tes, a fin de rellenar el mximo volumen

de gavin y hacer una cara vista lo mas homognea posible.

?
gustoca (kg/m3)
7.5. PRIMJENE INTEGRALNOG RAC?UNA
333
Po formulama koje smo izveli mogu se ra?cunati i koordinate te?zi?sta
tijela
kojima gustoca nije konstantna, vec se mijenja kao funkcija koordinate po kojoj
se integrira. U tom slu?caju bismo imali
dm = p(x)f2(x)dx,
i vi?se ne bi izlazio kao konstanta izvan integrala. Iz ?zikalnih razloga uzima
mo
(x) > 0 na [a, b] ( je gustoca mase).
7.5.4
Moment ustrajnosti (inercije)
Za materijalnu to?cku mase m de?niramo njen moment ustrajnosti, moment
tromosti ili moment inercije s obzirom na zadanu to?cku, pravac ili ravninu kao
produkt mase to?cke i kvadrata udaljenosti do zadane to?cke, pravca ili ravnine.
Pi?semo
I = mr2,
gdje je r re?cena udaljenost. Veli?cina I se jo?s zove i kvadratni moment, a ak
o
je s obzirom na to?cku, zove se i polarni moment. Za sustav od n materijalnih
to?caka s masama m1, m2, ..., mn na udaljenostima r1, r2, ..., rn od zadane to?c
ke,
pravca ili ravnine imamo
I =
n
X
i=1
miri2.
Kao i stati?cki moment, moment inercije je aditivan. Pomocu integrala mo?zemo
de?nirati momente inercije i za ravne likove i za tijela.
Promatramo prvo homogeni pravokutnik sa stranicama a i b smje?sten u
ravnini tako da mu stranica b le?zi na osi y, a stranica a le?zi na x osi. Izra?
cunajmo
njegov moment inercije s obzirom na os x. Podijelimo stranicu b, tj. segment
[0, b] na osi y, na n dijelova 0 = y0 < y1 < ... < yn = b. Ta
ko smo na?s
pravokutnik podijelili na male pravokutnike sa stranicama a i ?yi = yi - yi-1,
i = 1, ..., n. Masa svakog malog pravokutnika je a?yi, a njegovo te?zi?ste, tj.
mjesto u kojem smatramo da je masa koncentrirana ima ordinatu si, gdj
e je
si ? [yi-1, yi]. Za veliki n je si
xi, dakle je moment inercije m
alog pravokutnika aproksimiran s a?yisi2. Zbrajanjem po svim malim pravokutnicima
212
POGLAVLJE 5. FUNKCIJE
-4-2 24-6-4-2246-4-2 24123456
Slika 5.36: Grafovi funkcija
f
Teorem 6.4 Neka je funkcija f : R -? R neprekidna na segmentu [a, b], i neka
je f(a)f(b) < 0. Tada postoji x0 ? ha, bi takav da je f(x0) = 0.?
Teorem 6.4 ka?ze da ako imamo neprekidnu funkciju na segmentu takvu da su
njene vrijednosti u rubovima suprotnog predznaka, onda njezin graf mora negdje
sje?ci x os, tj. mora imati nulto?cku.

