Aristotel, O dui (III.

knjiga)
1-2. Odnos osjeta i predmeta

postoji 5 osjetila: vid, sluh, njuh, okus, opip; ako izostaje neko osjetilo, izostaje i
OSJETILNO OPAANJE
od jednostavnih elemenata samo su voda i zrak oni koji tvore osjetila
vatra se nalazi ili u svima ili u nijednom
zemlja se ne nalazi ni u emu ili je pomijeana na posve osobit nain s opipom
za sve stvari osjetila su zajednika, no kad bi bilo tako opaali bismo sve po
akcidenciji tj. svaku pojedinu stvar opaamo svim osjetilima istovremeno, a ne da
svaka ima pojedino osjetilo kojim se opaa
nuno je postojanje vie osjetila koja su meusobno svjesna jedna drugih, ili e
osjetilo biti predmet samome sebi (npr. vid je svjestan da vidi)
osjetila postoje i kad nisu u ostvarenju: zvuk i sluh u ostvarenju Mogue je da onaj
koji ima sluh ne uje i da ono koje ima zvuk ne zvui uvijek
to to se odjetilo ostvaruje dvojako NE UTJEE NA TZV. OSJETILO U POTENCIJI
kritika filozofima prirode koji su tvrdili da ne postoji nita ni bijelo ni crno bez vida
OSJET i OSJETNO imaju DVOJAKO ZNAENJE U POTENCIJI i U
OSTVARENJU
svako osjetilo je nekakav razmjer prekoraenje tog razmjera oteuje ga (npr.
glasno sluh)
svaki osjet odnosi se na OBJEKT OSJETNOGA
osjeti su razliiti, no sudovi o njima uvijek se donose istovremeno
potencijom ista stvar je nedjeljiva i suprotno; ali BITKOM NIJE stvari su djeljive
bitkom, u OSTVARENJU STVAR JE DJELJIVA ne moe biti u isto vrijeme i crna
i bijela

3. Nastanak predodbi

istraivai definiraju DUU dvjema osobitostima KRETANJEM NA MJESTU, te

MILJENJEM, SHVAANJEM i OPAANJEM (miljenje i shvaanje su isto
opaanja)
doista opaati i shvaati ipak nije isto u prvome imaju udjela sva iva bia, a u
drugome malo njih razlika izmeu oponaanja i shvaanja
OPAANJA su uvijek ISTINITA, a PREDODBE najveim dijelom LANE
predodbe se javljaju i onima koji imaju zatvorene oi (npr. san)
svako MNIJENJE prati UVJERENJE ivotinje nemaju mnijenja, dok predodbe
imaju mnoge UVJERENJE prati NAGOVOR NA RAZUM kod nekih ivotinja
postoji predodba, a razum ne stoga, oito da PREDODBA NIJE NI MNIJENJE
S OSJETILNIM OPAANJEM NITI MNIJENJE KROZ NJEGA, A NI SPLET
MNIJENJA I OSJETILNOG OPAANJA mnijenje e se uvijek odnositi na ono
na to se odnosi osjetilno opaanje MNIJENJE POSTAJE LANO UKOLIKO
PROMIJENI PREDMET
PREDODBA = bavljenje koje nastaje od osjetilnog opaaja u ostvarenju
1

