Prvo

poglavlje
Ariadna Oliver pola je sa svojom prijateljicom, kod koje je bila u gostima, da pomogne u
pripremama za djeju zabavu to se prireivala te veeri.
U tom trenu kuom je vladala zbrka i uzurbanost. Odrjeite zene ulazile su i izlazile, gurajui stolice i
male stolove, razmjetajui vaze i unosei mnogo zutih bundeva koje su postavljale na odreena
brizljivo odabrana mjesta.
Radilo se, naime, o pripremama za djeju zabavu prigodom Dana Svi
h svetih1, za uzvanike od deset do sedamnaest godina.
Gospoa Oliver se odvojila od glavne skupine i, naslonjena na prazan dio zida,
kritiki je proi - HALLOWEEN - 31. listopada; u starokeltskom kalendaru bio je to posljednji dan u
godini, u noi kojega - vjerovalo se - svi arobnjaci i sve vjetice izlaze i bacaju ini. Kranstvo je
taj dan preuzelo kao znaajan i dalo mu naziv Dan Svih svetih ili Svisveti. Na anglofonom podruju,
osobito u kotskoj i sjevernoj Engleskoj, odrzale su se neke tradicije kojima je podrijetlo u toj i
slinima drevnim praznovjericama: tako se i danas upriliuju sjeeljke na kojima se igraju razne
igre, kako za djecu tako i za odrasle, u kojima se naziru izravni ili preobrazeni tragovi pukih
obiaja.
matrala veliku zutu bundevu to ju je drzala u ruci. - Posljednji put sam ovako neto vidjela prole
godine u Americi - ree odmaknuvi sa svog ispupenog ela sijedi uvojak. - Na stotine. Po cijeloj
kui. Nikad u zivotu nisam vidjela toliko bundeva. - U stvari - doda zamiljeno - nikad nisam doznala
pravu razliku izmeu bundeve i tikve. Bog zna to je ovo tu?
- Oprosti, draga - ree gospoa Butler spo-taknuvi se o nogu svoje prijateljice.
Gospoa Oliver priljubila se jo blize zidu.
- Ja sam kriva - ree. - Stojim ovdje i svima smetam. No zaista je bilo pomalo udno vidjeti toliko
bundeva, to jest tikava, ili kako se ve ti plodovi zovu. Bilo ih je posvuda, u duanima i u kuama, a u
njih su stavljali svijee ili male none svjetiljke ili su ih pak vjeali o konopce. Zaista zanimljivo. Ali
to nije bilo za Svi-svete, ve za Dan zahvalnosti. Ja sam, dakako, bundeve uvijek dovodila u vezu sa S
vis vetima, a to je krajem studenog, dok Dan zahvalnosti dolazi mnogo kasnije, zar ne? Nije li Dan
zahvalnosti u studenom, tonije, negdje u treem tjednu studenog? Bilo kako bilo, izgleda da su ovdje
Svisveti 31. listopada, je li? Najprije su Svisveti, a zatim, to dolazi zatim? Duni dan? To je onaj dan
kad se u Parizu ide na groblje i stavlja cvijee na grobove. Nije to nimalo zalosna prigoda. Hou rei,
i djeca se zabavljaju na taj dan. Najprije svi idu na trg cvijea pa kupe mnogo, mnogo cvijea. Nigdje
cvijee ne izgleda tako lijepo kao na trgovima cvijea u Parizu. ;
8
Nekoliko se uzurbanih zena spotaklo o gospou Oliver, ali one nisu na nju obraale paznju, niti su
sluale njeno izlaganje. Bile su isuvie zaokupljene onim ime su se u tom trenu bavile. Bile su to
uglavnom majke i nekoliko spretnijih usidjelica. Bilo je i nekoliko korisnih tinejdzera. Djeaka od
esnaest i sedamnaest godina, koji su se penjali po ljestvama ili stajali na stolicama postavljajui na
odreenu visinu razne ukrase ili bundeve, to jest tikve, ili obojene kristalne kugle.
Djevojice izmeu jedanaest i petnaest godina motale su se naokolo, stajale u grupicama i hihotale.
- A nakon Dunog dana i groblja - nastavi gospoa Oliver naslonivi se na naslon sofe - dolaze
Svisveti. Jesam li u pravu?
Nitko nije odgovorio na njeno pitanje. Gospoa Drake, lijepa zena srednjih godina, domaica ove
zabave, izjavila je:
- Ne smatram ovu priredbu zabavom prigodom Svisveta iako je, naravno, prireujemo na taj dan, ve
sam je nazvala zabavom "Jedanaest plus"1, jer sam je priredila za djecu te dobi, ponajvie za one koji
zavravaju kolu "Brijestovi" i odlaze u razne druge kole.

- Mislim da taj naziv nije sasvim u redu, Rowena, ne misli li? - upitala je gospoica
1 Osnovnu kolu u Engleskoj djeca zavravaju s jedanaest godina. ELEVEN PLUS je ispit koji
acima omoguava prelazak u srednju kolu. Ukoliko ga ne poloze, moraju se upisati u vrstu kole
koja se zove Se-condarv Modem.
Whittaker, popravljajui naoale s prkosnim izrazom lica.
Gospoica Whittaker, kao sve uiteljice u malim mjestima, veoma je pazila na tonost svih podataka.
- Pa zar nismo ve pred dosta vremena ukinuli grupu "Jedanaest plus"?
Gospoa Oliver ustade sa sofe ispriavajui se:
- Nisam ba bila korisna. Samo sjedim ovdje i priam gluposti o bundevama i tikvama. - "I odmaram
noge", pomisli s osjeajem griznje savjesti ali s premalo osjeaja krivnje da bi to i naglas izrekla.
- Mogu li sada neto pomoi? - upita i usklikne: - Krasnih li jabuka!
Netko je upravo unio veliku zdjelu jabuka. Gospoa je Oliver osobito voljela jabuke.
- Krasne crvene jabuke! - uklikne.
- Nisu ba dobre - ree Rowena Drake. - Ali lijepo izgledaju, ba za zabavu. Kao stvorene su za igru
hvatanja jabuka. Dosta su mekane pa e ih djeca lake hvatati zubima. - Odnesi ih u biblioteku,
Beatrice, hoe? Molim te. Od igre hvatanja jabuka uvijek je sve mokro, ali nije vazno. Tepih u
biblioteci ionako je star. Ba ti hvala, Joyce.
Joyce, krupna trinaestgodinja djevojica, uzela je zdjelu s jabukama. Dvije su se otkotrljale i stale
kao da su zaustavljene arobnim tapiem pokraj noge gospoe Oliver. fe
10
- Volite jabuke, zar ne? - upita Joyce. - Negdje sam to proitala, ili sam mozda ula na televiziji. Vi
piete knjige o ubojstvima, zar ne?
- Jest - odvrati gospoa Oliver.
- Trebali smo vas zamoliti da priredite neto to je u vezi s ubojstvom. Kako bi, na primjer, bilo da
smo zamislili da se na dananjoj zabavi dogodilo ubojstvo, pa da ga ljudi rjeavaju?
- Ne, hvala. Nikad vie - odgovori gospoa Oliver.
- Nikad vie? to ste time htjeli rei?
- Eto, jednom sam na to pristala, ali nije ba imalo mnogo uspjeha - odgovori gospoa Oliver.
- Pa vi ste napisali mnogo knjiga - doda Joyce - na njima zaraujete mnogo novaca, nije li tono?
- Donekle - odvrati gospoa Oliver, pomi-slivi odmah na porezne organe.
- A detektiv vam je Finac.
Gospoa Oliver priznade ovu injenicu. Jedan omanji djeak tupa lica koji jo po miljenju gospoe
Oliver nije pripadao u grupu "Jedanaest plus", upita ozbiljno:
- Zato ba Finac?
I sama sam se esto pitala - ree gospoa Oliver iskreno.
Zadihana, u sobu uleti gospoa Hargreaves, orguljaeva zena, nosei veliko zeleno plastino vedro.
- Kako vam se ovo ini za igru hvatanja jabuka? - upita. - Vesela boja, to mislite?
11
I i.
I
Gospoica Lee, lijenikova asistentica, izjavi:
- Mislim da je emajlirani kabao pogodniji. Nee se tako lako prevrnuti. Gdje ete to organizirati,
gospoo Drake?
- Uini mi se da bi hvatanje jabuka najbolje bilo prirediti u biblioteci. Tepih je star, a uvijek se prolije
mnogo vode.
- U redu. Stavit emo ih tamo. Rowena, evo jo jedne koare jabuka.
- Dajte da vam pomognem - javi se gospoa Oliver.

Pokupila je one dvije jabuke to su se zaustavile kraj njene noge. Zagrizla je jednu od njih ni ne
znajui zapravo to radi i poela polako zva-kati. Gospoa Drake odluno joj uze iz ruke onu drugu
jabuku i vrati u koaru. Do njih dopre iznenadni zagor.
- Dobro, a gdje emo postaviti ognjenog zmaja1?
- Mislim da bi ognjenog zmaja trebalo postaviti u biblioteci jer je to najtamnija prostorija.
- Ne, ognjenog zmaja emo staviti u blagovaonicu.
- Morat emo najprije neto staviti na stol.
- Da. Najprije emo staviti navlaku od zelenog sukna a zatim gumeni stolnjak.
- A to e biti sa zrcalima? Hoemo li u njima zaista vidjeti lica naih buduih muzeva?
1 Ognjeni zmaj je igra koja se obino prireuje o Boziu a sastoji se u tome da se iz zapaljene rakije
vade grozice.
12
Kradomice skidajui cipele i jo uvijek spokojno grickajui svoju jabuku, gospoa Oliver se
ponovno spustila na sofu i kritiki promatrala ljude to su ispunili prostoriju. Svojim spisateljskim
duhom zamiljala je kako bi bilo kad bi o ovim osobama napisala knjigu. "Sve u svemu dobri ljudi,
ini mi se. No nikad se ne zna."
Pomislila je kako je zapravo divno to o tim ljudima nita ne zna. Svi su oni zivjeli u Wood-leigh
Commonu i samo je o nekima imala poneku mutnu predodzbu jer joj je o njima ve ranije priala
Judith. Prisjetila se sada neke gospoice Johnson koja je bila u nekakvoj vezi sa crkvom. "Ne, ona
nije vikarova sestra, pa da, ona je, naravno, orguljaeva sestra. Zatim Ro-wena Drake koja, ini se,
upravlja svime to se zbiva u Woodleigh Commonu, pa onda ona zena to je stalno otpuhivala a koja
je donijela vedro, izuzetno odvratno plastino vedro." Gospoa Oliver nikad nije trpjela stvari od
plastike. I na kraju, bili su tu i svi ti tinejdzeri u dobi od jedanaest do petnaest godina.
Za gospou Oliver svu su oni zasada bili puka imena. Neka Nan, pa Beatrice, Cathie, Diana i Joyce
koja se pravi vazna i postavlja pitanja. "Ne svia mi se osobito ta Joyce", pomisli gospoa Oliver.
Bila je tu i neka visoka djevojica, Ann, koja se ponaala nadmono. Zatim dva odrasla djeaka koji
su se ini se, bavili isprobavanjem raznih frizura, to bi jadno zavravalo.
Neki omalen djeak ue poneto stidljivo.
- Mama je poslala ova zrcala da vidite je li vam odgovaraju - ree, ubrzano diui.
13
Gospoa Drake mu ih uze iz ruku.
- Mnogo ti hvala, Eddie - ree.
- Pa to su sasvim obina runa zrcala - usklikne Ann razoarano. - Zar emo u njima zaista vidjeti
lica naih buduih muzeva?
- Neke hoe, a neke nee - ree Judith Butler.
- Jeste li vi ikad vidjeli lice svoga muza kada ste odlazili na zabave, mislim, na ovakvu vrstu zabava?
- Naravno da nije - ree Joyce.
- A mozda jest - primijeti superiorna Beatrice. - To se zove E. S. P., ekstra senzorna percepcija - doda
tonom u kojem je bilo zadovoljstva to se unijela sluziti ovako modernim izrazima.
- Proitala sam jednu od vaih knjiga - obrati se Ann gospoi Oliver. - Bila je to knjiga "Zlatna ribica
na samrti". Dobra knjiga - ree ljubazno.
- Meni se ta knjiga nije svidjela - ree Joyce. - Nije u njoj bilo dosta krvi. Volim ubojstva s mnogo
krvi.
- Krv stvara prljavtinu, ne misli li? - upita gospoa Oliver.
- Jest, ali zato uzbuuje - odvrati Joyce.
- Uvijek ne - usprotivi se gospoa Oliver.
- Vidjela sam jednom jedno ubojstvo - izjavi Joyce.

- Ne govori gluposti, Joyce - upozori je gospoica Whittaker, uiteljica.

- Jesam - ree Joyce. :
14
- Zaista? - upita Cathie zurei u Joyce irom otvorenih oiju. - Vidjela si ubojstvo za-bogibogme?
- Ma svakako da nije - ree gospoa Drake. - Ne govori gluposti, Joyce.
- Doista sam vidjela ubojstvo. Jesam, jesam, jesam.
Sedamnaestogodinji djeak koji je stajao na ljestvama pogleda je sa zanimanjem.
- Kakvu vrstu ubojstva? - upita je ozbiljno.
- Ne vjerujem - ree Beatrice.
- Naravno - brzo upadne Cathina majka. - Ona samo izmilja.
- Ne izmiljam. Vidjela sam.
- Zato onda nisi otila na policiju i prijavila? - upita Cathie.
- Jer tada nisam slutila da je ono to sam vidjela bio zloin. To mi je postalo jasno mnogo kasnije.
Hou rei, kasnije sam postala u to sigurna. Neto to je netko prije mjesec ili dva rekao natjeralo me
je da odjednom pomislim: Pa naravno, to to sam vidjela bilo je ubojstvo.
- Vidite da sve izmilja - ree Ann. - To su gluposti.
- Kada se to dogodilo? - upita Beatrice.
- Prije nekoliko godina - odvrati Joyce. - Bila sam tada jo mala.
- Tko je koga ubio? - upita Beatrice.
- Nikome od vas neu nita rei - naljuti se Joyce. - Svi ste tako antipatini.
Gospoa Lee je ula s drugom vrstom vedra. Razgovor je skrenuo na temu vedra i dokaziva15
nje jesu li plastina ili emajlirana vedra bolja za igru hvatanja jabuka. Veina prisutnih pola je u
biblioteku kako bi sudjelovali u odabiranju najpogodnijeg mjesta za postavljanje vedra. Oni mlai
svakako su htjeli pokazati sve tekoe ove igre, ali i svoju umjenost. Pomoili su kosu i isprolijevali
vodu pa su je onda runicima morali kupiti po podu. Na kraju je ipak utvreno da emajlirano vedro
ima prednost pred blistavim arima plastinoga, koje se nekako previe lagano izvre.
Stavljajui na stol zdjelu jabuka koju je donijela da bi za zabavu pripremila dovoljnu koliinu,
gospoa Oliver opet uze jednu jabuku.
- itala sam u novinama da volite jesti jabuke - ula je kako joj se obraa Ann ili Suan, nije bila
sigurna koja, tonom u kojemu je bilo predbacivanja.
- To je moj neiskorjenjiv grijeh - ree gospoa Oliver.
- Bilo bi zgodnije da umjesto jabuka hvatamo dinje - prosvjedovao je jedan od djeaka. - One su tako
sone. Pomislite kakav bi ovdje nastao svinjac - rekao je unaprijed uzivajui u tom prizoru.
Osjeajui se pomalo nelagodno zbog javnog napada na svoju lakomost, gospoa Oliver ode iz sobe
da potrazi jednu odreenu prostoriju, ije se mjesto u stanu obino vrlo lako nae. Pola je uza
stepenice i, doavi do prvog hodnika, skrenula lijevo. Iznenada se sudarila s jednim parom,
djevojicom i djeakom, koji su se vrsto zagrljeni naslanjali na vrata za koja je
16
gospoa Oliver bila skoro sigurna da vode u prostoriju koja je bila cilj njezina istrazivanja.
"JABUKOVAC je dosta prostrana kua. Ima dosta ugodnih kutova i zakutaka", pomisli gospoa
Oliver. "Kako su ljudi sebini", razmiljala je dalje gospoa Oliver. "Nemaju obzira prema drugima."
Ta dobro poznata fraza vratila joj se sada u sjeanje. Ponavljale su je redom njezina djeja
njegovateljica, dadilja, odgojiteljica, baka, dvije pratete, majka i jo nekoliko osoba u njezinom
zivotu.
- Oprostite - ree gospoa Oliver jasno i razgovijetno.
Djeak i djevojica vre su se stisnuti nego prije, sa sljubljenim usnama.
- Oprostite - ponovi gospoa Oliver - hoete li mi dopustiti da proem? Prola bih kroz ova vrata.

Nevoljko su se razdvojili i promatrali je kao da im je uinila veliku nepravdu. Gospoa Oliver ue,
zalupi vratima i zakljua se.
Vrata se nisu mogla vrsto zatvoriti pa je do gospoe Oliver dopirao razgovor.
- Vidi kakvi su ljudi - oglasi se pomalo nesiguran tenor. - Pa mogla je shvatiti da ne zelimo da nas se
smeta.
- Ljudi su tako sebini - zapiskuta djevojica. - Misle samo na sebe.
- Nemaju obzira prema drugima - odvrati glas djeaka.
2 Dogodilo se na dan Svih svetili
17
Drugo poglavlje
Pripreme za djeju zabavu obino organizatorima zadaju vie muka nego zabave predviene za
odrasle. Dobra hrana i dobra alkoholna pia, s neto limunade u priuvi - to je za prave ljude
dovoljno da bi se dobro zabavili. Stoji, dodue, malo vie, ali je zato gnjavaza neusporedivo manja. U
tome su se Ariadna Oliver i njena prijateljica Judith Butler odmah slozile.
- A to misli o zabavama za tinejdzere? - upita Judith.
- O tome ti ja nita ne znam - odvrati gospoa Oliver.
- Mislim da se za te zabave - nastavi Judith - ovjek zapravo mora najmanje muiti. Zna, oni nas
odrasle jednostavno izbace iz kue i izjave da e sve sami prirediti.
- Pa prirede li?
- Ne ba u naem smislu te rijei - odgovori Judith. - Zaborave naruiti mnoge stvari, a dogodi se da
nitko ne voli ono ega mnogo nabave. Nakon to su nas uklonili, obino se tuze da se za njih nismo
dovoljno pobrinuli. Obino razbiju podosta aa i drugog posua, i gotovo
19
po pravilu uvijek pozovu ponekog nepozeljnog gosta ili pak netko dovede nekog nepozeljnog
prijatelja. Ma zna ve kako je to. A onda, bude i nekih udnih droga, kako se ve ono zovu, trava,
marihuana ili L. S. D., to mi se uvijek inilo kao naziv za novac ali izgleda da nije.
- S novcem je povezan utoliko to mnogo stoji - primijeti Ariadna Oliver.
- Vrlo je neugodan, a marihuana strahovito smrdi.
- Sve je to zalosno - slozi se gospoa Oliver.
- Bilo kako bilo, ova e zabava sigurno uspjeti. Rowena Drake ti je jamstvo za to. Odlian je
organizator. Vidjet e.
- Zapravo nemam volje ii na tu zabavu - uzdahne gospoa Oliver.
- Idi malo prilegnuti, pa e onda vidjeti. Bit e ti ondje ugodno. Zao mi je to Miranda ima
temperaturu, tako je razoarana to ne moze ii, jadno dijete.
Zabava je poela u pola osam. Ariadna Oliver je morala priznati da je njezina prijateljica imala
pravo. Dobro se osjeala. Svi su doli na vrijeme. Sve se sjajno razvijalo. Sve je bilo dobro
zamiljeno, dobro organizirano i ilo je kao po urici. Postavili su crvena i plava svjetla na stubitu te
posvuda mnotvo zutih bundeva. Djeaci i djevojice dolazili su nosei ukraene tapove metli za
natjecanje. Nakon to su se svi pozdravili, Rowena Drake je objavila program veeri. - Najprije
natjecanje za najljepi tap metle - ree. - Tri su nagrade: prva, druga i
20
trea. Zatim dolazi na red rezanje kolaa od brana, to e biti u malom stakleniku. Onda emo igrati
igru hvatanja jabuka. Na zidu visi popis partnera. I na kraju - ples. Kad se god ugase svjetla,
promijenite partnere. Onda neka djevojice odu u mali salon, gdje e dobiti zrcala. Nakon toga emo
veerati, pa pojesti ognjenog zmaja, i najzad, podijeliti nagrade.
Kao i sve zabave, i ova je u poetku bila nekako ukoena. Svi su se divili ukraenim tapovima metli.
Bile su to doista male minijature metli i, sve u svemu, ukrasi nisu dosizali neku hvale vrijednu razinu:

- to nam olakava situaciju - apatom je objasnila gospoa Drake jednoj svojoj prijateljici. - To je
vrlo korisno natjecanje jer, zna, uvijek ima dvoje-troje djece za koje se unaprijed zna da nee
osvojiti niti jednu nagradu, pa onda tu malo zazmirimo i dademo im nagradu.
- Kako si neskrupulozna, Rowena.
- Ne posve. Jednostavno se brinem da svi budu zadovoljni i da se nagrade podijele svima. Sva tajna
lezi u tome to svatko zeli neto postii.
- to je igra kolaa od brana?
- Ti, naravno, ne zna kakva je to igra jer nisi bila ovdje kada smo je pripremali. Eto, napuni au
branom, dobro natiska, preokrene na pladanj i stavi na vrh novi. Zatim svatko odreze kriku,
veoma oprezno, da novi ne padne, im nekome padne novi, taj mora odustati. To je igra na
osnovi eliminacije. Tko je zadnji, dobiva novi. Hajde, idemo dalje ...
21
t i
I tako se zabava nastavljala. Uzbueni povici uli su se iz biblioteke, gdje su se igrali hvatanja jabuka,
a natjecatelji su izlazili mokre kose i promoene odjee.
Jedno od najomiljenijih natjecanja, makar meu djevojicama, bio je dolazak vjetice, ulogu koje je
preuzela gospoa Goodbodv, po zanimanju istaica, koja ne samo da je imala toliko potreban
zavinuti nos i iljastu bradu to su se gotovo doticali nego je bila u stanju govoriti izvjetaenim
glasom, s onim izriito zlokobnim prizvukom, a izgovarala je i magine, besmislene stihove.
- Ajde doi, zove se Beatrice, zar ne? Be-atrice. Veoma zanimljivo ime. Eto, ti hoe znati kako e
izgledati tvoj budui muz. Dobro. Sjedni ovdje, drago dijete. Evo ovdje, ovdje, ispod ovog svjetla.
Sjedni i drzi ovo zrcalce u ruci, i odmah nakon to se ugasi svjetlo, vidjet e ga. Vidjet e kako
gleda preko tvog ramena. vrsto drzi to zrcalo. ABRACADABRA, tko e vidjeti lice ovjeka koji e
me ozeniti. Beatrice, Beatrice, ti e vidjeti lice ovjeka koji e ti se svidjeti.
Iznenadni snop svjetla zasja preko sobe iz pravca Ijestava to su bile postavljene iza zavjese. Bio je
usmjeren na odreenu toku u sobi i odradio se u zrcalu to ga je drzala uzbuena Beatrice.
- Oh - usklikne Beatrice. - Vidjela sam ga! Vidjela sam ga! Vidim ga u zrcalu!
Snop svjetla nestane, u sobi se upali svjetlost, a fotografija u koloru to je bila priljepljena o
22
strop, pone pa dati. Beatrice je uzbueno skaku-tala.
- Bio je to on! Bio je to on! Vidjela sam ga - uzvikivala je. "- Ima krasnu; svijetlu bradu.
Potrala je p;tema gospoi Oliver, koja joj je bila najbliza.
- Pogledajte, pogledajte! Zar nije divan? Slian je Eddiju i?ressweightu, pop pjevau, to mislite?
Gospoi Olivei se inilo da izgleda poput nekih lica zbog kojih je svakog dana morala patiti kad je
itala jutarnje novine. Brada je u svakom sluaju izraz genijalnosti, pomisli.
- Otkud im sve ovo? - upitala je.
- Ma, Rowena je natjerala Hickvja da napravi te fotografije, a njegov prijatelj Desmond mu pomaze.
Nicky se bavi eksperimentalnom fotografijom. On i neki njegovi prijatelji naminkali su se i
maskirali kosom, bradom i zaliscima. A onda svjetlosnim trikovima tjeraju djevojice u ludilo.
- Ne mogu se oteti dojmu - ree Ariadna Oliver -da su djevojice danas dosta blesave.
- Ne mislite li da su uvijek i bile? - upita Rowena Drake.
Gospoa Oliver razmisli.
- Pa, mozda ste u pravu - prizna.
- Hajde! Veera! - povikne gospoa Drake. Bila je to dobra veera. Ukusna, pikantna
predjela, raii, sir, bogzsti kolai sa sladoledom i kolaii od oraha. Grupa "Jedanaest plus" trpala je
u sebe sve do ega je dola.
23

i
I
- A sada - ree Rowena - zadnja toka dananje veeri. Plamtei zmaj. Poite onamo preko sobe. Eto,
tako. No, dobro, najprije emo nagrade.
Nagrade su podijeljene, a onda se zauo za-lobni glas kakvim se obino navjeuje smrt u kui. Sva
su djeca potrala preko predsoblja u blagovaonicu.
Ostaci hrane bili su ve uklonjeni. Na stolu se pojavila presvlaka od zelena sukna, a na nju je bila
postavljena velika zdjela puna grozica u plamenu. Svi su vriskali jurei prema zdjeli, grabei
plamtee grozice i uzvikujui: - opekla sam se! - To je sjajno! - Malo-pomalo plamen ognjenog
zmaja poeo je podrhtavati, jenjavati i konano je ugasnuo. Svjetlo se upalilo. Zabava je zavrila.
- Bio je to velik uspjeh - ree Rowena.
- Nije ni udo, kad se uzme u obzir sav tvoj trud.
- Bilo je krasno - ree Judith tiho. - Krasno.
- A sada - ree skrueno - moramo to malo poistiti. Ne mozemo sve ostaviti tim jadnim zenama za
sutra ujutro.
Tree poglavlje
U jednom stanu u Londonu zazvoni telefon. Vlasnik stana, Hercule Poirot, pomakne se u svom stolcu.
Spopade ga intenzivan osjeaj razoaranja. Jo prije no to je podigao slualicu znao je o emu se
radi. Sigurno je njegov prijatelj Solly s kojim je namjeravao provesti veer i nastaviti njihovu
uobiajenu prepirku o tome tko je pravi poinitelj zloina u Gradskom kupalitu u ulici Canning
Road. Poirot, koji je sakupio nekoliko dokaza u prilog svojoj pomalo nategnutoj teoriji, bio je
duboko razoaran. Nije raunao na to da e Solly prihvatiti njegovo miljenje, no istodobno nije ni
trena sumnjao da e on, Hercule Poirot, isto tako lako oboriti fantastina uvjerenja svog prijatelja
Sollvja, u ime zdrava razuma, logike te osjeaja za red i metodu. Srdila ga je, da ne kaze to drugo,
mogunost da Solly ne doe te veeri. Istina je, dodue, da je Solly, kad su se danas sreli, trpio od
napadaja kalja i zapravo bolovao od zaraznog katara grla.
"Veoma se prehladio", pomisli Hercule Poirot, "i usprkos svim ljekovima to ih ovdje
24
25
imam, vjerojatno bi i mene zarazio. Jo je i bolje da ne doe. Tout e memen, doda s uzdahom, "to
znai da u provesti dosadnu veer."
"Mnoge moje veeri sada su dosadne" prisjeti se Hercule Poirot. Njegovu izvanrednu duhu (u
briljantnost kojega on sam nikad nije posumnjao) trebala je stimulacija iz vanjskih izvora. Njegov
um nikad nije bio filozofskog formata. Bilo je trenutaka kada je gotovo pozalio to nije studirao
teologiju umjesto to je u svojim najranijim godinama poao meu policajce. inilo mu se
zanimljivim smatrati kako je to vazno koliko anela moze plesati na vrcima igala i o tome zuijivo
raspravljati s kolegama.
Njegov sobar George ue u sobu. s
- Zvao vas je gospodin Solomon Levy, sir. ;;
- Doista? - zaudi se Hercule Poirot.
- Veoma mu je zao to vam se veeras nee moi pridruziti. Mora ostati u krevetu jer ima jaku gripu.
- Nema on jaku gripu, ve samo jaku prehladu. Svi uvijek govore da imaju gripu jer to zvui
ozbiljnije pa raunaju na vee sazaljenje. S prehladom je nevolja to teko izaziva pravu paznju i
simpatiju prijatelja.
- Usprkos tomu, on danas nee doi ovamo, sir - ree George. - Te prehlade to zahvataju glavu
veoma su zarazne. Ne bi bilo dobro da dobijete takvu prehladu, sir.
- Da, bilo bi to krajnje nezgodno - slozi se Poirot. Telefon ponovno zazvoni.

- Tko se sada opet razbolio? - ljutito e Poirot. - Nisam vie nikoga pozvao.
26
George krene prema telefonu.
- Javit u se odavde, George - ree Poirot.
- Posve sigurno nije nita zanimljivo. Ali moram se javiti, to se moze - slegne ramenima.
- Uostalom, mozda mi brze proe vrijeme. Tko zna?
- Razumijem - ree George i izie.
Poirot pruzi ruku i dohvati slualicu, pa zvono naglo uuti.
- Ovdje Hercule Poirot - ree u slualicu, pomalo svisoka, zelei impresionirati svog sugovornika,
bez obzira tko to bio.
- Divno je da sam vas nala kod kue - javi se jedan nestrpljiv zenski glas, pomalo oslabljen zbog
uzurbana disanja. - Ve sam pomislila da posve sigurno neete biti kod kue.
- Zato ste to pomislili?
- Jer se u zadnje vrijeme ne mogu oteti dojmu da se danas sve dogaa upravo na nain koji ljude
razoarava. Na primjer, treba vam netko veoma hitno, zapravo ne mozete ekati, a morate ekati.
Morala sam s vama hitno razgovarati, veoma hitno.
- A tko ste vi? - upita Hercule Poirot radoznalo.
zenski glas s druge strane inio se iznenaen.
- Zar zaista ne znate"? - upita ne vjerujui.
- Jest, znam - ree Hercule Poirot. - Moja prijateljica Ariadna.
- Koja je u tekoj situaciji - izjavi Ariadna.
- Da, da, ujem. Jeste li trali? Sasvim ste bez daha.
27
>
! ' I'
\ ' ;\
j. ' I j i I'
- Ne, nisam trala, nego sam uzbuena. Mogu li doi k vama, i to odmah?
Poirot je nekoliko sekundi priekao s odgovorom. inilo se da je njegova prijateljica, gospoa
Oliver, krajnje uzbuena. Bez obzira to se s njom zbivalo, vjerojatno e joj trebati mnogo vremena
dok istrese sve svoje jade i brige, svoja razoaranja i sve to ju je titalo. Kad se jednom doepa
njegove radne sobe, nee je biti lako nagovoriti da ode kui a da ne bude do stanovite mjere
neuljudan. Problemi koji su obino muili gospou Oliver bili su i brojni i neuobiajeni, tako da je
ovjek morao biti veoma oprezan kako da se s njom upusti u diskusiju.
- Neto vas je uznemirilo?
- Jest, uznemirena sam. Ne znam to da radim. Ne znam. Nita ne znam. Sigurna sam, ipak, da odmah
moram doi k vama i ispriati - ispriati tono to se dogodilo. Jer vi ste jedina osoba koja e znati
to treba uiniti i koja e mi rei to ja treba da radim. Onda, mogu li doi?
- Ma svakako, svakako. Radovat e me da vas vidim.
ulo se kako je gospoa Oliver zalupila slualicu. Poirot je pozvao Georgea. Razmislivi sekundu,
zamoli ga da donese bitter lemon za gospou Oliver i aicu konjaka za njega.
- Gospoa Oliver e stii za desetak minuta - doda.
George izie. Vratio se sa aicom konjaka za gospodina Poirota koju on sa zadovoljstvom uze, a
onda je poao po pie koje se, izgleda, jedino svialo gospoi Oliver.
I
Poirot pazljivo gucne svog konjaka kako bi se okrijepio da izdrzi gnjavazu to e se uskoro sruiti
na njega.

"teta" pomisli, "da je tako smuena, jer ideje su joj originalne. Mozda e me zabaviti to to mi bude
ispriala. Mozda," Poirot razmisli koju minutu, "mozda e mi to njezino prianje/ odnijeti vei dio
veeri, a mozda e to biti same gluposti. Eh bien, ovjek se u zivotu mora upustiti i u poneki rizik."
Oglasi se zvono. Ovaj put na vratima. Nije to bio samo jedan zvon, ve dugotrajna zvonjava koja je
stvarala stranu buku.
- Mora da je uzrujana - ree Poirot.
uo je kako George odlazi prema vratima, kako ih otvara i prije no to ju je George uspio sluzbeno
najaviti, vrata njegova salona irom se otvore i Ariadna Oliver jurne kroz njih, dok se George vukao
za njom drzei u rukama neto to je bilo nalik na ribarski nepromoivi eir sa irokim obodom i
kaput od gumirana platna.
- Zaboga, kakva je to odjea? - zaudi se Hercule Poirot. - Dajte to Georgu, mokro je.
- Dakako da je mokro - ree gospoa Oliver. - I vani je veoma vlazno. Nikad ranije nisam razmiljala
o vodi. Strano je misliti o vodi.
Poirot je pogleda s interesom.
- Hoete li malo bitter lemona - upita. - Ili bih vas mozda mogao nagovoriti da popijete aicu eau de
vie1?
1 Eau de vie (franc.) voa".
- "rakija", doslovce "zivotna
28
29
- Mrzim svaku vodu. v Poirot je pogleda iznenaeno.
- Mrzim vodu. Nikad ranije, naravno, nisam razmiljala o vodi. Nevjerojatno to sve voda moze
uiniti.
- Draga moja prijateljice - ree Poirot dok joj je George uzimao iz ruku krut i mokar kaput od
gumirana platna. - Doite i sjednite ovamo. Dajte konano Georgu taj va - kako ste ono rekli da se
zove?
- Kaput od gumirana platna. Nabavila sam ga u Cornwallu. To je pravi ribarski kaput.
- Veoma korisno za ribare, ali nije ba pogodno za jednu gospou. Teka odjea. Hajde doite i
ispriajte mi sve po redu.
- Ne znam kako da ponem - ree, teko se sputajui u naslonja. - Ponekad mi se uini, znate, da to
to se dogodilo nije stvaran dogaaj. A ipak se dogodilo. Zaista se dogodilo.
- Priajte - ponuka je Poirot.
- No, pa konano, zbog toga sam i dola. Ali sada kad sam ovdje, teko mi je priati jer ne znam
odakle da ponem.
- Kako bi bilo da ponete od poetka? - upita Poirot. - Ili je to za vas isuvie konven-cianalan
poetak?
- Ne znam, zapravo, gdje je poetak. Zaista ne znam. Jer poetak mozda nije u onome to se dogodilo
nedavno, ve u onome to se mozda dogodilo prije mnogo vremena.
- Smirite se - blago joj ree Poirot. - Koncentrirajte se i razmislite o svim pojedino30
stima, pa ponite priati, to vas je u stvari uznemirilo?
- I vas bi uznemirilo - ree gospoa Oliver.
- Meni se bar tako ini. - Pogleda ga sumnjiavo. - Uostalom, ovjek zapravo ne zna to vas moze
uznemiriti. Vi toliko stvari primate mirno.
- To je vrlo esto najpametnije - odvrati Poirot.
- U redu. Poelo je na jednoj zabavi - sveano izjavi gospoa Oliver.
- Dobro - uzdahne Poirot, sretan to je konano uo neto tako obino i razumno. - Kazete, na zabavi.
Znai, bili ste na jednoj zabavi, i tamo se neto dogodilo.

- Znate li to se zabave koje se prireuju prigodom Svisveta? - upita gospoa Oliver.

- Znam to su Svisveti - odgovori Poirot.
- To je 31. listopada. - A onda, namignuvii, doda: - To je dan kad vjetice jau na metlama.
Bilo je i tapova metli - odgovori gospoa Oliver. - A dijelili su i nagrade.
- Nagrade?
- Da. Za tapove koji su bili najljepe ukraeni.
Poirot je pogleda u nedoumici. Njegovo prvotno ushienje sada je naglo splasnulo. Budui da je znao
da gospoa Oliver nikad ne pije zestoka pia, nije mogao donijeti zakljuak koji bi sasvim sigurno
bio donio da se radilo o ma kojoj drugoj osobi.
- Bila je to djeja zabava - nastavi gospoa Oliver. - Ili, jo tonije, zabava "Jedanaest plus".
31
- Jedanaest plus?
- Pa, tako su je nazvali. To je kolski zargon, znate. Ona pametnija djeca koja su u stanju poloziti
prijelazni ispit mogu se upisati u srednju kolu. A ako netko nije dovoljno pametan, upisuje se u kolu
koja se zove moderna srednja kola. Glup naziv, koji zapravo nita ne znai.
- Moram priznati da zaista ne shvaam o emu govorite - ree Poirot. inilo mu se, naime, da su s
podruja zabave preli na podruje obrazovanja.
Gospoa Oliver duboko uzdahne i zapone iznova.
- Poelo je, zapravo, s jabukama.
- Doista? - pecne je Poirot. - Mogao sam to i misliti kad je rije o vama.
Zamislio je mala kola na vrhu brda iz kojih izlazi krupna zena. Otvorila se vrea jabuka i sve su
jabuke skotrljale niz brdo.
- Da, Ariadna, rekli ste jabuke.
- Igra hvatanja jabuka - proslijedi gospoa Oliver. - To vam je jedna od igara to obino prireuju na
Svisvete.
- Jest, da, ini mi se da sam uo neto o tome.
- Znate, svata su radili na toj zabavi. Priredili su, kao to sam vam ve rekla, igru hvatanja jabuka,
onda igru rezanja kolaa na vrhu kojega je novi, onda gledanje u zrcalo ...
- Da bi djevojka vidjela lice svog budueg muza? - pokaze Poirot kako mu je to poznato.
- O, vidim da napokon poinjete shvaati.
- Da, ima na takvim zabavama podosta starih narodnih obiaja - ree Poirot. - I sve se to, kazete,
odigralo na toj vaoj zabavi?
- Da. Bila je to zapravo sjajna zabava, a zavrila je ognjenim zmajem. Znate ve to je to. To vam je
kad se grozice zapale u velikoj zdjeli. Pretpostavljam - i tu joj glas zadrhti - da se ono dogodilo
upravo u to vrijeme.
- to se dogodilo u to vrijeme?
- Ubojstvo. Nakon plamteeg zmaja svi su otili kui - ree gospoa Oliver. - Tada su je nali.
- Koga su nali?
- Jednu djevojicu. Zvala se Joyce. Svi su je dozivali i posvuda trazili i zapitkivali je li tko vidio nije
li s nekim otila kui. Njezina majka bila je pomalo uznemirena i rekla da se Joyce sigurno loe
osjeala ili da je umorna kad je samo tako otila, te da je neobazrivo s njene strane to nita nije
rekla. Ma znate to sve majke govore u takvim prilikama. No usprkos svemu, Joyce nigdje nismo
mogli nai.
- No, onda? Je li sama otila kui?
- Ne. - Odgovori gospoa Oliver. - Nije otila kui... - glas joj opet zadrhti. - Nali smo je naposljetku
- u biblioteci. Tamo se to dogodilo - tamo je to netko uinio, znate. Igra hvatanja jabuka. Nalazio se
tamo i jedan kabao. Veliki emajlirani kabao. Nije im se svialo plastino vjedro. Da su kojim

sluajem izabrali plastino vjedro, to se sasvim sigurno ne bi dogodilo, jer bi plastino vjedro bilo
prelagano. Sigurno bi se prevrnulo.
32
:i Dogodilo se na dan Svih svetih
33
1
I,i
'i i
- to se dogodilo? - upita Poirot strogim glasom.
- Tamo smo je nali - nastavila je gospoa Oliver. - Netko joj je gurnuo glavu u kabao, razumijete, u
kabao u kojem je bila voda s jabukama. Gurnuo joj glavu u vodu i drzao je tako dugo dok se nije
uguila. Utopila. Utopila, shvaate, u emajliranom kablu, i to ne posve punom vode. Vjerojatno je
kleknula i sagnula glavu da bi zubima dohvatila jabuku. Mrzim jabuke - naglo ree gospoa Oliver. Ne zelim nikad vie u zivotu vidjeti ni jednu jedinu jabuku ...
34
etvrto poglavlje
Gospoa Oliver spusti aicu i obrie usne.
- Imali ste pravo - prizna. - Ovo pomaze. Ve sam bila gotovo histerina.
- Vidim da je to za vas bio straan ok. Kada se to zapravo dogodilo?
- Sino. Zar doista sino? Pa da, naravno.
- I zatim ste doli k meni.
Poirot nije to pitanje postavio da bi dobio precizan odgovor, ve da bi potakao gospou Oliver da
iznese jo vie podataka o ovom sluaju.
- Zbog ega ste doli k meni? Mozete li mi na to odgovoriti?
- Mislila sam da u tomu vi mozete pomoi. Jer sluaj nije sasvim jednostavan, razumijete?
- Mozda jest, a mozda i nije - filozofski izjavi Poirot. - Zavisi od mnogih okolnosti. Morate mi dati
vie podataka, znate. Pretpostavljam da je policija preuzela sluaj. A i lijenika su, bez sumnje,
pozvali. to je on rekao, da li se sjeate?
- Povest e se istraga - odgovori gospoa Oliver.
35
- To je prirodno.
- Ve sutra ili prekosutra.
- Znate li koliko je bilo godina toj djevojici?
- Sasvim tono ne znam. Vjerojatno dvanaest ili trinaest.
- Siuna za svoje godine?
- A, to ne bih rekla. Prije bih rekla da je izgledala zrelo, ak malo nezgrapno - odvrati gospoa
Oliver.
- Razvijena? Hou rei, je li djelovala seksi?
- Da, zapravo, jest. Ipak, ne mislim da se radi o takvoj vrsti zloina. Jer, to bi bila ona jednostavnija
verzija, zar ne?
- To vam je, draga moja, zloin o kakvima svaki dan itate u novinama. Silovana djevojka, ili dijete
napadnuto na putu od kole do kue - pa to je svakodnevna pria. Ovdje je posebno to to se zloin
zbio u privatnoj kui. No tko zna, mozda i nije tako poseban. Ali sluajte, nisam siguran da ste mi sve
ispriali.
- Ne, ne, svakako da nisam. Nisam rekla pravi razlog. Hou rei, razlog zbog kojeg sam dola k
vama.
- Jeste li poznavali tu Joyce? Jeste li je dobro poznavali?

- Uope je nisam poznavala. Bolje da vam odmah protumaim kako sam se uope zatekla na toj
zabavi.
- A gdje je to bilo?
- U mjestu koje se zove Woodleigh Com-mon.
36
- Woodleigh Common - zamisli se Poirot. - Tamo gdje je nedavno ... - i zastade.
- Nije to daleko od Londona. Nekih pedesetak kilometara, tako neto. Jedno malo mjesto blizu
Medchestera, jedno od onih mjestanca to imaju nekoliko lijepih kua a ostalo su uglavnom
novogradnje. Mahom obiteljske kue. Blizu je dobra kola iz koje se na daljnje kolovanje moze ii
ili u Medchester ili u London. Ukratko, jedno sasvim obino mjesto u kojem zive ljudi s prosjenim
dohotkom.
- Woodleigh Common - ponovi Poirot zamiljeno.
- Bila sam tamo u posjetu kod moje prijateljice Judith Butler. Ona je udovica. Upoznale smo se i
sprijateljile ove godine na krstarenju po Grkoj. Ona ima kerku koja se zove Miran-da, dvanaest ili
trinaest godina. Eto, pozvala me na neko vrijeme u svoju kuu. Rekla je da njezini prijatelji prireuju
tu zabavu za djecu, i to na Svisvete. Pitala me imam li kakovu dobru ideju.
- Znai, ona nije tada spominjala hvatanje ubojice ili tako neto?
- Zaboga, ne - odvrati gospoa Oliver. - Zar mislite da bih se opet neim takvim bavila?
- Nisam to smatrao vjerojatnim.
- Ali, ubojstvo se ipak dogodilo. To je ono strano u itavoj prii - ree gospoa Oliver. - Znate,
mozda se to ubojstvo zapravo dogodilo samo zato to' sam ja bila prisutna.
37
- Joyce.
- A to je rekla? ini se da sad dolazimo do glavne stvari, odnosno do pravog razloga vaeg dolaska,
zar ne?
- Jest. Mislila sam da na ovakav podatak policajac ili lijenik ne bi obratio paznju, ali sam bila posve
sigurna u to da ete ga vi smatrati vaznim.
- Eh bien - uzdahne Poirot. - Recite mi, dakle. Je li to neto to je Joyce rekla na zabavi?
- Ne, ve mnogo ranije, ali tog istog dana. Zapravo, u toku poslijepodneva, dok smo ureivale kuu
za zabavu. Rekla je, nakon to je netko spomenuo da piem kriminalistike romane, da je ona jednom
vidjela jedno ubojstvo, a zatim je njezina majka ili netko drugi rekao: ,Ne budi luda, Joyce, kako
moze tako neto rei?' A jedna starija djevojica rekla je: ,Samo izmilja' a Joyce je opet ponovila:
,Jesam, jesam, vidjela sam, kad vam kazem da sam vidjela nekoga kako izvrava zloin'. No nitko joj
nije vjerovao. Samo su se smijali, pa se ona jako naljutila.
- Jeste li joj vi vjerovali?
- Dakako da nisam.
- Shvaam - ree Poirot. - Da, da, shvaam. - Neko je vrijeme utio lupkajui prstima po stolu, a onda
upita: - udno. Zar nije spomenula nikakve pojedinosti ili imena?
- Ne, nije. Nastavila je da se hvali i da vie, srdita zbog toga to je veina djevojica ismijava. Mislim
da su se majke i ostali odrasli gosti
40
naljutili zbog tog njezinog ispada, a djevojice i djeaci su se samo smijali. Dovikivali su joj: ,Hajde
Joyce, reci kad je to bilo. Zato nam nikad ranije o tome nisi priala?' A Joyce je odgovorila da je to
bilo davno i da je na to potpuno zaboravila.
- Aha, je li rekla kako davno?
- ,Prije nekoliko godina', rekla je. Dakako, nastojala je govoriti kao odrasli. Jedna ju je djevojica,
mislim da se zove Ann ili Beatrice, svakako jedna bistra i superiorna djevojica, tada upitala: ,Zato

nisi otila na policiju i prijavila Sto zna?'

- Aha, a to je Joyce odgovorila na to?
- Rekla je: ,Zato to tada nisam znala da se radilo o zloinu.'
- Vrlo zanimljiva primjedba - ree Poirot iispravivi se u svom naslonjau.
- Mislim da se u tom dijelu prie ve bila malo zbunila - ree gospoa Oliver. - Znate, htjela je s
jedne strane objasniti, a s druge strane se ljutila to joj se svi rugaju.
- Stalno su je ispitivali zato nije otila na policiju, a ona je ponavljala: ,Zato to tada nisam bila
svjesna da je to zloin. Tek mi je kasnije, sasvim iznenada, postalo jasno da je ono Sto sam vidjela
bio pravi pravcati zloin.'
- Ali, nitko je nije shvaao ozbiljno i nitko Joj nije povjerovao, je li tako? Ni vi joj niste povjerovali.
Ali kad ste je nali mrtvu, iznenada vam je palo na pamet da je sve ono to je govorila moglo biti
istina?
41
- Da, da, upravo tako. Nisam u tom trenu znala to bih trebala ili mogla uiniti. A kasnije sam se
sjetila vas.
Poirot duboko sagne glavu i tako ostade zamiljen neko vrijeme, a tada ree:
- Moram vam postaviti jedno veoma ozbiljno pitanje i molim da dobro promislite prije no to
odgovorite. Mislite li da je ta djevojka doista vidjela zloin? Ili mislite da je samo mislila da je
vidjela zloin?
- Mislim da je tono ono prvo. Nisam tako mislila u poetku. Mislila sam da se mutno sjea neega
to je jednom vidjela, da je onda tome neto dodala i izmislila uzbudljivu priu kako bi se napravila
vazna. Bila je veoma uzrujana kad je govorila: Vidjela sam, vidjela sam kad vam kazem. Vidjela sam
kako se dogodilo.
- I onda?
- I onda sam dola k vama - ree gospoa Oliver - jer mislim da je njezina smrt shvatljiva samo onda
ako se prije toga doista dogodilo ubojstvo kojemu je ona bila svjedok.
- To bi, svakako, podrazumijevalo jo neto. Znailo bi na primjer, da je jedna od osoba to su bile
prisutne na zabavi poinila zloin te da je ta ista osoba bila u kui prije zabave i ula to je Joyce
rekla.
- Valjda ne mislite da mi se to sve samo ini? Mozda mislite da je sve to sam vam ispriala plod
moje bujne mate?
- Jedna je djevojka ubijena - ree Poirot. - A to je morao uiniti netko tko je bio dovoljno snazan da
joj drzi glavu zaronjenu u kabao. Veoma ruzno ubojstvo. Jedno od onih koje nam daje naslutiti da
ubojica nije mogao gubiti ni trenutka. Netko je osjetio opasnost i, tko god on bio, stupio je u akciju,
im mu se pruzio prvi pravi trenutak.
- Joyce, po mom miljenju, nije znala tko je poinio zloin to ga je bila vidjela - ree gospoa
Oliver - jer inae ne bi rekla ono to je rekla da je znala da se osoba na koju se to odnosi nalazi u
sobi.
- Ne, nije znala. Tu ste u pravu. Mora da je vidjela ubojstvo, ali ne i lice ubojice. Moramo u daljnjem
istrazivanju krenuti s tog polazita.
- Nisam sigurna da sam vas dobro razumjela.
- Mozda je netko tko je bio u kui prije zabave i uo to je Joyce rekla znao za to ubojstvo, mozda je
znao tko ga je poinio, i mozda ak bio u bliskoj vezi s tom osobom. Mozda je taj netko mislio da je
on sam jedini koji zna da je to uinila njegova zena, ili majka, ili kerka, ili sin. Mogla je to biti i
zena koja je znala to je uinio njen muz, ili sin, ili majka, ili kerka. U svakom sluaju, netko tko je
mislio da nitko drugi o tome nita ne zna. Sve dok Joyce nije progovorila...
- I tako ...

- I tako je Joyce morala umrijeti?

- Da. to ete sada uiniti?
- Upravo sam se sjetio - ree Hercule Poirot - zato mi se ime Woodleigh Cornmon inilo tako
poznatim.
42
43
Peto poglavlje
Herculu Poirotu ponestalo je daha. Navirio se preko ulaznih vrataca na ogradi imanja "Borik".
Moderna, lijepo graena kuica imala je prikladno ime: "Borik". Sagraena je, naime, na vrhu brda
po kojemu je raslo nekoliko ratrkanih borova. Pred njom je malen, dobro njegovan vrt, a u vrtu
krupan, postariji ovjek, vue po puteljku emajlirani sud za polijevanje.
Kosa gospodina Spencea, vieg policijskog inspektora, bila je posve sijeda; a kad ga je Poirot zadnji
put vidio, bili su mu tek zalisci srebmasti. Nije mnogo ostario. Zastao je i spustio na tlo sud za
polijevanje, da bi bolje vidio posjetitelja koji je stajao na vratima. Hercule Poirot se nije ni maknuo.
- Za ime boga - ree Spence. - Bogami jest! Ne mogu vjerovati, ali jest. Hercule Poirot, tako mi
zivota!
- Aha, sjetili ste me se. To me veseli.
- Tko bi zaboravio vas i va snazni brk! Ostavi sud i poe prema vratima.
- Prokleti korov - promrmlja. - A to vas je, zaboga, dovelo ovamo?
- Ono isto to me ve dovelo na toliko mjesta u mom zivotu - osmjehne se Poirot. Ono isto to je
prije vie godina vas dovelo k meni. Ubojstvo.
- Ne bavim se vie ubojstvima - ree Spence - osim kad je u pitanju korov. Sad se bavim time:
upotrebljavam sredstvo za ubijanje korova. I nemojte misliti da je to jednostavna stvar. Uvijek neto
loe ispadne. Ponekad je to, recimo, vrijeme: ne smije biti odvie vlazno, ne smije biti odvie suho; i
tako dalje. Kako ste doznali gdje zivim? - upita otvarajui vrata.
- Poslali ste mi za Bozi razglednicu i na njoj napisali svoju novu adresu.
- A, da. Imate pravo. Znate da sam staromodan. Volim za Bozi slati razglednice starim prijateljima.
- Bilo mi je drago kad sam je primio - ree Poirot.
- Ostario sam - uzdahne Spence.
- Obojica smo ostarjeli.
- Vi nemate toliko sjedina - primijeti Spence.
- Postizem to s pomou jedne boice - namigne mu Poirot. - Jer nema nikakva smisla pojavljivati se u
javnosti sa sjedinama - ukoliko to ovjek sam ne zeli.
- Nisam ba siguran da bi mi pristajala potpuno crna kosa - ree Spence.
- Slazem se - ree Poirot. - Izgledate dostojanstveno s tim sjedinama.
- Nikad mi nije palo na pamet da izgledam dostojanstveno.
46
- Kako to da ste se nastanili u Woodleigh Commonu?
- Ja sam zapravo doselio svojoj sestri. Odluili smo da spojimo nae prihode. Ona je izgubila muza,
djeca su se pozenila, jedan zivi u Australiji, drugi u Juznoj Africi. I tako sam se onda ja doselio.
Mirovine, kao to znate nisu previsoke. A ovako, u zajednici, zivimo sasvim dobro. Izvolite sjesti.
Poveo ga je na mali poploani trijem na kojem su bila dva-tri stolia sa stolicama. Jesenje sunce
ugodno je grijalo taj kutak.
- to da vam donesem? - upita Spence. - Nemam ba osobitih pia; a, dakako, nemam ni sok od
kupina ni sok od ipka, to ste ih vi patentirali. Hoete li pivo? Ili da zamolim Elspeth da pripravi aj?
Mogu vam smijeati jedan shandy? A mozda zelite coca-colu? ili kakao? Moja sestra Elspeth svaki
dan pije kakao.