Primjer 6.3 Iz Napomene 5.11 znamo da je funkcija f : R -? R dana formulom

f(x) =
(
1
x
, x =6 0
1, x = 0
svugdje neprekidna osim u nuli.
Ako pogledamo funkciju f restringiranu na segment [-1, 1], tj. f|[-1,1] : [-1, 1
] -?
R, onda je o?cito f(-1)f(1) = -1 < 0, ali o?cito f nema nulto?cku na segmentu
[-1, 1] (jer je nema na cijelom R).?
6.1. NEPREKIDNOST I GRANIC?NE VRIJEDNOSTI
219
Iz Primjera 6.3 slijedi da je uvjet neprekidnosti iz Teorema 6.4 nu?zan.
Prisjetimo se da je funkcija f : R -? R ograni?cena ili omedena na intervalu I ? R ako postoje m, M ? R takvi da je
m = f(x) = M,
za svaki x ? I (De?nicija 5.4)
Teorem 6.5 Funkcija neprekidna na segmentu je i ograni?cena na segmentu.?
Tvrdnja Teorema 6.5 ne vrijedi za otvorene intervale. Npr. funkcija f(x) = x1
je
neprekidna na h0, 1i, ali o?cito je neomedena.
Teorem 6.6 (Bolzano-Weierstrass) Neka je funkcija f : R -? R neprekidna
na [a, b]. Tada ona na tom segmentu poprima svoj minimum i maksimum i sve
vrijednosti izmedu te dvije.?
Teorem 6.6 ka?ze da je slika segmenta neprekidnom funkcijom segment. Tvrdnja
Teorema 6.6 ne vrijedi za otvorene intervale. Npr. slika otvorenog i
ntervala
h-p2, p2i funkcijom tg je R, i funkcija tg x ne poprima ni minimalnu ni maksimal
nu
vrijednost na otvorenom intervalu h-p2, p2i.
Dakle neprekidna funkcija na segmentu preslikava taj segment u segment. Pitanje
je sad, mo?zemo li ne?sto reci o funkciji koja preslikava otvoreni interval u otv
oreni
interval?
Ako je funkcija strogo monotona na otvorenom intervalu i ako je slika tog interv
ala
interval, onda je ta funkcija i neprekidna.
Teorem 6.7 Neka je funkcija f : R -? R strogo monotona na otvorenom
intervalu I ? R, i neka je slika intervala I funkcijom f otvoreni interval I0 ?
R.
Tada je funkcija f neprekidna na intervalu I. Nadalje, postoji inverzna funkci
ja
f-1 i ona je neprekidna na intervalu I0.?
6.1.3
Neprekidnost elementarnih funkcija
Primjer 6.4 Funkcije f, g : R -? R dane formulama f(x) = c i g(x) = x su
neprekidne na R.
220
POGLAVLJE 6. UVOD U DIFERENCIJALNI RAC?UN
1. Doka?zimo da je funkcija f(x) = c neprekidna u proizvoljnoj to?cki x0 ? R.
Uzmimo proizvoljni e > 0, i nadimo d > 0 takvo da (|x - x0| < d) =?
(|f(x) - f(x0)| < e). Buduci da je f(x) - f(x0) = c - c = 0, slijedi da

za d mo?zemo uzeti bilo koji pozitivan broj.

2. Doka?zimo da je funkcija f(x) = x neprekidna u proizvoljnoj to?cki x0 ? R.
Uzmimo proizvoljni e > 0, i nadimo d > 0 takvo da (|x - x0| < d) =?
(|f(x) - f(x0)| < e). Buduci da je |f(x) - f(x0)| = |x - x0|, slijedi da
mo?zemo uzeti d = e.?
Iz Primjera 6.4 i Teorema 6.1 direktno imamo:
Teorem 6.8 Svaki polinom Pn(x) =
n
X
i=0
aixi je neprekidan na R. Svaka racionalna
funkcija je neprekidna na cijelom svom prirodnom podru?cju de?nicije.
Dokaz:
U Primjeru 6.4 dokazali smo da je funkcija f(x) = x neprekidna na R. Iz Teorema
6.1
sada slijedi da je na R neprekidna i funkcija x2. Na isti na?cin se zaklju?ci d
a su xi, i = 0, 1, ..., n,
neprekidne na R. Zbog neprekidnosti konstantne funkcije na R (Primjer 6.4) i Te
orema 6.1, na
R su neprekidne i funkcije aixi, i = 0, 1, ..., n. Na kraju, takoder iz Teorema
7.1, zaklju?cujemo
da je i suma od aixi, i = 0, 1, ..., n, tj. polinom Pn(x) neprekidan na R.
Neprekidnost racionalne funkcije na cijelom svom prirodnom podru?cju de?
nicije slijedi
izravno iz Teorema 6.1, jer je svaka racionalna funkcija kvocijent dvaju polinom
a.?
Napomena 6.3 Mo?ze se pokazati i da su sve algebarske funkcije nepreki
dne
tamo gdje su de?nirane.
Teorem 6.9 Eksponencijalne, logaritamske, trigonometrijske, arkus, hiperboli?ck
e
i area funkcije su neprekidne na svojim domenama.
Dokaz:
Neprekidnost eksponencijalnih, logaritamskih, hiperboli?ckih (osim kosinusa hipe
rbolnog),
area (osim area kosinusa hiperbolnog) funkcija slijedi izravno iz Teorema 6.7.
Neprekidnost funkcije ch slijedi iz neprekidnosti eksponencijalne funkcije i Teo
rema 6.1.
Neprekidnost funkcija tg i ctg na cijelom podru?cju de?nicije lagano slijedi iz
Teorema 6.7
i periodi?cnosti, jer su njihove restrikcije npr. na intervale h-p2 , p2 i odno
sno h0, pi monotone
bijekcije na R, dakle iz Teorema 6.7 su neprekidne. Nadalje, takoder iz Teorema
6.7 imamo
da su neprekidne i funkcije arctg i arcctg.
6.1. NEPREKIDNOST I GRANIC?NE VRIJEDNOSTI
Restrikcije funkcija sin x i cos x na intervale
bijekcije na
h-1, 1i, dakle su po Teoremu 6.7 i neprekidne.
funkcije sin
i cos zbog periodi?cnosti neprekidne na R \ {p2
: k ? Z}.
Doka?zimo jo?s da je sin neprekidna u p2
za ostale to?cke oblika
p