4-8. Miljenje i spoznaja

dio due kojim ona spoznaje i misli mora biti sposoban za primanje oblika i
mogunosti takav kakav je oblik, ali ne oblikom isti te neosjetljiv
kako se opaajna sposobnost odnosi na predmete osjeta, tako se ponaa um u odnosu
na predmete spoznaje
nuno je, zbog toga to sve spoznaje, da budu nepomijean
njegova je priroda to da je moan
prema tome tzv. UM DUE (um kojim dua misli i shvaa) nije stvarenjem nijedna od
stvari prije nego ih zamisli zato NIJE RAZLONO DA BUDE POMIJEAN S
TIJELOM
DUA = MJESTO OBLIKA MISLI, obdarena moi miljenja oblika u
mogunosti
razlika osjetila i uma kad um neto osobito umno spozna, ne spoznaje u manjoj
mjeri neto neznatnije nego jo bolje dok npr. nakon jakog zvuka sluh manje
spoznaje one slabije zvukove
opaajna sposobnost ne moe bez tijel, ali um je odvojen i moe sam sebe
spoznavati
kao to su stvari odvojive od materije, tako je i ono to se odnosi na um ono to se
odnosi na um odvojivo je od materije
moe li sam um biti predmetom miljenja? moe: i sam um je predmet miljenja
kao i ono to se moe zamisliti
postoji UM KOJI SVE SPOZNAJE i drugi, koji se ini kao nekakva kakkvoa (kao
svjetlo svjetlo ini boje u potenciji bojama u ostvarenju)
taj DRUGI UM odvojen je, netrpan, nepomijean i po svojoj je BITI DJELATNOST
(ono koje tvori uvijek vrijednije od onoga koje trpi) (stvaralaki um)
odvojeno je samo to to jest i samo to je BESMRTNO i VJENO Aristotelov
besmrtni dio due = um koji tvori po biti djelatnost (stoga
DJELATNI/STVARALAKI UM), koji je odvojen, netrpan i nepomijean
la i istina sastoje se iz toga da je neto takvo, bilo je takvo i biti e takvo, a ono to
svako to pojedino ini jednim jest um (nous)
spoznajemo suprotnostima (dobro-zlo, crno-bijelo); ako neemu nita nije suprotno
onda spoznaje sam sebe, pa je i potencija i odvojeno (ostvarenje)
ZNANJE U OSTVARENJU isto je s PREDMETOM tj. PREDMET = ZNANJE U
OSTVARENJU
ZNANJE U POTENCIJI vremenski u pojedinanom, prethodno/prvotno
ZNANJE OPENITO nije ni vremenski, jer SVE ONO TO POSTAJE JEST OD
BITKA U OSTVARENJU
KRETANJE = OSTVARENJE NEDOVRENOG, dok je OSTVARENJE UOPE
OSTVARENJE POSVE IZVRENOG
RAZUMSKA DUA slike kao opaanja, stoga DUA NIKAD NE MISLI BEZ
SLIKE
RAZLIKA: DOBRO/ZLO (apsolutni su) ISTINA/LA (relativni u odnosu na neto
odreeno)
2

UM u OSTVARENJU uope = NJEGOVI PREDMETI

DUA = SVE POSTOJEE opaajna sposobnost i spoznajna mo due u potenciji
su ISTO (ono to se moe znati i ono to se moe opaziti)
slike = opaanja bez materije

9-11. Naini kretanja

DUA odreena dvjema sposobnostima:

1.) sposobnou prosuivanja
2.) sposobnou kretanja sposobnosti due

koliko je dijelova due: - ini se bezbroj, a ne kao to neki navode (platon) 3:

a) rasudbeni
b) strastveni
c) eljni dio

dijelovi due (Aristotel) objanjenja ranijih klasifikacija:

a) hranidbeni pripada i biljkama i ivotinjama
b) osjetilni nije jasno ima li razum ili ne
c) dio koji stvara predodbe

um ili elja uzrokuju kretanja ono na to se elja odnosi poetak je praktinog uma
ELJNO PRVO OD SVIH KRETANJA pokree, a da nije pokrenuto
kretanje pretpostavlja troje:
1.) koje pokree pokrenuto (eljno) i nepokrenuto (praktino dobro)
2.) ime pokree
3.) to je pokrenuto

mo spoznavanja ne kree se, ve miruje

12-13. Zakljuno razmatranje

nuno je da HRANIDBENU DUU ima svako bie
OSJETILNO OPAANJE nije nuno u svim biima
PRVI POKRETA POKREE, A DA NIJE POKRENUT
opip opaa sam kroz sebe