- Zaista ste ljubezni. Dajte mi shandv. U obino pivo stavi se malo dzumbirova piva. Tono?
- Upravo tako.
Ode u kuu i ubrzo se vrati nosei dvije velike ae za pivo. - Pridruzit u ti se.
Povue stolicu blize stolu i sjedne, stavljajui ae preda se i pred Poirota.
- to ste ono maloprije rekli? - upita dizui au. - Neemo valjda kliknuti: Zivio zloin! Ja se time
vie ne bavim. A za zloin na koji pretpostavljam da mislite - a nekako drukije ne mozete ni misliti
jer ga u zadnje vrijeme, koliko se sjeam, nije ni bilo - moram vam
47
odmah rei da mi se nimalo ne svia nain na koji je izvren.
- Nisam ni oekivao da e vam se sviati.
- Govorimo o djevojici kojoj su gurnuli glavu u kabao, zar ne?
- Da - odgovori Poirot. - To je zloin o kojem ja govorim.
- Ne znam zato ste doli ba k meni. Znate i sami da vie nisam u policiji. Prestao sam raditi prije
mnogo godina.
- Jednom policajac - do smrti policajac! - ree Hercule Poirot. - To znai da uvijek postoji razlika
izmeu miljenja jednog policajca i miljenja obinog graanina. Upravo zato zelim s vama
razgovarati. I ja sam poeo kao policajac...
- Da, znam. Sjeam se kad ste mi priali o tome. Sigurno da je stajalite jednog policajca obino
drugaije, ali ja ve tako dugo nisam aktivan.
- Ipak ujete to se u mjestu pria - ree Poirot. - Osim toga, imate prijatelje iz iste struke. Nadam se
da ste ve uli to misle, na to sumnjaju i to znaju.
Spence uzdahne.
- ovjek esto i previe zna - ree. - To je danas jedan od problema. Dogodi se zloin izvren na ve
poznat nain, pa ovjek zna, to jest aktivni policajci veoma dobro znaju tko je zloinac. Ipak nita ne
kazu novinarima, koji onda vode istragu na svoju ruku. Tako i oni doznaju. Ali veliko je pitanje hoe
li poslije toga
neto uiniti. Nisu takve stvari ba jednostavne, znate.
- Mislite na zene, prijateljice i sline sudionike?
- Pa i to, jest. Naposljetku, mozda i uhvate zloinca. Ponekad proe i godina ili dvije. Openito
govorei, mislim da se danas vie djevojaka udaje za loe momke nego ikada prije.
Hercule Poirot razmisli, cupkajui svoj brk.
- Jest - ree. - Shvaam to hoete rei; premda mislim da su djevojke uvijek bile pomalo slabe prema
propalicama. Ali prije je bilo naina da ih se zatiti.
- To je tono. Ljudi su prije pazili na djevojke. Osobito majke; pa onda tete i starije sestre. Tako su
mlae sestre i braa tono znali s kim imaju posla. Oevi se nisu ustruavali izbaciti iz kue
nepozeljne mladie. Dogaalo se, dakako, da djevojka pobjegne od kue s nekim propalicom. Danas
im to nije potrebno! Majke niti ne znaju s kim se njihove keri druze. Ocu se to takoer ne govori.
Braa dodue znaju s kim je sestra, ali ih se to ne tie. Ako se roditelji usprotive braku, par ode
matiaru i dobije dozvolu za zenidbu. Pa kad ta propalica pone svima dokazivati da je zbilja
propalica, onda je to samo dolijevanje ulja na vatru. Jer ljubav je ljubav. Djevojka obino nee ni
sama sebi priznati da njezin Henry ima te gadne navike s kriminalnim teznjama i sve drugo to uz to
ide. Ona e zbog njega lagati, zaklinjati se da je crno bijelo, i tako dalje. Komplicirano je to; posebno
za nas koji kasnije moramo sluaj razmrsiti.
48
4 Dogodilo se na dan Svih svetih
49
Nije osobito pametno govoriti kako je prije bilo bolje. Jer mozda mi samo tako mislimo. No,

pustimo to. Radije mi recite, Poirot, zato ste se vi umijeali u tu aferu. Koliko ja znam, ovdje nije va
okrug. Vi stalno zivite u Londonu, zar ne?
- Da, stalno sam u Londonu. Ovaj sam sluaj preuzeo na molbu svoje prijateljice, gospoe Oliver.
Sjeate li se gospoe Oliver?
- Gospoe Oliver? Ne sjeam se.
- Ona pie knjige. Kriminalistike romane. Upoznali ste je onih dana, toga se sigurno sjeate, kad ste
me nagovorili da preuzmem istragu u vezi s ubojstvom gospou McGintv. Valjda niste zaboravili
gospou i McGintv?
- Nisam, ni govora. Ali davno je to bilo ... Puno ste mi pomogli, zbilja puno. Doao sam vas zamoliti
za pomo i niste me iznevjerili.
- Bio sam poaen i polaskan injenicom da ste doli ba mene pitati za savjet. U toku te istrage bio
sam jedanput ili dvaput na rubu oajanja. Za ovjeka koga smo morali spasiti, ili, bolje reeno, spasiti
mu glavu, po tadanjem se zakonu nije moglo gotovo nita uiniti. Tipian primjer osobe koja sve to
radi, radi protiv sebe.
- Kasnije se ozenio onom djevojkom, zar ne? Ne onom pametnom koja je izbjeljivala kosu, ve
onom drugom. Zanima me kako su se slagali. Jeste li ita uli o njima?
- Nisam - ree Poirot. - Pretpostavljam da je sve u redu.
- Ne shvaam to je u njemu nala.
- Teko je to rei - odgovori Poirot. - Ali velika je utjeha u tome to je priroda tako uredila stvari da i
najneprivlaniji ovjek nekim zenama bude privlaan, ak izuzetno privlaan. Preostaje nam, dakle,
nada da su nakon zenidbe zivljeli sretno kao dva goluba.
- Ne vjerujem da su zivjeli sretno kao dva goluba ako je s njima zivjela i njezina majka.
- Da, imate pravo. Ili pooim - doda Poirot.
- Eto - ree Spence - cijelo vrijeme govorimo o prolosti. Sve je to davno prolo. Znate, uvijek sam
mislio da se onaj ovjek, ne mogu se sada sjetiti njegova imena, trebao baviti pogrebnikim poslom.
Imao je odgovarajue lice i ponaanje. Mozda je kasnije ak i otvorio pogrebno poduzee. Djevojka
je imala novaca, je li? Da, da, bio bi sjajan pogrebni poduzetnik. Ve ga vidim u crnini, kako izdaje
naredbe u vezi s pogrebom. Mozda bi ak bio sretan kad bi odabrao dobru vrstu drveta za mrtvaki
sanduk. Nikad, ipak, ne bi bio dobar trgovac policama osiguranja ili nekretninama. Ali nema smisla
da stalno pjevamo stare pjesme. - Zatim iznenada ree: - Gospoa Oliver. Ariadna Oliver. Jabuke. Da
li se zbog jabuka umijeala u ovaj sluaj? Jer djevojici su na onoj zabavi zagnjurili glavu u kabao s
vodom po kojoj su plivale jabuke. Jesu li jabuke opet privukle gospou Oliver?
- Ne vjerujem da su je ovaj put posebno privukle jabuke - odgovori Poirot - ali bila je na zabavi.
- Hoete rei da ona ovdje zivi?
50
51
- Ne, ne, ne zivi ovdje, nego ju je prijateljica, gospoa Butler, pozvala u goste.
- Butler? Da, poznajem je. Stanuje blizu crkve. Udovica. Muz joj je bio pilot. Ima dosta zgodnu
kerku. Lijepo se ponaa. Privlana osoba, ta gospoa Butler, zar ne?
- Jedva da sam je i upoznao. Ali mislim da je veoma zgodna.
- A kako ste vi upali u to? Niste bili ovdje kad se dogodilo ubojstvo?
- Nisam. Ali je gospoa Oliver odmah dola k meni, u moj stan u Londonu. Bila je veoma uzrujana.
Molila me da neto poduzmem.
Mali smijeak pojavi se na licu biveg policajca Spencea.
- Shvaam. Stara pria. I ja sam doao k vama, onomad, prije toliko godina, jer sam htio da neto
poduzmete.
- Ja sam u toj prii napravio korak dalje: doao sam k vama - osmjehnu mu se Poirot.

- Jer zelite da je neto poduzmem? Kazem vam da ne mogu nita uiniti.

- O da, mozete, mozete. Na primjer, mozete mi rei sve o ljudima koji ovdje zive; pa o ljudima koji
su bili na toj zabavi; onda o roditeljima djece koja su bila na zabavi; o koli, uiteljima, pravnicima,
lijenicima. Netko je, kao to znate, prisililo tu djevojicu da klekne, govorei joj, mozda u smijehu:
.Pokazat u ti kako e najbolje zubima dohvatiti jabuku. Znam trik.' A onda je ta osoba polozila ruke
na glavu djevojice. Vjerojatno nije bilo ni puno opiranja, ni puno buke.
52
- Gadna stvar. To mi je prvo palo na pamet kad sam. uo za zloin, to zapravo zelite znati? zivim
ovdje godinu dana. Moja sestra, ipak, zivi neto duze - dvije ili tri godine. Mjesto nije veliko niti, ima
stalne stanovnike. Ljudi dolaze i odlaze. Muz obino radi u Medchesteru ili Great Canningu, ili u
nekom drugom obliznjem mjestu. Djeca im idu u ovdanju kolu. Kad suprug dobije neko drugo
zaposlenje, odu svi, Neki ljudi ipak ovdje dugo ostanu. Na primjer gospoica Emlyn, uiteljica, pa
doktor Ferguson. Ali, govorei u cjelini, to je stanovnitvo koje fluktuira.
- Pretpostavljam - ree Poirot - da ete mi, nakon to smo se slozili da se radi o gadnoj stvari, moi
kazati koji gadni ljudi zive ovdje.
- Da - slozi se Spence - to je prva stvar koju ovjek obino provjeri. A onda provjerava sumnjive
maloljetnike ako se radi o ovakvu zloinu. Jer, kome je u interesu da ugui, da utopi jednu djevojicu
od trinaest godina? Nije bilo tragova seksualnog nasilja ili neega slinog, to je, dakako, prva stvar
koju valja ustanoviti. A danas su veoma esti takvi sluajevi po malim mjestima i gradiima. Meni se
ini, ponavljam, da tih stvari danas ima vie nego u doba moje mladosti. I mi smo imali nae
mentalno poremeene, ili kako ih ve zovu, ali ni u kojem sluaju toliko koliko ih ima danas, ini mi
se da ima previe onih koji slobodno hodaju, umjesto da ih drze zatvorene u institucijama to su za to
odreene. Istina je da su sve nae bolnice za mentalne bolesnike prepune, pa lijenici esto kazu:
,Neka ide kui i neka zivi svakodnevnim
53
zivotom, u kontaktu sa svojom obitelji.' Tu priu ve znate. A onda taj gadni tip ili jadni bolesnik,
kako ve gledate na to, opet osjeti potrebu za ubijanjem, opet jedna mlada zena proee sama i nakon
toga je nau u jami iz koje se vadi pijesak; ili je pak toliko glupa da prihvati poziv na voznju
automobilom. Dogodi se da se djeca ne vrate kui jer su ula u automobil nepoznatih ljudi iako su ih
roditelji upozoravali da to ne ine. Danas ima mnogo takvih sluajeva.
- Uklapa li se to u obrazac to ga ovdje imamo?
- Svakako, to je prvo to ovjeku padne na pamet - ree Spence. - Pretpostavimo da je netko na toj
zabavi osjetio zelju za ubijanjem. Mozda je on tu zelju sebi jednom ranije ve ispunio. Skoro bih
rekao da je to nasilje izvreno nad jednim djetetom dogaaj koji se ve morao zbiti, mnogo ranije.
No nitko nije nita prijavio; bar ne sluzbeno. Dvojica mladia koji su bili na zabavi upravo su u
godinama kad delikti takve prirode nisu nikakva rijetkost. Jedan je od njih, Nicholas Ransom, zgodan
deko, sedamnaest ili osamnaest. Ba prave godine! Doao je odnekud s Istone obale; djeluje u redu.
Izgleda sasvim normalno; ali tko zna? Onda Desmond, kojega su zadrzali u istraznom zatvoru zbog
psihijatrijskog vjetaenja. Ali nemam dojam da je bio u neto upleten. Pa ipak, zlodjelo je uinio
netko tko je bio na toj zabavi; premda valja uzeti u obzir i to da je svatko mogao u kuu ui i opet
izii, jer kue za vrijeme zabave nikad nisu
zakljuane. Obino bona vrata ili neki prozor u prizemlju ostanu otvoreni. Mozda je jedan od naih
polujakih proao onuda da vidi to se dogaa i uvukao se u kuu. Premda je to, moram rei, dosta
riskantno. Ne znam da li bi neko dijete uope pristalo na igru hvatanja jabuka s nepoznatom osobom.
Ali, Poirot, jo mi niste tono objasnili to vas je zapravo navelo da se bavite tim sluajem?
Spomenuli ste gospou Oliver. Jedna od njezinih bijesnih ideja?
- Ne bih rekao da je rije o posve ludoj ideji - ree Poirot. - Iako priznajem da su pisci skloni takvim

idejama. Ili, bolje reeno, skloni idejama koje su daleko od vjerojatnoga. Ali u ovom sluaju rije je
o neemu sasvim konkretnom: o jednoj izjavi djevojice Joyce.
- Koga? Joyce?
- Da.
Spence se nagne naprijed i upitno pogleda Poirota.
- Objasnit u vam - ree Poirot.
Sabrano i jezgrovito ispria mu Poirot priu koju je uo od gospoe Oliver.
- Shvaam - ree Spence trljajui brk. - To je, velite, izjavila djevojica? Da je vidjela ubojstvo? Je li
rekla kada i gdje?
- Ne - odgovori Poirot.
-'A to je navelo Joyce da to kaze?
- Izgleda jedna primjedba u povodu ubojstava o kojima pie gospoa Oliver. Netko je razgovarajui s
njom rekao da u njezinim knjigama nema dovoljno krvi ili dovoljno leeva.
54
55
Tada je Joyce izjavila da je jednom vidjela zloin.
- Hvalila se? Tako mi se ini, prema vaem izlaganju.
- Isti je dojam stekla i gospoa Oliver. Da, hvalisala se.
- A mozda je, ipak, istina?
- Premda, uope i ne mora biti istina - ree Poirot.
- Da, imate pravo. Djeca veoma esto daju takve nepromiljene izjave samo zato da bi na sebe svratila
paznju. Pa, ipak, mozda je u pitanju istina, jeli tako?
- Zapravo ne znam - odgovori Poirot. - Jedna djevojica se pohvali da je vidjela ubojstvo i samo
nekoliko sati nakon toga ta je djevojica mrtva. Morate priznati da se u tom sluaju moze opravdano
vjerovati u odnos uzroka i posljedice, premda je to, mozda, pretjerano tvrditi. Ako je pak tako,
ubojica nije gubio vremena.
- Svakako - odgovori Spence. - Znate li tono koliko je ljudi ulo izjavu male Joyce?
- Znam jedino ono to ma je kazala gospoa Oliver. Ona misli da ih je bilo oko etrnaestoro-petnaestoro: petoro-estoro djece, petoro-esto-ro odraslih koji su se brinuli oko organiziranja
zabave. Ali se za sasvim tone podatke moram osloniti na vas.
- To nee biti teko - odgovori Spence. - Naravno, ne mogu ih doznati isti tren, ali nije teko pitati,
to se tie samo zabave, o tome sam ve sasvim dovoljno uo: pretezno zene; oevi
se ne pojavljuju na djejim zabavama, navrate samo ponekad, ili pak dou djecu odvesti kui.
Nazoni su bili drFergusson i vikar; onda majke, tete, osobe koje se bave drutvenim radom, dvije
uiteljice. Mogao bih vam ak dati popis, ukljuujui etrnaestak djevojica i djeaka, od kojih su
najmlai oko deset godina a ostali su na putu za tinejdzersko doba.
- Pretpostavljam da ete mi moi dati i popis sumnjivih? - upita Poirot.
- A, to ve nee biti tako lako; ako je istina ono to vi mislite.
- Znai, odustali ste od verzije o seksualnom manijaku! !I sad ete se usredotoiti na osobu koja je
poinila zloin, kojoj je uspjelo da do sada ostane neotkrivena, kojoj ni na kraj pameti nije bilo da bi
se zloin mogao tako lako otkriti pa je dozivjela straan ok.
- Da me ubijete ne mogu zamisliti tko bi to mogao biti - ree Spence. - Nisam vam trebao rei da
ovdje ima potencijalnih ubojica. Ovo nije mjesto gdje se dogaaju spektakularna ubojstva.
- Potencijalnih ubojica ima svugdje - ree Poirot - ak i onih nepotencijalnih, pa ipak ubojica. Samo
to se na one nepotencijalne rjee posumnja. Protiv takvih tipova ubojica obino nema dovoljno
dokaza. Mozete onda zamisliti zaprepatenje takvog ubojice kad dozna da postoji oevidac.
- Zato Joyce onda nije nikome nita rekla? To bi me zanimalo. Da li ju je netko podmitio da uti? to

mislite o tome? Dosta riskantno.

56
57
- Ne - odgovori Poirot - prema onome to sam zakljuio iz prianja gospoe Oliver, ona u to vrijeme
uope nije shvatila da se radi o zloinu.
- O, pa to je gotovo nemogue! - ree Spence.
- Ne bih rekao. Jer, pazite, to je djevojica od trinaest godina. Sjetila se neega to je vidjela u
prolosti. Ne znam tono kada. Moglo je to biti i prije tri ili ak etiri godine. Vidjela je dogaaj
kojemu tada nije shvaala pravo znaenje. To bi se objanjenje moglo primijeniti na mnoge stvari,
mon cher. Na primjer, na neku neobinu automobilsku nesreu. Jedan automobil juri ravno na nekog
pjeaka, rani ga ili ak ubije. Dijete koje je, mozda, vidjelo dogaaj nije tada shvaalo da je to bilo
namjerno. No, nakon godinu ili dvije netko neto kaze ili ono neto vidi, njegovo se sjeanje probudi
i ono pone razmiljati: ,A ili 33 ili X uinio je ono namjerno. Mozda je to bio zloin, a ne prometna
nesrea.' Postoje, dakako, i mnoge druge mogunosti. Na neke od njih potakla me je gospoa Oliver,
koja bez ikakve muke u svakoj minuti moze pruziti dvanaestak rjeenja za svaki problem. Veina je
od njih gotovo sasvim nerealna, ali sva su ipak mogua. Na primjer, pilule koje netko stavi na
tanjuri uz alicu aja, i tako dalje. Ili, netko biva gurnut na opasnom mjestu. Ali ovdje nema stijenja,
to je, s obzirom na mogue teorije, teta. Da, mislim da postoje mnoge mogunosti. Mozda je
djevojicu itanje neke prie o ubojstvu podsjetilo na ono to je vidjela. Do sada ju
58
je taj dogaaj zbunjivao, a kad je proitala priu, pomislila je: ,Eto, i to je takoer mogao biti takav
sluaj. Bog zna je li ono bilo namjerno.' Da, da, postoje mnoge mogunosti.
- A vi ste doli da sve njih preispitate?
- To je u opem interesu, zar ne? - upita Poirot.
- A vi i ja, mi uvijek moramo misliti na ope dobro, je li?
- Vi mi, ako nita drugo, mozete dati neke informacije. Poznajete ljude.
- Pomoi u vam koliko budem mogao - ree Spence. - Uzdam se u Elspeth. Gotovo da i nema stvari
koju ona ne bi znala.
59
esto poglavlje
Zadovoljan onim to je postigao, Poirot se oprosti od svog prijatelja.
Sigurno e dobiti obavjetenja koja su mu potrebna. A kad Spence jednom pone pratiti trag, nikad ga
ne naputa. Njegova reputacija umirovljenog visokog funkcionara C. I. D.1 dobro e mu posluziti za
stjecanje veza u mjesnim policijskim uredima.
"Sada se", Poirot pogleda na svoj sat, "treba sresti s gospoom Oliver za tono deset minuta pred
kuom koja se zove .Jabukovac'" Ime mu se inilo doista neugodno adekvatno.
"Zbilja," pomisli Poirot, "izgleda da se u ovom sluaju ovjek nikako ne moze osloboditi jabuka.
Nita na svijetu nije slae od sone engleske jabuke. A ovdje su te jabuke pomijeane sa tapovima za
metle, vjeticama, starim narodnim obiajima i ubojstvom djevojice! ...
Drzei se uputa to ih je dobio, Poirot je na minutu stigao pred kuu od crvenih opeka, sa1 Criminal
Investigation Department - Istrazni odjel Scotland Yara.
61
I
graenu u georgijanskom stilu, s urednom ogradom od zivice i ugodnim vrtom koji se nazirao iza
kue.
Pruzi ruku, podigne zasun vrataca od kovanog zeljeza i ue. Na dovratku je bila ploa s natpisom
JABUKOVAC. Jednim; puteljkom dolazilo se do kunih vrata. Ona su se otvorila u trenu kad je

Poirot proao zeljezne vratnice. Na njima se pojavila gospoa Oliver poput jedne od onih
automatskih figura to izlaze i ulaze iznad brojanika nekih vicarskih satova.
- Vi ste utjelovljena tonost - ree bez daha. - ekala sam vas na prozoru.
Poirot se okrene i pazljivo za sobom zatvori vrataca. Gotovo svaki put kad je sreo gospou Oliver,
bilo po dogovoru ili sluajno, odmah su se jabuke pojavile kao lajtmotiv. Ili je taj trenutak jela
jabuku, ili ju je upravo pojela, o emu je svjedoila mala kotica na njezinim grudima, ili je pak
nosila vreicu jabuka. Ali danas nije bilo ni traga jabukama. .Vrlo ispravno", odobravajui pomisli
Poirot. "Bio bi dokaz veoma loeg ukusa zvakati jabuku u ovoj kui, jer ovdje se nije dogodio samo
zloin, ve tragedija. Drugo nita ne moze ni biti," nastavi u mislim Poirot, "iznenadna smrt
djevojice od trinaest godina." Nije volio misliti o tome. No upravo zato to nije volio o tome misliti,
to vre je odluio da e jedino na to stalno misliti, sve dok na ovaj ili onaj nain ne bude u stanju
rasvijetliti cijeli sluaj, jasno sagledati istinu, to i jest cilj zbog kojega je ovamo doputovao.
62
- Nikako ne shvaam zato ne prihvatite poziv gospoe Butler i ne doete ovamo stanovati prosvjedovala je gospoa Oliver - nego se gnjavite u onom petorazrednom svratitu.
- Zato to je bolje da situaciju prouim s izvjesnog odstojanja. Moram, paziti da ostanem po strani. Vi
me razumijete, zar ne?
- Ne znam kako e vam uspjeti da ostanete po strani - zaudi se gospoa Oliver - kad morate upoznati
sve ljude i s njima razgovarati?
- Stvarno ... - potvrdi Poirot.
- S kime ste do sad razgovarali?
- S mojim prijateljem, viim inspektorom Spenceom.
- Kako je on?
- Tja, ostario je - ree Poirot.
- Naravno, a to ste drugo oekivali? to mu je oslabilo: vid, sluh, oboje? Ili se udebljao? Smravio?
Poirot razmisli.
- Mislim da je malo izgubio na tezini, i nosi naoale kad ita novine. Ne vjerujem da je nagluh, a ako
i jest, ne opaza se.
- to on o svemu misli?
- Suvie ste nestrpljivi.
- Hou tono znati to namjeravate uiniti.
- Ja sam napravio svoj plan - odgovori Poirot. - Najprije sam posjetio svog prijatelja i s njim se
posavjetovao. Molio sam ga da mi pribavi neke informacije, ako moze, do kojih inae sam ne bih
mogao doi.
63
- Raunate na to da su mu policajci zapravo drugovi pa e od njih doznati i ono to nije za javnost?
- Ne bih ba tako rekao, ali to otprilike mislim.
- I onda?
- Onda sam doao ovamo da se s vama, ma-dame, sastanem. Moram, naime, tono vidjeti gdje se to
dogodilo.
Gospoa Oliver okrene glavu i pogleda prema kui.
- Ne izgleda ba kao kua u kojoj se dogodilo ubojstvo, zar ne? - upita Poirota.
Poirot je opet morao pomisliti: "Kakav nepogreiv instinkt!"
- Ne - prizna - ope ne izgleda kao kua zloina. Kad pogledam ono mjesto, otii emo zajedno
posjetiti majku preminule djevojice. Zanima me to e mi ona rei. A moj prijatelj Spence jo e mi
ovog popodneva ugovoriti sastanak s mjesnim inspektorom u vrijeme koje ovomu bude odgovaralo,
zelio bih takoer razgovarati s ovdanjim lijenikom i, ako je mogue, s direktoricom kole. U est

jedem kobasice i pijem aj s prijateljem Spenceom i njegovom sestrom u njihovoj kui, i tom
prilikom raspravljamo o cijelom sluaju.
- Mislite da bi vam on mogao jo neto rei?
- Zapravo zelim upoznati njegovu sestru, jer ona ovdje zivi duze od njega. On se doselio kad je umro
njezin muz. Vjerujem da ona dobro poznaje sve te ljude.
64
- Znate li kakav dojam stvarate? - upita gospoa Oliver. - Dojam kompjutora, shvaate. Vi sami sebe
programirate. Tako se to kaze, zar ne? Primate podatke, trpate ih u sebe cijeli dan, a onda ekate da
vidite to e izii.
- Zgodna misao - nasmijei joj se Poirot, oito zainteresiran za njezin nain miljenja. - Da, da, ja
igram ulogu kompjutora kojega posluzuju podacima...
- A to e se dogoditi ako budete davali same pogrene odgovore?
- Nemogue, kompjutori nikada to ne rade.
- Obino to nije predvieno - slozi se gospoa Oliver - ali ne biste vjerovali to se sve ne dogaa.
Moj posljednji raun za struju, na primjer. Znam onu poslovicu "Grijeiti je ljudski ... itd., ali ljudska
greka nije nita prema onome to kompjutor moze uiniti, samo ako pokua. Doite da vas upoznam
s gospoom Drake.
"Gospoa Drake je zaista izuzetna osoba", pomisli Poirot ugledavi je. Visoka lijepa zena od oko
etrdeset godina, sa alatnom kosom u kojoj je bila samo pokoja sjedina i sa sjajnim plavim oima.
Utjelovljenje sposobnosti. Bilo je oito da svaka zabava koju ona organizira mora dobro uspjeti.
U salonu ih je ekala bijela kava s kolaiima.
Po svemu se vidjelo da je "Jabukovac" dobro odrzavana kua. Lijep namjetaj, tepisi odline
kvalitete, sve savreno isto i ulateno. Nije se uope osjealo da nedostaju neke osobite pojedinosti,
ovjek ih zapravo ovdje nije ni oekivao.
5 Dogodilo se na dan Svih svetih
65
Boja zastora i presvlaka na namjetaju bila je ugodna ali uobiajena. Kua bi se u svakom trenutku
mogla iznajmiti za veoma visoku stanarinu a da se ne bi morale uklanjati nikakve obiteljske
dragocjenosti ili unositi neke promjene u razmjetaj pokustva.
Gospoa Drake pozdravi gospou Oliver i Po-irota, posve prikrivi ono raspolozenje koje je Poirot
svakako oekivao. Gospoa Drake morala je, naime, snazno potisnuti nelagodnost zbog situacije u
kojoj se nala: ona je bila domaica jednog drutvenog dogaaja, zabave na kojoj je izvren tako
protudrutven in kao to je ubojstvo. Mora da se osjeala nesretnom, pomisli Poirot, jer je, kao
istaknuti lan opine Woodleigh Com-mon, na neki nain iznevjerila. To to se dogodilo nikako se
nije smjelo dogoditi! - ne barem njoj, u njezinoj kui. Nekom drugom - to da. Ali na djejoj zabavi
koju je ona predlozila, ona organizirala, ona priredila, neto takvo nikako se nije smjelo dogoditi.
Ovako ili onako, ona je to morala sprijeiti. Poirotu se inilo da ona nervozno razmilja o razlogu
koji je izazvao taj nemili dogaaj. Nije toliko nastojala utvrditi uzrok tog ubojstva koliko ustanoviti i
utvrditi tko od osoba koje su joj pomagale nije bio dorastao situaciji i nije osjetio mogunost takve
nesree.
- Gospodine Poirot - ree gospoa Drake svojim zvunim glasom, koji se Poirotu uinio sjajnim za
drzanje predavanja u maloj dvorani ili mjesnoj predavaonici - tako mi je drago to ste doli k nama.
Gospoa Oliver mi je rekla da
66
e nam vaa pomo u ovoj stranoj krizi biti od neprocijenjive koristi.
- Budite mirni, madame, uinit u sve to je u mojoj moi. Ali vi i sami znate da e to biti tezak
zadatak.

- Tezak? - upita gospoa Drake. - Pa naravno da e biti tezak. Izgleda nevjerojatno, nevjerojatno, da
se takva strahota dogodila. Pretpostavljam - doda - da policija mozda ve neto zna. Inspektor Raglan
uziva ovdje sjajan ugled. Ne znam da li moraju zvati Seotland Yard ili ne. Oni, ini se, misle da je
smrt te djevojice imala neko dublje znaenje za ovo mjesto. Vama, gospodine Poirot, ne moram o
tome govoriti, vi isto tako itate novine kao i ja. Poznato vam je, dakle, da je u zadnje vrijeme u
cijeloj zemlji bilo veoma mnogo zalosnih nesrea u kojima su stradala djeca. I te su nesree sve
ee. Izgleda da mentalna nestabilnost raste iz dana u dan. Ali, moram rei da majke, da obitelji ne
paze vie na djecu tako kao nekad, alju ih iz kole kui same premda je ve pao mrak, a ujutro jo za
mraka odlaze od kue. Djeca su neoprezna, ma koliko ih se opominjalo, pa veoma esto prihvate
poziv da se povezu kolima - osobito ako su to neka ljepa kola. Vjeruju strancima - i tu nema pomoi.
- Ali, ono to se ovdje dogodilo, madame, posve je druge prirode.
- Da, da, znam. Zato sam i rekla da je to nevjerojatno. Jo ne mogu vjerovati - ree gospoa Drake. Sve smo dobro organizirali, sve dobro pripremili. Sve se razvijalo sjajno, prema
5*
67
planu. Nevjerojatno, ba nevjerojatno. Smatram da je morao postojati takozvani vanjski faktor. Netko
mora da je uao u kuu - to u onoj situaciji uope nije bilo teko - netko, po mom miljenju, duevno
poremeen. Jedna od onih osoba to ih iz duevnih bolnica putaju kuama samo zato to nemaju
dovoljno mjesta. Tako prave mjesto za nove pacijente. Svatko je mogao kroz prozor vidjeti da je u
kui djeja zabava. Jedan od tih nesretnika - ako ovjek uope moze takve ljude zaliti, meni je to,
moram priznati, veoma teko - odvukao je nekako tu djevojicu i ubio. ovjek ne moze ni zamisliti da
se takva stvar moze dogoditi, a ipak, eto, dogodila se.
- Hoete li mi pokazati gdje ...
- Svakako. Jo malo kave?
- Ne, hvala. ; Gospoa Drake ustane. - Policija misli da se
ubojstvo dogodilo za vrijeme igre ognjenog zmaja u blagovaonici.
Prela je preko predvorja, otvorila vrata i pokazala velik stol i teke zastore od baruna, poput
nekoga tko blagonaklono turistima pokazuje znamenitu kuu.
- Ovdje je, naravno, bilo tamno. Gorio je samo plamen ognjenog zmaja. A sada ...
Opet ih povede preko predvorja i otvori vrata male prostorije pune naslonjaa, grafika koje su
prikazivale scene iz sporta te polica s knjigama.
- Ovo je biblioteka - ree gospoa Drake i malo se strese. - Kabao je stajao ovdje, na plastinom
stolnjaku, dakako ...
68
Gospoa Oliver nije ula s njim u biblioteku. Ostala je u predsoblju.
- Ne mogu ui - rekla je Poirotu. - Poslije na to previe mislim.
- Sada se nema to vidjeti - ree gospoa Drake. - Pokazujem vam samo mjesto, kao to ste zamolili.
- Pretpostavljam - ree Poirot - da je tu bilo vode, i to dosta vode.
- Svakako, bilo je vode u kablu - ree gospoa Drake i pogleda Poirota kao da sumnja da mu je u
glavi sve na mjestu.
- A bilo je vode i na plastinom stolnjaku? zar ne? Mislim da je moralo biti proliveno mnogo vode
ako je netko djevojici gurnuo glavu pod vodu.
- O, da, ak smo i za vrijeme igre hvatanja jabuka morali jedanput ili dvaput nadolijevati vodu.
- Prema tome je i osoba koja je izvrila zloin takoer morala biti poprilino mokra.
- Jest, da, vjerojatno.
- To nitko nije posebno uoio?
- Ne, nije. Inspektor me je o tome ispitivao. Ali, vidite, pri kraju zabave ve su svi bili pomalo

neuredni, mokri ili puni brana. Izgleda da tu policija nije nala neki koristan trag. Bar su tako rekli.
- Nije - potvrdi Poirot. - Mislim da je rjeenje zloina u samoj djevojici. Nadam se da ete mi sve o
njoj rei?
- O Joyce?
69
Kao da se lecnula. Joyce se u njezinoj svijesti, ini se, ve toliko udaljila od stvarnosti da se
iznenadila kad ju je na nju netko podsjetio.
- zrtva je uvijek vazna - izjavi Poirot - Jer zrtva je, znate, veoma esto uzrok zloinu.
- Da, mislim da shvaam to zelite rei - izjavi gospoa Drake, iako je bilo potpuno oito da ne
shvaa. - Mozemo se vratiti u salon?
- Pa ete mi tamo ispriati sve o Joyce. .,.>..",<..' Ponovo su sjeli u salon.
Gospoi Drake bilo je nelagodno.
- Ne znam tono to od mene oekujete, monsieur Poirot - ree. - Jer svi podaci o njoj mogu se lako
dobiti od policije ili od njezine majke. Jadna zena, bit e joj to bez sumnje teko, ali...
- Ali ono to ja zelim - prekine je Poirot - nije majin iskaz o mrtvoj keri. Meni treba odreeno i
nepristrano miljenje osobe koja dobro poznaje ljudsku prirodu. Budui da ste vi, mada-me, veoma
aktivni u drutvenom zivotu, budui da esto sudjelujete u dobrotvornim akcijama, siguran sam da
malo tko moze tako pronicljivo sazeti karakter i narav osobe koju poznaje kao vi.
- To je ipak malo teko kad se radi o djeci tog uzrasta. Znate, ona je imala trinaest godina, a djeca od
dvanaest-trinaest godina, sva su jednaka.
- A, to nikako ne bih rekao - usprotivi se Poirot. - Ima velikih razlika u karakteru, u naravi. Jeste li je
voljeli?
Gospou Drake ovo je pitanje oito smelo.
- Svakako, svakako, voljela sam je. Hou rei, ja volim svu djecu. Veina ljudi, uostalom, voli djecu.
- Ni u tome se ne slazem s vama - opet se usprotivi Poirot. - Neka djeca nisu osobito ljupka.
- Slazem se s vama da djeca danas nisu ba najbolje odgojena. Kao da je sve preputeno koli.
Uglavnom zive preslobodno. Mogu sami birati svoje prijatelje i... razumijete, monsieur Poirot.
- Je li ona bila mila djevojica ili nije? - uporno e Poirot.
Gospoa Drake prijekorno ga pogleda:
- Morate se podsjetiti, gospodine Poirot, da je to jadno dijete mrtvo!
- Mrtvo ili zivo, taj je podatak veoma vazan. Jer da je ona, recimo, bila mila djevojica, mozda nitko
ne bi osjetio zelju da je ubije; ako pak nije bila mila, netko je mozda zato pozelio da je ubije - i tu
zelju ostvario.
- Shvaam ... Ali, zar je tu doista u pitanju njezina umiljatost?
- Mozda, ujem da je tvrdila kako je jednom vidjela neko ubojstvo ...
- Ah, da, to ... - prezrivo odmahne gospoa Drake.
- Vi tu njezinu izjavu niste ozbiljno shvatili?
- Pa svakako da nisam. Bila je to zbilja glupava pria.
- Kako joj je palo na pamet da tako neto kaze?
70
71
- Mislim da su svi bili pomalo uzbueni nazonou gospoe Oliver. - Vi ste slavna osoba, draga
moja, morate to shvatiti - ree gospoa Drake obraajui se gospoi Oliver.
Rijei "draga moja" izgovorila je jednostavno kao dio reenice, bez imalo oduevljenja prema osobi
kojoj su bile upuene.
- Mislim da se o toj temi uope ne bi niti govorilo da djeca nisu bila uzbuena zbog toga to su
upoznala slavnu spisateljicu ...

- I tako je Joyce rekla da je vidjela ubojstvo - ree Poirot zamiljeno.

- Da, rekla je neto takvo. Nisam je zapravo sluala.
- Ipak se sjeate da je to rekla.
- Da, da, rekla je. Ali nisam joj vjerovala - ree gospoa Drake. - Njezina ju je sestra odmah uutkala.
- A nju je to smetalo, zar ne?
- Jest. Stalno je ponavljala da je to istina. - Zapravo, hvalisala se.
- Pa kad ste ve tako rekli... jest.
- A mozda je to ipak istina... - primijeti Poirot.
- Glupost! Nimalo ne vjerujem u takvu mogunost - gotovo se naljuti gospoa Drake. - To je njoj
svojstveno, da kaze takvu besmislicu.
- Je li bila glupa?
- Spadala je u onu vrstu djevojica koje se vole praviti vazne - ree gospoa Drake. - Znate, uvijek je
zeljala da se misli kako je ona vie vidjela ili uinila nego ostale djevojice.
- Nije ba simpatian karakter.
72
- Ne, nikako - pozuri gospoa Drake. - Stalno ste je morali uutkivati.
- to su druga djeca na to rekla? Jesu li bila impresionirana?
- Smijali su joj se - odgovori gospoa Drake. - To je nju, dakako, jo vie naljutilo.
- Dobro - ree Poirot ustajui. - Drago mi je to ste me uspjeli u to tako vrsto uvjeriti.
Uljudno se nakloni nad njezinom rukom.
- Zbogom, madame, zahvaljujem vam to ste mi dopustili da vidim poprite onog nemilog dogaaja.
Nadam se da vas zbog toga ne mue neugodni osjeaji.
- Svakako je - odgovori gospoa Drake - veoma neugodno sjetiti se takvih stvari. Unaprijed sam se
veselila da naa mala zabava dobro proe. A i bila je to dobra zabava, svima je bilo ugodno, sve dok
se nije dogodila ta strahota. Sada, nakon svega, ovjeku preostaje jedino da to prije sve zaboravi.
Zbilja je nesretna ta glupa izjava male Joyce o ubojstvu to ga je toboze vidjela.
- Da li se u Woodleigh Commonu ve dogodilo neko ubojstvo?
- Ne sjeam se - odgovori gospoa Drake odrjeito.
- Zvui gotovo nevjerojatno, zar ne, budui da zivimo u vremenu sve veeg broja zloina.
- Bio je jednom jedan sluaj. Voza kamiona ubio je svog kolegu, ili neto slino; pa ona djevojica
to su je nali zakopanu u jami za ljunak, dvadesetak kilometara odavde. Ali to je bilo prije nekoliko
godina. Oba su zloina bila
73
prljava i nezanimljiva. Vjerojatno posljedica pia.
- I vi smatrate gotovo nevjerojatnim da je neka djevojica bila oevidac takvih zloina?
- Jest, rekla bih, gotovo nevjerojatnim. A ja vas uvjeravam, gospodine Poirot, da je Joyce ono rekla
samo zato da bi impresionirala svoje prijateljice i svratila na sebe paznju jedne ugledne osobe. - Ona
uputi gospoi Oliver dosta hladan pogled.
- Kako stvari stoje - ree gospoa Oliver - izgleda da sam svemu kriva ja, naprosto zato to sam bila
nazona.
- Ma ne, draga moja, naravno da nisam tako mislila.
Poirot uzdahne odlazei iz kue s gospoom Oliver.
- Veoma prikladno mjesto za ubojstvo - ree dok su silazili puteljkom prema vrtnim vratima. Nikakve atmosfere, nikakva pritajenog nagovjetaja tragedije, ni jedne za ubojicu privlane usobe ...
premda sam, dok smo razgovarali s gospoom Drake, nekoliko puta pomislio kako bi netko mogao
pozeljeti da ubije gospou Drake.
- Jest, razumijem vas. Ona ponekad djeluje veoma izazivaki. Samozadovoljna i zapravo umiljena.

- Kakav joj je muz?

- Ona je udovica. Muz joj je umro prije go-dinu-dvije. Dobio je polio, pa je godinama bio bogalj.
Prije je bio bankar. Zanimao se za sport,
74
pa je bolest posebno teko podnosio jer je morao sve napustiti i zivjeti kao invalid.
- Da - slozi se Poirot i vrati se na temu o djevojici Joyce. - Recite mi ovo, Ariadna: je li ijedna osoba
koja je ula to je Joyce rekla o ubojstvu shvatila to ozbiljno?
- Ne znam. Mislim da nije.
- Druga djeca, na primjer?
- I ja sam ve o tome razmiljala. Ali mislim da joj nitko nije vjerovao. Svi su smatrali da izmilja.
- I vama se tako uinilo?
- Da, zapravo je - odgovori gospoa Oliver. - Dakako da bi se gospoa Drake - doda gospoa Oliver
- najradije pravila kao da ubojstva nikad nije bilo. Ali dotle se ipak ne moze ii, zar ne?
- ini mi se da joj je zbog svega toga teko.
- Da, na neki nain - odgovori gospoa Oliver. - Ali, ini mi se da je istodobno poela pomalo uzivati
u tim priama. Mislim da joj ne bi bilo drago kad bi morala uutjeti.
- Svia li vam se gospoa Drake? - upita Poirot. - Smatrate li da je ona dobra osoba?
- Postavljate mi najteza pitanja na svijetu, pitanja koja su osim toga i nezgodna - ree gospoa Oliver.
- ini mi se da vas je dosad zanimalo jedino jesu li ljudi ljupki, dobri i umiljati. Rowena Drake je tip
zene koja voli upravljati stvarima i ljudima. Ona, ini mi se, na neki nain, upravlja cijelim mjestom.
To joj zbilja sjajno polazi za rukom. Pitanje je, dakle, volite li takve zene ili ne. Ja ba ne volim ...
75
- A Jovcina majka, kakva je ona?
- Ona vam je, vidite, dobra zena. Dodue, malo priglupa, gotovo za sazaljevanje. Uzasno je kad vam
netko ubije ker, je li tako? Osim toga, gotovo svi misle da se radi o seksualnom deliktu, to majci
itavu stvar samo otezava.
- Pa, koliko sam ja shvatio, nije bilo dokaza o seksualnom nasilju?
- Ne, ali ljudi svejedno misle da je to razlog. Njima je tako uzbudljivije. Znate kakvi su ve ljudi.
- esto mislimo da znamo kakvi su ljudi... a onda, ponekad, ipak nita ne znamo.
- Zar ne bi bilo bolje da vas moja prijateljica Judith Butler odvede gospoi Revnolds? Ona je dobro
pozna, dok sam ja za nju samo strana osoba.
- Uinit emo kao to smo planirali.
- Raunarski program se nastavlja - promrmlja gospoa Oliver u znak pobune.
76
Sedmo poglavlje
Gospoa Revnolds bila je suta suprotnost Roweni Drake. Niim nije pokazivala nikakve osobite
sposobnosti, a vjerojatno ih nije ni imala.
Nosila je uobiajenu crninu i stiskala u ruci mokar rupi: oito je bila spremna da u svakom trenutku
brizne u pla.
- Veoma je ljubazno od vas - obrati se gospoi Oliver - to ste doveli svoga prijatelja da nam
pomogne. - Pruzila je Poirotu vlaznu ruku i sumnjiavo ga pogledala. - Ako nam bilo kako pomogne,
bit u vam naravno veoma zahvalna, iako doista ne vidim to bi se moglo uiniti. Nita je ne moze
vratiti, jadno moje dijete. Uzasna je i pomisao na to. Kako netko uope moze namjerno ubiti jedno
dijete! !Da je samo viknula ... ali valjda joj je ubojica odmah gurnuo glavu pod vodu i tako je drzao
dok se nije uguila. Oh, ne mogu na to ni misliti. Ne mogu...
- Zaista vas ne bih htio rastuziti, gospoo. Nemojte na to misliti, molim vas. zelim vam postaviti samo
nekoliko pitanja koja bi nam mogla

, 77
pomoi da pronaemo ubojicu vae keri. Dakako, vi ne pretpostavljate tko bi to mogao biti?
- Kako bih mogla neto pretpostavljati? Pa ja ne mogu ni zamisliti da takva osoba u naem mjestu
uope moze postojati. Ovo mjesto je tako ugodno. A i ljudi koji ovdje zive ugodni su. To mora da je
bila neka strana osoba, neki manijak koji je uskoio kroz jedan od prozora. Mozda je bio drogiran
ili tako neto? Vidio je da se odrzava zabava pa je provalio.
- Sasvim ste sigurni da je ubojica muko?
- Da, svakako, mislim da je to bio mukarac - odgovori gospoa Revnolds zaprepateno. - Zapravo,
sigurna sam. To nikako nije mogla biti zena, zar ne?
- I zena moze biti za takvu stvar dovoljno snazna.
- Znam to zelite rei: da se danas zene vie bave sportom nego ranije. Ali ja sam sigurna da zena
nikad ne bi mogla poiniti tako gnjusan zloin. Ta Joyce je gotovo jo bila dijete ... imala je samo
trinaest godina.
- Ne zelim vas zalostiti svojim pitanjima i svojom nazonou, madame. Znam da se ve i policija za
cijeli sluaj brine pa vas neu uzne-miravati mislima koje vas bole. Doao sam samo zbog jedne
izjave vae kerke, na zabavi. Vi niste bili tamo, zar ne?
- Ne, nisam bila. U zadnje vrijeme ne osjeam se dobro, a djeje zabave znaju biti zamorne. Odvezla
sam djecu i kasnije se vratila po njih. Znate, sve troje je ilo zajedno na zabavu. Ann, moja starija
kerka, ima esnaest godina, a
Leopold uskoro jedanaest. A to je to Joyce rekla?
- Gospoa Oliver, koja je bila na zabavi, ponovit e vam doslovce Jovcine rijei. Rekla je da je
jednom vidjela ubojstvo.
- Tko, Joyce? Nemogue je da je tako neto rekla! Kakvo je ubojstvo ona mogla vidjeti?
- Svima se ini da je to nemogue - odgovori Poirot. - Mene je zanimalo ini li se i vama da je to
nemogue. Joyce vam nikada nije nita o tome priala?
- O tome da je vidjela neki zloin? Joyce?
- Morate raunati na to da osobe tog uzrasta rije 'zloin' ponekad olako upotrebljavaju. Mozda je
ona mislila na neku automobilsku nesreu u kojoj je netko bio pregazen ili je vidjela kako se djeca
tuku pa jedno drugo guraju u rijeku ili preko mosta, neto to nije ozbiljno miljeno ali je ipak imalo
nesretan zavretak.
- Ne sjeam se da se ovdje neto takvo dogodilo i da je to Joyce mogla vidjeti. U svakom sluaju,
meni nije nita govorila. Mora da se alila.
- Bila je veoma uporna - uplete se gospoa Oliver. - Stalno je ponavljala da je vidjela ubojstvo i da je
to istina.
- Je li joj itko povjerovao? - upita gospoa Reynolds.
- Ne znam - odgovori Poirot.
- Mislim da nije - ree gospoa Oliver - ili joj to bar nisu htjeli pokazati.
78
79
di li
- Zapravo bi se moglo rei da su joj se rugali i govorili da izmilja - ree Poirot, koji nije bio
tako meka srca kao gospoda Oliver.
- To nije bilo osobito ljubazno od njih - ree gospoa Revnolds. - Kao da bi Joyce lagala
0 takvim stvarima! - Oblilo ju je rumenilo i inilo se da je uvrijeena.
- Znam. Zvui nevjerojatno - ree Poirot.
- Vjerojatnije je da se zabunila, da je vidjela neto to joj je izgledalo kao ubojstvo, a zapravo je bila
nesrea.

- Ona bi mi to sigurno spomenula, sigurno

- ree jo uvijek uvrijeenim glasom gospoa Revnolds.
- Vjerojatno imate pravo. Ona vam, dakle, ranije nikad nije neto takvo ni spomenula. Mozda ste
zaboravili, osobito ako vam se nije inilo vazno.
- Kada ranije?
- Ne znamo - odgovori Poirot. U tome i jest problem. Mozda prije tri tjedna, a mozda i prije tri
godine. Rekla je da je tada bila jo "jako mlada". Ne znam to za trinaestgodinju djevojicu znai
"jako mlada". Vi se, dakle, ne sjeate nikakva senzacionalnog dogaaja u ovom mjestu?
- Ne, nikakvog. Dakako, ovjek svata uje, a i u novinama svata pie, na primjer: o napadima na
zene, na djevojke i njihove mladie 1 tako dalje. Ali ne sjeam se nijednog znaajnijeg dogaaja za
koji bi se Joyce zanimala.
80
- Pa ipak, ako je Joyce izriito tvrdila da je vidjela ubojstvo, smatrate li da je govorila istinu?
- Ona to ne bi rekla kad ne bi mislila da je istina. Izgleda da je neto pobrkala.
- Jest, to je mogue. Hoete li mi, molim vas, dopustiti da razgovaram s vaih dvoje djece koja su
takoer bila na zabavi?
- Ma naravno, iako ne znam to od njih oekujete. Ann ui za ispit, a Leopold je u vrtu, pravi model
aviona.
Leopold, snazan djeak bucmasta lica, bio je posve zaokupljen konstrukcijom svog aviona. Prolo je
nekoliko sekundi prije negoli je obratio paznju na pitanje to su mu postavljena.
- I ti si bio na zabavi, zar ne, Leopolde? uo si to je rekla tvoja sestra. Moze li nam ponoviti njezine
rijei?
- Mislite ono o ubojstvu? - upita s dosadom u glasu.
- Jest, to - odgovori Poirot. - Rekla je da je jednom vidjela ubojstvo. Misli li da je to istina?
- Dakako da ne mislim -odgovori Leopold. - Tko bi vidio ubojstvo? To je samo njoj slino.
- to zeli time rei, da je to samo njoj slino?
- Pravila se vazna - odgovori Leopold. Potpuno se usredotoio na namatanje zice oko jednog dijela
aviona teko diui kroz nos.
- Veoma glupa djevojka - doda. - Bila je u stanju svata rei samo da na sebe svrati pozornost.
6 Dogodilo se na dan Svih svetih
81
II
- Znai ti misli da je ona sve to izmislila? Leopold pogleda gospou Oliver.
- Mislim da je pokuala vas malo impresionirati - ree. - Vi piete detektivske romane, je li tako? Ona
je tu priu izmislila samo zato da je zapazite meu ostalim djevojicama.
- I to bi bilo njoj slino, zar ne? - upita Poirot.
- O da, bila je u stanju svata rei - odgovori Leopold. - Zato se i kladim da joj nitko nije povjerovao
...
- Jesi li sluao kad se o tome govorilo? Misli li ti da joj je netko od nazonih povjerovao?
- Pa, uo sam kad je to rekla, ali nisam ba sluao. Znam da joj se Beatrice rugala. A i Cathie. Obje su
rekle da je to "debela laz" ili tako neto.
Bilo je oito da se od Leopolda vie nita nee moi saznati, pa su poli na gornji kat gdje je Ann,
koja je izgledala kao da ima vie od esnaest godina, sjedila za stolom nad nekoliko otvorenih knjiga.
- Jest, i ja sam bila na zabavi - rekla je.
- Jesi li ula izjavu tvoje sestre da je vidjela ubojstvo?
- Jesam, ula sam ali nisam obraala paznju.
- Mislila si da to nije istina?