221
h-p2 , p2 i i h0, pi su monotone
Sada lagano zaklju?cujemo da su
+ kp : k ? Z} odnosno na R \ {kp
i -p2 , analogno se dokazuje

2
+ kp, k ? Z. Znamo da za funkciju sin x i proizvoljni a ? R vrijedi da je
sin x - sin a = 2 sin x - a cos x + a.
2
2
Ako sada stavimo da je a = p2 , imamo
sin x = 1 + 2 sin 2x - p cos 2x + p .
4
4
Ako pustimo da x varira po intervalu h0, 32p i, onda 2x4-p varira po intervalu
h-p4 , p2 i, dakle
je funkcija f(x) = sin 2x4-p neprekidna na h0, 32p i. Isto tako 2x4+p varira
po intervalu hp4 , pi
kada x varira po intervalu h0, 32p i. Sada imamo da je sin x neprekidna na h0,
32p i, posebno je
neprekidna u p2 . Zbog neparnosti imamo da je sin x neprekidna i u -p2 . Analo
gno se dokazuje
neprekidnost u svim to?ckama oblika p2 + kp, k ? Z.
Neprekidnost funkcije cos x na R lagano slijedi iz formule
cos x = sin(x + p ).
2
Zbog stroge monotonosti funkcija sin x, cos x i ch x redom na intervalima h-p2 ,
p2 i, h0, pi
i h0, +8i iz Teorema 6.7 imamo da su neprekidne funkcije arcsin x, arccos x i Ar
ch x redom
na intervalima h-1, 1i, h-1, 1i i h1, +8i. Kako su one de?nirane i u rubovima in
tervala ?zelimo
da su neprekidne i tamo. Dakle treba dokazati da su arcsin x i arccos x nepreki
dne s desna u
-1 i neprekidne s lijeva u 1, te da je Arch x neprekidna s desna u 1.
Doka?zimo da je arccos x neprekidna s lijeva u 1. Uzmimo proizvoljan e > 0 i pr
onadimo
d > 0 takav da vrijedi
(x = 1; |x - 1| < d) =? (| arccos x - arccos 1| < e).
Kako je arccos 1 = 0 i arccos x = 0 za x = 1, imamo da je arccos neprekidna s li
jeva u 1 ako
za proizvoljan e > 0 pronademo d > 0 takav da vrijedi
(1 - x < d) =? (arccos x < e).
Za proizvoljan e > 0 uzmimo d = 1 - cos e. O?cito je d > 0. Naravno za tako
de?nirani d
i proizvoljni e ne mora vrijediti d > 0, tj. mo?zemo dobiti i d = 0, ali u Na
pomeni 6.1 smo
rekli da kada govorimo o proizvoljnosti broja e promatramo male e. Tada za x =
1 za koje je
1 - x < d imamo 1 - x < 1 - cos e, ?sto je ekvivalentno s
arccos x < e.
Dakle je arccos x neprekidna s lijeva u to?cki 1.
Analogno se dokazuju i druge jednostrane neprekidnosti. Dakle su funkc
ije arccos x,
arcsin x i Arch x redom neprekidne na [-1, 1], [-1, 1] i [1, +8i. ?
222
POGLAVLJE 6. UVOD U DIFERENCIJALNI RAC?UN
Time smo pokazali da su sve elementarne funkcije neprekidne gdje god su de?nirane.
6.1.4
Grani?cna vrijednost (limes) funkcije
Primjer 6.5
1. Funkcija f : R -? R dana formulom
f(x) = x
2

