Dp See ea SerbedZija en et aRADE SERBEDZIJA Rade Serbediija roden je 27. 7. 1946. u Bunicu (u Lici, u Hrvatsko}); filmski, televizijski i pozorisni glumac, reditelj, pisac i muzicar. Gim- PCV at EW Leste e OREO coat We MEL SSM tote diplomirao na Akademiji za kazaliste, film i tele viziju u Zagrebu, poslije cega je dobio angazmane u zagrebackom Dramskom kazalistu Gavela i HNK. Dobitnik je svih prestiznih nagrada za Pe ree e mM acer eerie aE Matra eet etclce Tce medunarodnih pozorignih nagrada. I danas se Fer eet ae ele eetae Seer S AC Coe aR ecat(en Metkiora, Don Zuana, Edipa, Hamleta, Ricarda Ii, igrao je u preko 70 jugoslovenskih filmova od kojih su najpoznatiji: Zadah tela, Hajka, Vecernja Po Meee RU alge eM pict ge Leta) CR Reg lep, Povratak, Kontesa Dora, a ostao je upamecen i Fa eR ew Mee ere Ramee siti novi, Bombaski proces, Nikola Tesla. LO Ateneo CMa ato Rete ECoMs MNCL Le cce\s reste est se seli u Beograd, u kom Zivi do 1992, Poslije jednogodisnjeg boravka u Ljubljani, 1993. nas- tanio se u Londonu, u kom je zivio devet godina i tada saradivao s Vanesom Redgrejy u brojnim pozorignim produkcijama, humanitarnim i anti- ratnim ak rae Rhee aslo oe ities cast Nc isl Seren ese rai ae ee ee tee crete ee tor nekoliko albuma. Predavao je glumu kao re dovni profesor na Akademiji u Zagrebu i kao vanredni profesor na Akademiji u Novom Sadu. Osnivae je teatra ,,Uliks“ Od sredine 90-ih, poslije medunarodnog uspjeha Peel eaet Ctr tear agian etary De eee ee eee a medunarodnu filmsku karijeru (filmovi Dearea tReet Meet a Re eee cca Svetac, Snec, Svemirski kauboji, Juzni Pacifih), i Colo Cee ete ter eR Met cle Melee aettectesv isle) reditelja danaSnjice: Filipom Nojsom, Stenlijem Kjubrikom, Dzonom Vuom, Franceskom Rosijem. eA vegeta ovate ete Mest BELT wees stm Bt CerthrN cy ME Veeco CRPCyel coset Movie reer) a eM eat Fee eS tele a cele Mle (Nate Siete t MeceshccBN Green ACen ee VET Od 2002. goc ama. avio 1e Zivi u Los AndelesuRade Serbedzija DO POSLJEDNJEG DAHACopyright © Rade Serbedzija 2008 Copyright © Nova knjiga 2013RADE SERBEDZIJA DO POSLJEDNJEG DAHA Autobiografski zapisi i refleksije Podgorica 2013Umnoiio sam se da bih se éutio, Da bih mogao éutjeti sebe sama, bilo mije potrebno cutjeti sve, | skliznuo sam, samo sam se prelio, Razodjenuo sam se i odao, U svakom je kutu moje duse oltar razlicitom bogu. F. PessoUmjesto predgovora, pismo Dragi Borislavel! Tvoje pismo, kao i uvijek, dobrinom je doglo u moju tudi- nu. Donosi sobom mirise Zagreba i nekih, tebi i meni, posebno dragih ulica. | neki uzdrhtali nemir skorog proljeéa donosi, iako piges da snjezna meéava vije Zagrebom krajem februara. Kako je to odjednom éudno i strano. Sjedam za kompjuter i poginjem pisati prijatelju u moju tudinu. Pisem tamo gdje mi je postalo tude. Rijeti polako izlaze iz mene i gine se trome i po- spane, kao da nemaju Sto reci ili objasniti. A i nema se, zapravo, vise nista reci ni objasniti. Prijatelji to ionako razumiju, a bitan- ge vise ne uzimam ozbiljno, jer ih, kad mi se pojave, odagnam od sebe ko dosadne muhe sa revera moga crnoga kaputa. Dra- gi igor Mandié uvijek mi je govorio, kao i ti, kako treba pisati, pisati i pisati, jer rijeci dolaze do ljudi. Nadu svoj put. Odjek. Taj nag éasni Don Kihot Zurnalistike i knjiZevne teorije i kritike stoji danas tako uspravno na ovim nagim vjetrometinama i ustraj- no prkosi svim mogucim vjetrenjaéama. Ali i svjedoéi, svojim primjerom, o nesavitljivosti kiéme, o nepodmitljivosti duse, o intelektualnoj dosljednosti u odnosu na vrijeme koje Zivi i na- rod kome pripada. pak, dragi moj Borislave, trebam li pisatio svemu tome 3to. sam prozivio ovih