Gravitacijsko brdo i kamenje koje zvoni

Ponekad i ponegdje mogle su se uti prie o mjestima na kojima bi automobili bili uz

dignuti od zemlje nekom nevidljivom silom. Takvo se najpoznatije mjesto naziva G
ravity Hill (Gravitacijsko brdo), a nalazi se negdje u Baltimoreu (Maryland)...
U sijenju 1980. godine ekipa projekta "Enigma" uspjela je ponovno otkriti Gravita
cijsko brdo na sjeverozapadu Baltimorea, uz cestu koja prolazi prirodnim podrujem
"Soldier's Delight". Kad biste ostavili automobil pri dnu Gravitacijskog brda,
izbacili ga iz brzine i otpustili runu konicu, on bi se poeo lagano pomicati, oko 1
50 metara, prije no to bi se najzad zaustavio.
Golim okom mo e se vidjeti kako na tom dijelu postoji lagani nagib, a automobil se
kree uzbrdo. Lokalni suradnik projekta Enigma Mike Gilbert detaljno je izmjerio
i oznaio cestu te pa ljivo zapisao sve detalje. Rezultati istra ivanja pokazali su sl
jedee: nagib, koji se na prvi pogled ini kao uzbrdica, u stvari je lagana nizbrdic
a. Gravitacijsko brdo, dakle, ne postoji, ve na tom dijelu ceste vladaju prirodni
zakoni kakve danas poznajemo. Sva misterija ovog fenomena bila je rezultat iste
optike varke. Prijavljena su i jo najmanje dva-tri slina sluaja u Marylandu, a i dru
gdje.
"Ne to zastra ujue ne valja ovdje", napisao je pak u svojoj knjizi Ivan T. Sanderson
kad se osvrnuo na fenomen 'kamenja koje zvoni'. S malo previ e jeftine sentimental
nosti Sanderson opisuje sedam jutara nabacanog kamenja na podruju Upper Black Edd
yja, grada u sjeveroistonom dijelu Pennsylvanije, uz samu granicu dr ave New Jersey
. Kao da sedam jutara nabacanog kamenja visokog tri metra, usred ume, nije bilo d
ovoljno, Sanderson tvrdi da treina toga kamenja zvoni poput zvona ako ga se udari
ekiem.
Premda je svojstvo zvonjave obja njeno iznimno velikim unutra njim naponima uzrokova
nim neobinim i selektivnim tro enjem kamena, debata je nastavljena zbog velikog bro
ja kontradiktornih tvrdnji. Godine 1981. istra ivai projekta Enigma eljeli su se oso
bno uvjeriti u istinitost fenomena, na licu mjesta.
Njihova saznanja, koja su objavljena u asopisu "Fate Magazin", uglavnom se poduda
raju sa Sandersonovim promatranjima. Iako su mnogi znanstvenici zastupali upravo
suprotno mi ljenje, kamenje nije izgubilo svoje svojstvo zvonjave ako bi se lomil
o ili pomicalo s mjesta na kojemu se nalazilo. Kao to uostalom tvrdi i Sanderson,
kamenje bi zvonilo bez obzira na to bi li ga stiskali ili popu tali stitak, meutim
nije istina da to podruje ujedno izbjegavaju ivotinje. Istra itelji su, naime, pron
a li i sakupili zmije i paukove koji su ivjeli u kamenju, a naeno je i nekoliko mlad
ih biljaka. Nije sigurno koliko toga 'zastra ujueg' ne valja u kamenju, ali ova bi
tema svakako trebala pobuditi jo mnoge rasprave u budunosti...