Knjievnostvelikihisociologijamalihnacija

BigNations'LiteratureandSmallNations'Sociology

byAndreaPisac

Source:
EthnologicalForum(Etnolokatribina),issue:35/2012,pages:169186,onwww.ceeol.com.

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

Ovaj se rad bavi knjievnicima

kao kulturnim posrednicima u
kontekstu svjetske knjievnosti.
Vinjete s knjievnih dogaaja
pokazuju da je ono to se danas
podrazumijeva pod svjetskom
knjievnou fikcija iz zemalja
Treeg svijeta prevedena na
engleski jezik, koju uglavnom
piu emigrantski pisci, a
konzumiraju metropolski
itatelji koji ih doivljavaju kao
etnografije nepoznatih mjesta.
Autori se na sceni svjetske
knjievnosti pojavljuju kao
predstavnici svoje kulture
kao cjeline. Jedini je nain da
dobiju potvrdu u prijevodu
na engleski jezik ako napiu
sociologiju svoje kulture,
podravajui fiksne, nazadne i
romantiarske slike te kulture
kroz guste opise njezinog
etnosa.
[svjetska knjievnost, prijevod,
kulturni posrednik, nacija,
egzotino, tue, literarna
vrijednost, kronopolitika, politika
reprezentacije, autentino, Trei
svijet, etnografija, komodifikacija]

UDK 82.09
81'255.4
izvorni znanstveni lanak
primljeno 31.5.2012.
prihvaeno 6.7.2012.

Knjievnost kao prozor u svijet

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

ANDREA PISAC
Odsjek za antropologiju, Goldsmiths College, London

New Yorku se od 2005. godine svakoga

travnja odrava knjievni festival pod
nazivom World Voices (Glasovi svijeta)
u organizaciji Amerikog PEN-a.1 Reklamira
se kao najvei festival meunarodne knjievnosti: slavljenje knjievne raznolikosti. Pisci,
izdavai i urednici iz cijeloga svijeta okupljaju se kako bi tjedan dana sudjelovali u mnotvu uzbudljivih itanja i knjievnih rasprava.
Poruka festivala mogla bi glasiti ovako: Cijeli svijet je ovdje i sada, a centar ovdje i sada je
New York. U protekla dva desetljea svijetom
knjievnosti dominirale su teme izmjetenosti i migracija. Godine 2007. to se odrazilo i u
samoj temi festivala koja je glasila Home and
Away (Kod kue i daleko). Ulo je u modu pisati
iz perspektive migranta ili egzilanta. Iako se
u akademskim raspravama rauna da takve
perspektive pomau u dekonstrukciji nacionalne (ili nacionalistike) prirode knjievnih
kanona, literarno ih trite mobilizira na stari nain. Drugim rijeima, neovisno o tome
koliko je pisac udaljen od doma i dalje ga se
Ameriki PEN je uobiajeni naziv za PEN American Center (Ameriki PEN centar) sa sjeditem u New
Yorku. Drugi PEN centar u SAD-u pod nazivom PEN
Centar USA (PEN centar SAD) okuplja pisce sa zapadne
obale SAD-a.
1

169

Access via CEEOL NL Germany

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

klasificira prema tom izgubljenom domu i oekuje da u svom knjievnom radu progovara u lokalnim slikama.

Predstavljanje svjetske knjievne republike

Ovaj rad istrauje zemljopisnu, vremensku i estetsku ukorijenjenost svjetske knjievnosti, osobito nain na koji se ona kontekstualizira na meunarodnim knjievnim dogaajima koji se odravaju uivo. Moja etnografija
usredotoena je na jedan veliki festival i nekoliko manjih dogaaja: nije joj
namjera obuhvatiti perspektive individualnih itatelja ili sveuilinih odsjeka. Konceptom svjetske knjievnosti bavim se: a) kao specifinim skupom znanja o svijetu i kulturnim razliitostima; b) kao socio-politikom
i kulturnom perspektivom kroz koju se odreeni tekstovi trae, itaju i
kanoniziraju; i c) kao robom s globalnom trinom vrijednou. Shvaanja
pojma svjetske knjievnosti mijenjala su se tijekom povijesti, osobito pod
utjecajem irih socio-politikih zbivanja i pokreta. Ova putanja zapoinje
s Goetheom, kojeg se esto smatra zaetnikom projekta svjetske knjievnosti (Weltliteratur), prolazi kroz hladnoratovske slike svijeta i vodi do
drugih, novijih ideja nacije kao zamiljene zajednice (Anderson 2006) ili
procesa naracije (Bhabha 1990). Zajednika svima njima je veza izmeu
knjievnosti i nacije. Bilo da svjetska knjievnost govori o boljem razumijevanju meu nacijama, boljem shvaanju nepoznatih nacija ili propituje
koherentnost nacije kao takve, pisac, ini se, moe postati meunarodno
poznat jedino kroz svoje nacionalno porijeklo.
Etnografska iskustva s festivala World Voices pokazuju kako se nacionalne reprezentacije stvaraju i prisvajaju na meunarodnom tritu knjiga. Moj glavni argument vezan je za poimanje svjetske knjievnosti kao
prozora prema novim nepoznatim prostorima koji omoguuje svojevrsni
intelektualni turizam, zabavu i poeljan stil ivota. Ono to se u meunarodnim krugovima knjievnih strunjaka naziva svjetskom knjievnou
stoga je knjievnost malih2 nacija dostupna u engleskom prijevodu. Ona je
esto djelo egzilanata, migranata ili na druge naine izmjetenih pisaca
kulturnih posrednika koji govore dominantnim jezikom i daju uvid u
svoju kulturu. Djela svjetske knjievnosti koja se na taj nain piu, plasiraju i itaju danas se veinom itaju kao etnografije mjest kojima metropolski itatelji ele pristupiti. Smatraju se autentinim prikazima tuosti.
U tom komunikacijskom procesu njihovi se itatelji istovremeno obrazuMali se u ovom kontekstu odnosi na zemlje malog ili ogranienog knjievnog kapitala.
2

170

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

ju o raznim kulturnim razlikama, ali i odreuju kao politiki liberalni.

Djela svjetske knjievnosti prema tome se u estetskom smislu cijene samo
ako su prilagoena dominantnoj metropolskoj poetici. U politikom smislu ta djela prikrivaju tragove nasilja i borbe za vlast koja se odvija unutar
literarne geopolitike svijeta.
Ideje i prakse tuosti kljune su za nain na koji funkcionira projekt
svjetske knjievnosti. Usred sve vee globalizacije i lokalizacije on omoguuje laki pristup raznovrsnim nacionalnim knjievnostima, dok u smislu
knjievne poetike pak umanjuje raznolikost i dovodi do jednoobraznog
izraavanja proaranog etnikim podacima. Tuost prevedene fikcije takoer se drugaije shvaa od nekonformizma domae naracije. Moja etnografija pokazuje da je osim estetske vrijednosti tuosti vano utvrditi i
njezinu socio-politiku funkciju u procesu komunikacije izmeu itatelja/
potroaa i pisca/kulturnog posrednika.

