ANALI

Gazi Husrev-begove
biblioteke
KNJIGA VII-VIII

REDAKCIONI ODBOR
Mehmed

Mujezinovi.\ Mahmud Tralji .

dr Jusuf

Rami

Abdurahman

Huki

GLAVNI l ODGOVORNI UREDNIK:

Abdurahman

Tehniki

Huki

urednik:

Mahmud

Tralji

Naslovna strana: Ismet Rizvi

Kal igrafska dekoracija na naslovnoj stran i kopija je natpisa
Osman ehdine biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi
Husrev-begove biblioteke)

IZDAVA : Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Obala Parike komune 4.

Ovaj

asopis

Republike

tampan je uz finansijsku pomo

zajednice za nauni rad SRBiH .

tampa: NISRO " Osloboenje" Sarajevo. Za tampariju : graf. in. Petar Skert

YU ISSN 0360-1418

ANALI
GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

Knjiga VII-VIII

Sarajevo, 1982.

Omer

Mui

HADI MUHAMED SEJFUDIN, EJH SEJFIJAPJESNI K IZ SARAJE VA*

Veliki je broj knjievnih radova iz podruja islamskog misticizma (tesavvuO na
orijentalnim jezicima, uglavnom turskom, koje su pisali bosanski muslimani. Svi oni,
skoro bez izuzetka, bili su pripadnici pojedinih dervikih redova. Oni su bili uz to i pod
utjecajem perzijskih klasika, ija su djela itana i tumaena na privatnim sastancima,
koji su odravani po kuama pojedinaca, tekijama i drugim mjestima. Na radove
naih ljudi iz toga podruja- kao i na ostale radove ukazali su dr Safvet-beg Baagi,
ejh Sejfudin Kemura i h. Mehmed Handi. 1 ) Meu istaknute pisce poznate po
radovima mistinog sadraja i javnom radu spadaju:
ejh Hamza- bajramija, njegove pristae prozvane po njemu hamzevijama, umro
964./1557. g. 2 )
Bali efendija, ejh bajramijskog reda, uestvovao s Hasan Kafi efendijom
u istrebljenju spomenutih hamzevija u Bosni, umro 990./1582. g.3)

Prua~om

u knjievnoj ostavtini prof Omera Muia (umro 10.IV 1972.) naen je i ovaj
rad. Obzirom na njegovu vrijednost, donosimo ga u ovom broju Anala. Rad je nastao
prije nego je tampana Knjifevnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim
jezicima od dr Hazima abanovia. Otuda nije nigdje ni citirana. Gdje god je u biljeci
naveden samo dr S. Baagi, to se odno'Si na njegove Bonjake i Hercegovce u islamskoj
knjifevnosti, a gdje, opet, samo M. Handi, odnosi se na njegov Knjifevni rad
bosanskohercegovakih muslimana. Broj iza prezimena je stranica na kojoj se nalazi
odnosni .podatak. I sve kasnije to je napisano iz ove oblasti, nije ovdje navedeno.
l) Dr S. Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo 1912; Serbokroatische
Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert von Scheich Seifuddin ef.
Kemura und Dr. Vladimir orovi, Sarajevo 1912; M. Handi,

~~~,~~y

~'/1.",.1~ .

Kairo 1349. h. M. Handi. Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo 1934. g. Mehmed
Mujezinovi, Hazreti Mevlana Muhamed. Delaludin Rumi. EI-Hidaje, VII/1943-44, br. 1-2, str. 28-35.
2) M. Handi, ..,i-~~.",.~
3) M.

Handi,

Knjievni rad......

, str. 68; S. Baagi,

...

str.42, S.

Bonjaci i Hercegovci ..., str. 25.

Baagi,

str. 29.

ejh Abdulmumin, halvetija, poznat po nadimku "muridi-kamil", umro

1004./1596. g. 4 )
.
Alaudin Ali-dede iz Mostara, halvetija, pisac nekoliko znaajnih djela od kojih
treba naroito istaknuti:
.,...aJ'll;........ ' - J
J'l' ;.,..t~~,-.

J:'

,...S....

18, umro 1007./ 1598. g.s).

ejh Ibrahim Timurhan,poznat po nadimku "kazaz" (svilar), pisac nekoliko

mistinih rasprava od kojih je poznata

":-~r~ ~~ J":-,lih ;.;~

, umro 1026.(1617. g.6 )

Ibrahim efendi ei-Bistrigi, halvetija, muftija u Sarajevu, umro 1075./1664. g.,
ukopan kod Careve damije u Sarajevu. 7)
ejh Muslihudin iz Uica, halvetija, uitelj Hasan efendije Kafije, napisao je djelo
u..,..Jit'- J~~~ ~jJI ~t;} , umro
1052./1642. g. 8)
mistinog sadraja pod imenom

Abdullah efendija, bajramija, meu mnogobrojnim djelima iz podruja tefsira i

tesavufa je najpoznatiji komentar na ~\.;P,_J od .uvenog islamskog mistika
Muhjudin el-Arebija i zbog toga je prozvan ~,..&11 t:'\..:
umro u Konji (Anadol) 1053.-1643. g. 9)

(komentator Fususa),

Hasan efendi, sin Omer-alajbega iz Mostara, nakibendija, vaiz u damiji ejh

Vefa u Istanbulu, umro 1098./1687. g.l 0 )
Pored ovih pisaca- mistika znatan je broj muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji
su pjevali pod utjecajem tesavvufa, od kojih spominjemo najpoznatije:
Servi iz Bosne, mevlevija, poznat po nadimku "murid", pjevao na turskom
jeziku, umro 900./1495. gY)
Habib-dede (Habibi), mevlevija, predavao u Beogradu uveno mistino djelo
Mesneviju od Delaludin Rumija, napisao spjev ~~ ~~ , umro 1030./1620.
g.l2)
4)

M.

Handi,

str. 101, S.

Baagi,

str. 87 .

5)

M.

Handi,

str. 104 , S.

Baagi,

str. 33-39.

6)

M.

Handi,

str. 24, S.

Baagi,

str. 172.

7) M. Handi, str. 27, S. Baagi, str. 112, ejh Sejfudin Kem ura , Sarajevske muftije, Sarajevo 1916,
str. 8-10.
8)

M.

Handi,

str. 137, S.

9)

M.

Handi,

str. 94, S.

10) M.
ll

M.

12) M.

Handi,

Handi,
Handi,

Baagi,

str. 88.

Baagi,

str. 74-80.

Baagi,

str. 21.

str. 61.
str. 77, S.
str. 48, S.

Baagi ,

str. 85 .

ejh Hasan Lamekani, bajramija, napisao djelo .._\Z ..e...,

, umro 1034./1624.

gY)

Tevekuli-dede iz Sarajeva, halvetija, predavao mnogo godina Mesneviju, pjesme

su mu na turskom i perzijskom jeziku, umro u Sarajevu u prvoj polovini XI vijeka H.
(1591.-1640.), ukopan kod Careve damije. 14 )
Dervi Mustafa, mevlevija, poznat kao dobar kaligraf s nadimkom ~LS ,
pjesme su mu na turskom jeziku, umro u Jenieheru (Anadol) 1078/1667. g. 15 )
Muhamed Fevzi efendi iz Sarajeva, halvetija, pjevao je na turskom jeziku, umro
1084./1673. g. 16 )
Dervi Sulejman Mezaki iz ajnia, mevlevija, umro u Istanbulu 1086./1675. g. 17 )
ejh Fevzi iz Blagaja - Mostar, po ugledu na Gulistan, od perzijskog klasika
Sadije, napisao je djelo .:,\.:...J4.
na perzijskom jeziku 1152./1739. g. Umro
1160./1747. g. 18 )

Hasan Kaimi iz Sarajeva, poznato muje djelo ..:..l .j.; l,

u Divan, umro u Zvorniku 1091./1680. g. 19)
Hasan Nazmi-dede iz Sarajeva, mevlevija,
mu na turskomjeziku,.umro 1125./1713. g. 20 )

predava

,a pjesme su mu sabrane

Mesnevije i vaiz, pjesme su

Ovome broju naih pjesnika tesavufa moemo, po uenosti i pjesnikom daru ,

dodati dosada malo poznatog pjesnika hadi Muhameda Sejfudina- Sej fiju Iblizovi a
iz Sarajeva, ejha halvetijskog reda. Prve podatke o njemu daje nam ejh Sejfudin
Kemura. 21 ) Iz tih podataka znamo da je ejh Sejfija roen u Sarajevu, da je nakon

13) M. Handi, str. 67, S.

1942, str. 148-161.

Baagi,

str. 87, H. M. Handi, kalendar Narodne Uzdanice, Sarajevo

14) M.

Handi,

str. 43, S.

Baagi,

str. 74.

15) M.

Handi,

str. 72, S.

Baagi,

str. 91.

16) M.

Handi,

str. 121.

17)

Handi,

str. 72, S. Baagi, str. 94, Divan Mezakije u prepisu nalazi se u Dravnoj biblioteci u

M.

Kairu

~.:..!J'."'-' ,,.lih pod brojem 62- glavni broj 8697- oznaka . Divan ima 163 lista, veliine 19,5 x 12
cm, pismo talik, na stranici 17 redaka. Pjesme SIJ mistinog sadraja. Na kraju Divana napisano je nekoliko
kronograma Mezakije o vojnama Ahmed-pae Cuprilia , kome je Mezakija bio prisni drug. Na posljednjoj
stranici je 15 peata bivih vlasnika ovog Divana. Fragment ovoga Divana nalazi se i u Univerzitetskoj
biblioteci u Kairu, broj 6775- oznaka . Na oba ova rukopisa stavljena je godina smrti Mezakije 1086/167576. S. Baagi i M. Handi navode da je Mezakija umro u ramazan u 1087 (7-XI do 6-XII 1676.). Mehmed
Tahir Brusevi biljei da je Mezakija umro u Mevlevijskoj tekiji na Galati u Istanbulu 1086. H . Datum
Brusevije obzirom na datum kairskih rukopisa je vjerodostojan.
18) M. Handi, str. 62, S.
Mostar. Paris, 1935.

Baagi,

str. 148-150, Milivoj

Mali,

Bulbulistan du Shaikh Fewzi du

19) M. Handi, str. 59, S. Baagi, str. 98. Muhamed Hadijahi, Hrvatska muslimanska knjievnost
prije 1878. godine. Sarajevo, 1938.
20)

M.

Handi,

str. 61 , S.

Baagi,

str. 139.

21) Sejfudin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine Xliii, 1910, Sarajevo, str. 37-38.

l
svrenih nauka u Istanbulu i dervikih u Brusi, bio uvar Jedilerskog turbeta u
okadi hadi Sulejman mahali u Sarajevu i tu poeo obavljati halvetijski zikr. Bio je,
kako navodi Kem ura, "prilino obrazovan, dobar pjesnik i govornik, ramazan om je
drao predavanja u Carevoj damiji i svijet ga je rado sluao". Sagradio je jednu sobu
uz spomenuto turbe i semahanu, koja je izgorjela 1879. g. 22 )
Ke mura dalje navodi da je po Posavini proirio halvetijski tarika t, osnovao tekije
u Viegradu, Rudo m, Bijeljini i Donjoj Tuzli, gdje je umro 1307./1889. g. 23 ) Napisao je
jednu kasidu bosanskom valiji Mustafa Asim-pai. 24 )

22) U izvjetaju o tekijama u Bosni i Hercegovini(Glasnik Islamske vjerske zajednice,l933., br. 3, str.
52) navedeno je da je tekiju Jediler u Sarajevu osnovao Iblizovi ejh Sejfudin; turb.:dar, i da je ostavio
vakufnamu koja je izgorjela u tekiji u poaru 1879. godine.
23) Na strani 55 spomenutog izvjetaja navedeno je da u Bijeljini postoji tekija ejh Sejfije koju je
osnovao ejh Sejfija Jabukovi (?)oko 1882. godine. Tekija je reda halvetijskog. ejh i podvornik dobivali
su 1933. godine 1000 din., a pri~od tekije od nekretnina je bio 3000 din. godinje.
24)

U djelu

~r. .J~-' ~.)\,;

.
\.."
od Muvekita Salih efendije (Orijentalni institut, sv. III, na margini str. 95-97)
zabiljeena je pjesma ej h Sejfudina lblizovia posveena valij i Bosne i vojnom komandantu Mustafa Asimpai. Prepisiva je stavio pjesmi ovaj naslov:

..,.;,~~ ..r ,J..:,; ..;t.. L.: Jw ~'. ~ ..,_ ~ ..... .."J; ..;.e"1J ..._"_

"i''

~u~P ~"J. "".J'"'~~ '-'~A~ u cJ\i ~cJu. ul-'

~l..&.il._,i ..;tAt..: J'-'- J ~J.JJ..&.~'JJ~..&.Ait IJJtVt .J

J. ~ J.t ~'

\..:,;l

r-

~ ..rt.A: J e. .... .t!.; t..:": ..-'- Jl-- ,tJJ-'

Pjesma ima 36 bejtova (distihona) rimovanih na -a- (

nekoliko izrazitih stihova:

). Ovdje donosimo ukratko sadraj pjesme i

ejh Sejfija se pjesmom obraa Mustafa Asim-pai .plemenitom valiji Bosne, po!tovanom veziru,
onome kome se ne moe iskazati dovoljna hvala, onome ija se rije slua i izvrbva, te ga i Sejfija moli- jer je
on beskrajno dareljiv, njegova se dobroinstva ne mogu nabrojati, pravedan je - i nada se da e mu
pomoi."

Sejfija moli Boga, da pokloni dug ivot painoj djeci, da ih sauva od nevolja i zlih oiju i da bude na
Mustafa Asimu. Sejfija ga obavjetava da se je smjestio u tekiji Jediler, ali mu nitko ne poklanja
panje, nije naao iskrena ovjeka i za to se njemu, pai, obraa.
pomoi

Sejfija se pita .kako eiviti onaj koji ivot provodi dan-no u brizi za komad hljeba" i za to ga moli .da
mu otvori vrata svoga dobroinstva, tvoja riznica se nee umanjiti, ako bude usliana moja molba."

~ "~ ~ ~, -'.J_,~~-~' u\ir. ...J~..

.: ..

,$.),J". ....,.;

,......,.JY ~~ _,~ .;,- ~"'!"":- .T.J r. r~' r..c~..atS .J-' ~~Jtt

8

\
Na osnovu novih podataka kojima sada raspolaemo, znamo daje ejh Sejfija bio
hadija, da mu je ime Muhamed Sejfudin 25 ) a ne Sejfulah - kako veli ejh Sejfudin
Ke mura - da je umro u Tuzli i ukopan na groblju Bori. Grob mu je ograen s etiri
betonska stuba, vie glave nian s dervikim sarukom, ispod kojeg stoji, sada ve
oteen, natpis u osam redova:

....... ~'.1-- u-e...,...'~ ~ ;~ ~~~

. ~
... ....-. ..c.Jh..a,_.J
- ..... ~Wt r~ ~~.;;...o.~
e,;,..-....,..~
;-.e
l ,.

To

znai:

l-

/11. ....... ...__,;\iJt

u~ IS ...!.Ai'

ON, STVORITEU VJENI

Za duu umrlog, plemenitog ejha uzvienog halvetijskog tarika ta, sarajevskog..... .. .

.. murida........ , u proelju potovanog hadi Muhamed Sejfudin efendije, El-fatiha!
.Godina 130.

'} Jr~r-.J ~,...J~ ~,jJ -\S .eJ", J.."b "':>' ~ ~ uJ- ~J u~~
'.J"V) i.x ..:A- Y. A i~ iJ.A:.j ~- ~~.J~'.;.,;. i~ ._,J, ~
Pjesmu zavrava zahvalom Bogu, bez imalo sumnje da e mu vezir Mustafa Asim-paa molbu usliati.

Ispod pjesme je stavljen datum 1289. h. (1872. g.)

Mustafa Asim-paa je rodom saKrita, 1280/1871. postavljen je valijom u Skadru, 1289/1872. g. s
titulom vezira postavljen je valijom u Sarajevu, 1290/1873. g. smijenjen i premjeten u Janinu (Grk a ) .
Zatim je premjetan kao valija u Tripolis, Jemen , Bagdad i konano u Siriju, gdje je umro 1309/ 1892.
godine. Bio je ugledan, marljiv i vjet u povjerenim mu poslovima. (Mehmed Surejja, Sidilli Osmani,
Istanbul, IV, 487).
M. E. Kadi prepisao je ferman o postavljenju Mustafe Asim pae valijom Bosne i Hercegovine i vojnim
komandantom. (Kronika; knjiga 26, str. 178-179).
25) U rukopisu Orijentalnog instituta broj Inv. 2660 (br. biveg Balkanskog instituta 1264) na
posljednjem listu (36) stoji biljeka:

~~"'..JIU:- ..a...- ~W\ ~ .)l..i...Ut~~\:...S.Jl l..i..A~

.~."~ ~..:-,.._ ..~ ~..J.Jna.'-',._Y.,.sA~' tw' ~~~J
;,atAl

Ispod teksta su dva okrugla muh ura, na jednom prenika 25 mm je natpis

slijedei

tekst:

&-J' l_,iiJir J~

tWI

;._,L.~

~J i u muh uru

c.r-"J.J ~ ~ c.s,:-Y. ~.eJ l U::-

~,La.

-' I A '

...._ "'"_,L;.~~ ~i-Y. "'..c.Jt U:- ~~ c.n-JI , ~

Rukopis nosi naslov

t~l_,.b

iz

podruja astrologije.
9

l
Posljednja brojka je oteena, te bi se mogla- prema oteenom ostatku brojke2,3 ili 7, to bi znailo daje ejh Sejfija umro 1884., 1885. ili 1889. godine, kako
navodi ejh Sejfudin Kemura.
Nije poznato kada je roen ejh Sejfija, niti kada je i zato otiao iz Sarajeva.
Prema podacima Ali efendije Bajramovia, imama iz Rudo g, ejh Sejfija je doao u
Rudo iz Sarajeva s tri mu rida (Sulejman, Nazif i Salih). Sa ej h Sejfijom u Bijeljinu su
otili Sulejman i Nazif, a Salih ostao u tekiji u Severinu kraj Rudog, na turskoj strani
do 1912. godine. Tekija je stradala 1914. g., a potpuno sruena 1945. g. Salih je s
,.inabom" 26 ) ivio u oteenoj tekiji do 1922. g. Njegov sin Sejfudin (Korjeni) ivi
danas u Rudom u dubokoj starosti. Sve pjesme ejh Sejfije, ukoliko ih je bilo u tekiji,
propale su u vremenu od 1914.-1916. g. Nije poznato kada je ejh Sejfija otiao u
Bijeljinu i koliko se tamo zadrao do odlaska u Tuzlu.27 )
Prema sjeanju Halila Hujdurevia iz Bijeljine, u Bijeljini je postojao Divan
pjesama ejh Sejfije, koji je imao oko 1000 stranica s mnotvom mistinih pjesama
(ilahija, kasida). Iz toga Divana ejh Sejfini muridi su prepisivali pojedine pjesme.
Divan je, naalost, nestao u toku I svjetskog rata. H ujdurovi navodi, da je ejh Sejfija
u Bijeljini ivio povueno, jer je - navodno, saraivao s hadi Lojom na podizanju
ustanka u gornjem Podrinju 1878. g. i nakon sloma ustanka otiao u Bijeljinu.
Iblizovii su stara sarajevska trgovaka porodica. Otac ejh Sejfije je hadi
Ibrahim. Njegov brat je hadi Ahmed, trgovac, ija je roba prodana na javnoj drabi u
Sarajevu 17. zulhideta 1252. g. h. (20. marta 1837. g.) navodno zbog sudjelovanja u
ustanku Husejn-kapetana Gradaevia. 28 ) Sin hadi Ahmeda, Salih, spominje se u
efilemi sarajevskih trgovaca 1264./1848. g_- 29 ) Salihov sin Mustafa je djed dra
Muhameda Iblizovia, lijenika iz Sarajeva. Sejh Sejfija nije bio enjen.
M. E. Kadi u svojoj KronicP 0 ) medu umrlim u godini 1303./1885-86. donosi o
Sejfiji ovaj podatak:
,.Iblizovi Sejfulah efendija sin hadi Ibrahima, stanovnik grada Sarajeva, koji je
bio ej h, svojom voljom otiao je iz spomenutog grada u Donju Tuzlu i provodei dane
u zikru i tevhidu po prilici ove godine je tamo umro. Bio je ura Hadiomerovi
Mustafe Hilmi efendije, reis-ul-uleme Bosne i Hercegovine."31 )
itati

26) Odobrenje od murida za pristupanje u tarikat.

27) Podaci uzeti od imama Bajrami Mahira iz Rudog.
28)

,.;._, ~''
Iz popisa pod naslovom ~Wt ~

..i' v J-'-! y.i-' d.;~~ ~ ..._,,

. ..L<. ''.J>"". ' J ""' _,

u-,.

~.s
l T 0 T 4.i-

koji se nalazi kod dr Muhameda Iblizovia, vidi se poimenino broj

prodane robe i iznos u akama dobiven prodajom. Rasprodaju su izvrila tri telala, Ahmed, Husejn i Salih.
Ahmed je rasprodao robe u iznosu 465,23 ake . Prodana roba je bila: 5 desteta ulaha, 17 desteta papira,
zembilj, stari ilim, 2 terezije, 6 dezvi, mali kantar, neto afijuna u kutiji, lifa, praznih kutija i dr. Meu
robom koju je prodao Husejn za 587,20 aki bilo je: 33 desteta papira, stara sedada, terezija, 5 dezvi, 2
kamia s takumom, 24 akmaka, en'ami erif, velike makaze, neto unluka, podgoriki fiekluk, tespih,
top gajtana, nekoliko desteta arapa i dr. Telal Salih je prodao stvari za 412,I7 aki, a meu tim stvarima je
bilo: kolan, jular, akmak-kamenje, nakili bensilah, kutija za buhur i razne mirise, neto mureefa, makaze
za eref i dr. Ukupno je prodano stvari za 1.465,20 aki.

29) Meu trgovcima koji su jamili jedan za drugog 1264/1848. g. spominje se Iblis-zade Salih-aga
za Hidmetkari Mustafa-agu, za Salih-agu je efil Jamak Mula Ibrahim. (M. E. Kadi, Kronika, knjiga
24, str. 269; Osman A. Sokolovi, Djelomian popis trgovaca muslimana iz Bosne i Hercegovine pod kraj
Turske uprave, Sarajevo 1943., str. 34).
.
efil

10

30)

Knjiga 27, str. 202.

31)

Kem ura ej" Sejfudin, Sarajevske muftije, Sarajevo, 1916, str. 28.

Ovaj podatak o svojevoljnom odlasku ejh Sejfije iz Sarajeva u Tuzlu desio se je,
vjerovatno, nakon njegova povratka iz Bijeljine u Sarajevo. Razlog drugog ejh
Sejfijinog odlaska iz Sarajeva je nepoznat. Moda mu je njegovo tesavufsko uenje
onemoguilo daljnji boravak u Sarajevu, i prisililo da mijenja sredinu u kojoj e imati
vie uspjeha kao predstavnik halvetijskog tarikata. Datum smrti Kadi tano ne
navodi. Kadi, kao i Kemura, navodi da mu je ime Sejfulah, a u svim njegovim
pjesmama, njegovim peatima i nadgrobnom nianu stoji Sejfudin - Sejfija.
Od velikog broja njegovih pjesama postoje dvije medmue- to potvruje navode
H. Hujdurevia - u kojima se nalazi nekoliko Sejfijinih pjesama. Jedna od tih
medmua je otkupljena od H. Hujdurevia i nalazi se u Orijentalnom institutu broj
254/51, a druga je vlasnitvo Budimlije h. Abdulah efendije, imama iz Bijeljine.32 )
Iz medmue Budimlije koja je obimnija donosimo u izvodu s tekstom i prevodom
pjesme iz kojih se vidi Sejfijino derviko uenje, njegovo puno ime, tarika t, kojem je
pripadao Sejfija i mjestimino aluzija na tadanje prilike u Bosni.

Na l i 2 listu je pjesma od ll bejtova bez naslova, u kojoj pjesnik moli efaat

(zagovaranje) vjerovjesnika Muhameda "za sve dervie a naroito za Bosnu".
Posljednja dva bejta glase:

""> ~' r":J.- ~~""" A.:'--'JL~'..Lir..Jt.-'., ~w .J..JY. ~

_...u,~~~v-~~J .J-'~

L.....>;.~~''*- u~' ..;...Y.~.Au"~ ~

Prevod:
Ovo (molba za efaat) je stalno na jeziku Sejfije,
Tebi, tvojoj porodici i drugovima uz blagoslov neka Allah da spas!
Za sve moje dervie Ti se zauzmi o Botji miljenie,
A naroito za svu Bosnu, Sejfija moli.
II

Neposredno iza ove pjesme (na 3. listu) napisana je pjesma arzihal (pretstavka).
Husejnu (unuku vjerovjesnika Muhameda i ima naslov: 33 )

Upuena je

cW'

~' ;:i...J' ..r.iiJ' \J~.r , _jJI,

~..u''-""_; ~~_,..;,~LS.J~ ~~ ~~ (,J_,._y_~..U,~32) Ova medmua je neukoriena sveska, veliine 17x 19,5 cm, ima 80 nepaginiranih listova, papir je
plav i ukast , pismo je nesh, tekst je mjestimino potpuno vokaliziran, ostali dio - pjesme Sejfije -je
poluvokaliziran. Mastilo je naizmjenino crno i ljubiasto . Sadraj medmue su mi stine pjesme na turskom
jeziku. Na listovima 1-10, 17, 22-24, 28 , 30, 46 i 75 zabiljeene su pjesme na turskom jeziku od hadi
Muhamed Sejfudina iz Sarajeva. Ovo ime je navedeno i u naslovu svake pjesme a u zadnjem distihonu (ahbejt) naveden je mah las (pseudonim) Sejfi. Na ostalim listovima medmue su pjesme turskih pjesnika: J unus
Emrea, emsudin Tibrizije, naega Kaim-babe, i nekog Miskin-babe. Zabiljeena je ijedna pjesma na naem
jeziku (. ej dervi u otvor oi" ) od ejh Abdurahmana Sirije. Medmuu su prepisivali dva prepisivaa . Jedan
prepisiva je stavio na listu 47 svoje ime: . Prepisao Beglerbeg Avdibegovi nastanjen u kasabi Bijeljina
godine 1298. (1881). Drugi prepisiva nije poznat.
33)

Bezvrijedan, ime psa koji je bio u drutvu s dobrim ljudima (Ashabi-kehf) u

peini.

11

Pjesma ima 13 bejtova i pjesnik trai pomo od Husejna "jer je on lijek pjesnikove
nevolje, sultan deneta, iman vjernika, kruna aika, klju rahmeta, ukras Ara, 34 ) biser
i koral, car Kerbelaa, 35 ) izraz Milostivog". Svaki bejt se zavrava refrenom: v:--~
J J - u....:...... Pjesmu zavrava ovim bej tom:
J .....

""'-.~\.,
... ~.......__
..-.-i.,~.:,....e.--.
...,
...,. -- . tel-....,. ......
. . ...,.,
. . .,- ."' ;~ .J.,\......._
..

Prevod:
Za Sejfiju se zauzmi, tako ti Botje uzvienosti!
Ti si najbolji meu om/adinom, o Husejne, pomozi!

III
Slijedea

pjesma (4-6 list) je hvalospjev vjerovjesniku Muhamedu i nosi naslov:

.a..- ~w' ...u J~.; J'~'~~ ~..L..A

rJ~..,UI~ ~ ..a...-~.:,.~ul..:.J~J~~~~
Pod ovim naslovom je napisan hadis
lJ'

(rijei

vjerovjesnika Muhameda):

;..u.: k:..~~-,~'~ ~ ..... v- rl-,~ uJt.; ._u, ~ ~ Ju

...Ul J,-,~ J~

koje znae: "Ko mene pohvali polovicom bejta, pripada mu obavezno moje
zauzimanje".
Pjesma ima 18 bejtova i poinje ovim bejtovima:
.J

ul:.~ r)j,_$ u~'~----- u'"'.,i ~,O~ u~ Y.

J-- . u~o~J_~Y.ur-u;'- r~j\ u~~~ JJ~

Prevod:
Da,nas je moj tivot Tebi trtva, Muhamede!
Zbog Tebe moje oi plau, Muhamede!
Ne tjeraj me s Tvojih vrata, Muhamede!
Nek budem vratar pred Tvojim vratima, Muhamede!
Upuujui

molbu vjerovjesniku Muhamedu za spas, pjesmu zavrava ovim

bejtovima:

", ..... u'~

~J~ ,J

"'" ..... ~;r~~w

34)

~~- 4~' ~.:-Y.~

Prijestolje, ~.)1 ~ prijestolje Milostivog.

35) Mjesto u Iraku gdje je poginuo Husejn.

12

..J,,_ ":r ~~'v-~;.. j"'

""~u'-' ~'""r.S"".r.J~ -~t.Y.r.sill~t...:. '-'>~

J

.....

uT",....) "'LS- r.s~'- ~~~uA~ ~ Y.

Lice nam je crno, Ti nam ga uini svijetlim,

Da i mi budemo veseli, Muhamede.
Sav narod Bosne se nada
Tvome zauzimanju, o posjednie Kur'ana, Muhamede!
Naroito

Tvojoj veliini je doao ovaj bijednik,

Koja je uvijek davala utoite, Muhamede!
Ovaj Se.ifija ima mnogo grijeha,
Svakog asa Ti si njegova nada, Muhamede!
IV

u-tlt..:.

U pjesmi pod naslovom

~l.:. (molba Bogu) na 6-8 listu koja ima 21 bej t,
pjesnik zaklinje Boga 1001 njegovim imenom 36) da e mu oprostiti grijehe i ovim
bejtovima zavrava pjesrnu:
. .o..~ ~ J". \..~
~..,; W..1t'J! .)-.:....i
d,W..J.,tA.i.iLi-~
....,_.,~ pJW. Y. ~.J
- 'Y
Y. ~
.

- ..-, "_uWl ~-'.J,t ~~'-'~-'J". .J,~~,_,",....~~~ Y.'~'

4,

\&......-J".' ~_,.a;~ JA'~"' JA-~ k-~ JAh:...~l.ilJ\,; ,~

-"j \1"-~'""L.:....Sv- ~~~-u'-~' J.,;..::..fo ~~~~~'-'J".~

u'.,.. 'ePtevod:
Cijelom narodu Bosne uini, Boe, Tvoju pomo saputnikom,
Jer emu ovaj svijet lii?, Izgleda kao duboko more.
U Bijeljini ovaj Sejfija stalno plae,
ovako vrijeme, ovjek postade nevjeran.

Doekasmo

Protivniku i neznalici (iskazuje se) potovanje, Boji ljudi podnose nevolju,

Ljudi ovoga svijeta su nemarni, u svojim eljama bezbrini.
Tako Ti asti hiljadu i jednog Tvog imena, oprosti, pomozi,
Ti otvori vrata svoje dobrote, o Plemeniti, koji sve prata.

v
Pjesmom od 5 bejtova (9-a list) pod naslovom , i i

:<

Ut -'.J ~ ..._. ~w r.i-Jt

36) Poznato je 99 imena-atributa Allaha koje ehli-tesavuf spominje u svojim virdovima i zikrovima
(molitvama).

13

pjesnik opisuje zikr (spominjanje Allaha, i kae daje to "posao dobrih ljudi, drug onih
koji trae Boji put, skrivena tajna u srcu aika, stalna rije onih koji vjeruju u Boje

~~j v~"'~
jedinstvo i pjesmu zavrava rijeima: u,to znai "Nek ti nikada, o Sejfija, ne silazi s jezika sjeanje Boga!"
VI
Pjesmom od 8 bejtova (na 10 listu) ejh Sejfija daje opis pripadnika halvetijskog
reda, te zbog interesantnog opisa donosimo u tekstu i prevodu svih 8 bejtova koji
glase:

~ y ~,u. ,J ts, j.,... J!l ; - j"''- ~"la. J""' J.>. r ' ."..,.1.
."." .a.n"" v\.._,, ~,; ..Ji'~ _ .~...v.;~ .,;t.-,_ ~ .".", ."

J""

.;\A~ '-'~~~ ~

4i-_A ..1,r. J- u---i liv~~~ ).;~JI\,;1 ..1 J

JiY

_,......,;~"" Jt..v=-_,~,JJIJ"_."v~-\i.l.l:..~J"" J~; ."..u....s." IJil.. ~~

_a; _.J..'
t........,. """'"'~
1. ~
J ."..a:~- 4.1.. 1~<; J ..ulJ'. ' u a.b..
! ..r ..Ut~~..i .",. c.j~~ \,)':

v~ "'""~ ~ """ ~Y ..aJ;._ .",J",~~~ ~Y .rtJ.M

."." a..~.~."..l.l"'" ~v-J"tJ!li ~-.""JJ, ..:.."..)-.J ..i .;'JJ' .JJ~u_,v

.".....,;tJ,_

_,......,;~ "*-~.J..A.:'r Y. ~ v~-~JA' ~ .",_, ~ ~~ ".r. i

..Jj,b

Prevod:
Izraz Boje tajne je iskreni halvetija,
Dobitnik na oba svijeta je zaljubljeni halvetija.
Ovozemni svijet je obino svratite putnika,
Lud je onaj koji se zavarava slijedei strast.
Pametni i ueni znaju da je ovaj svijet prolazan,
Oni su se predali onom svijetu, njihovo stanje je carsko.
Nikome, bez izuzetka, nije vjena slast i srea,
Boji poslanik je rekao: Ovaj svijet je dom briga.
Promijenili su narav svjetlom Bojeg zikra,
Daleko su od satanske pohote, opijeni su zikrom.
Izrazu Boje istine- svome ejhu predaje se halvetija,
U krugu tevhida dervii izgledaju kao leptirice.
Onome koji poznaje Allaha, atomi su murid,
Ko postigne Boju blagodat, prsa ima junaka.
Ko je u Donjoj i Gornjoj Tuzli eh/i ak,
Nek doe i nek se napije ovog pia, Sejfija, mejhana je.
37) Prema podacima profesora okia Abdurahman Adila i brata mu muftije h. Ibrahima, u Tuzli su
postojale dvije tekije od kojih je jedna u Gornjoj Tuzli. Muftija h. Ibrahim oki je poznavao posljednjeg
ej ha tekije u Donjoj Tuzli Sarajliju Sc;jfudina, koji je na ulazu tekije u Donjoj Tuzli napisao gore navedeni
bej t.

14 '

Pored ovih bejtova stoji naslov gornje pjesme:

.r.i-JI ~~ ~

~~ ~~~..c.JU:- ~ cW' ~~ ~LSJ, r'_..'~'..,; ~"'"

.",J.;J u'-1,.. u-~" u~
VII
Pjesma od 6 bejtova (17 list) nad kojom stoji Muhamed Sejfudin Bosnevi glasi:

- .,;U:J... t.i-:~J LS-c.JJI ~.uJI~

,__;~J ~.,; LS......:. J! 1 u ..U J '-:'J ..t.;...5 ~'r
- rr u,..SY. .J J~ '-!k- )'l ~;"_...J
.......-'-;!-~ ~r u1.J 1..iA r~,._,.~
- .s.J~ r4' rJ~"' u""'"" ; r S..)"'~
4..-i1,....51 t-eJ"''~ ~j~,r.~~

-~~~J~ ~1JJ.J~

,___;~ ~~ ~ .s41 ...;Ut

--~,.L-; J~\,; ._u, ~c...5 ~u-eJ

~L-<.......t e",~.i'-!.J~,"...~_,,
-r~ ~.11........,;~"~~ ~ ~-

~~~IS~~ .... '-!-

Y.

r.S.11 ~.11J-

Prevod:
Zahvaljujui

Allahu lakim mi postade pristup u drutvo "sultana"

Sve osim Njega ode mi iz srca, stigoh u blizinu Milostivog.

Simbolu "poduio je imena" moja tajna je danas izraz, 38 )

Sjedoh s hiljadu poasti na prijestolje Sulejmana.
Staro odijelo sam skinuo s tijela,
Obukoh divnu odoru, postadoh car careva u Svemiru.
U svjetlu "tarikata" dua je obasjana mudrou, 39 )
Sunce "hakikata" napunilo je oi velikih ljudi40 )
Bofja knjiga govori o tajnom znanju,
To je Bofja tajna, ne pie se na ploi

38)

mogunosti.

Aluzija na ajet 31 iz sure ll , u kojem se kae da je Bog nauio prvog ovjeka Adema svim imenima.

39) Tarikat je opti naziv za

obrede.
40)

naui,

Hakikat je Istina

emu

mistine

redove od kojih svaki ima posebne molitve (evrad-ezkar) i

tei svaki pripadnik reda .

15

Bojom dobrotom osvijetlio sam duu i tijelo svog Sejfije,

Stavljam svoje crno lice pod prah nogu Piri-abanaY)
VIII
U vokaliziranoj pjesmi od 13 nibai-bejtova (list 22), s refrenom

~J

.J .J

d~'~ J

.J .J~'

~,LoJ' .s;-Y. ~ """'' ~ ~

Prvi bejt glasi:

stavljen je naslov

tw'

r.J ...

~ Ji ~ ~J'"" u~ JJ .J ..,w,

~.st.Jd~t ~J .JJ~'-~,,_ 0~.)~

Vo! JJ .J d~~ JtJ ."...5

- w-5j

'~ .J..U.>J

ur.

Prevod:
Izbaci iz srca (svaku pomisao) osim misli na Boga,
Ako si dervi, o derviu!
Mjesto toga (srce) napuni
Ako si dervi, o derviu!

sjeanjem

Boga,

U slijedeim stihovima ejh Sejfija daje savjete derviima o vladanju meu

svijetom, o poniznosti, o kajanju, o potivanju ejha, o istoi due, o Bojem
zadovoljstvu, Istini, primanju savjeta i zavrava ovim stihovima:

J~ Wl J d.,.. ..J_,t _ c.J-

J_,t

""'>-

~ Y.

~JJ .J d ~~~..".J .J~~- j,1 J,; u \.A "l:.J'

Prevod:
Ovom Sejfiji ti budi "murid"42 ) - da uvijek bude potovan,
Takoer budi sluga ,.erenlerima" 43 ) -ako si dervi, o derviu!

IX
Vokaliziranom pjesmom od 5 bejtova (27 listova) pod naslovom

~~U:- ~,r.~

pjesnik objanjava zikr44 ) ovako:

41) aban-veli je osniva ogranka halvetijskog reda abanijje, roen u mjestu Takupri. Imao je
mnogo pripadnika svoga reda, od kojih su kasnije mnogi dostigli stepen mudida. Umro je u Katamuniji
976. (1568-69). g. (Osmanli muellilleri, 1/94, Istanbul).
42) Muri d je osoba koja je pristupila
vdenja obreda.

16

mistinog

43)

Pripadnici

44)

Spominjanje i

mistinom

redu, primila osnove uenja toga reda i nauila nain

reda koji su dospjeli do spoznaje o Bogu i stepena dobrog ovjeka ( evlija).

sjeanje

na Boga

izgovarajui

njegove atribute.

. <j .J .....,;\.... .J;.....;

,J't J'

-;..,_$j .~,..;L:"; u~ t.~ ..u ~

.'

L)~

..::....A

-~.J c...i.lt.N~urr~' ~ ~.J'J

;. ~j .J.....,;~ '.1 ~l:~ JA' ~
:;-J-~ j .J,..;~~

~~ ~~ ~,_l....Su.J'--'-:-~.J' ~

r' ..".,.,J..:~~._

r'.:e l S.:. e~ l Je._;.; ~u~~ ~

;.~j .J,..;~..; ~ij~ .J~ ~~~j",

:;-)j .~~u..:~ v~~~ ~.....;.~_,i- .~;J" u#.....~~~~~ u~..:...A

Prevod:
Na zikr je, hvala Bogu, znak iz rajskog vrta,
Na zikr, obzirom na mo pirova, je jasan.
Da li je i jedan na stav oprean '!eria t skim propisima?
Kod svih Bojih ljudi nezamjenljiv je na zikr.
Nek dou svi ueni ljudi, nek iskuaju,
Pod zatitom murida vidljiv je na zikr.
Da li je teko razlikovati istinu od neistine?
Na mjestu kunje nek se pojave protivnici, vidi ta je na zikr.
Nastojanjem pirova, Boga mi, bakar postaje zlato,
Ne strahuj, Sejfija, objavi, na zikr je zikr aika.
X

Pjesmu od 16 bejtova (27-28 list) posvetio je merhum ejh Sejfija vjerovjesniku

Muhamedu pod naslovom: "'~ ....__ ~WI ~1 ~Wtr.i.....ll ~~ ~ .

r'L-.t ~'""

;~ .a...-~~ ~.J~ cs",.:...Y.

V:..._,,

U pjesmi daje vjerovjesniku Muhamedu atribute "da je on car poslanstva, iskreni

Boji rob, daje za njega sve stvoreno, daje njegov grob rajski cvijetnjak i daje utoite
grijenika." Ovu pjesmu zavrava slijedeim bejtovima:
45)

U medmui profesora Fejzulaha

Hadibajria

nalazi se pjesma

...

'-'.............
t \"e..u

~ kao i kod
Budimlije i Hujdurfvia. Na strani 81 nalazi se ilahija od 5 bejtova u kojoj Sejfija s tugom govori o sudbini
Husejna, unuka vjerovjesnika Muhameda i zavrava ovim bejtom:

~ .... u."-~_,, ~~
to

znai :

Dan i

2 -Anali

J"-.J

J-;~ jJJ-

"*- ~ uk- o' ,..;t> ~ i-:

Mi volimo porodicu Muhameda, o Sejfija.

no

neka je hvala porodici Bojeg poslanika!

17

.~,J,,.~~

-nJ,, .JY X~,..:. dA: r r-' v~' -'\.:

J,..5 ~ ~v~'v,..5 ~~

-.J,J" .),...... ~
.~,J, ~ ~ ~'-.~~ 4&:-

lJ'~ ..... ~ ~ ~

Prevod:
Porijeklom i rodom sam Bosanac, Sarajevo mi je boravite,
gorim od ljubavi, pomozi, o moje utoite!

Dan-no

S vim mojim derviima daruj efaat, o moj najplemenitiji,

Usliaj moju molbu o moj najvei vjerovjesnie!
Ko god tebe voli, svi grijesi e mu biti oproteni,
O Sejfija, bijedni aik je u ivotu pomou aka.

XI
U pjesmi od 8 bejtova (30 list) pod naslovom

~ejfija

se naziva ejhom, i

opisujui

istinske aike pjesmu zavrava ovim bejtovima:

Prevod:
Iako je Bosna ovog vremena upala u vrtlog,
Narod Bosne je, uistinu bez sumnje, iskren.
Ne predaji se, Sejfija, uicima svoje strasti,
Svu moju brau nek sauva Najbolji uvar!

18

u~ JJ-'~

XII
Pjesmom od 8 bejtova (46 list) pod naslovom
ljude u derviki red i ovako poinje:

.J~- J ,

ejh6 ) Sajfija poziva

Prevod:
Asketo, ne ostaj pri svome asketizmu,
Pristupi onom koji poznaje Boga!
Ne hodaj bez glave ovim svijetom,
Pristupi onom koji voli Boga!

Posljednjim bejtom, znaajnim za uenje mistika, ejh Sejfija poziva u tarika t one
koji mu ne pripadaju, dajui im naziv "munkir" a svoj tarikat naziva "iman" (vjera) 7)

~~~l ..Ul W,.J_ ~

'L5_A,__

j...54--l~' ~- ~~diy;A>
Prevod:
Sejfija uvijek govori u ime Allaha,
Svako slovo ima drugo znaenje, protivnie

doi

u vjeru/48 )

XIII
Na 75. listu nalazi se vokalizirana, u ovoj medmui, posljednja pjesma, nad
kojom je stavljen naslov: ,r.i&JI ~

~'r ~J. ..u'.U;- ~ ('-.>J' &=J' ~LiJ, r' .u,~'".: ~w r.bJ'

- 'T, 1 ....,;
- r*'r ..U..,.. ..u ,), ~~ ._'_,.e' ~ .r-1> ,_;~",.~
Jedino kod ove pjesme nalazi se datum pisanja pjesme ili vjerovatno prepisa,
1296. h. (26.-XII-1878. do 15.-XII-1879.). Ova pjesma od 10 bejtova sadri Sejfijino
mistino uenje i glasi:
-

~' ~ ...... J

..-..:b. d,i...:.,.

J .J J

L>..,J~

~ ~t.-1 ".,",;:..:...JJ~ t:-~ J;-rJ

46) ejh u tari katu je uitelj-vodi koji poduava i pokazuje muridima osnove i tajne tarika ta. Dok se
ne pristupi muridi-kamilu (savrenom uitelju) ne mogu se saznati osnove i tajne tarikata.
47) Svoje
(protivnik).
48)
Abdia

2'

uenje

u tarikatu naziva .iman" a one koji nisu pristupili tarikatu naziva . munkir"

Iza ove pjesme je biljdka na arapskom jeziku koja znai, da je pjesmu prepisao Beglerbeg, sin
iz kasabe Bijeljine, nek mu Bog oprosti grijehe, vlasnik Beglerbeg.

19

-.J,j ...c.i>.

v-~ u~'"~ "Ul-J"~

~~ u'...a.:.>.w,." 0~i 0 ':l"..Lh.~l.).)~

- ~U.d-_AJ~.t~~~

~u'~ J--5..~ ut..,;' u~'~..;-;;

~ "J.:....! .,bi"h; :r5 f'. u....,.,, u~"':"'"....
~'

u t...,.. LL JY.

~..:' ...~..>.d ."__5~ t.S J.:....!

- l,;..;._ L5- ' .r. .JJ...--.r-<<.::..:r~

L,
~. ~' ..t..:.~
~ut-iLL~}~-. ~..~~ d- ::.r
~ u'-->J

,.J J

_. ..J....:.;4

,YI> ~ ...

J.o' ".".t; ..A.; ~J>~

- J":->- " Jl'

..r ~

~ ,_;;U:J- ".,.,, .r. 0 ~,.,, ~ ~'-:"J~

r'

J.

J~.J ,J~

d!~ ..i ~1,; w ~

r-ri .

- ,$ .......;..Y. ~' ~ ...LSt' ~ ~_,; '."_.'.J

~()t":;~ d; .J~~ ..,Y. .r.

-~~T~."J~ ~~.,-..~,;

~ u~~ ..;i...,;'-" ~ JY
-~bo~~J- u-~'*

~ u'-Ai' ...L:. ,."

." ,'i:J J~~"'~

Prevod:
Bote, bol od ljubavi prema Tebi, lijek je zaljubljenom,
Sila, nevolja, briga, tuga sve je to veliko dobroinstvo.
Sila i blagost, nevjera i vjera, sve je to od Boga,
Onaj koji poznaje Allaha uvijek je raspoloten zbog toga.
Proui

sebe, ako hoe da spozna Stvoritelja,

Ko sebe ne shvati nije ovjek, tivotinja je.
Probudi se iz sna nehaja, pogledaj se jedanput,
U svom srcu nai Boga, u tebe je gost.
Drti se. savjeta muridova, koji e tebi o tebi dati spoznaju,
Ako ti sebe bude spoznao, cilj ti je lak.
Na ovom svijetu ne predaji se, moj gospodine, svakom muridu,
Oni koji slute svom ejhu, stignu Milostivom.
Stalni utitak na ovom svijetu je sama sjena i vizija,
Ko to shvati i ne daje mu vatnosti, veliki je car.
Asketo, doi tevhidu, shvati Boga, inae
Pakao je mjesto za tvoj bezvrijedni ibadet.

20

Svjetlo koje vidi u snu nehaja, o sofijo,

Ne smatra} botanskim, to je varka satane.
Govori, Sejfija, o zanosu aika,
Uzdisaji do zore, ah-vah, je tvoj pla.

XIV
Na 15/b listu ove medmue stoje bez naslova tri bejta koji bi vjerovatno, obzirom
na stil i sadraj, mogli biti od ejha Sejfije. Stihovi daju uputu o vladanju i glase:

- ~_,-' v- .:.!- ..JY. "-t~ Y. ,._ A-' J

~~

r'' _, ~" -4,i~ r- 4.' u... ~

-~ r''-' ~~, -4,i~ Y.

~'

u' -'\.i_, JA~

J-S-'~~ Li-~ r. u~-' '-: u~' ~

_ P. Y. LS- r4--_, _, . . _,Y. rjr- _,.;..r j,'
~ ~ ..."_,, LS-~~ ~,.b v ..._wP\ r-<
Prevod:
Ako te/i nai sreu na ovom svijetu,
S "arifom" se na tom svijetu stalno druti!
S neuenim i neodgojenim ne druti se na ovom svijetu stalno,
Ili od njegove ruke ili jezika nee ti nedostajati teta.
Konano

ti je ovo moja rije, prijatelju moj, ovo ti je savjet.

Ako se ne dri savjeta, ti e imati tete.

U medmui kupljenoj od H . Hujdurevia iz Bijeljine, pored nekih gore navedenih

pjesama, nalazi se pjesma (2 lista) pod naslovom~ , ~od 20 rubai-bejtova
s refrenom na kraju bejta u~ Y.

v-.i:- ul:.JI

(Doi sebi o Sejfija!).

Sadraj pjesme je savjet Sejfije derviima o vladanju u ivotu, o prolaznosti svijeta

i neminovnosti smrti, o pobonosti i uvanju od zabluda, o nestalnosti vlasti i
bogatstva, o poslunosti i odgovornosti pred Bogom, o spominjanju Boga i
vjerovjesnika Muhameda, o oholosti i zavisti, o Kur'anu kao najboljem saputniku, o
obijesti ljudi, te na kraju Sejfija "krvavim suzama umivajui lice" Bogu predaje svoj
ivot.
Pjesme navedene pod brojem II, VI, IX i X nalaze se i u medmui H. Hujdurovia.
Na kraju ove medmue stoji da je ovo prepisao Osman sin Mustafe godine 1309. h.
(1891.-1892.). Vlasnik abi Salih sin Begana.
Uz ovu medmuu dodato je ll listova meusobno nepovezanih s pjesmama
kojima nedostaje poetak ili svretak. Jedna od tih ima naslov

21

Sadraj joj je o loim svojstvima i egoizmu. Papir je od velike upotrebe poderan, na

ostalim listovima su naslovi nekoliko Sejfijinih pjesama o snovima murida i tri kratke
pjesme aika Sejfudina.

xv
Nepotpunom pjesmom pod naslovom ~J: ..Uh..~ ~.~\s. .JJ JIJ>I ~";
ejh Sejfija ali rastanak od svoga ej ha Ismail-Hakije iz Kutahije (Anadol) i poinje
ovim bejtom:

.)~..:;;;->- f-.-~,.,~ """~

.J J~.; l:.i".,.;

L$..&.1

r-: - ' J_,... Jj'

~,_!

\.j .J .J..i,....A

Prevod:
O srce, sada podnosi, - moja tuga je meni sudbina,
Do vjenosti je odreena ljubav - moj rastanak je meni sudbina.

Pjesma zavrava:

;.J" J l:., -tj~ Y. _

u~ .!.:

.J~.:.J..I ~- ~

t_..".; L~

r' J.JJ ~'r

Prevod:
Ferhad i Mednun u ovoj tuzi nisu mi ravni. 49 )
Sarajevo je bol-tuga Sejfije, moja bijeda je meni sudbina.

XVI
Slijedea pjesma pod naslovom ~ ~ ~ Jji. ima 9 rubai bejtova i zbog
lakog jezika i interesantnosti sadraja donosimo je Cijelu u tekstu i prevodu:

Tekst glasi:
..d-

. < _.

~~lS~.-

~~l ..L.:.
.
~,.~

ve

~~"; '~~ rA-~ ~~..L.:.",. .JA

. ; ., . LS..-~-.)
......:.. r. .d...--~
. ~.",.
~ ~
~'.)
.J..r...:..

u-

~J .)~-~'

rU.:: ~~-u

u-

~ J ili,;,

'.l", ,JJ~u.J\s. J",

49) Ferhad i irinje poznati perzijski ljubavni par, ija je ljubav opjevana u djelima perzijskih klasika.
Mednun (Kajs ibni Mulevveh) je pjesnik iz arapskog plemena Benu Amir. Dobio je nadimak Mednun
(suludi) zbog prevelike ljubavi prema Lejli, koju su roditelji udali za jednog bogataa iz drugog plemena.

22

(1--:-ili_r ~J: Y. _ .J:.; L~ 1 4.' Ji

,-.r.~J 4J"""..J...:.J"-;~' ~l;:~..;.,

~J d

..J...:./'

~J' ~ .-.JJ:

v--~~~~ 0 'lJ' J.u

..;.. -,..:.. ",_ ;

-'-T". ~.l"

...:"-

~ J~-J )~-~ ~.".; 0~ J 0~

,.:.JY. ...:"-~J...:,/'~-~
~,r, ~ ..._Y.

~ ~~
v--~ d. J...:./'

,....w-: v- u~ .JP"- r~ v- 0\;~ .~\;

r......:... t~_. .
r-.J.r u

:r.lJI ~~~- ~J'JJ' ~u,L:_ r-v-~

.......!...L .
- -._J;
---...

J~

~\;JI \!l~IJ;i- r--.J~ 0-

.-.::..-:-:

,..:..;-..; 0~ ~\;~-~v:,; ~ d.;..:s

r* :i.-...:"-~~-~v1:~~...:"Prevod:
Ja sam muridov siromah, takoer sam mali bijednik,
Ja sam muridov sluga, takoer sam za njega trtva,
Na murid mi je pokazao Istinu kao da sam je vidio,
Utivanje bezbritnost ne te/im, nepravdom sam zadovoljan,
Onaj koji je spoznao Boga mene je meni prikazao,
Odgojen i nauen ja sam na ovome putu Saznanje.
Ja sam sebe napustio, murid me je uzeo za ruku,
Ko je savren poznaje nas, ja sam zastupnik murida.
Ja sam muridu dao obeanje, na putu Istine sam nestao,
Duu i svijet sam napustio, protivnike ja pozivam.
Ja sam egoizam unitio, murida sam naao,
Nastojanjem murida postao sam bosanski eraf
tudnju za draganom ne poznajem, ljepotice ne te/im,
Ja sam Alijino dijete, ja sam Botji aik.
Unutranjost due sam zbrisao, od sumnje sam se spasio,
UzviJenu kuu sam vidio, najniti sam meu drugovima.
Svu ljubav sam popio, koga volim duu sam mu dao,
Svemu sam glavu odrubio, ja sam Sejfija (sablja) ejh Bakije.

U .ovoj medmui nalazi se jo nekoliko kasida ejh Sejfije napisanih dosta lijepim
nesh pismom na tvrdom papiru veliine 65 x 30 cm. Tekst je djelomino vokaliziran.
Papir je z?og velike upotrebe i savijanja oteen sredinom i na rubovima je tekst na
mnogo mJesta potpuno nestao ili postao neitljiv.

23

Pjesma pod naslovom

sadri savjete murida muridima, i ima 38 bejtova. Od proitanih donosimo slijedee:

.~.,;

JJ .e.t-~.J,u=e _,. . ., t_x; ~- .~L.S.;' ~,, ~ ., .:4 uJ'

d-.J-'!' ,.._..~~~~ d-.~4 .;-;'--! ~ .~LS.i' Y.

~.,~u~ ~\.:'":---''-..J....Si'", ~""'~'r"~"''

d- ..Je.: .. ! ~;,.,.:,-..Ut~- d,....JI J~.J~o!~ ~

~~ r ~r~J-...1.:"''- ~' ~' ('f..Jo<.; J~ l-51

.JJ"' .J-'!' u~ d- dJ~-~~,, ~~u .h"',._
Prevod:
esnaesti (savjet) ejhu ne protivrijei,
Jer si mu ve prije dao oitovanje.
Zbog ove protivrjenosti otii e bez imana,
Sva svoja dobra djela e unititi,
Sedamnaesti (savjet) je lijep odgoj, razumi,
Poglavlje o odgoju od mene polako naui.
Kad god doe u blizinu ejha,
Znaj da si sa svojim ejhom, Bojim mi/jenikom!
Potivajui

ga i dajui ast,
Kada govori pristojno govori!
Ovo (savjet) je osamnaesti, ne budi ohol,
Oholost te od Boga udaljuje.

Posljednji bejt glasi:

Prevod:
Boe, Ti poivi Sejfiji njegove dervie,
Tako Ti svjetla Poslanika, i kur'anskih ajeta!
Iza ove pjesme nalazi se pet

kraih

pjesama s ovim naslovima:

~-lJ Ue- .a..- ~' ~~~uU-''- u~ JJ-' J'~ u~ .J"'

~-I.JIYe- ""-- tt.JI~I ~ u-lt.;..Ut_.$j~u~.J"'
24

v:~'~ ...___ ~w ~ ~ ~_,;,_u~ v'=':.) .J

~~~ ......_ ~w~~~~~~"=':.J.J
v:~'~......_ rW'~' ; ; ~ ~vr".t", J'~' v~"'.J
Pjesme su neitljive , te se iz naslova vidi sadraj: uputa derviima da vrijeme
provode u zikru, da slijede eriat vjerovjesnika Muhameda, objanjavanje prednosti i
koristi zikra i tevhida, vrijednost islamskog oitovanja ~l ;JI JI :J , i upozorenje
muridima da vode rauna o tome da e doi smrt i dokrajit i ivot, te Sejfija i sebi daje
savjet ovim rijeima:

Prevod:
Radi, S ejfija, uvijek najbolji posao,
Dolazi obeanje koje e stii, smrt ne stoji.
U pjesmi pod naslovom

izmeu

ostalih atributa murida navodi i ove:

..r...:.,..- ~T_,.; loS JJ;,~~ .J -~of'

~.".~t. .J: ~".J tJ .J.J .J w-

u-t..;;

_;~ .... ,.J loS .Jf.-

,.! ~

~~ !..S~~ ~'-='j~

Prev!Jd:
Pokazao nam je pravi put, uputio nas je Kur'anu murid.
Promatraj, Sejfijo, ejhovo lice - njegovo zadovoljstvo,
Jer e tvoj bol okrenuti u lijek murid.
Jezik u pjesmama ejh Sejfije je lagan, tean i razumljiv za uenje dervia pripadnika sufizma. Pjesma Mustafa Asim-pai je najuspjenija obzirom na leksiku,
sastav i sadraj i vidi se daje ejh Sejfija poznavao, pored turskog jezika, na kojem je
pjevao, perzijski i arapski jezik. Prepisivai ovih dviju medmu'a nisu poznavali turski
jezik, te su napravili mnogo pravopisnih greaka. Kod mnogih rijei izostavljene su
diakritike take, te rijei ~<->~~ ,
lb~
, 1 .J...,;.. , l.i_,L.. , napisane su bez
taaka. esta je zamjena kratkih vokala dugim vokalima npr.

6.LI1~ ..i ~~- .J.J .J

zatim zamjena konzonanata npr. ~
nepotrebnih slova npr.

":-'l .J~
..U.1j

~ .J~ )tt,...< _j
:.r~
dodavanjem

JJ"''

J1

.. ..!,J1 .J~ ~..11 ...U~

zamjenica za drugo i tree lice. Prepisivai

dervi ke atribute ej h Sejfiji npr. ~~

i zamjena posvojnih
su u naslovu pjesama stavljali uobiajene

~Jr ..A..i.:

.J~ ~

.J1

~W1

..,w, r.J~ cr.J.\i!

~'
r'

~'

~' "':"'.,; ..!JI

25

Na mnogim pjesmama

oznaena

je pripadnost ejh Sejfije Sarajevu

Bosni

),

IS"......_~
~'r
derviki red kojem pripada ~~ i nain obavljanja dervikih obreda - zikra i

tevhida ~-" loJ~ ~~ . Dervii se nazivaju "iskrenim pripadnicima" ~j~

u~ JJ j
~"'"'-' u'~ .l" nad imenom Sejfije stavljena je lina zamjenica J-A
poznati uzvik dervia.
Sadraj Sejfijinih pjesama u ovim medmuama je izlaganje sufijskog uenja, koje
je esto u suprotnosti s usvojenim islamskim uenjem (ehli-sunnet). Nekada je
nerazumljivo, dvosmisleno, za pripadnike sufizma prihvatljivo i bez logikog
shvatanja primano. Dok moli efaat (zagovaranje) vjerovjesnika Muhameda za sebe,
svoje dervi.e i za cijelu Bosnu (I pjesma),ejh Sejfija moli od Husejna unuka
vjerovjesnika Muhameda pomo i stihove zavrava refrenom "Husejne, pomozi!" (II
pjesma). U pjesmi pohvalnici Muhamedu a.s . moli efaat za sebe i "uputu na pravi put
stanovnitvu Bosne" (III) pjesma). U Bijeljini je Sejfija tuan "jer je doivio vrijeme u
kojem su ljudi nevjerni, nevrijednima se iskazuje potovanje a estiti ljudi podnose
nevolje i neugodnosti." (IV pjesma). Nakon to je dao opis zikra kao "stalnog druga i
skrivene tajne u srcima aika" (V pjesma), u slijedeoj (VI pjesmi prelazi na opis
dervia - halvetija, za koje kae da su "izraz" Boje tajne, sretni na oba svijeta,
murid" te
daleko od satane, posluni svome ejhu, kojima su i atomi _,J..J.i
poziva ehli-ak, da se napiju ovog pia (nauke halvetija) i uzvikuje: "Sejfija je
mejhana" . U kratkoj (VII) pjesmi pjesnik je radostan, da je vrlo lako dospio u drutvo
"sultana", doao je u blizinu Milostivog, da je preporoen sjeo na prijestolje
Sulejmana,50 ) i postao car careva, da muje dua i tijeloobasjanoBojomdobrotom i da
je postao posluni sluga Piri abana. U pjesmi (VIII) iskazuje radost, jer je napredovao
na ljestvici dervia - murida i poziva ih da napuste sve osim pomisli na Allaha, da se
posvete samo zikru, daje savjete o vladanju, istoi due, poniznosti, kajanju, i na
kraju ih poziva da budu muridi Sejfiji i erenlerima.
Uenje Sejfije je vjerovatno bilo kritikovano te (IX) pjesmom poziva uene ljude
da dou i vide "da stav dervia nije oprean eriatskim propisima, jer nije problem
istinu od neistine odvojiti". Zikr je simbol rajske bae, nezamjenljiv je kod Bojih
ljudi, a vidljiv pod uputom murida, ijom pomoi "i bakar moe postati zlato" .U
pjesmi (X) naglaava da je Bosanac nastanjen u Sarajevu. U naslovu pjesme (Xl) o
aku, stavljeno je da je Sejfija ej h, te moli Boga da sauva sve njegove "ihvane" (brau
po uenju), bosanski svijet je bez sumnje iskren iako je Bosna ovoga vrerhena "upala u
jedan veliki vrtlog) ":--1 .J.} ". 51 ) Sejfija vodi stalnu brigu o svojim muridima i poziva
pobone ljude, da pristupe o'nom koji poznaje i voli Allaha, da ne lutaju besciljno
svijetom. Svoje uenje naziva imanom, a "svako slovo ima drugo znaenje", te one koji
mu ne pristupe naziva munkirima (protivnicima) (XII) Poglede halvetija na svijet i
dogaaje pjesnik je kazao pjesmom (XIII) u kojoj navodi da je sila, nevolja, briga,
tuga, vjera, nevjera, mo i blagost dar od Boga, i halvetija na to gleda s osmijehom.
Treba sebe prouiti te e u svom srcu nai Boga kao gosta. Murid upuuje murida u
samospoznaju, muridu treba iskazivati poslunost, jer e time dospjeti do Milostivog.
Tevhidom e shvatiti Boga, inae sva dobra djela e mu biti nitavna. Pjesmom (XIV)
upozorava muride da se drue s uenim ljudima a da izbjegavaju neuene, jer e od

26

50)

Sulejman sin Davuda je vladar i vjerovjesnik, poznat po imenu Sulejman Mudrj.

51)

Vjerovatno ejh Sejfija aludira na okupaciju Bosne i Hercegovine 1878. godine.

neuena imati tete "ili od ruke njegove ili od jezika". Slijedeom pjesmom skree
panju muridima na vladanje, jer je svijet prolazan a smrt neminovna, upozorava na
odgovornost pred Bogom i na kraju .,krvavim suzama umiva lice" i predaje Bogu svoj
ivot. Rastanak od svoga ejha Hakije iz Kutahije Sejfija je spomenuo u pjesmi (XV) i
nalazi utjehu u tome da mu je to Sudbina dodijelila. Naziv Sejfi-baba dat je u naslovu
pjesme (XVI) i onje posluni sluga svoga murida, koji muje pokazao pravi put i za to
naputa ovosvjetska uivanja. Zaslugom murida postaje" bosanski eraf' , on je dijete
Alije, duhovno se preporodio, sve napustio i svemu "glavu otsjekao" jer je on "sablja"
(sejf) svoga ejha Hakije. Interesantan je za uenje halvetija savjet, kojim kae da se
ejhu ne smije suprotstaviti, jer mu je data izjava o poslunosti, inae ako se
suprotstavlja "umrijee bez imana i sva dobra djela e upropastiti".

SUMMARY
HAJI MUHAMED SEJFUDIN-SHEIK
SEJFIJA- POET FROM SARAJEVO
Among numerous poets-mystics who lived in Bosnia and Herzegovina during the
past five centuries, Muhamed Sejfudin Iblizovi from Sarajevo was the outstanding
one. He lived and worked in the XIX th century and was almost unknown until now.
Prof. Omer Mui found in two .,Collections" (the first is in possession of Oriental
Institute at Sarajevo and the secon one is private p roperty of Abdulah Budimlija from
Bijeljina) 16 of his poems which he presenteo in original and in translation. He also
gave a n'ecessary commentary of poems and the only until now complete biography of
that poet-dervish who founded tekiyas in several places (Sarajevo, Rudo, Bijeljina and
Donja Tuzla). In the introductory part of the work the author gave a list of poetsmystics from Bosnia and Herzegovina as well as the literature about them. This work
was found in the literary inheritance of prof. Omer Mui who died in 1972.

27

Muhamed

Hadijamakovi

DVIJE PJESME EJH SEJFUDINA IBLIZOVIA

Sarajevski historiar Salih Sidki Hadihusejnovi, poznatiji pod prezimenom
Muvekit, u svojoj Historiji Bosne, a u prepisu, koji se nalazi u Gazi Husrevbegovoj
biblioteci u Sarajevu, knjiga IV, list 106, donio je dvije pjesme pod naslovom Spjev
Ebullejs zade Iblizovia ejh Sejfullah efendije, sina hadi Ibrahimova. U prvoj pjesmi
pjesnik pjeva o svojoj ljubavi prema Bogu i enji za Njim. Druga pjesma je posveena
Muhammedu Behauddinu, sultanu nakibendija.
Profesor hafiz Omer Mui u svome radu o ovome naem pjesniku nije iskoristio
ove pjesme, pa ih mi donosimo kao dopunu radu prof. O. Muia, koji se takoer
objavljuje u ovom broju AnaJa. Iz pjesme o Muhammedu Behauddinu da se naslutiti
da je lb1izovi pripadao i nakibendijskom dervikom redu, pored kaderijskog i
halvetijskog, o emu je Mui podrobno govorio.

29

-.

SPJEV IBLIZOVIA EJH SEJFULLAH EFENDIJE

SINA HADI IBRAHIM OV A IZ SARAJEVA

Moj Bote! Plua su mi sagorjela vatrom odvojenosti (od Tebe)

Od rastanka ovo srce postalo je upaljeno /otiite (ku/han)
Jesu li srca postala zaljubljenim bu/bu/ima vinogradi i rutinjaci
Dvorci Firdevsi Ala dtenneta (bez Tebe) postae meni tamnica
Onaj ko je zaljubljen u Tebe, stvarno i istinito predaje duiu
Ako ne dospije do Tebe, bie to tutno i ta/osno
ta su odjea i nakit derviiu koji se nada da e se Tebi prib/ititi.
Bez Tebe ogrta (aba) i kapa derviika (tadt) su znakovi golotinje
O Bote! Ako Sejfiji ne bude olakiano dostizanje (do Tebe)
Suze obojene krvlju tei e kao poplava.

d~('.;
(p . -~ u30

".

/ ".~
... \..--....,.,f

..
.J

//..",.".;:J
y~
,.

"'

.J

L..v

,....,J.;
... j, Lo~

~;_/~ ~ / v-

-"-'

~.

c.Y' . . . ~~
.
...

~ ~

.
.".-
av(y!.-:.J' ..;~J-..:
..
.
. .-:-o../ '~~ _.._ _".\-..AJ~~
~/

.sV

..

e,..

.".

/,.-.;"L--~>-~ -

--

'

....... ..-.".,-~/

,,.

V_..)

"._....f-

"_"..l~

J ".-~l-~~!-;/ eJ

l-..P..,..J'

lJ/~
._,-> ... , ....---'' r ~./v
_"_, (.) _- _.:~ '--y ./

:."
r -
q.e.J~ ,..,..J "'*: sv

__,

l,...,e_,l

"?.r- ~/

;.--~ _,._;;".h-'' J

.
~

- - _ _../

~J.

,JJ
31

KASIDA KOJU JE SPJEVAO SEJFULLAH EFENDIJA

U POH~ALU SULTANU NAKIBENDIJA

( ' -

,JJI

Allah (je) Adema

( "'!'" - <.SJ4"-: )

sazdao

~ - . - ; ; ) Milost ukazao

Neka je sultanu nakibendija mjesto u sedam denneta!

l

ll'

( lo!.-

~,_..;

sevab naao,

( C.- ~~ )

e-

..)~

Tvoju ljepotu vidio,

napitak ivota ispio

Neka je su ltanu nakibendija mjesto u sedam denneta!

(
.

: - ~ 1.:,a. ) Bogu se pribliio, (

J-

( J- "'!'",_.;J

~~J

za pravi put (je) kapija ,

za grijene je zagovornik

Neka je sultanu nakibend ija mjesto u sedam denneta!

~"'J

( .l -

Kod tebe je odricanje od uitka , (

svog vremana si stoer (

tJ' -

.i- ~l.; J

Sejfin si pir

Neka je sultanu nakibendija mjesto u sedam denneta!

( V. - ..:...li..: ) Zagovornika si car, (V' - ~~ ) duhovnoj istini si posve

dostojan , ( ..;i>-~ ) pomaga si slabih
Neka je sultanu nakibendija mjesto u Darusselam dennetu!

( J,

Osniva tarika ta, (.b_ u& ) bez ikakvih zamjerki,

stup znanja
Neka je sultanu nakibendija mjesto u Darusselam dennetu!

-'-:.i: .,.b )

e t- ~ )
t_-

,~li~ ) Onog koji mnogo oprata si povjerenik, (

slavuj si prolaznosti,

( J;--=--~

u \ ut:.. )

) na sudnjem danu sumbul

Neka je sultanu nakibendija mjesto u Darusselam dennetu!

~.:.At}

J Posjedni k si naroitih darova,

( r- -'- ,... .. } Muhamed mu je ime

. ( .V _

J- ~~ ) drug dobrote,

Neka je sultanu nakibendija mjesto u dennetu Darusselam!

Nakibendijskog si tarikata, ( ; -~"~ )

- u Y.l.&A }
carstva si kapija
Neka je sultanu nakibendija mjesto u dennetu Darusselam!

(u -

valija si u

podruju evlija, ( .A

( 'l - d:Jt } Ljubitelj jedinstva, ( J-~

elifov 1) si peat, rijei su
Bosnevije.
Neka je sultanu nakibendija mjesto u dennetu Darusselam!

- - 1)- Misli se na Allaha.

32

-~~ ~-----~

SUMMARY
TWO POEMS BY EBULLEJS ZAE IBLIZOVI SHEIK
SEJFUDIN EFENDI, SON OF HAJI IBRAHIM
The fourth volume of the History of Bosnia by Salih efendi Hadihusejnovi muvekit vol. IV, p. 106, contains two poems written by this poet. In the first poem the
poet expresses his devotion towards God and the second one is dedicated to the
founder of dervish N akshibendi order M uhamed Behaudin. These two poems are new
and they can not be found in the collections which prof. Mui used earlier to publish
six teen poems written by this poet. The paper contains translation and the original text
of the two poems as well as an account of the work of Sheik Iblizovi in Sarajevo.

3 - Anell

33

Fehim Nametak
RUKOPISI DIVANA FADIL-PAE ERIFOVIA
Izuavanje nae knjievne batine
iskljuivo na rukopisnom fondu koji smo

na orijentalnim jezicima bazirano je zasad

naslijedili od naih prea koji su pisali na tim
jezicima. Stepen istraenosti nekog pisca dobrim dijelom e zavisiti i od sau vanog
broja rukopisa tog pisca i kataloke obrade tih rukopisa , pa e se deavati takve
situacije da o nekim pjesnicima ili piscima posredno znamo da su bili veliki i znaajni ,
ili da su bili osrednji ili ak minorni, ali mi o njima neemo moi o dreenije suditi, dok
ne pronaemo i prouimo njihova djela. O nekim naim pjesnicima pisali su mnogi ,
poevi od osmanskih kroniara i bibliografa (tezkireci), pa do evropskih i naih
orijentalista kao J. Hammera, F. Babingera, S. Baagia, M. Handia , H .
abanovia, O. Muia i nekih mlaih orijentalista. No ukoliko neki od tih knjievnih
historiara nije imao pred sobom djelo pisca o kome pie, moemo se pitati s kakvim
pravom je donosio sud o njegovu djelu i koliko se taj sud moe odrati? Stoga miljenje
o nekim naim piscima i pjesnicima, vremenom, mora biti revidirano. Tako su neki
pjesnici i pisci ija djela, osim fragmenata , nisu bila poznata ni Baagiu , ni Handiu
pa ni abanoviu koji se, uzgred budi reeno , nije ni bavio ocjenjivanjem knjievnih
ostvarenja naih pisaca, nego se zadovoljavao da donese to tanije biobibliografske
podatke, ili ih ponekad bez kritike prihvatao od Baagia i Handia , ostali
neadekvatno ocijenjeni i dugo e vremena proi da se ispravi kriva slika stvorena o
njima. To je po naem miljenju i kljuni problem izuavanja knjievne batine
bosansko-hercegovakih Muslimana. Katalogiziranje rukopisa predstavlja polaznu
taku u ovom poslu. 1)
Jedan od pjesnika koji su turo i neadekvatno predstavljeni je sarajevski pjesnik
Fadil-paa erifovi (1802./03-1882.)2), iji su rukopisi Divana, zbirke poezije na
1
) Mislimo da se u tom pogledu u posljednje vrijeme ide ubrzan im koraci ma ka ko bi se nadoknadilo
izgubljeno vrijeme. Nakon prvog sveska Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi
Husrevbegove biblioteke u Sarajevu (Sarajevo, 1963.) nedavno se pojavio i dru gi sveza k, koji, bez obzira to
sadrava grau iz islamskog prava (fikh), u obraenim rukopisima ima i dosta knjievne grae za koju smo
mogli saznati tek iz ovog kataloga. Takoer je hvale vrijedan poduhvat H ifzije Hasa nde di a , koji je priredio
Katalog arapskih , turskih i perzijskih rukopisa Arhiva -Hercegovine u Mos taru (Mostar, 1977.), i me je
otvorio puteve prouavanja vrijednih rukopisa iz toga Arhiva.
2) Fadil-paa erifovi, roen, prema podacima u Zborniku M. E. K adi a 1217. ( 1802/ 03.) godine, uz
mlaeg savremen ika Arif Hikmet-bega Rizvanbegovi a Stoevia je na n aj z n aaj n ij i pjesnik na turskom

3"

35

osnovu koje se s pravom i osjeao pjesnikom i po kojoj i treba biti cijenjen i ocijenjen,
ostali nepoznati istraivaima nae kulturne povijesti. To je i osnovni razlog zbog
kojeg Fadil-pai erifoviu nije dato adekvatno mjesto u naoj kulturi. Za njegov
Divan Ba agi nije znao, a Handi i abanovi, iako su znali da postoji, nisu ga vidjeli
niti prouavali.
Cilj namje, stoga, da u ovom radu damo osnovne napomene o rukopisima Divana
ovog naeg pjesnika, dok e pjesme iz Divana biti predstavljene u jednom opsenije m
radu.
Jedan od dva rukopisa ovog Divana nastao je za vrijeme autorova ivota i,
oigledno, pod njegovom kontrolom pa ga stoga moemo smatrati miirettep divanom
tj. sreenim, autorizovanim primjerkom Divana. U ovom Divanu su uvrtene pjesme
koje je sam autor elio uvrstiti, a izostavljene su neke pjesme za koje je smatrao da se ne
uklapaju u shemu di vans ke poezije ili ih je smatrao nedovoljno umjetniki vrijednim.
To su, od pjesama za koje pouzdano znamo da ih je spjevao, a nije ih uvrstio u Divan,
Kasida kao odgovor na Zija-painu Zafernamu, nekoliko epigrama i kronograma. Nije
iskljueno da e se vremenom pronai jo neka pjesma koja je ostala van Divana. Na
ovaj nain ovaj rukopis je redigovan, i on predstavlja miirettep divan. Prepisiva mu je
Muhamed evki Imamovi, Sarajlija. 3)
Da je kojim sluajem izgubljen stariji, autoru savremeni rukopis Divana Fadilpae erifovia koji je prepisao Muhamed evkija Imamovi, za njegov detaljan opis
saznali bismo iz Kadieva prijepisa. tavie, Kadi nam je dao opirnije podatke i o
samom prepisivau Muhamedu evkiji koga neki nai historiari spominju kao
Muhamed Sevki Turabi, a Kadi daje njegovo puno ime, ime oca i prezime (u
slaviziranom obliku na i - Imamovi), te mahalu u kojoj je nastanjen. Kako pred
sobom imamo oba ova prijepisa, ukazaemo na njihove glavne karakteristike.
O prvom, starijem, rukopisu sam prepisiva je na posljednjem li~tu Divana (str.
322) zapisao na arapskom jeziku:
"Qad yasrruna ihtitamu taswidi hada ad- diwani li-Sayyid.
Muhammad Fadil Al-Bosnawi al- 'askari an al-liwai as-suwari a-ahir bi-arifzada bi-'awn Allah al-malik al-'aziz al-qawiyy.
Harrarahu al-faqir Muhammad A-awqi Sarayi fi yawm at-tamini 'aara min
gumada at-tani li-sanati sittin wa tis'ina wa miatayni wa alfin min higratin man lahu

al-'izzu wa al-magdu wa a-araf". 4 )

jeziku, koji je svoja djela stvarao u XIX stoljeu . Poznat kao nekibuleraf (zastupnik Poslanikovih
potomaka u Bosni i Hercegovini), kadija, muteselim, brigadni general (miri-livai-i askeri), u poznijim
godinama svoga ivota, potpuno se posvetio mevlevijskom tarikatu i poeziji koja je sva proeta tasavufskim
idejama. Po dolasku austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, zbog nekorektnog stava prema njemu,
iseljava se u Tursku, gdje provodi posljednje dane u iznajmljenom konaku u kvartu Laleli u Istanbulu i
umire 25. novembra 1882. godine.
3
) Prepisivaa- kaligrafa Muhameda evkiju Imamovia- Sarajliju spominje H. Kreevljakovi u djelu
Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958, str. 239. Tu stoji umjesto Saraji- Turabi to je sigurno
proisteklo iz itanja nekog neitkog rukopisa. I oko Mazali u Leksikonu likovnih umjetnika Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1966. str. 141, spominje ovog vrsnog kaligrafa pod istim imenom kao i
Kreevljakovi te kae za njega daje roen u Sarajevu oko 1820. a umro u istom mjestu 1883. S Bali kae,
koristei podatke prethodne dvojice .Muhamed awki Turabi, umro 1883., cijenjen kao krasnopisac i
knjigovezac. Prepisao je meu ostalim zbirke pjesama Ibrahim Haqqia i Fadil-pae" (Kultura Bonjakamuslimanska komponenta, Wien, 1973., str. 138). Ovome moemo dodati, pored ispravke Turabi u Saraji
(Sarajlija) i to da prepise ovoga kaligrafa sa arapskog i turskog nalazimo u naim rukopisnim knjinicama i
tu ima djela iz raznih oblasti nauke i lijepe knjievnosti.

) .Raduje nas zavretak prijepisa ovog Divana od Sejida Muhameda Fadila Bonjaka, konjanikog
mirilive, poznatog kao erifovi, pomou Allaha, Sjajnog i monog vladara. Prepisao ga je siromah

36

Pored ovih podataka, koje nam daje sam prepisiva, Muhamed Enveri Kadi je
zabiljeio da je "kaligraf Imamovi Muhamed evki Sarajlija, sin hadi Mustafe iz
mahale Armagandi Sinana skupio na jedno mjesto munadate, na tove, kaside,
rubaije, tarihe, mufrede i kit'e Fadil-pae erifovia i pismom ta'liq na 316 strana
prepisao Divan na taj nain da je na svakoj strani ispisivao po 19 redova". 5 )
Ovom njegovu opisu moemo dodati jo neke pojedinosti. Papir na kome je
Imamovi prepisao Divan je ut, pismo izvanredan kaligrafski talik, pisan crnim
mastilom, dok su naslovi i pjesniki mah las (pseudonim) ispisivani crvenim mastilom.
Izmeu pjesama nema nikakvih razmaka ni proreda. Kodeks je uvezan u platneni
povez sa zatitnim listovima. Hrbat kodeksa je zatien koom. to se tie broja strana
Divana, oigledno je Kadi naveo broj strana Divana gdje se zavravaju pjesme dok je
ispustio da spomene dodatke koji sadravaju podatke o Fadil-painu pristupu u
derviki red mevlevija, te same podatke o prepisu rukopisa koji se nalaze od 317-322.
strane.
Ovaj prepis Divana je struktuiran po pjesnikim vrstama na nain uobiajen u
djelima ove vrste. Na prvom mjestu su munadati (str. 1-3) potom dolaze na'tovi i
tahmisi na'tova poznatih pjesnika (str. 3-9); slijedi nekoliko medhija i me rsija Hasanu,
Huseinu i Delaludinu Rumiju (str. 10-16), zatim su uvrtene kaside i ostale pjesme sa
kronogramima estitanja (str. 17-113), potom nekoliko tahmisa na gazele poznatih
pjesnika, meu kojima i nekih naih (Sabit l)ianin) (str. 113-136). Na strani 137-138
je medhija (pohvalnica) Delaludinu Rumiju. Slijedee poglavlje su gazeli
(Gazeliyyat) (str. 143-269); iza ovog poglavlja su katreni (Rubaiyyat) i epigrami
(Muqatta'at) (str. 271-293), a onda kronogrami smrti poznatim osobama (str. 295310). Kraj Divana sadrava prijepise diploma Es-sejid Muhamed Fadil-pae erifovia
o pristupu u derviki red mevlevija na Gatati u Istanbulu, redoslijed mevlevijskih
halifa i mevlevijske molitve (str. 311-321). Na strani 322 je podatak o prijepisu
rukopisa.
Jedini primjerak prijepisa Divana od ovog prepisivaa- kaligrafa, prema naem
znanju, nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod brojem 4520. Otkupljenje za
Orijentalni institut 1954. godine od Adem ef. Karaozovia koji je rukopis dobio ili
kupio prije II svjetskog rata od porodice Fadilpaia iz Sarajeva. Drugi prijepis od
istog kaligrafa, za koji smo nali podatke da se nalazi u mevlevijskoj tekiji na G alati u
Istanbulu, nismo uspjeli pribaviti.
Godine 1327. (23.1 1909. - 12.1 1910.) Muhamed -Enveri-ef. Kadi je prepisao
ovaj kodeks najvjerojatnije iz tog razloga to se spomenuti rukopis nalazio u
privatnom vlasnitvu, a on je smatrao da ovo vrijedno djelo, budui nije tampano,
treba da bude pristupano svima onima koji ele da ~a istrauju paje, kako sam kae,
"da bi dodao jo jedno djelo"islamskoj biblioteci, na "kahlen papiru", koristei indigo,
istovremeno ispisao 3 primjerka Divana". Da Kadi nije prepisao ovaj Divan posebno i
da nam je nedostupan prepis od Muhameda evkije Imamovia, ipak bismo pjesme
Fadil-paine mogli prouavati na osnovu njihova uvrtavanja u Zbornik. M. E.
Kadia, jer je Kadi u XXVI i XXVII svesku svoga epohalnog djela unio vie od
polovice pjesama iz Fadil-paina Divana. Nekim Fadil-painim kronogramima,
spjevanim u spomen dogaaju koje je prokomentarisao dodao je uz nekrolog Fadilpai izbor iz Gazeliyata, Muqatta'ata (epigrama) i Rubiyyata (Katrena).
Muhamed evki Sarajlija 18. dumada II godine 1296. (9 . juna 1879.) od selidbe onog kome pripada ast,
slava i ponos".
s) Vid. zavretak rukopisa R-92 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.

37

Kasnije, 21. ramazana 1342. (28.IV 1924.) uvakufio je jedan primjerak, kroz
indigo prepisanog Divana jer kako kae: "Beide-i SarayBosna esrafindan Serif-zade
merhum Es-seyyid Muhamed Fadil Paa eser fazi ve kemal olan ve simdiye degin tab
olunmayan isbu Divani mutale'aya ragbet edenler icin beide-i mezburede' Gazi
Husrevbey ki.iti.iphanesinde mahfuz olmak ve andan cikarlamamak sartiyle vakf ve
habs eyledim.
Zamanimizda "Indigo papir" nam eczali kagit vaitasiyla yazildigindan esna-yi
mutaleada ri.izgar ve ri.iti.ibetli hava ve gi.inesin se'ai tesirinden ve suyun yaziya
dokunmasindan vika ye olunmasini mutale'a edenlere ih tar ve tavsiye eylerim. Fi 21.
ramazan sene 1342. Ene-l-fakir Kadi-zae Muhamed Enveri ibn Sidki Bekir Efendi
ibn Sabit-efendi an beide-i mezkure" 6 )
Pjesme su u ovom Divanu poredane drugim redosljedom. Najprije kao i u
Imamovievu prijepisu, su munadati (himnodije), zatim natovi (hvalospjevi
Poslaniku), medhije (hvalospjevi) i mersije (alopojke) mevlevijskom piru
Delaludinu Rumiju (str. 1-9). Potom slijede kronogrami koji su poredani po vremenu
nastanka bez obzira da li su to tarihi koji se nalaze u sastavu neke kaside prigodnice
kojom se estita neki dogaaj, imenovanje, gradnja i sl, ili su u formi kit' e (epigrama),
mufreda (poetskog distiha), rubaije (katrena). Ovdje su kronoloki uvrteni i
kronogrami smrti poznatih linosti, izmijeani s ostalim kronogramima. Ovo
poglavlje svih Fadil-painih kronograma u Kadievu prijepisu r.alazi se-na str. 9-78.
Od str. 79-94. su tahmisi (peterci), a od te do 101. str. su kit'e (epigrami). Rubaije
(katreni) su od l O1-106. strane.
Centralno poglavlje svakog divana, pa i ovog Fadil-painog - gazeli - pod
naslovom Gazeliyyat, poinje u Kadievu prijepisu na 107. str. a zavrava se na 179.
strani, to predstavlja vie od jedne treine pjesama sa oko 5.000 stihova (2.500
bejtova). Ovim poglavljem, ujedno, zavrava se poetski dio Divana. Potom slijede:
idazetnama o pristupu u derviki red mevlevija, redosljed mevlevijskih halifa,
molitva (dova) i podaci o prijepisu.
Ovaj rukopis sadri u prosjeku po 32 retka na jednoj strani. Pisan je rik'om,
uvezan u kartonski povez novijeg datuma. Rukopis pisan olovkom nalazi se u Gazi
H usrevbegovoj biblioteci pod brojem R-92, a primjerak pisan kroz indigo zaveden je u
istoj biblioteci pod brojem R-93. Treu kroz indigo pisanu kopiju, koju spominje
Kadi, do danas nismo uspjeli pronai, a poto ne moe imati nikakve razlike u
odnosu na ove dvije, osim eventualne biljeke o poklonu ili uvakufljenju, nije je ni
potrebno posebno predstavljati. Ni rukopis R-93 se u odnosu na R-92 ne razlikuje
niim drugim osim naprijed citiranom biljekom o uvakufljenju za GaziHusrevbegovu biblioteku, ispisanom na prvoj lijevoj strani rukopisa.
Za razliku od starijeg rukopisa Divana, prepisanog od Imamovia prijepis
Divana od Kadia sadri jo samo dva kron o grama, posveena podizanju mekteba u
Rogatici i smrti Refik-efendije Hadiabdia, ejhul-islama, koji se ne nalaze u starijem
6
) Ovaj dosad netampan Divan. vrijedno i savreno djelo umrlog Sejida Muhameda Fadil-p~e
erifovia, poznatog plemia grada Sarajeva, uvakufio sam u Gazi Husrevbegovu knjinicu spomenutog
grada pod uvjetom da se u njoj uva i iz nje ne iznosi, a namijenjen onima koji ga ele izuavati. Posredstvom
papira, poznatog u nae vrijeme kao indigo papir, upuujem i preporuujem onima koji e ga itati da ga
uvaju od vlanog i vjetrovitog vremena, od utjecaja sunevih zraka i od vode. 21. ramazana 1342. (28.1V
1924.).

Siromah, Muhamed Enverija Kadi, sin Sidki Bekir-efendije, sina Sabit-efendije iz spomenutog
grada".
Ovo je biljeka o uvakufljenju iz R-93 Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu.

38

rukopisu. Njih je Kadi pronaao zabiljeene na spomenicima na kojima su ispisani i

unio ih u Divan.
Ni jedan rukopis ne sadri Fadil-painu kasidu spjevanu kao odgovor na Zijapainu Zafernamu, iako je ova pjesma bila poznata Kadiu i on ju je unio u s.voj
Zbornik. Kadi je nije unio najvjerojatnije iz tog razloga to je smatrao da joj tu nije
mjesto, obzirom da ju je i sam autor u mtirettep divanu ispustio.
Oba rukopisa divana su prepisana itko , onaj Imamoviev ak kaligrafski lijepo,
korektno i gotovo bez greaka.

SUMMARY
The asu thor of this paper points out the need for registering and cataloging the
contents of manuscript collections in Yugoslavia. He consideres this to be the
prerequisite for the study of Muslim cultural heritage written in Turkish, Arasbic or
Persian. The lack of complete and asccurate information about literary works of
Muslims from Bosnia and Herzegovina was the reason why some of the researches
made serious errors in thast field. Thus, the life and literary work of Fadil-pasha
erifovi ch was not represented adequately for a long time and three transcripts of his
Divan were not known to Safvetbey Basagich (Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti, Sarajevo 1912), Mehmed Handi (Knjievni rad bosansko
hercegovakih Muslimana Sarajevo, 1933) and to Hazim abanovich (Knjievnost
Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima Sarajevo, 1973). So, their
opinion about this outstanding man of Bosnian Muslim culture of the XIX th century
was established on lacking and incomplete data. Studying the poetica! work ofFadilpasha, the author of this work evaluates his poetry as an outstandinyne.
The copysts of these two manuscrpipts (third one is only a copy of the first) are
Muhamed Shefki Imamovich ( 1820-1883) calligrapher and bookbinder from Sarajevo
and Muhamed Enver .Kadich (1855-1931) chronicler from Sasrajevo, poet in Turkish
languasge, copyst and bibliographer. In Kadich's anthology (Tarih-i Enveri) vol.
XXVI and XXVII in Gazi Husrevbey's library in Sarajevo are besides this Kakich's
copy of Fadil-pasha's Divan included many other Fadil-pasha's poems.

39

li/

l
l

Mehmed

Mujezinovi

NEKOLIKO KRONOGRAMA I ZAPISA NA OBJEKTIMA

GAZI HUSREVBEGOVA VAKUFA U SARAJEVU
Kod pokretanja edicije "Anali Gazi Husrevbegove biblioteke" prvenstveno se
imalo u vidu prezentiranje naunoj javnosti bogate grae ili pak radova nastalih na
osnovu podataka iz ove biblioteke, zatim institucija vezanih za Gazi Husrevbega.
Autor ovih redaka je, drei se toga principa, objavio u proteklih est knjiga AnaJa
nekoliko sitnijih priloga, vezanih kako za Gazi Husrevbegove objekte ili pak
materijale koje prua ova biblioteka})
U knjizi 11-111 AnaJa doneseni su neobjavljeni natpisi sa Husrevbegovih
graevina, a 'ovaj puta, pored jo neobjavljenih kronograma sa graevina, donosimo i

nekoliko zapisa sa pokretnih predmeta koji se nalaze u posjedu Gazi Husrevbegova

vakufa.
U svemu ovaj puta objavljujemo sedam kronograma i zapisa .

(Bez datuma, XVII st.'!)

MUSHAF U GAZI HUSREVBEGOVOJ DAMIJI
Ovaj Mushaf, veliine 32 x 234 cm, pisan krupnijim veoma lijepim neshi pismom,
danas se uva u Gazi Husrevbegovoj damiji. Izmeu redaka teksta Mushafa nalazi se
doslovni prevod na turski jezik, a koji prevod je dat sitnije i u kosim redovima.
Meutim prevod nije u cjelini sauvan, jer s poetka nedostaje teksta prevoda do 84.
ajeta (poinje sa rijeima: "Tufaduhum vehuve muharremun alejkum"), a na kraju
prevod ide do kraja sure "Ed-Duhan", i od slijedee sure "El-Dasiye" napisan je samo
naslov. Dakle, na kraju nedostaje vie od pet duzova.
I) To su slijedei prilozi : Diplome kaligrafa Islamovia u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, knj . J, 1972.
str. 91-96; Neobjavljeni natpisi sa Gazi Husrevbegovih graevina u Sarajevu, knj . ll-Ill, 1974, str. 185-193;
Nekoliko rukopisa prepisanih u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, knj. IV, 1976, str. 21-33;
Biblioteka Mehmed Razi Velihodia , ejha i muderisa Husrevbegova hanikaha u Sarajevu, knj . V-VJ ,
1978, str. 65-83 i Tri stara orijentalna rukopisa u jugoslavenskim zbirkama, prepisani u Iraku, knj . V-VI, str.
205-217.

41

/l

Mushaf kojeg obraujemo nema datuma prepisa niti imena prepisivaa, ali po
vrsti papira, nainu pisanja i drugim okolnostima mogli bismo rukopis datirati u XVII
sto ljee .

Rukopis je smjeten u posebne rahle,2) a korice njegove su

kovanim klincima sa velikim glavama .

privrene

za rahle

Ovom prilikom bi u inili jo jednu napomenu. Naime, kod nas je sauvano

nekoliko rukopisa sa interlinearnim prevodom Mushafa na turski jezik, pa bi ove
rukopise trebalo usporediti i detaljnije izuiti, jer meu njima moda ima i prevoda
naih ljudi.

1145 = 1732/33
RUKOPIS MUSHAFA U GAZI HUSREVBEGOVOJ DAMIJI
U Begovoj damiji, na ursu do mihraba , i danas se uva jedan primjerak
Mushafa , veliine 39 x 25 cm , pisan na debljem kvalitetnom papiru ukaste boje, a
ije stranice su obrubljene jednom debljom zlatnom i tri tanke crne linije. Rukopis
krupa n i veoma ispisan. Njegove korice su u konom povezu privrene za posebne
rahle.
Rukopis je prepis bosnabrodskog kadije iz 1723/33 godine, kako se to vidi i iz
odulje biljeke na arapskom jeziku, kojom on ujedno vakufi ovaj primjerak
za Begovu damiju.

slijedee

Biljeka u prevodu glasi:

., O Boe, koji brie (prata) grijehe svojih robova u asu kada ovi ine dobra djela,
kako si to i objavio svome robu (Muhamedu): .,Zaista dobra djela briu runa" (Kur' an
XL 114), neka je na Njega (Muhameda) najbolji sa/avat i najsavreniji pozdrav, a ne kaje
sa/avat i na njegovo drutvo (ashabe), koji su odlikovani visokim stepenima. Boe, primi
moje uvakujljenje ovog Mushafa asnog za duu dobrotvora, preko mutevelije, a koji
dobrotvor je poznat u Bosni pod imenom Husrevbeg, pa je na glasu i njegov istoimeni
vakuf (Ovo vakufim) nadajui se zadovoljstvu Boijem i efaatu (zagovornitvu)
Muhameda- neka je na njeg Boji sa/avat- .,onoga dana kada ovjefw nee koristi d
njegov imetak niti njegov porod, osim ko pred Allaha doe ista srca" (Kur' an, XXVI, 8889), (vakufim) na nain i uz uvjete kako se to i ini u skladu sa lijepim obiajima
dobrotvora (vakifa, a to je da se M ushaj uva u damiji spomenutog Emira, da se ne smije
prodati, niti zaloiti i tome slino, a to bi moglo dovesti do njegova propadanja ili
oteenja, pa ko ove uvjete izmijeni on je grijenik i neka je na takvog prokletstvo Boije i
svih stvorenja - meleka, dina i svih ljudi.
Prepisao siromah Muhamed Bonjak, privremeni kadija u Bosna Brodu (Zenici),
godine hiljadu stotinu etrdeset i pete po Hidri (ili 1732133) Onoga kojem pripada svaka
ast i mo i neka je spas i blagoslov na Onog nakon kojeg vie pejgambera nema."

Iz biljeke se, prema tome, razumije da je

prepisiva

i vakif ista osoba.

Rukopis je potreban intervenciji konzervatora.

