Pikova dama znadi = tajnu zlobu. 6 Najnovija Gatalica Daid li pao il’ grad, ‘Krug se svakako tad Sasto. Bacaj karte one! Od pedeset gone , Na sto. I dobivali su, Zapisivall su Kredom. - Dazd li pao il’ grad, > ‘Na rad dolaze tad S Redom, Jednom se kartalo arustvo kod gardijskoga konja- ni¢kog ¢asnika Narumova. Duga zimska noé proéla je niezamjetno; sjeli su da veteraju u pet sati ujutro. Oni koji su bili ma dobitku veéerali su s velikim tekom; -ostali su, U svojoj rastresenosti, sjedili pred praznim ta- njurima. No kad se pojavio Sampanjac, razgovor je -ozivio, i u njemu su svi sudjelovali. 4 »Sto si udinio, Surine?« zapitao je domacin. — Jzgubio sam, po obitaju. Morar priznati, da ne- mam srece: igram, nikad se ne Zestim, ne moze§ me 4 nicim smesti, a ipak svejednako gubim! | »I nikad nisi doSao u napast? Nijedamput nisi sta- vio na kartu? Tvojoj se évrstoéi. divimn.«E k E 5 E — A ito je s Hermannom! — rege netko od gostiju upirudi prstom u mladog ingenjera. — Otkako Zivi, nije uzeo karte u ruke, otkad Zvi, nije prevrnuo nijedne karte, a do pet sati sjedi s nama i promatra nagu igru. nigra me zanima sino, tekao je Hermann, ono ja ne mogu da zrtvujem ono §to mt je neophadne potreb- no nadajudi se, da cu stedi one Sto mi jé suvisno.« — Hermann je Nijemaec: proratunan je — i to je sve! — opazio je Tomskij. — Ako ikoga ne razumijem, ne ragumijem svoju bakt, groficu Anu Fedotovnu. Kako? Sto%& povikage gosti. —- Ne mogu da se domisiim, — nastavio je Tomskif, waste moja baka ne igra: nA Sto je tu Cudno,« rekao je Naumov, »ako osam- desetogoSnja stariea ne igra%« — Vi, dakle, ne gate nigta o njoj? »Ne! Doista, nista!« — E, pa sluSajte! Valja znati, da je moja baka, Prije Sezdeset godina, putovala u Pariz i da je ondje vila u velikej modi. Svijet je bjeZao za njom, da vidi la Vénus moscovite; Richelieu joj se udvarao, i baka uvjerava, da se on umalo nije ubio zbog njezine okrutnosti. U ono ‘vrijeme igrale su se dame faraona. Jednom je na dvoru izgubilz na kartama, na rije’, 2a- danu vojvodi orleanskome, nekake veoma mnogo. Sti- gaviil kuci, odijepljujuéi madege s lica i skidajudi keine linu, baka je priznala djedu svoj gubitak i nalo#ila mu da plati. Pokojni je djed, koliko se sjecam, bio neke vrsti upraviteljem bakina gospodarstva. Bojao se nje kao vatre; inak se razjario sazmavéi za takav straémi eu- bitak: donio je raéune, dokazao joj, da su, u pol godine, potratili pol milijuna, da u okolici Pariza nemaju pri- moskovskih nf saratovskih imanja, i jednostaviio nije htio da plati. Baka ga je pljusnula i legla je u postelju sama, u gnak, da se srdi. Drugoga je dana porucila po muga nadajudi se, da je »dornace sredstvo« pomoglo, no- nagla ga je nepokolebljivim. Prvi put u aivotu upustila se ona s njim u raspravijanje i prepirku; nadala se, da ce ga uvjeriti dokazujudi mu svisoka, da jedan dug nije jednak drugome i da postoji razlika izmedu vojvode: i kolara. Ni govora! Djed se bunio. Ne, i gotovo! Bakanije znala Sto da radi. Bila je dobro poznata s éevjekom izvanrednim. Culi ste za grofa Saint Germaina, o ko jemu pripovijedaju toliko neobiénih stvari. Znate, da se izdavae za Vjetnoga Zida, za izumitelja Zivotnog elik- sira, i kamena filovofije, i t.d. Njemu su se rugali kao Sarlatanu, a Casanova kage, u svojim Zapiscima, da je bio uhoda. Saint Germain bio je, uostalom, bez obzira na svoju tajanstvenost, veoma naotite vanj&tine i u druétvu je bio veoma Hubazan. Baka ga joS i sad ludo oli i Srdi se, ako tke poéne govoriti o njemu bez pokto- vanja. Baka je znala, da bi Saint Germain mogao ras- polagati velikim svotama. Odludila je da se utete njemmn, napisala mu je poziv, da je odmah pohodi. Stari je éu- dak odmah dosao i vatekao je u velikoj nevolji. Ona mu je opisala najernjim bojama barbarstvo svojega muza. Napokon rede, da pola%e svn nadu u njegovo prijatelj- stvo i ljubaznost. Saint Germain se zamislio, »Mogu vain posluziti tom svotom,« rekao je, »ali znam, da ne cete imati mira, dok mi ne vratite, a ja ne bih htio da vas uvaljujem U nove brige. Postoji drugo sredsbvo: mo- Zete opet dobiti na kartama« — »No, ljubagni grefe« odgovarala je baka, nja vam kagzem, da uopée nemamo novaca« — »Novac tu nije ni potreban,« uzvratio je Saint Germain, nizvolite me sasluSatia Pritom joj je otkrio tajnu, koju bi svatko od nas dobto platio Madi su igraéi podvostrudili pagnju. Tomskij je za- palfo lulu, uvukao je dim i nastavio: -- Iste veteri doila je baka u Versailles, au jeu de ja reine. Orleanski je vojvoda igrao; baka se povréno ispriéala, Sto nije donijela dunt svotti, u opravdanje je splela malu pripovijest { stala je igrati protiv njega. Jzabrala je tri karte, stavila ih jedmu iza druge: sve su joj tri donijele dobitak, i baka je potpuno nadoknadila svoj gubitak. oSlugaj!« rekao je netko od gostiju. — Priéa! — opazio je Hermann. wMoguce je, obiljeZene karte!« prihvatio je tredi. — Ne mislim, — odgovorio je vaino Tomskij »Kakol« rekao je Narumov. »Ima baku, koja po- gada tri karte za redom, 4 dosad se jo3 nisi posluzio njezinom kabalistikom «“mladih Lj — vraga! — adgovorio je Tomskij. —- Bila su u nije Cetiri sina, medu njima i moj otac; sva su Getvorica strasiveni kartagi, no nijednome nije otkrila svoje taj- ne, premda to ne bi bilo lose za njih, a ni za mene. No slusajte, Sto je pripovijedao strie, grof Ivan Tl mu me uvjeravao, na postenu rijet. Pokojni Gaplickij, ‘onaj Koji je umro u bijedi spiskavSi milifume, jednom je U svojoj mladosti — ¢ini mi se igrajuéi sa Zoriéem — proigrac oko tri stutine tisuca. Bio je o¢ajan. Baka, koja Je uvijek bila stroga, kad bijage rijes o nepodopstinama raugalila se nekako nad Gaplickim. Dala mu je tri karte, da ih slavi jednu iza druge, a on joj j morao obecati, da ne ¢e vise nikada igrati. Caplickij je pristuplo k svome pobjedniku: sjeli su da igraju, Ce Plickij je postavio na pryu kartu pedeset tisuéa i dobio Je, prevrnuo je Kartu i dobio je natrag izgubljeno, i jos ju je ostalo éistih — No, vrijeme je, da podemo spavati, veé je pet sati i tri éctwrta. Doista, veé je svitalo; mladi su judi ispili svoje Cadice i raziili se I. — Ui parait que monsicur est décidément pour les suivantes, = Que youlez-vous, madame? Elles sont plus fraiches, Drustveni razgovor Stara je' grotica sfedila u svojoj oblacionici pred ogledalom. Tri su je djevojke okrudivale. Jedna je dr- zal, posudicu s rumenilom, druga kutijicu s ukosnica- ma, trea kapicu s vrpcama ognjene boje. Kod grofice nije bilo ni traga umiSljenosti o vlastitej ljepoti, davno uveloj, no saduvala je sve navike iz svoje mladosti, stro- go se draala mode sedamdesetih godina i obladgila sc dugo i brigno kao prije gezdeset godina, Kod prozoréica je sjedila, uz okvir 2a vezenje, gospodica, njezina Sti: éenica. 