- 3x + 2
x - 1
nije de?nirana u to?cki x = 1. Pogledajmo kako se pona?saju njene vrijednosti u okolini to?cke x = 1. Ra?cunajuci te vrijednosti, vidimo da su one
blizu vrijednosti -1; za vrijednosti od x koje su malo vece od 1, vrijednosti
funkcije su malo vece od -1, za x malo manji od 1, vrijednosti funkcije
su malo manje od -1. Dakle, zaklju?cujemo, dodemo li s x dovoljno blizu
to?cki 1, dovest cemo vrijednosti funkcije proizvoljno blizu vrijednosti -1.
2. Za funkciju f : R -? R danu formulom
f(x) = 12
x
imamo problem u nuli, tj. funkcija nije de?nirana u to?cki 0. Pogledajmo
kako se pona?saju vrijednosti funkcije f u okolini to?cke 0. Jasno je da ako
uzmemo to?cku x po apsolutnoj vrijednosti dovoljno malu, tj. dovoljno blizu
nule, vrijednost funkcije postaje vece od po volji velikog realnog broja.
3. Funkcija f : R -? R dana formulom
f(x) = 1
x
takoder ima problem u nuli, tj. funkcija nije de?nirana u to?cki 0. Pogledajmo kako se pona?saju vrijednosti funkcije f u okolini to?cke 0. Ako uzmemo
to?cku x dovoljno malu, ali pozitivnu, vrijednost funkcije postaje vece od po
volji velikog pozitivnog realnog broja. S druge strane, ako uzmemo to?cku
x dovoljno malu, ali negativnu, vrijednost funkcije postaje manja od p
o
volji malog negativnog realnog broja.
4. Za funkciju f : R -? R danu formulom
f(x) = arctg x
6.1. NEPREKIDNOST I GRANIC?NE VRIJEDNOSTI
223
znamo iz to?cke 5.2.8 da za velike vrijednost argumenta vrijednosti funkcije
postaju po volji bliske broju p2, tj. pravac y = p2 je horizontalna asimptota.
5. Neka je dana funkcija f : R -? R formulom
f(x) = xx.
Primijetimo prvo da ona nije de?nirana za vrijednosti manje od nule (to?cka
5.2.5), a ne znamo izra?cunati ni njenu vrijednost za x = 0. Dakle, ako
?zelimo promatrati pona?sanje oko nule, moramo se ograni?citi samo na pozitivne vrijednosti. Za vrijednosti po volji blizu nule funkcija poprima vrijednosti bliske broju 1.
6. Za funkciju f : R -? R danu formulom
f(x) = sin x
znamo da se vrijednosti funkcije ne pribli?zavaju niti jednoj odredenoj realnoj
vrijednosti za velike vrijednosti argumenta.?
Situacije iz Primjera 6.5 matemati?cki opisujemo pojmom limesa ili grani?cne vri
jednosti funkcije.
De?nicija 6.3 Neka je funkcija f : R -? R de?nirana na nekoj okolini to?cke
c, osim, mo?zda u samoj to?cki c. Realni broj L je limes ili grani?cna vrijedn
ost
funkcije f u to?cki c ako za svaki e > 0 postoji d > 0 takav da
(0 < |x - c| < d) =? (|f(x) - L| < e).
Ako funkcija ima limes L u to?cki c, onda pi?semo
L = lim f(x).
x-?c
Ako limes postoji on je i jedinstven:
Teorem 6.10 Neka je dana funkcija f : R -? R koja je de?nirana na nekoj
okolini to?cke c, osim, mo?zda u samoj to?cki c. Neka postoje realni brojevi L
i M
takvi da za svaki e > 0 postoji d > 0, takav da

(0 < |x - c| < d) =? (|f(x) - L| < e; |f(x) - M| < e).