2) Rahle su stalak od drveta kod kojeg se dvije daske ukljetaju poput makaza, a stalak slui za
stavljanje na njeg knjige , najee Mushafa, u svrhu uenja - itanja .

42

Redeb 1198 =maj 1784.

RUKOPIS MUSHAFA U HUSREVBEGOVU TURBETU
U turbetu dobrotvora Husrevbega nalazi se jedan Mushaf, ve e g formata ,
35 x 50 cm, pisan krupnim i krasnim neshi pismom. Prve dvije stranice su
bogato ukraene arabeskama u vie boja medu kojim prevladava zlatna i plava. Ostale
stranice su obrubljene sa po jednom irom zlatnom i tri tanke crne linije. Svaka
stranica ima samo po jedanaest krupno pisanih redaka.
veliine

Rukopis je djelo veoma vjeta kaligrafa, a za kojeg se i u zapisu kae da je

(ari0. 3) Spomenuti Kaligraf je Muhamed Filibevi (iz Plovdiva), a njegov
uitelj Mir Husejin Sadik, kako se vidi i iz prevoda slijedee biljeke na kraju Mushafa:

strunjak

.,Pisao slabani katib Muhamed, poznati strunjak Filibevi Muhamed, uenik Mir
Husejina Sadika Filibevi, neka mu kao i njegovim roditeljima Allah oprosti (grijehe) kao i
onima koji budu gledali i itali ovaj Mushaf Amin! Pisanje dovreno u ponedjeljak
mjeseca redeba godine hiljadu stotinu devedeset i osme." (Maj, 1784).
Rukopis je u dobrom stanju.
Kreevljakovi spominje da je ovaj Mushaf otkupljen iza 1862. godine od ene
Ahmed-bega Hisaria, a koja je ovaj Mushaf donijela sa sobom iz Uica kada se ovdje
(u Sarajevu) nastanila kao muhadir. Vidi H. Kreevljakovi, Mezari i turbeta oko
Begove damije, Spomenica Gazi Husrevbegove etiristogodinjice, Sarajevo 1932,
str. 38 i 39.

1208= 1794195
MUSHAF U HUSREVBEGOVOM TURBETU
Osim Mushafa kaligrafa Filibevije, kojeg smo ovdje obradili, u Husrevbegovom
turbetu se nalazi jo jedan Mushaf sa zapisom njegova prepisivaa, iz 1208. h. godine,
alije ovaj manjih dimenzija i sasvim jednostavne i skromne obrade. Prepisao gaje neki
Ibrahim, sin Omerqv, kako se vidi iz prevoda slijedee krae biljeke na arapskom
jeziku, a glasi:
"Pisanje ove asne i blagoslovljene Hatme je dovreno rukom slabanog roba
Ibrahima, sina Omerova, kojem je potrebna milost Allaha kao i njegovim roditeljima i
njegovom uitelju i svima vjernicima, Amin! Godina 1208. " (1793/94).
Pismo sasvim jednostavno i primjerak bez ikakvih ukrasa.
Kako je ovaj rukopis dospio u Husrevbegovo turbe nije nam poznato.
I pored spomenuta dva u istom turbetu se nalazi jo jedan rukopis Mushafa, ali
ovaj nema ni zapisa prepisivaa niti godine prepisa (sudei po papiru rukopis je iz XIX
st.). I ovaj primjerak je sasvim jednostavan bez ikakvih ukrasa, pismo obini nesh.
U Gazi Husrevbegovom turbetu postoji danas i jedna novija i skromnija zbirka
tampanih primjeraka Mushafa, a koji su primjerci pokloni raznih stranih delegacija i
. 3) ~eko je Kre~vlja~oviu spomenutu rije .arir = poznat, struan, preveo sa vlastitim imenom
Anf, to mJe tano,Jer Je kahgrafu kako vidimo ime Muhamed Filibevi. H. Kreevljakovi Spomenica Gazi
Husrevbegove etiristogodi!njice, 1932, str. 38.
'

43

pojedinaca, koji su prilikom svoje posjete te primjerke, sa posvetom, darovali

Husrevbegovoj damiji. To su zapravo reprezentativna izdanja u veoma luksuznoj
opremi i predstavljaju lijepe i veoma vrijedne primjerke Mushafa.
Kada je ve spomenuta i zbirka tampanih izdanja Mushafa, ovdje bi uinili i
jednu napomenu, zapravo sugestiju. Naime, u mnogim damijama kako u Sarajevu
tako i u unutranjosti , a i kod pojedinih porodica, nalaze se ranija izdanja tampanih
Mushafa, od kojih su neki i stari. Ako imamo u vidu da su u Bosnu i Hercegovinu,
prije nego li je Islamska zajednica BiH poela sa izdavanjem svojih Mushafa, uvoeni i
dopremani Mushafi iz raznih krajeva svijeta, a naroito iz Carigrada, to bi zbirka tih
raznih izdanja predstavljala zanimljivu kolekciju. Takav poduhvat bi se rnogao
ostvariti u sklopu osnivanja Islamskog muzeja, na koji bi nain se mnogi vrijedni
primjerci sauvali od propadanja.

Ramazan 1281 = 28.1- 27.111865.

KRONOGRAM O USTROJSTVU NIZAMSKE VOJSKE U BOSNI

Poznato je da je sultan Abdul-Aziz (1830-1876) za svoje vladavine osmanskim
carstvom (1861-1876), izmeu ostalog, godine 1864. zaveo u Bosni nizarnsku
regrutaciju, na bazi ope vojne dunosti, a proveo je i druge brojne reforrne, 4 ) a o
kojem dogaaju upravo govori ijedan kronograrn, ispisan na debljem papiru (veliine
55 x 84 crn), koji je urarnljen i ustakljen i danas se uva u posjedu Uprave
H usrevbegova vakufa. Kronograrn je ispisan krasnim tal ik pismom, a izmeu redaka
su smjeteni crtei raznih cvjetia, pa tako cijeli kronograrn privlai oi gledaoca i
predstavlja veoma lijep ornarnenat.
Tekst kronograrna u prevodu sa turskog jezika glasi:

" On (Allah) je

Moan/" 5 )

"Privrtenik istine, veliki sultan, pobjedonosni v/astodrtac

To jest Abdul-Aziz Han, padiah vlasti i vjere
Vladavina i carstvo su obnovljeni tvojim dolaskom
Jer si odmah uvrstio vladavinu i po/ota} sultana
On je najprije carstvo zatitio od nereda
A zatim je uredio vojsku, taj ah odabrani
Sve to nije mogue kazati u dvije rijei
Jer bi prikaz njegovih djela zahtijevao stotine komentara
Posebno je spomenuti ukidanje nedje/otvornih organa uprave
A u cijelom carstvu je novcu dao zlatnu podlogu
Rodove pomorske, kopnene i tobdtijske vojske
Doveo je u novi red uz veliko zalaganje, taj ah
I za krae vrijeme uinio je mnogo velikih djela
Pa su tako zapanjeni ostali oni koji ne vide daleko.
Jedan stih jo nepreveden.
4)

Enciklopedija Leksikografskog zavoda sv. I; str. 5-6 .

.5) . Ova in vokacija smjet~na iznad stihova u polumjesecu, a ije znaenje je: . Allah je moan " , ujedno
aludua 1 na sultana Abdul-Az1za.

44

Jedno od njegovih je djela i ustrojstvo bosanske vojske

A kod ijeg popisa natjecahu se junaci jedan za drugim
Kada je fermanom ustrojavana bosanska vojska
Pod carskom zastavom bijae ovaj siuni rob kao valija Bosne
To je srea stajati na usluzi carskoj
Neka mu ivot i sreu u svim djelima povea moni Stvoritelj
I neka u budunosti postigne vee uspjehe nego li u prolosti
Neka mu se trajno u svim djelima ispune elje njegove
Robe Osman rijeima izree kronogram
I sa poniznou stavi elo svoje na prag njegov
Sa oduzimanjem jedan odmah se sroi kronogram:
U Bosni je ustrojio asker taj sultan vjere."

Ispod teksta kronograma je u dva mala

perzijskom jeziku, a u prevodu glasi:

kruia

ispisan sasvim sitno tekst na

"Pisao crnim perom ovaj primjerak A bas Ali, asnog mjeseca ramazana 1281."
(28.1- 27.11 1865). Zbrajanjem brojne vrijednosti slova posljednjeg stiha dobivamo
zbir 1282, od ega treba oduzeti l - na to aludira i autor - da bismo dobili
hidretsku 1281. godinu.
Iz predzadnjeg stiha ovog oduljeg kronograma, koji sadri 30 distihona, vidimo
da je njegov autor- pjesnik Osman. U kontekstu stihova on govori da se tada nalazio
na poloaju valije u Bosni, paje, prema tome, autor ovog kronograma Topal0smanpaa.6)
1311

1893

KRONOGRAM O OBNOVI ADRV ANA

U DVORITU GAZI HUSREVBEGOVE DAMIJE

Pri vrhu bazena na samoj aci adrvana, u dvoritu Husrevbegove damije,

nalazi se u tri elipsasta polja ispisan talik pismom natpis u prozi na arapskom jeziku.
Slova su udubljena. Natpis govori o podizanju dananjeg adrvana, a u prevodu glasi:
"Qvaj bazen je podignut u vrijeme uprave mutevelije Mir Muhamed Behdeta-bega,
godine 1311." (1893).
Prema tome, iz prednjeg tariba vidimo da je dananji adrvan podignut 1893.
godine/) a na mjestu kojeg ranije stajae adrvan drugog oblika. Taj je bio sagraen
6) Topal Osman-paa imenovanje bosanskim namjesnikom 23. januara 1861. g. i na tom poloaju, s
iednim malim prekidom, ostaje do 25. maja 1869. g. Roen je u jednom selu kraj Smirne, od oca Hadi
Serifa-age. Bio je pomorski oficir, a pored ostalih dunosti bio je i beogradski muhafiz. Umro je u Carigradu
25. jula 1874. g. Topal Osman-paa je bio veliki pobornik provoenja reformi u Turskoj. Inae njegovi
biografi govore da je dosta dobra uinio . U Bosni je uz pomo seraskera Devdet-pae organizirao
nizamsku vojsku. O Osman-pai kao pjesniku nismo nali inae podataka. O Osman-pai vid. : Koetschet,
Osman Pascha Zur Kunde der Balkanhalbinsel. Herausgegeben von dr Carl Patsch, Hefte 9, Sarajevo 1909;
Sidili Osmani, III, str. 29; H . Kreevljakovi , Devdet-paina pisma o Bosni, 1932, str. 3; Vl. Skari ,
Sarajevo od najstarijih vremena do 1878, Sarajevo 1937, str. 222-223.
7) Za dananji adrvan (bazen) Truhelka pie: . Ovaj adrvanjedvanaesterouglast, a nainjen je 1893,
od bijelog zrnastog vapnenca dobavljena sa otoka Braa . Taj adrvan, kau, da je vjerna kopija jednom
originalu koji se nalazi u Brusi u Vlu-damiji". U mogunosti smo da ovdje donesemo i fotos toga adrvana
iz Ulu damije, iz koje se vidi da je na adrvan zaista kopija spomenutog. Dr iro Truhelka, Gazi
Husrevbeg, njegov ivog i njegovo doba, GZM 1912, str. 166-167. Isti Truhelkin rad o adrvanu prenesen je i
u Spomenicu Gazi Husrevbegove etiristogodinjica, Sarajevo 1932, str. 43-43.

45

od bosanske miljevine, okrugao, visine do l i po metar, a u promjeru je imao 4 m. Na

njemu je stajala eljetna reetka u obliku kupole . Na tom adrvanuje bilo 16 eama, a
pod svakom bijae po jedan kubus.
Na ovaj stari adrvan odnosi se svakako i biljeka sarajevskog ljetopisca
Baeskije , koji biljei:
.. Ove 1186 (1772173) godine pokriven je olovom adrvan u dvoritu Husrevbegove
damije u koju svrhu je utroeno preko hiljadu groa".8 ) Iz ove Baeskijine biljeke daje
se shvatiti da je i raniji adrvan bio natkriven.
1314=) 1896197
ZAPISI NA IRACIMA U BEGOVOJ DAMIJI
U Gazi Husrevbegovoj damiji, ispred mihraba, nalaze se etiri bakrena
velika iraka , 9 ) vanredno lijepo ornamentisana, sva etiri priblino istih
dimenzija (vis. l m i promjera u podnoju 60, a pri vrhu 30 cm) sa tekstualno i
dimenzijama jednakim zapisima (12 x 7 cm) o njihovoj izradi, a iz kojih se zapisa vidi
da ih je ukrasio (kalemio) sarajevski majstor kazandija Bekti. Zapisi glase:
pozlaena

.. Vakuf Gazi Husrevbegov. Rad majstora (uste) Saliha

1314. "(1896/97). 10 )

l'

Bektia.

Godina

Napomenuti nam je da su iraci u Begovoj damiji raeni u doba uprave

mutevelije ovog vakufa Mehmed Behdet-bega, a i adrvan je obnovljen u njegovo
vrijeme, kako to izriito stoji u preanjem kronogramu na samom adrvanu, a to je
uraeno 1893. godine. Kreevljakovi navodi daje u doba ovog mutevelije sagraena
jo i moderna zgrada Husrevbegova mekteba i jedna kua za izdavanje pod kiriju na
mjestu nekadanjeg ulova hana.
Mehmed Behdet-beg je roen u Sarajevu 21. aprila 1858. g., a bio je mutevelija
Gazina vakufa od 3. februara 1887. do 1901. godine, kada se je odrekao ove slube.
Umro je 24. jula 1920. godine u Sarajevu.

8)

Baeskija, Ljetopis, Sarajevo 1968, str. 157.

9) ira k, perz. = Ci rag, ima vie znaenja, a ovdje znai svijenjak, odnosno stalak na kome svijee
stoje . Na ovaj irak bi se stavljala lojanica Sl\ fitiljom, vis. 1-2 m i debljine 10-15 cm. Svijea je obloena
kartonom ili mukavom , pa su ovi svijenjaci poznati i kao mukave, a karton bi se s polja ukrasio
ornamentima. Danas su, razumljivo , kroz ove svijenjake provedene elektrine sijalice. U pojedinim
vakufnamama ove svijenjake nazivaju i eme'dan, pa su oni ponegdje poznati pod tim imenom, a i ta rije
znai mjesto gdje se stavlja osvjetljenje.
lO) Kreevljakovi za Bektia kae da je bio .osobit majstor u izgraivanju buhurdara (kadionica).
Mnogo je radio za Osman-pau (o Topal Osman-pai vidi ovdje str.
, bilj.
), a iza okupacije za Otta
pl. Szentgyorgiya". Tim povodom Kreevljakovi navodi kako je francuski konzul donio na dar Topal
Osman-pai nekakvu zdjelu od porcelana, na ijem je vrhu bila izraena (na poklopcu) ptica, pa se time
spomenuti konzul mnogo hvalio Osman-pai sa francuskim proizvodima. Osman-paa je, poznajui
Bektia , rekao konzul u da bi se neto slino moglo napraviti i ovdje u Sarajevu, pa je pozvao Bektia ,
pokazao mu zdjelu i zatraio da i on neto slino napravi. Kada je Bekti za desetak dana donio pai svoj
proizvod obojica (i paa i konzul) divili su se rukotvorini, djelu jednog .zatucanog" Bonjaka, ije je djelo
bilo ljepe od francuskog fabrika ta. Ali, nastavlja Kreevljakovi : .Bekti je bio roeni umjetnik". Vidi H .
Kreevljakovi, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo 1958 , str. 103-104.

46

Jedna stranica Mushafa sa interlinearnim turskim prevodom .

Posljednje dvije stranice Mushafa kadije Muhameda Bonjaka, iz 1732/33 g. sa

zapisom o prepisu i uvakufljenju.

47

~
'i
/

::-

'}

.
)

- #

,.

- ~

!,J

j /.

.JI )

l.

<> ,

Prve dvije ukraene stranice rukopisa kaligrafa Filibevije.

48

Posljednji list rukopisa Mushafa Filibevije

49

'l

l
i

il

Kronogram o uspostavljanju nizama u Bosni 1864. godine.

50

Kopija natpisa sa adrvana u Begovoj damiji iz 1893. godine.

4"

51

ll

Sa drvan u dvoritu Beg ove damije u

Sarajevu

adrvan u unutranjosti Ulu-damije u Brusi.

52

Postolje
1896. godina.

iraka

u Begovoj damiji sa imenom majstora i datumom izrade,

53

irak u Begovoj damiji. Rad majstora Bektia.

54

SUMMARY
SOME INSCRIPTIONS AND WRITINGS ON OBJECTS
BELONGING TO HUSREFBEY'S WAQF IN SARAJEVO

In this short article some inscriptions and writings on Gazi Husrefbey's buildings
and objects in possession of this wagl? are pres~nted.these are the following seven
inscriptions:
- Mushaf with interlinear turkish translation, from the XVII-th century.
- Mushaf with the writing written by the transcriber, the waqif at the same time, qadi
in Bosanski Brod, Muhamed Bonjak, from the year 1145 (1732/33).
-The writing on mushaf transcribed byFilibeli Muhamed in the year 1198 (1783/84).
-The writing on mushaf transcribed by Ibrahim, Omer's son in 1208 (1793/94).
-The chronogram concerning the establishing of nizam in Bosnia in 1281 (1864).
-The chronogram about the building of the Shadrwan (the fountain) in the courtyard
of the Husrefbey's Mosque, in the year 1311 (1893) and
-The writings on candlesticks in the same Mosque, made in 1314 = 1896.

55

Kasim

Dobraa

ORIJENTALNI MEDICINSKI RUKOPISI

U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI*
U Gazi Husrevbegovu biblioteku ubrzo po njenom osnutku 1537. godine, i
kasnije, dospjelo je dosta knjiga sa podruja raznih nauka. Meu djelima koja
obrauju raznovrstan nauni materijal nalazi se lijep broj djela iz medicinske
literature na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. To je zapravo dio ogromne
orijentalne medicinske literature, koja je nastala i razvijala se u krugu islamske kulture
na Srednjem i Bliskom istoku.
Procvat medicinske nauke i njene literature u tom krugu nalazi svoje korijene u
mnogim islamskim zasadama i propisima. Po islamu je uvanje zdravlja dunost
svakom ovjeku, a dosljedno tome zabranjuje mu se sve ono, to bi ugrozilo ili o tetilo
njegovo zdravlje. U tom smislu znaajni su islamski propisi o istoi, o odstranjivanju
neistoe, o zabrani upotrebe alkohola itd. Poznato je i to daje Muhamed (a.s.) sam
uzimao lijekove po savjetu ljekara, kad mu je to bilo potrebno, a upuivao je i svoje
sljedbenik_~ da to ine. Znaajne su u tom pogledu njegove rijei: "Za svaku bolest ima i
lijek, pa ako se pronae i pogodi pravi lijek jedne bolesti, ona e- Boijom pomoi
biti izlijeena". U drugoj verziji ove izreke kae se jo: "-::. izuzev starosti !_smrti".
"Bog nije dao ni jednu bolest, a da za istu nije dao i lijek, to znaju oni koji su
znani i ueni, a ne znaju neznalice."
Nekoliko pustinjskih Arapa (nomada) dooe jednom prilikom i zapitae
Muhameda (a.s.): "Moemo li i smijemo li (po islamu) uzimati lijekove i lijeiti se od
bolesti?" - "Da, ljudi Boiji, - ree im on, - lijeite se, jer je Bog za svaku bolest dao i
lijek!"

*) U Sarajevu je od l. do 3. oktobra 1970. godine odran Prvi kongres za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Medu ostalim referatima na tom kongresu odrao je i prof. Kasim Dobraa referat pod naslovom : Orijentalni rukopisi s podruja medicine, veterine i farmacije u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Krai izvod iz tog referata tampan je u Zborniku radova
toga kongresa, iste godine u Beogradu. Dobrain referat je tampan na stranama 319-323. U ovoj
prilici donosi se cjelokupan ovaj referat s tom razlikom, to su rukopisi iz veterine izostavljeni, jer
su oni obuhvaeni u drugom radu, koji se donosi u ovom svesku AnaJa.

57

Jednom drugom prilikom upita jedan ovjek Muhameda (a.s.f ta veli za ove
lijekove, kojima se mi lijeimo i za ovo uvanje (preventiva i predodbrana), ime se
uvamo od bolesti, da li to moe odbiti i izmijeniti Allahovu sudbinu i odreenje(ako
nam je sueno, da e nas bolest po~oditi)?" - "Pa i to lijeenje i uvanje od bolesti je
Boije odreenje i sudbina ovjeku! -ree Muhamed (a.s.).
Kao to itav knjini fond Gazi Husrevbegove biblioteke, tako i medicinska
literatura u njoj sluila je i koristila se za potrebe nae sredine i naih ljudi. Oni su
zapravo u proteklih 4-5 stoljea donosili i pribavljati svakojake knjige iz raznih
naunih centara islamskog svijeta, studirali ih i njima se koristili u svom ivotu i radu .
Mnoge od ovih knjiga to ih sad imamo, prepisivali su oni sami.
Usljed raznih okolnosti, npr. ratnih nepogoda i poara, mnoge su stare knjige u
prolosti stradale i nestale. Dosta ih se ipak spasilo i ostalo. Meu onima koje su ostale
i sauvale se nalazi se izvjestan broj vrijednih medicinskih rukopisa. Neki od njih su,
koliko sad znamo, rijetki ili jedinstveni u svijetu. Mislimo da je od interesa da ovdje
damo bar krai opis ovih rukopisa.

"POSLAN/KOVA MEDICINA"
(at- Tibb an-nabawi)

Vjerovatno, otkako postoji ovjek na zemlji, postoji i borba za ouvanje ljudskog

zdravlja od raznih bolesti. Svaka ljudska zajednica imala je neku, bar i najprimitivniju
medicinu, kojom se sluila. Prva muslimanska zajednica, jo za vrijeme Muhameda,
sluila se uglavnom arapskom narodnom medicinom i njenim iskustvom. Sam
Muhamed uzimao je, kako smo napomenuli, razne lijekove, konzultovao lijenike i
svojim prijateljima preporuivao lijeenje i neke lijekove. Sve to je on uzimao kao
lijek, to je preporuivao prijateljima ili to je odobrio kao korisno za lijeenje, sabrali su kasnije njegovi bio grafi i islamski lijenici u zasebno poglavlje, kome su dali
naziv: "At-tibb an-nabawi"- "Poslanikova medicina". To je kasnije postalo samo jedno
poglavlje, jedna grana u opoj islamskoj medicini. Muhamed je, bez sumnje, dao
primjer i podstrek, na osnovu ega se kasnije u islamskom svijetu medicina razvila u
pravu medicinsku nauku, koja je imala svoje uvene kole, svoje velike ljekare i uitelje
medicine, te svoje uvene bolnice. U tu staru arapsku ili islamsku medicinu ugraena
su nauna medicinska dostignua i tekovine starih naroda, naroito Grka i Indijaca.
U naoj biblioteci ima rukopisa, kako iz podruja ope islamske medicine,, tako i
rukopisa koji se odnose, uglavnom , samo na ovo njeno prvo, osnovno poglavlje "Attibb an-nabawi" -"Poslanikova medicina".

l . AL-QANUN FI'T-TIBB, L. 160: 21 x 15.-3945,2

Kanun, poznato medicinsko djelo, to ga je napisao Abu Ali al-Husain
b.' Abdullah Ibn Sina (Avicenna), umro 428/1037. Kao to je poznato, pisac je u ovom
svom djelu pokuao sistematski i logino srediti cjelokupnu medicinsku nauku. Djelo
je, uz to, pisano vanredno lijepim i jasnim arapskim jezikom. Njegov ogromni znaaj u
medicinskoj nauci Srednjeg vijeka uope, kao i njegova uloga i uticaj u izuavanju
medicinske nauke kroz pet vijekova te istorijske epohe, poznati su u povijesti medicine
naroito ljekarima, pa zato mi ovom prilikom ne elimo i nemamo ta o tome govoriti.
(Vidi o tome Predgovor, to ga je napisao dr Hamdija Karamehmedovi, prevodu
djela Mugaz ai-Qanun .od Ibn an-Nafisa,- Sarajevo 1961). Da napomenemo ovdje
samo to, da Ibn Sina, pored klasinih izvora grkih (Galena, Hipokrata i Aristotela),

58

esto

navodi arapskog filozofa i pisca brojnih djela i rasprava s podruja medicine, aiKindi-ju (Ya'qub b. !shaq al-Kindi, umro 269/873 .).
Na rukopis je nepotpun s poetka, - jer je njegov prvi dio otkinut i izgubljen .
Poetak je ovdje: "Sedmi fenn (poglavlje), o ukrasima (na ljudskom tijelu), lanak
prvi, o kosi."
Na kraju je biljeka prepisivaa, u kojoj kae, da je dovrio prepis Qanuna.
Prepisao, veoma lijepim rukopisom, 'Abdurezzaq b. Nasiruddin al-Misri
(Egipanin), u XVI ili XVII stoljeu.
Iz Karaoz-begove biblioteke u Mostaru.

2. ZEHIREI HAREZM-AHI

165

Djelo s podruja medicine, na perzijskom jeziku. To je, zapravo, dosta opiran

udbenik, koji je prvobitno bio rasporeen u vie svezaka. Na rukopis sadri samo
drugu polovinu toga djela, kako je to zabiljeeno u samom naslovu. Napisao Isma'il b.
al-Hasan b. Muhammad b. Ahmad al-Huseini al-argani, umro 53111136.
Kae se, da je ovo djelo oivjelo i unaprijedilo nauku medicine u to doba na
Istoku, - jer je ista bila stagnirala i poela zamirati u nekim krajevima i kolama
islamskog svijeta. Djelo je posveeno sultanu perzijske pokrajine Harizm, 'Ala 'uddin
Muhammed Harizm-ahu. Pisac slovi kao veliki uenjak i uven ljekar svoga vremena,
koji je pronaao i sastavio mnoge nove lijekove.
Na prepis njegova djela potjee, vjerovatno, iz XIV ili XV stoljea (n.e.), a
donesen je u Gazi Husrevbegovu biblioteku iz Travnika, iz biblioteke Eli Ibrahimpaine medrese.
Drimo, sudei po rukopisu i papiru, da je ovo jedan od najstarijih rukopisa ovog
djela u svijetu. Taan datum, ime prepisivaa i mjesto prepisa nisu nam poznati,jer su
posljednji listovi izgubljeni i dopisani kasnije drugim rukopisom, bez oznake datuma.
L. 152; (sa produenom folijacijom od prvog dijela, tako da je broj prvog lista
ovdje 386); 30 x 23,5. Pismo je sitno, sloeno u etrdeset dugih redaka na jednoj
stranici.
Na naslovnoj stranici ima kasnije pisanih biljeaka s podruja medicine.
Hadi Halifa I, 824; Pertsh p, 574.

3. ARH AL-KULLIYYAT

3864

Rukopis je donesen iz Karaoz-begove biblioteke u Mostaru.

X 17.
Komentar medicinskom djelu ai-Kulliyyat. Osnovno djelo (al-Kulliat) napisao je
Ibn Sina (Avicenna), umro u Hemedanu 428/1037. To je, zapravo, dio njegovog
opsenog i uvenog djela al-Qanun. Ovaj komentar tomu djelu napisao je Ibrahim b.
'Ali b. Muhammad a-Sulami al-Qutb al-Misri, umro u Nisaburu (u Perziji) 618/1221 .
Pisac komentara na nekim mjestima odstupa od miljenja i tumaenja Ibn Sina-a,
pozivajui se na druge autoritete u medicini. Djelo je dovreno 606/1209, a sudei po
pisanju i papiru, drimo da je i na rukopis iz tog doba, pa je, dakle, star oko 760
godina, i svakako jedan od najstarijih, ako ne i najstariji rukopis ovog djela u svijetu.
L. 231 ; 24

59

ll
4. ZBIRKA , 9.L.254, 31 x 22

3749

l . A t- Ti bb an-nabawi
Krae djelo o lijeenju i lijekovima na osnovu tradicije. Napisao Abu 'Abdullah
Muhammad b. 'Abdul wahid b. Ahmad b. 'Abdurrahman al-Maqdisi, umro 643/1245 .
Rad je rijedak i, kako se vidi, starog datuma.

2.Bugyat a-sa'il

_ Krae djelo iz podruja medicine. To je skraena prerada (muhtsar) opirnijeg

medicinskog djela al-Masa' il, to ga je napisao Hunain b. Ishaq, umro 260/873. Ovo
njegovo osnovno djelo napisano je za poetnike u medicini. Ovu skraenu preradu
toga djela napisao je Muhammad b. Ibrahim b. Sa'id al-Ansari, umro 749/1348 . Djelo
je rijetko; bibliografski izvori, koji su nam pri ruci, ne navode ga, to znai da im je
nepoznato. Zasnovano je na naunom posmatranju ovjekove prirode i na fiziolokim
i psihikim analizama organizma.
3. Ar-Risala ai-Mudahhaba

"Zlatna knjiga" - Krai rad iz podruja medicine, to gaje napisao Abu'l-Hasan

'Ali b. Musa ar-Rida, umro 203/818. Rad je napisan za Halifu Me'muna, i izraen,
uglavnom, na znanstvenoj osnovi i iskustvima, a mjestimice, tu i tamo, uvuklo se i po
koje sujevjerje. Pisac se mjestimice poziva na stare grke i indijske ljekare.
4. Risala fi hifz a-sihha

Traktat o higijeni, to ga je napisao gore navedeni pisac Muhammad b. Ibrahim

b. Sa'id al-Ansari. Nakon krae anatomije ljudskog organizma, govori se o ishrani i
piu, a zatim o raznim medicinskim sredstvima za osvjeenje, ublaavanje bolova i
lijeenje. U ovom radu ima dosta sujevjerja (naprimjer: "uho"- bol uha prestaje, ako se
privjesi i nosi zub lisice).
5. Nuhba min Kitab al-adwiya

Izbor iz djela Kitab al-adwiya, to ga je napisao Abu Ishaq Ibrahim b.

Muhammad b. Turban Ibn as-Suwaidi, "glavni ljekar" u Damasku, umto 690/1292.
To je prema rukopisu. Inae, bibliografski izvori ne navode dotinom piscu ni jedno
_dj~lo pod gornjim naslovom. Njegovo djelo o medicini poznato je pod naslovom:
-"Podsjetnik o medicini", U naem rukopisu govori se o raznim lijekovima na
znanstvenoj osnovi, ali tu ima dosta sujevjerja,
6. Bur' u sa' a
Krai rad o brzom izljeenju nekih bolesti, odnosno o lijekovima koji odmahdjeluju i uklanjaju bol. Napisao Muhammad b. Zakariya ar-Razi, umro oko 320/932.
Pisac u poetku kae, da je prisustvovao jednom sastanku ljekara, koji se odravao
kod vezira Abu '1-Qasim b. Abdullaha. U razgovoru o raznim pitanjima medicine,
neko je od ljekara rekao, da lijeenje svake bolesti zahtijeva due vrijeme i da se ni
jedna bolest ne moe brzo ili odmah izlij~iti. Na to je pisac iznio miljenje, da ima
nekih lijekova, koji na neke bolesti odmah djeluju i uklone ih. Na to je vezir od njeg
traio, da o tim bolestima i lijekovima koji odmah djeluju, napie posebno djelo, to je
on ovim i uinio, dajui radu naslov: "Casovito lijeenje".

60

7. Kitab al-firase

Djelo iz podruja fiziognomike. Napisao Muhammad b. Abu Talih al-Ansari asSufi ad-Dimiqi, umro 727/1326. U uvodu pisac kae, da se ovakav rad oslanja na
prirodne nauke i medicinu. Na kraju je poglavlje o raznim znacima i pojavama kod
bolesnika, koji ukazuju na razne vrste bolesti.

8. Al-Manzuma fi t-tibb
Spjev iz medicine, na arapskom jeziku, od nepoznatog pisca. Sadri upute za neke
lijekove i prilino sujevjerja. Mjestimice se govori o stvarima izvan medicine, kao o
postupku sa tkaninama, da bi postale nezapaljive. Izvori, koji su nam pristupani , ne
navode ovaj rad, to ukazuje da je rijedak ili posve nepoznat.

9. Magmu' - "Zbirka "

Djelo o nekim kemijskim procesima i njihovoj primjeni u finim zanatima, te o
lijekovima. Napisao 'Abdurrazzaq b. Abu '1-Ferag b. Abu 's-Surur, ija nam je
biografija nepoznata, jer ga izvori, koji su nam dostupni, ne navode. Drimo ipak, da
je on sin jednog starog arapskog ljekara, a to je Abu 'l-Fa rag ' Abdullah (b. Ahmad) at-
T abib, umro 435/1043,- koji je mnogo komentarisao grke klasike. Prema tome, ini
nam se, da je ovaj pisac ivio i radio u petom stoljeu po hidri, odnosno u XI stoljeu
n.e. Ovo njegovo djelo takoer ne nalazimo u izvorima, koji su nam pristupani. Pisac
u poetku govori o finim zanatima, npr. o proizvodnji i glaanju bisera, bakra itd.
Poslije toga, vei dio rada sadri uputstva o sastavljanju raznih lijekova. Ima recepata i
za sastav "izvanrednih i dugotrajnih mirodija".
Naslovna strana ove zbirke je obilno ukraena zlatnom bojom na plavoj podlozi.
U sredini toga ukrasa zabiljeeno je rukom prepisivaa, da je ova zbirka prepisana za
biblioteku Yabak b. Meh di al-Maqarr al-Araf al-Amir as-Saifi, koji je ivio i pisao
prije 880/1475. Prema tome, prepis cijele ove zbirke je iz tog vremena. Prepis je obavio
neki veoma vjet kaligr~f. koji je sve prepisao vanredno lijepim rukopisom.
Rukopis je donesen iz Karaoz-begove biblioteke u Mostaru.

5. ZBIRKA 8 L. 185; 21 x 16

3291

L
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

ISTO kao pod br. 4, l

ISTO kao pod br. 4,2
ISTO kao pod br. 4,3
ISTO kao pod br. 4,4
ISTO kao pod br. 4,5
ISTO kao pod br. 4,6
ISTO kao pod br. 4, 7
Fa'ida
lanak ili izvadak iz nekog djela, koji sadri recepte za lijeenje nekoliko bolesti.
Prepis djela pod t. 1-2 u ovoj zbirci potjee iz XVIII stoljea, dok su ostala djela
prepisana 1261/1845, i to, drimo, kod nas, od nekog naeg prepisivaa .
6. TARGAMAT MUFRADAT IBN BA/TAR L. 175, 18 x 13,1

3071

Prevod na turskom jeziku starog arapskog medicinskog djela Mufradat od

uvenog arapskog ljekara Ibn Baitar-a. To je skraeni naslov originala. Potpuni

61

ll
l

njegov naziv glasi: Gami mufrada t al-adwiya wa '1-agdiya ("Zbirka prirodnih lijekova
i vrste hrane"). Napisao Diya' uddin 'Abdullah b. Ahmad al-Malaqi, umro 646/1248.
Pisac je roen u Malagi u paniji, a ivio je i radio na Istoku. U svrhu botanikih
studija proputovao je Egipat, Malu Aziju i Grku i postao glavni botaniar u slubi
sirijskog vladara al-Kamila u Damasku. Poslije smrti toga vladara doao je u Kairo ,
gdje je bio primljen od egipatskog vladara el-Melika es-Saliha, ali se uskoro opet
vratio u Damask. Bio je uven botaniari ljekar. Iz medicine je napisao gore navedeno
djelo. U kraem uvodu kae, da mu je bio cilj, da u ovom djelu napie pregled
najobinijih i najpraktinijih lijekova, poredanih abecednim redom. Djelo je dosta
opseno i napisano za praktinu upotrebu, a sadri, uglavnom, biljne lijekove.
T o djelo je preveo na turski (staroturski) jezik neki anonimni prevodilac, za emira
(namjesnika) Umur-bega, u prvoj polovini XIV stoljea, oko godine 1345. h.). Ovaj
na rukopis predstavlja taj prevod. Na kraju prevoda nalazi se biljeka, pisana rukom
prepisivaa , u kojoj se kae, da je u ovom djelu obraeno 920 lijekova.
Prepis naeg primjerka rukopisa potjee iz XVI ili XVII stoljea . Pisanje vjetom
rukom i vokalizovan.
V. Brockelmann, G . 1., 492, S. 1. , 896.
7. IHTIYARAT AT-TABARI

2754

L. 76 (+ 14 dodat ih i kasnije prepisan ih iz nekog drugog medicinskog djela); 20.,5

15.
Turski prevod perzijskog djela sa podruja medicine. Osnovno djelo, na starom
perzijskom ili dvorskom jeziku (tazi), kojim su govorili samo takozvani vii krugovi,
napisao je Isma'il b. Ishaq at-Tabari. Sa tog jezika djelo Je preveo na jezik irokih
perzijskih masa Abu'l-'Abbas Ahmed b. Emin al-'Attar ... at-Tabari, a onda gaje sa
perzijskog preveo na turski jezik nepoznati prevodilac. To je sve prema uvodu ovog
turskog prevoda. Inae , o tom djelu i njegovom piscu, kao i njegovim navedenim
prevodima i prevodi ocima, ne nalazimo spomena u izvorima, koji su nam pristupani .
Djelo je starog datuma, a tako i njegovi prevodi. Ovaj turski prevod je, vjerovatno, iz
XIII ili XIV stoljea. Rukopis je na kraju nepotpun, jer su posljednji listovi izgubljeni.
Na poetku se govori o nainima ustanovljenja dijagnqze kod bolesnika (pomou
pulsa -nabd; pomou mokrae bolesnika u staklenoj zdjeli, promatrajui razliite boje
mokrae, koje oznaavaju bolest; pomou boje lica itd.). To ini prvi dio rukopisa, to
je rasporeeno na deset kraih poglavlja. Poslije toga govori se o lijekovima za razne
bolesti.
Rukopis je, vjerovatno, iz XVI stoljea.
Vakuf porodice Denetia.
X

8. AT-T/BB AN-NABAWI. 201; 20 x 15

4238

Djelo o higijeni i nekim lijekovima, zasnovano na tradiciji od Muhameda

("Poslanikova medicina"). Napisao Muhammad b. Abu Bekr Ibn Quyyim al-Gauziye,
umro 751/1350.
Ovakva medicina, zasnovana na Muhamedovoj tradiciji, svakako je najstarija
medicina kod Arapa - muslimana. Ona je jo davno postala narodna arapska
medicina.
(Kao osnovna i opa pravila u ovakvim djelima navode se Muhamedove izreke u
kojima su date ope pouke iz higijene: - Svakoj bolesti ima lijeka, pa se lijeite, ljudi!).
Rukopis je iz godine 1104/1692.

62

9. RAHNAMEI PADIAH/. L. 36; 18 x 13.

2747

Krae djelo na turskom jeziku o seksualnim pitanjima. To je prevod perzijskog

djela, to ga je napisao Abu'I-Barakat Hoga Nasiruddin at-Tusi , na zahtjev sultana
Abu'I-Muzaffer-hana, sina sultana Kazan-hana- kako se to razumije iz uvoda. Prema
tome, djelo je nastalo u XIV stoljeu (v. Blochet, 72). Gornji i drugi navedeni podaci u
uvodu nisu sigurni. ini se da je pisac te podatke i neke okolnosti, koje navodi ,
izmislio. Djelo je rasporeeno na osamnaest poglavlja (bab). U prva dva poglavlja
govori se o anatomiji ovjeka i njegovoj higijeni.
Rukopis je do hvaen vlagom, tako da je pismo znatno oteeno, pa se teko moe
itati, a mjestimice je neitljivo .
Prepisao al-Hag Mustafa b. ' Ali b. llyas, 955/1548 .
L. 36; 18 X 13.

10. FA/DA , 2, L. 160, 21 x 15.

3945

Poglavlje o onim bolestima, i drugo poglavlje, o iskustvu u lijeenju nekih bolesti

To je izvadak iz raznih medicinskih djela na turskom jeziku, kao i iz djela:
Mufredati Halimi, to gaje, vjerovatno, napisao Halimi Amasijevi, umro 882/1477, v.
Mehmed Tahir, Osmanli muellifleri I, 273 ; - Tashil fi 't-tibb, to gaje napisao Hadi
Paa Ajdini, umro poslije 800 H, tj. krajem XIV stoljea, v. Hadi Halifa, Kef azZunun I, 408. Knjigovezac je pri uvezivanju razlomio rukopis i meu njegova dva
dijela umetnuo 3 i uvezao.
Prepis dovreen u XVIII ili XIX stoljeu .
Zbirka je donesena iz Karaoz-begove biblioteke u Mostaru.
uope .

ll. MUHTASAR FI'T-TIBB, L. 80, 20 x 14,5

1266.

Krae djelo o lijeenju i lijekovima, to gaje napisao Taguddin Ahmad b. Ibrahim

b. Hidr ai-Ahmadi ai-Kermeyani, sastavlja uvenog epa Iskendername, umro
815/1412 (v. Bratislava, 336-7). Ime autora u raznim izvorima navedeno je razliito,
tako da neki kau, da mu je pravo ime nepoznato (OM II, 73 ; Babinger, ll). Drimo,
da je ovo ime, to smo ga mi naveli, ispravno.
" Na donjem prerezu rukopisa napisan je naslov: Tarwih al-arwah. To je, meutim,
naslov djela iz medicine, koje je napisao jedan drugi pisac, a to je: Hakimuddin
Mahmud at-Ti brizi. On je to svoje djelo preradio i u stihovima pod istim naslovom.
Prema tom njegovom spjevu turski pjesnik, uenjak i pisac, navedeni Maulana aiAtimadi, napisao je ovaj svoj rad. To se razumije iz biljeke, pisane rukom prepisivaa
na prvom listu rukopisa. U drugoj biljeci na istom listu kae se, da je ovaj pisac alAhmadi napisao, osim ovog djela, vie manjih djela iz medicine.
Na poetku je sadraj, pisan rukom prepisivaa.
Rukopis, vjerovatno, potjee iz XVIII stoljea .

12. TESHIL, L. 112, 20 x 15

1071

Prirunik na turskom jeziku s podruja medicine. Napisao Hidr b. Ali, zvani

Hadi Paa el-Ajdini, umro oko 800/1397. Ime autora navedeno je prema Hadi
Halifi (Kefuz-zunun, I, 408) i prema zapadnim izvorima. Kairo, t(ai-Kutbat-turkiye,
Kairo, Osmaniya 1306, str. 268), pak kae, da je autor "T eshila" Perviz-efendi b.
Abdullah, kadija u gradu Vidinu (Bugarska), umro 987/1579.

63

liji
Djelo je rasporeeno na tri dijela. U prvom dijelu govori se o teoretskoj i
medicini, u drugom o ishrani, piu i lijekovima, a u treem o uzrocima,
simptomima i lijeenju raznih bolesti.
Rukopis potjee iz prve polovine XVIII stoljea. Ranije je bio vlasnitvo i vakuf
porodice Dennetia iz Sarajeva.

praktinoj

J2-a EFI' I MUNTEHAB

J26

Djelo s podruja medicine, na turskom jeziku, od istog pisca kao i prethodno

djelo Teshil (tj. od Hadi Pae el-Ajdini). To je prema Blochet-u (Catalogue des
manuscripts turcs, sv. I, str. 69-70). Prema njemu, to je trea knjiga opirnijeg djela
"Muntehabi ifa", to ga je napisao navedeni autor "Teshlla". Prva i druga knjiga
identine su sa prvim i drugim dijelom "Teshila". Ali ova, trea knjiga, ima svoj
poseban gornji naslov (efi'i muntehab), koji je naveden i u uvodu naeg rukopisa.
Ovaj rad, koji je, zapravo, nastavak "T eshila", opirniji je i detaljniji od istog.
Obrauje bolesti i njihovu dijagnostiku u 62 poglavlja (bab).
Djelo je, zapravo, skraena prerada medicinskog djela"ifa'al-askam ", to ga je
na arapskom jeziku napisao isti navedeni pisac Hadi Paa el-Ajdini.
Listovi su prosuti i neki izgubljeni, pa je djelo nepotpuno.
Prepis je, vjerovatno, iz XVII stoljea.
J3. RISALEI BEIR ELEBI, L. 5; 20,5 x J2

4222

Kraa rasprava na turskom jeziku o klimi i vodama Edrene. N a pisao turski ljekar
Beir elebi, koji je ivio i radio u prvoj polovini XV stoljea , u doba sultana
Mehmeda I elebije (umro 824/1421), na iji je zahtjev napisao i ovu raspravu. To je
pisac medicinskog djela Magmu'at al-fawa'id
Rukopis je iz godine 1127l 1715. Poklon Osmana Sokolovia , iz Sarajeva, Gazi
Husrevbegovoj biblioteci.

J4. ZBIRKA 5

J585

Zbirka nekoliko medicinskih djela koja su uvezana u jedan sve211k

L. J30; J9,5 X J4
J. L. J-43. Sultaniya
Krae dielo s podruja medicine, na turskom jeziku. Napisao Muhammad b.
Mahmud e-Sarvani, u prvoj polovini IX/XV stoljea. Djelo je posveeno sultanu
Mehmedu I, sinu Bajezida I (816-824/1413-1421). Sve ove podatke (naslov djela, ime
autora i posveta) nalazimo u uvodu. Inae, o djelu i piscu nema spomena nigdje u
bibliografskim izvorima i katalozima, istonim ni zapadnim, koji su nam pri ruci.
Zasada bar moe se rei, da-je djelo u svijetu nepoznato i da se od njeg ne nalazi nijedan
rukopis, izuzev ovaj na primjerak. (To nam je izjavio i profesor za istoriju medicine
na instanbulskom univerzitetu, dr Bedi' ehsuvaroglu, koji je pretraio sve znaajnije
orijentalne biblioteke u Evropi i u T.urskoj, kao i Gazi Husrevbegovu biblioteku.
Kako ovaj rad, i jo nekoliko rukopisa iz medicine, nije naao nigdje, izuzev u naoj
biblioteci, to je zamolio, i dobio, mikrofilm istih za svoj medicinski fakultet).
Rad je rasporeen na uvod i etrnaest poglavlja. U uvodu se govori o razvoju
ovjeka od zametka pa dalje; njegov rast, te o osobinama, karakteristikama ivota

64

uope. Poglavlja sadre pravila i uputstva za zdravlje ovjeka: ta ovjek treba da radi
u svako vrijeme i svako godinje doba; ta treba da jede; ta i kako da oblai ; kada
treba da povraa hranu iz eluca; kada i kako treba koristiti banju. Vrste hrane: Hrana
. za ljude, koji rade teke poslove; ishrana ljudi prema razliitim prirodnim navikama i
sklonostima; raspored jeia, kad ih je vie na jednom objedu; ega se treba uvati pri
ishrani.
O korienju voda: Svaka voda je bolja od drugih pia; kako treba piti vod u.
O kretanju i mirovanju: ovjeijem tijelu treba kretanje; svaki dio tijela (organ)
ima svoju gimnastiku.
O spavanju i nesanici.
O probavi tekoj i normalnoj.
Vrste banja. Kupanje u hladnoj i sumpornoj vodi, itd.

2. L. 44-55. Kemaliya
Takoer krae
Posveeno je nekom

medicinsko djelo, na turskom jeziku, od nepoznatog pisca.

ejhu Kemaluddinu, uvaru turbeta (mauzoleja) u Brusi. Toliko
se razumije iz uvoda. Inae, o ovom radu i njegovom piscu ne nalazimo spomena
nigdje u izvorima, koji su nam pristupani. Sudei po rukopisu i papiru, p rep is je iz
X/XVI stoljea, a vjerovatno je io i datum pisanja samog djela.
Djelo je rasporeeno na deset poglavlja:
Bolesti glave, uzroci i lijeenje;
Bolesti oiju, uzroci i lijeenje;
Bolesti usta i lijeenje;
Bolesti zuba;
Bolesti malog djeteta;
Stalno curenje mokrae;
Spolno openje;
Sastavljanje raznih pia (erbe, sirup);
Pravljenje pilula (ma'dun);
Savjeti ljekara.
3. L. 56-78. /dah fi esrar an-nikah
Krae djelo na turskom jeziku- o ljubavnim odnosima mukaraca i ena. To je,
zapravo, turski prevod djela, koje je o toj temi, pod gornjim naslovom, napisao na
arapskom jeziku 'Abdurrahim b. Nasr a-izeri, umro oko 589/1193. Turski
prevodilac je nepoznat. Djelo je rasporeeno na dijelove, a svaki dio na deset
poglavlja. U prvom se dijelu govori o mukarcu, a u drugom o eni. U djelu je,
uglavnom, govor o raznim lijekovima, koji u ljubavi pomau.

4. L. 79-82. Manzuma fi't-tibb

Spjev na turskom jeziku s podruja medicine, od nepoznatog sastavljaa . Poinj e :

"Ovo su poune rijei ljekara ... " Ima 100 stihova, u kojima su sadrani mnogi savjeti iz
podruja higijene.
5.L. 83-130

Fragmenti iz raznih djela na turskom jeziku s podruja medicine. Govore,

uglavnom, o sastavljanju r.u:nih lijekova za razne bolesti.
Rukopis potjee iz XVI ili XVII stolje? .

65
.

-"'

. .

1541

15. ZBIRKA 2, L. 137; 20 x 15

J. Garrah-nam e, L. 1-1 23

"Carska knjiga o lijeenju rana i nekim hirurkim zahvatima" -od nepoznatog

pisca. O ovom djelu, kao i o njegovom piscu, ne nalazimo podataka u izvorima, koji su
nam pristupani, to znai da je djelo u svijetu nepoznato ili sasvim rijetko. Gornji
naslov je prema rukopisu . U kraem uvodu samog djela jedino nalazimo neto
podataka o njemu , ali te podatke nismo u mogunosti provjeriti, jer se nigdje ne
navode, ni u istonim ni ll zapadnim izvorima koje mi imamo. U uvodu se, meu
ostalim, kae: Po predanju starih , abasoviki halifa Me'mun (198-218/ 813-833)
obolio je bio od rana po tijelu. Ljekari su uloili mnogo truda i napora lijeei ga, i on
je najposlije ozdravio. Potom je sazvao sve ljekare i derrahe (hirurge) i zahtijevao od
njih , da zajedniki saberu i napiu sve lijekove za lijeenje rana, rekavi im da je to
njegova elja, - kako bi oni, to dolaze poslije nas, mogli itati i koristiti se i kroz to nas
i vas dobrim spominjati. - Na tom skupu bio je prisutan i ef hirurga, Abu Zahir b.
Muhamm~d'Arabi (?). On na to ree: Vladaru! Medicinska nauka je duboka i iroka,
uitelji ne mogoe sve ljudske bolesti upoznati i analizirati i tako ovladati
cjelokupnom ovom naukom. Ali , iskustva oko lijeenja mnogih bolesti oni su sabrali i
sauvali i sainili jednu knjigu, po kojoj su kasnije ljude lijeili. (elja i nada im je bila,
da e tako Bog- Stvoritelj ili krajnji uzrok svih uzroka- iz svoje riznice lijekova uiniti
pomo). Nakon to su sabrali ovu knjigu , sredili su je i dali joj naziv Hulasa(lzbor). Ja,
skromni i slabi, ali sretni hirurg, dobio sam jedan primjerak ove knjige u svoje ruke.
Tada sam vidio , da su u njenom pisanju pomijeana dva jezika: perzijski i pehlevijski.
Sa mnogo truda, ja sam je izmijenio (preveo) na arapski jezik, kako bi ak i poetniku
bila lahka. Pri tom sam objasnio uzroke, simptome i nain lijeenja svake rane. Sada,
kad se pojave rane kod nekog ovjeka, a ne bude se nalazio pravi, istinski uitelj
lijeenja (ustaz), onda je red raditi po ovoj (prevedenoj knjizi) . Jo bih samo rekao
ovo: Neophodno je potrebno za svakog ljekara, da postavi tanu dijagnozu (tahis)
svake bolesti,pa tek onda da lijei ,- jer,ne znajui dijagnoze lijeiti, veoma je opasan
postupak. I nakon svega, ovu (prevedenu) knjigu rasporedio sam na trideset
poglavlja."
U uvodu su jo samo nabrojana sva ta poglavlja, kao sadraj knjige . Drugih
podataka nema, pa ni o ovom turskom prevodu. Tako nema ni rijei o tom, da li je
navedeni skup ljekara gornje izlaganje Abu Zahira prihvatio, kao to nema ni rijei o
ovom turskom prevodu, ko ga je sainio, kada i po kom djelu. N o, ono to je logino
razumi ti iz svega gornjeg izlaganja, jest to , da je ovaj rad na turskom jeziku prevod sa
arapskog originala, koji je opet raen prema izvorima na perzijskom i pehlevijskom
jeziku.
Francuski orijentalista Bloe (Blochet, Turski rukopisi, II , 34) navodi jedno djelo
pod slinim nazivom (Cerrahname), koje se nalazi u Istanbulu (Dvorska biblioteka),
za koje kae, daje prevedeno sa perzijskog. (Original je napisan za vlade Mongola nad
Perzijom i imao je naslov: Gerrahiyyei haniyye - Carska hirurgija). Turski prevod
sainio je u Maloj Aziji erefuddin b. 'ali b. H . llyas Sapungi-oglu, u Amasiji, i
posvetio ga sultanu Mehmedu II el-Fatihu (1451-1481). Nije izvjesno, da li ovaj na
rukopis ima kakve veze sa tim djelom, ali moglo bi biti i da ima, jer imaju neke slinosti
meu sobom, bar u naslovu.

66

2. Bab gudem, L. 124-137

Poglavlje o lijeenju raznih vrsta lepre (gudam, - guba, elephantiasis; beheq -laki
oblik lepre, vitiligo alba i beres- lepra). To je, ini se, izvadak iz nekog medicinskog
djela. Sadri razne i mnogobrojne lijekove za navedene bolesti. Tri posljednja list.1
sadre tumaenje o sastavu raznih merhema (melema).
Prepis, vjerovatno, potjee iz XVII stoljea, - izuzev tri posljednja lista, koja su
prepisana mnogo kasnije, drugim rukopisom.
16. RIS,j.LAT AL-/BA ' :an mewaqi' al-weba', L. 60; 20,5 x 12

Rasprava na arapskom jeziku o izbjegavanju dolaska u mjesta, gdje se pojavila

kuga. Napisao Idris b. Husamuddin 'Ali al-Bidlisi, oko godine 917 l 1511. U uvodu
pisac kae, da je navedene godine krenuo iz Istanbula na had i obavio ga. Na
povratku je, kae, trebao proi kroz Egipat, ali je uo, da u njemu vlada kuga, pa ga je
zaobiao. Na to su mu, veli, neki teolozi i poboni ljudi prigovorili, jer je to- rekli su
mu - dokaz slabe vjere u sudbinu. On je napisao ovu raspravu, u kojoj im odgovara i
dokazuje, da ovako izbjegavanje kuge nije suprotno vjerskom uenju, nego, naprotiv,
da to islam preporuuje . Na kraju rasprave govori o uzrocima i okolnostima pojave
kuge, te o suzbijanju i lijeenju iste. On tu kae: Borba protiv te opasne bolesti moe
biti higijenskim mjerama, prije nego nastupi, i lijekovima, ako se je bolest ve pojavila.
U vrhu prve stranice nalazi se ukras. Povez je koni, ukraen.
Prepis potjee iz XVII stoljea.
17.MANAFI' AN-NAS , L. 107; 20

13

3087

Medicinsko djelo na turskom jeziku, to ga je napisao Nida'i, 974/1566.

Posveeno je sultanu Selimu ll (974-982/1566-1564). Prvi dio uvoda je u stihovima.

Gornji naslov i ime autora, kao i posveta, navedeni su u samom djelu. Inae, biografija
eisca nije nam poblie poznata. Neki izvori nazivaju ga Dervi Nida'i, a neki Nida'i
Celebi. Koliko se po svemu vidi, on je bio turski knjievnik i pjesnik. Miljenje pak
skoro svih zapadnih orijentalista (Brockelmann, GAL II, 447, S II, 666; Blochet,
Catalogue des Manuscripts turcs de la bibliotheque nationale, I, 272,369,387, II, 72- i
dr.), da je Nida'i pjesniki nadimak poznatog ljekara i pisca medicinskih djela iz tog
vremena, kome je ime - kako oni kau - Bedruddin Muhamed b. Muhamed alQaysuni, Qaisunizade, -sasvim je pogreno. Prije svega valja znati, da ljekar i pisac, o
kome se ovdje radi, nije Muhamed b. Muhamed, (iako je on bio uven ljekar), nego
njegov sin Mahmud b. Muhamed al-Qaisuni, ili kako su ga Turci pogreno prozvaliQaisunizade. On potjee iz stare i uvene arapske porodice .al-Qaisuni, iz Egipta.
Mnogi lanovi te porodice bili su dobri ljekari i nauni radnici, pa je ova porodica kroz
stoljea bila poznata kao porodica uenjaka i ljekara. Mahmudov otac Muhamed
doveden je iz Egipta u Istanbul kao ve uven ljekar, i bio je u slubi sultana. Kasnije je
doveden u Istanbul i njegov sin Mahmud, kao mladi ljekar. Njemu se uskoro pruila
prilika, skopana sa tekom odgovornou, da lijei sultana Sulejmana od neke teke
bolesti,- niqris- bolovi i otok zglobova na rukama i nogama, od koje ga nije mogao da
izlijei dotadanji dvorski ljekar i ef ljekara u Turskoj, koji se, u nevolji ili namjerno,
sluio obmanama i opijumom za ublaavanje bolova, to se tetno odraavalo na
stanje zdravlja bolesnika. Mahmud el-Qausuni je pristupio lijeenju na svoj nain i
uspio izlijeiti sultana. Zato je postao veoma uvaen u dvoru i dobio je poloaj efa
ljekara (reis el-etibba'). Pratio je sultana Sulejmana na njegovom posljednjem pohodu
5'

67

na Austriju. Kad je sultan pod Sigetom umro (974/1566), onje balzamovao njegovo
tijelo. Umro je i sam poslije toga do dvije godine (976/1568). Neki istoni izvori kau,
da je bio dobar pjesnik na arapskom i turskom jeziku, to nije tano u pogledu turskog
jezika, jer je on taj jezik poznavao vrlo malo ili nikako. Prema tome, gore navedeno
djelo, kao i jedan odulji spjev na turskom jeziku, medicinskog sadraja, koji se, prema
turskoj narodnoj predaji i prema gore navedenim zapadnim izvorima, pripisuju ovom
ljekaru, koji je, navodno, uzeo sebi pjesniki nadimak Nida'i, ne mogu biti njegov rad.
Nida'i, koji se u ovim turskim radovima spominje, oito je, dakle, druga osoba, kako
smo to gore rekli. Vidi se samo, da je ovaj turski pjesnik Nida'i ivio i radio u isto
vrijeme, kada i navedeni ljekar. Sasvim je vjerovatno, i to po svemu izgleda, da se je
pjesnik Nida'i susretao sa ljekarom Qausuni-jom, da se koristio njegovim djelima i
njegovim savjetima i da se ljekar, prilikom pisanja svojih medicinskih radova,
1
konzultovao s pjesnikom.
(V. 'Ata'i, Dai! a-aqa'iq, 196-7).

to se tie podataka o piscu Nida'i-ji mi ih imamo, uglavnom, samo onoliko,

koliko nam je on sam kazao o sebi u ovom djelu. Pri kraju, u poglavlju 60, on neto
govori o tom. Tako kae, da ih je bilo etvorica brae, od kojih je on bio najmlai.
Braa su mu voljela i sakupljala materijalno bogatstvo, a on je, kae, volio istinu i
nauku. Od imetka, to god bi mu dolo u ruke, troio je, a nije gomilao. S takvim
pogledima poao je na put po svijetu i dospio na Krim. Tu je doao u dodir sa hanom
(vladarom) Krima, Sahib Ciray-em, i postao njegov uitelj. Zavidnici su mu, svojim
spletkama, poljuljali ugled kod vladara, denuncirajui ga, da je on u slubi turskih
sultana i da je nagovorio sultana Sulejmana protiv Hana. Han ga je najposlije bacio u
tamnicu, gdje je ostao sedam godina. Po izlasku na slobodu, kae, da se je susreo sa
nekim uenim starcem stogodinjakom, koji mu je kazivao medicinsku nauku, i pred
samu svoju smrt dao mu diplomu. Ko je taj starac, njegov uitelj, on nam nije rekao;
nije nam, naalost, zabiljeio ni njegovo ime, ~amo kae, da je od Muhamedova
potomstva, - iz ega se moe zakljuiti, da je vjerovatno Arap, - ali to ne mora biti.
Nakon toga, Nida'i je, kako kae, putovao dosta godina, i na svojim putovanjima
itao vane medicinske knjige, na osnovu kojih je sabrao i napisao ovo svoje djelo.
udnovato je, da nigdje ne spominje svog savremenika, navedenog Mahmud el
Qaisuni-ju (Qaisunizade)," sa kojim se je, drimo, morao sresti i od njeg neto nauiti.
Takoer je udnovato, da svi izvori, koji su nam pri ruci, ne donose podrobnije
njegovu biografiju.
Djelo je rasporeeno na 60 poglavlja (bab), koja su navedena u uvodu. U prvim
poglavljima govori se o ljudskom organizmu, njegovom sastavu i njegovim
osobinama (anatomija), a kasnije o raznim bolestima i njihovom lijeenju.
Na kraju se nalazi dova (molitva), tilsumi i zapisi, to, ini se, ne spada u samo
djelo, nego je kasnije dodato. Na posljednjem listu jedna stranica sadri nazive nekih
trava na turskom i naem jeziku, napisano pod naslovom: "Naziv nekih trava na
bosanskom jeziku".
Rukopis potjee iz XVIII stoljea.
18. I S T O
(Manafi an-nas), L. 68; 21 x 16

2590

Drugi primjerak prethodnog djela Manafi' an-nas.

Prepisao Osman Dervi b. Omer-beg, mjeseca ramazana 1142/1729.
Nekoliko lista poslije ovog djela sadre stihove na turskom jeziku o sastavu nekih
lijekova, te razne recepte.

68

19. ZBIRKA L. 1-109.

ISTO, Manafi' an-nas)

1254

Prepis dovren sredinom mjeseca rebiul-evvela 1049/1639.

20. ZBIRKA 4. L. 71, 23,5 x 15

532
l . L. 1-48. Risa/ei Nusret-efendi fil-tib
2. L. 49-64. Kitabi Nida'i
Spjev s podruja medicine, to ga je, u stihovima, na turskom jeziku, sastavio
Dervi Nida'i, ili Nida'i elebi. To su savjeti o uvanju zdravlja i lijeenju od razn ih
bolesti, dati u stihovima vjerovatno radi lakeg pamenja. Pisac je djelo spjevao i
posvetio ga sultanu Selimu II, 975/1567. To je, zapravo, prepjev djela o medicini pod
naslovom Menafi an-nas, to ga je napisao isti autor Nida'i, jednu godinu ranije (v.
prethodni broj). Spjev je sainjen u dosta lakom i popularnom stilu i sadri
mnogobrojne lijenike savjete i recepte. Sam autor pri kraju kae za ovaj svoj rad:
"Ovo je po obimu kratko djelo, ali je puno znanja i mudrosti." Gornji naslov je prema
ovom rukopisu. U drugim nekim primjercima naslov je drukiji: (Risalei-manzume,
te'lifi Nida'i).

3. L. 64. Bab
Poglavlje iz nekog medicinskog djela, koje sadri upute o ponaanju i ishrani ljudi
za svaki mjesec u godini. Poinje sa uputama za proljee (mart).
4. L. 65-71. Hassai magnatis
Poglavlje o osobinama i znaaju (ljekovitosti) magneta u medicini. Tu su
navedena mnogobrojna miljenja i iskustva jo starih grkih uenjaka (Hipokrita,
Aristotela, Galena i drugih), te islamskog filozofa i lijenika Ibn Sina-a (Avicena). Na
mnogim mjestima kae se, da se upotrebom magneta u lijeenju na razne opisane
naine mogu postii "neslueni" i "udesni" rezultati.
Na kraju zbirke nekoliko lista sadri recepte za razne lijekove. Te recepte biljeili
su, uglavnom, nai ljudi,- jer se u nekima od njih nalazi po koja naa rije( ... "to je
bosanskim jezikom list bokvica" ... ).
Rukopis je bio u vlasnitvu, a kasnije je bio vakuf sarajevske porodice Dinia.
Prepisao ga je jedan od lanova te porodice u XVIII stoljeu. Zavjetan je za
porodinu biblioteku, 1284/1867.

21. ZBIRKA 3

4272

Magma a/-manafi al-bedeniye

l . L. 1-39.
Djelo na arapskom jeziku o lijeenju i lijekovima. Napisao Dawud b. Omar alAntaki, umro 1008/1599. Pisac je napisao vie djela s podruja medicine. Ovaj mu je
rad izvadak iz djela Ma la yese'u 't-tabibe gehluhu, to ga je napisao god. 710/13 10
Yu suf b. Isma'il b. Ilyas el-Kutbi, Ibn el-Kebir, koji je opet preradio djelo el-Gami od
Ibn el-Baitara. Pisac Antaki roen je u Antiohiji, kao sin jednog seoskog starjeine.
ivio je i radio u Damasku i Kairu, a umro je u Mekki, gdje je ivio nepun u godinu.
Ovo djelo mu je rasporeeno na 40 poglavlja (bab). Dvadeset od njih odnosi se na
odreene dijelove ljudskog tijela i njihove bolesti, a drugih dvadeset govori o

69

bolestima, koje se ne veu za odreene dijelove tijela. Karakteristino je, da jedno

poglavlje pri kraju (39-to) govori samo o djeijim bolestima i lijeenju djece.
Prepis ovog primjerka dovren je u nedelju 28 . abana 1030/1620 godine. Vrsta
pisma je nash starinski, arapski.
2. L. 40-49. Risa/a fi' 1-hammam
Traktat o javnim gradskim banjama, sa eriatskog i medicinskog gledita.
Napisao Muhammad b. Abu Ahmad, 1063/1652. Biografija pisca nije nam poznata.
To je, zapravo, kratak izvor iz opirnijeg djela, to gaje o istoj temi, pod naslovom: Annuzha az-zahiya napisao poznati egipatski uenjak 'Abdurre'uf al-Munawi, umro
1031/1621.
Na poetku se govori o najstarijim javnim banjama na svijetu, te koji su stari
narodi imali banje, - to je uglavnom, zasnovano na nesigurnoj predaji i priama .
Zatim se govori kako su islamski narodi usvojili i podravali banje, - te o koristi i
tetnosti banja za ovjeka sa medicinskog gledita. Govori se i o upotrebi banja za
zdrave, za bolesne, za debele, o nainu banjanja, o ponaanju po izlasku iz banje, te o
banjanju vruom i hladnom vodom. Al-Manhulu min al-manqul fi ma'rifeti sifat alhuyul
3. L. 50-78, Al-Manhulu min al-manqul fi ma'rifeti sifa t al-huy u/
Djelo na arapskom jeziku, iz podruja veterine, o gajenju i lijeenju konja.
Napisao 'Abdullah b. Hasan b. 'Ali,ijanamjebiografijanepoznata(v . Brockelmann
S II, 1036). Sudei po naem rukopisu, moe se rei , daje pisac ivio i radio najkasnije
u X/XVI stoljeu , a vjerovatno koje stoljee i ranije. Naslov djela itko je napisan u
naem rukopisu, a ime autora naveli smo prema Brockelmannu (n. m.). U uvodu,
pisac kae, da je od mladih svojih dana volio konje mimo drugo domae blago i da se
dao na izuavanje veterine o konjima, kao zanata s kojim je zaraivao . Iz tih studija, iz
predavanja koja je sluao, sastavio je - kae - ovo djelo, u koje je uvrstio sve to je
najvanije i najpotrebnije znati o tom predmetu, a to se ne bi lako nalo, ovako
sakupljeno, u jednoj knjizi. Svako ko eli drati konje i njima se koristiti, mora
poznavati njihove bolesti i lijeenje istih, a to ne moe postii bez itanja ove knjige,
kae on. Djelo je rasporeeno na 17 poglavlja, koja su navedena u uvodu. Na kraju
pisac kae , da je ova struka veoma iroka.
Rukopis je dovren 1004/1595. Na rubu posljednje stranice nalazi se kratka
biljeka bez datuma, vjerovatno napisana rukom prepisivaa, u kojoj se kae, da je
tekst kolacioniran sa originalom, iz koga je prepisan . Djelo je rijetko.
22. ISTO KAO POD BR. 4272,1

3032

(Magma al-manafi' al-badaniya), L. 71; 18 x 13

Drugi primjerak gore navedenog djela Magma al-manafi' al-badaniya od Dawud
al-Antaki-je.
Prepis je dovren 1085/1674 (kako je to zabiljeeno na kraju, na perzijskom
jeziku). Prepisiva je Fejzullah Turbani (iz Sarajeva, lan stare sarajevske porodice
Turhanija, koja je ve izumrla,- smru njenog posljednjeg lana Ibrahima Turhanije,
koji je umro prije dvadesetak godina).
Rukopis je bio u vlasnitvu sarajevskog muftije Salima Muftia , koji ga je
zavjetao Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

70

23. YAD/GAR IBN ERIF,L. 315; 18,5 x 12,5

2441

Prirunik iz medicine na turskom jezku, to ga je napisao Ibn erif Biografija

pisca, kao i datum pisanja ovog djela, nisu poznati bibliografskim izvorima, istonim
ni zapadnim, kojima mi raspolaemo. No, prema nekim indikacijama da se zakljuiti,
da je pisac ivio, pa i ovo djelo napisao, u IX stoljeu po hidri, dakle u XV stoljeu n.
e. Djelo je ipak bilo znaajno i poznato, jer je, kako pisac u uvodu kae, prvenstveno
namijenjeno irokoj upotrebi, za uvanje narodnog zdravlja. U uvodu pisac ujedno
govori o tom, kako je nastalo ovo djelo. On najprije kae da su ga na medicinski rad
uope ponukali najhumaniji ljudski osjeaji i elja da pomogne ljudima u njihovim
tekim nevoljama, koje im donose razne bolesti, kao i injenica to islam preporuuje
lijeenje i istraivanje lijekova. Zatim kae, da je ovo djelo skraena prerada jednog
ireg turskog prevoda nekog arapskog medicinskog djela. To arapsko djelo je, koliko
se moe zakljuiti prema bibliografskim izvorima i prema uvodu naeg rukopisa,
Gami mufrada t al-adwiya (Zbirka lijekova), koje je napisao Ibn al-Baitar ('Abdullah
b. Ahmad al-Malaqi, - umro 646/1248). Naime, to dosta veliko i opirno djelo
arapskog pisca preveo je nepoznati prevodilac u cijelosti na turski jezik. Na pisac (Ibn
erif), elei da olaka prevod, dao je ovu skraenu preradu. On sam daje veliku
vanost ovom svom radu i kae, da sadri mnoge korisne pojedinosti, koje se ne nalaze
ni u mnogim opsenijim djelima. U uvodu, zatim, daje sadraj djela. S poetka se
govori o zdravlju i bolestima ovjeijeg organizma, a poslije, u veem dijelu rada, o
medikamentima za lijeenje (lijekovi i njihov sastav).
Rukopis nema datuma, ali, sudei po papiru i pismu, moe se rei da potjee iz
XVI stoljea.
Na poetku su biljeke s podruja medicine i razni recepti za lijekove. Na
zavretku su dodata dva poglavlja od istog autora: Bavasir (hemoroidi) i yuz-renk
(crveni vjetar).
Na kraju je detaljan sadraj, pisan - ini se - istim rukopisom.
Rieu, 124-a; Pertsch (turska djela), 299;
Blochet, t AF 168 (str. 68).

24. ISTO, YAD/GAR IBN ERIF

4360

Primjerak je nepotpun s poetka za 21 list, koji su otkinuti i izgubljeni.

L. 178; 14,5 X 10,5.
Prepisao Hali! b. Hidr llyas, u kasabi (neitko), poetkom m uharrema 982/1574,
kako je to zabiljeeno na kraju . Iz krae biljeke, takoer na kraju, od koje se nalazi
manji dio, jer je list poderan, - moe se razumjeti, da je ovaj primjerak proitan pred
autorom.
Na poetku se nalazi spisak "sretnih i nesretnih" dana(mubarek ve nahs gtinler) u
mjesecima: mart, april i maj, - to je napisano kasnije, drugim rukopisom.

1900

25. ISTO,JADIGAR IBN ERIF

Primjerak je nepotpun na kraju.
L. 115; 21,5 X 16.
Rukopis potjee iz XVIII ili XIX

stoljea.

71

26. ISTO,JADIGAR IBN ERIF

L. 156; 21

3430

J4,5.

Rukopis, vjerovatno,

potjee

iz XVII

stoljea.

27. UNMUDAG AT-T/BB, L. 36; 20 x 12,5

1571

Djelo o medicini, na turskom jeziku, to gaje napisao Muhammad, reis al-etibba

(primarijus), umro 1049/1639. Djelo je posveeno veziru Redep-pai, koji je
po r ij ,~ klom Bonjak. Sadri dva dijela: teorijski i praktini, a rasporeeno je na uvod,
est poglavlja i zavretak. Velikim dijelom obraduje razne lijekove i medikamente.
Prepisao Mustafa b. el-Hagi Dawud b. 'Abdullah Hagizade, 1101/1689.
Na poetku je sadraj djela.
28. GAYAT AL-BAYAN, L. 316; 20 x 12,5

- Medicinsko djelo na turskom jeziku, to ga je napisao Salih b. Nasrullah ibn

Salom, glavni ljekar (hekim-bai), umro 1081/1670. Porijeklom je Jevrejin, koji je
svoje porijeklo slobodno manifestovao. Djelo je posveeno sultanu Mehmedu IV, sinu
sultana Ibrahima. Pisac u uvodu kae daje ovaj rad sabrao iz ranijih medicinskih djela
i ljekarskih iskustava, - ali da on obraduje i neke nove bolesti, za koje se prije nije
znalo, jer neke nisu ni postojale i da za takve nove bolesti, "nastale u nae vrijeme" kako on kae- obraduje i nove lijekove. Lijekovi su uope "sastavljeni" i "jednostavni"
(murekkeb, mufredat). Na rukopis je iz godine 1186/1772. Po rubovima listova ima
komentara, takoder na turskom jeziku. U tim komentarima nalazi se i po koja naa
rije, naziv lijeka ili biljke ("bosanskim jezikom"). Djelo je prilino veliko (320 lista, 22
x 14). Na kraju je, na nekoliko lista, medicinski rjenik na "arapskom, grkom i
perzijskom jeziku", kako se kae u naslovu, -za bilje i lijekove, koji su u ovom djelu
navedeni. Na jednom neispisanom listu nalazi se recept- narodni lijek- za lijeenje
uboja. Recept je nabavljen od kahvedije Jusufa urta (porodica iz Sarajeva).

29. ISTO, GAYATAL-BAYAM, L. 192; 24 x 18

329

Drugi primjerak prethodnog djela, prepisan kod nas, kasnije, godine 1277/1860.
30. T A'DILI EMZHiE L. 98; 22,5 x 16

1152

Djelo na turskom jeziku o higijeni i lijekovima. Napisao neki u'uri, 1097/1685.

Naslov djela i drugi podaci navedeni su prema rukopisu. Inae, o ovom djelu i
njegovom autoru ne nalazimo nigdje spomena u izvorima koji su nam pristupani.
Djelo je rasporeeno na uvod, dva poglavlja i zavretak. U uvodu se govori o
anatomiji ljudskog organizma i o najstarijem poznavanju medicine. Prvo poglavlje
govori o higijeni ljudskog tijela, a drugo o opstanku i uvanju ljudskog roda do konca
svijeta. Zavretak je o nekim lijekovima i tilsumima.

Rukopis je prepisao Uzejr-efendi, uenjak Rudije (nie srednje kole) u

Zvorniku, 1279/1862.

72

31. TUHFAT AL-ER/B, L. 143; 23 x 17

986

Djelo na turskom jeziku iz medicine. Napisao Husejn-efendi, zvani Hezar-fenn,

koji je ivio i radio u XVII stoljeu (v. Isma'il-paa, Dail I, 240 i Kairo t, 269). Djelo je
rasporeeno na tri dijela, od kojih svaki ima po vie podnaslova. Prvi dio govori o
anatomiji i prirodi ovjeka, drugi o lijeenju i lijekovima,- to je sabrano iz starih djela
arapskih, perzijskih, grkih i bizantijskih ljekara, a trei o posebnim i udesnim
osobinama nekih lijekova i utjecaju zvijezda na lijeenje. Rad je skraena prerada i
izvadak iz opirnijeg medicinskog djela pod naslovom: Lisani etibba' (Medicinski
leksikon) od istog autora, - kako se to razumije iz uvoda ovog rukopisa.
Rukopis je na kraju nepotpun, a potjee iz XVIII stoljea .
32. TA'RIFATI ETIBBA' L. 40; 24 x 17

1376

Definicije nekih strunih pojmova u medicini, ili medicinska terminologija, na

arapskom jeziku. To je, zapravo, struni medicinski rjenik , od nepoznatog pisca. S
poetka su pojmovi, koji se odnose na ljudsko tijelo, zatim za razne ovjeije bolesti, a
onda nazivi bilja i lijekova. Rukopis nije dovren. Posljednja poglavlja su: Kako staviti
lijekove u unutranjost organizma, te spravljanje lijekova (varenjem, prenjem i
tucanjem).
Gornji naslov djela nalazi se na prvoj stranici u rukopisu i napisan je rukom
prepisivaa . Na donjem prerezu listova napisan je naslov: Istilah al-atibba'
(Terminologija ljekara). Inae, o ovom radu i njegovom piscu ne nalazimo spomena u
izvorima, koji su nam pristupani . Istina, Brockelmann (S III, 1303) navodi djelo pod
naslovom: ai-Istilahat at-tibbiya (Medicinska terminologija), to ga je napisao
'Abdullah ai-A'Iam, oko godine 1028/1619, ali nije jasno, da lije to ovo nae djelo,iako postoji mogunost da jest. Djelo je, kako izgleda, rijetko.
Prepis je iz XVIII ili poetka XIX stoljea. U pisanju ima greaka, to pokazuje da
je prepisiva bio oeuk ovjek.
33. ZBIRKA 2 L. 189; 18,5 x 12

2461

l. L. 1-159. Mufredat
Medicinsko djelo na turskom jeziku, od nepoznatog pisca. Govori o lijekovima,
prirodnim i sastavljenim, - "to je sabrano iz raznih djela i napisano tako , da bi se
koristili iroki slojevi naroda." Prvo se govori o lijeenju kuge. Djelo je, vjerovatno,
napisano u sedamnaestom ili poetkom osamnaestog stoljea . Gornji naslov je prema
kratkom uvodu rukopisa.
2. L. 160-189. Bur'usa'a
Kraa risala (rasprava), koja govori o lijekovima za razne bolesti, v. gore pod br. 4,6
(R-3749).
Prepisao cijelu zbirku Dervi Abdullah, 115011737.

34. MINHAG A-IFA 'l FI'T-TIBB AL-KIMA '/ L. 119; 24 x 12

608

Medicinsko djelo na turskom jeziku, to ga je napisao ljekar 'Omer b. Hasan

ifa'i iz Sinopa, umro 1159/1746. Sadri kratak opis djelovanja raznih lijekova na
odreene bolesti, zatim uputstvo za sastav tih lijekova i nain njihove upotrebe. Pri

73

dobijanju nekih lijekova -slui se kemijskim procesima, pa se, vjerovatno zato, u

naslovu kae, da je ovo "djelo o kemijskom lijeenju ". Cesto navodi imena starih
klasinih ljekara, grkih i latinskih, pozivajui se na njih pri odreivanju pojedinih
lijekova. Djelo je vrijedno i rijetko. (Zapadni izvori, koji su nam pri ruci , ne navode
ga). Rukopis je sauvan u dobrom tanju. Na prva dva lista nalaze se, rukom izraeni,
crtei epruveta i raznih drugih zdjela, kojima se slui pri spravljanju lijekova.
Prepis potjee iz XVIII stoljea.

35. ARAF AR-RISALA L. 20; 24,5

15

683

Traktat na turskom jeziku, sa podruja medicine, od nama nepoznatog

pisca. U uvodu se kae, da je ovo prevod arapskog djela, to ga je napisao i
rasporedio na 46 poglavlja neki Abu '1-Qasim Neisaburi.
U prvom dijelu govori se o nekim prehrambenim artiklima (hljebu, mesu i
dr.) i o vou. Poslije toga govori se o nekim bolestima (oi, zubi, eludac i dr.).
Meu lijekovima navode se i odreena "bajanja" ili " uenja" (zapisi).
Rad je prepisan veoma lijepim rukopisom, a na poetku se nalazi lijepo
izraden unvan u bojama.
.

Na kraju se nalazi datum, napisan drugim, slabijim rukopisom, 119111777,to, drimo, predstavlja datum prepisa.
Zabiljeeno je, da je rukopis uvakufio Jusuf-paa.
36. RISALEI MA RADAR L. 35; 22,5 x 16,5

4204

T.r aktat na turskom jeziku, koji sadri recepte (sastav lijekova) za razne

bole~t1. Na poetku su. navedeni tilsumi (zapisi, vefk), a poslije medikamenti.

Nap1s~o Nusret-~fend1 Ebu Bekr, umro 1208/1793. Naslov je prema uvodu
r.l:lkopisa. Nek? Je pak ~asnije stavio naslov: Megmu'ai-kebir (Velika zbirka

lijekova). Rad Je poznat JO pod naslovima: Risa lei Nusret-efendi i Ma ha dar fittibb.
Pisac nije bio kolovan medicinski strunjak, nego, ini se, samouk. Inae
je bio knjievnik i pjesnik, a sluio je kao bibliotekar jedne biblioteke (Nuri
Os!!lan) Ist~ni;>l:llu. ~. uvodu ka~e , da je imao priliku itati mnoge medicinske
knJige 1 konst1~1 se nJima za SVOJU potrebu ili potrebe drugih , iz ega je onda
sabrao ovu zbirku, kao rezultat svog iskustva.
Prepis je iz XIX stoljea.
Isma'il-paa, A.M. II , 494; M. Sureyya, SO IV, 554.
37. ISTO, RISALEI NUSRET-EFENDI. L. 56; 19 x 14

Pismo sitno, sloeno.

Rukopis potjee iz XVIII
38. ZBIRKA,
l. L. 1-47. ISTO
(Risalei N usret-efendi)
(Ma hadar fit-tibb).

74

931

stoljea.

532

39. ZBIRKA 2, L. 103; 17 x 12

2822

l. L. 1-15. Ba'di edwiy e

Traktat na turskom jeziku, koji sadri biljeke kao izvadak ili izbor iz
nekog djela o lijekovima. Biljeke su novijeg datuma, iz XIX stoljea. Koliko
se vidi, biljeio ih je neki na ovjek za svoju potrebu.

2. L. 16-103. Isto kao br. 36 (R-4204)

To je drugi primjerak gore navedenog djelaRisalei ma hadar, od Nusretefendije.
Prepisao Ebu Bekr Newa'i b. Mustafa, iz Malatije, u Istanbu.! u,
vjerovatno krajem XVIII ili p oe tkom XIX stoljea.
40. MU'ALEGAT RISALESI , L. 55; 23,5 x 17

R-993

Traktat na turskom jeziku o lijeenju raznih bolesti. Primjerak je

nepotpun s poetka i na kraju, pa se ne zna pravi naslov ni pisac. Gornji naslov
zabiljeen je kasnije prema s.adraju. Rad je razdijeljen na kraa poglavlja
(bab), kojih ima preko etrdeset. Lijekovi su, uglavnom, biljni, neka poglavlja
sadre zapise ili tilsume. Kod nekih medikamenata navodi se, pored arapskoturskog naziva, i naziv " bosanskim jezikom", - iz ega se vidi da je sastavlja, ili
bar prepisiva traktata, na ovjek.
Rukopis potjee iz XVIII stoljea.

41. KIT'A, L. 33; 20

14,5

3502

Fragment nekog medicinskog djela na turskom jeziku.

'Rukopis potjee iz XVIII stoljea.

42. ZBIRKA , L. 79; 24 x 18

1379

Zbirka lijekova na turskom jeziku, anonimna, od anonimnog sabiraa.

Na poetku su navedene mnogobrojne trave, plodovi, korijenje, masti i drugo,
toje ulazilo u sastav raznih lijekova, sa oznakom raznih osobina dotinih
sastavnih dijelova. Poslije toga su opisani lijekovi: njihov sastav, upotreba i
djejstvo. Zbirka je, ini se, sabrana iz raznih medicinskih djela za praktinu
upotrebu. Sudei po nekim naim rijeima , koje su navedene kao prevod
turskih izraza, drimo da je sabira , ili prepisi va , na ovjek. (Tako se nalaze
nae rijei: lipovina, bjelance, umance, divlji mak, gladievina, emerika,
ruta, rakita, tikva, ruica, loza, vrba, bokvica itd.). To u svakom sluaju
pokazuje da su se nai ljudi lijeili prema uputstvu i lijekovima u ovoj zbirci.
Rukopis potjee iz XVIII ili XIX stoljea. Bio je u posjedu sarajevskog
muftije Salima M ufti a.

75

SUMMARY
ORIENTAL MEDICAL MANUSCRIPTS
IN GAZI HUSREVBEG LIBRARY AT SARAJEVO
At The First Congress of the History of Health Culture of Yugoslavia that took
place in Sarajevo from 1-3 October 1970, professor Kasim Dobraa presented the
paper titled: "Oriental manuscripts from the scope of medicine, veterinary medicine
and pharmacology in Gazi Husrevbeg Library in Sarajevo". In his paper, he prepared
all manuscripts from Gazi Husrevbeg Library concerning that branch of science. A
shorter conclusion of the report was published in the Congress Proceedings.
On this occasion we bring the whole text of the report except the manuscripts
dealing with the veterinary medicine because they are analysed in a separate work of
this volume of Annals.
The work contains 42 manuscripts from "The Messanger's Medicine" and
"Kan un" of Ibn Sina to "The Collection of Medicaments" written Turkis language.
The manuscripts are arranged according to their relative importance and
chronologically.

76

Fejzulah

Hadibajri

BAJTARN AME ORIJENTALNE VETERINARSKE KNJIGE 1)

Arapi su, poslije antikih naroda, zasluni uitelji Evrope i njima pripada
udio u razvoju i napretku nauke i kulture, koje su danas postale ~jednika
svojina cijelog ljudskog roda. Imena Razes (Ebu Bekr Muhamed er-Razi), A vicena
(Ibn Sina), Averos (Ibn Rud) i dr., poznata su irom cijelog kulturnog svijeta. Nije
manje poznat ni Albajtar (Ibnul-Bajtar) sin veterinara iz Malage (1197-1248.).
Iako je veterina funkcionalno slina medicini, prvi bibliografi pri klasifikaciji
nauka, veterinu svrstavaju uz prirodopis i poljoprivredu. Stoga u orijentalnim djelima
iz obla~ti prirodopisa i agrikulture susreemo i veterinarstvo. U starom i srednjem
vijeku saobraaj na kopnu odvijao se uglavnom korienjem konja, stoga je konj bio
vrlo cijenjen i voljen. Konju je u raznim vidovima iskazivana panja i briga. Djela pod
nazivom "Kitabul-hajl-" i "Kitabul feres" (knjiga o konju) su brojna. U njima se _govori
o anatomiji, fiziologiji i fizionomiji, bolestima i lijeenju, te timarenju konja. Cuveni
arapski filolog El-Asmei (umro 830.) u elji da ukae na jezino blago o konju, koje se
uje meu narodom, napisao je posebnu knjigu. U poglavlju o anatomiji konja
nabrojeno je 59 sastavnih elemenata. Iskazano je 40 pozitivnih i 34 negativne osobine,
i 25 varijanti u hodu. U poglavlju, koje govori o poznatijim konjima, spominje da je u
Iraku bila prireena izloba i trka najpoznatijih konja arapskog carstva. Na izlobi je
bilo upisano 1.000 grla. Uesnik na izlobi Ebu Ukajsir iz plemena Es'ad ukazao je
iriju za izbor najboljeg konja, na jednog ata kojeg on smatra najboljim na izlobi.
Ovaj at je bio pobjednik i na trci, to je potvrdilo veliku veterinarsku strunost Ebu
znaajan

1) Na slubi u Biblioteci Veterinarskog fakulteta u Sarajevu 1954. g. profesor istorije veterinarstva dr

Vaso Butozan predloio mi je, da za potrebe Veterinarskog fakulteta prikupim bajtamame (turske
veterinarske Ijekaru!e), da prikaem njihov sadraj i izvriim uvid u orijentalnu bibliografiju o veterini.
Zadatak nije bio jednostavan, jer se o tome pitanju ranije nije niko izravno interesovao. Prof dr air Sikiri
obraivao je tada, za potrebe Centralnog higijenskog zavoda u Sarajevu, orijentalne medicinske ljekarue,
pa sam se njemu obraao za savjete i pomo . I na sarajevski narodni ljekar Hadi Muhamedaga Handi iz
Cicina. hana bio mi je Od velike koristi. O toku i napretku svoga rada izvjetavao sam pismeno prof
Butozana, i prema tim prepisima je sastavljen ovaj rad.

Ukajsira. Halifa Jezid II Omejevi (687 .-724.) priredio je trku u Damasku. Uee na
trci prijavili su najpoznatiji emir i i velikodostojnici sa svojim konjima. Doao je ijedan
seljak sa svojom kobilom i traio uee na trci. Tvrdio je, da je otac te kobile poznati
at "Aved" i da e ona odnijeti pobjedu. Tako se i dogodilo . Halifaje nudio za kobilu
ogromno blago, ali seljak se od nje nije mogao rastaviti, jer muje draga kao ivot, ali e
Halifi dati njeno drijebe. Kada je uginuo poznati at "Burazan" is pjevane su tualjke.
Spomenuemo nekoliko imena pisaca ija djela nose naziv "Kitabul-hajl-" i u
kojima se govori o veterini. To su: E bu Ubejde Mamer ibn Musemma (825.), E bu Amr
ibn Gulsum (835.), Ibnu Abdulah Muhamed ibn Harun (841.), Ebu Muhamed
Abdulah ibn Muhamed (853 .), Ebu Dafer Muhamed ibn Habib (860 .), Ebu
Muhamed ibn Hiam (860), Ebu Hatem Seh! ibn Muhamed (863.), Ibn Durejd
Muhamed ibn Hasan (953.), Kadi Ahmed ibn Muhamed ez-Zejdi (1742.) i drugi.
U bajtarnamama susreemo Aristotela kao osnivaa veterine. Kada je
Aleksandar Veliki (356.-323.) osvajao Perziju, dopro je do grada Belh. Ovdje se meu
konjima pojavila bolest, pa je dalje napredovanje obustavljeno. Aleksandar se za
savjet i pomo obratio svome uitelju Aristotelu (384.-322.), koji je u tu svrhu napisao
knjigu o bolestima i lijeenju konja. Ovaj Aristotelov metod u grupisanju bolesti "od
glave do pete" uzet je kao sistem, i s njim se susreemo u veterinarskim djelima na
orijentalnim jezicima. Po ovome sistemu su sastavljene i nae bajtarname veterinarske ljekarue.
U vremenu od bitke na Marici (1371.) do Balkanskog rata (1912.) veliki dio
jugoslavenske teritorije bio je pod turskom upravom, krae ili due vrijeme. Turska
uprava imala je uticaj na ekonomski, kulturni i politiki ivot naih naroda, a u
izuavanju nae nacionalne istorije ini posebni period. Turski uticaj ostavio je traga i
u veterini. 1940. godine u Turskoj je izala knjiga "Veteriner Tarihi" (Istorija
veterinarstva) iz pera Muzaffera Bekmana (Ankara, Ankara Basim ve CiJevi, 1940.).
Jedan primjerak ove knjige autor je preko prof. Haniida Hadibegia, naunog
savjetnika u miru Orijentalnog instituta u Sarajevu, poklonio prof. Butozanu, u elji da
bude od koristi za studij istorije veterinarstva u Sarajevu. I zahvaljujui toj knjizi rad
na bajtarnamama bio je olakan. Saznali smo tako da se u biblioteci "Sulejmanijje" u
Istanbulu uva autograf bajtarname iz 1185/1742. god. koju je napisao Kenan
Beograanin (Belgradli).

Ka bus-name
'

U XI vijeku perzijskom pokrajinom Gejlan vladala je dinastija Dilem (Dejlem),

iji je osniva Emir emsul-meali Ebui-Hasan Ka bus ibn E bu Tahir Vemgir ibn Zijad
ibn Verdan, ah Gejli. Kabusa je naslijedio sin mu !skender, a !skendera njegov sin
Kejkavus. Svi ovi vladari, a naroito Kabus, bili su vrlo obrazovani, pa su nauku i
kulturu cijenili i pomagali. Kejkavusovi nazori na ivot nisu se svidjali tamonjoj
vlasteli, pa su ga svrgnuti i na njegovo mjesto doveli sina mu Gejlan-aha. Kejkavus je
bio zatoen u jednom dvorcu, gdje je i umro 1080. godine. Zatoeni emir je uputio
svome sinu poslanicu (name), u kojoj mu daje savjete i upute ta treba da zna jedan
vladar i kako treba da se vlada. Iako je Emir Ka bus bio davno umro, njegovo ime je
bilo ivo meu narodom, dobrim spominjano, pa je i ova poslanica njemu pripisana i
prozvana Kabus-name, mjesto Kejkavus-name. Uz narodna perzijska imena vladari
su nosili i arapska imena i zvune nazive iz kojih se je razumijevao njihov rang u
odnosu na tadanju centralnu vlast, pa je Kabusova poslanica (Kabus-nama) mogla
sluiti kao vid gledanja na ivot Kabusovih potomaka, tj . Kabusovia, i tako
izrazitije ' popularizirati ugled Kabusovia, u odnosu na domau vlastelu, susjedne

78

pokrajinske vladare, te najuglednijeg i najmonijeg vladara toga vremena i

nominalnog halifu svih muslimana sunita.
Kabus-nama je pisana perzijskim jezikom, podijeljena je na poglavlja i ima
enciklopedijski karakter, jer govori o religiji, administraciji, sudstvu, filozofiji,
ekonomiji, matematici, medicini itd. 25-to poglavlje govori o kupovini konja, i tako uz
put, o veterini.
Ueni i iskusni otac upozorava svoga neiskusnog sina, da pri kupovini konja bude
vrlo oprezan i paljiv. Kae, daje konj dragulj, kao to je i ovjek dragulj, i da su stari
mudraci rekli, da se ovaj svijet odrava sa ovjekom, a ovjek se odrava sa
ivotinjom. Stari su mudraci jo rekli, da u dobrom stanju treba odravati konja i ve
(rublje), pa e onda oni biti od koristi. Tee je doznati i upoznati kvalitete konja nego
ovjeka, jer ovjeka upoznajemo po govoru, kretnjama, idejama, blagosti, znanju,
umijeu i kulturi, a pasminu konja moemo upoznati samo preciznim osmatranjem
njegovog tijela, a umjenost i spretnost samo jahanjem.
Osnovno to treba znati je izgled i osjetila, pa ako si nevjet u utvrivanju
kvaliteta, umijea i vrlina, pazi, nek bar bude lijep. Obino je lijepo graen konj
ujedno dobar i spretan, a runo graen i nezgrapan zao i nespretan. Znake ljepote i
vrlina kazali su veterinarski strunjaci - ,.Bajtarname ustadan."
u daljem tekstu opisano je 25 karakternih vanjskih znakova i osobina konja.
Zatim se kae: Sad, kad su objanjene vrline i mane, najbolji kvaliteti i najgore vrste,
nek se znaju i bolesti. Nabrojene su 22 bolesti, ali opis nije dat, jer to, kae se, zahtijeva
opirnost, a spis je poslanica. Na kraju 25-tog poglavlja kae da je starost najgora
bolest, jer se za svaku bolest nae lijek, ali starost nije mogue izlijeiti.
Kabus-nama je napisana prije blizu 9 stoljea i rauna se u najstarija djela
orijentalistike. Prevedena je na turski, turkmenski, urdu i velike evropske jezike. Djelo
je prvi put tampano u Teheranu(l868.), zatim Parizu (1886.), Kazanu(SSSR -1898.),
Lahori (Indija- 1916.), ali kritino izdanje jo nije. izalo. Kabus-nama je vana za
veterinarstvo, jer nam prua 25 konjskih osobina i 22 naziva konjskih bolesti iz
vremena prije blizu 9 stotina godina.