8»Zdravstvujte, grand’maman«, rekao je, uSav&i, miad éasnik. — Bonjour, mademoiselle Lise. Grand’ma- man, dolazim s molbom.« —— Sto je, Paul? »Dopustite da vam predstavim jednoga od svojih prijatelja i da varn ga dovedem u petak na ples.« — Dovedi mi ga izravno na ples. Ondje éeS mi ca i predstaviti. Jesi li bio juéer kod ***? »Eako ne! Bilo je veoma veselo, plesali smo de pet t ah Gospodica je podigla glavu i dala znak mladome éovjeku. Sjetio se, da su pred starom groficom tajili smrt njezinih vrénjakinja, i ugrizao se za usnicu, No grofica je, éuv$i tu vijest, za nju novu, ostala posve sati ujutro. Kako je lijepa bila Eleckaja!« ‘ oth, dragi moj! Sio je na njoj lijepo? Zar je takva 7 bila njezina baka, kneginja Darja Petromna?... Uosta- : Jom, ona se, mislim, veoma postarala, ta Ineginja Darja 4 Petrovna?« x oKako bi se postarala’: odgovarao je rastresena i Tomskij. »Umrla je prije sedam godina.« { | Tavnodusna. : + Umrla je! — rekla je ona, — a ja to nisam znala! 3 Zajedno smo postale dvorskim damama, i kad smo se predstavile, carica je... I grofica je stoti put ispripovjedila svojem unuku svoju anegdotu. — No, Faul, — rekla je satim, — sad mi pomozi da ustanem. Lizanjko, gdje je moja tabakera? I grofica je poila sa svojim djevojkama, da iza zi ‘slona dovrsi svoje odijevanje. Tomskij je ostao s gospo- dicom. »Koga hodete da predstavite2« tiho je zapitala Li- zaveta Ivanovna. — Narumova. Vi ga pozhajete? t ae! Je li vojnik ili civil 7« - — Vojnik — Indenjer? — Ne! Konjanilx je. A zaSto ste mislili, da je in- senjer? Gospodica se nasmijala, no nije uzvratila nijednom rijetju.sateicheabaddedieiaiinesmiliiediame aaa ecedieea »Paul!« krilmula je grofiea iza zaslona. »Pogalji mi. Rakav novi roman, samo ne, molim te, danasnjia — Kako to, grand’maman? »To jest roman, u kojemu junak ne gudi ni oca, ni majke, i gdje nema utopljenika. Stragno se bojim uto- pljenika.«c — Takvih romana danas nema. A yar ne dete ruske? »Pa zar postoje ruski romani?. . Poéalji, batjuska,. molim te, posalji!« — Oprostite, grand’maman: gurim se... Oprostite,. Lizaveto Ivanoyna! A zaste ste mislili, da je Narumov ingenjer? T Tomskij je izigao iz sobe. Lizaveta Ivanoyna ostala je sama; ostavila je rad i stala je gledati kroz prozor. Naskoro se na jednoj strani ulice, iza kuce na uglu, pokazao mlad gasnik. Lice joj Pokri rumenilo; ana se ponoyno prihvati posla i prignu slavu nad samu potki. Uto ude grofica, potpuns odje- vena. — Nalo#i, Lizanjko, — reée ona, — da pripreme kotiju, pa éemo u Setnju. Lizanjka je ustala od okvira za vezenje i stala je spremati svoj rad. — Zar si gluha, o mati moja, Sto ti je? — viknu grofics. — Nalozi, da brée pripreme kodiju, xOdmah !« odgovori tiho gospodica i potréa wu pred soblje. : Sluga je uSao i prugio grofici Injigu, sto ju je po- slao kez Pavel Aleksandrovié. — Dobro! Zahvali, — reve grofiea, — Lizanjko, Lizanjko, a kamo ti to bjezia? . »Da se obuéerm.«, — Dospjet ce’, majtice. Sfedni ovdje. De, otvori prvi svezak, gifaj mu glas. Gospodiea. je uvela knjigu i protitala nekolike re daka. — Glasnije! — rete grofiea, — Sto je s tobom,, majko moja? izdo te glas, &o 13... Primalni mi klup~ éicu; blige... no! 10Lizaveta Ivanovna protitala je jo8 dvije stranice. Grofiea je aijevnula. — Baci tu knjigu, — reée ona, — kakva, je to gh post! Po§alji to knezu Pavlu i reci, da mu zahvale... A Sto je 5 kotijom?..., »Kodija je spremnac, rete Lizaveta Ivanovna pogle- dav8i na ulicu. — A zato ti nisi odjevena? — rete grofica. — Uvi- jek te moram éekati. Nesnasno je to, matuske Liza je otréala u svoju sobu. Nisu progle joS ni dvi- je minute, a grofies je stala zyoniti iz svih sila. Tri dje- yojke utréage na jedna vrata, a sobar na druga. Sto je s vama, da vas ¢ovjek ne moze dozvati> — rete im grofica. — Recite Lizaveti Ivanovnoj, da je éekam. Lizaveta Ivanovna je uila u ogriaéu i sa SeSiridem. — Napokon, mati moja! — rece grofica. — Kakvo: je to kigenje? Cemu to?... Koga da zatravis?... A ka- kvo je vrijeme? Puie, dini se. »Niposto, vasa svijetlosti! Veoma je tihol« odgo yorio je sobar. -— Vi uvijek govorite nasumce! Otvorite okno. Tako Je, kako ja Kagem: puse! I to veoma hladan vjetar! Raspremite kodiju! Lizanjko, mi ne idemo, badava si se Kitila. »Eto, to je moj Zivot! pomislila je Lizaveta Iva- novna. Doista, Lizaveta je Ivanovna bila nadasve nesretni stvor. Gorak je tudi kruh, kaze Dante, i teike su ste penice do tudega praga; a tko ée i znati te#inu ovi snosti bolje nego uboga Sti¢enica plemenitaike starice? Grofica ***, narayno, nije bila u dugi zla, no bila je pro- kSena, kao Zena, koju je razmazio svijet; bila je Slcrta i progeta. hladnom sebitnoséu, poput svih starih ljudi, koji su iserpili svoju ljubav u svome vijeku i koji su se udaljili od sadasnjosti. Ona je sudjelovala u svim tasti- nama velikoga svijeta; polazila je plesove, gdje je sic dila u kutu, narumenjena i odjevena po starinsko} modi, kao nakazan i neophodno potreban ukras plesne dvo- rane; k njoj su pristupali pridosli gosti 8 dubokim po- Kionima, kao po ustanovijenom obredu, a kasnije se utnitke vie nije osyrtao na nju. Kod kuce je primala cijeli grad, drae¢i se strogo etikete i ne prepoznavajuéi niko- ga. Njezina mnogobrojna, teljad ugojila se i ostarila je u njezinu predsoblju iu djevojagko} sobi, radila je Sto je htjela i krala je nemiliee kraj starice, Koja je bila blizu smrti. Lizaveta