Moj prozor u svjetsku knjievnost

U travnju 2007. imala sam priliku otputovati u New York i svojim oima
vidjeti ono to se reklamira kao najvei svjetski knjievni dogaaj. Moj je
zadatak, kao predstavnice Engleskog PEN-a3, bio naim amerikim kolegama predstaviti program Writers in Translation (Pisci u prijevodu) i saznati
neto o njihovom nainu potpore prevedenoj knjievnosti. Zadana su mi
dva cilja: jedan je bio saznati kako bi naa dva PEN centra mogla udruiti
novana sredstva i uinkovitije podrati knjievne prijevode. Drugi cilj
bio je promatrati i izvijestiti o razlozima uspjeha festivala World Voices.
To je engleskom i meunarodnom PEN-u trebalo pomoi u pokretanju
sestrinskog festivala u Londonu naredne godine.
U uredu Amerikog PEN-a na Manhattanu ubrzo sam se sprijateljila sa
svojim amerikim kolegama. Tijekom itavog mog posjeta druili smo se
uz kavu i ruak. U tom neformalnom okruenju saznala sam kako su pisci
poput Sama Sheparda i Patti Smith uli u raspored za ovogodinja itanja.
Tajni odgovor na moje pitanje bio je jednostavno jedno vano ime, dok
je moja kolegica junjakim naglaskom izrekao: Salman Rushdie. On se
preselio iz Velike Britanije kako bi postao predsjednik Amerikog PEN-a
i pokrovitelj festivala World Voices. Jo mi je kazala da kada on podigne
slualicu i nekoga pozove na Festival, nitko ga nikada ne odbije. Mnogi
ga ljudi smatraju knjievnom legendom, to zbog njegovih djela, to zbog
osobnog trijumfa protiv fundamentalizma: svatko eli da ga se povezuje
3

U Engleskom sam PEN-u radila dok sam provodila svoje terensko istraivanje.
171

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

172

s projektom koji on podrava, rekla mi je Jo. Takoer je rekla da se velik

dio njegova angamana na Festivalu odnosi samo na posuivanje vlastitog imena da bi se privukli veliki pisci. Rushdie je takoer drao govore
povodom otvaranja i zatvaranja Festivala: govorio je na monumentalan i
karizmatian nain.
Na festivalu World Voices moje je petogodinje iskustvo na meunarodnoj knjievnoj sceni kulminiralo kad sam shvatila sljedee: postoji pozornica i zbivanja iza pozornice. Ne mislim to samo doslovno, iako je i to dio
metafore. Stvarala se i mobilizirala odreena retorika o svjetskoj knjievnosti, koja esto nije bila u skladu s onime to se uistinu zbivalo. Publici su
se slale tri glavne poruke: 1) svi smo mi dio velike, raznolike i sretne Obitelji ovjeanstva, koja prihvaa sve ljude diljem svijeta; 2) knjievnost,
kao ist i iskljuivo estetski poduhvat, neovisan o utilitarizmu i trgovini,
govori univerzalnim ljudskim jezikom dostupnim svakome; 3) budui
da knjievnost ne poznaje granice (slogan PEN-a) i bori se protiv nacionalizama, pisci migranti i egzilanti su oni koji imaju mo sruiti takve
destruktivne sile: tj. drugost je mjesto politike moi. Pohaajui itanja i
okrugle stolove na kojima sam komunicirala i konzumirala knjievnu
raznolikost, postala mi je jasna definicija svjetskog u svjetskoj knjienosti
koja se predstavljala na Festivalu. Bila je slina onome to danas podrazumijevamo pod pojmom svjetske glazbe: komercijalno dostupna glazba
nezapadnjakog porijekla i naklade, kao i sva glazba dominiranih etnikih manjina u zapadnom svijetu (Feld 1995:104). Stoga, iako se promovira kao ravnopravno bratstvo knjievnih glasova, svjetska knjievnost
obuhvaa opus nezapadnjakog porijekla dostupan na engleskom jeziku.
Zbog toga je izbor i raspon autora koji su sudjelovali na festivalu World
Voices odraavao specifinu knjievnu geopolitiku (vidi u nastavku). Nadalje, glasovi nisu bili sluajni autentini zvukovi knjievnosti, ve su
odreenim autorima bili dodijeljeni kao ozbiljne funkcije: oni iz malih
nacija ondje su bili kako bi predstavljali svoju kulturu, iako je veina
njih zapravo bila izmjetena iz domova koje su predstavljali. ini se da
je otvaranje prozora u njihovu kulturu kroz knjievni rad postalo njihovom ulaznicom u svjetsku knjievnost. U tom su smislu univerzalnost
tema ili estetska neangairanost bili rezervirani za zapadnjake pisce, to
su pokazali i razni dogaaji na festivalu.
Neki su se od njih fokusirali samo na odreenu dravu ili regiju: jedan od izuzetno uspjenih dogaaja nosio je naziv Mediteranski noir,
koji je slavio kriminalistike romane zemalja na mediteranskoj obali (panjolska, Italija, Maroko) i prikazivao ovu regiju kao osobitu, egzotinu
i uglavnom homogenu. Drugi su stavljali naglasak na odreenu temu.
Jedan od najposjeenijih dogaaja, s vie od tisuu posjetitelja, fokusirao
se na politiku mo knjievnosti: na njemu su se predstavili jedan autor iz

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

Afrike, australski Aboridin i pisac s Haitija. Poruka je bila oita: samo je

nezapadnjakim zemljama potrebno da knjievnost bude politika, a treba
biti politika na jednak nain. Dogaaji na temu putopisne knjievnosti takoer su ukazali na literarnu geopolitiku. Primjerice, okrugli stol o Drugoj Europi predvodili su pisci koji su ili bili Zapadnjaci na putovanju po
rubovima Europe ili autori iz Istone Europe koji ive u egzilu.
Konkretan broj pisaca i zemalja obuhvaen festivalom World Voices
potkrepljuje ovaj argument. Statistiki prikazi prikupljeni iz promotivnih
materijala festivala u razdoblju od 2005. do 2009. godine pokazuju dvije vane injenice: prvo, male nacije dominiraju svjetskom knjievnou,
doprinosei novom znaenju tog pojma; drugo, migranti, egzilanti i emigranti iz malih zemalja tvore veinu glasova koji se smatraju predstavnicima njihovih vlastitih kultura.

Anglofone zemlje
Zapadnoeuropske zemlje
Trei svijet

Sl. 1. Ukupno sudjelovanje zemalja na festivalu World Voices (2005.2009.)