Kitabu-1-bajtare
Ebu Bekr ibn .Bedr je najpoznatiji arapski veterinar. Bio je glavni veterinar na
dvoru egipatskog sultana iz dinastije Mamelukih Turaka Melik Nasiruddina ibn
Muhammeda ibn Kala vuna (1294.-1341.). Vlast Mamelukih sultana protezala se i na
Siriju, a kralj Nasir se ubrajao u najnaprednije egipatske vladare. Poljoprivredi i
stoarstvu poklanjao je vrlo veliku panju. U elji da povea interes za konjogojstvo,
uveo je konjske trke, na kojim su mogli sudjelovati samo najbolja grla iz zemlje. Ovo je
dalo podstreka njegovom glavnom veterinaru Ebu Bekru da napie djelo o veterini i
posveti ga kralju N asiru. Djelo se stoga naziva Nas irova knjiga, a pravi mu je naslov
,.Kamilus-sana'atejn" tj. Savrenstvo u dvije vjetine (konjogojstvu i lijeenju konja).
Na polju veterine prije Ebu Bekra naroito su zasluni Ebu Zekerija Jahja ibn
Muhamc;d, zvani Ibnul-Avvam (umro 1200. g.) i Ahmed ibn Hasan ibn El-Ahnef
(umro 1209. g.), ali nas po tematici najvie interesuje Fbu Bekr. Djelo je na arapskom
jeziku, podijeljeno na 10 odsjeka(mekale), koje broje290 naslova. U odsjecima V-VIII
opisano je 212 polesti i to ovim redom:
Kone bolesti- 24, bolesti u mozgu- 5, uho- 6, oko- 16, nos- 5, usta i jezik- 14,
grlo- 7, vrat- 6, lopatica- 10, prsa- 6, prednja koljena- 4, ile na nogama ( cjevanice)15, kopitni zglobovi - 4, prednje noge - 3, vrhovi nogu (prsti)- 4, kopita- 8, skoni
zglob- 4, butovi- 6, mar- 7. enski organ- 7, muki organ- 5, muke sjemene lijezde
l

79

(kese)- 3, vime- 3, rep- 4, bedra- 3, lea i slabine- 2, trbune bolesti- 5, bolesti crijeva4, jetra - 7, srce - 3, plua - 2, bubrezi - l, zglobovi - 4 i gutanje stranog tijela - 6.
Kod svake bolesti kazano je ime, dat je nuni opis, propisan lijek, kazani naini
spravljanja i primjene lijeka.
Odsjeci I-IV govore o konjogojstvu, IX o farmaciji a X o potkivanju konja.
U izlaganjima Ebu Bekr se esto poziva na svoga oca koji je bio veterinar, ali mu
ne spominje djela, pa se moe zakljuiti da mu otac nije pisao o veterinarstvu.
Imena bolesti su arapska ili arabizirana i slue kao glavni nazivi bolesti o kojima
se govori u orijentalnoj .veterini. Sigurno je da su Ebu Bekrovim djelom obuhvaene i
22 bolesti iz Kabus-name. Kod nekih bolesti ima i drugaijih naziva, to treba istraiti i
sravniti.

Turske bajtarname
Originalni radovi iz veterine na turskom jeziku nisu brojni, jer se veterina kao
posebna nauka nije mnogo njegovala. Kao glavni zadatak veterine smatrano je
lijeenje konja, ime su se najee bavili potkivai konja (nalbanti). Struni veterinari
(bajtari) bili su rijetki.
Prema dosada prikupljenim podacima iz oblasti veterine, na turskom jeziku
postoje ova djela:
l. Tabakati beerijje ve bajtarijje (Humana i veterinarska medicina) od Nidaije,
2. Menzum bajtarnamesi (Bajtarnama u stihovima), takoer od Nidaije,
3. Kitabi-makbul der hali-hajul (Priznata knjiga o stanjima konja) od Enderuni
Fujjuda,
4. Terdemei-mufredati Ibni-Bajtar (Prevod pojedinih vanih pitanja IbnuBajtara), preveo Umur beg,
5. Belgradli-Kemal-Bajtarnamesi tj. Knjiga o veterinarstvu od Kemala
Beograanina,

6. Bajtarname od Mehmeda iz Edrene (Edrenevi),

7. Bajtarname od Hibetullah efendije,
8. Gazaname ve Bejtarname od muderrisa Alije ibn Omera el-Arebi,
9. Risale fil Bajtare od nepoznatog pisca,
10. Bajtarname, od Kadi-zadeta, i
ll. Prevodi bajtarnama sa arapskog i perzijskog jezika.
Za nas je posebno vana Bajtarnama od Beograanina Ken ~ma, jer po prezimenu
on je na ovjek (Belgradli). Podaci o njemu su oskudni. Zna se da je bio u dvorskoj
slubi sultana Ahmeda II, kao kati b-sekretar, i da je 1742. god. napisao bajtarnamu.
U Ken'anovoj bajtarnami govori se o nekoliko bolesti, i to: ranama, grevima, ugi,
nadimanju, kalju, onim bolestima itd.
U svojoj ,.Istoriji veterinarstva" Bekman je donio fotokopije tri lista iz
Baytarname Ken'ana Beograanina, 45, 46, 47-A,B, i transkripciju na turskoj :latinici
iz Mevlevijske biblioteke u Konji, gdje se kae:
.. U veterinarstvu je Timurlenk na stupnju dobrog strunjaka. Bio je obini
momak u konjici vlacjara Buhare, kad se je pojavila bolest meu konjima. Starjeini
konjice prijavio se Timur i ponudio svoje usluge u lijeenju. Uz odobrenje sultana
starjeina je dozvolio Timuru da pokua lijeenje. Upozoren je na vanost zadatka i
odgovornost, te mogue loe posljedice kod neuspjeha. Timur se ve tada zamiljao
kao mir-ahor (starjeina konjice). Uspjeh je bio brz i odlian. Izlijeeni konji su
predoeni vladaru. Prilikom javne pohvale Timura pred vladarom, starjeina konjice
je rekao: ,.Da, mi smo ovoga veterinara doveli i podigli, ali se moe desiti i neprilika od
njega."

80

Starjeina konjice je ubrzo umro i Tim ur postavljen na njegovo mjesto . Iz dana u

dan rastao je njegov ugled. Postao je vezir i vladarov prisni drug i savjetnik. P oslije
vladareve smrti, kad je na vlast stupio prestolonasljednik, Tim urov uticaj bio je jo
vei. Imenovan je za prestolonasljednika, jer mladi vladar nije imao djece i ubrzo je
umro . Kroz kratko vrijeme postao je vladar (sultan). Oko njega su bili oguski (turski)
emiri koje je pokorio i postao moan .
Timurlenkovu vezu sa veterinarstvom ne spominju njegovi biografi, stoga je
Bekman i donio faksimil iz bajtarname. Belgradli ne moe biti naziv (prezime) za
osobu samo nastanjenu u Beogradu, ako nije roen i porijeklom dom a i (Musliman ili
Albanac).
Znam da u djelu "Menafiun-nas" (koristi ljudima) od N idaija iz Ankare ima
nekoliko srpskohrvatskih rijei . Nidai je bio lini ljekar turskog sultana Selima II .
(1566-1574), a spomenuta su i njegova dva djela iz veterinarstva.
Korisno je napomenuti da je i turski vrlo poznati pjesnik iz prvih decenija XX
stoljea, uveni Mehmed Akif, bio veterinar. On je porijeklom iz Pei na Kosovu. Pred
Kemalom Ataturkom pobjegao je u Egipat, ali muje kasnije dozvoljeno da se vrati, pa
je umro u Istanbulu. Sluao sam da je poeo prevoditi Kur'an na turski jezik u stihu,
to je kasnije spalio, iz bojazni da ti prevodi ne budu koriteni mjesto arapskog
originala. Nai prvi studenti na El-Azheru esto su se sastajali sa Mehmedom Akifom .
Na povratku sa Prvog sveislamskog kongresa u Jerusalimu 1931 . god. Salim efendija
Mufti i Hadi Mujaga Merhemi, otputovali su u Kairo da posjete Mehmeda Akifa .
U pohvalu veterinara Mehmed Akif kae:
"Pokuaj i ustanovi, da u tvojoj podsvijesti lei. Nama je mnogo potreban
veterinar, gotovo vie nego medicinar".

Bajtarname Gazi H usrevbegove biblioteke.

U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u inventaru rukopisa upisano je sedam
bajtarnama pod ovim brojevima: R-964 , 1922, 2354, 3546, 5725, 5964 i 314 5.
Broj R-964 je zajedniki povez sa druga dva djela iz grupe "Kur'an " pa je tamo
predoen (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sv. l., str. 134, Gazi
Husrevbegova biblioteka, .Sarajevo, 1963 .).
Broj R-1922 . Naslov Kitabu baytarname, s. 35, vel. 20 x 14, nesh. Prepis je iz
1177./1720. godine bez oznake imena prepisivaa i mjesta. Ima uvod i 10 poglavlja.
Uvod sadri: Razgovor Aleksandra Velikog s Aristotelom o starim vladarima,
bolest Aleksandra, traenje lijeka u Belhu u Perziji, Aleksandar nareuje svome
namjesniku u Belhu Husrevu, da mu poalje vode iz jednog bunara u Belhu radi lijeka
(Abu Hajat), Husrev za ovo trai od Aleksandra da mu dadne za enu svoju ker i pola
carstva, dolazi do rata Tajumersa i Erdja sa Husrevom, Husrev ih u ratu pobjeuje , rat
Aleksandra sa Husrevom, bolest Aleksandrove konjice, Aleksandar trai od
Aristotela da napie knjigu o lijeenju konja, Aristotel predskazuje pobjedu
Aleksandru i pie mu knjigu o lijeenju konja - Baytarname - sa 10 poglavlja.
Prvo - sastav konja, drugo - lijepi znakovi kod konja, tree - boje i nazivi konja,.
etvrto - zubi, peto -bolesti glave, oiju, jezika, uha, kijavica, bradavice, sakagija,
esto- usta, irevi na nepcu , kaalj, pokvaren stomak, oteeno crijevo, oteeno udo,
sedmo - gute, irevi, uljevi, gnojanici, uga, osmo- kila, oteklina po leima, otekline
po tijelu, ranice po nogama, druge bolesti nogu, deveto- astma i deseto- (isputeno).
Broj R-2354. Naslov: Kitabu bay tarname, 1.31. str. 20 X 14, nesh.
Prepis iz 1049./1674. god.
6 - Anali

Prepisiva

i mjesto prepisa

neoznaeni.

81

Sadraj je ovako rasporeen :

Djelo je napisao Aristotel, a s perzijskog jezika preveo na turski Hadi Muhamed
b. Hadi Ali Aksariji: - lijepi i runi biljezi u konja, boje i imena, zubi i starost,
sakagija, safragija, gnojenje u nosu , bradavice, gute, ospice, gnojenja, otekline,
povrede oka, krv iz nosa, mrena, mjeseeva sljepoa , oteena glava, bolest usta,
pijavice na nepcu, oteen jezik, zubobolja, vrat, upala grla, ukoenost vrata, ranjenost
vrata, unutranje bolesti, grevi u stomaku, kaalj , zatvor, zastoj mokrae, krvarenje,
bolesti u nogama, skupljanje krvi u koi, proirenje vena , voda u nogama, nadim ,
uljevi od sedla, ranice po nogama, ukoenost nogu, kraste , trn u nozi , ozljeda crijeva,
udarac kopitom, uljevi, uga, svrbe , gute ispod trbuha, bradavice, rak , opadanje
dlake , ispadanje crijeva, ozljede debelog crijeva, gnojanci, irevi, rane od oruja,
bjesnilo, nadim, astma, i na kraju uzgajanje konja, i~enj e , dresura , trojenje,
pripremanje za prodaju, konj u medicini.
Broj R-3145 , Naslov: Kitabu Bajtarname, 176, v.19,5 x 14. Po sadraju i
redoslijedu ovaj rukopis je isti kao broj R-1922 (duplikat). Vanost muje u tome to je
prepisan kod nas, u Bos. Dubici 1140./1728. god. Prepisiva je Ali Hoda, sin Alije, iz
Dubice. Prepisiva se potpisuje kao Hoda, pa je korisno napomenuti da su
bajtarname vane knjige koje se cijene kao korisne i hode ih prepisuju.
Broj R-3546 . Naslov je: Kitabu baytarname ve mualedati behimeto znai Knjiga
o veterinarstvu i lijeenju ivotinja. Djelo je isto kao i broj R-964 samo je prepisiva
drugi i pismo itljivije. Kod obrade broja R-964 spomenuta su 4 poglavlja ali nije dat
sadraj , pa emo to ovdje donijeti:
"Kaalj , pijavice na nebu, grevi u stomaku, voda u nogama, uljevi od sedla,
neistoa ispod trbuha, povreda oka, nejelica, sakagija, nadim, oteen jezik,
sakupljanje krvi u koi, proirenje vena, ranice po nogama, udarac kopitom , trovanje
travom, uga, mra vost , otekline, mjesen a sljepoa , prehlada, gnojenje u nosu , ranice
na prednjim nogama, kraste po nogama, gnojni irii, povreda oka, krvarenje u oku,
ir na nosu, povreda glave, oteklina glave, oteen jezik, zubobolja, ukoenost vrata,
bolest usta, zatvor, zastoj mokrae, mokrenje krvlju, hroptanje, ozljeda i ranjavanje
vrata, grevi u stomaku, kaalj , otekline koljena , voda u nogama, oteena pleka ,
uljevi, gute po grudima, ranice po nogama, udaranje nogama (bacanje), ospice,
rasporena crijeva, gute po tijelu , ispadanje crijeva, rak, prekinutost u skoku,
otpadnuta kopita, iscrpljenost, ranice po vanjskom ;zidu crijeva, gnojanci po leima ,
gnojanci po plekama , i na kraju , vrline konja i konj u medicini. Lista 18, vel. 20 x 14,
nesh.
Broj R-5725. Naslov glasi: Bajtarnamei EI-Had. Ali Akhisari (Bajtarnama Hadi
Alije Akhisari). Knjiga je iz fonda otkupljenih rukopisa biblioteke Osmana Sokolovia
i po sadraju i rasporedu je kao broj R-2354, sa malim razlikama.
Broj R-5964 , veterinarski fragmenti iz fonda Sokolov ia biblioteke pod
naslovom: Bajtarnamei hali hujul (Ljekarua o stanjima kod konja).
Jezik bajtarnama je staroturski (arapsko-perzijsko-turski nazivi,
U naoj transkripciji glase ovako:

itljivi) .

82

esto

teko

Orijentalni veterinarski nazivi bolesti

Addatu-1 kelb - ujed psa (bijesna),

Ademu-l hable - neplodnost, nerodnost,
Akur (harak) - povreda hrbata (lea),
Alek fi-l enf- pijavica u nosu,
Alek fi-l fern - pijavica u ustima,
Ankebut - gutanje pauka,
Aren - pukotina (ranica) na zglobu prednjih nogu,
Asi (Aslu-z-zeneb) - savijen rep (kao uho),
Asmu-sebk - mrtva kost na cjevanici,
Atalil (Tawalil) - bradavice.
B

Bedel - upala !Oaterice,

Behek- bijeli liaji, iz kojih potee krv, ako se bocnu iglom,
Beyad - bijeli flekovi u oku,
B~krah - n~rijatan zadah iz usta,
Belu-d-difda mine-l rnai-gutanje abe u vodi,
Beres - bijeli liaji, iz kojih potee sukrvica ili gnoj, ako se bocnu iglom, lepra,
guba,

Berkah - iaenje noge u kuku,

Betrah - kvrgava izraslina iznad kopita,
Bevasir - pucanje krvnih sudova na zavrnom crijevu (maru), uljevi,
Bevasir - oteenje kapilara na vrhu mukog uda,
Buruzu-r-rahm - ispadanje materice,
Buruzu-surm - ispadanje debelog crijeva
D

Da\)1-bekar - proljev
Duad-difda- riblji zub (okamenjeni zub),
Daul-far - pritevi po koi uha,
Daul-hajjat- zmijska 'koa (svjetlucavost koe),
Daul-kanasir - krofule po vratu,
Dau-uajra - jamiak,
Daus-saleb- opadanje dlake po vratu,
Daut-taleb - opadanje dlake po tijelu,
Daut-tuffaha - kila na pupku,
Demamil-potkonjak ir,
Deren - pritevi po koi,
Dikul-hafir - oboljenje kopita zbog tijesne potkovice,
Dikun-nefes.- si plji vost,
Dirsul-fudul (Dirsul-fundul) - prekobrojnost zuba kutnjaka,
Dud - crvi, gliste.

D
Dereb (uyuz, geik)- uga,
Derd (Dard) - ukoenost zadnjih nogu (zglobova),
Demr - upala oteklina na prsima,
6'

83

Derehun - nimr - povreda od tigra,

Derehus-sebu - povreda od zvjerinja,
el-Derehu fil-asab - presijecanje krvnih sudova,
el-Dajia - zbodenost od koje ispada utroba .
E

Ehlilad - upala uha (srednjeg),

Eklud-defla - trovanje oleanderom .
F

Fesadud-dimag- povreda mozga,

Feyyae - mekana izraslina u nosu ,
Ferk - nadutost miia,
Fuzar - pukotina na ivici kopita,
Fetk - kila u preponama.
G

Gam - vidi kam.

H

Halak (kiar) - ljutenje penisa,

Hanak - upala nepca,
Harak- vidi Akur,
Harekun-nar - opekotine od vatre,
Harsaun - kvrge po vratu,
Harzaun - kvrge ispod repa,
Hasr(hasar , temeddud)- koenje vrata (ije),
Heida - proljev (nije smrdljiv),
Hekkah - uni liaj,
Humma- groznica,
Hasrul-bevl - zastoj mokrae ,
Hatam - izraslina na koljenu.
Idrarul-leben - nabreklost vimena,
Ikal (Ukal) - smetnja u hodu,
lklah - iravost ,
Ikmirar - kratkovidnost, slabovidnost,
Iktilad - trzaji miia,
lktilat - razvaljenost mara ,
Infidarul-kuruh - slatki ir na zglobu ,
Infitak - kilavost,
Inkilalus-sulb - prebijenost bedra,
Inivadur-rekabe - iskri~ljenje vrata,
Insibabe - oticanje koljena (bolno),
Insibabe fil-asab - oticanje vena u nogama,
Infitakul-asab - hernija,
Istikak - rana od udaraca (kopitom),
Intisar- nabreklost ila (na nogama),
Istiskaut-talli - nahlada preko koe,
Istiskauz-zikki - nahlada preko stomaka.
84

Jarakan - utica.
K

Kafekan (hafekan) - lupanje srca,

kaj - povraanje,
Kal' - uganutost, uganue ,
Kal'ul-kef- povreda stopala zbog otpadnute potkovice,
Kam, Kame - izraslina (kvrga) na skonom zglobu,
Kamlah - kovranje dlake u kou,
Kamnah - upala oka (kumnah)
Karhahur-rijah - pluna gangrena,
Kasr fil a'sab - ubod u ile,
Kasr - prelom kosti,
Kasrul-adlai - prelom rebara ,
Kasruz-zeneb - prelom repa ,
Kastration - kastracija ,
Kata! - trulenje ila,
Katul-lahm - povreda tkiva ramena,
Katul-lisan - presjek jezika,
Katrahul-iskat - pobaaj ,
Kulend - grev i u crijevima
Keden - oticanje koljena,
Kerd- oteenje krvnih sudova (vena),
Kerk - izraslina na laktu,
Kinan-yabis - kaheksija suha,
Kinan-ratb - kaheksija mokra,
Kahkahul-ferd - poklapanje sramnice (kapaklija),
Kuld bin-nahri - gute po vratu,
Kuld bis-sadri - gute po prsima,
Kuld bil kademi - gute po stegnu (bedru),
Kurudu mefsalis-sebk - iaenje kuka ,
Kurudu mefsalis-sayr - iaenje pleke ,
Kuruhul-uzun - ir u uhu,
Kumubul-berri - trovanje divljim kejom,
Kusas - upala nosne sluznice,
Kaus - gnojanik (ir) na rubu kopita.
L

Lakatul-asm - udarac o kamen,

Latmul-hadare - udarac kamenom,
Latmul-melef - povreda koljena o jasle,
Les'atul-akreb - ujed skorpijona (zmije),
Les'us-zenabir - ujed strljena,
Lisk - zgnjeenje miia i tkiva podlaktice,
Lukah - otvaranje usta (zijevanje).
M

Maun asferu - uta voda (krmeljivost),

Maun ezreku - modra voda (krmeljivost),

85

Maun fil asab - voda u krvi (venama),

Mahsam - ozljeda usljed pritiska kolana ,
Mekanek - zadavljenost,
Mari - grevi u crijevima,
Mektaf-yagir - pretvorenost na ramenima,
Meleh - guta na zadnjim nogama,
Mesara (Mesara) - upala mozga,
Mee - zgruavanje krvi,
Mirrah jabis - u .
N

Nefik - kvrga (guta) na koljenu ,

Nehul-efai vel-hajjat - ujed zmije otrovnice (potpuhivanje),
Nekab - uganue pleke,
Nasur- curenje gnojnog ira (rane),
Nemlah - raspuklina kopita,
Nikris - krstobolja.
R

Rahsan-vakrah - tvrda izraslina uz kopite,

Rebn- astma
Remed - upala oka
Rihul-demel - kamilska bolest,
Rihul-mefasil - reumatizam,
Rihus-sabah - upala onog kapka,
Rihus-suvas - bolovi u krstima,
Ruaf - krvarenje iz nosa,
Ruhaf (ankebute) - polip u nosu,
Rua!- curenje vode iz nosa.

s
Safeh - (kusas) - upala u nosu
Safra - gnojna iravost,
Sakave - povraanje iz grla,
Saman - trganje ila na cjevanici,
Sararih - davljenje (gutanjem),
Sarasir - gnoj u onom kutu,
Seretan - nateenost zglobova prednjih nogu,
Sava! - iskoenje (iaenje) kuka,
Suvad (sauda) - pocrnjelost koe,
Sell (sulala) - tuberkuloza,
Sibahul-kebid - oteenost jetre,
Sidam - izljev krvi u mozak,
Sua! - kaalj,
Suda - bolovi u glavi,
Selak - upala mrene, od koje se izvrne oni kapak,
Sulak- skorbut,
Sufrah - upala ronjae .

86


ankah - izraslina na pleki,
arus-sakr - tvrda dlaka,
asa - lom lopatice,
ekkul-lahat - upala donje vilice (radi pokvarena zuba),
era - isap po koi,
esa fil asab - proirenje vena,
ebker - nona sljepoa,
ekk an kasb fil-asab - ubod u vene (povreda),
uhum - rana na prstu,
ukak - lom na vrhu kopita,
ukakud-dubur - pukotine na maru.
T

Tabek - gnojenje (ispod kopita),

Tahdir - otok debelog crijeva (mara),
Tahi! - povraanje vode na nos,
Tahrik - nadutost crijeva,
Tahrikul-esnan - micanje zuba,
Tahrikul-fusus -povreda kosti '(cijevi) prednje noge,
Takrin - mrtva kost na zglobu (izraslina),
Takti - zapletaj crijeva,
Tarfah - krvarenje u oku (mreici),
Tar - nagluhost,
Tavalil - bradavice (sitne),
Tealil -bradavice -irevi,
Tedmid- nabreklost vimena (upala),
Te-ekulu lahmel-esnan - obamiranje zubnog mesa,
Temeddud (hasar) - ukoenost vrata,
Temi - ubod (avlem) ,
Terehhul- voda u nogama,
Tesakutu-arez-zeneb - opadanje dlaka iz repa,
Tes-jir rane po nogama,
Teebbuk- upala na grudima,
Teni - ufaenost vrata,
Tutah - vorii po koi,
Tfitah - vorii (izrasline) po uhu.

u
Ukad- izraslina (mrtva kost) na cijevi noge,
Usrul-bevl - teko mokrenje.

v
Vakrah - tvrd otok na nogama,
Vedeul-kalb - grevi srca,
Vedeul-:kisah - uhvaenost (ukoenost) zglobova,
Vedeul-kul-jetejn - upala bubrega,
Veremul-lahat- upala nepca,
Veremul-litah- upala zubnog mesa,
Veremul-levhatejn -upala krajnika,

87

Veremus-sedjejn- upala sisa (u kobile),

Veremul-unbejejn -upala kese ,
Veremuz-zeher vel kibb bil-bedel - otok kese.

z
Zabhah - ir na drijelu,
Zenabir - uljivost,
Zibah - iravost,
Ziblud-dedad - gutanje (deranje) kokoinje .

SUMMARY
BAJTARNAMES- ORIENTAL VETERINARY BOOKS
In addition to the O rien tal medical books in Gazi Husrevbeg Library, there are 7
manuscripts from the field of veterinary medicine. After a detailed introduction about
the development of veterinary medicine and its literature in ancient Arabia and later in
the Ottoman Empire, the author presents separately each of the seven manuscripts.
The contents of the manuscripts, considered by the asuthor of the paper, to be
particularly interesting, was described in more detail. Particular attention was payed
to the manuscripts written or transcribed by the authors from Bosnia. The vocabulary
titled "Oriental terms for veterinary diseases", is given at the end of the paper.

l
l

88

Zejnil

Faji

STANJE SAKRALNIH I PROSVJETNIH OBJEKATA

U SARAJEVU RAZORENIH ZA VRIJEME
PROVALE EUGENA SAVOJSKOG
Poznato je da je Eugen Savojski, prilikom provale u Bosnu 1697. godine , sruio i
popalio Sarajevo. U toj paljevini i ruenju svakako da nisu bile poteene ni sakralne
graevine (damije, mesdidi, tekije, mektebi i drugo). O stradanju ovih objekata
postoje dva dokumenta (popisa) na turskom jeziku, koji se uvaju u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu od kojih se jedan nalazi u Hronici MuhamedEnveri Kadia, svezak V, str. 45-52. , 66 . i 80-88., a drugi je kao poseban dokumenat,
br. D - 3078. Dokumenti su sainjeni poslije povlaenja Eugena Savojskog, a na
osnovu pregleda posebne komisije, koju je sud imenovao po nareenju tadanjeg
bosanskog valije Halil-pae.
Ovim dokumentima (popisima) djelomino su se i ranije koristili nai istaknuti
kulturni radnici za pisanje svojih naunih radova i to: ejh Sejfudin Kemura , h.
Mehmed Handi , Hamdija Kreevljakovi , dr Hazim abanovi , Mehmed
Mujezinovi ,- Alija Bejti i drugi , ali nijedan od njih nije ih u cijelosti objavio. Poto su
dokumenti vrijedni panje, mi smo ih u potpunosti preveli, dodavi u fus-notama, u
drugom dokumentu, potrebna objanjenja. Pri transkripciji imena nastojali smo da
budemo to vjerniji originalu.
IZ dokumenata saznajemo, pored podataka o potpunom razaranju i ruenju
Sarajeva , o emu je ranije mnogo pisano, nazive sarajevskih mahala , damija,
mesdida , tekija , medresa i mekteba , kao i njihovo brojno stanje u to doba, izvore
prihoda ovih ustanova, imena slubenika sa visinom njihovih plaa i drugo. Isto tako ,
iz dokumenata vidimo da je narod, poslije povlaenja Eugena Savojskog, odmah
stupio u akciju da popravi i osposobi bar neke od ovih objekata , ne ekajui pomo od
Porte, a tek kasnije sainjeni su ovi dokumenti - zahtjevi i otpremljeni u Carigrad.
Od 104 sarajevske damije , 1) koliko ih je spomenuto u drugom dokumentu , i
sada postoji 70 damija i u svakoj od njih obavlja se namaz bar jedanput dnevno, osim
jednog mesdida koji je pretvoren u magazin pokopnog drutva " Bakije". Broju 70
1)

Po pi s sa rajevs kih damij a u e her Sarajevu . M ekteb-sa lnama , godin a II . 13 26/ 1908 ..

str. 136-141.

89

treba dodati jo dvije damije koje su napravljene zadnjih 40 godina, a to su Hadi

Idrisova damija u Novom Sarajevu, u Likoj ulici i damija u Boljakovom Potoku.
Od tekija koje se spominju u prvom dokumentu, danas postoji samo Hadi
Sinanova tekija, u ulici Remzije Omanovi.
Mektebi 2) danas zvanino ne postoje, a mali je broj onih koji su do danas ostali. O
ovim naim prosvjetnim ustanovama malo je pisano i mektebi do danas nisu potpuno
ispitani i proueni, pa je to posebna tema za dalje prouaVanje.
U popisu vaiza i muderisa vidimo da je u Sarajevu bilo tada dosta uleme, pa
nailazimo na ljude koji su pisali ak i hronike svoga vremena, djela iz raznih oblasti,
prepisivali knjige i bili glavni nosioci prosvjete i kulture u gradu Sarajevu, a
najpoznatiji su bili: Osman-efendija Suglija, Abdulah Kantamirija., Husejn
M uzaferija, ej h Bistrigija i drugi. 3 )
PREVOD PRVOG DOKUMENTA IZ KADIA HRONIKE
Austrijski nevjernici su 1109/1697. godine potpuno popalili i razorili eher
Sarajevo. Ovo je akt sudskog pisara koji je bio odreden da popisuje spaljene, sruene i
demolirane zgrade damija i mesdida, to je putem erijatskog suda, a na osnov!-!
bujruldije, utvrdio mubair (inspektor) H alil-pae, koji je iza toga 1110/1698. godine
bio postavljen za namjesnika ejaleta Bosne, godine 1112/1700.
Izvjetaj o damijama i mesdidima u spomenutom gradu, koje su do datuma
popisa bile ispravne, a koje su u vrijeme provale bile popaljene i poruene i jo uvijek
su u ruevnom stanju, a koje su ponovo podignute.
CAREVA DAMIJA u Atik mahali. Svana je minirana, iznutra takoder, ali se u
njoj obavlja namaz. Sluba hatiba, imama i mujezina obavlja se uz naknadu za timar.
Druge mukate ili gotovine ili bilo kakvog vakufa nema. 4 )
GAZI HUSREV-BEGOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je ispravna i u
njoj se obavlja namaz. Njen vakuf sastoji se od ifluka i zgrada (akara).
FERHAT-BEGOV A DAMU A u istoimenoj mahali. Sada je ispravna i u njoj se
obavlja namaz. Vakif nema svoga vakufa. Medutim, Skender-ehaja iz svoga vakufa
za imama i mujezina uslovio je zakupninu od nekoliko duana.
SKENDERPAI MUSTAJBEGOV A DAMIJA u Skender-painoj mahali: S
vana je minirana, a u njoj se obavlja namaz. Slubenicima se daj~ plaa iz desetine
ifluka .. Vesela Straa" u ,prusakom kadiluku.
ALI-PAINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je ispravna, dvorite joj je
minirano, ali se u njoj obavlja namaz. Nakon provjere pojavio se novac u iznosu od
113.400 aki.

JAHJA-P AINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Damija koju je sagradio

umrli Jahja-paa za vrijeme neprijateljske provale je St>aljena i poruena. Jedan od
stanovnika spop1enute mahale, ponos sebi ravnih, Curi Salih-aga, ponovo je

Mehmed Handi: Dva popisa sarajevskih mekteba. EI-Hidaje, godina VI, 1943; br. 5, str. 119-121.

) Alija Bejti: Pjesnik Sabit Alauddin {:]ianin kao sarajevski kadija i bosanski m~la. Anali Gazi
Husrevbegove biblioteke, knjiga II-III, str. 13-17.
3

90

U drugom dokumentu daemo potrebna objanjenja za svaku damiju.

sagradio spomenutu damiju i u njoj se sada obavlja namaz. Imam u, hatibu i mujezinu
daje se plaa iz mukate.
KASAPOVI HADI IBRAHIM OV A DAMIJA u istoimenoj mahali (na
Vratniku). 5) Sada je u ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz. Ima vakufu novcu i
nakon provjere je suma ... ?

EKREKI MUSLIHUDINOV A DAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je u

ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz. Plaa slubenicima daje se iz mukate
duana.

HA VADE DURAKOV A DAMIJA na Baariji . Poto je kupola bila

pokrivena daskom, daska je izgorjela, ali se u njoj i sada obavlja namaz. Meutim,
neophodna je opravka. Imam u, hatibu i mujezinu plaa se dalje iz mu kate vakifovih
uvakufljenih mileva.
BUZADI HADI HASAN OV A DAMIJA u istoimenoj mahali. Tetima
(trijem) joj je sruena, ali se u njoj obavlja namaz. Nakon provjere pronaena je
gotovina u iznosu od 42 .200 aki .
VEKIL-HAROV A DAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je u velikom
poaru koji se desio prilikom nevjernike provale. Neto vakufskim novcem, a neto
uz pomo stanovnika iste mahale, iznova je sazidana i u njoj se obavlja namaz. N akon
provjere pronaena je suma u iznosu od 21.000 aki .

EJH FERRUHOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je za vrijeme

provale. Jedan od stanovnika spomenute mahale Hadi Musa-aga uslovio
je uvakufljeni novac za opravku spomenute damije, paje ponovo sagraena od strane
imama i drugih slubenika. Sada se u njoj obavlja molitva. Za slubenike iste damije
odreden je timar. Gotovine i mukate nema.
nevjernike

PAADI HADI NESUHOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je u

velikom poaru koji se desio prilikom nevjernike provale. Hadi Mustafa, jedan od
stanovnika iste mahale, ponovo je sagradio spomenutu damiju i u njoj se obavlja
namaz.
BALIA DAMIJA u Sumbul mahali. Izgorjela je za vrijeme neprijateljske
provale, ali munara joj je uspravna. Stanovnici iste mahale pokrili su polovinu
spomenute damije i sada se u njoj obavlja namaz.

KART ALOV A DAMIJA u istoimenoj mahali. Ruinirana je i s vana i iznutra.

Medutim, u njoj se obavlja namaz.
TIMUR-HANOV A DAMIJA u Berkui. I sada je u ispravnom stanju i u njoj se
obavlja namaz.
KARA FERHATOVIA DAMIJA u istoimenoj mahali (iznad Begluk
konaka). Sada je u ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz.
MEHMED-BEGOVA DAMIJA u istoimenoj mahali (Bistrik). Izgorjela je u
velikom poaru za vrijeme neprijateljske provale. Njezini su vakufi milevi i od
naplaene zakupnine za njih nanovo je napravljena. Sada se u njoj obavlja namaz pet
puta dnevno. Vakuf joj je mukata od duana i plaa slubenicima daje se iz mukate.
s) Ova rije u zagradi i jo neke
Muhamed-Enveri Kadia .

slijedee rijei

ne spadaju u dokumenat, nego su to objanjenja

91

HARAADI MUSTAFA-AGIN MESDID iznad Begluk konaka u

istoimenoj mahali . Sada je u ispravnom stanju i u njemu se obavlja namaz. 6 )

HADI DERVIOV MESDID u istoimenoj mahali. Sada je u ispravnom

stanju i u njemu se obavlja namaz.
BURNO HADI MEH MEDO V MESDID u ariji Gornji Tabaci. Sada je u
ispravnom stanju i u njemu se obavlja namaz.
OKADI HADI SULEJMANOV MESDID u istoimenoj mahali (ispred
Begluk saraja). Potpuno je izgorio za vrijeme neprijateljske provale. Ponovo je
podignut od strane sadanjeg bosanskog muhafiza, poput vezira Asafa mudrog H alilpae, i sada se u njemu obavlja namaz pet puta.

DURADIK (HADI AHMEDOVA) DAMIJA u istoimenoj mahali.

Prilikom neprijateljske provale izgorjela je i sruena, a i sada je u ruevnom stanju.
(Kasnije je od strane bosanskog valije Mehmed-pae u 1166/1752. godini ponovo
podignuta).
AJ AS-P AINA DAMU A u istoimenoj mahali. Za vrijeme provale je izgorjela i
sada je u ruevnom stanju. Meutim , plae se daju imamu, hatibu i mujezinu iz
mukate. Drugog vakufa nema.
ST ARA MULA ARAPOV A D A MIJ A (Arap mahala) u istoimenoj mahali. Za
vrijeme neprijateljske provale je izgorjela i sada je u ruevnom stanju.
NOV A MULA ARAPOV A DAMIJA (u blizini Loga vina sokaka) u istoimenoj
mahali. Prilikom provale je izgorjela i sada je u ruevnom stanju.
NEBRDILO HADI ALIJINA DAMIJA u istoimenoj mahali (na Bjela vama).
Za vrijeme provale je izgorjela i jo je u ruevnom stanju.
HADI HASAN OV A DAMIJA u Kiiiik Katibovoj mahali. Prilikom
provale je izgorjela, pa je mutevelija sa ostalim slubenicima zapoeo
njenu gradnju. Vakuf joj je gotovina.
nevjernike

KEBKEBIROVA DAMIJA u istoimenoj mahali. Pri neprijateljskoj provali

izgorjela je i sruena. Hadi Ahmed-aga, stanovnik iste mahale, zapoeo je njenu
gradnju.
NOV A DAMIJA U BAKAR BABINOJ MAHALI (na At me~danu). Pri
provali je izgorjela i sada je u ruevnom stanju.

nevjernikoj

KALIN HADI ALIJINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom

provale je izgorjela i sada je u ruevnom stanju.

nevjernike

SARA ISMAILOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. U velikom poaru

izgorjela je i sada je u ruevnom stanju.

UZUN HADI MUSTAFINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Damija, koju

je sagradio umrli vakif, prilikom nevjernike provale je izgorjela i sruena. Mutevelija i
ostali slubenici zapoeli su da je ponovo grade.
OBAN HASANOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom nevjernike
provale izgorjela je i sada je u ruevnom stanju.

92

Danas ovaj mesdid ne postoji.

KOSE HADI SINANOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom

provale izgorjela je i sada je u ruevnom stanju.

nevjernike

ARMAGANDI HADI SINANOVA DAMIJA u istoimenoj mahali .

Prilikom nevjernike provale izgorjela je i jo je u ruevnom stanju.
EJH MAGRIBIJINA DAMIJA u istoimenoj mahali. I prije provale bila je
iznutra ruinirana, a prilikom provale potpuno je izgorjela i sada je u ruevnom stanju.
EMIR-EFENDINA DAMIJA u Ahmed-elebinoj mahali. U velikom poaru je
izgorjela i sve do sada je u ruevnom stanju .
SARA ALIJIN A DAMU A u istoimenoj mahali . Prilikom provale izgorjela je
i do sada je u ruevnom stanju.
KADI BALI-EFENDINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom provale je
izgorjela i sada je u ruevnom stanju , a munara joj je ispucala.
DIVAN KATIB HAJDAR-EFENDINA DAMIJA u istoimenoj mahali.
Prilikom nevjernike provale izgorjela je i sada je u ruevnom stanju.
SAGR HADI ALIJINA DAMIJA u istoimenoj mahali . Prilikom provale
izgorjela je i sada je u ruevnom stanju.
HITRI SULEJMAN-EFENDINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je i do sada je u ruevnom stanju.
KEEDI HADI SINANOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. U vrijeme
provale izgorjela je, munara joj je uspravna. Sada je u ruevnom stanju .
HODI HADI AHMEDOVA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je, a Husejn-baa, stanovnik iste mahale, zapoeo je njenu gradnju
svojim novcem.

BALI-BEGOV A DAMIJA u istoimenoj mahali. Za vrijeme provale je izgorjela

i sada je u ruevnom stanju.
KULIN HADI BALINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom provale
izgorjela je, munara joj je uspravna, a ona je i sada u ruevnom stanju.
HODI HADI MUSTAFINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je i sada je u ruevnom stanju, ali munara joj je uspravna.

KADI HASAN-EFENDINA DAMIJA u istoimenoj mahali. Za vrijeme

provale izgorjela je, munara joj je uspravna i do sada je u ruevnom stanju.
TOPAL INEHANOVA DAMIJA7) u Lubinoj mahali. Prilikom nevjernike
provale izgorjela je i sada je u ruevnom stanju.
KEMAL-BEGOV MESDID u istoimenoj mahali,
HADI IDRISOV MESDID u istoimenoj mahali,
DAJANLI HADI IBRAHIMOV MESDID na Gorici,
DEMO HADI SINANOV MESDID u istoimenoj mahali,
DUDI-BULIN MESDID u istoimenoj mahali,
7

ili Ejnehanova.

93

NALADI HADI OSMANOV MESDID u istoimenoj mahali,

KASIM KA TIBO V MESD ID u istoimenoj mahali,

HADI DAFEROV MESDID u istoimenoj mahali,
DANIA MESDID u istoimenoj mahali,

DA VUD-ELEBIJIN MESDID u istoimenoj mahali,

MIMAR SINANOV MESDID u istoimenoj mahali,
EJH BAGDADIJIN MESDID u istoimenoj mahali,
JAGDI-ZADE HADI AHMEDOV MESDID u istoimenoj mahali,
PEHLIV AN HADI ORUOV MESDID u istoimenoj mahali,
HASEI-HATUN MESDID u istoimenoj mahali,
SAGRAKI HADI MAHMUTOV MESDID u istoimenoj mahali,

PELTEK HUSAMUDINOV MESDID u istoimenoj mahali,

TABAK HADI SULEJMANOV MESD ID u istoimenoj mahali i
EJH MUSLIHUDINOV MESDID u istoimenoj mahali . .
Prilikom

nevjernike

provale ovi su mesdidi izgorjeli i do sada su u ruevnom

stanju.
SAHTIJANDI HADI BALIN MESDID u istoimenoj mahali. I prije
nevjernike

provale bio je ruevan , a za vrijeme provale potpuno je izgorio i sruen.

IPLIDIK SINANOV MESDID u istoimenoj mahali,

SINAN-VOJVODE HATUN MESDID u istoimenoj mahali,
TOKMI HADI ALIJIN MESDID u istoimenoj mahali,

PEHLIV AN HASAN OV MESDID u istoimenoj mahali,

ABDULHALIM-AGIN MESDID u istoimenoj mahali,
HADI TURHANOV MESDID na Soukbunaru,
PEIMAN HADI HUSEJNOV MESDID u istoimenoj mahali,
OJANDI-ZADE HADI IBRAHIMOV MESDID u istoimenoj mahali,
NEDAR IBRAHIMOV MESDID u istoimenoj mahali,
AGRIA MESDID u istoimenoj mahali,

HADI MEMIJIN MESDID u Komatinu,

IVLAKOV ALI HADI MEHMEDOV MESDID u istoimenoj mahali,
ELJIKOVIA MESDID u istoimenoj mahali,

MUFfi SULEJMAN-EFENDIN MESDID u istoimenoj mahali,

HALA-DA VUD-ELEBIJIN MESDID u istoimenoj mahali,

94

HADI ALIJIN MESDID u istoimenoj mahali,

JAKUB-PAIN MESDID u istoimenoj mahali,
GERDENI HADI HUSEJNOV MESDID u istoimenoj mahali,
MOKRO HADI SINANOV MESDID u istoimenoj mahali,
KADI Ai-IMED-EFENDIN MESDID u istoimenoj mahali,
HADI JAHJAOV MESDID u istoimenoj mahali,
SAGR HADI MAHMUDOV MESDID u istoimenoj mahali,
HADI SINANOV MESDID u Lubinoj mahali,
TERZIBAIN MESDID u istoimenoj mahali,
AIK HADI MEMIN MESDID u istoimenoj mahali,
HADI ORU-HA TUN MESD ID u istoimenoj mahali,
HUBIJAR-AGIN MESDID u istoimenoj mahali,
ABDI HALIFIN MESDID u istoimenoj mahali,
STROIA MESDID u istoimenoj mahali,

MINET OGLI MEHMED-BEGOV MESDID u ariji terzija i

HA VADE KEMALUDINOV A DAMIJA u istoimenoj mahali.
Ovi su mesdidi prilikom neprijateljske provale potpuno izgorjeli i do sada se
nalaze u ruevnom stanju.
U Sarajevu je prilikom

nevjernike

pro'vale izgorjelo i sada u ruevnom stanju:

TEKIJA I MUSAFIRHANA u Skender-painoj mahali, spomenutog Skenderpae,

MEDRESA u Kemal-begovoj mahali (u Koevu), spomenutog Kemal-bega ,
FIRUZ-BEGOVA MEDRESA u Hubijar-aginoj mahali.
KAIMI-DEDOV A TEKIJA u Ajas-painoj mahali, u sokaku Kulukija (drugim
imenom u umurinom sokaku),
HADI SINAN-AGINA KADERIJSKA TEKIJA u Sara Alijinoj mahali,
djelomino ,

GAZI

ISABEGOVA MEVLEVIJSKA TEKIJA sa sobama

(elijama)

siromanih murida u ekreki Muslihudinovoj mahali i

BISTRIGI EJH IBRAHIM-EFENDIN HANIKAH i medresa u Mehmedbegovoj mahali. Godine 1112/1700.

95

DRUGI DOKUMENAT BR. D. -

3078

U nastavku se poimenice navodi devet damija i pet mesdida od kojih su neke

a neke potpuno bile spaljene i poruene u velikom poaru koji se desio u
Sarajevu za vrijeme neprijateljske provale. Poslije toga su uz pomo Allaha
popravljene i sagraene, pa su sada u ispravnom stanju. Njihovi slubenici svoje plae
ostvaruju neki iz gedik timara, a neki iz prihoda mukate. Oni su zadovoljni sa svojim
starim plaama i za njih se ne trae sada plae, osim za treeg mujezina, nathana 8),
murrifa 9 ), kajj ima 10) , ferrua 11 ), hisara 12 ) i kanadi la 13 ) Careve damije i plae hat iba
Kalin hadi Alijine damije za koje se trae plae, kako e se vidjeti u popisu.
djelomino,

DAMIJA HASSA-ABUL FETH SULTAN MEHMED-HAN . Imam, hatib

prvi i drugi mujezin su sa gedik timarima. Trei mujezin Abdullah Halifa imao je
dnevnicu od est aki iz vakufskog novca. Sada je bez plae. Nathan i tarifhan
Nimetulah Halifa uivao je plau iz sarajevske voskarne u iznosu od deset aki
dnevno . Sada je bez tih prihoda. Tako se trai navedeni iznos za plau spomenutog
Nimetulah Halife i plaa takoer spomenutog Abdulah Halife, a poto je upranjeno
mjesto ferua ,hasira i kanadi la, za plae ferua, has ira i ka nad ila 15 ak i, a kako nije
bilo kajima, to je nanovo postao kajim Mehmed Halifa uz dnevnicu od pet aki, to sve
skupa iznosi 36 aki. Nada se da e se traene plae kao dobroinstvo odobriti. 14 )
HUSREV-BEGOVA DAMIJA. Slubenici primaju plau od akara.
JAHJA-PAINA DAMIJA. Slubenici primaju plau iz mukate. 15 )
ISKENDER-PAINA DAMIJA . Svi slubenici primaju plau iz prihoda
vakufskog

ifluka. 16 )

MEHMED-BEGOV A DAMU A. Slubenici primaju plau iz mukate. 11 )

EJH FERUHOV A DAMIJA. Imam, hatib i mujezin su s timarima. 18 )
EJH MUSLIHUDINOV A DAMIJA. Slubenici primaju plau iz mukate. 19 )

8)
9

10
11

Ua

specijalnih pohvalnica Muhamedu a.s.;

Ua

tarife (zahvalnica graditelju velike damije);

Portir.

ili ferra, slubenik koji se brine o

istoi

damije;

12 )

Slubenik koji se brine O.Prostirci u krilima damije i na sofama;

11

Slubenik koji pali kandilje.

Poznata je pod imenima H ungar , A tik i Careva damija. Nalazi se u ulici Obala Parike komune br.
4. U 1980. godini otpoeli su radovi na generalnoj opravci ove damije.
14

ll ) Nalazi se u uria mahali u dananjoj ulici dr Jovana Kria br. 2.

16 ) Damija i mahala u narodu su bile poznate pod imenom Skenderija. Sruena je 1936. godine, a
munara 1960.
17

18 )

Nalazi se u ulici Bistrik Medrese br. 39.

Poznata je pod imenom Abdesthana i sada je u Abdesthani ulici br. 14.

) Ovu damiju sagradio je ejh Muslihudin Hadi Mustafa ekrekija 932/ 1526. godine. Original
vakufnama ove damije uva se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci ," br. D-312. Sada je u ulici Podkovai br. 8.
19

96

.
'

HA VADE DURAKOV A DAMIJA. Slubenici primaju plau iz mukate. 20 )

KALIN HADI ALIJINA DAMIJA. Imam i mujezin primaju plau od akara.
Poto je plaa hatiba M uha meda bila iz vakufske gotovine, ostao je bez prihoda, pa se
moli da se podari pet

aki

dnevno. 2 1)

JAKUB-PAINA DAMIJA. Slubenici primaju plau iz mukate. 22 )

KEMAL-BEGOV MESDID. Slubenici primaju plau iz mukate. 23 )

PAADI HADI NESUHOV MESDID. Slubenici primaju plau od

akara. 24 )
UZUN HADI MUST AFIN MESDID. Slubenici primaju plau iz mukate.25 )
SARA HADI HAJDAROV MESDID. Slubenici primaju plau iz

mukate. 26 )
U nastavku se navodi 19 damija sa njihovim slubenicima. Neke od njih su
bile djelomino, a neke potpuno izgorjele i poruene u spomenutom velikom
poaru u istom gradu. Poslije toga su uz pomo Allaha popravljene i sagraene, pa su
~ada u ispravnom stanju. Budui 'da su plae slubenika bile odreene iz prihoda
uvakufljenog novca, a kako je izloeno u arzu i mazharu taj novac i interes od tog
novca nije mogue ubirati, oni ne ostvaruju svoje plae , pa se moli da se njihove plae
odobre od strane drave.
takoer

ALI-PAINA DAMIJA: imam Hasan, hatib uglija Osman, prvi mujezin

Mustafa i drugi mujezin MahmudY)
FERHAD-BEGOV A DAMIJA: imam i hatib ejh Husejn, prvi mujezin E bu
Be kr i drugi mujezin Ismail. 28 )
KEBKEBIROV A DAMIJA: imam Abdulkadir, hatib Hasan, prvi mujezin
Mustafa i drugi mujezin Osman. 29 )
Ostale original i prepisane vakufname koje se uvaju u istoj biblioteci. Vidi: Zejni! Faji: Popis vakufnama iz
BiH koje se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knjiga V-VI, str.
269-291.
20 )

Narod je zove arijska damija. Nalazi se u ulici Baarij~ br. 20.

21

Damiju i mahalu nazivali su ajirdik , a nalazila se iza dananje Glavne pote. Sruena je 1947.

godine.
22 )

Nalazila se na

2l)

Kemal-begovu mahalu narod je zvao Koevo ili Jezero. Da mija je sruena 1936. godine.

2)

Damija se nalazi u staroj mahali

jugoistonoj

strani Sarajeva u mahali Magodi. Sruena je 1936. godine.

Brda kije,

sada Breka ul. br. 5.

2>) Ovaj mesdid podigao je neki Ta vii (ili Uzun) Mustafa 952/ 1545. godine, a nalazio se na Donjim
Hisetima, na desnoj obali Miljacke i sruen je 1933. godine.
Saraeva.

26 )

Mahala i damija poznate su kao Gornja

27

Sagraena je 1560. godine., Nalazi ~e u ulici Marala Tita br. 18.

21 )

To je Ferhadija damija, a sada je u ulici Vase

29

Poznata u narodu kao

7 -Anali

Mi i na

Sada je u D rv arskoj ulici.

Pelagia

br. J.

damija. Sada je u ulici Alije

Alijagia

br. 4.

97

DIVAN KATIBOVA DAMIJA: imam i hatib Ahmed, prvi mujezin Mustafa i

drugi mujezin Ismail-dede. 30)
HADI INEHANOV A DAMIJA: imam i hatib . Abdulkerim i mujezin
Ibrahim. 31 )
BUZADI HADI HASANOVA DAMIJA: imam i hatib Muhamed, prvi
mujezin Mustafa i drugi mujezin Ahmed.32 )
KASAPOVI HADI IBRAHIMOVA DAMIJA: imam i hatib Jusuf, prvi
mujezin Abdulah i drugi mujezin Safer. 33 )
BALIA DAMIJA: imam Sulejman, hatib Ishak i mujezin Mehmed. 34 )
SARA ALIJINA DAMIJA: imam Ahmed, hatib Sa 1ih i mujezin Jusuf. 35 )

KARTALOVA DAMIJA: imam i hatib Mustafa i mujezin Muslija. 36)

ARMAGANI SINAN OV A DAMIJA: imam Abdulmedid, hatib Muhamed,
prvi mujezin Sulejman i drugi mujezin Mustafa.37 )
AHMED ELEBIJINA DAMIJA: imam i hatib Abdulkadir i mujezin
Muharem.38 )
HA VADE KEMALOV A DAMIJA: imam Ahmed, hatib Ibrahim i mujezin
Mahmud. 39 )
OBAN HASAN OV A DAMIJA: imam i hatib Hadi Alija, prvi mujezin
Abdulah i drugi mujezin Ibrahim. 40 )

KARA FERHATOVIA DAMIJA: imam Hadi Dervi, hatib urak i

mujezin Muhamed. 41 )

30

U narodu je poznata kao Bijela damija na Vratniku. Sada je u ulici Bijela esma br. 15.

") To je Lubina damija,

12

takoer

na Vratniku. Sada Lubina ul. br. 5.

Damija i mahala u narodu su poznate kao Logavina. Danas je u ulici

Kaukije

Abdulah-efendije

br. 13.
33
14

Nalazi se nie Viegradske kapije na Vratniku, u predjelu Carina, u dananjoj ulici A. antia br. 8.

Ova damija je u Sunbul mahali, u ulici Sumbul

") Damija se nalazi na Vrbanjui, u ulici

esma

Kaukije

br. 6.

Abdulah efendije br. 78.

) Ovu damiju podigao je neki Karta! hadi Mahmud, a nalazila se na zapadnom dijelu Budakovia,
prema Brdakijama. Nije nam poznato kada je sruena, a mjetani lokalitet nazivaju .Oborena
damija".
36

idui

37
) Armagandi Sinan-beg podigao je ovu damiju, koja se nalazila sve do l svjetskog rata u dananjoj
Nemanjinoj ulici, a u narodu je bila poznata kao Armaganjua.

38
) Mahala je u narodu poznata pod imenom Pasja mahala, a nalazi se na Aikovcu, sada u Mandrinoj
ulici br. 9.
39

) Nalazila se gdje je danas vakufski neboder, tj . na

poznata kao emalua, a sruena je 1940. godine.
40

41 )

98

poetku

ulice Vase Miskina. U narodu je bila

To je obanija damija, sada u Skenderiji ulici.

Nalazi se na Donjoj irokai, ispod eljeznikog tunela, u uiici Dervia Numia br. 12.

HADI TIMUR-HANOV A DAMIJA: imam i hatib Muhamed-dede i mujezin

Husejn. 42 )
VEKIL HARAOVA DAMIJA: imam Ibrahim, hatib Husejn, prvi mujezin
Abdulah i drugi mujezin Mehmed. 43 )
HADI AHMEDOVA DAMIJA: imam i hatib ejh Ahmed i mujezin
Abdulah. 44 )
MULA AREBI-DEDIDOV A DAMIJA: imam i hatib Abdurahman, prvi
mujezin Mehmed i drugi mujezin Ahmed. 45 )
Moli se da se od strane Visoke porte odobre plae i to za 19 imama gore navedenih
damija po deset aki dnevno to iznosi 190 aki; za 19 hatiba po pet aki dnevno, to
iznosi 95 aki; za 29 mujezina po est aki (dnevno), to iznosi 174 ak e, a sve skupa
iznosi 459 aki.
U nastavku se navodi 14 mesdida koji su izgorjeli, kako je gore navedeno, i
poslije toga su uz pomo Uzvienog Allaha nanovo napravljeni, pa su sad u ispravnom
stanju. Plae njihovih slubenika ranije su bile odreene iz interesa od vakufskog
novca, pa sada nemaju plae.
PELTEK HUSAMUDINOV MESDID: imam Ebu Bekr i mujezin Mehmed. 46 )
ABDULAH HALIFIN MESDID: imam Jahja i mujezin Dervi Ahmed. 47)
KADI BALI-EFENDIN MESDID: imam Osman i mujezin Ahmed. 48 )
HADI JAHJAOV MESDID: imam Mehmed i mujezin Husejn. 49)
HARADI HADI MUST AFIN MESD ID: imam Abdulah i mujezin

Ahmed. 50 )
OJANDI-ZADETOV MESDID: imam Abas i mujezin .Mehmed.51)
KOMA TIN HADI MEMIN MESDID: imam Fadlulah i mujezin Ahmed.52 )

42 )

Damija se nalazi u Velikoj Berkui br. 8.

Ova damija nalazi se pod Alifakovcem, na lijevoj strani Miljacke, a nasuprot bive
narodu je poznata pod imenom Hadijska damija. Sada je u V. Gainovia ulici br. 3.
43 )

44 )

Vijenice.

To je damija u Hrvatin u, poznata kao damija .Pod takiom" . Sada je u Behdeta Mutevelia ulici

br. 12.
45 )

Nalazi se u Karpuzovom sokaku, danas Hriste Boteva br. 6.

46 )

Nalazi se u Dininom sokaku, sada

47 )

Damija se nalazi na

Sandaka

Budakoviima,

Ova damija se nalazila u Ulici Pirin brijeg,

Pribjegnuta damija. Sruena je 1933. godine.

41 )

ulica br. 5.

sada u ulici
istono

Grliia

Kaukije

Abdulah efendije br. 138.

od Sinanove tekije. U narodu je bila poznata kao

49 )

Nalazi se u Novoj mahali, sada u

' 0)

Damija se nalazila u Hadiabdinici ulici, a sruena je neto malo prije Il svjetskog rata.

ulici br. 2.

") Mesdid se nalazio u Dobrovoljakoj ulici, pred zgradom internata bive erijatske gimnazije. U
narodu je bila poznata kao damija na Zelenom mejdanu. Sruena je poslije 1910. godine.
' 2)

7.

I danas je u Komatinu br. 26.

99

OKADI HADI SULEJMANOV MESDID: imam Hasan i mujezin

Mehmed. 53 )
IVLAKOV ALI HADI MEHMEDOV MESDID: imam Abduselam i mujezin
Ibrahim. 54 )
HALA DA VUDOV MESDID: imam hafiz Husejn i mujezin Abdulah. 55 )

HADI ISAOV MESDID: imam Sulejman i mujezin Mustafa. 56 )

BURNO HADI MEHMEDOV MESDID: imam Salih i mujezin H. Omer. 57)
HADI DAFEROV MESDID: imam Osman i mujezin Omer.58 )
SINAN-VOJVODE HA TUN MESDID: imam Ahmed i mujezin Mehmed. 59 )
Moli se da se od strane pravednog carskog prijestolja odobre spomenute plae i to
za 14 imama gore navedenih mesdida*) po est aki dnevno, to iznosi 84 ake i za 14
mujezina po etiri ake, to iznosi 56 aki.
U nastavku se poimenice navodi 14 damija sa njihovim slubenicima, koje su u
navedenom poaru izgorjele i poruene i za koje se moli da se od strane drave ponovo
sagrade na istim lokacijama. Za njihove slubenike plae su bile odreene iz murabehe
na novac, pa su sada bez plaa .
DURADIK HADI AHMEDOVA DAMIJA: imam i hatib Mustafa, prvi
mujezin Mustafa i drugi mujezin Ahmed. 60 )
NEBRDILO HADI ALIJINA DAMIJA: imam i hatib Hasan i mujezin
Murteza. 61 )
SARA ISMAILOVA DAMIJA: imam i hatib Ibrahim, prvi mujezin Alija i

drugi mujezin Sulejman.62 )

KULIN HADi BALI DAMIJA: imam i hatib Mustafa, prvi mujezin Salih i
drugi mujezin Mustafa. 63 )
") U narodu je poznata kao damija za Beglukom i Jed iler damija. Sada je u Ulici Dervia Nu mia br.
5.

") Nalazi se u Vlakovcima (Hrvatin), sada Dragice Pravice br. 43.

") Mesdid se nalazio za Konakom, u dananjoj ulici Nurije Pozderca. Munara je sruena 1919., a
mesdid 1950. godine.
6
' )

Nalazio se u Dugom sokaku, u dananjoj ulici Voje

okia .

Poruena je 1950. godine.

") Nije nam poznato gdje se nalazio ovaj mesdid.

8
' )

U narodu je poznata kao damija u Provarama, sada je u ulici Himzarina, apajeva br. l .

Nalazi se na Vratnik-mejdanu . Meu mjetanima poznata je kao damija Pod orahom ili Mala
damija na Mejdanu. Sada je u Porinoj ulici br. 2.
9
' )

*) Ovdje su
60
61
62

oznaene

kao mesdidi , a danas su to sve damije.

poetku

Sagardija, sada R.

Omanovia .

Ova damija nalazi se na

I prije a i sada je u ulici Bjelave br. 109.

Meu mjetanima je poznata kao Donja Saraeva. Sada je u Drvarskoj ulici br. 8.

Predio oko damije poznat je kao ekalua, pa se otuda i damija zove ekaluom . Sada je u
Nemanjinoj ulici br. 35.
63

100

AJAS-PAINA DAMIJA: imam i hatib Omer, prvi mujezin Mehmed i drugi

mujezin Osman. 64 )
KOSE HADI SINANOV A" DAMIJA: imam Alija, hatib Mehmed, prvi
mujezin Mehmed i drugi mujezin Ibrahim. 65 )
KUUK KATIBOVA DAMIJA: imam Mehmed, hatib Hasan, prvi mujezin
v
Mehmed i dru_$i mujezin Ahmeg. 66 )
HA VADZE-ZADE HADZI MUST AFINA DZAMIJA: imam Ahmed, hatib
Alija i mujezin Redeb. 6 7)
SAGR HADI ALIJINA DAMIJA: imam i hatib Mehmed i mujezin
Mahmud. 68 )
HITRI SULEJMAN-EFENDIJINA DAMIJA: imam i hatib Ismail i mujezin
Husejn. 69 )
KEEDI SINAN OV A DAMIJA: imam i hatib H usejn, prvi mujezin Ahmed i
drugi mujezin Mustafa. 70 )
BALI-BEGOVA DAMIJA: imam Alija, hatib Ibrahim i mujezin Alija. 7 1)
MED DI BESAR-ZADE HADI MEHMEDOVA DAMIJA: imam Mehmed,
hatib Ismail, prvi mujezin Mehmed i drugi mujezin Osman. 72 )
KADI HASAN-EFENDIJINA DAMIJA: imam i hatib Mustafa i mujezin
IsmaiJ.1 3)
Moli se da se od strane milostivog prijestolja odobre navedene plae i to za 14
imama naprijed navedenih damija po 10 aki dnevno, to iznosi 140 aki; za 14 hatiba
po pet aki dnevno, to iznosi 70 aki; za 22 mujezina po est aki dnevno, to iznosi
132 ake, a to sve skupa iznosi 342 ake.
U nastavku se poimenice navodi 16 mesdida, sa njihovim slubenicima. U
navedenom poaru u Sarajevu su izgorjeli, i na osnovu arza i mazhara moli se da ih
ponovo Pravedno prijestolje podigne na njihovim starim placevima. Njihovim
slubenicima davata je plaa iz (vakufskog) novca, pa su sada oni bez plaa.
HUBIJAR-AGIN MESDID: imam Jusuf i mujezin Abdulah. 74 )
MULA AREBI ATIKOV MESDID: imam Abdulah i mujezin Mehmed. 75 )

64 ) Mahalaokodamije nazivala sc
Izgorjela je 1897. godine.
6

Kilikije,adamija se nalazila

s) Predio sa damijom poznat je pod imenom

Luevica .

Nalazi se u mahali na Mlinima, a sada je u

67

Poznata je pod imenom Musluk. Sada je u Avde

Sada je u

Halilbaia

66 )

Damija se nalazi na Hridu, u Nalinoj ulici br. 7.

69 )

Nalazi se na Pajama br. 26.

70)

Damija je u

71 )

Nalazi se u ,Balbegovici, sada u Terzibainoj ulici br. 3.

Kozarakoj

ulici br. 76.

ulici br. ll.

Jabuice

68 )

Bakarevia

na mjestu gdje je sada ho tel . Central".

ulici br. 24.

sokaku, sada u Dragice Pravice ulici br. 3.

72 )

To je damija Bakarbabe na Atmejdanu, na lijevoj strani Miljacke, nie dananjeg Principovog

mosta. Poruena je 1895. godine.
n) Poznata je pod imenom Brdo damija. Sada je u ulici Brdo damija br. 14.
74

Damija se nalazi u Medresetima, u ulici M. Repovca.

's) Nalazi se u Arap-mahali, u Poeginoj ulici br. 2.

101

NE-ZADEOV . MESDID: imam Ebu Bekr i mujezin Mehmed. 76 )

ABDULHALIM-AGIN MESDID: imam Alija i drugi mujezin Alija.77 )
IPLIDIKOV MESDID: imam Hasan i mujezin Nurullah. 78 )
SAGRAKI HADI MAHMUDOV MESDID: imam Mustafa

mujezin

Ismail. 79 )
DA VUD ELEBIJIN MESDID: imam Salih i mujezin Abdulkadir.80 )
DUDI-BULIN MESDID: imam Mustafa i drugi mujezin Mustafa. 81 )
HASEIN MESDID: imam Mehmed i mujezin Abdulah. 82 )

JAGDI-ZADEOV MESDID: imam Jahja i mujezin Ahmed. 83 )

HADI IDRISOV MESDID: imam Durak i mujezin Muharem. 84 )
BAGDADIN MESDID: imam hadi Husejn i mujezin Alija.85 )
AGRIA MESDID: imam Mustafa i mujezin Muharem. 86 )

MUFTI SULEJMAN-EFENDIJIN MESDID: imam Alija i drugi mujezin

AlijaY)
MEVLEVI-HANE MESDID: imam Ismail i mujezin Mehmed.88 )
ELJIGOVI TIMUR-HANOV

Mehmed.

89

MESDID: imam Mustafa i mujezin

Moli se kao dobroinstvo da se podare navedene plae i to za 15 imama gore

navedenih mesdida, osim slubenika Sagraki Hadi Mahmutova mesdida po est
76
77

78
79
80

U Dolu na Vratniku, sada je u Mustafe Behmena ulici br. l.

Damija se nalazila na Mutnom Potoku. Poruena je 1952. godine.

Nalazi se na Vratniku, a mjetani je nazivaju damijom na irokcu. Sada je u ulici Jekovac br. 52.

Damija je na Ulomljenici, sada u Remzije

U mahali Nategui, sada

Podgrmeka

Omanovia

ulici br. 42.

ulica br. 4.

81

) Me!ldid se nalazio na uglu ulica Kevarin Potoka i Mejtaa. Godine 1927. pretvoren je u stambene
prostorije.
82

Meu Sarajlijama bila je poznata kao damija .Za banjom". Nalazila se u ulici Sv. Markovia,

sjeveroistono
83

od Husrevbegove banje, a povie

Muzike

akademije, i bila je sve do 1879. godine.

Nalazio se u Gornjoj emalui , u blizini Gradske trnice. Poruen je 1886. godine.

") Mesd~id je bio u mahali abljak (danas ulica Marala Tita), preko puta dananje kafane . Park",
upravo gdje je podignuta vakufska zgrada. Sruen je 1938. godine.
85
) Nalazio se ispod eljeznikog mosta, nadomak eljeznike stanice Bistri k. Meu mjetanima bio je
poznat kao mesdid u Pastrmi. Poruen je 1953. godine.
86
87

I danas se nalazi u agriima.

Mesdid se nalazio na Babia bai, iznad Bendbae, na lijevoj obali Miljacke. Poruen je 1952.

godine.
88
89

102

Vjerovatno se nalazio kod mevlevijske tekije na Bentbai.

Mesdid se nalazi u eljigovi\ma, u sadanjoj ulici pire Kneevia br. 37.

aki dnevno, to iznosi 90 aki ; za 15 mujezina po etiri ake dnevno, to iznosi 60 aki,
a to sve skupa ini 150 aki .
U nastavku se poimenice navode mesdidi, sa njihovim slubenicima, koji su
izgorjeli u navedenom poaru u Sarajevu, koji do sada nisu podignuti i sagraeni, a za
koje se nije usudilo traiti od strane drave da ih sagradi (iz straha da nema
mogunosti).

MINETOVI .

mujezin Mustafa.

90

MEHMED-BEGOV MESDID: imam Mustafa i drugi

NALADI HADI OSMANOV MESDID: imam Ahmed i drugi mujezin

Ahmed.
NEDAR IBRAHIMOV MESDID: imam ehidi mujezin Hamza. 92 )
EJH MUSLIHUDINOV MESDID: imam (Abdulah) i mujezin Ahmed. 93 )
GERDENI HADI HUSEJNOV MESDID: imam i mujezin ehidi ... J
MIMAR SINANOV MESD~D: imam Omer i mujezin ehid.95)
TABAK HADI SULEJMAN OV MESDID: imam ehid i mujezin
Sulejman. 96 )
PEIMAN HADI HUSEJNOV MESDID: imam Omer i mujezin ehid. 97 )
DANO-ZADE HADI HUSEJNOV MESDID: imam Dervi Ahmed i
mujezin Sadik. 98 )
HADI SEJJIDINOV MESDID: imam Ibrahim i mujezin Hasa n.99 )
SAHTIJANDI HADI BALIN MESDID: imam Mensud-i Sejjid i mujezin
ehid. 100)
AIK HADI MEMIJIN MESDID: imam Hasan i mujezin Hadi Memi. 101 )
90

) Nalazio se na mjestu gdje se sada nalazi zgrada Starjclinstva Islamske zajednice (biva Vakufska
direkcija). Sruen je 1890. godine.
91

92

Sve do 1939. godine nalazio se ovaj mesdid na Banjskom brijegu.

Nalazi se u Mjedenici br. 22. Prije nekoliko godina temeljito je opravljen.

93 )

Damija se nalazi na
opravljena.
~><) ~alazi

se u

Stroiima

Ploi ,

u ulici Mirka

Jovanovia

br. 2. I ona je

takoe

nedavno temeljito

br. 34.

') Damija se nalazi pri vrhu Loga vina sokaka, u blizini Sinanove tekije, u mahali Golobrdica, a sada
u ulici Pod grmeka br. 29 .

Prijepoljevoj

96 )

U narodu je poznata kao Potok damija. Sada je u

97

Mesdid se nalazio nie obanije, u predjelu zvanom Tabanica, a poruen je neto prije prolog

ulici br. 4.

r,ata.
91 )

Damija se nalazi na Aikovcu, u ulici Hriste Boteva.

99 )

Nalazi se u Vlakoj mahali, iznad Bistrika, u Huremui ulici br. 18.

" 10 )

Mesdid nije imao munare, a nalazio se u dananjoj Mis Irbinoj ulici. Poruen je iza 1910. godine.

101

Nalazi se u predjelu Bjelavica, povie

eljeznikog

mosta u Bistriku, a sada je u ulici Toka br.!.

103

KASIM KA TIBO V MESD ID: imam ehid i mujezin Muhsin. 102 )

BOSTARIA MESD ID: i imam i mujezin ehidi. 103 )
TERZIBAIN MESDID: imam Ahmed i mujezin ehid. 104 )
DEMO HADI SINANOV MESDID: i imam i mujezin (ehidi). 105 )
PEHLIV AN HASAN OV MESDID: i imam i mujezin ehidi. 106 )
VOLODER HAVADE SINANOV MESDID: i imam i mujezin ehidi. 107 )
TOKMO HADI ALIJIN MESDID: imam Abdulbaki i mujezin Dervi. 108 )
SAGR HADI MAHMUDOV MESDID: imam Hadi Mehmed i mujezin
ehid. 109)
PEH LIV AN HADI ORUOV MESDID: i imam i mujezin ehidi. 110)
SOUKBUNAR MESDID: i imam i mujezin ehidi. 111 )
GAZGANI HADI ALIJIN MESDID: imam ehid i mujezin Mehmed. 112 )
DAJANLI-ZADE HADI IBRAHIMOV MESDID:
ehidi.

113

imam i mujezin

MAGRIBIJA DAMIJA: i imam i mujezin ehidi. 114 )

MOKRO DAMIJA: imam Hasan, hatib i mujezin nestali. 115 )
OSTROGON DAMIJA: imam Abdulmumin i mujezin Mustafa. 116 ) i
I02)

116

.)

U narodu je poznata kao damija Pehlivanua, a nalazi se u sadanjoj ulici Vuka Karadia br. 20.

IOl) Ovaj mesdid sagradio je neki hadi Mustafa Bostari , a nalazila se na Bostariima, vie Ko matina.
Izg leda da vie nikad nije obnovljena.
104
10

Nalazi se u Balibegovici, sada u ulici Terzibaina br. 3.

s) Mesdid se nalazio u ekalui, u Koevu. Ovom prilikom je izgorio i nije vie obnavljan.

106 )
107

Damija se nalazila u Podtekiji ulici , nie Skenderije mosta. Oborena je 1918. godine.
Nalazi se u Golodarici, sada u ulici Galiba Feste br. 29.

108 ) Damija nema munare, a nalazi se u Pi rui, lijevo od

pok-opnog drutva .Bakije".

109 )

Kovaa . U

Nalazi se u Hendeku, na Vratniku, a sada je u Ulici Ragiba

njoj je danas skladite materijala

Ljubunia

br. 25 .

Damija se nalazila na prostoru to ga zatvaraju stare ulice emalua, Loga vina, emerlijina i
Hadi Durakova. Meu mjetanima se mahala i damija nazivahu Mutevelijinom, po tome to je tu

stanovao mutevelija Gazina vakufa. Poruena je 1879. godine.

110 )

111 ) Damiju je podigao neki Hadi Turhan. Prije dvije-tri godine iz temelja je obnovljena i neto
proirena. Sada je u ulici Soukbunar br. 39.
112 )

Nalazi se na Gornjoj irokai, a sada je u Dervia Numia br. 49.

113 )

Damija se nalazi na Gorici, u ulici Tepebaina br. 29 .

114

Nalazi se na Marijin dvoru , u Magribiji ulici br. 9.

" s) Nalazi se u ebedijama, na Vratniku . I sada je u ebedijama br. 18.

116 )
116

104

To je Rogo-zade

a) Mehmed

(Rogia)

Mujezinovi:

damija u Vinogradu. I sada je u Roginoj ulici.

Islamska epdigrafika BiH , knjiga I, Sarajevo 1974.

U navedenom gradu bilo je 70 predavakih (muderiskih) slubi u damijama i

buk'ama (medresama) sa plaom iz interesa od vakufskog novca i to sa dnevnicom od
30,20 i 15 aki . Neki muderisi uivali su i po dvije i po tri, a neki po jednu muderisku
plau. Kako sada nije mogue ubirati ni vakufski novac ni interes, to se ne mogu ni
ostvarivati plae muderisa. U nastavku se poimenice navodi 28 Boijih robova
muderisa i to izmeu ranijih uivalaca ove slube koji su ivi i koji to zasluuju, i onih,
koji zasluuju i koji su sposobni da sada dre predavanja, a izabrani su umjesto onih
koji su pomrli. Oni su veoma potrebni uenicima, paje nuno i vano da drava odredi
polae koje se trae, s tim da svaki uiva samo po jednu muderisku plau :
REISUL-MUDERRISIN AHMED-EFENDI , u Husrevbegovoj damiji, dnevno
po 40

aki.

EHERI MEHMED-EFENDI, u Mula Arebi-dedid damiji, dnevno po 30 aki.

ABDULKADIR-EFENDI, u Carevoj damiji , dnevno po 30

aki .
aki.

ES-SEJJID ABDULFETT AH-EFENDI, u Kebkebir damiji, dnevno 20

DRNIU ABDULAH-EFENDI, u Skender-painoj damiji, dnevno 20 aki.

MUZAFERI HUSEJN-EFENDI (bez oznake damije), dnevno 20

aki .

REID ISMAIL-EFENDI , u Jahja-painoj damiji , dnevno 20 aki.

ASIM JUSUF-EFENDI, u Havade Durakovoj damiji, dnevno 20

aki .

EHERI AHMED-EFENDI, u Duradik damiji , dnevno 20 aki .

RAZI MUST AF A-EFENDI, u Buzadi-zade damiji, dnevno 20
LUGAVI-ZADE HASAN-EFENDI, u

Haseinom

aki.
aki :

mesdidu, dnevno 15

HABIB-EFENDI, u ejh Feruhovoj damiji, dnevno 15 aki.

EJHUL-KURRA HAFIZ HUSEJN-EFENDI, u Carevoj damiji, dnevno 15
aki.

TALIDAVI MEHMED-EFENDI, u Husrevbegovom hanikahu , dnevno 15

aki.

ES-SEJJID MEHMED-EFENDI, u Vekil

Harovoj

damiji, dnevno 10

aki.

UGLIJA OSMAN-EFENDI, u Ali-painoj damiji, dnevno 10 aki.

HA V ADE HASAN-EFENDI, u Mehmed-begovoj damiji , dnevno 10 aki .
MAHMUD-EFENDI , u Muslihudinovoj damiji, dnevno 10

aki.

BIARE ABDULAH-EFENDI, u Taba.kom mesdidu, dnevno 10 aki .

KAMILI HASAN-EFENDI, u

Sara

Alijinoj damiji, dnevno 10

aki.

BRODI MEHMED-EFENDI, u Havade Kamilovoj damiji, dnevno 10

aki.

URI ISMAIL-EFENDI, u Ferhad-begovoj damiji, dnevno 10 aki .

KARA ALI-EFENDI , u Had~i Osmanovoj buk'i, dnevno 10 aki. 117 )

117

Mjesto dananjeg Tabakog mesdida.

105

NEKKAI Ai J -EFENDI, u Bagdadinom mesdidu, dnevno 10 aki.

OLOVI SULEJMAN-EFENDI, u Husamudinovom mesdidu, dnevno 10 aki.
UZUNI MEHMED-EFENDI, u

Sagrakinom

mesdidu, dnevno 10

aki .

T AI-ZADE MEHMED-EFENDI , u Kalin Hadi Alijinoj damiji, dnevno 10

aki.

IBRIKI IBRAHIM-EFENDI, u

Hala

Davudovom mesdidu, dnevno 10

aki.

Moli se i trai kao blagodat i dobrota od strane Visoke porte da se odobri ukupna
svota od 400 aki plae dnevno za gore navedenih 28 Boijih robova muderisa.
U Sarajevu je bilo do neprijateljskog osvajanja vie od deset va'iza
(ptopovjednika) koji su uivali plae iz spomenutog vakufskog novca. Poto su i
njihove plae propale, u nastavku se poimenice navodi devet va'iza koji su dostojni i
sposobni i za kojima stanovnitvo osjea potrebu:
UMDETUL MEAJIH E-EJH AHMED, u Husrevbegovoj damiji,
ponedjeljkom, dnevno 20 aki .
E-EJH ABDULKADIR, u Carevoj damiji, etvrtkom, dnevno 15 aki.
E-EJH SEJJID ABDUL FETI AH, u Kebkebirovoj damiji, petkom, dnevno
10

aki.

E-EJH HADI HASAN, u Buzadi-zade damiji, petkom, dnevno 10 aki.

E-EJH HABIB u ejh Ferruhovoj damiji, dnevno 10 aki .
E-EJH OSMANN, u Ali-painoj damiji, petkom, dnevno 10 aki.
E-EJH ISMAIL, u Ferhad-begovoj damiji , etvrtkom , dnevno 10 aki .
E-EJH BISTRI GI MUHAMED , u Carevoj damiji, ponedjeljkom, dnevno 10
aki.

E-EJH HASAN u Mehmed-begovoj damiji, subotom, dnevno 10 aki.

Ponizno se moli da Pravedno prijestolje dade navedene plae za gore upisanih

devet Boijih robova va'iza u iznosu od 105 aki.

(Nastavak dokumenta uvezan u Kadia Hronici).
Do nevjernikog osvojenja u navedenom gradu bilo je 30-40 muallima za
muslimansku djecu. Oni SQ takoer imali ranije plae iz interesa od Pvakufljenog
novca. Sada su svi bez plaa. A 32 siromana sibjan muallima zavise od muslimanske
djece. Od drave se takoe moli da se izgrade mektebi za njih. Siromani muallimi u
nastavku se poimenice navode sa njihovim mjestima.
MUHAMED HA TIB-ZADE, muallim u Hasei mahali.
MUSTAFA POEGA VI , muallim u Duradik mahali.
MUHAMED SERRADI, muallim u Kuuk Katibovoj mahali.
JUSUF DENNET!, muallim u Hubjar-aginoj mahali.
IBRAHIM EL-KADIRI, muallim u
NIMETULLAH, muallim u

Hala

Sara

Alijinoj mahali.

Davudovoj mahali.

SALIH HALILI, muallim u Jakub-painoj mahali.

106

HASAN SUFI, muallim u Divan Katibovoj mahali.

ES-SEJJID MENSUR, muallim u Sahtijandi mahali.
IBRAHIM ZERGERI, muallim u Kalin Hadi Alijinoj mahali .
HUSAMUDIN, muallim u

Sagrakinoj

mahali.

SULEJMAN HALV AI , muallim u ejh Fetruhovoj mahali.

SULEJMAN SERRADI, muallim u Bali-zadeovoj mahali.
IBRAHIM "ARIH-i DAV', muallim u Kebkebirovoj mahali .
EBU BEKR, muallim u Husamudinovoj mahali.
MUHAMED ABBASI, muallim u okadi Hadi Sulejmanovoj mahali.
AHMED VUDUDI , muallim u Hadi Isaovoj mahali.
OSMAN NERDUBANI, muallim u

Keedi

mahali.

ABDULAH. EHMANI, muallim u MunJa Arebi Atikovoj mahali.

MUST AF A T ABHI, muallim u Kulin Hadi Bali noj mahali.
JAHJA, muallim u Abdulah Halifovoj mahali.
ISMAIL KOI, muallim u Kadi Ahmed-efendinoj ma~ali .
IBRAHIM TUFENKI, muallim u Vekil

Harovoj

mahali.

ISMAIL DEDE, muallim u Sinan-vojvode mahali.

ALIJA TOKI, muallim u Bali-begovoj mahali.
MUSTAFA KEBEI, muallim u Ajas-painoj mahali.
SALIH KOZI, 'muallim u Davud elebinoj m~hali .
MUSTAFA MUARRIF, muallim u DUDI BULA mahali
AHMED MIZGARI, muallim u Havade Kemalovoj mahali.
IBRAHIM LENK, muallim u

Sara

Ismailovoj mahali.

OSMAN GR~DANIEVI, muallim u Hadi Timur-hanovoj mahali.

MUST AF A EHMANI, muallim u Ahmed elebinoj mahali.
Plae

32 muallima, ija je dnevnica po osam aki, a koji su gore navedeni, ukupno

aki. Navedene plae se takoer ponizno mole od drave.
Plae koje se trae od Visoke porte iznose za svaki dan 1933 ake. Na osnovu
molbi trai se da se iznos, koji bi gore navedenu ulemu i muallime spasio i zatitio od
ponienja, odobri bera tima milosti i dobrote sultana iz dizje ej al eta Bosne, to bi bilo
razlog za zadovoljstvo i stalnu slubu i molitvu za dug ivot i vlast sultanovu. Moli se
da sultan ne okrene glavu kako se ne bi desilo da se ne odrede navedene plae , kao i
oprost i izvinjenje za ono to se trai. Gore navedeno stanje je stvarno onako kako jest,
o emu se ponizno obavjetava njegova dobrota ovom predstavkom. Ostalo spada u
nadlenost njegove beskrajne milosti.
iznose 256

107

SUMMARY

This paper presents two documents in Turkish languasge dealing with the state of
sacra! and educational buildings in Sarajevo, destroyed during the invasion of Eugen
Savojski in 1697. The first document is taken from the Cronicle ofMuhamed-Enveri
Kadi , vol. V, p. 45-52, and the second one is a separate document of Gazi Husrevbeg
Library N o. D-3078. From the two documents we learn as bout destruction and tea ring
down of Sarajevo by the invadors. Many useful informations about the town are given
in the two documents such as names of streets and mosques, mesjids, tekiyas,
medresas, their number, sources of income, names of employees and their salaries. The
first document is from 1112/1700 and the secon one from ll15/ 1703.

108

Muhamed

Hadijahi

BADIJANIJE U SARAJEVU I BOSNI

Prilog historiji duhovnosti u nas

Glasov_iti orijentalista lgnace Goldziher u svojoj studiji "Kult svetih u
muslimana"') raspravio je i o tome, kakvo mjesto zauzima ena u hagiologiji islama,
ili, drugim rijeima, kakav je odnos kulta "svetih" u muslimana prema eni. On pobija
uvrijeena miljenja nekih pisaca, meu kojima istie dra Perrona u njegovoj tvrdnji
da su mukarci u islamu monopolizirali za sebe i svetost, pa ak i raj. Prema Perronu
jedina "sveta" ena u islamu je Rabi'a al Adavijja. Islamsko poimanje "svetosti"
gotovo nikako ne uvaava ene .
.Nasuprot Perronu Goldziher smatra da ena zauzima sasvim drugaije mjesto u
katalogu "svetih" u islamu. To je oevidno u ivotu muslimana, kako u njihovoj
prolosti, tako i u njihovoj sadanjosti, a to se vidi i iz literature. U ovom pogledu
svjedoe i groblja kao i nadgrobni spomenici. Znaju se i imena tih ena. Sa dubokim
respektom pria se o njima, njihovu "svetom" ivotu i bogougodnim djelima. U
litedituri se nalazi na stotine "svetih" ena. Nema knjige s hagiografijama u kojoj se
kod svakog slova alfabeta ne bi nala duga lista ena. U njima je opisano mnotvo
"svetih" dogodovtina sa udotvornostima, isto tako neobinim i udnovatim, kakve
se u tim istim biografijama pripisuju mukarcima. Posebno je znaajno, da bi prvi
predstavnik dostojanstva, kutb, najeminentniji od velija- istina samo prema miljenju
nekih mistika - trebala da bude hazreti Fatima. U domeni "svetosti" vlada apsolutna
jednakost spolova. U arapskoj literaturi postoji posebno djelo, posveeno
biografijama "svetih" ena. Napisao gaje ejh Tekijjudin Ebu Bekr el Husni i dao mu
naslov "ivot ena-dobrih i vjernica koje su se dovinule boanskog puta." Svoje
prikazivanje autor je zapoeo s Fatimom, a one koje su je slijedile bile su Hatida,
Aia, Hafsa, kerka halife Omera i druge ene u poetku islama. Njihova se aureola po
tradiciji usporeuje i izravnava sa onom Muhamedovih drugova, koji su (duhovni)
prednici mnotva evlija. Nadalje, velik broj je i anonimnih ena koje se smatraju
evlijama.
') lgnace Goldziher, Le culte des saints chez les musulmans.- Ruvne de l'historie des religions. Premier
annee. Tome second Paris 1880., str. 257-351.

109

Goldziher dalje skree panju da su u prvim vremenima islama ak postojale

zajednice ena. To su bili rasadnici i kole pobonih ena, enski samostani. Takav je
jedan bio u Egiptu, nazvan bagdadski samostan, koji je podigla 684/1285. godine
gospoa Tadkarpas. Ustanova za ene- sufije bilo je i u Meki (npr. Bint ut-Tad,
Rabat ibn ad-Sa uda i dr.), kao i u sjevernoj Africi (u blizini Susa). Goldziher u dokaz
svojih teza govori i o turbetima, podignutim u poast ena-evlija. Njihov ivot opisuje
se u legendama. Posebno se osvre na kairska turbeta, posveena potomcima halife
Alije, a meu ove spadaju i etiri pobone ene: Ummi Kulsum, Sitta Davhara,
sluavka Sitta Nefise i sama Sitta Nefisa.
Na primjeru Sitte Nefise Goldziher analizira koncept o enama - evlijama u
islamu. Sitta Nefisa je praunuka halife i muenika Hasana. Ona je u isti mah snaha
Daferi Sadika, koji se u iija smatra posebno potovan kao najeminentniji od
dvanaest imama. Sitta Nefisa bijae naroito pobona. Hodoastila je trideset puta
Meku, vrlo esto je postila, provodila je po itave noi u molitvi i drugim nainima
pobonosti i skruenosti. Ona je toliko svoje tijelo savlaivala od strasti, da je jela
samo tri dana u nedjelji, a ono to je uzimala za jelo sastojalo se od nekoliko zalogaja.
Znala je napamet Kur'an i njegove komentare. Bila je toliko uena, daje njeno znanje
zadivljavalo najobrazovanije njene suvremenike kole Imami afije. Prije nego to e
umrijeti sama je sebi iskopala grob. Kad je raka bila gotova sjela je unutra i prouila
sto devedeset puta Kur'an(!). Upravo kada je prouila rije rahmet(milosre) odvojila
joj se dua od tijela i vratila Milostivom Gospodaru. Nebrojena su njena udotvorstva,
pa Goldziher opisuje neka najuvenija da bi objasnio ovakve mistine interpretacije
koje se jednako odnose ne samo na mukarce, ve i na ene. Uostalom - zakljuuje
Goldziher - potrebno je baciti pogled na brojna mjesta u Kur'anu, gdje se istodobno
govori i o ml/mini i o mu'minat i o salihin i o sa/ihfit, jer je polazite o njihovoj punoj
jednakosti pred Bogom. 2 )
Goldziherove teze mogle bi se jo dalje argumentirati brojnim injenicama. Ja u
se u ovoj prilici zadovoljiti podacima iz jednog mevlevijskog izvora. Tu se potvruje
da su ene pripadale mevlevijskom redu, a pojedine su meu njima posebno
uvaavane i uivale naroit ugled. Taj je mevlevijski izvor jedan hagiografski zbornik
o mevlevijskim prvacima pod naslovom Menakib-el-Arifin. Autor mu je emseddin
Ahmed s nadimkom Aflaki. Zbornik je nastao u razdoblju od 1318. do 1353. godine. 3 )
Na vie mjesta autor spominje pojedine ene - mevlevije meu osnivaima
mevlevizma. Iz nekih dogaaja koji se ovdje opisuju vidi se da su se ene petkom
sastajale i prisustvovale mevlevijskim obredima,4 ) da ih je niz bilo proeto dubokom
spirituelnou, pa ta vie i darom kerameta (injenjem uda), da su pojedine meu
njima vaile kao uiteljice mevlevizma ili uope nauenjaci. Okupljanje ovih ena
oznaava se i kao "duhovni harem". 5) Autor najednom mjestu kae kako su ovakve
asne ene posjeivale "mistinog sultana" Salahudina Feriduna (Zerkuba) napola
otkrivena vela. 6 )
2

Pri tome Goldziher citira aje 35 iz sure XXXIII.- Upor. Goldziher, ibidem, str. 286-295.

) Zbornik je preveden na francuski u izdanju u dvije knjige pod naslovom Les saints des derviches
tourneurs. Recits traduits du persan et annotes par Cl. Huart. Tome premier, Paris 1918., tome deuxieme.
Paris 1922.
4

Cl. Huart II, str. 348 .

') "'bd., II, 251.

6)

110

lb., II, 206.

Pojedine ove enske prvake autor asti najuzvienijim dervi kim epitetima: Kira
hatun, ena Delaluddina Rumije, naziva se "gospoom i u buduem ivotu", "od
Boga predodreenom da bude sveta". 7) Slino Fatima hatun, ki ejh Salahudina
Zerku ba, oznauje se takoer "od Boga svetom na zemlji" ,8 ) "drugom (hazreti)
Merjemom", "istinoljubivim teologom" 9 ) "na uenjakom epohe", a poznata je i po
tome to je "sastavljala pravna obrazloenja"; 10 ) ona je inila i uda (keramet) u
velikom broju. 11 ) Njezine dvije kerke, starija Mutahhera hatun, i mlaa Serefhatun,
takoer su kao pri padni ce mevlevija uivale velik ugled; prva je nosila nadimak Abide,
Pobona, a druga Arife, "Ona koja dobro spoznaje". "Obje"- kae se u Menaqib el
Arifin-u - "bile su obdarene injenjem uda i svetou; mnoge dame iz Male Azije
obraale su im se i postajale njihove uenice." 12 )
Nimalo ne razlikujui ene od mukaraca u pogledu mogunosti njihova
duhovnog uzdizanja, autor na jednom mjestu, govorei o Melike hatun, kerci
Delaludina Rumije, navodi kako je uveni emsudin Tebrizi, ugledavi je meu
skupinom ena, u njoj raspoznao "sjajno svjetlo, pa mu se uinilo da svjetlost dolazi
kao odsjaj s lica naeg Uitelja" 13 ) (misli Delaludin Rumije).
Nije bilo malo ni drugih ena, koje su na putu mevlevijske prosvijeenosti i
pobonosti stekle veliko potovanje. Takve su bile jo npr. Usta hatun, ena sveta i
obrazovana, profesor kerkama (manevijskog) sultana (Delaludin Rumije) 14 ),
Kumad-hatun, ena Roknuddina, uenica Uitelja (Delaludin Rumije) 15 ), Gurdihatun, uenica Uitelja "kraljica kraljica", "kraljica epohe", "kraljica svijeta",
"gospoa i u buduem ivotu" 16 ), i druge.
Ova prethodna razmatranja smatrao sam potrebnim, da bi se shvatila pojava ili
bolje rei jedan pokret ena dervia u Sarajevu, a vjerjatno i u ostaloj Bosni, koji
datira negdje od polovice XVII do polovice XVIII stoljea. ini se da su se te ene dervii nazivale bade, ulbade, bad-kadune ili badijanije. Sva ova etiri izraza
poznata su u naoj sredini, no u ovoj prilici upotrebljavaemo uglavnom termin
badijanije.

Pojam badijanije valja, mislim, shvatiti u jednom evolutivnom smislu.

Objanjavajui taj pojam odlian poznavalac duhovnih strujanja u Turskom
carstvu Mehmed Fuad Koprlilii dosta je nesiguran i neodreen. Najprije se kod
Aikpaazadeta (1400-1495) sreemo s pojmom Badjiyani Rum. Ne raspolae
obavjetenjirna o postojanju jedne takve organizacije u Anadoliji. Bilo je u doba
Mameluka u Egiptu tekija odreenih za ene, dok su u seldukom periodu u Konji
ene postajale sljedbenici ejhova i pod velom prisustvovale dervikim sastancima.
7)

lb. II, 257.

') lb. I, 54.

9)

lb. I, 304.

10

lb. II, 429 .

") lb. II, 207-208 .

12 )

lb. II, 429-430.

") lb. II, 132.

') lb. II, 213.
") lb. I, 170.
16 )

lb. I, 235, 333, II, 237.

111

Kopriilii zakljuuje da je Aikpaa-zade mogue pod imenom Badjiyan-i Rum htio da

naoruane i ratnike ene turkmenskih plemena u kneevinama krajitaY)
Novija meutim, istraivanja, izloena u Turskoj enciklopediji, daju potpuniju
sliku o pojmu badi i Badijani-Rum. Oba izraza oznauju se kao tesavvufski termini.
Pojam je nastao od turske rijei badi u znaenju starija sestra. To bi bile enske
skupine pri ortodoksnim medresama. Sufije su smatrali badijanijama ene koje su u
tarika tu, analogno pojmu brat za muke pripadnike tarika ta. Sej h ovu enu takoer su
nazivali badi (sestra-majka). Bade su prisustvovale dervikim sastancima. Neke su
stigle ak do stupnja ejha i nosile ejhovsku odjeu . Spominju se uz ahije, gazije i
abda/e. 18 )
Dervi ko obiljeje pojma badi kasnije se zaboravilo, oito za to jer takve asocijacije ena u poznije doba nisu ni postojale. Po emsudin Samiji badi je starija sestra,
ena u poodmaklim godinama, kalfa (pomonik hode u mektebu), supruga ejha, a
rije se upotrebljavala i kad je prijatelj oslovljavao prijateljevu suprugu, a i ene su se
tako meusobno oslo.vljavale. 19 ) Na kraju se ovaj pojam korumpirao, mada je zadrao
prizvuk pobone ene. U Turskoj, naime, pod pojmom bad podrazumijeva se "starija
crnkinja, a to se ime davalo starijim enama- crnkinjama, koje su bile dadilje". 20 ) Ova
poznija evolucija tog pojma moe se, mislim, semantiki objasniti tako da se uzeo
jedan eufemistiki naziv kako bi se za starije odgojiteljice djece izbjegao kakav
poniavajui naziv, pa im se na taj nain pribavljao autoritet, naroito kod djece.
Konana degradacija tog imena i u nas vidi se po kalj ievim objanjenjima. On
pod rije biida daje dva znaenje: l. ena; sirota ena, i 2. stara kuna sluavka, stara
kuna kuharica. Daje i tumaenje rijei badkaduna u smislu ena, supruga,
regionalizirajui taj pojam na zapadnu Bosnu. 21 )

Uza svu nedefiniranost pojma badijanije, kao i to da je nedovoljno izuena

djelovanje ena-dervia, mislim, da ima osnove da se govori o pokretu badijanija u
Bosni prije kojih 250-350 godina. Na takav zakljuak upuuje ne samo iva tradicija o
tome u Sarajevu ve i neki, istina oskudni, pisani dokumenti, pa i izvjesni drugi
materijalni dokazi.
O badijanijama u Sarajevu i Bosni do sada nije pisano, osim to je neke korisne,
ali dijelom netane podatke o ulbadi, ukopanoj na Alifakovcu, zabiljeio i objavio
ejh Sejfudin Kemura. 22 )
Kemura je podatke o ulbadi iznio govorei o Jakub-painu mesdidu u
Magodi. Opisujui groblje te, sada poruene damije, spominje etiri groba brae
elja, dajui, mislim, pogreno, da su "ivili u X vijeku po hidri" (zapoeo 21.IX
1495, a zavrio 18.IX l591). Bilo je, kae, sedmoro brae elja, meu kojima je bio
najstariji Sulejman-dede. Imali su u eljigoviima "vlasitu tekiju i bavili se jedino
bogoslujem". Na elu tekije stajao je Sulejman-dede. Za njega kae da je napisao
"pred svoju smrt jedno pismo pismo sultanu u Carigrad, u komu je prorokovao
budue dogaaje: da e se Rusija i Njemaka (Austrija) sporazumiti i tursku carevinu
otetiti, i to najvie zbog toga, to e joj biti memuri zulumari, podmitljivci i
oznai

17

18
19

20

112

Mehmed Fuad Kopriilii, Porijeklo Osmanske carevine (prijevod). Sarajevo 1955., str. 105-106.

Tiirk Ansiklopedisi, cilt V, 1952., str. 27-28.

emsudin Sami, Kamus-i turki l. Istanbol 1317/1899., str. 259.