224
POGLAVLJE 6. UVOD U DIFERENCIJALNI RAC?UN
Tada je L = M.
Dokaz:
Pretpostavimo suprotno, tj. da je M =6 L. Uzmimo sada e = 21|M - L|. Tada z
a taj e,
po pretpostavci, postoji d > 0, takav da
(|x - c| < d) =? (|f(x) - L| < e; |f(x) - M| < e).
Ali,
|M - L| = |M - f(x) + f(x) - L| = |f(x) - M| + |f(x) - L| < 2e
vrijedi za argumente iz domene od f za koje je |x - c| < d. Dakle imamo
|M - L| < |M - L|,
?sto ne mo?ze biti. Dakle je M = L.?
Napomena 6.4 Uo?cimo da je de?nicija limesa (De?nicija 6.2) jako sli?cna de?niciji neprekidnosti (De?nicija 6.1) (vidjet cemo kasnije da su to ustvar
i blisko
povezani pojmovi), ali postoji bitna razlika. U de?niciji limesa ne zahtijevamo
da
funkcija bude de?nirana u to?cki u kojoj gledamo limes, dok je za neprekidnost t
o
nu?zno da bi se uopce moglo govoriti o neprekidnosti u to?cki.
Uz malu zloporabu notacije mo?zemo De?niciju 6.3 pro?siriti tako da uklju?cuje
i c = +8 odnosno c = -8. Pri tome uzimamo da je svaki otvoreni interval
oblika (M, +8) okolina od +8, i svaki interval oblika (-8, M) je okolina od
-8.
Tada ka?zemo da je L =
lim f(x) ako za svaki e > 0 postoji M > 0 takav da
x-?+8
(x > M) =? (|f(x) - L| < e).
Analogno, L =
lim f(x) ako za svaki e > 0 postoji M > 0 takav da
x-?-8
(x < -M) =? (|f(x) - L| < e).
Po analogiji s divergencijom niza u u?zem smislu (De?nicija 4.6 i Nap
omena 4.2) mo?zemo pro?siriti de?niciju limesa tako da uklju?cuje i slu?caj L = +8
odnosno L = -8, pri ?cemu, naravno ne zaboravljamo, +8, -8 ?/ R.
Ka?zemo da je lim f(x) = +8 ako za svaki M > 0 postoji d > 0 takav da
x-?c
(0 < |x - c| < d) =? (f(x) > M).
6.1. NEPREKIDNOST I GRANIC?NE VRIJEDNOSTI
225
Analogno, lim f(x) = -8 ako za svaki M > 0 postoji d > 0 takav da
x-?c
(0 < |x - c| < d) =? (f(x) < -M).
De?niciju 6.3 mo?zemo pro?siriti i na slu?caj c = +8 odnosno c = -8
i
L = +8 odnosno -8.
Ka?zemo da je
lim f(x) = +8 ako za svaki M > 0 postoji N > 0 takav da
x-?+8
za sve
(x > N) =? (f(x) > M);
lim f(x) = -8 ako za svaki M > 0 postoji N > 0 takav da za sve
x-?+8
(x > N) =? (f(x) < -M);
lim f(x) = +8 ako za svaki M > 0 postoji N > 0 takav da za sve
x-?-8
(x < -N) =? (f(x) > M);

lim f(x) = -8 ako za svaki M > 0 postoji N > 0 takav da za sve

x-?-8
(x < -N) =? (f(x) < -M).
Z?elimo li naglasiti da se argument x pribli?zava vrijednosti c samo
s jedne
strane, recimo odozgo, tj. s desna, pi?semo
lim f(x).
x-?c+
Dakle, za funkciju f : R -? R de?niranu na nekoj okolini to?cke c, osim, mo?zda,
u samoj to?cki c ka?zemo da ima limes L ? R s desna u to?cki c i pi?semo
L = lim f(x)
x-?c+
ako za svaki e > 0 postoji d > 0 takav da
(x > c; |x - c| < d) =? (|f(x) - L| < e).
Za funkciju f : R -? R de?niranu na nekoj okolini to?cke c, osim,
mo?zda u
samoj to?cki c ka?zemo da ima limes L ? R s lijeva u to?cki c i pi?semo
L = lim f(x)
x-?cako za svaki e > 0 postoji d > 0 takav da
(x < c; |x - c| < d) =? (|f(x) - L| < e).
226
POGLAVLJE 6. UVOD U DIFERENCIJALNI RAC?UN
Teorem 6.11 Neka je funkcija f : R -? R de?nirana na nekoj okolini to?cke c,
osim, mo?zda u samoj to?cki c. Funkcija f ima limes L (L mo?ze biti i +8 i -8)
u c ako i samo ako ima limes s lijeva i limes s desna i oni su jednaki L.
Dokaz:
Ako funkcija f ima limes L u to?cki c, onda je jasno iz De?nicije 6.3 i de?nici
ja limesa s
desna i limesa s lijeva da oni postoje i da su jednaki L.
Obrnuto, ako postoje limesi s lijeva i s desna i oni su jednaki L, onda iz De?
nicije 6.3
direktno slijedi da postoji i limes u to?cki c i jednak je L. ?
Primjer 6.6 Opi?simo sada pomocu limesa Primjer 6.5.
1. lim x
x-?1
2
- 3x + 2
x - 1
2. lim

