama

Pripadnici ISIL-a poetkom lipnja zatvorili su branu na rijeci Eufrat na prostoru zapadnog Iraka, ime je protok vode sada ogranien. Analitiari smatraju kako ISIL koristi vodu kao oruje i kako bi
ova taktika mogla proizvesti ozbiljnu humanitarnu katastrofu. Meutim, ISIL-ovci su smanjenjem dotoka vode lake preli Eufrata i
napali pro-vladine snage dalje prema jugu. Prije su nae snage sigurnosti morale pratiti samo mostove i pojedine zone, ali sada cijelu rijeku mogu prei, rekao je glasnogovornik guvernera irake
zapadne provincije al-Anbar. Zbog blokade brane junim regijama
Iraka sada prijeti opasna sua i humanitarna katastrofa. Ugroeni
su sustavi za navodnjavanje, kljuni za opstanak mnogih ljudi.
22. lipnja visoki komesar Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Antonio
Guterres, potvrdio je kako je broj raseljenih osoba u Iraku dosegao cifru
od 4 milijuna. Iz UNHCR-a je, takoer, saopeno da 8 milijuna Iraana
ima potrebu za humanitarnu pomo, ukljuujui 4 milijuna raseljenih.

JEMEN: Na korak do humanitarne katastrofe

Nasrallah: Ameriko-saudijski rat protiv Jemena e
oblikivati budunost ove regije
9. lipnja 2015. za vrijeme posjete iranskom gradu Qom, generalni tajnik libanonske vojno-politike organizacije Hezbollah,
Sayyed Hasan Nasrallah, komentirao saudijsku agresiju na Jemen.
Jemenski narod, sa svojom hrabrom vojskom i borcima narodnih
komiteta, odluno koraaju prema pobjedi nad agresorom, bez obzira za vlastite rtve. Moramo pruiti solidarnost s potlaenim narodom Jemena. Jemenski narod ima dovoljno mudrosti i svijesti da
shvaa stvarnost saudijsko-amerike agresije i da je moe poraziti.
Jemen e ispriati istinu cijelom svijetu, istinu o agresiji koju se skriva dezinformacijama. Ameriko-saudijski rat protiv Jemena e oblikivati budunost ove regije, istaknuo je Nasrallah.

PREPORODOV JOURNAL 176

IZ SVIJETA
10. lipnja Iran je upozorio Saudijsku Arabiju kako e se desiti ozbiljne posljedice ukoliko rakete ispaljenih od strane njihovih zranih
snaga ponovno padnu u blizini iranske ambasade u glavnom gradu
Jemena, Sana'a. Iranski ambasador pri UN-u, Gholam Ali Khoshrou,
poslao je pismo Vijeu sigurnosti istiui kako su saudijske snage ve u
dva navrata gaale prostor u neposrednoj blizini iranske ambasade
toekom dva zadnja mjeseca. Najvei napad desio se 25. svibnja kada je
diplomatski kompleks oteen, a raniji napad se dogodio 20. travnja.

Neuspjeli mirovni pregovori u enevi

15. lipnja poeli su mirovni pregovori predstavnika zaraenih
strana u enevi. Specijalni povjerenik UN-a za Jemen, Ismail Ould
Cheikh Ahmed, imao je gotovo nerjeiv problem kako zaraene
strane uvjeriti da bi se sukob trebao rijeiti diplomacijom. Odmah
je bilo jasno kako to nee biti ba lako. Naime, dvije strane su odbile zajedno sjesti za stol tako da UN-ov povjerenik Ahmed zapravo
prenosi informacije od jedne delegacije drugoj. Osim toga, prvog
dana mirovnih pregovora prisutan je bio i Ban Ki-moon, generalni
tajnik UN-a, koji je predloio da se proglasi humanitarno primirje s
poetkom mjeseca ramazana. Nije uspio.
20. lipnja svjetski mediji su objavili kako su jemenski mirovni pregovori u enevi zavrili bez rjeenja od primirja nee biti nita, ratni
sukob se nastavlja. No, sukob je izbio i za vrijeme samih pregovora,
naime, pristae zaraenih strana u Jemenu potukli su se nakon niza
uvreda s jedne i druge strane. Pritom su se mogle uti rijei poput
kriminalci i psi, kao i optube za ubijanje djece. Nedugo nakon
toga predstavnici dvaju strana i fiziki su se obraunali akama.
Poto su pokuaji primirja za sada su propali, SAD i EU pozvali
na pauzu u ratu kako bi se humanitarna pomo mogla dostaviti u
Jemen. Naravno, bezuspjeno, a za to vrijeme situacija u Jemenu je
sve gora. Saudijski zrani napadi nastavljaju se diljem zemlje, broj
mrtvih raste iz dana u dan. Jedan od najkrvavijih ratnih dana zbio
se 7. lipnja, kada su saudijske zrane snage izvele su niz napada na
centralno sjedite jemenske vojske u glavnom gradu Sana'a. Ubijene su najmanje 44 osobe, a ranjeno preko 100, ukljuujui i civile.
Takoer su unitene i kue u centralnoj gradskoj etvrti Tahrir. U
zranim udarima s nekoliko projektila gaan je i povijesni dvorac
Al-Qahera i park Sheikh Zayed, koje je UNESCO proglasio svjetskom
kulturnom batinom. Prema procjenama, do sada je u saudijskoj
agresiji ubijeno 4.000 ljudi, a oko 7.000 ih je ranjeno.

meunarodne organizacije za ljudska prava i neovisni mediji? Gdje je

UN? Gdje su ti takozvani humanistike aktivisti? Nestali su u Jemenu
jednako kao to su nestali kada je izraelski reim provodio genocid nad
Palestincima u Gazi, pie jedan hrvatski komentator.

Teka humanitarna situacija

U isto vrijeme znatno se pogorava i humanitarna situacija. Iz
Ujedinjenih naroda su poruili kako im treba 1,6 milijardi USD za
nadolazeu katastrofu u Jemenu. Navodi se kako preko 21 milijun ljudi, odnosno oko 80% populacije Jemena, sada treba humanitarnu pomo ili zatitu. Jedan od najveih problema je injenica da
mnogi ne mogu doi do hrane. Naime, Saudijska Arabija uvela je
gotovo potpunu blokadu na uvoz hrane i goriva. Posebno teka situacija je u Adenu, gdje je velika nestaica hrane i vode, a higijenski
uvjeti u gradu, zbog prekida odvoza smea, postaju sve tei.
Strunjaci upozoravaju kako bi se uskoro mogle javiti kronine nestaice vode. Veina pumpi za vodu nije operativno, a voda iz onih
koje jo uvijek rade postaje sve skuplja i skuplja. Prosjean stanovnik
Jemena danas daje preko 30% svojih prihoda samo za vodu, najvie na
svijetu, upozorio je Abdulkhaleq Alwan, lan jemenskog ministarstva
voda i okolia. Otkako je izbio rat u Jemenu cijena vode se utrostruila.
Naime, cijena vode takoer je naglo porasla i zbog injenice da pumpe
za vodu u Jemenu rade na benzin, a on je takoer znatno poskupio
otkako je zemlja postala rtva saudijske agresije.

ISIL u Jemenu: teroristiki bombaki napadi u glavnom gradu

18. lipnja najmanje 50 osoba je ubijeno ili je ranjeno na prostoru
grada Sana'a, glavnog grada Jemena, nakon to je gotovo simultano
eksplodiralo pet auto-bombi. Glavne mete bile su etiri ijitske damije i sjedite Houthi pobunjenika, koji su iz glavnog grada protjerali prosaudijskog predsjednika Mansoura Hadija. Odgovornost za napad preuzela je teroristika organizacija ISIL istiui kako je rije o osveti.
30. lipnja najmanje 35 osoba je ranjeno nakon eksplozije autobombe u blizini vojne bolnice u glavnom gradu Jemena, Sana'a. Prema
pisanju jemenske dravne novinske agencije Saba veina rtava su ene i djeca. Neposredno nakon napada odgovornost za teroristiki in
preuzela je teroristika organizacija ISIL, koja ovim potezom jo jednom potvruje svoju prisutnost na prostoru Jemena. Radilo se o jo
jednom u nizu napada na ijite u regiji. Nekoliko dana ranije izveden je
napad u Kuvajtu, a ISIL-ovci su najavili i napade u Bahreinu.

Muke po saudijski reim

Saudijski udari na dvorac Al-Qahera, kojeg je UNESCO proglasio

svjetskom kulturnom batinom
Prema informacijama koje su objavile iitske milicije u Jemenu,
koalicija na elu sa Saudijskom Arabijom u agresiji na Jemen koristi
kemijsko oruje, osiromaeni uran, kasetne bombe i druge vrste oruja zabranjenog meunarodnim konvencijama od kojega stradava veliki broj civila, meu kojima ene, djeca i starci. Nakon objavljenih dokaza o zloinima Saudijaca, narod Jemena se s pravom pita gdje su tzv.

LIPANJ 2015.

Unato saudijskim zranim napadima, 14. lipnja pobunjenike

Houthi snage, kao i borci lojalni bivem predsjedniku Ali Abdullahu
Salehu, zauzele su grad al-Hazm, glavni grad velike pustinjske provincije al-Jawf, uz granicu sa Saudijskom Arabijom.
22. lipnja jemenska televizijska postaja al-Masirah objavila je informaciju kako je Jemenska vojska, poduprta s drugim anti-saudijskim skupinama, preuzela kontrolu nad tri vojne baze na jugozapadu
Saudijske Arabije, u provinciji Jizan. Saudijski vojnici su napustili svoje poloaje. Osim toga, kako se rat nastavlja jemenske snage sve ee artiljerijskim udarima napadaju saudijske pogranine zone.
Gotovo u isto vrijeme Hispan TV prenosi kako su graani pograninog saudijskog grada Najran organizirali Mar za neovisnost, a regionalna plemena su otkazali poslunost reimu vladajue dinastije AlSaud traei nezavisnost. Na samom jugu Saudijske Arabije vlada
pravi kaos, dok jemenske snage, iako pod tekim napadima saudijskih
zrakoplova, uspjeno provode napade na poloaje saudijske vojske na
njenom teritoriju, pri emu su ak uli u podruja Zahrana i Jizana. q
Pripremio: Ismet ISAKOVI

47

KULTURA

PRIA O SEVDALINKAMA: SVADBENA SEVDALINKA

Trepetljika trepetala
Trepetljika trepetala puna bisera,
haj, ovi nai bijeli dvori puni veselja!
ta se ono amor uje, ta ono vele?
haj, ono majka sina eni, pa se vesele.
Svi se redom veseljae, majka najvie;
haj, doveli joj ul-nevestu, ulom mirie.
Spustila se zlatna ica sa vedra neba,
haj, savila se mladoenji oko fesia,
haj, sa fesia ul-nevjesti oko duvaka.
Lijepota sevdalinke oito je neodoljiva. injenica koju niko ne
moe osporiti jeste ta, da je sevdalinka bosanska ljubavna pjesma.
Nastala je na podruju Bosne i Hercegovine, a za vrijeme turske
vlasti ona se irila.
Sevdah je postojao oduvijek, kao i ljubavne boli, enje, srea,
zanos i radost. Zanimljivo je primjetiti da autohtone sevdalinke ne
istiu toliko tekstopisce, nego to da se sevdalinka ne temelji na pismenom izraaju, nego na usmenom izraaju, a onaj ko e donijeti sevdalinku i doarati sevdah ne biva tekstopisac ili kompozitor,
nego pjeva odnosno interpretator ili tuma.
Sevdalinka ima svoju kompoziciju i u tekstu i u muzikom smislu, a isto tako i u pjevakom smislu. Sevdalinka nije pjevala samo
o rastancima, nostalgijom za rodnim krajem, ratnicima koji odlaze
ratovati za tue interese, prirodnim katastrofama, zabranjenim
ljubavima... Ona je znala opjevati i narodne obiaje. A, kad se vie
pjeva i igra, nego kad se ljubav krunie brakom, kad roditelji doekaju da oene sina ili udaju er.
Djevojku bi na vratima doekivao mladoenja. Ona je ljubila
najprije avlijski prag i prolazila ispod mladoenjine ruke. Pri ulasku
neko bi je malo gurnuo naprijed. Pazilo se da djevojka ne stane tom
prilikom mladoenji na nogu, to bi znailo sramotu i znak da e
biti eni pod nogama. Kuni prag bi mlada takoer ljubila. Tu bi
je saekivala neka od najbliih mladoenjinih enskih rodica i stavljala joj pod lijevu ruku u mahramu zamotanu pogau, a pod desnu
Kuran. Potom bi mladu vodili svekrvi koja bi je doekivala sjedei. Mlada je ljubila najprije svekrvu, a zatim redom sve prisutne

48

Ferid Avdi
ene u ruku. Kada bi mlada sjela, stavljali bi joj u krilo malo muko
dijete koje bi ona darivala. atkiju, veo, prvi joj je dizao mladoenja
s namjerom da je vidi. atkiju bi mlada bacala na druge djevojke,
najee na zaovu, da bi se to prije udala. I u mladoenjinoj kui
odvajali su se muki i enski svatovi. Evo, ovako izgleda jedan od
svadbenih obiaja u Bonjaka.
Pjesma bez koje se nije moglo zamisliti svadbeno veselje u mladoenjinoj kui bila je Trepetljika trepetala. Zasigurno, jedna od
najpjevanijih sevdalinki je svadbena sevdalinka Trepetljika trepetala. Nema ko je sve od pjevaa nije imao u svom reportoaru. Stihove
Trepetljike nalazimo i u dvije pjesme koje je zapisao Vuk Stefanovi Karadi. Jedna se pjevala na svadbama, a druga prilikom noenja
babina, to ukazuje da se ova pjesma uveliko pjevala jo tokom 19.
stoljea, al ne zna se pouzdano kada je i gdje nastala.
Kao i mnoge druge popularne bosanske sevdalinke i ovu svojatuju u komiluku, tako da ete i pored ove pjesme nai predznak
tipa srpska naroda pesma, mada u samom tekstu pjesme, vrlo
lahko se da zakljuiti da ona iskljuivo pripada bonjakoj kulturi i
tradiciji.
Za mnoge neupuene, trepetljika je visoko drvo jasika. List joj
zna biti ispod bjelkast, a odozgo zelen, pa kad puhne povjetarac
izgleda kao da treperi.
S vremenom i obiaji se mijenjaju, ljudi esto bjee od svog korijena, tee neem tuem, nepoznatom i stranom, emu ne pripadaju. Ipak, u svadbenim obiajima, koji su takoer itekako modernizovani u posljednjih 20. godina, duboko zabetonirana i neizbjena ostaje svadbena sevdalinka Trepetljika trepetala.
Ferid Avdi je jedan od pjevaa, za iju interpretaciju ove pjesme e vam mnogi kazati da je vrhunska. q
Avdo HUSEINOVI