Ansiklopedik Sozliik. Istanbul 1967. , I, str. 198, s.v. bac.

21
)

Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo 1966., str. liO i Ill.

22

Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe. Separatni otisak. Sarajevo 1913., str. 118.

nepravedni", a onda nastavlja: "Radi zanimljivog sadraja iznio bi( h) to pismo ovdje,
ali poto u njemu ima dosta nepristojnih izraza, valja mi za sada od toga odustati." 23 )
O samoj ulbadi Kemura u daljem tekstu doslovce kae:
"Spomenuta tekija u eljigoviima dopala je kasnije nekoj ulbadi, eni
ehovskog reda, koja je umrla iza banjalukog boja i ukopana je kraj Jusuf-pae
uprilia; od ove se tekije danas poznaje samo zemljite."
Treba odmah primijetiti da se na licu mjesta u eljigoviima vidi da su postojale
zapravo dvije tekije, prostorno blizu jedna druge: prvo je divetijska zavija na samom
uglu prema damiji u eljigoviima (danas porodina kua Gora, koji su nad za vij om
d ogradili sprat}24 }, a drugo je ulbadina tekija na parceli Tekija, gdje se raspoznavao
samo podor na Hoinu brigu (danas dvorite u stambenoj zgradi porodice ukalo,
Hoin brijeg 4), a i Kemura kae, kako se od tekije raspoznaje zemljite.
Najvanije je u Kem urinu zapisu to, da se u prvoj deceniji ovog vijeka znalo da je
u Sarajevu postojala ulbadina tekija. Manje je bitno to je neprecizan u pogledu
ubikacije ulbadina groba (koji je prilino udaljen od uprilieva turbeta). Nije
uvjerljivo ni to da bi Sulejman-dede eljo pisao pismo sultanu nagovjetavajui da e
se Austrija i Rusija sporazumjeti protiv Turske. Takav jedan sporazum prvi put je
ostvaren 1686. godine pristupom Rusije Svetoj Ligi, pa i nagovjetaji o tome nisu
mogli biti vremenski odve udaljeni.
Ostaje nejasno da li je ulbada, o kojoj govori Kemura, stajala u kakvom
odnosu s eljama. On je na odreen nain dovodi u vezu sa eljama. Nije moda
iskljueno da je bila rodom iz porodice elja. 25 )
Za naa ispitivanja od osnovne je vanosti konstatacija da je u Sarajevu postojala
badijanska tekija. To proizlazi ne samo iz Kemurina saopenja, ve naroito iz
injenice da se do danas pokazuje na mjesto gdje je stajala ta tekija.
Lokalitet gdje se nalazila tekija naziva se Tekija. "Zemja se zvala Tekija", rekla mi
je (u aprilu 1980.) 102-godinja Ramiza Hamzi iz eljigovia. Na tome zemljitu ili
neto navie ispod eljeznike pruge jo i izmeu dva rata ljeti su se predveer
sakupljale ene. Govorio se "Hajmo u Tekiju,ya bi se prid akam malo proteferii"
(Ramiza Hamzi iz eljigovia). Bula Hadi Serifa hanuma Tucakovi (74 godine),
koja je jo kao lO-godinja djevojica poela stanovati u eljigoviima sjea se kako je
netko elio na tekijskom zemljitu graditi kuu, ali se tome komiluk usprotivio, jer se
kod izgradnje kue podrazumijeva i sprovoenje kanalizacije, a to se nije smjelo
dozvoliti na zemljitu gdje je stajao objekat na kome se zikir inio.
Na lokalitetu Tekija, koji je sada dvorite zgrade porodice ukalo, prije
petnaestak godina sluajno je ing Nedad u kalo naiao na tragove zgrade, oito bive
tekije. Zgrada je od s~danje ulice bila uvuena unutra oko 7 metara i situirana u
pravcu istok-zapad. Njoj u produetku na istok stoji stambena zgrada, koja je po
tradiciji pripadala ulbadi (danas ulica Hoin brijeg br. 4); a na istom mjestu podie
se moderna zgrada). Po ocjeni ing ukala temelji na koje je naiao mogli su biti u
23 ) Po svoj prilici ne stoji da to pismo, koje je Kem ura, oito, imao u rukama, nije objavio iz razloga
koje navodi. Moglo je sadrajem biti antiaustrijski tempirano, pa je moda iz oportunistikih obzira
odustao od njegova objavljivanja ili je pak - to je vjerojatnije - bilo nejasno i teko prevodivo tako da je,
kako je to inae katkad obiavao, na ovaj nain izbjegao njegovo prevoenje .
24 )

O dilvetijama u Bosni pripremam poseban rad.

25 ) S. M. Tralji, Muslimanski nadgrobni spomenici. Narodna uzdanica, kalendar za godinu 1940., str.
208, uo je u narodu da je ulbada bila sestra brae elja.- I Vejsil uri je tvrdio, da je ulbada sestra
.trojice brae elja" - Gajret XIV, Sarajevo l. april 1933., str. 129.

8 -Anali

113

duini od oko 6 metara, a u irini (prema sjeveru) oko 4 metra. Temelji, odnosno
podzid bili su sa spoljanje strane od obraenog kamena; jedan od tih dijelom
obraenih kamenova, okrenut na sjever, bio je velika gromada poput manjeg ormara.
Tekija je prema tome bila manja zgrada otprilike sa tlocrtom 6 x 4 metra.
Odmah uz tekiju, kako je reeno, bila je stambena zgrada u kojoj je po predaji
stanovala ulbada . Zgrada je vie puta prepravljana, ali se u osnovi moe
rekonstruirati njen prvobitni izgled. Po opisu Zehre ukalo (ro. 1928.) i ing ukala,
koji su u toj zgradi stanovali do 1979. godine, zgrada je bila napravljena od erpia i
drveta. Prema ulici bila je iroka 7 m., visoka oko 7 m., dugaka prema unutra 8 m. Po
svoj duini kue bila je napravljena na drvenim stubovima kamarija sa muepcima.
Krov je bio od indre. Na ulaznim vratima stajale su halke. Kua je imala etiri
nesimetrina prozora sa etiri okna koja su se dizala i sputala. Dva prozora bila su
prema ulici. Kua je imala dvije sobe, ispod kojih je bila magaza, visoka oko 1,80 (jo
oko 0,30 pod zemljom), pregraena u dva dijela. Kua nije imala dimnjaka ve je u
prednjem dijelu magaze stajalo ognjite sa verigama, a odvod dima iao je na krov
(bada). U pokrajnoj sobi bila je banjica. Strop u sobama kao i kamariju ukraavalo je
neto rezbarije. 26 )
Trei objekat bila je magaza u Velikom uriluku (mahala X, z. k. ul. 35, k. . 33, u
povrini od 31,5 m). Vodila se u evidenciji Vakufske direkcije u Sarajevu kao vakufska
imovina jo 1940. godine. 27 )
Utvrdivi da je u Sarajevu postojala badijanska tekija -a ona, kako e se to
vidjeti nije po svoj prilici bila ni jedina- moemo enskim zavijama, o kojima govori
Goldziher, pribrojiti i ulbadinu tekiju u Sarajevu.

Postavlja se pjtanje iz kojeg vremena potjee ulbadina tekija u Sarajevu, a to se

moe utvrditi, ako se zna kada je ivjela ulbada.
Pri ovome treba uiniti jednu napomenu.
Kao ulbade smatrane su pojedine ene koje su pripadale dervikom redu,
neovisno od toga to je gla var enske tekije na H oinu brigu ulbada nama jedino i
poznata po tome svome dervikom kao vlastitom imenu (nomen singularis). Kao to
e se kasnije vidjeti, u Sarajevu je bilo vie ena -dervia koje su se nazivale ulbade.
Ovdje nas zanima ulbada, glavar enske tekije na H oinu brigu, ili jo preciznije
ulbada, ukopana na krajnjem sjevero-istonom rubu alifakovakog groblja, to e
rei p~tstotinjak metara nanie od njezine tekije.
Imamo zahvaliti sarajevskom ljeto piscu Mula Mustafi Baeskiji, da je registrirao
godinu smrti dviju bad-kaduna. Jedna od njih je najvjerojatnije ulbada, ukopana
na Alifakovcu.

) Starenik iz eljigovia, hadija Muharem Harba (umro oko 1950.) tvrdio je jo uoi rata daje ova
stara preko 300 godina. Prilikom ruenja ulbadine stambene zgrade u zidovima je naeno vie
primjeraka starog metalnog novca, razne proveniencije, koji uva sadanja vlasnica Zehra ukalo.
Najstariji primjerak je turski metalik, posrebren bakar iz 1223/1808. registriran pod br. 62 u Katalogu
novca Osmanske imperije Dobrile Tesla Zori i dipl. ing. Slobodana Stojakovia, Beograd, 1974.
26

kua

27
) Iz tampanog "Prorauna vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889.", Sarajevo, str. 51, saznaje
se da se ulbadin vakuf sastojao od dvije magaze (jedna na Hoinu brigu, a druga u Velikom uriluku).
Od kirije koja je iznosila liO forinti klao se kurban ulbadi, a na to je otpadalo god. 1889. 6 forinti; 9
forinti plaalo se na porez, tako da je navedene godine ostvaren viak od 95 forinti. Mutevelijaje bio Abdi! ga
Robovi . U izvjetaju se navodi da vakufnama ne postoji.- Posljednji mutevelija koji je naplaivao prihode
ulbadina vakufa bio je Sejfaga Robovi .

114

Pod godinom 1172. (1757/58.) Baeskijaje zabiljeio da je umrla "poznata Badkaduna, lbrahim-agina ena", a pod godinom 1181. (1767/68.) "poznata hoda
Bada-kaduna, ena Redeb-dedeta" .28 )
Upada u oi da za obje bade Baeskija kae da su "poznate". Za ivota su dakle
bile "poznate", a poslije njihove smrti, kako e se to vidjeti, proglaene su "dobrim".
To proglaavanje "dobrim", evlijom, nije uslijedilo u nikakvu postupku beatifikacije
odnosno kanonizacije (kao to je to u kranstvu) ve je pri tome, kao uope u
islamskoj hagiologiji, mjerodavan iskljuivo vox populi, opa saglasnost . Jo za ivota
Baeskijine "bade" bile su poznate (oito po svome bogougodnom ivotu), a onda su
nakon smrti postale predmet kulta.
Koja je od ovih dviju bada alifakovaka?
Ako nam pri tome moe posluiti tradicija- a ona se esto pokazala pouzdanomalifakovaka bada bi bila ena Ibrahima gina, pa bi dakle umrla 1172., tj. 1757/58.
godine. Po tradiciji, naime, mu ulbade, ukopane na Alifakovcu, bio je okorjeli
pijanica. Redep-dede, oito dervi, mu ulbade, umrle 1767/1768. godine manje
dolazi u obzir da bi bio okorjeli pijanica, za razliku od izvjesnog Ibrahim-age. Ova
druga bada bila je hoda, tj . uiteljica, a mogla je paralelno voditi i tekiju, naslijedivi
u tekiji ulbadu iz eljigovia.
No, i ako bi se uzelo daje alifakovaka ulbada umrla 1767/68., moe se
ocijeniti da je tekija na H oinu brigu nastala u prvoj polovici XVIII stoljea . Kada je
prestala postojati, nije poznato.
Treba napomenuti i to da su se u eljigoviima sa tekijom i ulbadinim grobom
nalazile u tamonjoj damiji tri relikvije, koje su takoer izraz badijanskog kulta. Na
taj nain se namee zakljuak da su Celjigovii bili u izvjesnom smislu centar enske
dervike tradicije.
Jedna relikvija, koja svjedoi o popularnosti ulbade , bio je tzv. ulbadin
kolan (pojas), koji se upotrebljavao kao sredstvo da bi se ene lake porodile. uvan
na rafi meu zidovima na lijevoj strani od ulaza u damiju kolan se posuivao
porodiljama koje su ga opasivale da bi se "sa Allahovim emerom (zapovijedi) i ovim
sevepom (sretno) kutarisale (izba vile)".
Halida hanuma Goro (ro. 1922.), koja je- po obiaju- kao djevojka zajedno sa
drugim djevojkama iz komiluka, esto istila damiju, upozoravana je od svoje nane
Fate Goro: "Nemojte prifaati kolan brez abdesta i brez bismilleta", to je izraavalo
dubok respekt prema ovoj relikviji.
Davajui se na posudbu kolan se izgubio negdje oko 1941. godine.
Halida hanuma Goro mi je opisala kolan ovako:
Bio je od crne koe i sapinjao se sa tri vee kope. irina muje bila kao podlanica.
Debljina mu je iznosila oko 2 cm, a bio je prilino dugaak. S unutranje strane pojasa
bilo je postavljeno platno, na kojemu se nalazio tekst na arapskom jeziku, prilino
izbrisan upotrebom. Moglo se proitati: Allah, Muhamed, La ilahe illellah, Mubin,
Latif. 29 )
U istoj damiji uvao se i posuivao djevojkama prilikom udaje duvak zelene boje
("atkija "). Da li je pripadao ulbadi, Halida hanuma Goro, koja mi je ovo saopila,
nije sigurna. Duvak- to je inae bio obiaj- stavljao se mladoj na glavu pri polasku od
kue mladoenjinoj kui. Duvak s glave je skidao mladoenja. Isti duvak stavljao se
mladoj na glavu, kad se obavljao "enski niah", tj. kad je mlada pred bulom
"prebirala" Mus'haf, zapravo prelistavala Mus'haf i kod svakog lista izgovarala
28

Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804.). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed
Sarajevo 1966., str. 50 i 105.

Mujezinovi .

115

Bismille i "Selamun kav len min Rab bir-rahim". Dok je mlada prelistavala Mus'haf,
bula je uila sure Jusuf(Kur'an XII). Obred se zavravao dovom i skidanjem s mlade
duvaka, koji se onda bacao na koju drugu djevojku (u znaku elje da ta djevojka bude
prva na redu da se uda, odnosno da joj se stavi duvak). 30 )
Trei rekvizit koji se pripisivao ulbadi, uvan takoer u damiji u
eljigoviima, bio je kur'an-tas, posuda od mjedi, u kojoj su ugravirani tekstovi iz
Kur'ana, prije svega Ajetel-kursija. U tu posudu ulijevala se voda i onda pila, u
uvjerenju da se tako mogu izlijeiti sandije (igovi). Vodom iz tog tasa se i kupalo, da
bi se sprao sibir (crna magija). Nestao je i ovaj ulbadin rekvizit (podaci od bula Fate
injarevi i Hadi erife Tucakovi, obje iz eljigovia).
Kao to je spomenuto, Baeskija je registrirao smrt dviju bad-kaduna. Takoer i
u narodu pokazuje se na nekoliko mjesta grob ulbada, no svakako je najpopularniji
grob ulbade na Alifakovcu. Zaboravilo se da to ipak nije vlastito ime, paje dolo do
malog nesporazuma radi toga to se grob bad-kadune u eljigoviima oznaavao
ulbadinim, a u isti mah grobovi ulbada nalazili su se i na drugim mjestima. I
poznati etnograf Vejsil uri u jednom . lanku izriito spominje kao ulbadin
enski grob jedan sada neidentificirani grob u damiji na Vlakoj mahali koji je imao
na vrhu niana udubljenje iz kojeg su se crpile atmosferilije radi lijeenja, dok je u
drugom lanku, gdje nabraja ovakve niane sa udubljenjima, pa i ulbadin na
Alifakovcu, za enske niane u damiji na Vlakoj mahali izostavio ima ulbade 31 ),
oito ne shvaajui smisao termina ulbada.
Koliko sam mogao utvrditi, na etiri lokaliteta u Sarajevu i okolici grobovi se
oznaavali ulbadinim i imali na vrhu niana udubine "poput findana" kao znak
kerameta.32 ) To su slijedei grobovi:
ulbadin grob u eljugoviima, koji je na krajnjem sjeveroistonom rubu
alifakovakog groblja. Nalazi se sada osamljen na devastiranom dijelu groblja,
neposredno uz dananju trafo-stanicu. Navodno na tom dijelu bili su enski grobovi
"ulbadinih dervia" , to se vidjelo i iz nekih natpisa (saopenje Mufida Kadia iz
Sarajeva). Sauvan je samo ulbadin nian s uzglavlja. Jedva se na njemu raspoznaju
ostaci udubina kao znak kera meta. N i an je tzv. "vodeni", pa je usljed slabe otpornosti
prema atmosferilijama dobio amorfan oblik. Atmosferilije koje su se kupile u udubini
na ulbadinim nianima crpale su se i sluile za lijeenje oiju, posebno kod djece.
Tim atmosferilijama natapao se pamuk, koji se onda stavljao na oi.
-Jedna ulbada ukopana je pokraj damije na Soukbunaru. Na nianima joj je
bio znak ke.rameta. Bliu ubikaciju zapamtila je Halida hanuma Goro.
- Prema Vejsilu uriu enski grob s kerametskim znakom, ili kako na drugom
mjestu kae ulbadin grob, nalazio se u damiji na Vlakoj mahali. Danas se takav
grob ne raspoznaje.
29
) Ja sam u intervalu od godine dana u dva maha zamolio Halide hanumu Goro, da mi opie kolan i
ponovo ono to je arapski napisano. Oba puta dala mi je identian opis.

10

udotvorno djelovanje vela pripisuje se i kairskoj Sitti Nefisi. U dane sue i gladi, kada je narod bio

bespomoan,

Sitta Nefisa bacila je svoj veo u Nil. Odjednom se nivo rijeke poeo dizati i dostigao
izvanrednu visinu. Tako se narod, kojemu je prijetila smrt od gladi, spasio. - Goldziher, ibidem, str. 294.
31

Vejsil uri, Zanimljivi pabirci iz narodne medicine. Gajre! XIV, 7-8, Sarajevo l. aprill933 ., str.

129.
32
u Bosni (u pripremi) blie objanjavam porijeklo i znaenje ovih
) U radu Kultovi dobrih (ljudi)
"udubina poput findana" (Kultschale) na pojedinim nianima. U ovoj prilici dovoljno je rei, da se svi
ovakvi grobovi smatraju grobovima dobrih.

116

- Ismetaga ogolj (rod. 1909. god.) mi je priao, da gaje jednom prije 50 godina
poznati dervi Nuraga ii vodio na grob bada kadune koji se nalazio u Blauju.
Grob je bio na igmanskoj strani, na padini povie eljeznike pruge, i to na osami.
Tada nije bio obiljeen nianima, alije ii pokazao mjesto gdje se nalazio. Tuje bila i
primitivno napravljena esma . Prema iiu, ova bada kaduna bila je evlija i sestra
Merdan-kadune. Bila je Sarajka, ali se udala na selo. 33 )
Poetkom oktobra 1979. pokuao sam, zajedno sa ogoljem, identificirati mjesto
gdje je bio grob. Utvrdili smo da se radi o blaujskom zaseoku zvanom Luka, opina
Ilida. Nema vie esme, ali ima potok, koji nekada presui. Prokopan je seoski put
kojega ranije nije bilo.
Grob je morao svakako potjecati iz vremena prije velike kuge od 1813-1817. kada
je u Sarajevskom polju bilo neuporedivo vie muslimana nego poslije ove kuge. U
Blauju, gdje krajem turske vlasti uope nije bilo nastanjenih muslimana, postojala je
dapae i damija, koju su 1565. godine obnavljali.34 )
Nabrajanjem ova etiri groba nije iscrpljena lista sarajevskih ul.J:>ada. Katalog
ena-dervia, zapravo njihovih prvaka, koje su proglaene dobrim (evlijama) znatno je
iri. O njima se priaju legende, od kojih sam neke uspio zapisati.
Za sastavljanje jednog pregleda ovih pobonih ena mogu prije svega posluiti
pismeni katalozi zijaret-gaha (hodoasnikih mjesta). Svima tim enama-dobrim, kao
i nizu drugih ena za koje se ne zna da bi bile uvrtene u pismene kataloge ilo se "na
murad", tj. obilazili njihovi grobovi u cilju ispunjenja elja (vo/tum, zavjet). One su se
spominjale prilikom dova (zavrnog upuivanja molitve Bogu), na tevhidima i drugim
vjerskim skupovima ena, bilo pak prilikom individualne dove.
Koliko mi je poznato, ene - dobre navode se u dva pismena kataloga, u tzv.
Poljanievu anonimusu iz prvih decenija XIX stoljea (original u Narodnoj i
univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu pod Br. MS 942) i u katalogu Salih Bajrama
Kalabe sina Hadi Hafiz Mehmeda iz 1276/1859-60. (fotokopija u mene).
Iz Poljanieva anonimusa izdvajam enske zijaret-gahe, i to kao slijedi (prijevod
Mehmeda Mujezinovia):
- ulbada, poznata kaduna, poznati grob, u groblju na Alifakovcu;
- Merdan-kaduna, iji je grob poznat, na Bakijama;
n )' Na ovu

ulbadu

po svoj prilici odnosi se jedno pripovijedanje koje sam zabiljeio od 72-godinje

ule Pora iz eljigovia, a ona je to ula od svoje svekrve M ulije Pora (umrla 1954. u 84-oj godini ivota.).
ula, istina, ne spominje ni Blauj ni ulbadu, ali evliju situira u isti kraj, u oblinju Ilidu. Pripovijedanje
je komponirane po motivima koji se inae pripisuju sarajevskim ulbadama: Rije je o nekom hadiji iz
Sarajeva koga su na abi pokrale haramije i nije imao mogunosti da se vrati kui. Ostao je na abi , pa je
svako jutro kod Bejtullaha klanjao sabah. Tamo se sreo sa jednom enom kojoj se poali. Ona mu ree:
Zamiri, pa u te prebaciti u Sarajevo. Ali ako progleda, ostat emo obadvoje. Hadija je poslua i zamiri.
Odjednom se naoe na Ilidi. Hadija je elio da iz zahvalnosti ovu enu zijaret uini (posjeti). Ona mu je
kazala gdje stanuje. Kad joj je doao, uvela gaje i rekla mu da uti i nikom ne govori to god bude vidio. U to
se pomolio njen ovjek . Bio je pijan i galamio, a onda ju je dobro istukao. Prije toga mu je ona zamotala
krpom tap, da ne bi, udarajui je, nauljao svoju ruku. Hadija je sve to vidio i o tome nije nikome govorio.
Ova je ena postala evlija i ivei na Ilidi svako jutro klanjala na abi , jer je strpljivo podnosila bolove, koje
joj je nanosio mu- pijanica. Drugu verziju ove iste prie uo sam od Emine Ekmi, a ona ju je zapamtila
po prianju svoje svekrve Rabije Ekmi, ene Hadi Mehmeda (umrla 1969. u 66-oj godini ivota). U ovoj
verziji spominje se i ime dobre, i to Behara. Ona bi se stvo~i na abi prije hadija, koji bi je zaticali gdje ta vaf
ini (odredno obilaenje abe). Ona uini samo nogom i stSni se iz Sarajeva na abi ili obratno. Jo jedna
inovacija ove verzije jeste da na Beharinu tijelu nisu ostajale masnice niti bilo kakvi drugi tragovi
zlostavljanja, makar ju je mu najokrutnije udarao.
34

Vl.

Skari,

-Sarajevo i njegova okolina. Sarajevo 1937., str. 62.

117

-Poznata Vaizkinja bula Nefisa kaduna, za koju se smatra daje evlija; ukopana
na Velikom greblju (Bujuk mezaristan).
Katalog Salih Bajrama Kalabe sadri dvije ene-dobre, od kojih je jedna ve
spomenuta Merdan-kaduna. Evo tog teksta (prijevod Mehmeda Mujezinovia):
- U merhum Kaimi-babinoj vekilhani njegova ena;
Keramet sahibija Merdan-kaduna na tepi kod tvrave.
Na osnovu nabrajanja ena prilikom dova moglo bi se rekonstruirati vie
usmenih kataloga , ali smatram da se u ovaj kontekst najbolje uklapa lista enskih
imena koja je prilikom dove spominjala sarajevska bula Ha biba hanuma Odobaika
(umrla 1965), pozivajui prisutne, da im proue Fatihu. Izdvojena imena su ova:
- Budalasta Ajka,
- Havva-kaduna,
- Bejan-kaduna,
- Merdan-kaduna,
- Sita Nefisa,
- ulbada i
- Fata u dulafu.
Odobaika bi govorila da su ove ene evlije i da su sestre. 35 ) Znaajno je da se ove
ene - evlije oznauju kao sestre. Mislim da nije rije o sestrama po roenju, ve o
sestrama, povezanim dervikom duhovnou (analogno "brai" - ihvfm).
Od znatnog je znanstvenog interesa blie se upoznati iz postojeeg vjerskog
folklora i drugih podataka o svakoj od ovih ena, proglaenih za dobre, kako bi se
dobila predstava o vrijednostima koje im je puk pripisivao.
Ponovno u se, i to s aspekta vjerskog folklora, osvrnuti na ulbadu, navedenu
na prvom mjestu prilikom nabrajanja ena u Poljanievu popisu. Rije je o
alifakovakoj ulbadi, koja je oito najpopularnija ve i po brojnim
pripovijedanjima koje sam uspio zabiljeiti.
Za nju- kao to uope vrijedi za pojedine evlije- ne postoje vremenske i prostorne
determinacije. Evlije mogu biti sad na jednom sad na drugom kraju svijeta; npr. sad u
Sarajevu, sad na abi . Za ulbadu se kae da se isprva nije znalo daje evlija. To se
razotkrila kada su jedne godine sarajevske hadije ugledale ulbadu kako klanja
sabah namaz na abi, mada su dobro znale da ona nije nikuda otila iz Sarajeva.
ulbada bi svako jutro ila na a bu i tamo klanjala sabah. I kolan za lake po raanje
donijela je sa abe. Rekla je: "Ovo e trebati enama koje raaju" (Halida hanuma
Goro).
Najpopularnije je prianje o ulbadi i pai, koji je pripremao nasilje nad
Bonjacima. uo sam to prianje od veeg broja Sarajlija, no saopit u verziju koju
mi je ispriao Ismetaga ogolj (a on je to uo od dervia Ahmetaga iia), smatrajui
da je u pojedinostima najljepa: 36 )
Neki paa dolazei u Bosnu na poloaj vezira putovao je morem. Bio je naumio da u
Bosni provodi zulum. Vozei se laom ispao muje u more tespih od crvena merdana i
muhur (peat). Doavi u Sarajevo iao mu je svijet na zija ret (poklonstvo). ulbada je
nala hama/a pa mu zamotala neto u krpu. Rekla je hama/u da ode na zijaret veziru i
metne mu pod ilt e kao hediju (dar) to to muje dala u krpi. Rekla je neka vezir vidi gdje e
ll ) Informacije od Fatime hanume Mujezinovi, ro . Foak , koja se esto druila sa Odobaikom ,
gajei

prema njoi
Sarajeva.

n aroiti

respekt. Magnetoskopski snimak cijele dove

Odobaike

u Reada

Kadia

iz

365
) ogolj, istina, ovo pripovijedanje pripisuje Merdan-kaduni, no svi ostali pripovjedai su saglasni
da se odnosi na ulbadu .

118

metnuti hediju. Hama/ je sve to izvrio. Poto se raziao svijet vezir nae u krpi pod
i/tetom svoj te spih i muh ur. Naredio je da mu odmah dovedu hama/a. Na vezirovo pitanje
hama/ ree da muje ta i ta ena poslala ono u krpi. Vezir pozva ulbadu, ali ona odgovori
neka joj doe vezir, ako je treba. Vezir je doista i doao ulbadi. Ona mu ree: ,. Eto,
pokazala sam ti keramet. A onu misao s kojom si doao, mora odbaciti. Ovde u Bosni ima
mnogo dobrih ljudi. Dobro se vladaj." To je sve snano djelovalo na vezira. Ne samo da
nije inio zulum, ve je bio za Bonjake jedan od najboljih vezira.

Drugu jednu verziju ove iste

prie

zabiljeio sam u aprilu -1980. od 72-godinje

ule Pora, koja ivi u eljigoviima, a ona juje ula od svekrve M ulije Pora, kojaje
tako_er_iz eljugovia (umrla 19~4. u 86. godini ivota).
Poetak ove prie glasi isto kao i u prethodnoj verziji, samo to se ne spominje da bi
paa izgubio jo i muhur. Dalje se kae kako je pau doekalo .. malo i veliko" na Kozijoj
upriji. 37 ) Izala je i ulbada kojaje bila uferedi. Kada je pokraj nje naiao paa, ona
mu dobaci: .. Ono to si naumio u Bosni nee uiniti". Paa pogleda nanu uferedi i bi mu
zaudno odakle da ona zna, da bi on neto naumio. Alijo} nita ne ree, ve produi do u
konak na Bistriku. U konak bi dolazili pai prvaci, ali obini svijet tu nije imao pristupa.
ulbada pozove Me hagu (koji je posluivao ulbadu) i ree mu da ode do pae u konak i
odnese mu neto u krpi zamotano. Neka ono to je u krpi zamotano gurne negdje, ali tako
da vezir to vidi. Ni Mehaga nije znao ta je u krpi Protivio se da ide pai, jer gdje e on
meu prvake. ulbada mu ree: Kap sam ti rekla, ti otii. Meha ga je poslua. Doavi u
konak v'idje gdje paa sjedi ujedno} odaji, pred kojom je bila druga odaja, ali su vrata koja
su dijelila ove dvije prostorije bila otvorena. Nije ulazio u vezirovu odaju ve u onu
prednju. Kad gaje paa pogledao, on metnu iza jastuka onu krpu i izae. Poto se prvaci
razili, paa digne jastuk. Na veliko iznenaenje tu nae u krpi zamotan tespih, onaj isti
koji mu je pao u more. Paa odmah poe pitati da li itko zna onoga to je metnuo iza
jastuka zamotanu krpu. Rekoe: Viamo ga kako prolazi eher-ehajinom uprijom (na
putu iz arije u eljigovie). Paini ljudi ga saekae na upriji i privedoe pai. Meha ga
ree da gaje jedna nana natjerala da gurne iza jastuka onu krpu, ali da vie nita ne zna.
Paa e na to: .. Reci toj nani neka mi doe". Mehaga kaza u/badi sve to se dogodilo, a
na to e ulbada: .,Neka paa doe meni, ako me treba". Paa na to uzjae konja pa
pravo kui ulbade. Upita je odakle joj njegov potonuli tesp ih. Ona ree: .. Odustani od
one zle namjere koju si imao prema Bonjacima. Ako hoe moe togod dati onom to ti
je te spih ostavio iza jastuka, jer je siromah i ima male djece". Paa se pokaja i odusta od
svojih zlih namjera, a Mehagi dade nekoliko dukata.

Od ovog dogaaja s vezirom ulbada se nazivala Aik-bada. To za to jer se

"pro kazala" i evlijaluk joj postao aik (jasan) (po prianju hadi Mustafe Beglera, koji
je umro 1964.). 38 )
ulbada je, kako se prialo, evlijaluk stekla tako to je imala mua pijanicu koji
bi dolazio pijan kui u kasno doba noi, pa bi psovao i tako uznemiravao komiluk.
"Uzmi bi tojagu i izmlati ulbadu". Da bi ga udobrovoljila, kako ne bi psovao i
17
) Bio je obiaj - koji spominje i Baeskija - da se vezir doekivao i pozdravljao (stajalo mu se . na
selamu") na Kozjoj upriji, gdje bi tom prilikom bile prireivane sveanosti . O tome govori i Jovo N.
Besarovi u svojim zapamenjima (Jovo N. Besarovi , Iz prolosti Sarajevske i Bosanske. Bosanska Vila
1886., str. 41).
11
) U islamskoj hagiologiji razlikuju se avamske i havaske evlije: jedni koji se ispat uinili (potvrdili)
pokazivanjem uda (keramet) i ljudi to osjetili, i drugi, koji vide uda, a to kriju: dok je dotini iv(hajaten)
smatra se dobrim ovjekom , no ljudi ne znaju daje evlija. Gaj b (skriveno) treba da ostane gaj b. -ulbada
bi po ovoj podjeli spadala u kategoriju avamskih evlija.

119

uznemiravao susjede, ulbada bi ga na najljepi nain doekivala, stavila veeru

pred njega, a tap omotaj pamukom, da ne bi nauljao ruku dok ju je tukao.
Na ovakav postupak ulbade ukazivalo se kao na uzor strpljivosti (sabur) u
braku. Govorilo se meu enama: "utite (kad vam neto nije pravo na mua) ako
hoete mertebu (stepen) ulbade; ja li nalij te vode u usta, neka vam je ulbada na
hateru (pameti)" . (Hali da hanuma Goro).
Na ovaj nain kult ulbade elio se koristiti i sa pozicija supremacije mukarca
nad enom.
Pripovijeda se i o drugim taumatolokim demonstracijama ulbade.
Od stare M ulije Pore njena nevjesta ula Pora zapamtila je predaju kako je
ulbada jednom prilikom pozvala komiluk da joj doe na ruak. Sjedila je s
konama, ni vatre nije bilo naloene, pa su se kone u sebi pitale zato ih je pozvala na
ruak, a nigdje traga bilo kakvim pripremama oko ruka. Odjednom se na neobjanjiv
nain u rukama ulbade pojavila pervazlija (qptoeni veliki bakreni pladanj) sa
jelom u sahanima i sam unima koji se istom puili. Zene, shvativi ovo kao keramet- jer
jelo nije nitko donio sa strane - samo su se zgledale, a onda pristupile ruku .
Pripovijeda se i to (isti izvor prianja) da su jednom sjedile ene u ulbade, a bilo
je zimsko doba. U jedan mah ulbada otvori prozor pa uskide svjee rue i dade
prisutnim da ih miriu.
Za ulbadu se kazuje i to da je prilikom jedne popravke damije u eljigoviima
rukom dohvaala vodu iz Miljacke i davala je majstorima (udaljenost eljigovia koji
nadvisuju Miljacku najmanje 500 metara) (prianje Fatime ehbajraktarevi iz
eljigovia, roene 1906.).
Preostaje da navedem jo jednu narodnu predaju o ulbadi koju sam uo od
Mufida Kadia iz Sarajeva. Smisao joj je da pokae, kako je ulbada svojim
krijeposnim ivotom postigla da nadvlada i ono, to joj je sudbinom bilo odreeno . Po
toj predaji ulbadu su, kad je umrla, spustili u grob, ali se tijelo samo od sebe podiglo
i vratilo pokraj iskopanog groba. Prisutni ljudi poeli su bjeati, a jedan ih je zaustavio
i rekao: "Odbrojte se etrdesetorica i uhvatite ruke. Sad idite za mnom i svi je
prekorai te." Tek kad su je prekoraili, mogli su je ukopati. Onaj ovjek je objasnio da
je ulbadi odreeno da bude kurva . Ona je, meutim, svojim duhovnim uzdizanjem
postigla da bude ejh i dobri. I dn k je nije (ovako simboliki) prekorailo etrdeset
ljudi, zemlja je nije htjela da primi.
Poslije ulbade popis Poljanieva anonimusa navodi kao hodoasnika mjesto
grob Merdan-kadune na Bakijama. Napominje daje poznata. I Kalabin popis uzima u
obzir grob Merdan-kadune ("na tepi kod tvrave"), za koju kae da je kerametsahibija, tj. da je posjedovala kerametske (taumatoloke) sposobnosti. Lokacija na
tepi - uzviici kod tvrave - ne razlikuje se od lokacije kako je oznaena u prvom
izvoru, jer su Bakije zapravo "uzviica kod tvrave".
Za grob Merdan-kadune na Bakijama i sada se zna. Dobro je ouvan. Ima i
natpis sa imenom Merdan-kadune. Iz natpisa se vidi daje preminula 1107. (1695/6.)
godine.
Za Merdan-kadunu, kako je to zabiljeio Read Kadi, "postoji vjerovanje da
pomae nerotkinjama"; radi toga njezin grob posjeuju mnoge ene nerotkinje "koje
vjeruju da e im Merdan-kaduna pruiti pomo i blagosloviti eljeni plod." 39 )
Upada u oi da je kult Merdan-kadune bio razvijen i u mukaraca.
19
) R. Kadi, Legende o mistinim moima sarajevskih grobova i turbeta. Jugoslavenski list, 3. marta
1940., str. 9.

120

Bio je obiaj, jo i poslije prvog svjetskog rata, da su i mukarci dolazili na murad

na Bakije, gdje je grob Merdan-kadune, ve prije sabaha. Spominje se da je Meha ga
Misira tom prilikom uio sabahski ezan na gornjoj gradskoj kapiji, a onda se sabah
klanjao dematile. Po sabahu bi se, poslije dove zikir inio . Nakon toga bi dolazile
ene i donosile kahvu i razna jela, pa se teferiilo. 40 )
Po jednoj predaji, koju sam zapisao od Mujage Strika (ro. 1899., umro 29.1V
1980.), Merdan-kaduna bi spadala u havaske evlije. Po toj predaji za nju se nije znalo
da je evlija sve dok nije umrla. Evo kako glasi ta predaja:
Neki Sarajlija otiao je na abu. Na abi je izgubio novce, pa se nije mogao vratiti
Sav oajan potuio se nekome, a ovaj mu ree da doe izjutra prije sabaha pred
Bejtullah. Posluao je savjet. Doavi tamo, iznenadio se, ugledavi Merdan-kadunu.
Potuio joj se i izloio svoj hill (stanje). Merdan-kaduna mu ree da joj stane na desnu
nogu i zamiri, a o tome to e se dogoditi da ne kae nikome dok je ona iva. Hadija
postupi kako mu je rekla Merdan-kaduna. Stane joj na nogu i zamiri, a u isti mah se
nae u Sarajevu. Ali kako je stigao u Sarajevo mnogo prije ostalih hadija, Sarajlije mu se
rugale da je ..piman-hadija" (odustao od hadiluka). Govorilo se da se u nekom selu
pritajio, prije toga razglasivi da e toboe na hadi/uk. Vratio se ranije, a da nije dobro
proraunao kada e hadije natrag s a be. Ipak hadije, kada se vratie, posvjedoie da
je bio na abi. On je, meutim, utio o Merdan-kaduni sve dok nije umrla. Kada je
umrla, klanjata joj je denaza pred Ali-painom damijom, jer je stanovala negdje u
oblinjoj Gorici. Onaj hadija to mu je Merdan-kaduna pomogla, poto se klanjala
denaza, sprpi tabut Merdan-kadune na glavu i sam je odnese na Bakije (oko 2 112 do 3
km). Bio je krupan ovjek. Dematlije se tome udile i prigovara/e da je to nepropisno.
Onda im on objasni to je doivio sa Merdan-kadunom.
kui.

Po nekim drugim p rianjima reklo bi se za Merdan-kadunu, daje ipak bila avamska

evlija, jer svoj ev/ija/uk nije krila. U usporedbi Merdan-kadune sa ulbadom zapaa se
kongruentnost u pripovijedanjima o jednoj i drugoj (klanjanje na abi uz istovremeno
izbivanje u Saraj'evu, pomaganje porodi/jama). Kako je reeno, i Merdan-kaduni se
pripisuje ista hiaja sa painim tespihom, a i to da je ev/ija/uk stekla strpljivou
(saburom). Jer i za Merdan-kadunu govori se da je kera met postigla poto je sve najgore
podnosila od mua koji je bio ter s naravi (prznica), pijanica i slabo snabdijeva o kuu. Ona
gaje trpjela na godine. esto juje tukao, a ona bi mu metni krpu u ruku na tap da mu se
ruka ne bi nauljala dok bi je udarao (Hadi Hafiz Smail Fazli). Kad su o tome pitali
Merdan-kadun.u, ona je rekla: .. U mene je ojk bio pjanac. Za vratima je bila tojaga.
Nikad ja ne bih postala evlija, da nije bilo te tojage. Ovo je dunja/uka (ovosvjetska)
batina, da bih u gajbu (skrivenom) napredovala." Tako je dervi Ahmetaga ii
objanjavao Ismetagi ogolju na koji je nain Merdan-kaduna dola do evlijanske
mertebe (stepena). 41 )
Trea ena-dobra, po katalogu Poljanieva anonimusa, bila bi "vaizkinja bula"
Nefisa kaduna. Prema tom izvoru Nefisa kaduna bila je bula, vjerouiteljica (obino
enskoj djeci). Isticala se i kao propovjednik ("vaiskinja"), dakako u krugu ena.

40
) Obiaj mukog hodoaa Merdan-kadunina groba spomenut je i u legendi o Bijeloj damiji. Upor. Muhamed Hadijahi, Sarajevske damije u narodnoj predaji II . Zbornik za narodni ivot i obiaje
Junih Slavena XXXII, l, 1939., str. 221.
41
) U istom smislu pie o Merdan-kaduni i Seid M. Tralji u lanku . Iz narodne tradicije sarajevskih
muslimana" (Islamski Svijet IV/ 133 od 15.III 1935, str. 6). Tralji ovim povodom kae: .Priaju da ena
moe postati evlija za 40 dana, a mukarac ne moe ni za 40 godina."

121

Njezin grob koji se hodoastio bio je na Velikom grebju. Pod tim nazivom poznato je
groblje vie Niana na Hridu.
Nefisa-kaduna iz popisa Poljanieva anonimusa vjerojatno je identina sa Sitom
Nefisom iz kataloga Odobaike, odnosno Sitom Nefom, kako Tralji na jednom
mjestu naziva Situ Nefisu.42 )
Grob Site Nefise R. Kadi lokalizira "iza Bakija" (isto dakle groblje gdje je
ukopana i Merdan-kaduna). Navodei da je pohlepa runa osobina, Kadi nastavlja:
"Zato oni koji ele da im se 'gladne oi' zadovolje s onim to im je sudbina dodijelila,
posjeuju mali, sa zemljom sravnjeni Nefin grob iza Bakija, koji je radi te svoje osobine
i dobio ime: Grob site Nefe."43 ) Ovaj se grob moe i danas identificirati. Nalazi se
podno groba Behai efendije Sikiria (umro 1938.) na Bakijama. Niani su joj dobro
utonuli u zemlju, a imaju kerametske znake ("udubine poput findana") .
Pro izlazilo bi dakle da postoje dva kultna mjesta s imenom Site Nefise: jedno na
Nianu, a jedno na Bakijama.
Pa i prema historijskim izvorima bile bi u Sarajevu dvije Site Nefise: jedna koju
spominje Poljaniev anonimus, a druga koju spominje u Sarajevu 1660. godine
putopisac Evlija elebija. Pod rubrikom Anegdote zanesenjaka Evlija elebija
spominje u Sarajevu Abdi ele biju i Deli N isa kadunu. Za nju kae da je vidovita.
"Ona je nadahnuta otkrivenjem i zanesena, ali dobra i povuena ena. etala bi kao da
je gluha i nijema. "44 )
Iz ovog opisa Evlija elebije ne bi se za Deli Nisa-kadunu moglo rei da bi kao
"gluha i nijema" te "povuena " ena sa enormnim ponaanjem pripadala nekoj
organiziranoj dervikoj grupaciji ve vie odaje impresiju ene sa taumatikim
osobinama, jo za ivota poznate kao evlija. Ima osnove da se pretpostavi da je
ukopana na Bakijama, naroito za to jer se pouzdano zna da je druga Sita Nefisa,
"vaizkinja-bula" ukopana na Velikom grebju.
O nekoj Siti Nefisi ima jedna zabiljeka u jo nenumerisanim fragmentima jednog
djela o fikhu, koje se uva u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu (na to me
je upozorio bibliotekar Biblioteke Mahmud Tralji). Na jednom listu tog djela, oito
otac Site Nefise zapisao je da mu se 25 . dem. II 1165. rodilakiSitaNefisa,toerei
dana 10. maja 1752. Iz druge jedne zabiljeke na istom listu saznaje se da je imao
osamnaestoro djece (tri put mu se rodili blizanci). Dalje je zabiljeio da mu braa
stanuju u selu Gole (Gole-Komar, Travnik?), a zabiljeio je da je datum izgradnje
damije u Goleu godina 1166. (1752).
Neuvjerljivo bi bilo da bi ova Sita Nefisa, roena 10. maja 1752. bila identina sa
vaiskinjom- bulom Nefisa-kadunom, ali ijednu takvu misao ne treba odmah odbaciti.
Ako jeste, onda bi Vaiskinja- bula bila po svoj prilici porijeklom iz sela Golea, gdje su
joj ivjeli strievi, a otac, postigavi odreenu naobrazbu (to to dokazuje da je bio u
stanju sluiti se i pisati turskim jezikom) vjerojatno se nastanio u Sarajevu. Nefisa bi,
ako bi se potvrdila ova pretpostavka, ivjela i djelovala u drugoj polovici XVIII
stoljea.

Ipak sam mnogo vie sklon stanovitu, da Sita Nefisa, roena 1752. nije identina
sa Vaiskinjom-bfilom. Za biljeka iz rukopisa u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u
Sarajevu i u tom sluaju doprinosi da se objasni fenomen Site Nefise u Sarajevu. Ako je
naime osim dobre pod imenom Site Nefise postojala jo i ova, roena 1752., onda bi se
42) S. M. Tralji , ibidem, str. 6.
0

44

122

Kadi,

R.

ibidem, str. 9.

Evlija elebi, Putopis. Prevod, uvod i komentar napisao Hazim abanovi. Sarajevo 1967 ., str. 117.

moglo zakljuiti da je bilo sluajeva da se u XVIII stoljeu nadijevalo ime Sita Nefisa,
oito zahvaljujui popularnosti kairske Sitte i Nefise (ali i naih!). Ona je u sarajevskoj
sredini postala sita, u smislu nae rijei sit, onaj tko se najeo. Arapska rije Sittei, od
Sejjidi, kojom se oznaavala pripadnost odlinom kurejevikom rodu, shvaena je
kao da je naa rije . U istome duhu, i Sita Nefisa, ukopana na Bakijama, postala je
ideal za one koji su zadovoljni s onim to im je Allah dao. Obraali su joj se, kako je
reeno, oni kojima je elja da zatome glad prema dunjalukim ( ovosvjetskim)
dobrima.
Reeno je da meu enskim zijaretgahima Kalaba spominje i grob Kaimi-babine
ene u Kaimi-babinoj vekilhani. Ne navodi joj ime. Ova vekilhana identina je s
tekijom ejh Hasana Kaimije s desne strane Miljacke u Latinluku (nie umurije
uprije, na mjestu gdje je za stare Jugoslavije bila Policijska direkcija, danas Opinsko
javno tuilatvo i Centar za strane jezike).
Za ova naa razmatranja od vanosti je sam naziv vekilhana za tu tekiju, a nije
nevano niti saznanje, da se upravo u toj vekilhani (sigurno u njezinu dvoritu) nalazio
grob Kaimijine ene. Na prostoru od tekije do oblinje Abdulah-paine damije (na
mjestu dananjeg doma JN At 5 ) bila su jo tri zijaretgaha: dob fi i ueni delil iz Medine,
koji je ukopan u samoj tekiji oko 1780. godine, kao i grobovi ejhova Abdulaha i
Osmana.
Kaimijina tekija, odnosno preciznije, vekilhana, nastala je tako - kako su to
zapisali ejh Sejfudin Kem ura i dr orovi - to je ejh Hasan Kaimija svoju kuu za
stanovanje u umuriji ulici, gdje je roen, pretvorio godine 1660. u tekiju. Oni tvrde
da je sagradio i obnovio i drveni most tamo gdje je most obanija, koji bi se prema
njemu prozvao ej hanija uprija, dakle ejhov most, a onda je ovaj most u narodnom .
argonu oznaavan kao ejtanija uprija (avoljev most). 46 )
Postavlja se pitanje zato bi Kaimija upravo 1660. ili 1664-1665. jo prije
izgnanstva u Zvornik (1682-1683) pretvarao svoju kuu u Latinluku u tekiju. Tvrdi se
da je bio ejhi-mejdan Sinanove tekije47 ) i tu proveo halvet stojei48 ) (kaimen), pa bi
odatle potjecao i. njegov naziv Kaimija. Imao je svoj medlisi-zikr (ljude koji se ele
posvetiti zikru) u Sinanovoj tekiji pa kakvi su razlozi da osniva u istom mjestu jo
jednu tekiju, i to u vlastitoj kui. Oznaka vekilhana, mislim, da rjeava to pitanje. Vekil
je naime ejhov zastupnik, a vekilhana mjesto gdje se obavlja zikir pod vodstvom
ejhova zastupnika. Kaimijin zastupnik u vekilhani u Latinluku smatram da je bila
upravo njegova ena. To se namee kao zakljuak prije svega iz razloga to je ukopana
u dvoritu vekilhane, a to oito ne bi uslijedilo da nije posjedovala neku deredu
(stupanj) u duhovnom napredovanju, a i grob joj se kao dobroj hodoastio. Okolnost
da je tu ukopana dovodi je u ui odnos sa vekilhanom. Osim toga su ba sarajevske
) Rije je o damiji Muhsin-zade Abdulah-pae, izgraenoj izmeu 1721 i 1748. godine. U 1792.
godini damiju je obnovio Mustafaga Hadi Belija. Ne zna se kada je nestala. Spominje se jo i 1812. u
jednoj vakufnami .
45

46
) Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims. Sarajevo 1912., str. XII.- U Sarajevskim
damijama, str. 253. Kemura postanak ove tekije datira u 1075/1664-65. godinu.
47
) Pojmom ejhi-mejdan oznauje se kada ejh ima tekiju odnosno mjesto gdje predvodi zikrom.

Moe se naime dogoditi da je netko ejh, a da nema svog mejdana (tekije, mjesta).

) H al vet je duhovna vjeba. Obavlja se uvijek uz odobrenje ejha, koji odreuje nain kako e se
halvet vriti. H al vet znai osamljenje u odvojenu prostoriju (halvet) u koju nitko ne ulazi , osim s vrata osoba
koja dodaje hranu i dr. Halvet moe trajati tri , deset ili etrdeset dana. Provodi se pri jednom strogom
reimu , obino pri kori suha hljeba i vodi. ejh odreduje virdove koji e se uiti .
41

123

kaderije, kako emo vidjeti, zasnivale enske medlisi zikre. Iz ovoga proizlazi da bi
Kaimija, kao kaderijski ejh, u svojoj vlastitoj kui uspostavio preko svoje ene kao
svoga ejhovskog zastupnika vekilhanu za ene. Tekija u Latinluku bi- prema tomeprije ulbadine tekije na Hoinu brigu bila badijanska tekija.
Treba ukazati i na jo jedan drugi momenat: Kad se naime zna da je Kaimijina
ena ukopana u Sarajevu, a on kao puki tribun u dane gladi 1682/83. protjeran u
Zvornik, najloginije je pretpostaviti, da te godine Kaimija nije imao ene,jer bi inae
s njim otila u Zvornik. Kaimijina ena dakle 1682/83. nije bila meu ivima. U prilog
takvoj pretpostavci moe se navesti i predaja da je Kaimija, doavi u Zvornik, odsjeo
u musafirhani kod neke begovice, pa se s njom oenio (predaja od moga oca hadi
hafiz Demaludina, koji je umro 1955 . g odine). Od Kaimijine porodice u Zvorniku
zna se za njegova sina (od prve ili druge ene?), koga treba uvrstiti u katalog pisaca
Bosanaca koji su pisali na arapskom jeziku. Do 1962. u Kaimijinu turbetu na
zvornikoj Kuli uvala se jedna rukopisna rasprava iz oblasti gramatike, kojoj je kao
autor oznaen Kaimijin sin (rukopis, poklonjen predsjedniku UAR Nasiru, uva se
sada u Kairu). 49 )
Kaimijina prva ena, iji je grob postao zijaretgah, umrla je prema tome prije
1682-1683. godine.
ini se da je sa smru Kaimijine ene vekilhana u Latinluku prestala da slui
enama - derviima (pa je tada mogla biti osnovana badijanska tekija na Hoinu
brigu).
.
U Kaimijinoj vekilhanijavlja se onda kao glavar popularni ejh ahin, ukopan u
malom groblju pod Panjinom kulom, do sada- kako se ini- pogreno oznaavan kao
ejh Sinanove tekije. eh ahin (Soko, a i osniva kaderijskog reda Abdul Kadir
Gejlani je Bijeli soko, Bazi el-ebeb, Soko) - a ne Kaimija - podigao je ejhaniju
upriju. To se vidi iz jedne austro-ugarske karte, na kojoj je ucrtan ovaj most kao ej h
ahin most (eih ahin Briicke).
Poslije 1697., a prije 1762/63. godine tekija je promijenila i usui (ceremonijal)
tako da je postala nakibendijskom. Meutim, nije se izgubio kult Kaimijine ene, pa
je njen grob god. 1859/60. Salih Bajram Kalaha uvrstio u sarajevska kultna mjesta.
Sada bi preostalo da se jo osvrnemo na "Budalastu" Ajku, Havva-kadunu,
Bejan-kadunu i Fatu u dulafu, koje nisu obuhvaene prethodnim katalozima.
Naziv za Ajku "budalasta" ni u kom sluaju ne treba shvatiti kao da se radilo o
umno poremeenoj osobi, jer takva osoba po islamskoj hagiologiji ni ne moe biti
evlija. 50 ) Drugi naziv za Ajku jeste orava Ajka.51 )
Naziv "budalasta" je, po mome miljenju, korumpirana izvedenica od rijei abda/,
bude/a. To je, po uenju mutesavvifina, tesavvufskih znalaca, osoba produhovljena u
tolikom stupnju tla je svoja nefsani svojstva, tjelesne strasti, u potpunosti podredila
49

Nije posve

iskljueno

da je ovdje

rije

i o evladi menevi, sinu u duhovnom smislu.

so) Prema objanjenju odlinog poznavaoca sufizma, koji je i sam sufija, Fejzulah ef. Hadibajria,
umno poremeen ovjek ne moe biti evlija. Budale su k'o hajvani, s tom razlikom to govore. Njima
vladaju instinkti, a ne nadahnua. Ono ime se pejgamberi odlikuju jeste vanredna bistrina, a to svojstvo
karakterizira i evlije. Duevni bolesnik - nastavlja Hadibajri - nije u stanju (niti je duan) obavljati ni
vjerske dunosti, npr. namaz. Nama se neki dob ft moe samo priinjati da je duevni bolesnik (budala), dok
on to stvarno nije. N pr. padne u dfezbu (ekstatino stanje kao znak duhovnog zrenja za prelazak u tarika t),
koja nam izgleda kao psihopatoloko stanje i iz dezbe se ne vrati. Moe se, kao npr. Jusuf-paa uprili, iz
opravdanih razloga pretvarati da je budala (po Baeskiji Jusuf-paa je meenu n, meczub ), a da to stvarno
nije.

s) S. M.

124

Tralji,

ibidem, str. 6.

duhovnom. Spremnost za rtvovanje i vlastitog ivota za vie ciljeve dina , vjere, jeste
prilika da se pojedinac uzdigne na stepen abda la. Aikpaazade spominje kao pratioce
osmanskih vladara u njihovim vojnim pohodima Abda/ani Rum. To su - prema
Ktipriiltiji bile elitne ete , sastavljene od boraca, koje su se opredijelile da rtvuju sebe i
da svoj obini ivot zamijene jednim krajnjim samoprijegornim gazilukom
(herojstvom). Onaj ko uini usluge dinu , pa je dostojan stupnja abdala , postaje lan
ridalu/-gajba (nevidljive hijerarhije erenlera). A svaki vremenski period (kut bi zeman)
ima svoje erenlere, meu koj!ma su trideset i tri abdala. Kada se broju abdala doda
sedam Jedi/era ine Krk/er (Cetrdesetoricu) 52 )
Prema ovoj interpretaciji "Budalasta" Ajka isto je to i Abda! Ajka. Dosljedno
tome meu sarajevskim badijanijama imali bi i ovu Ajku, koja se duhovno uzdigla na
stupanj abdala. 53 )
Odreenu popularnost stekla je i Havva-kaduna. Ukopana je u nekadanjem
turbetu, sada grobovima pod vedrim nebom, u ul. Bistrik basamaci 28. Danas se ne
vidi enski grob, jer se navodno naao ispod temelja stambene zgrade, izgraene 1965.
godine.
Prema saopenju SO-godinje Hajrije Borak, iji se otac Mustafa Pai zajedno
sa svojom enom Esmom brinuo o tome turbetu, ovdje su ukopani eh aban, eh
Ibrahim i Havva-kaduna. Za Havva-kadunu Hajrija kae da je bila pomajka, ali ne
zna da li eh abana ili eh Ibrahima ili eventualno obadvojice.
Mislim da je saopenje iz kruga porodice koja je uvala ovo turbe mjerodavnije
od Kemurina pisanja, koje u i ovom prilikom morati korigirati. Kem ura naime tvrdi
da su sa aban-dedetom ukopani 1285/1868. rufaijski eh Alija, a kasnije i njegova
ena. Polazei od toga da se bolje pamte dogaaji nego li imena, nema razloga da se
odbaci Kemurino datiranje postanka aban-dedetova groba, i to "u vrijeme provale
princa Eugena na Sarajevo 1109 (1697)". aban-dede bi tom prilikom "poginuo u
svojoj bai ... i tu ukopan." Ako je pak Havva-kaduna po majka aban-dedetova ,
onda je ivjela u XVII stoljeu .
Meu "sedam sestara" \)braja se i Bejan-kaduna. Pri tome se posebno spominje da
je sestra Merdan-kadune (koja je umrla 1695/96.), pa bi, s oslonom na predaju, tom
vremenu pripadala i Bejan-kaduna.
Kadija Muhamed ef. Mujagi (umro 1957.), koji je imao imanje u Vinogradu,
tvrdio je da je Bejan-kaduna ukopana u haremu vinogradske damije. I Fatima
hanuma Goro (umrJa,J942.) pripovijedala je da je Bejan-kaduna ukopana u haremu
vinogradske damije, a takoer i Almasa hanuma Rami ro . Kumain (umrla 1978.).
Tragajui za njezinim grobom ja sam, zajedno sa Mehmedom Mujezinoviem,
poznatim strunjakom za islamsku epigrafiku, pronaao na jednoj hrpi kamenja u
haremu vinogradske damije jedan ornamentirani uzglavni nian koji je po nainu
kako je modeliran derviki, sa enskom kapom. Nian je od mekanog kamena, koji je
poznat u narodu kao "vodeni". Ispod enske kape prikazan je ul u kojem je turukia/ijje sa 7 di/uma.
Mislim da je to Bejan-kadunin nian s obzirom da je ukopana u vinogradskoj
damiji, a ne spominje se da bi tamo u ranije doba bila ukopana jo koja ena-dervi (iz

52 )

Uenje

uenja

o ridalul gajbu ortodoksija gotovo bez iznimke odbacuje. No bez pravilnog razumijevanja
o ridalul-gajbu teko je shvatiti i znaenje pojedinih mjesta u muslimanskom epskom pjesnitvu.

") Meu sarajevskim zijaretgahima poznat je grob jo jednog abdala, Abdala Mahmuda Afika,
mevlevijskog ejha, ukopanog na glavici vie ehove Korije. ivio je krajem XVI i poetkom XVII st.
Poznat je i kao pisac.

125

novijeg vremena potjee grob ene-dervia Behai ef. Sikiria, koja je traila da se
ukopa u istom groblju gdje i Bejafi-kaduna).
Ime Bejan-kaduna u dervikoj interpretaciji postalo bi tako to se dotina ena
bejan uinila (javno prokazala) kao evlija.
Bejan-kaduni se uilo naroito u sluajevima ako netko ta izgubi, pa da mu
izgubljeno bude bejan (objelodani se).54 >>
Posljednja koja se navodi meu "sestrama" bila bi Fata (Atifa) u dulafu.
U damiji Mokro-zade Hadi Sinan na ebedijama (koja potjee iz XVI
stoljeca) nalazi se navodno grob neke djevojke, koju jedni nazivaju Fatom, a drugi
Atifom (hipokoristik od Atifa je Tifa, a od Fate-Fatime Tima, pa je mogue usljed
slinosti izgovora Tima i Tifa dolo do ovakve identifikacije). Neki je nazivaju i "ehit
djevojka u ebedijskoj damiji" (Lejla TQzli).
Mjesto koje se pokazuje kao Fatin grob faktiki je jedan dolaf (Sarajlije
izgovaraju dulaf) irine 82 cm, visine 108 cm i duine 142 cm, koji je ugraen u
prizemni prostor do zida ispod stepenica koje vode na musandaru (balkon iznad
ulaznih vrata) s lijeve strane od ulaza u damiju. 55 )
Damija je, uz vinogradsku, poznata po tome to se u nju ilo na murad, a kult
Fate je svakako tome doprinosio. Saime hanuma Karahoda me uvjeravala da bi kao
djevojka zajedno sa drugim djevojkama prala i prostirala ebedijsku damiju pa da bi
znalo "zatutnjati i zaklepetati", a to se tumailo kao da se javlja ova djevojka.
Prema tradiciji, koju sam uo od Hilmije Sarije, ova djevojka se zvala Atifa
(njemu je nepoznato da se spominie i kao Fata). Kada je princ Eugen popalio Sarajevo
stradala je i ebedijska damija. Stavie, u poaru je izgorio i njen mujezin. Nije bilo
sredstava da se damija odmah napravi. Na to je djevojka Atifa dala svo svoje
djevojako ruho, pa se od toga obnovila damija.
Tradicija dakle vremenski determinira Atifu-Fatu u doba odmah poslije princa
Eugena, a to znai na poetak XVIII st. Tradiciji bi se moglo povjerovati i ako se
ogleda spisak i stanje postradalih objekata poslije katastrofe napravljen 1112/1700170 l. U njemu stoji da je mesdid Mokro-zade Hadi Sinan pri neprijateljskoj navali
izgorio i da je ruevina. Iz spiska se vidi da je gro damija tada ve bio popravljen, dok
to nije sluaj sa Mokro-zade damijom. 56 )
Na ovaj nain tradicija se indirektno potvruje.
,
Po drugoj verziji tradicije, koju sam zabiljeio od bule. Raife hanume Misirli,
afirski vojnici (oito princ Eugenova soldateska) hvatala je i obeaivala djevojke,
pa su poli i za Fa~om. Fata je poletjela u ebedijsku damiju i sakrila se u dolaf.
Vojnici pou put dolafa i otvore ga, da bi ugrabili Fatu, ali se zaudie, kad je u dolafu
ne naoe, iako su vidjeli kada je unila. Fata se sakrila u dolaf, ali se gajb uinila
(iezla).

54
) Postoji i banjaluka Bajan kaduna (pogreno oznaeno Bejan-kademi). Ona je paina ki. Na snuje
vidjela kako vabe prelaze Savu i dolaze u Banja Luku i kako e ona tom prilikom poginuti (radi se o
poznatoj banjalukoj bici 4. augusta 1737). Sanjala je kako su je ukopali pod okom njene kue. Sve se to
obistinilo (obejanilo). S njenog groba .kod Ademage Blekia duana" djevojke bi uzimale zemlju, metni je
pod jastuk, da bi usnile sudenika. Zemlja s~ (slino kao s groba utog hafiza u Sarajevu) morala vratiti (npr.
Muhamed Hilmi Hodi, Iz muslimanske folkloristike, Razgovor na sijelu. Behar IX/16, l I 1909, str. 248.

55 ) U dolafu je improvizirana po duini minijaturna kubura. Vrata su zastakljena staklom ovalnog

oblika, pa kada je unutranjost dolafa osvijetljena vide se konture kubure.
6
' )

126

O tome popisu raspravlja Zejni!

Faji

u ovom svesku Anala.

Po ovoj drugoj, poetinijoj verziji, dolaf dobiva jedan drugi smisao. Nije grob. Ni
po islamskom konceptu - prema kojem grob ne moe biti u damiji- na ovom mjestu
ne bi mogao biti grob.57 )
Dosadanja razmatranja o badijanijama odnosila su se, s izuzetnom badakadune na Ilidi odnosno Blauju, na Sarajevo, pa se postavlja opravdano pitanje, da
li je i u drugim dijelovima Bosne bilo badijanija, odnosno da li ima bilo kakvih
tragova koji bi upuivali na njihovo djelovanje.
Dok se ne izvre detaljnija ispitivanja u mogunosti sam da skrenem panju na
dva indirektna podatka. Jedan se odnosi na Donju Tuzlu, a drugi na Mostar.
U Donjoj Tuzli javlja se dobrotvor pod simptomatinim imenom Hadi Badekadun, osniva medrese. 58 ) O njoj ne bi znali nita, da nije dobar poznavalac kulturne
historije islama, prof. Abdurahman Adi! oki sluajno o tome ostavio jedan
podatak. On je u lanku, objavljenom 1952. godine govorio o muslimankama u
javnom ivotu Bosne i Hercegovine. Nakon to je konstatirao da su se muslimanke u
nas u tursko doba slabo isticale u javnom ivotu, kae: "Iz toga doba u Tuzli su
poznate Hadi Bade kad un, koja je u Tuzli podigla medresu i ostavila vee vakufe za
njezino izdravanje te Amber ha tun, koja je podigla mek te b i damiju i ostavila vakuf
za iste. O ivotu ovih ena" -zavrava oki- "nije nita poblie poznato".59 )
Medresa Hadi bade kadun postojala je uporedo sa Behram begovom
medresom, koja je "ponovno nainjena i oivljena" na samom poetku XIX stoljea.
Nije poznato koja je od ove dvije medrese starija. Jedna od ovih medresa spominje se u .
oktobru 1674. u izvjetaju biskupa Olovia kao "Collegium impiorum Softarum".
Medresa Hadi Bade kadune bila je locirana pokraj Poljske kapije, dakle u samom
centru stare Tuzle. Jo do 1898. u njoj je uio Ahmed Lutfi oki . 60 )
Postoje, na koncu, zakljuivanjem a posteriori, i izvjesne indicije o badijanskom
djelovanju u Mo~taru.
U ovome pravcu je instruktivan jedan novinski napis, 61 ) u kome stoji i ovo:
"enske tevhide i zikir uile su hode (u Mostaru se ne kae uenoj eni bula, nego
hoda, za razliku od hoda-mukarac). U prijanja vremena, dok su postojali enski
nereformirani mektebi gdje su djecu poduavale hode, etvrtkom prije podne su se
okupljale ene i enska djeca, nekada i itave cure. Uio se najprije Jasin, Hamim
(Duhan), Feth, Vakia, Mulk, Rahman, Am me, posljednja tri ajeta sure Bekare i sedam
ajeta ehidellahu ennehu, Kulillahumme malikel-mulki. Iza toga se zikir inio uei
veliki tespih tekbira i sala vate s Ajetel Kursijom, a onda se uilo hiljadu puta La ilahe
illellah, iza ega se poklanjao kiraet i zikir za duu Alejhisselamu, ashabima i Hasani
Basriji."
Dervi ka usmjerenost ovog tevhida vidi se po evokaciji Hasani Basrije, Hasana iz
Basre (642-728.), jednoga od tabiina, kojega neki derviki redovi - konkretno

") Jedna tradicija o Fati u dulafu objavljena je u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena
XXX, sv. 2, 1936., str. 232.
58 ) Ipak nije iskljueno da bi Hadi Bada kadun moglo biti samo vlastito ime. Nije spomenuta ni u
katalogu zijaretgaha zvornikog sandaka.
59 )

A. Adil oki, Muslimanka u domu i javnom ivotu kroz istoriju. G . VIS-a III, 8-12, a ug. dec. 1952,

str. 229.
60 )

Upor. tuzlanski Hikmet V, br. 55 , 14. I 1934., str. 206.

61 )

A. H .

Selmanovi,

Mostar izmedu dva ejha. Preporod VI 21 (124), l. novembra 1975.

127

mevlevijski i kaderijski- uzimaju odmah poslije imama Alije na elo svojih silsila. 62 ) A
u Mostaru treba upravo najprije pomiljati na mevlevizam. Zna se da su ve od 1601.
godine, a moda i ranije, u Mostaru postojala jaka mevlevijska uporita. Nije
iskljueno da na putu mevlevizma nisu ni ene mnogo zaostajale za mukarcima. No
spomen Hasani Basrije doputa, meu ostalim, i mogunost o kaderijskoj
usmjerenosti Mostarkinja. I u kaderijskoj silsili, npr. ejh Mehmeda, ejha Sinanove
tekije, sree se ime Hasana iz Basre, takoer odmah poslije halife Alije.
Ako bih pokuao rezimirati do sad iznesene podatke koji ukazuju na postojanje
dervikog usmjeravanja i okupljanja ena u Sarajevu, a moda i u ostaloj
Bosni, mislim da je nesumnjivo da se jedan ovakav pokret dobro afirmirao. Graa
koju sam uspio sakupiti uglavnom je etnografska, no ni u kom sluaju manje
historijski uvjerljiva. Brojne tradicije o ulbadi, Merdan-kaduni, Sitoj Nefisi itd.
pokazuju da to nisu nekakva mitoloka bia, niti legendarne linosti iz dalekih
islamskih zemalja, ve istaknute ene koje su na odreen nain djelovale u naoj
sredini. O njima se razvio, prije svega meu enama pravi kult, koji se oitovao u
hodoaenju grobova ovih ena, uenju tevhida, poklanjanju fatiha, obraanju radi
ispunjenja elja (murad), lakeg poroda, lijeenje i sl. Nisam, dakako, pozvan da
ulazim u pitanje doktrinarne opravdanosti svih tih izljeva ove puke pobonosti.
Radilo se u svakom sluaju o enama, duboko odanim vrednotama islama, koje su, u
tenji za pribliavanjem Praizvoru, svojom ustrajnou u vrenju dobrih djela,
pobonou i odricanjima kod svojih suvremenika izazivali duboki respekt, pa su,
esto jo za ivota i nakon smrti proglaavane dobnm. Ja bih dodao i to da se ove ene
nisu odlikovale samo jednim visokim stupnjem duhovnosti, ve su razvijale i
prosvjetiteljsko djelovanje. Podsjeam da Baeskija za jednu od bad-kaduna kae da
je "poznata hoda", Nefisa-kaduna je "Vaizkinja bula", Bade-kadun u Tuzli osniva
medresu, a ulbada u Sarajevu vakuf.
Iza ovih bada kaduna stajala je vjerojatno iroka masa pristaa i simpatizera
badijanskog pokreta. Jo u doba izmeu dva rata uspomena na ene-badijanije bila
je iva. Uivale su velik respekt, naroito kod muslimanskog enskog svijeta.
Donekle se moe i vremenski determinirati djelovanje badijanija. Kao prvi
organizacioni poetak moe se uzeti osnutak vekilhane u Latinluku, a to je bilo negdje
oko 1660. i 1665. godine. Posljednji poznati historijski zapis o jednoj bad-kadunije iz
1767/68. godine. U tome vremenskom rasponu od ravno jednog stoljea, mislim, pada
najvanije djelovanje badijanskog pokreta.
'
odreenog

Treba da se kae i o tome u emu se sastojalo uenje badijanija, njihovi obredi i

njihovo djelovanje.
Sam naziv u ovom pogledu moe malo pomoi s obzirom daje mijenjao znaenje.
Pa ipak gotovo kao sigurno moe se uzeti da su se pod pojmom bad-kaduna u XVII i
XVIII st. u nas podrazumijevale ene koje su s.e ukljuile u asocijaciju badijanija,
ena-dervia. 63 )
uope

62 ) Upor. silsilu (duhovnu genealogiju) izmeu str. 520-521 u djelu Muradgea d'Ohsson, Allgemeine
Schilderung des Othornanischen Reichs. Zweyter Theil. Leipzig 1793; dalje Cl. Hliart , Les saints des
derviches tourneurs. Torne deuxierne. Paris, 1922. str.t432.
63
) Sve do danas irna u Sarajevu i drugim centrima, a ranije je bilo mnogo vie, muslimanki, koje se
priznavale pripadnicima pojedinih dervikih redova. Kaderijski dervi Mujaga Strik (1899-1980.) sluavao
je kako je negdje pred okupaciju 1878. u Sinanovoj tekiji neka ena imala svoj ullah i dube. Za nju se
govorilo da je zajedno sa mukarcima- kaderijarna pristupala u haiku gdje se obavljao zikir.- Jedna ena,

128

Kakva je to bila asocijacija mislim da proizlazi iz jednog dokumenta, datiranog

sredinom zilhideta 1168., odnosno krajem septembra 1755. godine. Taj dokumenat je
hilafetnama ej ha sarajevske Sinanove tekije Hadi Mehmeda sina Hasana es-Sekkak
Bosnevije, popularnog eh Mehmeda kojom ovlauje svoga sina Abdulkadira i daje
mu instrukcije za ejhovski poloaj u Sinanovoj tekiji u Sarajevu (na koji nije nikada
nastupio). 64 ) Gotovo pri samom kraju hilafetname ima i ovo mjesto:
.,Spomenuti ej h uvodi t e u zikr (tal kin initi) i postavljati na sedadu one koji su
dostojni, i to prema svome uviaju. Takoer moe da odabere i postavlja i pobone
ene, one koje su na pravom putu, koje vole Abdul Kadira Gejlaniju. Uzet e od njih
ahd (zakletvu), a one koje ne budu dostojne svrgavat e . I dozvolit e pobonim
enama da one uspostavljaju tarikat, koga one hoe a i smjenjivat e (koga one hoe).
Ovo im je dozvola ... "
Dajui ovlatenje Abdul Kadiru, koji e ga naslijediti poslije smrti na poloaju
ejha Sinanove tekije, ejh Mehmed je posebno ovlastio Abdul Kadira da, po svojoj
diskrecionoj ocjeni, prim<.. u tarikat odgovarajue kandidate, i to je za nas od
posebnog interesa, da uspostavlja tarikat i meu enama. Nema sumnje da ejh
Mehmed nije bio prvi koji je u tarika t uvodio ene, ve je nastavljao tradiciju Sinan ove
tekije koju je oito prakticirao on kao i njegovi prethodnici. Ovo uvoenje u tarika t
praeno je u dervikim redovima naroitim sveanim inom zvanim ta/kin (ili talkinizikr) i bejat (ili ahdu-bejat). To je ono to se u dokumentu oznauje jo i izrazom
postavljenje na sedadu, odnosno posaivanje na post. in se sastoji u tome da ejh i
kandidat najprije klanjaju dva reata. Poslije toga sjednu jedan spram drugoga, obino u
nas na ovnovsku koicu (sedada, post, pusteija), dodirujui se koljenima. Pristupa se
talkini-zikru tako to se tri puta izgovara Lailahe il/ella h i odgovarajui ajeti, a prethodno
se zatvore oi. Prvo ui ej h, a za njime kandidat, ali tako da ejh uje njegovo uenje. Po
tome kandidat polae zakletvu (ahdu beja t) uz rukovanje sa ejhom (mubajea). Na kraju

ejh ui dovu, a poslije toga kandidat ljubi u ruku ejha.

Onaj koji je obavio talkin i beja t dobiva od ejha inabu ili izunamu u pismenom
obliku u kojoj mu ejh odreuje ta e dnevno uiti (vird).
Prilikom talkina i beja ta kod enskih kandidata, koljena se ne dodiruju, a umjesto
rukovanja ejh i kandidat stavljaju svoje desne ruke u posudu vode, ali tako da im se
ruke ne dodiruju.
Polaganjem bejata derviki kandidat postaje murid.
Ceremonijal je gotovo isti i prilikom promaknua murida u ejha s time to se
izostavlja bejat (koji se daje samo jedanput). Pretpostavka je za to napredovanje u
tarikatu putem duhovnog usavravanja, izobrazbe i odanosti.
Trebalo je, mislim, dati ova objanjenja da bi se ocijenio obim ovlatenja koja su
imale badijanije. ejh Sinanove tekije je taj koji je postavljao kao svoje vekile
imenom Hanifa, unuka ejh Husejn-babe Zukia (umro 1799.) bila je dervi u nakibendijskoj tekiji u
Vukeljiima (Refik M. Hadimehanovi, Nakibendijska tekija u dematu iviima. Tuzla 1976., rukopis,
str. 27). Meni je SO-godinji Fikrija eh ovi, sin mevlevijskog ej ha Ruhi efendije, priao u januaru 1980. da
je njegova nana, ena Fikri-dedeta ehovia, bila mevlevija; stanovala je s muem u tekiji. emsa hanuma
Hadiomerovi, rod. ino (umrla 1937.) . od djetinjstva je u tarikatu". Njezina kerka Sadeta
Hadiomerovi iz Visokog (umrla 17 .l 1980.) imala je inabu (ispravu o pristupanju u tarika t), koju joj je
izdao nakibendijski ejh Abdulatif ef. Hadimejli (umro 1952.); inaba joj je prigodom ukopa stavljena na
prsa i s njom ukopana. Meni je 77-godinja Saima hanuma Karahoda u maju 1979. govorila daju je otac
.poderviio" jo dok je bila djevojka. Tarikatu pripadaju i dvije aktivne b ii le: hadi hafiz Saliha Leto i hadi
Rasema Husejnbegovi; uveo ih je u tarikat hafiz Sabit ef. Zaimi, muderis iz Vuitrna.
64
) Original hilafetname u Istorijskom arhivu grada Sarajeva, orijentalna zbirka pod l/2. Prijevod
hilafetname izvrio mi je Fejzulah Hadibajri.

9 -Anali

129

(zamjenike) bad-kadune izmeu pobonih duhovno uzdignutih simpatizera

kaderijskog reda. Od njih se uzimao ahd. Ove su ene - vekili uvodili u tarika t druge
ene po svojoj slobodnoj ocjeni. Ne kae se izriito da e ene- vekili uzimati od ena i
ahd. To je vano napomenuti s obzirom da je u praksi bilo sluajeva da je ejh -u
naem sluaju enski vekil - bio ovlaten da uvodi u tarikat putem talkina muhibbe
(simpatizere), bez ovlatenja na polaganje zavjeta (abda). Moda je to bio sluaj i sa
sarajevskim (i bosanskim) bad-kadunama. Bad-kadune bi bile samo transmiseri
izmeu ejha Sinanove tekije i derviki orijentininih ena, analogno praksi iz
Muhamedova doba, kada su ene poput Hatide i drugih "majki vjernika" bile
transmiseri u vjerskoj indoktrinaciji izmeu Muhameda i ena koje su primale islam.
Kako je praksa uvoenja odabranih pobonih ena, koje su onda dalje meu
enama uspostavljale tarikat, bila statuirana u Sinanovoj tekiji, a to koincidira s
pojavom ena-dervia-badijanija, mislim da je logino zakljuiti da je sarajevskim
badijanijama Sinanova tekija bila matina tekija (asi tane). Meutim od presudne je
vanosti da su sarajevske badijanije imale, kako smo vidjeli, svoju tekiju. Vekila
tekije postavljao im je i smjenjivao ga ejh Sinanove tekije.
Sa ovakvom jednom praksom, mislim, da je zapoeo ve ejh Hasan Kaimija
osnivanjem vekilhane u svojoj kui u Latinluku pod vodstvom svoje ene. Ubrzo je
zatim osnovana badijanska vekilhana na Hoinu brigu. Na elu badijanske tekije u
ovo doba mogla je stajati Merdan-kaduna, a poslije njene smrti 1695/96. druge badkadune.
U kontekstu ovih r~zmatranja elim.jo neto napomenuti o motivima hiaja o
badijanijama te o badijanskom simbolu.
Kao to proizlazi iz priopenih hiaja u pripovijedanjima o sarajevskim badkadunama najee se ponavljaju dva motiva: jedan je ono to 'Goldziher naziva
"brisanje distanci" (suppression des distances)65 ), u sufijskoj terminologiji tayy mekan
(smota vanje, savijanje mjesta), pri emu se nauava da se ne moe fiziki biti prisutno
u isto vrijeme na dva mjesta, ali moe fiziki na jednom, a duhovno na drugom mjestu .
ili fiziki i duhovno na drugom mjestu. To je raireni hariki ade(udnovati dogaaj) u
islamskoj hagiologiji.
Drugi ponavljani motiv, o eni koja doputa da je mu tue i zlostavlja, pa mu to
ona tavie olakava stavljajui pamuk, krpu ili pekir na tap da ne bi nauljao ruku
ili mu sama usijeca i donosi tapove kojim je tue, nema temelja u tesavvufu. Spadao bi
u tzv. hurafu, isprazne rijei, izmiljotine. To, meutim, ne znai da se tako neto
jednoJ od ulbada doista nije dogaalo, pa se onda pria prenijela i na karikirano, a
to se uzimalo kao primjer strpljivosti, sabra. A strpljivost je vrlina koja je posebno
istaknuta u kodeksu tesavvufskog morala. 66 )
Tradicija o eni koju mu zlostavlja, a ona mu to ak olakava potvrujui se u
svojoj strpljivosti, mogla je biti inspirirana i motivima o muevima u slinoj ulozi, koji
strpljivo podnose zlostavljanje od strane svojih ena i postaju evlije . .Najpoznatiji
takav motiv zastupljen je u Mesneviji Delaludina Rumije (1207-1273) u prii o evliji
Hasanu Hrkaniji. 67 )
6

')

Goldziher, ibidem, str. 175-6.

) Upor. Ahmed Zariti-baba, Zbirka savjeta i uputa. S turskog preveo, predgovor i rjenik napisao
Adem Karadozovi. Sarajevo 1390-1970., str. 54-55. - U motivima svjetske usmene knjievnosti po
sistematizaciji Thomsona (pod S 410) zastupljeno je muenje ene, ali motiv koji se pripisuje djulbadama
nije registriran. Upor. Stith Thomson, Motif-Index of Folk-Literature. Copenhagen 1955, II izd . .
66

) U Mesneviji je ispriana zgoda, kako je neki ovjek putovao mjesec dana da bi vidio i sastao se sa
evlijom Hasan Hrkanijom. Doavi napokon do Hrkanijine kue nije ga tu zatekao. Hrkanijina ena
67

130

Napokon da kaem nekoliko rijei i o badijanskoj simbolici. Pri tome

upozoravam na dva niana (nadgrobna spomenika) na osnovu kojih se, mislim, moe
s razlogom pretpostaviti da su badijanije - analogno drugim derviima - imali svoj
simbol. Bio je to u/, stilizirana rua (rozeta), koja se vjerojatno vezla, odnosno
postavljala na kapi koju su nosile badijanije, a onda je to preneseno na niane. Kako
je izgledala ta badijanska kapa lijepo se vidi na nianu u vinogradskoj damiji za koji
mislim da pripada Bejan kaduni (vidjeti sliku).
.:
ul kod dervia u obliku je krunice; nekada je to pletenica u formi krunice.
Prva krunica, vanjska oznaava 18.000 svjetova ("on sekiz bin idem"), koji ine
minijaturu Univerzuma. 68 ) Druga krunica sa 12 (ili 7) sastavnih dijelova ini 12
odnos?o 7 dervikih redova (turukia/iyye =visoki tarika t). Trea,jo ua krunica ini
a/i-aba, odnosno eh/i bejt, hamsei ali aba (Muhamed, Alija, Hasan, Husejn, Fatima).
Taka u krunici predstavlja Vahdeti vudud (Boije jedinstvo).
Na ovaj nain koncipiran je i ul kod bada~kaduna. 69 )
Na anonimnom badijanskom grobu na Ravnim Bakijama (pokraj Site Nefise)
prezentiran je ul u formi rozete sa savitim trakama (Wirbelrosette). Tih traka je
dvanaest (dvanaest diluma-tarikatskih iareta).
Bit e da su po ulov~ma koje su imale na kapama bad-kadune u nas nazivane
ul-bade. 70 )

obasula je najgrubljim pogrdama i Hrkaniju i gosta. Gost ipak saznade da je Hrkanija otiao u umu po
drva, pa u tom pravcu krenu. Brzo je ugledao ovjeka sa bremenom natovarenih drva gdje jae na lavu, a u
ruci okree mjesto kandijom - zmijom. Bio je to Hrkanija. Upitao ga je tko mu je ona ena zebanija
(paklenska adaha). Hrkanijaje odgovorio daje to njegova ena, ali daje nije strpljivo podnosio, ne bi jahao
na lavu niti bi ovaj bi (pokazujui zmiju) bio u njegovoj ruci.
Vrlo je popularna i pria (koju sam vie puta uo, meu ostalim i od Fatime hanume Mujezinovi, rod.
Foak) o dvojici dervia u pustinji, kojima se pridruio i trei, pa su putujui ostali bez hrane. U to je jedan
od dervia prouio neku dovu i hrana se pojavila. Drugi dan uinio je dovu drugi dervi i oni se opet
nahranili. Trei dan rekoe derviu, koji se pridruio onoj dvojici, da je njegova reda da proui dovu. On
ree da ne zna kakva se dova ini, pa da bude usliana i da tako dobiju hranu. Ova dvojica kazae mu: uli
smo da ima jedan veliki mazi um (ovjek kojemu se ini zulum, naivina),kojega ena mui. Ide dotle da mu
stavi tekne (korito) na lea i tako pere haljine. Kad smo molili Boga da nam podari hranu, zaklinjali smo
Boga tim mazlumom da nam poalje nafaku. uvi to trei dervi! - a on je bio taj mazlum, ree svojim
saputnicima: "Odoh ja kui da i dalje trpim zulum ene. Mogao bih izgubiti evlijaluk, koji sam ve stekao,
ako budem daleko od kue. "
Ovo je zapravo varijanta legende koja se pripisuje glasovitom turskom pjesniku - mutesavvifinu
J un uzu Emre ( 1240-1320). Po toj legendi Emre je trideset godina sluio svogaejha Tapduka Emrea, ali je u
jednom momentu, razoaran, napustio ejha i odluio se da otputuje. U jednoj peini, gdje je trebao
prenoiti, sretne sedmoricu bogougodnika. Svaku je no jedan od njih zamolio veeru i ona se na udesan
nain pojavljivala. Onda je doao red na J un uza Emrea. I on je zamolio veeru, i to u ime onog ovjeka za
kojeg su molili bogougodnici. Na to se spustie dvije veere. Junuz upita prisutne da mu kau u ime koga su
molili veeru. Rekoe mu: U ime onoga bogougodnika koji je trideset godina posluivao Tapduka Emre.
uvi to Junuz Emre odmah se vrati svome ejhu da mu i dalje slui (V.B. Kudelin, Poezija Junusa Emre.
Moskva 1980, str. 20).
61

U islamskoj kozmogoniji operira se i sa 70.000 kao i sa 360.000 svjetova.

ul na tadu ejh Abdurahmana Sirrije s Oglavka (umro 9. aprila 1847 .),koji se uva u njegova
potomka Halid ef. Sali hagi a, koncipiran je tako, da je na njemu tri puta ispisan ismi azam i oznaen muhri
Sulejman.
69 )

70
) Oti!lo bi se, mislim, daleko, ako bi se brojne ul-Esme, ul-Behare, ui-Fatme i sl. u
muslimanskim narodnim pjesmama proglasile badijanijarna. Ovdje je izraz "ul" - rua uzet kao epiteton
ornans, da se predstavi fiZika ljepota pojedinih ena.

131

U zakljuku bih rekao da su nae badijanije jedna dosta originalna pojava.

Asocijacije ena-dervia rijetko se sreu, naroito u poznije doba. Koliko je poznato,
jedino su bektaije i danas otvorenije prema enskim pripadnicima utoliko to tamo
ene sudjeluju otkrivena lica u bektaijskom ceremonijalu.
Inae je opa pojava da se sreu ene-dervii, kako to uoava i D.B.
Macdonald 71 ), dodajui da ih prima u red sam ejh, ali ih najee poduavaju i uvode
u obrede enski dervii, a onda uvijek svoje zikrove odravaju odvojeno. Kao to je
pokazano, u Sarajevu je samo bad-kadunu uvodio u tarikat ejh,aene-dervii imale
su za svoj medlisi zikr tekiju. Macdonald napominje da je u srednjem vijeku bilo
posebnih zadubina i konvenata za ene "ali su sad ini se samo tercijarke", pa se dakle
enske tekije javljaju u daljoj prolosti islama, dok se u nas mogu datirati u drugu
polovinu XVII i prvu polovinu XVIII stoljea, u vrijeme, kad ih- prema dosadanjim
saznanjima - drugdje nije bilo.
U nas su, kako je reeno, badijanije inile posebnu asocijaciju. Pripadale su,
barem u Sarajevu, kaderijskom tarikatu. U tome tarikatu prevladavao je sistem
samostalnosti u upravljanju bratstvima. Pojedine su zavije bile nezavisne a veze
izmedu njih i centrale u Bagdadu vrlo slabe. 72 ) Tako je i sarajevska Sinan ova tekija ila
samostalnim putom. Zahvaljujui toj organizacionoj samostalnosti mogla je nastati i
jedna originalna forma okupljanja ena, koje su pokazivale sklonost ka jednom
produhovljenijem ivotu.

Badijanski dul na jednom nianu na Ravnim Bakijama

71 )Enzykloplidie
72 )

132

des Islam (njem, I izd.), str. 990-1.

A. J. Wensinck und J . H. Kramers, Handwiirterbuch des Islam. Leiden I941., str. 251.

Uzglavni nian sa ulom Bejan-kadune u haremu V~ nogradske damije

SUMMARY
The terms "bada, ulbada, bad-kaduna or badijanija appear in different
meanings in the course oftime. The term originates from the Turkish word " baci" with
the meaning of elder sister. At the first time that term designated women in tarikat
(dervish order) analogously to the term brother for the male members of tarikat. A
tarikat feature of the expression "bad" was forgotten later but it revived in Sarajevo
and Bosnia in the second half of the 17th century. The author proves that a famous
poet who wrote in Turkish and Serbo-Croatian Sheik Hasan Kaimija from Sarajevo
(died in 1691/92 and buried in a special turbeh in Kula at Zvornik) who, as the rebel
had to escape from Sarajevo, was the first one who established the association of
women-dervishe. He transformed his house to the tekiya - veki1hana appointing his
wife to be" vekil" (sheik representative) there. Later, the residence of "vekilhana" was
moved to Hoin Brig at Sarajevo under the leadership of "djulbada" who died
probab1y in 1757/58. There are indications which point out to the existence of these
women-dervishes also at Tuzla, Mostar and Banja Luka until the second half of the
18th century.
They developed, among women, not only a greater degree of spiritualism but they
had an educational role as well. One of them founed Medresa at Tuzla. At Sarajevo,
they belonged to the "Kaderi" tarikat. In common people's religion of Muslims in
Sarajevo the cult to ward some women-badijanijas existed until the beginning of the
World War 2. The traditions about them are numerous too.

133

Fehim Nametak

EJHULISLAM JAHJA I NJEGOVI GAZELI

U turskoj divanskoj poeziji s kraja XVI i u prvoj polovici XVII stoljea posebno
mjesto zauzima majstor gazela ejhulislam Jahja: (1552-1644.). Izuzev Bakija, iji se
ivot zavrava koncem XVI stoljea (1600.) i nema veeg majstora gazela u turskoj
divanskoj poeziji, a poslije Jahja-a s njim se jedino u ovoj pjesnikoj formi moe
mjeriti" Nedim. Kako kae poznati turski tanzimatski knjievnik Zija-paa,
ejhulislam Jahja prua jednu ruku Fuzuliju i Bakiju, a drugu Nedimu i tako ova
etvorica sainjavaju lanac najboljih divanskih pjesnika. Nas posebno zanima
stvaralatvo ovog pjesnika, jer turski historiari knjievnosti tvrde da nijedan pjesnik
koji je slijedio poslije ejhulislama Jahja-a nije bio lien njegovog utjecaja i da je on
donio, i u pogledu jezika i bogatstva pjesnikih figura, neto novo i obogatio di vans ku
poeziju. Od naih pjesnika, koji su u podruju gazela ostavili znatniji doprinos, izuzev
Dervi-pae Bejezidagia (umro 1603.) koji je bio savremenik Jahja-a, spomenimo
oviije Sab~ta Uianina (um. 1712.), Osmana ehdija (um. 1769.), Ahmeda Hatema
Bjelopoljaka(l754.), Fadil-pau erifovia (1802/03-1883.), Habibu Rizvanbegovi
(1845-1890.) i Arif Hikmet-bega Rizvanbegovia (1839-1903.). Bilo da su inspirisani
izravno Jahjaovim gaze1ima, bilo posredno, preko drugih pjesnika, teko je
povjerovati da nisu "pozajmili" barem neku figuru kojom je divansku knjievnost
obogatio ejhulislam Jahja. Pjesnike medmue u naim rukopisnim zbirkama vrlo
esto imaju i poneki gaze! J ahjaov, kao to epistolarne ili medmue sa drugim proznim
sastavima sadre poneko njegovo pismo ili fetvu. 1)
ejhulislam Jahja je roen u Istanbulu 1552. godine kao sin ejhulislama
Ankarali Hadi Bajram-zae Zekerija-efendije i Rukijje. 2 )
Stekavi najbolje obrazovanje i obavivi had zajedno sa ocem 994. (1586.),
najprije, ve od 995. (1587.), predaje u medresi naeg zemljaka Atik Ali-pae, a od 998.
U Travnikoj medmui" koju je obradila Lejla Gazi, POF XXVIII-XXIX, Sarajevo, 1980., str. 169185, veliki je broj Jahjaovih gazela. Pjesme i fetve Jahja-efendije sadre i medmue u Franjevakoj knjinici
u Mostaru R-326 i Profesorska knjinica Franjevake gimnazije u Visokom, Inv. br. 6, kao i mnoge druge
medmue u Orijentalnom institutu i Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
1
)

l. H. Danismend, Izahli Osmanli Tarihi Kronolojisi, Istanbul; 1971., sv. V, str. 117.

135

(1589/1590.) prelazi na medresu Haseki sultanije. Predavao je i u drugim medresama,

a 1004. (1595/96.) postaje kadija Halepa, a potom i Damaska, Kaira, Bruse i Edrena.
1012. (1603/04.) godine je postao kadija Istanbula, a 1013 . (1604/05.) anadolski
kazasker, da bi najzad, 1032. (1622.), prvi put bio postavljen na poloaj ejhulislama.
Za razliku od takoer dosta poznatog divanskog pjesnika Talidali Jahja-bega,
porijeklom iz albanske porodice Dukadin, historiari knjievnosti nazivaju pjesnika
kojim se mi ovdje bavimo ejhulislam Jahja i to zbog toga to je u tri maha bio na toj
najvi!Jj vjerskoj funkciji u Carevini. U vrijeme kad je sa dunosti ejhulislama
povuen Esad-efendi (1622.), postavljen je prvi put na taj poloaj. Za vrijeme
vladavine sultana Murata IV, govorilo se o podmitljivosti velikog vezira Kemenke
Ali-pae, pa je Jahja-efendija jednom u prisustvu sultana govorio o mitu kao velikom
zlu njihove sredine. Pogoen ovom prilikom, Kemenke Ali-paa je iskoristio prvu
priliku pa je sultanu rekao da je Jahja-efendija bio protiv njegova stupanja na prijesto i
tako je isposlovao razrjeenje za Jahja-efendiju (1623.), a ponovo postavio Esadefendiju. Smru Esad-efendije (1625.), Jahja-efendija ponovo postaje ejhulislam i tu
dunost obavlja do 1632., kada na njegovo mjesto dolazi Ahi-zae Hi.iseyin-efendi.
Godine 1634. pogubljen je Ahi-zae i Jahja-efendije po trei put postavljen na poloaj
ejhulislama i na toj dunosti ostaje do smrti u dubokoj starosti, 1644. godine. U tri
navrata bio je blizu 20 godina ejhulislam. Noen na rukama ogromne mase svijeta
koja ga je za ivota cijenila, sahranjen je u groblju u Kvartu sultan Selima, kod
medrese koju je podigao njegov otac. 3)
Jahja-efendi je bio od naroda voljen ovjek, tankoutan, skroman, uljudan i
ugodan sabesjednik. Kako je poloaj ejhulislama ujedno bio jedan od najvanijih
dravnikih poloaja, Jahja je tim poslovima pristupio seriozno, obavljajui mnoge
pripreme prije nego to donese neku vanu odluku. Uestvovao je u pohodima sultana
M ura ta IV na Revan i Bagdad. Ali mnogo veu slavu stekao je kao pjesnik -lirik, bujne
mate i senzibiliteta, bogatog jezika i prefinjenog stila. U tom smislu je ocjena
njegovog sljedbenika, jo slavnijeg pjesnika Nedima, k?ji je u stihu rekao:

"Nefi vitdi-i kas/iidde siihanperdazdir

0/amaz amma gaze/de Baki vii Yahya gibi"4 )
U podruju kaside N efi je nenadmaan majstor rijei
Ali u gaze/ima, s Bakijem i Jahjaom mjeril' se ne moe.
Nita manje pohvalne ocjene ovog pjesnika potekle su i od znamenitog Zija-pae,
engleskog historiara Gibb-a i drugih.
ivei 91 godinu u najrazliitijim prilikama Carstva i stvarajui tako most izmeu
Bakija i Nedima, onje u poeziju unosio istanbulski govorni dijalekt, uvlaei tako sve
vie turskih rijei u poeziju kojom su dotad dominirali iskljuivo arapski vokabular i
perzijska frazeologija. Nedim u svojim stihovima istie Jahja-a kao svoj uzor u
stvaranju gazela. U njegovo vrijeme su se smjenjivali dobri i loi vladari i veziri,
zatitnici umjetnosti i poezije i oni koji joj nisu pridavati posebne vanosti.
Kao pjesnik nije uvijek nailazio na razumijevanje. Tako je, iako ejhulislam,
pisao pjesme o ljubavi i vinu, razumije se, u mis tikom smislu, ali neke njegove pjesme,
neshvaene, nisu naile na odobravanje. Tako je zbog stiha:

3
4

136

l. H . Uzuncarsili, Osmanli Tarih i III, C. 2, Kisim 2. Ankara, 1977., str. 462-463 .