= -1,
12 = +8,

x-?0
x
3.
lim
iti
x-?0+

1 = +8 i

lim

x-?0-

x
x
dakle ne postoji lim 1,
x-?0
x
4.
lim
x-?+8

1 = -8, tj. limesi s lijeva i s desna su razli?c

arctg x = p ,

2
5.
lim xx = 1,
x-?0+
6. ne postoji
lim sin x.?
x-?+8
6.1.5
Neprekidnost i limes
Primjer 6.7 Iz Primjera 5.5 znamo da funkcija
sign x =
?
??
??
-1,
0,
1,

x < 0
x = 0
x > 0

ima prekid u nuli. Nadalje je o?cito da je

lim sign x = 1,
lim sign x = -1.
x-?0+
x-?0Dakle je
lim sign x =6 sign 0
x-?0+
6.1.

NEPREKIDNOST I GRANIC?NE VRIJEDNOSTI

227

i
lim sign x =6 sign 0.?
x-?0Primjer 6.8 Funkcija f : R -? R dana formulom f(x) = x2 je neprekidna na
R (Teorem 6.1 i Primjer 6.4). Nadalje, o?cito vrijedi
f(2) = lim f(x).?
x-?2
Primjeri 6.7 i 6.8 nam daju naslutiti da postoji neka uska veza izmedu neprekidnosti funkcije i limesa u to?cki. Zaista imamo:
Teorem 6.12 Funkcija f : R -? R je neprekidna u to?cki c ako i samo ako je
lim f(x) = f(c).
x-?c
Dokaz:
Izravno iz De?nicije 6.1 i 6.3.?
Teorem 6.12 ka?ze da ako je funkcija neprekidna u to?cki c, onda limes i funkcij
a
komutiraju tj. imamo
lim f(x) = f(c) = f( lim x).
x-?c
x-?c
Napomena 6.5 U Teoremu 6.12 se podrazumijeva da je funkcija f de?nirana
u to?cki c (Napomena 6.4) i da limes mora postojati, tj. kona?can je broj.
Sada direktno iz Napomene 6.5 imamo sljedeci rezultat za kompoziciju funkcija:
Teorem 6.13 Neka je funkcija g : R -? R neprekidna, i neka postoji limes
funkcije f u to?cki c. Tada je
lim g(f(x)) = g( lim f(x)).?
x-?c
x-?c
Analogno kao Teorem 6.12 imamo:
Teorem 6.14 Funkcija f : R -? R je neprekidna s lijeva (s desna) u to?cki c
ako i samo ako je
lim f(x) = f(c)

x-?c( lim f(x) = f(c)).

x-?c+
Dokaz:
Izravno iz De?nicije 6.2 i de?nicije jednostranog limesa.?
228
POGLAVLJE 6. UVOD U DIFERENCIJALNI RAC?UN
Teorem 6.15 Funkcija f : R -? R je neprekidna u to?cki c ako i samo ako
postoje limesi s lijeva i s desna u to?cki c i ako vrijedi
lim f(x) = lim f(x) = f(c).
x-?cx-?c+
Dokaz:
Izravno iz Teorema 6.11, 6.12 i 6.14.?
6.1.6
Neodredeni oblici
Za?sto moramo ra?cunati limese? Za?sto ne mo?zemo naprosto uvrstiti vrijednost
argumenta u formulu?
Odgovor je da mo?zemo uvrstiti, no mo?ze se desiti da dobijemo izraz
koji nije
de?niran, jer operacije nisu de?nirane i operandi nisu realni brojevi. To se pos
ebno
odnosi na veli?cine +8 i -8. Kako one nisu realni brojevi, neka od pravila za
ra?cunanje s realnim brojevima ne vrijede za ra?cunanje s +8 i -8.
Pravila za ra?cunanje s beskona?cnim veli?cinama:
1. (+8) + (+8) = +8;
2. +8 a = +8, a ? R proizvoljan;
3. (-8) + (-8) = -8;
4. -8 a = -8, a ? R proizvoljan;
5. (+8) (+8) = +8;
6. (+8) (-8) = -8;
7. (-8) (-8) = +8;
8. (+8) a =
(
+8,
-8,