- Dakako da nije istina. Ovdje godinama nije bilo ni jednog ubojstva. Mislim da ak stoljeima ovdje
nije bilo pravog zloina.
- to misli, zato je onda to rekla?
- Voli se praviti vazna, hou rei, voljela se praviti vazna, razumijete. Priala je tako jednom jednu
krasnu priu o svom putovanju po Indiji. Zapravo je moj ujak bio u Indiji, a ona je prepriavala
njegove dozivljaje kao da je i ona bila s njim. I mnoge su joj djevojice u koli vjerovale.
- Ti se, dakle, ne sjea da se u zadnje tri ili etiri godine ovdje zbio neki dogaaj, koji bi nazvala
ubojstvom?
- Ne. Osim onih uobiajenih - odgovori Ann. - Mislim na ona ubojstva o kojima svakodnevno itamo
u novinama. Ali ona se nisu dogodila ovdje u Woodleigh Commonu, ve uglavnom u Medchesteru.
- to misli, tko je ubio tvoju sestru, Ann? Vjerojatno poznaje njezine prijatelje i prijateljice pa
sigurno zna tko je nije volio.
- Ne mogu ni zamisliti da bi je netko zelio ubiti osim kakva luaka. Tko bi drugi mogao?
- A mozda se s nekim posvaala ili se, recimo, nije slagala?
- Hoete rei da je mozda imala neprijatelja? Smatram da je to glupost. Jer ljudi zapravo nemaju
neprijatelja. Ima samo ljudi koji vas mozda ne vole.
Kad su izlazili iz sobe, Ann doda:
- Ne zelim o Joyce govoriti ruzno jer je mrtva. To s moje strane nebi bilo ljepo. Ali ipak, moram
vam rei da je bila velika lazljivica. zao mi je to to moram izjaviti o svojoj sestri, ali istina je.
82
83
- Napredujemo li? - upita gospoa Oliver kada su napustili kuu.
- Nimalo - ree Hercule Poirot. - Zanimljivo - doda zamiljeno.
Gospoa Oliver ga je gledala kao da se s njim ne slaze.
Osmo poglavlje
Bilo je est sati. Hercule Poirot se, prema planu, nalazio u "Boriku". Stavio je u usta komadi
kobasice i zalio ga gutljajem aja. aj je bio prejak i Poirotu izuzetno neukusan. Kobasica je,
naprotiv, bila odlina. Skuhana bez greke. Sa zahvalnou je pogledao gospou McKay, koja je
sjedjela na drugom kraju stola uz veliki smei ajnik.
Ekspeth McKay bila je u svakom pogledu posve drugaija od svog brata. Dok je on bio krupan
ovjek, ona je zapravo bila uglata. Njeno otro, mravo lice promatralo je svijet oko sebe s izrazom
otroumna procjenjivanja. Premda je ona bila tako mrava, meu njima je ipak bilo slinosti:
uglavnom u oima i jakim eljustima. Moglo se pouzdati i u njihove zakljuke, i u njihov zdrav
razum. Mozda su svoja miljenja razliito izrazavali, ali to je bila i jedina razlika meu njima. Spence
je uglavnom govorio polako i pazljivo kako bi imao vremena da dobro promisli i tono izrazi svoju
misao, dok bi se gospoa McKay obarala, brzo i zestoko, poput make u lovu na mia.
84
85
f i
A
,
- Puno toga ovisi o karakteru djevojice - protumai Poirot - Joyce Revnolds. To me najvie
zbunjuje.
Upitno pogleda Spencea.
- Sa mnom se neete puno okoristiti - odgovori mu Spence. - Tek sam stigao ovamo. Radije pitajte
Elspeth.
Poirot pogleda prema drugom kraju stola, upitno podigavi obrve. Gospoa McKay bila je otra po

svom obiaju.
- Mislim da je bila prava mala lazljivica - ree.
- Nije, dakle, bila djevojica kojoj bi ovjek povjerovao, u koju bi se openito moglo imati
povjerenja?
Elspeth odluno odmahne glavom.
- Ni najmanje. Izmislila bi kakvu god priu samo da se pohvali, i, znate, dobro bi priala. Ja joj nikad
nisam ni rijei povjerovala.
- Priala je zato da se pravi vazna?
- Jest, jest. Sigurno ste ve uli za njezinu priu o Indiji? Mnogi su joj vjerovali. Netko je od njihove
obitelji za praznike otiao na putovanje u inozemstvo. Ne znam tono je li to bio njezin otac, majka,
ujak ili ujna. Svakako, otputovao je u Indiju. Kad se Joyce nakon praznika vratila, priala je kako je i
ona bila na tom putovanju. Sjajna pria. Bio je tu i maharadza i lov na tigra i slonovi... bila je divota
sluati je. I mnogi koji su je sluali vjerovali su joj sve. Ali ja sam odmah rekla: ona pria vie no to
se uistinu dogodilo. Prvo sam mislila da samo malo pretjeruje. No kasnije je pria sve vie rasla, bilo
je svaki put sve vie tigrova, shvaate, previe tigrova i slonova da bi stvar djelovala uvjerljivo. I
prije sam je poznavala kao djevojicu koja izmilja prie.
- Uvijek zato da svrati na sebe paznju?
- Eh. Pogodili ste. Bila je majstor u tomu.
- Ne moze, Elspeth, tvrditi da je svaka njezina pria bila puka laz samo zato to je jednom malo
upotpunila priu o putovanju na kojem nikad nije bila.
- Mozda ne mogu ba tvrditi, ali uvijek je vea vjerojatnost da su to bile same lazi nego da je bila
istina.
- I kad Joyce Reanolds ispria da je vidjela ubojstvo, vi biste prije rekli da je to laz nego da je istina?
Vi joj ne biste vjerovali?
- Ne, ne bih joj vjerovala - ustvrdi gospoa McKay.
- A mozda se i vara - upadne njezin brat.
- Naravno. Svatko se moze prevariti. To ti je kao ona stara pria o djeaku koji je stalno vikao: "Vuk,
vuk", pa kad se vuk doista pojavio, nitko mu vie nije vjerovao i vuk ga je epao.
- Va bi zakljuak bio ...
- I dalje mislim da djevojica najvjerojatnije nije govorila istinu. Ali ja sam pravina. Mozda je ovaj
put i govorila istinu. Mozda je doista neto vidjela. Dakako, ne ba onako kako je rekla, ali ipak neto.
- I time je izazvala svoju smrt - ree Spence glasom vieg policijskog inovnika. - To bi -trebala
imati na umu, Elspeth. Ona je sebe ubila.
86
87
i: f
- To je prilino vjerojatno - slozi se El-speth. - Zato sam i rekla da je moj sud mozda pogrean. Ako
je tako, zao mi je. Ali pitajte bilo koga tko je poznavao Joyce, svatko e vam rei da je za nju laz bila
najprirodnija stvar na svijetu. Osim toga, sjetite se da je bila na zabavi, da je bila uzbuena i da je
htjela o sebi ostaviti osobit dojam.
- Ali nitko joj nije vjerovao- ree Poirot. Elspeth McKay u nedoumici odmahne
glavom.
- Kakvo je ubojstvo ona mogla vidjeti? - upita Poirot.
Njegov je pogled prelazio s brata na sestru i obratno.
- Nikakvo - ustvrdi sa sigurnou gospoa McKay.
- Pa ipak, u zadnje tri godine, recimo, mora da je i ovdje netko umro.
- Svakako - slozi se Spence. Sve same prirodne smrti: stari ljudi, bolesnici, mozda pokoji sluaj

odbjeglog motorista.
- Nije bilo sluajeva iznenadne ili neuobiajene smrti?
- Pa ... - oklijevajui pone Elspeth. Spence je prekine.
- Napisao sam vam nekoliko imena - ree Spence i pruzi Poirotu popis. - To e vam utedjeti mnogo
truda. Ne ete morati svuda postavljati sva ta pitanja.
- Jesu li to, po vaem miljenju, zrtve? ;
- Jedva. Ali je, ipak, mogue.
Poirot glasno proita.
- Gospoa Llewellyn-Smythe. Charlotte Ben-field. Janet White. Lesley Ferrier ... - prekine se i
pogleda preko stola u pravcu gospoe McKay.
- Moze biti - ree gospoa McKay. - Mozda neto u tome ima.
Doda jednu rije koja je odjeknula kao "opera".
- Opera? - upita zbunjeno Poirot. Do sad nita nije uo o operi u ovom mjestu.
- Otila je iznenada, jedne noi - ree Elspeth - i nikad vie nismo za nju uli.
- Tko, gospoa Llewellyn-Smythe?
- Ne, ne, nego ona opera djevojka. Lako je mogue da je neto stavila u lijek gospoi Lle-wellynSmythe i doepala se svog novca, je li tako- ili je bar u ono vrijeme tako mislila?
Poirot pogleda Spencea trazei objanjenje.
- I nikad se vie nije ulo za nju. Te stran-kinje, sve su iste.
Tek je sada Poirot shvatio to je gospoa McKay mislila pod rijeju "opera".
- Au pair djevojka - ree s olakanjem. - Djevojka koja za stan, hranu i mali dzeparac pomaze neto u
kui.
- Tako je. zivjela je s tom starom gospoom, a onda je, jedan ili dva tjedna nakon smrti stare
gospoe, au pair djevojka jednostavno nestala.
- Otila s nekim mukarcem, rekao bih - ree Spence.
88
89
- Ako je i bilo tako, nitko nita nije o tome uo. Inae se ovdje dosta pria. Obino se zna tko s kim
hoda.
- Je li netko pomislio da sa smru gospoe Llewellyn-Smythe neto nije bilo u redu?
- Nije. Imala je slabo srce. Bila je pod stalnim lijenikim nadzorom.
- Pa ipak, dragi moj, vi ste je stavili na vrh svoje liste potencijalnih zrtava.
- Ma znate, bila je bogata, veoma bogata zena. Njezina smrt nije bila neoekivana, ali je ipak bila
iznenadna. Usput napominjam da je ak i doktor Ferguson bio iznenaen - malo, ali ipak je bio.
Oekivao je, ini se, da e ona neto duze zivjeti. Lijenicima se, dodue, stalno dogaaju takva
iznenaenja. A gospoa Llewellyn -Smythe nije bila od osoba koje pobozno sluaju lijenikova
uputstva. Ona je zivjela onako kako se njoj svidjelo. Bila je, na primjer, strastveni vrtlar i toga se nije
odrekla, iako to sranim bolesnicima nije ba korisno.
Elspeth McKay preuzme priu.
- Doselila se ovamo kad je ve bila slaba zdravlja. Prije je zivjela u inozemstvu. Odluila je da ovdje
zivi kako bi bila blize svom neaku i neakinji, gospodinu i gospoi Drake. Kupila je zato onu veliku
viktorijansku kuu uz naputeni kamenolom, koji je s kuom i dobila. Potroila je tisue funti da bi
od tog kamenoloma stvorila terasasti vrt ili kako se to ve struno kaze. Pozvala je strunjaka za
hortikulturu, iz Wisleya, mislim, da joj napravi nacrte. Mogu vam rei, isplati se pogledati taj park.
lr .
- Svakako u ga pogledati - ree Poirot. - Tko zna, mozda mi sine neka misao.
- Da sam na vaem mjestu, ja bih sigurno prola. Vrijedno je truda.

- Bila je bogata, kazete? - upita jo jednom Poirot.

- Udovica poznatog brodograditelja. Imala je gomilu novaca.
- Njezina smrt nije bila neoekivana jer je imala slabo srce, ali je ipak bila iznenadna - ustanovi
Spence. - Nije bilo nikakve sumnje da se radi o prirodnoj smrti. Popustilo srce, odnosno koronarna...
ne znam tonu dijagnozu, to su je postavili lijenici.
- Nije se uope spominjala mogunost istrage?
- Nije - odmahne glavom Spence.
- Poznat sluaj - ree Poirot. - Lijenik preporui starijoj gospoi da bude oprezna, da ne tri
stubama, da ne pretjeruje s vrtlarenjem, i tako dalje, i tako dalje. Ali radi se o energinoj gospoi,
koja je cijelog zivota bila pasionirani vrtlar, koja je uvijek zivjela kako se njoj svidjelo pa se ni sada
nee strogo pridrzavati lijenikovih uputa.
- To je istina. Gospoa Llewellyn-Smythe uinila je udo o biveg kamenoloma. Tonije, njezin
strunjak za hortikulturu. Radili su oboje na tom projektu tri ili etiri godine. Ona je prilikom jednog
kruznog putovanja, mislim po Irskoj, vidjela jedan vrt, pa je po tom uzoru preuredila naputeni
kamenolom. Morate to pogle90
91
dati. Teko ete povjerovati da je ono to vidite doista stvarnost.
- Rije je, dakle, o prirodnoj smrti - ree Poirot - koju je potvrdio i ovdanji lijenik. To je isti
lijenik koji je i sada ovdje i kojeg u uskoro upoznati?
- DrFerguson? Jest, isti je. Ima oko ezdeset godina. Dobro obavlja svoj posao i svi ga ovdje vole.
- A vi ipak pomalo sumnjate da je njezina smrt mozda bila ubojstvo? Imate li jo koji razlog osim
onih to ste ih ve spomenuli?
- Opera djevojka, na primjer - ubaci gospoa McKay.
- Zato?
- Mora da je ona krivotvorila oporuku. Jer tko bi je inae krivotvorio?
- ini mi se da u o tome uti jo neke zanimljive stvari.
- Bilo je i malo strke oko sudbene provjere ...
- Ovjere.
- Dobro, sudbene ovjere oporuke stare gospoe.
- Zar je to bila nova oporuka?
- Bilo je to neto s udnim imenom, kao neki medicinski izraz.
Elspeth pogleda Poirota i on kimne.
- Mislite aneks.
- Napravila je ona nekoliko oporuka - ree Spence. - Sve su bile pomalo sline. Darovnice
dobrotvornim drutvima, pokloni bivoj posluzi, dok bi najvei dio bogatstva uvijek pripao njezi92
nom neaku i njegovoj zeni, koji su joj bili najblizi roaci.
- A taj aneks?
- Prema njemu sve je pripalo toj opera djevojci - ree Elspeth - zbog njezine odanosti, briznosti i
dobrote. Otprilike zbog toga.
- A mozete li mi neto vie rei o toj au pair djevojci?
- Dola je iz neke zemlje srednje Evrope. S nekim dugakim imenom.
- Koliko je zivjela u kui stare gospoe?
- Neto vie od godinu dana.
- Stalno govorimo o staroj gospoi. Koliko je ona zapravo imala godina?
- Bila je ezdesetih godina, ezdeset i pet ili est, otprilike.
- Pa i nije bila tako stara - ree Poirot sa sazeljenjem u glasu.
- Kao to vam je ve Bert rekao, napisala je nekoliko oporuka - ree Elspeth - ali one su se jedna od

druge malo razlikovale. Poklanjala bi novac dobrotvornim drutvima, a kasnije bi mijenjala ime tih
dobrotvornih drutava, ili bi se predomislila pa neki suvenir poklonila nekoj drugoj sluzavki, i tako,
znate. Ali glavnina imetka uvijek je pripala njezinom neaku i njegovoj zeni i, mislim, jo jednom
roaku, koji je takoer u meuvremenu umro. Bungalov to ga je sagradila, ostavila je onom vrtlaru
na uzivanje dokle god bude htio. Neto je novaca ostavila za uzdrzavanje vrta u kamenolomu jer je
trazila da bude otvoren za javnost.
93
- Pretpostavljam da ju je njezina obitelj proglasila neuravnotezenom ili tvrdila da je bila pod neijim
loim utjecajem.
- Mislim da je ba nekako tako i bilo - ree Spence. - Odvjetnici su se, kao to sam vam ve rekao,
otro okomili na tu krivotvorenu oporuku. Premda nije bilo sasvim jasno da je krivotvorena, oni su
to odmah ustanovili.
- Na vidjelo su izile neke stvari po kojima je bilo oito da je opera djevojka sve to mogla veoma
jednostavno izvesti - ree Elspeth. - Doznalo se, naime, da je ona pisala veoma mnogo pisama
gospoe Llewellyn~Smythe. Gospoa je mrzila pisma pisana strojem. Doputala ih je samo u
poslovnim odnosima. Za dopisivanje s prijateljima nalozila bi djevojci: Pii to slinije mom
rukopisu i potpisi me. To je jednog dana ula gospoa Minden, istaica. Tako se djevojka privikla da
oponaa rukopis svoje poslodavke, pa joj je vjerojatno jednog dana palo na pamet to bi mogla
uiniti i nakon toga pobjei. Tako se onda i dogodilo. No odvjetnici su bili veoma otroumni, kao to
sam ve rekla, i odmah su to opazili.
- Odvjetnici gospoe Llewellyn-Smythe?
- Da, tvrtka Fullerton, Harrison i Leabe-tter. Veoma uvazena firma iz Medchestera. Brinuli su se
cijelo vrijeme za njezine pravne poslove. Pozvali su strunjake, bilo je ispitivanja; i djevojku su
ispitivali, dok jednoga dana nije nestala. Naprosto je nestala i za sobom ostavila pola svojih stvari.
Ve su se spremali da protiv nje pokrenu istrazni postupak, ali ona na
94
to nije ekala. Jednostavno je nestala. A iz ove zemlje nije teko nestati, samo ako se to uini na
vrijeme. Na jedan dan moze se otii na Kontinent ak i bez pasoa. Ako se ovjek dogovori s nekim
na drugoj strani, sve se moze urediti prije nego se raspie potjernica. Sigurno se vratila u svoju
zemlju, promijenila ime ili otila nekim prijateljima.
- A svi su i dalje mislili da je gospoa Llewellyn-Smythe umrla prirodnom smru? - upita Poirot.
- Da. To nikad nije dolo u pitanje. Ja, naravno, govorim samo o jednoj mogunosti. Takve stvari su
se dogaale i prije a da lijenici uope nisu posumnjali. Zamislite, na primjer, da je mala Joyce ula
kako gospoa Llewellyn--Smythe, dok joj djevojka daje lijekove, kaze: ,Ovaj lijek ima drugaiji
okus nego inae', ili: ,Ovaj lijek ima gorak okus', ili: ,Ovaj je lijek malo udan'.
- Sluajui te, Elspeth, ovjek bi pomislio da si i ti bila tamo - ree Spence. - A sve je to samo igra
tvoje mate.
- Kad je umrla? Ujutro ili veer? Unutra ili vani? Kod svoje kue ili drugdje?
- Kod kue. Vratila se u kuu dosta teko diui, nakon to je neto radila u vrtu. Rekla je da je
umorna, legla na krevet i, da skratim priu, nikada se vie nije probudila, to je, u medicinskom
smislu, posve prirodna stvar.
Poirot izvadi malu biljeznicu. Na vrhu stranice pisalo je "zrtve". Ispod tog naslova napisao je pod
brojkom 1) gospoa Llewellyn-Smythe
95
(pretpostavka). Na drugim stranicama napisao je ostala imena koja mu je dao Spence. Upita ga sa
zanimanjem:
- Charlotte Benf ield? Spence spremno odgovori.

- estnaestgodinja trgovaka pomonica. Naena na puteljku blizu ume uz kamenolom. Odmah su

osumnjiili dva mladia koji su s njom povremeno izlazili. Ali nije bilo dokaza.
- Jesu li oni policiji pomagali u istrazi? - upita Poirot.
- Tako vi to zovete. To je uobiajena fraza. Ali, nisu mnogo pomogli. Bili su uplaeni. Rekli su
nekoliko lazi, sami sebi proturjeili. Ali nisu ipak djelovali uvjerljivo, poput stvarnih ubojica,
premda je to svaki od njih mogao biti.
- Kako su izgledali?
- Peter Gordon, dvadeset i jedna godina, nezaposlen, bio jedanput ili dvaput zaposlen ali samo na
kratko vrijeme. Lijen. Inae zgodan. Dva do tri puta uvjetno osuen zbog manjih kraa i slinih
manjih prijestupa. Nasilje nije registrirano. Druzio se s prilino okorjelim mladim kriminalcima, ali
mu je uvijek nekako uspijevalo da ne upadne u neku ozbiljniju nepriliku.
- A drugi?
- Thomas Hudd. Dvadeset godina. Muca. Stidljiv. Neurotiar. Htio postati uitelj, ali nije mogao
poloziti ispite. Majka udovica. Tip majke koja sina obozava. Ne doputa prijateljice. Drzi ga to vie
moze uz svoju pregau. Dobio je namjetenje u papirnici. Bez kriminalne prolosti. S psiholokog
stajalita, ini se, ipak postoji
96
mogunost: djevojka ga je dosta vukla za nos. Ljubomora je mogu motiv. Bez dokaza. Obojica su
imala alibi. Hudd je imao alibi svoje majke. Ona bi se zaklela na to hoete da je cijelu veer proveo s
njom u kui. Nitko to, naravno, nije mogao opovrgnuti jer ga nitko nije vidio na nekom drugom
mjestu, pogotovo ne u blizini mjesta ubojstva. Gordonu je alibi dao jedan od njegovih ne ba
uvazenih prijatelja. Taj alibi nije mnogo vrijedio, ali ga nisu mogli oboriti.
- Kad se to dogodilo? ;
- Prije jedanaest mjeseci.
- A gdje? ;
- Na jednom puteljku u polju, nedaleko o Woodleigh Commona. ;
- Oko kilometar odavde - dopuni Elspeth.
- Blizu Jovcine kue - kue Revnolds?
- Ne. Na drugoj strani mjesta.
- Ne ini mi se vjerojatnim da bi to mogao biti zloin o kojem je govorila Joyce - ree Poirot
zamiljeno. - Jer ako ovjek vidi da netko udara djevojku po glavi, odmah e pomisliti da se radi o
zloinu. Nije potrebno da proe godina dana da bi doao do takva zakljuka.
Poirot proita slijedee ime.
- Lesley Ferrier.
Spence opet iznese podatke, inovnik u odvjetnikoj kancelariji. Dvadeset i osam godina. Namjeten u
tvrtki Fullerton, Harrison i Lead-better iz Market Streeta u Medchesteru.
- Za njih ste, ini mi se, rekli da su odvjetnici gospoe Llewellyn-Smythe?
- Jest, to su oni.
7 Dogodilo se na elan Svih svetih
97
- I to se dogodilo Leslevu Ferrieru?
- Netko ga je ubio nozem, udarcem u lea, nedaleko od gostionice "Zeleni labud". Govorilo se da
izmeu njega i zene njegova stanodavca Harrvja Griffina postoji odreena veza. Jo je ta gospoa
Griffin dobar komad. Ipak, kao da je u zadnje vrijeme malo oronula. Bila je pet-est godina starija od
njega ali voljela je mlade.
- A oruzje?
- Noz nikada nije naen. Govorilo se da je on s njom prekinuo i upustio se s nekom drugom

djevojkom, ali nikad se nije saznalo s kojom.

- Tako, dakle. A tko je naposljetku bio osumnjien? Stanodavac ili njegova zena?
- Sumnjivi su bili oboje. Ali, ipak, inilo se vjerojatnijim da je to ona. Veoma temperamentna
polueiganka. Bilo je naravno i drugih rjeenja. Na Leslie nije bio sasvim bezazlen. Imao je oko
dvadeset godina kad je doao u sukob sa zakonom jer je falsificirao neke raune. Sluaj
krivotvorenih potpisa. Pria se da potjee iz obitelji rastavljenih roditelja. Znate tu priu. Poslodavci
su ga zagovarali. Dobio je kratku kaznu, a nakon toga tvrtka Fullerton, Harrison i Lead-better primila
ga je opet na posao.
- Kasnije je bio u redu?
- ini se, nema dokaza o suprotnom. To barem tvrde njegovi poslodavci. Ipak, bio je u meuvremenu
umijean u neke sumnjive transakcije svojih prijatelja. Moglo bi se rei da nije posve ispravan, ali je
zato oprezan.
- to je bila druga mogunost?
98
- Da ga je ubio jedan od njegovih sumnjivih prijatelja. Tko se druzi s oloem moze oekivati udarac
nozem u lea im ih ostavi na cjedilu.
- Postoji li jo neto?
- Da. Imao je dosta novaca na raunu u banci. Netko mu je, ini se, platio u gotovu. Nije se moglo
ustanoviti tko. To je ve samo po sebi sumnjivo.
- Mozda je pomalo potkradao Fullertona, Harrisona i Leadbettera - primijeti Poirot.
- Oni su izjavili da to ne dolazi u obzir. Pozvali su strunjaka da pogleda knjige.
- A policija nije imala pojma odakle mu taj novac?
- Ne.
- Mislim da ni to nije ono ubojstvo koje je spomenula Joyce.
Potom proita zadnje ime. Janet White.
- Nali su je udavljenu na preacu izmeu kole i njezine kue. Stanovala je zajedno s jo jednom
uiteljicom, Norom Ambrose. Prema onom to je Nora Ambrose izjavila, Janet White je bila
nervozna zbog jednog ovjeka. Ona je s njim prekinula prije godinu dana, a on joj je od tada,
povremeno, slao prijetea pisma. Nikad se nita nije pronalo u vezi s tim ovjekom. Nora Ambrose
nije znala ni kako se zove, ni gdje stanuje.
- Aha - ree Poirot. - To mi se ve vie svia.
Stavi veliku crnu oznaku kraj imena Janet White.
- Zbog ega? - upita Spence.
7*

- Jer se veoma lako moze pomisliti da je Joyce upravo to vidjela. Mozda je prepoznala zrtvu,
uiteljicu koju je poznavala i koja joj je mozda ak i predavala. Mozda napadaa nije poznavala.
Vidjela je borbu, ula je svau izmeu djevojke koju je poznavala i mukarca kojeg nije poznavala,
ali u ono vrijeme nije tome pridavala neko posebno znaenje. Kada je Janet White ubijena?
- Prije dvije i pol godine.
- I to se podudara - ree Poirot. - Tada, naime, jo nije mogla pomisliti da ovjek s rukama oko
Janetina vrata ne grli Janet, to je bilo normalno, nego da je namjerava ubiti. A kasnije, kad je malo
odrasla, shvatila je pravo znaenje tog prizora.
Poirot pogleda Elspeth. - Slazete li se s mojim rasuivanjem?
- Ja vas razumijem, ali mi se ini da se vi uzalud vrtite u krugu - i to posve pogrenom krugu - trazei
zrtvu nekog davnog zloina, umjesto da tragate za ovjekom koji je ovdje, u Woodleigh Commonu,
prije nepuna tri dana ubio djevojicu.
- Iz prolosti idemo prema budunosti - ree Poirot. - Tako smo i doli iz razdoblja prije dvije i pol
godine do razdoblja od prije tri dana. Zato sada moramo razmotriti, to ste vi sigurno ve i uinili,
koga bi se od onih koji su bili na zabavi moglo povezati s nekim ranijim zloinom.
- Mislim da bi taj krug jo vie mogli suziti - ree Spence - ako prihvatimo vau pretpo100
stavku da je Joyce ubijena zbog svoje izjave. Ona je ubojstvo spomenula na pripremama za zabavu.
Mozda se i varamo kad smatramo da je to bio motiv ubojstva, ali meni se ipak ini da se ne varamo.
Dakle, netko je od onih koji su tog popodneva sudjelovali na pripremanju zabave uo izjavu Joyce i
stupio u akciju im mu se ukazala prilika.
- Tko je sve bio prisutan? Nadam se da znate.
- Jest, znam. Evo popis.
- Pazljivo ste ga provjerili?
- Jesam, dva puta. Prilian posao. Imate osamnaest imena.
Gospoa Drake (vlasnica kue)
Gospoa Butler
Gospoa Oliver
Gospoica Whittaker (uiteljica)
Veleasni Charles Cotterell (vikar)
Simon Lampton (kapelan)
Goispoica Lee (asistentica dra Fregusona)
Ann Revnolds
Joyce Revnolds
Leopold Reynolds
Nicholas Ransom
Desmond Holland
Beatrice Ardley
Cathie Grant
Diana Brent
Gospoica Garlton (kuna pomonica)
Gospoa Minden (istaica)
Gospoa Goodbody (kuna pomonica)
101
- Jeste li sigurni da su to svi?
- Ne. Nisam siguran - odgovori Spence. - I ne mogu biti siguran. Nitko ne moze biti siguran. Dolazili
su razni ljudi i donosili stvari. Netko je donio arene zarulje, netko opet zrcala. Bilo je i posuenog
posua. Netko je posudio plastino vedro. Ljudi su donosili stvari, izmijenili nekoliko rijei i opet

odlazili. Nisu ostali pomoi. Zato neku od tih osoba mozda nitko nije posebno ni zapazio ni zapamtio.
A ona je, ve samo spustivi vedro u predsoblju, mogla uti to Joyce govori u salonu. Djevojica je
dosta glasno govorila, znate. Prema tome, ne mozemo se ograniiti na taj popis, ali to je sve s ime
sigurno raspolazemo. Evo, izvolite. Pogledajte. Kraj svakog imena napravio sam vam biljeku.
- Ba vam hvala. Samo jo jedno pitanje. Vjerojatno ste ispitivali neke ljude, pa i ove koji su bili na
zabavi. Da li je itko, pazite, itko od njih spomenuo Jovcinu tvrdnju da je vidjela ubojstvo?
- Mislim da nije. U svakom sluaju, o tome nema sluzbenog zapisa. Prvi put sam za tu izjavu uo od
vas.
- To je zanimljivo, zapravo znaajno.
- Oito da je nitko nije ozbiljno shvatio - ree Spence.
Poirot kimne zabrinuto.
- Moram ii na sastanak s drom Perguso-nom. Sada mu zavrava sluzba.
Presavije popis to mu ga je dao Spence i gurne ga u dzep.
102
Deveto poglavlje
DrFerguson, od oko ezdeset godina, kotskog porijekla, otresita ponaanja, promatrao je Poirota od
glave do pete svojim pronicljivim oima iznad kojih su strale ve pomalo starake obrve.
Onda ree: - No, to zapravo zelite? Sjednite. Pazite, jedna noga stolice je rasklimana.
- Mozda bi bilo dobro da vam objasnim... - pone Poirot.
- Ne morate mi nita objanjavati - prekine ga dr Ferguson. - U mjestu kao to je nae svi uvijek znaju
sve. Ja, na primjer, znam da vas je kao najveeg zivueg detektiva dovela ona zena-spisateljica kako
biste zbunili policajce. To je manje-vie istina, zar ne?
- Djelomino - odgovori Poirot. - Doao sam ovamo da posjetim svog starog prijatelja Spencea,
vieg inspektora, koji ovdje zivi sa svojom sestrom.
- Spence? No, da. Ispravan je taj tip, Spence. Uporan, poten i dobar policajac staroga kova. Ne
primjenjuje nasilje, nekorumpiran, a nije ni glup. Stoposto pouzdan.
103
- Tona ocjena.
- No, da. to ste rekli vi njemu, a to on vama?
- I on i inspektor Raglan bili su prema meni veoma susretljivi. Tome se i od vas nadam.
- Ja zapravo ne znam ime bih mogao prema vama biti susretljiv - ree Ferguson - jer ne znam to se
dogodilo. Za vrijeme kune zabave jednoj djevojici gurnu glavu u kabao pun vode i ona se udavi.
Gadna stvar. Ali, podsjeam vas, ukokati jedno dijete danas vie nije stvar koja ovjeka moze
zaprepastiti, esto su me zadnjih desetak godina zvali da pogledam umorenu djecu. Preesto! Ima
mnogo ljudi koji bi morali biti pod kontrolom zavoda za mentalne bolesnike, a nisu. Nema dovoljno
mjesta za sve. Ima ih koji svuda slobodno hodaju, ljubazno razgovaraju, dobro su odjeveni, izgledaju
poput ostalih, a u stvari cijelo vrijeme traze koga e udesiti. Oni se pri tom neizmjerno zabavljaju. Ne
dogaa se esto da poine zloin na zabavi jer je suvie velika mogunost da budu uhvaeni, ali
novost privlai i mentalno poremeene ubojice.
- Pretpostavljate li mozda tko je to uinio?
- Zar vi zbilja mislite da na to pitanje mogu tek tako odgovoriti? Morao bih prije imati neke dokaze,
zar ne? Morao bih biti posve siguran u ono to kazem.
- Ali mozete i nagaati - ree Poirot.
- Svatko moze nagaati. Kad me pozovu da kazem hoe li netko dobiti kozice ili je u pitanju alergija
na koljke ili na perje, ja moram postavljati pitanja da bih doznao to je pacijent jeo i
pio, na emu spava, s kojom se djecom druzi, vozi li se u prenatrpanom autobusu s djecom gospoe
Smith i gospoe Robinson - jer sva ta djeca imaju kozice - i niz slinih pitanja. Tek nakon toga

doem do privremenog zakljuka o kojoj bi se pojavi moglo raditi. To se, dopustite da vam kazem,
zove dijagnoza. Ona se ne postavlja na brzinu i obino se provjerava.
- Jeste li poznavali djevojicu?
- Svakako. Bila je moj pacijent. U ovom mjestu postoje dva lijenika: dr Worrall i ja. A ja sam
lijenik obitelji Revnolds. Joyce je bila prilino zdravo dijete. Bolovala je samo od uobiajenih
djejih bolesti. Nita neobino, nita ne^ oekivano. Previe je jela i previe govorila. Brbljavost joj
nije previe kodila, ali je zato to je previe jela s vremena na vrijeme imala napadaj zui. Prebolela
je zaunjake i ospice. Nita drugo.
- Ali, ini se da je jedanput ipak previe govorila.
- To je, dakle, trag koji slijedite? uo sam neke prie na temu "to je vidio sobar", ali ovdje se ne radi
o komediji nego o tragediji. Mislite li na to?
- Svakako. Ipak bi to mogao biti motiv, razlog.
- Jest, slazem se. Ali mogui su i drugi razlozi. Danas najprije pomislimo na mentalno poremeenu
osobu. Po sudnicama izgleda da je to najei razlog. Nitko se nije obogatio njezinom smru. Nitko
je nije mrzio. Kao da se danas, u sluajevima kad se radi o djeci, uope
104
105
i
ne moraju ni traziti neki posebni razlozi... Razlog nije negdje vani. On je u glavi ubojice. To je
njegov poremeen, zao ili ekscentrian um. Svejedno kako ga nazvali. Ja nisam psihijatar. A pomalo
mi ve ide na zivce kad ujem "istraga se nastavlja zbog psihijatrijskog vjetaenja" ... ovjek izvrio
provalu, porazbijao sva zrcala, pokrao sve boce viskija, srebrni pribor za jelo, na kraju udario staru
zenu po glavi, a oslobaaju ga krivnje zbog mentalne poremeenosti!
- Tko bi, po vaem miljenju, bio zreo za psihijatrijsko vjetaenje u naem sluaju?
- Mislite od onih koji su te veeri bili na djelu?
- Da.
- Ubojica je morao biti nazoan, zar ne? Jer inae ne bi bilo ubojstva. Tono? Morao je biti meu
gostima ili meu pomagaima ili je uao kroz prozor, s predumiljajem. U tom sluaju morao je
dobro znati kako se kua zatvara. Mozda je u kui bio ranije i dobro je razledao. Zamislite ovjeka ili
djeaka koji hoe nekoga ubiti. Nije to nita novo. Imali smo takav sluaj u Medchesteru. Iziao je na
vidjelo tek nakon est ili sedam godina. Trinaestgodinji djeak. Htio je svakako nekoga ubiti. I ubio
je dijete od devet godina. Ukrao automobil, vozio ga petnaestak kilometara, zabio ga u ikaru, sve
zapalio, otiao i nakon toga zivio istim zivotom do svoje dvadeset i prve ili druge godine. Tako on,
naravno, tvrdi. Mogao je isto tako nastaviti s ubijanjem. A vjerojatno i jest. Ustanovio je da mu se
svia ubijati. Ne mislim, dodue, da je ubio
106
mnogo ljudi jer bi u tom sluaju daleko prije imao policiju za vratom. S vremena na vrijeme osjetio
je potrebu za ubijanjem. To pie u psihijatrijskom izvjetaju. Izvrio je ubojstvo u neuraunljivom
stanju. Pokuavam sebi i ovaj sluaj tako objasniti. Nisam psihijatar, hvala bogu. Imam nekoliko
prijatelja psihijatara. Neki su izvanredno pametni. Neki, kazem. No, da. Ja idem dotle da tvrdim kako
bi i same psihijatre valjalo podvri psihijatrijskom pregledu. Ubojica male Joyce sigurno ima estite
roditelje, uobiajeno dobro ponaanje, pristojan izgled. Nitko niti ne sanja da s njime neto nije u
redu. Jeste li ikad zagrizli sonu crvenu jabuku? A onda, kad ste doli do srzi, neto izviri i mae
prema vama glavom? Danas ima mnogo takvih ljudi. Vie nego prije.
- Dakle nemate konkretnih sumnja?
- Ne zelim se istrati i dijagnosticirati ubojstvo bez ikakvih dokaza.
- Ali ipak ste rekli da je ubojica morao biti netko od nazonih na zabavi. Ne moze biti ubojstva bez

ubojice.
- U nekim dobro napisanim detektivskim romanima - moze. Mozda i vaa autorica-milje-nica pie
takve romane. No, u ovom sluaju, slazem se: ubojica je morao biti nazoan; ili gost ili pomonik ili
netko tko je uao kroz prozor. Jednostavna stvar, ako je ranije prouio kvaku na prozoru. Nekom
luaku se mozda svidjela pomisao da se na zabavi u povodu dana Svih svetih dogodi ubojstvo. Jedino
od toga mozemo krenuti dalje, od jedne osobe koja je bila na zabavi.
107
Ispod upavih obrva Poirota je promatrao par blistavih oiju.
- I ja sam bio tamo - doda. - Doao sam kasno, samo da vidim to se dogaa.
Energino kimne glavom.
- Da, odgovor treba traziti kao u novinskim izvjetajima: "meu prisutnima bio je i... i
Ubojica".
Deseto poglavlje
Poirot sa zadovoljstvom pogleda zgradu kole "Brijestovi".
Odmah je bio primljen. Jedna osoba, vjerojatno tajnica, brzo ga je odvela u kabinet upraviteljice
kole. Gospoica Emlyn ustade da bi ga pozdravila.
- Drago mi je to sam vas upoznala, gospodine Poirot. ula sam o vama.
- Vi ste preljubazni - ree Poirot.
- Priala mi je moja stara prijateljica, gospoica Bulstrode, prijanja upraviteljica kole
"Meadowbank". Sjeate li se mozda gospoice Bulstrode?
- Nju je nemogue zaboraviti. Izvanredna
linost.
- Da - ree gospoica Emlyn. - Ona je od kole "Meadowbank" uinila ono to ta kola danas jest. Uzdahne i doda: - Danas su ipak nastale neke promjene; drugi ciljevi, druge metode ... Ali to je jo i
sada kola poznata po svojoj posebnosti, naprednosti i tradiciji. No, ne smijemo previe zivjeti u
prolosti... Vjerojatno ste doli zbog smrti Joyce Revnolds. Ne znam
109
da li vas taj sluaj posebno zanima. Malo se udaljuje od vae uobiajene tematike, zar ne?
Poznavali ste je osobno, ili mozda njezinu obitelj?
- Ne - odgovori Poirot. - Doao sam na molbu stare prijateljice, gospoe Ariadne Oliver, koja je
ovdje boravila neko vrijeme i tako bila prisutna na zabavi.
- Pie sjajne knjige - ree gospoica Emlyn. - Srela sam je jedanput. U redu. Znai, bit e nam lake
razgovarati. im nema osobnog interesa, ovjek moze otvoreno govoriti. Zaprepastio me taj
dogaaj. Bio je to, ako tako mogu rei, neprirodan sluaj. Djeca koja su sudjelovala na zabavi ili nisu
dovoljno odrasla, ili su suvie mala da bi se taj sluaj mogao svrstati u neku nama poznatu kategoriju.
Bilo je govora o nastranom ubojstvu. Slazete li se s tim?
- Ne - ree Poirot. - Mislim da se radi o tipinom ubojstvu s motivom, vjerojatno podlim.
- Svakako. A razlog?
- Razlog je jedna reenica koju je Joyce izrekla, ali ne na samoj zabavi, kako mi rekoe, ve za
vrijeme priprema u koje su bila ukljuena i starija djeca i neki pomagai. Ona je, naime, izjavila da je
jednom vidjela jedno ubojstvo.
- Jesu li joj povjerovali?
- Mislim da joj nitko nije povjerovao.
- Posve prirodno. Bit u iskrena, gospodine Poirot, jer ne zelim da neki suvini osjeaji zasjene
mentalne sposobnosti male Joyce. Ukratko
110
reeno, ona je bila prosjeno dijete - niti izriito glupa, niti izriito inteligentna - ali, moram

otvoreno rei, i neizljeiva lazljivica. U tome nije bila lukava: nije pokuavala sakriti svoju sklonost,
niti izbjei kazni zbog nje. Voljela se 'hvalisati stvarima koje se nisu dogodile, za koje je bila sigurna
da e zapanjiti njezine prijatelje i prijateljice. Zavrilo se, naravno, tako da joj vie nitko nije
vjerovao.
- Vi, dakle, mislite da je ona tu priu o ubojstvu koje je vidjela ispriala samo zato to se htjela praviti
vazna i pobuditi neiju radoznalost?
- Jest. I potpuno sam sigurna da je Ariadna Oliver bila osoba koje se htjela dojmiti.
- Prema tome, vi sumnjate da je Joyce uope vidjela ubojstvo?
- Potpuno sumnjam.
- I smatrate da je cijelu stvar izmislila?
- To opet ne bih rekla. Mozda je bila oevidac neke automobilske nesree, ili trenutka kad je nekoga
udarila i povrijedila lopta za vrijeme partije golfa, ili neke druge prigode na kojoj je mogla sagraditi
priu koja e govoriti o pokuaju ubojstva, to e impresionirati njezine slu-aoce.
- Dakle, jedina je pretpostavka koju mozemo prihvatiti da je na zabavi u povodu dana Svih svetih bio
nazoan i ubojica ...
- Svakako - odgovori gospoica Emlyn ne oklijevajui ni asa. - Svakako. Taj se zakljuak logiki
namee, zar ne?
111
- Jeste li mozda razmiljali o tome tko bi mogao biti ubojica?
- To je u svakom sluaju pametno pitanje - ree gospoica Emlyn. - Jer veina djece na zabavi imala
je izmeu devet i petnaest godina i gotovo svi su, ini mi se, bili ili bivi ili sadanji aci moje kole.
Od mene se oekuje da o njima neto znam, a i o njihovim obiteljima, o sredini iz koje su potekli.
- uo sam da je jednu od vaih uiteljica prije godinu-dvije zadavio nepoznat ubojica.
- Mislite na Janet White? Imala je oko dvadeset i etiri godine. Emotivna osoba. Koliko se saznalo,
ila je sama. Naravno, mozda je imala ugovoren sastanak s nekim mladiem. Bila je, znate, veoma
privlana mladiima, na skroman nain. Njezinog ubojicu nikad nisu otkrili. Policija je ispitivala
nekoliko mladih ljudi, trazila od njih da pomognu u istrazi, ali nisu mogli nai dovoljno dokaza da
protiv nekoga podignu optuznicu. Slabo obavljen posao; po miljenju mnogih, a i po mome.
- Vi i ja imamo zajedniki princip: ne odobravamo ubojstva.
Gospoica Emlyn promatrala ga je sekundu-dvije. Izraz njezina lica nije se izmijenio, pa ipak, Poirot
je imao osjeaj da ga ona veoma pazljivo odmjerava.
- Svia mi se nain na koji ste se izrazili - ree - jer iz onog to svaki dan itam ili ujem izgleda mi
kao da iri krugovi zajednice danas ubojstva, polako ali sigurno, prihvaaju kao zivotnu injenicu.
112
Zautjela je na trenutak, a ni Poirot nije govorio. Vjerojatno, pomislio je, stvara plan akcije.
Ustane i pritisne dugme.
- Mislim - ree - da e biti najbolje da razgovarate s gospoicom Whittaker.
Prolo je gotovo pet minuta, nakon to je gospoica Emlyn otila iz prostorije, kad su se otvorila
vrata i ula zena etrdesetih godina. Crvenkasta kosa joj je bila kratko podrezana, a ula je zustrim
korakom.
- Gospodin Poirot? - ree. - Mogu li neto uiniti za vas? Gospoica Emlyn misli da bi vam razgovor
sa mnom bio od koristi.
- Ako gospoica Emlyn tako misli, onda je to sigurno istina. Vjerujem njezinoj rijei.
- Dugo poznate gospoicu Emlyn?
- Ne. Tek sam je sada upoznao.
- Onda ste brzo o njoj donijeli sud.
- Vi ete, nadam se, potvrditi da se niani prevario.

Elisabeth Whittaker brzo i kratko uzdahne.

- O da, u pravu ste. Pretpostavljam da zelite razgovarati o smrtnom sluaju Joyce Rey-nolds. Ne
shvaam potpuno kakve veze imate vi s time. Preko policije? - Na licu joj se pokaza traak
nezadovoljstva.
- Ne, ne preko policije. Privatno, preko prijateljskih veza.
Ona malo gurne stolac unatrag, kao da ga zeli bolje vidjeti.
- Dobro, to zelite znati?
8 Dogodilo se na dan Svih svetih
113
- Gotovo da i nema potrebe da vam to posebno kazem, da gubimo vrijeme s postavljanjem suvinih
ili nevaznih pitanja. Te veeri na zabavi se neto dogodilo. I vi mi priajte o tome. Eto.
- Dobro.
- Bili ste na toj zabavi?
- Bila sam na zabavi. - Razmisli koji trenutak, a onda doda: - Bila je to veoma uspjela zabava. Dobro
zamiljena i dobro organizirana. Tridesetak osoba - od djece, tinejdzera, odraslih pomagaa, do
istaica i kunih pomonica - sudjelovalo je u njoj na ovaj ili onaj nain.
- A jeste li vi sudjelovali i u pripremama koje su se obavljale tog jutra ili ranog poslije-podneva?
- Nije trebalo mnogo pomagati. Gospoa Drake je sposobna da se sama pobrine za sve pripreme uz
pomo malog broja ljudi. Pomo joj je bila uglavnom potrebna oko kunih poslova.
- Razumijem. Vi ste, dakle, doli na zabavu kao gost?
- Tako je.
- I to se dogodilo?
- Tok zabave zacijelo vam je poznat. Vi zapravo zelite znati da li vam mogu neto posebno rei, neto
to sam zapazila ili to smatram osobito znaajnim. Ne zelim vam, znate, nepotrebno oduzimati
vrijeme.
- Vi mi nikako ne mozete oduzimati vrijeme. Dobro, gospoice Whittaker, ispriajte mi posve
jednostavno to se dogodilo.
114
- Razni dogaaji na zabavi zbivali su se po utvrenom redu. Zadnji dogaaj bio je zapravo vie
sveani trenutak koji je uobiajen na Bozi, a ne na Svisvete. Mislim na ognjenog zmaja, to jest na
veliku zdjelu u kojoj plivaju grozice u zapaljenoj rakiji, a oko nje stoje gosti i love grozice uz
urnebesan smijeh i ope veselje. U sobi je postalo vrue i zbog te zdjele koja je gorjela, pa sam izila
u predsoblje. U tom trenutku opazila sam gospou Drake kako izlazi iz kupaonice, na prvom katu,
nosei veliku vazu s jesenjim liem i cvijeem. Zastala je na vrhu stubita prije nego to e poeti
silaziti. Pogledala je dolje, preko stubita, ali ne prema meni, ve prema drugom kraju predsoblja,
gdje su vrata biblioteke i njima nasuprot vrata blagovaonice. Kao to sam rekla, gledala je u tom
pravcu, za-ustavivi se na trenutak prije nego to e sii. Pomakla joj se malo vaza u rukama jer je,
vjerojatno, bila nespretna i teka zato to je, kao to sam pretpostavljala, bila puna vode. Malo je i
dosta oprezno promijenila njezin polozaj tako da je moze drzati jednom rukom a drugom se
pridrzavati ograde ... U trenutku kad je dola do ruba stubita, zastala je ne gledajui u vazu, nego u
predsoblje. A onda je napravila iznenadan pokret... ja bih to nazvala trzajem ... kao da ju je neto
uplailo. Ispustila je iz ruke vazu i ona je pala, prevrnuvi se pritom tako da se sva voda prolila po
gospoi Drake, a vaza je tresnula u predsoblje i razbila se u paramparad.
- Shvaam - ree Poirot. Uuti na trenutak, promatrajui gospoicu Whittaker. Opazio je da
115
su joj oi prepredene i pametne. Svojim pogledom htjela je doznati njegovo miljenje o onome to
mu je rekla. - to ju je, po vaem miljenju, prestrailo?

- Razmiljajui kasnije o tome, dola sam do zakljuka da je vjerojatno nekoga vidjela.

- Mislite da je neto vidjela - ponovi Poi-rot zamiljeno. - Na primjer?
- Gledala je, kao to sam vam ve rekla, prema vratima biblioteke, ini mi se moguim da je vidjela
kako se ta vrata otvaraju ili se samo sputa kvaka, ili je vidjela ak neto vie od toga. Mogla je, na
primjer, vidjeti nekoga tko je upravo otvarao ta vrata pripremajui se da izie. A mozda je vidjela
nekoga koga nije oekivala.
- Jeste li i vi gledali prema tim vratima?
- Ne. Ja sam gledala u suprotnom pravcu, gore prema gospoi Drake.
- I vi definitivno mislite da je vidjela neto to ju je prestrailo?
- Da. Nita vie od toga. Vrata koja se otvaraju, ili neku neoekivanu osobu koja se iznenada pojavila.
To je dovoljno da se prestrai i ispusti iz ruke onu veoma teku vazu punu vode i cvijea.
- Jeste li vidjeli da je netko iz te sobe iziao?
- Ne, jer ja nisam gledala u tom pravcu. I ne vjerujem da je uope netko kroz ta vrata iziao u
predsoblje. Pretpostavljam da je taj netko vjerojatno uzmaknuo natrag u biblioteku.
- to je gospoa Drake uinila nakon toga?
116
- Kriknula je od srdzbe, sila stubama i rekla mi: 'Gledajte to sam sada uinila!' Gurnula je nekoliko
komadia stakla u kut. Nije bilo zgodno u tom trenutku sve to istiti jer su djeca poela izlaziti iz sobe
gdje je bio postavljen ognjeni zmaj. Dohvatila sam krpu i malo obrisala gospou Drake. Malo kasnije
i zabava je zavrila.
- Gospoa Drake nije nita rekla o tome da se prestraila ili zbog ega se prestraila?
- Ne. Nita.
- A vi mislite da se prestraila?
- Mozda. Gospodine Poirot, vi zacijelo mislite da pravim nepotreban problem oko neega to uope
nije vazno.
- Ne, zbilja ne mislim. Gospou Drake vidio sam samo jednom - doda znaajno - kad sam je, s
mojom prijateljicom gospoom Oliver, posjetio u njenoj kui. Htio sam pogledati, da se
melodramski izrazim, mjesto zloina. Za vrijeme te kratke posjete gospoa Drake mi se nije uinila
kao osoba koju je lako zaplaiti. Slazete li se sa mnom?
- Svakako. Zato sam i ja zbunjena.
- Niste joj ni postavljali nikakva pitanja?
- Nisam imala nikakvih razloga. Ako je osoba koja vas je pozvala u goste imala tu nesreu da ispusti
iz ruke svoju najbolju vazu i ona se smrskala u sitne komadie, onda sigurno nije zgodno da gost
kaze: 'to vas je, zaboga, natjeralo da to uinite?' A gospou Drake, mogu vas uvjeriti, nitko ne bi
mogao okriviti za nespretnost ...
117
- I ubrzo nakon toga zabava je, kao to ste rekli, zavrila. Djeca su s roditeljima ili prijateljima
naputala kuu, a Joyce nisu nigdje mogli nai. Sada znamo da je Joyee bila iza vrata biblioteke, da je
bila mrtva. Tko je, dakle, tek malo ranije namjeravao izii iz biblioteke ali je, kad je uo glasove u
predsoblju, ponovno zatvorio vrata da bi iziao malo kasnije, dok u predsoblju bude vrvjelo ljudima
to se oprataju, oblae kapute i tako dalje? Pretpostavljam da ste, gospoice Whittaker, nakon svega,
kad je pronaen le, razmiljali o onome to ste vidjeli?
- Jesam. Dakako. - Gospoica Whittaker ustane. - Aid nita vam vie ne bih mogla rei. ak je i ovo
to sam vam rekla mozda samo mali glupi detalj.
- Ali zamjetljiv. Jer sve to je zamijeeno valja zapamtiti. Uostalom, rado bih vam postavio jo jedno
pitanje, ak dva.
Elisabeth Whittaker ponovno sjedne. - Izvolite. Pitajte to god zelite.

- Mozete li se tono sjetiti kako su se redali dogaaji na zabavi?

- Mislim da mogu. Elisabeth Whittaker razmisli asak i nastavi: - Poelo je s natjecanjem ukraenih
tapova metli. Bile su podijeljene dvije ili tri male nagrade. Zatim je bilo natjecanje s balonima:
trebalo ih je uhvatiti i probuiti. Neka vrsta natjeravanja da se djeca ugriju. Zabava je nastavljena
igrom sa zrcalima. Djevojke su se povukle u jednu manju sobu, drzale u ruci zrcalo u kojem se
zrcalilo lice djeaka, odnosno mladia. " .
118
- Kako su to postigli?
- Jednostavno. Skinuli su gornji dio vrata pa su kroz taj otvor gledala razna lica i odrazavala se u
zrcalima to su ih djevojice drzale u rukama.
- Jesu li djevojice prepoznale sve osobe ija su se lica odrazavala u njihovim zrcalima?
- Mislim da neke jesu, ali neke i nisu. Mladii su se malo preruili, jedan je stavio periku, drugi
zaliske, trei masku, neki bradu, neki malo minke ... Djevojice su poznavale veinu djeaka, ali bile
su i dvije-tri nepoznate osobe. Galamili su, ciali i smijali se - rekla je gospoica Whittaker,
pokazujui na trenutak svoj akademski prezir prema toj vrsti zabave. - Bila je zatim trka s
preprekama, a onda su au napunili branom, preokrenuli je i na vrh tako nastalog kupa brana
stavili novi. Zadatak je bio u tome da se otkine jedan rezanj kupa. Igra kojem se pri tome kup
sruio bio je iskljuen iz igre - i tako redom, dok nije ostao onaj posljednji, koji je dobio novi.
Nakon te igre plesali su, do veere, a poslije veere doao je vrhunac zabave - ognjeni zmaj.
- Kada ste vi osobno posljednji put vidjeli Joyce?
- To ne znam - odgovori Elisabeth Whitta-ker. - Nisam ja dobro poznavala. Ona nije u mom razredu.
Nije bila osobito zanimljiva djevojica, pa je nisam ni promatrala. Sjeam se ipak da je rezala kup od
brana. Sjeam se zato to je u tome bila prilino nespretna. Tada je
119
I
dakle bila jo ziva. Ali to se dogaalo gotovo na samom poetku zabave.
- Niste vidjeli da je s nekim ula u biblioteku?
- Ne, nisam, jer bih to inae ve spomenula. To bi sigurno bilo vazno i znaajno.
- A sada moje drugo pitanje - ree Poirot. - Od kada ste zaposleni u ovoj koli?
- Ove jeseni bit e est godina.
- A predajete?
- Matematiku i latinski.
- Sjeate li se djevojke koja je prije dvije godine na ovoj koli bila uiteljica, zvala se Janet White?
Elisabeth Whittaker se ukoi. Napola ustane sa svog stolca, a onda opet sjedne.
- Ali to ... ali to, svakako, nema nikakve veze s ovim?
- Moglo bi imati - odgovori Poirot.
- Ali kako? Na koji nain?
kolski su krugovi oito bili slabije obavijeteni od mjesnih naklapala, pomisli Poirot.
- Joyce je pred svjedocima tvrdila da je prije nekoliko godina vidjela jedno ubojstvo. Smatrate li da
je to moglo biti ubojstvo Janet White? Kako je uope umrla Janet White?
- Bila je zadavljena jedne veeri na putu iz kole kui.
- Bila je sama? - Vjerojatno nije.
- Ali nije bila s Norom Ambrose?
- to vi znate o Nori Ambrose?
120
- Za sada nita - odgovori Poirot - ali bih htio znati. Kakve su to bile djevojke, Janet White i Nora
Ambrose?