H . E. Cengiz, Divan Siiri Antolojisi, Istanbul, 1972., str. 485.

"Mescidde riya-pise/er etsin .ko riyayi

Meyh{meye gel kim ne riya var ne murayi" 5 )
Neka dvo/injaka u mesdtidu ostavi licemjerje
Doi u krmu , tu nema ni dvolinjaka ni licemjerja, - javno kritiziran i optuen za
nevjerstvo u damiji sultan Mehmeda Fatiha, gdje je hatib Hursid Ca vusoglu izjavio
da svako ko izgovori inkriminirani bejt prestaje biti musliman.
Historiar Naima, pak, posveuje dosta stranica ovom pjesniku koji , po njemu ,
zauzima jedno od kljunih mjesta u itavoj epohi. Naima i s tie njegovu
pravdoljubivost, domiljatost i veliko srce, kao i sposobnost da ispliva izmeu scila i
haribda svoga bremenitog vremena. Doivjevi vladavinu devet sultana i brojnih
'vezira, bio je jedan od najveih ejhulislama u historiji Osmanskog carstva. Izgradio je
sebi utjecaj , kae Naima, da ga je Murat IV, sultan estoke i na busite naravi,
oslovljavao sa "uitelju" i " oe"' ljubei ga u ruku. 6 )
U vrijeme njegova udaljivanja sa poloaja ejhulislama, Murat IV mu je rekao:
"Oni su te otpustili, ja nisam. Idi na svoj posjed i moli se za nas, doi e vrijeme da opet
bude muftija (ejhulislam)" 7)
Spomenuto je da je Jahja-efendi divanski pjesnik to znai da ima divan . Divan
mu ne spada u one obimom velike, ali kako smo ve istakli, iz sudova onih koji su to
najkompletnije ocijenili, on je velik po umjetnikom dometu. Divan se sastoji od 2
kaside 8 ), 340 gazela 9 ), l sakiname 10), jednog tahmisa na gazel Murata IV 11 ), 3
kronograma 12 ), 23 epigrama 13 ), 4 rubaije 14 ) i47 samostalnih bejtova Y) Divan je 1918 .
godine izdao Ibniilemin Mahmut Kemal.

') Na istom mjestu.

6

Na istom mjestu.

Na istom mjestu .

U div anik oj turskoj knjievnosti kasida je pjesma sa 30-90 bej tova. U rjeim sl u ajevima ima manje
od 30 ili vie od 90. Rima joj je AA, BA, CA itd. Sastoji se iz vie dijelova od kojih su glavni: uvodni dio
kaside u kojoj se opisuje bajram, ramazan , proljee , zima i sl. zove se tesbih; zat im girizgah koji je prelaz
prema treem dijelu koji se zove medih ili medhiye (dio u kojem se neko hva li). Poneka kasida ima jedan
umetnuti dio koji ima isti metar i rimu , a u formi je gazela; taj dio se zove tagazzuiil. Kasida se obi n o
zavrava dijelom u kome pj esn ik hvali sebe ili moli za sebe. To se zovefahriye ili du' a. N ajve i turski divanski
pjes nik koji se istakao pj evaj u i kaside je Nefi (1572-1635.).
8)

9 ) Gazel..je vrsta pjesme u divanskoj poeziji u kojoj je rima ista kao u kaside. Sadri od 5-10 bejtova,
rijetko vie. Tema gazela je ljubav, ljepota, vino i radost. Najpoznatiji pjesnici gazela u turskoj divanskoj
poeziji su Fuzuli, Baki, ejhulislam Jahja, Nedim i drugi . Osnovna karakteristika kod gazela, ka o i kod
kaside, je da svaki bej t predstavlja zasebnu cjelinu, jednu potpunu misao. Ukoliko je itav gaze l spjeva n u
jedinstvenoj temi zove se yekaheng Uednomelodini).
Gazeli ejhulislama Jahja-a su gotovo svi sa po pet bejtova i velikim dijelo m su ,.yekaheng", mada ih
ima i sa slobodnim stihovima to se vidi i iz primjera koje ovdje donosimo.
10 ) Sakinam a je kasida o sakiju- vinotoi, koji je simbol okupljanja dervia. Onje metar skupa koji se
brine da sve ide po uobiaje nom redu . On zabavlja skup, razveseljava ga, otklanj a nepoeljne. Simbolizira
vou, murida.
11
) Tahmis je pjesma spjevana obino na osnovu gazela nekog pjesnika na taj nain to se sva kom
njegovom bej tu dodaju tri m isra-a. Katkad se tahmis moe spjevati i na kasidu. Tako je poznat T ah mis Zijapae na Zafernamu koju je takoer on spjevao, a potpisao je imenom Fadil-paa Bosnevi (erifovi) .

12 ) Kronogram je pjesma koja se zavrava misraom (polustihom) koji zbirom vrijednosti slova po
sistemu ebded-hesaba daje odreenu vrijednost, a ona predstavlja godinu koju je pjesnik elio obilj eiti .
Kronogram se pjevao povodom estitanja znaajnih dogaaja ili obiljeavanja neij e smrt i.

137

Cilj divanske poezije nije u tome da izrazi svoje vrijeme, da opie prilike u kojima
ivi pjesnik 16 ), pa ipak ne bi se mogao prihvatiti ni stav da postoji neka van prostorna i
bezvremenska knjievnost. Tako i stihovi ejhulislama Jahja-a pisani tako da bi se
mogli tumaiti i u hedonistikom smislu, upueni su u stvari onom, ko je sklon
mistikom razmiljanju, pa ipak i kod njega ima sasvim realistikih i konkretnih opisa
Istanbula i njegovih ljudi. 17 )
Po Vasfi Mahiru Kocatiirku 18 ) gazeli ejhulislama Jahja-a su u nekakvoj sredini
izmeu Nev'ijevih i Nailijevih, izmeu Bakijevih i Nedimovih. Ljubav koju on
opjevava u gazelima je poneto drugaija od one koju tretira veina drugih divanskih
pjesnika. Ona u sebi sadri mnogo elemenata hedonistike, tjelesne ljubavi, izmijeane
sa slau radosti i njenosti. Koliko se u ovakvim opisima pribliava Bakiju i Nedimu,
toliko se udaljava od Nevija i Nailija. U njegovu duhu se ogleda jedna suzdrana
inspiracija i ukroeno uzbuenje uz duhovitost, domiljenost i kozeriju.
Ovdje emo ipak prezentirati one gazele koje najee nalazimo u medmuama,
prepisivanim i u naim krajevima, to znai da su ih i nai ljudi itali, recitirali, slijedili
ili se njima nadahnjivali, pokuavajui dati neki svoj udio u naoj bogatoj literaturi na
turskom jeziku. Tako su ovi gazeli bploavali i nau kulturnu batinu. Mada je njegov
divan izdan 1918. godine, u vrijeme dok jo nije bila uvedena turska latinica, i mada su
mnogi njegovi gazeli uvrta vani u razne antologije i itanke, izbor gazela smo sainili
prema njihovoj uestalosti u prepisima u medmuama koje se nalaze u naim
zbirkama. Kao osnovu smo uzeli rukopisni primjerak Divana ejhulislama Jahja-a
koji se nalazi u naem vlasnitvu i koji pored njegovih sadri jo Kafzade Faizijeve,
Ataijeve i Samijeve pjesme, a nastao je, zakljuujui po nekim biljekama, u prvoj
polovini XVIII stoljea .

) Kit'a (epigram) je pjesma od najee etiri misra-a (polustiha), mada katkad moe imati i vie.
Epigramom se na osoben nain, iskriavo saopava jedna misao, opisuje se neija osobina, dogaaj ili je
naprosto odraz lirskih meditiranja autora.
13

14
) Rubaija (ka tren) pjesma od etiri misra-a, dva bejta, pa se katkad turski naziva i dt1-beyit. Rima joj
je najee AA, BA, mada se ponekad rimuje i trei misra. Najrazliitijeg su sadraja, ali ipak ee su one sa
lirskim porukama autorovim.

") Bej t (beyit). Temelj divanske knjievnosti je beyit, on je cjelina koja ima vlastitu estetiku. Pjesnikov
svijet saznanja poinje i zavrava se bejitom. Bejit je poetska vrsta od dva dijela (misra-polustih) koji imaju
isti metar. U nekoj pjesmi' bejit je distih ije dvije polovice slijede jedna iza druge neposredno. Kako je u
divanskoj poeziji svaki spjev niz bej tova koji imaju isti metar, bej it je definiran kao .poetska vrsta
sastavljena od dva polustiha sa istim metrom". Bej it se najee susree u divanskoj poeziji i on je tu kao
cjelina, on objanjava novu misao; reenica je potpuna u jednom bejitu, ne prelazi u slijedei bejit. U
divanskoj poeziji bejit je priznat kao poetska jedinka isto kao i kit' a, gaze!, terki b-i bend ili terdi-i bend.
Bejitu u kasidi u kome se navodi pjesnikovo ime (m'!_hlas-pseudonim) daje se ime tacbeyit. Tako isto i u
gazelu, zavreni bejit, koji se obino naziva mekta', ako sadri pjesnikov mahlas naziva se tabeyit. U
kasidama se, prelazei od tabeyita ka molitvi (du'a) izgovori jo nekoliko prelaznih stihova. Najljepi stih
jedne pjesme je sahbeyit (carski stih). U divanskoj knjievnosti on ima jo i naziv bejtul-kasid, ako je u
sklopu kaside, a ako se radi .o gazelu, onda je bejit-gazel.
16

138

A. S. Levent, Divan Edebiyati. 3 Basim. Istanbul, 1980., str. 638-639.

17 )

Isto, str. 6II-613.

18

V. M. Kocatiirk, Turk Edebiyati Tarihi. Ankara, 1964. str. 435.

139

GAZEL I

Ostavila si me nemonog da se ni taliti ne mogu, a kate:

nemoj tugovati!
Uzela mi suze iz oiju, a kate: nemoj plakati!
S kamenom muenja u sto komada ogledalo mog srca si razbila
i ko da to mote "ne budi izgubljen, ne budi tutan", ti si kazala.
Maem

"Samo

koketiranja svijet ljupkosti si osvojila

ja vladati zemljom ljepote" ti si kazala.

Jednog dana e tako, ohola zbog svoje ljepote, kazati:

"Sjajno sunce na nebu svijetao mjesec nee postati".
Kako ti Jahja, vladarice ljepote, nee slutiti
Kad kate: "Na mom putu samo ti e se trtvovati".

140

'

l
l

141

GAZEL II
Nema li to srca otvorenog ljubavi il' nema ljubavnika na ovom skupu
Pijanice nema, ne znam: nema li to vina*) il' nema ae**) na ovom skupu?
Zato se pupoljak ne otvara, zato se uspomena ne razbukta
ili u vrtu nema rua, ili u ruinjaku***) nema slavuja?
Nema srca to ko papiga moe govoriti
Ne znam ili na svijetu nema onoga ko potie na razgovor
il' nema onoga ko e govoriti?
Zato pjesnici ne iskau svoje skrovite misli
Poput Jahje ima li zaljubljenika lijepe rijei?

Boanska ljubav.
Srce a!ika, zaljubljenog u Boju ljepotu i sjaj.
u Simbol ~ raspoloenje, otvorenost srca.
u

142

143

GAZEL Ill

Pomoli mi au vina. saki,*) nek' kau: on je pijan

.. otiao je", neka kau, nek' kau: .. On je lud".
Na ovom mjestu svi pune svoje ae
l zato neka se krmom**) ono sada zove.
Srui
Uini

kuu

srca da kamen na kamenu ostane

to neka joj govore .. ruevina".

ta moe biti u tvom srcu osim njegove slike'

Zar je pravo da se za abu kae da je kua idola.
Neka Jahjaove rijei budu tajna ljubavi
Prijatelji kad ih uju neka kau .. Ne govori zalud!"

Murid, voa.
Ruevina, krma ; dervi ko stanje; svijet ljudi (iilem-i nasut) za razliku od boanskog svijeta (alem-i
lakut).

144

:-:l
(/~/;.),;-~;,d::~ ~~j;;_r:;;~ }.~ ,~,r
J. ;;,..,r~.!:.~'J)-;,.;;: ; _; ~~"~~"'~r.~"/
~.ttcf/~J_,-:;"P J~ {Jr~.'~'): .
" ~.v--:.;; ~~V4' :-..-:.;, liJJ.r/?Jf.~~: 'e.~
Yj~;,J-''P'---'.J'.J'/..

Jf~'.f.Y~'J.;i~
-J
~.:~d/):0? ~.:~?';4_~-;J.;
r.:r:J:. ~JJ~;; 1.-/ J~.;,. .r.;,'ft '(VJ'.?'
ll'7i! J...t/o{.f.;, .t'/-'~~J l . ."-:J._;_";~~1(:Cf:; ..;,;:
SvW/f'Jil~ll~' ;':)-;.ji.J i'J'II.J;).:.~(.,(I.._.

?.du.~!.ft!:_,:J/~.J-1-'

"

~:.~J~~-:/r!~?,f

cl~~::Jt_iP~)~~ ~~~~~J~,.;J~.,_
J;t.r:..,fi/'~ 1 ''~'-'

-'0j "."-:'"-1~~~'""

,, .,....#l..l';,~
~. ,tt!.;,.
(jL..r,(.""
l'fJt...,,t!J.,.-:,_,.,
u,_
v ./.I'(J
" , ~~v-,
~
.., r.r.

u:~J~if '~.?v:~.r~ ~~#~";.r~

~'j;f~ ';~If.uJ~.J

~:.~~-'C"I~.;_~-:4 .

~,.;';~~~~~~.Ai!~(]~,/
l

11;,., ;-i_(f'lf!''~~:,

~.))~/~Jr l~fk,'j_p

..

~~t~:"~~~
'4.1 ,

, ti~Jf'c(~"''tHul

~IJ!.:~,.,4~__)_;,/.~~

~_.;_~~~~'., ~~~~ 1~~~.::-f J...fL.JJt(.~.-~

10 -Anali

145

GAZEL IV
Neka
Doi

dvo/injaka

krmu,

u bogomo/ji, ostavi licemjerje

tu nema ni licemjerja ni dvo/injaka.

Ti koji eli au istote, ne udi zalud

S Demom*) su zajedno sahranili au istote.
Dok draga odvraa suparnika od svoga dragoga
Taj bestidnik, crna obraza, doao je, kakva nesrea!
Ma koliko se trudili vojsku brige nismo savladali
Zar je mogue da snovanje kvari ono to je sueno?
Jahja, kako da ne budem stradalnik ljubavi
Kad je ljubavnica - ljepotica, a srce joj do kraja nepouzdano.

Demid ili Dem, legendarni perzijski car iz dinastije Pidadijana. Kao naknadu za dobroi~stvo
uinjeno jednoj ptici dobio je sjeme vinske loze od koje je napravljeno prvo vino.

146

x~"JJ.Jt!:.-Hy,!..)>_,; ~k-J~~/~~",
:.t;._~~'~'~~~~ (/.(t{/J~PJ?_f/Jr_r,'

~ ft1J 0':?1.'11~1 (,1'~~-'..:-i-''!-+:-;~J'

..;r;,~rJ;;!Jfj'f::' )~.? !"/' ~/-~8'./.}"J/jJI.

~r--:;i '.,tJo-..~JG_;"~'
J);!:r('-r;JP,u[.vrJ_;..J

._:_((J;:~:f".' .!.(~":~l;i{:$~'
~~~J!P.~s J{'!!f~cJ:~.:.J~
~')J_;~J~G'v,J'~

!".,.:/J-f.11 'Jj.y;,#;li l

:,(Z:~ ~'j;v.:;'J)

; _;;~:#~:)-Jv:~

, /~,)VJ.,.)!.!'JJj~

~~~./_.;;;Jj...)(,':!"

...__.!

~1t~~JC!~J:4~

_I:,~~~J..:_jJ;J~I

~~. ' o..J'-i.:::;.~.~';

r)llh;;'-:-'!iJ,~(j'(.

./e, 1(/tll-~lfbv

~ZI~.,#;,~~,,::;_..;v

~,'~.r_0t~~/

''J,~::r~,j~,/-;f

cf.J.:,.;;;,'J~~.._;.'."~

J~,c~;~v:/~~

~'!J.i~!'~r:.:. ~'-"~-~~~~;v~
/

: ill

~_,:.;-'t.JL'/.c/y-:;.~~,

,.,.."._

l ' ,, L.

" ( .

,-:

" '-?~~JJ........-~J~.!.;J_;(p4

~"~"/_",:u,,-~_,;;- :;r;.~w'if:.: u:~,;.~-:

~-~. , . /~~-:i~ft):'-'.:.r
'~~~(~

~~~ ,$.Y.'~!..;..~L~
. JJ~ ~ , ~t~!
(/
. ,_-:~-

~'-.

~'-

10'

-'-:;--.ri.IY

~\ ,",.,
~t,,~

147

GAZEL V
Slavujeva tualjka te mui, nisi se otvorila
Mladi pupolje, nisi li ti srce tugujueg slavuja?
Slavuji pjevaju, rue se otvaraju, veselog srca nema
Ovako neto nikad u proljee vidjeli nismo.
Po/udjeli slavuju, prekasno si pjevao
Ali tvoja upornost uope se nije svidjela srcu punom strasti.
Nek se priblii tvoje stanje krvoednom pogledu
Da srce prokrvari tatarskim mousom.
Jahja, pusti neka ti draga cijepa srce poput lale
Jer tvoje ranjeno srce ukras je brinog ru injaka.

148

l.
r

149

GAZEL VI
Proljee doe,

a ti se ne razveseli, srce
Nisi se otvorilo, sa ruama i pupoljcima, srce.

Kako e vladar ljepote znati tvoju vrijednost

Kad na trgu ljubavi nisi licitirano, srce.
Kad ve na eljenom skupu nisi pilo vino
Ne isputa} priliku da se razveseli onim do fega
ne dospijevaju elje.
Draga, suparnik je ostao potpuno po strani
Zahvali Gospodu, tome se nisi dosjetilo, srce
Nisi poljubi/o nogu vladara ljepote
Jer, kao Jahja, nisi od zemlje stvoreno, srce.

150

151

GAZEL VII
Ili je pie sa tvojih usana*) ili je vino ovom komaru povod
Ili je kraj svijeta ili je njen visoki stas povod.
Draga me ne gleda, na moje rijei ne odgovara
Jesam li grean, ili je prkosi oholost povod.
Znajui koliko je nepostojan crtet na vodi
Da li je ovoj opinjenpsti ukras svijeta povod.

Nije se spasila moja slaba dua od nereda i nesreenosti

Da mi je znati je li tome oko, ili srce po/udjelo povod.
Na skupu vjenosti opio si se, Jahja,
Je li nesretnom Kajsu, koji Medtnun postade, Lejla povod?

U originalu . la'l-i leb" to doslovno znai .crvenilo sa usana", a to je simbol za unutranje nadahnue i
duhovne slasti.

152

e:s~

'- ~- ::.'",

,_.
A

. .. .

. -.., ....

,.:. ;! ~,~

t. -~, - -i-~4~ .;~

- -"-"'":.... : ::-.

~~

&..,-

-~.

,:'~ - ~,.

... ..... -

~--.....

../ ~ ..[.; ::; . ,~... -!r

. ......." -... ~~"' e.:.....-~

-.. . ._. . -{__:..- =-:.; - ~ - :_,

. ,G" ..... ' .. \. .......

"'-:'. ~/..

~ .. -...-..;.~ -- e.~.~~'--

Nl"':-

6--""-~ -~~-... ,"., _ _

:~~ (~ .. G,~, e~, ....~.J_, L;.-

........ .

"""'- .

. [

e:.:~'~

f ..

. . . ....._.

<....,

-(..

~(: -~~r. -~;r,I'A-~~iPJ--.-.,~~~~~- ~ ~Q;:_

~

-/

l' .

~-~:-~,..'~f'~:J)~...
:~. ~~
,Jo
.
'f'
.)17;,..,Q~ ...
/
r;d':~
'.A.

l r
~
:.--"": .J"-.'/ 1'1 .".".. ~ /
' ('/ ;':~
~ 1 . l
. 'l(.~,~ l , ~r~

.-t'"'f} -j ~"?tJp":('

..

-;-, .t.y<f-(1?2;1 ~ r' ~;~

;.,~~~--f'tr/'''~t: ~~~~;,7 (~:(, ;.

J;-lr;!~Jf,~;;: .v~~~~1f;:, ..:
,r. .~

-f'.,.,. ~"
"",,.
,. :

.,~y;,; ~)T'' 1 l.

__. i4",. "{,...i' / ~ :1'

1,.J 17 l ' /

"f' f, . /

E:.; r

'
..'!:

~ :.:, ;jrfi1(::r;t_;, r' '; ;r, ;?f (; o(i1 ~;::,..,.

"fr.--,rt---,fr~i . . 'f'1
. ... fl"' t;' (0r:1"'.~-:';.,.;,...,.t;)'.-,-4"0"7.''!(-;. ~~~ft r;;,.J'/1~.'-:,..,
"

'

...

'

tl

~!i~i~~1r "/!. ~jJ",y;;, ~110?---..

o:~P1 rr,,rr1).-J.,~: Ir~!;,.,_/,~-:? ~1 r;-;,

;.;l'l'r:!i
4 ry~.~~~~~
;;{'~;,;.;:,('..n~,.

,:;;,tr':tJ/

, r . ',l
,. r'

. ... ;-;fJ., ~~~-~~~~ ~ rr

--:7

~{r.n, fr!'f'P,;f/1)
. ' Mr.t'tf'if;:..fP,;. .:....!): JI';-:;:?::;,/
:.:/"-j!.:.,,, ft- it ,r-;:..;~)J> /,if "....'";,~J'
.

~r
.
~.:;:f'JI""r1/ . 11

y-;:;/

."' -:J "-;..,-,r~ -~'-'~t t /:Y.f

f.'

?~~~t~~f/ ;J'Ip~f'~~~
L_
. ji')'-;+~l't~if' l "J;
_;
rr(.;~"A'~,,~/~(J

~
~-, <""( f/f
/ ~;"
.
..

. '1.1{'~ 7':'/tXtl}lr"..

(/tl';idf';-)/~~('l~
117~;.~ r0f':r-f}'t fJ"
l

,.:y

l"'} 7 !.

""'l" ,.

,fl~('~~~~~ ~'",(',~/.J/r511J("(i"

.:.,:.... ~~;;-~,(,J~
,-/ ..

i~,

~--lf'f,;r-;~,~~;1.!'4~

. / .' /

4/J

~ ,n ll

. l ;

GAZEL VIII
Pletenice*) su rijeile da zarobe svijet
U dvoje spletene rijeile su da opine svijet.
Uzele su najzad au sakijevu na skupu
I sjedinile sufiju**) i ejha u tome hramu.
Jedan je u ruku tespih uzeo, a drugi vinsku au
A motda su boem i pobotnjak to i odabrali.
Ta dva solufa***) bez razloga su na zemlju srce oborili
I jednog bezgren!ka lancem vezali.
Oi su mu plakale i stas mu je postao kao " lam"
Mladi su Jahja-a uinili starcem.

*Simbol Bojeg jedinstva.

* Pripadnik tesavufa, dervi-mistik .
***Jedan od si mbola Bojeg jedinstva ; ope n ito svi pojmovi za ljudsku kosu il i dlaku simbolizi raj u Boje
jedinstvo: Zulf (solu!), gisu (pletenica), muy (dlaka), ebru (obrva), turre (pramen, uperak) itd.

SUMMARY
This paper represents eight gazelas written by Shejhulislam Jahja' s(l552-1644),
one of the most famous Turkish divan poets, master of gazelas. His poems were
transcribed, many poets imita ted his poems so that his poems can be found in a great
number of manuscripts in libraries in Bosnias and Herzegovina.
Facsimile for this paper are based on Shejhulislam Jahja' s Divan manuscript
now in the possession of the asuthor of this article.

154

Salih Trako
NATPISI NA AMADANIMA KIZLARAGINE DAMIJE
U MRKONJI GRADU
Poznato je da poslije definitivnog pada bosanske srednjevjekovne drave pod
vlast osmanskih Turaka 1463. g. nastaju promjene u ivotu naroda ovih krajeva i to na
svim poljima: politikom, ekonomskom, vjerskom, kulturnom i drugim. Takoer se
zna da su tada nastajala i naglo se razvijala mnoga naselja, kasabe i gradovi, kojih do
tada na ovim prostorima nije bilo. Mnoge linosti rodom iz ovih krajeva, koje su se
domogle bogatstva i visokih poloaja u osmanskoj carevini, osnivanjem bogatih
vakufa (zadubina), najee u svojim rodnim mjestima, udarali su temelje snanijem
ekonomskom razvoju i prerastanju sela u kasabe. O procesu osnivanja i nastajanja
novih gradskih naselja na naem prostoru (to je potrajalo oko dva stoljea), pisano je
kod nas u vie navrai. O tom problemu napisao je nedavno vrijednu i
dokumentovanu studiju dr Adem Handi, pa se na to pitanje ovdje neemo osvrtati.)
Smatramo ipak da je potrebno makar saeto iznijeti nekoliko osnovnih fakata koji se
odnose na Kizlaragin vakuf i jedini do danas sauvani objekat toga vakufa ,
Kizlaraginu damiju u Mrkonji Gradu. Ovu damiju dao je sagraditi Mustafa aga
(sin Mehmedbega sina Abdulvedudova), dvorski kizlaraga ili "darusseade aga" tj .
. osoba kojoj je bila povjerena organizacija carskog dvora, trea linost na, dvoru u
Istanbulu, po rangu odmah iza "sadria'zama" (ministra predsjednika) i "ejhulislama"
(vrhovnog vjerskog dostojanstvenika), a ispred "kapu age" (zapovjednika dvorskih
slubenika) i "silahdar age" (dvorskog age zaduenog za oruje dvorskih
dostojanstvenika). 2 ) On je u svom rodnom selu Gornja Kloka podigao i uvakufio:
damiju, mekteb, karavansaraj (20 odaja za ugoavanje i konaenje putnika
namjernika), 24 duana, i jedan broj knjiga (rukopisa), to je taksativno nabrojano u
njegovoj vakufnami.3) Za odravanje objekata i plaanje slubenika vakufa uvakufio
1
) Vid.: Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu (podnaslov: Uloga
drave i vakufa), Prilozi za orijentalnu filologiju XXV, Sarajevo, 1976., str. 133-169.

Vid.: Islam Ansiklopedisi, Cilt VI , Istanbul 1955., str. 786.

Vakufnama Kizlarage Mustafe sauvala se, koliko nam je poznato, samo u prepisu u Knjizi prepisa
vakufnama u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Prema tom prepisu vakufnama je pripremljena j,
uskoro e biti publikovana u posebnoj knjizi Vakufnama iz XVI stoljea, u izdanju Orijentalnog instituta u
Sarajevu.
1
)

155

je 674.100 aki gotovog novca; od toga 59.040 aki da se troi za plate slubenika, a
615.060 aki da se dadu u promet (istirbah) uz 10% dobiti, od ega e se podmirivati
tekui trokovi. Ovim svojim vakufom Kizlaragaje utemeljio novo gradsko naselje u
rodnom mjestu Gornjoj Kloki koje tada postaje kasaba (sa poreskim olakicama
stanovnitva koje se tu naseljava), i u kojoj se uspostavlja pazarni dan petkom. Dobiva
naziv Novo Jajce (Yaytse Yenice), a kasnije e biti nazvana Varcar Vakuf, a jo kasnije
(1925 .) i do danas Mrkonji Grad.
Sigurno je da su ranije vrene pripreme da selo Gornja Kloka postane kasaba, ali
je to postala zvanino carskim fermanom izdatim posljednje dekade mjeseca safera
998 . (izmeu 30.XII 1589. i 8.1 1590.)_4) Od tog datuma vrena je izgradnja gore
navedenih vakufskih objekata, to je potrajalo pet-est godina, tanije do pisanja
vakufname i registrovanja ovog uvakufljenja koje je izvreno u Istanbulu u prvoj
dekadi mjeseca dumadel ahira 1003. (11-20.II 1595 .g.) to je u vakufnami decidno
izneseno .
Od ovog prilino bogatog vakufa do danas, kako je ve reeno, sauvala se samo
damija koja je vremenom stradavala i popravljana, alije, ini se, osnovna arhitektura
ostala neizmijenjena. Posljednju obnovu ova damija je doivjela 1290. (tj. 1873.) god.
pod nadzorom Mehmed ef. Ademovia , tadanjeg mutevelije (upravitelja) tog vakufa,
to se doznaje iz natpisa uklesanog iznad ulaznih vrata damije.
Vakufnama Kizlaragina vakufa govori o vakufljenju koristonosnih objekata i
objekata opekorisne namjene (tj. onih koji donose dobit i onih na koje se ta dobit
troi) , ali o predmetima inventara kojim su ovi objekti bili opremljeni nema spomena.
Nije dakle poznato kakav inventar je imala ova damija. Moe se sa dosta sigurnosti
pretpostaviti da je, osim amadana (svijenjaka), koji su se do danas sauvali i o
kojima emo nie iznijeti neka obavjetenja, postojao bar jedan originalni, to jest za
damiju po narudbi tkani, ilim, a vjerovatno i drugi predmeti. Na ovaj zakljuak
navodi poznata injenica da su vakufski objekti opremani namjetajem (koji se obino
nije navodio u vakufnami); uz to ovdje je rije o bogatom vakufu visokog
dostojanstvenika koji je sigurno uvakufljene objekte opremio potrebnim
namjetajem. Sauvani amadani sa natpisom i tarihom, o kojima takoder u
vakufnami nema spomena Uer se radi o predmetima koji se u vakufnamu ne unose),
najjasniji su dokaz za gornju pretpostavku.
Ono o emu, dakle, moemo pouzdano govoriti, jest injenica da su se do danas
sauvali amadani Kizlaragine damije u Mrkonji Gradu 5 ). To nam svjedoe natpisi .
4

Vid. : A. Handi , O .formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu, POF XXV, str. 161.

') ama'dan (od arapske rijei "am'" - vosak i "dan" - perzijskog sufiksa pomou koga se grade
imenice koje znae predmet ili posudu u kojoj se neto dri ili uva)je niski kandelabar, upravo svijenjak za
osvjetljavanje prostora u kui, damiji i drugim objektima. Uvijek je raen od bakra ili mesinga. Ima i
zemljanih. U stvari, a madan je metalno postolje u koje se uglavljuje svijea, u kuama i nekim drugim
objektima obina, a u damijama je ta svijea neobine veliine, duga i do 150 cm., a debljine u promjeru i do
15 cm. Ta svijea je u stvari karton nali ven voskom, sa fitiljom u sredini, pa se po tome kartonu cijela svijea
zove arapskim nazivo m "mukavva" - karton. Upravo ovisno o ovakvoj veliini svijee odnosno mukavve,
kakva se sreta sa mo po damijama, damijski amadan je posebnog oblika. Raen je uvijek od bakra,
krune je osnove koja nema dna, a tijelo mu se prema gore suava (i u tom podsjea na ugum) , s tim da mu
se linija visine lomi u nekoliko poprenih, vodoravnih rebara. Ovakvi amadani, obino po dva, stoje
nepos redno uz mi h rab (mjesto namijenjeno imamu), s desne i lijeve strane, ali nisu jedini izvor svjetla. (Na
sredini damije postojali su gvozdeni sofraluci, objeeni o debeloj ici ili lancu o strop u vidu Sulejmanova
muh ura- Solomunova slova sa nizom viseih kandi!ja). Natpis o kojem je ovdje rije u graviranje u donjem
dijelu amadana. Ovi amadani (a i sofraluci) imaju istu namjenu, ali umjesto voska svjetlosni izvor je,
naravno, elektrina sijalica.

156

sa tarihom koji sadre iskaz o vakufljenju ovih predmeta . Ovi natpisi su ugra virani u
bakama tijela ovih amadana, iji je prenik oko 60 cm u donjem najirem dijelu, a
koji se prema gore suavaju tako da u vrhu prenik iznosi oko 30 cm. Tekst natpisa je
identian u oba amadana, ali pismo se razlikuje i ta okolnost navodi na zakljuak da
je samo jedan amadan originalan , i to onaj sa ljepim pismom, koji je, a to datum
potvruje, raen uporedo sa gradnjom damije, najvjerovatnije u Sarajevu . Drugi
amadan je, po naoj ocjeni, prilino vjerna kasnija kopija. Mogua je dakle
pretpostavka da je jedan amadan vremenom stradao ili nestao, paje napravljen drugi
po uzoru na original. Bilo kako bilo, sigurni smo da uz vakufnamu (prepis) i
katastarske deftere , raspolaemo jo jednim pisanim izvorom za ovaj vakuf, iji tekst
treba nauno identifikovati i objaviti. Ovo treba uiniti i stoga to je to jedan od vrlo
rijetkih originalnih predmeta inventara koji su se do danas sauvali uopte.
Tekst ugraviran u postolje amadana glasi:

J .J,, v~' ~.v

...:~' "':-'t..J' ~ ~

u'l,, ~~ 6>-,_.~ J~~ &4t ..,i'..._.: ~

J 'i"'~~ ~?)~w ..r-~ ...t..-.~'J'-'
'.J-- ...,,,~,_,L.. t' '.J,O. _,,.,; ~'r
J...._", ~J sj ~\.i.;J ~ ..,~,..u~

v-'J~.,;.e-~ ~A-t;' ...b_,.:~,u;,

.el ..,.l; ...&t' ~~J _,.,....a...;,, J,..,..: J t::'~'

'l,\ w~ J ~.J &JUT ,Jl.1.
i
,, J ~ ~ ...._ ,j
Prevod:
"Prosvijetljenom srcu Bogu pokornih ljudi neka je jasno i bjelodano da je ovaj
amadan uvakufio aga carskog dvora (doslovno, aga dvora sree- darusseade agasi)
hadi Mustafa aga, koji je podigao damiju u Novom Jajcu (Yenice-i Yaytse)- neka
svjetiljka njegova srca trajno sija i neka je temelj njegove veliine dugovjean - za
ljubav Allahu koji svemu svjetlost daje, traei zadovoljstvo Gospoda koji svim
upravlja i sve moe, i izree ovu odredbu: Onima koji ga otue iz spomenute damije i
pokau inad i prkos vakifovoj odredbi, neka se na njihove glave (vratove) srue sve
nesree ovoga svijeta."
Godine 1001. (1592-3.).

~')JI J~~~

6)

Ispravno:

7)

Ispravno:

~~ ~ (.lj.-1

Ispravno:

).,illi ~)

oW,)
157

Ranije smo izrazili pretpostavku da su ovi amadani izraeni u Sarajevu. Sada,

kada posmatramo gore navedeni tekst natpisa i u njemu napravljene greke (na koje je
ukazano u fusnotama), ova pretpostavka nam se ini jo vjerovatnijom,jer, ove greke
su takve vrste da je vrlo lako povjerovati da je sastavlja teksta neko kome turski ni
arapski nije maternji jezik. Naime, umjesto arapske imenice "dami" koja je u
arapskom mukog roda (i tada znai muslimanska bogomolja, damija), sastavlja je
u tekstu upotrijebio tu imenicu u obliku enskog roda - "damia", kao to se u
srpskohrvatskom i danas kae za islamsku bogomolju.
Ta rije, meutim, kada je u obliku enskog roda, u arapskom jeziku ima
znaenja: savez, liga, udruenje, zajednica, opina, federacija, univerzitet, i druga . U
takvom obliku, to jest u obliku enskog roda, a u znaenju islamske bogomolje, ta rije
je kao arabizam u upotrebi samo u srpskohrvatskom. To nas navodi na zakljuak daje
sastavlja teksta bio domai ovjek.
Druga greka "el-hadi" mjesto "el-hadd" je isto tako napravljena prema naem
izgovoru (hadi, hadija). Istina, takvu greku je mogao da napravi i Turin,jer tu rije
i oni tako izgovaraju u svom jeziku. Meutim, kada je ta rije u arapskom kontekstu i
kada ima odreeni lan kao to je sluaj ovdje, teko je povjerovati da bi ueniji Turin
s kraja 16. vijeka (a ovaj tei(stje sigurno povjeren nekom uenijem da ga sastavi), kada
je i kod Turaka poznavanje arapskog jezika bilo na visini, napravio greku takve vrste.
Trea greka, gdje je u rijei "merdat" upotrijebljeno tzv. dugo "t" mjesto
kratkog, okruglog (takoer u arapskom kontekstu), govori na slian nain o
sastavljau teksta kao i prethodna greka. Sve nas to navodi na uvjerljivu
pretpostavku da je sastavlja bio domai ovjek, da su amadani raeni na domaem
tlu, najvjerovatnije u Sarajevu, koje je tada, koncem 16. v., bilo jako razvijen kulturni i
esnafski centar.
Tekst tarih (datum) jasno govore da su ovi amadani namijenjeni za Kizlaraginu
damiju, da su raeni u toku gradnje damije i dogotovljeni 1001. hidretske (od 8.X
1592.-26.1X 1593 .) godine, to jest oko dvije godine prije dovrenja gradnje damije i
legalizovanja vakufname, to je izvreno u Istanbulu u prvoj dekadi mjeseca dumadel
ubra 1003. (11-20 .11 1595.) godine, kako je to naprijed takoer izneseno.

Natpis na emadanima u Kizlaraginoj damiji

158

Natpis na emadanima u Kizlaraginoj damiji

Natpis na emadanima u Kizlaraginoj damiji

159

SUMMARY
In this article a title engraved at the candlesticks of Kizlar-aga mosque at
Grad is presented in original and in original and in translation. This mosque
is the only, tili nowadays, preserved building of the rich waqf ofKizlar-aga Mustafa by
the end of the XVIth century, who was the third figure, by rank, in the Imperial court
at Istanbul. Being the imperial kizlar-aga (person entrusted with the organization of
Sultan's court) Mustafa-aga founded a rich waqf institution in his native village
Gornja K loka (now Mrkonji Grad) in Bosnia, aiming at faster economic and cultural
growth of that place. He bequeathed there the following institutions: mosque, mekteb
(Muslim elementary school), Karavansaraj (with 20 rooms for overnight stay of
travelers and traders), 24 shops, bakery, a certain number of books and 59.040 akches
for"the salaries of waqf employees and 615.060 for the circulation with 10% profit a
year to be used for the meintenance of the buildings.
By imperial edict from the last decade of the month Safer 998 (30.XII 1589- 5.I
1590) the village Gornja Kloka was declared as Kasaba- small town, with the title
Novo Jajce (Yaytse Yenicesi, Yenice-i Yaytse or Yaytse-i cedid). A week market day
was on Friday and for the settlers there tax benefits were provided. With waqfnama
(whose transcription is kept in Gazi Husrevbeg Library in Sarajevo) and cadastral
notebooks (photocopies of cadastral notebooks from Babakanlik Arivi at Istanbul
which are kept in Oriental Institute at Sarajevo), this title represents also a written
source not only for this waqf but also for the candlesticks as the. original and rare
structures of the inventory of the one of the oldest and famous mosques.
Mrkonji

160

Hivzija

Hasandedi

NEKOLIKO RUKOPISA IZ ORIJENTALNE ZBIRKE

PROVINCIJALATA HERCEGOVAKIH FRANJEVACA
U MOSTARU
Pored Arhiva Hercegovine i Zaviajnog muzeja Hercegovine u Mqstaru, od
polovine prolog stoljea postoji i djeluje jo jedna ustanova koja posjeduje rukopise i
dokumente na orijentalnim jezicima. To je Provincijalat hercegovakih franjevaca,
prva i najstarija ustanova u Hercegovini koja je poela sistematski prikupljati i
zatiavati grau na orijentalnim jezicima.')
Provincijalat posjeduje 338 rukopisa koje je od muslimanskih porodica u
Hercegovini otkupio dr fra Dominik Mandi, provincijal hercegovakih franjevaca od
1928. do 1932. godine. Sadraj njihov je razliit, kako po tematici koju obrauju, tako
isto i po jeziku na kojem su pisani. Od ukupnog broja rukopisa 211 su pisani na
arapskom, 56 na turskom, 13 na perzijskom, 3 na srpskohrvatskom (arapskim
pismom), 51 na dva i 4 na tri orijentalna jezika.
Pisac ovih redaka je u 1961. godini obradio sve rukopise Provincijalata koji su
pisani na orijentalnim jezicima i unio ih u Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa. 2 ) Izradom ovog kataloga rukopisi su uinjeni pristupanim naunim
radnicima i istraivaima koji sada mogu lako i brzo doi do svih podataka koji se u
njima nalaze.
Rukopisi su veim dijelom nekompletni, ponekad su to samo fragmenti raznih
djela. Ali i pored svih tih manjkavosti oni, ipak, predstavljaju veliku vrijednost, jer ih
je prilian broj (54) napisan ili prepisan u Hercegovini i rukama Hercegovaca. Pored
teksta, rukopisi sadre brojne i veoma vrijedne bibliografske i istorijske biljeke. Meu
njima se nalaze i dva autografa domaih pisaca.
1
) O nastanku i vrijednosti ove zbirke vidi opirnije: Hivzija Ha sa ndedi , Orijentalna zbirka
Porvincijalata hercegovakih franjevaca, Glasnik arhiva i Drutva a rhivskih radnika Bosne i Hercegov ine,
knj. VIII , Sarajevo, 1968/ 69., str. 15-22.
2
) Hivzija Hasandedi , Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Provi ncijalata
franjevaca, Mostar, 1961., (u rukopisu).

11 -Anali

hercegovakih

. 161

Podatke iz ovih rukopisa koristili su: Omer Mui, koji je izvorno i u prevodu
objavio jednu pjesmu od ll stihova3 ) i Vano Bokov, koji je izvorno i u prevodu
objavio dvije pjesme od ukupno 37 stihova. 4 ) Hivzija Hasandedi je obradio jedan
rukopis koji je 1576. godine prepisao Hasan Zijai elebija mostarski muftija i
muderis .5 )
Ovaj put smo detaljno obradili dva autografa i etiri rukopisa koji sadre vrijedne
biljeke. Donosimo ih onim redom kojim su u Katalogu upisani.
R-1

Komentar jednog djela iz islamskog prava. Nedostaje prvih osam listova pa se ne

zna naslov djela ni njegov autor.

Poetak ovdje: ~ ,, ~ J,..S L.. uLS .,_,_ ~ uLS

Rukopis ima 278 + l listova, veliine 23 x 17 cm, na svakoj stranici po 19 redaka.
Pismo nashi , nevokaliziran. Osnovni tekst i poglavlja pisani su crvenim mastilom. Na
marginama listova i izmeu redaka ima mnogo biljeaka koje tumae tekst. Papir
svijetlout, povez kartonski dotrajao, ukraen s vanjskih strana ornamentima. Na
arapskom jeziku.
Na listu 274 a: Prepisivanje (kita bet) ovog djela dovreno je u etvrtak izmeu
dvije molitve (sala t), u prvoj dekadi rebia II 994. (1586.) godine. Prepisao Ibrahim, sin
Ferhatov iz Mostara (al-Mostari).
Na listu 274 b: Djelo je vlasnitvo biblioteke (kutub) Huseina, sina Mustafina,
imama uri Ahmedovog mesdida u Mostaru. Peat: Njegov rob Husein, sin
Mustafin.
Na listu 278 b: Imena Ashabi kehfa i jedna biljeka o njima od Nisaburije.
R-45

.J"'\.k;.h J \.....:
. "~'

Djelo o erijatskim pravnim propisima za naroite sluajeve. Napisao gaje Zayn

b. Ibrahim Ibn Nugaym al-Misri al-Hanafi, umro 970. (1563.) godine. 6 )
Poetak:

Rukopis ima 222 + 3 listova, veliine 21,5 x 15 cm, na svakoj stranici po 21 redak.
Pismo lijep nash i, nevokaliziran. Na marginama se nalaze brojne decizije (fetve) i citati
iz raznih eriatsko-pravnih djela. Papir svijetlout, povez kartonski opiven tankom
koom. Tekst je na arapskom, a fetve i citati na turskom jeziku.
Na prva etiri lista nalazi se sadraj djela koji je sam pisac izradio.
Na listovima: 107, 108, 115, 116, 118, 130, 134, 135, 137, 146, 148,219 i 222 nalaze
se fetve foanskog muftije ekib Sulejmana Kadia.
3)

Omer Mui, Trea poslanica ej ha Muhameda iz Uica, Prilozi POF, VIII-IX, Sarajevo, 1960., str.

201.
4

Vano

Bokov, Pjesnik Rahmi i njegova kasida o Mostaru, Prilozi POF, XXVI, Sarajevo, 1978., str.

213 -232.
5 ) Hivzija Hasandedi, Nekoliko novih podataka o ivotu i radu pjesnika Hasana Zijai elebije
Mostarca, Most, Mostar, 1978., broj 17-18, str. 105-108.
6
) Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, sv.
II , Sarajevo, 1979. , str. 511.

162

Na listu 216 b: Pisac Zayn b. Nugaym al-Hanafi pisao je i sastavljao (te'lif) ovo
djelo est mjeseci i dovrio ga je 27. dumada 11969.(1562. godine. Prepisivanje djela
dovreno je 10. rebia Il 1105. (1693.) godine.

~~' uL...,l- ~v--)'~~ u~ "''J~~' ~t>

~,_......Jl

R-60

Osnovni tekst Isagugije, rasprave iz logike, napisao je Atiruddin Mufaddal b. ' Umar
al-Abhari, umro 1265. godine. 7) Komentar na Isagugiju zvani Muhtesar, napisao je
Sulejman b. 'Abdurahman b. Sulejman al-Magribi al-Garbi al-Samuni. On je sluao
predavanja 'Ali b. Ibrahim at-Kitanije i oko 915. (1509) godine napisao Muhtaar.
Imao je poasni nadimak 'Alumuddin. 8 ) Glosu (haija) na ovo djelo napisao Je
Mustafa Ejubovi (ejh Jujo) iz Mostara. Djelo je piev autograf.
Poetak : Jw;J1 ..; v!i*". " \,;JJwW ~ v- ~ cl~ .J~
Rukopis ima 180 listova veliine 20,5 x 14,5 cm; na svakoj stranici po 25 redaka .
Pismo nashi, nevokaliziran. Rije "kauluhu" pisana je crvenim mastilom. Na
marginama i izmeu redaka ima mnogo biljeaka koje tumae tekst. Papir svijetlout,
povez kartonski, dotrajao. Djelo je kompletno i dobro ouvano. Na arapskom jeziku.

Na listu l a: Posuena od muftije Mustafa ef. Diki (drugi rukopis slab).

Na listu 2-a: Vlasnitvo Mustafe, sina Jusufova (ej h Juje). Djelo je zatim dolo u
posjed Alije, sina Mustafina, sina Alijina iz Mostara, zatim u posjed Mustafe, sina
Mehmedova iz Mostara i na koncu u posjed mostarskog muftije Mustafe, sina
Huseinova.
Na listu 180-a: Djelo je dovreno u etvrtak uvee, 4. rebia I 1099. (1688) godine.
Sastavio (te'lif) ga je Mustafa, sin Jusufov, sin Muratov(Mustafa Ejubovi, Sejh J ujo)
iz Mostara.
Vrijednost rukopisa je posebno u tome to je ovo jedno novo i do sada nepoznato
ejh Jujino djelo i to je njegov autograf. Djelo ne navodi ejh J ujo u popisu svojih
djela a ni njegov biograf Ibrahim Opija. 9 )
, __
cS . J~.
R-62
~,.........

,,~

Prirunik o namazu. NapisaoSadiduddinMuhammad b. Muhammad al-Kagari,

umro 705.(1305.) go_dine. Djelo je mnogo poznato i sluilo je kao prirunik meu
pristaama hanefijskog mezheba. 10 )

Poetak:

\,;"''J ,JJI ~J I,_.J.\ ...... .

~L..h ":".J ..U

....__]1

Rukopis ima 58 listova veliine 20 x 11,5 cm, na svakoj stranici po 15 redaka.

Pismo lijep nashi, nevokaliziran. Na marginama ima biljeaka koje tumae tekst .
Papir svijetlout, povez kartonski, oteen i dotrajao. Na arapskom jeziku.

Kasim

8)

Dobraa,

sv. I, Sarajevo, 1963., str. 244.

Carl Brockelman, Geschichte der arabischen Littera tur . Le iden 1937.-1949. , G I str. 610 i S I str. 842.

Dr Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973 ., st r.

390-410.
9

10

Kasim

Dobraa,

n.d. sv. II , str. 125.

163

 - - - - -

164

...

"1.

!C.i"......

, ....

. .,; .: .

,. "';i~ ~-.;.~

165

166

167


. . .i .

168

Na listu 58-b: Dovrio prepisivanje (tasvid) ovog primjerka Muhamed, sm

Mustafin, u ponedjeljak u drugoj dekadi evala 1055. (1645.) godine.
R-97

d,_j.-

Knjiga uzoraka (sakk) kako treba sastavljati pisma rodbini i prijateljima, i razne
predstavke organima vlasti za vrijeme turske vladavine, nepotpuno i oteeno. ,
Rukopis ima 36 listova veliine 25 x 19 cm, nejednak broj redaka. Pismo talik
nevokaliziran, ispisan vodoravno i koso preko cijelih stranica. Papir bijel, povez
kartonski dotrajao. Na turskom jeziku.
Na prvoj korici: Moj stric hadi Salih Temim umro je oko etiri sata nou, 13.
zulhideta 1297. (1880.) godine.
Na listu 18-a: Spisak dunika nekog trgovca.
Na listu 20-a: Spisak njiva Muhameda iia u selu Humi kod Mostara.
Na listu 21-a: Biljeka da je u Mostaru pao veliki snijeg i bila jaka zima 1300.
(1883.) godine.
Na listu 23-a: Spisak turskih sultana sa naznakom od kada je do kada koji vladao.
Na listu 24-b: Kuuk Ahmed, peh! ivan, izvodio je na konopu svoje vjetine ll , 12.
i 13. zulhideta 1300. (1883.) godine.
Na listu 25-b: Prvi dan ramazana oglaen je pucanjem topova kako je to od
starina uobiajeno.
Na listu 26-a: Priznanica na 20 forinti koji je iznos primio Osman ef. Karabeg,
imam Baba Beirove damije, od hadi Jusufa bega Bakamovia, mutevelije ovog
vakufa.
Na listu 31-a: U bici s Crnogorcima na Vukodolu (Vujem Dolu) poginuli su
slijedei Mostarci: Puzi Ali-aga, Muhti (Mufti) Ali-aga, Deronja Husein i Abdulah,
"Ljutovi Dervi-aga, Kapi MuJaga, Hadali Mehmed-aga, Milavi MuJaga,
Rajkovi Ahmed, Niki Mula Hamid, Sefi Mehmed, Drae Mehmed ef, Dejani
Osman i au, Bonji Dervi-aga, eva hadi Ali-aga, Hadioman Ibrahim,
Alajbegovi Fazlija,'sin Huseinov, Kovo Omer-aga, i Vujakovi Ali-beg. U boju u
Biini poginuo je Kanje Muharem-aga.
16. jula 1876. godine vodila se velika bitka na Vujem Dolu nedaleko od Bilee,
izmeu turske i crnogorske vojske. U ovoj bici su Crnogorci strano porazili tursku
vojsku i zadobili velik plijen. Na bojnom polju je pao Selim-paa, a Osman-paa je
zarobljen. 11 )
O porazu tur~ke vojske na Vujem Dolu u Mostaru se kasnije dugo prialo. U
porodici Deronja sauvano je predanje da se konj Deronj in, nakon to muje gospodar
poginuo, vratio u Mostar i donio na sebi bisage i kafeni mlin u njima.
R-117

Zbirka propovijedi (va'z) podijeljena u 75 poglavlja (bab) i protkana mistinom

(tesavvuf) filozofijom i nazorima. Napisao Ahmed Mujezinovi, sin Mustafin iz
Mostara (al-Mostari), 1097 (1686.) godine. Autor ovog djela bio je sufija, dervi i
pripadao redu halvetija u koji su ga uveli ejh Muslihuddin Uianin (umro 1664.) i
sinovi mu Hasan i Isa. Prije 1686. godine ovaj red je prenesen u Mostar. 12 ) Djelo je
piev autograf.

11

12 )

Hamdija

Kapidi,

Zastava o Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1956. , str. 116.

Dr Hazim abanovi, n.d. str. 347-352.

169

Poetak:

~,.Ji,~~.;~ ~r~,)l..J,v.--~w~.J..u ~
~
Rukopis ima 176 + 5listova veliine 21 x 14,5 cm, na svakoj stranici po 23 retka.
Listovi: 126, 127, 128 i 129 su prazni i manjkaju poglavlja 51 i 52. Pismo nashi,
nevokaliziran. Poglavlja su pisana crvenim mastilom. Na marginama nekih listova
ima glosa koje tumae tekst. Papir svijetlout, povez kartonski, dotrajao. Na
arapskom jeziku.
Na prvoj korici: Vlasnik djela je Hasan ef. ii (drugi rukopis i slab).
Na listu 1-b: Sadraj (fihris) djela.
Na listu 176-a: Napisao (namakahu) Ahmed, sin Mustafin iz Mostara (alMostari) u kasabi Uice, u tekiji ejh Isa efendije, 1097. (1686 .) godine.U)

13
) Rahmetli hadi Mehmed Handi je prvi vidio ovo djelo i na nj upozorio u svome radu: Nekoliko
dragocjenih rukopisa u Karaozbegovoj biblioteci u Mostaru, Glasnik, IVZ, II, Beograd, 1934., str. 639.

170

171

172

173

174

175

>,,.: ...:, . ..:...). ;:~~ r

' ' " .".., .. ~~.~~,. ,. -, ~~r
. . ~

t1JITjfiT;J~;;.:c: ~::;~:;T:;;_ f;.~. _:""{:-~:>_ -;,;; ;:; rr:, : ~-,~ ~~~~ :-,-: ;,;r _;.:,!-:~.

~-

.
, (

:.:.__

-.

: ...,:.

?e~ -

'. r..

t.

~-

--~~ - ~-

"'

' . ~

,. .

. r,

~;-j" :'

111

'd

... . "'

--- -.

-~

~j=~
~

w-
~-'

'

1'-:

.: :A '

., :-l

''

~;~.- .

'

',

. r.
~ .

-~

SUMMARY
SEVERAL MANUSCRIPTS FROM THE ORIENTAL COLLECTION
IN THE FRANCISCAN PROVINCIALATE IN MOSTAR
The Library of the Francisca n Provincialate contains a collection of338 O rien tal
manuscripts collected during the period of 1928-1932 by the provincial, dr Dominik
Mandi. All the manuscripts originate from Muslim families in Mostar. They are
written in Arabic, Turkish and Persian. 211 works are written in Arabic, 56 in Turkish,
13 in Persian, 3 in Serbo-Croatian (Aihamiado) while 51 of them are written in two and
four in all of the three Oriental languages.
Hivzija Hasandedi made a Catalogue of these manuscripts in 1961. This
Catalogue has not been published yet. Materials of this collection were used by some
of our orientalists while the author of this essay prepared two autographs and four
manuscripts consisting interesting and valuable notes.

176

Alija N a metak
JEDAN BOSANSKO-TURSKI ALJAMIADO RUKOPIS
U austrijskoj narodnoj biblioteci u Beu (Osterreichische Nationalbibliothek,
Wien) nalazi se jedan rukopis prvenstveno pravopisnog djela o arapskom pismu za
turski i bosanski jezik. Naslov djela je Bosnyakca ve daha sair lisanlere yazabilir elitbai
bosnevi.
Dalji tekst na naslovnoj strani glasi:
Muhteviyati
Hifzus-sihhati
A kai d
Teklifi hamsa uruti salat
Ahlaki hamide ve ahlaki zemime ile ifati udv (?)
Za bosanskog jezika elifnica, to sledi:
uvanje zdravlja
Vjerozakon
Petero dunosti artovi namazki
Pofaljene udi i pokuene udi i uzuvski afati.
Na naslovnoj strani je jo zabiljeeno: Mixt 1676.
ime autora ovog rukopisa nalazimo tek na 57 strani. Tu on, na turskom jeziku,
iznosi svoj program i cilj. Govori to gaje navelo da pokua reformirati arapsko pismo
za potrebe naeg jezika i kakve rezultate od toga svog posla oekuje. Tako on pie
kako je poznato da su uenjaci raznih naroda i razliitih vjera, da bi sauvali vlastitu
nacionalnost i zadrali svoju vjeru, reformirali bilo ije (vjere) pismo i udesili ga za
vlastiti jezik. Tako su nauke koje su na stranim jezicima, bilo vjerske bilo svjetovne,
prevodili na materinski jezik s najpoznatijih jezika ija su gramatina pravila
komplicirana. U kratkom vremenu, prenosivi znanja i vjetine s tuih jezika,
omoguili su vlastitom narodu da izae iz mraka neznanja ka svjetlu saznanja i
postizanju sree na oba svijeta.
Dalje pisac nastavlja kako je "ovom siromahu, ije su mogunosti skromne,
zapalo da u posljednje vrijeme svoga ivota, u danima bolesti, sastavi svojim
sunarodnjacima ovo skromno djelo da bi im tako posluio ot poevi kqristan posao".
12 - Anell

Zatim kae da je mogue za kratko vrijeme tampati mnoga djela uz pomo ljudi
koji znaju arapski jezik i druge vjerske i svjetovne nauke, jer su oni sticali znanja
obrazujui se na arapskom jeziku. To je posebno vano stoga to je nakon promjene
vlasti svakim danom manje onih ljudi koji znaju arapski i turski jezik.
U daljem tekstu pisac apelira da onaj koji upuuje na dobro neka se prikljui ovoj
grupi, pa da Bonjaci kao i Dagistanci, Kozaci i Tatari, ukraavajui arapskim
jezikom svoj jezik i izraaj, kao i ostali istovjerni muslimanski narodi, obnavljaju veze
i ojaa vaju ljubav razmjenjujui misli, a novinama da se obavjetavaju uz pomo
uzvienog Boga, da ih u tome pomogne! - da tampaju ova vjerska pravila, ne
sumnjajui da e pr ivui panju.
Ibrahim

Uianin.

Bez sumnje ovaj Ibrahim Uianin ne moe biti istovetan s onim turskim
knjievnikom Ibrahimom Uianinom, koji je umro godine 1866. u Beogradu. Ovaj
Uianin je moda samo etnik, dok je u Uicu imao drugo prezime, kao to ih i sada
ima u Sarajevu i drugim mjestima. (Jedna porodica U iana, koji su se zvali Vukovii
u Uicu , dola je 1862. u Sarajevo, gdje su staro prezime promijenili u Uianin) .
Na ovom rukopisu, o kojemu emo se malo vie pozabaviti, nema nigdje datuma
pa ni same zabiljeene godine. Po rijei "vjerozakon" moe se tvrditi da je rukopis
nastao iza austrijske okupacije Bosne, a i jedna reenica pri dnu 24. strane rukopisa
glasi: "Svaki muhamedanac u Bosni nudan je svoj vjerozakon (Ilmihal) da ovom
j azijom na bosanski jezik zaimadne" . (Ni rijeju "muhamedanac" nisu se za turske
vlasti sluili bosansko-hercegovaki muslimani, a drugi su ih tim imenom iza austrougarske okupacije nazivali, pa je godine 1900. Osman Nuri Hadi napisao lanak
"Muslimani a ne muhamedanci i poslanik a ne prorok i 'profeta" 1}. Pored toga u
rukopisu ima i germanizama, npr. betelovati (bestellen) = naruiti, liker, kolodvor,
tala i druge, a pisac spominje i pojmove: etimologija sintaksa, dvojina (dual},
zvjezdoznanstvo i druge, to navodi na misao da je djelo pisano nakon okupacije
Bosne i Hercegovine, a vjerojatno pisac je imao i neto evropskog kolskog ili
privatnog obrazovanja.
Ovaj rukopis je pokuaj prilagoavanja arapskog pisma za na jezik, koji autor
naziva bosanskim. Velikih slova nema kao ni interpunkcije. Uglate zagrade []su od
mene a ( ) su od autora.
Kako je openito poznato, bosansko-hercegovaki aljamiado (alhamijado)
tekstovi nisu pisani jednim, zajednikim pismom. ak bi se moglo rei da, koliko god
je bilo aljamiado pisaca u Bosni i Hercegovini, ni dva pisca nisu imala jednu grafiju,
odnosno, koliko pisaca toliko i grafija.
Krajem XIX i poetkom XX stoljea poeli su neki nai pisci modificirati arapsko
pismo za na jezik, jer je pismo u aljamiado tekstovima razliito, od autora do autora.
Pisalo se i kur'anskim pismom s hareketima, a ovaj Uianinov pokuaj nije jedini,
nego moda prvi, jer do auevieve reforme arapskog pisma za bosanski (hrvatskosrpski) jezik objavljeno je nekoliko tampanih knjiga vjerskog sadraja. 2 }
Pisac ovog rukopisnog djela nije nam jo poznat, a cilj mu je bio da se napravi
arapsko pismo za bosanski jezik na principu: jedan glas - jedno slovo. Dakako, u
konzonante su uvrtena i arapska slova kojih nema u naem jeziku - zadrata su u
1
)

"Behar", G od. I, br. ll (1900/01), str. 168-171.

' ) Hadi Ali Riza aga~ in mahdumi, Mehmed Zaim, Bosna Brodli: Ovo je od virovanja kitab na
bosanski jezik . Carigrad , litografiran o, bez oznake godine.

178

arapskim i turskim rijeima, dok su originalni U ianovi znakovi za konzonante: lj, nj,
e i i vokale o i u.
Interesantni su naslovi pojedinih poglavlja:
Dersi ula (sva slova],
Dersi sani (svi vokali i dijakritiki znaci]
Dersi salis:
Bir noktali hurufat (s jednom noktom harfovi)
Iki noktali hurufat (s dvjema noktama harfovi)
Oc noktali hurufat (s trima noktama)
Remzli hurufat (s remzom harfovi)
Noktas1z hurufat (bez nokti harfovi).
Vokali su vezani s konzonantima, ali najvie puta ispod konzonanata:
e je iza i iznad konzonanta malo ukoena crtica [kao ustun ili fetha], vezana za

konzonant;
o i u su ispod konzonanta "vav", vezani za nj , tj. pod "vav" je vezan mali okomit
zarez, to predstavlja o, dok je u takoder "vav", ispod kojega je prilijepljen zarez
[virgula] okrenut u desno.
Vokalno r je kao sitan broj l Uedan) iznad slova r.
Promatrajui tekstove sa kliiranih stranica italac e dobiti, s malo vjebe,
vjetinu itanja ovog rukopisnog djela.
Od svakog od etiri poglavlja uvrtavamo po nekoliko primjera:
Na 23. strani rukopisa je poglavlje: Elfazi bosneviye (bosanske rijei) : bar, ben,
bor, bus, panj, pir, pet, pod, puh, tal, ti ... dak, as, ep, it, car. .. dan, dom , ra, rog ...
la, lov ... luk, ljut, malj, med, han, jag.
Iki heceli (s dva sloga), najprije rastavljeno na slogove, npr. vu-na, lo-za, o-lja,
u-na, e-na, ri-ba, a onda jedna cijela stranica turskih rijei, a potom
Elfazi bosneviye [Bosanske rijei]: baba, beba, boja, biba, para, pipa, pola, peta,
tama ... tica ... dikla, rozga, zemlja, rtva, sedlo, apka, grablje, fistan, fildan, kundak,
letva, liska, ljuska, metla, puka, veslo, vidra, jasle, etka.
Najprije desetak turskih rijei: !Stlkbal, pestemal, pazarhk, bagcoban, a zatim:
biati, traiti, damovi, carovi, ulovi, darovi, rahtovi, abari .. . alovi, godina, filovi,
kolodvor, laari, ljubava (!) narava (!) vatralji, Hrvati, jazavci.
H uru fi rem la:
Najprije turski, a onda:
Elfazi bosneviye (Bosanske rijei): baga, brdo, bor, pala, tava, daba, aa, car,
davorija, riba, zima, sir, ilo, gavez, furuna, kuna, unja, lula, loga, ljuba, nena, njiva,
munja, vuna, hinja, jela, udovica, olovo, Emina, Imir, A laga, Afrika, Evropa, Indija,
Undurovina, Basarabija, betelovati, boraviti, buniti, brzati, pazarivati, peatlajisati,
poloiti, puhnuti, prhnuti, tavnovati, timariti, tumarati, toiti, trgovati, damoriti,
devovati, dilitati, agorati, ifutovati, uhnuti, obanovati, carovati, curovati,
Berbi Ibrahim (Ibrahim Edhem): Tiirkce bosnyakce mu allimi (Bosansko-turski uitelj), Carigrad,
l311.(1893.).
Ibrahim Edhem (Berbi): Elif-bai bosnevi. Sa starom i novom jazijom bosanska elefnica. Carigrad
1304.(1886.).
Smaji hadi Ibrahim b. Abdullah Seljubac iz Donje Tuzle, Carigrad 1318 (1900). Ilaveli sa vikom
turskom jazijom nova bosanska elifnica , ovo je. Prva je bas ma izila. U muh uru na prvoj strani: Rab b vefk
umur, el-had Ibrahim, 1302.(1884.).

12"

179

cerovina, cipele, cokule, crtati, darovati, debljati, dignuti, dozvoliti, dugovati,

rastovati, regulati ... robovati, rukovati, uberkati, rtvovati, igati, ueti, rvnjati ...
zubiti, zoriti, samari ti, seliti, sikirati, sortirati, sumnjati, uvati, eeri ti, ikljati, utiti,
obonjati, faliti, fiksati ... krpiti ... gicati, geljati, gospodariti, ljetovati, ljubiti, mahati,
meknuti, misliti, mutiti ... mra ti ... voljeti, vukariti ... hra ti, hueti, j aditi, jeknuti,
juriti.
Svaki muhamedanac u Bosni nudan je da ovom jazijom svoj vjerozakon (limi
hai) na bosanski jezik zaimadne.
Iza ovoga, u rukopisu na str. 25. do 28, slijedi poglavlje: Malo o zdravlju (Hifzussihhati).
Iz ovog poglavlja, kao ilustraciju jezika Ibrahima Uianina, uzimamo nekoliko
zdravstvenih uputa:
"Umoran jali znojan jali razparen, zagrijan vode ne pit. Na zimu iz sobe i na vjetar
ne izlazi i zimi od znojenja kloni se! Takoe znojan na kiu, u vodu ne ulazi. Ljeti, zimi
bez mueme od doma ne odkuivatse. Noge dobro toplit. Mlogojelica ne bit. Mlogo
kiselo esto ne jest. Mlogo blud [spolno openje] (dima') ne bit. Vino i ostale likere i
znoj to poeruje ne pit. Vrelo i hladno jelo ne jest niti takoe studene zahlade i erbeta
i sladoled i uleene vode ne pit. Kahve i aja ne pit. Gladan vode ne pit i u vodi ne
kupat se. Sit budui ne bludovat(dima). Teka jela kao suha mesa i varena luka i tako
dalje ne jest. Jabuka i ostalo voe mlogo i neoguljeno i neisiseno ne jest. Kvama jela i
truhle i usmrelo meso i gadnu usmrelu vodu bunarsku kojaje muljeli i blizu tale,
reni~e i govee ako oko njega(?) pogani, spiralite daleko jarkom ako ne otie, i blizu
njega sudopera, bunjite, ubre ako ima- takvu vodu ne pit. Najistiju vodu zajelo, za
pie upotrebit.
U nemli novoj zgradi ne stanovat dok jedna godina ne zamine te se dobro izsui.
Na tlu ne leat, ne spavat. Uz furunu lonca ne drat. U sobi jela ne varit niti u
zatvorenoj kuhinji kad dumani i bugija odlazit ne mogne. Mokre stvari u sobama ne
suit. Turije, bundave i ostalu ljetinu koja se struhnjava i mokrinu daje u kui ne
drat. Iz bakrena i ostalog kovna posua i drvenim kaikama, kao to je na obiaj, iz
jednog suda jela ne jesti jerbo ovaj adet s jednog na drugog frenjku i ostalim opasnim
bolestima prelazku u(?) i rairenju uzrok je. Stoga ala franga obiaj: svako napose iz
tanjira jali anaka jesti najzqravije je.
Blizu kue marvu, ubre, tale otvorene pro koda(??) moila od sudopere, piaa
ne uinjet da se nalazi u tali. Balega i mokraa na polje da se izbacuje i piu vi [vi!]
marve u tali ne drat. Okolo kue i bunara leinu ne zakopat. Svako jutro sobne i
kune prozore otvorit. Na krevetu spavat. Sit budu ne leat, ne sedat van hodat nek se
jelo slegne i skuha. Di je mlotvo svijeta u tijesnu kao u naim kahvama, u malim
damijama, u vagonima i parobrodima u etvrtom i treem placu [razredu], osobito u
zimi ne nalazit se. Pri tome haljinke kao urak i tako to u zimi znoj izmamljuje - ne
nosa t. Soba ne pregrijavat. Pod kojim hanom ilti koom(?) marva se vee tu nijednog
asa ne stanovat. S mnoinom u jednoj sobi ne spavat. Pjeke ne putovat oznojen. Na
konja jali na kola ne uzjahat dok se znoj ne izsui ...
Na 29. strani rukopisa poinje poglavlje o pobonosti pod naslovom: "Malo o
itikadu (Bahsui-itikad)".
Bismillahi ... Emma badu. Da insa n pravi mum in bude, estero vjerovat, farzove
eda init. Od irka i nehjova se kloni t treba. Bog kad je sve due stvorio pitao hi je:
"Nijesam li Ja va Rab b {Elestu bi rabbikum)["?] Due rekoe: "Jesi. (Bela)". Od
estera prvo: (Amentu billahi). Ja Boga vjerovah daje jedan, da ortaka i prilike nejma,
da nita na Njega, a On na to nalik nije. Osim Njega za ibadeta drugog boga da nejma,
nego On to je ovaj svijet, zemlje i u njima to ima nebesa i to u njima ima, ahiret i u

180

njemu to ima ivo, mrtvo, zvjezde, sunce, mjesec, dennet, dehennem, hurije,
ridvane [?], zebanije, meleke i ostalo malo, veliko, iz nejmanja u imanje uinio je. I sva
bia stvara. Jer da vie bogova ima, u stvaranju stvari ne bi se slagali. Ova priroda i
intikam pobrko bi se. Bog vadibul-vudud jesi. Zaisto se ima od Sebe a ne od ta
drugog da je stvorijo jal' se rodio. Bog sa Svojim sifa tima posto nije (K adim je) i nestat
Ga nee , Baki je.
(Haj at) Bog iv je, bez postanka [ezeli] je, bez nestanka [ebedi]je, vavjeke [baki] je
[gajri fani] bez smrti je, sam edi je. Nit se je rodio nit je koga rodio da je i[ji] otac, a jest
svaiji Stvorac (svega svijeta otca, hazreti Adem-alejhisselama od kala, aHavvuod
njegova kriva rebra stvori i duu him dade i od njih insani se rodie i svi smo njihov
porod, onih dvoga. Ni[t] oca ni[t] majke ima. Hazreti Adem-alejhisselama kao
pejgamberom vjerujemo, a ne kao Bogom i Boijim sinom. Takoe Bog delle anuh u
Isa-pejgambera i Merjemi, bez upliva muka, to ga je stvorio, manje je udo jer u Isapejgambera majka ima, a udesa (mudize) svakom pejgamberu Bog je dopustio, jer
ako je Isa mrtve proivljivao, Musa alejhisselam od tojage adahu uinio je, koja nikad
due imala nije pa ga kao pejgamberom poznajemo, a ne Bogom ili boicom .. .
Iza ovoga opirno su obraeni Boji sifati: lim, besar, sem, teklim, muhalefetu
lilhavadis, kijam bi nefsihi.
Na 42. strani rukopisa i dalje je poglavlje:
MALO O AMELU (BABUL-AMELI (l)
Imanski farzovi i artovi:

l.
2.
3.
4.
5.

6.

amentu billahi,
ve melaiketihi,
ve kutubihi,
ve rusulihi,
vel jevmil ahiri,
ve bil-kaderi hajrihi ve errihi minel-lahi teala, vel basu hadel-mevti.

Islamska bina:

Post, namaz, had, zekat, kelimei-ehadet.

Gusulski farzovi:

l. usta vodom do za grlo izaprat,

2. u nos vodu mrkat,
3. svo tijelo okupat.
Abdeski farzovi:

l.
2.
3.
4.

obraz umit,
obe ruke do za lakat oprat,
na etvrto hise glave mesh potegnut,
noge sa lankovima oprat.

Namazki farzovi i artovi:

l. Od nedaseta oistit se (tahret),
2. abdest uzet,
3. avret-mjesto pokrit,
4. kibletu se okrenut,
181

5. nijjet uinit,
6. sprva namaza tekbir uzet.
[Pogreno isputen broj 5, pa odmah iza broja 4 slijedi 6 i 7].
Namaski ruknovi:

l.
2.
3.
4.
:i.

na kijamu stajat,
Kur'an uit,
ruku',
sudud,
u polje [d]nom k'adetu kolko teehhud sjesti.

Postski farzovi:

l. Nijjet uinit i evvel i ahir vakte znati,

2. Od prije zore do zahod-sunca to post kvari

uvat

se.

Hadski farzovi:

l . nijjet-ihram,
2. u Arefatu na vakfu stati,
3. tavaf-zijaret uinit.
Zekatski farzovi:
Ni.ijet uinit i jedno
Tejemmums~i

ugodini dat.

farzovi:

l. Nijjet uinit i jedno u godini dat.

2. obje ruke na istu zemlju plehnuvi, po cijelu obrazu potrati,
3. jo jedan put po zemlji oinuvi najpre desnu, poslije lijevu ruku
potrati .. ..

uvrui

Namaski vadibi:

fatihu uit,
2. iza Fatihe ja sure ja tri ajeta prouit,
3. prva dva rekata za kiraet odredit;
4. oba seddeta jedan za drugim uinit,
5. s rukua i seddeta kad ustane koliko subhanallah to se moe
6. u namazu ettehijjat uit,
7. jedanput selam dat,
8. u podne i ikindije farzove tajno Kur'an uit,
9. u sabahu, u akamu, u jatsije imam glasom (dehrile) uit.

rei,

sjesti,

Na 52. strani rukopisa je poglavlje Kesb (tekovina)

Ahlaki hamide, ahlaki zemime

Halala putem kazanisat da sebe i svoju djecu i eljad zabrani farz je, a vie da
siromahu prui mustehab je, jer ovo od nafile ibadeta hajrlije je. Hajrunnasi men
jenfeun-nase. Jani, od svijeta najhajirlije je ko svijeta faidelisava. Koji rad pira nejma,
njega ne radit. Il mihal nauit farz je. U njemu Boje naredbe i zabrane iz Kur'ana i iz
hadisa, idtihadom izraeno kako treba da se Bogu robuje i od beike do lopate, jani
182

(minel-mehdi ilel-lahdi) kako se treba ponaat da ovog svijeta zdrav i dugovjean, a

onog svijeta od azaba i dehenema, amin, i Boijim razilukom da nail bude .. .
(uvanje zdravlja nauit) prenuno je, jer Muhamed alejhissela m bijuriso je ...
Ilmu-tefsir, Ilmu-hadis, jani Usuli-fikh i Usuli-din ki, Ilmu-kelam i Ilmu-kiraet nauit
kao to je farzi-kifaje . Ilmi-hesab (raun) i Arebi-sarf(etimologiju) i Nah v (sintaksu). I
arabski jezik" treba nauit, a od Ilmi-nuduma (Ilmi hejeta - zvjezdoznanstvo) to
namazkim vaktovima i postu treba [o]noliko nauit, a ne porad gatanja, jer haram je.
Tib (lekarstvo) i ostale zanatske nauke uit potrebno je, ali najprije Ilm [-hal...
Da drugom sibir ini, ilum sihir uit haram je, ali er da skine, nauit ne fali
il mihal.
Nauavljat od svakoga nafile ibadeta efzalnnije je, jer il um na drugoga prelazi ...
(Takva). Od svakog nevaljala posla klonit se ... i nezdravlju i svakom zlu zaklon je
(kalkan je).
Prvo: srce od kufra, jani kafirskog i murikskog itikada (vjere), od elje
poglavarstva (hubbi rijaet), od plaenja oljenja [?] (havfi-zem), od elje faljenja (hubbi
medh), od neznanja (debi), eriatske hukumove od podnito dranje, od naoice
(rija), od dugo snovanja (uli-eme!), od lakomosti (tama), od podnostva (kibur), od
difanenja laskanja (tezellul), od sebe begenisa vanja (adeb ), od pakosluka (based), od
pizme (hikd), od svetenja (ematet), od iznevjerenja (hijanet), od zlo gatanja (sui zan)
kao zec preko puta kad proe, od mudroe (bah!), od rasipanja i preko savha (israf),
od lijenosti (kesi), od nemarljivosti (betalet), od hitenja (adele), od tehira , docnjenje
(tesvif), od nepoaljenja, jani: tvrda srca (gilzeti kalb), od nestida (vikahat), od
pomaganja [plaa] i tugovanja(ekva vefez), od zaboravka nimeta (kufrani nimet), od
huljivosti (gadab), od grijenike milovanja (hubbi feseka) , od mrzenja na ulemu i na
valjane (bagdi ulema ve suleha), od nadu osjeenja od rahmeta (kati umid), od
kalpozanluka podvaljivanja (gal'u-ve ga), od bulogu pravljenja (fitne), od kavge
salajisavanja (mudahene), sa svijetom od mlogo sastanka (en-nisbetu mean-nas), od
blejenja (hifet), od zavade (inad), od fasle (oyilnmek), od dvolinosti (nifak), od
siloderstva (temerrud), od plahoe demriluka (derbeze), od gluposti (biladet ve
gabavet),od poklapnosti na jelo i na dima (tamau ve harsu dimai) , od posve
odustajanja dimaa kome zdravlju ne kodi ve fajdu daje (terki dima').
Gore pokazane zle udi ko ne pobai, srane i nutrane razne i opasne neizleive
bolesti i frenjku i nezdravlju dopase i nikad u dobru rahatluku bit nee. U sebi
zadovoljstva imat nee . Od ovi' udi neki siromatvu a neki svijetskoj mrnji, a neki
velikoj patnji osobito vode. Sve udi ahirette azabu i Boijem gadabu uzrok je, zato za
<;tolje popisane udi razm[i]jene.
Baci iz srca kufr i irk, vjeru napuni imanom, baci rija (naoicu), robuj svesrdno
(ihlasom), baci levdenje3) za poglavarstvom (hubbi rijaset),levdi za Bojiraziluk,baci
strah od ulenja (havfi zem), budi slobodan (desaret),jani to god te nepovoljno u trefi,
na Boga tevekkul uini, nimalo se ne plai niti ali, jer koji se od svata plai i zazire i
raspoloen nije, onaj svome srcu i trbuhu stravu i alost zadavi smrti mu uzrok bude.
Takoe za ijem Judit (?) i na prolo dobro ili zlo mislit i na zemanski i svijetski
nepovoljni neaj [teaj?] sredit se i prazno dugo snovanje (tuli eme!) pobaci, a smrt na
um donese (mevt), jer mlogo imao,malo imao, smrt e rastavit; sa sobom nita ponijet
ne moe. Za falu levdenje pobaci!
Na posljednjoj strani rukopisa, napisanog turskim jezikom a ovom novom
"reformiranom" grafijom pisac tvrdi da ovo pismo nije samo pogodno za Bonjake i
3)

Levditi, levdenje - lebditi, lebdenje, hlepiti, hlepnja; poklapnost - prodrljivost.

183

one koji ne znaju turski i arapski, nego i za Toske [Albance], Pomake, Kurde , erkeze
i ostale muslimane.
Djelo bi vrijedno bilo, sa stanovita naeg jezika, da ga transkribira koji
poznavalac bosanske (hrvatskosrpske) aljamiado knjievnosti i turskog jezika.

184

.,.

'l'

l ~ '~
-. ,..,A
.

'-, .

,_

'l ' ,'~.. ''l

~~ 'l~

'

185

~~~~'l''~"'""'ift'fl"!! .
(,..,.,..~~.iV,.;"~;,,'-:r-:-;'~..,.~~'
.. ,..,,..~ ........ ".Vt'"?." .. ~~l""'"':'

""~!~"';:~ ;,r7'!':!.,._,..1'1 ''i .".,..,...,._,..., .......

(i\A-p,-r' ..

'<i''~.;!l'i(-iv,'; ~,;:.....r,,..-,7';.., .1..;.~

rtt~l';.,~,g
,. ., ' .~
. ' ,r.r. 1.,. .....r. l'tr/t
-r.;, r~:rtrt
., . ....

~~ ';...~ '>:1 ~;.;,.' ..:;if"''i ...,.,; v..: .

~rr..r;r;.; ~;, :~-:~'1 ~..:'? r.;.;~~".:t=
rw.;.;,
;.:-.. ',;.
.,,,.,. ;r;,;.,..
'>rr.
:.
' ,,, " . '. .
-:'' ..... ~ ~ ,....;.;.-'i{ ~ il;.r ~ti ,,.,~.1 :1 r;' 1 ?
~~,'!"'... ...,/>r-1-d;rf""!"!~...~~.,. '1-:'l.:->-r-y,;
1 "'.

_..!l. r ....,..,.. .,., .V,tt) ,r::.:, _,.1i-r p, ..;......, i-A

,. " .
. 1
. . .. .
j ., . ..
.. l
., . "
. .,
'
' ( "1'--':>

"'t"' r(r?r ( t!f,,..,-:) ' .

l/
If
tl

~ (rt~ ),.,

'"'f'l
(fW';~
)
",
.
'...,._. \rr....-,
..,. .t r.t (t';,">~'!. . . ..
""'7
: )
r;..4"".(r1r.J :\ 'r!'1J"f\~;.,
J

111 .

(~t!)~ ,.~
})o)-;
",..-AJ\:
=-fi
.i ~. :.: ~< .~
'~: -~ ('rf'''iJ .. ""
li

;;:, '

. . . "}( ' . f'

.;. :

_;,;:.

;,

:''-=

:,_ ..

..

.,

-:...

~
;r,r:i'.,:.,o-,,r~rilti)J.Oil
~ ....,~~~!!'i ..~;:\~~-.~"..,~~ ...
.....;'\ ~ :f.i{o\ ~'l '"et<>t ...~..::.!'....".,,.l""

~n-, fl~ ..;(r -;:l"irKri"~ '1( ,.fl'lr'

.iL; .,.,..h,r~.;~'~ff.;r, eiV);\~
~< rr.;; rr<'"J.o;:"\ (~ rr;.rl!"~ .,~~
1F~ ~,ri(' 1H- r mr:1 r~<r" tt?~,;'(:1'
..;....., ,;.4,.:;;; .\~If'~" ":'.,.7 IT~(~ ~~
,.",'! ifr(1t: ir'~~1'i-:' ~(...;r.:'""''t':J;.r

.?.Z'

n , . ;,.__

,._;;,,~......;~;,..:\~;.-n".r 'l ':- ..t'_;.-(i1';~

'if~~ ;..,.,.it .. ,,~;, ~., :,.;..(91'~i .' 'f'
.., ( ~-:' :1?' .J..r.; '),v..." r't-' .>.,,...i ~ 1(l~
J

., l'

fl'

"

~...... "~~I'Jt1,.
r,-~.~. .
~

1'~-fY'-"111~
--t,,Jr_,;., .\"'1'! ~":'( lr-1 ~ .>r., l'"r:!{i
;" .w-:- :'!io!"'l(r(~"'t(' ..;r11 rrP.>-::""!1 ,...4:!
,'\'"l,,.,.....r~ ',1".1 ,(.; .1-'t~'-" r~{"..oft'.AY'(.: J;:r..;
V t' l

~~'

fl'!'.--.

~ r:.-:1~ r ~ (rr,;~u.1,-::J (~". r~ 'l"'~. >1-'\

4

j>',L-.

~ oi' "11~ rt'rr,J.i.: ,1,.;. fl':v,....,

r,... r:, #'\
J r<.

0<" .,
.l

1
.
-,r-!:
~~ ... ..l- ,......,.r
;r":'~
1 v:~ i"'!'r 'l!':1, i"~
#

"'r.'t

'
~
.....

~
,...
'

;\ '

laT' ~ ' ',,~ ;r.;~r""' ~~5 -:~k :> ;r.. rn:?

c:tr~t.~!~~l) ~'\ !r~~!\t'f\J.r'-' !~~-iP

t'...-~_,.r '1(. ~i' /.i\r~(.:.:,!

; \ :-;;Jr
.~ ~.r...:...
':"'\ \ ." _, ,,.......rr
.

,r,r-: r, ;r~;,....) .-.1tr ~~1 (-r"~MI'f\

r(;.. r, " "f'1~f ~ f ;7irrtr,>;At-r~_,

,r~r':"~'!' ,..,, '(\:;" (!r~ "1 1~,.~ (Y / r ~

r t ;r....r) r r.r~ ~ ;-."(('\~firf :\\~;~z

.

T'..

:.,~l '*'?-:'"1~ C(r~~ );,.1;.; ,.,~~ ;r) ~;~{,~:'")

..

,}

( ( r ) rr ~~~-v"~ (JI-~~) l'r tfit',.,J (~r-:

~f\(t;f!' )tr r"f'l'~~(~C:) rr~ttf~\

n ~.l ir) 4}/l'"r ~ (~ ) ;f ~,., .,~ ( -,.-1) rr

, ~ ~ .f'-\ -t~ (".~) ..:, ...~ ..;.r) N~sr~" t."

rr ~~~, ;rf~f~ 1 c~r-1) ~ ;rrf~~'f'7'C"~.)
r'If:' (itl'! M'"" ) rr ~rr
t-r'"(~,,.:.).,

r....:n

~ ) t;~...;.~~,v~~ (r.~) rr".~'/~{~1

r 1'1" ' ~ ). rr 'l-- fl:, rt'),.."
.. r . ~.t ~..Jlt'f'.. ). ....i l ..."
-~ .
- J ' r~J ~ ~e
_.r;, rnr. ~) r M (~"!'.-:) ~ ..
..r~
~ ,"..J.J._~'-",;.. ,. .rt. ],., :.,. ~K,...
. _,. ~LaL,.
, ~-r--r-.--\ .... - ~ . .: r - ~ ,., ._
r~) r, f'~'l'~'~ c~r:) "'C'f:t:ti!
. ( Jll!!!'tl';
.. . .

..

J) ) . .
_J.!> ~ ~~
'
f #1
. ff ......,,
-~-..

..

_,.-

~) , , ':f '-'?"''~?
' ' .. . . ; j''f''*~)r .
r.-~~r~
;i~ ,,
__;e,.,.,,,... __" -:: .
'S~ _<;:,_,

~N:

1~~f~W''~'~r~.r_r ~1H'~ ~~~lr:r~~~

rt;! ~--,""\~!\'ff ft ( ?(~ rr~~ :w-f "~(.t; ."

~'l'r.e \~'r.!'
~":""\~- .;r ... ;.-,.r1
~
r:" rr.
, ~t*t'rtt
~ . ~ lt
'*T

". "'..''..
~

\ ,

'

. ..

.,

'

'

1':\ ' l:~ ~-1'

r'"-~ .1 '~
1~~. .-r
., tr YI"""
l.,,,i t"l"'
. .)
.,.. 1, ;,., """""'
'

'

)~ ;:rr.;

~-~1';...r,:;; d,~)) ~. ~ (.'~t\ ~\ r~r(_;.,fi' (~ ~ 1J.'~ ,.,.~ 1-,-,.,.t~ /.fr,

,. r~r " ">"? t ~ f,) 1~ '1f~v )
';

~:

.-

..

~'

't".'~

i<~~' /1 rr";;~ ,..~ ,r~ ~~~(i'f\ ?-.1..,;\~h"

~.;,111\fpt'({ l~ r,~, ,:? t....r* r(\J~ J,rr;

~.,rt> tr!( ./\-:~ t"r UJ#1't~t?/t''lt~ ~ ~.

., .,.,-:-,.. ,..,... ,,..~ ~ ., ~ .. r r r i- r '\ ~J.:.- t'\ ~

' 'J

-"

,..

'..,~' ".tf~,. ,,_" "r~ ~ .?~v:.r~ ,n .!(j!

t

'

<.

188 .

SUMMARY
ONE BOSNIAN-TURKISH ALHAMIADO MANUSCRIPT
Ibrahim Uianin wrote a book about the orthography of Bosnian (SerboCroatian) language using Arabic-Turkish letters. The book is still in manuscript. The
title of the manuscript in Turkish languasge is: "Bosnakca ve sair lisanlara yazabilir
Elif-bai bosnevi", and the other title at the same page is: "Primer for Bosnian
language" . The manuscript is kept in Austrian National Library in Vienna under the
bookmark Mixt 1676. We have not any data about Ibrahim Uianin. His principle, in
writing this book was that every sound should have its letter.
The manuscript contains instructions and four chapters of text: health protection,
religious law, ritualism and approved and blameworthy features. The text of 64 pages
is mixed by Bosnian and Turkish language and it was written after the occupation of
Bosnia and Herzegovina by Austria-Hungary 1878.
That is evident by Germanisms which were not in usage d1,1ring the Turkish rule.

189

Enver

Muhthalilovi

KNJIEVNI RAD ALI EFENDIJE SADIKOVIA

NA ARAPSKOM JEZIKU
(1872-1936.)
Dr Muhamed Hukovi je napisao i 1976. godine odbranio magistarski rad o
stvaranju Alije Sadik ovia u oblasti alhamijado knjievnosti u kome je obradio njegov
burni ivot i prvi ozbiljnije prikazao, i za nauku i naunu javnost otkrio, njegovo
bogato neobjavljeno knjievno djelo, posebno u alhamijado knjievnosti. 1)
etiri godine kasnije dr Hukovi u svojoj doktorskoj dizertaciji o alhamijado
knjievnosti i njenim stvaraocima u Bosni i Hercegovini dao je posebno mjesto i
posvetio izuzetnu panju knj~evnom djelu Alije Sadik ovia u alhamijado knjievnosti
kao "njenom najplodnijem i najboljem predstavniku." 2 )
Saet i lijep prikaz Hukovievog magistarskog rada i kratku biografiju Ali
efendije Sadikovia dao je profesor Kasim Hadi u Takvimu za 1977. godinu.3)
Povodom etrdesetgodinjice smrti Alije Sadikovia opirniji prikaz o njemu i
njegovom knjievnom djelu napisao je Kasim Hadi u "Preporodu" broj 1-2
(1523-153) za 1977. godinu.)
U Zbirci pobonih pjesama bosansko-hercegovakih Muslimana, koja je izala
1969. godine, Read Kadi je donio kratak prikaz o ivotu Mula Alije Sadikovia i
objavio njegove dvije pobone pjesme: Ilahiju i Nat-i erif. 5 )
) Muhamed Hukovi: Stvaranje Alije
Dubrovnik, sijenja 1976. god.

Sadikovi a

u oblasti aljamiado knjievnosti - Magistarski rad

2
) Mr Muhamed Hukovi: Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci u Bosni i Hercegovini - Doktorska
disertacija -Sarajevo, marta 1980. god.

') Kasim Hadi: Vrijedan doprinos

Sarajevo, 1977., str. 204-206.

prouavanju

aljamiado - literature, Takvim 1977. - 1397.,

) Kasim Hadi: Uz etrdesetgodinjicu smrti- janjanski muderis rahmetli Ali efendija Sadikovi (1872.1936.), "Preporod" broj 1-2 (152-153), 1-15.

Read

Kadi:

Pobone pjesme

bosansko-hercegovakih

Muslimana, Sarajevo, 1969. godine.

191

Dr Ismet Smailovi, prikazujui rad Alije Nametka "Rukopisni turskosrpskohrvatski rjenici", prvi je ukazao na "pokuaj" Sadikovia da preradi H evaj in
tursko-bosanski rjenik "Potur-ahidi" po oblastima na koje se rijei odnose. 6 )
Od dr Smailovia preuzeo je to i dr Hukovi i iznio u svom magistarskom radu o
stvaranju Alije Sadikovia u oblasti alhamijado knjievnosti.
Evo to je dr Smailovi o tome, pored ostalog rekao:
"Iako na l. str. ovog rukopisnog rjenika pie: "Haza kitabu Potur ahidi" (Ovo
je knjiga Po tur ahidi), ne moe se rei da je to prijepis Uskufina djela jer rijei nisu u
stihovima niti im je poredak kao u Hevaji-Uskufije. Bit e daje to pokuaj da se rijei iz
"Potur-ahidije" sistematizuju po oblastima na koje se odnose, jer je rjenik podijeljen
na poglavlja: o prirodnim pojavama, o povru, o cvijeu, o drveu, o rodbini, o
domaim ivotinjama, o pticama, o dijelovima tijela, o orujy, o oruu itd."
Prije toga, govorei o Sadikovievom rukopisu "Potur-Sahidije", Smailovi je
rekao i ovo:
"To je zapravo stara kolska teka (biljenica) u kojoj je na 5 listova arapskom
grafijom ispisano 750 turskih rijei s prijevodom na na jezik."
Evo to je, opet, o tome napisao Hukovi u svom spomenutom magistarskom
radu na str. 26. stav 4, govorei o Sadikovievom knjievnom djelu:
Pokuao je prevesti Mesneviju D. Rumije, preraditi i sistematizovati Hevajin
tursko-bosanski rjenik "Potur-ahidiju"."
Smailovi i Hukovi su S_adikovievu preradu Hevaji-Uskufinog rjenika "Poturahidi" i njegovo izvreno grupisanje rijei u rjeniku po materiji i oblastima nazvali
pokuajem. To bi znailo da Sadikovi nije obuhvatio i sistematizovao sve rijei iz
"Makbuli-Arifa" ("Potur-ahidije"), ili da je pogreno i bez nekog sistema izvrio
grupisanje rijei i tome slino. Meutim, ne stoji ni jedno ni drugo.
Po rukopisu Hevajinog rjenika "Makbuli-Arif" ("Potur-ahidi"), koji je obradio
Dervi M. Korkut, ukupan broj obraenih rijei iznosi oko 666. 7)
P9 obradi i verzijama rukopisa koje je uradio Alija Nametak, "Potur-ahidija"
broji oko 763 rijei i izraza. 8)
Razlike u broju rijei kod Korkuta i Nametka nastale su, najvjerovatnije, zbog
razliitog tretiranja zavrnih tekstova na kraju pojedinih poglavlja u "Potur-ahidiji" i
razliitih verzija rukopisa "Potur-ahidije" kojima su se sluili.

Po Sadikovievom preraenom "Potur-ahidiji" broj rijei iznosi oko 751 (po

Smailoviu 750).
Poznato je da na turskom i drugim jezicima postoje priruni rjenici u kojima su
rijei rasporeene po oblastima radi lakeg uenja i breg pamenja rijei. To je bilo
vrlo dobro poznato i Sadikoviu. Zato je on, kao veliki pedagog i metodiar, koristei
"Potur-ahidiju" u nastavi turskog jezika na Janjanskoj medresi, preradio i sve rijei iz
nje grupisao i rasporedio po oblastima i tako je svojim acima uinio pristupanijom,
lakom i praktinijom.
l, konano, da je Sadikovieva verzija "Potur-ahidije", prva i, koliko se zna,
jedina ovakve vrste, samo pokuaj prerade (nedovrene prerade), on ne bi u naslovu
) Ismet Smailovi : Alija Nametak .Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rjenici " , Jezik broj I, Zagreb 1969.1970., godite XVII str. 23-28.

7
) Dervi M. Korkut: Makbuli Arif(Potur-ahidija) Uskufi- Bosnevija, Glasnik hrvatskih zemaljskih
muzeja u Sarajevu 1942. godine, str. 371-408, separat.
8
) Alija Nametak: .Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rjenici", izdanje Jug. akademije znanosti i
umjetnosti, Zagreb 1968. godine (Poseban otisak iz knjige .Grada za povijest knjievnosti hrvatske- knjiga
29).

192

rekao: "Haza kitabu Potur ahidi" (Ovo je knjiga "Potur-ahidi") i ne bi na kraju

rukopisa stavio svoj faksimil, nego bi zacijelo postupio drugaije.
Nije poznato kakav i koji rukopis "Potur-ahidije" je Sadikovi koristio za svoju
obradu i preradu. O tome Sadikovi nije nita rekao, niti je dosada pronaen kakav
rukopis "Potur-ahidije" u njegovoj biblioteci.
U svakom sluaju, to ne znai da nije i da ne bi mogao netko drugi izvriti i
drugaiiu preradu i sistematizaciju "Potur-ahidije", kao to je to uradiQ Nametak i
"Potur-Sahidiju" sistematizovao i rijei rasporedio po strogoj abecedi. Ali, koliko je
poznato, preradu "Potur-ahidije" rasporeivanjem rijei po oblastima, izvrio je kod
nas prvi i jedini Sadikovi.
Prema onome to se zna, prvi Sadikoviev objavljeni knjievni rad na naem
jeziku jest pjesma "Bajram sirote", koja je izala u "Be haru" (godina 1905/06-VI broj
23., strana 356) pod inicijalima A. A. S. Na to je ukazao i Hukovi u svom
magistarskom radu. Pjesma "Bajram sirote" je Sadikovievo vienje stanja i
propadanja siromane muslimanske porodice u to vrijeme onako kako je to on doivio
i osjetio, sa naglaenim socijalnim tonovima.