Ivanovna, bila je mugenica te kuée, To- dila je ¢aj i dobivala prigovore va svaki komadié Seéera ; ona je na glas ditala romane ~ i bila je kriva zbog svih autorovih pogregaka; pratila je kneginju na Setnjama — i odgovarala je 2a vrijeme i za cestu, Imala je odre- denu placu, koju joj nis nikada do kraja isplacivall ; medutim su tradili od nje, da se odijeva kao i ostali, to Jest kao veoma rijetki. U svijetu je igrala najjadniju ulogu. Svi su je poznavali, a nitko je nije opagao; na plesovima je plesaia samo onda, kad nije bilo visa-visa, a dame su je uzimale pod ruku, kad god su morale u oblagionicu, kad god im je bilo potrebno da poprave Stogod fia sebi. Ona je bila samoljubiva, Zivo je osjedala vo] pologaj i nestrpljivo se osvrtala ofekujudi svojee izbavitelja. No mladi je Ijudi, proraéunani u svojoj vie trenjastoj ta8tini, ne’ bi potastili painjom, premda je Lizaveta Ivanovna bila stoput drazesnija nego drske i hladne udavaée, oko Kojih su se oni motali, Koliko je puta, ostavijajudi dosadnu i raskosnu sobu za goste, bodlazila da plage u svojoj siremainoj sobi, gdje su sta- jali zasloni, oblijepljeni tapetama, komoda, ogledalce i bojadisana postelja i gdje je oskudno svijetiila lojanica ‘uu svijecnjaku od tuda. Jednom — dogodilo se to dva dana poslije veceri, -opisane na poetku ove pripovijesti, inedjelju dana prije onoga prizora, kod kojega smo stali — jednom je Liza veta Ivanovna, sjededi pod prezorom i veauci, pogledala na ulicu i opazila mladog indenjera kako stoji nepo- miéno i uporno gleda u njezin prozor. Ona je poniknula 4 ponovno se zadubila u posao. Pet minuta kasnije po- gledala je opet — mladi je Casnik stajao na istome mje stu. Kako nije bio njezin obitaj, da o¢ijuka s ¢asnicima Koji prolaze, ona nije vise gledala na ulicu i vezla je oko dva sata ne difudi glave, Poavali su k objedu. Ona je ustala, potela je spremati svoje vezivo, pogledala je ne- hhotice na ulicu i opet je ugledala dasnika. Uéinilo joj se 12to dobrano sumnjivim. Poslije objeda pristupila je k progoru osjeéajuci neki nemir, no éasnika vise nije bilo — i ona je zaboravila na njega -.. Koja dva dana kasnije, izi8avSi s groficom i sprema- judi se da sjednu u kodiju, ugledala ga je opet. Stajaa je kod samih kuénih vrata pokrivéi lice dabrovim ovratni- kom: crne su nm o@i sijevale ispod geSira. Lizaveta Iva- nowna se prestrasila, ne znajuci ni sama zasto, i sjela je u kogiju drécudi tako, da to sebi nije znala razjasniti. Vrativéi se kuci, potréala je k provoru — Casnik je stajao na istome mjestu piljeéi u nju; ona je otisla, mu Gila je radoznalost, uzbudivalo ju je Guvstvo, koje joj je bilo posve novo. Od toga vremena nije progao dan a da se mladi ¢o- viek ne bi pojavio, u odredeno vrijeme, pred prozorima njihove Kuée. Izmedu njega i nje nastali su nedogovo- reni odnosi, Sjedeci na svojemu mijestu za poslom, ona je osjeéala, da se on pribliguje, podizala je glavu i gle dala ga je svaki dan sve dulje i dulje. Mladi joj je to- vjek, éinilo se, bio za to zahvalan; ona je vidjela o8trim okom mladosti Kalco bi se njegovi biijedi obrazi brzo zalili rumenilom svaki put, kad bi im se pogledi susreli. Osam dana kasnije nasmijesila mu se... Kad je Tomskij zamolio za dopuatenje, da smije predstaviti grofici svojega prijatelja, srve je ubogoj die- vojél zamrlo. No saztiavai, da Narumov nije inzenjer, vet tasnik gardijske konjani¢ke pukovnije, ona je po- Zalila, Sto je neskromnim pitanjem odala svoju tajnu viettenjastome Tomskome. Hermann je bio sin poruienoga Nijemca, koji mu je ostavio malu glavnicu. Kako je bio tyrdo uvijeren, da mu valja svakako utvrstiti svoj nezavisni polozaj, Hermann nije dizao ni kamata, Zivio je od same plage i nije do- pustao Sebi ni najmanje raskosi. Bio je, uostalom, za- tvoren { Castoljubljiv, 1 njegovim se prijateljima rijetico prujala prilike, da mu se narngaju zbog prevelike Ste- G@iivesti. T njemu su gorjele silne strasti, i masta je u njega bila plamena, no njegova ga je Gvrstoda spasila ed obitajnih zabluda mladosti, Tako, na primjer, nije nikada uzimao u ruke karte, premda je u dui bio kar- tag, drZeéi, da mu imutak ne dopusta (take je znao reéi) 13‘da artvuje ono, sto je neophodno potrebno, nadajuci se, da de stedi ono, Sto je suvi’no« — a medutim je pro- vedio cijele nodi siedeci za kartaSkim stolom i prateéi gromiéavo razliéite obrate u igri. Anegdota o trima kartama silno je djelovala na nje- govu mastu, i cijele mu noci nije izlazila iz glave. »Sto onda, akow — mislio je on drugoga dana naveter, luta- juci po Peterburgu — »ito onda, ako mi stara grofiea otkrije svoju tajnu, ili ako mj oznaéi tri sigurne karte! A zaste da ne pokusam sreéu? ... Mogao bih joj se pred- staviti, steéi njezina naklonost; mogao bih’ joj mozda postati Cak i ljubavnikom ; no za sve to treba vremena, a njoj je osamdeset i sedam godina; ona mode umrijeti za osam dana, za dva dana!... A i sama anegdota!.. Moée li vjerovati u nju?... Ne! Ragun, umjerenost i radinost — to su moje tri sigume karte, one ée potro- struéiti — posedmerostruditi moju glavnicu i osigurat ée mi mir i nezavisnost!« U takvim se mislima naga u jednoj od glavnih peterburskih ulica, pred kudéom sia- rinske arhitekture. Ulicu su zagradile kotije prilazeci jedna za drugom ic rasvijetijenom ulazu. Tz kotija bi se pojavila sad vitka nozica mlade Lepotice, sad buéna ci- vma, sad prugasta bjetva i diplomatska postola, Bunde i ogrtadi prolazahu brzo kraj dostojanstvenoga vratara Hermann je zastao. — Cija je to kuéa? — zapitao je straara na uglu. »Grofice ***«, odgovorio je strazar. Hermann je zadrhtao, Cudnovata anegdota uskrsnu ponovno pred njim. Stao je obilaziti oko kuce razmi- Sljajuéi © njezinoj vlasniei i o njezinim divnim sposob- nostima. Kasno se vratio u svoj skromni kutié; dugo mogao da zaspi, a kad ga je svladao san, u snu mu Se javise karte, snopovi novéaniea j hrpe Zervonaca. Ba cao je kartu za kartom, stavijao je odluéno na nju no- vae, neprestane je dobivao, neprestano je grabio k sebi zlato i turao novéanice u déep. Probudio se kasno, wz- dahnuo je videci, da