PREPORODOV JOURNAL 176

KULTURA

39. DANI SATIRE FADILA HADIA (ZAGREB, 5.-20. LIPNJA 2015.)

Lijek za traume modernog doba

Skoro puna etiri desetljea kraj zagrebake kazaline sezone
rezerviran je za smijeh i komediju. 39. Dani satire Fadila Hadia
odrani su od 5.-20. lipnja 2015. u Satirikom kazalitu Kerempuh, nekadanji Jazavac, a okupili su oko 300 hrvatskih i stranih
umjetnika. Predstave koje svojom satirikom aokom ciljaju u najbolnija i najtraumatinija mjesta drutva u kome su nastale, a s ciljem kako bi smijehom i humorom razotkrile njegovu pravu narav i
sutinu, vidjelo je vie od 8.000 gledatelja.
Program 39. izdanja jedinstvenog regionalnog festivala specijaliziranog teatra definirao je izbornik dr. sc. Darko Luki, ugledni
teatrolog, knjievnik i redovni profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveuilita u Zagrebu. Iz neuobiajeno velike ponude od
ak 56 prijavljene predstave izabrao je 12 naslova koji dolaze iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Srbije i Crne Gore. Natjecateljski
program 39. Dana satire Fadila Hadia ponudio je djela autora u
rasponu od velikih klasika komediografije, drutvene kritike i satire, preko uglednih suvremenih pisaca do autorskih projekata. Rije je o tekstovima Aristofana, Molierea i Orwella, aktualnih britanskih zvijezda Petera Quiltera i Colina Teevana, suvremenih klasika
poput Duana Kovaevia i domaih pisaca Miroslava Krlee i Slavenke Drakuli. Festivalski reprezentativni su svakako i nekoliko
najuglednijih redateljskih imena u Hrvatskoj i susjedstvu, i to abecednim redom: Buljan, Frlji, Jeli, Mustafi, Taufer, Tomi i Urban. Ti davni i slavni tekstovi i danas su savreno razumljivi, upravo
jezivo prepoznatljivi, rekao je Luki.
39. Dani satire Fadila Hadia zaintrigirati su ozbiljne poznavatelje kazalita, ali i odgovorili na oekivanja najire publike. Zaista,
satira je lijek za traume modernog doba, ili kako kae veliki eki
pisac Jaroslav Rudi Protiv gluposti se najbolje bori smijehom.
Dodijeljene su i festivalske nagrade, a o njima je odluivao trolani
iri u kojem su bili dramaturg i kazalini kritiar Hrvoje Ivankovi,
novinarka i kazalina kritiarka Veernjeg lista Bojana Radovi i
dramska umjetnica Jelena Miholjevi.
Velika nagrada Veernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini
dodijeljena je autorskom projektu Bobe Jelia Ko rukom odneseno u produkciji zagrebakog Teatra &TD. Nagrada za najbolju reiju pripala je Andrsu Urbnu za reiju predstave ivotinjska farma Georgea Orwella u izvedbi Hrvatskoga narodnog kazalita
Ivana pl. Zajca Rijeka. Glavna nagrada za muku ulogu Mladen
Crnobrnja Gumbek pripala je Marku Makoviiu za ulogu u autorskom projektu Bobe Jelia Ko rukom odneseno, a uloga u istoj
predstavi donijela je i nagradu za najbolju ensku ulogu Ivani Krizmani.
Nagrada Ivo Serdar za ulogu najbolje prihvaenu od publike
dodijeljena je Neboji Glogovcu za ulogu Adama u predstavi Razbijeni vr Heinricha von Kleista, u reiji Igora Vuka Torbice i izvedbi Jogoslovenskog dramskog pozorita iz Beograda. Nagrada Sabrija Biser mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike pripala je Valentinu Kostadinovskom za ulogu Starca
u predstavi Aristofana i Natae Poplavske Lizistrata, u reiji Natae Poplavske i izvedbi Teatra komedija iz Skoplja.
Dodijeljeno je i pet ravnopravnih glumakih nagrada, kao i tri
posebna priznanja. Glumake nagrade pripale su Svetozaru Cvet-

LIPANJ 2015.

FADIL HADI (Bilea, 1922. Zagreb, 2011.) je bio svestrani

umjetnik, podjednako uspjean kao slikar, karikaturist, komediograf,
satiriar, publicist, urednik, organizator kulturnih manifestacija, scenarist i filmski redatelj. Bio je spiritus movens poslijeratnog kulturnog
ivota u Zagrebu i Hrvatskoj osniva i utemeljitelj Gradskog kazalita
Komedija, Satirinog kazalita Jazavac (danas Kerempuh), zatim
Duga filma, iz kojeg je nastala Zagrebaka kola crtanog filma, kao i
Filmskog festivala u Puli.
Autor je 58 komedija, nekoliko romana, ali i tri slikovnice za djecu.
Sa svojih 14 igranih filmova, od kojih neki zauzimaju vrlo znaajno
mjesto u hrvatskoj kinematografiji Abeceda straha, Lov na jelene, Novinar Ambasador i Desant na Drvar jedan je od najplodnijih filmskih autora. Kao glavni urednik glasovitog Vjesnika u srijedu dosezao je danas nepojmljive tirae od 300.000 primjeraka, a
pokrenuo je i dva vrlo znaajna tjednika za kulturu Telegram i
Oko.
Neumorno piui do kraja ivota kroz mnogobrojne komedije, kritiki i s mjerom, snano je obiljeio sve mijene na drutveno-politikoj
i kulturnoj sceni. Upravo zbog njegove snane vizije, vanost i uloga
Satirikog kazalita Kerempuh na kazalinoj mapi Hrvatske, ali i regije, viestruko se afirmirala i ouvala. q

koviu, Gojmiru Lenjaku Gojcu, Jerku Mariu, Heleni Peruh i Tanji Smoje. Ansambli predstava Kako smo preivjele i Jazavac u
Kerempuhu dobili su priznanje za kolektivni glumaki i autorski
doprinos, a Staa Zurovac dobitnik je posebnog priznanja za koreografiju i scenski pokret.
Jedan vaan dogaaj obiljeio je 39. Dane satire Fadila Hadia.
18. lipnja 2015. zagrebaki gradonaelnik Milan Bandi, u drutvu
sa lanovima obitelji Hadi, sveano je otkrio plou s novim imenom prolaza od Ilice 31 do Varavske ulice. Naime, odlukom Gradske skuptine, od 3. srpnja 2014., prolaz u kojem se nalazi kazalina
zgrada i uprava Satirikog kazalita Kerermpuh imenovan je u
Prolaz Fadila Hadia. Nije sluajno da smo se nali ovdje ispred
hrama satire, ispred satirikog kazalita kojeg je Fadil Hadi osniva. Otac suvremene hrvatske satire zasluio je da od danas, na 39.
Danima satire, otkrijemo ovu plou i tako sauvamo uspomenu na
velikog knjievnika, scenarista, filmskog redatelja, slikara i novinara, naglasio je gradonaelnik Bandi. q
Ismet ISAKOVI

49

KULTURA

PROMOCIJA ROMANA SLANA ZEMLJA JASMINA IMAMOVIA U ZAGREBU

Novi gradonaelnikov roman

Neobina promocija petog romana bosanskohercegovakog
knjievnika, pravnika i gradonaelnika Tuzle Jasmina Imamovia
Slana zemlja organizirana je 10. lipnja 2015. u VIP Clubu na glavnom zagrebakom trgu, uz glazbeni spot! Imamoviev roman govori o nesretnoj ljubavi dvoje tuzlanskih ilegalaca: Envera iljka i
Fride Laufer u vrijeme Drugog svjetskog rata. Posjetitelje je doekala glazbena podloga stare sevdalinke Je l ti ao to se rastajemo kao najava romana. Spot je snimio Jasmin Durakovi, a sevdalinku pjeva Halid Beli.
U publici puno poznatih iz javnog i kulturnog ivota i Bosne i
Hercegovine i Hrvatske (dobitnik ovogodinje Nazorove nagrade
glumac i ministar kulture Emir Hadihafizbegovi, snimatelj-oskarovac Branko Lustig, reiserka Saa Broz). Promociju su vodili, u
ime izdavaa V.B.Z.-a iz Zagreba, Ivan Simi i knjievna kritiarka,
sveuilina profesorica i urednica romana Slana zemlja Julijana
Matanovi te knjievnik Milan Rakovac.
Imamoviev novi roman Slana zemlja povijesno je ljubavni
roman i ve je kandidiran za najbolji roman godine. Godine 2009.
Imamovi je u istoj kui tiskao i roman Molim te, zapii koji je
slinog karaktera, govori o srednjovjekovnoj Bosni i u osnovi mu je
ljubavna drama. Tuzla je prvi ili drugi grad u Europi u Drugom svjetskom ratu koji je osloboen. Je li tu poveznica?, inicirao je razgovor o novoj Jasminovoj knjizi IVan Simi.
Jasmin je i tada i sada posegnuo, kao mudar ovjek, za temom
povijesti da bi progovorio o sadanjosti. U Molim te, zapii pie o
vladaru koji se ne boji okruiti darovitim ljudima Sada je krenuo u
neto to je dosta osjetljivo i puno kakljivije od teme iz 14. stoljea. Govori o linostima, ne o fiktivnim junacima, a istine kazane u
njemu neke mogu i zaboljeti, jer su ivi Zato mi se i ini da bi roman Slana zemlja u podnaslovu mogao imati i Roman iz neposredne povijesti, rekla je urednica Imamovieve Slane zemlje
prof. dr. Julijana Matanovi. Imamovi zato pametno bira izvedbenu poziciju i koristi analogije kada govori o ratnom vremenu sredine 20. stoljea. Bira poziciju svjedoka. A svjedocima postaju i fasade kua, ulice Grad Tuzla. Jedna je kua i na naslovnici knjige.
Graa iz romana jest graa povijesti: dokumenata, novina, svjedoanstava iz prve ruke Ulanao je svoje kazivanje: ja sam Enver
iljak, narodni heroj, ja sam Frida Laufer, tuzlanska idovka, ilegalka, ja sam Rudi/Rudolf Viki, sin upravnika rudnika, ja sam Mustafa
Vilovi, ja sam itd. Pria tee, povijesna i emotivna. a imao je
sreu pronai i pravu ljubavnu dramu Fride i Envera. Prof. Julijana
Matanovi je napravila i paralelu Imamovievih reenica s uvodnim
porukama i Andrieve Travnike kronike, koje tamo izgovara beg
Teskeredi i spominje da smo svi mi mrtvi, samo se sada nekoga
sahranjuje, a Frida, ilegalka, u Slanoj zemlji govori: Svi smo mi
mrtvi, samo oni to jo ne znaju! U ovakvim nas vremenima rata,
a i danas, zakljuila je dr. Matanovi, jedino, kako to i Jasmin poruuje, samo ljubav moe spasiti!
Hrpa je tu dokumenata. Ovo je potpuno drugaiji roman od dosadanjih Jasminovih romana! Svjedoenja, policijski sat Faistika
atmosfera. Gamad malograanska i seljaka koja se useljava u begovske i idovske kue. Jasmin se ne ustruava krenuti u politiku
borbu, u propagandu Odavno ovakvo to nije napisano kod nas,

50

Promocija Slane zemlje u zagrebakom CIP Clubu

knjiga je suho zlato za pedagoke i didaktike svrhe, konstatirao je
Milan Rakovac. Vano je da se u ovom balkanskom prostoru, gdje
politike nomenklature iz nekakve politike korektnosti klepeu o
dva totalitarizma, ovo kae. One tako, navodno, prokazuju antifaizam, a drugi totalitarizam preuuju! Jasmin u Slanoj zemlji govori u ime malog broja ilegalaca Tuzle, a koji su se u najteim vremenima obraunavali s faizmom. Bili su to pripadnici srednje klase, a oko
njih su se ljudi najvie i okupljali! Mislim da je i to dragocjena dimenzija te knjige. Zanimljiva je i povijesna injenica, koju Jasmin potanko
opisuje, da cijeli jedan ustaki tabor iz sela Husina odlazi u partizane!, upozorio je g. Rakovac. (Citat, str. 111 romana: Ivo Bojanovi je
u povodu Velike Gospe pustio na odmor prave ustae, na miru pokupio oruje i sanitetski materijal, natovario kola i dobro naoruanu i
uvjebanu etu Husinjana odveo u partizane.)
Prema autoru knjige Slana zemlja Jasminu Imamoviu: Tuzla
je mnogo, mnogo vanija za BiH nego se to ini nekima. Poznata je
po najstarijoj proizvodnji soli u Europi. Rije Bosna nije slavenskog
porijekla, nego staroarbanakog, staroilirskog, a u prijevodu znai
slana zemlja. Sol/o na maarskom kopali su ljudi u tom kraju (Tuzla,
Oraje, Osijek, Vinkovci, upanja) i zovemo ih okcima. Imamovi je na promociji objasnio i svoj politiki angaman. eli se oduprijeti svojevoljnim i svakakvim prekrajanjima povijesti! A i bilo bi mi
ao da tragina pria tuzlanskih Romea i Julije, Fride i Envera, ne
ostane ispriana. Ibn Arabi, pjesnik i filozof ljubavi, objasnio je Imamovi, poruio nam je: Ako pronae i u srcu sauva ljubav, ostat
e na putu ljubavi i samo tako u ivotu nee biti na gubitku!
Na promociji svog novog romana Jasmin Imamovi je estitao
roendan Branku Lustigu i darivao mu kipi husinskog rudara, kako
ree, on je navikao primati kipie - Oscare, pa e mu, vjeruje, i ovaj
biti drag. U publici je pozdravio i unuka Ratimira Deletisa poznatog ilegalca, u Drugom svjetskom ratu tuitelja Nezavisne Drave
Hrvatske, koji je proglaen Pravednikom, ali je spasio i gimnazijskog profesora Meu Selimovia i brojne druge Tuzlake.
I snimatelj spota, Jasmin Durakovi, a i koordinator promocije
romana Slana zemlja Ivan Simi, poeljeli su Jasminu Imamoviu
da svojim idejama, koje tako uspjeno ostvaruje u Tuzli, oplemeni i
Bosnu i Hercegovinu. q
Edina SMAJLAGI

