AKVARELNA TEHNIKA

Po svojstvima svog veznog sredstva spada u tehnike sline tutkalnim tehnikama.

VEZNO SREDSTVO
Najee se upotrebljava arapska guma sa raznim dodacima (najkvalitetnije vezivo). Osim nje moe
se upotrijebiti tragant guma ( ona nije sasvim reverzibilna, tj. kad ovrsne ne otapa se vie tako lako
sa vodom kao arapska guma) ili neka domaa guma (trenjina, ljivina, bademova). Vezivo tih guma
se neto tee priprema i loije je kvalitete. Prilikom otapanja mora ih se zagrijavati, to uzrokuje
tamnjenje veziva. Kao razrjeiva slui voda.
GUME
Gume su u irem smislu osuene izluevine raznih biljaka, a u uem smislu su samo one izluevine
koje se otapaju ili nabubre u vodi (hidrofilni karakter), te se po tome se razlikuju od smola.
Po kemijskom sastavu su uglavnom ugljikohidrati. Ovdje spadaju arapska guma, tragant guma,
bademova guma, ljivina guma, trenjina guma itd.
ARAPSKA GUMA ili GUMI-ARABICA
Gumi-arabica je izluevina raznih vrsta tropskog bagrema (akacije). Zarezivanjem, stabla izluuju
gusti sok koji na zraku stvrdne u manje, skoro prozirne grumene. To su najee blijedo-uti komadi,
ali mogu biti i tamnije ukasto crvenkasti ili smee boje, ovisno o pokrajini i vrsti drvea. Najbolje
vrste arapske gume dolaze pod imenom: senegal, kordofan, gumi arabica, albissimum je naziv za
gume koje su skoro potpuno bezbojne. To je guma proiena pomou alkohola.
Svojstva arapske gume:
U vodi se lako otapa i tvori otopinu velike snage ljepljivosti. Otopina je slabo kisele reakcije. Gumi
arabica je izvrstan emulgator. ienje arapske gume vri se pomou alkohola. Ona je netopiva u
alkoholu. Ako se dodaje alkohol gustoj i filtriranoj otopini arapske gume, ona e se izluiti. Tako se
dobiva najfinija i najia arapska guma.
Otapanje arapske gume:
1 teinski dio arapske gume : 2 teinska dijela vode
Gumi-arabica se sipa u hladnu vodu. Kod sipanja se treba mijeati, jer se inae slijepi. To radimo u
boci s a epom, da bi ju mogli okretati kako bi sprijeili sljepljivanje. Kod sljepljivanja bi nastao veliki
grumen koji bi se teko otopio. Nakon otapanja, otopinu procijedimo u drugu posudu, a talog bacimo.
Hladno otapanje gume traje dva do tri dana. Toplo otapanje traje krae, ali negativno utjee na
kvalitetu i boju veziva.
Otopina stajanjem postaje kisela. Da bi to sprijeili dodajemo joj neki konzervans. To moe biti otopina
boraksa u destiliranoj vodi 3g boraksa otopljenog u 125 ml destilirane vode za litru otopine gume.
(boraks natrijtetraborat Na2/B4O5(OH4)/.8H2O, otopina boraksa je slaba luina)
TRAGANT GUMA
Dobiva se izluivanjem iz stabla tropskog drvea koje pripada grupi astragalusa. Izluevina je
ronata, ilava, vrpastog ili trakastog oblika, blijedo ukaste do svijetlo smee boje, mutna i
neprozirna izgleda. U vodi samo bubri, teko se otapa. Otapa se u alkoholu.
Priprema otopine tragant gume:
Proces otapanja je bri ako se koristi usitnjena guma i ako se prije otapanja neko vrijeme moi u
alkoholu. Zatim se stavlja u platnenu vreicu i ulae u staklenku sa vruom destiliranom vodom te se
ostavi da nabubri. Kasnije se istiskivanjem vreice iscijedi gumasta otopina. Najee je potrebno
staklenku sa vreicom drati u toploj vodenoj kupelji.
KARAKTERISTIKE FILMA GUME:
Otopina gume nakon suenja ostavlja bezbojan i krhki film, bez dovoljno elastinosti. Radi poboljanja
elastinosti dodajemo joj GLICERIN i MED. Kod svih hidroskopnih veziva elastinost poboljavamo
dodavanjem tvari koje spreavaju apsolutno suenje tog veziva (zato se dodaju med ili eer i
glicerin.)

Autorizirana predavanja
dr.art. Lucija Konda Laba, doc.