- Obje opsjednute seksom, ali svaka na svoj nain. Ne vjerujem da je Joyce neto znala o tom sluaju,
niti da je neto vidjela. To se dogodilo na puteljku uz umu kraj kamenoloma. Ona je tada mogla
imati tek deset ili jedanaest godina.
- Koja je od njih imala prijatelja? - upita Poirot - Nora ili Janet?
- Ma to je stara pria.
- Stari grijesi imaju dugu sjenu - citirao je Poirot. - U toku zivota saznajemo istinitost te izreke. Gdje
je sada Nora Ambrose?
- Napustila je kolu i radi drugi posao na sjeveru Engleske. Bila je, dakako, veoma utuena, jer one su
bile dobre prijateljice.
- Policija nikada nije rijeila taj sluaj? Gospoica Whittaker odmahne glavom. Ustane i pogleda na
sat.
- Moram sada otii.
- Hvala vam za sve to ste mi ispriali.
121
Jedanaesto poglavlje
Hercule Poirot pogleda proelje Quarry Hou-sea.1 Solidno graen, lijep primjerak arhitekture
srednjeviktorijanskog razdoblja. Lako je mogao zamisliti njezin interjer: kredenc od tekog
mahagonija, u sredini etvrtast stol, mozda soba za biljar, velika kuhinja a uz nju prostorija za pranje
posua, na podu kamene ploe, masivan tednjak na ugljen u kojem sada sigurno gori elektrika ili
plin.
Opazio je da su na prozorima gornjeg kata jo uvijek navueni zastori. Pozvoni na ulaznim vratima.
Pojavila se mrava prosijeda zena, koja ga obavijesti da su pukovnik Weston i njegova supruga
otputovali u London i da se nee vratiti do idueg tjedna.
Poirot se pone raspitivati o Quarry Gar-denu.2 Ona mu je rekla da je otvoren za javnost, da je ulaz
udaljen pet minuta hoda odavde i da na zeljeznim vratnicama ulaza irna ploa.
1 "Quarry House" - ime kue poteklo od kamenoloma u kojem je sagraena.
2 "Quarry Garden - ime parka poteklo od kamenoloma u kojem se nalazi.
123
Lako je pronaao ulaz u vrt, uao i poeo se sputati puteljkom to je izmeu grmlja i drvea vodio
nizbrdo.
Najednom se zaustavi i ostane tako, zadubljen u misli. Nije mislio samo na ovo to se oko njega
prostiralo, ve je ispitivao jednu ili dvije reenice, jednu ili dvije injenice to mu ih je netko ranije
bio rekao. To ga je tjeralo na bjesomuno razmiljanje. Krivotvorena oporuka i jedna djevojka.
Djevojka je nestala. A oporuka je bila napravljena njoj u korist. Mladi umjetnik koji je ovamo doao
iz profesionalnih razloga, da bi od naputena kamenoloma stvorio vrt, dubok terasasti vrt. Poirot se
osvrne oko sebe i znaajno kinine glavom. Quarry Garden bio je zbilja ruzno ime za taj vrt jer je
podsjealo na miniranje kamenja to ga zatim kamionima nekud odvoze da bi se od njega gradilo
ceste. Iza svega su se nazirali industrijski zahtjevi. A ovaj dubok terasast vrt izgledao je sasvim
drugaije. Dok je o njemu razmiljao, navirala su mu u glavu neodreena sjeanja. Dakle, gospoa
Llewellyn--Smythe otila je na kruzno putovanje po Irskoj da bi razgledala poznate parkove. Palo mu
je na pamet da je i on prije pet-est godina bio u Irskoj zbog istrage u vezi s pljakom obiteljske
srebrnine. U tom sluaju bilo je nekoliko zanimljivih elemenata koji su zagolicali njegovu
radoznalost i poto je (kao obino) - ove je zagrade Poirot sam ubacio u tok svojih razmiljanja - s
uspjehom obavio svoj zadatak, odluio je da nekoliko dana provede putujui po Irskoj i
razgledavajui njezine znamenitosti.
124
U tom trenutku nije se mogao sjetiti nekog odreenog parka koji je tada razgledao. Zar to nije bilo

negdje u blizini Corka, pitao se Poirot. Killarnevja? Ne, nije bilo blizu Killarnevja. Negdje u blizini
Bantry Baya? - A zapamtio ga je zato to se radilo o parku posve drugaijem od svih parkova koje je
dotad smatrao znaajnijim dostignuima naeg vremena na tom podruju: na primjer, parkovi
dvoraca na Loiri, ili park velike formalne ljepote u Versaillesu. Sjeao se da je obilazak tog parka
zapoeo vozei se u amcu s malom grupom ljudi. Bez pomoi dvojice jakih i spretnih veslaa, koji
su ga naprosto stavili u taj amac, sigurno se uope ne bi upustio u taj pothvat. Veslali su prema
malom otoku koji nije ba zanimljivo djelovao. Poirot je pozalio to je uope krenuo na taj izlet.
Noge su mu bile vlazne i hladne, a vjetar je prodirao kroz sve otvore njegova kinog kaputa.
Razmiljao je kakve bi naravi mogla biti ljepota tih oblika, kakav bi se velianstven raspored mogao
nai na tom kamenitom otoku s tako malo drvea. Nikakva, zbilja nikakva!
Pristali su u maloj luci. Mornari su ga spustili na zemlju istom spretnou kojom su ga stavili u
amac. Drugi su krenuli naprijed, smijui se i razgovarajui. Poirot je poao za njima nezanimljivom
stazom uz koju je raslo mnogobrojno iblje, grmlje i poneko stablo. Namjetao je ogrta i
uvrivao vezice to su mu se u meuvremenu odvezale. Zaista krajnje nezanimljiv park, pomislio je
Poirot.
125
A onda su, potpuno nenadano, izili iz te ikare i nali se na terasi sa stubitem koje se sputalo.
Pogledao je u tom pravcu i ugledao neto to ga se dojmilo kao posve nestvarno, neto to moze
postojati jedino zahvaljujui nadnaravnim biima iz irske poezije.
Jer mora da su ona izila iz svojih peinastih brda i tu stvorila park, ne tekim i napornim radom ve
udarcem arobnog tapia. Kad se pogleda dolje, prema parku, njegova ljepota, cvijee, grmlje,
fontane, staze oko njih, oaravaju svojom potpuno neoekivanom ljepotom. Stao je i pokuao
zamisliti kako je to ranije moralo izgledati. Djelovalo je odvie simetrino a da bi moglo nastati iz
kamenoloma. Izgledalo je kao duboka rupa u izdignutom tlu otoka, iznad kojega se mogao vidjeti
zaljev i brda na drugoj strani sa svojim u maglu zavijenim vrhuncima. Prizor koji oarava. Pomislio
je da je mozda upravo taj park izazvao u gospoi Llewellyn--Smvthe zelju da i ona postane vlasnik
jednog takvog parka, da uziva u zadovoljstvu to je kupila naputeni kamenolom - u ovom inae tako
urednom, ubavom, jednostavnom i uglavnom konvencionalnom dijelu Engleske - i pretvorila ga u
udesan vrt. Onda je poela traziti onoga tko bi mogao ostvariti njezine zelje. Nala je mladia,
Michaela Garfielda. On je imao odgovarajue strune kvalifikacije. Dovela ga ovamo i, bez sumnje,
obilato mu platila da bi mu zatim ak i kuu sagradila. Michael Garfield, pomisli Poirot, gledajui
oko sebe, nije iznevjerio svoju poslodavku.
I
Poirot doe do klupe i sjedne. Polozaj klupa bio je gotovo strateki. On pokua zamisliti, doarati
sebi sliku terasa parka u proljee.
Bilo je tu mnogo bukava, breza bijele kore, koja je podrhtavala, trnovitog zbunja, grmlja bijelih ruza,
patuljastih smreka. Ali i za jesen su se pobrinuli tvorci tog udesnog parka: ukraavali su ga sada
zlatni i crveni javori, cvatue grmlje borovice ili zutilovke, uvijek nova iznenaenja po puteljcima...
Poirot nije bio siguran u imenima, jer osim ruza i tulipana nije dobro poznavao ni jednu ukrasnu
biljku.
Sve to je ovdje raslo kao da je raslo samo od sebe, kao da nije bilo nikakva ljudskog posredovanja
ili prisile. Pa ipak, pomisli Poirot, nije bilo tako. Sve je u parku plod ljudskih ruku, sve je planski
izvedeno, od najmanje biljke koja je ovdje rasla pa do onog visokog zbuna to se tako ponosito
uzdize sa svojim zlatnim i crvenim liem. Da, sve je tu bilo planirano i smiljeno ureeno, tovie,
rekao bih da se sve tome pod-vrglo. Kome se sve to podvrglo - zapitao se Poirot - gospoi
Llewellyn-iSmythe ili gospodinu Michaelu Garfieldu? Jer u tome ipak ima razlike, ree sam sebi. Ima
razlike, dakako. Gospoa Llewellyn-Smythe bila je dobar poznavalac vrtlarstva. Sasvim sigurno.

Mnoge godine bavila se time. Bila je lan Kraljevskog drutva za hortikulturu, odlazila na izlozbe,
prouavala strune kataloge, posjeivala znamenite parkove... esto je putovala u inozemstvo iz
botanikih razloga. Ona je sigurno znala to hoe i to je znala tono objasniti. No, je li to bilo
dovoljno?
126
127
Poirot je smatrao da nije. Ona je mozda znala izdati naloge vrtlarima i pobrinuti se da budu
provedeni u djelo. Ali, je li mogla predvidjeti, zbilja predvidjeti, u svojoj mati doarati konanu
sliku svojih ostvarenih odluka? U prvoj godini ureivanja vrta, a niti u drugoj, sigurno nije; mozda
tek nakon est ili sedam godina. Mi-chael Garfield, pomisli Poirot, Michael Garfield je, dakako, znao
to ona zeli jer mu je rekla. Ali samo on zna kako se moze postii da ovaj goli kamenolom, pun
kamenja i stijenja, procvjeta kao to i pustinja moze procvjetati. On je to smislio i proveo u djelo. Bez
sumnje, osjetio je ono duboko zadovoljstvo to ga osjea umjetnik kad mu njegov poslodavac stavi
na raspolaganje veliku svotu novaca. Zamisao ove zemlje iz bajki, ugurane u nezanimljiv i obian
predio, bila je u cijelosti njegova. I o njemu je ovisilo hoe li ona izrasti, ostvariti se. Posadio je
skupo ukrasno grmlje, za koje je valjalo ispuniti ekove na povee svote. A ovo rijetko bilje
vjerojatno se moglo nabaviti samo zahvaljujui blagonaklonosti prijatelja. Svakako, vrt nije mogao
nastati bez skromnih biljica, biljica koje gotovo nita ne stoje. Oni uperci na obali, tu s lijeve
strane, pokazivali su da e u proljee ovdje procvjetati zuti jaglaci.
U Engleskoj, pomisli Poirot, ljudi vam pokazuju svoje travnjake, vode vas da vidite njihove ruze i
opirno vam govore o svojim vrtnim pe-runikama. Da bi vam otkrili koliko cijene jednu od velikih
ljepota Engleske, pokazuju vam to na dan kad sunce sja, kako javori listaju, a ispod
128
njih se prostiru polja divljeg zumbula. Da, to je prekrasan prizor, ali meni su ga, mislim, preesto
pokazivali. Vie mi se dopada- Na tom se mjestu njegova misao prekine. Nastojao se sjetiti prizora
koji su mu bili drazi. Voznja cestama u Devonu, na primjer. Vijugavim cesticama i visokim nasipima
koji su se protezali s obje strane, kao veliki prostirai od zutih jaglaca. A jaglaci su tako blijedi, tako
krhki, jedva zukasti, iz njih se irio onaj sladak, njezan, gotovo neosjetan miris, tako osebujan za
jaglace i za proljee. Jest, ovdje nije raslo samo skupo zbunje. Bit e tu i proljea i jeseni, bit e malih
divljih ciklama, ali i jesenjeg afrana. Prekrasno mjesto.
Razmiljao je o ljudima koji sada zive u Quarry Houseu. Znao je kako se zovu. Postariji pukovnik u
mirovini i njegova supruga. Palo mu je na pamet da mu je Spence o njima mogao rei i vie nego je
rekao. A bio je uvjeren da, ma tko bio sadanji vlasnik Quarry Housea, nije tu kuu volio kao
pokojna gospoa Llewellyn-Smythe. Ustao je i krenuo stazicom. Ubrzo opazi da je ona veoma
ugodna za hodanje, brizljivo poravnana i projektirana tako da starija osoba moze po njoj to lake
etati, bez nepotrebnih strmina i stuba. A na zgodnim mjestima i u prikladnim razmacima bile su
postavljene klupe rustina izgleda; manje rustine nego se na prvi pogled inilo. Kut pod kojim su se
sastajali naslon i sjedalo bio je veoma ugodan i za lea i za noge. Poirot pomisli kako bi mu bilo
drago vidjeti tog Michaela Garfielda. Jer zbilja se iskazao! Znao je
9 Dogodilo se na an Svih svetih
129
svoj posao. Bio je dobar projektant, a imao je i dobre suradnike, koji su njegove planove proveli u
djelo. Osim toga, uspjelo mu je uvjeriti svog poslodavca da je park samo njegova tono ostvarena
zamisao, da je izraen iskljuivo po njegovim planovima. A ja sam uvjeren da je ovo uglavnom
mladievo djelo. Da, volio bih ga vidjeti, ako jo uvijek zivi tamo, u onoj kuici koja je bila za njega
sagraena. Pretpostavljam ... misao mu se prekine. Zagleda se preko jame podno svojih nogu u
puteljak to ju je okruzivao. Pogled mu se zaustavi na jednom crveno-zlatnom grmu koji je neto

uokvirio, a Poirot nije.mogao odmah rei radi li se o neem stvarnom ili je to samo efekt sjene,
sunca i lia.
to ja to vidim? zapita se Poirot. Neku posljedicu arolije? Mozda. Na ovom mjestu i to je mogue. Je
li to ljudsko stvorenje ili je ... to bi to moglo biti? Misli mu se zaustave na nekim do-godivtinama
koje je tada nazvao Herkulovim zadacima,1 svojim najmukotrpnijim poslom. Nekako se, pomisli
Poirot, osjeam kao da uope nisam u engleskom parku. U vrtu je vladala neka posebna atmosfera;
pokuao ju je ralaniti. Bilo je u njoj neto nadnaravno, arolija. Posve sigurno ljepota. Stidljivo, a
ipak divlje. Kad bi
1 THE LABOURS OF HERCULES - odnosi se na istoimenu zbirku pria Agathe Christie, objavljenu
1947. Kao to naslov kazuje, zbirka povezuje mitsku temu He-raklovih zadataka (u - po nalogu
bogova - sluzbi Euri-stejevoj) - sa zadacima to ih Heraklo - Hercule Poirot - izmilja za sebe, kako
bi izbjegao ugoasje, zapravo neangaziranost. Zadataka je dvanaest, kako bi shema bila valjana.
130
A i i
ovo bio dekor za kazalinu predstavu, pred vama bi se pojavile nimfe, pan, grka ljepota, ali osjetili
biste takoer i strah... Da, pomisli Poirot, u ovom terasastom vrtu osjea se strah, to je ono
Spenceova sestra rekla? Neto o zloinu, koji se dogodio prije mnogo godina u kamenolomu? Krv je
ostavila mrlje na stijeni, a smrt je nakon toga bila zaboravljena i sve je bilo zatakano. Doao je
Michael Garfield, zamislio i stvorio park velike ljepote, a jedna postarija zena kojoj je preostalo jo
samo nekoliko godina zivota dala je za to potreban novac.
Sada je shvatio da pred njim stoji mladi, s onu stranu jame, uokviren zlatno-crvenim liem, mladi
neobine ljepote, zapazi Poirot. Danas se o mladiima ne misli na ovakav nain. Danas se kaze da je
seksi ili ludo privlaan, a ti su predikati veoma esto i toni. U mnogo sluajeva odnose se na ovjeka
hrapava lica, neuredne, masne kose i posve nepravilne grae. Danas se za mladia ne kaze da je lijep.
Ako se to ipak dogodi, onda uvijek ima prizvuk ispriavanja, kao da ste izrekli pohvalu nekoj ve
davno nestaloj ljudskoj vrijednosti. Seksi djevojke ne zele vie Orfeja s lutnjom, ve pop pjevaa
promukla glasa, divljih oiju i s plastom neuredne kose.
Poirot ustane i krene vijugavim puteljkom. Kad je doao na drugu stranu strmog spusta, u susret mu
poe mladi koji je iziao iza stabla ' da bi ga pozdravio. Njegova je mladost bila njegova
najizrazitija osobina iako, Poirot se u to uvjerio, vie nije bio stvarno mlad. Preao je tridesetu,
priblizivi se mozda etrdesetoj. Smije9*
131
ak na njegovu licu jedva se opazao i nije ba izgledao kao smijeak dobrodolice. Bio je to znak
Poirotu da ga je prepoznao. A mladi je visok, vitak, savrenih oblika kakve stvaraju kipari klasine
kole. Oi su mu tamne, a crna kosa uokviruje glavu kao kaciga ili ljem. Poirotu se na trenutak
priinilo da je njegov susret s mladiem mozda dio neke srednjovjekovne igre koja se upravo
uvjezbava. Ako je tako, pomisli Foirot gledajui svoje galoe, moram otii do garderobe da me
prikladnije odjenu.
- Mozda sam bespravno uao u park - ree Poirot. - Ako jesam, moram se ispriati. Stranac sam u
ovom dijelu svijeta. Stigao sam tek juer.
- Mislim da se to ne bi moralo nazvati bespravnim ulaskom. - Glas mu je bio veoma tih i uljudan ali
nekako udno nezainteresiran, kao da su mu misli bile negdje drugdje. - Zapravo, park nije otvoren
za javnost, ali ljudi po njemu eu. Stari pukovnik Weston i njegova supruga ne bune se protiv toga.
Sigurno bi negodovali kada bi zbog toga park bio oteen. To se, meutim, ne dogaa.
- Znai, ne dolazi do vandalizma - ree Poirot, ogledajui se. - Vidim da nema ni otpadaka, ak ni
koare za otpatke. To je zbilja neuobiajeno. I park djeluje udno, naputeno. ovjek bi oekivao nastavi Poirot - da e ovdje sresti ljubavne parove.

- Oni ovamo ne dolaze - odgovori mladi. - Vjeruje se da ovo mjesto zbog neega donosi nesreu.
132
- Jeste li vi mozda arhitekt? Ili nisam pogodio?
- Ja sam Michael Garfield - odgovori mladi.
- To sam i mislio - ree Poirot i napravi neodreenu kretnju rukom oko sebe. - Vi ste ovo napravili?
- Da - odvrati Michael Garfield.
- Veoma je lijepo - primijeti Poirot. - ovjek se na izvjestan nain pomalo zaudi kad u ovom,
iskreno govorei, dosadnom dijelu Engleske nae neto lijepo, estitam - doda Poirot - mora da ste
zadovoljni s ovim to ste ovdje postigli.
- Ne znam moze li ovjek ikada biti zadovoljan ...
- Vi ste stvorili ovaj park, koliko ja znam, po nalogu gospoe Llewellyn-Smythe, koja, kako mi kazu,
nije vie ziva. Sada ovdje zive pukovnik Weston i njegova zena. Jesu li oni sadanji vlasnici?
- Jesu. Jeftino su kupili imanje. Kua je velika, neprikladna za stanovanje i voenje kuanstva. Ne
odgovara onome to veina ljudi danas od kue trazi. Oporuno je bila ostavljena meni.
- A vi ste je prodali?
- Jest, kuu sam prodao.
- A Quarry Carden niste?
- I park zajedno s kuom. Gotovo bi se moglo rei kao privagu.
- Ali zato? - upita Poirot. - To je zanimljivo. Ne ljutite se to sam malko radoznao?
133
- Vaa pitanja nisu ba uobiajena - primijeti Michael Garfield.
- Obino me manje zanimaju injenice, a vie razlozi. Na primjer, zato je A postupio ovako? I zato
je B to uinio na drugi nain? Zato se ponaanje C sasvim razlikuje od ponaanja AiB?
- O tome bi morali porazgovarati s nekim uenjakom - odgovori Michael. - To je, kako nas barem
danas ue, pitanje gena i kromosoma. Meusobni odnosi i obrasci ponaanja. I tako dalje.
- Upravo ste mi rekli da niste posve zadovoljni, pitajui se da li je uope itko ikada potpuno
zadovoljan. A vaa poslodavka, odnosno vaa gazdarica, nazovite je kako hoete, da li je ona bila
zadovoljna s ovom ljepotom to ste je za nju stvorili?
- Donekle - odgovori Michael. - Toliko sam uspio. Jer nju nije bilo teko zadovoljiti.
- To me udi - ree Hercule Poirot - jer je, kako su mi rekli, imala preko ezdeset godina, najmanje
ezdeset i pet. A ljudi te dobi esto nisu ba zadovoljni?
- Uspio sam je uvjeriti da je ono to sam izveo bilo tono po njezinim uputama, prema njezinoj mati
i njezinim zamislima.
- A je li bilo tako?
- Pitate li me ozbiljno?
- Ne - odgovori Poirot. - Ne, zaista ne.
- Da bi uspio u zivotu - pone Michael Garfield - ovjek se mora baviti poslom kojim zeli i razvijati
talente koje ima. Ali mora biti i
134
I
trgovac. Mora znati prodavati svoju robu. Inae je osuen da ostvaruje tue ideje i onda kad se one ne
slazu s njegovim vlastitima. Ja sam uglavnom ostvarivao vlastite zamisli i prodavao. Bolje reeno,
iznosio na trzite, za potrebe poslodavaca koji su me zapoljavali, pravei se kao da se radi o
njihovim idejama. Tu vrstu umjetnosti nije teko nauiti. To je kao da djetetu prodajete smea jaja
umjesto bijelih. Mora kupca uvjeriti da su ona najbolja, da su ona prava, najvazniji proizvod toj
kraja, da ih, na primjer, i sama koko koja ih je snijela vie cijeni. Ali ta smea seoska jaja, s
poljoprivrednog imanja, neete prodati ako kazete: ova su jaja kao i sva drugaj jer je jedina razlika

meu jajima jesu li ona svjeza ili nisu.

- Vi ste neobian mladi - ustvrdi Poirot - i arogantan - doda zamiljeno.
- Mozda.
- A ovo ovdje veoma ste lijepo izveli. Iz grubog materijala industrijskog kamenoloma, u kojem nema
ni traga ljepoti, izbija sada dah vae mate, ostvarena je vizija ljepote koju ste sami zamislili... I
uspjeli ste za taj plan nai novac ... estitam vam i divim se. Divim vam se poput stara ovjeka kojemu
se priblizava vrijeme da vlastiti posao privede kraju.
- Ali sada se jo njime bavite?
- Vi dakle znate tko sam?
Poirotu je bilo veoma drago. Svialo mu se da ljudi znaju tko je on. Jer, morao je sa zaljenjem
ustanoviti, bilo je sve manje ljudi koji su za njega uli.
135
- Drzim da ste vi gospodin Hercule Poirot, je li tako? - upita.
Glas joj je bio zvuan poput zvona. Bila je to krhka djevojica i neto se u njoj slagalo s ovim
vrtom. Izgledala je kao nimfa ili kakvo umsko bie iz prie.
- Tako se zovem - odgovori Poirot.
- Dola sam ovamo da se s vama sretnem - ree djevojica. - Pozvani ste k nama na aj, zar ne?
- Da, s gospoom Oliver.
- Tako je. To su se dogovorile mama i teta Ariadna. - Zatim doda s prijekorom u glasu:
- Malo ste zakasnili.
- zao mi je. Nepredvieno sam razgovarao s jednom osobom.
- Vidjela sam vas. Razgovarali ste s Micha-elom. Tono?
- Poznajete ga?
- Pa svakako. Mi ovdje zivimo ve dugo vremena. Poznajem svakoga.
Poirot se pitao koliko bi ona mogla imati godina. Pitao ju je. Odgovorila je:
- Imam dvanaest godina. Idue godine idem u internat.
- Dali te to veseli ili zalosti?
- Nisam sigurna dok tamo ne doem. Mislim da ovo mjesto ne volim vie toliko koliko sam ga dosad
voljela. A sada vas molim da doete sa mnom.
- Ma svakako. Svakako. Ispriavam se to sam zakasnio.
- O, nije vazno.
- Kako se zove?
- Miranda. I
- Mislim da ti pristaje.
- Mislite na Shakespearea?
- Da. itate ga u koli?
- Jest. Gospoica Emlyn itala nam je neto od njega. Molila sam mamu da mi ita jo. Svidio mi se.
Prekrasno zvui. Vrli novi svijet. Nitko neto slino nije rekao, slazete li se?
- Vjeruje li u njega?
- A vi?
- Uvijek postoji vrli novi svijet - odgovori Poirot. - Ali samo za one sasvim izvanredne ljude, za one
koji imaju sreu, za one koji u sebi nose zamisli tog novog svijeta.
- Razumijem - ree Miranda. Bilo je oito da je s velikom lakoom razumjela, ali Poirot se pitao je li
to ona doslovce shvatila.
Djevojica se okrene, poe puteljkom i ree:
- Ii emo ovim putem. Nije daleko. Mozemo proi kroz zivicu naeg vrta.
Tada pogleda unatrag, preko ramena i, pokazujui prstom, ree: - Ondje u sredini je mjesto gdje je

prije bila fontana.

- Fontana?
- Da, prije mnogo godina. Mislim da je jo ovdje, ispod grmlja azaleja i drugog bilja. Svu su je
razbili, znate. Ljudi su odnosili komadi po komadi, a nitko nije nita popravljao.
- teta.
- Ne znam. Nisam sigurna. Vi veoma volite fontane?
- a depend - odgovori Poirot.
138
139
- Znam malo francuski - ree Miranda. - To znai "ovisi", je li tako?
- Potpuno si u pravu. Veoma si obrazovana.
- Svi kazu da je gospoica Emlyn veoma dobra uiteljica. Ona je upraviteljica nae kole. Jako je
stroga i malo ukoena, ali ponekad nam pria veoma zanimljive stvari.
- Onda je zaista dobra uiteljica - ree Hercule Poirot.
- Izgleda da dobro poznaje ovo mjesto, kao da zna svaki puteljak. esto dolazi ovamo?
- Da. Tu najradije etam. Kad sam ovdje, nitko ne zna gdje sam, znate. Sjedim u drveu, na granama i
promatram. To volim. Volim promatrati to se zbiva.
- to voli promatrati?
- Ponajvie ptice i vjeverice. Ptice su veoma svadljive, znate. Nije kao u pjesmi koja kaze: "Ptiice se
u svojim malim gnijezdima slazu". Jer zapravo se ne slazu. A zatim, volim promatrati i vjeverice.
- Promatra i ljude?
- Ponekad. Ali ovamo ne dolazi mnogo ljudi?
- Zato?
' - Mislim da se boje.
- ega se boje? - Jer je prije mnogo vremena ovdje netko ubijen, prije no to je postojao ovaj vrt.
Onda je tu bio kamenolom, zrtvu su nali u jednoj hrpi ljunka ... ili pijeska. Vjerujete li vi u staru
izreku koja kaze: svaki se ovjek raa da bi bio objeen ili udavljen?
140
- Danas se nitko ne raa da bi bio objeen ili udavljen. U ovoj zemlji vie ne vjeamo ljude.
- Ali u nekim drugim zemljama jo vjeaju ljude, zar ne? ak i na ulicama, itala sam u novinama.
- Jest. to misli, je li to dobro ili loe? Mirandin odgovor nije se izravno odnosio na
njegovo pitanje, ali Poirot je osjeao da je ona to zapravo i htjela.
- Jovce je udavljena - rekla je. - Mama je to krila od mene, to nije bilo pametno, zar ne? Naime, ja
imam dvanaest godina.
- Jovce ti je bila prijateljica?
- Jest. Bila mi je velika prijateljica, na neki nain. Ponekad mi je priala veoma zanimljive stvari. O
slonovima i radzama. Jednom je bila u Indiji. I ja bih voljela da sam bila u Indiji. Jovce i ja smo jedna
drugoj povjeravale sve tajne. Ja nemam tako mnogo stvari za prianje kao moja mama. Ona je bila u
Grkoj, znate. Tamo je upoznala tetu Ariadnu. A mene je ostavila kod kue.
- Tko ti je rekao za Jovce?
- Gospoa Perring, naa kuharica. Razgovarala je s gospoom Minden, koja dolazi pospremati stan.
Rekla je da joj je netko drzao glavu u vedru s vodom.
- Jesi li razmiljala tko je to mogao uiniti?
- Ne, nisam. Ni one nisu nita znale. Ali obje su dosta glupe.
- A da li ti neto zna, Miranda?
- Nisam bila ondje. Boljelo me grlo, imala sam temperaturu, pa me mama nije htjela posla141
ti na zabavu. Ipak mislim da bih mogla pogoditi. I to zbog toga jer je bila udavljena. Zato sam vas i

pitala vjerujete li da se ljudi raaju da bi bili udavljeni. Ovdje idemo kroz zivicu. Pazite na odjeu.
Poirot je iao za njom. Prolaz kroz zivicu vie je odgovarao vilinskoj vitkosti njegova vodia. Za nju
je izgledao ak preirok, kao cesta. Ali djevojica je bila veoma obazriva prema njemu i upozoravala
ga na trnje, drzei granice dok je prolazio. Uli su u vrt nedaleko od hrpe gnoja i zaokrenuli kod
gredice krastavaca, uz koju su bile smjetene dvije kante za smee. Od toga mjesta irio se uredan
cvijetnjak, uglavnom zasaen ruzama, a preko njega dolazilo se do male kue, graene u stilu
bungalova. Miranda ga je uvela kroz irom otvoren francuski prozor, najavljujui ga sa skromnim
ponosom sakupljaa kukaca kojemu je upravo uspjelo uloviti rijedak primjerak.
- Uhvatila sam ga.
- Miranda, nisi valjda gospodina dovela kroz zivicu? Trebala si poi okolo puteljkom i ui na
pokrajnji ulaz.
- Put kroz zivicu je bolji - ree Miranda. - Brzi i krai.
- I naporniji, rekla bih.
- Zaboravila sam- ree gospoa Oliver - jesam li vas predstavila mojoj prijateljici, gospoi Butler, ili
nisam.
- Naravno da jeste. U poti.
Poirot je gospou Butler upoznao prilikom jednog sasvim kratkog susreta u repu ispred al142
tera. Poirot je sada imao priliku da u neposrednom dodiru bolje upozna prijateljicu gospoe Oliver.
U prvom susretu vidio je samo vitku zenu u kinom ogrtau, s maramom na glavi. Sada je ipak
opazio da je Judith Butler zena od trideset i pet godina, i dok je njezina ker izgledala poput umske
vile, Judith je vie podsjeala na vodenu vilu. Lako ste je mogli zamisliti kao djevojku s Rajne.
Dugaka plava kosa teko joj je padala na ramena, bila je njezno graena, imala je dugoljasto lice
istaknutih linih kostiju s velikim, kao more zelenim oima uokvirenima dugakim trepavicama.
- Drago mi je, gospodine Poirot - ree gospoa Butler - to mi se pruzila prilika da vam osobno
zahvalim to ste ovamo doli. Veoma je ljubazno od vas to ste se odazvali Ariadninu pozivu.
- Kad god me moja prijateljica gospoa Oliver neto zamoli, ja to moram uiniti - odgovori Poirot.
- On se ali - usprotivi se gospoa Oliver.
- Znate Ariadna je sigurna, gotovo potpuno sigurna, da ete uspjeti otkriti istinu o tom ruznom
dogaaju. Miranda, duo, hoe li malo otii u kuhinju? Nai e kolaie na reetki iznad tednjaka
pa ih donesi, molim te.
Miranda nestane. Na odlasku uputi svojoj majci smijeak koji je jasno govorio: zeli me se na kratko
vrijeme rijeiti.
- Pokuala sam od nje sakriti tu strahotu - ree Mirandina majka. - Ali mislim da sam se uzalud
trudila.
143
- Zapravo, jeste - odgovori Poirot. - Jer nema te stvari koja bi se u ovakvu naselju brze irila od
vijesti o katastrofi, osobito ako ima neugodnih pojedinosti. Osim toga - doda - nitko ne moze dugo
ii kroz zivot a da ne opazi to se oko njega zbiva. A djeca kao da su posebno spretna u doznavanju
onoga to se od njih htjelo sakriti.
- Nisam posve sigurna da li je Burns ili pak Sir Walter Scott rekao: "Meu vama ima jedan chiel1 koji
zapisuje," ree gospoa Oliver - ali taj je posve sigurno znao to govori.
- Joyce Revnolds je oito vidjela neto u vezi s nekim ubojstvom - ree gospoa Butler - iako je to
teko vjerovati.
- to je teko vjerovati? Da je Joyce neto opazila?
- Ne, nego vjerovati da je neto vidjela i da o tome ve ranije nije nita rekla. To nije slino Joyce.
- Prva stvar koju mi gotovo svi kazu - ree Poirot - jest tvrdnja da je ta djevojica, Joyce Reynolds,
bila lazljivica.

- Mislim da je posve vjerojatno - nastavi gospoa Butler - da jedno dijete njenih godina moze neto
izmisliti i da se to kasnije obistini.
- U svakom sluaju to je sredinja toka od koje polazimo - ustvrdi Poirot. - Jer, nema sumnje da je
Joyce Reynolds ubijena.
1 chiel deko".
144
- u kotskom narjeju "momak, dijete,
- Vi ste, dakle, ve poeli svoje istrazivanje? Vjerojatno ve i sve znate? - ree gospoa Oliver.
- Gospoo, nemojte od mene traziti nemogue. Uvijek vam se tako zuri?
- Zato ne? Danas nitko ne bi nita obavio kad se ne bi zurio.
Miranda se vrati iz kuhinje s prepunim pladnjem kolaia.
- Da ih stavim ovamo? - upita. - Pretpostavljam da ste zavrili razgovor. Ili mozda zelite jo neto iz
kuhinje?
U glasu joj se osjeala blaga zajedljivost. Gospoa Butler spusti srebrni georgijanski ajnik na plou
tednjaka, ukljui struju, prieka dok voda ne zakipi, stavi u ajnik aj i posluzi ga. Miranda je drzala
pladanj s toplim kolaiima i sendviima od krastavaca te ih nudila odmjerenim kretnjma dobro
odgojene djevojke.
- Ariadna i ja upoznale smo se u Grkoj ree Judith.
- Pala sam u more - nastavi priu gospoa Oliver - kada smo se vraali s jednog od otoka. More je
bilo dosta uzburkano. Mornari obino kazu "skoite" kada je amac najblize obali. To je u redu; ali
kad pratite to se sve s amcem dogaa, ponete se kolebati, izgubite zivce i skoite, dakako, upravo
onda kad se amac odmakne. - Gospoa Oliver zastane da bi dola do daha. - Judith je pomogla da
me izvuku i to nas je zblizilo, zar ne, Judith?
10 Dogodilo se na dan Svih svetih
145
- Pa, svakako - odvrati Judith Butler. - Osim toga, svidjelo mi se vae ime - doda. - inilo mi se
nekako prikladnim.
- Da, mislim da je to grko ime - ree gospoa Oliver - i moje pravo ime. Nisam ga, naime, izmislila
u literarne svrhe. Ali moram vam priznati da mi se nije nikada nita dogodilo to bi me dovelo u vezu
s mojom praimenjakinjom. Moj dragi me nije ostavio na pustom grkom otoku ili tako neto.
Poirot je rukom dotakao svoj brk kako bi sakrio smijeak, to mu se pojavio na licu pri pomisli na
gospou Oliver u ulozi naputene grke djevice.
- Ne mozemo svi biti vrijedni svojih imena - ree gospoa Butler.
- Zaista ne. Ja vas, na primjer, ne mogu zamisliti kako rezete svom ljubavniku glavu. Tako se to
dogodilo s Juditom i Holofernom, zar ne?
- Da, ali to je bila njezina patriotska duznost - objasni gospoa Butler- zbog koje je, ako se dobro
sjeam, dobila visoku pohvalu i veliku nagradu.
- Nisam upoznata s pojedinostima prie o Juditi i Holofernu. To je Stari zavjet, je li tako? Ipak, malo
promislite, ljudi danas drugima, to jest svojoj djeci, daju veoma udna imena. Tko je, na primjer,
zabijao avle u glavu onog drugog? Jael ili Sisera? Uvijek zaboravim tko je od to dvoje muko a tko
zensko. Mislim da je Jael zensko. Nikad nisam ula da je netko krstio dijete tim imenom.
- I posluzi ga maslacem u otmjenoj posudi - iznenadi ih Miranda u trenu kad je odnosila pladanj.
- Ne gledajte mene - ree Judith Butler. - Nisam je ja uila Starom zavjetu. To je nauila u koli.
- Neobino za dananji kolski program, zar ne? - ree gospoa Oliver. - Obino im umjesto Starog
zavjeta predaju etiku.
- Gospoica Emlyn ne - ree Miranda. - Rekla nam je da danas u crkvi ujemo samo modernu verziju
Biblije, ali da ona nema literarne vrijednosti. Kaze nam da moramo ako nita drugo, poznavati barem

lijepu prozu i slobodan stih1 autorizirane verzije Biblije. Svidjela mi se pria o Jael i Siseru. Iako
meni nikad ne bi palo na pamet da nekome dok spava zabijam avle u glavu.
- Nadam se da ne bi - klikne njezina majka.
- A kako bi se ti rjeavala svojih neprijatelje, Miranda? - upita Poirot.
- Bila bih veoma dobra prema njima - ree Miranda pomalo zamiljeno. - Bilo bi to dodue teko, ali
meni bi bilo draze, jer ne volim nekome uiniti zlo. Upotrijebila bih neko sredstvo koje se
upotrebljava za eutanaziju. Moji bi neprijatelji poli spavati, lijepo sanjali i naprosto se ne bi vie
probudili. - Miranda pokupi nekoliko alica, kruh i zdjelicu za maslac. - Ja u
1 Misli se blank verse: peterostopni jampski stih bez sroka.
146
10*
147
oprati posue, mama - ree - ako ti zeli gospodinu Poirotu pokazati vrt. Jo uvijek cvate nekoliko
ruza uz ogradu.
Ode iz sobe pazljivo nosei pladanj.
- Miranda je udesna djevojka - ree gospoa Oliver.
- Imate veoma lijepu ker, madame - ree Poirot.
- Jest, mislim da je sada lijepa, ovjek nikada ne zna kako e djeca izgledati dok rastu. Ponekad
nakupe toliko djejeg sala da izgledaju kao dobro uhranjeni odojci. Ali sada, sada je ona prava
umska vila.
- Nikakvo udo to voli Quarry Garden.
- Ponekad pozelim da ga manje voli ovjek postane nervozan kad mu dijete ee usamljenim
mjestima, iako su ta mjesta posve blizu naselja. ovjek se danas zapravo cijelo vrijeme boji. I zbog
toga svakako morate otkriti razlog onog gnjusnog dogaaja, gospodine Poirot. Jer sve dok ne
doznamo tko je to uinio, neemo se ni jednog trenutka osjeati sigurni; sigurni za svoju djecu, prije
svega. Odvedi gospodina Poirota u vrt Ari-adna, molim te, ja u doi za koju minutu.
Uzela je dvije preostale alice i jedan tanjur i pola u kuhinju. Poirot i gospoa Oliver izali su kroz
francuski prozor. Mali vrt pred njima izgledao je poput veine vrtova u jesen. Ostalo je jo nekoliko
zlatnih krizantema, zvjezdana i nekoliko ruza koje su svoje ruziaste glavice ponosito drzale
uspravno. Gospoa Oliver je hitrim koracima prela preko vrta i uputila se prema
148
mjestu gdje je bila kamena klupa. Sjela je i mah-nula Poirotu da sjedne kraj nje.
- Za Mirandu ste rekli da izgleda poput umske vile. A to mislite o Judith?
- Mislim da bi se Judith zapravo morala zvati Undina.
- Jest, voden-vila. Imate pravo, ovjeku se ini da je upravo isplivala iz Rajne ili iz mora ili iz
umskog jezera. Kosa joj izgleda kao da je bila pod vodom. Usprkos tome, uope ne djeluje
neuredno ili razbarueno.
- Ona je veoma lijepa zena - ree Poirot.
- to mislite o njoj?
- Nisam imao dovoljno vremena da donesem neki odreeni sud. Zasada mislim jedino da je privlana
i lijepa te da joj neto zadaje mnogo brige.
- Pa to je prirodno, zar ne?
- Bilo bi mi draze, madame, kad biste vi meni rekli to vi o njoj mislite.
- Dobro. Vjerujem da sam je veoma dobro upoznala na krstarenju. Znate, u takvim prigodama ovjek
se brze sprijateljuje. Nae jednu ili dvije osobe s kojima postane prisan. S ostalima se druzi, ali se
kasnije ne trudi da ih opet sretne. Eto, Judith je bila jedna od osoba koju sam zeljela ponovno vidjeti.
- Prije krstarenja niste je poznavali?

- Ne.
- Ali sada neto ipak znate o njoj?
- Pa, tek obine stvari. Ona je udovica. Muz joj je umro prije nekoliko godina. Bio je pilot. Nastradao
je u automobilskoj nesrei, kad je jed149
ne veeri skretao s glavne na sporednu cestu ili tako neto. Ostavio ju je u looj financijskoj situaciji,
ini mi se. Koliko sam opazila, bila je veoma utuena. Ni danas ne voli o njemu govoriti.
- Je li Miranda njihovo jedino dijete?
- Jest. Judith radi pola radnog vremena. Obavlja posao tajnice, tu u susjedstvu, ali nema stalnog
zaposlenja.
- Poznaje li ljude koji zive u Quarry Hou-sen?
- Mislite pukovnika Westona i njegovu suprugu?
- Ne, ne, bivu vlasnicu, gospou Llewellyn-Smvthe.
- Mislim da ju je poznavala. Spominjala je to ime, ini mi se. Ona je umrla prije dvije-tri godine, pa o
njoj nismo mnogo razgovarali. Nisu vam dovoljni zivi ljudi? - upita gospoa Oliver, pomalo
iritirana.
- Ni govora - ree Poirot. - Moram se zanimati za one koji su umrli ili nestali s poprita nae prie.
- Tko je nestao?
- Jedna au pair djevojka.
- No dobro, pa one i onako uvijek nestaju, zar to niste znali? Obino im netko plati put da bi nekamo
dole i pomagale u kui, a one odu ravno u bolnicu jer su u drugom stanju i moraju roditi. Dijete se
zove Auguste, Hans ili Boris. Doputuju da bi se udale ili slijede mladia u kojeg su zaljubljene.
Izgleda gotovo nevjerojatno to mi prijatelji o njima priaju! Te su au pair dje150
vojke ili pravi dar bozji prezaposlenim majkama pa se od njih nikad u zivotu ne zelite rastati, ili vam
kradu arape, ili pak izazovu nekoga da ih ubije... - naglo prekine. - On! - ree zbunjeno.
- Umirite se, madame - ree Poirot. - Uope se ne radi o tome da je netko ubio au pair djevojku.
Naprotiv.
- to mislite pod tim "naprotiv"? To je besmisleno.
- Mozda jest. Pa ipak ...
Uzme svoju biljeznicu i neto zabiljezi.
- to ste to zapisali?
- Neke stvari koje su se zbile u prolosti.
- Kao da ste posvema opsjednuti prolou.
- Prolost je otac sadanjosti - ree Poirot poslovino.
Pruzi joj svoju biljeznicu.
- Hoete li proitati to sam napisao?
- Svakako da hou. Bojim se da nita neu shvatiti. Ja nikad ne bih zapisala ono to vi smatrate tako
vaznima.
Jo joj jednom pruzi svoju malu crnu biljeznicu.
Ona proita: umrli: npr. gospoa Llewellyn-Smythe (bogata), Janet White (uiteljica), inovnik u
odvjetnikoj kancelariji ubijen nozem, ranije ispitivan zbog krivotvorenja. Ispod toga bilo je
napisano "opera djevojka nestala".
- Kakva opera djevojka?
- To je rije koju sestra mog prijatelja Spen-cea upotrebljava kad misli na au pair djevojku.
- Zato je ona nestala?
151
I '
'I i

- Jer se inilo da e upasti u neku pravnu nepriliku.

Poirotov se prst zaustavi na narednom retku. Pisalo je jednostavno "falsifikat".
- Falsifikat? - upita gospoa Oliver. - Zato falsifikat?
- To sam i ja pitao: zato falsifikat?
- Kakav falsifikat?
- Jedan testament bio je falsificiran ili tonije, aneks testamentu. Aneks koji je napisan u korist au pair
djevojke.
- Lo utjecaj?
- Falsifikat je neto mnogo ozbiljnije od loeg utjecaja - ree Poirot.
- Ne shvaam kakve to veze ima s ubojstvom Joyce Revnolds. - Niti ja - ree Poirot. - Ba zato je to
zanimljivo.
- to tu dalje pie? Ne mogu proitati. * - Slonovi.
- To pak ne mogu dovesti u vezu ni sa im.
- Moglo bi imati veze, vjerujte mi - ree Foirot i ustane.
- Moram vas sada ostaviti. Ispriajte me, molim vas, kod nae domaice to joj nisam rekao
dovienja. Veoma mi je drago da sam je upoznao, kao i njezinu drazesnu, izvanrednu kerku. Recite
joj neka pazi na tu djevojicu.
- Nikad se ne bih smjela, rekla mi je mama, igrati s djecom u umi sama - citirala je gospoa Oliver. Pa, dovienja. Kad ba hoete biti tajnoviti, budite tajnoviti. ak mi neete niti rei to ete dalje
raditi?
- Ugovorio sam sastanak s gospoom Ful-lerton, Harrison i Leadbetter u Medchesteru.
- Zato?
- Da razgovaramo o falsifikatima i drugim
stvarima.
- A zatim?
- Zatim zelim razgovarati s jo nekima koji su takoer bili prisutni.
- Ne zabavi?
- Ne. Na pripremama za zabavu.
152
153
Dvanaesto poglavlje
Poslovne prostorije tvrtke Fullerton, Harri-son i Leadbetter potpuno su odgovarale staro-modnosti i
vie nego velikom ugledu koji je ova odvjetnika kancelarija uzivala. Vrijeme je uinilo svoje.
Harrison i Leadbetter u meuvremenu su umrli. Kancelariju su sada vodili gospodin Atkinson i mladi
gospodin Cole, zajedno sa starim partnerom, gospodinom Jeremvjem Fuller-tonom.
Gospodin Fullerton bio je mrav, postariji ovjek, ravnoduna lica. Govorio je suhoparno i sluzbeno.
Pogled mu je djelovao zaudno lukavo. Pod rukom je drzao list papira na kojem je bilo napisano
samo nekoliko rijei. Proitao ih je jedanput, dvaput, procjenjujui njihovo pravo znaenje. Zatim
pogleda ovjeka na kojeg su se te rijei odnosile.
- Gospodin Hercule Poirot? - U sebi je prosuivao Poirota, koji je stajao pred njim. Postariji ovjek,
veoma pazljivo odjeven, s cipelama od lakirane koze, koje su mu, pomisli gospodin Fullerton,
sigurno preuske. Gotovo neprimjetne bore nazirale su se u kutovima njegovih oi155
ju. Kico, fifiri, stranac kojega mu je preporuio nitko drugi nego inspektor Henry Raglan iz
Odjela za ubojstva te vii inspektor Spence, sada u mirovini, koji je svojedobno radio u Scotland
Yardu.
- Vii inspektor Spence, je li? upita gospodin FuUerton.
Fullerton je poznavao Spencea, ovjeka koji je svojedobno dobro obavljao svoj posao i zato uzivao

veoma dobar glas u svojih pretpostavljenih. Pomalo izblijedjele uspomene navru mu u misli. Sjeti se
prilino uvenog sluaja, sluaja koji je ispao kudikamo poznatiji no to se u poetku moglo i
pomisliti. Izgledalo je kao da je cijela stvar zakljuena, arhivirana. I njegov je ne-ak, Robert, mladi
savjetnik, bio upleten u tu priu o psihopatskom ubojici koji se, izgleda, nije ni pokuavao braniti,
kao da mu do toga uope nije stalo, ovjek bi lako mogao pomisliti da je zapravo zelio da bude
objeen. U to je doba, naime, takav zloin za sobom povlaio kaznu na smrt vjeanjem, a ne
petnaestak godina zatvora. Ne, tada se plaalo punom mjerom za zlodjela i prava je teta to se od
toga odustalo, zakljui gospodin Fullerton na svoj nematovit nain. Danas mladi prijestupnici
smatraju da ne riskiraju previe ako u svojim kriminalnim postupcima odu dotle da prouzrokuju i
smrt. Jer, kad je napadnuti mrtav, onda barem nema opasnosti da e napadaa prepoznati i protiv
njega svjedoiti.
Spence je taj sluaj vodio na miran, uporan nain, cijelo vrijeme tvrdei da je policija optu156
zila pogrena ovjeka. I oni su stvarno bili zatvorili pogrenog ovjeka. Osoba koja je o tome
pronala dokaze bio je neki umirovljeni detektiv koji je ranije pripadao belgijskoj policiji. Tada u
zreloj dobi, sada vjerojatno ve senilan, pomisli gospodin Fullerton. Usprkos svemu, gospodin e
Fullerton u svojim odgovorima nastojati da bude oprezan. Od njega su se zahtijevale informacije.
Ba tako. Obavijesti koje je, napokon, bez straha mogao pruziti, budui da po vlastitoj procjeni nije
raspolagao ni s jednim jedinim podatkom koji bi mogao imati neko znaenje u ovom sluaju, to jest
u ubojstvu jednog djeteta.
Gospodin Fullerton pretpostavljao je veoma odreeno tko je mogao izvriti to ubojstvo, ali ipak nije
bio do kraja siguran: u obzir su dolazila trojica nevaljalaca. Svaki je od njih mogao biti ubojica.
Rijei su mu se same nametale: du-evno zaostali. Nalaz psihijatra. Tako e vjerojatno itava stvar i
zavriti. Pa ipak, uguiti dijete za vrijeme zabave - nije to samo jedan od onih brojnih sluajeva kad
djeca ne stignu kui jer su prihvatila poziv nepoznate osobe da ih provoza kolima premda im je
toliko puta reeno da to ne ine. Kasnije bi ih pronali u obliznjoj ikari ili u ljunari. Zadnji put bila
je to ljun-ara. Kad se to dogodilo? Prije mnogo, mnogo godina. Tako je gospodin Fullerton
razmiljao etiri-pet minuta, pomalo astmatiarski proistio grlo i progovorio.
- Gospodine Hercule Poirot - pone gospodin Fullerton - to mogu uiniti za vas? Vjerojatno se radi
o sluaju gospoice Joyce Revnolds.
157
w
Ruzna stvar, veoma ruzna stvar. Ali ja zbilja ne znam u emu bih vam mogao pomoi. Ne znam
gotovo nita o tome.
- Vi ste, koliko mi je poznato, pravni savjetnik obitelji Drake?
- O, jesam, jesam. Huga Drakea, onog jadnika. Veoma drag momak. Poznajem ih godinama, od
trenutka kada su kupili "Jabukovac" i nastanili se ovdje. Kako je to zalosno, zaradio je djeju paralizu
jedne godine za vrijeme ljetovanja u inozemstvu. Dakako, njegove duevne sposobnosti ostale su
netaknute. Posebno je zalosno kada se tako neto dogodi ovjeku koji je cijelog zivota bio dobar
sporta, atlet, uspjean u raznim natjecanjima. Da, zbilja je tuzno kad ovjek sazna da je postao bogalj
za cijeli svoj zivot.
- Vi ste, ako se ne varani, vodili i pravne poslove gospoe I2ewellyn-Smythe?
- Njihove tete, da. Zaista izvanredna osoba. Preselila se ovamo kad joj se naruilo zdravlje. Htjela je
biti to blize svom neaku i njegovoj zeni. Kupila je zato Quarry House i platila daleko vie na to je
posjed vrijedio. Nije marila za novac jer ga je imala dosta. Dakako, mogla je nai mnogo
zanimljiviju kuu, ali nju je prije svega oarao kamenolom. Pozvala je i zaposlila strunjaka za
parkove, koji je, koliko mi je poznato, bio veoma cijenjen u svojoj struci. Jedan od onih dugokosih,
ljepukastih momaka, koji je ipak dobro znao svoj posao. Radei na ureenju tog kamenoloma, nije

zaboravio niti na sebe. Stekao je pristojno ime, spomenut je i u asopisu "Homes and Gardens". Da,
gospoa Llewellyn400 000 000 400 000 000 400 000 000 * 400 000 000
s
o
s
I
s
o
s
o
o o
I KOLO
Djela Agathe Christie izdana su do sada u preko 400,000.000 primjeraka, pa je tako ova spisateljica
postala jednim od najitanijih autora svih vremena, jednim od simbola suvremene kulture i
civilizacije, a njezino je ime sinonim za dobro zabavno tivo.
1. ifra Nemesis
2. Razbijeno zrcalo
3. ovjek u smeem odijelu
4. Ubojstvo u orijent-ekspresu
5. Tajanstveni satovi
6. Ubojstvo u zupnom dvoru
ISKORISTITE VELIKI POPUST U PRETPLATI! I kolo Djela A. Christie izlazi iz tiska 1. 9. 1978.
Pretplatna cijena vrijedi samo do 1-9.1978. Knjige isporuujemo po izlasku iz tiska, a nakon uplate
cjelokupnog iznosa.
400
s
i
NARUDZBENICA
Ovim se neopozivo pretplaujem na I kolo Djela A. Christie 1-6:
a) po pretplatnoj cijeni od 700.- din, koji u iznos odjednom uplatiti na ziro rn. br.: 30107-601-6137'
"Globus" Zagreb, Ilica 12,
b) ili po pretplatnoj cijeni od 800.- din, koji u iznos uplatiti u pet rata po 160.- din (po prijemu
uplatnica),
c) ili VI i f Kolo Djela A. Christie po pretplatnoj cijeni od 1.200.- din, koji u iznos odjednom uplatiti
najkasnije do 1.3. 1978. na ziro raun broj: 30107-601-6137 "Globus" Zagreb, Ilica 12(Nepotrebno
precrtajte!)
Ime i prezime Adresa (tel.)
Potpis
s
s
o
s
o
i
o
foooooooo
400 000 000 400 000 000 400 000 000

400
158
400 000 000 400 000 000 400 000 000 400 000 000 400
2
VI KOLO
o
g Neobian a ipak uvjerljiv zaplet, dobro iznijansirani
>* likovi, opisani s puno smisla za humor, i otroumnost
nadahnutog detektiva - karakteristika su brojnih knjizevnih djela Agathe Christie, literature koja
uvijek zabavlja, a nikad ne zamara, koja je pristupana svakome, ali ostaje na visokoj razini u svom
zanru. 1. Sittafordska misterija
2. Tajanstveni gospodin Quin
# 3. Tragedija u tri ina o 4. Tajna sedam satova o 5. Ubojstvo na spavanju o 6. Zavjesa
ISKORISTITE VELIKI POPUST U PRETPLATI!
VI kolo Djela A. Christie izlazi iz tiska 1. 4. 1978.
m Pretplatna cijena samo do 1-4.1978. Knjige isporuo ujemo po izlasku iz tiska, a nakon uplate
cjelo kupnog iznosa.
I
g

o
2 g
s
NARUDZBENICA L
o o
Ovim se neopozivo pretplaujem na VI kolo Djela
A. Christie 1-6:
a) po pretplatnoj cijeni od 700.^. din, koji u iznos o odjednom uplatiti na ziro rn.br.: 30107-6016137 "Globus" Zagreb, Ilica 12, ^ g b) ili po pretplatpoj cijeni od 800.- din, koji u iznos o
uplatiti u pet rata po 160.- din (po prijemu uplat- g S nica),
c) ili VI i I kolo Djela A. Christie po pretplatnoj g o cijeni od 1.200.- din, koji u iznos odjednom . g
uplatiti najkasnije do 1.2. 1978. na ziro raun . o broj: 30107-601-6137 "Globus" Zagreb, Ilica 12- g
o (Nepotrebno precrtajte I) o
o o
5 Ime i prezime.......................".................... 2
......... g
g Adresa (tel.) ............................................................................................
g Potpis
g ......
" ........................ o
400 000 000 400 000 000 400 000 000 400 000 000 400
Smythe znala je odabrati ljude. Nije se tu radilo samo o nekom ljepukastom mladiu u ulozi
tienika. Jer, neke su postarije zene dovoljno aave da se u takvu stvar upuste. Ovaj je mladi, ipak,
imao soli u glavi i bio je na vrhu svoje strune karijere. Uostalom, malo sam zastranio, zar ne?
Gospoa Llewellyn-Smythe je umrla prije gotovo dvije godine.