PREPORODOV JOURNAL 176

KULTURA

DAN NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA

Bogatstvo razliitosti
Ovogodinji Dan nacionalnih manjina Grada Zagreba, 14. Lipnja
2015., bio je sunan i kao stvoren za zrinjevaku promenadu ispred
paviljona. Tradicionalno je program u kojemu je sudjelovalo 18 nacionalnih manjina grada zapoeo limenom glazbom Puhakog orkestra
ZET-a u 10 sati. Na tandovima nacionalnih manjina, postavljenim uz
etnice Zrinjevca izloen, uz kulinarske specijalitete i napitke, propagandni i izdavaki materijal, zastave i druga nacionalna obiljeja.
Ova manifestacija upravo i cilja na pomo pribliavanja nacionalnih manjina i njihovih udruga veinskom stanovnitvu Zagreba.
Kroz tradiciju i kulturu prikazuju svoj marljivi cjelogodinji rad na
ouvanju nacionalnog identiteta, pri otvaranju Dana nacionalnih
manjina Grada Zagreba naglasio je Zoltan Bala-Piri, predsjednik
Koorodinacije nacionalnih manjina Grada Zagreba. Njegovanjem
kulture, jezika i vjere pripadnici manjinskih zajednica u Zagrebu doprinose opem bogatstvu svojom multietninou i multikulturalnou, dodao je Bala-Piri i poelio daljnju potporu Gradske uprave u ouvanju ove smotre.
Suradnjom s 22 nacionalne manjine, koliko ih ukupno broji
grad Zagreb, svjedoimo i ne samo formalno da su vrata koja su
oduvijek kao simbol otvorenosti grada Zagreba i na njegovom grbu
stalno irom otvorena te da ovaj grad ivi multukulturalnost, multietninost i multinacionalnost, otvarajui tradicionalnu smotru
rekao je gradonaelnik grada Zagreba, Milan Bandi. Svjedoimo i
neke vane standarde Europe to ne znai da ne moramo i nadalje
uiti, ali i europske metropole mogu uiti od Zagreba kako se kuje
bogatstvo razliitosti!, napomenuo je gradonaelnik Bandi.
Manifestaciju je doao podrati i druiti se s predstavnicima nacionalnih manjina i predsjednik Gradske skuptine, Darinko Kosor. I on je
apostrofirao manjinsku raznolikost kao bogatstvo Hrvatske i glavnog
grada. A i iskazao zadovoljstvo dosadanjim odnosom grada prema manjinama, pohvalivi Zagreb kao uzor mnogim europskim gradovima.
Program, koji je i ove godine vodila glumica Ura Raukar, zapoeo
je s prezentiranjem tradicionalnih nonji nacionalnih manjina. Publika
je mogla uti brojne detalje o svakoj nonji nacionalne manjine koja se
predstavljala Zagrepanima. Tako i o ekoj, kijovskoj, narodnoj nonji
koja uz brojne ipkane ukrase ima i raznobojni vez, a zanimljiva je i po
tome da muki dio nonje ima mali eir ukraen pijetlovim perom i
visoke izme. esi su se na Danu manjinaca predstavili Mjeovitim pjevakim zborom Bohemia eke besede Zagreb, otpjevavi nekoliko
narodnih pjesama i uz pratnju Puhakog orkestra ZET-a. Slovenci su se
predstavili svojom gorenjskom narodnom nonjom koja je oblikovana
u drugoj polovici 19. stoljea, iz okolice Bleda. Ugodno oputeni u hladovini zrinjevakih platana graani su Zagreba mogli uti tri kompozicije u izvedbi Mjeovitog pjevakog zbora Slovenski dom, pod dirigentskom palicom Ivice Ivanovia.
Bugari su se predstavili u opskoj narodnoj nonji koja se jo
zove i graovski livak, a karakteristina je za podruje okolice Sofije.
Crni je sukman ukraen zlatnim pajetama i gajtanima, a muku dugaku koulju krasi bogati vez i ipka te remen. Njihovi su plesai
imali na sebi i trakijsku narodnu nonju s neto drugaijim, kariranim sukmanom i s crvenim remenom ukraenim mesinganim tokama (paftama). Skupina plesaa Mizija, a koju vodi Rusi Josifof,
otplesala je splet bugarskih kola i rasplesala publiku. Uslijedilo je

LIPANJ 2015.

Nastup BKUD Sevdah

sedam pjesama dobro usklaenog Mjeovitog pjevakog zbora
KUD Ady Endre, kojim je dirigirao Peter Jakobi. Skupina je nosila nonje iz 18. i 19. stoljea oslikane posebnom tehnologijom
kekfete, na plavom tisku ukrasi su ispisani bijelom bojom. Slijedila je Zajednica Rusa iz Zagreba, njena enska vokalna grupa Rabinjuka; pratio ih je harmonika Luka Lovrenovi, a dirigirala je
Galina tavli. Pjevaice su bile odjevene u sjeverno-rusku nacionalnu nonju s kraja 18. stoljea s podruja Karelije i Sankt Peterburga. Sveana nonja jarkih boja ima duu haljinu, sarafan, ispod
koje je koulja, uglavnom od lana. Posebno je zanimljiv ukras za
glavu, kokonjik, kruna i bogato je ukraen poludragim kamenjem.
U drugom bloku, pred publiku su izali Crnogorci u sveanim nonjama u tzv. svitnama, vezenim florealnim motivima.Nonjama
osnovni ton daju crvena, plava i bijela boja i bogati zlatovez; jeleci su
ureeni tokama od srebra, esto i pozlaenim. Crnogorsku su tradiciju
prezentirali Drutvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Montenegro.
Nastupio je Mjeoviti pjevaki zbor uz dirigenta i harmonikaa Edina
Daferagia. Makedonska narodna manjina predstavila se Vokalnom
grupom Momi biseri, a vodila ih je Dulijana Alimovski. Polikromne
crvene are njihovih pojaseva i popka (sorka), ipka na bjelini pletnenih koulja, karakteristika su te drevne nonje. Plesai i plesaice ukrajinskog KUD Andrij Pelih iz umea osvojili su publiku Pozdravnim
plesom i Hopakom. I Rusini su imali svoje adute predstavivi se
Foklornom skupinom Joakim Hardi iz Petrovaca. Otplesali su pastirski narodni ples. Narodni savez Nijemaca u RH iz programa ECHO
otpjevali su Himnu Europi, a zagrebaki dezist Walter Neugebauer
iz grupe Cadillac podsjetio je na niz evergreena.
Nestrpljivo smo ekali nastup Bonjaka i Bonjakinja, koje je
ove godine na predstavljao zagrebaki BKUD Sevdah. U koreografiji Emira Baia, plesali su splet bonjakih igara. Ovacijama je
pozdravljeno i prezentiranje bonjake narodne nonje. U nastavku popodneva predstavile su se romska, poljska, albanska, talijanska, idovska, srpska i na kraju slovaka nacionalna manjina.
Organizator je ove godine imao sreu s lijepim vremenom za
Dana smotre manjinskog stvaralatva. Ne bi se smjelo prepustiti
hirovitosti prirode uspjeh/neuspjeh ove lijepe i dobro primljene
manifestacije. q
Edina SMAJLAGI

51

PRIE IZ BOSNE

POKUAJ REKONSTRUKCIJE GENOCIDA U SREBRENICI 1995. GODINE KROZ SVJEDOENJA UESNIKA

Rijei delata naroda moga

Nain na koji je pripreman i izvren genocid u julu 1995. godine
u zatienoj zoni UN-a Srebrenica, zasigurno bi ostao velika nepoznanica, da sami uesnici u genocidu nisu tokom sudskih procesa otkrili vrijeme, mjesta i metode izvrenja. Takozvani insajderi
otkrivanjem uasavajuih detalja izvrenja genocida, dopunjuju
sliku o najveem ratnom zloinu druge polovine 20. stoljea na
evropskom tlu.
Tokom sudskih procesa za genocid u Srebrenici i neki od optuenih su otkrili znaajne, do tada nepoznate detalje sa stratita u
srednjem Podrinju iz jula 1995. godine. Prvenstveno se to odnosi
na svjedoenja Miroslava Deronjia, Momira Nikolia, Draena Erdemovia, Franca Kosa, Dragomira Vasia... Zasigurno bez ovih
svjedoenja historija bi ostala uskraena za neke od najvanijih injenica o masovnim egzekucijama Bonjaka u julu 1995. godine,
to bi u velikoj mjeri stvorilo pogodno tlo armiji negatora genocida.

Radovan Karadi Miroslave, to sve treba pobiti

Sve to stignete.
MIROSLAV DERONJI, dugogodinji predsjednik SDS-a i predsjednik Kriznog taba u Bratuncu, uhapen je u ovom gradu 7. jula 2002.
godine na osnovu optunice Hakog
tribunala koja ga je teretila za ratne
zloine poinjene nad Bonjacima u
Bratuncu tokom 1992. godine. Deronji je, na temelju sporazuma sa Tuilatvom prihvatio krivicu za progon
Miroslav Deronji
na politikoj, vjerskoj i rasnoj osnovi,
kao i za ratni zloin, priznavi da je 9.
maja 1992. godine naredio napad na bonjako selo Glogova u blizini Bratunca kada je ubijeno 65 nenaoruanih civila, svi stanovnici
protjerani, a selo spaljeno. Zatvorsku kaznu od 10 godina izdravao
je u vedskom zatvoru Kumla, gdje je poslije krae bolesti umro 19.
maja 2007. godine. Srbi ga danas smatraju jednim od izdajnika, zato to je pristao na saradnju sa Hakim tribunalom.
Radovan Karadi, predsjednik Republike Srpske, 9. jula 1995.
na Palama je imao sastanak sa Jovicom Staniiem, naelnikom
Slube dravne bezbjednosti Srbije, kojeg je Slobodan Miloevi,
predsjednik Srbije, poslao srpskom vodstvu u Bosni. U Karadievoj
kancelariji sjede mnogi. A, onda je uao Miroslav Deronji, koji kazuje Radovanu da se boji da e biti svata kad srpska vojska ue u
Srebrenicu. Karadi je, nakon to je Deronji odgovorio kako ni u
snu ne moe pretpostaviti razvoj dogaaja prilikom ulaska u Srebrenicu, rekao: Miroslave, to sve treba pobiti Sve to stignete.
Princip Zapadna Slavonija.
Deronji je 13. jula 1995. godine imao informaciju da su mnogi
mukarci ubijeni. Kada ga je tog dana nazvao Karadi raspitujui
se za transport civila, nije elio da mu preko telefona govori o tome. Tek sa sigurne vojne linije je rekao da mu je Ljubia Borovanin, koji je bio na elu specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske,
rekao da se u zemljoradnikoj zadruzi u Kravicama desio masakr,

52

kao i da su na stadion u Bratuncu dovedene hiljade zarobljenih

Bonjaka. Deronji je rekao da je to suludo zbog prisustva novinara i meunarodnih snaga, na ta je Karadi odgovorio da e poslati ovjeka sa instrukcijama ta da se radi sa zarobljenicima. Sljedeu reenicu kazao je kroz ifre: Roba mora biti do zore u magacinu, ne tu, ve dole negdje. Kasno te noi u Deronjievoj kancelariji pojavio se pukovnik Ljubia Beara, naelnik bezbjednosti Generaltaba Vojske RS-a. Rekao je da je doao zbog zatvorenika i da ih
sve treba pobiti, svjedoio je Deronji pred Tribunalom u Haagu,
dodajui: S obzirom da je Beara objasnio svrhu svoje posjete, rekao sam mu da mi je Karadi dao instrukcije da se nita ne smije
uraditi u Bratuncu, nego da se zatvorenici odvedu prema Bijeljini,
Batkoviu, i da ja neu dozvoliti da se ubistva izvravaju u Bratuncu. Beara, koji je doao u pripitom stanju, tvrdio je da ima nareenje sa vrha da pobije bonjake zarobljenike.
Sutradan, 14. jula 1995. godine, Deronji je otiao na Pale i obavijestio Karadia da je oko 20.000 Bonjaka prevezeno prema Kladnju,
ali mu je prenio i razgovor sa Bearom i svoja saznanja o ubistvima u
Bratuncu, Konjevi Polju i Kravicama. Karadiev komentar je bio da je
to odmazda potaknuta bonjakim zloinima i upitao ga ta je sa leevima, na ta je Deronji odgovorio da se nije interesovao za to.
Deronji je sainio dokument o korektnoj evakuaciji civila iz Srebrenice, koji su potpisali predstavnici Bonjaka i Holandskog bataljona UN-a. U meuvremenu, obavijeten da su se desile masovne
likvidacije Bonjaka u Bratuncu i Zvorniku, Deronji o tome informie
Karadia, ali ga predsjednik RS-a upozorava u augustu te godine,
kada je posjetio Srebrenicu, da ne pria o tome jer se sve snima.
Miroslav Deronji je napustio Srebrenicu krajem 1995. i ubrzo je
izabran za potpredsjednika centrale SDS-a na Palama. Svojim svjedoenjem pruio je nedvosmisleni dokaz da je Radovan Karadi znao
za genocid nad Bonjacima Srebrenice, ak i da ga je lino naredio.

Mladi se nasmijao, nita nije rekao, samo je

napravio pokret rukom s lijeva na desno
po vratu i otiao
DRAGOMIR VASI, bivi naelnik
Centra javne bezbjednosti Zvornik,
uhapen je 20. novembra 2014. godine i trenutno mu se pred Sudom Bosne i Hercegovine sudi za genocid.
Dragomir Vasi, 25. maja 2009.
godine, kao svjedok Tuilatva u Haagu u procesu generalu Momilu Periiu, bivem naelniku Generaltaba
Vojske Jugoslavije, svjedoio je da je
naelnik bezbjednosti Glavnog taba
Dragomir Vasi
Vojske Republike Srpske, Ljubia Beara dobio od generala Ratka Mladia nareenje da pobije Muslimane zatoene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice.
Vasi je 13. jula 1995. od tadanjeg ministra MUP-a Republike
Srpske, Tomislava Kovaa, dobio zadatak da ode u Srebrenicu i tamo formira policijsku stanicu. Istog dana je u veernjim asovima

PREPORODOV JOURNAL 176

PRIE IZ BOSNE

Potpukovnik Ljubia Beara u Haagu

otiao u Bratunac i sastao se sa tamonjim naelnikom policije, koji mu je rekao da je u grad dopremljena vea grupa muslimanskih
zarobljenika. Tokom te veeri, Vasi je nekoliko puta odlazio u kancelariju Miroslava Deronjia, tadanjeg Karadievog povjerenika
za civilna pitanja, da bi se konsultovao ta dalje da se radi sa zarobljenicima. Tamo je sreo i pukovnika Ljubiu Bearu koji se prepirao sa Deronjiem. Beara je rekao da doao po zadatku, da je
zaduen za zarobljenike i da je od Ratka Mladia dobio naredbu da
se svi pobiju. Sljedeeg jutra Vasi je ispred policijske stanice u
Bratuncu ponovo sreo Bearu, koji mu je ponovio da je Mladi naredio da se zarobljenici pobiju, traei da mu dodijeli nekoliko povjerljivih ljudi koji bi pomogli u obavljanju zadatka.
MOMIR NIKOLI, bivi pomonik
komandanta za bezbjednost Bratunake brigade Vojske Republike Srpske, prvi je oficir Vojske RS-a koji je
priznao krivicu za uee u ubistvu
preko 8.000 Bonjaka u Srebrenici u
julu 1995. godine. Tribunal u Haagu
mu je 2. decembra 2003. godine izrekao kaznu od 27 godina zatvora, ali
ta mu je kazna 8. marta 2006. smanjena na 20 godina. Kaznu odrava u
Momir Nikoli
zatvoru Turku u Finskoj.
Momir Nikoli je u vie navrata
kao svjedok Tuilatva u Haagu, svjedoio je da je o sudbini Bonjaka iz Srebrenice odlueno prije nego to je poeo trei sastanak u
bratunakom hotelu Fontana 12. neki od poinitelja na slobodia
1995. godine. Uoi treeg sastanka, odranog 12. jula u 10 sati u
hotelu Fontana, Nikoli je razgovarao sa Vujadinom Popoviem i
Svetozarom Kosoriem, bezbjednjakom i obavjetajcem Drinskog
korpusa Vojske RS-a, koji su mu saoptili da e ene i djeca iz Potoara biti deportovani na teritoriju pod muslimanskom kontrolom, a
da e vojno sposobni mukarci biti odvojeni. Na njegovo pitanje ta
e se desiti sa izdvojenim mukarcima, Popovi mu je rekao da sve
balije treba pobiti, a zatim mu je to gotovo istim rijeima ponovio
i Kosori. Kada je istog dana otiao u Potoare i vidio da srpska
vojska razdvaja mukarce od ena i djece Nikoli je, kae, shvatio
da se priprema zlo.
U Konjevi polju, 13. jula 1995. godine, Nikoli je bio prisutan
kad je general Ratko Mladi razgovarao sa bonjakim zarobljenicima i rekao im da se ne brinu, da e sve biti u redu i da e biti prebaeni gdje ele.
Kada je krenuo prema automobilu, krenuo sam za njim i pitao
ga to e se stvarno dogoditi s tim ljudima. Ni tada nisam vjerovao da

LIPANJ 2015.

e ii tamo gdje ele. Mladi se nasmijao, nita nije rekao, samo je

napravio pokret rukom s lijeva na desno po vratu i otiao. Ljubia
Beara mi je isti dan naredio da odem u Zvornik i prenesem naredbu
poruniku Dragi Nikoliu, oficiru za bezbjednost Zvornike brigade
Vojske RS-a, da pripremi objekte za prihvat na hiljade zarobljenika iz
Bratunca, koji e zatim biti ubijeni. Pukovnik Beara mi je rekao da e
zarobljeni Muslimani tamo biti privremeno zatvoreni i nakon toga
pobijeni, u tim danima, 13. i 14. jula 1995. godine, nije se postavljalo
pitanje sudbine muslimana znalo se da e oni biti pobijeni, a raspravljalo se samo o tome hoe li biti pobijeni tu, u Bratuncu, ili u
Zvorniku. Svi zarobljeni su slijedee jutro bili prebaeni u zonu odgovornosti Zvornike brigade Vojske Republike Srpske, gdje su pobijeni, svjedoio je Nikoli i priznao da je uestvovao u prebacivanju tijela ubijenih Bonjaka iz jedne u druge grobnice oko Srebrenice.

