Antun Gustav Mato

Antun Gustav Mato (Tovarnik, 1873. - Zagreb, 1914.) hrvatski je pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i
putopisac. On je bio knjievni boem. Polazio je gimnaziju u Zagrebu, pokuao studirati na Vojnom
veterinarskom fakultetu u Beu, otiao u vojsku i dezertirao te pobjegao u Srbiju.
Jo je ivio i u Parizu te se naposljetku vratio u Zagreb gdje je i umro od karcinoma grla. Kao
knjievnik se pojavio pripovijeu Mo savjesti koja je uz Leskovarevu Misao na vjenost najavila
modernu te je bio sredinja linost hrvatske moderne.
Njegov pripovjedaki opus moemo podijeliti na dva dijela: tematika zagrebako-zagorske sredine sa
stvarnim likovima koje je sreo u ivotu i novela bizarnog karaktera s dominacijom likova individualnog
karaktera (utjecaj E. A. Poea i Baudelairea).
Proza mu je obiljeena dodirivanjem aktualnih drutvenih problema, motivima misterija ljubavi,
nokturalnih stanja i atmosfera. Istie psiholoku motivaciju dok socioloku stavlja u drugi plan. U
putopisnoj prozi on je bio najvei inovator uvodei motiv pejzaa kao samostalnu temu i izraavajui
pejzaom promiljanja o raznim problemima i emocionalno stanje.
Kao pjesnik javlja se relativno kasno kada se ve formirao kao osoba i knjievnik. Pjesme je pisao pod
utjecajem Baudelairea i moemo u njegovoj poeziji nai sinesteziju, profinjeni ritam i izmjenu govorne i
pjevne intonacije. Kao kritiar on piev stil uzima kao osnovni kriterij za vrednovanje djela te zbog
toga ne radi razlike izmeu pojedinih knjievnih vrsta.
Djela:
Zbirke novela: Iverje, Novo iverje, Umorne prie
Zbirka pjesama: Pjesme
Putopisi: Vidici i putovi, Nai ljudi i krajevi