je nestalo fantastinoga bogatstva i posao je opet lutati po gradu. Nasao se ponoyno pred grofiginom kuéom. (Cinile mu se, da ga k njoj vute ne- znana sila). Zastao je i stag je gledati u prozore. Kod 4Jednoga je prozora ugledao glavicu s crnom kosom, ka- ko se nagnula, vjerojatno nad knjigu ili mad ruéni ‘rad Glava se pedigia, 1 Hermann je ugledao svjezo ligce 1 erne oti. Ta je minute odluéils njegovom sudbinom U1 Vous m'gorivez, mon ange, des lettres de quatre pages plus vite que je ne puis les lite. ‘Tek Sto je Lizaveta Ivanovna dospjela da skine ogr- tad i SeSir, ved je grofica poslala po nju i zapovjedila, da opet prirede koéiju. One podoge da sjednu u kodiju, tupravo u Zasu, kad su dva lakaja podigla staricu i gur. hula je kroz vratasca, ugleda Lizaveta Ivanovna svoga inzenjera kod samoga toéka; on ju je uhvatio za ruku: ona nije mogia da dode k sebi od straha, i mladi je co. Vek i8éezao: u ruci joj je ostalo pismo. Ona ga je sa- wrila u rukavieu i cijelim putem nije nista ni ala ni Vidjels. Grofica je obitavala u kotiju svaki éas postav- Niall pitanja: s kitne smo se to srele? Kako se zove onaj most? Sto ondje pise na plogi? Lizaveta Ivanovna je ovaj put odgovarala nasumce j krive, take da se grofica rasrdila. — Sto je s tobom, mati moja! Bas kao da te Spo- pada ukotenost! Ili me ne éujeg, ili me ne razumijes? Hvala Bogu, ja nemam pogreske u govoru i jo8 nisam ishlapila! Luaveta Ivanovna Je nije slugala. Vrativi se kudi, otréala jc u svoju sobu i ievadila iz rukavice pismo nije bilo zatvoreno. Lizaveta Ivanovna ga je protitala, Pismo je sadréavalo Yjubavno ofitowanje, bilo je njezrio, puno postovanja, prepisano od rijeti do rijeti iz njemad: Koza torana. No Lizaveta Ivanovna nije anala nje- macki i bile je njime veoma zadovoljna. ipak ju je to pismo izvanredno uznemirivalo. Prvi Dut se upustila u tajne, tijesme odnose s mladim mu- Skarcem. Zgravala se nad njegovom drskoScu. Korila se zhog neoprezna viedanja i nije anala sto da radi: da 15ne sjedi vise ked prozora i da nepagnjom ohladi volju mladoga Casnika da je i dalje progoni? Da mu vrati pk smo? Da mau odgovori hladno i odlutno? Nije imala lime da se posavjetuje: nije imala ni drugarice ni uti- teljice. Lizaveta Ivanovna odludi da mu odgovori. ‘Sjela je za pisadi stolié, wela je pero i papir — 1 zamislila se. Nekolike je puta podtela. pisati — i pode Tala je pisma: izrazi su joj se cinili sad previse ljubazni, sad previée opori. Napokon joj je uspjelo da napise ne- Roliko redaka, s Kojima je bila zadovoljna. »Uvjerena sem,¢ pisala je ona, nda su vase mamjere postene 1 Ga me ne gelite uvrijediti nepromisljenim postupkom ; 10 rage poznanstvo ne bi smjelo pogeti ovako. Vracam vam pismo i nadam se, da uw puduée ne Gu imati uzro- ka da se potuZim na nezasluzeno nepostovanje.« ‘Drugoga je dana Lizaveta Ivanovna, ugledavsi Her- manna gdje dolazi, ustala sa svojeea mijesta, ofisla u dvoranu, otvorila prozor i bacila pismo na ulleu wader Judi se u spretnost mladoga ¢asnika. Hermann je pritr: Zao, podigao ga i oti§ao u slasti¢arnicu. Skinuv8i petal ‘on je naSao svoje pismo i odgovor Lizavete Ivanovne. To je 1 odekivao, pa se vratio kuéi silno zabavijen sva- jom spletkom. ‘Tri dana kasnije donijela je miadahna djevojke sivih o@iju Lizaveti Ivanovno} pisamce iz modnoga sa- jona. Lizaveta Tvanovna ga otvori, puna nemira, misle- &, da. traze novac, kad li prepozne Hermannoy rukopis. Vi ste se prevarili, dugice — rede ona, — ovo pismo nije za mene. yNe, upravo je za vasl« odgovorila je smiona dje- vojka ne skrivajuéi lukava smijeska. »tavolite progi- tati ts Lizaveta Ivanovna. je preletjela ofime. pismo. Her mann je tradio sastanak. _- Nemoguée je, — rekla je Lizaveta Ivanovna, pre- plagena zbog braine zahtjeva i ahog naéina, kojim se posluzio. — Ovo pismo niposte nije za mene. T poderala je pismo na sitne komadi¢e. wAko pismo nije za vas, zasto ste ga onda pode- ralit« rege djevojza. Ja bih ga yratila onome, tko ga je poslao« 16— Molim vas, dugice | — reltla je Lizaveta Ivanovna Planuv8i zbog njezine napomene, —_u buduée mi ne- mojte donositi pisama. A onome, tko vas je poslao, ka- dite, neka se stidi. No Hermann se nije smirie. Lizaveta [vanovna pri- mala je svaki dan od njega pisma, sad na ovaj, sad na onaj nadin. Ta pisma sad vise nisu bila prevedena s njemagkoga. Hermann ih je pisao nadahnut stragéu, te je govorio viastitim jeziiom. Ti su sastavei odavali cvrstodu njegove Zelje i nered u neobuzdanoj njegovoj masti, Lizaveta Ivanovna nije vise ni pomisijala na to da ih vraca, Ona se sva unesila u njih, stala je odgo- varati, i njezina su pisma postajala sve duljima i nje- anijima. Konaéno mu je bacila kroz prozor avo pismo: »Danas je ples kod **skoga poslanika, Ondje ée biti grofica. Ostat demo do dva sata. Imat ete prilike da me nadete samu. Cim grofica ode, raziéi Ge se, vjero- Jatno, i njezini ljudi. Na ulazu Ge ostati vratar, no i on edlazi obiéne u svoju sobicu, Dodite u jedanaest i, pol. Idite ravno prema stepenicama. Nadete li koga u pred- soblju, zapitajte, je li kod kuce grofica. Reéi Ge vam: ne —ivi cete se, nema druge, vratiti. No vjerojatno ne dete sresti nikoga. Djevojke sjede u svojoj, zajedniékoj, sobi. Is predsoblja podite nalijevo, idite ravno, sve do grofi- tine spavaonice. U spavaoniei ¢ete, iza zaslona, vidjeti dvoja vrata’ea: nadesno vode u radnu sobu, kamo gro- fica nitad ne ulazi; nalijevo u hodnik; tu su odmah uske zavojite stepeniee: one vode ravno ¥ moju sobu.