Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Beograd
torskoj praksi ostvaruje ono zna~ajno jedinstvo spomeni~kog objekta i muzejskih predmeta u wemu, jer namena objekta ovakve vrste uvek mora biti pa`qivo
uskla|ena sa wegovim istorijskim zna~ajem.
Zanimqivost kwige Putevi za{tite spomenika kulture, ne samo za
stru~wake ve} i za `iteqe Beograda, ogleda se i u tome {to su pojedini
Sekuli}evi tekstovi ne retko imali presudan uticaj na dr`avne organe, kada je
re~ o realizaciji projekata Zavoda u ciqu ure|ewa pojedinih spomeni~kih
ambijenata u gradu, mada je, doda}emo, na odobrewe za wihovo ostvarivawe trebalo ~ekati godinama. Sekuli}ev apel nije ostao bez od jeka kada je Terazijska
~esma, koja je od 1911. godine le`ala u Top~ideru izlo`ena propadawu, kona~no
sredinom sedamdesetih godina restaurisana i vra}ena na mesto koje joj istorijski pripada, ~ime je, po re~ima prof. Aleksandra Deroka, u~iwen pravi kulturni poduhvat.
Saznaju}i koji su to specifi~ni uslovi potrebni za rekonstrukciju
nekada{we prestonice, ponovo biva vrlo aktuelno pitawe re{ewa poteza Knez
Mihailova ulica Slavija, za koji je jo{ krajem {ezdesetih godina bio
raspisan konkurs. Mo`emo izme|u ostalog `aliti i za time {to ova idejna
re{ewa nisu ukqu~ivala i onaj deo grada koji se`e sve do Top~idera, jer je to
bio onaj pravi stari Beograd koji je trajao sve do 1941. godine.
Ovom prilikom izdvojili bismo i ~lanak Stari dug gradu, koji nas, iz
perspektive dana{wih uli~nih tezgi i kioska koji su naru`ili jedinstvenu
fizionomiju na{e najlep{e ulice, podse}a da ona predstavqa jezgro ostvarewa
prve generacije srpskih arhitekata, gra|evinara i zanatlija.Ukazuju}i na
imperativ wenog definitivnog ure|ewa, mo`da bismo se mogli vratiti
izvornoj koncepciji Jovana Sekuli}a u kojoj beogradski stradun iskqu~ivo
krase prodajne galerije likovnih i primewenih umetnika Beograda, antikvarnice, prodavnice suvenira, a najlep{i enterijeri i podrumi spomeni~kih
zgrada postaju adaptirani u male literarne kabaree, pozori{ne scene i prostore u kojima egzistiraju stari zanati.
Ne treba izgubiti iz vida ~iwenicu da je Jovan Sekuli}, kao direktor
Republi~kog zavoda za za{titu spomenika kulture, bio veoma dobro upoznat sa
delikatnim i mnogobrojnim problemima vezanim za spomeni~ki fond na teritoriji ~itave Srbije i nekada{we Jugoslavije (Trideset i pet godina rada i
razvoja Republi~kog zavoda za spomenika kulture u Beogradu). Ne bismo
pogre{ili ako bismo rekli da najdragoceniji deo na{eg kulturnog nasle|a
~ini velelepna galerija sredwevekovnog srpskog `ivopisa (:11`:18 veka), ali
i onog postvizantijskog, stvaranog u radionicama patrijarha Makarija
Sokolovi}a. Polemika koja se javila u okviru rada na obradi ovog razu|enog
segmenta na{e umetnosti, kako nagla{ava Sekuli}, odnosila se pre svega na
pitawe konzervirati ili restaurirati, a u novije vreme i na obradu slobodnih zidnih povr{ina.
U nizu ~lanaka pisanih tokom osamdesetih i devedesetih godina sada ve}
pro{log veka, od kojih su neki prvi put sada objavqeni, autor posebno isti~e
zna~aj spomeni~kog fonda srpskog porekla koji se nalazi u inostranstvu (Gr~ka
i Tunis, Za{tita i obele`je spomeni~ke ba{tine srpskog porekla u Ma|arskoj
i ma|arskog porekla u Srbiji, Za{tita spomenika kulture srpskog porekla i
inostranstvu). Prema Zakonu o za{titi kulturnih dobara, donetom 1977.
godine, briga o wihovom o~uvawu poverena je Republi~kom zavodu za za{titu
spomenika kulture u Beogradu, Narodnoj biblioteci Srbije, Arhivu Srbije,
Narodnom, Etnografskom, Istorijskom i Muzeju primewene umetnosti u
Beogradu. Vrlo su nam sada bliske re~i Milana Ka{anina, koji ka`e da nigde
nije srpski barok tako ~ist kao u Sentandreji, ni srpski sredwi vek, kroz
vizantijsku i mediteransku kulturu, `iv kao u Hilandaru. Nema sumwe da su
u oblasti bibliotekarstva i arhivistike, zahvaquju}i mnogo ranije
uspostavqenoj saradwi odgovaraju}ih institucija iz Srbije i Ma|arske i razmeni wihovih stru~waka, ostvareni daleko ve}i rezultati nego u svim drugim
nau~nim oblastima. Zajedni~ki rad stru~waka Narodne biblioteke Srbije iz
Beograda i Biblioteke Matice srpske iz Novog Sada na inventarisawu, katalogizaciji i konzervaciji ovog obimnog bibliote~kog fonda zapo~et je 1980.
godine. Dvanaest godina kasnije, izdat je Katalog kwiga Biblioteke Srpske
pravoslavne eparhije budimske :1:`:: veka. Kw. 1-2, a 1994. godine Katalog
kwiga Li~ne biblioteke Georgija Zupkovi}a.
Kwiga Jovana Sekuli}a pokre}e na razmi{qawa o jo{ jednom, u ovom
trenutku za nas vrlo osetqivom pitawu duhovne kulture. Uo~avaju}i sve ve}a
skrnavqewa i zloupotrebu u politi~ke i komercijalne svrhe, neophodno je da
se za{tita duhovnog nasle|a prenese na teren nau~nog i stru~nog razmatrawa i
valorizacije, koja nije ni{ta mawe zna~ajna od o~uvawa materijalnog.
Konfuzne izmene naziva ulica posledwih decenija vrlo su o~igledan primer
na{ih zabluda, nemarnosti, nepo{tovawa, gubqewa i ponovnog pronala`ewa
tradicije.
Drugi segment kwige ODGOVORI NA ISTU TEMU predstavqa li~ne
stavove, predloge, mi{qewa i ocene, koje je autor davao novinarima u raznim
prilikama. Oni bi ~inili neku vrstu nadogradwe prvog dela kwige, u kome
Sekuli} sa istom onom energijom i brigom upoznaje beogradsku javnost sa
{irokim spektrom problema i te{ko}a u o~uvawu na{eg umetni~kog bogatstva.
Na pitawa novinara o su{tini za{tite spomenika, o wihovoj bezbednosti, ili
boqe re}i ugro`enosti, o zakonima koji su dono{eni, o zloupotrebi naziva
sakralnih spomenika u komercijalne svrhe, o odnosu dr`ave i crkve prema kul-
17. Lotarin{ki krst sa dvojnim slovom S, vodeni znak iz oko 1650. godine
u rukopisu @ivot Svetog Save od Teodosija, Rs 54