GLICEROL - trovalentni alkohol, gusta bezbojna tekuina slatkastog okusa, vrlo higroskopina, mijea
se sa vodom i alkoholom u svakom omjeru. Zbog svojstva ne suenja, dodaje se onim tvarima kod
kojih elimo sprijeiti da se potpuno osue (najee se preporuuje do 5%).
MED - po kemijskom sastavu je eer. Vrlo je higroskopian (u starim recepturama spominje se kao
dodatak tutkalu, gumiarabici). U dananje vrijeme umjesto meda upotrebljava se melasa. To je gusta
smea tekuina koju dobivamo kao nusprodukt pri proizvodnji eera.
Osim glicerina i meda otopini gumi arabike nekada se dodavala i proiena govea ili svinjska u,
radi to jednolinijeg nanoenja akvarelnih boja na papir, a koje spadaju u sredstva koja poveavaju
sposobnost kvaenja (isto kao i pirit i amonijak). Danas se najee upotrebljava neki sintetski
proizvod.
RECEPTURA ZA PRAVLJENJE VEZNOG SREDSTVA AKVAREL BOJA
100g otopine arapske gume (1:2)
10 - 15g glicerina
5g meda (melase)
GLAVNA SVOJSTVA AKVARELNIH BOJA su da su lako i trajno topive u vodi, da ne stvrdnjavaju i da
se mogu to jednolinije nanijeti na podlogu.
Akvarel kakav poznajemo danas njegovan je u okviru Engleske slikarske kole poetkom 19. st.,
PAUL SANDBY (1725.-1809.) bio je otac engleskog akvarela, slikar veduta i pejzaa Engleske i
kotske. WILLIAM TURNER (1775.-1851.) jedan je od najpoznatijih akvarelista svoga vremena. Kod
nas je poznata akvarelistica bila SLAVA RAKAJ (1877.-1906.) - glasovit ciklus akvarela Lopoi.
Dananje shvaanje pravog akvarela podrazumijeva lazurnu tehniku, graenu u slojevima od svijetlog
prema tamnom (ili prelijevanjem od tamnog prema svijetlom) sa potovanjem maksimalne istoe,
prozranosti i transparentnosti nanesenih tonova. Bjelina podloge je bitna komponenta slike, a
intenzitet pojedinih tonova regulira se veim ili manjim razrjeivanjem bez dodatka bijele ili crne boje.
Ljepota akvarela ovisi o prozirnosti sloja boje. Zbog toga u ovoj tehnici prvenstveno upotrebljavamo
lazurne tonove.
PIGMENTI
Pigmenti koje upotrebljavamo u ovoj tehnici moraju biti najsitnijeg zrna. O njihovoj sitnoi ovisi
kvaliteta akvarelnih boja. Oni moraju biti isto tako postojani na svijetlost i atmosferilije. Zbog male
koliine veziva u akvarelnim bojama, pigment u ovoj tehnici ostaje gotovo nezatien od svih
negativnih faktora ambijenta u kojem se djelo nalazi. Upotreba bijelog pigmenta danas nije vie tako
strogo zabranjena (neke nijanse mlijenog karaktera ne moemo umijeati bez minimalnog dodatka
cinkove bijele kao najlazurnijeg bijelog pigmenta). Danas su mnogi pigmenti izbaeni iz upotrebe zbog
svoje nestalnosti, ali ih restauratori ipak moraju koristiti prilikom restauracije, jer je pigment u ovoj
tehnici najmanje izmijenjen prisutnou veziva i zato snanije isijava svojom specifinom kromom
(obojenou), npr. pravi cinober, karmin, indijska uta itd.
U minimalnu skalu pigmenata WEHLTE (K. Wehlte 1967g. slikarski materijali i tehnike) ubraja:
1.kadmijum uta ***
2.prirodna siena ***
3.kadmijum crvena svijetla *** (zamjena za pravi cinober)
4.alizarin tamni *
(manje postojan)
5.peena siena ***
6.prusko plava **
(izloena jakom svjetlu izblijedi, ali kasnije u mraku opet potamni)
Ova minimalna skala obogauje se tonovima kao to su:
7.kobalt plava ***
(jedan od najsolidnijih pigmenata)
8.ultramarin **
(vie vrsta i finoe)
9.prirodna umbra ***
10.paljena umbra ***
11.engleska crvena ***
12.kaput mortum ***
(tamno crvena)
13.kromoksihidrat zelena ***
(tvrdo zrno) viridian - specijalno za akvarel
14.slonokosna crna ***
(crne pigmente izbjegavamo)
(esto se upotrebljavaju indigo plava, heliogen plava, indijsko uta itd.)

Autorizirana predavanja
dr.art. Lucija Konda Laba, doc.