« Hermann je drhtao kao tigar Gekajuéi oznaéeno vri- Jeme. U deset’ sati naveder ved je stajao pred grofidi- nom kucom. Vrijeme je bilo stra&no: vjeiar je zavijao, mokri je snijeg padao u krpicama; svjetiljke su mutno sjale; ulice su bile puste. Rijetko bi se provezao kodijas gonedi polake svoje mrSavo kljuse i gledajuci zakasnje- loga putnika. Hermann je stajao bez ogrtata, ne osje- sajuci ni vjetra ni snijega. Konaéno je stigla grofidina koéija. Hermann je vidio kako su laitaji iznijelt pod ruku zerbljenu staricu, zamotanu wu sobolju bundu, i kako je za njom proletjela njezina Sti¢enica, u tankorn ogrtaéu i sa svjezim cvijecem u kosi. Vrata se zatvori§e. Kovija teSko Ktenu po rahlome snijegu, Vratar je zatvorio vra- Pikows Jaina 2 7ta. Progori se zamrati$e. Hermann je stao obilaziti oko opustjele kuce, Prigao je k svjetiljci, pogledao je na sat: bilo je jedanaest i dvadeset. On je ostao pod svjetilj- kom zagledavsi se u kazaljkt na satu i éekajuéi de pro. du odredene minute. Toéno u jedanaest i pol Hermann je stupio na grofidin ulaz i uspeo se u jarko razsvjetlje- hi trijem, Vratara nije bilo. Hermann je potréao wz stepenice, otvorio je vrata predsoblja i ugledao je slu- gu kako spava, pod svjetiljkom, u starom, zaprljanom naslonjaéu. Lalsim i adlugnim korakom pro’ac je Her mann ‘mimo njega, Dvorana i salon bijahu u mraku. Svjetiljka iz predsoblja slabo ih je rasvjetljivaln. Her. ‘mann je Ugao U spavaonieu. Pred kivotom, punim sta- Tinskih ikona, svjetlucalo je zlatno kandilo. Naslonjati s izblijedjelom suknenom ‘presvlakom i divani s jastu- cima, napunjenima perjem, s izlizanom pozlatom, sta jahu u tuznoj simetriji oko zidova obloZenih kineskim tapetama. Na zidu su visjela dva portreta, Sto ih je u Parigu naslikala M-me Lebrun. Jedan je od njih prika- vivao muskarea od kojih éetrdeset godina, rumena i puna, 4 svijetlozelenoj odori i sa zvijeziom; drugi — miladu Yepoticu s orlovskim nosom, sa zaéeSljanom ko- som. na sljepoticama is ruzom u napragenoj kosl. Po svim kutovime stréili su porculanski pastiri¢i, stolni sa- tovi, radovi slavnoga Leroya, razlicite kutijiee, lepeze | svakojake damske igraéke izumljene koncem prodloga. stoljeca zajedno § Montgolfierovim balonom i Mesme- yovirn magnetizmom. Hermann je poSao za zaslon. Ondje se nalazila malena, Zeljezna postelja: madesno su vrata vodila u radnu sobu, nalijevo, druga, na hodnik. Her- mann ih je otvorio i ugledao uske, zavojite stepenice, koje su Vodile u sobu uboge atidenice .,, No on se vratio iudao je u tamnu radnu sobu, Vrijeme je prolazilo polagano. Sve je bilo tiho. U salonu je odbila ponioé; po svim su sobama, jedan za dtugim, poteli satovi odbijati ponoé — i sve se opet stiSalo. Hermann je stajao naslonivsi se na hladnu pec. Bio je miran; stce mu je jednoliéno udarale, kao uw Go- vieka, koji se odludio na nedto opasne, no neophedno potrebno. Satovi su odbili jedan, pa dva sata wjutro, i on je zaéuo daleki Stropot kotije. Uzbudenje ga je svla- 18dalo i protiv volje, Kotija se doverla i zaustavila se. Cuo je lupu podnogka. U kuéi se svi uzvrpoljise. Ljudi se raz- bjezali, razdali su se ljudski glasovi, i kuéa se rasvije- tlila. U spavaonicu utréase tri stare sobarice, a za njima je usla i grofica, jedva Ziva; spustila se u voltairovski naslonjaé. Hermann je gletiao kroz pukotinu, Lizaveta Ivanovna progla je mimo njega. Hermann je uo niezi- ne uzurbane korake na njezinim stepenicama, U sreu je osjetio neSte kao griémju savjesti, no toga je osje¢aja nestalo. On se skamenio, Grofiea se stala svladiti pred ogledalom. Skinuge joj kapicu ukragenu rugama; skinuge joj i napraSenu vlasulju sa sijede glave s kratko ofifanom kosom, Priba- Gage padahu oko nje poput kige. Zuta haljina, izvezena srebrom, pala je k njezinim oteéenim nogama. Hermann Je postao svjedokom odvratnih tajni njezine toalete. Konatno je grofica ostala u spavacici i nocnoj kaptci U toj opremi, prikiénijoj njezinoj starosti, tinila se ma- nnje stragnom i rugnom. Foput svih starih ljudi, groficu je mucila besanica. Svukavai se, ona je sjela Kod prozora u voltairovski naslonja€ i otpustila je sobarice. Eanesose svijece; sobu je rasvjetljivalo opet samo kandilo. Grofica je sjedila sva Zuta, miduci objeSenim usnicama, Ijuljajuéi sé na- desno i nalijevo. U njezinim mutnim ofima nije bilo ni traga kakvoj misli. Gledajuci, covjek bi mogao pomisliti, da se starica ne Ijulja svojom voljom, ved da to djeluje tajna galvanska sila. “ Najednom se to mrtvo lice nevjerojatno promije- nilo. Usnice se vise ne mivu, oi ofivjese: pred groficom se pojavio nepoznat muskarac. — Ne hojte se, zaboga, ne bojte se! — rekao je on jasnimn i tihim glasom, — Nije mi namjera, da vam na- nesem 210; dogao sam da vas zamolim za uslugu, Starica ga je gledala Sutke, te se dinilo, da ga i ne éuje. Hermann je pomislio, da je gluha, pa se nagnuo ‘do njezina uha i ponovio je svoje rijeci. Starica je sve- jednake Sutjela — Vi me mofete usrediti, — nastavio je Hermann, — 4 to vas he ée nista stajati: ja znam, da vi mozete pogoditi tri karte uzastopee . .. 19| Hermann je zastao. Grofica je, dini se, razumjela &to traze od nje; ona je, Gini se, tragila rijedi, da od- govori. »To je bila Sala,« rece ona napokon, »prisizein vam, da je to bila gala! — Kod takvih stvari nema gale, — uzvratio je Her- mann srdito. — Sjetite se Caplickoga, Kojemu ste po- mogli da ponoyno stekne izgubljeni novac. Grofica se o¢ito smutila. Njezine erte lica govorile su o silnom uzbudenju u njezinoj dusi; no naskoro je opet zapala u prijainju beicutnost. — Moéete li mi, — nastavie je Hermann, — reéi te tri sigume karte? Grofiea je Sutjela. Hermann je nastavio: — Za koga da éuvate tu tajnu? Za unuke? Oni su hogati i bez toga; oni i ne znaju vrijednost novea. Ra- sipniku ne de pemo¢i vase tri karte. Tko ne za éuvati oevo nasijedstvo, umrijet ¢e i onako kao prosjak, uza’ sve demonske napore. Ja nisam rasipnik. Ja znam vri- jednost novea, Vase tri karte za me ne ¢e oli¢i ututanj. Nol... On je aastao 1 drséudi je i8vekivac njezin odgovor. Grofica je Sutjela. Hermann je pao na koljena. — Ako vam je, — rece, — sree ikada analo sto je ljubav, ako se sjeate njenih zanosa, ako ste se ikada nasmijesili zacuvSi plaé novorodenoga sina, ako je ika- da u vasim grudima kucala ljudske sree, zaklinjem vas éuvstvima Zene, ljubavnice, majke, svime Sto je sveto w Zivotu, ne odbijte mini molbe, otkrijte mi svoju tajnu, sto ée ona vama?... Mofda je ona vezana sa stragnim gri- jehom, s gubitkom vjeénoga blagenstva, s davolskim ugovorom ... Pomislite: vi ste stari, ne ete dugo Zivjeti — a ja sam spreman da uzmem vas grijeh na svoju usu. Otkrijte mi samo svoju tajnu. Pomislite, u vasim se rukama nalazi sreca éovjeka; ne samo ja, djeca moja, unuci i praunuci blagoslivljat ce vasu uspomenu i Sto- vat Ge je kao svetinju Stariea nije odgovarala nijednom rijetju. Hermann je ustao. — Stara vieStice! — rekao je on stisnuvsi mube. ~~ Onda ¢u te prisiliti da mi odgovoris.... 