Você está na página 1de 7

JEDNA OBINA PRIA: ARHITEKTE UBIJAJU, ZAR NE?

(U formi e-maila, pisano na internetu 2004.)


> Prebiram po nihilmaniji, naidjem na moje ime u tekstu MANJAK
> PAMETI & VIAK ZNAENJA, pa hajde da se i ja pridruim diskusiji:
> ARHITEKTE UBIJAJU, ZAR NE?
> Ako niste verovali, ubijaju, nego ta!
> 2000 ( ??? Greka. Bie pre da je to bilo neke 1978.-79., prim. Dr. Agan ) godine zavrih
> fakultet arhitekture, sve kao naj, naj, specijalizacija u Italiji, ali
> nakon diplomiranja naidjem na zidove svuda oko sebe
( isto je i danas)
> ... Nakon neuspelog pokuaja da dobijem Fulbrajtovu stipendiju, iz
> revolta javim se na konkurs za asistenta na arh. fakultetu u
> Pritini... odmah me prime...
> Moj prvi susret sa Pritinom bio je: ja na brdu pored varoi, gledam u
> pustaru oko sebe i dodje mi da zaplaem...Deavalo se da ujutro podjem
> na fakultet, a negde u gradu grune bomba... Uobiajen dan...
> Medjutim, studenti su bili fenomenalni... kao i svuda, entuzijasti,
> veruju u umetnost, puni ideala, sveine duha... Sam sam vodio i preko
> 200 studenata... Danas su mnogi poznati arhitekti...
> Tih godina, pozvao me beogradski gradonacelnik Bogdan Bogdanovi u
> svoj stan, na druenje... Upravo se vratio sa Kube, gde mu je Kastro
> dodelio orden...
> Bila je to ogromna lenta
> na njegovim grudima,
> sjajila se poput flae prave ruske votke na stolu...
> Bogdan je tada pozvao svog prijatelja Ivana ( Stambolica ), reima:
> dolazi da upoznas jednog stranog frajera - arhitektu. Dok smo
> ekali Ivana, Bogdan je zaspao u stolici, a je nisam znao ta mi je
> initi, da li da odem ili da sedim i ekam...
> Rezultat tog poslepodneva bio je posao koji sam dobio na Kosovu:
> trebalo je da isprojektujem tri spomenika:
> u Istoku (selo kod Peci),
> Klini (kod Peci)
> i Kaaniku...
> Bili su to ambiciozni projekti, spomenik u Klini je tada kotao preko
> 2,5 miliona maraka...
> Jo samo da su mi platili honorar...
> U arhitekturi je harala postmoderna, simbolika arhitektura, a ja sam
> pisao svoju prvu knjigu Mitologistica. Drao sam serijal predavanja
> iz istorije arhitekture i mitologije u SKC-u, u Beogradu, KUC-u u

> Ljubljani i Zagrebu, pravio izlobe po nekadasnjoj Jugi i Evropi,


> organizovao izlobe sa Bogdanom i Derokom ( kod koga smo proslavili
> njegov devedeseti rodjendan )...
> Deroko je ak za jednu nasu izlobu nacrtao jedan crte ...
> Spomenik u Istoku je zavren, ja nosio kamenje iz Arandjelovca > Rosijevska kompozicija > spoj brutalnog natur betona
> i belog mermera.
> Kada sam posle nekoliko meseci dosao da fotografiem spomenik,
> a ono,
> na vrhu obeliska spomenika, visokog 10m,
> postavljena zvezda petokraka!
> Mislio sam da u da poludim,
> ali nisam mogao nita, tako je odluio predsednik mesne zajednice i
> taka!
> Za spomenik u Klini dadoe mi policijsku pratnju, i Ladu nivu da
> obilazim okolna sela u potrazi za dobrim kamenom i vetim
> majstorima... Ja im govorah da je bolje da pare koje imaju, umesto u
> spomenik utroe u izgradnju stambene zgrade sa pedesetak stanova, ali
> oni su hteli spomenik i to najskuplji, od kamena, runo tesanog...
> Pronadjoh napusten majdan u selu Drsniku, negde u planini i ubedih
> optinske vlasti da za potrebe spomenika dozvole vadjenje kamena...
> Napravih postmodernu koncepciju spomenika: na krunom platou, nalaze
> se tri razlicite gradjevine.
>
> Prva gradjevina je osnove kruga, druga kvadrata, trea trougla - ist
> zen..
> Na krunoj osnovi podigoh vavilonsku kulu sa sedam stepenova,
> sve od sivog granita, runo vadjenog iz majdana, runo tesanog i
> zidanog...
> Unutranjost kule uplja, iznutra kupasta, gruba.
> U nju se ulazi stepenastim vratnicama, a osvetljena je lanternom
> iznad. To je trebalo da bude gradska galerija...
>
> Druga gradjevina je na kvadratnoj osnovi, sto je u stvari bazen sa
> vodom,
> iz kojeg izviru etiri obeliska, visoka preko deset metara.
> Gradjeni su od granita, runo tessani, svaki blok za sebe, sa
> izravnatim ivicama, konusno postavljenim tako da se obelisci suavaju
> prema vrhu...