Egzilanti iz Treeg svijeta

Trei svijet
Istona Europa
Egzilanti iz Istone Europe
Egzilanti unutar Zapadne Europe

Sl. 2. Ralamba kategorije Treeg svijeta u kojoj pisci egzilanti (iz Treeg svijeta nastanjeni na
Zapadu) ine veinu. (NB: Kategorija Egzilanti unutar Zapadne Europe odnosi se na pisce iz
dominiranih regija unutar jedne drave, npr. Katalonija u panjolskoj.)

173

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

Ovi podaci pokazuju da se koncept svjetske knjievnosti u odnosu na Goetheovski Weltliteratur znatno promijenio. Osim njezine povijesne kontekstualizacije, koju ukratko navodim, svjetsku knjievnost treba shvatiti kao
projekt proet razliitim politikim i ideolokim namjerama. Osobito se
osvrem na njezinu ideologiju univerzalnosti koja se plasira i izvodi na
festivalima poput World Voices te socio-politike uvjete koji joj omoguuju
da zauzme glavnu ulogu na knjievnoj sceni.
Lisa Appignanesi, britanska spisateljica raznolikog kulturnog i jezinog podrijetla i biva predsjednica Engleskog PEN-a, smatra da autori ne
mogu predstavljati nacije ili drave, ali bi trebali biti ambasadori svojih
kultura kao cjelina. Predstavljanje svoje kulture kao cjeline upravo je
taj glas koji Ameriki PEN slavi kao dio svjetske knjievnosti. Dodjeljivanje takve funkcije autorima implicitno namee kvotu organizatorima
festivala: to je neko mjesto manje poznato ili vie politiki relevantno, to
se vie autora odatle poziva da predstavljaju svoju kulturu kao cjelinu.
Globalizacija i komodifikacija knjievnosti doveli su do toga da svjetska
knjievnost obuhvaa vie pria s raznih lokaliteta, no istovremeno se njihove razlike smanjuju i ono to ostaje samo je oblik potrone egzotike. U
takvom kontekstu uloga ambasadora ukljuuje sljedee funkcije: a) autor
pie iz perspektive domaeg ovjeka; b) to ini s izmjetene pozicije egzila, privremenog boravka u inozemstvu ili zapadnjakog obrazovanja; c)
informacije prireuje na nain koji je pristupaan metropolskom itatelju
(npr. Rushdie (1991) pie da se autori sami prevode prije nego doe do
jezinog prijevoda); te d) prihvaa i ponovno kreira tuost svoje kulture
kao cjeline. Kad sam Lisu upitala to nacionalnog autora ini internacionalnim, ovako je odgovorila: injenica da je njegovo djelo dovoljno vano da prelazi granice. Meutim, zanimljivo je da postati dijelom svjetske
knjievnosti znai i ostati u vlastitoj kulturi kao cjelini da bi se autora
moglo smatrati glasom.

Nacija i knjievnost ruku pod ruku

Weltliteratur: poeci svjetske knjievnosti
Od svojih najranijih kritikih zaetaka svjetska knjievnost podrazumijeva nacionalnu, pa ak i nacionalistiku komponentu (McInturff 2003).
Goetheova Weltliteratur, jedna od prvih vizija svjetske knjievnosti kao
kategorije, prihvaa tu snagu nacionalizma. Inspirirana Herderovim idejama o tenziji izmeu kozmopolitskog ovjeanstva i nacionalne osebujnosti (Lawall 1994:17), Weltliteratur naglaava vanost nacionalnog karak174

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

tera kao doprinosa civilizaciji openito. Takva itanja prevedene fikcije i

dalje se prakticiraju na meunarodnim knjievnim festivalima, pri emu
je obrazovna i ambasadorska uloga nacionalnih pisaca stalan sastavni dio
Weltliterature.
U Engleskoj je Herderovu ideju posebnih nacionalnih doprinosa civilizaciji usvojio Mathew Arnold. Meutim, dok Herder svjetske nacije nikada nije zamiljao kao dio hijerarhijskog poretka objektivno uspostavljene vrijednosti, Arnold je smatrao da bi tribunal civiliziranih nacija trebao
ocijeniti koje mjesto pojedina nacija zauzima u civilizacijskom kontinuumu. Takve ideje napretka i sposobnosti knjievnosti civiliziranih nacija
da druge potakne na modernizaciju odraavaju kolonijalni i imperijalni
socio-politiki kontekst 19. stoljea. Knjievno osvajanje svijeta stoga se
moe jednostavno usporediti s antropolokim projektom stvaranja Drugoga kao predmeta prouavanja (Fabian 1983): proces u kojem se zemljopisni prostor svijeta zamiljao kao kronologija ljudske evolucije. Budui
da su se zemljopisne razlike u prostoru izjednaavale s povijesnim razlikama u vremenu (McClintock 1994:40), razlike su se poele percipirati
kao udaljenost: stvaranje Drugoga.
Koncept evolucijske obitelji pruao je alibi prirode za imperijalne
intervencije kojima su oevi dobrostivo vladali nezrelom djecom (McClintock 1994:45). Istom logikom jednakost se nije smatrala prirodnim odrazom ljudske jednakovrijednosti, nego rezultatom zapadnjake dobrohotnosti. Meunarodni knjievni dogaaji i ukljuivanje razliitih glasova
u svjetsku knjievnost impliciraju da su nastali zbog zapadnjake irokogrudnosti i prosvijetljenog uvaavanja (ibid.:26). Prema tome, svjetska
knjievnost, koju predstavlja sretna obitelj ovjeanstva, skriva geopolitike i kronopolitike premise nejednakosti na kojima poiva.

itanje Weltliterature
U svojoj knjizi What is World Literature? (to je svjetska knjievnost) David
Damrosch (2003a) tvrdi da se knjievnost openito i svjetska knjievnost
konkretno shvaa na tri naina: a) kao potvren skup klasika, b) kao kanon remek-djela u razvitku i c) kao viestruki prozori u svijet. Klasik,
objanjava, djelo je transcendentne, ak i temeljne vrijednosti, koje se esto
poistovjeuje s grkom i rimskom knjievnou i usko povezuje s imperijalnim vrijednostima (Kermode 1983). Remek-djelo moe meutim biti
novije, ak i suvremeno djelo, koje ne mora imati temeljnu kulturnu snagu. Naposljetku, dok je razvijao ideju Weltliterature, Goethe je kao svoje
nono tivo naveo kineske romane i srpsku poeziju. Takve knjige obuhvaaju treu definiciju svjetske knjievnosti onu o prozorima u svijet.
175