- Naglo.
Fullerton otro pogleda Poirota.
- Pa, ba i ne. Ne bih rekao. Pobolijevala je na srcu i lijenici su nastojalu da je sauvaju od
prekomjernog rada. No, bez uspjeha. Bila je jedna od onih osoba kojima se nije moglo nareivati.
Nikako se nije mogla smatrati umiljenim bolesnikom. - Zakaljao je i nastavio: - ini mi se da se
udaljujemo od predmeta zbog kojeg ste me potrazili.
- Pa i ne - primijeti Poirot - iako bih vam veoma rado postavio nekoliko pitanja u vezi s posve
drugim stvarima. Zanima me, naime, jedan od vaih namjetenika. Zove se Lesley Ferrier.
Gospodin Fullerton pogleda Poirota pomalo iznenaeno. - Lesley Ferrier? - upita Fullerton. - ekajte.
Lesley Ferrier. Ja sam na njega gotovo i zaboravio. Da, pa naravno. Onaj to su ga proboli nozem,
zar ne?
- Upravo sam na njega mislio.
- Zbilja ne vjerujem da vam o njemu mogu neto posebno vazno rei. Zbilo se to prije izvjesnog
vremena. Proboli su ga jedne noi, u blizini'^ gostionice "Zeleni labud". Nitko nikad nije bio
11 Dogodilo se na dan Svih svetih
161
uhvaen zbog toga. Usudio bih se rei da je policija imala veoma odreeno miljenje o tome tko je
izvrio zloin, ali, koliko ja znam, nije bilo mogue prikupiti dokaze.
- Radilo se o ubojstvu iz emotivnih razloga? - ispitivao je Poirot.
- Da. Mislim da je to bila prava pozadina. Ljubomora, znate. Dugo se druzio s nekom uda-tom zenom.
Njezin je muz bio gostioniar, vlasnik "Zelenog labuda" u Woodleigh Commonu. Beznaajna
gostionica. Prialo se da se mladi Leslev kasnije poeo motati oko neke mlade djevojke, ak oko
nekoliko njih. On je bio onaj pravi za djevojke. Jedanput ili dvaput dolo je ak i do neprilika.
- Ali ste s njegovim radom bili zadovoljni?
- No da, prije bih rekao da nisam bio nezadovoljan. Imao je, dodue, svoje dobre strane. Znao je
postupati sa strankama i temeljito je prouavao svoje predmete. Jedino je premalo paznje posveivao
svom drutvenom polozaju i pravilima dobra ponaanja. Na zalost, umjesto toga se petljao s
djevojkama koje su uglavnom, prema mom pomalo starinskom shvaanju, bile daleko ispod njegove
razine. Jedne noi dolo je do nereda u "Zelenom labudu" i Leslev Ferrier je izboden nozem kad se
vraao kui.
- to mislite, tko je bio kriv - jedna od tih devo jaka ili zena vlasnika "Zelenog labuda"?
- Znate, u takvim se sluajevima ne moze nita tvrditi sa stopostotnom sigurnou. Policija je, ini mi
se, zakljuila, da je u pitanju uboj162
stvo iz ljubomore, ali... - nije dovrio, samo je slegnuo ramenima.
- Vi izgleda niste u to ba sigurni?
- Dogaaju se i takva ubojstva - ree gospodin Fullerton. - Ni u paklu nema bijesa ravna bijesu
prezrene zene. Te se uzreica stalno citira na sudu. Ponekad je i istinita.
- Pa ipak, vi uope niste sigurni da je po srijedi bila ljubomora, meni se bar tako ini.
- Znate, bilo bi mi draze da je za taj zakljuak bilo vie dokaza. Koliko je meni poznato, i javni tuzilac
odbacio je objanjenje s ljubomorom.
- Moglo se, dakle, raditi i o nekim drugim razlozima?
- Da. Ima ak nekoliko teorija. Mladi Ferrier nije bio osobito stabilna karaktera, ali je bio dobro
odgojen. Simpatina majka, udovica. Otac nije toliko vrijedan hvale. Za dlaku se izvukao iz nekoliko
neprilika. Veoma neugodno za njegovu zenu. Na je mladi na stanovit nain oev sin. Jednom ili
dvaput spetljao se s pomalo udnim ljudima. U pomanjkanju suprotnih dokaza, vie sam volio
vjerovati da je neduzan. Bio je jo mlad. Upozorio sam ga, meutim, da se ne druzi s ljudima koji su
se isuvie bavili transakcijama izvan zakona. Govorei iskreno, zadrzao sam ga iskljuivo zbog

njegove majke. Bio je mlad, imao stanovite sposobnosti. Savjetovao sam ga nekoliko puta, nadajui
se da e to biti dovoljno. Danas na sve strane ima odvie korupcije, zadnjih desetak godina svakim
danom sve vie.
- Vjerujete da mu se netko zelio osvetiti?
u*
163
- Vie no mogue. ovjek je izlozen nekim opasnostima im se spetlja s takvim drutvan-cima, jer
banda je pomalo melodramatina rije, im netko od njih pokaze namjeru da se povue, ne smije se
iznenaditi ako dobije udarac nozem meu pleke.
- Nitko nije vidio kad se to zbilo?
- Ne, nitko nije nita opazio. Zloin je dobro pripremljen, poinitelj se osigurao ak i protiv sluajne
znatizelje. Nitko nije bio uhvaen bez alibija - i tako dalje ...
- Pa ipak, netko je mogao vidjeti to se dogodilo, netko na koga se uope ne bi pomislilo. Dijete, na
primjer.
- Tako kasno u noi? U susjedstvu "Zelenog labuda"? Sumnjam da bi netko u to mogao povjerovati,
gospodine Poirot.
- Dijete - ponovio je uporno Poirot - koje bi se toga moglo kasnije sjetiti, dijete koje se vraalo kui
iz nekog posjeta, nedaleko od svoje kue, na primjer. Mozda je neto vidjelo vraajui se stazom ili
stojei iza ograde.
- Vi, gospodine Poirot, zbilja imate zivahnu matu! To to priate meni izgleda posve nevjerojatno.
- Ali ne i meni - odvrati Poirot. - Dogaa se da djeca vide takve stvari jer se esto nau na mjestima
gdje ih ovjek ne oekuje.
- Da, ali kad dou kui, ispriaju to svojim roditeljima.
- Ne uvijek - odvrati Poirot. - Djeca ponekad nisu sigurna u ono to su vidjela, posebno
164
kada se radi o dogaajima koji su ih mogli zastraiti. Djeca kod kue ne priaju uvijek o nesreama
to su ih vidjela na ulici ili o neoekivanim nasiljima. Ona veoma dobro uvaju svoje tajne, uvaju i
razmiljaju o njima. Ponekad im osjeaj da znaju neku tajnu pruza veliko zadovoljstvo, pa je stoga
pazljivo uvaju za sebe.
- Ali majci ipak sve kazu - primijeti gospo- * din Fullerton.
- Nisam u to ba mnogo uvjeren - odvrati Poirot. - Koliko se ja sjeam, djeca mnogo toga nikad ne
kazu svojim majkama.
- Mogu li znati zato vas upravo to zanima u sluaju Leslevja Ferriera? Sigurno to nije samo nain na
koji je taj mladi zavrio, nain koji je, na zalost, tako est u dananjem svijetu?
- Nita ne znam o Leslevju Ferrieru, ali bih htio neto saznati o njemu zbog njegove nedavne
naprasne smrti. Za mene bi to moglo biti posebno vazno.
- Znate, gospodine Poirot - ree gospodin Fullerton s malo jetkosti u glasu - meni stvarno nije jasno
zato ste me posjetili i to vas zapravo zanima. Zar vi zbilja pretpostavljate da moze postojati neka
veza izmeu smrti male Joyce Rey-nolds i smrti tog mladia koji je i obeavao i bavio se pomalo
kaznjivim stvarima, mladia mrtvog ve nekoliko godina?
- Ne radi se o sumnjienju - odvrati Poirot - nego o tome da se to vie otkrije.
- Oprostite mi, ali dokazi su ono to je svakome potrebno kad je u pitanju zloin.
165

- Mozda ste uli da je pokojna Joyce pred nekoliko svjedoka priala da je vlastitim oima vidjela
jedno ubojstvo.
- U mjestima kao to je Woodleihh Common - ree gospodin Fullerton - obino se uju sva
prepriavanja koja su u toku. Najee su, ako tako smijem rei, pomalo pretjerana i zato u njih
uglavnom ne treba vjerovati.
- Posve tono - primijeti Poirot. - Koliko znam, Joyce je upravo bila navrila trinaest godina. Dijete
od devet godina moglo bi, na primjer, vidjeti kako auto bjezi nakon nesree, tunjavu nozevima u
mranoj noi, napad na ue-teljicu. Svi ti dogaaji mogu ostaviti snazan utisak na djeju psihu, pa
dijete o tome ipak nikome nita ne kaze zato to, mozda, ne shvaa pravo znaenje. I dogaaji ostanu
skriveni duboko u njemu, sve dok ga na njih neto ne podsjeti. Slazete li se sa mnom da je to
mogue?
- Slazem se, slazem, ali... ipak mislim da je to krajnje pretjerana pretpostavka za sluaj o kojem
govorimo.
- Osim toga, koliko mi je poznato, odavde je nestala i jedna djevojka, strankinja. Mislim da joj je ime
Olga ili onja. Prezimena se ne sjeam.
- Da, uistinu. Olga Seminoff.
- ini mi se da ona nije bila osoba u koju bi se ovjek mogao pouzdati?
- Nije.
- Ona je bila pratilja ili bolniarka gospoe Llewellyn-Smythe o kojoj ste mi upravo priali? Tete
gospoe Drake?
- Jest. Nekoliko je djevojaka radilo na tom mjestu. Jo dvije strankinje, djevojke, koliko se sjeam. S
jednom se od njih odmah posvadila, druga je bila zgodna, ali beznadno glupa. Gospoa LlewellynSmythe nije spadala meu osobe koje mogu trpjeti budale, inilo se da joj Olga, koja je posljednja
radila na tom mjestu, veoma odgovara. Koliko se sjeam, to nije bila osobito privlana djevojka napomenu gospodin Fullerton. - Bila je malena, vrsto graena i prilino ozbiljna. Ljudi u susjedstvu
nisu je previe voljeli.
- Ali ju je zato voljela gospoa Llewellyn-Smythe - nabaci Poirot.
- U jednom se trenutku inilo da nije bilo ba pametno to je u nju imala toliko povjerenja.
- Ah, tako.
- Uope ne sumnjam - ree gospodin Fullerton - da ovo za vas nisu nikakve novosti. Vi ste sve to ve
uli. Takve se stvari, ponavljam, ire poput umskog pozara.
- Koliko sam shvatio, gospoa Llewellyn-Smythe ostavila je djevojci prilinu svotu novaca.
- Dogodilo se neto zaista neoekivano - ree gospodin Fullerton. - Gospoa Llewellyn-Smythe nije
godinama mijenjala temeljne odredbe svoje oporuke. Jedino bi, ponekad, dodala nove zaklade u
dobrotvorne svrhe ili bi mijenjala odluke koje se nisu mogle provesti zbog smrti osoba korisnica.
Siguran sam - ako vas to zanima - da vi i to ve dobro znate. Svoj novac
166
167
gospoa je oporuno ostavila svom neaku i neakinji zajedo, to jest Hugu Drakeu i njegovoj
supruzi, koja je istodobno bila i njegova prva sestrina, dakle neakinja gospoe Llewellyn-Smvthe.
Ako bi jedno od njih umrlo ranije, sav novac bi, prema oporuci, pripao onom drugom. Mnogo je
novaca bilo ostavljeno i starim slugama te raznim dobrotvornim zakladama. Posljednji dodatak
oporuci, kako se neko vrijeme pretpostavljalo, bio je napisan oko tri tjedna prije njezine smrti. Nije
ga, kao ostale, sastavila naa tvrtka. Rije je o aneksu napisanomu rukom pokojnice. On se sastojao
od nekoliko dobrotvornih poklona, meu kojima nije bilo ni jednog lana posluge. Svote su bile
manje nego u prethodnim sluajevima. A cijeli je ostatak svoje pozamane imovine ostavila Olgi
Seminoff u znak zahvalnosti za njezinu odanost u sluzbi i privrzenost u svakidanjim odnosima. Taj

aneks bio je potpuno razliit od svega to je ranije gospoa Llewellyn-Smythe poduzimala s

testamentom.
- A zatim? - upita Poirot.
- Vjerojatno ste ve uli to se kasnije dogodilo. Vjetaenjem strunjaka za rukopise pokazalo se da
je dodatak oporuci u stvari falsifikat. Potpun. Rukopis je tek malo bio slian rukopisu gospoe
Llewellyn-Smythe. Ona je, naime, toliko mrzila pisae strojeve da je esto od Olge trazila da pisma
osobne prirode pie u njezino ime rukom. Olga je pritom ne samo oponaala rukopis svoje
poslodavke nego je ponekad i potpisivala gospou Llewellyn-Smythe. Imala je dovoljno prilika da se
u tome izvjezba. Poslije smr168
ti gospoe Llewellyn-Smythe djevojka je, ini se, otila korak dalje: zakljuila je da tako dobro
oponaa rukopis svoje poslodavke da ono to napie moze podmetnuti kao njezino. Ali nije uspjela
zavesti strunjake. Ne, zbilja nije.
__Proveden je postupak kojim je dokazano
da je taj aneks nezakonit?
- Upravo tako. Prvo je dolo do uobiajenog pravnog postupka koji prethodi sudskom postupku. Za
to vrijeme djevojka je izgubila zivce i, kao to ste maloas rekli, nestala.
169
Trinaesto poglavlje
Nakon to se Hercule Poirot pozdravio s njim i otiao, Jeremv Pullerton sjeo je za svoj pisai stol i
lagano po njemu bubnjao vrcima prstiju. Oi su mu dotle, bile uperene nekamo u daljinu. Bio je
zamiljen.
Dohvati jedan sluzbeni papir to se nalazio pred njim na stolu i pogleda ga, ne trudei se da mu shvati
znaenje. Jedva zamjetljivo zujanje kunog telefona natjera ga da digne slualicu.
- Da, gospoice Miles?
- Gospodine, ovdje je gospodin Holden.
- Da, da, ako se ne varam, trebao je doi jo prije tri etvrt sata. Je li rekao zato toliko kasni? ... Da,
da, shvaam. Gotovo isti razlog naveo je i proli put. Recite mu da sam u meuvremenu imao drugu
stranku i da sada vie nemam vremena. Ugovorite s njime sastanak za slijedei tjedan. Hoete? Ne
mozemo dopustiti da se takve stvari ponavljaju.
- Da, gospodine Pullerton.
Vratio je slualicu na mjesto i zamiljeno stao gledati u dokument ispred sebe. Jo uvijek ga nije
itao. Poeo je razmiljati o stvarima koje
; ' ..' ' -. 171
su se dogodile u posljednje dvije godine, gotovo dvije godine. Sjeanje mu je ozivio taj udnovat
mali stranac s kojim je upravo razgovarao, ovjek u lakiranim cipelama i s velikim brkovima.
Razmiljao je o njegovim pitanjima i prebirao u mislima po razgovoru to ga je vodio prije gotovo
dvije godine.
Opet je na stolici nasuprot njemu sjedila djevojka. Niska, zbijena osoba, zelenkasto-smee koze,
tamno crvenih i bujnih usana, jako izrazenih linih kostiju i odluna pogleda. Ispod jakih obrva
gledale su ga otre plave oi s lica punog strasti, punog zivotnosti, lica koje je znalo za patnju i
uvijek e za patnju znati, s lica osobe koja nikada nee otkriti kako se patnja moze prihvatiti kao neto
neizbjezno. Bila je to ona vrsta zene koja e se boriti i buniti sve do kraja zivota. Zapita se gdje li je
ona sada? Na ovaj ili onaj nain polo joj je za rukom da ... to joj je zapravo polo za rukom? Tko
joj je u tome pomagao? Da li joj je itko pomogao? Netko joj je ipak morao pomoi.
Pretpostavljao je da opet zivi u nekom mjestu Srednje Evrope, odakle je svojedobno i dola, kamo je
spadala, kamo se morala na kraju vratiti, jer drugo joj nita nije ni preostajalo ako je zeljela ostati na
slobodi.

Jeremv Fullerton bio je jedan od vrstih po-tovalaca zakona. Vjerovao je u zakonitost. Bio je
protivnik mnogih dananjih sudaca jer su izricali preblage kazne i osjeali potrebu za skola-stikim
pristupom sudstvu. Studenti su krali knjige, mlade udate zene peruale su samoposlu172
zivanja, djevojke su neovlateno uzimale novac svojih poslodavaca, momci su obijale telefonske
aparate u javnim govornicama. Nitko od njih nije to radio zato to nije imao drugog izlaza, nitko od
njih nije to inio iz oaja, ve iz obijesti, koja je bila posljedica prevelike popustljivosti u odgoju i
uvjerenja da ono to ne mogu kupiti, jer nemaju novaca, mogu jednostavno uzeti. Pa ipak, usprkos
svom nepomuenom vjerovanju da zakone valja nepopustljivo primjenjivati, gospodin je Fullerton
bio jedan od onih koji su znali to je to sazaljenje. Ponekad mu je zbilja bilo zao pojedinaca. Mogao
je osjetiti sazeljenje, i osjetio ga je, prema Olgi Seminoff, premda ga zar njezinih argumenata nije
nimalo dirao.
- Dola sam da mi pomognete. Vjerujem da mozete. Prole godine bili ste ljubazni prema meni.
Pomogli ste mi oko formalnosti s produzi van j em boravka u Engleskoj jo za godinu dana. Rekli su
mi da ne moram odgovoriti ni na jedno pitanje ako ne zelim, da umjesto mene moze govoriti
odvjetnik. Zato sam dola k vama.
- Okolnosti na koje ste ukazali... - i gospodin Fullerton sjeti se suhoparnosti i hladnoe svoga glasa
dok je to izgovarao, suhoparnosti i hladnoe, posebno naglaene zato to je htio prikriti sazaljenje ... ne mogu se u ovom sluaju primijeniti. Ne mogu vas pravovaljano zastupati, jer ve zastupam
interese obitelji Drake. Kao to vam je poznato, bio sam pravni zastupnik gospoe Llewellyn-Smythe.
- Ali ona je mrtva. I sada, kad je mrtva, nije joj potreban pravni zastupnik.
173
- Voljela vas je - primijeti gospodin Fu-llerton.
- Da, voljela me je. To vam zapravo i zelim rei. Zato je i odluila da mi pokloni novac.
- Sav svoj novac?
- Zato? Zato ne? Nije voljela svoje roake.
- Varate se. Veoma je voljela svoju neakinju i svog neaka.
- U redu, mozda je voljela gospodina Dra-kea, ali ne i gospou Drake. Smatrala je da je gospoa
Drake veoma dosadna. A gospoa Drake se u sve mijeala. Pokuala je sprijeiti gospou LlewellynSmythe da provede ono to je nakanila. Nije joj doputala ni da jede ono to je voljela.
- Ona je veoma savjesna zena i zato je pokuavala natjerati svoju tetu da se pridrzava lijenikih uputa
i dijete koju su joj propisali. To se odnosilo na sve zabrane, naravno.
- Ali ljudi ne vole uvijek izvravati sve to im lijenici nareuju, ne vole da im se roaci u sve
mijeaju, zele zivjeti na svoj nain, raditi ono to vole, imati ono to ih veseli. Gospoa LlewellynSmythe bila je bogata, bogata, bogata, i mogla je sa svojim novcem raditi to je htjela, od svega imati
koliko je pozeljela. Gospodin i gospoa Drake ve su imali dovoljno novaca. Bili su vlasnici lijepe
kue, posjedovali dvoja kola. Imuni ljudi, ugledna obitelj. Zato bi im trebalo jo vie?
- Oni su njezini jedini zivi roaci.
174
- Ali ona je zeljela da ja imam novaca! zalila me je jer je znala to sam sve u zivotu pretrpjela. Znala
je to se dogodilo mome ocu, da je bio uhapen, i mojoj majci. Znala je da je umrla, da su svi moji
umrli. Pretrpjela sam strahote. Nemate pojma to znai zivjeti u policijski drzavi u kakvoj sam ja
zivjela. Ne, ne. Vi ste na strani policije! Niste na mojoj strani!
- Ne, nisam na vaoj strani - odvrati gospodin Fullerton. - Nisam na vaoj strani, zao mi je to vam se
sve to dogodilo, ali vi ste za ovu nepriliku sami krivi.
- Nije istina. Nisam uinila neto nedoputeno, to sam uinila? Bila sam prema njoj ljubazna, dobra,
davala joj da jede i ono to nije smjela jesti, okoladu. Maslac. Morala je jesti biljnu mast, a ona to
nije voljela. Htjela je maslac, mnogo maslaca.

- Ne radi se samo o maslacu - primijeti gospodin Fullerton.

- Brinula sam se za nju. Bila s njom ljubazna. I zato mi je bila zahvalna. A kad je umrla i kad sam
otkrila da mi je u svojoj dobroti i ljubavi prema meni napismeno ostavila sav svoj novac, doli su ti
Drakeovi i rekli mi da od toga nee biti nita. Oni priaju kojeta. Kazu da sam loe utjecala na
pokojnicu. A govore i jo kudikamo gore stvari, mnogo gore. Kazu da sam ja sama napisala
oporuku. To je besmislica. Ona ju je napisala. Ona ju je napisala. Zatim je zatrazila da iziem iz sobe.
Pozvala je istaicu i vrtlara Jima. Rekla je da e oni, a ne ja, potpisati taj dokumenat, jer u na
osnovu toga dobiti
175
novac. Zato ja ne bih dobila taj novac? Zato ne bih napokon imala malo sree u zivotu? Izgledalo je
to tako divno, ta sam sve zamiljala da u imati kad sam to saznala! ...
- Ne sumnjam, ne, u to ne sumnjam.
- Zato ne bih ostvarila planove? Zato se ne bih radovala? Izgledalo je da u biti sretna i bogata,
imati sve to sam toliko zeljela ... Jesam li uinila kakvo zlo? Nisam. Nita. Kazem vam: nita!
- Pokuao sam vam to objasniti - dobaci gospodin Fullerton.
- Sve su to lazi. Kazete da lazem. Kazete da sam sama napisala taj dodatak oporuci. Nisam ga sama
napisala. Ona ga je napisala. Nitko ne moze dokazati suprotno.
- Zbilja, ljudi svata priaju - ree gospodin Fullerton. - Sada sluajte. Prestanite se opravdavati i
sluajte. Tono je, zar ne, da je gospoa Llewellyn-Smythe esto od vas trazila da to bolje oponaate
njezin rukopis u pismima koja ste za nju pisali. Trazila je to od vas stoga to je pomalo staromodno
smatrala da je u biti nepristojno pisati strojem pisma upuena prijateljima ili poznanicima. To su
ostaci shvaanja iz vremena kraljice Viktorije. Danas je ljudima svejedno da li im netko pie strojem
ili rukom. Za gospou Llewellyn-Smythe bio je to, meutim, dokaz nedostatka dobrog odgoja.
Shvaate li o emu govorim?
- Da, razumijem. I zato je to trazila od mene. Rekla bi: ,Hajde, Olga, na ova etiri pisma odgovorit
ete prema uputama koje sam vam
dala. Imate stenografski zapis. Ali, pisat ete rukom i pokuati da vam rukopis to je mogue vie
nalikuje na moj.' Trazila je od mene da se uvjezbam pisati slova onako kako ih je ona pisala; da, na
primjer, obratim paznju na to kako ona pie "a", ili "b", ili "s" i sva ostala slova. ,Dobro je. Vjezbajte
dotle dok ne bude djelovalo kao moj rukopis' - govorila je. ,U tom sluaju mozete potpisati i moje
ime i prezime. Ne zelim da netko pomisli kako vie ne mogu sama napisati pismo. Istina je, kao to
znate, da je kostobolja u mom runom zglobu svaki dan sve jaa i nepodnoljivija, ali ipak ne zelim
da se moja osobna pisma piu strojem.'
- Mogli ste ih pisati svojim rukopisom - rekne gospodin Fullerton - a zatim na kraju dodati "napisala
tajnica" ili jednostavno staviti inicijale, ako vam je to vie odgovaralo.
- Ona nije htjela da tako inim, zeljela je da se misli kako je pisma osobno napisala.
Lako mogue, pomisli gospodin Fullerton. To se od gospoe Llewellyn-Smythe moglo i oekivati.
Oduvijek je mrzila i pomisao da vie ne moze raditi ono to je radila, da vie ne moze otii u etnju
daleko od kue ili se brzo popeti na brezuljak, ili da vlastitim rukama ne moze obaviti poslove koje je
dotad obavljala, posebno one koje je inae obavljala desnom rukom. Htjela je da uvijek moze rei:
.Osjeam se izvanredno! I nema toga to ne bih mogla poduzeti ako se odluim na to!' Jest, ono to
mu je Olga upravo rekla bila je posve sigurno istina. I ba zato nitko u poetku nije ni posumnjao u
vjero176
12 Dogodilo se na an Svih svetih
177
dostojnost dodatka oporuci, koja je, inae, pravno bila valjano sastavljena i uredno potpisana od
gospoe Llewellyn-Smythe. Prva sumnja u vjerodostojnost rukopisa u dodatku oporuci rodila se u

ovom uredu, prisjeti se gospodin Fuller-ton. Zapravo, on i njegov mladi partner u poslu poznavali su
veoma dobro rukopis gospoe Lle-wellyn-Smythe. Mladi je Cole prvi primijetio:
- Znate, nikako ne mogu povjerovati da je Louise Llewellyn-Smythe osobno napisala ovaj dodatak
oporuci. Znam da je u posljednje doba bolovala od artritisa, ali, ipak, pogledajte ostale primjerke
njezina rukopisa to sam ih naao meu njezinim papirima i uzeo da vam pokazem. Neto mi se ne
dopada u tom dodatku oporuci ...
Gospodin Pullerton se slozio s time da neto nije u redu s tim dodatkom oporuci. Zakljuio je da bi
valjalo pozvati u pomo strunjake za rukopise. Odgovor strunjaka bio je nedvojben. Pojedinana
miljenja o tome takoer se nisu meusobno razlikovala. Rukopis aneksa stvarno nije pripadao
oporuci Louise Llewellyn-Smythe Da je Olga bila manje pohlepna, pomisli gospodin Fullerton, da se
zadovoljila da dodatak zapone kao to je i zapoeo... "U znak zahvalnosti za veliku brigu i paznju
prema meni, kao i za njeznost i ljubaznost koju mi je ukazivala, ostavljam ..." i da se zatim nastavio
time to se odanoj djevojci koja je radila za stan, hranu i mali dzeparac - gotovo vie kao prijateljica
nego kao sluzbena kuna pomonica - ostavlja lijepa svotica novca, roaci bi mozda zakljuili
da je pokojnica malo pretjerala, ali bi taj dodatak ipak prihvatili bez velikog mrmljanja. Ali, iz
oporuke posve izbaciti roake, neaka koji se kao tetkin glavni nasljednik spominjao u etiri
posljednje oporuke, to ih je napisala u razmaku od gotovo dvadeset godina, i sve staviti stran-kinji
Olgi Seminoff, ne, to nije odgovaralo karakteru Louise Llewellyn-Smythe. Svakako, ve i sama
pomisao na lo utjecaj mogla je takav dokument dovesti u sumnju. Ne. Bila je pohlepna, ta
punokrvna, strastvena djevojka. Lako je mogue da je gospoa Llewellyn-Smythe kazala Olgi da joj
namjerava ostaviti neto novaca zbog njezine ljubaznosti i paznje, zbog ljubavi koju je stara gospoa
poela osjeati prema djevojci jer je ispunjala svaku njezinu zeljicu, jer je za nju napravila sve to je
od nje zatrazila. To je Olgi otvorilo 'horizonte. Uzet e sve. Stara gospoa treba joj ostaviti sve i ona
e dobiti sav novac, kuu, odjeu, sav nakit. Sve! Pohlepna djevojka. I zbog toga je upala u neprilike.
Gospodin Fullerton osjeti da mu je zao djevojke, protiv vlastite volje, protiv osjeaja za zakonitost; i
ne samo toga ... Zbilja mu je bilo zao djevojke. Patila je od djetinjstva. Osjetila je strogost policijske
drzave, izgubila je roditelje, izgubila brata i sestru, upoznala nepravdu i strah. To je u njoj razvilo
karakternu osobinu s kojom se bez sumnje rodila ali koja se tek sada razvila u strastvenu pohlepu za
novcem.
- Svi su protiv mene - ree Olga. - Svi! Svi ste protiv mene! Niste korektni prema meni, zato to sam
strankinja, zato to ne pripadam
178
12*
179
ovoj zemlji, zato to ne znam to da kazem, to da uinim, to uope mogu uiniti? Zato mi ne kazete
to moram poduzeti?
- Zato to ne vjerujem da neto mozete poduzeti - dobaci gospodin Fullerton. - Za vas e biti najbolje
da priznate sve do kraja.
- Ako kazem ono to vi od mene oekujete, bit e to samo laz i neistina. Ona je napisala tu oporuku.
Napisala svojom rukom i zahtijevala od mene da iziem iz sobe dok su se drugi potpisivali kao
svjedoci.
- Vi znate da protiv vas postoje dokazi. Ima ljudi koji e potvrditi da gospoa LJ.ewellyn-Smvthe nije
znala to potpisuje. Bilo je tu dokumenata razliita sadrzaja, a ona nije uvijek iznova itala ono to joj
se davalo na potpis.
- Onda, znai da nije znala to je govorila?
- Drago moje dijete - ree gospodin Fullerton - najbolje e biti da se branite time to vam je ovo prvi
prijestup, to ste strankinja, to engleski poznajete samo u njegovu osnovnom znaenju... U tom

sluaju mozete se izvui s manjom kaznom ili ak uvjetnom presudom.

- Rijei, samo rijei! Strpat e me u zatvor i nikad me nee pustiti!
- Sad govorite gluposti - primijeti gospodin Fullerton.
- Bit e najbolje da nestanem, da nestanem i se tako dobro sakrijem da me nitko ne moze nai.
- Ako se jednom izda nalog za vae hapenje, onda e vas ionako pronai.
180
- Nee ako se pozurim. Nee ako odmah nestanem. Nee ako mi netko pomogne. Mogla bih pobjei.
Pobjei iz Engleske. amcem ili avionom. Mogla bih pronai nekoga tko umije krivotvoriti putnice,
vize, dokumente ... nekoga tko bi za mene zelio neto uiniti. Imam prijatelja. Ima ljudi koji me vole.
Netko od njih mogao bi mi pomoi da nestanem. To mi treba. Mogla bih na glavu staviti periku i
hodati na takama!
- Sluajte - odluno ree gospodin Fullerton. - zao mi vas je, pa u vas preporuiti odvjetniku koji e
uiniti za vas togod je mogue. I nemojte se nadati da mozete nestati. To je djetinjasto.
- Imam dovoljno novaca. Utedjela sam. - Zatim je dodala: - Pokuali ste biti dobri prema meni. To
vjerujem. Ali nita neete za mene poduzeti jer se radi o zakonu i o zakonitosti.
Netko e me ipak pomoi. Netko. I ja u nestati ondje gdje me nitko nikada nee moi pronai.
Nitko je nije naao, pomisli gospodin Fullerton. Pitao se, da, stvarno se zamislio, gdje je, odnosno
gdje bi mogla sada biti Olga Seminoff.
181
etrnaesto poglavlje
Hercule Poirot uao je u "Jabukovac". Uveli su ga u salon i rekli mu da e gospoa Drake odmah
doi.
Prolazei predsobljem, zauo je zagor zenskih glasova iza vrata za koja je pretpostavljao da vode u
blagovaonicu.
Poirot prie prozoru salona i pogleda lijepo ureen i pazljivo odrzavan vrt. Bujne jesenje tratinice
jo uvijek su cvjetale, vrsto privezane uz tapie. Krizanteme se jo nisu odricale zivota. Jo se
moglo vidjeti jednu-dvije uporne ruze koje su prkosile dolazeoj zimi.
Poirot nije mogao opaziti ni jedan znak da je vrt ureivao ovjek koji se razumio u parkove. Ono to
je vidio djelovalo je vie kao rezultat briznog odrzavanja i uobiajenog shvaanja vrtova. Razmiljao
je da li je gospoa Drake ila na zivce gospodinu Michaelu Garfieldu. Vrt je pokazivao sve osobine
periferijskog ali sjajno odrzavanog vrta.
Vrata se otvorie.
- Gospodine Poirot, zao mi je to ste morali ekati - ree gospoa Drake.
183
Napolju, u predsoblju, glasovi su, kako su se pojedine osobe meusobno opratale i odlazile,
zamirali.
- Pripremamo se za proslavu Bozia - objasni gospoa Drake. - Sastanak odbora koji organizira
proslavu i drugo s time u vezi. Dakako, takvi sastanci uvijek potrajaju dulje no to treba. Netko ima
neku posebnu primjedbu na neiji prijedlog ili pak ima dobru ideju koja je, kao i sve dobre ideje,
potpuno neostvariva.
U njezinom se glasu osjeala jedva primjet-ljiva ljutnja. Poirotu nije bilo teko zamisliti da je
Rowena Drake bila u stanju proglasiti takve ideje jednom zauvijek nerazumnima. Odluno i
nepovratno! Za taj zakljuak, tako brzo stvoren, zahvaljuje primjedbama Spenceove sestre na raun
gospoe Drake. Pomogli su mu, naravno, i drugi razgovori i druge obavijesti. Rowena Drake spadala
je meu osobe od kojih svi oekuju da preuzmu vodstvo parade i upravo zato prema njima ne
osjeaju osobite sklonosti. I nije bilo teko zamisliti da upravo savjesnost svoje neakinje gospoa
Llewellyn-Smythe nije osobito cijenila, zato to je i sama bila takva. Ona je, vjerovao je Poirot, dola

ovamo zivjeti da bi bila to blize svom neaku i njegovoj zeni. Ali Ro-wena Drake je odmah preuzela
nadzor nad tetkom, koliko je mogla, s obzirom da nisu zivjeli pod istim krovom. Gospoa
Llewellyn-Smythe je sigurno u sebi odavala priznanje Roweni za sve to je za nju uinila,
predbacujui joj istodobno nain na koji je to radila: njezin zapovjedniki ton prije svega.
184
- Dobro, sada su svi otili - ree Rowena Drake poto je ula i posljednji udarac vrata u predsoblju.
Dakle, to mogu uiniti za vas? Zelite jo neto uti o onoj dosadnoj zabavi? Voljela bih da je nikada
nisam ovdje ni priredila. Ali, ni jedna druga kua nije odgovarala toj svrsi. Je li gospoa Oliver jo
uvijek kod Judith Bu-tler?
- Jest. Mislim da se za dan - dva vraa u London. Niste je poznavali ranije?
- Nisam. Ali sviaju mi se njezine knjige.
- Vjerujem da je smatraju veoma dobrim, piscem - ree Poirot.
- O, da. Ona i jest dobar pisac. U to nema sumnje. Istodobno je i veoma zabavna osoba. A nasluuje li
gospoa Oliver ... tko je mogao uiniti tu stranu stvar?
- Mislim da ne nasluuje. A vi, gospoo?
- Ve sam vam rekla: uope ne mogu zamisliti tko bi to mogao biti.
- Mozda ste samo tako rekli. Mozda, ipak, imate neku predodzbu, samo predodzbu, neku, recimo,
napola uoblienu zamisao? Ostvarljivu zamisao?
- to vas je dovelo do takva zakljuka? - upita gledajui ga radoznalo.
- Mogli ste sluajno neto ugledati, neto naoko beznaajno ali ipak neto to vam se nakon duzeg
razmiljanja moglo uiniti znaajnijim nego na prvi pogled. Mogue je, zar ne?
- Oigledno mislite na neto sasvim odreeno, gospodine Poirot, na neki odreeni dogaaj.
185
- U redu. Priznajem. Jedna mi je osoba, naime, neto spomenula o tome.
- Ma nemojte. A tko je to bio?
- Gospoica Whittaker, uiteljica.
- Pa naravno, Elizabeth Whittaker. Ona predaje matematiku u koli "Brijestovi", zar ne? Bila je na
zabavi. Sjeam se. I neto je opazila?
- Nije rije o tome da je ona neto opazila, ve o njezinoj pretpostavci da ste vi mozda neto opazili.
Gospoa Drake pogleda zaueno i zanijee glavom.
- Ne mogu se sjetiti neeg odreenog - ree gospoa Drake - ali nikad se ne zna ...
- U vezi s vazom - ree Poirot - vazom sa cvijeem.
- Vazom sa cvijeem? - Rowena Drake pogleda zaueno Poirota. A onda joj se obrve ra-zioe. Jest, naravno, sjeam se. Velika vaza puna jesenjeg lia i krizantema na stolu, u kutu, pokraj stubita.
Veoma lijepa staklena vaza. Jedan od poklona to sam ih dobila za vjenanje. Lie je ve bilo na putu
da uvene, dva tri cvijeta takoer. Sjeam se da sam to opazila prolazei hodnikom. Zabava je bila pri
kraju, ini mi se, ali nisam ba sigurna. Zastala sam da vidim zato se to cvijee i to lie tako
pokunjilo. Gurnula sam prste u vazu i otkrila da je neki idiot to lijepo cvijee i lie stavio unutra
zaboravivi uliti vodu! Naljutila sam se, uzela vazu i odnijela je u kupaonicu te napunila vodom. Ali
nita nisam vidjela u kupaonici. Nikoga u njoj nije bilo. U to sam sigurna. Mislim da su se neki stariji
djeaci i djevojice za vrijeme zabave u kupaonici malko navlaili, dakako, nita ozbiljno, ali kad
sam ja ula, nosei vazu s cvijeem i liem, unutra nije bilo nikoga.
__Ne, nisam na to mislio - ree Poirot. Koliko znam, dolo je do nezgode. Vaza vam je ispala iz ruku,
pala u predvorje i razbila se u
komadie.
_ Aj to - ree Rowena. - Da, je razbila se u komadie. I jako sam se zbog toga uzrujala jer se radilo,
kao to sam to ve rekla, o poklonu za vjenanje, o zbilja prekrasnoj vazi, tako velikoj da su se u nju

mogli staviti veliki jesenji buketi. Ni sama ne znam kako se to dogodilo. Prsti su mi naprosto
popustili, vaza ispala iz ruku i tres-nula dolje u predsoblje na pod. Elizabeth Whitta-ker nala se
pokraj mene i pomogla mi pokupiti krhotine, da se nitko ne bi porezao sluajno na-gazivi na staklo.
Samo smo metlom gurnuli sve u kut, kraj djedova zidnog sata, u namjeri da to kasnije oistimo.
- Promatrala je Poirota ispitivakim pogledom.
- Na tu ste nezgodu mislili? - upita Rowena.
_ Da _ odvrati Poirot. - Gospoica Whitta-ker se udila, koliko se sjeam, to ste ispustili vazu. Ona
pretpostavlja da vas je mozda neto uznemirilo.
__Uznemirilo? - Rowena Drake pogleda
Poirota, a zatim se namrti pokuavajui se prisjetiti cijele zgode. - Ne, ne vjerujem da me je neto
uznemirilo ili prestrailo. Vaza mi je na186
187
I
prosto ispala iz ruku. To se ponekad dogodi i kad se pere posue. Mislim da je to bila posljedica
premorenosti koju sam ve osjeala. Najprije pripreme za zabavu, onda sama zabava, pa zatim sve
drugo. Radi se jednostavno o jednoj od onih nespretnosti koje su neizbjezne kad je ovjek umoran.
- Sigurni ste da se niste imali zbog ega prestraiti? Niste, na primjer, vidjeli nita neoekivano?
- Vidjela? Gdje? Dolje, u predsoblju? Nita nisam vidjela. Predsoblje je bilo prazno. Svi su se okupili
u sobi gdje je gorio ognjeni zmaj, svi osim mene i gospoice Whittaker, dakako. Uostalom, ja se ak
niti ne sjeam da sam opazila njezinu nazonost, sve dok nije prila da mi pomogne.
- Mozda ste ugledali nekoga kako upravo izlazi iz biblioteke? I zatvara vrata?
- Vrata biblioteke ... znam to mislite. Da, mogla sam vidjeti. - Dugo je utjela, a onda pogledala
Poirota jasnim i vrstim pogledom. - Nikoga nisam vidjela - odvrati napokon - ba nikoga.
Zamislio se. Zbog naina na koji je to rekla sumnjao je u istinitost njezine izjave. Naprotiv, vjerovao
je da je neto vidjela. Mozda samo vrata kako se malo otvaraju ili pak obris osobe koja se unutra
nalazila. Ali ona je postojana u poricanju, udio se toj upornosti. Zato tako odluno porie i samu
mogunost da je neto vidjela? Mozda zato to je vidjela osobu koju ak ni u mislima nije zeljela
povezati sa zloinom to se
dogodio iza tih vrata? Osobu do koje joj je stalo, koju zeli zatititi? To mu se inilo najvjerojatnijim.
A mozda je vidjela nekoga za koga misli da nije svjestan uzasnog zloina to ga je upravo poinio?
Poirot je bio uvjeren da je gospoa Drake osoba s kojom nije lako izii na kraj, ali i osoba kojoj se
nita znaajno ne moze zamjeriti. Pripadala je onoj vrsti zena koje esto obavljaju duznost sudaca,
vode dobrotvorne akcije, savjetodavne ustanove - ukratko sve poslove koje zovemo dobroinstvima.
Te zene lako prihvaaju olakavajue okolnosti, uvijek su spremne pronai po koju dobru rije za
mlade zloince, za maloljetnike, mentalno zaostale djevojke ili one koji su ve bili, kako se to kaze,
pod paskom. Ako je Rowena vidjela da jedna od takvih osoba izlazi iz biblioteke, pomisli Poirot,
onda je u pitanju njezin zatitniki osjeaj... Jer danas nije tako neuobiajeno da djeca izvre zloin,
ak posve mala djeca od desetak godina! esto je pred sudovima za maloljetnike bilo veoma teko
poduzeti prave mjere protiv takvih mladih kriminalaca, za koje je zloin bio gotovo prirodna stvar. I
onda su se pronalazila opravdanja: obitelj koja se raspala, nemarni i neodgovorni roditelji ... Oni koji
su ih uporno zastupali, koji su uvijek trazili neko opravdanje za zloine tih maloljetnika, obino su
bili poput Rowene Drake. Ozbiljne i stroge zene, osim u ovakvim sluajevima.
Poirot nije tako mislio. Pripadao je soju ljudi koji su uvijek i prije svega zastupali pravdu. Bio
188
189
je po prirodi sumnjiav prema samilosti, prema velikoj sposobnosti opratanja. Sudio je prema svom
iskustvu. Prevelika sklonost opratanju esto je uzrok novih zloina, redovito sudbonosnih za nevine

zrtve koje to nikada ne bi postale da je u presudi najprije udovoljeno pravdi pa tek onda osjeaju
samilosti.
- Znam - ree Poirot - znam.
- A vi mislite da je gospoica Whittaker mogla neto vidjeti? - upita gospoa Drake.
Poirot ju je sa zanimanjem gledao.
- Znai, ipak pretpostavljate da se neto moglo dogoditi?
- Obina pretpostavka. Mogla je opaziti da netko prolazi bibliotekom nekoliko minuta prije nego mi
je ispala vaza, zakljuiti da sam i ja tu osobu opazila i zato ispustila vazu ... Mozda ona ne zeli
govoriti jer nije sasvim sigurna tko je to bio? Mozda je ona tu osobu samo ovla i na trenutak vidjela,
recimo s lea?
- Vi, gospoo, ini mi se, pretpostavljate da je to uinilo neko dijete, neki maloljetnik, zar ne?
Vjerujete da se ne radi o nekom drugom tipu zloina, da tako kazem, nekoj drugoj vrsti, nego o djelu
takve mlade osobe?
Jedno je vrijeme razmiljala o tom zakljuku.
- Jest - rekla je napokon. - Mislim da imate pravo, ini mi se da se danas zloini veoma esto
pripisuju mladima, osobama koje nisu posve naisto s onim to poduzimaju, koje teze za glupim
osvetama, kojima je unitavanje uroeno. Jer oni unitavaju telefonske govornice, bue automobilske
gume, nastoje bilo kome na190
pakostiti, jednostavno zato to mrze, ne neku odreenu osobu, ve itav svijet! To je neka vrsta
simptoma naeg doba. I onda, kad se dogodi neto kao to je sluaj da netko udavi dijete za vrijeme
zabave, bez nekog osobitog razloga, svi odmah pomislimo da je to uinio netko tko jo nije svjestan
odgovornosti za svoja djela. Zar to nije i u ovom sluaju najblize istini?
- Koliko znam, i policija misli ili je mislila kao i vi?
- Oni bi u svakom sluaju morali o tome neto znati. U naem okrugu radi nekoliko zbilja dobrih
policajaca. Pokazali su to u nekoliko slinih sluajeva. Mnogo se trude i ne odustaju lako od istrage.
Nadam se da e uspjeti objasniti i ovaj zloin, premda ne vjerujem da e to biti brzo. Takve stvari
obino traju dugo. Potrebno je mnogo vremena i strpljenja za prikupljanje dokaza.
- U ovom sluaju nee biti ba lako prikupiti dokaze.
- I ja mislim da nee. Kad je moj muz ubijen ... Bio je bogalj, znate. U trenutku kad je prelazio cestu
naletio je na njega auto i pregazio ga. Nikada nisu otkrili krivca. Moj je suprug bio ... mozda to ne
znate ... moj je suprug bio zrtva djeje paralize, djelimino je bio paraliziran od te bolesti, est godina
ranije. Stanje mu se bilo popravilo, ali je jo uvijek bio bogalj i zato se nije mogao na vrijeme
ukloniti automobilu koji je naglo naiao. Ponekad mi se uinilo da sam ja kriva to mu se to
dogodilo, premda je on uvijek inzistirao da sam izlazi van, bez
191
Ini (i
iije pomoi. Smetala ga je i sama pomisao da ga netko prati. Uvijek je veoma oprezno prelazio
preko ulice. Pa ipak, ovjek sebi tota predbacuje kad se nesrea dogodi.
- To se dogodilo poslije smrti vae tetke?
- Ne, ona je umrla odmah nakon toga. Sve kao da se odjednom zbilo.
- Izgleda tako - ree Hercule Poirot i nastavi: - Policiji nije polo za rukom da ue u trag kolima koja
su pregazila vaeg muza?
- Radilo se o autu tipa "Grasshopper Mark 7", kako mi je reeno. A svaki trei auto na cesti bio je tada
upravo toga tipa. Najpopularnija kola na trzitu, kazu. Pretpostavlja se da su kola bila ukradena s
trznice u Medchesteru. Auto je tamo bio parkiran. Pripadao je gospodinu Wa-terhousu, postarijem
trgovcu zitaricama u Medchesteru. Gospodin je Waterhouse bio veoma oprezan voza. Posve je
sigurno da on nije prouzroio nesreu. Oigledno je u pitanju jedan od onih sluajeva kad

neodgovorni mladii "posude" tua kola. Takve neobzirne, a moglo bi se ak rei i opasne mladie,
valjalo bi, bar se meni tako ini, mnogo stroze kaznjavati nego to ih danas kaznjavaju.
- I ja mislim da su mozda potrebne otre zatvorske mjere. Ovako s novanim kaznama od suca za
prekraje, kaznama koje redovno plaaju popustljivi roditelji, cijeli sluaj ne ostavlja na mladiu
nikakva traga.
- Ali ovjek ne smije zaboraviti -- dopuni Rowena Drake - da je za te mlade ljude ponekad, u
odreeno doba zivota, od presudne vaznosti da nastave sa svojim studijima ukoliko zele uspjeti u
zivotu.
- Uvijek to bozanstvo odgoja! - nestrpljivo e Hercule Poirot i brzo doda: - Ovu sam reenicu, naime,
uo od ljudi koji bi o tome, ako tako smijem rei, morali neto znati: od ljudi koji se nalaze ili su se
nalazili na znaajnim akademskim polozajima.
- Mozda oni dovoljno ne uvazavaju injenicu da se radi o mladim ljudima, loe odgaja-nima, o djeci
rastavljenih roditelja ...
- Smatrate, dakle, da zasluzuju neto drugo, a ne zatvorsku kaznu?
- Na primjer, odgovarajui popravni postupak -odvrati bez oklijevanja Rowena Drake.
- A to e nas opet dovesti do stare poslovice koja kaze: od avola se ne moze stvoriti aneo. Vjerujete
li vi u miljenje da se ovjek raa s unaprijed oreenom sudbinom?
Gospoa Drake je izgledala zamiljeno i nezadovoljno.
- Mislim da je to muslimanska poslovica - nastavi Poirot.
Gospoa Drake kao da ga nije ula.
- Nadam se - ree ona - da svoje ideje ili
- jo tonije - ideale ne uzimamo sa Srednjeg Istoka...
- Ali injenice ipak moramo prihvatiti - ree Poirot - a injenice koje zastupaju suvremeni biolozi,
zapadni biolozi - pozuri da doda
- oito nameu zakljuak da ponaanja pojedinaca imaju porijeklo u njihovoj genetskoj strukturi.
Drugim rijeima, ubojica od dvadeset i e192
13 Dogodilo se na dan Svih svetih
193
tiri godine bio je potencijalni ubojica od svog roenja...
- Mi ne raspravljamo o ubojicama - primijeti gospoa Drake. - Moj muz je umro od posljedica
nesretnog sluaja do kojeg je dolo zbog neopreznosti i loe prilagoene linosti vozaa automobila.
Ma tko bio taj voza, djeak ili mladi, uvijek ima nae da e se jednog dana prilagoditi miljenju da
nam je duznost voditi rauna o bliznjima, to jest da e shvatiti koliko je odvratno oduzeti nekome
zivot iz puke nebrige, samo zato to smo bili, da tako kazem, zloinaki neoprezni, a ne i zloinaki
nastrojeni.
- Vi ste, dakle, potpuno uvjereni da se nije radilo o zloinakoj namjeri?
- Bila bih strano iznenaena kad bi se utvrdilo suprotno - ree gospoa Drake i pogleda ga malko
ispitivaki. - Koliko znam, policija nikad nije ozbiljno uzela u obzir takvu mogunost; ja jo manje.
Bio je to nesretan sluaj, veoma tragian, sluaj koji je izmijenio koloteinu zivota mnogih ljudi,
ukljuivi i moj.
- Kazete mi da ne razgovaramo o ubojstvu - primijeti Poirot. - Ako je rije o onom to se dogodilo
maloj Joyce, onda se radi upravo o zloinu. Nikako se ne moze govoriti o nesretnom sluaju. Neije
su ruke namjerno gurnule glavu te djevojice pod vodu i tako je drzale sve dok nije nastupila smrt.
To je bio namjeran in.
- Znam, znam. Strano je to. Ne volim na to ni pomisliti, niti se na to podsjeati.
Ustane i nemirno pone hodati prostorijom. Poirot neumorno nastavi.
- I dalje smo pred zadatkom da pronaemo motiv zloina, da otkrijemo razlog ubojstva.

- Meni se ini da za ovaka ubojstva nije nuzno ustanoviti motiv.

- Vjerujete da bi taj zloin mogao poiniti netko toliko duevno poremeen da uziva u ubijanju radi
ubijanja? Ili netko tko jednostavno uziva u ubijanju mladih, nezrelih osoba?
- esto se govori o takvim sluajevima. I teko je pronai prave razloge takvih zloina. ak se ni
psihijatri u tome ne slazu.
- Ne zelite ni raspravljati o nekom jednostavnijem rjeenju?
- Jednostavnijem?
- Na primjer, o nekome tko nije duevno poremeen, tko nije sluaj za psihijatre? Recimo o nekome
tko se jednostavno zelio osigurati?
- Osigurati? Aha, vi mislite ...
- Djevojica se hvalila tog istog dana, nekoliko sati prije zabave, da je jednom vidjela ubojstvo.
- Joyce? - upita gospoa Drake mirno. - Ona je bila mala i veoma glupa djevojica. Bojim se,
takoer, da nije uvijek govorila istinu ...
- To su mi i svi ostali rekli - odgovori Her-cule Poirot. - I napokon poinjem vjerovati da je ono to
mi svi govore ipak istina. Obino je tako - doda Poirot s uzdahom.
Ustane. U njegovu se ponaanju nazirala promjena.
- Gospoo, moram vas zamoliti da mi oprostite. Govorio sam o stvarima koju su za vas bolne, o
stvarima koje se mene, na kraju kraje194
13*
195
va, i ne tiu. Naime, iz onoga to sam uo od gospoice Whittaker stekao sam dojam ...
- Zato ne pokuate od nje saznati neto vie?
- Mislite ...
- Ona je uiteljica. Ona zna daleko bolje od mene kakve se mogunosti, kako vi to kazete, kriju u
djeci koju poduava.
Naas je zautjela, a zatim nastavi:
- I gospoica Emlyn.
- Upraviteljica? - Poirot kao da se iznenadio.
- Da. Ona se razumije u te stvari. Ona je psiholog po prirodi. Pretpostavljali ste da bih ja mogla imati
ideju, makar i poluideju, o tome tko je ubio Joyce. Meni se ini da bi gospoica Emlyn mogla neto
vie znati o tome.
- To je zanimljivo ...
- Naravno, ne mislim da ona ima dokaze, ve da naprosto sna. I ona bi vam mogla rei to zna ... ali
ne vjerujem da e htjeti...
- Poinjem shvaati - ree Poirot - koliki je jo put preda mnom. Ljudi znaju tota, ali ne zele o tome
govoriti. - Zamiljeno je gledao Rowenu Drake.
- Kod vae tetke, gospoe Llewellyn-Smyt-he, radila je jedna djevojka, jedna strankinja, koja se o
njoj brinula. Djevojka je radila za stan, hranu i dzeparac - dakle, ne kao kuna pomonica.
- Oigledno, upueni ste u sve lokalne brbljarije - primijeti suho Rowena. - Da, istina
196
je. I napustila nas je poneto naglo, odmah nakon tetkine smrti.
- ini se da je imala ozbiljne razloge ...
- Ne znam da li je to optuzba ili ogovaranje, ali ona je krivotvorila dodatak oporuci moje tetke. A
netko joj je u tome pomogao ...
- Netko?
- Bila je u prijateljskim odnosima s jednim mladiem koji je radio u odvjetnikoj kancelariji u
Medchesteru. On je jednom, ranije, ve bio umijean u krivotvorenje. Djevojka je nestala i sluaj nije

doao na sud. Shvatila je da taj dodatak oporuci nee biti prihvaen kao vjerodostojan. Otila je i vie
nikad nismo o njoj nita uli.
- I ona je, takoer, kako mi je reeno, dijete rastavljenih roditelja - ree Poirot.
Rowena Drake otro ga pogleda. Poirot joj uzvrati prijateljskim smijekom.
- Gospoo, hvala vam za sve to ste mi rekli - zavri Poirot.
Iziavi iz kue, Poirot poe na krau etnju. Skrenu s glavnog puta na odvojak pred kojim je pisalo
"Helpsly Cemetary Road." Brzo je stigao do groblja, najvie za desetak minuta. Odmah se vidjelo da
je groblje podignuto zadnjih desetak godina, po svoj prilici zato to je Woodleigh Common u
meuvremenu postao uvazena etvrt imunijih graana pa je trebao i primjereno groblje. Oko
povelike crkve, sagraene prije dva ili tri stoljea, bio je malen ograen prostor, ve dobrano
ispunjen grobovima. Novo groblje povezano je s tim prostorom jednom stazom koja
197
vodi preko polja. Poirot je odmah uoio da je groblje pomalo praktino, suvremeno, s odreenim
mislima koje su ispisane na granitnim ili mramornim ploama. Bilo je tu urni, malih nasada, zbunja
ili cvijea. Ni jednog starinskog natpisa ili zapisa, nieg zanimljivog za ovjeka koji se bavi
starinama, isto, prikladno i dobro uri-eno groblje.
Zastao je da proita natpis na jednoj od ploa koje su bile podignute gotovo istodobno, prije dvije do
tri godine. Natpis je bio jednostavan. "Posveeno sjeanju na Huga Edmunda Drakea, voljenog
supruga Rowene Arabelle Drake, koji se od zivota rastao na dan 20. ozujka 19 .." "Koga bogovi vole
umire mlad."
Sjetivi se dinamine i energine gospoe Drake, Poirot pomisli da je gospodin Drake radosno
doekao smrt...
U spomeniku - urna od alabastera, ostaci cvijea ... Postariji vrtlar, oito unajmljen da se brdne o
grobovima dobrostojeih graana koji su napustili na svijet, priblizi se Poirotu, oigledno se
nadajui da e s njime proavrljati. Odlozi metlu i motiku.
- Ako se ne varam - ree vrtlar - vi ste stranac u ovom kraju, zar ne, gospodine?
- Ba tako - odvrati Poirot. - Stranac sam ovdje, kao i moji preci.
- Negdje na ovom grublju zapisan je veoma slian tekst, tamo negdje u kutu. Da - nastavi vrtlar - bio
je to fin gospodin ... gospodin Drake. On je, znate, bio bogalj. Bolovao je od djeje paralize. Tako
zovu tu bolest, premda od nje ne
198
boluju samo djeca, esto napada i odrasle, osobito mukarce, ali i zene... Jedna tetka moje supruge, na
primjer, imala je djeju paralizu. Oboljela je u panjolskoj. Otputovala je na skupni izlet, okupala se
negdje, u nekoj rijeci... Kasnije su govorili da se radilo o zarazi u vodi. Ja u to ne vjerujem. Uope,
ako mene pitate za miljenje, lijenici ne znaju puno. Svakako, danas je mnogo drugaije. Sve te
injekcije to se daju djeci... i tako dalje ... Nema vie toliko bolesti kao prije. Da, gospodin Drake bio
je fin gospodin. Nikad se nije tuzio to je bogalj, iako mu nije bilo lako, dakako... Dobar sporta, u
svoje vrijeme. Igrao je kriket u naoj momadi, esto postizao pogotke. Da, da... fin gospodin ...
- Nastradao je u prometnoj nesrei, zar ne?
- Upravo tako. Prelazio je cestu, u sumrak. Naletio je jedan od onih automobila u kojemu sjedi
nekoliko dananjih mladia, s bradama do uha. Tako barem kazu. Nije se niti zaustavio. Naprosto je
odjurio dalje. Ni okrenuli se nisu. Zatim su auto ostavili negdje na parkiralitu, petnaestak kilometara
dalje. Nije bio njihov. Ne. Ukrali su ga od nekoga. To je strano. Danas se to esto dogaa, a policija
je u mnogim sluajevima posve nemona, zena mu je bila veoma odana. Nesrea ju je jako potresla.
Jako. Svake nedjelje dolazi na grob, sa cvijeem. Da, bili su veoma pobozan par. Ali ja mislim da ona
nee dugo ostati u ovom kraju.
- Stvarno? Pa ona ovdje ima veoma lijepu kuu.