Zemljoradnika zadruga u Kravici (13. juli 1995.)

Uz podrku oklopnih transportera, tenkova, protivavionskih topova i artiljerije, srpske snage su 13. jula 1995. godine zauzele poloaje du ceste Bratunac Konjevi polje Milii u namjeri da ne
dozvole koloni srebrenikih Bonjaka prelazak puta. Na irem prostoru sela Pobue blokirano je oko 8.000 ljudi.

Zemljoradnika zadruga Kravica

Specijalna jedinica MUP-a Republike Srpske, pod komandom
Ljubomira Borovanina, zahvaljujui ukradenoj opremi od UNPROFOR-a, prevarom zarobljava i one ljude koje nisu uspjeli uloviti
prethodnog dana. Zarobljenici, njih nekoliko hiljada se odvode na
sabirna mjesta, stadion u Novoj Kasabi i livadu u Sandiima. Kamere su zabiljeile i njihovu predaju kod Sandia.
Prva velika egzekucija dijela ovih zarobljenika dogodila se poslijepodne 13. jula 1995. godine oko 18 sati u Zemljoradnikoj zadruzi Kravica na podruju opine Bratunac. Tijela ispred zadruge je
snimio srbijanski novinar Zoran Petrovi Piroanac, nepunih sat
vremena nakon pogubljenja, dok se u automobilu vozio zajedno sa
Ljubomirom Borovaninom.
SLOBODAN MIJATOVI, bivi pripadnik Vojne policije, koji je
bio u pratnji generala Ratka Mladia u Sandiima, 13. jula 1995.
godine pred Sudom BiH svjedoi: Mladi je rekao zarobljenim
mukarcima da se ne brinu, da su im porodice odvezene u eljenim
pravcima, te da e im se moi pridruiti kada se obezbijede prevozna sredstva. Nakon toga je uslijedio aplauz i povici: ivio!...
LUKA MARKOVI, koji je bio uposlenik Zemljoradnike zadruge
u Kravici, pred Sudom BiH, 11. juna 2009. godine, ispriao je da su
mukarce u Kravicu dovezli u 18 autobusa, te je u hangaru bilo
oko 1.000 ljudi. Kada su napunili zatvoreni dio hangara, zaklju-

53

PRIE IZ BOSNE
ali su vrata katancem i poeli puniti otvoreni dio. uo sam rafal i
glasni uzvik Allahu ekber! Zatoenici su nasrnuli na straare. Oni
ispred kapije su zapucali. Za pola sata su svi pobijeni u otvorenom
dijelu hangara. Ubijanje je ubrzo nastavljeno i u zatvorenom dijelu, svjedoio je Markovi.
Neposredno nakon strijeljanja, u
Kravici je bio JOVAN NIKOLI JOLE,
bivi direktor zadruge, o emu svjedoi: Bio sam svega nekoliko metara udaljen od grupe zarobljenika, kada im je jedan vojnik rekao da legnu.
Potom ih je sve pobio. U hangaru
sam vidio beivotna tijela pobijenih
ljudi. Pod nisam mogao vidjeti od leeva. Brzo su ih odnijeli na lokaciju
Glogova. Nekoliko dana kasnije dole
su dvije cisterne i oprali su hangar.
Jovan Nikoli - Jole
ZORAN ERI, koji je u vrijeme ubistava u Kravici sluio vojnu radnu obavezu, rekao je kako nije vidio
strijeljanje, ali da je iz hangara uo krike Dajte vode! i Majko
moja!. Dan poslije, 14. jula 1995. Eri je, zajedno sa vojnicima,
prekrivao sijenom leeve oko 200 ljudi ispred hangara, kako ih
ne bi primijetili vojnici UNPROFOR-a.
DRAGOMIR MIRKOVI, bivi direktor Komunalnog preduzea Bratunac, rekao je da je u grobnici Glogova ukopano 500 do 600 leeva.
Komunalno preduzee pozvao je pukovnik Ljubia Beara. Kad je iskop
poeo, kamioni su poeli dovoziti leeve, rekao je Mirkovi i dodao da
je toga dana na putu prema Konjevi Polju vidio egzekuciju u Kravici.
Vidio sam kamaru ljudi pobijenih i ovjeka u maskirnoj uniformi kako
ubija neke koji su leali na zemlji, kazao je Mirkovi.

Egzekucije Bonjaka u Orahovcu (14. jula 1995.)

Kod kole u Orahovcu, na podruju opine Zvornik, po optunici i ranijim presudama Tribunala, Vojska RS-a je strijeljala oko 1.000
muslimanskih mukaraca. Oko 500 Bonjaka srpske snage su iz kole u Roeviu odveli u Kozluk i tamo ih pobile na obali rijeke Drine.
U Hakom tribunalu do danas je bilo dosta potresnih svjedoenja
o poinjenim zloinima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Meutim, 22. februara 2007. u Hakom tribunalu svjedoio je ZATIENI
SVJEDOK 101, bivi vojnik Zvornike brigade VRS-a i oevidac strijeljanja zarobljenih Bonjaka u Orahovcu, a svjedoio je u sluaju Popovi
i ostali. Njegovo svjedoenje ostat e upameno u sjeanju mnogih
ljudi. Prenosimo najzanimljivije detalje spomenutog svjedoenja.
A onda se dogodilo neto strano, neto to je nevjerovatno
da se moe dogoditi. Neto to ni do danas nisam mogao zaboraviti i neu nikada zaboraviti. Stalno razmiljam ta sve ovjek moe
uraditi drugom ovjeku. Bez obzira koliko ste puta gledali strahote
u raznim filmovima, dokumentarcima i slino, bez obzira koliko ste
knjiga proitali sa horor tematikom, knjiga koje vas natjeraju da
plaete nad tuom sudbinom, dozvolite mi da kaem to se ne moe uporediti s onim ta sam ja vidio tamo. Dobio sam dijabetes poslije toga. Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu vie liila
na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko bie. Kaem ljudsko bie, ali ustvari to je bio djeak od
pet do est godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko bie izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici
koji automatskim pukama vre strijeljanje. To dijete ide pravo
prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi
koji su nauili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oruje i sledili su

54

se od tog prizora. Djeak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa

drugih ljudi. Ispred vojnika je stajao jedan oficir, mislim da je bio
pukovnik, arogantno se obratio vojnicima: ta ekate, zavrite s
njim! Tada su mu vojnici, kojima uopte nije bio problem ubijati
ljude, odgovorili: Gospodine, imate pitolj, zato vi ne zavrite s
njim? Svi su nakon toga zanijemili. Tada se taj oficir obratio vojnicima: Uzmite to dijete, stavite ga na kamion i dovedite ga poslije
sa drugom grupom, tada emo zavriti s njim.
Dijete je bilo u oku. Stalno je ponavljalo: Babo, babo, gdje si?
Vojnici su uzeli dijete, da ga stave na kamion. Djeak se otimao, jer
se sjeao da je ve bio na tom kamionu. Tada sam ja priao i rekao
sam vojnicima: Sluajte, odvest u ga ja u svoj kamion, pustit u
mu muziku da mu odvratim panju od onoga ta se dogodilo. Upalit u radio. Uao sam u kamion i upalio svjetlo, upalio sam radio,
pronaao lokalnu radio stanicu. Rekao sam mu: Hajde ui, doi
meni. Vidi imam svjetlo, muziku. Iznenada me uhvatio za ruku. Ne
bih elio nikome od vas da to doivite. Ja sam bio poznat kao jak i
vrst ovjek. Ali, nikome ne bih elio da iskusi takav stisak kao to
je on moju ruku stisnuo. Bio sam okiran snagom njegovog stiska.
Zatieni svjedok 101 odveo je djeaka u Zvornik u bolnicu, gdje ga
je zbog rana koje je djeak imao odveo na hirurko odjeljenje. Kada
sam ga doveo do hirurkog odjeljenja zgrabio me je za ruku, govorei
mi: Baba, ne daj da me odvedu, molim te. I dan-danas u uima mi
odzvanjaju njegove rijei. Dok ga je doktor pregledao i istio sa njega
ostatke ljudske utrobe i mesa, osjetio sam straan smrad. Nikako nisam mogao razumjeti, kako taj smrad nisam osjetio dok sam ga vozio
kamionom do bolnice. Toliko sam bio okiran itavim dogaajem.
Bivi pripadnik Vojske Republike Srpske izjavio je na suenju
Ratku Mladiu pred Hakim tribunalom da su svi vojnici, koji su u
julu 1995. godine obezbjeivali zarobljene Srebreniane, znali da
se oni odvoze na strijeljanje. Dajui iskaz pod pseudonimom RM269, svjedok je izjavio da je 14. i 15. jula 1995. bio oevidac odvoenja stotina zarobljenika iz kola u selima Orahovac i Roevi.
Kamioni je uzimao mali broj ljudi i ubrzo se vraao Ta radnja se
ponavljala. Mislim da su svi znali da je to egzekucija Oigledno je
bilo i meni i drugima koji su bili tamo, rekao je svjedok.

Egzekucija Bonjaka na farmi Branjevo i u Domu

kulture Pilica (16. jula 1995.)
Kada je 11. jula 1995. godine Vojska Republike Srpske okupirala
Srebrenicu, jednu od znaajnijih uloga u organizovanju i sprovoenju
genocida nad zarobljenim stanovnitvom imao je Deseti diverzantski
odred Vojske RS-a. Formiran 1994. godine, po naredbi generala Ratka
Mladia, odred je djelovao uglavnom na podruju Podrinja.
DRAEN ERDEMOVI, bosanski
Hrvat, bivi pripadnik zloglasnog
Desetog diverzantskog odreda Vojske RS-a, kojim je komandovao Milorad Pelemi, 1996. godine pred
Tribunalom u Haagu priznao je krivicu za uee u strijeljanju vie od
1.000 Bonjaka iz Srebrenice na vojnoj ekonomiji Branjevo, na putu
Zvornik Bijeljina, 16. jula 1995.
Draen Erdemovi u Haagu godine i osuen na pet godina zatvora. Erdemovi je opisao kako je
kao pripadnik Desetog diverzantskog odreda Vojske RS-a uvee,
10. jula 1995. godine, stigao do junog ulaza u Srebrenicu i sljedeeg dana, neposredno pred Mladiev dolazak, uao u grad.

PREPORODOV JOURNAL 176

PRIE IZ BOSNE
Komandant odreda Milorad Pelemi izdao je nareenje da se
kue u gradu pretresu, a civili upute na stadion, te se tog dana tamo nalo oko 200 uglavnom starijih ljudi, rekao je Erdemovi. Opisao je takoe, kako je pripadnik njegove jedinice Zoran Obrenovi
Malji, po nareenju Pelemia, ubio jednog mlaeg ovjeka, koji je
pokuao da se preda.
Erdemoviu i jo sedmorici pripadnika odreda je 16. jula 1995.
naloeno je da idu na vojnu ekonomiju Branjevo. Grupu je predvodio Brano Gojkovi. Krenuli su autobusom iz Vlasenice. U komandi
Zvornike brigade Vojske Republike Srpske, sastali su se sa potpukovnikom Vojske RS-a, koga je Erdemovi opisao kao krupnog visokog ovjeka prosijede kose, i sa jo dvojicom vojnih policajaca. Pratei njihovo vozilo stigli su do farme, gdje su im potpukovnik i
Brano Gojkovi saoptili da e doi autobusi sa civilima iz Srebrenice koje treba strijeljati i potpukovnik je otiao. Erdemovi je
ispriao da je stigao prvi autobus sa zarobljenicima i mukarci starosne dobi od 15 do 60 godina, u civilnoj odjei i s povezima preko
oiju te vezanih ruku, bili su izvoeni u skupinama od po 10, postrojavani na poljani iza farme, a pripadnici Desetog diverzantskog
odreda strijeljali su ih s lea dodajui kako su, osim njega, ubijali
Brano Gojkovi, Franc Kos, Marko Boki, Aleksandar Cvetkovi,
Stanko Savanovi, Zoran Goronja i Vladimir Golijan.
Erdemovi je precizirao da je njegov odred strijeljao Bonjake iz
15-20 autobusa, od 10 sati ujutro do 15,30 ili 16 sati popodne, kada je
ubijanje preuzela druga jedinica iz Bratunca i da su za est sati strijeljali 1.200 Bonjaka. Kada su ih vodili na strijeljanje, vojnici su pitali zarobljenike ko od njih ima novac da plati razmjenu. Oni koji bi se javili,
bili su izdvajani iz grupe. Jedan od zarobljenih Bonjaka priveden za
strijeljanje, molio je Erdemovia da mu potedi ivot, navodei da je
spasio ivot nekim Srbima iz Srebrenice tako to im je pomogao da
preu iz Srebrenice u Saveznu Republiku Jugoslaviju. Meutim, Brano
Gojkovi i Vlastimir Golijan su insistirali da se ubiju svi dovedeni Bonjaci, kako ne bi bilo svjedoka. Vlastimir Golijan je ubio tog Bonjaka.
Nakon strijeljanja grupe zarobljenika koja je dola prvim autobusom, Brano Gojkovi i Aleksandar Cvetkovi su predloili da zamjene puke mitraljezom M-84, kako bi ubrzali strijeljanje. Meutim, rezultat upotrebe ovog oruja je bio drugaiji. Uslijed velike
razorne snage municije, zarobljenici nisu bili ubijeni, ve ranjeni.
Tako osakaeni molili su da budu dokrajeni. U nekom trenutku
tokom strijeljanja, Brano Gojkovi i Vlastimir Golijan su zakljuili da

Dom kulture u Pilicama

LIPANJ 2015.