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

176

Pascale Casanova (2004) opisuje dananji geopolitiki prostor svjetske

knjievnosti kao svjetsku knjievnu republiku s vlastitom ekonomijom
iz koje izniu hijerarhije i razni oblici nasilja. Odnosima izmeu knjievnosti upravlja koliina knjievnog i simbolikog kapitala kojom se definiraju i centar i periferija; udaljenost periferije odreuje se u estetskom
smislu. Iako je praktinije govoriti o malim i velikim nacijama, svjetski
literarni prostor najbolje je zamisliti kao kontinuum s dominantnim i
dominiranim knjievnostima na svakom kraju. Povezna snaga u ovom
podruju postojanje je zajednikog standarda za mjerenje vremena, apsolutne referentne toke koju bezuvjetno priznaju svi sudionici: Casanova
je metaforiki naziva grinikim meridijanom knjievnosti. Istovremeno je
to i toka u prostoru i osnova za mjerenje vremena, tj. nain odreivanja
relativne estetske udaljenosti od centra knjievnog svijeta. Casanova pie:
potrebno je biti star da bi se moglo postati moderan ili imati pravo odrediti to je moderno (Casanova 2004:89). Klasici stoga uvijek proizlaze iz
knjievnosti koje su stare i koje su kronoloki postigle modernizaciju
i doivjele dekontekstualizaciju s obzirom na vrijeme i prostor te poele
predstavljati cijelo ovjeanstvo. Budui da je engleski najdominantniji
svjetski jezik, ne postoje klasici koji nisu dostupni na engleskom jeziku.
Drugim rijeima, knjievni prijevodi na engleski jezik najbolji su primjer
konsekracije. Kada je izvorna knjievnost mala, dodaje Casanova, prijevod je vie od puke razmjene tekstova: on znai dobivanje potvrde o knjievnom statusu ili njezinim rijeima littrisation (ibid.:135).
World Voices i drugi meunarodni knjievni dogaaji otkrivaju koje se
zemlje u knjievnom smislu mogu smatrati malima ili velikima. Meu
anglofonim knjievnostima britanski i ameriki kanoni zasigurno su najjai, a slijede ih Kanada, Australija, Novi Zeland i Junoafrika Republika.
Meutim, uobiajeno je i da se djela etnikih, manjinskih, radnikih, feministikih itd. autora takoer itaju kao knjievnosti malih nacija dobar
primjer je roman Trainspotting Irvinea Welsha, koji je proglaen prozorom
u opskurnu supkulturu. Bive imperijalistike snage poput Francuske,
panjolske, Portugala, Italije, Njemake, Nizozemske pa ak i Rusije na
dominantnom su kraju kontinuuma. Skandinavske se zemlje usprkos
svojoj gospodarskoj snazi smatraju knjievno malim nacijama. Ostatak
svijeta zauzima onaj dio spektra koji je knjievno dominiran.
Koja je razlika izmeu malih i velikih nacija i zato je to vano za svjetsku knjievnost? Igor Marojevi, srpski pisac i dugogodinji sudionik mojeg istraivanja, rekao je: sudei po onome to veina itatelja na dominantnom jeziku oekuje od knjiga, male nacije gotovo da nemaju pravo na
knjievnost, samo na sociologiju. Sljedei etnografski podaci pokazuju
da se knjievnost velikih nacija gotovo u pravilu bavi univerzalnim temama kao to su ljubav, iskupljenje ili znanstveni napredak. Gdje su ti roma-

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

ni smjeteni rijetko je u prvom planu. Knjievnost malih nacija se meutim uglavnom smatra etnografskim, pounim i egzotinim tekstom koji
daje bogat kontekst kulturnih specifinosti i neobinosti: to je egzotiniji,
bizarniji i neobiniji to bolje. No trai se samo odreeni tip egzotike koji
se lako moe prilagoditi dominantnoj kulturi i poetikim kodovima. Takvim itanjem knjievnosti malih nacija smjetaju se u specifian zemljopisni i vremenski kontekstu uskrauje im se univerzalnost. Budui da
su pretvorene u objekt knjievnog osvajanja literarno Drugo gube se
njihove kulturne specifinosti. Ono to preostaje je dekontekstualiziran i
komodificiran tekst na engleskome kao prozor u svijet. Pisanje sociologije
malih naroda, Igor mi je rekao, jedini je nain na koji strani autor iz male
zemlje ima priliku da bude preveden na engleski jezik.
Svjetsku knjievnost kao prozor u svijet prati nekoliko izazova: poveana diverzifikacija i itanje svjetske knjievnosti kao nacionalne alegorije. S obzirom da je posljednjih godina otvoreno mnogo prozora u razna vremena i mjesta, podruje svjetske knjievnost enormno se proirilo
Samo irenje namee neka pitanja: jesu li ti novi tekstovi () dokaz novog bogatstva kulturne raznolikosti ili nestaju u disneyfikaciji svijeta (Damrosch 2003:10)? Drugi znanstvenici (Miyoshi 1991; Venuti 1998) takoer
su istaknuli da knjievni prijevodi u Sjedinjenim Dravama imaju vie
veze s amerikim interesima i potrebama nego s iskrenom otvorenou
Amerikanaca prema drugim kulturama: strana djela rijetko se prevode
ako se ne bave pitanjima od amerikog interesa i ne uklapaju u ameriku
sliku dotine strane kulture (Damrosch 2003:10). Svijet je u takvom itanju
strane knjievnosti postao globalna roba ije se bogatstvo glasova moe
slaviti i osvajati samo kroz knjievni konformizam. U Velikoj Britaniji,
primjerice, Tariq Ali trivijalizaciju i izjednaavanje knjievne misli i stila
naziva trinim realizmom (Ali 1993), povlaei paralelu sa socijalnim
realizmom nametnutim tijekom komunizma kao skupom drutveno-literarnih normi. Ali navodi da je trini realizam postao samonametnuta
luaka koulja (ibid.:10), svevi knjievnost samo na jo jednu granu
zabavne industrije.
Drugi izazov svjetske knjievnosti kao prozora u svijet izlazi na vidjelo
u akademskim raspravama izmeu Frederica Jamesona i nekih postkolonijalnih znanstvenika, primjerice Aijaza Ahmada. Godine 1986. Jameson
(1986) je napisao da bi se knjievnost treeg svijeta trebala itati kao nacionalna alegorija. Tvrdi da ak i kada je pisana preteno zapadnjakim
reprezentacijskim alatima, primjerice u obliku romana, pria o individualnoj sudbini uvijek je alegorija ugroene javne kulture i drutva treeg
svijeta(ibid.:69). U svojoj kritici, koja se smatra paradigmatskom, Ahmad
taj postulat s obzirom na njegov karakter i tendenciju naziva kolonijalistikim. Prvo, tvrdi da ne postoji interno koherentan predmet teorijskog