Neki pigmenti su vrlo tvrdi i ne mogu se dovoljno usitniti, dok drugi po svom sastavu mogu djelovati na
vezno sredstvo da nakon izvjesnog vremena toliko otvrdne da se boja s vodom vie ne moe otopiti
(siena prirodna i paljena i kromoksihidrat zelena). Neki pigmenti kao stroncijeva uta djelomino su
posve topivi u vodi, te prodiru u papir, odnosno nestaju sa povrine papira. Slino se moe dogoditi i
sa pravom indijskom utom koja je ba u ovoj tehnici izvanredno lijepi ton. Zato u ovoj tehnici treba
paziti da se upotrijebi to manja gama najstabilnijih i najnunijih tonova.
Pigment se vee za podlogu u velikoj mjeri adsorpcijski (lat. adsorbere - usisavati, upijanje na
povrinskim slojevima) zbog sitnoe svoga zrna, a male koliine veziva djeluju kao zatitni koloidi
(sprjeavaju skupljanje pigmenta u pahuljice). Koliina veziva potrebnog u akvarelnoj boji zavisi i od
vrste podloge, odnosno svojstva adsorpcije samog papira. to je vea sposobnost adsorpcije, to je
manje veziva potrebno. Manje upojna podloga trai boju vee vezivne moi, tj. veu koliinu veziva u
boji.
AKVARELNE BOJE danas proizvodimo u tri oblika:
Tvrde (suhe) okrugle ili etvrtaste
Polu mekane paste u boicama
Mekane u tubama.
Polu mekane i mekane u sebi mogu imati previe glicerina te vremenom postanu gumaste i
neupotrebljive. Sva tri oblika akvarelnih boja trebaju se lako, bez jaeg trljanja ili pjenjenja, vodom
otapati, odnosno otputati boju navlaenim kistom, to omoguuje lijepi i posve jednolian nanos bez
mrlja na papiru. Najbolje akvarelne boje su razni engleski proizvodi VINSOR & NEWTON i zatim
francuski i njemaki (TALENS, LEFRANC & BOURGEDIS, SCHMINCKE, PELIKAN).
PODLOGA
Najbolja podloga je dobar laneni papir. Nikako ne smije biti drveni. Pamuni isto nije dobar, nije
dovoljno ilav. Dobar akvarelni papir mora biti u masi umjereno tutkaljen, a nikako samo povrinski.
Ne smije biti mastan (neki ga slikari nakon napinjanja isperu razblaenom otopinom amonijaka 1:3-4).
Na svijetlu mora biti potpuno stalan, ne smije utiti.
Meu najbolje vrste akvarelnih papira ubrajamo:
ENGLESKI
WHATMAN (Wathman imitacija) bubre i boraju se na rubovima
TALIJANSKI
FABRIANO - relativno dobar, malo vie upojan
FRANCUSKI
CANSON MONGOLFIER i LEFRANC & BOURGEOIS
NJEMAKI
ZANDERS (SANNDERS) i CHHOELLERSHAMMER (svijetlo stalnost
markirana suhim igom PROFLUORO)
NIZOZEMSKI
FANGELDERN
To su djelomino runi, a veinom tvorniki proizvodi. Danas jo uvijek postoje male tvornice tzv.
runo pravljenog papira, koji je s osobitom panjom pripravljen iz odabranih sirovina. Ti su proizvodi
skuplji od tvornikih papira (nemaju otar rub).
Akvarel se moe slikati na suhom, polu mokrom (moen samo na poleini) i potpuno mokrom papiru.
Razliitost u mokrini papira daje i razliitost u razlijevanju tonova. Na mokrijem papiru su razlijevanja
meka nego na suhom. Bez obzira na mokrinu papira, on mora biti zalijepljen na rubovima za vrstu
podlogu da ne bi dolo do njegovog boranja i savijanja. Tek kada je akvarel potpuno suh odljepljujemo
ga sa podloge. U sluaju da elimo raditi na mokrom papiru due vrijeme, lijepimo ga za ne upijajuu
podlogu da bi usporili njegovo suenje (staklo, plastika). Moemo ga napeti i na okvir to nam
omoguuje moenje papira sa pozadine i tokom rada.
KISTOVI
Za dobro slikanje naroito su vani i dobri kistovi. Trebaju biti majstorski sloeni i vezani tako da tvore
otar vrh. Moraju biti gusti i mekani. Najbolji akvarelni kistovi vezani su iz dlaka repova raznih kuna
naroito sibirske (MARDER). Srednja vrsta se radi iz dlaka teleih i goveih uiju, dok se za obine
kolske kistove upotrebljavaju najee dlake repa vjeverice. Nakon rada kistove treba dobro isprati i
moe ih se umoiti u otopinu arapske gume. Ako kistovi stoje due bez upotrebe, u kutiju u kojoj ih
uvamo potrebno je staviti malo naftalina ili kamfora radi moljaca.
UVANJE AKVARELNIH SLIKA
Najbolje je u mapama od vrstog kartona, koji je takoer napravljen od lana ili pamuka (zbog kiselosti
loeg kartona). Uokvireni ne smiju nikada leati direktno uz staklo zbog kondenzacije vodene pare na
staklu, (dolo bi do breg propadanja na tim mjestima). Potreban je razmak od 3 - 4 mm. Paspartu