20Kod tih je rijedi izvadio iz @epa kuburu. Vidjevsi kuburu, starica je po drugi put pokazala silno éuystvo. Kimnula je glavom i podigla ruku kao -da de se zaStititi od hica ... a zatim se srugila ,.. i osta- Ja je nepomitna, — Prestanite s tim djetinjarijama, — rekao je Her- mann i zgrabio je za ruku. — Pitam vas posljednji put; hogete li mi redi svoje tri karte? Da ili ne? Grofiea nije odgovarala, Hermann je opazio, da je uumrla, IW. le 7 Mai 18.. Homme sang moeurs et sans religion! Dopisivanje Lizaveta Ivanovna sjedila je u svojoj sobi. Na njoj je jo8 bila plesna haljina. Utonula je sva u misli. Vra- tivSi se kuci, ona se po%urila da posalje pospanu die ‘vojku, koja joj je neveljko ponudila svoju uslugu; rekla Jo} Je, da de se svuéi sata, i ula je drééudi u svoju soba. Nadala se, da ée ondje naéi Hermanna, « istodobro Je Zeljela, da ga ne nade. Prvim se pogledom uvjerila, da ga nema, i zahvalila je sudbini, koja je sprijetila njihov sastanak. Sjela je ne svlateci se i stala sebi do- zivati u pamet sve okolnosti, koje su je u tako krat- kom vremenu odvukle tako daleko. Nisu progle joS ni tri sedmice, otkako je prvi put vidjela kroz prozor mla- doga dovjeka — i veé se s njim dopisuje; veé mu je uspjelo éak i to da izmami od nje noéni sastanak! Nje- govo je ime znala samo zbog toga, &to se on u nekim svojim pismima potpisao. Nikad nije govorila s njim, nije Cula njegova glasa, nikad nije ni éula za nj... sve do one veteri. Gudnovata stvar! Iste je one veteri, na Plesu, Tomskij, srdeéi se na mladu kneginju Polinu**, koja je mimo obiéaj otijuleala s drugim, htio da joj se osveti pokazujuéi se ravnodugnim: pozvao je Lizavetu Ivanovnu i proplesao je s njom beskonaénu mazurku. Gijelo se vrijeme Salio smijudi se njezinoj slabosti pre. ‘ma Gasnicima-ingenjerima i uvjeravajuci je, da on zna- 21de mnogo vise nego sto ona i misli. Neke' su njegove Sale tako uspjesno. pogadale, da je Lizaveta Ivanovna nekolike puta pomisiila, da je njezina tajna njemu po- mata. — Od koga vi sve to znate? — zapitala je ona smi- judi se. nOd prijatelja asobe, koja vam je poanata,« odgo- vorio je Tomslij, nod izvanrednoga éovjeka!« — A tho je taj izvanredni ¢ovjek? nZove se Hermann.« Ligaveta Ivanovna nije nigta odgovorila, no ruke joj se i noge sledige »Taj Hermamn,« nastavio je Tomskij, »doista je ro~ mantiéan éovjek: u njega je profil Napoleonoy, a dusa Mefistova. Ja. mislim, da ims na dusi bar trt zlo¢ina. Kako ste poblijedielt! ..« — Boli me glava... A sta vam je govorio Her~ mann... ili kako mu je ono ime? yHermann je veoma nezadovoljan sa svojim pri- jateljem; kage, da bi on na njegovu mjestu postupao posve drukéije... Mislim ¢ak, da je i sam Hermann bacio na vas pogled; u najmanju ruku sluia on veoma neraynodusne zaljubliene usklike svojega prijatelja.« — A gdje me je vidio? yMozda u erkvi, na Setnji!... Bog bi ga znao! Mo- da u vaSoj sobi, dok ste spavali; on je podoban .. .« Pristupige im tri dame s pitanjima: »Oubli ou re- gret?«, i prekinuge razgovor, koji Je za Lizavetu Tva- novnw postajao bolno zanimijivim. Dama, Sto ju je izabrao Tomskij, bila je sama kel kneginje ***. Ona je dospjela da. se objasni § njim pro- JetjevSi jo8 jedan krug i povrtjevsi se jo& jednom pred svojim Stoleem. Vrativéi_ se na svoje mjesto, Tomskij nije vise mislio ni na Hermanna ni na Lizavetu Iva- novnu, Ona je svakako hijela da obnovi prekinuti raz govor, no mazurka je prestala, i grofica je malo vatim otidla. Rijedi Tomskoga bile su puka brbljarija uz mazur- ku, ali su se ysjekle duboko u dusu made sanjarke. Slika, sto ju je nabacio Tomskij, slagala se sa slikom,. 22Ho ju je ona sama sebi zamisljala, Pod utjecajer roma- na to Ju je plitko lice plsgilo i dréalo je u viasti njezi- nu mastu. Ona je sjedila prekrizivsi gole ruke i spa stivéi glavu, koja je jo8 bila oki¢ena cvijecem, na otvo- rene grudi... Najednom se otvorise vrata: wSao je Her- mann. Ona je zadrhtala.. — Gdje ste vi to bili? — zapitala je ona Sapéudi prestraseno, oU gpavaonici, kod stare grofice,« odgovorio je Hi mann, supravo dolazim od nje. Grofica je umria.¢ —- Bowe moj!... Sto vi govorite?.. yI ja sam, Cini sec nastavio je Hermann, »uzrokom njezine smrti« Lizaveta Ivanovna ga je pogledala, i rijeci Tomsko- ga odjeknuie u njeainoj duii: taj éovjekima bar tri zlo¢ina na dusi! Hermann je sjeo na prozor kraj nje i ispripovjedio je sve. Lizaveta Ivanovna ga je saslusala sa stravom. Sva ta strastvena pisma, ti plameni zahtjevi, to drsko, upor- no proganjanje — sve to, dakle, nije bila ljubav! No- vac! Za tim je Zudjela njegova duia! Nije ona mogla udovoljiti njegovoj Zelji, usre¢iti ga! Uboga Sti¢enica Bila je samo slijepa pomocnica razbojnikova, ubojies “svoje stare dobrotvorke! ... Gorko je zaplakala u svo- jemu kasnom, boom kajanju. Hermann ju je gledao Butedi: 1 mjemu se sree Kidalo; no njegova se surova dusa nije uznemirivala zbog suza jacne djevojke ni zbog divne dragesti njezina jada, Nije osjeéao grignje sa- vjesti kod misli o mrtvoj starici. Stravem ge je ispu njalo tek jedno: konaéni gubitak tajne, od koje se na- dao bogatstvu, — Vi ste — neman! — rekla je konaéno Lizaveta Ivanovna, nJa nisam htie njezine smrti« odgovorio je Her- mann, »moja kubura nije nabijena.«, Usutjese. Svanulo je jutro, “Lizavela Ivanovna je ugasila svi- jecu, koja je dogorijevala: blijedo se svijetlo prosulo po hjezinoj gobi. Ona je obrisala zaplakane o@i i podigia ih na Hermanna: on je sjedio na prozoru, prekrstenih ruku i stragno namréten. 23¥U tom je pologaju sino sjeéao na Napoleonoy por- tret. Ta je slitnost zapanjila tak i Lizavetu Ivanovau — Kako ¢ete izidi iz kuée? — rekla je na.koneu Li- zaveta Ivanowna. —. Mislila sam da vas ispratim tajnim stepenicama, ne treba proci mimo spavaonieu, a ja se dojim. »Recite mi kako da nadem te tajne stepenice; ja u sam iziéi.