177

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

178

znanja koji bi se mogao nazvati knjievnou treeg svijeta (Ahmad

1987:967). Drugo, Ahmad Jamesonov pojam knjievnosti treeg svijeta naziva njegovom retorikom drugosti jer je Jameson prikazuje kao
zaostalu i zaokupljenu zadaama koje su na Zapadu odavno ispunjene,
kao to je stvaranje nacija. Jasno je da Ahmad ukazuje na specifina kronopolitika obiljeja koja knjievnosti treeg svijeta uskrauje tematsku i
stilistiku univerzalnost ili suvremenost sa Zapadom. Nedavno je meutim Neil Lazarus (2004) stao u obranu Jamesona: nije da Jameson smatra
da knjievnost treeg svijeta nije jednako dobra kao knjievnost prvog
svijeta, nego se radi o tome da (zapadni) kanon kako ga shvaa prvi
svijet slui kao lana univerzalnost koja prijei bilo kakvo konkretno bavljenje tekstovima treeg svijeta (ili kulturoloki drugaijim tekstovima)
(ibid.:55). Smatram da Jameson nije zastupao a priori alegoriko itanje
svih tekstova treeg svijeta. Bilo bi meutim ispravno pretpostaviti da
proces alegorizacije kao strukturne tendencije u velikoj mjeri definira nain na koji Zapad ita Ostatak svijeta.
Dosad spomenuti izazovi svjetske knjievnosti nameu pitanje kulture pisca: kako je ona predstavljena (kao stabilan, fiksan i dekontekstualiziran skup slika), istaknutost autorove kulturne pripadnosti (etninosti)
i njegove uloge u njezinu predstavljanju (kulturni posrednici). Georges
Devereux (1978) prije nekoliko je desetljea istaknuo opasnosti ivljenja
samo jedne vrste drutvene pripadnosti dvadeset i etiri sata dnevno nautrb viestrukosti ireg skupa ovjekovih drutvenih praksi. Zanimljiva je
pojavnost kako se egzil, migracije i ideje kozmopolitizma usvajaju u kontekstu svjetske knjievnosti. Iako su egzil i pisanje izvan domovine bile
teme festivala World Voices 2007. godine, od velikog se broja izmjetenih
autora oekivalo da prezentiraju svoju izvornu kulturu, a dom je ostao
prisutan u svim naracijama o kozmopolitizmu, makar tek kao referentna
toka ili ivopisna slika kojoj se pisci redovito vraaju. Nitko uistinu nije
i nikada nee moi biti kozmopolit u smislu da nigdje ne pripada, pie
Bruce Robbins (1992:260). Zanimljivost pojma kozmopolitizam nalazi
se ne u njegovom potpunom teorijskom dosegu gdje prerasta u paranoidnu fantaziju sveprisutnosti i sveznanja, ve (paradoksalno) u njegovoj lokalnoj primjeni. Brojni primjeri naina na koje Dubravka Ugrei postoji
izmeu svoje domae i strane publike pokazuju da nije prekinula svoje
lokalne veze, ve da je viestruko povezana s dogaajima i publikom kod
kue i u inozemstvu. itanje svjetske knjievnosti stoga kreira opipljivo
iskustvo doma kao statinog prostora kojem je lako pristupiti.
U antropologiji rije kultura ima iroku primjenu, najee u smislu
fluidnosti i sloenosti. Kultura postaje problem kad se pretvori u kraticu, bilo za disciplinu ili iri politiki kontekst, samo kako bi se izbjeglo
propitivanje uzroka drutvenih procesa. Prema mojoj etnografiji projekt

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

svjetske knjievnosti kulturu rabi upravo na taj statian, reificiran nain

za koji Chris Hann (2003) tvrdi da se ne razlikuje uvelike od invokacije
praznovjerja.
Ovu implicitnu imperijalistiku logiku u projektu svjetske knjievnosti, reprezentaciji kultura kao stabilnih i fiksnih entiteta u podreenom
poloaju u odnosu na metropolsko sredite, estoko je kritizirao Homi
Bhabha. Meutim, Bhabha se zalagao za oivljavanje pojma svjetske knjievnosti upravo kako bi tu logiku osporio. U svom lanku Svijet i dom
(The World and the Home, Bhabha 1992) zagovara produktivne mogunosti inherentne u Goetheovoj Weltliteraturi: umjesto slavljenja nacionalnih tradicija on predlae fokusiranje na transnacionalne povijesti
migranata, koloniziranih ili politikih izbjeglica kao prostora svjetske
knjievnosti (Bhabha 1992:146). Njegov fokus na takozvane udovine
izmjetenosti koje bi remetile reprezentacije nacionalne koherentnosti
revizija je od fundamentalne vanosti, koja dodatno reevaluira i propituje
kljune ideje svjetske knjievnosti koje su i nacionalistike i imperijalistike. Drugim rijeima, nacija je oduvijek bila temeljna kategorija prema
kojoj su pisci primani u meunarodni literarni kanon. Danas se autore u
egzilu iji su ivoti u njihovoj domovini ugroeni ne kategorizira prema
literarnim kriterijima, ve prema dravi iz koje su pobjegli. Bhabha ne
propituje imperijalizam svojstven kreiranju literarne karte svijeta, ve se
umjesto toga zalae da se sama nacija prikae kao ona kojoj nedostaje
koherentnosti. Stoga bi ovaj (anti)kanon ukljuivao osobito ona knjievna
djela koja se bave vrstom kulturnog disenzusa i drugosti, gdje se nekonsezusna pripadnost i artikulacija mogu utvrditi na temelju povijesne traume (Bhabha 1992:145-6). Bhabhina slika svjetske knjievnosti obrana je
migranta ili, kao to je drugdje napisao, meuprostora kulture, protiv
samoprozvanih centara nacije (McInturff 2003:234).
Budui da u doba globalizacije migracija sve vie postaje dijelom uobiajenog ljudskog iskustva i s obzirom na rekonceptualizaciju pojmova
dom i daleko od doma, Bhabhin prijedlog o uvoenju pisca migranta
kao glavnog aktera svjetske knjievnosti ima smisla. Meutim, etnografija prisutna na festivalu World Voices i ire pokazuje da su pozicija egzila i
pisanje izvan domovine sve samo ne zanemareni u svjetskoj knjievnosti.
Sluajevi autora iz bive Jugoslavije poput Dubravke Ugrei, Slavenke
Drakuli, Vladimira Arsenijevia, Miljenka Jergovia itd. pokazuju da je
upravo ta pozicija izmeu tim autorima omoguila novu istaknutost,
od ugovora s izdavaima sve do sudjelovanja na knjievnim festivalima
i itanjima. Meutim, ak i kao pisce u egzilu, i dalje ih se prepoznaje i
kategorizira kroz naciju koju su napustili. Ako se s vremenom politika
situacija nacije popravi primjerice, Hrvatska se iz ratne abe pretvorila u turistikog princa tada ih se oznauje i ita kroz njihovu poziciju

179

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

udovino izmjetenih. Knjievnosti malih nacija u pravilu se itaju

kroz bogat repertoar osobitosti, dok je knjievnostima velikih nacija dozvoljena humanistika univerzalnost koju je Goethe prije toliko godina
zagovarao. Iako je Bhabhin projekt decentralizacije i dekonceptualizacije
koherentnosti nacije dobrodoao, ini se da ne moe pomoi u svladavanju ograniavajueg etiketiranja autora koji ne stvaraju u metropolskim
sreditima.