i vozai autobusa treba da ponu da ubijaju zarobljenike kako ne bi

svjedoili o zloinu iji su bili oevici. Brano Gojkovi je jednom od
vozaa dao puku i naredio mu da puca u zarobljenike. Voza autobusa je pucao u jednog od zarobljenih Bonjaka i ubio ga naoigled
svih prisutnih. Erdemovi misli da je sam ubio 70 ljudi.
U Branjevo se pred kraj strijeljanja vratio i potpukovnik Vojske
RS-a koga je ranije opisao. Traio je da vojnici odu do oblinjeg mjesta Pilice i da u Domu kulture strijeljaju oko 500 zarobljenih Muslimana koji hoe da provale vrata, ali su, po izjavi Erdemovia, pripadnici Desetog diverzantskog odreda odbili da to uine. Posao su
prihvatili vojnici iz Bratunca, a jednog od njih sa maramom na glavi je
Erdemovi prepoznao na fotografiji pokazanoj u sudnici. Erdemovi
je opisao kako je sa pripadnicima svog odreda otiao u kafe bar u
Pilici, gdje je zatekao onog istog potpukovnika. Iz Doma kulture su se
uli pucnji i eksplozije, a zatim je u kafe bar uao vojnik iz Bratunca s
maramom na glavi i rekao: Sve je zavreno. Potpukovnik je, kae
Erdemovi, odgovorio: Ko je ostao iv, ostao. Po svemu sudei pomenuti potpukovnika je bio Vujadin Popovi.
STANKO SAVANOVI, pripadnik
Desetog diverzantskog odreda VRS
(osuen na 43 godine zatvora pred
Sudom BiH), uesnik u egzekucijama,
hvalio se da je izbrojao kako je ubio
izmeu 200 i 300 zarobljenika, indicirajui da je postojalo takmienje ko je
ubio vie zarobljenika. U sluaju da je
zarobljenik pao prije nego to je pucano ili da ga metak nije pogodio, Savanovi bi priao i ubio zarobljenika iz
neposredne blizine svojom pukom.
Stanko Savanovi
U egzekucijama Bonjaka na farmi Branjevo, 16. jula 1995. godine,
uestvovao je i Slovenac FRANC KOS,
pripadnik 10. diverzanstkog odreda
Vojske RS-a, roen 16. jula 1966. godine u okolini Celja, inae osuen na
40 godina zatvora pred Sudom BiH.
Svoj 29. roendan je obiljeio ubijajui Bonjake na Branjevu. Kos je 1.
avgusta 2013. godine, kao svjedok
odbrane na suenju Radovanu Karadiu u Haagu kazao da je bilo puno ranjenih koje su kasnije, jednog
Franc Kos
po jednog, morali dokrajiti pojedinanim hicima. Zato su nastavili da ih ubijaju polako, u grupama
od po 10 ljudi. Trojici ili etvorici utroba je virila... Kukaju, mole...
Ja sam im pucao u glavu, da im prekratim muke... Rekao sam: Ljudi, ovako ne moe vie... Onda smo izvodili po 10 zarobljenika,
opisao je Kos, dodavi da je egzekucija nastavljena iz automatskih
puaka. Dodao je da je poslije petog ili estog autobusa, neko kazao da moraju bre da strijeljaju. Nije im odgovaralo to to smo
strijeljali polako, sa dva-tri metka u potiljak, rekao je Kos.
DAMJAN LAZAREVI, komandant 2. ininjerskog bataljona
Zvornike brigade Vojske RS-a, 16. jula 1995. godine naredio je lanovima brigade, ukljuujui i Cvijetina Ristanovia, da bagerom
odu u Branjevo i tamo iskopaju jamu. Dok je izvravao nareenje,
Ristanovi je vidio ULT 220 utovariva, ija je funkcija bila da gura
leeve u jamu i zatrpava ih. Tijela zarobljenika ubijenih u Domu
kulture Pilica transportovana su na vojnu ekonomiju Branjevo i zakopana zajedno sa tijelima zarobljenika strijeljanih na ekonomiji.

55

PRIE IZ BOSNE
Neidentifikovani vojnik iz 1. bataljona Zvornike brigade VRS,
16. jula 1995. doao je u Branjevo i traio pet ljudi da ode u Dom
kulture Pilica da utovari leeve. Kada su stigli u Pilice, zatekli su
vojnike koji su obezbjeivali prostor i nisu davali civilima da priu
Domu kulture. Pomenuti vojnici sa Branjeva su poeli da utovaruju
leeve u dva damper kamiona, a unutranjost Doma kulture su opisali rekavi da je Dom bio natrpan leevima koji su bili naredani
jedan preko drugog, rasuti svuda po prostoriji.
MILENKO TOMI, voza i pripadnik bataljona Zvornike brigade
Vojske RS-a, javio se na dunost u Domu kulture Pilica 17. jula
1995., postupajui po nareenju Radislava Pantia. Tomi je stigao
sa kamionom i sa nepoznatim vojnikom nastavio je transport tijela
iz Doma kulture na Vojnu ekonomiju Branjevo.
JEFTO BOGDANOVI je u julu
1995. bio pripadnik radnog voda Prvog bataljona Zvornike brigade Vojske RS-a. Uzgajao je povre na vojnoj
ekonomiji Branjevo kod svog sela Pilica za potrebe Vojske Republike Srpske. Meutim, 15. jula 1995. stigla je
naredba da zajedno sa ostalim pripadnicima radnog voda obavi drugaiji posao: Bio sam kod kue, kad su
mi javili da doem pred kolu. Tamo
su, vele, dovueni neki ljudi. Ti dovueni ljudi bili su bonjaki zaroJefto Bogdanovi
bljenici, njih preko 1.000, koje su pripadnici vojne policije Vojske Republike Srpske dotjerali u kolu
Nikola Tesla u Pilici i zatvorili u fiskulturnu salu.
Postavili su nas da straarimo zajedno sa vojnicima koje nismo
poznavali, da sluajno zarobljenici ne bi pokuali da bjee. Na njima
je sve bilo civilno, od majica do cipela. Bili su edni i gladni. Kroz
prozore smo im dodavali vode da piju. Bila je vruina. Oko kole
devet tijela, mrtvih, smo vidjeli. Natovarena su u traktorsku prikolicu i odvuena. Mi smo morali da ih potovarimo, svjedoio je Jefto pred Tribunalom u Haagu.
Sutradan je radni vod Prvog bataljona Zvornike brigade, poslat, ne pred kolu, nego u Dom kulture u Pilici. Nadreeni, kapetan Laki, izdao je Jefti i ostalima nareenje da tovare mrtve. Dola su dva kamiona koja su karoserijama dola do samih vrata kole.
I mi smo morali da utovarujemo leeve. Dvojica za noge, dvojica za
ruke, i tovari. Civili, sve su bili civili i sve je na njima bilo civilno. Pili
smo rakiju. Pili smo da se ohrabrimo i zaboravimo uas, krv, prosute mozgove. Kau da je bilo 550 mrtvih, ali ih mi nismo brojali.
Masovna grobnica na vojnoj ekonomiji Branjevo pronaena je
1996. godine. Svi ubijeni, sem jednog, imali su civilnu odjeu. Na
osnovu DNK analize utvren je identitet ubijenih. Svi su bili mukarci. Kada je bilo mogue utvrditi uzrok smrti, to su bile prostrijelne rane. Takoer, pronaene su etiri sekundarne grobnice uz put
anari, a koje su povezane sa primarnom grobnicom na vojnoj
ekonomiji Branjevo. Meu ekshumiranim ostacima iz primarne
grobnice na vojnoj ekonomiji Branjevo i etiri sekundarne grobnice, 960 tijela je uz pomo DNK analize identifikovano da pripadaju
nestalim osobama, prijavljenim Meunarodnom komitetu Crvenog kria nakon pada Srebrenice. Pored ovih 960 tijela koja su
identifikovana, pronaena je i peta sekundarna grobnica anarski put 8. Ova grobnica je ekshumirana tokom oktobra i novembra 2008. godine i pronaena su bar 84 tijela i pet poveza od
tkanine. q
Avdo HUSEINOVI

56

IZUDIN ALI, DJEAK KOJEG RATKO MLADI MILUJE PO

KOSI, VRATIO SE U SREBRENICU
Plavi djeak kojeg Ratko Mladi 12. jula 1995. godine u Potoarima rukom tape po obrazu i raspituje se za njegovo ime i godine, ivi
u selu Prohii u okolini Srebrenice. Zove se Izudin Ali. Samo je jednom vidio snimak iz Potoara na kojem on stoji pred Ratkom Mladiem. Nema elju da ga gleda.

Izudin Ali i general Ratko Mladi (1995.)

Odrastao je s majkom Fatimom, ocem ahzetom, sestrom Izudinom
i braom Isadom i Nurijom. U Potoarima, 12. jula 1995. godine, general
Ratko Mladi, komandant Vojske Republike Srpske, s grupom vojnika zalazi meu Bonjake koji spas oekuju ispred baze Holandskog bataljona
UN-a i po obrazu tape plavokosog djeaka. Pita ga kako se zove i koliko
mu je godina. Da bi ispao vei, Izudin kae da ima 12, iako je imao 8. Nekoliko sati kasnije ubijeni su mu otac, amida, brati, tetak
Znam da smo noili u Potoarima, dedo je ponio nekog sijena na
kome smo spavali te noi. Bili smo i gladni i edni. Odjednom, kau, eto
ide Ratko Mladi. Ja stao i ne mrdam... On pravo meni i pita: Koliko ti je
godina? Velim: 12, a onda me pita kako se zovem. Onome narodu kae
da budu strpljivi i da svi koji ele da ostanu, mogu ostati, a da oni koji ele
da idu autobusima i kamionima da e biti prebaeni do Kladnja. Znam da
su nam dijelili neke okoladice i ja sam dobio jednu. Niko nije vjerovao da
e se poslije dogoditi genocid. Ubijeni su mi otac, amida i mnogobrojna
druga rodbinu. Pamtim da mi je otac na rastanku reko da e doi iv i
zdrav. Mi smo, nakon to smo preli na slobodnu teritoriju, spavali po
tuim kuama, pod atorima, seljakali s jedne na drugu adresu. I ekali
ga. Sve dok nije pronaen u masovnoj grobnici. Uz njega su bili tabakera,
kremen i upalja. Pokopan je u Potoarima 2005. godine. Najmlai brat
Nurija studira u Tuzli i nadamo se da e jednog dana raditi kao nastavnik.
Brat Isad i ja se bavimo stoarstvom, imamo 30 ovaca i 25 janjadi. Jedan
uvijek mora biti kod kue, ima posla oko stoke. Borimo se da preivimo i
da moemo brata Nuriju kolovat, pria Izudin Ali. q

Izudin Ali (2015.)

Avdo HUSEINOVI

PREPORODOV JOURNAL 176

DIJALOG CIVILIZACIJA

NIKADA NE ZABORAVITE SVETA POIVALITA

Vukovar, Srebrenica, Darfur,

Ruanda... kuda ide svijete?
Progoni, radni logori, zatvori, muenja, pogubljivanje, silovanja, psovke, genocid, etnika ienja, masovne grobnice, potoci
krvi, djeje suze, majinske suze, oi bez suza, pucnjave i udarci.
Dok nabrajam ove rijei, padaju mi na pamet misli da moda ne
ivim u 21. stoljeu. Pa to nisu postupci koje bi inio prosvijeeni,
moderni ovjek internetskoga vremena! Da, doista: je li mogue da
u dananje vrijeme moramo biti svjedoci masovnih ubijanja? Moda ne bi bilo nita udno spominjati ove termine u kontekstu robovlasnikih drava, rimskih provincija, srednjovjekovnih uenja ili
moda totalitaristikih reima. Ali danas? Kako je to mogue? Ili
smo moda strogi prema prolosti? ini mi se da ovakve strahote
nisu dostojne nijednoga razdoblja zato to nisu dostojne ovjeka.
Pitam se je li mogue da danas postoje opaki ljudi koji gaze i unitavaju sve to im smeta, ubijaju i kolju koliko ele i da truju narode
ispraznim ideologijama? Zar nisu nita nauili iz svjetske povijesti?
Zar nisu izvukli neku pouku iz prolih vremena?
utim. Razmiljam.
Misli mi ne daju mira. Naviru nova pitanja. Zar je mogue da su
velike voe prolog stoljea poinile toliko zla? Odakle to u ljudima? Toliki bijes, oholost, tatina, pohlepa, pouda, ispraznost,
agresivnost Umjesto da su zatvorili to gnusno poglavlje velike
knjige svjetske povijesti i zapoeli pisati novo, ljudi su eajui za
abnormalnom slavom samo nastavili pisati tamo gdje su neki drugi
stali. Umjesto slobode ljudima je ponovno ponueno ropstvo. ak
ni to. Nije im niti ponueno ve nametnuto. Umjesto da su ustupili mjesto razvoju i procvatu znanosti, umjetnosti i novih ideja, samoinicijativno su zasjeli na tron. I s tog trona vladaju elei vlast,
dobitak, slavu, mo i apsolutnu superiornost nad svime to je pod
nebom. Da, ljudi su se opasno poeli igrati Boga. Naalost, svjedoci
smo da je 20. stoljee postalo najmasovnijom ljudskom grobnicom.
Iskustvo nas nije nauilo cijeniti ivot i slobodu.
Ne elim lagati. Ni sebi ni tebi koji ovo ita. O Srebrenici nam ne
priaju mnogo. Poneto u koli te na televiziji u vrijeme kada se Bonjaci spominju masovnog pokolja u Srebrenici. Ne bi trebalo biti teko
govoriti o pokolju u Srebrenici. O takvim stvarima trebamo vikati s krovova jer njihova krv vapi u nebo. A ljudi u udobnosti vlastitih naslonjaa gledaju potresne scene. Moda i grickaju slatkie. Moda povrno
potreseni prebace televizijski kanal na humoristinu seriju to je tamo
negdje, previe je uznemirujue Kad bismo svi doista progledali u
snimljene scene, nae srce ne bi smjelo biti isto. Vie od osam tisua
mrtvih. ak 8.372 ovjeka! Koliko je suza proliveno i utkano u svaku
ovu brojku? Ne mogu ni zamisliti! To je nemogue prebrojati! Koliko je
svijea zapaljeno, molitava upueno, kletvi izgovoreno? Bezbroj! Koliko je trenutaka tiine obuzelo nae ljude kao tihi spomen poasti za
besmrtne due tolikih pokojnika? Ne znam! Tu vrijeme staje! Tu se
dua sakrije nemona da ponudi utjehu. Tu se vrijeme ne mjeri brojkama. Kod nas se spominju vukovarske rtve. Grad heroj i grad heroja.
1.700 poginulih Vukovaraca. Vie od 4.000 ranjenih, oko 4.000 zarobljenih, na tisue nestalih, silovanih i prognanih. Samo u Vukovaru. To

LIPANJ 2015.