« Lizavcta Ivanoyna je ustala, izvadila je iz komode Xijué, predala ga Hermannu i potanko ga poutila. Her- mann je stisnuo njezinu hladnu, pokornu rulu, poljubio je njezinu spustenu glavu, a zatim je izigao. On se spustio niz zavojite stepenice i usao je po- novno u grofiginy spavaonicu. Mrtva je starica siedila skamenjena; na njezinu se licu odrazayao duboki mir. Hermann se zaustavio pred njom, dugo ju je gledao kao da se Zeli uvjeriti o stresnoj istini. Konaéno je ugao u radnu sobu, opipao je vrata ispod tapeta i stao se spu- Stati niz tamne stepenice. Mucili su ga neobitni osjecadi. Tim se stepenicama — mislio je on — Suljao, mozda prije Eczdeset godina, do iste te spavaonice, u isti sat, u vezenom kaftanu, potesljan é Poiseau royal, stiscudi k srou svoj trougli Se8ir, mladi sretnik, koji je veé dav- no istrunuo u grobu; a sree njegove ostarjele ljubav. nice danas je prestalo udarati.. " Fod stepenicama nagao je Hermann vrata, otvorlo ih je istim kijuéem i nagao se na hodniku s dva izlaza, koji ga je doveo no. ulicu. Vv. Te noti dosia je k meni pokojna barunice von V#*, ava ul Bjelln, J rekla mi Je: »Dobar dan, gospodine savgetnige Ia ‘Svedenbore Tri dana poslije sudbonosne nodi, u devet sati uju- tro, zaputio se Hermann u ‘*ski manastir, gdje su imali opojati tijelo pokojne grofice. Ne osjeéajudi kajanja, nije ipak mogao sasvim da zagluSi gles savjesti, Kofi Byjaw je govorio: ti si stari¢in ubojical U njega bijase malo prave vjere, ali je zato bio veoma praznovjeran. Vierovao je, da bi mrtva grofica mogla zlo utjecati na nijegov divol, pa je zato odludio da dode na njezin ukop ida izmoli u nje oprostenje. Crkva je bila puna. Hermann se jedva progurao kroz mnoéstvo. Lijes je lezao na bogatome katafalku, pod bargunastim baldahinom, Pokojnica je leZala w lij su, odjevena u bijelu atiasnu haljinu, s dipkastom kapi- com na glavi, a ruke su joj potivale na grudima, Nao- kolo su stajali doma¢i judi: sluge u crnim kaftanima, 5 vrpcama, ukrasenim grofiéinim grbom, preko ramena isa svije¢ama u rukama; rodaci u dubokoj crnini — djeca, unuci i praunuei. Nitko nije plakao; suze bi bile une affectation. Grofica je bila tako stara, da njezina smrt nije mogla nikoga iznenaditi, te su redaci veé dav- no giedali na nju kao na mrtvaca. Mladi je azhijerej jarekao nadgrobno slave, Jednostaynim i ganutljivim rijedima prikazao je mimu smrt pravednice, kojoj su duge godine bile tiha i umilna priprava za krS¢ansku smart. wAndeo smrti ju je nasao,« Tekno je govornik, ybodru u pomislima blagim i u oéckivanju Zenike po- nocnoga.« Sluzba_je svréila tuznom dostojanstvenoséu. Rodaci su poili prvi, da se oproste s tijelom. Zatim kre- nuse i mnogobrojni znanci, koji su do8li da sé poklone onoj, koja je tako dayno bila sudionikom u njihovim tadtim zabavams. Poslije njih dosli su na red i svi uku- éani. Konaéno se priblizila i stara gospoda za pratnju, pokojni¢ina vrénjakinja. Dvije mlade djevojke vodile su je pod ruku. Ona nije imala snage da se pokloni do zemlje —~ i prolila je nekoliko suza poljubivsi bladnu Tuku svoje gospodarice. Poslije nje odlucio se Hermann da pride k lijesu. On se poklonio do zemlje i nekoliko je minuta leiao na hladnome podu pokrivenom jelovim grangicama. Konagno je ustao, blijed poput same pokoj- nice, uspeo s¢ po stepenicama katafalica i poklonio se. . TU taj mu se éas uéinilo, da ga je pokojnica porugljivo pogledala skiljeci jednim okom. Hermann se brzo trgnu, uzmaknu i pade nauznak. Podigo’e ga. Istedobno izni- jeSe Lizavetu Ivanovnu, onesvijeScenu, u predvorje. Ta je epizeda pomutila na nekoliko minuta sveéanost mrac- 28,hoga obreda. Posjctitelji zaZagorise gluho, a mréavi ko~ mornik, blizi rodak pokojnitin, sapnu u uho Englezu do sebe, da je mladi @asnik njezin nezakoniti sin. En- glez je na to hladno odgovorio: Oh? Cijeloga je dana Hermann bio javanredno rastrojen: Kad objeda u osarnljenoj gostionici on je protiv svojeg obidaja pio veoma mnogo nadajuci se da 6 za- elusiti unutarnje uzbudenje. No vino je jo8 vise raspa- Nivato njegovu mastu. Vrativéi se kuéi, bacio se odje- ven na postelju, te je Cvrsto zaspao. Kad se probudio, bila je veé nod; mjesec je rasvje- tljivac njegovu sobu. Pogledao je na sat: dva'i tri at- vria, San ga je pro’ao; on je sjeo na postelju i stao misliti o ukopu stare grofice. Uto je netko s ulice zavirio k njemu kroz prozor i odmah se udaljio. Hermann nije tome poklonio nileakve paénje. Minutu kasnije zacuo je kako netko otvara vrata U predhjoj sobi, Hermann je mislio, da se to njegov slu- Zak, pijan po obiéaju, vraca s nodne Setnje, No zacuo je Nepoznate korake: netko je hodao SuSkajuci tiho papu- Gama. Vrata se otvorige: uSla je Zena u bijeloj haljini. Hermann je driao, da je to njegova stara dojkinja i za- gudio se: Sto je vodi u tako kasno doba? No bijela se Zena pomaknu, stvori se u trenu pred njim — i Her- mann prepozna groficu! — Doila sam k tebi protiv svoje,volje, — reée ona tvrdim. glasom, — jer sam dobila nalog, da ispunim tvoju molbu. Trojka, sedmica i as donijet de ti za redom do- bitak, no ne smije3, u vremenu od dvadeset i Cetiri sata, staviti u igru vise od jedne karte, a poslije toga ne smi Je8 vike nikada u givotu igrati. Pragtam ti svoju smrt, ako se oZeni§ mojom stiéenicom Lizavetom Tvanov- nom. Kod tih rijeti ona se tino okrenula, po8la je prema yratima i nestala Suskajuci papucama. Hermann je suo: kako su zalupila vrata u trijemu i vidio je kako Je ne iko opet zavirio k njenya kroz prozor, Hermann dugo nije mogao da se snade. Oti§ao je u drugu sobu. Njegoy je slufak spavao na podu. Hermann ga Je jedva probudio. Slugak je, po obifaju, bio pijan. 