a > 0
a < 0;

9. (-8) a =
(
-8, a > 0
+8, a < 0;
10. +a8 = 0, a ? R proizvoljan;
6.1. NEPREKIDNOST I GRANIC?NE VRIJEDNOSTI
229
11. -a8 = 0, a ? R proizvoljan.
Sljedece operacije s beskona?cnim veli?cinama nisu de?nirane:
1. ++88,
-+88,
+-88,
--88;
2. (+8) + (-8);
3. +8 0,
-8 0;
4. (+8)0,
(-8)0;
5. 1+8,
1-8.
Osim s beskona?cnim veli?cinama, mogu se desiti i situacije u kojima se javljaju
nede?nirane operacije s nulom:
1. 00;
2. 00.
Tih sedam (do na predznak) situacija zovemo neodredenim oblicima.

Sedam veli?canstvenih :
0
0,
8
8,
0
,

8 - 8,

8 0,
8

8
8

S?to zna?ci da je izraz neodreden?

Ako se uvr?stavanjem vrijednosti x = c u funkciju f(x) dobije realan broj, onda
je to i limes od f(x) kad x -? c. Ako se dobije jedan od neodredenih oblika,
onda taj izraz treba transformirati u ne?sto ?sto ce se dati izra?cunati.
Iz Primjera 6.6 znamo da vrijednost izraza 00 koji se dobije uvr?stavanjem
vrijednosti x = 1 u funkciju f(x) = x2-x-3x1+2 je -1. Analogno se doka?ze da
je
vrijednost izraza za koji se dobije uvr?stavanjem vrijednosti x = 2 u funkciju
f(x) = x2-x-3x2+2 je 1. Dakle, s jedne strane smo dobili da je vrijednost izraza
0
0
jednaka -1 a s druge strane 1, pa je 00 neodreden oblik.(
x
) = sh
x
(lijevo) i
f
(
x
) = ch
x
(desno).
4. Kako je jedina nulto?cka od
th
to?cka
0
zaklju?cujemo da je
D
i
cth
je neparna.Kako
th
strogo raste na
R
,
cth
strogo pada na
R
\{
0
}
. Nadalje, kako je
|
th
x
|
<
1
, za svaki

x
?
R
, imamo da je
|
cth
x
|
>
1
, za svaki
x
?
R
\{
0
}
.Kako se
th
x
pribli?zava pravcu
y
= 1
kada
x
te?zi u
+
8
i
y
=
1
kada
x
te?zi u
-8
, to mora i
cth
x
. Dakle
cth
ima i dvije horizontalne asimptote,
y
=
1
i
y
= 1
, i
R
(cth) =
R
\
[
1
,
1]

.
-4-2 24-1.5-1-0.50.511.5-4-2 24-4-224
Slika 5.37: Grafovi funkcija
f
(
x
) = th
x
(lijevo) i
?-8
,
0]
ili
[0
,
+
8?
,
ch
postaje bijekcija na svoju sliku.Funkcije inverzne hiperboli?ckima zovu se
area funkcije
, preciznije
areakos-inus hiperboli?cki
ili
Arch
,
areasinus hiperboli?cki
ili
Arsh
,
areatanges hiper-boli?cki
ili
Arth
i
areakotanges hiperboli?cki
ili
Arcth
.Kako su formule za hiperboli?cke funkcije dane u terminima eksponencijalne, for
-mule za area funkcije mogu se izraziti u terminima logaritamske funkcije. Svojs
tvaarea funkcija lagano slijede iz svojstava hiperbolnih, tj. imamo
bije