199
- Naravno ... Osim toga, veoma je zaposlena. Znate, ona vam se bavi svim onim stvarima ... zenskim
drutvima, prireivanjem zabava, razliitim organizacijama i drugim ... Mnogo toga vodi gospoa
Drake. Neki misle da je i previe stvari uzela u svoje ruke. Voli zapovijedati, znate, zapovijedati i
petljati se u tue poslove. Vikar se meutim, oslanja na nju. Ona daje inicijativu za zenske djelatnosti,
ali i za sve ostalo. Organizira izlete i izlaske, esto pomislim, iako to ne govorim svojoj zeni, da nam
svi ti dobrotvorni poslovi puno ne pomazu u naoj ljubavi ... Zbog toga se ne volimo jae ... Zene
sada kao da sve najbolje znaju. Stalno govore to treba, a to ne treba raditi. Nismo slobodni. A danas
i tako nema previe slobode!
- Zato onda mislite da bi gospoa Drake mogla otii odavde?
- Ne bi me zaudilo da ode zivjeti negdje u inozemstvo. Sada mnogi vole zivjeti u inozemstvu.
Navikli su se na to odlazei tamo za praznike.
- I ona jedino zbog toga zeli odavde otii?
Odjednom se na vrtlarevu licu pojavi lukavi smijeak.
- Znate, ja mislim da je ona ovdje napravila sve to se dalo napraviti. Govorei jezikom poslovica,
treba joj drugi vrt da ga obrauje. Treba joj jo vie dobrotvornih poslova. Nae mjesto joj vie nije
dovoljno, ne zadovoljava je. Uinila je sve to se moglo uiniti, ak i vie od toga, kako neki misle.
Da.
200
- Treba joj drugo polje za sjetvu? - primijeti Poirot.
- Pogodili ste. Treba otii u neko drugo mjesto, dovesti ga u red, gospodariti nad novim ljudima, u
novim drutvima ... Nas je stavila u red po svojoj volji i vie nema to raditi, nema drugih poslova...
- Mozda imate pravo - ree Poirot.
- Nema vie ak ni muza da bi se o njemu brinula dobrih nekoliko godina. To je ispunjavalo vei dio
njezina zivota, kako se to kaze; jedan dio to, drugi opet mnotvo poslova izvan kue. I tako je bila cio
dan zaposlena. Ona je tip osobe koja to i zeli. Nema djece. Zbilja velika teta. Zato mislim da e
otputovati, poeti sve nanovo, ali na drugom mjestu.
- Ima u tome neto ... A kamo bi mogla otii, to mislite?
- To ne bih mogao rei. Mozda nekamo na Rivijeru, u panjolsku, Portugal ili Grku... uo sam kako
spominje Grku ... otoke. Gospoa Butler bila je na jednom od tih izleta u Grku. Oni to zovu
helenski izlet, a ja helenska vatra ... ili sumpor ...
Poirot se nasmije.
- Grki otoci - promrmlja i zatim upita: - Svia vam se gospoa Drake?
- Gospoa Drake? Ne mogu rei da mi se ba svia. Ona je dobra zena. Izvrava svoje obveze prema
susjedima i sve ostalo, ali to najvie treba njoj, mislim obveze prema susjedima ... jer ljudi, da vam
pravo kazem, ba ne vole one koji uvijek izvravaju svoje obveze. Eto, obja201
njavala mi je, na primjer, kako da uzgajam ruze, iako ja to i sam dobro znam. Stalno me je
nagovarala da sadim nove vrste povra. A meni je sasvim dobar kupus!
Poirot se nasmije. - Moram za poslom. Mozete li mi rei gdje zive Nicholas Ransome i Des-mond
Holland? - upita na odlasku.
- Kad proete crkvu, trea kua s lijeve strane. Stanuju kod gospoe Brand i svaki dan idu u
medchestersku tehniku kolu. Sad su sigurno ve kod kue.
Pogledao je Poirota sa zanimanjem.
- U tom pravcu, dakle, razmiljate? Ima i drugih koji tako misle.
- Ne. Zasad jo nita ne zakljuujem. Ali oni su takoer bili prisutni. To je sve.
Odlazei ponovi u sebi, "Prisutni. Bili su meu prisutnima. Doao sam gotovo do kraja svojeg
spiska."

Petnaestb poglavlje
Dva para oiju promatrala su Poirota s nelagodnou.
- Ne znam to bismo vam jo mogli rei. Ve nas je policija ispitivala, gospodine Poirot.
Poirot je pogledavao as jednog, as drugog djeaka. Oni sigurno ne bi pristali da ih se smatra
djeacima. Svim silama su nastojali da djeluju odraslo. Sluajui ih zatvorenih oiju, ovjek bi
pomislio da to razgovaraju odrasli ljudi. Nicholasu je bilo osamnaest, a Desmondu esnaest godina.
- Raspitujem se za osobe koje su sudjelovale na jednom skupu da bih uinio uslugu svojoj prijateljici.
Ne mislim na zabavu povodom dana Svih svetih, ve na pripreme za tu zabavu. Vi ste obojica
sudjelovali u tim pripremama, zar ne?
- Jesmo.
- Do sada sam - ree Poirot - razgovarao sa istaicama, dopustili su mi da doznam sluzbeno
miljenje policije, nalaz lijenika koji je prvi pregledao tijelo, razgovarao sam s jednom uiteljicom
koja je bila na zabavi, onda s upraviteljicom kole s ucviljenom rodbinom... a uo
202
203
sam i veliki dio pria to o tom dogaaju kruze mjestom. Nego, rekli su mi da imate i mjesnu
vjeticu?
Oba mladia prasnue u smijeh.
- Mislite na mamu Goodbodv? Da, ona je dola na zabavu i odigrala ulogu vjetice.
- A sad sam doao mlaoj generaciji - nastavi Poirot - koja dobro vidi i dobro uje, kojoj je poznata
moderna znanost i filozofija. Zanima me, veoma me zanima, vae miljenje o tom sluaju.
Osamnaest i esnaest godina, pomisli Poirot, promatrajui mladie koji su mu sjedili suelice. Po
miljenju policije - mladii, po njegovu - djeaci, a po miljenju novinara - maloljetnici. No nije
vazno kako ih zovete. Dananja generacija. Nijedan od njih, po njegovu sudu, nije glup. Ali, naravno,
njihovo obrazovanje nije bilo tako veliko kakvim ga je maloas prikazao Poirot. On im je tako
polaskao da bi olakao razgovor. Obojica su bili gosti na zabavi, a bili su i ranije u kui da bi
pomogli gospoi Drake u pripremama.
Penjali su se na ljestve ukraavajui kuu, postavljali velike zute tikve na vjeto izabrana mjesta,
bavili se pomalo i elektrikom da bi kua bila za tu priliku posebno osvijetljena, jedan od njih
postigao je sjajan uspjeh s portretima buduih muzeva koje je, s pomou fotomontaze, napravio
upravo onakvima kakve su ih djevojice zamiljale i prizeljkivale. A bili su takvog uzrasta da su, po
miljenju inspektora Raglana i nekih drugih graana, prvi stavljeni na listu sumnjivih. U posljednjih
nekoliko godina veoma se poveao
204
broj ubojstava to su ih poinile osobe njihove dobi. Poirot se u principu nije slagao s tim
miljenjem, ali, uostalom, sve je mogue, pa ak i to da je ubojstvo, poinjeno prije dvije ili tri
godine, djelo djeaka, mladia, odnosno maloljetnika od etrnaest ili dvanaest godina. I novine su
nedavno spominjale takve sluajeve.
Drzei sve ove mogunosti na pameti, Poirot ih je privremeno "spremio iza zastora" i usredotoio se
na stjecanje vlastitog suda o dvojici djeaka.
Sakrivajui se iza laskavih rijei i naglaenih manira stranca kako bi njegovi sugovornici prema
njemu osjetili ugodno omalovazavanje, dodue prikrivano pristojnim ponaanjem, Poirot je zapravo
na taj samo njemu svojstven nain prouavao njihov izgled, njihovu odjeu, njihovo ponaanje,
njihovo izrazavanje, i tako dalje. Obojica su se vrlo dobro ponaala. Nicholas, kojemu je bilo
osamnaest godina, izgledao je dobro. Nosio je duboke zaliske, a u svom crnom odijelu djelovao je
pomalo pogrebniki. No to oito nije bila crnina zbog nedavne tragedije, ve je ona otkrivala njegov
ukus u odijevanju. Mlai, Des-mond, imao je na sebi kaput od ruziasta baruna, svijetlo sive hlae i

koulju s volaniima. Po svemu se vidjelo da su obojica dosta novaca troili na odjeu, koja, osim
toga, nije bila domae proizvodnje. Bilo je, takoer, jasno da raune nisu plaali ni roditelji, ni
staratelji, ve oni sami.
Desmondovu je glavu krasila obilna i nauu-rena crvenkasta kosa.
205
- Rekli su mi da ste u kui Drake bili na dan zabave, i ujutro i popodne, i da ste pomagali u
pripremama.
- Da, bili smo rano popodne - ree Nicho-las.
- to je bio va posao u tim pripremama? uo sam od nekoliko ljudi to je sve uinjeno, ali njihove se
izjave nisu u potpunosti slagale.
- Postavili smo, na primjer, zice i zarulje za vei dio osvjetljenja u kui.
- Penjali ste se na ljestve da biste neto postavili visoko ili objesili? uo sam - nastavi Poi-rot - da ste
napravili neke dobre fotomon-taze...
Desmond odmah posegne u dzep i izvadi nekoliko fotografija.
- Najprije smo se ovako preruili - ree. - I tako smo doli do likova buduih muzeva za nae
djevojice. Sve su one jednake. Svaka hoe modernog mladia. Dobar izbor, zar ne?
Pruzi Poirotu nekoliko tipova mladia. Poirot je s velikim interesom promatrao fotografije. Na prvoj
- mladi sa crvenom bradom, na drugoj
- mladi s aureolom kose oko glave, na treoj
- mladi s kosom gotovo do koljena. Redali su se mladii s velikim zaliscima ili nekim drugim
ukrasima mukih lica.
- Svi su razliiti. Nije loe, zar ne?
- Imali ste modele?
- Ne, sve smo to nas dvojica. Samo smo se malo preruili i naminkali, a onda je Nick slikao mene a
ja njega. Uglavnom smo mijenjali frizure, motiv kose, kako smo to mi nazvali.
- Veoma inteligentno - ree Poirot. "
- Nastojali smo dobiti malo nejasne fotografije, a ne otre, tako da vie djeluju kao fotografije
nestvarnih ljudi...
Drugi je mladi dodao:
- Gospoa Drake bila je veoma zadovoljna s ovim fotografijama, estitala nam je. ak se i nasmijala!
U kui smo se uglavnom bavili elek-triarskim poslom. Namjestili smo dva reflektora kojima smo u
odreenom trenutku osvijetlili jedno od ovih lica pred platnom. Djevojica s ogledalom u ruci
vidjela je to lice u njemu. Svaka je, dakle, vidjela drugo lice.
- Jesu li one znale da ste to uvijek vas dvojica?
- Ne, ne, mislim da nisu znale, barem ne na zabavi. Znale su, dodue, da smo pomagali u kui, ali
mislim da nas nisu prepoznale u zrcalima. Nisu za to, rekao bih, dosta pametne. O-sim toga, nas
dvojica veoma smo se brzo preru-avali i mijenjali lice, prvo ja, pa onda Nicholas. Djevojice su
vriskale i ciale. Ludo zabavno!
- A to je s drugima koji su dolazili to popodne? Ne zanimaju me oni koji su bili na zabavi.
- Na zabavi ih je bilo oko trideset, ini mi se. A poslije podne bila je, dakako, gospoa Drake,
gospoa Butler, jedna od uiteljica, mislim da se zove Whittaker, zatim gospoa Platterbut ili tako
nekako, orguljaeva sestra ili supruga, onda asistentica doktora Fergusona, gospoica Lee. Imala je
slobodno poslijepodne pa je dola malo pomoi. I neka djeca takoer su htjela biti
206
207
od koristi, ali im to nikako nije polo za rukom ... Djevojice su se samo cerekale i motale po kui.
- Da, da. A sjeate li se koje su djevojice bile u kui?

- Obje Revnoldsove, naravno, jadna Jovce koju su kasnije ukokali i njezina starija sestra Ann. Strana
zenska. Jako je ambiciozna. Misli da je silno pametna. Potpuno sam siguran da e poloziti sve ispite.
A onaj mali, Leopold, taj je straan - ree Desmond. - Podmukao je. Prislukuje i pria traeve, i to
one opake... Zatim Beatrice Ardlev i Cathie Grant, koja je tupa kao no ... Bilo je i nekoliko kunih
pomonica, mislim istaica. Naravno, i ona gospoa spisateljica koja vas je dovela ovamo.
- Ni jedan mukarac?
- Navratio je vikar, ako na njega uope treba obratiti paznju. Dosta zgodan stari djedica. Zatim novi
kapelan. Muca kada je nervozan. Ne zivi ovdje odavna. Mislim da su to svi, nikoga se vie ne sjeam.
- Iz onoga to su mi dosad ispriali zaklu-io sam da je Jovce Revnolds izjavila kako je vidjela jedan
zloin. Neto u tom smislu.
- To uope nisam uo - odgovori Desmond. - To je rekla?!
- Tako kazu - doda Nicholas. - Ni ja nisam uo. Vjerojatno u tom trenutku nisam bio u sobi. Gdje se
nalazila kad je to rekla?
- U salonu.
- Jest. Veina je ljudi bila u salonu kada nisu neto posebno radili. Nick i ja, dakako, naj208
vie smo vremena proveli u pripremama igre zrcalima za djevojice. Stavljali smo zice i ostalo.
Kasnije smo pak bili na stubitu i montirali zarulje. U salon smo uli jedanput-dvaput, postavili tikve,
koje su bile izdubljene da bi u njima moglo gorjeti svjetlo. Ali nita nisam uo dok smo bili unutra,
zar ne, Nick?
- Ja nisam. - Onda nastavi sa zanimanjem:
- Je li Jovce zbilja rekla da je vidjela neki zloin? Prokleto zanimljivo, znate, ako je stvarno neto
vidjela.
- Zato misli da je to prokleto zanimljivo?
- upita Desmond.
- Zato to je to dokaz za ESP, razumije li, ekstra senzorne percepcije. Izjavi da je vidjela zloin, a
onda, za sat-dva i sama bude ubijena! Kao da je imala neku vrstu vizije. To ovjeka tjera na
razmiljanje. Prema zadnjim pokusima izgleda da se to moze sprijeiti s pomou elektrode ili neeg
slinog to se stavi u vratnu zilu. Negdje sam o tome itao.
- Na podruju ESP nije uinjen nikakav znaajan napredak - protumai Nicholas, s malo prezira u
glasu. - Ljudi sjede svaki u svojoj sobi, neki gledaju karte, neki rijei napisane u kvadratima i drugim
geometrijskim oblicima. Nikad ne shvate pravu stvar, ili veoma rijetko.
- ovjek mora biti veoma mlad da bi mu to uspjelo. Maloljetnicima lake polazi za rukom nego
odraslima.
Hercule Poirot, kojega nije zanimala ta rasprava na visokom znanstvenom nivou, upadne:
14 Dogodilo se na dan Svih svetih
209
i 1,1 'I
- Sjeate li se mozda da se za vrijeme vaeg boravka u kui dogodilo neto to vam je upalo u oi kao
zlokobno ili na bilo koji nain vazno? Neto to drugi vjerojatno ne bi opazili, a vi jeste?
Nicholas i Desmond namrtili su se i s oajnikim naporom nastojali sjetiti nekog znaajnog
dogaaja sa zabave.
- Ne. Sve se svodilo na ureivanje kue za
- Imate li vi kakvu teoriju? > j > , i. Poirot je to pitanje uputio Nicholasu. >
- to, teoriju o tome tko je udesio Joyce?
- Da. Jeste li mozda opazili neto zbog ega bi na nekoga posumnjali, na isto psiholokoj osnovi?
- Shvaam to mislite. Ima neto u tome.
- Whittaker, ako mene pitate - upadne Desmond u Nicholasovo miljenje.

- Mislite na uiteljicu? - upita Poirot.

- Jest. Prava usidjelica, znate. Gladna seksa. A nita drugo ne radi, nego predaje na koli okruzena
svim tim zenama. Sjeate se da je prije dvije-tri godine jedna uiteljica naena zadavljena. Bila je
malo nastrana, ujem.
- Lezbijka? - upita Nicholas glasom svjetskog ovjeka.
- to se udi? Sjea li se Nore Ambrose, djevojke s kojom je stanovala? Nije bila loa maka.
Govorilo se da ima jednog ili dva prijatelja, pa je djevojka s kojom stanuje zbog toga pobjesnila.
Netko je ak rekao da je ona neudata majka. Izbivala je dva semestra zbog neke bolesti, a onda se
vratila. Dodue, u ovom gnijezdu ogovaranja svata e izmisliti.
- Svakako, Elizabeth Whittaker je gotovo cijelo vrijeme bila u salonu. Ona je sigurno ula to je
Joyce rekla. Mozda je tako dobila bubu u glavu to mislite?
- uj - ree Nicholas - pretpostavimo da je "VVhittaker... to misli, koliko bi ona mogla imati
godina? Oko etrdeset? Na putu prema pedesetoj? zene postanu malo udne u toj dobi.
Obojica pogledaju Poirota s izrazom zadovoljnih pasa koji su nanjuili vazan trag.
- Siguran sam da to zna i gospoica Emlyn, ako je vaa pretpostavka tona. U toj koli nema mnogo
stvari koje bi njoj izbjegle.
- A zar vam ona to ne bi rekla?
- Mozda misli da mora biti lojalna i tititi
je.
- Uope ne vjerujem da bi ona tako postupila. Ako misli da je Elizabeth Whittaker enula, onda... hou
rei, ima jo mnogo djece u koli kojima bi se to isto moglo dogoditi.
- to mislite o kapelanu? - upita Desmond optimistiki. - On bi takoer mogao biti pomalo aknut.
Znate ve, prvi grijeh i tako dalje, pa onda ona voda i jabuke i cijela atmosfera. Sluajte, imam ideju.
Pretpostavimo da je on malo nastran. Ne zivi ovdje dugo. Nitko o njemu ne zna mnogo. Mozda ga je
ognjeni zmaj inspirirao. Vatra pakla. Svi oni plameni jezici koji su se dizali u vis. Mozda je zgrabio
Joyce i rekao joj: ,Poi sa mnom da ti neto pokazem', odveo je u sobu s vjedrom i jabukama, rekao:
,Klekni, pa u
210
14*
211
I I
esnaesto poglavlje
te krstiti', onda joj gurnuo glavu u vodu. Shvaate? Sve se slaze. Adam i Eva, jabuke, paklena vatra,
ognjeni zmaj i krtenje koje oslobaa od grijeha.
- Mozda joj se prije toga ak i ponudio - ree Nicholas, s puno nade u glasu. - Mislim da u svemu
moramo traziti seksualnu pozadinu.
Obojica su zadovoljnih lica promatrala Poi-rota.
- Zbilja ste mi dali dosta materijala za razmiljanje ...
Hercule Poirot je sa zanimanjem promatrao lice gospoe Goodbodv. Zaista je savreno odgovaralo
modelu vjetice, injenica da je gospoa Goodbodv istodobno bila izvanredno umiljata o-soba nije
kvarila iluziju. Rado je i mnogo govorila.
- Jest, bila sam gore, u kui, naravno. Svugdje po kuama igram vjeticu. Prole godine vikar me
pohvalio za moju ulogu u jednoj crkvenoj predstavi i obeao da e mi kupiti nov iljasti eir. Znate,
vjetiin se eir izlize kao svaki drugi. Da, da, bila sam ondje. Ja piem i stihove, znate, stihove koji
se odnose na djevojice, pa upotrebljavam njihovo ime, razumijete? Jednu pjesmicu napiem za
Beatrice, drugu za Ann, i tako redom. Dajem ih onome tko glumi duha, da tu pjesmicu proita
djevojici kad u zrcalu vidi lice svog budueg muza. Umirem od smijeha kad se samo sjetim kako su

se Nicholas i Desmond preruili. Puna im lica dlaka, a onda jedan drugoga fotografiraju. A tek kako
su obueni! Vidjela sam mladog gospodina Desmonda neki dan. Ne mozete ni zamisliti to je imao na
sebi!
212
213
I i
Ruziasti kaputi i sive hlae! A djevojke polude. One se danas bave jedino time da sve vie i vie
zadizu svoje suknje. Nije to ni tako praktino jer onda moraju vie toga oblaiti ispod. Mislim na te
razne trikoe i hulahop arape... U mojoj mladosti nosile su ih samo djevojke iz kazalita. A danas
djevojke na to troe sav svoj novac. A mladii, boze oslobodi, izgledaju kao paunovi ili rajske ptice. I
ja volim boje. Uvijek sam mislila kako je zgodno bilo u ono davno vrijeme, to se vidi na slikama,
kad su svi bili s ipkama, uvoj cima i velikim eirima. Djevojke su imale u to gledati. A tek prsluci i
trikoi!... U to doba djevojke su mislile samo, kao se meni ini, na one suknje s balonima, kasnije su
ih, mislim, nazvali krinolinama. Imale su i mnogo volana oko vrata. Moja baka mi je priala da su
njezine mlade gospoice - znate, ona je bila u sluzbi u jednoj dobroj viktorijanskoj obitelji - njezine
mlade dame - mislim da je to bilo ak prije vladavine kraljice Viktorije, u doba kralja krukolike
glave koga su zvali Ludi Billy, Williama etvrtog, zar ne? - No, pa te mlade dame moje bake nosile
su haljine od muslina, veoma dugake, do glezanj a, veoma edne. Ali one su ih namakale u vodu,
tako da se tkanina prilijepila uz tijelo i vidjelo se sve to se imalo vidjeti. Hodale su okolo kao
skromne djevojke, a zapravo su izazivale gospodu. - Posudila sam gospoi Drake moju kristalnu
kuglu, za zabavu. Dobila sam je jednom na tomboli. Sada visi tamo kraj dimnjaka, vidite? Lijepa
tamnoplava boja. Inae je drzim iznad vrata.
214
- Proriete li sudbinu?
- To ne smijem priznati, zar ne? - nasmija se. - Policija to ne voli. Ali njih zapravo uope ne smeta
proricanje sudbine. U mjestu kao to je nae ovjek obino zna tko s kim hoda, pa to olakava posao.
- Mozete li pogledati u vau kristalnu kuglu i vidjeti tko je ubio djevojicu Joyce?
- Pobrkali ste stvari - ree gospoa Good-body. - To je kugla u koju se gleda da bi se vidjele obine
stvari. To nije magina kugla. Kad bih vam rekla svoje miljenje o tome tko je ubio Joyce, ne bi vam
se svidjelo. Rekli biste da je protuprirodno, to biste rekli, Ali danas se dogaaju mnoge
protuprirodne stvari.
- Tu imate pravo.
- Ovo je, sve u svemu, dobro mjesto. Ljudi su pristojni, veina, ali kud god ide - avo ima svoje
prste. Zato i postoji.
- Mislite na crnu magiju?
- Ne, ne mislim na to. - Gospoa Goodbody bila je puna prezira. - To je za one osobe, koje se vole
obui u udnu odjeu i varati ljude. I seks mijeaju u to. Mislim na one koje je avo dotakao svojom
rukom. Oni su se takvi rodili. To su sinovi Lucifera. Rodili su se takvi. Ne boje se ubijanja. Zanima ih
samo njihova korist. Ako neto zele, zele. I nemaju skrupula da to postignu. Lijepi su kao aneli.
Jednom sam poznavala takvu djevojicu. Imala je sedam godina. Ubila je svog malog brata i sestru.
Bili su dvojci, imali su oko pet-est mjeseci. Uguila ih je u njihovim kolicima.
215
- To se dogodilo ovdje, u Woodleigh Com-monu?
- Ne, ne nije se dogodilo u Woodleigh Com-monu. Ako se jo tono sjeam, to sam ula u
Yorks>hireu. Odvratna stvar. Krasna mala djevojica. Mogli ste joj privrstiti krila, staviti je na podij
i pjevati bozine pjesme: izgledala je kao anelak. Ali nije to bila. Shvaate to mislim. Barem znate
koliko zloe ima u svijetu.

- Na zalost - ree Poirot. - Imate pravo, znam i predobro. Ako je Joyce zaista vidjela neki zloin...
- Tko to kaze? - upita gospoa Goodbodv.
- Ona je to rekla.
- Ba nikakav razlog da se u to vjeruje... Oduvijek je bila mala lazljivica. - Otro ga pogleda: - To
neete povjerovati, zar ne?
- Hou - ree Poirot. - Previe me ljudi u to uvjeravalo pa ne mogu i dalje sumnjati.
- udne se stvari gomilaju u jednoj obitelji - ree gospoa Goodbodv. - Uzmite, na primjer, obitelj
Revnolds. Prvo gospodin Revnolds: bavi se nekretninama. Nikad nije imao naroitog uspjeha. A
gospoa Revnolds je stalno zabrinuta i uzbuena. Ni jedno od njihove djece nije na svoje roditelje.
Ann je, na primjer, pametna. Dobro ui i dobro e napredovati. Ii e i u koledz. Uope me ne bi
udilo kad bi postala uiteljica. Ona je veoma zadovoljna sama sa sobom. Tako je samozadovoljna da
se nitko ne zeli s njom druziti. Djeaci na nju nikad ne pogledaju dvaput. Zatim Joyce. Nije bila
pametna kao Ann, niti kao njezin brat Leopold, ali je uvijek htjela biti.
216
Stalno je zeljela znati vie od drugih, biti bolja od njih i zato je bila u stanju svata rei, samo da na
sebe svrati paznju. Gotovo bi se moglo rei da ni jedna rije koju je izgovorila nije bila istina: od
deset puta, devet puta je lagala.
- A djeak?
- Leopold? Njemu je devet ili deset godina, mislim. Dosta je pametan za svoje godine. I spretan. Hoe
studirati fiziku. Dobro mu ide matematika. U koli su bili iznenaeni. Mogao bi postati uenjak. Ali
ako mene pitate, on e se kao uenjak baviti gadnim stvarima, na primjer, atomskom bombom! On e
biti jedan od onih pametnih, koji cijeli zivot studira da bi izmislio neto to e unititi pola kugle
zamaljske i sve jadne ljude. Morate se uvati Leopolda. On prislukuje i ucjenjuje ljude. Doznaje sve
njihove tajne, to mislite, odakle mu sav onaj dzeparac? Sigurno ne od mame ili tate. Oni sebi ne
mogu priutiti da mu toliko daju. On uvijek ima mnogo novaca, drzi ga u ladici ispod arapa. Stalno
neto kupuje. Dosta skupe stvari. Odakle mu sav taj novac, htjela bih znati? Doznaje tajne drugih ljudi,
a onda ih natjera da mu plate za utnju.
Zaustavi se da bi dola do daha.
- zao mi je, ali mislim da vam ni u emu ne mogu pomoi.
- Ve ste mi pomogli, i to mnogo - ree Poirot. - A to se dogodilo s onom strankinjom o kojoj
govore da je pobjegla?
- Nije daleko stigla, po mom miljenju. Trajla lila lala, makica u zdenac pala. Uostalom, tako mislim
oduvijek.
217
Sedamnaesto poglavlja
M.
- Oprostite, gospoo, mogu li s vama porazgovarati?
Gospoa Oliver stajala je na trijemu kue svoje prijateljice i gledala hoe li se odnekud pojaviti
Hercule Poirot. On je telefonirao da e u to vrijeme doi... Naglo se okrenu.
Pred njom je stajala uredno obuena zena srednjih godina, zbunjeno vrtei rukama na kojima je
imala iste konane rukavice.
- Da? - odgovori gospoa Oliver upitnim
tonom.
- Oprostite, gospoo, to vam smetam, ali, pomislila sam, gospoo ...
Gospoa Oliver je sluala ali nita nije uinila da bi olakala i potakla razgovor. Pitala se zato je ta
zena toliko zabrinuta.
- Je li tono da ste vi ta gospoa koja pie knjige? Prie o ubojstvima, zloinima i slinim stvarima?

- Da - odgovori gospoa Oliver - ja

sam ta.
Sada je postala radoznala. Hoe li ta zena poslije ovog uvoda zatraziti autogram ili ak
219
potpisanu sliku? Nikad se ne zna. ovjeku se u zivotu dogaaju najudnije stvari.
- Pomislila sam da ste vi prava osoba koja e mi znati rei...
- Bit e najbolje da sjednete - ree gospoa Oliver.
Shvatila je da e toj zeni (udata je, zakljui po vjenanom prstenu na ruci) biti potrebno dosta
vremena dok ne prijee na stvar, zena sjedne i nastavi vrtjeti rukama.
- Zbog neega ste zabrinuti? - upita gospoa Oliver trudei se da joj pomogne.
- Da. Htjela bih va savjet. Da, istina je, zabrinuta sam zbog jednog sluaja to se dogodio prije dosta
vremena. Nije me to onda zabrinjavalo. Ali znate kako je, ovjek promisli i onda pozeli da s nekim
porazgovara o tome.
- Shvaam - ree gospoa Oliver nadajui se da e joj uliti povjerenje.
- Ako ovjek shvati to se ovdje nedavno dogodilo, onda mora pomisliti da ovjek nikad ne zna, je
li?
- Mislite li...?
- Mislim na ono to se dogodilo na zabavi, na onoj zabavi za dan Svih svetih. To dokazuje da ovdje
ima ljudi kojima ne moze vjerovati, je li tako? Osim toga, dokazuje vam da ono to se prije toga
dogodilo nije ba onakvo kakvim se tada inilo. To jest, mozda nije sve onako kako sam mislila da
jest, ako shvaate to zelim rei.
- Da? - upita gospoa Oliver s jo vie radoznalosti u glasu. Nisam sigurna da sam zapamtila vae
ime.
- Leaman, gospoa Leaman. Ja istim po kuama jo od smrti muza, a on je umro prije pet godina.
Radila sam kod gospoe Llewellin--Smythe, one gospoe koja je zivjela u Quarry Houseu prije nego
su se doselili pukovnik Weston i njegova zena. Ne znam jeste li je poznavali.
- Nisam - odgovori gospoa Oliver. - Nisam je nikad vidjela. Ja sam prvi put u Woodle-igh
Commonu.
- A tako. Pa i da ste bili ovdje, mozda biste veoma malo uli o tome to se u to vrijeme dogaao i
govorilo u povodu toga.
- Ve sam neto o tome ula otkako sam ovdje - ree gospoa Oliver.
- Znate, ja nita ne znam o zakonima pa sam uvijek uzbuena i zbunjena kad je o njima rije. Pravici
bi to, mislim, zapetljali, a ja ne bih zbog toga rado ila na policiju. Uostalom, i nije sluaj za policiju
kad se radi o pravnoj stvari, zar ne?
- Mozda nije - oprezno odgovori gospoa Oliver.
- Mozda ste uli to se u ono vrijeme govorilo o oporuci, zapravo o ...
- Ankesu? - pomogne joj gospoa Oliver.
- Da, da, to sam mislila. Gospoa Llewellyn--Smythe napravila je takav... aneks, kojim je sav svoj
novac ostavila onoj strankinji koja se za nju brinula. To je bilo veliko iznenaenje, znate, jer ona je
ovdje imala roake i dola je ovamo zivjeti samo da bi bila blizu njih. Bila im
220
221
je veoma odana, osobito gospoi Drake. Zato se taj aneks ljudima uinio udnim. A onda su i
pravnici poeli svata priati. Rekli su da gospoa Iiewellyn-Smythe uope nije napisala taj papir. Kad
su vidjeli da je sav novac ostavljen strankinji, rekli su da je to napisala ona sama, da e stvar dati na
sud. A gospoa Drake je trebala oporuku razvrgnuti.
- Opovrgnuti. Da, pravnici su namjeravali osporiti oporuku. Mislim da sam neto ula o tome - ree

gospoa Oliver. - A vi takoer znate neto o tome? - hrabrila je gospoa Oliver svoju sugovornicu.
- Nisam nita loe mislila - ree gospoa Leaman. Gospoa Oliver opazi u njenu glasu plaljiv
prizvuk, a iz iskustva je vrlo dobro znala to to znai.
Gospoa Leaman je sigurno zena u koju ne moze imati potpuno povjerenje, pomisli. Vjerojatno
uhodari i prislukuje na vratima.
- Nita tada nisam rekla - nastavi gospoa Leaman - jer nisam bila sasvim sigurna. Sad mi se to ini
udnim pa sam odluila sve priznati gospoi poput vas koja zna to je to. A ja bih htjela znati istinu.
Radila sam za gospou Lle-wellyn-Smythe neko vrijeme, pa bih htjela znati to se zapravo dogodilo.
- Svakako - ree gospoa Oliver.
- Nisam mislila da sam uinila neto loe. Ja bih odmah priznala da jesam. Ali vidite, nisam mislila da
sam pogrijeila, barem ne u ono vrijeme.
222
- Dobro. Sigurna sam da u vas potpuno shvatiti - ree gospoa Oliver - samo nastavite. Govorili ste
o aneksu oporuke.
- Da. Eto, jednog dana gospoa Llewellyn--Smythe sve nas je pozvala u svoju sobu. Nije se dobro
osjeala. Bili smo ja i Jim, mladi koji je pomagao u vrtu i donosio u kuu drva i ugljen. Uli smo svi
u sobu, a ona je sjedila za stolom, s papirima pred sobom. Tada se obrati toj strankinji ... svi smo je
zvali gospoica Olga... i ree joj: ,Ti sada izii, duo, jer ne smije imati veze s ovim.' U tom smislu.
Tako je gospoica Olga izila, a gospoa Llewellyn-Smythe ree nam da doemo blize i objasni
nam: ,Ovo je moja oporuka.' Preko gornjeg dijela stavila je bugaicu, ali donji dio mogao se jasno
proitati. Rekla je: ,Hou neto napisati na ovom papiru i zelim da vas dvoje budete svjedoci da sam
to ja napisala i potpisala. I onda je pisala na tom komadu papira. Uvijek je upotrebljavala pera koja su
grebla. Nije htjela drugu vrstu pera. Napisala je dva-tri retka i potpisala se, a onda ree meni: ,Evo,
gospoo Leaman, ovdje napiite svoju adresu.' Zatim ree Jimu: ,1 ti ovdje dolje napii svoju adresu.
Tako. Sad je dobro. Vidjeli ste da sam to ja napisala, vidjeli ste da sam se potpisala i napisali ste svoja
imena kao dokaz da je tako.' Onda nastavi: ,Hvala vam lijepa, to je sve.' Zatim smo izili iz sobe. U
ono vrijeme nisam vie na to mislila, iako sam se malo zaudila. A onda sam neto vidjela kada sam
okrenula glavu, prije nego to u izii. Znate, vrata se nisu dobro zatvarala, moralo ih se malo
povui. Dok sam to
223
namjeravala uiniti... nisam znate namjerno gledala, shvaate li to hou rei...
- Shvaam to hoete rei - ree gospoa Oliver neodreenim glasom.
- I tako sam vidjela gospou Llewellyn--Smythe kako se dize sa stolice, znate, ona je imala
kostobolju pa se ponekad teko kretala, i prilazi polici s knjigama. Uzela je jednu knjigu i u nju
stavila papir to smo ga upravo potpisali, prvo u omotnicu, pa u knjigu. Bila je to jedna velika knjiga,
s donje police. Zatim je knjigu stavila natrag na njezino mjesto. Nisam kasnije vie o tome
razmiljala. Zaista nisam. Ali kad je nastala sva ta guzva oko oporuke, eto, inilo mi se, dakako ... Tu se zaustavi.
Gospou Oliver je opet posluzila njezina izvanredna intuicija.
- Niste valjda tako dugo ekali...
- Dobro. Rei u vam istinu. Hou. Priznajem da sam bila radoznala. Konano, ovjek zeli saznati to
je potpisao. Mislim da je to u ljudskoj prirodi.
- Da, to je u ljudskoj prirodi - slozi se gospoa Oliver.
Pomisli da je radoznalost glavna osobina ljudske prirode gospoe Leaman.
- I tako, eto priznajem, drugi dan, kad je gospoa Llewellyn-Smythe otila u Medchester a je
pospremala njezinu spavau sobu, - bio je to zapravo spavai salon jer se ona morala mnogo
odmarati - pomislila sam, zaboga ako sam neto potpisala, moram znati to sam pot224

pisala. Ionako nam kod podizanja kredita uvijek govore da proitamo sitno tiskane upute.
- U ovom sluaju rukom pisani tekst - ree gospoa Oliver.
- Pa sam tako pomislila, nema nikakva zla u tome, nije to kao kad bih neto uzela, naime, potpisala
sam se na tom papiru, pa sam normalno mislila da imam pravo znati to sam potpisala. Tako sam
pogledala na policu. Svakako se morala pobrisati praina. I nala sam knjigu. Bila je na najdonjoj
polici. Stara knjiga, kao knjige iz vremena kraljice Viktorije. Nala sam i omotnicu s presavijenim
papirom. Naslov knjige bio je "Knjiga odgovara na svako pitanje". A to mi se nekako inilo da ima
veze, shvaate li?
- Naravno - ree gospoa Oliver. - I doista je imalo veze. Tako ste, dakle, izvadili papir i proitali ga?
- Tako je, gospoo. Jesam li uinila neto loe ili nisam, to ne znam. Ali uinila sam. Bio je to stvarno
pravni dokument kao to sam i mislila. Na zadnjoj stranici bio je onaj tekst to ga je juer ujutro
napisala. Vidjelo se da je novi rukopis i drugo, kripavo pero. Moglo se ipak lako itati, iako je
gospoa imala dosta neitak rukopis.
- I to je pisalo? - upita gospoa Oliver, koja je sada ve bila isto toliko radoznala koliko i gospoa
Leaman prije nego je proitala oporuku.
- Pa, pisalo je neto o aneksu - naravno da se sada ne mogu tono sjetiti svega - i da, osim poklona
spomenutih ranije u oporuci, sav svoj
15 Dogodilo se na dan Svih svetih
225
imetak ostavlja Olgi, ne znam vie tono njeno prezime. Poimalo je sa S, mozda Smirnoff ili
Seminoff... i to iz zahvalnosti zbog njezine velike dobrote i brige za nju za vrijeme njezine bolesti.
Tako je napisala i potpisala, a potpisali smo i ja i Jim. Poslije sam kuvertu stavila natrag u knjigu jer
nisam htjela da gospoa Llewe-llyn-Smythe opazi da sam kopala po njezinim stvarima. - No eto,
rekla sam sama sebi, to je iznenaenje, zamisli tu strankinju koja dobiva sav novac, jer svi smo znali
da je gospoa Lle-wellyn-Smythe veoma bogata. Njezin je muz bio u brodogradnji i ostavio joj je
veliko bogatstvo. Pomislila sam: u redu, neki ljudi zbilja imaju sreu. Nisam, znate, osobito voljela tu
Olgu. Ponekad je bila otra, imala je lou narav. Ali prema staroj gospoi, moram priznati, bila je
uvijek jako pazljiva i uljudna. Pri tom se, izgleda, zapravo brinula za sebe i na kraju sve postigla.
Pomislila sam: ba fino, sve je ostavila toj djevojci, a svojoj obitelji nita. Onda mi je palo na pamet
da se mozda s njima porjekala i da e to proi pa e rasparati taj papir i napisati drugu oporuku ili
aneks, kako vi to zovete. Ali tada je u aneksu stajalo to, pa sam ga ja pospremila i nakon toga
zaboravila. - No kad je izbio skandal s oporukom, kad se prialo o tome da je krivotvorena, da
gospoa Llewellyn-Smythe to nikako nije mogla sama napisati - jer govorili su, znate, da to ona nije
sama napisala, nego netko drugi...
- Da, shvaam - ree gospoa Oliver. - I to ste uinili?
226
- Nita nisam uinila. Sada me to zabrinjava. Nisam odmah shvatila u emu je stvar. A kad sam o
svemu razmislila, nisam tono znala to moram po duznosti initi. Zapravo sam mislila da su to sve
same prie jer su odvjetnici bili protiv strankinje, jer oni su uvijek protiv stranaca, kao to znate. Ni
ja, priznajem, ba ne volim strance. Ali, eto, tako je to bilo, a mlada dama se okolo epirila, pravila
vazna i bila jako zadovoljna sama sobom. Mislila sam da je sve to u rukama pravnika, da e oni
pokazati da ona nema pravo na taj novac jer nije u srodstvu sa starom gospoom. I tako e sve biti u
redu. Na neki nain i bilo je u redu, jer, znate, odustali su od sudskog procesa. Nije niti dola na sud, a
kao to svi znaju, gospoica Olga je pobjegla. Pobjegla je natrag na Kontinent, u zemlju iz koje je
dola. Tako da je ipak, ini se, u vezi s njom bio neki hokus-pokus. Mozda je prijetila staroj gospoi i
prisilila je da joj prepie sav novac? Nikad se ne zna, zar ne? Jedan od mojih neaka, koji e postati
lijenik, kaze da se izvanredne stvari mogu postii s pomou hipnoze. Mozda je ona hipnotizirala

staru gospou.
- Kada je to bilo?
- Gospoa Llewellyn-Smithe je mrtva ... ekajte, ima tome gotovo dvije godine.
- I cijelo vrijeme to vas nije zabrinjavalo?
- Ne, nije me zabrinjavalo, barem ne tada. Jer, shvaate, nisam znala da je to vazno. Sve se inilo u
redu, nitko nije spominjao da je gospoica Olga pobjegla s novcem, pa se tako nisam htjela
nepotrebno mijeati.
15*
227
- A sada mislite drugaije?
- Da. Ta gadna smrt, to dijete komu su glavu gurnuli i vedro s vodom i jabukama, koje je govorilo o
zloinu tvrdei da je neto vidjelo, da neto zna o nekom ubojstvu ... Pa mi je palo na pamet, mozda je
gospoica Olga ubila staru gospou znajui da joj pripada sav taj novac, a onda dala petama vjetra
kad je ula da je dolo do guzve, da su se umijeali odvjetnici i policija... Tada sam pomislila, mozda
bih morala nekome rei, pa sam se sjetila da ste vi gospoa koja mozda ima veze s pravnicima, a
mozda i s policijom pa ete im vi lake objasniti da sam ja samo brisala prainu na polici za knjige,
da se taj papir tamo nalazio u knjizi, da sam ga ja stavila natrag tamo gdje sam ga i nala; niti sam ga
sakrila, niti uzela, niti bilo to slino.
- Ali vidjeli ste to se tom prilikom dogodilo? Vidjeli ste da je gospoa Llewellyn-Smythe napisala
dodatak svojoj oporuci; vidjeli ste da se potpisala, a i vas dvoje ste, onaj Jim i vi, napisali ispod toga
svoja imena. Zar nije tako?
- Tako je.
- Prema tome, ako ste vas dvoje vidjeli da se gospoa Llewellyn-Smythe potpisala, onda potpis na
aneksu nikako nije mogao biti krivotvoren. Zar ne? Jer vi ste je sami vidjeli kako se potpisala?
- Da, ja sam je sama vidjela kako se potpisala, i to to govorim ista je istina. I Jim bi to potvrdio, da
nije otiao u Australiju. Otiao je prije godinu dana. Ne znam gdje je sada; ne
I
znam ni njegovu adresu. On ionako nije rodom odavde.
- I to sada hoete da ja uinim?
- Pa, eto htjela bih da mi kazete moram li negdje neto rei ili uiniti. Nitko me nita nije pitao, znate.
Nikad me nitko nije nita pitao o toj oporuci i aneksu.
- Zovete se Leaman, zar ne? A kako vam je ime?
- Harriet.
- Harriet Leaman. A Jim, kako je njemu prezime?
- Boze, kako se zvao? Jenkins. Jest, tako je. Jenkins. James Jenkins. Bila bih vam veoma zahvalna kad
biste mi pomogli. Jer, vidite, zabrinuta sam. Ta nesrea ... ako je gospoica Olga to uinila, naime
ubila gospou Llewellyn--Smythe, pa ako je to mala Joyce vidjela... A gospoica Olga se ponaala
kao netko tko likuje, mislim u vezi s pravnicima i oko toga da e dobiti toliku gomilu novaca. Sve se
promijenilo kad je dola policija i poela postavljati pitanja. Naglo je nestala. Mene nitko nije nita
pitao. Ali sada mi ne ide iz glave pomisao da sam mozda ipak trebala neto rei.
- Mislim - ree gospoa Oliver - da ete cijelu tu priu morati nekom ispriati, nekome tko je
zastupao interese gospoe Llewellyn--Smythe. Dobar e pravnik sigurno shvatiti vae stajalite i vae
razloge.
- I ja vjerujem, samo ako im vi to objasnite, budui da ste gospoa koja zna to je to, kako je do toga
dolo, kako ja nikad i nikako
228
229

nisam imala namjeru uiniti neto nepoteno. Mislim, sve to sam uinila ...
- Sve to ste uinili jest to da nita niste rekli - ree gospoa Oliver. To je posve razumno objanjenje.
- Pa ako biste mogli to umjesto mene objasniti i rei koju rije za mene, bila bih vam, jveoma
zahvalna.
- Uinit u sve to mogu - uvjeri je gospoa Oliver.
Njezin pogled odluta prema vrtu gdje ugleda jedan skladan lik kako se penje puteljkom.
- Pa, hvala vam. Rekli su mi da ste veoma fina gospoa. Veoma sam vam zahvalna.
Ona ustane, navue svoje pamune rukavice, koje je u meuvremenu bila zbog zbunjenosti skinula,
malo se nakloni i odmarira. Gospoa Oliver prieka da se pojavi Poirot.
- Doite ovamo i sjednite - ree mu. - to vam je? Neto vas je uznemirilo?
- Strano me bole noge - odgovori Hercu-le Poirot.
- To je zbog tih vaih odvratnih, uskih lakiranih cipela - naljutila se gospoa Oliver. - Sjednite. Recite
mi najprije zbog ega ste doli ovamo, a zatim u ja vama ispriati neto to e vas iznenaditi!
230
Osamnaesto poglavlje
Poirot sjedne, ispruzi noge i ree:
- Ah, to je ve bolje.
- Svucite cipele - ree gospoa Oliver - i odmorite noge.
- Ne, ne, to nikako ne bih mogao uiniti. - Prenerazila ga je i sama pomisao na takvo ponaanje.
- Pa mi smo ve stari prijatelji - primijeti gospoa Oliver - a ni Judithu ne bi smetalo, kad bi sluajno
dola. Oprostite to u vam to rei, ali na ladanju ne biste smjeli nositi lakirane cipele. Zato ne
nabavite neto mekano, na primjer, od antilopa ili onakve kakve sada nose svi mladii koji zele
izgledati kao hipiji? Znate, one cipele to se samo navuku i nikad ih ne morate istiti. One se, ini se,
iste same od sebe. Jedan od izuma koji nam olakavaju zivot...
- Ne bi me to zanimalo - otro odgovori Poirot - zaista ne.
- Nevolja je u tome to vi - ree gospoa Oliver odmatajui na stolu neku oito tek kupljenu stvar svakako zelite biti elegantni. Gala. Vie pazite na svoju odjeu, na svoje brkove i
231
na svoj izgled negoli na svoju udobnost. A udobnost je divna stvar. Kad jednom prijeete, recimo,
pedesetu, udobnost je jedina stvar koja bi vas trebala zanimati.
- Madame, chere madame, nisam siguran da se s vama slazem.
- Bilo bi vam bolje da se slozite - ree gospoa Oliver - jer ete inae veoma patiti, iz godine u
godinu sve vie i vie.
Gospoa Oliver iz razmotanog papira izvadi arenu kutiju. Skinuvi poklopac, uze malo onoga to je
bilo unutra i prinese ustima. Zatim polize prste, obrie ih rupiem i dosta nerazgovijetno promrmlja:
- Lijepi se.
- Ne jedete vie jabuke? Do sada sam vas uvijek viao s velikom vreicom jabuka u ruci. Ponekad ste
ih samo jeli, a ponekad bi vreica pukla, jabuke popadale i otkotrljale se cestom ...
- Rekla sam vam da ne zelim vie nikada vidjeti ni jednu jabuku. Ne. Mrzim jabuke! Mozda u se
jednog dana osloboditi ovog osjeaja i opet ih poeti jesti, ali sada - ne mogu, zbog onoga na to me
podsjeaju.
- A to sada jedete? - Poirot uze u ruku arenu kutiju. Na poklopcu je bila naslikana jedna palma.
Tunis dates. - A, datulje!
- Tako je - ree gospoa Oliver - datulje. Ona uzme jo jednu datulju, izvadi koticu,
baci je daleko u grmlje, a plod stavi u usta i pone polako zvakati.
- Datulje! - usklikne Poirot. - Kako je to udno!
232

- to je udno u tome da netko jede datulje? Pa ljudi jedu datulje!

- Ne, ne, nisam mislio da je udno to jedete datulje, ve je udno to ste mi upravo u ovom trenutku
tako jednostavno rekli datulje.
- Zato?
- Jer me rije datulje podsjetila na rije datumi. Vi mi uvijek i ponovno pokazujete put, chemin, kojim
moram ii, kojim sam ve davno trebao krenuti. Vi mi pokazujete pravac. Datulje! Datumi! Sve do
ovog trenutka nisam ni pomislio koliko su datumi vazna stvar.
- Ne vidim da datumi imaju bilo kakve veze s onim to se ovdje dogodilo, ne vidim nikakav
vremenski faktor. Ta sluaj se dogodio tek prije pet dana!
- Prije etiri dana. Da, tono je to kazete, potpuno tono. Ali nikad ne smijete zaboraviti da u svemu
to se sada zbiva uvijek ima i dije-li prolosti. Jedan dio sadanjosti postojao je juer ili prolog
mjeseca ili prole godine. Sadanjost gotovo uvijek ima korijen u prolosti. Prije godinu, dvije,
mozda i tri, dogodilo se ubojstvo. Jedna je djevojica to ubojstvo vidjela. Zato to je jednog, sada ve
davno prolog, dana vidjela ubojstvo, ta je djevojica prije etiri dana morala umrijeti. Zar nije tako?
- Jest. Tako je. Meni se barem ini da je tako. A mozda i nije! Mozda se radi o mentalno poremeenoj
osobi, osobi kojoj se jednostavno svia ubijati ljude, koja se, recimo, voli igrati s vodom tako da u
nju zagnjuri neiju gavu i neko je vrijeme drzi unutra. Mozda je takav mentalno
233
poremeeni delinkvent pomislio: ,Idem se i ja malo pozabaviti na toj zabavi.'
- To vas uvjerenje, madame, nije ponukalo da potrazite moju pomo.
- Ne, nije - odgovori gospoa Oliver. - Istina je. Neto mi se u cijeloj stvari nije svidjelo, ni danas mi
se ne svia.
- Slazem se s vama. Mislim da ste potpuno u pravu. Ako se ovjeku neto ne svia, mora doznati
zato. Zato se ja trudim, iako se to mozda odmah ne vidi, da doznam zato mi se tu neto ne svia.
- Trudite se tako da eete naokolo, razgovarate s ljudima, da biste doznali jesu li simpatini ili nisu, i
da im postavljate nekoliko pitanja?
- Upravo tako.
- Pa to ste doznali?
- injenice - ree Poirot - koje u pravo vrijeme treba staviti na njihovo pravo mjesto, uz pomo
datuma.
- I to je sve? Ili ste jo neto doznali?
- Ustanovio sam da nitko ne vjeruje u istinitost izjave Joyce Revnolds.
- U to da je vidjela kako je netko poinio ubojstvo? Ali ja sam je sama ula.
- Da, ona je to rekla, ali nitko ne vjeruje da je to istina. Prema tome, postoji vjerojatnost da nije
govorila istinu, da uope nije vidjela ni ubojstvo, ni neto slino.
- ini mi se da s tim injenicama to ste ih doznali vae istrazivanje uope ne napreduje,
234
ak ne ostaje na istom mjestu; naprotiv, vi s njima nazadujete!
- Stvari se moraju slagati, znate. Uzmite, na primjer, falsifikat, injenicu da imamo falsifikat. Svi
govore da je djevojka koja je radila kod gospoe Llewellyn-Smythe postala toj staroj, bogatoj
udovici tako draga da je ona napisala oporuku, tonije reeno dodatak oporuci kojim sav svoj novac
ostavlja toj djevojci. Pitanje je sada tko je falsificirao oporuku - djevojka ili netko drugi?
- Tko bi drugi mogao falsificirati oporuku?
- U mjestu je u ono vrijeme zivio jo jedan stranac. On je ve ranije bio optuzen za falsifikat, ali je
dobro proao jer je imao olakotne okolnosti. A osim toga, bio je to njegov prvi prekraj.
- Opet neko novo lice? Ili netko za koga sam ve ula?
- Ne poznate ga. Mrtav je.