Autorizirana predavanja
dr.art. Lucija Konda Laba, doc.

takoer mora biti izraen od kvalitetnog papira. Sa poleine slika treba biti zatiena od praine.
ienje akvarela radi se opreznim trljanjem mekom sredinom svjeeg bijelog kruha.

NEKE UPUTE KOD SLIKANJA AKVARELNOM TEHNIKOM:

1. Akvarelni papir mora biti ist od praine, inae dolazi do prljanja lazura, nejednolike upojnosti
i razlijevanja boja. Papir istimo sredinom bijelog kruha.
2. Papir ne smijemo previe savijati prije slikanja, jer moe doi do pucanja povrinskog
tutkalnog sloja, to izaziva vee upijanje boje u samu masu papira na tim mjestima.
3. Ovisno o upojnosti i strukturi povrine papira dobivamo i razliite efekte.
Razlijevanje boje lake kontroliramo na srednje hrapavoj povrini.
4. Radi ljepeg razlijevanja boja, povrinu papira je potrebno odmastiti pomou krpice
namoene razrijeenom proienom volovskom ui (ox goll), ili piritom.
5. Papir uvijek mora biti zalijepljen na krajevima da ne bi dolo do boranja i takav mora ostati dok
se slika ne osui.
6. Slikanje na obostrano mokrom papiru daje mekane preljeve. Da ne bi dolo do prebrzog
suenja papir drimo zalijepljen na ne upijajuoj podlozi. Ako je papir namoen samo sa
stranje strane prelijevanje je neto tvre, a najtvre je na suhom papiru.
7. Tehnika akvarelnog slikanja moe se kretati od krokija do studije. Lazure nanosimo od
svjetlijeg tona prema tamnijem Ovisno o kvaliteti papira, kvaliteti pigmenta i mokrini kista,
lazuru ponekad moemo nanositi jednu za drugom, a ponekad moramo malo priekati. Ako ne
elimo da nam se tonovi meusobno mijeaju, ve da samo prosijavaju, onda moramo
priekati da nam se donji sloj potpuno osui (brzina suenja ovisi o temperaturi, relativnoj
vlanosti i upojnosti papira)
8. Zbog bolje kontrole efekta, a da pri tome ne moramo praviti prazne pauze (svakako ovisno o
temperamentu samog umjetnika) preporuuje se istovremeno slikanje vie akvarela istog
motiva. To nam ujedno omoguuje i oslobaanje od straha od pogreke, a i razliito
promiljanje istog motiva.
9. Ako imamo potrebu za prethodnom zabiljekom olovkom, uvijek upotrebljavamo neto tvru
olovku i ne pritiemo prejako podlogu. Svakako ne bi smjeli ii u detalje da ne bi naruili i
prezasitili bjelinu podloge.
10. U akvarelnom slikanju je bitan smjer kista kao i ljepota samog poteza, budui da je sam potez
najee vidljiv. Zato je bitna i kvaliteta kista, kao i vjetina nanoenja. Jainu i intenzitet tona
reguliramo razrijeenou boje. Poetak poteza obino ima neto intenzivniji ton, tako da to
moramo uzeti u obzir. Pri ruci moramo uvijek imati upijajuu krpicu, takoer radi reguliranja
razlijevanja boje.
11. Pogrean potez teko ispravljamo. Donekle ga moemo isprati, ali nikada potpuno jer se
pigment zbog svoje sitnoe adsorpcijom vezao za povrinu papira. Sa suhog akvarela ga
moemo donekle obrisati mekanom gumicom, ali uvijek prijeti opasnost od oteenja povrine
samog papira.
12. Podlogu nikada ne smijemo prezasititi, jer su glavne karakteristike akvarela svjeina i
prozranost.

Autorizirana predavanja
dr.art. Lucija Konda Laba, doc.

Autorizirana predavanja
dr.art. Lucija Konda Laba, doc.