Vijee bonjake nacionalne manjine Grada Zagreba u okviru projekta IX. Konvoj mladih Bonjaka i njihovih prijatelja Da se nikad ne
zaboravi, a u suradnji sa zagrebakim srednjim kolama i fakultetima,
raspisalo je nagradni natjeaj za najbolje napisani literarni rad/esej vezan uz genocid u Srebrenici 1995. godine. Na prigodnom ispraaju konvoja u Kongresnoj dvorani Hadi Salim abi Islamskog centra u Zagrebu, u petak, 15. svibnja 2015., etiri najbolja literarna rada/eseja su
nagraena: prvo mjesto je osvojio Bruno Dikli, drugoplasirana je Larisa
Hasanbegovi, dok su tree mjesto podijelile Nina Skoak i Ivona oi.
Bruno Dikli je roen 15. sijenja 1997. godine u Slavonskom Brodu.
2011. godine upisuje Meubiskupijsko sjemenite u Zagrebu i Nadbiskupsku klasinu gimnaziju s pravom javnosti Zagreb, gdje je u svibnju
2015. zavrio etvrti razred Klasine gimnazije. Svoje daljnje kolovanje
nastavlja u Bogoslovnom sjemenitu i na Katolikom bogoslovnom fakultetu u akovu. Na pisanje eseja o Srebrenici potaknula ga je profesorica
hrvatskog jezika Marina ubri bez ijeg poticaja i pomoi, kako kae,
vjerojatno ne bi bilo nita od sudjelovanja na literarnom natjeaju.
Iznimno mi je drago to sam sudjelovao u ovom natjeaju, a k
tomu jo vie, jer sam osvojio prvo mjesto kao uenik sjemenitarac i
maturant Nadbiskupske klasine gimnazije u Zagrebu. Smatram da je
veoma vano razvijati meureligijski dijalog meu katolicima i muslimanima te na taj nain svjedoiti bratsku povezanost. Ovaj je natjeaj
samo jedan korak na tom putu. Kroz povijest su nas, na alost, povezivale patnje, problemi, krv, ubijanja i pokolji, a elja mi je da nas u
budue povezuje ljubav. Tako emo kvalitetno nastaviti izgraivati
ovaj svijet to je i naa sveta zadaa, rekao je prvonagraeni Bruno
Dikli, iji esej o srebrenikom genocidu 1995. objavljujemo na stranicama Preporodovog Juornala. Hvala Bruno, od srca! q

Nagraeni za najbolji literarni rad - Bruno Dikli (1.),

Larissa Hasanbegovi (2.), Nina Skoak (3.) i Ivona oi (3.)

57

DIJALOG CIVILIZACIJA
je mjesto posebnog pijeteta. To je poivalite nevinih dua. To je mjesto natopljeno potocima suza. Naalost, ova dva mjesta povezuje neto odvratno. To su pokolji i masovne grobnice, ubojstva i silovanja,
potoci krvi i lokve suza. To su uplakane majke zbog svojih mueva i sinova. To su godine 1991. i 1995. I onda nakon sve patnje i krvi majke
su te koje ne odustaju. Hrabre majke Srebrenice. Hrabre majke Vukovara. Suze su sada u srcu i dui. Njihove su oi presuile, pogled je
vrst. To je pogled koji trai. One nee odustati. Za majke Srebrenice
ljeto nije vrijeme odmora ni spokoja. Kada sunce zagrije njihove ruke,
pomisle kako je 11. srpnja grijalo neke druge ruke. Mrtve ruke. Ne
vole vruinu, ne vole ljeto. Sunce koje ivot znai, nije moglo spasiti
ivot. Ljeto za njih ne donosi vie miris pokoene trave sa planinskih
sjenokoa. One osjeaju miris sunca koje plae.
O surovog li ivota! O jadnog li puta! O jadnih li ljudi! No nije tako
bilo samo u naim krajevima. Bilo je toga diljem Europe, diljem svijeta. A za udo, ima toga i danas! Da! Uputi li svoj pogled ka istoku,
vidjet e ljude koji i danas prolaze kroz tu bitku. Kada ovjek gleda
te strahote ostaje shrvan, ostaje bez rijei. O jadnih li krana danas
u Sjevernoj Koreji koji svoje vrijeme provode u zatvorima, radnim
logorima, na muenjima i ispred sudakih stolica! Jadnih li somalijskih krana ija djeca nemaju kruha i vode! O jadnih li 140 000 protjeranih irakih krana koji spavaju na ulicama! to nas povezuje?
to je to zajedniko nama Hrvatima i Bonjacima, katolicima i muslimanima, brai i sestrama? Zajednika je naa patnja, bol, tuga i alost. Zajednike su nae poruene kue, spaljena ognjita, raskomadana ljudska tijela, razorene obitelji i suze! Zajednike suze!
Ima li ita lijepo to nas spaja? Ima li to pozitivno? Moramo neto nai. Razbistri svoj pogled i zagledaj se dublje. Duboko u svom
srcu pronai ljubav koja zacjeljuje rane. Duboko u svojoj nutrini pronai Boga koji daje smisao tvojoj patnji. Duboko u svom umu shvati
da i danas ivi. Na tome budi zahvalan. ovjee, ti danas ivi. Moda nije sve kako bi htio da jest. Ali, sve e doi na svoje. To nas povezuje: ivot! ivot koji je najdragocjeniji dar. Niim ga nismo zasluili,
a ipak ga imamo. Svijet bi postojao i bez nas, a eto, mi ipak ivimo.
ivimo jer smo uvijek znali pomagati jedni drugima. ivimo jer smo
jedni drugima uvijek pruali utoite. Ne daj da nas mrnja ili oholost
rastave. Uimo iz zajednike povijesti. Uvijek biraj ivot jer to bi nai dali da su danas ovdje s nama? Koliko bi eljeli ivjeti!?
Ti i ja smo danas slobodni. Biti slobodan danas znai imati ivot.
Pjevam zajedno s Gunduliem: O lijepa, o draga, o slatka slobodo!
Da, ja sam slobodan. No, netko je morao umrijeti da bih ja ivio.
Netko je morao dati svoj ivot za domovinu. Netko je svojom krvlju
morao natopiti naa polja da bih bio slobodan. Netko. Ne svatko.
Zastajem s pisanjem i utim. Tiina odjekuje sobom. Tiina.
I opet moje misli lete. Ovaj puta malo dalje. Lete do muslimana
i krana na Bliskom istoku. I oni su tamo braa. I oni su tamo ljudi.

58

Braa. I brat napada brata. Nije li to doista sramotno? Nije li to

strahota? Nije li to poraavajue? Da! Jest!
Prije 2.000 godina, 600 godina, 100 godina, 50 godina, 24 godine, 20 godina, danas. Uvijek isto. Uvijek neduni stradaju. Uvijek
pla. Uvijek suze. Vazda potoci krvi i pokolj. Srebrenica, Vukovar,
Bliski istok Doista: vee nas smrt. vrsto nas vee smrt popraena
urlicima nedunih. vrsto!
Zamiljam konop koji nas spaja. Zajedno inimo trokut. Svaki je
kut povezan ratom, genocidom i smradom smrti.
Je li tu prii kraj? Je li to svretak? Je li mogue da je tu toka?
NE! Mogu li propasti tolike suze? NE! Da: NE! Na koncu isprepletenom boli vidim novi poetak. Vidim novu stazu. Vidim novu priliku
za boljim ivotom u budunosti. Vidim da nas patnja dovodi k metafizikoj razini. Vidim da nismo samo tjelesna bia ve duhovna.
Da, vidim! Vidim da smrt nije kraj. Vidim da je na trokut veza ljubavi. Vjerujem da je to najvra veza! Sva su velika carstva propala. Propale su sve imperijalistike sile. Proi e i ove. Svrit e se
patnje jadnika. Bit e strovaljeni oni koji u ime Boga ubijaju! A oni
neznatni bit e uzdignuti.
Ludi svijete, neka ti je ovo sveto poivalite opomena! Neka su
ti srebrenike rtve upozorenje! Pazi! Neka se nikad vie ne ponovi
strahoviti pokolj!
Srebrenike rtve, ujte glasove naih vapaja i molitava za
oprost. Oprostite onima koji nisu znali cijeniti ivot i slobodu. Oprostite onima koji nisu uili na grekama svojih predaka. Oprostite jer
su samo ljudi!
Ali jedno zapamtite svi! Poivalitima se pristupa u tiini. Ona
ute. Njihova utnja govori: NIKADA nemojte izvrgnuti istinu! Neka se nikada ne zaboravi kolika je ljubav plemenita ovjeka. Nikada,
ali NIKADA NE ZABORAVITE SVETA POIVALITA. q
Bruno DIKLI

PREPORODOV JOURNAL 176

DIJALOG CIVILIZACIJA

SREBRENIKI GENOCID RTVA, ISTINA, OPROST, KAZNA I PRAVDA

Kako oprostiti nekome?

Nema nikakve sumnje da sama spomen rijei Srebrenica i 11.
juli/srpanj, kod Bonjaka ali ne samo i jedino kod njih, izaziva alost,
tugu, traumu, slike masovnih ubojstava, silovanja, etnikog ienja,
masovnih grobnica, nepreglednog mora tabuta/sanduka, uplakanih
majki, supruga i male djece. Teko je ili je ak nemogue nai rijei s
kojima bi se opisali i predoili osjeaji naspram srebrenike golgote,
a naroito osjeaji onih koji su je preivjeli. Samo nai voljeni Srebreniani i ostali zloinom i mrnjom terorizirani u potpunosti proivljavaju te osjeaje jer se nalaze u njihovim ranjenim duama.
Svake godine na isti datum ponovo se otvori srebrenika rana
i nadiru isti osjeaji. Ponovo se ukopavaju na stotine pronaenih Srebreniana. Neko je radostan jer je pronaao svoga blinjeg i ukopao ga, dok drugi ive u zebnji i nadi da e nai svoje najmilije i ukopati ih na mjesto gdje e ih moi posjetiti i bar na jedan odreeni
nain i na jedno kratko vrijeme osjetiti olakanje. Da li moete zamisliti sreu tih ljudi? Raduju se pronalasku kostiju svojih najmilijih
i njihovom konanom pokopu! Gdje je tu srea i gdje tek pravda?!
to moe da kae i ime da se pravda zloinac?! Nesumnjivo da
e rtva traiti da se kazni onaj tko je prolio njenu nedunu krv pred
Onim koji upravlja svim i Kojem nita ne moe promai. Zloinci se
boje da ih ne dostigne ovosvjetska djelomina i esto mlaka i nedostatna ljudska kazna. ak i kada bi se sa njima postupilo isto onako
kako su oni inili sa svojim rtvama, to ne bi bilo uzvraanje istom
mjerom, samim tim to su svoje rtve ubijali bespravno i bez razloga, a oni bi, u ovom sluaju, bili kanjeni pravedno i sa razlogom.
Tko e odagnati bol ucviljenoj majci i u njene neprospavane,
nemirne i brine noi donijeti smiraj? Zar se ubijeno dijete moe
majci vratiti, ili eni mu pojaviti, ili sestri brat nestali, odnekud doi?! Zar je rtvi satisfakcija to to e zloinac odleati neto vremena u zatvoru ili to e ostatak kostiju rtve biti sahranjen i njegovi najblii znati gdje je ukopan?! A koliko i koliko je onih neznanih a
jo uvijek traenih od svojih dragih, za koje se nee nikada na ovom
svijetu nai nekog traga?

Boji zakoni
Govorei o genocidu, rtvi, istini i oprostu, ne moemo a da ne
naglasimo da smo mi muslimani, na osnovu uenja vjere islama,
uvjereni da ubojstva, genocid, nepravda, ratni zloini, silovanja i
slino nisu ni u kojem sluaju dobra niti vjerom prihvatljiva djela i
da ih Gospodar svih svjetova ne voli, odnosno, da to nije nain niti
put kojim moemo zasluiti Boju Ljubav i Milost. Nadalje, vjerujemo da e njegovi poinioci biti kanjeni na ovom ili na buduem, ili
na oba svijeta. To su Boji zakoni po kojima se odvija ljudski ivot
na ovom svijetu i koji se ne mijenjaju dok god je ovoga ivota i traju
dok sve dok ne nastupi Sudnji dan.
U Kuranu asnom, Uzvieni Stvoritelj nagovjetava ono to
zloince eka: A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono to
rade nevjernici! On im samo puta do Dana kada e im oi ostati
otvorene, i kada e urei, uzdignutih glava, netremice gledati; a
srca e im prazna biti. (Ibrahim, 42-43)
Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome e ovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: Da sam, Bog do,
zemlja ostao! (Nebe, 40)

LIPANJ 2015.

rtva
rtve srebrenikog genocida i openito ratne rtve nazivamo
ehidima. U jezikom smislu rije ehid znai onaj koji je prisutan,
onaj koji svjedoi; rtva, muenik, nastradali. U prenesenom smislu, ehid je svjedok vjere u Boga, svjedok ovoga prolaznoga, ali i
vjenoga budueg svijeta.
U kategoriju ehida ubraja se i onaj koji umre od gladi, ei, utapanja, opekotina, otrova, groma, ako bude iv zakopan, ili ga ubiju pljakai, ili ga usmrte divlje zvijeri, ako umre prilikom hodoaa, ili u stranoj zemlji bez prijatelja i roaka, ili u potrazi za znanjem, ili branei
neije pravo i ivot. Nema nikakve sumnje da su rtve genocida u Srebrenici ehidi i da zasluuju da ih se naziva tom poasnom titulom.

Istina
Islam sve svoje pripadnike zaduuje da govore i svjedoe istinu.
U Kuranu asnom stoji: O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo
istinu! On e vas za vaa djela nagraditi i grijehe e vam vae oprostiti (Al-Ahzab, 70-71)
Nadalje, od vjernika se trai pravednost te se u Kuranu Mudrom, kae: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas odbojnost koju prema nekim ljudima
imate nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to
je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to
inite. (Maide, 8)
Posljednji Boji vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao:
Budite uvijek iskreni jer iskrenost vodi ka pravednosti, a pravednost vodi ka Raju. Kada je jedan ovjek uvijek iskren i tei ka tome,
bude upisan kod Allaha kao iskren. Nemojte lagati, jer la vodi ka
grijehu, a grijeh vodi ka paklu. Onaj tko stalno lae i tko vara biva
upisan kod Allaha kao laac. (Buharija)
Zato smo o Srebrenici uvijek duni govoriti istinu. A oni koji poriu istinu najvie govore o sebi. Istina je da se u Srebrenici dogodio
genocid po svim mjerilima meunarodnog prava. Govorei o njemu
i uvajui istinu o tom stranom dogaaju, opominjemo i poduavamo nove generacije kako se ne bi zaboravilo i, ne daj Boe, ponovilo.
Ako za nas rtve srebrenikog genocida postanu samo imena
ispisana na spomeniku, a ne budu opomena i podsjeanje, onda
smo kao ljudi i kao vjernici podbacili jer nismo sauvali istinu.