Uzorkovanje svjetske knjievnosti

Koje strano je prava vrsta stranoga?
Heather je knjievna prevoditeljica koja je redovito sudjelovala u ovom
istraivanju. Prevodi s etiri jezika i vrlo je poznata i priznata u britanskim knjievnim krugovima. Ima odlian smisao za humor, osobito kad
se radi o problemima knjievnog prevoenja u ovoj zemlji. Na poetku
svoje karijere kazala mi je kako je dobila naputak da u prijevodima upotrebljava to manje stranih rijei. Danas je razlika u tome to se prisutnost
tuosti na jezinoj razini rjeava lektoriranjem i pojednostavljivanjem, a
ono to privlai pozornost su kulturne osobitosti. Heather nije zadovoljna
takvim razvojem stvari i upozorava na dvolinost britanskog izdavatva:
U Gospodaru prstenova pronai ete gomilu glupih neologizama i imena
koja ne moete ni izgovoriti. Nije li i to tue? Zato ga ljudi mahnito kupuju? Samo zato to je tip koji ga je napisao bio Englez

Uskoro sam spoznala da je Heather bila u pravu: izolirane strane rijei

za predmete i obiaje koji opisuju novu kulturu prestaju biti problem
i postaju atrakcijom. Sve to se moe objasniti i ukrotiti jezikom i knjievnim stilom koji sami po sebi ne odbijaju itatelje postaje poeljan oblik
tuosti. Svjedoila sam tomu na sastanku itateljske skupine Bloomberg4
koja je izabrala djelo islandskog pisca Sjna Plava lisica (The Blue Fox). Sastanak se odrao nedugo nakon jednog Sjnova dogaaja na festivalu Free
the Word u Londonu sestrinskom festivalu njujorkog festivala World
Voices. Upitala sam prevoditeljicu Sjnovih djela kako je postigla da se
djelo prevede. Rekla mi je da je knjiga objavljena na 17 drugih jezika prije
nego to su je zapazili u Velikoj Britaniji. Zadnji poticaj doao je od nje4

nu.
180

Bloomberg je financirao prvi sestrinski festival meunarodne knjievnosti u Londo-

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

makog izdavaa koji je britanskom izdavau jamio kvalitetu romana,

no prijevod je velikim dijelom financirao Islandski institut za promidbu
nacionalne kulture.
Veina sudionika itateljske skupine izrazila je zabrinutost zbog rascjepkane strukture i injenice da je roman teko pratiti. S druge su strane
temu knjige ocijenili vrlo poticajnom: suoava se s tekim socijalnim pitanjima kao to je politika abortusa i socijalna iskljuenost djece s Downovim sindromom. Ideje snanog nacionalnog identiteta prikazuju se kroz
slike iz stare nordijske mitologije, proete priama o vikinkim ratnicima,
boanstvima i natprirodnim biima, sve u velianstvenom snjenom krajobrazu. Veini su se sudionika izgleda svidjeli fantastini vidovi knjige:
ak je i Plava lisica alegorijsko bie. Bez obzira kako nazivali tu nerealistinu razinu, itatelji su se potrudili savladati rascjepkanu strukturu kako bi
mogli uivati u dijelovima koji su tako ugodno strani. Prevoditeljica nas
je podsjetila da je Plava lisica jedina Sjnova knjiga s maginim i narodnim
elementima. Inae pie realistinim, svakodnevnim proznim stilom s
normalnim likovima koji imaju probleme kao i svi drugi. Zanimljivo
je da je Plava lisica jedina Sjnova knjiga dostupna na engleskom jeziku,
iako je poznat po svojoj suradnji s Bjork.
Razgovarala sam sa Sjnom nakon njegova nastupa na festivalu Free
the Word. Rekao mi je kako je Plava lisica prevedena upravo zato jer je
dovoljno egzotina za britanske itatelje. Naglasio je i sljedee:
itatelje ne zanimaju slinosti, ve razlike izmeu dviju kultura. Oni ele saznati neto o drugoj zemlji fokusirajui se na razlike samo ako su te razlike
ispriane na njima pristupanom jeziku.

Sadraj egzotike moe se mijenjati, ali njezina estetika i socio-politika recepcija ostaje ista. U tom smislu, ono to je nordijska mitologija o lovcima
na lisice i drevnim vikinkim ratnicima za Sjnove romane, to su slike krvavih balkanskih ratova i primitivizam za autore iz bive Jugoslavije. To
postaje ispravan oblik tuosti, ak i ako se britanski itatelji moraju malo
pomuiti oko zbijenog narativnog stila. Osobito ako se tuost moe prezentirati u obliku pojmovnika, anotacija, slika ili grafikih prikaza, prozor
u svijet jo se vie otvara.
Roman Dubravke Ugrei Ministarstvo boli (2005) zavrava neuobiajenim tipom anotacije, otvarajui prozor u balkansku kulturu kao cjelinu
popisom psovki. Devedeset psovki koje, napisane jedna ispod druge,
nalikuju na refren iz pjesme, nalikuju poruci pronicavog istraivaa: tako
zapravo izgleda ivot na Balkanu. Isto tako, u svojoj nefikcijskoj knjizi
Kultura lai (1998) Ugrei otvoreno i izriito preuzima ulogu kulturnog
posrednika: govori o Srbima i Hrvatima kao jednako primitivnima, a
181