> Trea gradjevina je na trougaonoj osnovi... Tri zida, kua, ali bez
> krova...
> krov je plavetnilo neba iznad.. velianstven plavetni svod... beskraj.
> Svaki zid je kapija za sebe: trougaona, pravougaona i kapija sa lukom.
> Na jednoj kapiji, posred, podignut je stub tako da kroz nju nije
> mogue proi...
> Za gradnju spomenika insistirao sam da budu angaovani majstori Srbi,
> u istoj meri koliko i majstori Albanci.. .Seam se, glavni majstor (
> protomajstor ) bio je Ljako migic, iz sela Drsnika, dok su zarad
> izvodjenja radova u albanskoj ekipi,
> za tu priliku iz zatvora puteni majstori klesari..
> Spomenik je bio velianstven...
> Godine 1985 ak Lang je otvarao Pariski bijenale... Meni je pismom
> stigao poziv medjunarodnog irija Bijenala za uestvovanje...
> Nisam ni bio svestan veliine te manifestacije.
> Na otvaranju, moj kosovski spomenik i moja malenkost nali smo se u
> drutvu
> tadanje svetske arhitektonske elite, medju kojima su bili:
> Aldo Rossi, Tadao Ando, Mario Botta, Ralph Erskine, Aldo van Eyck,
> Norman Foster, Frank O. Gehry, Fumihiko Maki, Rafael Moneo, Helmut
> Jahn, Renzo Piano, Alvaro Siza Vieira, Christian de Portzamparc,
> Shin Takamatsu, Alessandro Mendini, Richard Meier... i dr.
> Po povratku iz Pariza, pismom mi je stigao jo jedan poziv, iz SUP-a
> Kline,
> otiao sam na Kosovo.
> Tamo su me optuili
> da sam u projekat spomenika
> ugradio tajnu simboliku,
> da spomenik nije posveen bratstvu i jedinstvu,
> ve sadri potpuno drugi smisao...
> Tada sam saznao da moja vavilonska kula ima sedam spratova,
> ne zbog maginog broja sedam,
> ve zbog toga to je Kosovo SEDMA republika...
> da je to iptarski simbol,
> da je on najvii u kompleksu spomenika,
> jer i iptara ima najvie na Kosovu.
> Tada sam saznao i da su vratnice koje vode u unutranjost kule
> okrenute prema Tirani
> i da imaju smisao okrenutosti prema Albaniji...
> Takodje sam saznao da etiri obeliska

> koja izranjaju iz etvorougaonog bazena sa vodom


> u stvari predstavljauju simbol katolianstva,
> jer se katolici krste sa ETIRI prsta,
> a obelisci simbolizuju katedralu.
> Ovaj deo spomenika je neto nizi od kule,
> jer katolika ima manje od muslimana...
> Saznadoh i da je trougaona gradjevina posveena Srbima,
> pravoslavcima, jer se oni krste sa TRI prsta...
> Ova gradjevina je najnia, jer e Srba biti najmanje na Kosovu...
> Kua nema krova,
> jer za Srbe tu nema buducnosti...
> Na kapiji se nalazi stub,
> i u kuu ne moe da se udje,
> jer Srba vie tamo nee biti...
> Iz Kline sam otiao a da spomenik nisam ni fotografisao u zavrenom
> stanju...
> Iimam samo fotografije koje sam napravio u toku gradnje...
> Trei spomenik, u Kaaniku,
> koji je predstavljao oma spomeniku Treoj internacionali,
> nisu dovrili...
> Ubrzo sam u novinama proitao vest:
> sruen spomenik u Klini"...
> Navodno, grupa Albanaca digla je u vazduh neko granino kamenje u zoni
> prema Albaniji,
> to je imalo simbolinu poruku.
> Kao odmazdu, Miloevi je, kau, lino,
> naredio ruenje spomenika u Klini.
> Spomenik sam poslednji put video u TV dnevniku televizije Yutel...
> Bogme su se dobro namuili da buldoerima sravne sa zemljom onoliko
> kamenje...
> Tvrda gradnja.. Stara kola zidanja!
> Spomenik u Istoku kod Pei je tada preiveo > spasla ga je u crveno obojena zvezda petokraka
> koju je mudri i vizionarski predsednik mesne zajednice
> dao da se postavi na vrh obeliska!
> Ne sme ni Miloevi protiv zvezde petokrake!
> U Beogradu muk, niko i ne gleda vesti na Yutelu, pogotovu vesti sa
> Kosova...
> Iz Zagreba mi stigoe pisma - eljko Kovai se ba uzbudio,

> a Nikola Polak vidi u tome sumrak civilizacije...