59

DIJALOG CIVILIZACIJA

Oprost

Dova/molitva za ehide Srebrenice

Generalno gledajui, oprost i pratanje je jedna on najcjenjenijih osobina i vrlina vjernika u islamu.
Kuran asni kae: i trudite se da zasluite oprost Gospodara
svoga i Dennet/Raj prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za
one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdbu savlauju i ljudima prataju a Allah voli
one koji dobra djela ine. (Ali Imran, 133-134)
Jednom prilikom, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., upitao je svoje
ashabe (drugove): Znate li ime ete zasluiti palae visokih zidova
u Raju i ime e vas Allah uzdignuti? Kada su odgovorili da ne znaju, kazao im je: Pratanjem i kontroliranjem sebe kada vas provociraju, pravednou prema osobi koja je bila nepravedna prema
vama, davanjem onome tko vama nije dao kada vam je pomo bila
potrebna i odravanjem veze sa onima koji je ne odravaju sa vama.
Ukoliko pogledamo primjer i linost Poslanika, Muhammeda,
s.a.v.s., uvidjet emo kako je on uvijek pratao i nije pokazivao neprijateljstvo ni prema kome, osim prema onima koji su vodili rat
protiv njega.
Evo i jednog primjera koji dobro ilustrira navedeno. Jedna starija ena imala je obiaj da svaki dan baca smee po putu kojim je
prolazio Poslanik. Meutim, jednog dana smea nije bilo na putu,
to je Poslanika, s.a.v.s., ponukalo da ispita o emu se radi. ena je
leala u bolesnikoj postelji, a na njeno iznenaenje, Allahov poslanik, s.a.v.s, doao je da je vidi i raspita se o njoj. I primila je islam.
ovjek po imenu Sumama, kao voa svog plemena, ubio je
mnogo muslimana. Meutim, kasnije je bio zarobljen i zatim odveden u Poslanikovu damiju u Medini gdje su ga svezali za jedan od
stupova. Kada je to vidio, Poslanik s.a.v.s., je naredio drugovima da
ga odveu i dadnu mu najbolju hranu. Ubrzo je primio islam.
Meutim, da li imamo pravo pratati u ime drugih? Mogu li
recimo ja oprostiti u ime svoje majke kojoj je sin ubijen dok je branio svoj prag? Smijem li i od kuda meni ili bilo kome pravo da opratamo u ime majki i oeva, sinova i keri Srebrenice, Bratunca, Prijedora, Foe, Viegrada, Zvornika, Sarajeva i sarajevskih Markala?
Da li moemo i imamo pravo oprostiti u ime majke i u ime tek
roenog, zloinakom izmom ubijenog djeteta. O tome svjedoi
Demila Delali iz sela Dobrak, kod Srebrenice koja opisuje: Sjedim ja meu onim narodom u Potoarima, kad vidim, mlada enica, stisla se, znoj joj tee, gr na licu. Priem, pitam je ta joj je,
kae: Raam! De sine, velim ja njoj, ufati se jednom rukom za
me, a drugom za svoju svekrvu Tako i bi. Oduprije se ena na nas,
muko dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hou da mu zaveem pupak, kad etnik predame: Spusti to dijete dolje!, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupanoetnik
prie, nogom stade djetetu na vrat Crijeva izletie
Tko je taj koji ima hrabrosti rei da oprata u njihovo ime? Na
kraju krajeva, kako oprostiti nekome tko te i ne pita za oprost i koga nije niti briga za tvoje oprost jer smatra i vjeruje da zloina i genocida nije niti bilo?!
Moemo rei, da svako ponaosob treba postii, i dostii, radi
sebe onaj razumni oprost pod kojim mislim da ne gaji mrnju u srcu
koja ga izjeda, da pouku i savjet uzme kako mu se zlo ne bi ponovilo i kako Poslanik, s.a.v.s. kae: Nije osobina vjernika da dopusti da
ga zmija ujede dva puta iz iste rupe.
Za svoje dobro, najbolje je da krajnji sud prepusti Onome koji je
apsolutno Pravedan i Koji e, kako se u Kuranu kae, suditi na Danu kada e se svaije dobro koliko trun veliko vidjeti i svaije zlo
koliko trun veliko vidjeti. A zlo uinjeno u Srebrenici i drugim mjestima zloina je ogromno i sigurno e se poinioci gorko kajati.

Istraujui i obnavljajui svoje sjeanje na strani srebreniki genocid, pronaoh prijeratne stihove jednog od ideologa i glavnih egzekutora ideje genocida nad Bonjacima. U tim stihovima pronalazimo slutnju
i nagovjetaj budueg genocida Srebrenice i svih drugih kasnije poinjenih zloina. Dakle, po zlu uveni, dr. Radovan Karadi, ratni zloinac u
jednoj svojoj nenaslovljenoj predratnoj pjesmi, izmeu ostalog, pie:
Obratite se na moju novu veru, ljudi / Nudim vam to vam niko
dosad nije, / Nudim vam surovost i vino / Onog ko nema hleba hranie
svetlo mojeg sunca / Narode, nita nije zabranjeno u mojoj veri, ima
ljubavi i pia / I gledanja u sunce dokle vam se prohte jer ovo vam boanstvo nita ne brani / O posluajte moj poziv brao narode ljudi.
U svojoj sutini ovi stihovi su brutalni i opsceni poziv da se ukinu sve zabrane i prepusti beskonanoj destruktivnoj orgiji. Kao
potpunu i sutu suprotnost ovome izrecimo jednu nau lijepu dovu, odnosno, molbu Bogu za ehide Srebrenice:

60

Molimo Te, Boe, da tuga bude nada, da osveta bude pravda,

da majina suza bude molitva, da se vie nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
Boe, budi s nama, a ne protiv nas! Boe, sretno okonaj kraj
naeg ivota, uveaj nae nade, u zdravlju spoji nae dane i noi,
na put i naa oekivanja upii u Tvoju milost, pokrij grijehe nae
Tvojim oprostom, poui nas da ispravljamo nae mane, uveaj nam
pobonost, obdari nas znanjem da itamo nove znakove iz Tvoje
vjere, Boe, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!
au naih ehida molimo Te, Boe, da nam grijeh nestane, da
nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas
siromatvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas lijenost ne uhvati, da
nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da
nam drutvo bude poteno, da nam povratak kui bude uspjean, da
borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajednitvo u vjeri bude
omiljeno, da nam ivot sa susjedima bude dragovoljan.
Boe Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, Nemoj Ti zaboraviti
nas; ako pogrijeimo, podari nam snagu Ademovog (Adamovog),
a.s., pokajanja; ako nas zamrai krivovjerje, osvijetli nam put Ibrahimovim (Abrahamovim), a.s., pravovjerjem; ako nas zadesi nesrea, poui nas Nuhovoj (Noinoj), a.s., lai spasa; ako nas uhvati
strah od silnika, osposobi nas Musaovom (Mojsijevom), a.s., pravdom; ako nam se ponudi mrnja, spasi nas Isaovom (Isusovom),
a.s. ljubavlju; ako budemo protjerani iz domova naih, osnai nas
Muhammedovom, a.s., eljom za povratkom domovima naim.
Boe Pravedni, molimo Te da nasilnicima oduzme ma, a slabima da podari mo vjere u istinu i pravdu.
Molimo Te, Boe, da tuga bude nada, da osveta bude pravda,
da majina suza bude molitva, da se vie nikada i nikome ne ponovi Srebrenica! Amin! q
Vahid HADI

PREPORODOV JOURNAL 176

IVJETI ISLAM

ISLAMSKE TEME: POSLANIK ISLAMA MUHAMMED, A.S. (XXXVII)

Islam i nasilje
Nasilje, nered i prolijevanje krvi dovode se u vezu s ljudskom vrstom, odnosno s ovjekovom uroenom prirodom i prije njegova stvaranja. Prema kuranskom kazivanju o stvaranju ovjeka, u trenutku
kada je Bog-Stvoritelj obavijestio duhovni svijet meleka i dina/anela
i demona, da e ovjeka, kao Svoje krunsko stvorenje, postaviti za namjesnika (halifu) na zemlji, oni (meleki/aneli) su zabrinuto upitali
Stvoritelja da li e to Zemljom upravljati bie koje e na njoj krv prolijevati i nered ini?! U Kuranu itamo: A kada Gospodar tvoj (Muhammede) ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti! oni
rekoe: Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv
proljevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo.
On (Allah) ree: Ja znam ono to vi ne znate. (El-Bakara, 30)
Iako u daljnjem kuranskom tekstu podsjea meleke da ovjek
posjeduje kvalitete koje oni, kao duhovna bia, nemaju, kao to je
mogunost imenovanja ili definiranja pojava i stvari, odnosno mogunosti permanentne spoznaje i napretka u otkrivanju tajni Svemira, mogunost injenja najpleminitijih djela, Uzvieni Allah nije
demanatirao njihov opis ovjeka kao bia sklonog nasilju, upotrebi
sile, prolijevanju tue krvi i injenju nepravde.
O tome svjedoe i Ademovi/Adamovi sinovi Habil/Abel i Kabil/
Kajin o kojima govori Kuran. Roena braa, prva generacija ovjeanstva na Zemlji, a ve je do izraaja dola ljudska slabost, sklonost ka
nasilju i meusobnom neprijateljstvu. Zbog zavisti i ljubomore, Kabil je
ubio svog roenog brata Habila. U Kuranu itamo: I ispriaj im (Muhammede) o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih
dvojica rtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog
nije, ovaj je rekao: Sigurno u te ubiti! Allah prima samo od onih
koji su dobri ree onaj. I kad bi ti pruio ruku svoju prema meni da
me ubije, ja ne bih pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim
Allaha, Gospodara svjetova. Ja elim da ti ponese i moj i svoj grijeh i
da bude stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike. I strast
njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od
izgubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi
mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga.Teko meni!
povika on zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga! I pokaja se. (Al-Maide, 27-31)
Od Ademovih sinova, naih praroditelja, prvih ljudi na Zemlji,
pa do danas nasilje, sila, nepravda i rat ostali su konsatanta u rastu
i razvoju ovjeanstva. Drugaije, naalost, nee biti do kraja ovoga
svijeta. O tome nam sveta Knjiga islama govori u sljedeim ajetu/
stavku u kontekstu Ademova/Adamova izlaska iz Denneta/Raja:
Izlazite ree On (Allah) jedni drugima biete neprijatelji! Na
Zemlji ete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ete ivjeti, na njoj ete
umirati i iz nje oivljeni biti ree On (Allah). (Al-Araf, 24-25)
Kuran u razliitim kontekstima spominje nekoliko vrsta nasilja
koja se tiu ovjeka. Prvo i najvee nasilje je ono koje ovjek ini je
prema svome Stvoritelju, odnosno prema samome sebi, koje je
ujedno i najtee s najpogubnijim posljedicama. Iskrivljavajui
iskonsku vjeru u samo Jednoga Boga, pripisujui boanske osobine
i kvalitete neemu ili nekome drugome mimo Bogu Jednome, ovjek ini naslije i nepravdu nad svojom duom, remetei kozmiki
poredak. Druge vrste nasilja su ona koje ovjek ini prema drugim
ljudima, ali i prema ivotinjama, biljkama i cjelokupnoj prirodi.1

LIPANJ 2015.

Kuran poput Staroga i Novog Zavjeta, spominje mnoge Boje

poslanike koji su ustajali protiv nasilja nad vjerom i nad ovjekom,
borei se protiv nepravde, nemorala, nasilja nad slabijima. Nakon
to bi iscrpili sve metode lijepog uvjeravanja, sami Poslanici su po
Bojoj naredbi, koristili silu da bi se suprotstavili veem nasilju.
Musa/Mojsije, a.s., kao mladi, ubija jednog Egipanina, branei
pripadanika svog idovskog naroda. Kasnije kao poslanik nareuje
da se iz njegova idovskog naroda imaju poubijati svi oni koji su
uestvovali u oboavanju zlatnog teleta umjesto Jednoga Boga:
I kada je Musa rekao narodu svome: O narode moj, prihvativi
tele, vi ste samo sebi nepravdu uinili; zato se Stvoritelju svome
pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja
vaeg, On e vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv.
(Al-Araf, 46-47)
Jusufova/Josipova braa pokuavaju ubiti Jusufa bacajui ga u
bunar. Davud i Sulejman/David i Solomon, otac i sin, odabrani Allahovi poslanici u svojoj su misiji morali korstili silu, organiziranu vojsku da bi uspostavili Boji zakon i red na Zemlji. U Kuranu itamo:
I kad nastupie prema Dalutu/Golijatu i vojsci njegovoj, oni zamolie: Gospodaru na, nadahni nas izdrljivou i uvrsti korake
nae i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje! I oni ih, Allahovom
voljom, porazie, i Davud/David ubi Daluta/Golijata, i Allah mu
dade i vlast i vjerovjesnitvo, i naui ga onome emu je On htio. A
da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered
nastao, ali Allah je dobar svim svjetovima. (El-Bekara, 250-251)
Nerijetko je i sam Gospodar svjetova intervenirao elementarnim nepogodama i prirodnim silama kako bi sputao ili ak unitrio
odreeni narod koji je u zlu svaku mjeru prevrio.2
Poput svojih prethodnika, i posljednji Boji vjeronavjestitelj Muhammed, a.s., je takoer morao dopustiti koritenje sile i to po Bojem nareenju, kako bi ostvario vie ciljeve odnosno kako bi zaustavio veu silu i nered. Osim to je bio posljednji Boji poslanik, Muhammed, a.s., je u neku ruku bio i vojskovoa i dravnik. U svojoj je
misiji sukusirao i duhovne i ovozemljske poslove i dunosti koje su
podrazumijevale sankcije, mjere represije i primjenu oruane sile.

61

IVJETI ISLAM

Ubojstvo i rat u Kuranu

Ubojstvo nedunih Kuran tretira kao jedan od najveih grijeha.
Ubiti jednog ovjeka, prema kuranskom tekstu, isto je kao i ubiti
sve ljude na Zemlji: Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga,
ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao da je sve ljude poubijao;
a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva kao da je svim
ljudima ivot sauvao. (Al-Maida, 32)
No, u isto vrijeme Kuran daje mogunost pravde za ubijene, te
prihvata naelo taliona objavljenom u Tevratu/Tori, naglaavajui
da se i u tom sluaju mora potivati naelo pravde i pravinosti, uz
stalni poticaj na oprost onima koji su nam nainili nepravdu: O
vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodna, i rob za roba, i ena za enu. A onaj kome rod ubijenog
oprosti, neka oni velikoduno postupe, a neka im on dobroinstvom
uzvrati. To je olakanje od Gospodara vaeg, i milost. A tko nasilje
izvri i poslije toga, njega bolna patnja eka. (Al-Bekara, 178)
Mi smo im u njemu (Tevratu/Tori) propisali: glava za glavu, i
oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba
uzvratiti. A onome tko od odmazde odustane, bie mu to od grijeha
iskupljenje. Oni koji ne sude pema onome to je Allah objavio pravi
su nasilnici. (Al-Maida, 45)
U odnosu na kranski pacifizam, islamski je u neku ruku realistiniji, jer ne ide do okretanja drugog obraza, ve zahtijeva, ako je
to jedino rjeenje, fiziko otklanjanje uzroka zla radi trajnijeg mira
i uspostavljanja pravde.3

Pojmovno odreenje dihada

Uz asne iznimke, koji nude ispravna i cjelovita pojanjenja, dihad se obino na Zapadu prevodi(o) kao sveti rat koji muslimani
pokreu i/ili vode protiv nemuslimana, a nerijetko je sinonim za
sve vrste ekstremizma i terorizma koje pojedinci ine iz vjerskih
pobuda. Na poetku govora o dihadu vano je razjasniti i jasno
naglasiti da kovanica sveti rat (Holy War) ne postoji u kuranskosunnetskom pojmovniku i da je svako tumaenja pojma dihad
tom sintagmom u cijelosti netono i neprihvatljivo.4
Istina je, meutim, da terminom dihad muslimani oznaavaju
i rat koji muslimani mogu povesti po tono utvrenim pravilima za
obranu, prije svega, islamskog poretka, tj. domovine, zajednice,
asti i imetka, o emu emo nie raspravljati, no to nije jedino znaenje toga pojma, niti je dihad rat protiv drugih vjera. Naprosto,
dihad nije jednako rat. Arapska rije za rat je harb, a rije za borbu
u ratu je qital. Tako Uzvieni Allah u 190. ajetu kuranskog poglavlja
El-Bekara kae: I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se
bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu! Allah, doista, ne voli
one koji zapodijevaju kavgu.
U ovom ajetu upotrijebljen je glagol katilu, a ne dahidu.To
je vano naglasiti jer rije dihad u sebi sadri znaenje svake akcije
koja oznaava djelo koje pribliava Uzvienom Allahu. Dihad u
svojoj sveoubuhvatnosti moe biti i rat, no svaki rat nije dihad. A
rat je, naalost, prisutan meu ljudima od postanka ljudske civilizacije i to u takvoj mjeri da je stanje sukoba meu ljudima pravilo, a
mir iznimka.5 Ono to je jo vano podvui u vezi naznaena ajeta
je to da Allah Uzvieni nareuje muslimanima da se bore samo protiv onih koji se bore protiv njih, i da nipoto i nikada ne budu od
onih koji kavgu zapoinju.
Izvorno, rije dihad u arapskom jeziku, pa tako i u kuranskosunnetskom kontekstu, znai nastojanje, tenju, stremljenje ili rad.
U Kuranu se neposredno pojavljuje samo tri puta, dok se u svojim
izvedenicama spominje 31. Jedan od izravnih ajeta koji tretira di-