Nije iskljueno da Sadikovi nije objavio jo koji svoj knjievni rad u "Beharu" i
drugim muslimanskim asopisima i listovima koji su u tom vremenu i kasnije izlazili.
Kada i letimino pogledamo ono to je o Sadikovievom knjievnom stvaranju
napisao Hukovi, i drugi, i kada izvr:imo uvid u sauvane i jo neobraene ostatke
njegovog knjievnog opusa, pada u oi i plijeni nau panju irina i raznovrsnost
njegovog knjievnog interesovanja i stvaranja. Najomiljenija forma njegovog
knjievnog izraza bio je stih, a pisao je i pjevao na naem, turskom, perzijskom i
arapskom jeziku, koje je odlino poznavao.
Ono to je Sadikovi dao od sebe i napisao je plod njegovog velikog talenta i
irokog obrazovanja, njegove velike marljivosti i poslovine urednosti i upornosti,
njegove neizmjerne ljubavi prema knjizi i stalnog uenja, i na kraju, rekao bih,
njegovog ivog praenja svih tokova naeg ivota i njegove velike elje da pomogne.
Kada se svemu tome doda jo i to da je gotovo sve to je napisao napisano prekrasnim
arapskim pismom, itko, do savrenstva uredno i estetski dopadljivo, najvie u tvrdo
uvezanim biljenicama i notesima, onda ne moe promaknuti naem velikom divljenju
sveukupno djelo koje je iza sebe Sadikovi ostavio. Vjerujem da bi jedna skromna
izloba na kojoj bi se prikazala sva njegova ostavtina privukla veliku panju i
divljenje ljubitelja pisane rijei.
Slobodno se moe rei da se Sadikovi gotovo cijeloga svoga ivota nije odvajao
od knjige, pa ni za vrijeme objeda.
Kao muderis (profesor) na Janjanskoj medresi, u periodu od 1900. do 1936.
godine, Sadikovi je predavao, pored ostalih predmeta, arapski i turski jezik. Te
jezike, posebno arapski, nije predavao acima po starim udbenicima, kako se to
moglo oekivati, po kojima je nastava u to vrijeme sa malim izuzecima obavljana u
gotovo svim naim kolama (medresama), nego je te jezike predavao po gramatika ma
i skriptama koje je sam pripremio i sastavljao za svoje ake.
Pored gramatika arapskog i turskog jezika, koje je predavao u Medresi,
Sadikovi je izradio i gramatiku perzijskog jezika, iako se sa sigurnou ne zna u koju
svrhu i za koga. Pretpostavlja se da je gramatiku perzijskogjezika sastavio svome sinu
M ustati, koji je tada pohaao erijatsku sudaku kolu u Sarajevu.
Redovni program Medrese u Janji zavrilo je pred Sadikoviem vie generacija.
Oni marljiviji i eljni nauke pohaali su pred njim produenu nastavu iz pojedinih
predmeta i tako stekli vrlo solidno obrazovanje iz islamsko-orijentalnih disciplina.
Meu njima su bili: Emin Zuberovi, Emin Topalovi, Ahmet i Alija Aliefendi
13- Anali

193

(braa), Salih i Mustafa Hadi (otac i sin), Hasan Gradaevi, Osman Rami, Hasan
Deli, Mehmed Musemi, Ibrahim Mali Uedino jo iv) i dr.
Prilian broj aka-polaznika Medrese u Janji, koji su imali sreu .da sluaju
predavanja muderisa Sadikovia, s lakoom su polagali prijemne i dopunske ispite i

uspjeno nastavljali kolovanje u bivem Darul-mualliminu, Kurumliji medresi i

erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu.
Za Sal'likovia se moe rei da slovi kao jedan od pretea i pionira moderne i
savremene nastave arapskog, turskog i perzijskog jezika kod nas. Za lbrahimbega
Repovca ( 1860-1900.) se zna da je kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj
gimnaziji poeo sastavljati arapsku gramatiku za svoje ake , i da je za tu gramatiku
uredio arapsku itanku . 9 ) Svu veliinu i prednost takvog rada mogu u punoj mjeri i
najbolje shvatiti i ocijeniti oni koji su te jezike uili pred Sadikovierr. i Repovcem. I ne
samo oni.
Sadikovi kao pedagog i metodiar nije pisao udbenike samo za jezike. On je
udbenike pisao na naem jeziku i za druge predmete koje je predavao. Tako je
napisao udbenik za pravilno itanje (uenje) Kur'ana- Tedvid. Osim toga, mnoge
postojee udbenike za mektebe i druge kole Sadikovi je vrlo uspjeno, s mnogo
smisla i pedagoke vjetine, dopunjavao prikladnim primjerima na marginama, i to
vrlo esto u stihovima u formi vjeto sroenih zagonetki za djecu. Zato ovaj
Sadikoviev rad zasluuje posebnu obradu.
Svoje solidno znanje iz raznih oblasti Sadikovi je obilno dijelio svojim acima i
sredini u kojoj je ivio i radio, zbog ega je uivao veliki ugled i potovanje.
Posebnu oblast Sadikovievog knjievnog stvaranja ini prevodilaki rad s
orijentalnih na na jezik. Tako je on, izmeu ostalog, prevodio poznato filozofskoepsko djelo "Mesneviju" od uvenog uenjaka, pjesnika i mistika Delaludina Rumije
(1207-1273), ali mu je taj njegov veliki trud uriitio poar zajedno s bibliotekom
poetkom 1917. godine kada muje izgorjela kua. Prema njegovom prianju, na tom
poslu je intenzivno radio preko deset godina i da je za tim do svoje smrti alio.
Ne mogu a da ne spomenem i izuzetno Sadikovievo zanimanje za nauku o
brojevima i slovima iz koje je napisao i ostavio vie radova i djela. Poznato je da je
nauka o brojevima na odreen nain gajena i izuavana i na Zapadu. Tako je Osvald
pengler (1880-1936.) u svojoj knjizi "Propast Zapada", prevedenoj i na na jezik,
posvetio jedno poglavlje brojevima. Impozantan Sadikoviev rad samo iz ove oblasti
zasluuje poseban studij strunih ljudi, jer je, izgleda, na tom polju bio njegov najvei
domet.

Nije mi namjera ovdje iznositi i navoditi o emu je sve pisao Sadi kovi, najmanje
o njegovom knjievnom djelu iz oblasti alhamijado knjievnosti, jer je o tome posebno
pisao Hukovi, i to vrlo ~truno i objektivno. Ne mislim ovdje pisati ni o knjievnom
Sadikovievom radu na turskom i perzijskom jeziku, jer bi i za to trebala posebna
studija nekog strunog ovjeka iz te oblasti. Neu ovdje govoriti posebno ni o
Sadikovievom radu na izradi savremenih prirunika i udbenika na naem jeziku,
posebno gramatici arapskog jezika, jer i to iziskuje i zasluuje poseban rad. Ja u
ovom prilikom obraditi samo nekoliko manjih Sadikovievih radova iz njegove
sauvane a neobraene i neobjavljene knjievne batine koje je uveni "Hoda
Mulalija" napisao na arapskom jeziku i to kao moj skroman prilog daljem naunom
izuavanju tog do skora za nauku i naunu javnost anonimnog velikana nae ope
kulture i knjievnosti.
9

Xl.

194

Hamdija M ul i: Vjesnici naprednijeg tumaenja u nas, Knjievni zbornik Narodne uzdanice, godina

Ipak ne mogu a da na poetku ne donesem i time ne ukaem bar na jednu

Sadikovievu alhamijado pjesmu koju Huk ovi nije obradio i uvrstio u svoje radove o
Sadikoviu. Evo te pjesme u latinikoj obradi koju mi je u ovu svrhu ustupio
Sadikoviev

sin Alija:

DA DUMANIMA BOG PLATI

I

Gle! dumanima 10) im fursat 11}

svi pokazae svoje moi.
Osim Jedan - Svemogui,
Nema meni tko pomoi.

doe,

II
Koji visokom Suncu sjati diide,
da uvijek sja, da ne prestaje.
Koji svojim dumanima,
mrzei ih, dobro daje.
III
Koji spavau oduzme sva ula,
pa mu ih do. malo opet vrati.
Koji svoje aike 12 )prave,
iz ljubavi mui i pati.

IV
Koji potura velikog slona,
kroz to malo crijevo mrava.
Koji pretvara u razne stvari,
slatko mlijeko iz sise brava.

Koji roba na taht" 13 ) mee,

a sa trona 14 )cara svlai.
Koji kii pasti ne da,
kad se svuda naoblai.

VI
Koji iz jajeta koko vadi,
a u kokoi stvara jaja.
Koji daje da zimi zamre,
a ljeti protivi drvlje i trava.

VII
Koji stvara i rastvara,
koji vedri i oblai.
10

13 )

dil!man-a, m. (per.) - neprijatelj, protivnik od per. dumen

11 )

fllrSat-a; m. (ar.) - zgoda, prilika, pogodan momenat, ansa, od ar. fursa

12 )

aik-a, m. (ar.)- zaljubljenik, od ar. aiq.

lht-a, m. (per.) - prijestolje, od per. taht.

14

13.

tron-a, m.

(gr . )

- prijestolje, od

gr .

thronos

195

Koji na crnu zemlju ljeti,

zeleni duvak 15 )navlai.

VIII
Pokrije je zimi srebrom,
a u jesen je pozlati.
Neka svojom velikom moi,
tim jadnim du memima plati.

U mnogim svojim pjesmama i stihovima na naem i drugim jezicima Sadikovi

polemizira sa svojim protivnicima i vremenom u kome je ivi d. Njegov je jezik tean i
ist, izvorno narodni, s vrlo malo stranih rijei, posebno turcizama kada je rije o
pjesmama i stihovima na naem jeziku. Njegove misli su doreene, a osnovna poruka
njegova je: pouka, odbrana istine i ljudskih prava od onih koji je ugroavaju, zatita
slabih i nemonih, obespravljenih i sl. U ovoj pjesmi se Sadikovi obraa Bogu, velia
ga i moli da kazni njegove .protivnike. Boja svojstva i naine na koje se ona
manifestuju Sadikovi misaono i slikovito iznosi na duhovit nain.
Sadikovi je pohaao iskljuivo Janjansku medresu i to u vremenu od 1882. do
1899. godine, dakle punih 17 godina. U tom vremenu i kasnije, kao muderis, Sadikovi
je odlino savladao, pored ostalih, arapski jezik itajui i studirajui razna djela iz
bogate arapske knjievnosti. Za ivota je uspio, velikim odricanjem, dva puta skupiti i
stvoriti bogatu linu biblioteku na orijentalnim jezicima. Prvi puta do 1917. godine
kada mu je biblioteka izgorjela i drugi puta poslije toga pa do kraja ivota 1936.
godine. Ne bi se moglo sa sigurnou rei kojim je od tri jezika najbolje vladao:
arapskim, turskim ili perzijskim.
Poseban vid kulturno-umjetnikog stvaranja Sadikovieva ini njegov
prepisivaki rad. Koliko se dosada zna i njegovi prvi knjievni sastavi na arapskom i
turskom jeziku vezani su na izvjestan nain za prepisivaki rad. Jo kao djeak 'Od
nepunih 13 godina i uenik tree godine Medrese u Janji prepisao je 1301. godine po
hidri (1883. godine) poznatu zbirku hadisa (Muhamedovih izreka) od Ebu Zekerijja
Jahja el Nevevije (umro 676. g. po h. ili 1277. god.) pod nazivom "Erbeun el Nevevi".
Rukopis je formata 17 x 10 cm, vlastoruno uvezan u tvrdi povez, ima 83 stranice (bez
dodatnog Sadikovievog teksta ima 77 stranica), pisan je na lijepom papiru. Prvih 20
stranica ima uokviren tekst duplim linijama, poglavlja i njihovi naslovi pisani su
crvenim mureefom (tintom). Pojedini izrazi u tekstu objanjeni su na marginama ili
izmedu redova na naem i turskom jeziku arapskim pismom. Na koricama rukopisa
vidljivi su tragovi poara od 1917. godine.
Interesantan je Sadikoviev dodatak i zakljuak na kraju rukopisa od 77. do 80.
strane. Napisao je to kombinovano, na arapskom i turskom jeziku, i tu iznosi podatke
o sebi, svom uzrastu, o nekim porodinim dogaajima koji su se u tom vremenu
dogodili, o svom pohaanju Medrese, te podatak da je do momenta prijepisa prolo 5
godina od dolaska "Franje" (misli na austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine
1878. godine).

15

196

duvak-a, m. (tur. ) - veo nevjeste, koprena, od tur. duvak.

) .;!' ::

: -: . ~. ;;.....:. . . ~ ~ . . .:. . . .

. -

J.

...

. . . ..

'

. ..

~ -~ : ;"

: : :~~

. ..... .

197

".

.. . . l

Na zadnje tri stranice (81-83) donio je na arapskom jeziku Aristotelove savjete

svome ueniku Aleksandru Velikom i savjete Lokmana Mudrog svome sinu. Ovaj
dodatak Sadikovi je napisao krupnijim ukrasnim arapskim pismom, i to naizmjenice
u tri boje: crvenoj, zelenoj i ljubiastoj.
Inae, prepisivaki rad Sadik oviev je vrlo obiman. Na to je ukazao i dr Huk ovi
u svom magistarskom radu o Sadikoviu. Tako Hukovi na strani 27. kae: "Koliko je
volio narodno blago vidi se po tome to je ~928/29. godine prepisao svojeruno
arebicom djelo Mehmedbega Kapetanovia- Ljubuaka"Narodno bl~go': Na str. 102.
Hukovi navodi: "Inae u njegovim biljenicama nalaze se izvodi pa i kompletni
divani poznatih arapskih, perzijskih i turskih pjesnika: Avicene (Ibni Sina), lbni
Ru~da, Delaludina Rumije, Nerkesija, Arifa Hikmeta, Hafiza i dr. to ponovno
svjedoi o velikom interesu Sadikovia za orijentalnu kulturu."
Kada je rije o Sadikovievom prepisivakom radu treba istai i njegovo veliko
zanimanje za rukopise uope, njihovu dalju obradu i olakavanje njihovog koritenja.
U Sadikovievoj biblioteci nalazi se prilian broj starih rukopisa na orijentalnim
jezicima. Dobar dio tih rukopisa Sadikovi je sam uvezao i ukoriio u tvrde poveze
(Saoikovi je inae svoje neukoriene i neuvezane knjige lino uvezivao). Za pojedine
rukopise, koji nisu imali napisane sadraje ili oznaene stranice, Sadikovi je prije
uvezivanja, izradio i napisao sadraje svojim divnim i prepoznatljivim rukopisom i
oznaio stranice. Pojedina mjesta u tekstovima rukopisa Sadikovi je na marginama
dopunjavao i objanjavao rijeima iz drugih jezika, ali redovno arapskim pismom.
Neto kasnije, 1305. godine po h. (1887. godine), kada muje bilo oko 16 godina,
Sadikovi je prepisao dvije knjiice svoga muderisa Osman efendije Gruhonjia na
turskom jeziku. Na kraju jedne od tih knjiga Sadikovi je lijepim arapskim pismom
obiljeio na arapskom jeziku u devet dvostihova zavretak prijepisa knjige. Tada je
Sadikovi mogao biti etvrtu ili petu godinu u Medresi,to govori daje on jo kao vrlo
mlad imao jako lijep rukopis, da je mogao sastavljati i stihove na arapskom jeziku i da
je tada, kao i etiri godine ranije, iako u mnogo skromnijoj formi, pokazivao sklonost
pisanju i sastavljanju stihova.
Sadikoviev razvojni put po mnogo emu se razlikuje od drugih. Njegovi
knjievni poeci kao djeaka ne svravaju se njima, oni biljee stalan uspon i startaju s
njegovim kasnijim stvaranjem i ine jedinstvenu cjelinu.
Evo kako glase na arapskom jeziku stihovi koje je Sadikovi sastavio na kraju
prijepisa knjige svoga muderisa Gruhonjia:

":-lAJJI ~~ ._u, ~

J~,~~"'~'~
":-)UJJ

r-l-e'i ,,.u. J

~\:i..iJn.U. "'..;'-'u.- ~J

J-S ,JJ' .u...

~~ "'..il:-\ u.- .. ..,..; J

J~' .,,n..,..:,.ua ~~, J'.i- "JP,..

"''
...
.,
.."..-:".J

~ .,, ..... v-:l - _, .

~
-.

~'JMI'~ "'~....'1' u-..;.~.:~ J ~~'..,.;.\i "~J,]. J

198

. 1/

,J \.:..JJI~ l.,.;

fi!:P"'j~' ~.;}

199

~ ~ ...~

&}t..J

~J

;......~' (Y. J
~~'~'ttr-~' J ,),- l.i.A

'""'-~' ~-~~~J

' f iN..: u- .;.-~ 'l

Gornji stihovi u prijevodu na na jezikznae:

"Zavri se prijepis ove knjige,
uz pomo Sveopeg Gospodara, Milostivog Allaha,
Rukom najslabijeg stvorenja,
Alije, bijednog i najbjednijeg medu svim stvorenjima.
Ovu knjigu sastavio je moj profesor,
i ona je velika pomo za ake.
Neka mu Allah ispur,; svaku njegovu !elju i molbu,
i neka ga ojaa protiv njegovih protivnika i drugih.
Lijepa li je ova knjiga to je napisa moj profesor,
Bole, uini njegove protivnike prahom pod njegovim nogama.
Produfi njegov !ivot, o Ti koji ispunjava nae potrebe i !elje,
i sauvaj njegovo tijelo od svih bolesti, o Ti koji se
odaziva naim molbama.
Moj Allahu, zaklinjem Te au Tvoga poslanika, Muhart~eda,
podari mu mjesto na Sudnjem danu u hladu tvoga prijestolja.
Uini mu Muhameda susjedom u raju,
i primi moju skruenu molbu, zaklinjem Te au i
ugledom Tvoga miljenika, Ahmeda.
Allahu moj, nemoj mi uskratiti njihov zagovor na Sudnjem danu,
eto, ovo je moja molba, a Ti si (Allahu) onaj koji se
brzo odaziva svojim moliocima."
Veliko potovanje prema svome muderisu Sadikovi je iskazao i u navedenim
stihovima, i to biranim rijeima jednog esnaestogodinjaka, na arapskom jeziku, dok
sebe u isto vrijeme naziva najbjednijim stvorenjem. To je shvatanje jednog vremena
kome je i Sadikovi cijelim svojim biem, sve do svoje smrti, pripadao, vremenu u
kome se radilo, pisalo, prepisivalo, gradilo, podizalo i pomagalo a da se nije trailo i
oekivalo nekakvo javno priznanje ili materijalna nagrada, u kome se vjerovalo da je
svako ljudsko priznanje i isticanje svoga imena umanjenje ako ne i degradacija
uinjenog djela. Za sav trud, rad i utroena sredstva bio je jedini cilj~ pomoi ljudima, a
nagrada se oekivala jedino od Allaha. Vjerovalo se da Allah obilnije nagrauje
anonimne dobroinitelje. Onim prvim, velikodunim i skromnim poslenicima
pripadao je i popularno zvani i potivani Hoda Mulalija Sadikovi.
I kasnije, u zrelom dobu, Sadikovi i dalje postojano stoji iza uenja svoga
muderisa i brani njegove stavove u tumaenju islamskog uenja. Tako je on nekom
uvenom putujuem propovjedniku (sejjar-vaizu), Salih efendiji Sarajliji, koji je
kritikovao njegovog muderisa, posvetio jednu pjesmu ria arapskom jeziku. To je
panegirik u ast muderisa i njegovog uenja. Iz pjesme se razumije da je Sadikovi
pokuao putem usmene rasprave usaglasiti stavove svoga muderisa sa stavovima vaiza
200

Salih efendije, i kada je ovaj uporno ostao pri svojim stavovima i ljutito prekinuo
svaku diskusiju, Sadikovi mu je biranim rijeima, u stihu ukazao na njegove
postupke i nedostatke, otrim rijeima i dokumentovano ga upozorio da njegovog
muderisa ostavi na miru i poui ga kako se treba vladati i postupati kao propovjednik
(vaiz). Evo tih stihova:

. ~ ..-t:~~r.+_'- .':"'*"l~'?'''if'*'i.

.6if04.,

i . .

j lfJS! .i *( "
. -.~ :; ,:, ~-':.?::; ' .-: .~ ,=~.: ~

o .. . -k..i+ i

~.;:~~~
.. ;

.,
'

'

.'

- ji

r
)

. : -::. ~

... . .... :"

' ..

201

J.a"~
~~ti' I.J~

u'"

~~J~"l' ~~\.O.it

\a.it

'j'

~ ....;,_;~" ,.-., ~~~ uU 'JW ~u ~~,. "~' vl-5

t~~'J ,~Wli 'lt J \.i.;l
~w1.kai u-J~ uu

t~~,." ~j \:O-'"'~'" ~ '-"'~v' ~..U~

~' J~' "~ _,.i4!' ~..i...5
'~ r".~ ~' J.J.Y'I'

r~' ~.-J '~ ..k ):J' '~'

'-l.J'tJ:,....;
\...... ;.
...,-;
.

~~~~~

U..'-i J ..bb,.!' ~ '~ uli

4-U.. . ;~,~~,j,

~~~~i'

Sz'JJ

GORNJI STIHOVI U SLOBODNOM PRIJEVODU GLASE:

"Propovjednie/

Ti prekida svaku diskusiju i to u srdfbi,

i, ako si uenjak, smiri se, jer nisi i najueniji.
Ako je ve Bofja naredba za upuivanje blaga, emu onda
grubost? jer, ako namjerava nekome pljusku udariti, i sam
e je dobiti.
Pa ako si propovjednik onda propovijedaj ljudima,
na njefan i blag nain, inae vatra se brzo i lako
rasplamsa.
Zaklinjem te Allahom, gledaj samog sebe (i svoga posla),
a ostavi moga profesora (na miru) i velikoduno i
s potovanjem proi pored njega. .
Pretjerivanje u propovijedi je jako pokueno,
a takoer i nedotjeranost, ije su posljedice
ruenje i razaranje.
I zaista, mnogi propovjednici u nae vrijeme
idu pogrenim putem, a onda se kasnije kaju.
Zato, kada se nae, o propovjednie, u nekom m)estu,
kao, stranac, propovijedaj onda po normama njihovop
ponaanja.
A ne trudi se uzalud da mijenja njihove obiaje,
jer svatko najlake prihvata ono to je blisko
njegovom shvatanju."

Nespo mo je da je Sadikovi navedene stihove napisao jo za ivota svoga muderisa, a

to je vrijeme prije 1900. godine, to znai da je tada imao manje od 30 godina. U
svakom sluaju, u ovim stihovima se osjea da je Sadikovi tada ve zreo i da
samostalno rezonira i argumentovano brani i zastupa stavove svoga muderisa, da
javno polemie i sa profesionalnim i putujuim propovjednicima, da uoava slabosti
kod propovjednika i da im javno ukazuje kakvi trebaju biti, iznosei to sve u stihu
biranim rijeima na arapskom jeziku, bez ponavljanja i suvinih rijei,
argumentovano, aludirajui na odreene kur'anske ajete (citate) i Muhamedove
izreke (hadise).

202

Svi se stihovi u gornjoj pjesmi zavravaju na glas "m". Samo dva zadnja dvostiha,
znatno manje metarske duine, ako se tako uzmu, zavravaju se na kraju na slog "ha".
Na metar i duinu stihova Sadikovi nije uvijek strogo gledao. Gotovo svi stihovi u
navedenoj pjesmi imaju druge duine. Slau se samo prvi i esti, trei i etvrti. Zato
njegovi stihovi djeluju vie kao rimovana proza zvana sed (na arapskom jeziku znai
"gukanje"), koja se u arapskoj knjievnosti esto susree i tretira kao poseban vid
knjievnog izraza. Po vrsti je najblia epigramima. Ovom vrstom knjievnog
izraavanja Sadik ovi je, u svom knjievnom opusu, obilno koristio i u tome dostigao
veliki domet i s formalne i sadrajne strane. Pravo je uivanje itati te njegove stihove.
Za ilustraciju Sadikovievog irokog obrazovanja moe odlino posluiti jedna
njegova saeta skica (ili tesv1d - kako je obiavao rei Sadikovi) na etiri stranice
formata 20 x 17 cm, pisana njegovim kao biser sitnim, lijepim i vrlo itkim arapskim
pismom, o Bojoj egzistenciji i jedinstvu (l. imanski art). To je jedan meu brojnim
njegovim sauvanim radovima i skicama koji mi je doao do ruke, a koji je obraen i
potkrijepljen iskljuivo naunim dokazima iz astronomije, matematike, biologije,
fizike i drugih znanosti. Upada u oi da se Sadikovi u tom svom radu nije uope
posluio citatima iz Kur'ana: ili hadisom (Muhamedovim izrekama). Na kraju svoga
navedenog rada (skice) Sadikovi je na arapskom jeziku rekao:

u~'~'c- u' J eJ": JN J~~ ~..iJ ..,J"l...._'J, u~"l',- .U. J

~ -''.ii-''- ~ J ~ '- l .u. . _,.h;- u- ~ "l..;"l ul~"ll
~ ""'~J"' -c.h,J
y~ J.-..11 c.i .,k ~...u.' .a

J...,.,. J

.J.._~~T
U prijevodu na na jezik to znai:

"Eto, to je pravo vjerovanje zasnovano na naunim dokazima koje se nuno

namee svakom pametnom i punoljetnom ovjeku, iako je obino vjerovanje
ispravno, jer je.ono optereeno opasnou i u sebi nosi izvjestan rizik. Ovo je skupio i
napisao Sadikovi Alija, Allah ga uputio na put istine i ria tom putu ga uvrstio, a
njemu i njegovim roditeljima i svim pravim vjernicima neka oprosti grijehe. Usliaj,
Boe, tako ti kur'anskog poglavlja Taha".
Sadikovi nije, zaudo, naveo godinu kada je napisao ovaj svoj rad i ne zna se da li
ga je ikada razradio i dao mu konanu stilsku formu. Ovaj Sadikoviev rad je
metodoloki postavljen, obraen i potkrijepljen dokazima da bi on i danas mogao
posluiti kao osnov za seriju predavanja iz oblasti akaida (islamske dogmatike) na
nekoj visokoj teolokoj katedri ili za jednu savremeno obraenu naunu radnju iz te
oblasti.
Jo je dr Hukovi istakao da je Sadikovi odlino vladao vjetinom izraavanja
brojnih vrijednosti pomou stilizovanih slova zv. "ebded -besa b", naroito u
sastavljanju kronograma (tariba) o pojedinim dogaajima. Sadikovi je uspjeno
sastavljao kronograme i na arapskom jeziku. Za razl*u, moda, od nekih drugih
naih sastavljaa kronograma, Sadikovi ih je pisao i po kalendaru nove ere. Ja u
ovdje navesti nekoliko interesantnih kronograma koje je Sadikovi sastavio na
arapskom, odnosno preteno na arapskom jeziku, a to su:
l) povodom smrti muderisa Osman efend ije Gruhonjia kron o gram glasi: J~I.J J.aA.ll ~~).k a znai: Prhnuo je s odlinicima i savrenima,
to po ebdedu odgovara 1317. godini po hidri, odnosno 1900. godini.

203

\--~

'

..,;;~;,,' ~l

'
\

~./"'? r/!
\

t .
' ~-

--

.
_:.,;.._.... _ il~ ,

204

Za istu priliku Sadik ovi je sastavio jo jedan kronogram, i to po gregorijanskom

kalendaru, koji glasi: :Ju a znai : "Srdi se" ("alosti se! "), a po ebdedu odgovara
1900. godini.
a

2) povodom smrti muderisa h. Mustafe Gruhonjia kronogram glasi: ~

"Sa srdbom" ("sa alou " ) i odgovara 1912. godini n. e. (1330. godina po h.);

znai:

3) povodom svog definitivnog postavljenja i imenovanja za m ude risa, kronogram

glasi:
li.... ..,.....: a znai: "Velika stvar", a odgovara 1330. godini po h,
odnosno 1912. godini.
4) povodom popravka A tik damije u Janji i podizanja nove munare kronogram
u dvije varijante koje glase:

r-ot

~~ &S\.:o.: ~.J\; J

H' t l

,_,........,.t.
.JU..~
.
-w--~~ r:!

znaenje : "Datum ove gradnje"

godina po hidri: 1341.

znaenje: "Nai

datum njene obnove"

Oba ova kronograma daju 1341. godinu po h., a odgovara 1922. godini.
Prilian broj krmograma povodom raznih dogaaja Sadikovi je sastavio na
turskom i perzijskqm jeziku, na to je ukazao i Hukovi. Sadikovi je sastavio
kronograme i povodom roenja svoje djece. Za neke posebne prilike imao je obiaj
sastavljati kronograme u vie varijanata. Pozitivno se zna da se za sastavljanje
kronograma nije nikad posebno pripremao. To je radio rutinski, na licu mjesta u
raznim povodima i prilikama. Sve to ukazuje na bogatstvo njegovogjezikog izraza u
toj vrsti knjievnog stvaranja.
Sadikovi je bio vrlo vjet u sastavljanju raznih, esto jako komplikovanih
zagonetki kako na naem, tako i na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i
perzijskom. Odabrao sam jednu na arapskom jeziku koja je vrlo zanimljiva i duhovita,
iako ne tvrdim daje i najbolja meu velikim brojem dobrih. Na nekoliko mjesta tekst
zagonetke je oteen pa sam morao neke rijei, odnosno njihove dijelove,
rekonstruisati po smislu, odnosno po karini, kako je Sadikovi obiavao rei. Evo te
zagonetke:

u,:'~.,; u' ~ ~ ~ J ~,at J J~..,JI (lt .,;'C \,-j \,i,;

~~ J ur'~' ~ u' .:J,_.~ JA J\i J~~ ~.J~.,; (lt
~ ( t....J J._"-', &.J~'~. ,,_."iM.:'--'' i-JJ'/~ ~.._,;
l-t'Ji (lt ~ J'..i ul- '-i.J ,...:- ~, ~~u~,...."......., J~~ \.U:-.e
..,....s. '.&!lj '." .... ~ ~ ~ -- d:r ,_i ~ 'r.-:-- . . . . . .,; ~JI
.~
- J,.'.J ..rw
l <c;r-:... -~h~
. - ,. l<.",.....
-~-h ._.....~._ ~
.
- J ~ J '.J ..rw
~ ,..,.-- v-:-~

UJu..J1 .".~~_,;~ r-.J "~' .".,......~,~~u":

~ .,.,. ~L..i~' u"'-"'~'

J.-5 u' ~

,..._,.u

~ ,,;,.h ~ ~L!J ..J

205

Zagonetka u prijevodu na na jezik glasi:

"Prepirala se trojica ljudi o svom porijeklu i svaki od njih je tvrdio da je njegovo
porijeklo najasnije . U to doe jedan mudrac i zapita ih: "Hoete li da vam ja
matematikim putem objasnim tko je od vas trojice najasniji po porijeklu?" -na to
oni pristanu.
Mudrac uzme i nacrta jedan raznostranian trokut (na pijesku) i naredi da svaki
od njih napie po jedan broj na uglovima trokuta kao obiljeje i znak svoga porijekla.
Ovi to urade i brojeve upiu tako to je svaki od njih svoj broj upisao za jedan vei od
svoga prethodnika.
Mudrac zatim uzme i sabere brojeve susjednih uglova i zbirove upie na
stranicama trokuta, a njima rekne da i oni svoje sim bolne brojeve sa uglova saberu sa
brojevima na suprotnim stranama od uglova, nakon ega se sva trojica uvjere da svi
ljudi imaju isto porijeklo i tako se po mire."
Evo tog trokuta:

Slinih i vrlo zanimljivih zagonetki na arapskom jeziku Sadikovi je sastavio

veliki broj i nalaze se u raznim njegovim biljenicama.
Ovo nekoliko mojih zapaanja i kratkih izvoda iz neobjavljenog Sadikovievog
knjievnog rada na arapskom jeziku zavrit u njegovim vrlo lijepim stihovima koje je
sastavio i na jednoj svojoj fotografiji napisao:

u_,;...~.. ~'.;Jk:.......; ~.J~ J~'~'

~.A.~~ j.? u'~.J.JJ

e.~,~ l..: '.JiU~.;~ u~

c,~,~~..A; ,-)n..IM ~,~".~";u'~ ,..;, J

v' ~J.~' ,..;,

Navedeni stihovi u prijevodu glase:

,.Kada umrem i moje kosti bude pokrivala zemlja,

volio bih da se moje ime i dalje spominje.
Pa kada htjedne da upozna moj !ivot, onda itaj moje stihove,
a kada zate/i da vidi moj lik, ova slika je moja uspomena."

206

SUMMARY
Alija Sadikovich (1872-1936) muderis from Janja near Bijeljina is known as
a1hamiado literature writer in Bosnia and as copyst of a great number of works writen
in the Near Eastern languages. The author informs us that Alija Sadikovich prepared
several reference books for subjects he taught in medresa in Janja, and with his writing
in Arasbic language. Quotations in prose asnd in verse confirm the claim that
Sadikovich was as wide educated masn, knew Near Eastern languages exceptionally
Arabic language.

207

Dr Abdurahman N ame tak

MUHAMED RUDI
(uz 155. godinjicu

roenja

i 75. godinjicu smrti)

U tri i po stoljea dugom trajanju bosanske alhamiado knjievnosti, od prve

poznate pjesme Hrvat turkisi od Mehmeda Erdeljca (1588/89.) do kraja drugog
svjetskog rata, kad je arebica ne samo kao komunikativno sredstvo pismenog
izraavanja, nego i kao uporabno pismo muslimanske vjerske literature prestalo da
egzistira u naim krajevima, izuzev u Kur'anu, trajala je kod bosanskohercegovakih
Muslimana knjievnost na srpskohrvatskom ili hrvatskosrpskom jeziku, pisana
arapskim pismom arebicom, tzv. a/hamiado knjitevnost.
Ako u ovoj knjievnosti izdvojimo autore vjerskih rasprava ili udbenika za
potrebe muslimanskih uenika u upoznavanju vjerskih propisa, onda je medu
posljednjim njenim velikim autorima svakako Muharem Dizdarevi, sin Mustafe, iz
Trebinja, . poznatiji po svom pjesnikom imenu Muhamed Rudi, nego po svom
roenom imenu ili porodinom prezimenu.
Muhamed Rudi (1825-1905.) najplodniji je pjesnik bosanske alhamiado
knjievnosti. Za svoje vrijeme bio je daleko iznad prosjenosti obrazovan. Poetnu
vjersku kolu- mekteb, pa medresu u kojoj je dobro nauio orijentalne jezike, zavrio
je u Trebinju. Prvi je od muslimanskih pisaca koji je stekao i neko ire svjetovno
obrazovanje: zavrio je Srpskopravoslavnu osnovnu kolu u Trebinju. Iako vjerski
obrazovan, nikada nije bio profesionalno vezan za slubu, mada je na svom imanju u
Gradini povremeno odravao besplatno mektepsku nastavu. Bio je civilni slubenik
posljednjih decenija turske uprave u ovim krajevima. U austrijsku slubu nije stupio,
mada je bio pismen i poznavao i latinicu i irilicu.
Rudija je ne samo najplodniji, nego i najraznovrsniji bosanski alhamiado
pjesnik, i to iskljuivo pjesnik, jer ni jedan prozni sastav, originalni, nije ostao iza
njega.
U mogunosti smo da imamo uvid u dvije njegove zbirke pjesama, autografe, 1) i
da vidimo koliko je ovaj pjesnik ne malog talenta bio podjednako zainteresiran za sve
1
) Original jedne zbirke je u Akademiji nauka i umjetnosti u -Sarajevu (nije inventarisan). Drugi
original je vlasnitvo Alije Nametka u Sarajevu.

14 - Anell

209

to okruuje i zaokuplja njegov fiziki i duhovni ivot. Dijapazon tema koje je

obraivao kree se od unutranjih odnosa u porodici, savjeta o potrebi vjerovanja i
nainu vjerskog poslovanja, narodnog predanja i vradbina, historije (Aleksandar
Veliki), mirada (ulazak vjerovjesnika Muhameda u nebo), mevluda (roenje
Muhamedovo), smrti Muhameda i njegove keri Fatime- do toplih reminiscencija o
arima proljetnog jutra. On je prvi i jedini pjesnik koji je u alhamiado poeziju uveo
novu vrstu pjesama tzv. hiaje, te epsko-lirske poeme o ivotu Bojih vjerovjesnika, on
im je zaetnik, ali i posljednji tvorac njihov. Istini za volju, treba spomenuti da su i
Alija Sadik ovi, iz J anje, i hafiz Seid Zenunovi, iz Koraja, takoer ispjevati dva vefata
(pjesme o smrti Muhamed pejgambera i njegove keri Fatime), ali su njihove tvorevine
sricanje o temama kojima je Rudija ljudskoj toplini dodao i dobar umjetniki izraz.
Rudijin knjievni opus je veoma obiman, obuhvata preko dvije hiljade distiha. I
pored sve raznovrsnosti njegove pjesme se mogu podijeliti u etiri osnovne grupe:
a) hiaje i vefati
b) mevludi
e) vjersko-poune i svjetovno-moralistike pjesme,
d) o historijskim linostima .
Hiaja, hikaja ili hikjaja tj. pria je bila omiljena vrsta pjesnike forme i vrste u
turskoj knjievnosti. Sudbina nekih Bojih vjerovjesnika, peripetije i ponekad okrutne
sudbine koje su ih u ivotu zadeavale, nisu mogle da ih pokolebaju u odanosti Bogu i
njihovoj misiji u duhovnom preobraaju njihovih naroda. Sve je to isticano kao uzor u
koji se ljudi moraju ugledati da bi postigli sreu na obadva svijeta.
S tom tendencijom su ispjevane i Rudijine poeme: Hiaja o Jusuf pejgamberu,
Hiaja o Ejjub pejgamberu i Hiaja o Ismail pejgamberu.
U prvoj je opjevana sudbina Jusufa (Josipa), koga su zavidna braa bacila u jamu
i, kad je kasnije osloboen, prodala ga jednom trgovakom karavanu koji_ga je, opet
kao roba prodao u Egiptu jednom visokom dravnom slubeniku. Zena ovog
slubenika, fascinirana ljepotom Jusufovom, uzalud pokuava da ga zavede, a kad joj
to ne poe za rukom, uspijeva da ga baci u tamnicu. Sluaj je htio da je on jedini znao
protumaiti vladarov san o "sedam debelih i sedam mravih krava" (sedam bogatih i
sedam gladnih godina) i kad se san ostvario, dati su mu visok poloaj i ast u dravi, pa
je tako mogao da spase od bijede i gladi svog oca i brau i dovede ih u Egipat. Na toj
starozavjetnoj i kur'anskoj prii sagradio je Rudija svoj spjev vrlo uspjeno. Opisi
ivota u rodnoj kui, ljubomora brae, oev oaj zbog nestanka sina, strasna enja
gospodareve ene i njena osveta zbog ednosti Jusufove, sve je to dato toliko
uvjerljivo, da pjesma ostavlja veoma snaan dojam. U slikanju detalja Rudija se
iskazao kao pravi majstor. Npr:

,. Od due ga vie gleda, lipo dr!i Jusufa,

Sve se mui da prevari radi sebe Jusufa.
Duvare je napunila i surete ~) udrila,
Kako oni sohbet 3) ine, ali Jusuf ne gleda
e se ljube, de se grle i jo neto ko gleda
Da mu srce mejl4) uini, kad na duvar pogleda."

(Stih 145-150)
2
3
4

210

suret - slika;

sohbet - razgovor.

meji - naklonost,simpatija.

U Hiaji o Ismail pejgamberu tj. prii o Ibrahim pejgamberu, koji se zavjetovao da

e rtvovati svog vlastitog sina, neki momenti su upravo potresni. vrsta odluka oeva

da ispuni zavjet dat Bogu i prinese kao rtvu svog jedinog sina i bol oeva zbog tog
gubitka kazani su tako znalaki i iskreno, da italac mora saosjea ti u patnjama i oca i
sina:
"Boe dragi, digarice moje su,
Ismailom moje oi gledaju.
Ko
Ko

njega sada zaklat, al' valja?!

sabur uiniti ko valja?

Njemu sada ko e krvcu proliti?

I njegovoj majki ko e kazati?
(Stih 103-108)
Hiaja o Ejjub pejgamberu je parafraza starozavjetne prie o strpljivom Jobu,
koga ni najvee ivotne nedae , bolest i siromatvo, nisu mogle pokolebati u vrstini
vjere i njegove poslanike misije. Izgleda da je ovoj pjesmi Rudija posvetio najvie
panje, jer na dva mjesta u Zborniku ima po nekoliko stihova, pokuaja da nae
pogodan stih i izraz. Razlog je, po svoj prilici, taj to je on pravio prepjev sa turskog
originala striktno ga se pridra vajui, a ne kao u prve dvije hiaje, u kojima je samo
uzeo motiv i grube konture radnje, ali je obrada potpuno njegova. Uostalom, i sam
Rudija je kao dodatak pjesmi zapisao:

"Nadopuna:
Sa turskoga jezika sam preveo,
Na bosanski jezik ja sam doveo.
Ako budem egod to ja falio,
Svakog brata molim ja za popravu."
Meutim, kako turski original nema stihova koji govore o ivotu Ejjub
pejgambera nakon ozdravljenja, kao i o ivotu njegove ene Rahime, Rudija je
naknadno, i na drugom mjestu u svom Zborniku, dopjevao jo est distiha.
Dok je druga pjesma u jedanaestercu sa cenzurom poslije etvrtog sloga, ova kao i
ona o Jusuf pejgamberu, ispjevane su u petnaestercu sa cenzurom poslije osmoga
sloga.
Duina sve tri ove pjesme (prva 206 distiha, druga 109, a trea 94 + 6 distiha)
nikako ne znai da se Rudija raspljinjavao u opisivanju sitnica beznaajnih za samu
radnju. Naprotiv, on je vrlo bogate ivotopise svojih linosti dao vrlo saeto, prelazei
u radnji skokovito i pravilnim redoslijedom sa jednog burnog dogaaja na drugi. U
stvari, ta konciznost u izrazu je posebni kvalitet njegove poezije.
Hiaja o Ibrahim pejgamberu neosnovano se pripisuje Rudiji5), jer, osim jedne
krae pjesme Oev savjet sinu, nema ni jedne druge u stihu sedmercu ili osmercu, a
pogotovo ne u strofama od po etiri stiha. Sigurno je to tvorevina njegovog sina
Huseina Dizdarevia (1855-1933.), moda i na osnovu nekih skica Rudijinih, koji se i

sam bavio alhamiado poezijom. Pjesma je ipak objavljivana kao tvorevina Muhameda
Rudije.
') Mustafa Busuladi: Muhamed Rudi. - Glasnik IVZ, Beograd, God. lll/1935, br. 12; str. 543-548.
14"

211

Dvije svoje hiaje Rudija je sam naslovio sa "vefat" tj. smrt, odnosno pjesma o
smrti. To su: Smrt Muhamed pejgambera (izvorni naslov je Vefatin nebijji sallallahu
alejhi ve sellem") i Smrt Fatim~-i Zehre (Vefati Fatimetuz-Zehra, radiallahu anha).
Prva pjesma ima 338 stihova, mahom jedanaesteraca, ali se ipak ponegdje gubi
ritam time to je u istom distihu jedan stih jedanaesterac, a drugi deseterac ili
dvanaesterac. No, takvi su sluajevi rjei. Da bi pokazao koliki je bio gubitak za
ovjeanstvo smrt Muhamed pejgambera, smrtnika i vjerovjesnika idealnih ljudskih
vrlina, on eli
"Svetea

istog

smrtcu mu da kaemo".

Oslanjajui se na tradiciju, a ne na izvore, on je u sadraj unio i fantastike, kao to

je razgovor Muhameda sa Debrailom (arhanel Gabrijel) i sa anelom smrti
Azrailom, koju je on upravo realistiki pribliio itaocu. Spjev se .odlikuje vanredno
tenim pripovijedanjem, bogatstvom slika i vrlo ivim dijalogom izmeu Muhameda i
njegove keri, njegovih unuka, njegovih drugova i anela i ponegdje upravo
zadivljujuim metaforama.
Druga pjesma je opis smrti jedinog pejgamberovog djeteta koje ga je nadivjela,
njegove keri Fatime "iste", koja je u neutjenoj boli zbog smrti oca est mjeseci
nakon njega umrla. I njena smrt je obavijena mistikom i fantastikom, jer nju prate
aneli na sastanak s njenim ocem. Sve lijepo ime se odlikuje prva pjesma manifestuje
se potencirano i u ovoj.

Muzikalan stih omoguava da se njegove pjesme lako pamte, pa je i to bio razlog

da su ova dva "vefata" od svih R1.1dijinih djela najvie prepisivana, i da i danas ima
ljudi koji ih znaju napamet izrecitirati.
Kao spona izmeu Rudiji najdraeg rada, pjevanja mev/uda, stoje jo dvije
popularne pjesme: H iaja o bagdadskoj hanum i i Hi aja o prelasku na islamjehudije. U prvoj se zapravo govori o nekoj eni u Bagdadu samo toliko da je bila dobra i
pobona, a kad je umrla, u nasljee jedinom sinu ostavila je svu svoju imovinu koja se
sastojala iz jedna "jaspre" (aspro= mali srebreni novi) . To je kazano samo u est
stihova. Glavni je sadraj pjesme pitanje u to e sin utroiti taj novac. Odluuje se da
priredi "mevlud", sveanost kojom se slavi roenje Muhamed pejgambera. To muje
donijelo ugled, a kad je umro, n:trtav (!)je okupljenom svijetu rekao da je naao spas u
zagrobnom ivotu. -U drugoj pjesmi istovjetni i istoimeni san mua i ene, Jevreja, i
njihovo vienje u snu vjerovjesnika Muhameda, utjee na njih da prime islam.
Snovi u Rudije esto su predmet njegove obrade, motiv koji pokree radnju, i on
im pridaje veliko znaenje. Snovi Ibrahim pejgambera da zakolje sina pokreu ga da
izvri zavjet dat Bogu, jer
.... .. .. .. p'ejgamberska ruja6) hiik7),
Pejgamberi to viaju to je hak. "
(Hiaja

o Ismailu, stih 61-62)

Sin bagdadske hanume takoer je u snu naao odluku u to e potroiti "jaspru",

branom paru Jevreja u snu je Pejgamber rekao da e nai spas ako prime islam,
Fatima je usnila da je otac poziva k sebi itd., a takvih primjera ima jo.

212

snovienje .

ruja - san,

hak - pravo, istina.

Zanimljivo je da su dvije njegove hiaje , kao interesantna knjievna vrsta,

objavljene u mostarskom "Osvitu" IV1899, i kao posebna knjiga Ivana Zovke 1902.
godine, bez oznake autora, a prevedene su i na eki jezik.S)
U posljednje dvije citirane pjesme Rudija je samo natuknuo jedan problem koji
ga je knjievnom radu najvie zaokupljao da mu se posveti, a to je da i sam ispjeva
mev/ud, pjesmu u slavu roenja Muhamed pejgambera.
Proslava roenja Muhamed pejgambera, a to je 12. rebiul-evvel muslimanske
lunarne godine, obiljeava se kod nas posebnom sveanou - uenjem Mevluda
(mevlud se "ui" a ne ita) turskog pjesnika Bursa/i Sulejman elebije, is pjevanog 1409.
godine.9) - Tek 1878/79. godine pojavio se prvi mevlud "na bosanskom jeziku" od
Hafiz Saliha Gaevia, kajmekama u Kolainu (SR Crna Gora). To je zapravo prepjev
Mevluda Sulejmana elebije, u kojem je Gaevi zadrao metriku turskog mevluda i
stih jedanaesterac. Neposredno nakon pojave ovog Mevluda Rudija je pristupio radu
na svom Mevludu. Meutim, to nije sluaj sa drugim njegovim pjesmama, ovdje je
on, nezadovoljan jednom verzijom, radio i drugu, pa su tako nastale verzije Mev/udi
erif sa 224 stiha jedanaesterca, i docnije M ev/udi erif bi lisani bosnevi (,.asni Mevlud
na bosanskom jeziku") sa 256 stihova, takoer jedanaesteraca. Sastavni dio prvog
Mevluda Rudijinaje Mirad (ulazak Pejgambera u nebo) sa 176 stihova, dok je drugi
Miradun nebijji a/ejhissa/atu vesse/am samostalna cjelina od 162 stiha jedanaesterca.
Kao i u skoro svakoj njegovoj pjesmi, i ovdje ima dodatak (osam stihova) u kojem se
autor obraa Bogu s molbom da oprosti grijehe njemu i ostalim ,.muminima i
muminkama" i obraduje ih rajem.
Oba Rudijina mevluda su slobodni prepjevi teksta Sulejmana elebije. I Rudija
je, kao i Gaevi, upotrijebio isti metar i duinu stiha, jer je melodioznost ovoga stiha
sa arapskom metrikom.

failatun, failatun, failat

pogodovala recitativnom njegovom kazivanju i, to je osobito vano, lakem

pamenju. Rudija se prilino striktno pridravao turskog originala i njegovi prepjevi
odgovaraju redoslijedu originala. Meutim, ondje gdje je smatrao potrebnim da
istakne, odnosno pojaa neku misao ili da upotpuni sadraj, nadopisivao je vlastite
stihove. Tako npr. stihovi 13-63 su originalni Rudijini, a odnose se na zapovijed
Boju "kalemu" (peru) da do Sudnjeg dana pie na "Lev hi mahfuzu" i.da pisanje pone
"bism'illom". Tu su samo u najkraem spomenute legende o Nuh pejgamberu (Noa),
Ibrahimu (Abrahamu) i njegovom sinu Ismailu, Sulejmanu (Salamon), Jun usu (J ona)
i Isa pejgamberu (Isusu). Od elebije je preuzeo dalje samo 12 stihova, a ostali do 98.
su njegovi originalni. Meu ovim stihovima ima njegovih slikovitih komparacija kao
to je ova o trenutku roenja Poslanika:
"Kano sunce na dunja/uk kad grane,
Jali mjesec na emalu kad bude,
Vas se dunja, nebo nuromi.O)zasja
Kad izae na dunja/uk Mustafa. "

(Stih 175-178)

') Otto F. Babler: Dvi! muhamedanske biblicke basni!. Svaty Kopeek, 1934.
9)

10)

Fehim Nametak: Bursali Sulejman elebi, Sarajevo, 1973.

nilr - svjetlo, Boansko svjetlo;

213

Ili na pnmJer u Miradtu (sastavni dio prve verzije Mevluda) upravo lucidnom
formulacijom je objasnio nikad dovoljno objanjenu dogmu o razgovoru Muhameda s
Bogom:
"Brez harfovall,l glasa, rii krupni Bog
M us taft je govorijo dragi Bog."

Stih 133-134)
Rudijin Mevlud nije imao sudbinu Gaevievog koji je doivio na desetine
izdanja, dok njegov nikada nije tampan! 2>
Najbrojniju skupinu sainjavaju Rudljine vjersko-poune i svjetovno-mora/isti
ke pjesme. U prvu grupu ovih spadaju Fazileti bismilla ("Blagodat bismille"), Bosnevi
edebi gusul ("Na bosanskom o vrijednosti i nainu kupanja"), Ba' del vudui su} fazileti
("Korist od vode poslije abdesta"), Bosnevi !isan ile ah/ak Resu/ul/ah ("Bosanskim
jezikom o etici Bojeg Poslanika") i druge. Ispjevane su s namjerom da laganim stilom
i prilino muzikalnim stihom dadu itaocu praktine savjete o koristima pojedinih
vjerskih obaveza i o nainu njihovog izvravanja. Tako npr. Bosnevi edebi gusu/ do u
sitnice upuuje kako se vri "gusul", tj . obavezno kupanje muslimana i muslimanki
poslije spolnog snoaja, polucije, menstruacije ili krvarenja poslije poroda.
Druga grupa je brojnija i zanimljivija obzirom na teme. Autora zanimaju odnosi
u porodici, posebno izmeu roditelja, s jedne strane, i sinova i snaha, s druge strane, a
njegovi su savjeti i racionalni i humani:
"Muit

Al' se

svoje roditelje golem aza!Jl3)od Boga,

kad se oteni da ti mati ne plae:

uvaj

iena mila, voma draga, mati muno to ree...

Ko god cvili oca, majku, teko njemu vavika!
Ocu, majki valja lipo da gledaju mlaega!
Lipo valja svitovati ko je mlai od njiha."

Poloaj mua u takvoj

zajed~ici

je najtei i on se

osjea nemoan:

"Ni kud tamo, ni kud amo, oba svita izgubi!"

(Nasihat Il)
Kao racionalan duh Rudija pravilno uvia prednost znanja ("iluma") nad
bogatstvom ("malom"):
"Od mala je il um bolji, sedam stvari rastavlja." Ali on se ne zadrava samo na toj
konstataciji, nego je potkrepljuje otroumnim svojim aforizmima:
"Mal se gubi kad se harz14) a ilum se dobiva.
Sahibiju15lifum uva, a mal valja uvati;
Kad se umre, mal ostane, drugome e panu ti."

(Malden ilumden fazileti)

11

ha rf - slovo;

12 )

e,

Pripremio sam za tampu opirnu monografiju o Muhamedu Rudiji sa svim njegovim tekstovima,
nadamo se, u toku ove godine biti objavljena kao samostalan rad.

1l)

azab - patnja,

14

hiiriti

koja

muenje ;

- troiti;

") sahibija - vlasnik;

214

Rudija se osvre i na jednu ravu drutvenu pojavu- kockanje, pa blagom rijeju

upozorava na ovaj porok koji je i u njegovo vrijeme zahvatio omladinu (Pjesma
Bosnevi /u'b ve levhum zarari ("Na bosanskom objanjenje o tetnosti kockanja").
Slabija muje svakako pjesma Peder og/uni nasihati ejledi(,.Oevi savjeti sinu"), u kojoj
on savjetuje sina Omera, mada mu ni jednom sinu nije bilo ime Omer, a u kojoj se
odraava utjecaj Sirrije i Ilhamije:
,.Nemoj vikat na dervia, Omere! "
Izmeu ostalih pjesama posebno je interesantna Bosnevifakirluge sebeb ibaleri (Na
bosanskom o slinim uzrocima siromatva"). Zanimljiva je utoliko, to je u njoj
skoncentrisano mnotvo narodnih izreka i vjerovanja o tome ,.ta valja, a ta ne valja
initi" . Naravno , ima tu i dosta praznovjerica, ali i savjeta koji imaju razumnu osnovu
u higijenskim ili odgojnim propisima ili u naunim dokazima:

.. Ti u kui pauine ne dri,

S/ankom nemoj svoje zube tarkati.
Imenima oca, majku ne zvati.
Ti pod noge nemoj mrve turati.
Kad se sunce jali misec uhiti, (pomrai),
Oima je zararl6lono gledati" itd.
Pjesma Bejaz hbroz fazi/eli(" Vrijednosti bijelog pijetla") obrada je pukog narodnog
vjerovanja, kome Rudija, mislim neosnovano, daje podlogu u islamskoj tradiciji, jer
navodi da je hadisom tj. rijeima Pejgamberovim kazano, da:
.. ..... ona kua to no je,
I oko nje esnes(t) kua, to konije njegove,
ejtanskoga erraff) njih e dragi Allah uvati,
Od sihiral8)i od z/ije dua Allah uvati."
Posljednje djelo Muhameda Rudije je poema Nasihatul hukema li Iskenderi ZulKarnejn ("Savjeti mudraca Aleksandru Zul-Karnejnu (Velikom)".- Kur-an spominje
vladara Zul-Karnejna (,.Gospodar dva roga"), za koga komentator Demaludin
auevi kae da je bio paganski vladar.l9) Meutim, ovaj se tekst odnosi ipak na
Aleksandra Velikog, makedonskog vladara i osvajaa, kom'e Rudija pripisuje odlike
Bojeg vjerovjesnika.
Pjesnik iznosi svoje reminiscencije o tome kakav treba da bude vladar, po
rijeima Platona i drugih mudraca, te koga treba da bira za svoje savjetnike i na to
mora .se misliti, jer:

"Nisi doo amo da si rahat ti,

Vego gledaj nek je narod rahat ti!"
Vladar ne smije biti tiranin, a ni njegovi savjetnici, jer postoje etiri stvari zbog kojih se
carstvo gubi:

16

zarar - teta;

17 )

err - zlo;

11

sihir - magije,

19
)

ini ,

urok.

D. auevi: Kur'an asni. Prijevod i komentar. Zagreb, 1969. str. 411-412.

215

zulumar, a veziri gafi/i, 20 )

Uklee te hijanetluk21 ) i fukarska

.. Car

kao to imaju i

etiri

bedua. "22 )

stvari koje su u stanju da odre dravu:

,. Pravo radi, lijep n'ijjet imati,

Memleetska2 3 ) posla lipo gledati,
Nevoljnike od zuluma uvati."

U pjesmi ima i drugih praktinih savjeta kako se vladar mora ponaati i kakvu politiku
mora voditi u izvjesnim sluajevima:
,.Dva dumana kad imade vrh sebe,
Zavadi ji. nek se tebe prolaze!"
Karakteristino je daR u dija jedino u ovoj pjesmi govori nepovoljno o enama koje su
kroz historiju uope i historiju religije bile uzrok propasti mnogim ljudima, pa i
Bojim vjerovjesnicima, to se inae ne podudara sa miljenjem autora o enama u
drugim njegovim tekstovima. Jer, dok su se svi dotadanji autori (osim imama Edhema
u "Savjetima enama") obraali iskljuivo mukarcima, Rudija je ak i svoj Mevlud
zapoeo stihovima:

,.Boji lutj24/
U dennetu na hurija i gilman... "
H urije su rajske djevice, namijenjene kao nagrada mukarcima koji zaslue raj. Gilman
(mnoina od arapske rijei gillam) su opet mladii~ momci, namijenjeni svakako kao
nagrada enama koje zaslue rajsko naselje.
Kao i u hiajama, i ovdje zbijenost, gomilanje pria i pripovijedanja, koja nikako
ne ide na tetu jasnoe i preglednosti, karakterie ovaj tekst.

Iz cijelog Rudijinog opusa treba izdvojiti njegovu krau pjesmu Nasihat I

("Savjet") u kojoj autor u sedam vrlo melQdioznih distiha daje svu dra proljetnog
jutra u kome se sva iva bia, mrtva priroda i cijela vasiona budi. Zato ni ovjek ne
smije tada da spava, mora biti budan da bi osjetio i doivio veleljepno strujanje novog
ivota koji se sa novim danom raa. I kompoziciono pjesma je zanimljiva: iza svakog
stiha, u kome se imenuje ono to je budno, u kretanju, slijedi stih kao refren, poziv
ovjeku da ne spava, da se budi i da bude sudionik ovog strujanja ivota:
.. Crna noca niti danak ne gJava,
Ustaj, ustaj, ej moj dragi! Sto spava?
Niti kamen, ba ni drvo ne spava,
Ej moj dragi, ustaj. ustaj! to spava?"

Refreni se pravilno
20
21

gafi! - nemaran, nehajan, indolentan;

hijanetluk - izdaja, nevjerstvo;

bedila, bedova - prokletstvo ovdje: prokletstvo sirotinje;

memleetski

liitf - dobrota;

21

dravniki, dravni;

") "ihsan - dobroinstvo .

216

smjenjuju kao u dva prethodna distiha.

22

24

naizmjenino

Muhamed Rudija je, bez sumnje, uz Hevaiju, najbolji pjesnik bosanske

alhamiado poezije. to nije ostavio dubljeg traga u dalje njene tokove razlog je to je
on poeo pisati kasno, potkraj XIX stoljea, ali je njegova poezija ipak bila posljednji
veliki bljesak nae alhamiado poezije na njenom zalasku.

SUMMARY
MUHAMED RUSHDI
The poet of Alhamiado literature Muharemaga Dizdarevi, known a a poet by
name Muhamed Rudi, is one of the most pro litic writers of this kind ofliterature. He
lived and wrote in the 19th century(died in 1905 in Trebinje, his birth place). His poems
were printed several times. The author of this work prof. Abdurahman Nametak
divides all his poems into four groups: the hikayas (short stories) and the vefats (poems
on death), the mevluds (poems written in praise of the birthday of the Messenger),
religious-didactic and secular-moralistic poems, and the poems about historical
figures. He analyses each of these groups and gives examples for each kind of poems.

217

Alija Nametak

JO O "MAKBULI-'ARIFU" ILI "POTUR-AHIDIJI"

Medu tursko-bosanskim rjenicima najvie je prepisivan "Makbuli~arif' ili
"Potur-ahidija" Muhameda Hevai-Oskiifiye, roenog u Dobrnji kod (Donje) Tuzle,
u Zvornikom sandaku, hidretske godine 1010. (160112). Rano je ostao siroe bez
roditelja, pa je dospio do Istanbula, gdje je bio u slubi sultana Murata, sina
Ahmedova, i dobio mirovinu od milosti. Dok je bio u carskoj slubi spjevao je turskobosanski ili bosansko-turski rjenik i poklonio ga sultanu Muratu. Pored rjenika
spjevao je pet pjesama na "bosanskom" jeziku i dvije na turskom. Na dvjema
pjesmama je napisano kao naslov: "Ilahi bezbani Srb" i "Beray daveti iman bezbani
Srb". Tri pjesme nemftju naslova, a jedna poinje stihom:
Bosanski da vam besidim, bratani,
da sluaju prijatelji, dobrotelji i znani ...
Posljednji spomen Hevai-Oskufixe je zabiljeen godine 1061. (1651).
Rjenik "Makbuli:arif' ("Potur-Sahidija") u turskom uvodu ima 50 bejtova, u
kojima se na deset mjesta spominje bosanski jezik. Drugom kojem jeziku nema traga.
U rjeniku, osim uvoda, u petom poglavlju u 21. stihu stoji:
Sat1, pazar ve ticaretle bile ena bosanca denildi trgova t, a u trinaestom poglavlju
25. stih glasi:
Dabi dinke di bosanca istupa (stupa).
Mnogo je vie sauvano "Makbull-arifa" bez predgovora nego s predgovorom jer
su, ini se, softe u medresama nabavljali ili prepisivali "Potur ahidiju" od prvog
poglavlja do kraja trinaestog. Predgovor nisu mogli ni uiti dok ne naue onaj
minimalni fond rijei, kojima je ponekad - u prijanja vremena - bio i jedini turski
prirunik.

Nakon strunog rada godine 1933. kada sam obradio Potur-ahidiju za

diplomski profesorski ispit, i objavio ga u Gradi za povijest knjievnosti hrvatske knjiga 29, u Odjelu za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1968., jo sam se dva puta vratio na ovaj rjenik, koji sam objavio u Analima
Gazi Husrevbegove biblioteke, Sarajevo, god. V-VI, 1978., s. 145-164. Taj rjenik je
preveden na turski jezik i objavljen u Cevrenu, u Pritini, godile V. br. 16 (1977 .), s.
23-42.

219

U septembru godine 1979. odrao sam referat na III turkolokom kongresu u

Istanbulu o "Potur-ahidiji" ili "Makbuli 'arifu".
I dok sam radio temu za profesorski ispit, saznao sam da se u Sveuilinoj
knjinici u Upsali (vedska) nalazi jedan prijepis Potur-ahidije". Nisam ga onda
zatraio jer sam se sluio za ispit samo jednim primjerkom, koji je bio vlasnitvo moga
oca, a nisam se posluio ni rukopisom iz Upsale, koji je objavio K. V. Zettersteen u
katalogu: Die arabischen, persischen und tiikrischen Handschriften der Universitatsbibliothek zu Upsala. Upsala 1930, s. 323. br. 479, to sam citirao u Rukopisnim
tursko-hrvatskosrpskim rjenicima, 1968., str. 243, fusnota 15.
Taj knjievni rad je zatraila Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu od
Univerzitetske biblioteke u Upsali, koja joj je poslala fotokopije.
Rukopis je vrlo lijep, pismo uvoda od 50 bejtova ta/ik, kao i vokalizirani stihovi
13 poglavlja, samo za nijansu slabiji - moda zbog naknadno upisanih hareketa.
Nema velikih razlika u pisanju rijei i reenica ovog rukopisa i drugih dosad
obraenih "Makbuli arifa" ili "Potur ahidiya". Stoga sam se ograniio da opiem ili
popiem u rijeima i reenicama navedenog djela reflekse glasa t (ev= jat).
U svemu ima 45 rijei, u kojima ima (e), od ega ih je 38 s vokalom i, 5 ih je s je
(ije), i dvije s e. Uostalom, to smo nali u svim dosad obraenim rjenicima "Makbuli. arifa", s velikom veinom ikavskog izgovora, a mnogo manje ijekavskih i ekavskih
refleksa glasa e. To dokazuje da je donedavna ikavski govor bio dominantan u
najveem dijelu Bosne i Hercegovine.
Evo tih

rijei:

ovjek (pisano evejk) - adam

samsid - sam-sid - halveti
poleti (poletje) - uctu
/ipsiti - lip si ti - sen giizel sin
ko/ino- diz
lipo - giizel(e); lipa tena - giizel kan
sino- otluk
rika - su (voda i rika)
ri- soz
nevjesta - gelin
nedilja - l. bazar giinii, 2. bafta
ponediljak- (pazar) ertesi
srida - carsantba
snig- kar
biti (3.l.sg.prez.) - kacar
tiraj - kovar
nejidi! - yime
/ikar - bekim
mliko- siit
svijea - mum
seme- tohum
mid (mjed) - bakar
bilo (bijelo) - ak
pivat - trlamak
pridikat (-predikati) - negamat etmek
misec- ay
vitar- yel

220

slip- kor
lipo (Lipo rnilovat zakon je davni) - Gtizeli sevrnek adet ezel dir.
hitet (hitjeti) - kati evrnek
postila (postelja) dtisek
Illa t - yiirek stirrne dir .
neosvistit (onesvijestiti)- bayllrnak
sid (sjedi!) - otur
briza - ak agac
lje!nik - fmdtk
flib- oluk
tisto - harnur
medvid- ayu
izetna (zdjetna, nosea) - kebe kari
ifdiribe - tayt
lipota. I lipoto, s toborne milo inirn odprvo
dvi- Bir, iki, tic- jedno, idvi bern i tri; Daht idvi istotine- iki yiiz
izdi/a (zdjela) -'sahan
Izvo - sol.

SUMMARY
About Makbuli-arir s or Potur-shahidija' s Turkish-Bosnian vocabulary has
been written several times. By this asuthor has been published an article on this
vocabulary in Gazi Husrevbey' s Annals, book V-VI, p. 145-164. In the paper the
.asuthor deals with the vocabulary on the basis of it' s photocopy by Mac bu li-arif, now
in the possession of the University library in Upsala. A copy of this photocopy
possesses aslso Gazi Husrevbey's Library in Sarajevo.

221

Dr Omer

Nakievi

RUKOPISNA DJELA BOSANSKO-HERCEGOVAKIH PISACA

I MISLILACA NA ORIJENTALNIM JEZICIMA
KOJA SE UVAJU U BIBLIOTECI SULEJMANIJI U ISTANBULU
Putevi prenoenja .rukopisa su veoma razliiti. Meutim, predmet ovog
razmiljanja e biti kretanje rukopisa iz pravca Srednji istok prema Bosni, i obratno,
jer nalazimo da su se tako i kretali. Posmatrajui ta kretanja rukopisa primjeujemo
da se oni negdje ukrtaju, negdje smjenjuju, a ponegdje i osvajaju sebi prostor i onda
kada ga je teko pronai . Ako studioznije posmatramo taj put kretanja uoiemo
karakteristinu pojavu, da su rukopisi koji su unoeni sa Srednjeg istoka u ovo
podruje lako nalazili mjesto gdje e se smjestiti i udomaiti . Nova poruka, uobliena
u arapskom pismu, turskim, arapskim ili perzijskim jezikom, lako je nalazila mjesto u
praznom prostoru gdje nije bilo nikakve konkurencije. ak i sama ,.jazija" bila je
njegovana i uvana kao emanet ili kakav amulet.
Rukopisi koji su noeni s naeg na podruje Srednjeg istoka, u periodu u kojem su
arapsko-islamske nauke ve bile dostigle razvojnu kulminaciju, morali su nositi u sebi
posebnu porJ,lku, stilski biti jedri, misaono snani a sadrinski jedinstveni ili,
najmanje, ravni znaajnijim djelima srodne naune discipline, ako su njihovi pisci
pretendovali na bilo kakvo priznanje. Slikovito predstavljen, ovaj put kretanja
rukopisa na relaciji Srednji istok - Bosna, i obratno, izgledao bi kao duga uglaana
staza po kojoj nizbrdo klize rukopisi iz pravca Srednji istok prema Bosni i uopte u
nae krajeve, kao u more praznine, a rukopis, iz Bosne prema Srednjem istoku, mora
prevaliti tu istu stazu, u suprotnom smjeru, i gdje uzbrdica izaziva zamor, a uglaana
staza pad i kotrljanje nazad. Da bi rukopis, koji je ugledao bijeli svijet u naim
krajevima, mogao savladati tu razdaljinu i neugodan put do mora preplavljenog
drugim rukopisima, da bi se odrao na povrini, postao jasno uoljiv, prokrio sebi
put i odrao na zavidnom mjestu, on je morao imati vlastitu snagu. Ovo znai da su
rukopisi naih mislilaca i pisaca morali biti vrhunske vrijednosti da bi se odrali u
veoma jakoj konkurenciji i nali mjesto u jednoj od biblioteka.
Put istraivanja naveo me je na jednu od takvih biblioteka, Sulejmaniju u
Istanbulu, o kojoj e u nastavku biti vie rijei. Namjera mi je da zainteresovanim
pruim uvid u jednu znaajniju biblioteku u Istanbulu i ukaem, u kraim crtama, na
223

njenu vrijednost i bogatstvo, njeno formiranje i rad, da navedem neke podatke o

djelima naih pisaca i mislilaca, koja su se ranije spomenutom uzbrdicom i uz
spoticanje, ali uz pomo sopstvenih vrijednosti, domogla takve biblioteke. Djela u
navesti alfabetskim redom njihovih autora s naznakom imena kolekcije rukopisa i
signature svakog rukopisa u okviru kolekcije kojoj pripada.
Biblioteka Sulejmanija, koja pripada Generalnoj direkciji biblioteka Sekretarijata za kulturu Republike Turske, smjetena je u prostorije nekadanje osnovne kole i
zgrade Prve i Druge medrese Sulejmanije. Ona se nalazi na istonoj strani istoimene
damije.
Zgrada Medrese Sulejmanije ili, kako je neki zovu, Fakulteta Sulejmanije, smatra
se vrhunskim arhitektonskim dostignuem mimar Sinana u XVI vijeku. Iz~ena je
1557. Dananja biblioteka, koja je tu smjetena, igra veoma znaajnu kulturoloku
ulogu, upravo onakvu kakvu je svojevremeno odigrao fakultet Sulejmanija.
Biblioteka Sulejmanija je centralna struna biblioteka u ijem se sastavu nalaze
94 kolekcije ili manje biblioteke. Svaka od ovih kolekcija ili biblioteka svrstana je kao
posebno odjeljenje.
Ciljevi Biblioteke bi se mogli svesti na slijedee:
a) sakupljanje rukopisa vezanih za islamistiku,
b) pripremanje, pisanje i tampanje kataloga,
e) pruanje pomoi univerzitetskoj, muzejskoj i gradskoj biblioteci na pisanju
kataloga rukopisnih kolekcija,
d) pripremanje kataloga za rukopise koji se nalaze po bibliotekama van
Istanbula,
e) mikrofilmovanje rukopisa i njihovo prigotovljenje da se mogu koristiti u
naune svrhe,
f) pruanje usluge oko dobijanja izvora iz drugih naunih institucija svijeta, i
g) pruanje usluge itaocima
Biblioteka ima jednu veu i jednu manju salu. Vea sala ima oko 70 mjesta a
koriste je itaoci rukopisa. Malu salu koriste itaoci filmova pomou mikroitaa. Tu
se koriste filmovi mikrofilmovanih rukopisa unikata, autografa i djela vezanih
tematikom za razne discipline. Ove mjere su predmet u svrhu ouvanja os.novnijl
rukopisnih djela.
Lice koje eli i~ati neki rukopis u velikoj sali prethodno mora ispisati iz kartice
osnovne podatke:
- ime biblioteke (kolekcije),
- broj rukopisa,
-ime pisca i
- naziv djela.
Nakon to ispuni i potpie odreeni revers, italac e taj revers predati deumom
slubeniku sale. Rukopis e biti veoma brzo pronaen i dostavljen itaocu. Po
zavretku rada na rukopisu italac vraa rukopis deumom slubeniku, koji e mu,
nakon pregleda vraenog rukopisa radi ustanovljenja da li je rukopis vraen u
ispravnom stanju, vratiti zadrani revers.
Prema popisu iz 1973. godine, biblioteka je imala ukupno 96.537 knjiga, od toga
63.908 rukopisa. Za sva ova djela postoje fie (kartice) sistematski sreene i poredane
po abecedi. J(artice su sreene po Deweyinom sistemu i smjetene u posebnom

224

odjeljenju sale za itanje rukopisa. U posljednje vrijeme pristupilo se izradi indeks

kataloga za sva rukopisna djela Sulejmanije. Tako su po naslovima rukopisnih djela
katalogizirana sva rukopisna djela na turskom jeziku od slova a do fi dostavljena
Generalnoj direkciji biblioteka radi tampanja. Od perzijskih rukopisa su
katalogizirani rukopisi koji poinju sa slovom (a, b, e i e) i predati takoer Generalnoj
direkciji radi tampanja.
U Biblioteci rade dva servisa:
- servis za mikrofilmovanje i fotokopiranje rukopisa i
- servis za lijeenje i uvezivanje rukopisa.
Servis za mikrofilmovanje i fotokopiranje rukopisne grae poeo je raditi 1950.
godine. Do sada su mikrofilmovana mnoga rijetka i vrijedna djela, a izvrena je i
razmjena s nizom drugih znaajnijih biblioteka van Turske. Na bazi razmjene
snimljeno je do sada oko 2.295 i fotokopirano oko 225 rukopisnih djela.
Servis za lijeenje i uvezivanje rukopisa je poeo praktino raditi tek 1962. godine.
Prethodno se pristupilo izuavanju vrste oboljenja pojedinih rukopisa, a zatim su
izvrene pripreme za njihovo lijeenje i prelo se na samo lijeenje. Nakon to se svaki
list izlijeio, zatitio i doveo u ispravno stanje, prelo se na uvezivanje rukopisa. Pri
u vezi vanju vodilo se rauna o klasinom povezu koji odgovara dobu pisca, kako bi se
sauvala originalnost. U tu svrhu su stavljeni na raspolaganje Biblioteci razni
materijali kao to su: razne vrste koa, lakova, boja i platna.
Sulejmanija se smatra jednom od najkompletnijih naunih biblioteka u svijetu u
kojoj su sabrana najdragocjenija rukopisna djela arapsko-islamskog svijeta.
Prema vakufnami sultana Sulejmana Zakonodavca o izgradnji Sulejmanije
medrese (itaj fakultet) istovremeno formirana je i biblioteka. Prostorije u kojima je
danas smjetena ova biblioteka bile su, kao to je reeno, osnovna kola, i zgrade Prve i
Druge medrese. Kada su ukinute tekije u Turskoj, rukopisi iz tih tekija prenijeti su u
biblioteku Sulejmaniju, a kasnije su prenoeni i rukopisi iz raznih krajeva Anadola.
Tako je broj rukopisa rastao iz dana u dan. Kod prenoenja rukopisa iz drugih
biblioteka, koje su se na neki nain nale u Sulejmaniji biblioteci, vodilo se rauna o
njima kao o kolekcijama. Tako ona danas broji 94 kolekcije vezane za ranije
biblioteke zadravajui pri tome i ime ranije biblioteke i signaturu svakog njenog
rukopisa.
KOLEKCIJE RUKOPISA (BIBLIOTEKE)
KOJI SE UVAJU U BIBLIOTECI SULEJMANIJI - ISTANBUL
l - Abdillgani Aga
2- Amca Htiseyin Pasa
3 - Antalya (Tekelioglu)
4 - Asir Efendi
5- Ayasofya
6 - Bagdat'h Vehbi Efendi
7 - Basma Bag~.sla.r
8- Besir Aga
9 - Besir Aga (Eytip)
l O - Carullah
ll - Celal Okten
15 - AMil

225

12 - Celebi Abdullah Efendi

13 - Corlu'lu Ali Pasa
14- Damat Ibrahim Pasa
15 - Dariilmesnevi (Seyh Mehmed Murad)
16- Denizli
17 - Dugunilu Baba
18- Efgani Seyh Ali Haydar Efendi
19 - Erzincan
20 - Esad Efendi
21 - Eyup Camii (Hazret-i Halid)
22- Fatih
23 - Feyzullah Pasa (Dr.)
24- Gelibolu'lu Tahir Efendi
25 - Giresun Yazmalan
26- Giilm1s Valide Sultan
27- Hac1 Mahmud Efendi (Yahya Efendi -dergah1)
28 - Haci Resit Bey
29 - Haf1z Ahmet Pasa
30 - Hafid Efendi ve Eki
31 - Halet Efendi ve Eki
32 - Hamidiye
33 - Harput eski halkevi
34 - Hasan Hayri ve Abdullah Efendi
35 - Hasan Hiisnii Pasa
36 - Hasip Efendi Tekkesi
37 - Hasim Pasa - Hazret-i Halid Bk: Nu. 21, (Eyiip Camii)
38 - Hekimoglu Ali Pasa ve Camii
39 - Hidiv Ismail Pasa
40 - Hiiseyin Kaz1m
41 - Hiisrev Pasa
42 - Ibrahim Eferidi
43 - lyd Mehmed Efendi
44 - Ibsan Mahvi BaJku
45 - lsmihan Sultan
46- Izmir
47 - Izmir'li Ismail Hakk1
48 - Izmir'li Mustafa Efendi
49 - Kad1-Zade Burhaneddin
50 - Kad1-Zade Mehmed
51 - Karacelebi-Zade Hiisameddin
52 - Kasideci-Zade Suleyman Sun
53 - Kil1c Ali Pasa
54 - Laia Ismail
55- Laleli
56 - Mahmut Pasa
57 - Mehmet Aga Camii
58 - M. Murat-M. Arif

59- M. Hilmi-F. Fehmi

60 - Mesih Pasa
61 - Mihrisah Sultan
62 - Molla Celebi
63- Murad Buhari
64- Musalla Medresesi
65 - Nafiz Pasa
66- Osman Huld'1 Oztiirkle1
67 - Pertev Pasa (Selimiye)
68 - Pertevniyal Sultan (Valide Camii)
69 - Reisiilkiittab Mustafa Efendi
70 - Resid Efendi
71 - Rustem Pasa
72- Saliha Hatun- Selimiye Bk: Nu. 67, (Pertev Pasa)
73- Serez
74- Servili
75 - Seyyid Nazif Efendi
76 - Sultan Ahmed I
77 - Siileymaniye
78 - Sazeli T ekkesi
79 - Sehit Ali Pasa
80- Sehzade Mehmed- Seyh Mehmed Murad- Bk: Nu. 15, (Darul Mesnevi)
81 - Seyhiilislam Esad Efendi Medresesi
82- Tahir Aga Tekkesi- Tekelioglu Bk: Nu. 3, (Antalya)
83- Tirnova'h
84. - Turban Valide Sultan el-Hac Mustafa Efendi
85 - Ussali Tekkesi
86.- Yabanci Diller- Yahya Efendi dergahi- Bk: Nu. 27, (Hac1 Mahmud Efendi)
87 .- Yahya Tevfik
88 - Yazma Bag1slar
89 - Yeni Cami
90 - Yeni Medrese
91 - Yozgat
92 - Yusuf Aga
93 - Yeni Harfler
94 - Ziihdii Bey
Jo etiri vee biblioteke su u tijesnoj vezi s bibliotekom Sulejmanijom:

l - Atif Efendi Kiitiiphanesi

Adresa: Vefa cadesi No. 44, Vefa.,. Istanbul.
Ova biblioteka broji 336 rukopisa na turskom, 2.406 na arapskom i 84 na
perzijskom. Biblioteka raspolae i sa 12.284 tampanih knjiga.
15.

22.7

2 - Kiipriilii Kiitiiphanesi

Adresa: Divanyolu Caddesi, Boy aci Ahmed Sokak No. l, Cemberlitas- Istanbul.
Biblioteka broji 224 rukopisa na turskom, 2.289 na arapskom i 60 na persijskom.
Ova biblioteka raspolae i sa 2.298 tampanih knjiga.
3 - Nuruosmaniye Kiitiiphanesi

Adresa: Nurosmaniye Cami-i avlusu- Istanbul.

Njena izgradnja zapoeta je za vrijeme Mahmuta I a zavrena za vrijeme Osmana
III.

Biblioteka broji 858 rukopisa na turskom jeziku, 3.564 na arapskom i 458 na

perzijskom. Biblioteka raspolae i sa 3.244 tampane knjige.
4 - Ragip Pasa Kiitiiphanesi

Adresa: Laleli Ordu Caddesi, No. 225, Laleli- Istanbul.

Podignuta je 1763. godine i broji 68 rukopisa na turskom, 1.165 na arapskom i 41
na persijskom jeziku.
Biblioteka uva u svojim sefovima i rukopisna djela pisaca i mislilaca bosanskog
porijekla. Prema nepotpunim podacima u njoj je zastupljeno 30 pisaca iz naih krajeva
s 215 rukopisnih djela. Meu njima ima i nepoznatih linosti nama dostupnim
izvorima, nekoliko autografa i unikata.
Pronaeni rukopisi bosanskih mislilaca i pisaca, koji se uvaju meu 94 kolekcije
rukopisnih djela biblioteke Sulejmanije u Istanbulu, s najosnovnijim podacima su
prikazani na nekoliko slijedeih stranica.
l. Bosnawi Ahmad ibn Yusuf (Ahmed sin Jusufa, Bonjak)
"Tevzih-i mal dairat al-miiyal"
Yazma bagislar 731
muellfin hatti (autograf)
Isto, biblioteka, broj kodeksa 2062/1
Nama dostupni izvori ne spominju ni autora ni djelo.

2.Aia uddin Ali-dede ibn haq Mustafa-ibn Galaluddin ai-Bosnawi -ayh-.i turbe)
(Alauddin Ali-dede, Bonjak), umro 1007/1598.
Muhadarat al awa il wa musamarat al-awahir (predavanja o prvim dogaajima i
kazivanja o posljednjim zbivanjima).
Djelo je zavreno 998/1589/90.
Biblioteka Lale Ismail, broj 584
Isto, prepisao Hamza ibn 'Omar 999/1590.

Biblioteka HKM, broj 792

Isto, prepisao Darwi ibn Yahya 1004
Biblioteka Ayasofiya, broj 4251
Isto, prepisao 'Abdullah Mustafa al-Qaramanli 1010
Biblioteka Halet efendi, broj 331
Isto, prepis iz 1037 (poinje 12.09.1627)
Biblioteka, Hadi Husni-paa, broj 905
Isto, prepisao Ibn Potur Muhammad Halifa 1063.
(po. 02.12.1652)

228

Biblioteka, Geresun, broj 158/l

Isto, prepisao Mustafa ibn Yusuf 1060
(po. 04.01.1650)
Biblioteka, Esad efendi, broj 2859
Isto, prepisao Ahmad Yaman, Uskuplu 1065.
(poinje 11.11.1654)
Biblioteka, RSD, broj 735
Isto, prepisao eyh Haris 1085 (poinje 07.04.1674)
Biblioteka, Reisiilkiittab, broj 458
Isto, prepis iz 1115 (poinje 17.05.1703)
Biblioteka, Pertev-paa, broj 654
Isto, prepisao Ibrahim ibn Yusuf 1149
(poinje 12.05.1736)
Biblioteka, Tahir-aga, broj 174
Isto, prepis iz 1149 (poinje 12.05.1736)
Biblioteka, Antalya-Tokali oglu, broj 672
Isto, Biblioteka Esad efendi, broj 3814/1
Isto,
Biblioteka Yeni Cami, broj 1003
Isto,
Biblioteka, Reisiilkiittab 899
Isto, prepis iz 1167
(poinje 29.10.1753), prepisao hfz. Ahmad ibn Halil
Biblioteka, M. Halid efendi, broj
Isto,
Biblioteka, Esad efendi, broj
Isto,
Biblioteka, Ismihan, broj
Isto,
Biblioteka Serez, broj
Isto,
Biblioteka, Servili, broj
Isto,

327

1176

304

2481
251

Biblioteka Tahir-aga, broj 174

Hawatim al-hikam iz mehata (turbeta) sultana
Sulejmana kod Sigeta,
Biblioteka, Fatih, broj 2613
Isto, prepisao Muhamed 1021 (13.03.1709)
Biblioteka Hale Ismail, broj 134
Isto, prepisao Mustafa ibn Ahmad Trabzuni, Edirne
(Jedrena) 1097
(poinje 28.ll.l(i85). Ima i sadraj i podua napomena.
Biblioteka Halet efendi, broj

247

Isto, prepisao Muhammad ibn Mami (Memi) at-Tamiwari,

1127

Biblioteka HKM, broj

Isto,

454

Biblioteka Haci Beir-aga, broj 352

Navedeno djelo (Hawatim al-Hikam - Peati mudrosti),
Nazvano je i Hall ar-rumuz wa kaf al-kunuz
(Rjeavanje simbola i otvaranje riznica) ili As ila al-hikam
(filozofski problemi). Pod gornjim naslovom nali smo tri
djela:
Hall ar-rumuz wa kaf al-kunuz, Prepisao Abd al-Qari ibn
Utman, 1034. (poinje 14.10.1624).
Biblioteka, Ibrahim ef. broj 559
Isto, prepisao Bosnawi Ahmad ibn Yusuf
(Ahmad sin Jusufa, Bosanac)
Biblioteka Laleli, broj
Isto,

374114

Biblioteka, Trnovali, broj 879/1

Qasida (Kaside Ali efendije ejh turbeta)
Biblioteka, Halet efendi, broj

800/37

3. 'Abdullah 'Abdi ibn Muhammad ai-Bosnawi (Abdulah Abdi sin Muhameda,

Bonjak), poznat pod imenom arih al-Fusus, je jedan od najboljih komentatora djela
Fusus al-Hikam od Ibn 'Arabija a i najizrazitiji i najplodniji pisac naih krajeva iz
podruja tasawwufa (tesavufa). Umro je 1054/1644. i ostavio iza sebe brojna djela. M.
Handi u svom djelu .,Al-Gawharu al asna'fi taragumi 'ulama'i wa aarai Bosna"
naveo je 61 djelo,od kojih su neka objavljena.Za manji broj tih rukopisnih djela n
navodi i gdje se nalaze, dok H.abanovi,u svom djelu- Knjievnost Muslimana BiH
na orijentalnim jezicima,ne znamo iz kojih razloga,ne spominje uopte ovog pisca.Ni
M.Handi u svom drugom knjievnom radu- Knjievni rad bosansko-hercegovakih
muslimana, nije nam donio znaajnije podatke o djelima ovog plodnog mislioca~
mada se zadrava na njegovoj linosti , svrstavajui ga, to je sasvim ispravno, meu
provjerene mutasawwife ili kako on kae .,pretjerane" . 1) U Biblioteci Sulejmanije u
Istanbulu pronali snio vie njegovih djela, od kojih su neka autograf. Neka ne
nalazimo ak ni u popisu M. Handia u njegovom radu Al-Gawhar al-asna' Fi
Taragum 'ulama' wa suara i Bosna, Kairo, 1349/1930., str. 94-100. Dozvolimo da
postoji jo njegovih djela, ne samo u drugim bibliotekama Istanbula, nego i u ovoj
Biblioteci Sulejmanije. Ovom prilikom donosimo samo najosnovnije podatke tih
djela:
arh Fusus al-hikam (Komentar Fusus al-hikama),
prepisano 1043 (08.07.1633), pismo, ta liq.
Biblioteka, CRH, broj 1032
Terceme-i Fusus (prevod Fususa) tampan 1290.
(poinje, 01.03.1873).
1) Vidi M. Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Dravna Atamparija Sarajevo, 1933. str. 30-31.

230

Tagalliyatu 'ara is an-nusus fi manassati hikam al-Fusus,2) autograf, zavren

1019.
.
Biblioteka ehid Ali-paa broj 1244
Isto, biblioteka Perterniyal, broj 396
Isto, I svezak, Biblioteka Izmirli Ismail
Hag, broj
1134

Isto, II svezak, biblioteka Izmirli Ismail

Hagg, broj 1135
Gulen-i raz-i arifan fi bayan-i usui al- irfan.
Biblioteka Halet ef. broj 70/1
Al-Munagat, biblioteka ehid Ali-paa, broj 0,2017
At-Tadyil fi manaza 'ati lb lis li ayh ibn Abdillah
at-Tastari, rukopis iz 1040 (10.08.1630)
Biblioteka, CRH, broj 2129/23
Tesavvufi bir risale, traktat o tesavufu, biblioteka
H. Mehmed ef. broj 2396/29
Isto, registrovana pod brojevima u istoimenoj biblioteci l, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10,
ll, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 22.
Imajui u vidu da je u jednoj biblioteci sakupljeno preko dvadesetak traktata iz
oblasti tesavufa, pretpostavljamo da ne obrauju jednu temu, nego vie,
najvjerovatnije praktini tesavuf (tarikat).

Risala fi anna al-a yan al-mutaba fi ad-dat al-mutlaqa

al-hadiya an ad-dat, iz oblasti tesavufa,
Biblioteka Ayasofiya, broj 02077
Al-Mustawa' al-a'la fi al-m~riq al-ahla
Biblioteka ehid Ali-paa, broj 2788/4
(kod M. Handia se ne spominje)
arh Qasida-i munfarida (Ni ovaj komentar M. Handi
ne spominje).
Biblioteka Ayasofiya, broj

02077

Sarh hutabat al-Futuhat al-makkiyya

(Komentar govornog djela, propovijedi Ibn Rumijevog djela
Futuhat-i mekije).
Ni ovo djelo M. Handi ne navodi.
Biblioteka HKM, veoma lijep rukopis, broj 470
Isto, Biblioteka H. Huseyn-paa, broj 0792
Isto, biblioteka Niyaz-paa, broj 536
Isto, biblioteka Sabit Ali-paa,
vie rukopisa zavedeni pod brojevima: 1293/1
1247, 1246, 1245
arh Cezire-i mesnevi (komentar izbor stihova iz Mesnevije,
260 distiha. Izbor je napravio Yusuf Syenievi (Jusuf
Sjeniak) i nazvao ga "Cezire-i mesnevi".
(Vidi r. br. 2798/2, 1.26-b GHB).
2

) . Ovakav naslov komentara Ibn'Arabijeva Fususa dao je sam autor. Prema tome, to je jedno te
ISto djelo. Uporedi M. Handi n.d. str. 31.

231

Kod M. Handia zabiljeeno kao "Gezira al-Matnawi", to je pogreno, jer smo

ranije istakli ko je autor tog izbora.
Biblioteka Hadi Mahmud efendi, broj 3417
Isto, biblioteka Nafiz-paa, broj 228
arh Mawaqi al-faqr al-mutlaq fi al-mawaqif al-qutbaniyya
wa al-ma rifa ar-rabbaniyya, ni ovo djelo M. Handi ne
spominje.
Biblioteka ehid Ali-paa, broj

2788/3

arh li ba di kalami ayh Mu ayyad al-Gundi fi arhi

Fusus al-hikam. M. Handi ni ovo djelo ne spominje.
Biblioteka, CRH, broj

2129/30

Tamattul al-Gabra il fi sura al-baar (Olienje

Dibrila u liku ovjeka) .
arh al-akal al-waqi iyya fi muqaddima Muayyad al-Gundi li al-Fusus. M.

Handi ovo djelo spominje pod nazivom "arh kalam al-Muayyad al-Gundi fi awail

arh al-Fusus.
Biblioteka Ayasofiya, broj

02077

Al-yad al awgad fi istilam al-bagar al-aswad.

Biblioteka Haim-paa, broj 21/7
Risale der sirr-i yakin fi tefsir-i "Wa- bud rabbaka hatta ya tiyaka al-yaqin"
Traktat ezoterinog znaenja" yaqin u Boijim rijeima "Wa bud rabbaka ... alyaqin".
Ni ovaj rad nije spomenut kod M. Handia .
Biblioteka CRH, broj 2129/2
Risala fi tafsir-i Nun wa al-Qalam-i ...
Biblioteka Haim-paa, broj 21111
Risala fi qawlihi ta ala ,.Hatta ida- stay asa ar-rusu!".
Biblioteka, CRH broj

2129/9

Risala fi tafsir-i qawlihi ta ala:Wa law la an yakun an-nas umma wahida.

Biblioteka CRH, broj

2129/11

Risala fi tafsiri qawluhu ta ala: "Wa laqad arsalna Musa bi 1-bayyinat (kod M.
.. . biayatina).

Handia

Biblioteka CRH, broj

2129/13

Tafsir ,.Hai an-na layn" M. Handi navodi dva slina naslova. U jednom od njih
prema rijeima M. Handia, pisac komentarie Abu al-Qasima Ahmad ibn alHusayna, fanatinog sufiju, koji objanjava rijei upuene Musau (fa' hla' na'layk)"
skini svoju obuu" rijeima: Ostavi se ti ova obadva svijeta, i ovoga i buduega!", a u
drugom on sam, Abdullah Bosanac, daje svoju verziju interpretacije 9vih rijei.
Tefsir "Rabbi yassir" (komentar Rabbi yassir).
Biblioteka Esad efendi, broj 3785/4
Isto, Biblioteka Hiisrev-paa, broj 4/3

232

Tefsir sura " Wa 1-Adiyat,

Biblioteka Kasidedi-zade, broj

745/2

Risala fi tafsir "wa la in adaqna al-insan minna rahma" M. Handi, Al-Gawhar

al-asna ... Kairo 1349 (poinje 29.05.1930).
Biblioteka CRH, broj

2129/14

Ta~alli

an-nur al-mubin fi mir att "iyyaka na budu wa iyyaka nasta in".

Biblioteka Hadi Mahmud efendi, broj 2396/17

Risala al-awba fi bayan al-anaba wa at-tawba,

Biblioteka CRH, broj 2129/8
Risala raf i

al-hi~ab

fi ittisal al-basmala fi fatiha al-Kitab.

Biblioteka CRH, broj

.

2129/5

4. Ahmad ibn Husayn al-Bosnewi (Ahmed sin Husejna, Bosanac) Al-Iara al-i
lamiyya fi arh al-isti arab al-insaniyya
Biblioteka Laleli, broj 2996
5. Adni, Poyga muftisi (Poeki muftija) (?) nepoznat AI-Qasida fi at-tasawuf
(Kasida o tesavufu).
Biblioteka Halet efendi, broj

827/23

6. Ahmad Mostari, Fetawa Ahmadiyya, prepisao Abdullah ibn Mustafa 1186.

(poinje 04.04.1772).
Biblioteka Kasideci-zade, broj

290

7. A..ayh Abu Bakir ibn a-ayh Sayfulhaqq ibni Muslihuddin at-Trawniki, AnN ur an-nabawi (ejh Ebu Bekir sin ejha Sejfulhaka, Travnianin), napisao je djelo
pod gornjim naslovom u kome razrauje islamsko pravo (fiqh), a nazvao ga je tako,
kako on izriito kae, zbog toga to se u njemu nalazi mnotvo hadisa kojim se koristio
pri pisanju ovog djela. Djelo je razrada djela "Muhtasar Muqaddima kitab alMuntaqa" od A-ayh Ahmeda ibn Mahmud al-Gazawi.
Biblioteka Esad efendi, broj 752
Isto, prepisao Muhammad ibn Muhammad Biblioteka
H. Beir-aga Eyub, broj 72
Isto, Biblioteka ehid Ali-paa, broj 1823.
Isto, prepisano 1854, (30: x 136, tekst 160 x 84 cm.
po 21 red na strani).
Biblioteka Esad efendi, broj

752

8. Hasan ibn Nasuh ad-Dumnawi,

Hadit al-arbain, Zbirka etrdeset hadisa.
Biblioteka Izmir, broj 93/1
Isto, 93/2
Mecma al-Feraiz Tercemet al-Fera iz as-Siraciyye,
Biblioteka Gelipolulu Tahir, broj 101/2
(Ni jedno od ova dva rada ne spominju ni M. Handi niti H . abanovi).

233

Magma at targih al-bayan (Zbornik dokaza kojima se daje prioritet kod sudskog
procesa).
Biblioteka Esad efendi, broj 3762/1
Isto, biblioteka H . Mahmud efendi 3762/1
Isto, biblioteka, broj 357
Isto, ali pod naslovom Tercih al-Beyan bir Risale,
Biblioteka Esad efendi 585/1
9. Hasan Kafi ibn Turban ibn Dawud ibn Ya qub ad-Di bi al-aqhisari al-Bosnawi)
Hasan Kafi P.ruak.