26Od njega nije mogao niéta da sama. Vrata w trijenur bila su zatvorena. Hermann se vratjo u svoju sobu, 7a- palio je svijeéu i zapisao je svoje prividenje. VIL vAttenden'« — Kako ste se usudili da mi ka: dete attendez? nVaga presvijetlosti, ja sam rekno, neka igvole attendeai« Dvije nepomitne ideje ne mogu zajedno postojati u moralnoj prirodi, kao Sto ni u fizitkom svijetu dva tijela ne mogu zapremati isto mjesto. Trojka, sedmica, as za sjenise naskoro, u Hermannovej masti, lik mrtve sta- rice. Trojka, sedmica, as nisu mu izlazile iz glave, i nje- gove su se usne micale dapéudi te rijedi. Kad bi ugledao mladu djevojku, tekao bi: »Kako je vitke! Prava trojka — sreet. Kad bi ga 2apitali, koliko je sati, on bi odgo- vorio: »za pet minuta sedmicax. Svaki trbusasti muéka- rac podsjecao bi ga na asa. Trojka,, sedmica, as proga njahu ga u sou jayljajudi se w svim mogu¢im oblicim ‘Trojka je cvala pred njim u obliku bujnoga cvijeta, sed- mica se javljala u obliku gotskih vrata, as — kao golem pauk. Sve su se njegove misli slile u jednu — da se okoristi tainom, koja ga je tako skupo stajala. Stao je misliti o ostavci i o putovanju. Htio je da u otvorenim igraénicama Pariza otme blago o¢aranoj sreéi. Sludaj ga Je izbavio iz tih briga. U Moskvi se naslo drustvo bogatih igraéa, pod pred- sjedanjem ugodnoga ¢ekalinskoga, koji je proveo cijelt svoj vijek uz karte, te je nekad stekao milijune dobiva- juéi mjenice i gubedi gotov novac. Dugogodisnje isku- 8tvo pribavilo mu je povjerenje drugova, a otvorena ku- ca, slavni kuhar, prijaznost i veselost donijee mu _po- Stovanje opcinstva. On je doSao u Peterburg. Mladed je nagrnula k njemu; zbog karata ona je zaboravijala na ples, a faraonske je napasti pretpostavljala ¢arima tréa- nje za suknjom. Narumoy je doveo k njemu Hermanna, Prodoge kroz cijeli niz sjajnih soba punih uljudnih slugu. Svagdje mnogtvo svijeta. Nekoliko je generala i 27sini savjetnika igralo whist; mladi au judi sjedili ra- Suivai se na divaniina, presvuéenim suknom, jell su she doled i pu&ili iz Inta. U salonu, za, dugaékim stolom, oko kojega se natisnulo dvadesetak igrata, sjedio Je doma- éin i drZao banku. Bio je to éovjek od kojih Sezdeset fodina, nadasve dostojanstvene vanjgtine, Glavu mu po. Frvahu srebrne sjedine, a puno i svjede lige odrataves Je Gobrodusnost, Odi sw mu se sjnle’— obivijavao ihr je vjeéni smijesak_ Narumoy mu je predstavio Hermanna, Cekalinskij mu je prijateljski stismuo ruku, zamolio ga, dla se osjeca slobodno i stag je ponovne dijeliti karte. Partije se zavukla. Na stolu je stajalo vise od f feset karata, Cekalinskij bi zastao poslije svakoga dije Yenja, kako bi igraci imali vremena da Se snadu, da Zapisa gubitak; uljudno bi siusa njihove zahtjeve, rastresena ruka. Konaéno se partija svréila. Cekalinskij Je smijesao karte i spremio se da ih opet podijeli. pustite mi da stavim kartu, — rege Hermann tuku iza debeloga gospodina, koji je tu tako- der tgrao, . Cekalinskij se nasmijesio i naklonio se Sutke, u 2nek pokomoga pristanka. Narumov je, smijuél se "Se. sitao Hermannu prestanak dugotrajnoga posta’? so. #elio mu sretan potetak, ' 3 Dobro! =~ re¢e Hermann i napisa kredom svotu iznad svoje karte. »Koliko¥« zapitao je bankar gmirkajudi. »Oprosti- te, ne razabirem.« =, Cotrdeset i sedam tisuéa, — odgovori Hermann. Kod tih rijegi sve su se glave podigle. i sve su of bile uprte u Hermanna, »Poludio je!« pomisli Narumov. PDopustite da vas upozorim,« reée Cekalinskij sa svajim vietnim smijeskom, da igrate na veliko: ovdje Jos nitko nije stavio vise od dvjesta sedamdeseb 3 pet 1B simple.« — Da Sto onda? —- uzvratio je Hermann — tugete 1H moju kartu? Cekalinsiij se naklonio kao covjek, koji jednako pokorno pristaj 28nHtie sam samo da vas upozorim,x rege on, nda su me drtigovi potastili povjerenjem. i da ‘mogu dijeliti ker- te samo uz pla¢anje gotovim novcem. Sto se tiée mene, uvjeren sam, naravno, da va8a rijeC dostaje, no 2hog pravila igre 1 obraéuna molim vas, da novac stavite na kartu« Hermann je isvadio iz dispa novéanicu i prutio je Cekalinskome. Cekalinskij je povrino pogleda i stavi na Hermannovu kartu. Stao je dijeliti. Desno je pala devetka, lijevo trojlea. ~— Dobila je! — rekao je Hermann pokaaujuci svoju kartu. Medu \igraéina nastade Saputanje. Cekalinskij se namrstio, no smijegak se bro vratio na njegovo lice. wiavolijevati li primiti2 zapitae je on Hermanna. — Molin. Cekulinskij je izvadio iz dzepa nekolike novéanica i edmah je platio. Hermann je primio novac i udaljio se od siola. Narumoy nikako da se snade. Hermann je ispio CaSu limumade i zaputio se kuci. Druge se veveri opet pojavio kod Gekalinskoga. Do- maéin je dijelio karte. Hermann je pristupio k stoha- igraéi mu odmah dadoge mjesto, Cekalinskij mu se pri- jazno naklonio, Hermann je priéekao do nove igre, stavio je kartu i poloaio na nju svojih detrdeset i sedam tisuéa, "zajedno $ juéerasnjim dobitkom. Cekalinskij je stao dijeliti karte. Detko je doSao ~ nadesno, sediica nalijevo. Hermann je otkrio sedmicu. Svi glasno wzdahnuge. Cekalinskij se vidljivo zbu- nio. Odbrojio je dévedeset i éetiri tisuée i predao ih Hermannu. Hermann je hiadnokrvno primio novac { odmah se udaljio. Iduée veéeri Hermann se ponoyno pojavio kod stor Ja. Svi su ga éekali. Generali i tajni savjetnici ostavise svoj whist, da vide tu tako neobiénu igri. Mladi Zasnici poskakaie s divana; svi se sluge skupige u salonu. Syi okruziée Hermanna, Ostall igrati ne postavise svojih karata, ovekujudi nestrpljivo kako ce svrSiti ta igra. Hermann je stajao kod stola i spremao se da zaigra 29STONY qbiliedoea Cekalinskoga, koji se ipak jednako qmleskeo. Obojica raspeéatige po svezanj karate. Geka pnskij je mijesao, Hermann, Jo uzeo i ‘postavio svoju kartu, koju je odmah poknc Svednjem novéanica, Bilo Je tonalik na dvoboj. Naokalo J¢ vladala duboka sutnja, Cekalinskij je stao dijeliti. Ruke mu se tresle. Nadesno je paia’dama, naiijevo ae a 88 38 dobio! — rekao je Herman j otktio svoju kartu. pease Je dama ubijenas, rekao je Cokalinskij, ieamann je zadrhtao: doista, ume asa dréao je pikovu damu. On nije vjerovar svojim oéima, nije Mogae {la rammije kako sé mogao premriot Licaveta Ivanovna udala se 2a veoma ljubaznog Mladog Cavieka. On negdie slutt i tas Priliéno imanje, fin je biv8ez upravitelja imanja ature grofice, Lizaveta Iwanovna odgaja rodalkinju, Tomskij je postao konjaniékim Kapetanom i ozenio se kneginjom Polinom, 4 1834, 30