62

had je i onaj iz poglavlja El-Furkan: Zato ne ini nevjernicima

ustupke i Kuranom se svim silama protiv njih bori, u kojem je Poslaniku Muhammedu, a.s., nareeno da se protiv nevjerstva bori
istinom, tj. Bojom rijeju Kuranom.
U primarnom smislu dihad oznaava ovjekov unutarnji napor
da svoj ivot uredi sukladno Bojoj volji, Njegovoj objavi; da se na
tom putu oslobodi loih postupaka, runih i nemoralnih sklonosti i
vjeba postojanost, ustrajnost i izdrljivosti u svakodnevnom dosezanju najviih ljudskih/islamskih moralnih normi. Ako sve to radi u
ime Boga i za Njegovu ljubav, tada kaemo da je osoba u dihadu.
To je najvaniji oblik dihada. Nazvan jo i veliki dihad ili borba
protiv samoga sebe, on oznaava najintimnije pregnue pojedinca
u pokuaju da oisti vlastitu duu od svih zlih utjecaja. U tom smislu, dihad znai davanje prednosti Allahovim propisima ispred
svega u ivotu, ako je to u suprotnosti s islamskim propisima. Nastojati ivjeti kao istinski vjernik, nastojati postii Allahovu ljubav i
naklonost i iriti njegovu vjeru, takoer se moe svrstati u ovaj tip
dihada: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu
imecima svojim i ivotima svojim. Oni su iskreni! (Al-Hudurat, 15)

Razumijevanje dihada
Islam nije ogranien na pojedinca i njegov odnos prema Bogu, nego sadri propise kojima se nastoji postii red i blagostanje cjelokupnog drutva i, openito, cijeloga ljudskog roda. U dananjem svijetu,
u kojem su veina drava ureene po sekularnom modelu, ne prihvaa se ni pomisao da se vjerskim propisima moe urediti zajednica.
Sve su glasniji oni koji govore i piu da je religija kriva za sve
ratove i nedae u svijetu. Posebno se motri na islam. Ponekad su i
sami muslimani zbunjeni i nemaju prave odgovore. No injenica je
i to da se meu muslimanima sve vie govori o novoj reislamizaciji
muslimanskog svijeta nakon neuspjelih i kontraproduktivnih eksperimenata sa sekularnim ureenjima. To nipoto ne predstavlja
opasnost za nemuslimane. Ustvari, prava je istina da su muslimani
opasni bez islama, jer nemaju jasnu viziju ureenja svojih odnosa
prema drugima i drugaijima. Stoga bi, nimalo paradoksalno, sami
nemuslimani trebali ohrabrivati muslimane da svoja drutva urede
po islamskim propisima.
Po islamu, nitko ne moe ivjeti izoliran od zajednice i ostati
imun na dogaanja u svijetu. Kuran stavlja u dunost svim muslimanima da neprestano unapreuju drutvo, odnosno poboljavaju i olakavaju uvjete ivota kroz kuransko geslo nareujte dobro, a zabranjujte zlo. Ukazivanje na drutvene nepravde i razliite devijacije kod pojedinca i odreenih grupa u sri je svakoga
dihada. Muslimani ne smiju izbjegavati taj kuranski imperativ
ako to drugi ine, to je razumljivo, jer nisu svi ljudi ni vjernici, ni
pripadnici islama.
Sredstva za ostvarivanje kuranskog nareujete dobro, a zabranjujte zlo raznolika su i u modernom svijetu obuhvaaju sve
znanstvene, diplomatske, ekonomske i politike instrumente. Njihova upotreba na pravi nain spada u dihad. Za taj dihad, u
islamskoj literaturi nazivan i verbalnim dihadom, Muhammed,
a.s., rekao je da je najvredniji ako je uperen protiv nepravednog
vladara, odnosno nepravedne i nesposobne vlasti. Tim se dihadom, primjenjivim gotovo u svakom vremenu, nastoji postii drutvena pravda putem govora i nenasilnih akcija. Muhammed, a.s.,
ohrabrivao je muslimane da zahtijevaju pravdu u ime Allaha Uzvienog, a ne u ime osobne koristi.6 Ako su potroeni svi argumenti,
a zlo prijeti potpunom unitenju zajednice u biolokom ili moral-

PREPORODOV JOURNAL 176

IVJETI ISLAM
nom smislu, islam ne iskljuuje ni upotrebu sile, pa ni preventivno,
a to je opet svojevrsni dihad.7
Ratovanje nekada moe biti neophodno, ali je to samo mali dio
sadraja dihada. Na taj nain i Muhammed, a.s., definirao je ratovanje kao mali dihad, a rat protiv samoga sebe nazvao je velikim dihadom. Jer, zaista je nekada tee pobijediti samoga sebe, pronai ljubav
umjesto mrnje, oprost umjesto osvete, prijateljstvo i iskrenost umjesto neprijateljstva i zavisti, mir i kompromis umjesto oruane borbe.
Najnepopularniji oblik dihada je fiziki, a odnosi se na upotrebu fizike sile u obrani muslimana protiv bilo kojeg neprijatelja koji
ugroava fiziki opstanak islama i muslimana. To je, zapravo, rat u
kojem su muslimanima strogo zabranjena ubojstva ena, djece,
staraca, sveenika i svih civila, pa ak i ivotinja, osim onoliko koliko je potrebno da se prehrani vojska. U ratu, po islamskim propisima, smije se ubiti samo neprijateljski vojnik. Nezamislivo je, i takvi
ne pripadaju islamu, da muslimani masakriraju mrtve, a kamoli ive zarobljenike. Primjena ograniene sile da bi se od zarobljenika
dobila informacija doputena je po svim konvencijama ratovanja.
Allah, d.., od muslimana zahtijeva da se brane od tlaitelja, jer
gubei vjeru muslimani gube sve.
Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se
nasilje ini a Allah je, doista, kadar pomoi, onima koji su ni krivi
ni duni iz zaviaja svoga prognani samo zato to su govorili: Gospodar na je Allah! A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do
temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah e sigurno pomoi
one koji vjeru Njegovu pomau ta Allah je zaista moan i silan.
(El-Had, 39)
Allah, d.., zapovijeda muslimanima da vode miran ivot i da
nikoga ne uznemiruju. Ako im se pak nasilje ini u okolnostima gdje
bi svaki otpor zavrio poniavanjem i patnjama muslimana, Allah,
d.., im preporuuje hidru, tj. iseljenje u drugo mjesto. Oni koji
vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati
Allahovoj milosti. A Allah prata i samilostan je. (El-Bekara, 218)
Cilj fizikog dihada nije osvajaki rat, stjecanje bogatstva ili
ubijanje ljudi. To je, povrh svega, ostvarivanje uvjeta da se potuje
Boja volja i pravda za sve ljude. Kada je zlo uklonjeno ili kad zaraena strana eli mir, muslimani moraju potpisati primirje: Ako oni
budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu,
sve uje i sve zna. (Al-Anfal, 61)

Kada je muslimanima propisan dihad?

Dihad nije objava rata drugim religijama, a osobito ne idovima i kranima, kako odreeni mediji i politiki krugovi esto ele
prezentirati. Rat kao mogunost, a ne naredba da konstantno moraju ratovati i traiti neprijatelja, muslimanima je propisan tek u
Medini, kada se uspostavlja i organizira prva islamska drava.
Budui da je Muhammed, a.s., posljednji poslanik, Bog mu je odmah mogao dati ekskluzivno pravo da islam kao jedinu ispravnu vjeru nametne ratom, ali brojni su kuranski ajeti u kojima Allah, d..,
naglaava da je vjera dar koji On osobno daruje onima kojima On
hoe i da se nikakvom silom ne moe nametnuti, te da je mir bolji od
rata. Islam je nain ivota: cjelovita vjera i svojevrsni svjetonazor,
odnosno i vjera i ekonomija, i pravo i politika. Bez razmatranja pitanja rata i ratovanja, koja karakteriziraju ukupni ovjekov boravak na
Zemlji, islam ne bi mogao postati sveobuhvatan nain ivota.
Muslimanima je vjera vanija od svega na svijetu. Ako je vjera
ugroena, rat se moe proglasiti protiv bilo koga i bilo kad. Tako je
i Muhammed, a.s., Boji poslanik, pripremio obranu Medine od ag-

LIPANJ 2015.

resivnih Mekanaca, potpomognutih i nekim medinskim i idovskim

plemenima, i u nekoliko ratnih okraja uspio sauvati grad Medinu
te za ivota ujediniti cijeli Arapski poluotok. Uraditi, dakle, ono to
nikome u povijesti nije uspjelo. Za takve bitke, u kojima su ivote
gubili i muslimani i nemuslimani, Poslanik, a.s., rekao je da su mali dihad, a na pitanje zauenih drugova to je onda veliki dihad,
odgovorio je: Veliki dihad je bitka protiv vlastite putene due.8
Biljeke:
Dvije su dimenzije nereda na Zemlji. Materijalna dimenzija nereda ogleda se u remeenju reda uspostavljenog na Zemlji, u zagaivanju flore i faune, u unitavanju
ivota na njoj, u unitavanju njenih blagodati, pasivno ili aktivno, i u svemu onome
to ugroava normalan i zdrav ivot na Zemlji. Nematerijalna dimenzija nereda na
Zemlji ogleda se u irenju, propagiranju i podravanju nepravde i nasilja, bez obzira
nad kim se ono inilo, u irenju lai i obmana, u potpomaganju i jaanju svih vrsta
zla, u zagaivanju ljudskih dua, srca i savjesti. Obje spomenute vrste nereda Allah,
d.., prezire i ne voli one koji ih ine i ire na Zemlji. Zbog toga se u Kuranu na
mnogo mjesta ponavljaju iskazi Allah ne voli nered, Allah ne voli one koji prave
nered. Vidjeti: http://www.iltizam.org/tekstovi/read/2232
2
U Kuranu moemo pronai puno ajeta koji govore o prolim narodima koje je
Uzvieni Allah, zbog sustavnog krenja Bojega/prirodnog poretka i injenja nereda,
strogo kanjavao. I da je On drevni narod Ad unitio, i Semud i da nikog nije potedio. (An-Nedm, 50-51) Zar Mi nismo drevne narode unitili i poslije njih i one koji
su za njima dolazili?! Isto tako emo sa svim grjenicima postupati! (Al-Mursalat,
16-18)
3
Kransko naelo Tko vas udari po jednom obrazu, okrenite mu i drugi, predstavlja humanistiki moralni zahtjev, ali i idealistiku poruku koja za veinu generacija
ostaje utopija. Naalost, ni povijest kranstva nita nije bila manje krvava od posvijesti bilo koje druge religije. Obraenjem cara Konstantina na kranstvo i uspostavljanjem teokratske drave do juer proganjani krani postaju progonitelji drugih. To je otvarilo put svetim ratovima kranstva, od kojih su svakako najpoznatiji
kriarski vojni pohodi na Jeruzalem. Pod parolom posveenog motiva, krvavo su se
progonili muslimani i idovi, nemilosrdno istrebljivali stanovnici June Amerike, a
sami Europljani gotovo su se istrijebili u meusobnim vjerskim ratovima izmeu
katolika i protestanata.
4
Ta je sintagma zapravo nastala u kranskoj Europi tijekom kriarskih ratova u 12.
i 13. stoljeu, i to u znaenju kranskog svetog rata protiv muslimana. Pod tim su
geslom, a pod izgovorom obrane svetih mjesta u Palestini, europski krani poinili
brojne gnusne zloine, ne samo nad muslimanima nego i nad idovima te drugim
kranima.
5
Povjesniari i teoretiari rata izraunali su da je u posljednjih 3.000 godina mir
vladao samo 300 godina.
6
Problemi nastaje kada sami muslimani, pod izlikom promocije islama i navodne
obrane njegovih vrijednosti, samoinicijativno koriste jedno od spomenutih sredstava, tj. pozivaju se na dihad, a na kraju se ispostavi da im je cilj dolazak na vlast ili
postizanje neke od dunjalukih koristi.
7
Sasvim je razumljivo da se pojedinci zgraaju od same pomisli na rat, ubijanja i
stradanja. No takav je ovjek. esto se islamu spoitavaju pojanjenja o tzv. humanom ubijanju neprijatelja u ratu. Jasno da ubojstvo nikada ne moe biti humano,
no zamislite situaciju kada se zarobljenici mue na najokrutniji nain i to oni civilni,
reu im se genitalije, vade oi i ak peku na ranju, siluju ene pred njihovim muevima i djecom. Sve su to proivjeli Bonjaci tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu
kada su etnike falange na zvjerski nain muile zarobljene. Muslimanima je zabranjena osveta na takav nain. Pravedna osveta moe biti samo prema poinitelju, a
reciprociteta ne smije biti.
8
Islam je na izvjestan nain ozakonio i ograniio rat, jer ga naprosto nije mogao
zanemariti. idovska i kranska povijest, kao i povijest ostalih vjera i civilizacija,
nisu nita manje ratnike negoli je to bila islamska. tovie, ideja totalnih ili svjetskih
ratova ne dolazi iz islamskog svijeta, nego iz onog dijela planeta koji se u geografskom/svjetonazorskom smislu imenuje kao zapadni/kranski svijet. Nikada muslimani nisu svoje vojne pohode imenovali kao islamski ratovi niti su ideologije poput faizma, nacizma, komunizma, imperijalizma, koje su odnijele stotine milijuna
nevinih ivota, nastale meu muslimanima i unutar islamskog svijeta. No to uope
ne opravdava pojedine muslimane i muslimanske grupe koje vode svoje ratove
protiv nemuslimana i, ubijajui nevine ljude, donose vie tete nego koristi ukupnoj
muslimanskoj zajednici. Djelovanje odreenih militantnih grupa ne moe se dovoditi u vezu sa svakom islamskom grupom i zajednicom u svijetu, a ne zaboravimo ni
to da danas ne postoji vei svjetski grad u kojem ne ivi organizirana muslimanska
zajednica. Velika veina muslimana eli miran suivot sa svojim susjedima nemuslimanima i to stalno moraju dokazivati, to je takoer svojevrsni vid dihada. Naalost, jo uvijek se sumnja u njihove iskrene namjeru: da ele ivjeti normalnim ivotom, da ele raditi i zaraditi, kolovati svoju djecu, putovati preko granica bez dodatnih sumnjienja i pretresanja. Nema sumnje da muslimani ele normalan ivot, kao
to, uostalom, nastoje svoju vjeru, asni islam, sauvati i na najbolji je nain drugima prezentirati, to je danas najvei mogui dihad. q
1

Mirza MEI

63

I NE RECITE ZA ONE KOJI SU NA ALLAHOVOM PUTU POGINULI:

MRTVI SU! NE, ONI SU IVI, ALI VI TO NE ZNATE!
(KUR'AN: EL-BEKARE, 154)