- Zbilja? A kad je umro?

- Prije dvije godine, otprilike. Za sada jo ne znam toan datum, ali u ga morati doznati, zato to se
on bavio falsifikatima i zivio ovdje. Onda ga je, jednog dana, netko probo nozem ... zbog zenske
ljubomore i nekih drugih osjeaja. Imam dojam, znate, da bi se itav niz odvojenih zbivanja mogao
dovesti u meusobnu vezu, mnogo veu no to je dosad nekome palo na pamet. Ne svih, vjerojatno ne
svih, ali nekoliko njih sigurno.
- Zvui zanimljivo - ree gospoa Oliver - ali ne shvaam ...
235
- Za sada ni ja ne shvaam - ree Poirot. - Pretpostavljam jedino da e mi pomoi datumi, datumi
nekih dogaaja; na primjer, kada su se i gdje neki ljudi nalazili, to im se dogodilo i to su radili. Svi
misle da je ona strankinja falsificirala oporuku i vrlo vjerojatno - ree Poirot - ljudi imaju pravo.
Ona je, naime, jedina od toga imala koristi, zar ne? ekajte, ekajte...
- to da ekam? - upita gospoa Oliver.
- Misao koja mi je upravo sinula u glavi - ree Poirot.
Gospoa Oliver uzdahne i uze jo jednu datulju.
- Vi se vraate u London, madame? Ili ete jo ostati ovdje?
- Putujem prekosutra. Moram se vratiti kui. Ve se nagomilalo dosta stvari koje moram obaviti.
- Recite mi, imate li mozda u svom stanu, odnosno kui - ne sjeam se vie to sada imate, jer ste se u
zadnje vrijeme toliko selili - sobu za goste?
- Nikad jo nisam priznala da imam takvu sobu - ree gospoa Oliver. - Jer ako samo jednom
priznate da u Londonu imate sobu za goste, onda ste sami krivi za sve to e vam se od tada dogaati.
Svi vai prijatelji, i ne samo prijatelji nego i poznanici, ak i roaci vaih poznanika, piu vam
svakodnevno pisma i pitaju vas imate li neto protiv da tu i tu osobu smjestite za jednu no. Ja,
svakako, imam! Moram se brinuti za jastuke, za posteljinu, za aj ujutro,
236
a esto i za druge obroke. Osim toga, dovode vam u kuu strane ljude... Zato ja nikad ne govorim da
imam slobodnu sobu. Moji prijatelji,' ljudi koje zaista zelim primiti, dolaze mi u goste, ali drugi ne.
Nisam susretljiva. Ne volim da me iskoritavaju.
__Tko to voli! - ree Hercule Poirot. Veoma ste mudri.
- A zato ste me to pitali?
- Zato da znam da li biste, ako zatreba, mogli primiti u kuu jednog ili dva gosta?
- Mogla bih - ree gospoa Oliver. - Koga zelite da primim? Ne valjda vas osobno? Vi imate sjajan
vlastiti stan - supermoderan, veoma apstraktan, sve sami kvadrati i kocke.
- ini mi se da e biti potrebne neke mjere
opreza.
__Zbog koga? Oekujete da bi jo netko
mogao biti ubijen?
__Nadam se i drzim palce da nee, ali ipak
je mogue.
- Ali tko, tko? Nita ne shvaam.
- Poznajete li dobro vau prijateljicu?
- Poznajem li je dobro? Ne, ne poznajem. Postale smo simpatine jedna drugoj za vrijeme krstarenja
pa smo se poele druziti. Ona ima u sebi neto, kako da vam kazem - uzbudljivo. Drugaija je od
drugih.
- A niste tada pomislili da bi vam mogla posluziti kao lik za jednu od vaih narednih knjiga?
- Mrzim tu rije "posluziti". Ljudi mi esto o tome govore, ali oni se varaju. Apsolutno. Ja
237

ne stavljam ljude u knjige, barem ne one koje susreem ili poznajem.

- Smatrate da ne bi bilo osobito zabavno pisati knjige s poznanicima u ulogama pojedinih lica?
- Imate potpuno pravo - ree gospoa Oliver. - Doista ponekad dobro pogaate. Upravo tako mislim.
Dogaa se da se vozim u autobusu i promatram neku debelu zenu kako jede kola. Usta joj se miu
jer zvae. Ali mozda i zato to s nekim u sebi razgovara ili pak smilja telefonski razgovor koji mora
obaviti... ili upravo pie neko pismo ... Promatram je, pro-uoavam njezine cipele, suknju, eir ...
pogaam koliko bi godina mogla imati, gledam ima li na prstu vjenani prsten, i tako redom. Onda
iziem iz autobusa. Ne zelim je vie nikada u zivotu vidjeti, ali u glavi ve imam gotovu priu:
Izvjesna gospoa Carnabv vraa se autobusom kui, upravo je obavila jedan udan razgovor u
kuhinji slastiarne. Srela je, naime jednu osobu koja ju je podsjetila na neku drugu osobu o kojoj su
priali da je umrla, a pokazalo se da to uope nije istina. Gospoa je tu osobu srela samo jedanput u
zivotu. Boze dragi - ree gospoa Oliver hvatajui zrak - stvarno je tako bilo, znate. Zaista sam
sjedjela suelice jednoj takvoj osobi, ba prije no to sam otputovala iz Londona. I smislila sam cijelu
priu. Uskoro e biti sasvim gotova. Znam cijeli tok dogaaja, na primjer njezin povratak i
slastiarnu, ono to e tom prilikom rei, hoe li to nju dovesti u opasnost ili e ona nekog drugog
dovesti u opas238
nost... ak joj i ime znam! Zove se Constance. Constance Carnabv. Samo bi jedna stvar mogla
upropastiti moju priu.
- A to je?
- Ponovni susret u autobusu, razgovor s njom, prilika da me ona oslovi ili neki drugi nain na koji
bih o njoj neto poblize doznala. To bi upropastilo cijelu moju priu.
- Da, da. Jer pria mora svakako biti vaa, jer lik mora iskljuivo biti va. To je kao da je ona vae
dijete. Vi ste je stvorili, ona je za vas osoba, vi znate to ona osjea, gdje zivi i to radi. Sve je, istina,
zapoelo s pravim, zivim ovjekom, ali kad biste doznali kakav je taj ovjek zaista, onda ... naprosto
ne bi bilo prie. Imam li pravo?
- Opet imate pravo - ree gospoa Oliver - kao i onda kad ste spomenuli Judith. Jer i tu, mislim,
imate pravo. Istina je, naime, da smo zajedno bile na krstarenju i zajedno razgledavale razna mjesta,
ali ipak, nisam je dobro upoznala. Ona je udovica, njezin muz je poginuo i ona se nala u tekoj
situaciji s djetetom, s malom Mirandom koju ste upoznali. Ponekad one u meni izazivaju neki udan
osjeaj, kao da je s njima neto vazno povezano, kao da su umi-jeene u neku zanimljivu dramu. Ali
mene ne zanima kakva je to drama, ak ni ne zelim da mi to kazu. Hou da sama izmislim dramu u
kojoj bi ih ja voljela vidjeti.
- Da, da, shvaam to. Ve ih vidim kao kandidate za novi best-seler Ariadne Oliver.
239
- Ponekad ste doista nepodnoljivi - ree gospoa Oliver. - Vi to sve tako pojednostavljeno tumaite. Onda malo promisli pa nastavi: - Mozda to i jest jednostavno.
- Ne, nije, to nije pojednostavljeno, to je zapravo ljudski.
- Zar vi zelite da Judith i Mirandu pozovem u moj stan u Londonu?
- Jo ne - ree Poirot - barem dok ne ustanovim da je jedna od mojih malih zamisli tona.
- Oh, vi i vae male zamisli. A sada i ja za vas imam jednu malu vijest.
- Madame, vi me oduevljavate.
- Nemojte u to biti tako sigurni. Uvjerena sam da e ovo to u vam rei poremetiti vau teoriju, to e
se dogoditi, na primjer, ako vam kazem da falsifikat kojim ste se toliko bavili zapravo uope nije
falsifikat?!
- O emu vi govorite?
- Gospoa Jones Smith ili kako se ve zove, doista je sama svojoj oporuci napisala aneks kojim sav
svoj novac ostavlja onoj djevojci, vla-struno ga potpisavi. tovie, potpisala ga je u nazonosti dva

svjedoka. Stavite to pod svoj brk i dobro prozvaite.

Devetnaesto poglavlje
i
240
- Gospoa Leaman ... ponovi Poirot, piui to ime u svoju biljeznicu.
- Tono. Harriet Leaman. A drugi je svjedok James Jenkins. Posljednja vijest o njemu kaze da je
odselio u Australiju. A posljednja vijest o Olgi Seminoff kaze da se ona vratila u zemlju iz koje
potjee. Svi su, dakle, nekamo otputovali, u neku drugu zemlju.
- to mislite, koliko ovjek moze vjerovati toj gospoi Leaman?
- Mislim da nije mogla ba sve izmisliti, ako na to mislite. Vjerojatno je neto potpisala, onda ju je
zanimalo to je potpisala pa je iskoristila prvu priliku da svoju radoznalost zadovolji.
- Zna itati i pisati?
- Pretpostavljam da zna. Ali, moram priznati, ljudi ponekad ne proitaju tono rukopis starih osoba
jer zna biti uglat i neitljiv. Ako je kasnije ula to svijet pria o oporuci, zapravo o dodatku oporuci,
lako je mogla pomisliti da je upravo to ono to je ona proitala.
16 Dogodilo se na dan Svih svetih
241
; - Radi se, dakle, o originalnom dokumentu *!- ree Poirot. - Postoji, meutim, i krivotvoreni
dodatak oporuci.
- Tko kaze?
- Pravnici.
- Mozda oporuka uope nije krivotvorena?
- Pravnici su veoma oprezni u ovakvim stvarima. Bili su spremni cijeli sluaj iznijeti pred sud, a kao
svjedoke imali su strunjake za rukopis.
- Pa dobro - ree gospoa Oliver - onda je veoma jednostavno zakljuiti to se dogodilo.
- to se dogodilo? to je tako jednostavno?
- Dan ili nekoliko dana ili ak tjedan dana nakon to je napisala dodatak oporuci, gospoa LlewellynSmythe posvaala se sa svojom vjernom au pair djevojkom ili je dozivjela drazesnu scenu pomirenja
sa svojim neakom Hugom ili
sa svojom neakinjom Rowenom, pa je poderala J i zadnju oporuku, mozda samo precrtala dodatak, f
] uinila neto drugo, slino, a mozda je cijeli taj ), papir naprosto spalila. ''
- I to je onda bilo?
- Ubrzo nakon toga gospoa Llewellyn--Smvthe je umrla. Djevojka je iskoristila priliku i napisala
novi dodatak, po prilici istim rijeima i rukopisom to je mogla slinijim rukopisu gospoe
Llewellyn-Smythe, oponaajui takoer i potpise svjedoka. Vjerojatno je dobro poznavala rukopis
gospoe Leaman. Sigurno ga je nala na legitimaciji socijalnog osiguranja ili slinim dokumentima.
Bila je uvjerena da e svjedoci svjedoiti u korist te oporuke, da e sve proi u naj242
boljem redu. Ali taj falsifikat nije sasvim uspio i tu poinju neprilike.
- Smijem li se posluziti vaim telefonom, madame?
- Da, doputam vam da se posluzite telefonom moje prijateljice Judith.
- A gdje je ona?
- Otila je u eljaonicu, a Miranda je otila proetati. Izvolite samo, telefon je tamo u onoj sobi.
Poirot se vrati za desetak minuta.
- Onda, to ste uinili?
- Nazvao sam odvjetnika Pullertona. Sada u vam neto ispriati. Onaj dodatak oporuci, o-noj
falsificirani, koji je trebao doi na sud, nije potpisala, kao svjedok, Harriet Leaman. Na njemu je
potpisana sada ve pokojna Mary Doherty, koja je takoer bila u sluzbi gospoe Llewellyn--Smythe,

ali je nedavno umrla. Drugi svjedok je isti - James Jenkins, koji je, kao to vam je rekla vaa
prijateljica gospoa Leaman, odselio u Australiju.
- Prema tome, postoji falsificirani dodatak oporuci - ree gospoa Oliver. - Onda bi, dakle, mogao
postojati i pravi dodatak oporuci. Sluajte, Poirot, nije li sve to postalo malo pre-komplicirano?
- Postalo je nevjerojatno komplicirano - odgovori Poirot. - Uope, ini mi se da u ovom sluaju ima
podosta falsifikata.
- Mozda je onaj originalni dodatak jo uvijek u biblioteci Quarry Housea u knjizi "Knjiga odgovora
na svako pitanje"?
16*
243
- ujem da je cjelokupna imovina gospoe Llewellyn-Smythe, osim nekoliko komada pokustva i
nekoliko obiteljskih slika, ve prodana.
- U ovom trenutku je, dakle, najvaznije pronai jedan primjerak "Knjige odgovora na svako pitanje".
Krasan naslov, zar ne? Sjeam se da je i moja baka imala takvu knjigu. U njoj ste mogli nai odgovor
na kojekakva pitanja. Bilo je tu pravnih stvari, kuharskih recepata, uputa za ienje mrlja od tinte, na
primjer, opis postupka za pravljenje domaeg pudera koji nee koditi licu, i jo mnogo, mnogo
drugih stvari. Sada bi vam takva knjiga dobro dola, zar ne?
- Bez sumnje! - ree Hercule Poirot. - Sigurno bih u njoj naao recept za sredstvo protiv umornih
nogu.
- I uz recept nekoliko savjeta. Ali mozete odmah poeti tako, da kupite prostrane cipele kakve se nose
na ladanju.
- Madame, vi znate da svojim izgledom zelim djelovati dotjerano.
- U redu, onda morate i dalje nositi ono to vam nanosi bol, protiv ega stalno govorite ali to i dalje
podnosite - ree gospoa Oliver. - Inae, moram priznati, od cijelog sluaja sada vie nita ne
razumijem. Zar mi je ta Leamanova ispriala same lazi?
- Uvijek je mogue.
- Mislite li da ju je netko nagovorio da mi ispria te lazi?
- I to je mogue.
- Da joj je netko platio da mi ispria te lazi?
244
- Nastavite - zamoli je Poirot - samo nastavite, veoma dobro napredujete.
- Mislim - nastavi gospoa Oliver zamiljeno - da je gospoa Llewellyn-Smythe, poput svih bogatih
osoba, uzivala u sastavljanju oporuka. Vjerujem da ih je za svoga zivota sastavila barem nekoliko.
Znate ve kako je to. Prvo sve poklanja jednoj osobi, onda se sjeti neke druge i tako redom. Mijenja
miljenje. Obitelj Drake bila je ionako imuna. Pretpostavljam da im je uvijek ostavljala pristojan
imetak, ali izgleda da nikada nikome nije ostavila toliko koliko je, prema rijeima gospoe Leaman i
prema falsificiranoj oporuci, ostavila toj djevojci, Olgi. Zbilja bih voljela neto vie saznati o toj
djevojci! Veoma uspjena osoba, a nestala!
- Uskoro u o njoj saznati neto vie - ree Hercule Poirot.
- Kako?
- Dobit u jedan podatak.
- Znam da ste ovdje sakupljali podatke.
- Ne samo ovdje. Imam jednog agenta u Londonu koji za mene prikuplja informacije u zemlji i
inozemstvu. Oekujem od njega neke informacije iz zemlje u kojoj se Olga rodila.
- Hoe li vam javiti i da li se vratila kui?
- I to e biti jedan od podataka koji e mi javiti. Ali, mozda u dobiti i jednu zanimljivu obavijest o
pismima to ih je odavde pisala. U kojima, naime, spominje prijatelje koje je u meuvremenu stekla.

- A to je s uiteljicom? - upita gospoa Oliver.

245
. - Na koju uiteljicu mislite?
- Na onu koju su zadavili, na onu koju je spomenula Elizabeth Whittaker. - I doda: - Ne svia mi se
osobito ta Elizabeth Whittaker. Zamorna vrsta zene ali bistra, ini mi se. - Nastavi dalje, gotovo
sanjarski: - Svakako bih temeljito razmislila da li je sposobna za ubojstvo ...
- Vi, drugim rijeima, mislite da bi ona mogla biti u stanju da zadavi svoju kolegicu, uiteljicu?
- ovjek u principu mora misliti na sve mogunosti ...
- Kao toliko puta do sada, i u ovoj prilici, madame, oslonit u se na vau intuiciju.
Gospoa Oliver pone zvakati jo jednu datulju, udubivi se u vlastite misli.
246
Dvadeseto poglavlje
Iziavi iz kue gospoe Butler, Poirot je poao istim putem kojim ga je vodila mala Miran-da.
Uinilo mu se da je otvor u zivici sada neto proiren. Izgleda da je taj prolaz koristio netko poneto
krupniji od Mirande. Spustio se putelj-kom i doao u kamenolom, uzivajui jo jednom u prizoru to
se pred njim pruzao. Veoma lijepo mjesto, pomisli Poirot, ali kao i prvi put spopad-ne ga osjeaj da
je to ipak ukleto mjesto. Imalo je u sebi neto od poganske okrutnosti. Lako se moglo zamisliti kako
su ovim zavojitim stazama vile progonile svoje zrtve ili kako su hladne boginje odreivale
prinoenje zrtava.
Zato ovo mjesto i nije postalo omiljelim izletitem za piknike. Ljudi ne zele u ovaj park donositi
svoja tvrdo kuhana jaja, salatu i narane, ne zele ovdje priati viceve i proveseliti se. Bilo je to posve
drugaije mjesto, posve drugaije. I mozda bi bolje bilo da gospoa Llewellyn-Smy-the nije
pozeljela ovu nadzemaljsku transformaciju. Od kamenoloma se moglo napraviti skroman terasasti
vrt, ali bez atmosfere. No ona je bila ambiciozna zena, ambiciozna i veoma bo247
gata. Na trenutak pomisli na oporuke, na onu vrstu oporuka kakvu sastavljaju bogate zene, na sve lazi
koje se pletu oko njihovih oporuka, na mjesta po kojima se sakrivaju neke od tih oporuka. Istodobno
se, cijelo to vrijeme, nastojao uziviti u psihu falsifikatora. Nema nikakve sumnje da je oporuka koju
je tvrtka Fullerton ponudila za sudski postupak, zaista bila falsifikat. Gospodin Fullerton bio je veoma
oprezan i sposoban pravnik, uvijek siguran u svoju stvar. Spadao je meu one pravnike koji svom
klijentu nikad ne bi savjetovao da iznese pred sud neki sluaj ili da poduzme neke pravne korake ako
za to ne bi imao veoma dobre dokaze i razloge.
Doe do zavoja puteljka. U jednom trenutku pomisli da su mu noge vaznije od razmiljanja. Pitao se
ide li preacem prema kui svog prijatelja Spencea ili ne? Vjerojatno ide gotovo zranom linijom,
iako bi glavna cesta vie odgovarala njegovim umornim stopalima. Put nije bio prekriven travom ni
mahovinom, ve je bio tvrd, od kamena iz kamenoloma. Zastade.
Pred sobom je opazio dvije prilike. Na jednoj stijeni sjedio je Michael Garfield. Na koljenima je
drzao blok za crtanje i bio sasvim unesen u rad. Malo podalje od njega, stojei sasvim blizu malenog
ali ipak bunog potoia koji se ruio s visine, stajala je Miranda Butler. Hercule Poirot je zaboravio
na bol u svojim stopalima i na ostale nedae svog tijela usredotoivi se sav na ljepotu ljudskih
stvorenja. Nije bilo nikakve sumnje da je Michael Garfield bio veoma lijep i mlad ovjek. Nije
mogao rei da li mu se Mi248
chael Garfield osobno sviao ili ne. Teko je sa sigurnou rei da ti se svia netko tko je lijep.
ovjek voli ljepotu gledati, ali je inae, u principu, ne podnosi, zene mogu biti lijepe. To da. Ali
Hercule Poirot za sada nije bio siguran da voli ljepotu u mukaraca. On sam nikako ne bi volio biti
lijep, mlad mukarac, niti je ikada imao priliku da to bude ... Poirotu je bio vazan izgled samo jedne
jedine stvari - izgled njegova bujnoga brka. Zato se stalno brinuo kako e ga iati, njegovati,
ureivati. Njegov je brk bio sjajan. Nikoga zivog nije poznavao tko bi samo upola imao takav brk.

On sam nikada nije izgledao dobro niti bio zgodan, jo manje lijep.
A Miranda? Ponovno mu padne na pamet, kao i onda kad ju je prvi put vidio, da je njezina ozbiljnost
ono najprivlanije na njoj. Pitao se to ona sada misli. Neto to ovjek nikad nee moi doznati. Bio
je siguran da ona, ako je upitate, nikad nee rei to je upravo mislila. Ima originalan um, pomislio
je, um koji djeluje promiljeno. Takoer je i osjetljiva. Znao je jo neke stvari o njoj, ili je bar
vjerovao da zna. Zapravo, bio je gotovo siguran, premda se radilo samo o razmiljanju.
Michael Garfield pogleda prema njemu i ree:
- Aha, Senor Moustaohios! zelim vam doista dobar dan, sir!
- Smijem li pogledati to radite, ili vas to smeta? Ne bih zelio ispasti nametljiv.
- Mozete pogledati - ree Michael Garfield. - Meni je svejedno. - I doda blago: - Ovaj rad mi pruza
veliki uzitak.
249
Poirot stane iza njegova ramena i kimne odobravajui. Bio je to tako njezan crtez olovkom da su se
crte jedva razabirale, ovjek zna crtati, pomisli Poirot, a ne samo praviti nacrte za vrtove. Rekao je
gotovo neujno:
- Divno!
- I ja tako mislim - ree Michael Garfield. Sugovornik nije mogao ni po emu utvrditi da
li se njegovo miljenje odnosi na crtez ili na model.
- Zato? - upita Poirot.
- Pitate me zato ovo radim? Smatrate li da imam razloga?
- Mogli biste imati.
- Potpuno ste u pravu. Ako odem odavde, htio bih zapamtiti jednu ili dvije stvari. Miranda je jedna od
njih.
- Biste li je lako zaboravili?
- Veoma lako. Takav sam. Ali ako zaboravim neto, ako se ne mogu sjetiti nekog lica, pokreta
ramenom ili rukom, ako zaboravim neko drvo, cvijet, obris krajolika, ako vie ne znam kako sam se
osjeao kad sam gledao neki prizor, ako vie nisam u stanju vidjeti neku sliku u svom sjeanju, to u
meni izaziva - kako da se izrazim ... - gotovo agoniju. Eto, vidite, ovjek percipira svijet oko sebe,
sve je tako prolazno.
- Ali ne i Quarry Garden ili neki drugi park. Oni ne nestaju tako brzo.
- Mislite? Brzo e nestati Quarry Garden, ako ovdje ne bude nikoga tko bi se o njemu brinuo. Ovaj
park zahtijeva mnogo ljubavi, paznje, skrbi, a i umjenosti. Ako ga preuzme neki od250
bor, a to je ono to se u zadnje vrijeme esto dogaa, onda e ga, kako se to obino kaze - odrzavati.
Mozda e netko zasaditi najmodernije zbunje, mozda e netko preurediti puteljke i postaviti nove
klupe; mozda e se ak pojaviti i koarice za smee, lanovi odbora obino su silno pazljivi silno
dobri i odlino paze na odrzavanje onoga to im je povjereno. No ovaj vrt ne mozete samo
"odrzavati". Jer on je divlji. A uvati neto divlje kudikamo je teze nego odrzavati.
- Gospodine Poirot... - Mirandin glas nadjaa um potoia.
Poirot joj se priblizi kako bi je bolje uo.
- Tu sam vas, dakle, naao. Doli ste pozirati za svoj portret, zar ne?
Ona zanijee glavom.
- Ne, nisam radi toga dola. Poziranje za portret dolo je spontano.
- Jest - ree Michael Garfield. - To se dogodilo sasvim sluajno, ovjek ponekad jednostavno ima
sreu.
- Zapravo ste etali svojim omiljenim vrtom?
- Zapravo sam trazila bunar.
- Bunar?

- Jednom je u ovoj umi postojao bunar iznad kojega ste mogli neto pozeljeti.
- U prijanjem kamenolomu? Nisam znao da su u kamenolomima imali bunare.
- Oduvijek je kamenolom okruzivala uma. Uvijek je ovdje bilo stabala. Michael zna gdje se bunar
nalazio, ali mi nee rei.
251
- Bit e ti mnogo zabavnije ako ga bude sama trazila - ree Michael Garfield - osobito ako nisi
sasvim sigurna postoji li on uope.
- Gospoa Goodbodv znade sve o njemu - ree Miranda, a zatim doda: - Ona je vjetica.
- Sasvim tono - ree Michael. - Ona je mjesna vjetica, gospodine Poirot. Znate, u gotovo svim
malim mjestima postoji mjesna vjetica. Premda one same sebe ne nazivaju uvijek vjeticama. No svi
znaju. One proriu sudbine, bacaju uroke na vae begonije, aranjem vam sa-sue peonije ili vam
krava prestane davati mlijeko, a vrlo esto prave i ljubavne napitke.
- To je bio bunar iznad kojega se moglo neto zazeljeti - ree Miranda. - Ljudi su zato i dolazili
ovamo. Morali su tri puta obii bunar natrake, a kako je bunar bio na brezuljku, to nije uvijek
svakome lako uspijevalo. - Ona pogleda iznad glava Michaela i Poirota: - Jednog u ga dana nai ree - ak i ako mi ga ne pokaze. Mora da je negdje ovdje. Zatvorili su ga prije mnogo godina, rekla
mi je gospoa Goodbodv. Zatvorili su ga zato to je navodno bio opasan. Davno, davno, palo je u
njega jedno dijete. Jedna djevojica, zvala se Kitty. A mozda je jo netko unutra pao.
- Samo nastavi sa svojim razmiljanjem - ree Michael Garfield. - Dobra je to pria. Tono je da
ovdje postoji bunar za izricanje zelja, ali to je ondje, u Little Bellingu.
- Ma, to znam - ree Miranda nestrpljivo. - O onom bunaru znam sve. To je obian bunar. I svi drugi
za njega znaju da je veoma obian.
252
Ljudi u njega bacaju novie, premda unutra vie nema vode pa se niti ne uje da je novi pljusnuo.
- zao mi je.
- Rei u vam kad naem bunar - ree Miranda.
- Ne smijete uvijek povjerovati u ono to kaze vjetica. Ne vjerujem da je neko dijete palo u taj bunar.
Mozda je pala neka maka i utopila
se.
- Trajla lila lala, makica u bunar pala - ree Miranda i ustane. - Moram sada ii - ree.
- Mama me eka.
Oprezno se spusti sa stijene, nasmije se obojici mukaraca i poe jo krivudavijirn putelj-kom koji je
vodio s druge strane vode.
- Trajla lila lala - ree Poirot zamiljeno.
- ovjek obino vjeruje ono to zeli, zar ne, Michael Garfield? Da li je Miranda imala pravo ili nije?
Michael Garfield ga znaajno pogleda, a zatim se nasmije.
- Ima ona pravo - ree. - Ovdje postoji jedan bunar i tako je kao to ona kaze: zatvorili su ga.
Vjerojatno je bio opasan. Naravno, ne mislim da je to bio bunar zelja. To je sigurno gospoa
Goodbodv izmislila, kao zgodan podatak. Bilo je tu jedno stablo zelja. To da. Jedan javor na pola
puta odavde do brezuljka, oko kojega su ljudi tri puta hodali natrake u nadi da e im se ispuniti
njihova zelja.
- to je bilo s tim drvetom? Zato vie ne hodaju oko njega?
253
- ini mi se da ga je prije kojih est godina jjogodio grom i raspolovio ga.
1 - Jeste li to spomenuli Mirandi?
- Ne. Mislio sam da je bolje ostaviti je u uvjerenju kako se ta lijepa pria odnosi na bunar to ga ona
neprestano trazi. Sigurno je drvo' u koje je udario grom ne bi toliko veselilo. to mislite?

- Moram ii dalje.
- Idete opet svom prijatelju policajcu?
- Da.
- Izgledate umorni.
- Jesam, umoran sam - ree Hercule Poi-rot. - Jako sam umoran.
- Bilo bi vam ugodnije u platnenim cipelama ili sandalama.
- Ah, ca non.
- Razumijem. Vi imate ambicija u pogledu odjee. - Pogleda Poirota od glave do pete. - Pazite na
cjelokupan dojam, a on je zbilja dobar, osobito vai brkovi, ukoliko doputate takvu primjedbu.
- Zahvalan sam vam - ree Poirot - to ste ih opazili.
i - Zapravo, moze li ih netko ne opaziti? >' Poirot malo nagne glavu, pa ree:
- Govorei o crtezu to ste ga maloas radili, rekli ste da zelite zapamtiti malu Mirandu. Znai li to da
odavde odlazite?
- Jest. Razmiljao sam o tome.
- A meni se ini da ste ovdje bien place.
- O da, odlino! Imam kuu, dodue malu ali koju sam sam projektirao, imam svoj posao
koji me sada manje zadovoljava nego ranije, i zato me obuzeo nemir.
- Zato vas sada va posao manje zadovoljava?
- Jer ljudi od mene traze najstranije stvari. Neki zele da im poljepam vrt; neki opet kupe zemljite,
grade kuu i traze od mene nacrte za novi vrt.
- Hoete li napraviti i nacrt za vrt gospoe Drake?
- Ona to od mene stalno trazi. Dao sam joj nekoliko sugestija i ona se s njima izgleda slaze. Ali ja
ipak mislim - doda - da joj ne mogu sasvim vjerovati.
- Pretpostavljate da vam nee dopustiti da uinite ono to zelite?
- Uvjeren sam da e, svakako, postii ono to ona hoe, da e, premda su joj se moje ideje svidjele,
iznenada zatraziti neto sasvim drugo. Bit e to neto utilitarno, vjerojatno skupo, neto ime e se
ona htjeti pred drugima pokazati. Ona bi pokuala i gospodariti nada mnom, inzi-stirala bi da se
provedu njezine zamisli, ja se s njima ne bih slagao i mi bismo se posvaali. I tako, sve u svemu, bilo
bi bolje da odem prije nego se posvadim, naravno, ne samo s gospoom Drake nego i s mnogim
drugim susjedima. Dosta sam poznat. Nije mi potrebno uvijek ostati na jednom mjestu. Mogao bih si
pronai neki drugi kutak u Engleskoj, a mozda i u Normandiji ili Bretanji.
- Negdje gdje biste mogli uljepati prirodu, poboljati njezin izgled; negdje gdje biste mogli
254
255
eksperimentirati, posaditi neto neobino, neto to ondje nikad ranije nije raslo, to nee ni sunce
sprziti, ni mraz unititi. Prizeljkujete komad zemlje na kojemu nita ne raste, tako da mozete jo
jednom odigrati ulogu Adama? Jeste li oduvijek tako nemirne naravi?
- Nigdje nisam dugo ostajao.
- Jeste li ve bili u Grkoj?
- Jesam. Volio bih ponovno u Grku. Da, ima neto u tome to ste upravo spomenuli. Vrt na grkom
brezuljku. Samo nekoliko empresa i nita vie. Gola stijena. Ali, ako ovjek samo zazeli, to sve
tamo ne bi mogao stvoriti?
- Vrt po kojem bi etali bogovi ...
- Jest. Odlino itate misli, zar ne, gospodine Poirot?
- Volio bih da je tako. Mnogo bih zelio doznati, a to jo ne znam.
- Sada govorite o neem veoma prozainom, zar ne?
- Na zalost.

- Arsen, ubojstvo i iznenadna smrt?

- Manje-vie. Nisam dodue mislio na arsen. Recite mi, gospodine Garfield, budui da zivite ovdje
ve neko vrijeme, jeste li poznavali nekog mladog ovjeka imenom Leslev Ferrier?
- Da. Sjeam ga se. Radio je u odvjetnikoj kancelariji u Medchesteru, je li tako? U tvrtki Fullerton,
Harrison i Leadbetter. Mlai inovnik, tako neto. Zgodan ovjek.
- Iznenada je umro, zar ne?
- Jest. Ubili su ga jedne noi. zenska posla, mislim. Svi, ini se, misle da policija dobro zna
256
tko je to uinio, ali nemaju potrebnih dokaza. Odrzavao je veze sa zenom koja se zove Sandra. Ne
mogu se sjetiti prezimena. Njezin muz bio je vlasnik mjesne gostionice. Ona i mladi Leslev imali su
stanovite odnose. Onda je Leslev zapoeo s jednom drugom djevojkom. Tako se bar prialo.
- A Sandri se to nije svidjelo.
- Uope joj se nije svidjelo! On je bio, znate, veliki ljubitelj zena. U isto je vrijeme imao po dvije-tri
zene.
- Sve su bile Engleskinje?
- Zato? udno pitanje! Ne vjerujem da se ograniavao samo na engleske djevojke. Dovoljno je da
djevojka zna engleski toliko da razumije to on njoj govori i da on razumije to ona njemu govori.
- Vjerojatno i ovamo od vremena do vremena doe koja strankinja?
- Svakako. Postoji li uope mjesto u koje ne doe? Danas su au pair djevojke sastavni dio
svakodnevnog zivota. Ruzne, lijepe, potene, nepotene, neke pomazu majkama, neke nisu od nikakve
koristi, a neke jednostavno pobjegnu.
- Kao djevojka koja se zvala Olga?
- Upravo tako! Kao djevojka koja se zvala Olga.
- Da li je Leslev bio Olgin prijatelj?
- Ah, u tom se pravcu kree vae razmiljanje! Da, bio joj je prijatelj. Mislim da gospoa LlewellynSmythe nije o tome nita znala. Olga je bila dosta oprezna. Ozbiljnim je glasom govorila o osobi za
koju se namjeravala udati jednog da17 Dogodilo se na an Svih svetih
257
na, u svojoj zemlji. Ne znam je li to bilo istina ili je to ona izmislila. Leslev je bio privlaan mladi
mukarac, kao to sam vam rekao. Ne znam to je vidio u Olgi, jer nije bila ba lijepa. Ipak ... razmisli trenutak - bila je na neki nain intenzivna. Mislim da je to za mladog Engleza moglo biti
privlano. Bilo kako bilo, Leslev je imao uspjeha, a to se njegovim prijateljicama nije svidjelo.
- To je veoma zanimljivo - ree Poirot. - Nadao sam se da ete mi vi dati informaciju koja mi treba.
- Na temelju ega? O emu se zapravo radi? Kakve veze ima Leslev s tim? Zato toliko eprkate po
prolosti?
- Pa, eto, ima stvari koje hou doznati, na primjer, kako dolazi do nekih stvari. Zanima me takoer i
jo starija prolost: vrijeme prije no to su se Olga Seminoff i Leslev Ferrier potajno sastali, o emu
gospoa Llewellyn-Smythe nita nije znala.
- Ni ja o tome zapravo nita ne znam. Samo sam nagaao. Sretao sam ih dosta esto, ali Olga mi se
nikad nije povjeravala; Leslevja Ferriera gotovo nisam ni poznavao.
- Zanima me to vrijeme kao pozadina... Koliko sam uo, on nije imao sasvim istu prolost.
- Da. Mislim da nije. Tako su ljudi ovdje priali. Gospodin Fullerton ga je uzeo u sluzbu nadajui se
da e od njega uiniti potena ovjeka. Dobar ovjek, stari Fullerton.
258
- Bili su ga optuzili, ako se ne varam, za falsifikat.
- Jest.
- Rekli su mi da je to bio njegov prvi prijestup, a da je bilo> i drugih olakotnih okolnosti. Imao' je

bolesnu majku, oca pijanca ili tako neto. Svakako, na sudu je dobro proao.
- Nisam uo pojedinosti. Prvo je uinio ne-toi zbog ega nije bio osuivan, a onda su ga otkrile
raunovoe. Znam da je ovo to- vam govo-rim mutno, ali vam samo prenosim ono to sam i ja od
drugih uo. Falsifikat. Da, to je bio predmet optuzbe. Falsifikat.
- A kad je gospoa Llewellyn-Smythe umrla, pronali su da je i njezina oporuka, koju su provjerili,
falsificirana.
- Da. Shvaam va nain razmiljanja. Usporeujete te dvije stvari da biste vidjeli imaju li neke
meusobne veze.
- Imamo ovjeka koji je do neke mjere bio uspjean falsifikator. On je postao prijatelj jedne djevojke
koja, ako oporuka nakon provjere bude proglaena pravovaljanom, treba naslijediti vei dio golema
bogatstva.
- Da, da, tako to redom ide.
- Ta djevojka i taj ovjek, koji je napravio falsifikat, veliki su prijatelji. On je napustio svoju djevojku
i povezao se s tom strankinjom.
- Vi, drugim rijeima, smatrate da je tu falsificiranu oporuku krivotvorio Ferrier.
- ini se loginim, zar ne?
- Smatra se da je Olga bila u stanju dosta dobro oponaati rukopis gospoe Llewellyn17*
259
-Smythe. Meni je ta pretpostavka uvijek izgledala sumnjiva. Ona je pisala pisma gospoe Lle-wellynSmythe oponaajui njezin rukopis, ali mislim da nije postigla naroitu slinost rukopisa; svakako ne
toliku da bi prola provjeru. Ali ako su ona i Lesley u toj stvari radili zajedno, onda je to sasvim
neto drugo. Ja, naime, smatram, da je on bio u stanju napraviti sasvim dobar falsifikat i da je bio sto
posto siguran da se to nee otkriti. Samo, on je i prvi put, kod svog prvog falsifikata, bio siguran, a
nije uspio. To mu se i sada dogodilo. Kad je bomba prasnu-la, kad su odvjetnici poeli praviti
neprilike i kad su bili pozvani strunjaci da provjere autentinost rukopisa, mora da je Olga izgubila
zivce i posvaala se s Lesleyjem. Onda je zakljuila da je najbolje nestati, nadajui se da e sve pasti
na njegovu glavu.
Garfield otro odmahne glavom, negodujui.
- Zato ste doli ovamo, u moj lijepi vrt, da mi priate o takvim stvarima?
- Jer hou znati istinu.
- Bolje je nita ne znati. Najbolje je nikad nita ne znati! Neka stvari budu kakve jesu. Ne smije se
navaljivati, uhoditi i zabadati nos u tua posla.
- Vi zelite Ljepotu - ree Hercule Poirot - i to pod svaku cijenu. A ja, vidite, zelim Istinu. Uvijek istinu.
Pod svaku cijenu!
Michael Garfield se nasmije: - Idite svojim prijateljima policajcima, a mene ostavite u mom
privatnom raju. Apage Satano.
260
tf'f
Dvadeset prvo poglavlje
Poirot se penjao uzbrdo. Odjednom vie nije osjeao bol u stopalima. Neto mu je sinulo. Stvari za
koje je znao ili tek nasluivao da imaju veze, ali nije tono znao kakve, sad su se odjednom stopile u
cjelovitu sliku. Istog trenutka postao je svjestan opasnosti koja se svake minute mogla pretvoriti u
neiju nesreu ukoliko se odmah ne poduzmu koraci da se to sprijei. Bila je to ozbiljna opasnost.
Elspeth McKay doeka ga na vratima. - Izgledate iznemogli. Doite ovamo i sjednite.
- Je li va brat kod kue?
- Ne. Otiao je na policijsku stanicu. Mislim da se neto dogodilo.
- Neto se dogodilo? - Bio je zaprepaten. - Tako brzo? Nemogue!

- Molim? - upita Elspeth. - to kazete?

- Nita, nita, uli ste da se nekome neto dogodilo?
- Da, ali ne znam kome. Nazvao je Tim Rag-lan i zamolio ga da smjesta doe. Dat u vam alicu aja,
hoete li?
261
- Ne, hvala - ree Poirot. - Idem odmah kuci. - Nije mogao ni zamisliti da bi opet morao progutati
onaj crni gorki aj. Pokuao je izmisliti neki valjan razlog kako bi to bolje sakrio pravi razlog
svoga ponaanja. - Moje noge, znate, strano me bole noge. Nemam ba prikladnu obuu za ladanje.
Veoma bi mi dobro dolo da promijenim cipele.
Elspeth McKay pogleda njegove cipele: - Ne, ove vam cipele nikako ne odgovaraju. Lakirana koza
samo zulja. Imate pismo, gotovo sam vam zaboravila rei, sa stranim markama. Znai da je dolo iz
inozemstva. Na njemu pie: Kod vieg inspektora Spencea, "Borik". Sad u vam ga donijeti.
Vratila se za koji tren i predala mu pismo.
- Ako vam ne treba omotnica, dajte je meni. Jedan moj neak skuplja marke.
- Naravno, izvolite. - Poirot otvori pismo i dade omotnicu gospoi McKay. Ona mu zahvali i ode u
kuu.
Poirot odmah proita pismo.
Ured gospodina Gobyja vodio je svoje inozemne poslove istom umjenou kao i svoje poslove kod
kue. Nije zalio izdatke i dobivao je rezultate veoma brzo.
Poirot je morao priznati da rezultati nisu bili znaajni, ali vie nije ni oekivao.
Olga Seminoff nije se vratila u svoj rodni grad. Tamo od njezine obitelji nije bilo vie nikoga zivog.
Imala je u gradu samo jednu prijateljicu, jednu postariju zenu s kojom se neprekidno dopisivala i
javljala joj vijesti o sebi. Pi262
sala joj je da se dobro slaze sa svojom poslodavkom, koja ponekad malo pretjeruje ali je zato
velikoduna.
Nekoliko posljednjih pisama to ih je primila od Olge stigla su prije otprilike godinu i pol. U njima
je spominjala jednog mladia i davala do znanja da je bilo govora o zenidbi, ali se taj mladi, ije
ime nije navela, mora tek snai, tako da se jo nita odreeno ne moze rei. U zadnjem pismu je sva
zadovoljna pisala o tome kako su im izgledi dobri. Kad nakon toga pisma vie nisu pristizala, Olgina
je prijateljica zakljuila da se Olga za svog Engleza udala i promijenila adresu. Takve su se stvari
esto dogaale djevojkama koje su otile u Englesku. Ako su se sretno udale, nikad vie nisu pisale.
Ona nije bila zabrinuta.
Sve se slagalo, pomisli Poirot. I Lesley je govorio o zenidbi, iako vjerojatno nije mislio ozbiljno. Za
gospou Llewellyn-Smythe rekla je da je velikoduna. Zna se da je Lesleyju netko dao novaca.
Mozda je Olga onim novcem to ga je do tada primila od svojih poslodavaca unaprijed platila
falsifikat u svoju korist.
Elspeth McKay ponovno doe na terasu. Poirot i nju upita za miljenje o eventualnom partnerstvu
izmeu Olge i Lesleyja.
Ona asak promisli, a onda prozbori nepogreivi autoritet:
- Ako je i bilo tako, ona je to u sebi dobro uvala. Nikad se o njima nije nita ulo. U naem
V . 263
mjestu, ako se neto dogodi, odmah se o tome govori.
- Lesley Perrier odrzavao je stanovite odnose s jednom udatom zenom. Mozda je zato upozorio
djevojku da svojoj poslodavki o njemu nita ne govori.
- Posve mogue, jer je gospoa Smythe vjerojatno neto znala o loem karakteru Lesleva Ferriera pa
bi je sigurno upozorila neka se s njime ni u to ne uputa.
Poirot slozi svoje pismo i stavi u dzep.

- Bit e mi veoma drago ako mi dopustite da vam donesem alicu aja.

- Ne, ne... moram odmah otii kui i promijeniti cipele. Ne znate kada e se va brat vratiti?
- Nemam pojma. Nisu mu rekli zato ga zovu.
Poirot se cestom vraao u svoje svratiste, samo stotinjak metara udaljeno od kue Elspeth McKay. U
trenutku kad se priblizavao vratima, na njima se pojavi njegova gazdarica, vesela zena tridesetih
godina:
- eka vas jedna gospoa - ree. - Ve je dosta dugo ovdje. Rekla sam joj da ne znam ta-no kamo ste
otili i kada ete se vratiti, ali je ona rekla da e vas ekati. A zatim doda: - To je gospoa Drake.
Rekla bih da je sva uzbuena. Inae je tako mirna. Mora da je dozivjela neki straan udarac, eka vas
u salonu, zelite li da donesem aja, ili neto drugo?
- Ne, hvala - ree Poirot - bolje ne. Prvo da ujem to mi ona ima rei.
264
Poirot otvori vrata i ue u salon. Rowena Drake je stajala ispred prozora. Prozor nije gledao na ulicu,
pa ga ona nije mogla vidjeti kad je dolazio. Naglo se okrenula zauvi otvaranje vrata.
- Monsieur Poirot, konano! Tako vas dugo ekam! Meni se bar ini jako dugo!
- zao mi je, madame, bio sam u Quarry Woodu, razgovarao s mojom prijateljicom, gospoom
Oliver, a onda jo s dva mladia, Nicho-lasom i Desmondom.
- Nicholas i Desmond? Jest, znam. Pitam se ... o, boze, ovjeku svata padne na pamet.
- Vi ste uznemireni, gospoo - ree blago Poirot.
Nikada ni u snu nije mislio da e tako neto dozivjeti: Rowena Drake uzbuena, Rovvena Drake koja
nije vie gospodar situacije, koja nije vie organizator svih zbivanja, koja ne namee drugima svoje
odluke.
- uli ste, zar ne? - upita. - A mozda niste?
- to sam to trebao uti?
- Neto strano. On je ... on je mrtav! Netko ga je ubio!
- Tko je mrtav, madame?
- Znai niste uli?! A on je doista tek dijete, takoer, pa sam mislila... o, boze, kakva sam ja budala.
Trebala sam vam odmah rei, im ste me pitali. Sada se strano osjeam! Osjeam se krivom jer sam
mislila da ja najbolje znam, da sam najpametnija. Ali bilo je to u najboljoj namjeri, gospodine Poirot,
vjerujte!
265
- Sjednite, madame, sjednite. Umirite se i onda mi sve ispriajte. Kazete da je jedno dijete mrtvo?
Opet jedno dijete?
- Njezin brat! - ree gospoa Drake. - Leopold.
- Leopold Revnolds?
- Da. Nali su ga mrtvog na jednom od pu-teljaka u polju. Mora da se vraao iz kole i skrenuo prema
potoku da se tamo malo poigra. Netko mu je drzao glavu pod vodom, u potoku.
- Dakle, isti sluaj kao i s Joyce?
- Jest, jest. Sigurno se radi o ... nekoj vrsti ludila. A ne znamo tko je taj ubojica. To je strano!
Nemamo ni najmanjeg pojma! A inilo mi se da znam. Zaista sam mislila... da, to je gnjusna stvar.
- Morate mi to ispriati, madame.
- Da. Sve vam zelim rei. Zbog toga sam i dola. Vidite, doli ste k meni nakon razgovora s Elizabeth
Whittaker. Ona vam je rekla da me je neto moralo prestraiti, da sam vjerojatno neto vidjela u
predsoblju. Ja sam vam tada rekla da nita nisam vidjela, jer sam mislila, vidite ... i zastane.
- to ste vidjeli?
- Trebala sam vam tada rei. Vidjela sam kako se vrata biblioteke otvaraju, polako, oprezno, i onda se
on pojavio. Nije sasvim iziao, nego je zastao na vratima, a onda ih naglo opet zatvorio i vratio se u

biblioteku.
- Tko je to bio?
- Leopold. Leopold, djeak to su ga sada ubili. A vidite, ja sam mislila ... boze, kakva greka! Kakva
strana greka! Mislila sam da ete, ukoliko vam to kazem, istrazivati pozadinu.
- Vi ste dakle, mislili - upita je Poirot - da je Leopold ubio svoju sestru. To ste mislili?
- Da, to sam mislila. Ne odmah, naravno, jer u tom trenutku nisam jo znala da je Joyce mrtva. No on
je imao neki udan izraz lica. Oduvijek je bio udno dijete, ak smo ga se pomalo bojali jer smo
znali da nije sasvim normalan. Bio je veoma pametan i imao je veoma visok kvocijent inteligencije.
Pa ipak nije bio sasvim normalan.
- U onom sam trenutku mislila: 'to Leopold radi u biblioteci, umjesto da je u sobi gdje se upravo
igraju ognjenog zmaja?' I jo sam se pitala: 'to tamo radi kad izgleda tako udno?' Kasnije, dakako
nisam vie na to mislila; ali kad sam ga ugledala, mora da sam se prestraila zato to je udno
izgledao. I zato sam ispustila vazu. Elizabeth mi je pomogla skloniti krhotine, a nakon toga sam se
vratila u sobu, gdje je bio ognjeni zmaj. Nisam vie mislila na tu nezgodu, sve dok nismo nali Joyce.
U taj sam tren pomislila ...
- Tada ste pomislili da je to uinio Leopold?
- Jest, da. Upravo sam to pomislila, inilo mi se da sam pronala razlog zato je onako udno
izgledao. Mislila sam da znam. Tako sam uvijek, cijelog svog zivota, mislila da znam mnogo o
stvarima i da imam pravo. Sada vidim kako sam pogrijeila. Jer to da je djeaka netko ubio, to svemu
daje sasvim drugo znaenje. Mora da je uao unutra i naao je tamo - mrtvu 266
267
to je u njemu izazvalo straan ok. Uplaio se. Htio je neopazice izii iz te sobe, a onda je gore
opazio mene i vratio se u biblioteku, zatvorio vrata i ekao da se predsoblje isprazni pa da onda izie.
Ali ne zato to ju je on ubio, nego zato to ju je naao mrtvu.
- A vi ste itavo vrijeme utjeli? Niste htjeli rei koga ste vidjeli, ak i kad je otkrivena mrtva Joyce?
- Ne. Ja ... znate nisam mogla. On je, shvaate li, tako mlad, bio tako mlad, moram sada rei. Mislim
da je imao deset, najvie jedanaest godina. Sama sebi sam rekla: ne zna to radi. Nije on za to kriv. Ne
moze biti moralno odgovoran. Uvijek je bio malo udan. Podvrgut emo ga lijeenju. Neemo sve
prepustiti policiji. Oni e ga poslati u neki kazneno-popravni dom. Umjesto toga pruzit emo mu
specijalni psiholoki tretman, ukoliko se bude pokazalo potrebnim. Ja sam ... mislila najbolje. Morate
mi vjerovati. Mislila sam dobro.
Kakve zalosne rijei, pomisli Poirot, najzalosnije rijei na svijetu... Gospoa Drake kao da je znala
to on misli.
- Da. Uinila sam to u najboljoj namjeri. Mislila sam dobro, ovjek uvijek misli da zna to je najbolje
za druge, ali u stvari ne moze znati. Jer sada je oigledno da je Leopold onako ustuknuo ili zato to je
vidio tko je ubio Joy-ce, ili zato to je naao trag po kojem se moglo zakljuiti tko je ubojica.
Sigurno je znao neto zbog ega se ubojica vie nije osjeao sigurnim. I cijelo vrijeme on je ekao
priliku da se doepa
268
djeaka nasamo, a kad mu se ona pruzila, udavio ga je u potoku da ne bi progovorio, da ne bi rekao
to zna. Da sam barem onda rekla, da sam sve ispriala vama, policiji, bilo kome! AU ja sam mislila
da znam to radim ...
- Tek danas ste progovorili - ree Poirot nakon to je neko vrijeme utke promatrao gospou Drake
kako sjedi pred njim suzdrzavajui suze. - Rekli su mi da je Leopold u zadnje vrijeme imao mnogo
novaca. Mora da mu je netko plaao da uti.
- Ali zato - tko?
- Doznat emo - ree Poirot. - I to veoma brzo.