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

uvoenjem iznenaujueg broja vrlo konkretnih povijesnih i kulturnih

detalja Balkan namjerno opisuje kao homogenu regiju. U nekoliko se eseja
obraa imaginarnom strancu koji upoznaje njezinu kulturu kao cjelinu
itajui njezin tekst i prihvaajui opise svakodnevne balkanske stvarnosti.
Kao autorica, ona se distancira od primitivnog, nasilnog i plemenskog
Balkana, to se odraava u svojevrsnoj parodiji pojmovnika na kraju knjige. U njemu Ugrei razjanjava nekoliko kratkih biljeki za one itatelje
kojima autoriino stajalite ostaje nejasno (Ugrei 1998:269). Pojmovnici
obino sadre objanjenja novih jezinih izraza ili kulturnih obiaja, no u
ovoj parodiji Ugrei navodi pojmove kao to su domovina, identitet, domoljublje, nacionalizam, faizam, komunizam, nacionalna povijest, jezik,
nacionalni autor, autorova nacija, egzil, vjetice. Informacije se pruaju na
denotativnoj razini, pruajui novo znanje o kulturi. Meutim, parodija
pojmovnika Dubravki Ugrei omoguuje da jasno izrazi svoje stajalite
kao autorice koja eli pripadati svjetskoj knjievnosti koncept koji se
prema Goetheu treba temeljiti na univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Uivljujui se u ulogu pisca koji pie protiv balkanstva kako bi upravo
njega prikazala na meunarodnom tritu glasova, ona rijetko propituje
prirodnost bilo primitivnih bilo univerzalnih vrijednosti ili podjelu
meu njima5.
Komentirajui promjene u pouavanju svjetske knjievnosti na sveuilitima, Damrosch (2003b) smatra da je poveana razina kontekstualizacije, odnosno smjetanje djela svjetske knjievnosti u vrijeme i prostor,
zdrav nain davanja itateljima informacija o novim kulturama: prevoditelji su znali izostavljati ili ublaavati takve informacije kako bi zadrali tenost i prividnu istou teksta, iako su zapravo morali iskriviti
tekst kako ne bi omeli toboe izravan susret itatelja i djela (Damrosch
2003b:521). Ovaj argument samo je djelomino toan. Oba primjera iz knjiga Dubravke Ugrei uistinu sadre vie biljeki, objanjenja, anotacija,
upuivanja na sasvim opskurne informacije, ak i za izvornog govornika.
Meutim, jezino govorei uvoenje takvih novih informacija nije radikalno promijenilo ili poljuljalo dominantni poetiki i kulturni kd. Nain
na koji je pria ispriana i dalje je u svojoj bti vrlo pristupaan engleskom
itatelju. Ono to se jest dogodilo je da je pria sada dodatno zainjena informacijama koje su, iako strane, poeljno strane. Tuost koja je naglaena
5
Kad se razmotri itav knjievni opus Dubravke Ugrei, posebice zbirka eseja Zabranjeno itanje, njezino autorsko stajalite odraava vie vidova od onoga o kojem se trenutno raspravlja. esto zauzima autoironian stav prema pojmu nacionalne knjievnosti te
prema komodificiranom lanom univerzalizmu svjetske knjievnosti. Dakle, iako svjesni dominantnog narativnog kda kroz koji se strana knjievnost ita na Zapadu, pisci
koji predstavljaju male knjievnosti nemaju ili imaju vrlo mali utjecaj na nain na koji e
njihova djela usvojiti metropolski mediji i knjievna kultura.

182

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

dodatnim kontekstualnim informacijama ne ugroava domau knjievnu

ili socio-politiku praksu i lako se moe integrirati i udomaiti tako da se
konzumira kao gotov proizvod. Takvo stavljanje u kontekst moe s jedne
strane potaknuti sveuiline odsjeke na intenzivnije prouavanje razliitih kultura. Meutim, ire razumijevanje naina na koje se takvi procesi
usvajaju u javnom diskursu, kao to su meunarodni knjievni festivali,
pobuuje zabrinutost zbog novosteenog entuzijazma. Jasno je da mnogi
itatelji svjetsku knjievnost itaju zbog istinskog interesa, ali veina vjerojatno nije svjesna kulturno imperijalistike borbe u temeljima projekta
svjetske knjievnosti. Bez takve svijesti ti itatelji nikada nee znati koje
druge knjige i italaka iskustva nikada nisu dospjeli do prijevoda.

Antropoloka egzotika
Dosad opisane itateljske i marketinke prakse svjetske knjievnosti srpski autor Igor Marojevi naziva sociologijom malih nacija. Kad Marojevi
govori o literarnoj geopolitici, izraava veliku ironiju i razoaranje. Budui
da je pet godina ivio u panjolskoj, imao je priliku upoznati zapadnjaki
stil izdavatva u kojem je sluio kao balkanski prototip. Umorivi se od
pisanja za druge ljude i injenice da je uvijek morao znati to oni ele,
vratio se u Beograd. Godine 2007. objavio je pomalo radikalan roman
nit. Radnja ovog polupovijesnog prikaza ivota u hrvatskoj faistikoj
dravi (NDH) odvija se u Zemunu, u dananjoj Srbiji. Dodatni naboj temi
daje Hugo Boss kao sporedni lik. Bossu se pripisuje dizajn izvorne SS
uniforme: temeljito istraena, ali na Zapadu malo poznata injenica. Na
temelju svog britanskog knjievnog iskustva predloila sam Marojeviev
roman nekolicini izdavaa, oekujui da u naii na veliki interes. Prevarila sam se. est izdavaa s kojima sam ranije usko suraivala ignoriralo
je moj prijedlog. Jedini izdava koji mi je odgovorio rekao mi je da je Igorov knjievni stil suvie eksperimentalan i rascjepkan. Takoer je kazao
da usprkos tome to je Hugo Boss izvrstan senzacionalistiki element u
djelu, knjiga bi, da bi bila uspjena, trebala biti o njemu, a ne o Hrvatima,
Srbima i Nijemcima. Prema njegovu miljenju, previe bi bilo oekivati da e prosjeni itatelj toliko dobro poznavati povijest bive Jugoslavije
u Drugom svjetskom ratu da bi znao cijeniti senzacionalnu pojavu Huga
Bossa ili politiki subverzivnu snagu romana. A kao post scriptum postavio je neizbjeno pitanje: je li autor imao problema s vlastima je li
bio izloen cenzuri, zatvorskoj kazni, javnoj poruzi? Odgovorila sam da
(ne)sreom nije. A je li imao problemima s Pravoslavnom crkvom to bi
bilo zanimljivo? Opet sam odgovorila da nije. Izdava mi je tada, ispri183