Usui al-hikam, prepisao Hikmet Uievi (Uianin)

1095., poinje 20.XII 1683.
Biblioteka Hiisrev-paa, broj 292
Isto, biblioteka Trnovali, broj 840
Isto, biblioteka ehid Ali-paa, broj 1536
Isto, prepisao Mustafa Nurudin, 1206. g. broj 436
Isto, biblioteka Izmirli Ibrahim Haki, broj 1376
Isto, biblioteka Ibrahim efendi, broj 853/5
Usui al-hikam ( .... ) tercemesi
Biblioteka Hiisrev-paa, broj 291
Isto, biblioteka Uaki, broj 028
Isto, biblioteka, Esad efendi 1823
Isto, biblioteka Diigumlii-baba, broj 336
Isto, biblioteka Diigiimlii-baba, broj 438
Isto, biblioteka Ibrahim efendi, broj 448
(U tekstu stoji: "arh ve tercemesi Usui al-hikam")
Nizam al-ulama ila Hatam al-anbiya',
Biblioteka Kilic Ali-paa, broj 753/3
Isto, biblioteka Kilic Ali-paa broj 713/3
arh samt al wusul,
Biblioteka ehid Ali-paa, broj 640
Isto, biblioteka Esad efendi, broj 3010/2
Isto, biblioteka Esad efendi, broj 466
Isto, biblioteka Yazma bagilar, broj 1575
elebi, Biblioteka Esad Efendi, broj
3814/12
Rawdat al-gannat,
Biblioteka H. Hiisrev-paa, broj 1175
Isto,. biblioteka Ibrahim-paa, broj 486
Isto, biblioteka Giresun, broj 109/6
Isto, biblioteka Fatih 749/1
Isto, Dtigiimlii-baba, broj 192/3
Isto, Bagdadli Vehbi efendi, broj 2075/1
Isto, biblioteka Mihriah, broj 46/2
Azhar ar-rewdat fi arh Rawdat al-gannat,
Biblioteka Kasideci-zade, broj 124
Al-Kati fi al-mantiq
Biblioteka Halet efendi, broj 780/11
Isto, biblioteka Kilic Ali-paa, broj 773-296

234

Fath-i Bilad-i Engeros ve Akra (Osvajanje Maarske i borba kod Egra-Akre). O

ovom djelu se istraivai razilaze. Najnovija istraivanja potvruju da se Katija nije
bavio ovim predmetom i da nije ostavio iza sebe tako neto. Pa ipak, mi emo ovdje
samo ukazati na to djelo o kome emo kasnije govoriti, vjerovatno u posebnom radu.
Biblioteka Halet efendi, broj
Autograf (unikat).

623

10. Hilmi-baba, Hilmi ibn Husayn, Taliawi, Bosnewi (Hilmi-baba, Hilmi ibn
Husejn, Pljevljak, Bosanac), do sada nepoznat.
Fath al-asrar wa al-mukilat 'ala Rub al-bayan.
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 132
(Otvaranje tajni i rjeenja problema djela "Rub al-bayan", od Ismail Haqqia).
Kitab fi al-fikh wa al-fetawa (djelo iz
pojedinim pitanjima).
Auto graf
Biblioteka Ibrahim efendi, broj

358

Magalis al-Bosnawi
Biblioteka Ibrahim efendi, broj

518

podruja

islamskog prava i miljenja po

ll. Hilmi Mehmed (Mohammed) ibn Ibrahim (Hilmi Mehmed Ibrahima), do sada
nepoznat, Risala fi al-siyasa (Traktat o politici),
autograf.
Djelo je autor zavrio u Meki i jedan od tri primjerka uputio sultanu u Istanbul. U
njemu se okomio na osmansku politiku na Balkanu. Kad slika politiku situaciju u
naim krajevima, donosi primjere iz podruja Nikia, Mostara, ali zna da odteta i do
Indonezije i holandijskog ugnjetavanja tamonjeg stanovnitva i francuske politike u
Aliru. Djelo je ha arapskom jeziku.
Biblioteka Ibrahim efendi, broj

422

Tafsir sura, Wad-duha , komentar poglavlja iz Qur'ana

(Wa-d duha).
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 137
arh al-manzum fi fada il al- aura (Komentar "Niske o vrlinama dana Alaura").
Biblioteka Yazma bagislar, broj 647/2
12. 13. Hiiseyn ibn Salih, al-Bosnevi, (Husejn sin Saliha, Bonjak) - Domai
izvori ga ne spominju.
-Raba al-baya (Ugodnost ivota).
Biblioteka Halet efendi, broj 253
Tarceme-i Adab al-wuzara (Prevod "Adab al-wuzara")
Biblioteka Esad efendi, broj 1857
13. Husayn ibn Muhammad ibn Utman (Husejn sin Muhameda sin Osmana).
Mubayyin al-aglal (arh Umdata al-aqa'id an-Nasafi)
Objanjenje stega, komentar na Nesefin akaid)
Biblioteka Fatih, broj 5362/3

235

14. Ibrahim ibn 'Ali-dede (Ibrahim sin Alidedea, umro 1007).

Tarbi'u al-maratib wa al-usui wa nataig afkar al-fuhul
min arbah al-wusul (Miljenje istaknutih uenjaka o primanjima i zaradama).
Biblioteka Esad efendi, broj 1773
15. 'Ali al-bag Mustafa (Alija Hadi Mustafa).
Targama asma' al-husna' (Prevod Esma-i 1-husna)
Biblioteka Trnovali, broj 319
16. Darwi 'Ali (Dervi Alija), Bosanac, nepoznat
Terceme-i hadis-i erbe in ve gaziler menakibi
(prevod etrdeset hadisa i savjeti ratnicima)
Biblioteka RDS, broj 1025/5
17. Fadlullah ai-Bosnawi (Fadlulah Bosanac), nepoznat
Risala fi sana 'at al-hiyat wa ad-dibaga (Traktat o zanatima, krojenje i tavljenje
koe).
Autograf, napisano u Zerin (Sigetu?) 1057. (poinje 06.02.1647).
Biblioteka Halet efendi, broj 813/20
18. Ibrahim ibn Mustafa (Ibrahim sin Mustafe), Bosanac
Daqa iq al-ahbar (Preciznosti vijesti), autograf,
Biblioteka Fatih, broj 3119/2
19. Mahmud ibn Halil, ai-Mostari
(Mahmud sin Halila, Mostarac)
arh al-arud al-andulusi (Komentar Al-'arud al-andalusi)
Biblioteka Denizli, broj 356/1
Fath al-Lama'i fi izhar al-andalusi
Prepisao Nahfi Muhammad Sulayman ibn Abbas-Rahman
1138/poinje 9.1X 1725.
Biblioteka Giresun, broj 163/2
Isto, prepisano 1132 (poinje 14.11.1719)
Biblioteka Laleli, broj

1968

20. Mehmed Fe(v)zi-paa Bosnevi (Mehmed Fevzi-paa,

Bosanac)' (?)
Haqaiq-u ezkar-i Mevlana (Stvarnost zikr Mevlana, mis.li na Delal-i Rumiju)
Biblioteka Haci Reid-paa 99/2
21. Muhammad ibn Musa, Allamak, ai-Bosnawi
(Muhamed sin Muse, Bosanac zvani Allamek)
Haiya ala arh al-Miftah li As-Sayyid (Glosa na komentar Miftaha od
sintaksa).
Prepisao Ibrahim Altiparmak koji je i sam bio vrstan uenjak. Poto je ovaj
Ibrahim prepisao nekoliko djela Allamekovih, moe se pretpostaviti da je Allamek
izvrio jak uticaj na njega. Otuda ovaj prepis ima posebnu vrijednost.
uranija,

Biblioteka Damad Ibrahim-paa, broj 993

Isto, biblioteka Fatih, broj 4587

236

Isto, prepis iz 1041. (poinje 30.07.1631), biblioteka

Laleli, broj 2841
Isto, biblioteka CRH, broj 1789
Isto, Biblioteka CRH, broj 1789
Isto, biblioteka Kilic Ali-paa, broj 856
Isto, Biblioteka ehid Ali-paa, broj 236/1
Isto, biblioteka ehid Ali-paa, broj 235
Isto, biblioteka Damat Ali-paa, broj 217
Isto, biblioteka Kilic Ali-paa, broj 149
(Ovdje stoji naslov "Haiya 'ala anwar at-tanzil)
Haiya 'ala "Fawa' id az-ziya iyya") (Glosa na djelo
"Fawa id az-ziya iyya")
Biblioteka Kasideci-zade, broj 508
Isto, biblioteka Kilic Ali-paa, broj 909
Tafsir sura "Al-Fath (Komentar poglavlja "Fath"
iz Qur'ana) 108/2
Ahadit al-arba'in (etrdeset hadisa) domai izvori ne spominju
Biblioteka Hafiz-paa, broj 150/1
Isto, biblioteka, CRH, broj 1789
Isto, biblioteka, Kilic Ali-paa, broj 856
Haiya 'ala Qadi Al-Baydawi (Glosa na Bejdavim komentar,
Qur'ana,) Biblioteka ehid Ali-paa, broj 236/1
Isto, biblioteka ehid Ali-paa, broj 235
Isto, biblioteka Damat Ibrahim-paa, broj 217
Isto, biblioteka Nafiz-paa, broj 150/1
Hadi (?), biblioteka Bagdatli Ibrahim efendi, br.

2096/1

arh Tafsir sura "al-Kahf' (Glosa komentara poglavlja "Kahf"

Iz Qur'ana, Biblioteka Aya Sofiya, broj 559.
Tafsir sura "al-Kahf" (komentar poglavlja "al-Kahf')
Biblioteka ehid Ali-paa, broj 274116
arh a-amsiyya (komentar djela amsiyya iz logike)
J.sto, biblioteka Laleli, broj 2661
Prepisao Osman ibn Hasan, 1055 (poinje)
Isto, biblioteka Laleli, broj 2658
Isto, biblioteka Hamidiyye, broj 819
Isto, biblioteka Fatih, broj 3355
22. Abu Muhammad Muhammad Wahdati iti-Uskiibi (Abu Muhamed
Muhamed, Vahdeti, Skopljak)
Muhtadi al-anhur ila Multaqa al-abhur (Uputa rijeka ka stjecitu mora).
Veliko pravno djelo u dva sveska preko 1000 strana.
Biblioteka CRH broj 75111
Isto, ista biblioteka broj 751/2
23. Mula Mustafa ibn Yusuf ibn Murad al-Ayyubi (Mula Mustafa ibn Jusuf sin
Murata Ejubovi) ai-Mostari.
arh 'lsagugi li Ustuwani (Komentar Isagude od Ustuvaija (logika), biblioteka
Mehmed efendi 68/lO.

237

Biblioteka Kilic Ali-paa, broj 661

Isto, biblioteka Laleli, broj 2662
arh 'Awamil al-Gurgani (Komentar "Awamil-a"
od uranija)
Biblioteka Kasideci-zade, broj

700/5

Fath ala al-asrar, u poetku ima vanih napomena i marginalnih primjedbi

Biblioteka Halet Efendi, broj 146
Miftah al-busu! li mir'at al-wusul,
Biblioteka Hamidiyye, broj 440
Haiya haddad al-wusul 'ala mir'at al-wusul
Biblioteka Cela! Okten, broj 0131
24. Nergisi Muhamed Ahmed (Nerkesi Muhamed Ahmed)
Al-aqwal al-musallama fi _gazawat al-maslama
(Pouzdana vijest o Mesleminim vojnama)
Biblioteka Lala Ismail, broj 735/6
Isto, Biblioteka Lala Ismail, br~j 735/5
Isto, biblioteka Hamidiyye, broj 37817
Isto, biblioteka M. Hafid efendi 220
Isto, biblioteka Siileymaniya, broj 1057/3
Hayat al-hayawanat tercemesi (prijevod djela "ivot
ivotinja" - Nije se znalo da je njegov prijevod).
Biblioteka ehid Ali-paa, broj 1823
25. Omer efendi Bosnevi (Omer efendi, Bosanac)
Ahval-i Gazevat-i der Diyari Bosna (1154)
Biblioteka RSD, broj 620
26. Otman ibn Ibrahim (Osman sin Ibrahima)
Subhe-i sibyan
Biblioteka Su~ymaniya, broj 1014/6
Isto, yazma bagilari (kodeks), broj 2235/2
Isto, biblioteka M. Arif M. Murad, broj 107
Isto, biblioteka Nafiz efendi, broj 49
Isto, Biblioteka Nafiz efendi, broj 1479
Isto, biblioteka Nafiz-paa, broj 1475
Isto, biblioteka Nafiz-paa, broj 1473/1
Isto, biblioteka M. Arif M. Murad, broj 2125
Nuyetim kisimlari hakinda bir risale.
Lugat-i manzume, biblioteka RSD, broj

977/4

27.Sabit 'Aiauddin Tabit (Sabit Alaudin Sabit)

Edhem-i numa
Biblioteka Hiisrev-paa, broj

238

521/2

28. Sayfullah al-Bosnawi (Sejfullah Bosanac)

Ahsan al-wasila ila ma'rifa al-wasaya wa al-wasila
1338 (poinje 26.09.1919) Saray Bosna
Biblioteka Izmirli Ismail Hakki, broj 848
29. Sudi Bosnevi
Bustan erhi (komentar "Bustana" od Hafiza)
Biblioteka, Ismihan, broj 316
Isto, biblioteka Ismihan broj 317
Hafiz Divan-i erhi (Komentar Hafizova divana)
Biblioteka Hamidiyye, broj 1144
Isto, biblioteka RSD, od 1425 (poinje) broj 1425
Isto, biblioteka RSD, broj 1426
Isto, biblioteka RSD, broj 1427
erh-i Gulistan (komentar Giilistana) od Hafiza
Biblioteka RSD, broj 1080

SUMMARY
The Suleymaniya Library and Suleymaniya Medresa were founded at the same
time. The Library, which is now located in the building of the Medresa, is the central
professional manuscript library of Turkey. It contains 94 collections and among the
libraries that contain manuscripts form the Arabic-Islamic world it is considered to be
one of the most complete ones in the world.
Authors of some of the manuscripts are of Yugoslav origin. Among them one can
find some new names not known until now.

239

Hajdarhodi

Hamdija

LUJIGJI FERDINANDO MARSILJI

I JUGOSLAVENSKE ZEMLJE OD 1679. do 1684. GODINE
(Ulomak iz vee cjeline)
Kada je turska vojska velikoga vezira Kara Mustafe godine 1683. krenula na
oficirima austrijske armije, koja se spremala da ga brani, bio je i jedan
mlad i obrazovan Bolonjez-Lujii Ferdinando Mars ilji (Luigi Ferdinando Marsigli ili
Marsili, Bolonja, 1658 -Bolonja, 1730) 2) . On je o Balkanu bio stekao neka saznanja i
prije ulaska u austrijsku armiju 3), kako emo kasnije vidjeti, a nakon ulaska u nju taje
saznanja proirio i produbio poto je niz godina svoje ne male sposobnosti vezivao za
raznovrsna pitanja ovoga poluotoka . Kada je u pitanju Srbija, a donekle i Hrvatska,
to njegovo iskustvo je, barem u osnovnim linijama poznato4 ), a malo ili gotovo nikako
ono u pogledu Crne Gore i Bosne i Hercegovine, iako je on i tamo sakupio mnotvo
raznovrsne grae u dvije zadnje decenije XVII i na poetku XVIII vijeka.s)
Be 1 ) , meu

1
E ref, Granice Bosa nskoga paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po
) K o v aev i
odredbam a Karlovak o g mira , Sa rajevo, 1973 ., 27. Ka ra Mustafa se s vojskom nabo pod Beom 14.VII
1683. , a opsada je traja la d o 12.1X 1683. Vidi bi lj ek u br. 13.

2
) Aut o biografij a di Luigi Ferdinand o Marsili messa in luce nel II centenario della morte di lui
Comitato Marsili a no a cura di Emilio Lovarini , Bo logna, 1930. Marsilji je ovaj spis, koji je iza njega ostao
nedovren, hti o potkrij epiti do kum entima i ko mpletirati jo svojim sjeanjima. Zato mu treba prilaziti s
oprezom. J a u ga ovdje upo treblj ava ti dod aj u i mu neke dokumente iz njegove bogate zaostavtine.

Imao je tek 24 godine kada je stupi o u aust rij sku vojn u slubu.

)
Radoji N., Izvj e taj Srpskoj a kademiji nauka o rad u u Italiji, Godinjak SA, 1937., XLVII; 1938.,
XLVIII i 1939 ., XLIX - lb . Oblik mode rnih srpskih istorija povodom Marsiljijeve istorije Srba, Zbornik
Ma tice srpske, 1951 ., 2. - Fra ni evi Marin , Vit ezo vi - Ritter Pavao, En. Jug., VII,508 (lit.).- Klai, ivot i
djelo Pavla Rittera Vi t ezov i a, Zagreb, 1914.
4

1
) Fra ti , Ca tal oge die Ma noscri tt i di Lui gi Ferdi na nd o Marsili conservati nella Biblioteca universitaria
di Bologna , Firenze, 1928 . - Beigl S., Spisi grofa Marsi ljija (Marsili) u sveuilinoj biblioteci u Bolonji
(Bologna), G lasnik Zemalj skog mu zeja , 1901. Fratijev rad je bolji i pregledniji, ali Beigl, naravno, bolje
poznaje teren na koji se od nosi Ma rsiljij eva os t av tin ~ 0 naim zemljama.

16 - Anali

241

Da bih barem donekle popunio tu prazninu, ovdje u iznijeti neke do sada

nepoznate podatke.
Treba u poetku kazati da je Marsilji sa naim krajevima dolazio u dodir u tri
maha. Prvi put u pratnji mletakog ambasadora (bajila) Pietra ivranija (Pietro
Cirvani) 6 ) godine 1679, kada je ovaj mletaki diplomata putovao du Dalmacije
prema Carigradu i kada je (Marsilji) na povratku iz turske prijestolnice, mjesto
putevima uz Dunav, zbog kuge, skrenuo prema Bosni i HercegovinF) kod Zvornika,
pa spustivi se na Klis i Split otplovio u Veneciju. 8 ) Drugi put je s naim krajevima bio
u kontaktu 1683. i 1684. godine pod daleko dramatinijim okolnostima -kao bijedni
rob dvojice brae iz Rame kod Mostara 9 ), koji su ga bili otkupili za veoma malu sumu
n a dajui se dobroj zaradi u Sarajevu, gdje ih je trebalo ekati 200 dukata, jer su ga
otkup(>m spasili od sigurne smrti nakon naredbe da se pobiju svi zarobljenici na obali
Dunava zbog nedostatka hrane. 10 ) I napokon, trei put Marsiljija je njegova veoma
delikatna dunost efa Komisije za razgranienje sa Turskom nakon Karlovakog
mira 1699. godine (od Temivara do Bihaa) nekoliko godina vezivala za veoma
znaajne dogaaje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. 11 )
Ja u se za sada zadrati na nekim ' detaljima iz prva dva putovanja, a o onom
treem vie i podrobnije tek kada u bolonjekoj Univerzitetskoj biblioteci (Biblioteca
universitaria) 12 ) sakupim i prouim svu onu grau, koju sam samo povrno pregledao
i nijesam jo uspio da je temeljitije iskoristim. 13 )
6
) Civrani Pietro (1622.- nakon 1684.?). Bio je generalni dalmatinski providur 1673., vjerovatno, a
1679. odreenje da bude baj ilo u Carigradu . I sam je objavio knjigu pod naslovom .U n viaggio di Levante"
(Put na Istok), Bologna, 1688. - Ivanyi Bela, Luigi Ferdinando Marsili primo esploratore della Grande
Pianura ungherese, Celebrazione di Luigi Ferdinando Marsili, Bologna, 1931., 195.- Longhena N ., Luigi
Ferdinando Mar5ili geografo, Memorie intorno a Luigi Ferdinando Marsili pubblicate nel ' secondo
centenario della morte per cura del comitato Marsiliano, Bologna, 1930., 191.- Fantuzzi, Memorie della
vita del generale Conte Luigi Ferdinando Marsigli, Bologna, 1770. 8-9. - Netanaje tvrdnja ovoga pisca da
se Marsilji iz Carigrada u Veneciju vratio preko Grke a ne , kako je stvarno bilo, preko Bugarske, Srbije,
Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Desnica Boko, Jedan izvjetaj iz Dalmacije iz 1674. godine. Novo doba,
18., 94., 12. - 13., Split, 1935. - Buli , Seriedegli Ecc. mi Provveditori Generali,Sindaci, Audi tori, Avogardi , '
Capi tani, Generali in Golfo e da Mar ecc., Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, XLIX, Split, 1926.
- 1927., ns. -Grgi , Historijski arhiv u Zadru, Zadarski zbornik Matice hrvatske, Zadar, 1964., 659. Relazione storica dell 'anno 1676 del Provveditore Generale Pietro Civran, diretta al Senato di Venezia,
sullo stato delle due Provincie di Dalmazia ed Albania (Cattaro), Il Dalmatino, lunario cattolico, greco,
ebraico per l'anno comune 1909. - Autobiografia, 250.

7
8

Autobiografija, 21. - Dodatak I

Dnevnik .

(ubudue

Dnevnik).

Dodatak II (ubudue Testament). Nakon povratka iz ropstva, Marsilji se vratio u austrijsku armiju i
sluio u njoj, uglavnom na naem terenu , sve do kraja rata.
9

10

Testament.

11
) Autobiografija, 208. - Biblioteca universitaria di Bologna (ubudue BUB), Manoscritti di Luigi
Ferdinando Marsigli (ubudue MM). Ovdje bih htio zahvaliti Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, koja mi je omoguila da dva puta boravim u Bolonji (ljeti 1974. godine) i da tako istraim
djelomino Marsiljijevu ostavtinu, gdje ima podataka o cijeloj naoj obali.

12

Na alost', ova

graa

u Bolonji nije

prouena

u onolikoj mjeri koliko po svojoj vanosti zasluuje.

" ) Treba naroito podvui da je ova ostavtina posebno bogata graom to se odnosi na Bosnu i
Hercegovinu (karte, crtei, kula i gradova, vane privredne, kulturne i politike analize, izvjetaji to su
stizali od posebno upuenih konfidenata, itd.) i zato bi u Bolonju trebalo uputiti posebnu ekipu zbog
sakupljanja, sreivanja i napokon snimanja te grae.

242

Marsilji je pripadao uglednoj plemikoj porodici, koja je, kako tvrde neki
talijanski historiari, dola iz Modene "trovandosi habitare in Bologna dal 1295.", a
bila je "molto cospicua in questa patria, si per l'antichita, dome per gli huomeni famosi
in arme e lettere e parente di il ustri, che ha ha vu ta" .14 ) Lujiijev djed Hipolit
(Ipolito) 15 ) dva se puta enio: prvi put sa Marijom Bentivolji (Bentivogli), a drugi put
sa Laurom Kampedi (Campeggi). Iz braka sa ovom drugom dobio je bio sina Karla
Franeska (Carlo Francesco), koji je roen 1639. i umro 1684. godine, a imao je, osim
Lujiija Ferdinanda, to nas ovdje zanima, jo i Antonija Feliea, "dottore di
giurisprudenza... uomo di scineze, che si feee prete, divenne poi cancelliere
dell'Universita di Bologna" i najposlije umrije S.VII 1710. u dobi od 61 godine "come.
vescovo di Perugia" 16 ), pa Ipolita, koji je umro u Parizu 3.1 1682. godine dok je
putovao sa markizom Kamilom Cambekarijem (Camillo Zambeccari), papinim
izaslanikom 17 ), rano preminulog Filipa 18 ) i napokon dvije keri- Bibijanu, katarinu i
Mariju Silviju- koje su kasnije postale redovnice. 19 ) Mati im je takoer bila iz ugledne
porodice i zvala-se Margerita Erkolani (Margerita Ercolani), a njen brat, isusovac
Antonio Ercolani, svoga neaka Lujiija Ferdinanda jo kao devetnaestogodinjaka
je uveo u krugove oko pape Inoenca XI u Rimu. 20 )
Zahvaljujui svim tim oevim i majinim vezama, te njihovom bogatstvu i ugledu,
Lujii Ferdinando je mogao kao privatni student sluati predavanja najprije i najvie u
rodnoj Bolonji i neto manje u susjednoj Padovi, a zatim to obrazovanje zaokruiti u
uenim drutvima (Accademie), koje su pokretali njegovi profesori, prijatelji njegove
porodice ili njegovi bliski srodnici (brat mu Antonio Fe1ie) .
Bolonjeki univerzitet je osnovan 1088. godine i odmah iza toga "la fama della
citta si sparse al di la delle Alpi, fin nei piu !ontani paesi: Francesi, Spagnuoli,

) Ivany, o.c., 1931.- Autobiografija, 3. i dalje, naroito 57.- Dolfi Scipion Pompeo, Cronologia di
Famiglie di Bologna, Bologna, 1670., 534.: .nalazei se u Bolonji kao stanovnici od 1295.", a bila je . u toj
svojoj domovini veoma cijenjena zbog starine i znamenitih ljudi po oruju, knjievnosti ili po tome to je
bila u srodstvu sa uve Aim ljudima.".
") Ibidem. -Nauna biblioteka Dubrovnik (ubudue DNB), CR- f- 135. uva knjigu pod naslovom
Index Alphabeticus, s. a. od Hipolita Marsiglia, ali mi nije poznato je li to Lujiijev djed ili, eventualno, neki
njegov imenjak.
16 ) Ibidem: .doktor pravnih nauka" i .ovjek od nauke, koji se zaredio i koji postade kancelarom
Bolonjekog univerziteta" i najposlije umrije 5.VII 1710. u dobi od 61 godine .. kao biskup Perue ". Dakle,
roen je 1649.

11 ) Ibidem.- Autobiografia, 57. Marsilji u ovom spisku kae da su mu braa(a ne samo jedan brat) bila
u Parizu u vrijeme njegova robovanja u Hercegovini, ali sa papinim delegatom koji se zvao Ranuci
(Ranuzzi).
11 )

lbidem.

19

Ibidem.

20)

Autobiografia, 4. - Biografia universale .. ., Venezia, 1824., XVIII , 360. - lvany, o.c., 193: .. La
famiglia della mdre del Marsili era una della piu famose e gloriose famiglie di Bologna" (porodica
Marsiljijeve majke bijae jedna meu najpoznatijim i najslavnijim u Bolonji), ali ne navodi ovaj pisac
nikakav dokaz o tome, vjerovatno zbog toga to je to bilo ope poznato. Osim toga, njegovi podaci se
razlikuju od onoga to je o smrti svoje majke napisao sam Lujii Ferdinando (Autobiografija, 57 .), jer
Marsilji tvrdi da mu je majka umrla 1676., a Ivan 1684.

16"

243

Polacchi, Ungheresi, Cechi, Bulgari2 1), Scandinavi, Tedeschi attraversarono i mari e i

monti per venire a studiare a Bologna", pie G. di Francesco22 ), a za to sveuilite su
vezana imena takvih velikana kao to su Dante, Petrarka, Bokao, Piko dela
Mirandola, Kopernik, Erazmo, Luter, Taso i ostali. U poetku se ono dijelilo (Xl i XII
vijek) na tri grupe: teolozi, pravnici i tzv. artisti, tj . "studenti delle arti liberali". Na
ovoj zadnjoj grupi, koja je 1295. godine dobila svoga rektora i prerasla u Medicinski
fakultet, studirao je i Marsilji. Prvi profesor na toj grupi bio je, koliko se do sada zna,
obnovitelj rimskoga prava Irnerio (1070. - 1140?), za vrijeme kojega "la procedura
didattica della medicina era esatamente iden tica a quella del diritto". Osim "Glossa",
napisao je jo i "Authenticae", a jedan njegov uenik je osnovao Univerzitet. 23 ) Tadeja
Alderotija (Taddeo Alderotto, 1220. ili 1223. - 1300.), profesora od 1260. godine,
pominje Dante u svom "Raju". Napisao je "najstariji medicinski tekst na talijanskom
jeziku" pod naslovom "Sulla conservazione della salu te", a bio je "hipokratista",
najistaknutiji ljekar i odluni protivnik arapske medicine". Iza sebe je ostavio
komentare Hipokrata i Galena 24 ). Meu vanije predavae toga doba treba ubrojati
Uga i Teodorika da Luka Borgenjoni (Ugo i Teodorico da Lucea Borgognoni, prvi
umro 1252., a drugi se rodio 1205. i ivio do 1298.), oca i sina,jer su oni prvi uveli neku
vrstu anestezije ("spongia somnifera"). Prvi je bio ljekar bolonjekih kriara u Egiptu i
Siriji, a drugi biskup u Cerviji i pisac rasprave "Chirurgia" (Venezia, 1498.)25 ) Nekako
u isto vrijeme u Bolonji je predavao i Guljelmo da Salieto (Guglielmo da SalicetoPlacentinus, 1210.- oko 1280.), kirurg na glasu, koji je u medicinu ponovo uveo no
nakon to su ga Arapi bili zabacili i po njima i evropski ljekari uvevi "uareno eljezo"
(ferrum incandes). Pisac je dvaju djela: "Liber in scientia medicinali, et specialiter
perfectis, qui summa conservationis et curationis appellatur" (Piacenza, 1475.) i
"Cyrurgia". Veliki utjecaj njegove rijei, po di Francescu, pribavio je ve u XIII vijeku
talijanskim kirurzima, naroito u Bolonji, privilegije i astan poloaj o kakvim njihove
kolege u ostalim zemljama jo nijesu mogle ni govoriti.26 ) Na kraju XIII i na poetku
XIV vijeka u Bolonji su predavali Guljelmo Korvi (Guglielmo Corvi, 1250.- 1226.),
pisac djela "Exellentissimi medici Guglielmi brixiensis aggregatoris dictorum illustr.
medicorun ad anamquamque aegritudinem a capite ad-pedes practica, de febribus
tractatus optimus de pes te. de cons ili o observando tempore pestilential ac etiam de
21
) Bilo je nekoliko poznatih studenata sa toga Univerziteta i iz naih krajeva. Vidi Grmek, Dominko iz
Dubrovnika (Dominicus de Ragusa), Medicinska en., III, 365. - Isti, Baljivi, Med. en. , I, 692. - Tadi Jeremi, Prilozi za istoriju zdravstvene kult "'re u starom Dubrovniku, II, Beograd, 1939., 52. pominje, osim
Baljivija, kao predavaa i izvjesnog ura uraevia (sredinom XVI vijeka, sahranjen u Bolonji 1565.).
22

) G . di Francesco, La facolta medica di Bologna, rivista Ciba, Bologna, 1974. - 1984., 1,20.
(Biblioteca nacionale di Bari, Per. 511): Dopuna biljeke br. 22.: . glas o gradu se proiri i iza Alpa, sve do
najudaljenijih mjesta: Francuzi, panjolci, Poljaci, Maari , esi , Bugari, Skandinavci, Nijemci, prelaahu i
mora i planine da bi uili u Bolonji ... " Nedavno je, meutim, izalo jedno fundamentalno djelo, koje
omoguuje produbljavanje ovoga studija (v. Zanello Gianfrancesco, Bibliografia dc;llo studio bolognese,
Bologna, 1967.)

23

) G . di Francesco, o.c., 13.- Fantuzzi, Scrittori blognesi, IV. - B. Noihusio, Irnerius, Colona, 1642.Sarti, De cl aris Archiginnasii bononinensis professoribus (p .I ,p.II). - Sovignij, Geschiste des rom . Recht in
Mittalter (bibliografia). - Nuova enciclopedia italiana ovvero dizionario generale di scienze, lettere,
industrie ... , XI , Torino, 1881., 749.

2
) G . di Francesco, o.c. , 14. - En. it., II, 277. - Tiraboschi, Storia della lettera tura italiana, IV, Firenze,
1806., 218-223.
25
26

244

G . di Francesco, o.c., 14. - En. it., VII , 485.

G . di Francesco, o.c., 13. - Biografia universale ... , L. 325 .

cura pestis tractatus perspicuus" (Venezia, 1508.)27 ), Toridani die Toridanija

(Torrigiana dei Torrigiania), komentator Galena28 ), Dino (umro 1327 .), koji je prvi
primio redovitu platu 29 ), Tomazo del Garbo (Tommaso del Garbo, umro 1370., pisac
nedovrenog spisa pod naslovom "Summa medjcinalis" (Venezia, 1500.)30 ), Keko
d' Asko li (Crecco d' Ascoli, umro 1327.), ljekar i astrolog, koji je lijeio papu ovanija
XXII u Avinjonu 31 ) i koga je pro gonila inkvizicija 32 ), Mondino del Luci (Mondino dei
Luzzi, 1270. - oko 1326.), koji je u studij medicine unio jedan nov elemenat- seciranje
ljudskog mjesto ivotinjskog lea udarivi tako temelje bolonjekoj anatomskoj koli,
dugo vremena jedinoj u ltaliji. 33 ) U tom razdoblju su u Bolonji radili i predavali
Guljelmo i Bartolomeo da Varinjena (Guglielmo da Varignana, oko 1270.- 1339. i
Bartolomeo da Varignana, umro oko 1321 .), otac i sin. Prvi je, nakon bijega izBolonje
1311. godine zbog politikih razloga, bio ljekar Mladena II ubia, pa je u Zadru
dovrio svoje najvanije djelo "Secreta sublimia ad varios curandos morbos" 34 ), a
drugi je 1302. izvrio jednu obdukciju lea "to je jedan od najstarijih poznatih
dokumenata o sudsko-medicinskoj autopsiji".JS) Krajem XIV i tokom XV vijeka
bolonjeki univerzitet je u opadanju, pa se u tom razdoblju istiu samo Pietro da
Tasinjano (Pietra da Tasignano), koji je 1398. godine svoj spis "Consilium pro
pestesevitando" posvetio Dan Galeacu Viskontiju i u njemu, osim zabrane sklapanja
brakova i uea u politikim raspravama zbog uzbuenja, protiv kuge propisuje jo
est lijekova, koje treba uzimati est dana za redom. 36 ) U gornjem razdoblju se jo
pominju Baverio Marginardo de'Boneti (Baverio Marghinardo de'Bonetti, umro
1480.)37 ) Alesandro Akilini (Alessandro Achillini, 1463.-1512.), uveni anatom i pisac
magistralnih radova iz te oblasti 38 ). Krajem XV i na poetku XVI vijeka u Bolonji su
pred~vali Berengario da Kapri (Berel!$ario da Capri, umro 1550.), istraiva to je
otvarao nove puteve u ovoj nauci, 39 ) Cezare Dulio Arano (Cesare Giulio Arancio,
1530. - 1589.), anatom i embriolog4), Kostanco Varolio (Costanzio Varolio, 15431575.)41), Taljakoci Gaspar (Tagliacozzi Gaspare, 1546.-1599.), pionir plastine
27

G. di Francesco, o.c., 16. - Biografia universa1e ..., XIII, 302.

21)

G. di Francesco, o.c., 16.

29
30
31

lbidem.

lbidem.

lbidem.

321

lbidem.

B) Ibidem, 17.
34 )

lbidem, 18. -Grmek, Med. en., X, 260.-

35 )

G. di Francesco, o.c., 18.

Jeremi-Tadi,

36 )

Ibidem, 22.

37 )

lbidem.

31

Ibidem.- Biog. un., I, 145. - En. it., l, 318.

39)

G. di Francesco, o.c., 24.

40 )

Ibidem, 25.

o.c. II, 10.

") Ibidem.
") Ibidem. - G1esinger, Tagliacozzi, Med. en., IX, 454.

245

kirurgije 42 ),

irolamo

Kardani (Girolama Cardani, 1501.-1576.), ljekar, filozof i

matematiarY)

Nakon te bogate tradicije, koja je Bolonji donijela onu uvenu uzreicu "Bolonia
docet", dakle, u godini Marsiljijevog rodenja)' postao 28-godinji Malpigi Marelo
(Malpighi Marcello) 44 ), "neumorni radnik, uporan branitelj istine, otar promatra,
genijalan u stvaranju zakljuaka", koji je sva polja prirodnih nauka "obogatio svojim
mnogobrojnim otkriima" .45 ) Mars ilji je njegov uenik postao u doba najvee borbe
ovoga naunika svjetskoga glasa "contro gli attachi violenti di colleghi delle idee
conservatrici" 46 ) ostavi mu vjeran itavoga svoga ivota, i njemu i njegovim naunim
metodama . Medutim, osim Malpigija, Marsilji je sluao jo i Montanarija47 ),
3
' ) G . di Francesco, o.c., 26.- Nuova en. it., VI, Torino. 1887., 1206. - Biog. un ., IX, Venezia, 1923.,
400. -DNB, A, 1383. i A, 1145., uva dva njegova djela (.De rerum varietate", Basiliae, s.a., vlasnitvo
nekoga Marina Gundulia i . Hieronimi Cardani mediolanensis medici de Rerum varietate, libri XVII",
Basi liae, 1557.). Cjelokupna su mu djela izala u Lijonu 1663. godine, pod naslovom Hieronimi Cardani
mediolanensis, philosophi ac medici celebrimi opera omnia, cura Car. Sponi.
44

) Malpighi Marcello, ljekar i prirodoslovac (Crevalkuore, 1628.- Rim, 1694.). Od 1645. godine studirao je
u Bolonji filozofiju , ali je zbog porodinih razloga preao na medicinu. Ve 1653. godine postie doktorat, a
zatim ga toskansk i vojvoc!a poziva u Pizu. Tu se sprijateljio sa Borellijem (vidi kasnije), koji je mnogo
utjecao na njegov rad . Godine 1659. Malpigije ponovo u Bolonji, gdje godinu dana predaje o Hipokratovim
aforizmima, a kasnije (1660. - 1662.) praktinu medicinu. Neprestano je u sukobu sa kolegama i to ga
prisiljava da prihvati Borellijev pred log da ode u Mesinu, gdje do 1666. godine predaje isti predmet, a onda
se vraa opet u Bolonju i do 1691. godine radi na tom starom univerzitetu. U Rim je preao 1691. godine,
gdje postaje linim Ije ka rom Inoenca XII. Po Duca tiju (.L.F. Marsigli", Bologna, 1931., 30. i 40.). Marsilji
ga je nazivao . divino" (boanstven) i potivao ga kao jednog meu prvim ljudima, koji ne samo da je
proslavi o Bolonju , moju rodnu zemlju, na ijem je slavnom Univerzitetu bio jedan od rijetkih svjetlosti i
ukras, nego i cijelu Italiju, ije je pohvale pretpostavio svim ostalim u udaljenim zemljama, u kojima se
poznavala prava knjiga , napose u Engleskoj". - U DNB se uvaju dva Malpigijevadjela(CR, f, 131 Marcelli
Malpighi, Opera posthuma, London, 1697. i nekatalogizirana jo Marcelli Malpighi philosophi et medici
boloniensis, e regis Societatis, Opera omnia ..., London, 1686.).- Grmek, Malpighi Marcello, Med. en. VI,
540. (bibliografija). Ovaj pisac me upozorio na djela Adelmana u Americi: Life and embryol Work of M.
Malpighi, a zatim Correspondence of M. Malpighi (oba je izdao Cornell. Un. u lthaka).
") Grmek, o.c., 540.

46
) (C. di Francesco, o.c., 26.): ... protiv snanih napada kolega zadojenih konzervativnim idejama"Grmek, o.c., 540.: . Osobito su ga napadali zagrieni galenisti P. Mini i G. G . Sbaraglia, profesori u Bolonji,
koji su mu osporavali vrijednost njegovi!J mikroskopskih istraivanja za praktinu medicinu. Na njihov
poticaj , tavie, opljakana je Malpighijeva kua . Tom prilikom su razbijeni njegovi instrumenti i spaljeni
rukopisi ." Kada bi seci rao u dvorani, ovi njegovi protivnici su ili od studenta do studenta i govorili, da
.samo idiot moe ta ko seci rati kako to radi Malpighi".
47
) Montaneri Geminiano, astronom (Modena, 1632. - Padova, 1687.). Filozofiju i pravo je zavrio u
Firenci. Putovao je po Njemakoj, pa je zatim najprije bio advokat u mjestu svoga studija, a onda astronom
Mediija i neto kasnije vojvode modenskog Alfonza IV. Po njegovoj s miti, bio je izabran za profesora na
bolonjekom univerzitetu , gdje je predavao sve do 1674., a tada je preao u Padovu i tamo predavao
astronomiju i meteorologiju. Napisao je .Cometes Bononiae observatus, anno 1664 et 1665; astronomicophysica dissertatio", pa . Copia di due lettere scritte all'illustrissimo signor Antonio Magliabecchi, sopra i
moti e le apparenze delle due comette ultimamente apparse sul fine di novembre 1680" i napokon .Copia
lettera scrit ta al Magliabecchi intorno la cometta apparsa l'anno 1682." (v. u DNB, II, Il, CR, 1517., sv. I:
. Opuscola omnia actis eruditorum lipsiensibus inserta, Venetiis, 1740., 124. i .1\{iscellanea italica physicomathematica", Bologna, 1692.). Objavio je takoer i .Discorso accademico sopra la sparizione d'alcune.
stelle, ed al tre novi ta scoperte nel cielo", Bologna, 1672., .Ephemeris Lausborgiana ad anno 1666, item da
solis hypthesibus , et refrectionibus siderum", .Il Mare Adriatica e suo corrente esaminato, e la naturalezza
di fiumi scope rta e con nuova forma di ripari corretta" (cijenjen rad, to je pretampan u zbirci .scrittori

246

astronoma i matematiara, pa je, kako emo kasnije vidjeti, na temelju tih podataka
vrio ispitivanja na Balkanu. 48 )
Osim obrazovanja steenog na univerzitetima u Bolonji i u Padovi, ovaj
Malpigijev uenik aktivno je uestvovao i u radu bolonjekih akademija, koje su bile
organizirane po ugledu na uvenu Accademia degli Arcadi.49 ) Prvu takvu akademiju u
Bolonji (Coro anatomico od 1650-1658.) osnovao je Bartolomeo Masari (Bartolomeo
Massari) "a fine di praticare esperienze ed osservazioni intorno la circolazione del
sangue ed altre scoperte anatomiche e fisiologiche, le quali correano allora per le
bocche di tutti". 50 ) Pored ostalih, lan te Akademije je bio i Malpigi. Devet godina
nakon toga novu je utemeljio ve pomenuti Montanari pod nazivom Accademia della
Traccia ili dei Filosofi. Ona je u poetku imala sjedite u stanu svoga osnivaa, a
kasnije u kui abea Karla Antonija Sam pij erija. Svoje je lanove okupljala oko raznih
pitanja u oblasti geografije i fizike (zvuk, svjetlo, vakuum , itd.). Djelovala je od 1659.
do 1689. kao i ona koju je bio osnovao ovani Antonio Davija (Giovanni Antonio
Davia), a "i nervi (di quel corpo Accademico) eran veramente un Marcello Malpighi,
un Domenico Guglielmini, un Geminiano Rondelli, egregio matematico, un Luigi
Ferdinando Marsigli e Geminiano Montanari" 51). Poznatijaje, meutim, ona koju je
bio osnovao Lujiijev brat Antonio F elie i koja je zato nosila naslov Accademia dell'
Arcidiacono (1659-1689). Bila je otvorena "a tutti i Professori e dilettanti senza
riservae senza impegno di permanenza" 51 a) i u njoj je Marsiljijev uitelj Montanari
dell'acqua", Parma, I), .,L 'astrologia, convintas di falso", Venezia, 1685. (s jednom biografskom biljekom).
Fantuzzi u citiranom djelu tvrdi da je Marsilji odlazio u Padovu, kada je tamo bio imenovan ovaj nj egov
uitelj, pa je moda to ono putovanje to ga je opisao u svom pismu Malpigiju (v. bilj . br. 77.), a Pupini
(.,L.F. Marsigli ingegnere d'acqua", Celebrazione ... , Bologna, 1931., 45.) tvrdi da je Marsilji mjerio vode
.,secondo gli insegnementi da timi dal signor dottor Mantanari, celebre Matematico e mio riverente Maestro,
che fin dai primi anni comincio a dimostrarmi i principi di simili st udi , e tra altri il fondamento dell'uso di
tale Instrumen to e la perfezione alla quale col suo nobile ingengno l'ha ridotta .. ." (po uputama, koje mi je
dao gospodin doktor Montanari, uveni matematiar i moj potovani uitelj , koji me je odmah od poetka
stao upuivati u osnove toga studija, pa izmeu ostaloga i o upotrebi togainstrumenta, koji je on svojom
plemenitom domiljatou usavrio ... ). - Autobiografija, 8.- Fantuzzi, o.c., 4. - Accademia delle scienze
dello Istituto di Bologna dalia sua origine a tutto il MDCCCLXXX, Bologna, 1751., l.- 30.- Big. un .,
XXXVIII, 425. - Tiraboschi, Biblioteca Modenese degli Scrittori etc., Modena, 1783., III.
48

Dnevnik.

) Deanovi Mirko, ,Odrazi talijanske akademije ,.degli Arcadi" preko Jadrana", Rad .,JAZU, 248 . i
250., Zagreb, 1934. Ova Akademija, s kojom je Marsilji doao u dodir tek kasnije i to po povratk u iz Turske
1680., iz svoga je sjedita u Rimu znatno utjecala i na nae kulturne prilike. Njen je lan, pored itavog niza
intelektualaca s nae obale, bio i Dubrovanin Stijepo Gradi, bibliotekar Vatikanske biblioteke i
Marsiljijev uitelj , kako proizlazi iz jednoga dubrovakog dokumenta (V. HAD, Prepiska, 17-68., 2097.
Poslanik Buni iz Bea).
49

so) Accademie delle scienze ... , 9.: .... s ciljem da se primijeni iskustvo i opaanje o krvotok u, pa ostala
anatomska i fizioloka otkria, o kojima su svi govorili ... ". - Boletti G . G ., Dell'origine e de'progressi
dell' Instituto delle scienze di Bologna e di tu/le le Accademie ad esso unite, Bologna, 1751. - Michel Medici,
Memorie storiche intorno le Accademie scientifiche e Lettararie della Ciua di bologna. Bologna, 1852., 9.
SI) Accademie delle scienze ... 9.: .. ... nervi (ovoga akademskog tijela) bili su ustvari jedan Marelo
Malpigi, jedan Domeniko Guljelmi, jedan Gjeminiano Rondeli , ugledni matematiar , jedan Luj igji
Ferdinando Marsilji i Gjeminijano Montanari .. .". - Guglielmi Domenico (Bologna, 1655. - Padova, 1710.)
bio je, kao i Marsilji, Montanarijev uenik, as poslije je (1701.) istraivao neke izvore u Dalmaciji . Rondeli
Geminiano, matematiar (Modena, 1652. - 1735.) bavio se, osim matematikom, jo i hidraulikom i
fortifikacijom.

Ha) Ibidem, 9.: ..... svim profesorima i amaterima bez razlike i bez obaveze staln osti... "

247

proitao svoj rad "Pensieri fis ico- matematici so pra alcune espertenze fatte in Bologna
dell' Accademia filosofica (della Traccia 52 )) intorno ai di versi effetti dei liquidi in
cannuccio di vetro ed altri vasi"53 ). U atmosferi naunih interesovanja, koju su te
akader:nije irile oko sebe, naroito ove dvije posljednje, mladi Marsilji je naao prve
podsticaje i realno tlo za svoj talenat i teme 54 ), kao i uzor za pretvaranje Accademie
degli lnquieti (1690-1714.) u svoju Accademiu delle scienze dell'Instituto di Pologna
(1714.), koja i danas postoji u tom gradu , u ulici Zamboni, 32. 55 )
Zaokruivi tako svoje obrazovanje na dva stara talijanska univerziteta (Bolonja
i Padova) i u naunim drutvima svoje rodne Bolonje, mladi je Marsilji veoma rano
uao u kulturni i politiki ivot svoje domovine. Tako je, na inicijativu Franeska
Karla Kaprare (Francesco Carlo Caprara) 56 ), koji e se kasnije zauzeti za njegovo
izbavljenje iz turskog ropstva ,57 ) veoma mlad bio izabran u plemiko vije;! Bolonje 58 ),
a nije mu bilo vie od devetnaest godina kada je bio predstavljen papi Inoencu XJ5 9 )
zahvaljujui, kako smo ranije konstatirali, svome ujaku isusovcu Antoniju
Erkolaniju60), pa Pietru Malari 61 ) ("ambasciatore della mia pat(ia")62 ). U Rimu je, u
tamonjem visokom drutvu, imao prilike da se upozna i priblii pored ostalih,
poznatom Boreliju (Borelli)63 ), Nacariju (Nazzari)64 ), a tako je bilo i u
' 2) lbidem.- .Antico giorno/e die Letterati''. Parma, 1687., 144. i 145.
") Vidi biljeke 47. i 50. , .Matematiko-fizike misli o nekim iskustvi ma iz Bolonje u Akademiji
filozofskoj (della Traccia) povodom razliitih efekata (ponaanja) tekuina u staklenim cijevi ma i u drugim
posudama". Montanari je povodom ovoga lanka polemizirao sa nekim Bossettijem u Giornale
de'Letterati", Roma, 1688. i 1670., 75/V, II/ 61. (v. DNB, CR, 22 .964. i 22.965 .). Vidi i biljeku br. 64.
54
) Biljeka broj 50.
''') lbidem.
56
) Emilio de Tibaldo, Biograjia degli Italiani il/ustri, Venezia, 1841. , VIII, 272.- 287. - Autobiografia,
6.: .Cosi entrando !'anno 1678., il senatore Francesco Caprara, eletto confaloniere, mi volJe per uno degli
otto consoli doti anziani, i quali formano in Bologna il supremo masgistrato della nobilti1, che ura due
mesi."
S7) Testament.

") Bilj. br. 56.

") Autobiografia, 4. Beograd, 1950., 366.
60

61

Radonji

Jovan, Rimska kurija i jugoslavenske zemlje od XVI do XIX veka,

Bilj. br. 20.

Autobiografia, 4.

lbidem: .ambasadoru moje zemlje", tj. mletakom am basadoru, jer je Bo lonja tada bila u okviru
Republike.
") Borelli Giovanni Alfonso, ljekar i prirodoslovac (Napulj, 1608.- Rim , 1679.). Predavao je u Pizi i u
Firenci. Napisao je .Delle cause delle febri maligne", Napoli , 1647., "De renum usu i udicium", Strasburg,
1664., .Euclides restitutus", 1628., . Appolonii Peragaei conicorum", libri V-VII , Firenze, 1661., . Theoricae
medicoorum planetarum ex causis physicis deductae", Firenze, 1666., Tractatus de vi percussionis",
Bologna, 1667., .Historia et meteorologia incendii aethenei 1699. ; accedit responsio ed censuras R. P.
Honorati Fabri contra librum de vi percussionis", Reggio, 1670., . De montionibus naturalibus a gravitate
preudentibus", Bologna, 1670. (ili: . Atrium physico mathematicum"), . De motu animalium, opus
posthumum, pars prima", Roma, 1680. (pars secunda 1681.). Grmek tvrdi da je znaajno utjecao na
Malpigij!l, Marsiljievog uitelja i uzora. - Biog. un., VII, 1822., 48 . -Grmek, Bore/li, Med. en., ll, 302.
(bibliografija)- Hirsch i E. Guralt, Biographisches Lexicon der hervoreganden Aerzte al/er Zeit en und J)'o/k er,
/, Berlin - Wien, 1929., 636. - Castigliani , Storia della medicina, Milano - Verona, 1948. - Giornale
de'Letterati, Roma, 1668., Ill, 29., pa I, ll. i 17.; 1671., VIIl, 125 ., XI, 175. (recenzija).
62

Mletake

64

) Nazzari Francesco, pisac (Bergamasco, oko 1634. - Rim, 1714.). Drao je katedru filozofije na
koledu Sapienza u Rimu, a dvije godine prije susreta sa Marsiljijem napustio je ureivanje i izdavanje

248

Napulju, kamo je putovao nakon Rima 65 ). I u jednom i u drugom gradu je, meutim,
panju posveivao opaanjima u oblasti egzaktnih nauka (prirodne pojave,
matematika primijenjena u vojnim vjetinama, itd.) provjeravajui ve steena znanja
i prikupljajui grau za svoja kasnija djela. 66 ) Na povratku u Bolonju svoje je rezultate
iznosio Montanariju, "!ettore delle matematiche in Bologna e mio maestro" 67 ). Tako,
izvjesni Tomazo Kornelije (Tommaso Cornelio)68 ), "che aveva il primo grado fra
medic i di quel tempo e che, ben istrutto delle cose na turali, m 'insegno il modo di far un
alito artefic&ale, appieno a quello della Grotta del Cane rispondente come la ologna
sperimentai, ma con patto giurato di ridirlo ad alcuno" 69 ). Te iste godine (1677.)
ponovo je putovao u Rim 70 ), odakle je, u drutvu sa abeom Gviardijem
(Guiccardif 1), posjetio Firencu, ali "non solo per tributare il mio ossequno al
serenissimo granduca, ma anche per vedere la magnificenza della galleria e libreria ,
sotto la direzione del signor Magliabecchi 72 ), bibliotecario di sua altezza
naroitu

asopisa ,.Giornale de'Letterati" (v. bilj. br. 53), koji je .. da Francesco Nazari" bio pokrenut 1668., "e
stampa to da Nicol' Angelo Tinassi". Poslije 1675., izgleda, izdavanje asopisa je preuzeo neko drugi , po svoj
prilici tampar Tinassi (v. biljeku u br. 142., VIII, 29.VIII 1675. toga istoga asopi s a) . Nazzari je bio
sekretar poznatog historiara Luci usa, kada je preao u Rim, pa mu je pomogao da dovri njegove radove.
Sam nije mnogo pisao,jer je preveo samo "Esposizion della Chiesa Cattolica di Bosuet" sa francuskog (Rim,
1701.). V. Biog. un., XL, 1827., 187. - Nuova en. it., VI, ed. XV, Torino, 1883., 222 .
' ) Autobiografia, 3. - 6. - Longhena, L. F Mars igli, Memoria .. , Bologna, 1930., 131 : "Pocco pi uche
diciottene va a visitare le cose pi u interessanti , dal pun to di vista della sto ria na turale , che sono intorno a
Napoli: JO zolfatare di Pozzuoli, il lago d' Agnano , la grotla del Cane furono da lui visitate, e poi saTi sul
Vesuvio fino alla cima, ne visit<'>. il cratere con tanta attenzione che ne pote fare modello .. ."
Imao je neto vie od 18 godina kada je obiao veoma zanimljive stvari sa stanovita historije prirode , u
okolini Napulja: naslage sumpora u Pucoliju, jezero Danjano, Pseu peinu, a onda se popeo na vezuvski
krater sve do vrhunca pregledavi ga sa takvom panjom da to moe posluiti kao model.
Dnevnik (Split) i biljeke br. 89. i 90.- Longena misli da su ova putovanja podstakla njegova kasnija
istraivanja sumpornih izvora. ,
66
) Autobiografia, 6. - Longhena , L. F. Marsigli, geografa ... , 191., 193, Bologna, 1930. daje jednu
sutinsku opservaciju u ovom ranom Marsiljijevom istraivanju: .. tentativi, siamo d'accordo, e null' altro
che tentativi, ma cosi audaci che non possiamo non segnalarli, a distanza di d us secoli, all 'ammirazione dei
posteriori (nastojanja, slaem se, nita drugo nego nastojanja, ali tako smjela da ne moemo ne upozoriti , u
razmaku od dva vijeka, na njih zbog divljenja potomaka). Ta ocjena se, po mom miljenju, moe potpuno
prihvatiti i za njegove biljeke sa putovanja po Balkanu, o emu e kasnije biti vie govora.
6

67

A'\ltobiografia, 5.: "Jektoru matematika u Bolonji i mom uitelju". Vidi bilj. br. 47.
Cornelio Tommaso, prirodoslovac i ljekar (1614.-1684.). Njega Enciclopedia italiana (XXIV, 260. i
XXXV, 300.) ubraja meu obnovitelje naune misli (uz Francesca d' Andreasa, Giuseppea Vallette), a ve
pominjani asopis "Giornale de'Letterati" (I, 23, 1669.) donio je jednu recenziju njegova rada ("Realizione
d'un gigan te rit rova to aTiriolo nel mese Giugno dell' anno 1665 manda to dal Si-gnor Tomaso Cornelio"), pa
se u njoj kae kako je ovaj napuljski uenjak "altretanto cauto nel creder le cose, che perspicace, e sottilc
nell'investigare i segreti della Natura" (isto tako oprezan u tome da povjeruje u stvari kao to je pronicljiv i
tanan u istraivanju tajni Prirode).
)

68

) Autobiografia, 5.: "koji je imao prvo mjesto meu ljekarima onoga vremena i poto je dobro
poznavao prirodne pojave, pouio me kako mogu napraviti umjetno dah(?) kakav je u Pseoj peini , to
sam kasnije eksperimentirao u Bolonji, ali uz obavezu da nikom ne kaem nita, na to sam se zakleo .. .".
69

70

Ibidem.
71
) Ibidem. - Porodica Giuccardini (Gjukardini) je bila veoma bogata i mona u Firenci , paje znatno
utjecala na poslove u tom gradu (konfalonijeri i priori). U njoj je bilo i historiara (DNB, CR, 1520.: Vita di
Giuccardini, scritta da fra Remigio (Nannini), premessa all'edizione del 1565 della Historia d' Italia).
72 ) Magliabecchi Antonio , bibliotekar (1633.-1714.). Saraivao je na izradi mnogih publikacija, ali je
pod svojim imenom objavio samo "Catalogo de'manoscritti orientali della biblioteca Medici". Neka
)

249

serenissima73 )". Posjetio je, osim toga, Li vorno, Pi zu i Luku 74 ), a onda je u drutvu sa
Montanarijem otiao u Padovu, gdje je sluao Pigija (Pighi)1 5 ), o emu je izvijestio u
jednom pismu uitelja Malpigijas u Bolonji/ 6 ) jer mu je on dao "qualche principio di
tal scienza nobile" 77 ).
Od velikoga je i bitnog znaaja za nau kulturu injenica to je tako usmjeren i
odgojen mladi, sigurna i izgraena metoda, sticajem prilika bio vezan i za nae
krajeve zbog proitane literature, 78 ) zbog ranije sline tradicije/ 9 ) ali najvie zbog
irokog polja rada na slabo istraeno m tlu, to ga je privlailo. Naime, Marsilji je u
toku opisanog putovanja po junoj Italiji (1677. i 1678.) susreo i upoznao nekoga
Engleza, trgovca, "che aveva monata la piu gran parte della sua vita in
Constantinopoli e nella Smirne", pa se u razgovoru s njim raspitivao "della natura e

njegova pisma se, pored ostalih, nalaze i u Biblioteca dell' Accademia dei concordi (Silvestriana) u Revigu
kod Venecije (ostavtina porodice Silvesti, to se bavila i naim arheolokim lokalitetima), a neka su
objavljena u publikacijama "Clarorum Belgarum ad Magliabecchium epistolae Firenze, 1745. i u
"Clarorum Venetorum epistola", Firenze, 1745. i napokon u "Clarorum Germanorum epistolae", Firenze,
1745.
Autobiografia, 6.: "ne samo da izrazim potovanje prejasnom vojvodi nego takoer i da vidim
galerije i biblioteke pod upravom gospodina Maljbekija, bibliotekara njegove Svijetle
Visosti."

73

velianstvenost

74

lbidem, 6.

H) lbidem, 8.
76

) lbidem: "Presi in quella universi ta d'essere matricolato, aggregatomi alla nizione de'dispersi , e poi
ogni applicazione alla matematica ed anatomia del corpo umano , che feee il Pighi".
Najprije uzeh dokument o pripadnosti ovom univerzitetu pridruivi se druini rasprenih, a onda se
posvetih primjeni matematike i anatomije ljudskog tijela kod Pigija. Moda se ovo pismo nalazi kod
Adelmana, ije radove, na alost, ja nijesam imao u rukama.
77

lb idem,: prvu poduku u toj plemenitoj nauci."

78
) Autobiografija, 4. - U ve pominjanom asopisu "Giornale de' Letterati", u kome su tampane
recenzije o radovima Marsiljijevih uzora (Montanari, Borelli), objavljenje (V, 6L) i prikaz spisa sekretara
engleskog ambasadora u Carigradu (prevod u Veneciji) pod naslovom "Istoria dello sta;o presc;nte
dell'Imperio Ottomano, composta prima in lingua inglese dal Sig. Ricaut, segretario del Signor Co. di
Winchelsey Ambasciatore straordinario del Re d'Inghilterra Carlo II il Sultana Mahometto Han IV, poi
tradotta in Francese d<ll Sig. Briot, e final mente transportata in Italiano da Costantino Belli, Accademico
Tassiste, Venezia presso Combi, e la Nou" (vjerovatno 1673.). U ovoj recenziji se nabrajaju mnogi podaci,
koje je kasnije u Marsilji sakupljao i provjeravao u Carigradu. Osim toga u tom istom asopisu je (1674.,
VII , lli.) objavljen lanak pod naslovom "Capi d'osservazione di farsi in Levante" (ono to bi trebalo
promatrati na Levantu), pa se u njemu spominju neka mjesta na grkom otoju, kojaje i Marsilji posjetio u
vrijeme svoga putovanja prema Carigradu (1679.) u pratnji mletakog ambasadora ivranija . I napokon,
ovdje treba naroito podvui injenicu da je Marsiljijev uitelj Malpigi znao za Aldrovandijev herbarij
(Ulisse Aldrovandi, 1522. -1608.) u bolonjekom Arkiinaziju (vidi bilj . 96), paje kasnije tom svom ueniku
(Marsiljiju) preporuivao da i on pridonese toj zbirci svojim nalazima sa Balkana, kao to je to radio i neki
Sorkoevi iz Dubrovnika u XVI vijeku po saopenju prof. dr. Grmeka meni). Usmjeravanje prema
suprotnoj, dalmatinskoj obali Jadrana je, vjerovatno, vrio i drugi Marsiljijev uitelj Montanari, jer je jedan
njegov drugi uenik (Guljelmi Domenika, vidi bilj. br. 51.) istraivao u Dalmaciji. To nije neobino , jer su se
u drugim talijanskim gradovima bavili rezultatima s druge obale (osim Venecije, u Rovigu, Pezaru itd.) u to
doba , pa i ranije.
.
79

Tadi ,

250

Ibidem. - S Dubrovnikom
o.c.).

naroito ,

Bolonja je odravala jake veze na polju medicine (v. Jeremi

qulita di quella nazione" 80 ), jer je, izgleda, o njoj znao samo ono to je itao u
dotadanjim putopisima. 81 ) Godinu dana nakon toga pruila mu se prilika da i linim
iskustvom dopuni ta svoja saznanja poto se mletaki bajilo ivrani spremao da ode
na dunost u Carigrad, pa mu se Marsilji pridruio "col titolo di camerato" 82 ). Na tom
putovanju je ostao vie od godinu dana zapoevi sakupljati velik broj veoma
znaajnih podataka, koji se sada uglavnom uvaju u njegovoj ostavtini u
Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji 83 ) i na osnovu kojih je napisao niz dragocjenih
rasprava 84 ) .

SUMMARY
The author of the article "Ljuigji Ferdinando Marsilji and Yugoslav countries
from 1679 to 1684" describes the conditions in our regions at that time, particularly in
Herzegovina where Ferdinando was captivated. He participated in burning up of
Sarajevo and took numerous documents from Gazi Husrevbeg Library to Bologna.
The author announces an extensive work on this subject.
Particular attention was payed to Marsiljo family and University of Bologna,
where Ferdinando was educated.

10 ) Autobiografija, 4.: .to je vei dio svoga ivota proveo u Carigradu i Smirni", pa se u razgovoru s
njim raspitivao .o prirodi i osobinama one nacije".

11 )

Autobiografija, 4.- Vidi biljeku br. 78 .

81

lbidem, 8.: .sa naslovom sobara".

13 )

svom

Frati, o.c. - Beigl, o.c. -Bekim materijalom (uglavnom

o istraivanju madarske ravnice.

vojniki

izvjetaji) sluio se B. Ivanyi u

lanku

14

Popis Marsiljijevih radova su na kraju ove studije.

251

OSVRTI

253

Fejzulah

Hadibajri

O ARHIVU GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE

U sastavu Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu ima i Arhiv, o kome se malo
zna i pie, pa je svrha ovoga lanka da o njemu prui neka obavjetenja.
Arhiv je francuska rije , a u turskom p rev odu to je "Mahzeni evrak", to znai
spremite dokumenata". Vesika i vesaik su arapski nazivi za dokumente. "Turski
arhiv" je kod nas vrlo uobiajeni naziv za dokumente na turskom jeziku. Arhiv Gazi
Husrevbegove biblioteke broji do danas 3909 dokumenata i ve i na ih je na turskom
jeziku. Kodeksi su posebni fond i nisu ubrojeni u ove dokumente. To su sidili
sarajevskog eriat~kog suda koji su sauvani iz doba turske vladavine. U lanku "Gazi
Husrevbegova knjinica" od Fehim efendije Spahe (Spomenica Gazi Husrevbegove
etiristo-godinjice, Sarajevo, 1932. Sidili su iskazani po godinama. Za poaliti je to
lo nemaju svojih predmetnih regesta. Kratak pregled arhiva i sidila dao je i Hazim
Sabanovi u svom lanku "Turski diplomatski izvori za istoriju naih naroda" (Prilozi
za orijentainu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom Orijentalni institut, Sarajevo, 1950.).
Arhiv Gazi Husrevbegove biblioteke ima dvije knjige inventara, koverte sa
signaturom i kratkim opisom te dva kataloka listia za svaku svoju inventarsku
jedinicu.
Iz ljubavi prema Gazi Husrevbegovoj biblioteci i velikoj gorljivosti za nau
historiju, Hamdija Kreevljakovi je svojevremeno organizovao razvrstavanje
dokumenata i njihovo inventarisanje. Njegovo poznavanje turskog jezika, sa
osnovama steenim u rudiji, bilo je dovoljno da utvrdi odrednicu i sazna na to se
dokumenat odnosi, a dokumente je deifrovao i itao njegov kolski drug hafiz
Demaluddin efendija Hadijahi, nastavnik Gazi Husrevbegove medrese, iz panje i
prijateljstva prema Hamdiji. Hamdija je onda diktirao inventarisanje. Ovako je
zavreno inventarisanje dokumenata od broja l do 1239.
Dalje inventarisanje dokumenata, tj . drugu inventarsku knjigu je nastavio
bibliotekar prof Muhamed efendija Pai, marljiv radnik i dobar turkolog. On je
inventarisao do broja 3831 , a ostalih 78 dokumenata uveli su u inventar kasniji
bibliotekari.

255

Ibrahim Kemura, bibliotekar, izradio je kataloke listie dokumenata i razvrstao

ih prema odrednicama. Tako je uspostavljen katalog dokumenata. U katalogu
dokumenata listii su ovako poredani:
A - apeli, arz, arzuhal,
B - berati, bilteni, biljeke, bujruldije,
- lanci, estitke,
D - dekreti, depee, dokumenti, dopisi, doznake, dozvole,
F - fermani, fetve, formulari,
G - godinjaci, govori,
H - hatti humajuni, hadisi, hudeti ,
I - ilam, ilmihaber, idazetnama, isprave, iskazi, izjave, izvjetaji,
J- jafte (cedulje),
K - kassami (osta vinski spisi), kasi de,
L- leci,
M - murasele, molbe, memorandumi,
N - nalozi, naredbe, nacrti, namire,
O - obrauni, obavjetenja, oglasi, odobrenja,
P - peati, pjesme, pisma, provjere, podnesci, pohvale, postavljenja, popisi,
pozivi, pournice, proglasi, programi, prorauni, protesti, protokoli, pravila,
predlozi, predstavke, prepiske, preporuke, potvrde, priznanice,
R - raspisi, rjeenja, rezolucije, razno,
S- sak (uzorci raznih sastava}, sauea, satire, sidili, spisi, sporovi, sporazumi,
statuti, senedi,
T - tapije, tarihi, taksiti, temessuk, tezkere, tefteri (defteri), trokovnik, tube,
U - ugovori, uputstva, uredbe, ustavi, uvjerenja,
z - zakljuci, zahvalnice, zapisnici, zakletve.
Na kraju kataloga dokumenata postoji jo dva odvojena kataloga , Arhiv
Abdurahmana -Mirze Malia i Arhiv Osman Asafa Sokolovia.
Rekli smo da su kataloki listii arhiva kucani u dva primjerka. Prvi listi za
kartoteku biblioteke namijenjen je itaocu, a drugi za arhivsku slubu.
Gornja klasifikacija dokumenata je, kako se vidi, dosta precizna.
U arhivskom fondu Gazi Husrevbegove biblioteke zastupljeni su, moemo rei,
gotovo svi dokumenti turske administracije. Najinteresantnije dokumente za nau
istoriju iz turskog vremena predoio nam je Omer NaJcievi u svom lanku "Neto o
rukopisima i dokumentima na orijentalnim jezicima" (Beograd, Arhivski pregled,
1969-70) ovako:

"Fermani. To su carske pismene naredbe pisane posebnim ukrasnim pismom

sa "Tugrom" (umjetniki upisanim imenom sultana) iznad teksta. Tugru susreemo i
kod nekih drugih vanijih dokumenata kao kod "Berata".
Berati. Carski dekreti, ukazi, prava i slino, kojima se dodjeljuju zvanja,
odlikovanja, privilegije ili kakvo dobro. Nosilac takvog prava ili dobra zove se
"beratlija".
Hudeti. Sudske presude, pismene isprave koje imaju dokaznu mo.
ehadetname. Svjedoanstva (ehade - svjedodba, name - knjiga).
Fetve. Pravno rjeenje ili uput, dato u obliku odgovora da se rijei izvjesno
erijatsko pravno pitanje. Autoritativne fetve izdaju ejhul-islami i muftije. Zbirke
takvih fetvi zovu se takoe "Fetvama" npr. "Fetava-i-uskubi ..."

256

Sened. Isprave, dokumenti, potvrde i slino . Obino su se upotrebljavali

prilikom davanja ili uzimanja neega na zajam.
Ard-arz ili arzuhal. Molba, predstavka, memorandum i slino .
M u rase la. Poslanica, slubeno pismo kadije upueno kao pozivnica ili nalog.
Jafta. Cedulja, pismena isprava, tabla sa kakvim natpisom, a ponekad znai i
grupu zaseoka jedne optine.

Bujruldija. Naredba, zapovjedno pismo pae ili valije.

Tapija. Javna isprava o vlasnikom pravu na nekretnine.
Tezkera. Putna ili lina isprava.
Vakufname. Zadubinska povelja, isprava o uvakufljenju (od

rijei "vakuf'
islamska zadubina, koja slui vjerskim kulturnim, prosvjetnim i humanim ciljevima,
muslimansko vjersko zajedniko imanje.
Vasijetname. Oporuno pismo, testament.

Postoje jo brojni dokumenti kao to su Hatt-y-Humayun, carsko pismo, razna

uvjerenja, "ilmi haberi", obavjetenja i oglasi "ilani", razni popisi stanovnitva, ali su
navedeni najznaajniji."
U bivem Ulema medlisu u Sarajevu uvane su ove knjige kao arhiv:
- zapisnici sjednica Ulema medlisa,
- zapisnici sjednica Darul-muallimina,
- zapisnici vjersko-prosvjetnih anketa,
- protokoli i arhive bivih muftijstava,
- Dedveli medresa (protokoli i upisnice),
- defter kadijskih ispita,
- defter profesorskih ispita,
- zapisnici sjednica o prihvatanju udbenika,
- zapisnici komisija o takvimu,
- povjerljivi spisi, i
- razne druge evidencije iz poslova Islamske zajednice.
Od osnivanja Ulema medlisa (1883.) do 1925. god. zapisnici Ulema medlisa
vodeni su na turskom jeziku. Na tim sjednicama rjeavani su i problemi iz ivota
Muslimana, osim vjersko-prosvjetnih pitanja, iz austro-ugarske uprave.
Vakufska direkcija, Vakufsko-mearisko-povjerenstvo i Gazi H usrevbeg9v vakuf
sauvali su svoje arhive.
Arhivska grada biveg Ulema medlisa "data je na uvanje bivoj Vakufskoj
direkciji i uva se u Starjeinstvu IZ za SRBiH, dok je arhiv Vakufskog povjerenstva
prenesen u zgradu Hadi Sinan ove tekije, a arhiv Gazi H usrevbegova vakufa predat je
Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Najbolje rjeenje je da se gore iskazani arhivi objedine kroz Arhiv Gazi
Husrevbegove biblioteke kao posebni arhivski fondovi.
Glavni poslovi koji se obavljaju u arhivima su: sreivanje , inventarisanje, obrada
i publikovanje.
Preko izrade indeksa predmeta, mjesta i lica dobie se arhivska mrea koja e
nam predoavati kretanja iz nae dalje i blie prolosti iz poslovanja Islamske
zajednice.
Arhiv Vie islamske eriatsko-teoloke kole u Sarajevu predat je, koliko znam,
Vrhovnom islamskom starjeinstvu SFRJ u Sarajevu.
17 - AMil

257

Dokumenti iz Arhiva Gazi Husrevbegove biblioteke nisu objavljivani. U elji da

se predoi Prva knjiga inventara arhiva, iz prvih 300 brojeva izabrano je 50
dokumenata, iji sadraj donosimo. Prvi dokumenat je i najstariji.

l. 988. po. dum. I. (1580. polovinom lipnja)

Hudet sarajevskog kadije koji se odnosi na prodaju zemlje, mlinova i bae u
Kovaiima i Hrasnu; prodavac je Mustafa, sin Timurov, a kupac hadi Alija sin
Ferhatov. Prodaja je obavljena uz temesuk spahije kovaikog Memije. Cijena 3500
aki .

3. 1004. kraj r:eb. I (1595.)

Temesuk kojim vlasnik zemlje doputa da Mehmed, sin Husejnov, proda zemlju

na Palama muderisu Fejzulah elebiji za 6500 aki .

15. 1034. ramazan 24. (1624.)

Hudet kojim se konstatira, da je hadi Mehmed au prodao robu h. Aliji uz

uvjet, da mu plati u akama i kad je bilo vrijeme plaanju h. Alija je htio platiti u
osmanlijskim hurdama, na to vlasnik robe nije htio pristati, iako su hurde prema fetvi
iste vrijednosti kao i ake.

17. 1043.

po.-

safera (1633.)

Hudet kladanjskog kadije Abdurrahmana izdan Aliji, jeniaru 12. odjela iz

Sarajeva, kojim je ustanovljeno, da su ga neki pijani ljudi idui sa vaera u Olovu
izmlatili i ranili.

20. 1056. safer 18, (1646.)

Hudet visokog kadije h. Mehmeda kojim se ustanovljuje virginitet Fatime,
keri Husejnove iz sela Poriana, za koju se govorilo, da je rodila i umorila edo , pa je
na zahtjev zastupnika visokog vojvode Eju bage, su bae Smaila pozvana pred kadiju.
Fatimu su, po kadijinu nalogu, pregledale dvije ene iz Visokog i izjavile da je
djevojka, a to su posvjedoili i seljaci iz sela.

25. 1065. kraj muharema (1654.)

Temesuk subae Dervia kojim doputa da se proda zemlja Abdulah elebije i

brata mu Mustafe u Koevi mudelitu Kalender elebiji radi duga za 25.000 aki.

28 ... 1071. redeb 14. (1660.)

H udet sarajevskog kadije Mahmuda, sina h. Ibrahima kasamul-askera, a odnosi
se na 10.000 aki, to ih je bila dala na idaru Fatima, skrbnica svoje keri Safije,
nekom Rizvanu izekrekinemahale, a on se obvezao plaati 1000 aki idare godinje
i dao u zalog 3 bojadijska duana i jednu pekaru u istoj mahali. Nakon Ri;zvanove
smrti vraa njegova ena po svom opunomoniku glavnicu i 500 aki idare za 6
mjeseci Safiji, a ona se odrie prava na duane .

31. 1083. reb. I. 27. (1672.)

Murasela zastupnika, naiba u Kreevu abana, kojom daje na znanje
stanovnicima sela Bjelojevi , Crkvenjak, Drinjak i Domarine, da daje uur i ostale
uobiajene dae ej hu Salih ef., sinu umrlog ej ha Mehmed ef. prema carskom bera tu,
jer su ovo pravo bili prisvojiti neferi grada Ostroca.

37. 1091. sred. reb. I. (1680.)

Nafakahudet kostajnikog kadije Hasana, sina Omerova, nejakoj djeci umrlog
Mehmed efendije iz Kajmak mahale u Novom. Odobrava se skrbniku da moe dnevno
troiti po 24 ake na troje djece.

258

45. 1103. dum. I. 3. (1691.)

Hudet o ukradenom satu Mehmed ef. sina ej h Salih ef., koji je idov Josef dao
na telala da se proda i tako uh vaen.

47. 1120. muharema l. (1708.)

Obraun

Gazi Husrevbegova vakufa za 1119. god. pod upravom mutevelije

Osman bega.

66. 1125. eval, 17. (1713.)

Oitovanje esnafa pred kadijom Ahmedom u apcu, da im je vojska, asnici,
prolazei

iz Bosne po carskom fermanu u Beograd, platila po trnoj cijeni sve to je od

njih uzela. Naroito se spominju pekari i mesari.

80. 1127. safera l. (1715.)

Temesuk Osmanage, mutevelij e Gazi Husrevbegova vakufa, kojim do puta da
Hasan beg, kao tutor poludjelog kafedije Loga v ia Mehmed elebije , proda kafanu
u Sagrdijama h. Mustafagi za 5D.OOO aki , uz uvjet da plaa vakufu 34 ake mukate
mjeseno.

95. 1138.

eval~

18. (1725.)

Hudet sarajevskog kadije Sejid Ahmeda o spo ru radi zemlje u Biosku, izm eu
Havve, keri Mehmed agine iz Jahja-paine mahale u Sarajevu, i Sefer hode iz
Bioska.
Meu svjedocima potpisan i Abdulah ef. Kantamirija.

99 . 1143. aban, 8. (1730.)

Popis ostavine iza ejha Sulejman ef. sina Ha bib ef. iz Jahja-pa ine mahale. Iza
ovog ejha ostao je lijep broj knjiga procijenjenih na 12425 aki . Popis obavio saraj .
kadija Fevzi Mustafa.

106. 1148. zilkade 17. (1735.)

Hudet sarajev. kadije Ibrahima o uvoenju esme u kui biveg bosanskog
defterdara Sadik ef. uria u Jahja-painoj mahali napisan nakon oevida . Sadik ef.
je pojaao vodu vrela Sedreniks druga dva vrela, te poto se nee smanjiti voda to je
razvedena iz ovih vrela po gradu , to se dozvoljava.

120. 1151. edval 20. (1738.)

Sarajevski kadija Mustafa trai od bosanskog vezira bujruldiju da se moe od
sarajevskih stanovnika ubrati 522 Y2 groa kao ostatak razreza poreza i predati tu
sumu nasljednicima Sadik Mehmed age, biveg kajmekama u Sarajevu, koji je od
svojih novaca izdao u razne svrhe (spominje se i popravak begluk saraja).
Vezir odobrava ovaj predlog 29. evala 1151.

122. 1151. zulhide 27. (1738.)

Podnesak sarajevskog kadije Ahmed Hasiba na bosanski divan , kojim se trai
novac za popravak triju mostova (Latinska, Careva i Alipaina uprija), to ih je
otetila bujica, koja je nastala usljed nezapamene kie.
Divan odobrava 60 groa 9. muharema 1152.

153. 1177. zadnjeg dum. II. (1763.)

Trokovnik sastavljen od sarajevskog kadije Sejjid Mehmeda Musli zae o
trokovima za trodnevni boravak bosanskog vezira, koji putuje u Carigrad .
17'

259

156. 1179. duma II. 17. (1765.)

Hudet kadije Ibrahima u Kostajnici u kome oituju radnici koji su popravljali
u Novom, da su potpuno isplaeni . Za popravak je izdano svega 559 groa.

tvravu

160. 1181. aban ll. (1767.)

Ilam sarajevskog kadije Abdul-Mumina o ubojicama spahije Ahmeda,
stanovnika Buzadi h. Hasan mahale. Ubio ga je neki odundija Abdulah u dogovoru
sa spahijinom enom Ajiom, kerkom Alemdara Mahmuta i majkom Safijom,
kerkom abanovom. Abdulah je pobjegao, a kadija predlae za enu i majku smrt ili
progon na zahtjev graana.
Divan nalae da se obje ene prognaju u Uice.

177.1188. zulhide 23. (1774.)

Murasela sarajevskog kadije Fejzulaha na Smail bega Denetia , da progna u
Kladanj neku prostitutku Zejnebu, rodom iz Travnika, nastanjenu u Sarajevu.
Ovaj je nalog izvren isti dan, a kadija iz Kladnja Ahmed javlja 26 . istog mjeseca
da je onamo stigla i da joj je na njenu molbu dozvolio da se nastani u Olovu, gdje joj
ive roaci .

184. 1192. sred. safera. (1778.)

Novi popis daa s potpisom Abdurrezak. Izvod iz Defteri Dedid Mufessala
(Novog iscrpnog deftera).

194. 1196. reb. II (1781.)

Murasela saraj. kadije Numana na muselima, da se pred kadiju privedu seljaci iz
Crnotine, kako bi se mogao pronai ubojica, koji je pred dva dana ubio nekog
Stjepana.

197. 1196. dum.II. 28. (1781.)

Proraun za ienje korita rijeke eljeznice i vraanje vode u korito. Potpis

sarajevskog kadije Numana.

1196. eval 5. (1782.)

Murasela sarajevskog kadije Numana mutesellimu Dervi begu da zbavi
domaina kue u Donjem Docu i ostale prisutne goste, koji su pijui vino zametli
svau i u tunjavi ranili dvojicu ljudi.

202. 1196. eval 22. (1782.)

jami

Murasela kadije Numana muselimu da iz zatvora pusti

Ibrahim aga serdengetija.

Siru

Jeftana jer za nj

210. 1194. dum. l. 6. (1780.)

visokog kadije Sidki Saliha, napisan nakon izvida na licu mjesta,
Stjepanova, Kata, ki Marijanova i Stjepan, sin Midhatov, drali su pod
ta pij om spahije Omera luku Brajin u Sutiski i kad je ovu luku nabujala voda otetila,
poeli su ih u posjedu smetati neki seljaci muslimani i katolici a oni se pritue kadiji,
koji stvar izvidi na licu mjesta, povede istragu i presudi Andjeliji, Kati i Stjepanu, a
protivnicima zabrani smetati ove u posjedu i obradi.

Hudet

Anelija, ki

218. 1200. redeb 16. (1785.)

Murasela sarajevskog kadije Bekira na naiba, serdara, emina i ostale u Fojnici
da se brzo sakupi 325 groa, to na Fojnicu otpada za popravak topovskih kundaka i
tokova, te krova dizdarova konaka u sarajevskoj tvravi. Divan odobrio 19. istog
mjeseca.

260

224. 1194. ll (mjesec nije

oznaen)

(1780).

Pismo Mehmed Mejlije Dervi begu Denetiu privatne sadrine. Mejlija

pozdravlja brojne lanove kue Denetia i mnoge prvake Sarajeva (Mej lija je poznati
sarajevski pjesnik).

227. 1204. reb. l. (1789.)

Imenik novih jen iara koji se imaju uvrstiti u dva demata i to 55 ljudi u 50-ti, a
27 u 17-demat.

229. 1204. zilhide 14. (1789.)

Iskaz o prehrani vojske kod Kladue za vrijeme od 7 do 24 zilhide 1204. Potpis
Muham,ed.

239. 1212. zilhide l. (1797.)

Hudet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha napisan nakon oigleda na licu
mjesta, a na tubu Josifa Mezurovia, kako Risto uk Gavrilov zida zid, koji zatvara
prozore u tuiteljevoj kui u Ferhat begovoj mahali u Sarajevu. Posredstvom
muslimana izmirili su se i nagodili o visini zida.

242. 1214. reb. l. 5. (1799.)

Hudet sarajevskog kadije Mehmeda, kojim se odreuje nafaka malodobnom
Salihu, sinu h. Saliha Jabuara, kao postumusu. Odreuje se malodobnom 20, a
slukinji 10 aki dnevno .

245. 1214. zilhide 6. (1799.)

Hudet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha o postavljenju Sulejmanage
Ablagije za tutora djeci umrlog h. Mehmed Ablagije sina h. Ibrahimova iz Vlakovaca
u Sarajevu. Sulejman aga i h. Mehmed braa su po ocu.

247. 1215. safer 24. (1800.)

Hudet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha o poviici nafake djeci h.
Mehmeda Ablagije sina H . Ibrahimova.

254. 1218. muharem ll. (1803.)

Arz sarajevskog kadije Halila na bosanski Divan, da se Ali paina uprija u
blizini Sarajeva napravi od kamena. Kadiji je dolo vie stanovnika Sarajeva iz raznih
stalea i zatrailo da se od sulusa (treine iz smrtne oporuke) h. Mehmeda Grbe
(Grabovi) odreeni dio za dobrotvorne svrhe, jedan dio potroi za gradnju Ali paine
uprije tj. da se mjesto drvene uprije sagradi kamena. Drvena se uprija esto kvari
usljed poplava, a stanovnitvo iz okoline mora onda popravljati. Okolni stanovnici e
pomoi radnom snagom. Divan odobrio ovaj prijedlog 19. muharema.

,
265. 1266. muharem 3. (1811.)
Murasela sarajevskog kadije Abdurrahima kojom n~lae nekom Stjepan~J u
Vareu, da se iseli iz kue neke Nefise, keri hafiz Mustafe efendije, u koju se uselio bez
ovlaenja.

266. 1226. safer 21. (1811.)

Pismo serdengetije Mehmed Salimagia iz nekog sela kraj Nevesinja Mustafagi
u kome moli da se izmeu njih ukloni Osman Cupu! kao opasan tip, jer vlast u
Nevesinju podmiuje i ona mu nee nita. U pismu se spominje alemdar iz Mostara
Salih Mujezinovi.
Moriu,

261

273. 1227. safer 23. (1812.)

Mehmed Sadik kol e haj a u Sarajevu postavlja serdengetiju Salih agu
mustahfizom sarajevskog grada sa 46 a ki dnevno plae mjesto umrlog Mustafe iz 10.
bu lj u ka .

275. 1227. kraj redeba (1812.)

Pismo Mehmed Demala Sulejmenpaia Abdulahagi Kaukiji u kome moli da
mu poalje jednu ahmediju, i buk od jasemina i tri oke duhana za ramazana.

278. 1227. dum. II. l (1812.)

Popis o doprinosima 1140 kua u Kamengradskom kadiluku za vojsku koja s
Ibrahim paom kre e na Srbiju, to gajesastavio Dervi Hasan,kadija u Kamengradu .

283. 1229. eval 27. (1813 .)

Vakfija Muhamed Bakije Dine iz Kebkebir mahale, kadije, kojom ostavlja u
dobrotvorne svrhe nekretnine u Kebkebir mahali, 1000 groa gotovine i 150 raznih
knjiga.

285 . 1229. sredina eva] a (1813.)

Cern iki kadija Ibrahim Hilmi bio je predloen da se brie izmeu kadija i progna
radi svoj ih hravih poslova, ali ta je kazna pometnjom zadesila estitog kadiju
Ibrahim ef. Ljubimliju, pa ovo ko statira i sarajevski kadija h. Abdul-Fettah i moli
divan da se ovo ispravi.

291. 1233. dum. I. 15. (1817.)

Kasam zvornikog kadije Osmana Nurije o ostavini Sulejmanage, sina
Mustafagina, dizdara donjeg grada, zvornikog. Ostavio veliki dug, te muje imetak na
drabi prodan.

296. 1236. sred. reb. ahira (1820.)

A rz banjalukog kadije Mustafe Hulusije kojim predlae Aliju, sina Jusufova, za
vaiza u Sultan Fatihovoj damiji u banjalukoj tvravi mjesto umrlog H . Ibrahima,
iza koga 'nije ostalo djece.

298. 1237. redeb 21. (1821.)

Hudet saraj. kadije Ahmed erifa o sporu radi alata u oborenoj kovanici u
Vijaki, kraj Varea, izmeu Sulejman Ruid ef. i Dervi Salih bega, s jedne, te Pave,
Joze i Mate, s druge strane. Parnicu su dobili krani.

300. 1238. safer ll. (1822.)

Haklama, potvrda o podmirenju potraivanja Mustafe Beara , opunomonika
age i momadi u tvravi Dubici, kojom prodaje njihove prinadlenosti za 1253./1819.
i 1236./1820. god. (2883 groa i 9 para + 2883 gr i 9 p.) Salihagi Kaukiji .
Gore iskazani dokumenti su svi na turskom jeziku i u inventaru je kazan samo
kratak sadraj sa osnovnim podacima. Kroz obadvije inventarske knjige arhiva
izvrio sam uvid po predmetima globalno i evidentirao 274 pojma- predmeta. Prema
naoj abecedi slika je ovakva: A-4 , B-9, C, , -3, D-16, F-7, G-3, H-7 , 1-18, J-2 , K-20,
L-1 , M-ll, N-ll , 0-17, P-73, R-6 , S-22, T-22, U-8, -V-6 i Z, -8.
I sa kraja inventara iskazaemo desetak dokumenata. Oni su veinom na naem
jeziku.

675. 22. januar 1906.

Apel reis-ul-uleme Mehmed Teufik efendije (Azapagia) agama i begovima u Jezeru,
koji im je odnio lan Ulema-medlisa hadi hafiz Sakir efendija Panda, da se izmire i

262

,a miran nain rijee spor oko postavljanja imama i mualima na upranjeno mjesto u
(blizu Jajca).

~ezeru

3832. Novembar-decembar 1918.

Prepiska izmeu reis-ul-uleme a~evia i Vojvode Stepe Stepanovia voena

krajem 1918. godine poslije prvog svjetskog rata.

3833. 23. decembar 1934.

Odluka eriatskog suda u Sarajevu o izvrenju oporuke Ibrahim efendije
Zafranije (v.d. direktora eriatske sudake kole, umro 30. septembra 1934.) sa 4
priloga: l . tekst oporuke pisan rukom, 2. oitovanje , 3. urudbena isprava i 4. odluka
o na plati nas. takse.

3870. (b. d.)

Prepis iz sarajevskog kadijskog sidila 1041/1631. godine o redoslijedu grupa
esnafa kod doeka novog valije. Dolo je do svae i tue, stoga hadi Safer i Bajezid
trae od kadije zvanini redoslijed iz organizacije "Futuvve".
(Ovaj dokumenat je na turskom jeziku, a spominjemo ga stoga jer se poziva na
organizaciju esnafa zvanu Futuvve.).

3871. 29.2.1332. i 28.12.1913.- Istanbul

Berat sultana Reada muteveliji Gazi Isabegova vakufa u Skoplju H usni pai, u
kome su iskazani i vakufi Gazi Isabega u Sarajevu, a mutevelija treba da bude
pomenuti Husni paa.
Posljednji carski berat vezan za Sarajevo).

3873. 20. aprila 1881. Sarajevo

Obavijest upravitelju Begove damije da je Visoko zemaljsko finansijsko
ravnateljstvo u Sarajevu otpisalo porez na zgradu muke i enske vakufske bolnice u
Kuuk Catib mahali, kuni broj 10, u iznosu od 8 forinti.

3891...19. eval 1350.- 1.3.1932.

Prepis hilafetname (Diploma za irad) koju je izdao na arapskom jeziku ejh,
hafiz, hadi Hasan Fevzi, sin Mahmuda, Agopaa, roen u Podgorici, nastanjen u
Skoplju, muderisu ejh Selim Sami efendiji iz Vuitrna .
. (Rijetka su imena uenih ljudi iz Podgorice (Titograd). Profesor Hamid
Hadibegi kae, da je pomenuti vrlo poboni Hasan Fevzi bio podgoriki beg iz
porodice Agopai. Na margini dokumenta ima biljeka i datum da je njemu izdao
hilafetnamu Sejid ejh Muhamed Emin Sulejmanijjeli iz Tarsusa).

3895. l. septembar 1914. -Cetinje

a

Kraljevina Crna Gora. Ministarstvo vojno. - Naimenovanje muftije Karauzovi

za komandanta Muhamedanskog bataljona. (Prepis).

3905. 17. jula 1907. Sarajevo

Progla Ekzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije muslimanima
da budu sloni u pitanju procedure izbora reis-ul-uleme.

3907. ll. novembra 1909. Sarajevo

Pismo (upit) drutva Gajret, na lana ulema-medlisa Hadi Mehmed
Demaluddin efendiji aueviu, moe li se zekat, po eriatu, dati Gajretu. Koncept
auevia na turskom jeziku, da moe.

263

Nijaz ukri
PRINOVE RUKOPISA U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI
O Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu postoji danas dosta radova, poev
od novinskih reportaa i lanaka do ozbiljnih eseja i studija 1), uklopljenih esto u
naune radove, magistarske i doktorske teze. 2 ) Neki od ovih radova su, iskljuivo,
posveeni Biblioteci, njenom knjinom fondu i njegovoj vanosti za muslimansku, ili
optejugoslavensku kulturnu batinu, dok se drugi odnose na bosanskohercegovako,
ili ire jugoslavensko bibliotekarstvo.
Dvije su stvari privlaile panju kulturnih radnika Gazi Husrevbegovoj
biblioteci. Prva je starost, vrijeme i mjesto njenog nastanka, te linost osnivaa, a
druga nj&n knjini i bogati dokumentacioni sadraj.l) ljedna i druga njena vrijednost,
bila je i ostala izazov istraivaima razliitih naunih disciplina. Ime Gazi
Husrevbegove biblioteke ulo je u sve znaajnije jugoslavenske), Pil i svjetske
leksikone. s)
Bez obzira na motiv pri pisanju o Gazi Husrevbegovoj biblioteci ostaje injenica
da ona, od svog osnutka (1537.) do danas, vri kulturnu misiju ne samo u Sarajevu,
nego i mnogo ire.
Aktivnost Biblioteke se svodi na dvoje:
a) muzejsko-arhivsku, kao uvara znaajnih kulturnih vrijednosti nastalih
pisanom rijeju na tri orijentalna (arapski, turski i persijski) i naem jeziku i
b) svakodnevni rad i kontakt s ljudima od nauke.
1) Tralji, M.: Prilog bibliografiji o Gazi Husrevbegovoj biblioteci, Anali G. Husrevbegove biblioteke,
Sarajevo, 1972., knj. I/159-60.

2) Hadiosmanovi ,

L.: Biblioteke u BiH, 1878-1918. V. Maslda, Sarajevo, 1980.

) Dobraa, K.: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963., I, str. XI-XVIII,
Spomenica G . Husrevbegove etiristogodiJnjice, Sarajevo, 1932., str. 74-84, Truhelka, . : Gazi Husrevbeg,
njegov ivot i njegovo doba, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1912., br. l i 2.
3

) Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1955., sv. I/543.

') The World of learning 1979-1980, 30-th Edition, Europa publications limitid, London, 1979., vol
11/1903.

265

Preko ove aktivnosti odvija se transmisija i kontinuitet misaone djelatnosti naeg

kroz vjekove, i to ne samo ovog naeg, bosanskohercegovakog kulturnog
podneblja, nego i mnogo dalje. 6 )
Biblioteka ovakvim radom ispunjava i emanet svog osnivaa , koji u svojoj va kfiji
-zakladnici dade napisati: "Ostatak od gradnje Medrese neka se utroi u kupovinu
vrijednih knjiga, koje e biti u upotrebi .u koli, a mogu ih koristiti i drugi,
zainteresovani za itanje i prepisivanje. "7)
Kontinuitet uzajamnog odnosa itaoca i knjige tee ve vjekovima. Mnogi uenici
i profesori Gazi Husrevbegove medrese, prepisivai i drugi , koji se o koris tie knjinim
fondom istoimene biblioteke, nakon kraeg ili dueg vremena vraali su joj svoj dug.
inili su to kroz prosvjetnu i kulturnu djelatnost, usmenom ili pisanom rij ei . Na nizu
rukopisa, koji se danas nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, nalazimo da su
napisani ili prepisani u Kurumliji medresi (nekadanji naziv za Gazi Husrevbegovu
medresu u Saraje u), da su im vlasnici bili softe - uenici, ili muderisi - profesori
medrese.8 )
Od postojeih orijentalnih zbirki rukopisa u naoj zemlji 9 ) , zbirka Gazi
Husrevbegove biblioteke je jedna od najstarijih i po bogatstvu najraznovrsnija. Od
svog osnutka knjini fond Biblioteke je, uglavnom, baziran na uvakufljenju , sa
rijetkim otkupljenjima, za razliku od slinih zbirki na drugim mjestima.
Sadanji rukopisni fond Biblioteke bi se mogao podijeliti na:
l. rukopise koji su uvakufljeni u doba Gazi Husrevbega,
2. Rukopise zavjetane Biblioteci od drugih vakifa,
3. rukopise preneene u Gazi Husrevbegovu biblioteku, iz drugih islamskih
institucija i ustanova, takoer vakufi.
ovjeka ,

Zametak sadanjeg rukopisnog fonda Biblioteke predstavljaju oni rukopisi koji su

1863. godine preneseni iz Kurumlije medrese u posebne prostorije izgraene uz
munaru Begove damije. 10) Koliki broj iz tog fonda rukopisa pripada vremenu samog
osnivaa, teko je danas utvrditi. 11 )
Prema podacima koje nam pruaju Inventarne knjige Biblioteke (Stalni inventar,
knj . I-III i Privremeni inventar, knj . 1-11) u vremenu od 1537. do 1980. godine,
rukopise svojih biblioteka uvakufilo je preko 120 privatnih lica, razliitog drutvenog
statusa i zanimanja. Ovi legatori potiu iz raznih mjesta, gradova i sela Bosne i
Hercegovine, a manje iz drugih pokrajina. 12 )
Ovom broju treba pridodati i sedamdesetpet islamskih in6titucija, koje su svoj
knjini fond , takoer vakuf, pripojile Gazi Husrevbegovoj biblioteci . Takve institucije
6

Dobraa,

Spomenica Gazi Husrevbegove

Dob~aa,

8)

Katalog .. .I/ Uvod.

etiristogodinjice ,

str. XXVIII.

Katalog ... I, br. 298, 488, 512, 550, 610, 678-79, Katalog ... , II , br. 81 9, 953.