269
Dvadeset drugo poglavlje
Nije bilo u prirodi Hercula Poirota da druge pita za miljenje. Obino je bio posve zadovoljan s
vlastitim. Pa ipak, u nekim je sluajevima pravio iznimke. To se dogaalo upravo sada. On i Spence
kratko su razgovarali, onda se Poirot obratio poduzeu za iznajmljivanje automobila, obavio jo
jedan kratak razgovor s inspektorom Raglanom i potom otiao. Naruio je auto da ga odveze u
London, tako da se na putu jo jednom nakratko zaustavi. Svratio je, naime, u kolu "Brijestovi".
Rekao je oferu neka ga petnaestak minuta prieka, uao i zamolio da ga gospoica Emlyn primi.
- zao mi je to vas u ovo doba uznemirujem. Sigurno sada veerate.
- Nadam se da ete shvatiti kao kompliment, gospodine Poirot, ako vam kazem kako sam potpuno
sigurna da me vi nikada, ni u koje doba, ne biste uznemiravali bez velika razloga.
- Veoma ste ljubazni. Da budem iskren, doao sam vas zamoliti za jedan savjet.
- Doista?
271
Gospoica Emlyn kao da je bila iznenaena. Ne samo iznenaena ve i pomalo sumnjiava.
- Izgleda mi da je to sasvim neubiajeno za vas, gospodine Poirot - ree ona. - Jer vi ste, zar ne,
obino zadovoljni vlastitim miljenjem.
- Jesam, obino sam zadovoljan vlastitim miljenjem, ali utjeilo bi me i pomoglo mi kad bi se sada
sa mnom slozio netko do ijeg miljenja drzim.
Nita nije rekla, samo ga je radoznalo promatrala.
- Znam tko je ubio Joyce Revnolds - ree - a vjerujem da i vi znate.
- Nisam to nikad rekla - ree gospoica Emlyn.
- Niste. Znam da niste. A to mi pokazuje da je u pitanju samo miljenje.
- Mislite predosjeaj? - upita gospoica Emlyn svojim najhladnijim tonom.
- Volio bih da ne upotrijebimo tu rije. Prije bih rekao da imate odreeno miljenje.
- U redu, dakle. Priznajem da imam odreeno miljenje. To jo uvijek ne znaix da u vam ga rei.
- Predlazem, gospoice Emlyn, da na komadiu papira napiem etiri rijei. Onda u vas upitati
slazete li se s te etiri rijei.
Gospoica Emlyn ustane, prie svom pisaem stolu, uzme komadi papira i vrati se Poirotu.
- Zanimaju me vae etiri rijei.
272
Poirot izvadi iz dzepa pero, napie etiri rijei, savije papir i pruzi ga gospoici Emlyn. Ona ga uze i
proita.
- Dakle? - upita Poirot.
- Slazem se s dvije rijei na vaem papiru. A to se tie drugih dviju, to je ve teze rei. Nemam
nikakvih dokaza a, moram priznati, nije mi ta ideja ni pala na pamet.
- Za one dvije rijei imate dokaze?
- Mislim da imam.
- Voda - ree Poirot znaajno. - im ste to uli, znali ste sigurno, im sam, naime, ja za to uo, znao
sam sigurno. Sada smo sigurni vi i ja. A jeste li ve uli da je i djeak umoren tako da mu je netko
glavu drzao pod vodom? U potoku?
- ula sam. Telefonirali su mi i rekli da je to Jovcin brat. Kakve je on veze imao s cijelim sluajem?
- Htio je novaca - ree Poirot. - I dobio ga je. A onda, im se ukazala zgodna prilika, udavili su ga u
potoku.
Glas mu se nije mijenjao. Ako se neka promjena uope mogla primijetiti, nije to bio me-kaniji, ve
neto grublji ton.
- Osobu koja mi je to ispriala - ree - razdiralo je suosjeanje. Njezini su oseaji bili uzburkani. Ja

nisam takav. Leopold je bio veoma mlad, gotovo jo dijete. Ali njegova smrt nije nesretan sluaj,
nego posljedica, kao i tolike stvari u zivotu, njegovih postupaka, zelio je novac i upustio se u rizik.
Bio je dovoljno pametan i dovoljno zreo da zna u to se upustio. Pa ipak;
18 Dogodilo se na dan Svih svetih
273
zelio je novac. Bilo mu je samo deset godina, ali uzrok i posljedica su isti kao da mu je bilo trideset,
pedeset ili devedeset. Znate li na to prvo pomislim u ovakvim sluajevima?
- Rekla bih - ree gospoica Emlyn - da imate vie smisla za pravdu, nego za suosjeanje.
- Moje suosjeanje - ree Poirot - Leo-poldu ionako ne bi pomoglo. On je izvan domaaja bilo kakve
pomoi. I ako se izborimo za pravdu, vi i ja, jer ja mislim da u ovom sluaju mislimo jednako, ni ta
pravda ne moze pomoi Leopoldu. Ali ona zato moze pomoi jednom drugom Leopoldu, moze
pomoi da neko drugo dijete ipak ostane na zivotu - ako je na vrijeme uspijemo postii. Dvostruki
ubojica, kojemu je ubijanje nain da postigne osjeaj sigurnosti, taj ubojica je velik rizik... Ja putujem
u London, gdje u se sastati s nekim ljudima da bih se s njima dogovorio kako treba postupiti, da bih
im, mozda, prenio svoja uvjerenja o ovom sluaju.
- To vam nee biti lako - ree gospoica Emlyn.
- Znam da nee. Put i nain na koji to namjeravam postii nisu jednostavni, ali makar u ih upoznati s
onim to znam i to se doista dogodilo. A to su ljudi koji shvaaju kako funkcionira um kriminalaca.
Ima jo jedna stvar koju bih vas zamolio. Treba mi vae miljenje. Ovaj put samo vae miljenje, ne i
dokazi. Zanima me to mislite o karakteru Nicholasa Ransoma i Desmonda Hollanda. Savjetujete li
mi da im vjerujem?
274
- Smatram ih obojicu dostojnima povjerenja. To je moje miljenje. Obojica su u mnogim stvarima
budalasti, ali to su tek efemerne stvari u zivotu. U osnovi su to zdravi mladii. Zdravi poput jabuke
bez crva.
- Izgleda da se uvijek vraamo na jabuke - ree Hercule Poirot zalosno. - Moram sada ii. eka me
automobil. Moram na jo jedno mjesto.
18*
275
Dvadeset tree poglavlje
- Jeste li uli to se dogaa u Quarry Gar-denu? - upita gospoa Cartwright, stavljajui u koaricu
kutiju praka Omo i kutiju Bijelog labuda.
- Quarry Woodu? - upita Elspeth McKay, kojoj se gospoa Cartwright obratila. - Ne, nisam nita
osobito ula. - Odabrala je jo kutiju kukuruznih pahuljica. Obje su zene bile u novootvorenom
supermarketu radi svoje jutarnje kupovine.
- Priaju da tamo neko drvee predstavlja opasnost. Jutros je dolo nekoliko umara. Radi se o stablu
koje raste na onoj drugoj strani brda, gdje je strma padina, pa se stablo nagnulo. Mozda moze i pasti.
U jedno od stabala udario je grom prole zime, ali ono je, mislim, podalje od mjesta gdje raste
nagnuto stablo. U svakom sluaju, poeli su kopati oko korijenja stabla. teta. Upropastit e taj dio
vrta.
- to mozete - ree Elspeth McKay. Valjda znaju to rade. Netko ih je pozvao, je li?
277
- Da. S njima su i dva policajca, koji paze da nitko ne prie. Kazu da moraju utvrditi koje e od
bolestnih stabala prvo biti posjeeno.
- Razumijem - rekla je Elspeth McKay. Posve je vjerojatno da je razumjela. Nitko
joj, dakako, nita nije objasnio, ali njoj i nije trebalo objanjavati.
Ariadna Oliver otvori telegram to ga je upravo primila. Bila je tako nauena primati telegrame

telefonom - prvo je trei uokolo trazila olovku da zapie zadrzaj, a onda bi ipak molila da joj
poalju tekst - da se sada, primivi "prvi telegram", gotovo zapanjila.
MOLIM DOVEDITE GOSPOU BUTLER I MIRANDU U VA STAN HITNO STOP NE GUBITE NI
TRENA STOP VAZNO OBAVITI LIJENIKI PREGLED ZBOG OPERACIJE
Odmah pozuri u kuhinju, gdje je Judith But-ler kuhala dzem od dunja.
- Judy, idi spakirati najvaznije stvari. Ja se vraam u London, a ti e sa mnom; i Miranda.
- Veoma si ljubazna, Ariadna, ali ja moram obaviti jo toliko poslova. Valjda ni ti ne misli danas
otputovati? Zbilja ne mora zuriti.
- Moram. Rekli su mi da moram - odgovori gospoa Oliver.
- Tko ti je rekao? Tvoja gazdarica? "',<i""
278
- Ne, netko drugi - odgovori Ariadna Oliver. - Jedna od rijetkih osoba koje u zivotu sluam. Hajde,
pozuri.
- Sada se stvarno ne mogu maknuti iz kue. Ne mogu.
- Mora poi sa mnom - ree gospoa Oliver otro. - Ve nas eka auto, iza kue. I odmah emo
krenuti.
- Ali nema smisla da vodim Mirandu. Mogu je kod nekoga ostaviti; kod Revnoldsovih, na primjer, ili
kod Rowene Drake.
- I Miranda ide s nama - prekine je gospoa Oliver. - Nemoj stvarati potekoe, Judy, to ti posve
ozbiljno savjetujem. Uostalom, kako uope moze i pomisliti da je ostavi kod Revnoldsovih?! Zar
nije nedavno dvoje njihove djece ubijeno?
- Da, ima pravo. S tom kuom neto nije u redu, zar ne? Izgleda da tamo ima netko tko ... Boze dragi,
to to govorim!
- Previe govorimo - ree gospoa Oliver. - U svakom sluaju, ako jo netko mora biti ubijen, onda
e to, po mom miljenju, biti Ann Revnolds.
- Ali to se to s tom obitelji dogaa? Zato ih ubijaju, jedno za drugim? O, Ariadna, to ovjeku tjera
strah u kosti!
- Da, to zastrauje. Ali ima trenutaka kad ovjek ima pravo da se boji. Upravo sam primila jedan
telegram i poduzimam korake u vezi s tim.
- Nisam ula telefon.
- Nisam ga primila telefonom, ve su mi ga donijeli.
279
asak je bila u nedoumici, a zatim pruzi telegram svojoj prijateljici.
- to ovo znai? Kakva operacija?
- Radi se vjerojatno o krajnicima - ree gospoa Oliver. - Prolog tjedna Mirandu je jako boljelo
grlo, sjea se? to je prirodnije nego da ode u London, na pregled specijalistu?
- Nisi valjda poludjela, Ariadna?
- Mozda jesam - ree gospoa Oliver - akutno ludilo. Ali, idemo! Mirandi e se svidjeti u Londonu.
Ne mora brinuti. Nee ii ni na kakvu operaciju. To je ono to se u pijunskim romanima zove
cover. Odvest emo je u kazalite, u operu ili na baletnu predstavu, to joj bude milije. Ja mislim da bi
najbolje bilo odvesti je na baletnu predstavu.
- Bojim se - ree Judith.
Ariadna Oliver iznenaeno pogleda svoju prijateljicu, koja je podrhtavala. Nalikovala je na Undinu
kao nikad prije; kao da nije bila dio stvarnosti.
- Hajde, doi - ree joj gospoa Oliver.
- Obeala sam Herculu Poirotu da u te dovesti kad mi on dade znak. I sad mi je taj znak dao.
- Ali, to se ovdje zapravo dogaa?! - upita Judith. - Nije mi jasno kako sam uope dola ovamo.

- I ja sam se to ve pitala - ree gospoa Oliver. - Ali nikada se ne moze dokuiti razlog zato ljudi
zive na jednom mjestu, a ne na drugom. Jedan je moj prijatelj nedavno otiao zivjeti u Moretbn-inthe-Marsh. Pitala sam ga zato
280
ide tamo zivjeti, a on mi je odgovorio da je oduvijek na to mislio i uvijek to zelio. Odluio je da ode
tamo zivjeti im bude u mirovini. Rekla sam mu da ja osobno nisam nikad tamo bila, ali da mi to
mjesto zvui jako vlazno. Kakvo je to zapravo mjesto, upitala sam ga. On mi je odgovorio da ne zna
jer nikad tamo nije bio, ali je oduvijek zelio tamo zivjeti. Napominjem da je on posve normalan
ovjek.
- Je li se preselio?
- Jest.
- I svidjelo mu se?
- Nita jo nisam ula - ree gospoa Oliver. - No ljudi su veoma udni, zar ne? Na primjer, utuve
sebi u glavu da neto zele raditi, a onda na kraju ispadne da to moraju raditi. - Gospoa Oliver ode do
prozora i vikne: - Mi-randa, doi, idemo u London!
Miranda im se polako priblizavala.
- Idemo u London?
- Ariadna e nas autom odvesti u London - odgovori joj majka. - Gospoa Oliver se nada da e nam
moi nabaviti karte za baletnu predstavu. Hoe li ii na balet?
- O, veoma rado! - uzviknu Miranda, a oi joj zasiju: - Onda se moram oprostiti od svog prijatelja.
- Dobro, pozuri, jer idemo odmah!
- Ne treba mi mnogo vremena, samo da mu objasnim. Neto sam obeala!
Otrala je odmah niz vrt i nestala kroz otvor u zivici.
281
- Tko su Mirandini prijatelji? - upita gospoa Oliver sa zanimanjem.
- To zapravo ni ja ne znam tono - odgovori Judith. - Ona nikad ne pria o svojim stvarima. Ponekad
mi se ini da su jedina stvorenja koja smatra svojim prijateljima ptice koje promatra u umi,
vjeverice ili neke druge umske zivotinje, ini mi se da je svi uglavnom vole, ali ne znam ima li
nekih pravih prijatelja. Ne dovodi djevojice kui na aj, barem ne toliko kao drugi. Mislim da joj je
Joyce Revnolds bila najbolja prijateljica. - A onda neodreeno doda: - Joyce joj je obino priala
nekakve fantastine prie o slonovima i tigrovima. - Judith se digne. - Moram sad ii spremiti stvari,
kad ve toliko inzistira; premda mi se, moram ti rei, ne kree od kue. Toliko sam poslova samo
napola obavila; ovaj dzem, na primjer ...
- Mora sa mnom - ree gospoa Oliver sasvim strogo.
Judith se sputala stubama, nosei u svakoj ruci po jedan koveg, upravo u vreme kad je u kuu
utrala Miranda, sva zadihana.
- Zar neemo prvo ruati? - upita.
Premda je izgledala poput umske vile, Miranda je bila veoma zdravo dijete i voljela je jesti.
- Zaustavit emo se negdje putem pa emo jesti, recimo u gostionici "Kod crnog djeaka" u
Havershamu - ree gospoa Oliver. - To je sjajan lokal. Tamo smo za tri etvrt sata, a odlino se jede.
Hajde Miranda, sada kreemo.
282
- Onda neu stii do Cathie i obavijestiti je da ne mogu s njom sutra u kino. Mozda bih joj mogla
telefonirati?
- Hajde, pozuri.
Miranda potri u salon, gdje se nalazio telefon. Judith i gospoa Oliver stavljale su kovege u auto.
Miranda se brzo vrati iz salona. - Ostavila sam poruku - ree gotovo bez daha. - Sada je sve u redu.

- Mislim da si poludjela, Ariadna - ree Judith kad su ulazili u automobil. - emu sve ovo?! O emu se
zapravo radi?
- Doznat emo za kratko vrijeme, nadam se - odgovori gospoa Oliver. - Ne znam tko je tu lud, on ili
ja. ,.(....,.,.
- On? Tko on?
- Hercule Poirot.
U Londonu, sjedio je Hercule Poirot u sobi s jo etvoricom mukaraca. Jedan od njih bio je
inspektor Timothv Raglan, ovjek dostojanstvena izgleda i lica na kojemu se nita nije mogle
proitati. Takav je uvijek izgledao u prisutnosti svojih pretpostavljenih. Drugi je bio Spence, vii
inspektor, a trei Alfred Richmond, ef okruzne policije, etvrta osoba, otra sluzbena lica, bio je
predstavnik javnog tuzioca. Promatrali su Her-cula Poirota s razliitim izrazima lica ili, tonije,
bezizrazajnih lica.
283
- Izgleda da ste prilino sigurni u ono to ste nam iznijeli.
- Svakako da sam siguran. Kad se stvari ovako sloze, ovjek shvati da upravo tako mora biti. Onda
pone traziti razloge zbog kojih to ne bi moglo tako biti, pa ako ih ne nae, jo jae uvrsti svoje
prvobitno miljenje.
- Motivi su nekako slozeni, ako vam smijem na to skrenuti paznju.
- Nije tono - ree Poirot - uope nisu slozeni. Naprotiv, tako su jednostavni da ih je teko jasno
sagledati.
Predstavnik pravde primio je tu napomenu sa sumnjom.
- Uskoro emo imati jedan vrst dokaz - ree inspektor Raglan. - Jedino ako nismo upravo tu uinili
greku ...
- Trajla lila lala, makica nije u bunar pala? - upita Hercule Poirot. - Na to mislite?
- Jest. Ali ipak se morate sloziti da se radi samo o vaoj pretpostavci.
Svi su dokazi cijelo vrijeme upravo na to ukazivali. Kad jedna djevojka nestane, onda za to nema
mnogo razloga. Prvi je, obino, da je otila s nekim mukarcem; drugi, da je mrtva. Sve ostalo su
samo pretpostavke, koje se u zbilji nikad ne dogode.
- Nema vie nekih vaznih toaka na koje biste nam htjeli skrenuti paznju, gospodine Poirot?
- Ima. Bio sam u vezi s poznatom tvrtkom za promet nekretninama. To su moji prijatelji, koji su se
specijalizirali za prodaju zemljita u Zapadnoj Indiji, obalama Egejskog, Jadranskog
284
i Sredozemnog mora te svim ostalim mjestima gdje ima mnogo sunca. Klijentela im je, uglavnom,
veoma bogata. Nedavno je uglavljena ova kupovina. Mislim da bi vas taj podatak mogao zanimati.
Pruzi presavijen komad papira.
- Mislite da to moramo povezati...
- Siguran sam.
- Vjerovao sam da je kupoprodaja otoka u toj zemlji zabranjena.
- Novcem se esto pronae nain da se za-obiu zakoni.
- Ima li jo neto to biste zeljeli da raspravimo?
- Moze se dogoditi da u u toku dvadeset i etiri sata imati neto, to e potkrijepiti moje
pretpostavke.
- A to je?
- Oevidac. >..,..;.- zelite nam time rei...
- Oevidac zloina.
Predstavnik pravde promatrao |e Poirota sa sve veom nevjericom.
- Gdje je sada taj oevidac?

- Na putu za London. Nadam se ...

- Kao da ste zabrinuti?
- Da. Istina je. Jesam. Uinio sam sve to sam mogao, za sve sam se pobrinuo, pa ipak, moram
priznati da se bojim; usprkos svim mjerama opreza to sam ih poduzeo, bojim se. Jer suoeni smo kako da vam to objasnim - suoeni smo s okrutnou, brzim potezima, gramzljivou koja prelazi
sve granice koje se mogu oekivati u
285
ljudskog stvorenja i neim ... u to nisam sasvim siguran ... to bismo gotovo mogli okrstiti ludilom.
Ne ludilom u medicinskom smislu te rijei dakle nein priroenim, ve o vrsti ludila to ga ovjek
sam odnjeguje. Poput sjemena to uhvati korijen i brzo naraste da bi u odreenom trenutku preuzelo
vlast, nametnuvi neljudski odnos prema zivotu.
- Morat emo u vezi s tim zapitati za miljenje jo nekolicinu ljudi - ree predstavnik pravde. - Ne
mozemo se samo tako upustiti u stvari. Mnogo, dakako, ovisi o onomu to e rei umari. Ako
dobijemo potvrdan odgovor, mozemo krenuti u akciju, ali ako on bude negativan, morat emo dobro
promisliti.
Hercule Poirot ustane.
- Sada u se od vas oprostiti. Rekao sam vam sve to znam, ega se sve bojim i to sve smatram
moguim. Bit u s vama u vezi.
Prije nego to je iziao, rukovao se sa svakim pojedinano, preciznou jednog stranca.
- Ovaj ovjek je pomalo arlatan - ree predstavnik pravde. - Zar vam se ne ini da je malo aknut? U
svakom sluaju, ima dosta godina. Ne znam mozemo li se osloniti na miljenje ovjeka njegove
dobi?
- Mislim da se na njega mozete mimo osloniti - ree okruzni ef policije. Takav je moj dojam.
Spence, poznajem vas ve mnogo godina, vi ste mu prijatelj. Je li postao malo senilan, to mislite?
- Ne mislim da je postao senilan - odgovori Spence. - to vi mislite, Raglan?
- Tek sam ga nedavno sreo. Ispoetka mi se uinilo da nain na koji izlaze stvari, nain na koji misli,
da su ... recimo, udni. Ali, sve u svemu, sada mislim drugaije. Uvjeren sam da e se dokazati da ima
pravo.
286
287
Dvadeset etvrto poglavlje
Gospoa Oliver udobno se smijestila za stolom u udubini prozora gostionice "Kod crnog momka".
Bilo je jo dosta rano pa blagovaonica nije bila prepuna. Onda je za stol dola i Judith Butler, nakon
to je napudrala nos. Sjela je suelice gospoi Oliver i poela prouavati kartu.
- to voli Miranda? - upita gospoa Oliver. - Mozemo odmah i za nju naruiti. Valjda e doi za koju
minutu.
- Ona voli pilie na zaru.
- To je jednostavno. A to je s tobom?
- I ja u to.
- Tri porcije pilia na zaru - narui gospoa Oliver. Zatim se nasloni, intenzivno promatrajui svoju
prijateljicu.
- Zato me tako gleda?
- Mislim.
- Na to misli?
- Mislim kako u stvari malo o tebi znam.
- Pa, tako je sa svima, zar ne?
- Misli da ovjek o drugome nikad ne moze sve znati?

- Da, upravo tako.

19 Dogodilo se na dan Svih svetih
289
d- Valjda ima pravo. Obje uute na neko vrijeme.
- Dosta im dugo treba da serviraju.
- Sad e, dini rrui se.
Prie konobarica s posluzavnikom punim raznih zdjela.
- Mirande dugo nema. Zna li ona tono gdje je blagovaonica?
- Naravno da zna. Ve smo zavirile ovamo na putu za toaletu. Judith se nestrpljivo digne. - Idem je
potraziti.
- Da joj mozda nije pozlilo od automobila?
- Prije, kad je bila manja, znalo joj je pozli-ti, ali sada vie ne.
Judith se vrati nakon pet minuta.
- Nema je tamo gdje pie "Gospoe" - ree. - Jedna vrata vode u vrt. Mozda je onuda izila da
pogleda neku pticu ili neto drugo. To bi njoj bilo slino.
- Danas nije pravi trenutak za gledanje ptica - ree gospoa Oliver. - Idi je dozvati. Morat emo brzo
dalje.
Elspeth McKay probola je nekoliko kobasica vilicom, stavila na tavu i odlozila u hladnjak, pa poela
guliti krumpire.
Uto zazvoni telefon.
- Gospoo McKav? Ovdje narednik Good-win. Je li va brat kod kue?
290
- Ne, danas je u Londonu.
- Zvao sam ga i ondje, ali je otiao. Hoete li mu, molim vas, kad doe kui, rei da imamo pozitivan
rezultat.
- To znai da ste u bunaru nali tijelo?
- Izgleda da vie nema mnogo smisla o tome utjeti. Ve se proulo.
- Koga ste nali? Olgu Seminoff ?
- Po svemu sudei.
- Jadna djevojka - ree Elspeth. - Da li se sama bacila ... ili, to?
- Nije bilo samoubojstvo. Netko ju je ubo nozem. Pravo pravcato ubojstvo.
Nakon to je njezina majka napustila prostoriju s natpisom "Gospoe", Miranda prieka trenutak,
zatim otvori vrata, oprezno pogleda napolje, otvori vrata kroz koja se ide u vrt i potra puteljkom
koji je vodio prema straznjem dijelu vrta. Prije je tu bilo mjesto za koije, a sada garaza. Miranda
produzi dalje kroz mala vrata predviena za pjeake i izie na put. Malo podalje bio je parkiran jedan
automobil. U njemu je sjedio ovjek s ekinjastim sijedim obrvama i sijedom bradom itajui novine.
Miranda otvori vrata i sjedne pored vozaa. Nasmije se.
- Smijeno izgleda.
- Moze se srdano nasmijati, nitko te nee spreavati.
19*
291
Automobil krene, spusti se putom, zaokrene udesno, zaokrene ulijevo, onda opet udesno i doe do
ceste drugog reda.
- Na vrijeme smo - ree ovjek sa sijedom
bradom.
- U pravi tren. Moze se vidjeti znak dvostruke sjekire, a i Kilterburv Down. Krasan vidik.
Kraj njih projuri jedan automobil, tako blizu da su gotovo morali sletiti u zivicu.

- Mladi idioti - promrmlja sjedobradi. Jedan od mladia imao je kosu do ramena i

velike naoale tako da je podsjeao na sovu. Drugi je pak, sa svojim bogatim zaliscima, nastojao
izgledati poput panjolca.
- Ali mama bi se mogla brinuti gdje sam ...
- Nee se stii brinuti. Jer kad se pone brinuti, ti e ve biti tamo gdje zeli biti.
4
U Londonu, Hercule Poirot podigne slualicu i zauje glas gospoe Oliver.
- Izgubili smo Mirandu.
- Kako to mislite - izgubili?
- Bili smo na ruku u gostionici "Kod crnog momka". Ona je otila u toalet i vie se nije vratila. Rekli
su nam da ju je netko vidio kako se odvezla s jednim starijim gospodinom. Ali nije sigurno da je to
bila ona. Mogao je biti i netko drugi. Jer ...
- Stalno ste morale biti uz nju! Vas dvije niste je smjele ni jednog trenutka isputati iz vida.
292
Rekao sam vam da je u opasnosti! Je li gospoa Butler jako zabrinuta?
- Naravno da je zabrinuta ... to mislite! Poludjela je od straha. Inzistira da se pozove policija.
- Jest, bilo bi to najprirodnije. I ja u ih
zvati!
- Ali zato bi Miranda bila u opasnosti?
- Zar ne znate? Do sada ste to ve morali uti! - A onda doda: - Nali su tijelo. Upravo su mi javili...
- Kakvo tijelo?
- Tijelo u bunaru.
293
Dvadeset peto poglavlje
- Divno je! - ree Miranda obazirui se.
Kilterburv Ring predstavljao je turistiku ljepotu ovoga kraja, iako njegovi ostaci nisu bili osobito
poznati. Bio je razruen prije nekoliko stotina godina. Pa ipak, tu i tamo, dizao se po koji megalit i,
uspravno stojei, govorio o davno prolom ritualnom bogotovlju. Miranda je postavljala pitanja:
- emu im je sve ovo kamenje sluzilo?
- Za ritual. Za ritualno bogotovlje. Za ritualno prinoenje zrtava. Shvaa to su zrtve, zar ne,
Miranda?
- Mislim da shvaam.
- zrtve se moraju prinositi, zna. To je vazno.
- Ti misli da to nije neka vrsta kaznjavanja? Nego neto posve drugo?
- Jest. To je neto posve drugo. Umre zato da bi drugima omoguio da zive. I da se rode. To je ono
vazno.
- Mislila sam da mozda ... / - Da, Miranda?
295
- Mislila sam da mozda mora umrijeti zato to je neki tvoj postupak izazvao neiju smrt.
- Kako ti je to palo na pamet?
- Mislila sam na Joyce. Da joj nisam priala o jednoj stvari, mozda ona ne bi umrla, to misli?
- Mozda ne bi.
- Bila sam zabrinuta nakon to je Joyce umrla. Nisam joj trebala priati, je li? Rekla sam joj jer sam i
ja njoj htjela ispriati neto vazno. Ona je bila u Indiji i stalno je o tome priala; o tigrovima, o
slonovima, o njihovim zlatnim privjescima i ukrasima i o njihovim bogato ureenim ormama. A
onda sam odjednom osjetila potrebu da i netko drugi zna ono to sam ja znala. Jer ranije, vidi, uope
nisam na to mislila.

- Na trenutak zauti, pa upita:

- Je li i ono takoer bila zrtva? - U neku ruku jest.
Miranda je zamiljena utjela, a zatim ree:
- Zar jo nije vrijeme?
- Sunce jo nije u pravom polozaju. Jo mozda pet minuta, pa e obasjati kamen.
I opet su tako sjedili, utei, kraj automobila.
- Sada! Mislim da je sada pravi trenutak - ree sjedobradi pogledavi u nebo na kojemu je sunce
kretalo prema horizontu. - To je krasan trenutak. Nikoga nema. U ovo doba nitko se ne penje na vrh
Kilterburv Downa da bi vidio Kilterburv Ring. Prehladno je u studenom, a nema vie ni kupina. Prvo
u ti pokazati Znak dvostruke sjekire na kamenu. Urezali su ga kad su doli iz
296
I
Mikene ili Krete, prije nekoliko stotina godina. To je udesno, zar ne, Miranda?
- Jest, to je udesno - ree Miranda. - Pokazi mi.
Penjali su se do najvieg kamena. Kraj tog najvieg kamena lezao je drugi koji se sruio, a malo
dalje, neto nize, jo jedan, koji se nagnuo kao pod teretom prohujalih godina.
- Jesi li sretna, Miranda?
- Da. Sretna sam.
- Evo znaka. Tu je.
- Zar je to zbilja znak dvostruke sjekire?
- Da. Malo je izblijedio od vremena, ali tu je. To je taj simbol. Stavi na njega glavu. A sada... sada
emo nazdraviti prolosti, budunosti i ljepoti.
- Oh, kako je to lijepo! - usklikne Miranda. Sjedobradi joj stavi u ruku zlatnu au i iz
jedne pljoske natoi zlatkastu tekuinu.
- Ima voni tek, tek breskve. Popij to, Miranda, i bit e jo sretnija.
Miranda uze sjajnu au i pomirisa.
- Da, zaista mirie po breskvama. Pogledaj sunce! Kao crveno zlato, izgleda kao da lezi na rubu
svijeta!
On se okrenu prema suncu.
- Podigni au i ispij.
Ona se posluno okrene. Jedna ruka jo uvijek joj je bila na megalitu s poluizbrisanim znakom.
Sjedobradi je sada stajao iza nje. Ispod nagnutog kamena isuljale su se dvije polusagnu-te prilike.
Ono dvoje to su stajali na vrhu bili
297
su im okrenuti leima. Nisu ih mogli primijetiti. Brzo ali oprezno pojure te dvije prilike uzbrdo.
- Nazdravi ljepoti, Miranda.
- A, to bome nee! - ree netko iza njih. Ruziast barunasti kaput padne preko glave
sjedobradoga i jedna mu aka izbije noz iz ruke koja se ve polako dizala. Nicholas Ransom zgrabi
Mirandu i, vrsto je drzei, odvue od one dvojice, to su se hrvala.
- Ti vrazja mala budalo - ree Nicholas Ransom. - Doi ovamo s okorjelim ubojicom. Morala si znati
to radi.
- U neku ruku sam i znala - odgovori Miranda. - Trebala sam biti zrtvovana zato to sam za sve kriva.
Joyce je zbog mene ubijena pa je pravo da i ja budem zrtvovana, zar ne? Bilo bi to ritualno ubojstvo.
- Ma kakvo ritualno ubojstvo, ne govori gluposti! Nali su i onu djevojku, zna, onu au pair djevojku
koja je nestala prije dvije godine otprilike i nigdje je nisu mogli pronai. Svi su mislili da je pobjegla
zato to je krivotvorila oporuku. Nije ona pobjegla. Njeno tijelo su nali u bunaru.
- Oh -otme se Mirandi uzvik bola. - Valjda ne u bunaru zelja, koji sam toliko zeljela pronai! Nemoj

mi rei da su je pronali u bunaru zelja! Tko ... tko ju je tamo stavio?

- Ista osoba koja je tebe dovela ovamo.
298
Dvadeset esto poglavlje
Opet su etvorica mukaraca sjedila promatrajui Poirota. Timothv Raglan, Spence, i ef policije
imali su zadovoljan izraz lica: na njima se vidjelo da su puni oekivanja, poput make koja e svakog
trena ugledati zdjelicu vrhnja. Samo^ etvrti kao da i dalje nije odustajao od nepovjerenja.
- Onda, gospodine Poirot - ree ef policije, preuzevi inicijativu i ostavivi ovjeka iz javnog
tuzilatva da bude sluzbeni promatra - svi smo ovdje ...
Poirot dade rukom znak. Inspektor Raglan izie iz sobe, a zatim se vrati uvodei jednu zenu tridesetih
godina, jednu djevojku i dva mladia.
Predstavi ih efu policije: - Gospoa Butler, gospoica Butler, gospodin Nicholas Ransom i gospodin
Desmond Holland.
Poirot ustane i povede Mirandu drzei je za ruku. - Sjedni ovdje, kraj majke, Miranda. Gospodin
Richmond, ef policije, hoe ti postaviti nekoliko pitanja i moli te da mu na njih odgovori. Radi se o
onome to si ti vidjela prije vie od godinu dana, sada ve gotovo dvije. Ti si to ispri299
ala jednoj osobi i, ako sam tano shvatio, samo toj jednoj osobi. Je li tako?
- Rekla sam Joyce.
- to si doslovce rekla Joyce?
- Da sam vidjela jedan zloin. , : - I nikome vie nisi rekla?
- Nisam. Ali mislim da je Leopold nagaao. On je, znate, esto prislukivao za vratima. Volio je znati
tajne drugih ljudi.
- Ti si ula da je Joyce Revnolds onog po-podneva prije zabave za dan Svih svetih tvrdila kako je ona
osobno vidjela zloin. Je li rekla istinu?
- Nije. Ona je jednostavno ponovila ono to sam joj ja rekla - pravei se da se to njoj dogodilo.
- Hoe li nam sada tono rei to si vidjela?
- Nisam isprva znala da se radi o ubojstvu. Mislila sam da je posrijedi bila nesrea; mislila sam da je
pala s neke visine.
- Gdje je to bilo?
- U Quarry Gardenu, u udubini - gdje je neko bila fontana. Sjedila sam na grani, na jednom drvetu.
Promatrala sam jednu vjevericu, a pri tom ovjek mora biti veoma miran inae vjeverica odmah
pobjegne. Vjeverice su neobino brze.
- Reci nam to si vidjela?
- Jedan ovek i jedna zena podigli su je i odnijeli puteljkom uzbrdo. Mislila sam da je nose u Quarry
House ili u bolnicu, zena je naglo zastala i rekla: ,Netko nas promatra.' I poela je
300
pozorno gledati u moje stablo. Ja sam se prestraila i sasvim se ukoila. Mukarac ree: .Kojeta!' I
oni krenue dalje. Opazila sam krv na alu, a na njemu je bio i krvav noz. Pomislila sam, mozda se
netko pokuao ubiti. I dalje sam nepomino sjedila na drvetu.
- Zato to si se bojala?
- Jest, ali nisam znala zato.
- Nita nisi rekla svojoj mami?
- Nisam. Pomislila sam da mozda nisam tamo smjela biti i sve promatrati. Slijedeeg dana nitko nita
nije govorio o nekoj nesrei, pa sam to zaboravila. Nikad se toga vie nisam sjetila sve dok ...
Naglo se zaustavi, ef policije otvori usta kao da e neto rei, a onda ih opet zatvori. Pogleda Poirota
i napravi lagani pokret.
- Da, Miranda. Sve dok?

- Izgledalo je kao da se sve ponovno odigrava. Ovaj put promatrala sam jednu zunu pa sam sjedila,
sasvim mirno, iza jednog grma. Njih dvoje sjedili su i priali o nekom otoku, otoku u Grkoj. Ona je
rekla neto u smislu ,Sve je potpisano. Na je. Mozemo ii kad god zazelimo. Ali bolje je da jo za
sada nikamo ne zurimo. Nema smisla prenagliti.' U tom asu zuna odleti i ja se pomaknem. Ona tada
ree: ,Tiho, budi tiho, netko nas promatra.' Rekla je to na isti nain kao i prvi put, imala je isti izraz
lica i ja sam se opet prestraila, sjetivi se onoga to sam tada vidjela. No sada sam znala. Znala sam
da je ono to sam tada vidjela bilo ubojstvo i da je ono bilo mrtvo tijelo to su ga njih dvoje nosili da
301
dga negdje sakriju. Znate, sada vie nisam bila dijete. Znala sam to neke stvari znae ... krv i noz i
mrtvo tijelo, mlohavo ...
- Kad je to bilo? - upita ef policije. - Prije koliko vremena?
Miranda promisli trenutak.
- Prolog ozujka. Odmah nakon Uskrsa.
- Moze li sa sigurnou rei, Mirana, tko su bili to dvoje?
- Naravno da mogu. - Miranda je djelovala zbunjeno.
- Jesi li im vidjela lica?
- Dakako.
- Reci nam, tko su oni?
- Gospoda Drake i Michael...
Ta optuzba nije u sebi imala nita dramatino. Glas joj je bio posve miran, kao da je u njemu nije bilo
uenja, ali njezine rijei djelovale su uvjerljivo.
ef policije ree: - Nikome nisi rekla. Zato ne?
- Mislila sam da se mozda radi o nekoj vrsti zrtve.
- Tko ti je to rekao?
- Michael mi je rekao. Rekao je da su zrtve potrebne.
Poirot je blago upita: - Voljela si Michaela?
- O, da! - ree Miranda. - Veoma sam ga voljela!
Dvadeset sedmo poglavlje
- Sada, kad sam vas se konano doepala - ree gospoa Oliver - hou o svemu znati sve.
Pogleda Poirota odluno i upita ga strogo:
- Zato niste doli ranije?
- Oprostite, madame, ali bio sam veoma zauzet pomazui policiji u njezinoj istrazi.
- To obino rade kriminalisti. to vas je, za ime Boga, navelo na pomisao da je Rowena Drake
umijeana u ubojstvo? Nitko drugi ne bi ni sanjao o tome.
- Jednostavno sam doao do tog zakljuka kad sam naao pravi trag.
- to je za vas pravi trag?
- Voda. Trazio sam osobu koja je bila na zabavi i bila -mokra, premda nije trebala biti. Jer tko je god
ubio Joyce Revnolds, morao je biti mokar. Ako netko snaznoj djevojici drzi glavu u vedru punom
vode, onda e svakako biti otimanja i voda e na sve strane prskati pa e taj netko biti sav mokar. Zato
se moralo dogoditi jo neto to e dati bezazleno objanjenje injenici da je netko mokar od pete do
glave. Kad su se svi nagurali u sobu gdje je bio postavljen ognje303
I
ni zmaj, gospoa Drake je povela Joyce u biblioteku. Ako te tvoja domaica zamoli da poe s njom,
onda e poi. Joyce, svakako, nije ni trenutak posumnjala u gospou Drake. Jer Miranda joj je samo
rekla da je jednom vidjela ubojstvo. I tako je Joyce bila ubijena, a njen ubojica sav mokar. Gospoa
Drake je znala da mora pronai neki dobar razlog za tu injenicu. I poela je traziti rjeenje. Znala je
takoer da mora imati svjedoka koji e vidjeti kako se ona smoila. ekala je na vrhu stubita drzei

u ruci ogromnu vazu punu vode. U dogledno vrijeme iz sobe, u kojoj su svi bili, izila je gospoica
"VVhittaker. Bilo joj je vrue. Gospoa Drake je odglumila da se u tom trenutku prestraila, ispustila
vazu iz ruke, ali pazei da se voda po njoj prilije prije no to vaza padne na pod predsoblja i razbije
se. Onda je potrala niza stube pa su njih dvije, ona i gospoica Whittaker, pokupile komadie stakla i
rasuto cvijee. Pritom se gospoa Drake zalila zbog gubitka svoje lijepe vaze. Uspjelo joj je da
gospoica Whittaker stekne dojam kako je vidjela nekoga na vratima sobe u kojoj je poinjeno
ubojstvo. Gospoica Whittaker je tu zgodu shvatila onako kako se na prvi pogled dogodila. Ali kad je
sve ipriala gospoici Emlyn, ova je odmah naslutila zanimljivu stranu te prie. I zato je natjerala
gospoicu Whittaker da mi je ispria.
- Tako sam onda - ree Poirot sukajui svoj brk - i ja znao ubojicu Joyce.
- A Joyce zapravo nikad nije vidjela nikakav zloin! t
304
- Nije. Gospoa Drake to dakako nije znala. Ali je uvijek sumnjala da je netko bio u Quarry Gardenu
kad su ona i Michael ubili Olgu Semi-noff, i da je sve vidio.
- Kada ste vi saznali da to nije bila Joyce nego Miranda?
- im me je zdrav razum prisilio da prihvatim ope miljenje o maloj Joyce kao lazljivici. Odmah
sam shvatio da je pravi svjedok Miranda. esto je odlazila u Quarry Garden promatrati ptice i
vjeverice. A Joyce joj je bila, rekla mi je Miranda, najbolja prijateljica. Rekla mi je jo: ,Mi jedna
drugoj sve kazemo.' Kako Miranda nije bila prisutna, lazljivica Joyce posluzila se priom koju joj je
ispriala njena prijateljica. Pohvalila se da je jednom vidjela jedno ubojstvo, vjerojatno da bi
impresionirala vas, madame, poznatog pisca kriminalistikih romana.
- U redu. Svalite svu krivnju na mene.
- Ne, ne.
- Rowena Drake ... - razmiljala je glasno gospoa Oliver. - Jo uvijek ne mogu vjerovati.....
- Imala je sve potrebne kvalitete. Uvijek sam se pitao -doda - kakva je vrsta zene bila Lady Macbeth i
kako bi izgledala kad bi je ovjek sreo u stvarnom zivotu. I, eto, sreo sam je.
- A Michael Garfield? Izgledaju tako daleki, tako razliiti...
- Zanimljivo ... Lady Macbeth i Narcis! Neobina kombinacija! ...
- Lady Macbeth - ponovi gospoa Oliver zamiljeno.
20 Dogodilo se na dan Svih svetih
305
- Lijepa zena, spretna i sposobna, roeni rukovodilac i neoekivano dobra glumica. Samo da ste je
uli kako oplakuje smrt malog djeaka Leopolda, kako lije gorke suze u suhi rupi!
- Odvratno!
- Sjeate li se kad sam vas pitao tko prema vaem miljenju, nije dobar ovjek?
- Mislite li da je Michael Garfield bio u nju zaljubljen?
- Sumnjam da je Michael Garfield ikoga u zivotu volio osim sebe. Htio je novaca - i to mnogo.
Mozda se isprva nadao da e se gospoa Llewellyn-Smythe u njega zaljubiti i uiniti ga svojim
nasljednikom. Ali gospoa Llewellyn-Smy-the nije spadala u tu vrstu zena.
- A to je bilo s onim falsifikatom? To jo uvijek ne razumijem. U emu je zapravo bila po-anta?
- U poetku se to i meni inilo zamrenim. Moglo bi se ak rei da je bilo previe tih falsifikata! No
kad ovjek malo promisli, svrha je sasvim jasna. Treba samo imati na umu to se sve dogodilo. - Sve
bogatstvo gospoe Llewel-lyn-Smythe pripalo je Roweni Drake. Dodatak oporuci bio je tako oito
krivotvoren da bi ga svaki odvjetnik odmah otkrio. Zato je provedena ekspertiza, dodatak oporuci
proglaen nepravo-valjanim, a na snagu je stupila prvobitna oporuka. Kako je suprug Rowene Drake
upravo umro, ona bi naslijedila sve.
- A to je bilo s onim dodatkom oporuci o kojemu mi je govorila istaica? k

306
- Pretpostavljam da je gospoa Llewellyn-Smythe otkrila vezu izmeu Rowene Drake i Mic-haela,
vjerojatno jo prije smrti njezinoga muza. Bijesna zbog toga, stara je gospoa napisala dodatak
oporuci, prema kojemu sve ostavlja svojoj au pair djevojci. Nadajui se udaji, djevojka je vjerojatno
spomenula Michaelu taj dodatak.
- Mislila sam da je kandidat bio Ferrier.
- Bila je to samo dobro smiljena pria koju je, bez ikakvih dokaza, ispriao Michael.
- Ako je znao da postoji pravi dodatak, zato se onda nije ozenio Olgom i tako dobio sav zeljeni
novac?
- Jer je sumnjao da e ona zaista dobiti sav taj novac. U pravu postoji i ono to se zove lo utjecaj.
Gospoa Llewellyn- Smythe bila je stara i bolesna zena. Sve su njezine prethodne oporuke bile
napisane u korist lanova njezine obitelji, razumne oporuke kakve sudovi obino bez tekoa
odobravaju. Mladu je pak strankinju gospoa Llewellyn-Smythe poznavala tek godinu dana pa
djevojka nije ni mogla imati nikakvih potrazivanja. Makar dodatak i bio pravi, moglo ga se lako
osporiti. Osim toga, sumnjam da bi Olga mogla na svoje ime kupiti otok u Grkoj, zapravo,
sumnjam da li bi ona uope pristala na to. Nije imala utjecajnih prijatelja u poslovnom svijetu.
Michael ju je privlaio, ali ona je u njemu vidjela samo dobru priliku za brak koji e joj omoguiti
da zivi u Engleskoj, to je i bio njezin glavni cilj.
- A Rowena Drake?
20*
307
- Ona je pak bila zaljubljena. Njezin je muz godinama bio nemoan invalid. Iako srednjih godina, ona
je strastvena zena i u njezin je svijet odjednom uao mlad ovjek izuzetne ljepote, zene su se veoma
lako vezale uz njega, ali ono to je njega zanimalo nije bila ljepota zena, ve mogunost ispoljavanja
vlastitog poriva da stvara ljepotu. A za to mu je bio potreban novac - mnogo novaca! to se pak
ljubavi tie, on je ionako volio samo sebe. Bio je pravi Narcis. Ima jedna stara francuska pjesmica
koju sam uo prije mnogo godina. - Potiho je poeo pjevuiti:
Regarde, Narcisse Regarde dans l'eau ... Regarde Narcisse que tu est beau r II n'y a au monde
" Que la Beaute
Et la Jeunesse, Helas! Et la Jeunesse ... Regarde, Narcisse ... Regarde dans l'eau .. -1
- Ne mogu vjerovati, upravo ne mogu vjerovati da bi netko mogao ubiti samo zato da stvori park na
nekom grkom otoku - ree sumnjiavo gospoa Oliver.
- Ne mozete? Ne mozete sebi doarati kako je u svojoj glavi zamiljao taj vrt? Gola stijena,
i Narcise, Narcise / Pogledaj vodu... / Pogledaj, Narcise kako si lijep / Na ovom svijetu / Tek je
ljepota / I mladost... / Ah, ta mladost... / Narcise, Narcise.../ Pogledaj vodu...
308
ali takve vrste da za hortikulturu pruza nebrojene mogunosti. I zatim gomila plodne zemlje koja e
pokrivati gole izdanke stijenja. Pa onda sve one biljke, sjemenje, zbunje, stabla. Mozda je u novinama
itao o nekom brodovlasniku-mi-lijunaru koji je stvorio otok-park za zenu koju je ljubio, pa je tako i
on doao na ideju da stvori takav park, ali ne za neku zenu, ve za sebe.
- Jo uvijek zvui suludo.
- Tu imate pravo, ini mi se da njemu uope nije palo na pamet da su njegovi motivi podli. Sve je
mjerio time koliko mu pomaze, ili moze pomoi, u stvaranju ljepote. Kao da je poludio od
stvaralakog zanosa. Dosad je stvorio Quarry Garden i niz drugih lijepih vrtova. Sada je zamislio
neto vie: otok ljepote. Pri ruci mu je bila Rowena Drake, zaljubljena u njega. On je u njoj vidio
samo izvor novca kojim e stvoriti ljepotu. Da, mozda je poludio. Kad bogovi nekog zele unititi,
najprije ga natjeraju u ludilo.

- Vi zbilja vjerujete da je toliko zelio taj otok? ak i s Rowenom Drake na grbai? Premda bi mu ona
cijelo vrijeme izdavala nareenja?
- Pa ima toliko nesretnih sluajeva! ... I Ro-weni Drake bi se moglo dogoditi neto takvo, u
prikladnom trenutku ...
- Jo jedno ubojstvo?
- Da. Poelo je sasvim jednostavno. Olga je morala biti maknuta jer je znala za dodatak oporuci, a
imala je i ulogu zrtve, s naljepnicom kri-votvoriteljice. Kako je gospoa Llewellyn-Smythe sakrila
originalni dokument, platili su Ferrieru da napravi slian, krivotvoreni dokument, ali
309
krivotvoren tako oito da odmah izazove sumnju. Vrlo brzo sam shvatio da izmeu Leslevja Ferriera i Olge Seminoff nema nikakvog dogovora ni ljubavne afere. Uostalom, to mi je rekao Michael
Garfield. No mislim da je Michael dao novaca Ferrieru. Jer Michael je bio taj koji je reflektirao na
osjeaje Olge Seminoff, upozoravajui je da o tome uti, osobito pred svojom gazdaricom. On joj je
govorio o moguoj zenidbi, istodobno je hladnokrvno odredivi za zrtvu koja e njemu i Roweni
Drake biti potrebna ako zele da im pripadne novac. Nije im bilo vazno da Olga Seminoff bude
optuzena za falsifikat, ve samo da se u nju posumnja. Bilo je jasno da je ona lako mogla krivotvoriti
takav dokument jer se znalo da je oponaala rukopis svoje poslodavke. Ako ona naglo nestane, svi e
pretpostaviti da ona nije samo falsifikator, ve da je pridonijela i nagloj smrti gospoe LlewellynSmythe. I tako je, kad se ukazala zgodna prilika, Olga Seminoff umrla. Leslev Ferrier ubijen je u
okraju dviju bandi ili ga je nozem u lea udarila jedna od ljubomornih zena. Usput: taj noz to mu je
zadao smrtonosne rane bio je jednak onome koji je naen u bunaru ... Znao sam da tijelo Olge
Seminoff mora biti tu negdje sakriveno, ali nisam imao pojma gdje. Posumnjao sam tek onoga dana
kad se Mi-randa raspitivala o bunaru zelja, nagovarajui Michaela Garfielda da je do njega odvede.
On je odbio. Ubrzo nakon toga, u razgovoru s gospoom Goodbodv, spomenuo sam da me udi
kamo je djevojka odjednom mogla nestati. Ona mi je na to samo rekla: ,Trajla lila lala, makica u
bu310
nar pala.' Odmah sam bio posve siguran da je le djevojke u bunaru. Brzo sam ustanovio da mora biti
u umi nedaleko od Quarry Gardena, na padini brezuljka blizu Garfieldove kuice. Zato sam i
vjerovao da je Miranda vidjela ili in ubojstva ili pak pokapanje lesa. Gospoa Drake i Michael u
prvi su mah sumnjali da je netko bio svjedok njihova djela, ali nisu znali tko. Ali kako se nita nije
dogaalo, uljuljali su se u osjeaj sigurnosti. Dogovorili su se o svojim planovima. Nije im se
nikamo zurilo. Radili su polako. Ona je priala kako namjerava negdje u inozemstvu kupiti zemlju,
dajui tako na znanje da zeli otii iz Wood-leigh Commona. Imala je, kako je uvijek naglaavala,
previe zalosnih uspomena iz ovog mjesta. Tu je izgubila muza. - I planovi su tako krasno ili svojim
tokom, sve dok nije dozivjela straan ok na pripremama za zabavu, kad je Joyce iznenada izjavila da
je bila oevidac jednog zloina. Rowena je bila uvjerena da je doznala tko je onoga dana bio u umi.
Brzo je djelovala. Ali sluaj time nije bio rijeen. Leopold je trazio od nje novaca. Rekao je da ima
mnogo stvari koje bi htio kupiti. Ne zna se tono to je on znao ili nagaao, ali bio je Joycin brat pa
su njih dvoje sigurno vjerovali da zna kudikamo vie no to je zapravo znao. Zato je i on morao
umrijeti.
- U nju ste posumnjali zbog vode - ree gospoa Oliver. - A to vas je navelo da posum-njate u
Michaela Garfielda?
- Naprosto se uklapao u sliku koju sam bio stvorio o tom sluaju. A kad sam zadnji put s njime
razgovarao, postao sam potpuno siguran.
311
Rekao mi je u smijehu: ,Apage Satano, idite i pridruzite se svojim prijateljima policajcima'. Tada sam
se posve uvjerio. Znao sam da je stvar upravo obrnuta! Ja sam taj koji ostavljam Sa-tanu; Satanu

mladog i lijepog, kako se ve Lucifer moze ukazati smrtnicima ...

Jo je jedna zena bila u sobi gdje se vodio ovaj razgovor. Do ovog trenutka nije prozborila ni rijei.
Sada se pomakla u svom naslonjau.
- Lucifer - ree tiho. - Sad tek shvaam da je to oduvijek bio.
- Veoma je lijep - ree Poirot - i volio je ljepotu; prije svega ljepotu koju je sam stvorio svojim
umom, svojom matom i svojim rukama. Sve je bio spreman zrtvovati za tu, svoju ljepotu. Mislim da
je na svoj nain volio Mirandu, ali i nju je bio spreman zrtvovati da bi spasio sebe. Njezinu je smrt
veoma pazljivo planirao. Zamislio ju je kao ritual i zarazio Mirandu, ako se tako moze rei, tom
svojom idejom. Dogovorili su se da e mu se ona javiti ukoliko bude nekamo putovala iz Woodleigh
Commona. Tako su ugovorili i sastanak nedaleko od gostionice u kojoj ste namjeravali ruati.
Raunao je da e je pronai na Kilterburv Ringu kod znaka dvostruke sjekire i sa zlatnom aom u
ruci, iz ega e se zakljuiti da je njezina smrt bila ritualna zrtva.
- Luak! - ree gospoa Oliver. - To je isti luak!
- Madame, vaa je kerka sada izvan opasnosti. Ali ima neto to bih vas veoma rado zapitao. ; ."..
;.; *',;-
312
- Mislim da ste zasluzili da znate sve to ja mogu rei, gospodine Poirot.
- Miranda je vaa ker. Je li ona i ker Mic-haela Garfielda?
Judith je neko vrijeme utjela, a onda ree: - Jest.
- Ona to ne zna?
- Ne. Nema pojma. Srela ga je ovdje sasvim sluajno. Ja sam ga upoznala kao veoma mlada djevojka
i ludo se zaljubila u njega. A onda ... onda sam se prepala.
- Prepali ste se?
- Jest, premda ni sama nisam znala zato. Nisam se uplaila zbog neega to je rekao ili uinio, ve
naprosto zbog njegove naravi. Prestraila sam se njegove ljubaznosti iza koje se krila strana
hladnoa i okrutnost. ak sam se bojala i njegove strasti za ljepotom i stvaranjem. Nikad mu nisam
rekla da u imati dijete. Jednostavno sam ga ostavila. Otila sam i nakon toga se rodilo dijete.
Izmislila sam priu o muzu pilotu koji je poginuo u avionskoj nesrei. Selila sam se iz mjesta u
mjesto, bila sam dosta nemirna. Sluajno sam dola u Woodleigh Common. Imala sam neke veze u
Medchesteru za jedan tajniki posao.
- A onda se jednog dana pojavio Michael Garfield. Doao je raditi u Quarry Woodu. Nije me to
smetalo. A ni njega. Sve je prolo prije toliko godina. Pa ipak, kasnije sam se poela brinuti... i ne
mislei na to koliko esto je Miranda odlazila u Quarry Wood.
313
- Da - ree Poirot. - Jer meu njima je postojala veza, prirodni afinitet. Opazio sam tu meusobnu
slinost, s tom razlikom da je Micha-el Garfield, sljedbenik lijepog Lucifera, bio opak, dok je vaa
ker istodobno bezazlena i mudra; u njoj nema zloe.
Poirot sa svoga stola donese omotnicu s prozranim crtezom olovkom.
- Vaa ki.
Judith pogleda crtez. Nosio je potpis Michael Garfield.
- Crtao ju je kod potoka - ree Poirot - u Quarry Woodu. Crtao ju je od straha da je ne zaboravi, kako
je rekao. Bojao se zaboravljanja. To ga, ipak, ne bi sprijeilo da je ubije.
Poirot pokaza rije napisanu olovkom u lijevom uglu.
- Mozete li to proitati? : Ona polako proita slovo po slovo. '
- If igenija.
- Da- ree Poirot - Ifigenija. Agamem-non je takoer zrtvovao svoju ker, kako bi dobio vjetar koji
e njegovo brodovje odvesti do Troje. Michael je bio spreman zrtvovati svoju ker da bi dobio novi

Rajski vrt.
- Bio je svjestan svega to radi - ree Judith. - Zanima me da li bi ikad pozalio?
Poirot nije odgovorio. Pred oima mu se pojavi slika mladog ovjeka jedinstvene ljepote kako lezi
kraj megalita na kojemu je isklesan znak dvostruke sjekire. U ruci i dalje drzi zlatnu au, koju je
iskapio kad se iznenada pojavila pravda da njegovu zrtvu spasi a njega kazni.
314
I tako je umro Michael Garfield. Okolnosti prave tragedije. Smrt koja mu je i dolikovala, pomisli
Poirot. Pa ipak, teta to nee biti otoka koji e cvjetati u Grkom moru.
Umjesto toga postoji Miranda, ziva, mlada i lijepa.
On uzme ruku gospoe Butler i poljubi je.
- Zbogom, madame. Pozdravite svoju ker.
- Ona e se uvijek sjeati vas i onoga to vam duguje.
- To ne! Neke dogaaje najbolje je zaboraviti!
Prie gospoi Oliver.
- Laku no, chere madame. Lady Macbeth i Narcis. Bilo je nadasve zanimljivo. Moram vam zahvaliti
to ste me upozorili na taj sluaj.
- Dobro, dobro - ree gospoa Oliver. - Svalite svu krivnju na moja lea, kao i obino...