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

avajui se, rekao da ne moe preuzeti izdavanje knjige iako on osobno

poznajui donekle tu regiju, zna cijeniti njezin potencijal.
U ulozi knjievnog agenta jo sam jednom spoznala to se od nacionalne knjievnosti kao izvoznog proizvoda oekuje. Iako je ivio u panjolskoj, Marojevi nije bio spreman promijeniti svoje pisanje kako bi postao
kulturnim posrednikom ili domaim dopisnikom o svojoj kulturi kao
cjelini. Njegov knjievni stil, tip tuosti i koliina lokalne ukorijenjenosti
bili su definirani injenicom da nije pisao iskljuivo za svjetsku itateljsku
publiku. Njegov roman sadravao je previe pogrene vrste etnografije:
priu koja je bila suvie strana za zamiljenog itatelja koji nikada ondje
nije bio. Njegova namjera nije bila interpretirati, prevoditi ili predstavljati
svoj lokalitet, ve mu je lokalitet posluio kao pozadinski kd poznat osobama iz istog kolektiva.6
Graham Huggan (2001) definirao je takav specifian spisateljsko-italaki ugovor kao antropoloku egzotiku. On posebno istrauje marketing i konzumaciju afrike knjievnosti na anglofonom tritu: smatra da
afrika knjievnost ima auru nemjerljivo strane kulture, istovremeno
odajui dojam da neupuenom itatelju otvara irok prozor u vrlo detaljno i kulturno specifino drugo (Huggan 2001:37). Slino tomu, pitam
u kojoj mjeri pisanje i itanje knjievnosti bive Jugoslavije iskoritava te
antropoloke metafore. Neki autori, primjerice, piu o i pomou tih metafora (Ugrei), dok drugi (Marojevi) svjesno ili nesvjesno to odbijaju. to
je posljedica takvog antropolokog pisanja i itanja? I jesu li takve prakse
jedini nain da svjetska knjievnost opstane u doba globalizacije?
Neki znanstvenici (Asad 1986; Gikandi 1987) upozoravaju na opasnost
pogrenog tumaenja i krive primjene antropolokih modela iako se slau
da itanje strane knjievnosti kao antropologije moe biti koristan alat za
studente. Huggan nadalje upozorava da neispravno shvaanje bti i uinaka antropologije moe potkrijepiti krivo shvaanje da knjievni tekst
prua neposredan uvid u stranu kulturu. Diskurs antropoloke egzotike stranog autora stavlja u poziciju u kojoj mora biti predstavnik svoje
kulture kao cjeline. Bhabhin inae dobrodoao projekt dekonstrukcije
nacionaliz(a)ma u djelima svjetske knjievnosti treba uzeti s rezervom:
iako svjetskom knjievnou vladaju pisci u emigraciji, egzilu ili izmjeteni pisci, jo uvijek im se namee zadatak prezentiranja svoje kulturne
6
Valja uzeti u obzir da su djela Dubravke Ugrei i Igora Marojevia plod razliitih
socio-politikih i materijalnih uvjeta. Prva odraavaju ratom pogoenu bivu Jugoslaviju,
a potonja Srbiju koja se mui s gospodarskom tranzicijom i sukobljenim moralnim vrijednostima. Ta sam dva primjera odabrala kako bih naglasila reakcije koje izazivaju kod
zapadne publike. Umjesto usporeivanja knjievnog rada tih dvoje autora trebali bismo
se usredotoiti na to kako se ili podrava ili suzbija proces razmjene izmeu strane knjievnosti i anglofonih itatelja.

184

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

razliitosti. Rosemary Coombe pie kako se to oekuje samo od stranih

autora, a esto ih se kritizira kad predstavljaju svoje lokalitete. Nitko
bijele autore ne pita tko ih je ovlastio da govore o umjetnikoj slobodi ili
univerzalnim vrijednostima. Nadalje kae: Oni koji posjeduju intelekt
imaju pravo zastupati univerzalna naela razuma, dok oni koji imaju kulturu zastupaju samo kulturnu tradiciju koja mora biti unificirana i homogena ako eli zasluiti nae potovanje (Coombe 1998:243).
K tomu, Hal Foster (1995) u svom eseju o Drugosti dovodi u pitanje
ne samo autorovu ulogu domaeg dopisnika, ve i pretpostavku da
je drugost primarna toka subverzije dominantne kulture, to bi znailo da Bhabhine udovine izmjetenosti automatski dobivaju pristup
transformativnoj politikoj moi. Prema Fosteru takvim se pretpostavkama riskira da umjetnik kao etnograf postane dio ideolokog pokroviteljstva (ibid.:302-3) i potie kulturna politika marginalizacije. Njegova
analiza lokalne umjetnosti s crtanjem etnografske karte lokalne zajednice,
praksa koja se moe usporediti sa svjetskom knjievnou, pokazala je
da se vrijednosti poput autentinosti, jedinstvenosti i originalnosti, koje
su dugo vremena bile nepoeljne zahvaljujui postmodernistikoj kritici
umjetnosti, vraaju kao obiljeja lokaliteta ili zajednice. Tako se umjetnikova/autorova praksa ita ne samo kao autentino autohtona, nego i kao
inovativno politika (ibid.:307).
Koje su dugorone posljedice za politiku reprezentacije malih nacija i
svjetskih regija? I to se dogaa sa samom knjievnou? Antropoloka
egzotika kao skup spisateljskih i italakih praksi velia ideju kulturne
razliitosti, ali tu tuost istovremeno asimilira u poznate zapadnjake interpretacijske kodove. Za malu naciju ija je knjievnost gotovo pa i nepoznata takva marketinka strategija otvara prostor i daje odreenu trinu
vrijednost na meunarodnom knjievnom tritu, no ta vrijednost proizlazi iz njezinog statusa kao predmeta intelektualnog turizma. Manje bi
se ovdje trebalo raspravljati o razini antropolokog razumijevanja tue
kulture u kontekstu svjetske knjievnosti, a vie o specifinim materijalnim uvjetima u kojima takva shvaanja nastaju. Ono to uistinu valja
uzeti u obzir jest kako se i u iju korist proizvodi znanje o stranim kulturama openito i konkretnije u kontekstu knjievne proizvodnje.

Zakljuak
Iako su se od 19. stoljea koncept i praksa svjetske knjievnosti promijenili, ona je ostala povezana s idejom nacije. U dananje vrijeme, kad se
koherentnost nacije neprestano dovodi u pitanje, vidimo pisce migrante,
185

Andrea Pisac Knjievnost velikih i sociologija malih nacija

etnoloka tribina 35 vol. 42, 2012. str. 169-186

186

egzilante i one izmeu kako se uklapaju u ulogu predstavnika svoje

kulture. Iako je dolo do rekonceptualizacije nacije i domovine, slike
stabilne i trajne kulture, neega to se moe razumjeti i konzumirati, jo
uvijek se koriste u svakodnevnim knjievnim reprezentacijama.
Moja etnografija s festivala World Voices (Glasovi svijeta) propituje pojmove svijet i glas usvojene u kontekstu knjievne produkcije, raspravlja o
imperijalistikoj logici projekta svjetske knjievnosti koja svijet jo uvijek
sagledava iz evolucijske perspektive sa zakljukom da svjetsku knjievnost danas ini anglofona knjievnost i prevedena fikcijska djela iz Treeg
svijeta, napisana upravo radi pruanja etnografskih informacija o stranoj
kulturi. Takoer pokazuje da pisci engleskog govornog podruja nisu
optereeni ulogom zastupnika odreene kulture, dok se od pisaca iz
malih nacija oekuje da djeluju kao ambasadori svoje kulture kao cjeline. Ovaj skup praksi, koje nazivam antropolokom egzotikom, oekuje od stranog pisca da preuzme ulogu kulturnog posrednika koji nudi
mnogo pozadinskog konteksta prave vrste tuosti prilagoenog tako
da ne remeti dominantnu naraciju knjievnih i kulturnih reprezentacija.
itanje svjetske knjievnosti kao etnografije osigurava prostor i vidljivost
prethodno zanemarenim knjievnim tradicijama. Meutim, ono takoer
doprinosi komodifikaciji kulturne razliitosti i trajnom kulturnom imperijalizmu cijelog projekta. Naposljetku, kako bismo mogli razumjeti projekt svjetske knjievnosti, moramo uzeti u obzir ire socijalne i povijesne
uvjete iz kojih proizlaze takve politike reprezentacije kulturnih razliitosti
i posljedice na ivote i djela stranih pisaca.