) Eren, 1.: Prilozi bibliografiji objavljenih radova o orijentalnim bibliotekama u Jugoslaviji, Anali G .
Husrevbegove biblioteke, Sarajevo, 1974. , knj . II-III, str. 249-258 .
10 ) Tralj i , M.: Hafizi-kutubi Gazi Husrevbegove biblioteke, Anali, G . Husrevbegove biblioteke,
Sarajevo, 1978., knj . V-VI , str. 45-46.
11

12 )

Dobraa,

Katalog ... , II, str. 734, 735 .

Zahvalnica Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, br. 31/79 (izdata Eminu lslamovskom iz
Struge, SR Makeonija), br. 55/80 (izdata Konianin Omer ef. iz Novog Pazara) i br. 150/80 (izdata Mem i
Jakub ef. iz Novog Pazara).

266

su na primjer: ehdijina i Kantamirijina biblioteka iz Sarajeva, Karaozbegova i

Muslibegovia iz Mostara, Eli Hadi Ibrahimpaina iz Travnika, Hadi H a li!
efendijina iz Graanice, te biblioteke ranijih medresa u Sarajevu, Foi, Travniku,
Zvorniku, Bihau, Poitelju i druge. Rukopisi su, takoer , donoeni iz damija,
mekteba, tekija i drugih islamskih ustanova spomenutih i drugih mjesta.
Podsticaj uvakufljenju, openito, a knjiga posebno, kao neeg naroito
cijenjenog i dragog ovjeku, bila je i ostala elja svakog legatora, ili njegovih
nasljednika, da se uini dobro i korisno djelo. 13 )
Meutim, apel za prikupljanje rukopisnog i arhivsko-dokumentacionog
materijala, znao je potei i od nekih kulturnih i javnih radnika kod nas, openito, a
posebno od odgovornih u Biblioteci. 14 ) Razlozi ovom su leali u opasnosti od
propadanja i nestanka mnogih vrijednih rukopisa i dokumenata (na orijentalnim i
naem jeziku) usljed ljudskog nemara, ili nagrizanja zuba vremena.
Pojaan interes ire drutvene zajednice, kao i Islamske zajednice, za izuavanje
kulturne batine naih naroda i narodnosti u periodu osmanske uprave u naim
krajevima, dao je jo veu vanost i odgovornost akciji prikupljanja rukopisa, jer se u
njima krije bogata graa i podaci za nauna istraivanja. Ova aktivnost Gazi
Husrevbegove biblioteke je zato pojaana u vremenu od 1977.-1980. godine i jo traje .
Zahvaljujui visokoj svijesti pojedinaca, kao i odzivu institucija Islamske zajednice u
BiH (odbori i Starjeinstvo IZ) u ijem su se vlasnitvu nalazili rukopisi , akcija je
urodila plodom.
U znak zahvale i priznanja G. Husrevbegova biblioteka je slijedee ustanove i
pojedince, uvrstila u svoje legatore-vakife i dodijelila im posebne zahvalnice:
A. Ustanove (odbori Islamske zajednice):
Banja Luka (49 rukopisa), Bijeljina (18), Bosanska Gradika: Tekijska damij a
(5) i damija Obradovac (3), Bosanski Novi (8), Bratunac (3 rukopisa i fragmenti
rukopisa), Brko: damija Stara Maoa (4), damija Gornji Rahi (2 i fragmenti),
Bugojno: damija Sultan Ahmeda (7 i fragmenti) i damija Graanica (fragmenti
rukopisa), Cazin (20 i fragmenti), damija Trac (fragmenti rukopisa) , apljina (1) ,
Doboj (3 i fragmenti) i damija Mravii (8), Donji Vakuf: Ba damija (2) i damija
Hadi Jusufa (4), Duvno (2 i fragmenti), Gornja Tuzla (8 i fragmenti), Graanica:
Odbor IZ (7), damija Maleii (5 i fragmenti), damija Vranovii (7 i fragmenti),
Gradaac: Odbor IZ (ll), damija Husejnija (4), damija Gornji Vukovci (2 i
fragmenti), Jablanica (5), Jajce (7), Janja (44 i fragmenti), Konjic (5 i fragmenti),
Koraj: arijska damija (5 i l dokumenat), Kozarac (7), Livno (fragmenti rukopisa),
Ljubuki (1), Maglaj: Kurumlija damija (25) i Sukijja damija (10 i fragmenti) ,
Mrkonji Grad (42), Novi eher (l), Prnjavor(l), Purai(6 i fragmenti), Sanski Most
(31 i fragmenti) , Sarajevo: damija Timurhan Ali (fragmenti rukopisa), Stolac: Odbor
IZ (41) i damija Aladinii (2), Srebrenica (3 i fragmenti, l dokumenat), Travnik :
Odbor IZ (154 i fragmenti), damija Hadi Alibega Hasanpaia (30 duzova
Kur'ana, l rukopis i 6Ievhi), damija Turbe (3), damija Karaula (54) i damija Vitez
(18), Trebinje (56 i fragmenti), Teanj (56 i fragmenti, l dokumenat), Visoko: Odbor
IZ (ll), Tekija (7), damija Pertac (7), damija Buzii (5), damija Seoa (l), damija
Mokronozi (5), Zenica: damija Stranjani (8) i epe (13 rukopisa).
J ") Spomenica G . Husrevbegove etiristogodinjice , str. XXV-XVI ,
pain vakuf u Travniku, Sarajevo, 1942, str. 34.

Bejti,

A.:

Eli

Hadi Ibrahim

Handi , M.: Biblioteka H. Hali! efendije u Graanici, Kalendar- Gaj ret, Sarajevo, 1940. str. 194,
M. : Gazi Husrevbegova knjinica pod upraviteljstvom H. Mehmeda Handi a, El Hidaja, Sarajevo,
VIII/ 1944, br. 2-3, str. 92-95.
14

Tralji,

267

B. Privatna lica (vakifi):

Abdagi Bahrija hanuma- Donji Vakuf (5 rukopisa), Ahmi Alija- Zenica (l),
Alii Naila hanuma - Tuzla (1), Alihodi hafiz Abdullah ef. - Banja Luka (1),
Alihodi Haki ef.- Tesli (ll i fragmenti), Alihodi Mahmud ef. i Muhammed ef.Bila- Travnik ( 17); Bekti Zakir -Sarajevo (l Oi fragmenti) , Bei Idris- Graanica (2 i
fragmenti), Bievi Zehra hanuma -Mostar (l i 4 dokumenta), Bii Zahid- Pojska,
Zenica (8), Boruija Sakib Banja Luka (30), Budimlija hafiz Abdullah ef.- Bijeljina (2 i
2 dokumenta), Cvrak Ahmed ef.- Novi eher (19),
amdi Ahmed- Krevine, Zavidovii (2), andi hafiz Muharem ef.- Pmjavor (7),
ati Muhamed ef. - Teanj (7), oli Mustafa ef. -Jajce(!), orali Hazim ef.- Cazin

(l), Dedi Dervi - Dabovci, Vrbanjci (fragmenti rukopisa), Dumhur Zulfikar- Zu ko

-Konjic (14 i fragmenti), Efendira hafiz Salih ef.- Visoko (fragmenti), Grabanovi
Mustafa - Bijeljina (2), Gui Halima hanuma - Banja Luka (1), Hadiahmetovi
Abdulkadir - Visoko (1), Hodi Ibrahim ef. - Banja Luka (l), Hadimejli ejh
Behauddin ef.- Busovaa (6 i fragmenti), Hajri Mehmed- Buzii, Visoko (l), Handan
Hajrija hanuma- Vrbanja, Banja Luka (4), Hasanbai Hajrija hanuma- Kiseljak,
Tuzla (2 i fragmenti), Hodi hafiz Abdullah ef. - Gradaac (9), Hodi hafiz Demal
ef. - Odak (l), Hodi Zulejha hanuma- Cazin (l), Hrsti D e mal ef. -Gradaac (l),
lslamovski Emin- Struga (200 i 400 dokumenata), Kadi Ahmed ef. - Donje Motre Visoko (l), Kapi Hasan- Poi telj (3), Karada Muharem ef.- Bugojno (l), Kavazovi
hafiz emsudin ef. - Maoa - Brko (7), Konianin Omer ef. - Novi Pazar (1),
Kovaevi aban ef. -Izai, Biha (5 i l dokumenat), Kreso Mustafa- Fojnica (8),
Kri Adem ef.- Glamo (1), Kulagli Esma hanuma- Bos. Kostajnica (fragmenti
rukopisa), Kurdi efik- Jelah (fragmenti rukopisa), Mahmutovi Mahmut- ap ljina
(1), Mari-Mrndi Fatima hanuma - Bivolje Brdo -Mostar (2), Makovi lshak Maglaj (2), Mehti Halil- Donji Vakuf(2), Memi Ahmed ef. -Oraac- Kulen Vakuf
(3), Memi Jakub ef. - Novi Pazar (19), Merdani Idris ef.- Odak, Bugojno (10),
Mujki Ferhad ef. - Velika Kladua (fragmenti rukopisa), Mulamehmedovi Omer ef.
-Jablanica (3), Nuriki Muhibi ef.- Graanica(!), Nuriki prof. Taji b- Graanica(2 i
2 dokumenta), Omanovi ehra hanuma- Bos. Petrovac (l), Omerdi Muharem ef.Prusac (24 i fragmenti), Omerspahi Jusuf ef.- Visoko (l), Osmanbegovi Demal ef.Donje M otre, Visoko (3), Puka Fatima hanuma- Visoko (9), Rakman Ibrahim- ije,
Doboj (l), Redepagi Muhammed ef. - Biha (3), Ruidi Ismail ef.- Mu tnik, Kozarac
(fragmenti rukopisa), Sedi Ishak ef. - Dobro Selo, Buim (1), S,edlarevi HamdijaFojnica (1), Semi Fatima hanuma -Visoko (1), Semi Muhammed- Arnautovii,
Visoko (1), Smaji Asim - Ljubuki (2 i 2 dokumenta), Smajilagi . Hasan - Buzii,
Visoko.(l), Spahi Sakib ef.- Pojska, Zenica (3), aljiJunus ef. -Jablanica (3), unjo
Huso- Lokve, Domanovii (fragmenti rukopisa), Trnka Rabija hanuma- Konjic (1),
Uzunovi efika hanuma- Seonica, Konjic (fragmenti rukopisa), Varenikovi EnverTravnik (31 i fragmenti rukopisa). 15 ).
TRA VNIKA ZBIRKA RUKOPISA
Zanimljivu zbirku (559) u prinovama ine orijentalni rukopisi preneseni iz
Travnika. Akciju prikupljanja ovih rukopisa zapoeo je jo profesor H. M. Handi
(1940.), dok je bio bibliotekar ~ upravnik Gazi Husrevbegove biblioteke. Tom
15
) O uvakufljenjima prije 1977. godine vidi: Hadibajri, F.: O inventarnim knjigama Gazi
Husrevbegove biblioteke, Anali, G. Husrevbegova biblioteka, Sarajevo, 1978., knj. V-Vl, str. 57 .

268

prilikom je, uglavnom, iz Fejzije (ranije Eli hadi Ibrahim paine) medrese u Travniku
preneseno oko 300 rukopisa. Predmet njegova interesovanja i izbora bila su uglavnom
djela domaih autora.16 )
U poratnom periodu, naroito u vremenu od 1977.-1980. godine, preneseno je jo
toliko. Prema biljekama i privatnim i slubenim peatima na rukopisima, pripadali
su, uglavnom , jednoj od tri travnike medrese:
- Eli hadi Ibrahimpainoj (docnije Fejziji) medresi, osnovanoj 1706. godine,
Mehmed pae Kukavice, osnovana prije 1760. godine i
- Mehmed pae Mesihovia (Lonarica), osnovana prije 1767. godine. 17)
Do prenosa u Gazi Husrevbegovu biblioteku rukopisi su bili pohranjeni u
damijama:
- Sulejmaniji (arena), Hadi Alibega Hasanpaia i Lonarici , te damiji u
umeu . Brigu o njima vodio je Odbor IZ Travnik.
Dodamo li ovom broju jo i rukopise (75 komada) donesene iz damije blie
okoline Travnika: Turbe, Karaula i Vitez, te dvije privatne zbirke, koje su poklonili
Varenikovi Enver (31 kom.) i braa Alihodi Mahmud i Muhammed iz Bile (17
kom .), kao i one rukopise koji su raznesen i, ili uniteni, kulturni ivot vezirskog grada
Travnika nam se neto vie rasvjetljava.
Dio ovih rukopisa je obraen i prezentiran domaoj i stranoj kulturnoj javnosti
preko tampanih Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove
biblioteke sv. I (1963 .) i II (1979.), dok drugi, vei dio, eka svoju obradu u svescima
koji slijede.
Kad su 1979. godine poeli radovi na adaptaciji Sulej manije damije u Travniku,
u inventaru, koji je pripadao nekadanjoj Fejziji medresi, slubenici Odbora IZ
pronali su jo 132 rukopisa, koji su u posljednji as otrgnuti od unitenja i predati
Gazi Husrevbegovoj biblioteci. 18 )
Zbirka se sastoji od dvadesetpet kodeksa (magm'a), od po dva i vie traktata
(risala), i stotinu sedam pojedinanih djela. Nakon identifikacije ove zbirke, u broju
od 178 naslova , ukljuujui tu i magmu'e, nalazimo da su zastupljene slijedee
znanosti: Kur'an (3 + 8 duzova -dijelova Kur'ana), Prevodi Kur'ana na turski jezik
(2), Nauka o itanju Kur'ana (10 arapskih i 3 turska), Tefsir- komentar Kur'ana (3
arap.), Hadis - Tradicija (8 arap.), Dove (3 arap.), Akaid -Dogmatika (15 arap. i l
tur.) , Usuli fikh- Osnovi eriatskog prava (2 arap.), Fikh- Islamsko pravo (43 arap. i 5
tur.), Ahlak i Waz- Etika i propovjednitvo (10 arap. i l tur.), Al Hikma-Filozofija (8
arap.), Al Luga - Filologija (32 arap. i 2 tursko-perzijska), Al Adab - Knjievnost (3
tur.-pers.), Tibb - Medicina (5 arap.), At Tabi'ijjat- Prirodne znanosti (10 arap. i l
tur.).
Prema zastupljenim znanostima u zbirci, da se zakljuiti da se radi o
udbenicima, ili pomonoj literaturi, koja se izuavala u medresama (srednjim i viim
kolama), tadanje Osmanske carevine, pa i u naim krajevima, koji su bili u njenom
sastavu. 19 ) Kako je jezik ovih rukopisa uglavnom arapski (156) to bi se moglo rei da
je, bar knjiki, ovaj jezik preovladavao i u travnikim medresama.
16 ) Tralji , M. Gazi Husrevbegova knjinica pod upraviteljstvom Hadi Mehmed ef. Handia .. . , str.
94, isti: Hafi zi-kutubi ..., str. 50.
17 ) Bejti , Eli Hadi Ibrahim-pain vakuf..., str. 17-30, 36-37, isti: Podaci za kulturnu povijest
vezirskog grada Travnika, Nae starine, Sarajevo, 1954., II, str. 152-154, i Krccvljakovi H , i D . Korkut:
Travnik (1464-1878.), Zaviajn i muzej, Travnik, 1961., str. 88-89, 91-92.
18
) Zahvalnica Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, br. 117180, od 22.5.1980.
19
) Baltaci, C.: XV-XVI airlarda Osmanli medreseleri, Irfan matbaasi, Istanbul, 1976., str. 37-42, i
Inaldik, H ,: Osmansko carstvo SKZ, Beograd, 1974., str. 235-236, 242.

269

Meu autorima ovih djela u zbirci, nalazimo i dvojicu naih ljudi. Prvi je Mustafa
b. Jusuf el Mostari, poznat kao ej h J ujo ( 1651-1707 .), znaajna linost intelektualne
BiH XVII i XVIII stoljea.
Bavio se je pedagokim i nauno-istraivakim radom u domenu orijentalnoislamskih znanosti , kao: fikh, usuli fikh, disciplinama arapskog jezika (sintaksa,
stilistika i dr.), filozofija (posebno logika), dogmatika, leksikografija i propovjednitvo .2o)
Ovoj travnikoj zbirci pripadaju njegova dva djela:
l. Muhtagab al usui fi arhi muntahasbi '!usui (zavreno 1110/1697. godine),
komentar na usulsko-pravno djelo Muntahab, kog je napisao Muhammed b. Omar
a!Ahsiq_ati Hus~muddin (umro 644/1247.). 21 )
2. Sar h a'Samsiyya al'musamma bi 'arh al gadid. Ovo je komentar na djelo
a'emsiyya iz logike od Nagmuddm Ali b. Omar al Qazwm1 al Katibi (675/1276.).
Kako je djelo vie puta komentarisano, ejh Jujo je svoj komentar nazvao "Novi
komentar na emsijju". Djelo je napisao u Istanbulu. Sa pisanjem je zapoeo 13. safera
1101 (26.XI 1689. godine, a zavrio ga 17. gumade sam ll0l/28.III 1960. god.)21). Na
rukopisu nema imena prepisivaa, kao ni vremena prepisa. Istina, na poetnom listu
ima neitka biljeka sa datumom 13. safer 1101. god., a to je datum poetka pisanja
djela. Na kraju rukopisa ima biljeka o smrti nekog Abdullahbega, datirana 5.
zulhigge ll01./10.1X 1690. godine. Po njoj bi se moglo zakljuiti daje i prepis nastao
nekoliko mjeseci po zavretku originala.
Drugi na pisac je Ahmed b. Muhammed ef Mostan (umro 1190/1776. godine).
Bio je dugo godina mostarski muftija. Kao rezultat njegovog eriatsko-pravnog
obrazovanja i rada, izmeu ostalog, mu je i zbirka fetvi - pravnih miljenja, poznata
kao:
"Fatawa Ahmadiyya af Mostariyya".
Sadraj djela je dat u vidu pitanja i odgovora na neke eriatsko-pravne probleme.
Bilo je dosta popularno i sluilo je kao pravni prirunik mnogim kadija ma i muftijama
Bosne i Hercegovine sve do kraja turske uprave u njoj 1878. godine.22 ) Ovo je razlog da
na prepise ovog pravnog djela nailazimo esto.
Na naem rukopisu nije naznaeno vrijeme prepisa ni ime prepisivaa. Mogue da
potjee iz XVIII stoljea.
Profesor M. Handi je iz Travnika, uglavnom donio djela domaih pisaca, pa nas
ne bi trebao zbunjivati ovako mali broj domaih autora u pvoj zbirci. Pri ovom bismo
morali imati u vidu i injenicu da su nai muslimani, uz vjeru, prihvatili i ve razraen
sistem kolstva, tadanje osmanske imperije. Uz njeg su pored predmeta stizali i
odreeni udbenici i pomona literatura ve afirmisanih autora. Kako u tom smislu
nije bilo savremene podjele uenika po uzrastu i razredima, to se u naukovanju i koli,
napredovalo prema odsluanom i preenom udbeniku, ili ire odreenoj literaturi.
Zato je bilo vano da se za predmete odrede udbenici, i literatura, za svaki stadij, a
djelimino i vrijeme potrebno da se odslua. 23 ) Ovo je bilo potrebno i zbog prelaza i

20

abanovi, H.: Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.,

str. 390-410.
21
21

22
23

270

Dobraa

abanovi , Knjievnost, str. 402-403.

D o braa, Katalog, II , str. 806-813 , br. 1774-1783, i abanovi, Knjievnost, str. 481-483 .

Baltaci, op. cit. str. 35-45.

K., Katalog, II , .str. 11-13 , br. 803 .

nastavljanja kolovanja iz jedne medrese u drugu, iz nie u viu, irom osmanske

drave.
U odnosu na autore djela, broj domaih prepisivaa je mnogo vei. Od pedeset pet
identifikovanih prepisivaa ove zbirke, dvadesetpet ih je, uz ime, stavilo i lokalno
porijeklo: Travnik (Travnianin), epevi, Mostari, Podgradi, ili je napisano ime
mjesta odakle je prepisiva, gdje ivi i gdje je prepis nastao, kao: Gornji Vakuf, Banja
Luka, Travnik , Sarajevo , Mostar, selo Buti kod Zenice itd.

271

IN MEMORIAM

U tradiciju je skoro ulo da na stranicama Anala bude zabiljeena smrt ljudi, koji
su svojim radom i istraivanjem osvijetlili pojedine momente iz prolosti, u prvom
redu kulturne, muslimana Bosne i Hercegovine, kao i prolosti samih tih zemalja. Pri
tome osobito vodilo se rauna da se zabiljei smrt osoba, koje su na bilo koji nain
pridonijeli boljem poznavanju institucija Gazi Husrevbegovih i njihove prolosti.
u minulih 5-6 godina umrli su:

Dr Hasan Kalei, redovni profesor Filozofskog fakulteta univerziteta u

Pritini, umro 19.VII 1976. god.
Hafiz Ibrahim Mehinagi, eriatski sudac i glavni imam iz Graanice, umro
30.VII 1976. god.

Muhamed Tajib Oki, profesor Teolokog fakulteta univerziteta u Ankari i

Visokog islamskog instituta u Konji, umro 9.III 1977. god.
Sulejman Bajraktarevi, vii struni suradnik Orijentalne zbirke Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, umro 20.111 1977. god.
Raid Hajdarovi, vii arhivist, umro 9.XI 1980. god. i
Prof. Muhamed Pai, direktor eriatske gimnazije u miru, umro 30.VII
1980. god.
Profesor dr Hasan Kalei roen je 7.111 1922. godine u selu Srbici kod Kieva .
Svoje kolovanje zapoeo je u rodnom mjestu, nastavio u Skoplju, pa Pritini, da
diplomira na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1951. godine na
katedri za orijentalnu filologiju. Doktorirao je na istoj katedri 1960. godine.
Specijalizirao je turkologiju na univerzitetu u Hamburgu. Po zavretku studija bio je
asistent na katedri za orijentalistiku u Beogradu (kod prof dr F. Bajraktarevia). U
vremenu od 1967. do 1970. godine radi u Albanolokom institutu u Pritini. Godine
1970. izabran je za redovnog profesora Filozofskog fakulteta u Pritini, Odsjek za
historiju. Kada je osnovana katedra za orijentalistiku 1973. godine na istom
Fakultetu, Kalei prelazi na tu novoosnovanu katedru i tu ostaje do smrti 19.VII 1976,
godine. Nekoliko godina proveo je kao predava na univerzitetima u Evropi.
Temeljit u radu, ambiciozan i poznavalac vie jezika (arapski, turski, latinski,
francuski , njemaki , talijanski, engleski, pored srpskohrvatskog i albanskog), dr H.
18 - ANili

273

Kalei se brzo svrstao u red priznatih znanstvenih radnika. Od 1949. godine do smrti
objavio je nekoliko stotina radova, od kojih su mnogi privukli na sebe veliku panju i
priznanje. Suraivao je u mnogim domaim i stranim znanstvenim listovima.
Prouavao je naroito kulturnu historiju balkanskih naroda, a bavio se i lingvistikim
pitanjima. Pratio je izdavaku djelatnost iz oblasti historije i jezika kod nas i u svijetu i
napisao brojne recenzije. Samo u Prilozima za orijentalnu filologiju , to ih izdaje
Orijentalni institut u Sarajevu, tampao je 17 zapaenih recenzija. Prvi svezak
Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u
Sarajevu prikazao je u Bibliotekaru, organu bibliotekara Srbije (god. XVII 1965, br.
5-6, str. 455-459) i u berlinskom listu Der Islam (Band 43, Heft 3, August 1967.). U
ova oba prikaza autor se kritiki osvrnuo na ovaj Katalog, istakao njegove dobre
strane, ali i ukazao na nedosljednosti i propuste. Kao nauni redaktor II sveska ovoga
Kataloga, detaljno ga je pregledao i ukazao na propuste, koje treba ispraviti ili
dopuniti prije njegova tampanja. Po tim njegovim primjedbama je i postupljeno.
Meutim, nije mu bilo sueno vidjeti tampani II svezak ovog Kataloga.
Jedan od najvrednijih radova dra H. Kaleija je bez sumnje Najstariji vakufski
dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Pritina 1972., strana 356 plus 2. Knjiga je
tampana kao 23. svezak serije Studije, to ih izdaje Zajednica naunih ustanova
Kosova u Pritini. To je zapravo preraeni rad na kome je dr Kalei doktorirao. Pored
Uvoda i Predgovora knjiga sadri sedam glava i Zakljuak. U I glavi, koja nosi naslov
Arapski pisani spomenici u Jugoslaviji, pisac je obradio prodiranje arapskog jezika u
sadanje jugoslavenske zemlje, natpise, zapise, dokumente i vrste tih dokumenata
(dokumenti o sklapanju braka, o odreivanju alimentacije, o odreivanju tutora, o
osloboenju iz ropstva, zatim ovlatenja-vekaletname, priznanice, kupoprodajni
ugovori, nakli-ehadet i idazetname i hilafetname. U II glavi su obraeni vakufski
dokumenti i osvrt na dosadanja njihova izdanja kod nas, te diplomatika obrada
vakufnama. Za prouavanje ovih vrsta dokumenata, izlaganja dra Kaleija e bez
sumnje biti od veli~e koristi svima, koji budu ovu vrstu dokumenata koristili u svome
znanstvenom radu.
U III, IV, V, VI, VII i VIII glavi obraene su vakufname i vakufi estorice
legatora iz Bitolja, Ohrida, Skopja i Prizrena. U svakom poglavlju (glavi) dati su
biografski podaci o vakifu, samom vakufu i njegovoj historiji, zatim je donesena
vakufnama u originalu i prevodu. Sve je to popraeno znanstvenim datama. Uz
potrebne fotografije slijede i faksimili vakufnama. Kaleijev nain izlaganja i
redoslijed mogu posluiti kao primjer za obradu ovakvih i slinih dokumenata. Uza
sve navedeno knjiga sadri pregled transkripcije, izvore i literaturu, registar
geografskih i topografskih naziva kao i registar linih imena. Saetak je dat na
albanskom i njemakom jeziku.
Kao istaknut znanstveni radnik dr H. Kaleije sudjelovao na mnogim skupovima
kako u zem]i, tako i u inozemstvu (Istanbul, Sofija, Bukuret,
Bratislava, Napulj, Minhen, Pariz, Cikago). Njegovi istupi na tim sastancima uvijek su
pobuivali iv interes prisutnih. Meu brojnim njegovim rukopisima ostali su i
Srpskohrvatsko-arapski rjenik, te Antologija arapske knjievnosti, knjiga I proza.
meunarodnog znaaja

Hafiz Ibrahim Mehinagi, roen je 1l.III 1894. godine u Graanici. Poslije

osnovnog obrazovanja u rodnom mjestu, otiao je u Istanbul, gdje je nastavio svoje
srednje obrazovanje. Poetkom I svjetskog rata, iz .porodinih razloga, vraa se. u
domovinu i kolske 1914-15. godine upisuje se u eriatsku sudaku kolu u Sarajevu,
koju zavrava kolske 1918-19. godine. Po zavretku kole odmah je imenovan

274

eriatskim sudskim vjebanikom. Po poloenom dravnom ispitu, imenovan je za

eriatskog suca. U tom svojstvu radi sve do 1945. godine. U slubi je napredovao do
vrhovnog eriatskog suca. Bio je jedno vrijeme i predsjednik Vrhovnog eriatskog
suda u Sarajevu. Skoro svo to vrijeme bivao je biran i u Vakufsko-mearifsko
povjerenstvo mjesta u kome je slubovao. Bio je jedno vrijeme lan i Vakufskomearifskog sabora Bosne i Hercegovine. Nekoliko godina vrio je dunost glavnog
imama u Doboju. Umro je u Graanici 30.VII 1976. godine.
Od pokretanja Novog Behara 1927. godine, poeo se i H .l. Mehinagi javljati u
njemu originalnim i prevedenim lancima . Prevodio je uglavnom s turskog jezika.
Osim Novog Behara, on se javlja svojim lancima i u El-Hidaji ( 1939., 1943.-44., 194445.), Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ (1956, 1957., 1961.),
Takvimu 1968., 1969. i .1973.), Prilozima za orijentalnu filologiju (knjiga XVIIIXIX/1968-69) i Analima Gazi Husrevbegove biblioteke (knjiga II-III, 1974.). U
Prilozima za orijentalnu filologiju objavio je interesantan rad etiri neobjavljena
izvora o Hamzevijama iz XVI stoljea, a u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke
lanak Osvrt na tivo t i pisana djela Ali Fehmi ef. abia. O ovome naem istaknutom
piscu i borcu za vjersko-prosvjetnu i vakufsku autonomiju muslimana Bosne i
Hercegovine, Mehinagi je objavio jo jedan lanak, U spomen velikom merhumu Ali
Fehmi ef. abiu (Glasnik VIS-a, XIX/1965, br. 1-3, str. 22-30).
Iza hafiz Ibrahim Mehinagia ostalo je u rukopisu vie prevedenih djela sa
arapskog i turskog jezika. Spominjemo neka od njih:
Kitab ul-haradi (Islamsko finansijsko pravo), od prvaka hanefijske pravne kole
Ebu Jusufa Jakuba ibn Ibrahima el-Hanefi, umro 182. (798.). Rukopis je preuzet od
strane Orijentalnog instituta u Sarajevu i stavljen u program njegovih izdanja.
Beairi sidki nubuvveti Muhammedijje (Radosne vijesti i navjetaji o istinitosti
Muhamedova a.s. poslanstva) od Ahmed Midhata.
Bin bir hadis (Hiljadu i jedan hadis) s komentarom.
Mudre izreke i poslovice od emsudin Samija (2919 izreka i poslovica).
Muhamed Tajib Oki rodio se LXII 1902. godine u Graanici, gdje mu je otac
hafiz Mehmed Teufik ef. bio muderis na Osman kapetanovoj medresi. Skolovao se u
Sarajevu (osnovna kola, Okruna medresa, eriatska sudaka kola), Zagrebu (kurs
latinskog jezika i knjievnosti, Pravni fakultet), Beogradu (Pravni fakultet, gdje je i
diplomirao), Parizu (Fakultete des Lettres-Sorbona, Ecole Nationale des Langues
Orientales Vivantes) i Tunisu (Ecole Superieure des Langue et de Litterature Arabes).
Za boravka u Parizu bio je prijavio i doktorsku disertaciju o ivotu i radu Hasana
Kafije Pruaka. Teza je bila primljena, ali iz objektivnih razloga nije obranjena.

Od zavretka kolovanja do polovine 1942. godine, M. T. Oki je sluio kao

profesor u Skopju (Velika medresa) i Sarajevu (l gimnazija i eriatska gimnazija).
Poslije zavretka II svjetskog rata odlazi u Tursku, gdje ostaje do smrti. Prvo radi u
Arhivu Predsjednitva vlade u Istanbulu, a od 1949. godine na Teolokom fakultetu
univerziteta u Ankari, gdje predaje hadis, a kasnije i tefsir. Za uspjenu organizaciju i
nastavu ovih predmeta na fakultetu, glavna zasluga pripada Okiu. Od k. god. 196465. iste predmete on predaje na Visokom islamskom institutu u Konji. Umro je 9.1II
1977. u Ankari, ali na izriitu njegovu elju prevezao je u Sarajevo i tu pokopan.
18.

275

Nauno-istraivakim radom mladi Oki se poeo baviti jo kao student. U radu

je bio temeljit. Poznavanje vie stranih jezika (arapski, turski, perzijski, francuski,
latinski, njemaki, talijanski) omoguilo mu je praenje literature i na tim jezicima i
pridonosilo kvalitetu njegovih radova. I ako je dobar dio ivota proveo izvan svoje
domovine, interes za nju, posebno za ivot muslimana u Bosni i Hercegovini, nije
poputao. Pratio je sve to se o njima pisalo i govorilo, kao to je ivo pratio i to su oni
sami radili. Otuda su mu brojni radovi upravo za to i vezani, kao to je opet sam pisao
o pojedinim pitanjima iz ivota i raca muslimana Bosne i Hercegovine u prolosti.
esto puta je i na meunarodnim skupovima, kojima je prisustvovao, govorio o
temama vezanim za Bosnu i Hercegovinu. Svaki njegov istup pobuivao je meu
orijentalistima i islamistima izuzetnu panju.
Suraivao je u mnogim domaim i stranim listovima, asopisima, novinama,
kalendarima, godinjacima,spomenicamai dr. Pisao je na srpskohrvatskom, turskom,
francuskom i njemakom jeziku. U poetku svoga knjievnog rada i prevodio je sa
arapskog i turskog jezika pod pseudonimima Ibni Tevfik i uvejjir. Izmeu brojnih
Okievih radova, navodimo ovdje samo neke:
Dabi kao naunik u oima stranog svijeta. - Gajret, 1926.
Hasan Kafi Pruak, na najvei mislilac XVI vijeka. -Gajret, 1928.
Orijentalistika u Jugoslaviji. - Pregled, 1934.
Jed.an na zaboravljeni istoriar XVIII vijeka. - Gajret, kalendar za 1939. god.

Hoda Kadri (Mehmed Kadri Nasih Paji). Slobodna rije, 1930.

Quelques documents inedits concernant les Hamzawites. - Procee. dings of the
Twenty Second Congress of Orientalis ts held in Istanbul, September 15 th to 22, 1951.
Leiden, 1957., Vol. II .
Les Kristians (Bogu miles Parfaits) de Bosnie, da pres des documents turcs inedits.
- Stidost Forschungen, 1960.
Gazi Husrev Bey ve onun Saray Bosnadaki camiine bir minare daha ilave
edilmesine dair bir vesika. -Necati Luga! Armagani, 1968.
Hadim (Atik) Ali pasa kimdir?- Necati Luga! Armagani, 1968.
U Enciklopediji islama (Islam Ansiklopedisi) prof. M. T . Oki napisao je o Gazi
Husrevbegu cijelu studiju na temelju vlastitih istraivanja po arhivima i bibliotekama
Turske i dotle objavljene literature o ovom naem najveem vakifu i dobrotvoru (sv.
V, 1950, str. 601-605). Kad je izaao iz tampe I svezak Kataloga arapskih, turskih i
perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, Oki se na njeg osvrnuo opirnim
lankom u kome je iznio historijat orijentalnih biblioteka na jugoslasvenskom
podruju s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Due se zadrao na Gazi
Husrevbegovoj biblioteci, a onda prikazao prvi svezak Kataloga, navodei najvanija
djela iz disciplina, koje je prvi svezak obuhvatio. Rad je izaao pod naslovom
Saraybosna Gazi Husrev Beg Ktittibhanesi Yazma Eserleri Katalogu, a tampan je u
Ankara Universitesi Ilahiyat Faktiltesi Dergisi, Yi! 1964, Cilt XII, s. 143-153. I na
knjigu I AnaJa Gazi Husrevbegove biblioteke, Oki se takoer opirno osvrnuo. O
svakom od 18 priloga iz I knjige AnaJa autor je posebno govorio, iznosei i svoje
napomene uz pojedine radove. lanak je tampan u Islam Tetkikleri Enstittitti
Dergisi, Cild VI, Ctiz 1-2, 1975, s. 184-187.
Koliko mi znamo, posljednji za ivota ta mpani rad prof. M. T. Okia je Cesitli
dillerdeki Mevlidler ve Stileyman Celebi Mevlidinin Tercemeleri . tampan je u
Ataturk Universitesi Islami Il miler Faktiltesi Ilmiler Dergisi, Sa yi: l Aralik 1975, s. 1778 . U radu je autor naveo, izmeu ostalog, da je Sulejman elebijin Mevlud prevoen

276

arapski, erkeski, rumunjski, kurdski, tatarski, sevahili, njemaki, engleski, albanski i

srpskohrvatski jezik.
Sulejman Bajraktarevi roen je 3.1X 1896. godine u Gornjem Vakufu. Poslije
petog razreda gimnazije tri godine pohaa francuski koled St. Michel. Usljed
izbijanja I svjetskog rata vraa se u Sarajevo, gdje se upisuje u trgovaku akademiju.
Po zavretku rata odlazi u Be i studira svjetsku trgovinu (Hochschule ftir
Welthandel). Od zavretka studije do 1948. godine radi u komercijalnom sektoru u
Zagrebu.
Godine 1948. prelazi na rad u Orijentalnu zbirku Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti, gdje ostaje do 1965, kada u svojstvu vieg strunog suradnika
odlazi u mirovinu. I poslije umirovljenja sve do polovine 1969. godine radi honorarno
na istom poslu. Pored redovnog rada u Orijentalnoj zbirci, S. Bajraktarevi obilazi
ustanove i institucije na terftoriji Hrvatske, koje posjeduju dokumente na turskom
jeziku, pregleda ih i obraduje. Iz toga podruja objavio je vie radova. Uz turski jezik,
a poznavao je i staroturski i savremeni, mogao se sluiti i arapskim i perzijskim
jezikom. Otud je obraivao i orijentalne rukopise u ve spomenutim ustanovama. I o
tome svome radu ostavio je pisana traga. Pratio je i strunu literaturu, pa je dao i
nekoliko prikaza domaih i stranih izdanja. Preveo je s njemakog jezika Turskoislamsku kulturnu batinu Junih Slavena od prof dr Fehima Bajraktarevia
(Mogunosti, god. 13/1966, br. 4, str. 3-12).
Medu najzapaenije i najvrednije radove S. Bajraktarevia bez dvojbe spada
Ottenfelsova orijentalistiko zbirka u Zagrebakom dravnom arhivu, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 2, Zagreb,
1959, str. 75-130. Studija, pored uvodnog dijela, u kome su dati osnovni podaci o
vlasniku zbirke Francuzu Ottenfelsu, austrijskom diplomati, koji je dobar dio ivota
proveo u Istanbulu, sadri tri dijela: Klasina pjesnika djela u stihu i prozi,
ukljuujui u tu grupu i rukopis Kurana, zatim Historijska djela i Pisma i povelje. U
prvom dijelu opisano je 18 kodeksa, uglavnom perzijskih klasika. Osamnaesti kodeks
je zapravo rukopis Kur'ana, bez naznake prepisivaa i vremena, kada je prepis nastao.
Svaki od ovih 18 kodeksa detaljno je opisan, negdje dat i sadraj djela, istaknute sve
odlike rukopisa. Posebno je ukazano na minijature i druge vrste ukrasa.
U grupi Histonjskih djela opisano je 8 kodeksa na nain kao i u prvoj grupi. Medu
ovim rukopisima nalazi se i djelo A hvali gaz eva ti der dijari Bosna, od kadije Omer ef. iz
Bosanskog Novog. Ovo nije uope rukopis, nego tampana knjiga, jedna od prvih,
koju je Ibrahim Muteferika tampao u svojoj tampariji u Istanbulu. Po tome, to je
Ottenfels stavio medu rukopise, da se zakljuiti, da je vlasnik smatrao vrlo vanom i
vrijednom. U treoj grupi, S. Bajraktarevi je opisao est rukopisa u kojima se nalaze
isprave i dokumenti, a koji su od znaaja za historiju toga vremena. Uz studiju je
priloeno 14 tabela najljepih primjeraka opisanih rukopisa.
Ottenfelsova biblioteka, koja broji 5.200 knjiga i oko 1.000 asopisa, a nalazi se
pohranjena u sanducima u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu, krije
sigurno jo orijentalnih rukopisa. Kad se i ova biblioteka sredi i obradi i bude
dostupna itaocima, pokazae, koliko se blago nalazi na naem teritoriju i koliko je to
vrijedno za prouavanja orijentalistike kod nas.
Raid Hajdarovi, roen je u Kalimanoviima kod Rogatice 2.1V 1914. godine.
Poslije osnovne kole dolazi u Sarajevo, gdje se upisuje u Gazi Husrevbegovu
medresu. Poslije medrese pohaa Viu islamsku eriatsko-teoloku kolu na kojoj je
1940. godine diplomirao. Jedno vrijeme je sluio kao eriatski sudac, onda kao vojni
imam. Medutim najvei dio svoga slubovanja proveo je u Historijskom arhivu grada

277

Sarajeva u svojstvu arhiviste, odnosno vieg arhiviste. Umirovljenje polovinom 1979,

a umro 9.XI 1980. godine.
Radei dugi niz godina u Historijskom arhivu, gdje je bio zaduen za orijentalnu
knjigu i dokumente na orijentalnim jezicima, R. Hajdarovi je dobro uao u
problematiku arhiva i arhivske grae. Iz toga podruja objavio je nekoliko radova. Ali
njegova je velika zasluga, to je opisao vie medmua, koje sadre dragocjen materijal
za prouavanje prolosti, osobito kulturne, muslimana Bosne i Hercegovine. I na
temelju arhivske grae, koju posjeduje Historijski arhiv, dao je nekoliko zapaenih
radova. Suraivao je u Arhivistu, Osloboenju, Godinjaku arhiva i Drutva arhivista
Bosne i Hercegovine, Prilozima za orijentalnu filologiju, Analima Gazi Husrevbegove
biblioteke i jedinom broju Glasa Arhiva grada Sarzjeva. Navodimo neke od njegovih
radova:
Orijentalni arhivi i njihova organizacija. -Arhivist, 1956. br. 2, str. 15-27;
Rukopisne medmue (zbornici) i Zbornik Sarajlije Hadi Jusufa iz prve polovice
XVII vijeka. - Ibid. , 1970-71;
Medmua (zbornik) Mula Mustafe Firakije (sarajevski kroniar) iz prve polovice
XIX vijeka. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1976;
Dvije medmue iz prve polovice XIX vijeka (Sarajevska medmua od anonimnog
autora i medmua Mustafe Stoanina). - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1978;
Zaostavtimi iza Ahmed Munib ef. Gloe, mutevelije i dabije Gazi
Husrevbegova vakufa. - Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. Knjiga II-III, 1974;
Prihodi i rashodi Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu za period od 1832-1835.
godine. -Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. Knjiga V-VI, 1978.
Raid Hajdarovi je obradio i 5 sarakih teftera kao ijedan sidil iz Temivara(iz
1651. do 1653. godine). Materijal je pripremljen za tampanje jo za autorova ivota.
Isto tako obradio je (i to je sada u rukopisu) historiju nekih sarajevskih porodica, kao i
kataloge rukopisa Hadi Sinanove tekije i biblioteke Hafiz Mehmed Teufika Okia.
Obje ove biblioteke otkupio je svojevremeno Historijski arhiv grada Sarajeva.

Profesor Muhamed Paii, roen je 1891. godine u Pai-kuli kod Rogatice.

Osnovno obrazovanje stekao je u Rogatici, a Gazi Husrevbegovu medresu i eriatsku
sudaku l<olu pohaao je i zavrio u Sarajevu. Po zavrenom kolovanju kratko
vrijeme je predavao na Ismail Misri ef. medresi u Sarajevu, a onda je bio imenovan
eriatskim sudskim vjebenikom kod Kotarskog suda u Fojnici. U decembru 1918.
godine imenovanje nastavnikom na tek osnovanoj eriatskoj gimnaziji u Sarajevu. Tu
ostaje do odlaska u mirovinu 1945. godine. Po poloenom profesorskom ispitu,
imenovan je profesorom na istoj gimnaziji, gdje je svo vrijeme predavao vjeronauku.
U dva maha je bio i direktor ovog zavoda. Dugi niz godina bio je muvekit Gazi
Husrevbegove muvekithane. Honorarno je predavao nekoliko godina i na Gazi
Husrevbegovoj medresi, a jedno vrijeme je radio honorarno i u Gazi Husrevbegovoj
biblioteci. Umro je 30.VII 1980. godine.
Posebno hoemo da istaknemo Paiev rad u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Radei na obradi arhivskog materijala ove Biblioteke, on je svojom poznatom
pedantnou uveo u knjige inventara sav arhivski materijal koji je dotle bio stigao u
Biblioteku. U nedostatku katalokih listia za obradu monografija, M. Pai je rezao
od kartona za drutvenu lanarinu kartone veliine katalokog listia i tako obraivao
knjini fond Gazi Husrevbegove biblioteke. Na taj nain uinio je pristupanim
interesentima fondove ove Biblioteke. Ako tome jo dodamo da je, za vrijeme koje je
proveo na radu u Biblioteci, bio ivi leksikon ustanove, istakli smo bar ono
najuoljivije iz Paieva rada u ovoj naoj kulturnoj ustanovi.
278

Pai se je ogledao i na knjievnom polju. Pored desetine originalnih i preveden ih

lanaka, jedan je od trojice autora gramatike arapskog jezika, to ju je izdala biva

Vakufska direkcija u Sarajevu. Gramatika je u dva dijela. Prvi dio je gramatika

arapskog jezika, a drugi sintaksa. U zajednici sa prof dr airom Sikiriem preveo je s
arapskog jezika djelo Emir ekib Arslana Zato su muslimani nazadovali a druf(i
uznapredovali? Prevod je tampan u nastavcima u Glasniku Islamske vjerske
zajednice u Jugoslaviji 1934. godine. Kasnije je izaao i kao posebno djelo.
Mahmud

Tralji

279

PROF. KASIM EF. DOBRAA

Redovan suradnik Anala od njihova pokretanja godine 1972., lan Savjeta i do
skora (l. VIII 1979.) aktivan slubenik Gazi H usrevbegove biblioteke, hadi Kasim ef.
Dobraa umro je 3. novembra 1979. godine.
Roen je 15.1V 1910. godine u Vragolovima (Rogatica). U rodnom mjestu je
pohaao mekteb i osnovnu kolu, a po dolasku u Sarajevo, upisuje se u tek
reformiranu Gazi Husrevbegovu medresu. Po zavretku etvrtog razreda prelazi u
eriatsku sudaku kolu, koju zavrava kolske 1927/28 godine. Iza toga odlazi u
Kairo i nastavlja kolovanje na El-Azharu. Diplomirao je 1935. godine. Po povratku u
domovinu, bio je prvo imenovan vjerouiteljem na graanskim kolama u Sarajevu,
da uskoro bude imenovan prvo na Islamskoj enskoj vjerskoj koli (kasnije enska
medresa), a zatim Gazi Husrevbegovoj medresi za m ude risa. kolsku 1936/37. godinu
D obraa je proveo 'u Mostaru kao nastavnik vjeronauke na gimnaziji. U isto vrijeme je
bio i vjerski odgojitelj u srednjokolskom internatu Muslimanskog kulturnog drutva
"Gajret''. Od polovine 1956. godine Kasim ef. radi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci,
gdje mu je bila povjerena obrada orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Poetkom
augusta 1979. godine odlazi u mirovinu.
Kao profesor isticao se i svojom strunom i pedagokom spremom. U medresama
je predavao nekoliko predmeta: akaid, fikh, tefsir, hadis, ahlak, historiju islama,
imamet-hatabet i vaz, . te arapski jezik i knjievnost. Sve to je predavao, radio je s
vidljivim uspjehom i kod svakog ovog predmeta dolazila je do izraaja njegova
struna sprema. Njegov nain ivota i ophoenja, i sa uenicima i sa ostalim
doprinosio je da bude i potovan i uvaavani od prijatelja i onih, koji nisu dijelili isto
miljenje, koje je imao Kasim efendija.
Bio je poznat i kao dobar vaiz-propovjednik. Vazio je u brojnim sarajevskim
damijama. Jedno vrijeme je bio postavljen i za stalnog vaiza u Begovoj damiji. Kao
istaknutog vaiza, vjerske vlasti su ga slale i u druga mjesta Bosne i Hercegovine, gdje je
drao vazove i predavanja (sejjar vaiz). Neki od njegovih vazova i predavanja su i
objavljeni. Drao je predavanja i na seminarima, to ih je organiziralo Udruenje
ilmije BiH. Taje predavanja odravao ne samo u Sarajevu, nego i po drugim mjestima
Bosne i Hercegovine.
Po prelasku na rad u Gazi Husrevbegovu biblioteku, Kasim efendiji se ukazala
prilika da se potvrdi na jo jednom poslu. Pri obradi rukopisa na arapskom, turskom i
perzijskom jeziku, dola je do izraaja njegova svestrana obrazovanost u svim
islamskim disciplinama, kao i njegova opa naobrazba. Osim toga, tu se pokazala i

281

njegova poslovina savjesnost i istrajnost u ovakvoj vrsti posla. Ko je ikad radio na

rukopisima, taj zna na kakve se sve potekoe i neprilike nailazi u ovom radu, te koliko
strpljenja treba dok se deifrira pojedini rukopis i koliko vremena treba utroiti dok se
ustanovi ko je pisao kao i kome pripada koje djelo ili njegov dio! Da je Kasim ef. to sve
postigao najbolji su dokaz dva tampana sveska Kataloga arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke. To su ne samo obraeni rukopisi na klasian
nain, kako se oni ve obrauju, nego su mnogi podaci dopunjeni a i ispravljeni.
Negdje su date skoro cijele studije o pojedinim pitanjima. A to sve iziskivalo je i
velikog truda kao i vremena. O strpljivosti da i ne govorimo!
U prvom svesku Kataloga, koji je tampan 1963. godine, obuhvaeno je est
disciplina (enciklopedija, Kur'an, hadis, dogmatika i apologetika, dove), a obraeno
je 795 kodeksa sa ukupno 1470 djela. Drugi svezak Kataloga iziao je iz tampe 1979.
godine. Obuhvata samo islamsko pravo sa svim svojim ograncima (usuli fikh, fikh,
fetve, feraiz, islamsko dravno pravo i ureenje drave, zakoni, postupak pred
eriatskim sudovima). Obraeno je u njemu 1162 kodeksa sa 1702 djela. Pripremao je
materijal i za trei svezak Kataloga, ali ga je smrt u tome sprijeila
Uskoro po povratku iz Kaira Kasim ef. se poeo javljati lancima i raspravama u
ondanjim muslimanskim listovima i edicijama. Prvi rad je objavio poetkom 1936.
godine u Glasniku Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Iz islamskog
prava i njegove istorije. Od tada pa do smrti objavio je oko stotinu lanaka, rasprava,
osvrta, ili cijelih monografija. Radei na obradi rukopisa, uporedo s tim napisao je
desetak radova iz kulturne historije Muslimana Bosne i Hercegovine. Neki od tih
radova izazvali su u znanstvenim i kulturnim krugovima kod nas veliko zanimanje i
panju. Osim u Glasniku, K . Dobraa je suraivao i u El-Hidaji, listu istoimene
ilmijanske organizacije, u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke, Novom Beharu,
kalendaru Gajret, povremenim edicijama EI-Hidaje (EI-Hidajin ilmihal za svakog
muslimana i muslimanku, Islamski obiteljski ivot) i dr. Posljednji, za ivota
objavljeni rad Kasim efendije je Mushaf (porodice engia iz Odtaka, Foa), u
Glasniku VIS-a, gdje je, kako je ve reeno, objavio i prvi svoj rad .
Donosimo u ovoj prilici popis svih objavljenih radova Kasim ef. Dobrae, jer je
on najvei dio svoga slubovanja proveo u Gazi Husrevbegovim ustanovama i bio
jedan od najaktivnijih suradnika AnaJa. Popis je izvren po listovima u kojim je
suraivao, a unutar lista kronoloki. Tako je objavio u:
Glasniku IVZ (kasnije VIS-a):
l. Iz islamskog prava i njegove istorije. - IV/1936, br. l, str.14-21; br. 4, str.
162-168; br. 5-6, str. 200-205; br. 7, str. 293-295; br. 8, str. 320-325; br. 9, str. 362-367;
br. 10, str. 419-425.
2. Jedan vaz (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i drutvenom ivotu
ovjeka).- IV/1936, br. ll, str. 419-425.
3. Ramazanski bajram.- V/1937, br. 12, str. 369-371.
4. Kurban-bajram.- VI/1938, br. 2, str. 49-52.
5. Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu i neki njeni vaniji orijentalni
rukopisi. - :XXV/1961. br. 4-6, str. 144-151.
6. Uticaj Kur'ana na irenje pismenosti, kaligrafije i ornamentike meu
islamskim narodima.-XXV/1962, br. 4-6, str. 120-123
7. Mevludski vaz.- XXVII/1964, br.' 10-11, str. 544-549.
Vaz je odran u Begovoj damiji u Sarajevu 2l.VII 1964. godine i na zahtjev
brojnih italaca Glasnika tampan i posebno na 8 stranica.

282

8. Besi m efendija Korkut. (Kratki osvrt na ivot i rad). -XXXIX ( 1976, br. l , str.
68-77 .
9. Sjeanje na Kemal ef. Aruija.- XL/1977, br. 6, str. 686-688.
10. Muhamed efendija Foak (Uspomena i sjeanje povodom njegove smrti).XLI/1978 , br. 4, str. 401-404.
ll . Mushaf (porodice engia iz Odaka, Foa). - XLI/1978 , br. 5, str. 502-504.

El-Hidaj i:
12. Solidarnost i uzajamno pomaganje u islamu. - 1/1936-37, br. 2, str.23-25.
13. Zekat i druge vjerske dae u islamu kao socijalne ustanove. - 1/1936-37, br. 4,
str. 59-62.
14. Upotreba alkohola od ena koje doje djecu. Mala polemika o islamskoj
zabrani alkohola.- 1/1936-37, br. 7-8, str. 112-113.
15. Uticaj posta na zdravlje i duu ovjeka.- I/1936-37, br. 12, str. 181-182.
16. Nova muslimanska godina (1357). - 11/1937-38, br. 4, str. 49-50.
17. Kadijanije i Ahmedije.- 11/1937-38, br. 7, str. 102-106; br. 8, str. 120-126; br.
9, str. 131-135; br. 10, str. 145-146; br. 11-12, str. 162-168.
18. Vjersko i moralno uenje islama.- IIV1939-40, br. l, str. 3-6.
19. Govor odran u Carevoj damiji prilikom proslave El-Hidajinog Mevluda. III/1939-40, br. 2, str. 17-19.
20. El-Hidaje u svojoj etvrtoj godini (Zapaanje i apel).- III/1939-40, br. 4-5, str.
49-51.
21. Znaaj sedamnaestog dana ramazana (Odbrana islama u prolosti i
sadanjosti.). -IIV1939-40, br. 6-7, str. 82-83; br. 8, str. 90-94.
22. O kurbanu.- III/1939-40, br. 9, str. 105-109.
23. Uslovi za poboljanje naih vjersko-prosvjetnih prilika. - IV/1940-41, br. l,
str. 2-4.
24. Ramazan dolazi - Pripremite mu dolian doek . Ramazan je vijesnik
duhovnog napretka, sree i spasa. - IV/1940-41, br. 2, str. 51-54.
25 . O ba:jramima.- IV/1940-41, br. 3, str. 65-69 .
26. Karakter i smjernice El-Hidajina rada.- IV/1940-41, br. 6, str. 152-154.
27. Misli i dojmovi povodom jedne lijepe vjersko-prosvjetne manifestacije
(Proslava muslimanske Nove godine u Vioj islamskoj eriatsko-teolokoj koli). IV/1940-41, br. 7-8 , str. 186-191.
28. Ulema'(Njena uloga, odgovornost i mogunost njenog rada.)- IV/1940-41 ,
br. 9-11, str. 224-233.
29. Pojava pogrenog shvaanja vjere kod nas.- V/1941-42, br. l, str. 20-23 .
30. Musliman (Znaenje jednog hadisa).- V/1941-42, br. 2-3 , str. 35-42.
31. Nekoliko pouka iz islamske prolosti (Predavanje povodom Nove
muslimanske godine).- V/1941-42, br. 4-5, str. 103-119.
32. Vjerovanje, rad i portvovnost (Nekoliko kratkih napomena). - V/1941-42,
br. 6, str. 134-137.
33 . Ureenje nae vjerske uprave.- V/1941-42, br. 8-10, str. 204-207.
34. Nae dunosti i potrebe u vrijeme stradanja i rtava.- V/1941-42, br. 11-12,
str. 257-260.
35. Nekoliko ajeta i hadisa o postu. - VI/1942-43, br. 1-2, str. 3-4.
36. Bedr (sjeanje i pouka). - VV1942-43, br. 3, str. 48-53; br. 4, str. 87-91.
37. Mevlud i vaz u Kreevu. - VV1942-43, br. 5, str. 116-119.
38. Hrabrost Boijeg poslanika Muhameda a.s. - VV1942-43, br. 6-8 , str. 140144.

283

39. Mladi muslimani_. VI/1942-43, br. 10-11, str. 281-288.

40 . Mevlud i vaz u Fojnici (Vjersko-prosvjetne prilike tamonjih muslimana). VI/1942-43 , br. 10-11, str. 294-297.
41. Merhum Ali Riza ef. Prohi . - VI/1942-43, br. 3, str. 63-64.
42. Svrha ovjeka na zemlji. - VII/1943-44, br. 9-10, str. 267-270.
43. Kakvoa a ne koliina (Vrijednost i ispravnost, a ne mnotvo)- VII/1943-44,
br. 9-10, str. 319-321.
44. Iz ivota Alejhisselama i njegovih drugova ashaba (Podnoenje gladi i
oskudice). -VII/ 1943-44, br. 9-10, str. 285-287.
45. Udruenje i zajedniki rad. - VII/1943-44, br. 7-8, str. 255-257.
46. Kako ovjek moe upoznati svoje mane. - VII/1943-44, br. 11-12, str.346-349 .
-Prikaz.
48. Ne omalovaavaj ni jedno dobro djelo.- VII/1943-44, br. 11-12, str. 383-385.
49. Muslimani oaloene Bosne i Hercegovine!- VIII/1944-45, br. l, str. 2-3.Nepotpisan. Obavijest muslimanima da je umro hadi Mehmed ef. Handi .
50. Na list na poetku svoje osme godine.- VIII/1944-45, br. l, str. 3-6. lanak
napisan povodom Dobraina preuzimanja da ureuje list El-Hidaju.
51. Ramazanski post.- VIII/1944-45, br. l, str. 6-10.
52. Handi kao vjerski uenjak . - VIII/1944-45, br. 2-3, str. 53-58.
53. Rad Handia u El-Hidaji i njegov drutveni rad uope.- VIII/1944-45, br. 23, str. 82-88 .
54. Bajram mubarek olsun! - VIII/1944-45 , br. 4-5, str. 127-128.- Nepotpisan.
55. Zajednike dunosti i zajednika odgovornost. - VIII/1944-45, br. 4-5, str.
141-143. -Nepotpisan.
56. Nae najtee rane . - VIII/1944-45, br. 4-5 , str. 150-152.
57. Istina je najprea.- VIII/1944-45, br. 4-5, str. 165-168. lanak je odgovor na
jedan napis tampan u Novom Beharu, god. XVI. br. 19.
58. Nova muslimanska godina 1364. - VIII/1944-45, br. 6, str. 191-193. Nepotpisan.
59. El-Hidajin vaz za Kurban-bajram 1363. godine. (Izradio Kasim Dobraa po
biljekama merhum H. M. Handia). - VIII/1944-45, br. 6, str. 193-199.
60. H. Mehmed Handi: Kodificiranje eriatskog prava kod raznih pravnih
kola. Zagreb, 1944. - VIII/1944-45 , br. 6, str. 224-226. - Prikaz.
61. Mevlud. - VIII/1944-45 , br. 7-8, str. 239-241. -Nepotpisan.
62. Mekanska i Medinska objava. - VIII/1944-45, br. 7-8, str. 24,1-245.
63 . U povodu Mevluda.- VIII/1944-45, br. 7-8, str. 291-293.
Analima Gazi Husrevbegove biblioteke:

64. Skriptorij u Foi u XVI stoljeu.- Knjiga I, 1972., str. 67-74.

65. Tuhfetul-musallin ve zubdetul-ha'iin od Abdulvehhaba epevije Ilhamije.Knjiga II-III, 1974., str. 41-69.
66. Jedno pismo (arzuhal) na arapskom jeziku poslato iz Kanie potkraj XVII
stoljea (u kodeksu Gazi Husrevbegove biblioteke)- Knjiga II-III, 1974., str. 131-139.
67 (Kasidei Burdei Bosnevi (Kasidei Burda na ,.bosanskom" jeziku). -Knjiga IV,
1976., str. 9-20.
68. Vakufname u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.- Knjiga IV, 1976., str. 41-47.
69. Mehmed Refik efendi Hadiabdi~, ejhul-islam.- Knjiga V-VI, 1978., str. 99115.
70. Orijentalni medicinski rukopisi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. - Knjiga
VII-VIII, 1980., str. 57-76.
284

71. Porijeklo i prvi oblik vjere u Boga.- Novi Behar, XV1937-38 , br. 3-4, str. 3336.
72. Socijalni duh eriata. - Gajret, kalendar za 1939. godinu, str. 137-139.
73 . Namaz.- El-hidajin ilmihal za svakog muslimana i muslimanku. Sarajevo,
1942., str. 31-41. -Nepotpisan.
74. Dunosti prema djeci.- Islamski obiteljski ivot. Sarajevo, 1942., str. 41-51.Nepotpisan. lanak napisan u zajednici s Mehmedom Mujezinoviem .
75 . Orijentalni rukopisi s podruja medicine, veterine i farmacije u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. - Zbornik radova Prvog kongresa za istoriju
zdravstvene kulture Jugoslavije (Sarajevo, 1-3, oktobar 1970.). Beograd, 1970., str.
319-323.
76. Vjerski znaaj, smisao i svrha kurbana. -Smisao i znaaj kurbana. Sarajevo,
. 1977., str. 27-38 .
Referat podneen na savjetovanju u Starjeinstvu Islamske zajednice za BiH ,
odranom pred Kurban-bajram 1977. godine.
Posebno su tampani sljedei radovi:
l. Kadijanije iAhmedije(Kadijanizam i Ahmedizam). Pretampano iz II god. ElHidaje. Izdanje El-Hidaje, Sarajevo 1938 . strana 70.
2. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Gazi Husrevbegove biblioteke
u Sarajevu). Svezak prvi. Obradio. ... Sarajevo. Starjeinstvo Islamske vjerske
zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu. 1963. Strana XXXII+ 607 + 15 tabela+ 20.
U Katalogu je obraeno 795 kodeksa sa 1470 djela iz enciklopedije, Kur'ana,
hadisa, dogmatike, apologetike i dova.
3. Kloni se zla. Islamsko gledanje na tetne navike. Sarajevo, Starjeinstvo
Islamske zajednice u SRBiH, 1974. Strana 103 + l.
4. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Gazi Husrevbegove biblioteke
u Sarajevu). Svezak drugi. Obradio ... . Sarajevo. Starjeinstvo Islamske zajednice za
SR Bosnu i Hercegovinu. 1979. Strana XXVII+ 1047 + 20 tabela.
U drugom svesku Kataloga obraeno je 1162 kodeksa sa 1702 dijela iz podruja
islamskog (eriatskog) prava. Islamsko pravo shvaeno je u najirem smislu tako daje
obuhvaen uvod u islamsko pravo (usuli fikh), islamsko pravo (fikh), eriatskopravna rjeenja (feta va), islamsko nasljedno pravo (feraid), islamsko dravno pravo i
ureenje drave (nizamud-devle ve kavamin), zakoni (kavanin), postupak pred
eriatskim sudovima (adab-ul kadi, es-sukuk).
Mahmud

Tralji

285

POVODOM IZLASKA IZ TAMPE II SVESKA KATALOGA

RUKOPISA GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE
Dugo oekivani drugi tom Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi
Husrevbegove biblioteke pojavio se istom 1980. godine. Kada se ima u vidu daje prvi
svezak izaao 1963. godine, onda je zaista period od skoro 17 godina bio prevelik za
pripremanje drugog sveska, pogotovo kada se zna da je za ovaj tom izvjestan dio
materijala pripremljen jo u toku tampanja prvog sveska. I sam autor, Kasim
Dobraa, u posebnoj napomeni uz predgovor drugog sveska, kae da je obrada ovog
toma bila gotovo zavrena jo 1970. godine, i da su razlozi za ovoliko zakanjenje
uglavnom tehnike prirode (nedostatak finansijskih sredstava, pitanje sloga arapskog
teksta koji se morao obaviti u Kairu itd.). Kada bi se ovakvim sporim tempom
nastavilo izdavanje narednih svezaka Kataloga, trebalo bi, znai, obzirom na
obimnost'preostalog neobjavljenog dijela materijala, jo preko pedeset godina da bi
izala i preostala 3-4 sveska koliko bi ih jo najmanje trebalo izai. Sudbina je htjela da
ni sam autor prof Kasim Dobraa nije doekao izlazak II sveska, preselio je na drugi
svijet (3. novembra 1979.g.) upravo u toku tampanja ovog toma.
S obzirom na izloeno i preanji Savjet Biblioteke je, pored U prave i Redakcije
Kataloga, u vie navrata razmatrao pitanje ubrzanja tampanja i pripremanja za
izdavanje Kataloga, pa su tako, izmeu ostalog, na daljnjoj obradi rukopisa sada
angaovana etiri strunjaka umjesto samo jednog, kako je to dosada bilo. Zato je
pretpostaviti da e slijedee knjige Kataloga mnogo bre ugledati svjetlo dana.
Nakon smrti autora Dobrae, sticajem okolnosti, pored tehnike redakcije,
prihvatio sam se i zavrnih korektura kao i imprimatura II knjige Kataloga, pa sam
tako dva-tri puta proitao njegov tekst u cjelini. Zato ovdje elim iznijeti neka svoja

zapaanja o ovom svesku.

Drugi svezak Kataloga obuhvatio je rukopise s podruja islamskog prava (Fikh,
eriatsko pravo). Tako su na 1047 stranica obraena 1162 kodeksa sa 1702 djela. Na
islamsko pravo odnose se 1162 djela, dok je 540 djela s podruja ostalih disciplina, jer
su ponekad u jednom kodeksu zajedno radovi iz islamskog prava i drugih disciplina. U
ovom svesku je islamsko pravo obuhvaeno u njegovoj kompletnosti u najirem
smislu rijei sa svim njegovim podgrupama, pa su tako u posebnim poglavljima
obraeni: Uvod u islamsko pravo (Usuli-fikh), Islamsko (eriatsko) pravo (Fikh),
eriatsko-pravna rjeenja (Fetava), Islamsko nasljedno pravo (Feraid), Islamsko
dravno pravo (Nizamud-devle vel-kavanin), Zakoni (Kavanin) i Postupak pred
eriatskim sudovima (Adabul-kadi, Es-sukuk).

287

Ako sada uporedimo ovoliki broj sauvanih djela iz islamskog prava, dakle iz
jedne discipline, sa prvim sveskom Kataloga u kojem su obuhvaeni rukopisi
iz est disciplina (Enciklopedije Dairei-el-mearif), Nauke o Kur'anu: itanje Kur'anaTedvid i Kiraat - Komentari Kur'ana (Tefsir), Tradicija (Hadis), Dogmatika
(Akaid) i Dove (Ed'ije vel-ezkar), koji materijal je dat na svega 606 strana (sauvani
broj rukopisa iznosi svega 795, dok u II svesku, kako je spomenuto, iz islamskog prava
imamo 1162 djela obraena na 1047 strana), onda moemo konstatovati da se je
islamsko pravo kod nas ne samo prouavalo, nego i u praksi primjenjivalo. Kadije su
rjeavale i presuivale sve sluajeve ne samo u odnosu drava-pojedinac, i ne samo
predmete muslimana, nego i predmete nem uslimana, koji su se obraali kadijama da
im presude, o emu imamo brojna svjedoanstva u sauvanim sidilima (protokolima
eriatskih sudova).
Rukopisi iz islamskog prava obraeni u ovom svesku potjeu od brojnih autora iz
raznih krajeva, meu kojima ih je veliki broj iz pera priznatih i u islamskoj nauci
poznatih pravnika, a meu ovim djelima su i poznate zbirke fetvi- rjeenja pravnika
teoretiara i praktiara - koje su sluile kadijama kao prirunici pri njihovom
svakodnevnom rjeavanju pojedinih pitanja i sporova. Od ovih zbirki spomenimo
ovdje npr. fetve Ebus-Suuda (umro 1574), ejh-ul-islama i profesora, koji je imao
udjela pri donoenju zakonskih odredaba u doba sultana Sulejmana-Zakonodavca,
zatim tu su zbirke: Tatarhanije, Kadihana, Ali efendije ataldevije i drugih. Od svih
ovih zbirki Biblioteka posjeduje i po vie prepisa, a, na primjer, zbirke Kadihan ima 17
primjeraka.
Meu ovim zbirkama fetvi posebno i znaajno mjesto ima Zbirka poznata pod
imenom Fetavai-Ahmedi, a potjee iz pera Ahmeda, sina Muhamedova, iz Mostara(elMostari), umro 1776. godine. On je bio dugogodinji muftija i profesor u Mostaru, a
njegova zbirka fetvi je bila veoma popularna medu kadijama u Bosni i Hercegovini. U
Gazinoj biblioteci nalazi se deset sauvanih primjeraka ove zbirke (u Orijentalnom
institutu u Sarajevu ima 15 primjeraka, a u Narodnoj biblioteci 3 primjerka ove
zbirke). Osim Ahmed efendije Mostarca i drugi nai pisci ostavili su iza sebe zbirke
fetvi.
U ovom svesku Kataloga imamo na desetine imena autora naih ljudi, koji su
pisali djela bilo iz podruja islamskog erava ili pak drugih grana nauke, pa su tu na
primjer djela: Hasana Kafije Pruaka, Sejha Juje (Ejubia), iz Mostara, Hasana, sina
Nesuhova, iz Duvna, Ahmed efendije Mostarca, Ali-dede Mostarca, Sarajli~ Nerkesi
Muhameda knjievnika i pjesnika, Ahmeda Pruaka, Alije, sina Mustafina Sehovia,
Abdulvehaba Ilhamije Zepaka, Abdulvehaba, sina Hasana Bonjaka, Halila
Bonjaka, Hasana Tenjaka, Ibrahim Zikrije iz Uica, Ibrahima Opijaa, Mustafe
Muhlisije Bonjaka, Nihadi elebije , ejha Hasana Kaimije i drugih. Neki od ovih
autora se prvi puta spominju ovdje, jer ranije se nije ni znalo za njihova djela.
I u ovom drugom svesku je dola do izraaja temeljitost i preciznost autorova u
njegovom naunom radu, pa je tako Do braa ispravio mnoge greke ranijih kataloga i
upotpunio podatke o izvjesnim autorima i njihovim djelima.
Vano je, takoder, istaknuti da je autor biljeio i sve zapise na praznim prvim i
zadnjim listovima kao i na marginama rukopisa, na kojima se takvi zapisi nalaze, a ti
nam zapisi pruaju zanimljive podatke za nau kulturnu istoriju. Biljeio je i sve
vlasnike knjiga, pa se tako moe vidjeti koje su porodice imale zbirke ili biblioteke.
I u pogledu tehnike opreme ovaj svezak je, u odnosu na prvi tom, potpuniji i sa
manje greaka i nedostataka. Tako npr. dok je prvi svezak imao svega dva indeksaindeks djela i indeks autora- dotle ovaj svezak pored spomenuta dva imaj o i indekse:
prepisivaa, mjesta prepisivanja i indeks vakifa (legatora). U indeksu djela spomenuta
su 1004 djela (naslova), u indeksu pisaca je 675 autora, dok prepisivaa imamo 510.
podruja

288

Predgovor Kataloga dat je uporedo na tri jezika: srpskohrvatskom, engleskom i

arapskom.
Jo sa pojavom prvog sveska Kataloga 1963. godine, sva struna tampa je istakla
da je poetak izdavanja ovog kataloga veliki doprinos nauci i kulturi ne samo kod nas
nego i u svijetu, pa evo i ovih nekoliko napomena uz knjigu II kataloga ukazuje na to
da fond rukopisa Husrevbegove biblioteke sadri veliko knjievno bogatstvo. Na prvi
svezak Kataloga pojavilo se je vie strunih osvrta kako u naoj tako i stranoj tampi
(Ankari, Beu, Berlinu i dr.), a ve se i na ovaj tom osvrnulo nekoliko autora.
Sada je u pripremi trea knjiga ovog korpusa, koja e sadravati djela iz tesavufa
(misticizma), ahlaka (etike) i vaza (propovjednitva).
Nakon ovog kraeg osvrta na sadraj i opremu drugog sveska Kataloga potrebno
je upravo ovdje ukazati i na jo jednu injenicu u vezi sa rukopisnim fondom Gazi
Husrevbegove biblioteke. Naime, paljivije itajui ovaj korpus upae nam u oi da
autor kod tehnikog opisa najveeg broja kodeksa konstatuje da su rukopisi
dohvaeni vlagom, za druge opet kae da su napadnuti od insekata, za mnoge da su
rasuti, itd. Poznato je da Gazi Husrevbegova biblioteka, prije svega, nema
odgovarajuih prostorija. Zgrada u kojoj je ona sada smjetena vlana je u donjim
zonama, gdje su donedavno svi njeni rukopisi bili pohranjeni, pa je potpuno i
razumljivo da su navukli vlagu. Jedna struna komisija konstatovalaje daje vlanost
ovih prostorija etiri puta vea od dozvoljenog stepena vlanosti. Da bi koliko toliko
ublaili kritino stanje rukopisnog fonda uprava Biblioteke zajedno sa Savjetom
naruila je savremenije metalne stalae. Dosada su rukopisi bili smjeteni u drvenim
stalaama, pa je tako cijeli rukopisni fond prenesen u drugu prostoriju na spratu
Biblioteke. Meutim, ni ova prostorija ne odgovara ovoj namjeni, a osim toga je
malena za fond od oko 10.000 kodeksa koliko ih sada ima ova Biblioteka. Osim toga
su, kako ova prostorija tako i cijela zgrada Biblioteke, nedovoljno zatieni .
Biblioteka nema potrebnih trezora za vrednije i rijetke rukopise i arhivsku grau paje,
ini nam se, sadanji manji trezor neprikladan i rukopisima je bolje da su izvan nego li u
trezoru. Konano, napomenuti je da se ovi rijetki rukopisi esto vade iz trezora u svrhu
pokazivanja posjetiocima pa se tako pre meu po rukama bibliotekara i posjetilaca, to
se nikako ne bi smjelo dopustiti. U svrhu pokazivanja vrijednih rukopisa Biblioteka bi
trebala postaviti jednu st~lnu manju izlobu za posjetioce, ali za tako neto ona nema
mogunosti u sadanjim uslovima.
Uz sve ovo, ako istaknemo jo i to da Biblioteka nema potrebnih najosnovnijih
instrumenata kao to su npr. aparat za termoregulaciju, pribor za opraivanje i
odstranjivanje insekata, osnovnih pomagala za konzervaciju i korienje rukopisa, tek
tada moemo uoiti u kakvom se kritinom stanju nalazi fond Biblioteke. Zato bi
trebalo to hitnije poduzeti potrebne mjere za spaavanje i ouvanje ovog ogromnog
kulturnog blaga i za budua pokoljenja.
Mehmed

19 -Anali

Mujezinovi

289

YUZO NAGATA: MATERIALS ON THE BOSNIAN NOTABLES

COPYRIGHT 1979 BY INSTITUTE FOR THE STUDY OF
LANGUAGES AND CULTURES OF ASIA AND AFRICA,
TOKYO, s. 1-153.
Da nauka i nauna interesovanja ne poznaju geografske granice ni udaljenosti,
dokaz je i u naslovu spomenuta knjiga koja je pretprole godine publikovana u Tokiju,
a pisana je na bazi podataka iz rukopisnih materijala koji se uvaju u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Autor dr Yuzo Nagata iz dalekog Japana, ija je
. ua specijalnost osmanska povjest XVIII vijeka, iskoristio je dva kraa studijska
boravka u naoj zemlji (1977. i 1978.) i koristei se ostavinskim defterima (muhallefat
defterleri) erijatskog suda u Sarajevu (er'i Mahkeme Sicil Defterleri) ispisao je i u
ovoj knjizi objavio popise ostavine tridesetak uglednih linosti (ajana) iz Sarajeva i
okoline. Namjera autora, koji se, izmedu ostaloga, ranije bavio pitanjem iftluka u
zapadnoj Anad9liji, bila je da izborom i publikovanjem ovih materijala prui
mogunost komparativnog izuavanja iftlukih odnosa u Anadoliji i u ovim naim
krajevima. Meutim, pored spomenute namjene, ovi ostavinski popisi, naroito oni iz
drugog dijela ove knjige, daju mogunost potpunijeg sagledavanja kako materijalnog
tako i kulturnog stanja (jer su dati popisi cjelokupne ostavine: gotovi novac, kapital
uloen u razne privredne poslove, roba, oruje, namjetaj, zgrade i drugo to su
posjedovali u gradu ili na selu) nekoliko uglednih osoba iz Sarajeva.
Pored predgovora (Preface) u kome je autor istakao odakle je ove materijale
ispisao i u koju svrhu ih daje, i uvoda (Introduction) u kome iznosi geografski poloaj
Sarajeva, njegov nastanak (koji pogreno stavlja u Gazi Husrevbegovo vrijeme),
komunikacioni znaaj, privredne karakteristike, ekoloke uslove Sarajeva i okolnih
manjih mjesta i druge neke podatke o Sarajevu u (XVIII i XIX stoljeu), ova knjiga
sadri dva dijela (Chapter). U prvom dijelu su odabrani i prikazani popisi ostavine
dvadesetak uglednih osoba, i to one ostavine koja daje mogunost sagledavanja
njihova socio-ekonomskog stanja u smislu gradske i seoske privrede iskljuivo, a iz
popisa je isputena ona ostavina kroz koju se moe sagledati i kulturni ivot ostavioca
i njegove obitelji.
U ovom prvom dijelu dat je dakle popis ostavine slijedeih osoba:
l. Hadi Salih ef., trgovca koom, iz Ivlako vali hadi Mehmed mahale iz Sarajeva
(umro 1762);
19'

291

2. Nalbant Sulejman age , umro 1771. u Zeametu Crna Rijeka u nahiji Sarajevo;
3. Hadi Durakovia hadi Ibrahim ef., trgovca suknom, umro 1774. u Haseki
mahali u Sarajevu;
4. Hadi Sabanovia mulla Ibrahima, trgovca bakrenim predmetima, umro 1783.
u ejh Muslihuddin mahali u Sarajevu;
5. Hadi Abdullah ef. sina hadi Ibrahim ef., alima, posjednika, umro 1794. u
Hvade Kemaluddin (emalui) mahali u Sarajevu;
6. Duralia Mustafe spahije sina Osman spahije, umro 1801. u selu Bukovik u
nahiji Sarajevo;
7. Nalia Sejjid Mustafe alemdara sina Sulejmanova, posjednika , umro 1796. u
Buzadi zae mahali u Sarajevu;
8. Handia Mehmed bae sina Salihova, posjednika srednje klase, umro 1814. u
mahali agrii u Sarajevu;
9. Jusuf spahije i njegove ene Ummikulsum, umro 1815. u selu Girovii u
dematu Drozgometva;
10. Surmelia Fejzullah age sina Ibrahimova, posjednika, umro 1828. u mahali
Hvade Kemaluddin (emalua) u Sarajevu;
ll. Tahmiia Mustafa age sina Omer agi na , kafedije, umro 1827. u Hallad
Davud mahali u Sarajevu ;
12. Pinje Ibrahima alemdara sina Mehmeda alemdara (bajraktara), posjednika,
umro 1828. u Ferhadbegovoj (Ferhadiji) mahali u Sarajevu;
13. Imaretlia Bajram age 'lina Ibrahimova, iz poznate familije Imaretlia, umro
1830. u mahali Kalin hadi Ali u Sarajevu;
14. Osman pae sina Osman kapetanova, mir-i mirana i ajana iz Bile()daka u
nahiji Gradaac , umro 1834. u Gradacu;
15. Pinje hadi Abdullaha, sandaktara, bajraktara), umro u Armagandi Sinan
mahali u Sarajevu;
16. Foe Sejjid Abdullah ef. sina Ahmed ef., kadije, umro 1842. u Dami-i atik
(Careva) mahali u Sarajevu;
17. Mehmed age sina Ibrahimova, trgovca, iz Jakub paine mahale u Sarajevu,
umro 1845. u Prijepolju, na putu u Rumeliju radi trgovine;

18. Uianina hadi Sulejmana sina Mehmedova, doseljenika iz Uica, umro

1847. u ejh Ferruh mahali u Sarajevu;
19. Imama mulla Ahmeda sina Mehmedova, seoskog imama, umro 1847. u selu
Delija u Zeametu, Crna Rijeka u nahiji Saraj_evo.
20. ejha Abdurrahmana Sirri ef. sina Mehmedova, nakibendijskogejha, umro
u zaseoku Oglavak sela itovo u nahiji Fojnica, 1847.;
21 . Denetia hadi Osman beg_a sina hadi Ali begova, iz poznate familije
Denetia u Sarajevu, umro 1847. u Cokadi Sulejman mahali u Sarajevu.
U drugom dijelu ove knjige dat je cjelokupni popis ostavine pet uglednih osoba iz
Sarajeva. Kroz ovaj popis moe se (jer je dat cjelovito bez isputanja) sagledati (a to se
ovim i eli) kako ekonomsko tako i kulturno stanje znaajnijih osoba i njihovih
domainstava . Za razliku od prvog popisa ostavina, koji je na engleskom, ovaj popis je
dat na turskom jeziku, tanije ovaj popis je in extenso ispisan, a za itaoca koji ne zna
turski dat je abecedni tursko-engleski rjenik na kraju knjige. I ovaj drugi popis
ostavina dat je, kako je to i naglaeno, u svrhu komparativnih studija urbanih i
agrarnih odnosa u osmanskim zemljama, ali i u svrhu cjelokupnog sagledavanja
materijalnog i kulturnog stanja nekolicine vienijih domainstava u Sarajevu.
U ovom dijelu dat je popis cjelokupne ostavine slijedeih osoba iz Sarajeva:
l . Babia Sejjid Omer Tahir bega, bosanskog muteselima, umro 1822. u Sarajevu;

292

2. Attar Mustafa bae, umro 1772. u Haseki mahali u Sarajevu;

3 .Serturnadi0aktan-zade Mustafa age, umro 1815. u ejh Ferruh mahali u
Sarajevu;
4. Hajri-zade (Hajria) Ibrahim Edhem ef., uglednika iz familije Hajria, umro
1815. u ekreki Muslihuddin (ekrekina) mahali u Sarajevu;
5. Arakijedi hadi Ibrahim ef. sina hadi Durakova, alima (uenjaka), umro
1777. u Haseki mahali u Sarajevu.
Autor je bio svjestan tekoa u itanju naziva raznih lokaliteta, inventarnih
predmeta itd., pogotovo njemu strancu iz dalekog Japana, pa se on u knjizi zbog toga
izvinjava. Da je bilo vie vremena da se ovaj posao obavi, ovdje, na licu mjesta, i da
neko od naih strunjaka turkologa izvri recenziju knjige, mnoge greke koje nama
izgledaju ak i naivne, (a bio bi obrnut sluaj kada bi neko od nas izdavao materijale
koji su vezani za istoriju i tle Japana), bile bi zasigurno izbjegnute. Inae , za svaku
pohvalu je, a u isto vrijeme i podstrek naim naunim radnicima, da jedan Japanac
nae svoj nauni interes u radu i izdavanju materijala koji osvjetljavaju izravno
prolost ovih naih prostora.
Knjiga je izala u izdanju Instituta za studije jezika i kultura Azije i Afrike (kao
to se i u naslovu vidi). Izdata je u ofset tehnici, na kvalitetnom papiru i ini se da moe
da poslui kao primjer kako se mogu knjige izdavati jeftino i ukusno u isto vrijeme.
Knjiga je opremljena i sa jednom mapom Sarajeva, preuzeto m iz djela "Islamska
epigrafika Bosne i Hercegovine" od M. Mujezinovia, gdje su oznaene sve sarajevske
mahale i damije u njima po kojima su te mahale dobile svoje nazive. Dato je takoer i
desetak razglednica pojedinih spomenika kulture u Sarajevu (Baarija , Brusa
bezistan, Ferhadija damija, sa nianima ispred nje, Ali paina damija, i jo nekoliko
drugih).
Salih Trako

293

HIVZIJA HASANDEDI, KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH

I PERZIJSKIH RUKOPISA, MOSTAR, ARHIV
HERCEGOVINE, 1977., STRANA 330 PLUS SADRAJ, PLUS
ISPRAVKE (NA POSEBNIM LISTOVIMA) 23,5 x 17.
O Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine u
Mostaru, u obradi Hivzije Hasandedia, bilo je ve govora u nekim naim listovima i
edicijama (Islamska misao, I-1938, br. l, str. 28-29; Takvim za 1979., str. 335-337;
Glasnik VIS-a, XLII (1979, br. l, str. 95-988). Tu je ukazano na znaaj i vrijednost
ovog kataloga, kao i na doprinos koji je H. Hasandedi ovim svojim radom dao naoj
nauci i kulturi. Detaljnijim pregledanjem Kataloga bez mnogo potekoa moe se
ustanoviti u kojim su sve mostarskim porodicama postojale privatne biblioteke, pa
nekada i koliko su imale djela, odnosno rukopisa. T o je opet itekako vano, kad se
govori o kulturnim prilikama pojedinih mjesta Bosne i Hercegovine u minulim
stoljeima . Pri tome treba imati na umu da nisu ni sve knjige, odnosno rukopisi, iz
mostarskih porodica sabrani u Arhivu Hercegovine, n,ego rasuti na sve strane. A
koliko je toga tek propalo i nestalo!
Ovdje e biti rijei o djelima domaih pisaca, koja do sada nisu bila poznata u
nauci, zatim o ve poznatim djelima domaih autora, pjesmama naih pjesnika,
fetvama bosanskohercegovakih muftija, nekim idazetnamama, djelima iz podruja
narodne medicine i receptima za pojedine lijekove, to se nalaze u Arhivu
Hercegovine, a prezentirana je u ovom katalogu.
I

Mustafa Sidki ef. Sarajli (roen u Stocu, umro u Mostaru 1847.), muderis i
muftija u Mostaru, na traenje bosanskog namjesnika Abdurahim pae, napisao je
jedno djelo u kome je obradio nekoliko tema, koje su tada bile veoma aktuelne: O
znaaju nauke; Kakve osobine treba da ima imam i kada je dunost pokoravati mu se;
Dihad; Dunost upotrebe oruja, oblaenje vojne uniforme, udaranje u bubnjeve,
obuka vojske i viteke igre; Odmetnitvo,Jata.ci i postupak prema njima; Konfiskacija
u vojne svrhe i Zakljuak (kodeks br. 31). '

295

U kodeksu broj 95 nalazi se zbirka hutbi za dumu namaz, koje je sastavio ili
prepisao Mustafa ibn Jusuf- ejh Jujo.
Ibrahim Spahi , sin Hadi Muhameda iz Mostara, sabrao je i napisao zbirku
predavanja (vaz) i savjeta (nesaih). Djelo je podijeljeno na poglavlja. Tretiraju se razna
pitanja iz podruja akaida, ahlaka i fikha (kodeks 215).
Kodeks 238 sadri dvije rasprave, jednu iz podruja akaida, a drugu iz podruja
medicine. U jednoj biljeci se veli da je pisac Hadi Mehmed Bonjak (Bos nevi) i da je
napisana 1649. (1059 po hidri).
Mustafa Sidki ef. Karabeg, mostarski muderis i muftija, poznat je kao pisac
jednog djela iz osnova eriatskog prava (usuli fikh). U kodeksu 340 nalazi se njegova
kratka rasprava o jednom nesigurnom ha dis u koji su mostarski ha tibi upotrebljavali u
dumanskoj hutbi. To je zapravo Karabegov odgovor na jedan upit mostarskog
muderisa Fejzulah ef. Milavia.
Na listu 152a kodeksa 361 nalazi se kratka rasprava o smrti od nekog Ibrahima iz
Sarajeva.
Komentar na djelo o arapskoj sintaksi napisao je Hadi Selim ose, imam ose
hodine damije u Mostaru. Komentar je napisan 1635. godine. Nedostaje poetak ,
gdje bi trebao biti naslov djela (kodeks 480).
Zbirku (medmuu), koja sadri recepte za lijeenje raznih bolesti narodnim
lijekovima, napisao je Hali! Hrle iz Stoca (kodeks 520).
I kodeks 547 je ljekarua, koju je napisao Mula Muhamed Turi 1785. godine.
Izmeu ostalog, ima i uputstvo kako se pravi mureef (tu).
Raspravu iz islamskog prava (nedostaje poetak, pa se nije utvrdio naslov)
napisao je Muhamed, sin Dafera iz Mostara, 1799. godine (kodeks 572).
Po jednom citatu u kodeksu broj 751 (list 30b) znamo da ie mostarski muftija ej h
Ali efendija, ranije blagajski muftija, napisao komentar djelu Siratul islam od Rukn-ul
islama Muhameda ibn Ebu Bekra el-Hanefi. Sam kodeks, koji nema poetka, napisao
je Hasan, sin Nesuha iz Mostara, 1571. godine.
Kodeks broj 741 sadri raspravu na srpskohrvatskom jeziku, pisanu arapskim
pismom (alhamiado), o ustanovljavanju vremena po "ala turka" satu pomou sprave
za mjerenje visine sunca, tzv. "ruotahte" . Raspravi nedostaje poetak.
II

Od do sada poznatih djela naih ljudi, koji su pisali na orijefttalnim jezicima, u

Arhivu Hercegovine nalaze se sljedea:

F eth ul-esrar, erh ala isagudzi od Muhameda ef. ajnianina (kodeksi l ,

l, 360, 554).

Menakib (Biografija Mustafe Sidki ef. Karabega) od Abdulah ef.

Rianovia

(k. 29).

Muhtesar fin-nahv od Ibrahima ef. Opijaa (k. 143).

Haija ala erh ul-kasida el-Lamija od Mustafe ibn Jusufa- ejh Juje (k.
239).

Menakib (Biografija ejh Juje) od Ibrahima ef. Opijaa (k. 239).

erh ul-Misbah od Ibrahima ef. Opijaa (k. 283, 303).
Muhadaret ul-evail... od ejh Ali Dedeta Mostarca (k. 269).
Fetavai-Ahmedi od Hadi Ahmeda ef. Mostarca (k. 311).
296

Muhtedib ul-h usui erh Muntehab ul-usui od Mustafe ibn Jusufa- ejh
Juje (k. 349).

erh Risalet ul-Kemalijje od Ibrahima ef. Opijaa (k. 371).

erh Dibade min Muhtesar ul-meani od Mustafe ibn Jusufa- ejh Juje
(k. 643.
III

Pjesme, odnosno pojedinani stihovi brojnih naih pjesnika, koji su pjevali na

orijentalnim jezicima, prvenstveno turskom, nalaze se u mnogim kodeksima. Tako
imamo pjesama, odnosno stihova od:
Dervi pae Bajezidagia (k. 74, 95, 49, 593).
Zijaije Mostarca (k. 69, 74).
Abdi ef. Beograanina (k. 74).
Hadi Dervi ef. Mostarca (k. 74, 95).
Zija1 elebije (k. 74).
Medazije Mostarca (k. 74).
Mirije (k. 74).
Ali Koskije (k. 95).
Hamza ef. Puzia (k. 29).
Ishaka Uskufije (k. 180).
Mailije Mostarca (k. 200).
Meramije Mostarca (k. 200).
ejh Juje (k. 302).
Fevzije Mostarca (k. 479).
Muhamed ef. iia (k. 522).
Vahdetije (k. 69).
IV
Za prouavanje pravnog ivota i sistema u naim krajevima u vrijeme osmanske
uprave od velikog su znaaja i vanosti fetve (decizije) domaih muftija. U
orijentalnim rukopisima Arhiva Hercegovine ima ih znaajan broj . Na temelju njih
moemo pratiti u kojim je mjestima u Bosni i Hercegovini sve sjedio muftija, kao to iz
njih saznajemo i njihova imena. teta je samo to na fetvama nema datuma, pa je tee
odrediti vrijeme kad je koji muftija zauzimao taj poloaj. U ovim rukopisima ima od
pojedinih muftija od jedne pa do deset i vie zabiljeenih fetvi . One su ne samo od
mostarskih muftija, nego i iz drugih mjesta Bosne i Hercegovine. Jedna fetva je od
muftije Mehmeda iz Beograda (k. 73). Navodimo imena pojedinih muftija po mjestu i
broju rukopisa u kojem je zabiljeena fetva:
Mostar:
Ahmed, 47, 49, 50, 56, 73, 74, 221 , 232, 279, 284, 356, 536, 593 .
Mustafa, 47, 51, 73, 279, 356, 504, 687.
Salih, 47, 73.
ejh Ali, 73, 279.
Hasan, 73, 74, 166, 279, 356.
ejh hadi Ahmed, 73 .
Mustafa ibn Jusuf- ejh Jujo, 345, 747.

297

Blagaj:
Alija, 47, 49 , 50, 356, 593 .
Mustafa, 49.
Sarajevo:
Mustafa, 47, 50, 73.
Ibrahim, 60, 69, 74.
Sejjid Mehmed (Muhamed?), 73, 95 .
Hadi Mehmed, 73 .
Fadlullah, 74.
Hadi Sinan (kadija), 74.
P ljev lj e:
Omer, 59.
Prusac:
Hadi Ibrahim, 62.
Mustafa, 73 .
Travnik
Mehmed, 73, 504.
Abdurrahim, 73.
Muhamed, 959.
Beograd:
Mehmed, 73.

v
U Katalogu su navedene tri idazetname (diplome), koje Arhiv posjeduje (k. 27,
137, 211). Sve trije izdao mostarski muderis Hadi Mahmud Arif ef. Kajtaz. Neke od
ovih idazetnama je sam Kajtaz i napisao , to svjedoi da je bio i dobar kaligraf.
Diplome je izdao Ibrahimu Dervi u Ljuti, Jusufu Kajtazu i Agan u evkiji Dvizcu. Sve
tri su datirane sa 5. redebom 1295. (1878.) godine. Datum nam odreuje kad je Kajtaz
izveo ovu "haiku" svojih uenika do "idazeta" , to je za prouavanje kolstva vrlo
vano.
Osim ove trojice pred Kajtazom su uzeli idazet i Hasan beg Lakta i, Hadi hafiz
Muhamed ef. Rianovi, Hamza ef. Puzi, Ali Fehmi ef. Dabi, Agan ef. Koji, Smail
ef. Bali, Mustafa ef. Hadimahmutovi i Hadi Mehmed ef. Hamzi (vid. Hasan
N a metak, Mostarska ulema zadnjih sto godina. N a rodna uzdanica, kalendar za 1941.,
str. 77-78).
VI

Za prouavanje narodne medicine u Bosni i Hercegovini od znaaja su opisi

pojedinih bolesti kao i recepti za njihovo lijeenje . Pored dvije kompletne ljekarue,
koje smo ranije spomenuli, recepata za lijeenje odreenih bolesti ima i u slijedeim
kodeksima: 210, 409, 421, 475, 478, 505 , 520, 522, 547 , 615 , 627, 644, 695, 729.
Prema svemu izloenom, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva
Hercegovine dobro e doi svima, koji prouavaju prolost Muslimana Bosne i
Hercegovine, naroito kulturnu.
Mahmud Tralji

298

SADRAJ

Strana
OMER MUI :
Hadi Muhamed Sejfudin, ejh Sejfija- pjesnik iz Sarajeva

MUHAMED HADIJAMAKOVI:
Dvije pjesme ejh Sejfudina Iblizovia

29

FEHIM NAMETAK :
Rukopisi Divana Fadil-pae erifovia

35

MEHMED MUJEZINOVI:
Nekoliko kronograma i zapisa na objektima Gazi Husrevbegova
vakufa u Sarajevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
41
KASIM'DOBRAA :

Orijentalni medicinski rukopisi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci

57

FEJZULAH HADIBAJRI :
Bajtarname - orijentalne veterinarske knjige .

7T

ZEJNIL FAJI:
Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih za vrijeme provale Eugena Savojskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

89

MUHAMED HADIJAHI:
Badijanije u Sarajevu i Bosni

. .

109

FEHIM NAMETAK:
ejhulislam Jahja i njegovi gazeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
SALIH TRAKO:
Natpisi na amadanima Kizlaragine damije u

Mrkonji-Gradu

. . 155

HIVZIJA HASANDEDI :
Nekoliko rukopisa iz orijentalne zbirke Provincijalata hercegovakih franjevaca u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

ALIJA NAMETAK:
Jedan bosansko-turski aljamiado rukopis . . . . . . . . . . . . . . . 177
ENVER MULAHALILOVI:
Knjievni rad Ali efendije Sadikovia na arapskom jeziku . . . . . 191
ABDURAHMAN NAMETAK:
Muhamed Rudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
ALIJA NAMETAK:
Jo o Makbuli-Arifu ili )) Potur-ahidiji . . . . . . . . . . . . . . 219
OMER NAKIEVI:
Rukopisna djela bosanskohercegovakih pisaca i mislilaca na orijentalnim jezicima koja se uvaju u biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
HAMDIJA HAJDARHODI:
Luigji Ferdinando Marsilji i jugoslavenske zemlje od 1679. do
1684. godine . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . 241
Osvrti:
FEJZULAH HADIBAJRI:
O arhivu Gazi Husrevbegove biblioteke. . . . . . . . . . . . . . . . 255
NIJAZ SUKRI:
Prinove rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci . . . . . . . . . . 265
MAHMUD TRAUI:
In memoriam: Dr Hasan Kalei, Hafiz Ibrahim Mehinagi, Muhamed Tajib Oki, Sulejman Bajraktarevi, Raid Hajdarovi i Mu273
hamed Pai . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
MAHMUD TRAUI:
Prof. Kasim ef. Dobraa ' .

. 281

MEHMED MUJEZINOVI:
Povodom izlaska iz tampe II sveska Kataloga rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
SALIH TRAKO:
Yuzo Nagata: Materiais on the Bosnian Notables . . . . . . . . . . 291
MAHMUD TRAUI:
Hivzija Hasandedi: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295