> Tee me.
> A meni naprosto laknulo > zbog lude arhitektonske glave i par triavih spomenika,
> zamalo da robijam.
......................................................
> Za vreme Djindjievih etnji sam se dernjao iz sveg glasa...
> Pa ne moze Onaj tek tako da nas razbija...
> Od svega dobih bruh...
> Posle onog ( koji to bese, da li 5. oktobar? ),
> jedne nedelje ree mi Branka - evo te u novinama!
> ta je sad? U Politici proitah da me je neko namestio
> da radim u skuptini grada Beograda, kao u nekom urbanizmu...
> ta da radim?,
> Pa idi, vidi ta hoe, kae Branka. Valjda je u pitanju neki posao.
> Posle dve godine dodjoh ujutro na radno mesto,
> kad, na stolu nema pote,
> svi ute...
> Ja zovem telefonom, ali niko mi se ne javlja, svi bee od mene...
> Kasnije sam tek na hodniku u prolazu saznao da su me izbacili sa posla,
> kao, dao sam neko potkrovlje, a nisam smeo... Radi se o antologijskom
> Penthausu... Neto slino naa arhitektonska scena dugo nee imati...
> Mogu nam na tome pozavideti i arhitektonski najjae nacije... Ali,... nije
> mi nita bilo jasno...
> Kasnije sam saznao da su mi
> pronali da imam lanac trafika u Bulevaru Revolucije.
> to mi ne nadjoe neku vilu na Dedinju, more, nekoliko vila na Dedinju,
> pa da se skrasim i ivim kao sav normalan svet... A ne tamo neke trafike...
> Na kraju mi rekoe:
> ZA SVE JE KRIVO TVOJE PREZIME.
> PREZIME!!
>
>
> Kao terapiju poeh da piem, piem, piem.
> Napisah Enciklopediju arhitekture.
> Kako da prodam knjigu?
> Odem na Sajam knjiga da zakupim tand za prodaju,
> a oni mi kau da ne mogu da mi daju tand, kao,

> ja nisam firma i sl.


> Uzmem knjigu pod miku,
> pa pravac u najvecu halu...
> Na standu Samizdata B92 prihvate knjigu...
> Sutradan me zove tata i kae, zvala je prijateljica Mara,
> kao, neka nagrada, ne zna ta je, moda je neto u vezi sa sajmom...
> Da odem do sajma i vidim ta je.
> Na sajmu mi kau da sam dobio nagradu za izdavacki poduhvat 2004.
> godine...
> Kao, nisu mogli da me pronadju, da mi urue nagradu...
.............................................................................
> Naredne godine, na Sajmu knjiga 2005. pred otvaranje, videh nasred hale u vitrini veliki
> natpis:
> Nagrada za izdavaki poduhvat godine 2004..
> Medjutim, nema moje knjige, vec su tu neki sasvim drugi naslovi!
> Naljutim se ja pa odem do inspektora, oni mi daju telefon nadlene
> direktorice.
> Ja je nazovem,
> a ona e:
> "Ja ba cenim vau knjigu,
> ali, nemam sad vremena, saekajte da prodje otvaranje,
> pa emo onda staviti vau knjigu u vitrinu".
> Mene najvie bi sramota od mojih kupaca, pomislie ovaj je neki laov
> i prevarant
.
> Na otvaranju prodjoe Tadi i onaj ministar kulture, zagledae onu
> vitrinu,
> a meni dodje da im pritrim i kaem prevara!
> Kome?
.......................................................
> Na knjigu se navrzao neki deda, Jevtic, nazovi arhitekta kritiar, kae nije pisana irilicom,
> nema srpskih arhitekata i srpske arhitekture.
> Zbog Jevtia, povukoh se sa mesta predavaa ( na malo )
> arhitektonskog fakulteta u Novom Sadu.
> Za efa katedre arhitekture doao neki gradjevinski inzenjer, Foli,
> nema pojma ko su Filip tark i Aldo Rosi,
> ali je zato za devet meseci efovanja bio mentor na 14 magistratura i
> 4 doktorature...
> STRANO!...

> Prijavih se na biro za zapoljavanje...


> zadovoljno nosim iskrzane koulje,
> priam sa sobom,
> ponekad i vritim sam sa sobom,
> ali mi to ne smeta.
> Idem po gradu i raznosim moje knjige ( imam ih tri naslova )
> i pisem TREI tom moje enciklopedije,
> a pisacu
> i etvrti tom
> i peti tom
> i esti
> i sedmi ako treba!!!
>
> PS.
Knjige prodajem i na Kosovu!
> Idu odlino!!
> Idu i preko interneta!!
Boba Maldini:'Jedna obina pria...

Você também pode gostar