trinaest godina? Ima li smisla, i zasto, napo- kon? Ja sam se vee odavna pomirio sa svojom sudbinom. Znam. da sam, na neki naéin, gubitnik i da se vrijeme koje smo svi sku- pa prodivjeli ovih trinaest godina nije odvise njezno ponijelo prema [judima poput mene, ali znam i to da sam izabrao put koji su mi nalagali moj moral i moja savjest. Moram ti opet spomenuti Igora Mandica, koji je negdje napisao, u jednom od bezbrojnih pokusaja da me odbrani od bezbrojnih i bjesomuénih napada:,,Ma Sta vam je, Ijudi, nije se Rade promijenio, nego se sve oko njega promijenilo” 7Dragi moj Borislave, teska vremena su prohujala kroz nas i ostavila raspolovljene Ijude na periferijama velikih gradova Pjesnici su potonuli u duboke bunare zajedno sa svojim stam- panim i neod3tampanim stihovima i tamo, iz dubine vlazne ze- mije, pjevaju o svojim mrakovima. Vode naroda, svaki za sebe, kliéu nacionalnim uspomenama, i neki zuti snjegovi padaju ras- puklim ulicama. Gdje je tu nase mijesto i, uopée, treba li nas traziti pod tim komadiéem, tim paréetom neba? Tvoj RadeI GODINE DJETINJSTVA, DJECASTVA I RANI JADI MLADOSTI1. Slunjcica, Slunj O prozoru, Stunju, djedu Vujadinu, sestri Milici, lickim vilenjacima i prvoj selidbi ... nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva, livade i konji nesediani... J. KaStelan Majka mi je priéala da sam imao dvije godine kad me je ostavila samoga u stanu da samo na par minuta istréi do trani- ce, koja se nalazila to¢no ispod prozora nage visoke kuée, tada najvigeg zdanja u centru maloga kordunskog gradiéa Slunj. Dok je kupovala neko voce i svjeze salate, odjednom me je ugledala na prozoru naega stana, koji se nalazio na trecem katu, Priéala je kako su joj se noge oduzele i kako ni sama nije znala kako se popela do trecega kata, te kako je tiho, najtise, ot- kljuéala vrata, polako mi se prikrala s leda pazeci da je ne opa- zim i da neéim ne Susne, da me sluéajno ne preplasi, a onda me snazno zgrabila i, tako me évrsto drZeéi, bacila se na pod nase- ga maloga stana i dugo tamo sklupéana drhteéi jecala i Ijubila me do iznemoglosti. Nisam je htio dodatno nervirati i reci joj da se vrlo jasno sjecam toga jutra i njezine plavo-bijele cicane haljine, koja joj je tako Ijupko pristajala. | rasutih jagoda na podu nage sobe i njezinoga od suza vlaZnoga dodira i tople drhtave sise koju ni- kako nisam mogao uhvatiti zbog njenih silno napetih uzdiha- nih grudi. Nisam joj nikada rekao da se dobro sjecam i drugih nekih dana kad bi me samoga ostavijala u stanu i kako sam se gotovo uvijek verao na taj na5 prozor, pokuSavajuci malenim rukama dohvatiti onaj metalni zasun kojim je prozor bio zatvo- ren. Mora da je toga jutra zasun bio tek slabo spuSten, tako da mije konaéno uspjelo podignuti ga, irom otvoriti prozor i stati na sredinu daske, izmedu nekoliko boca pekmeza od Sljiva i ki- selih paprika. S tog magitnoga prozora ~ koji me vec mjesecima neo- doljivo privlagio i kroz koji su prolazili sunéevi zraci, pa bi se HWmajéinom rukom izvezena bijela zavjesica zazutjela nekom po- sebnom toplinom od koje bi u éitavu sobu usla neka protjetna muzika, ili se bijela zavjesica nekako sva smezurala od vlage ko- ja je probijala kroz hladna orogena stakia, na kojima su krupne kapi kige ispisivale prve jesenje note moga Zivota - promatrao sam svijet. S prozora se vidjela i rijeka Slunjéica, zelena inekako odvise krivudava. U mome najranijem djetinjstvu nije bilo slikovnica i svijet sam morao otkrivati uzZivo. Pse, macke, krave, konje i osta- le domace Zivotinje morao sam opipati, a vuka, lisicu, medvje- da, zeca i ostale divije Zivotinje otac mi je crtao. Otac je rijetko imao za mene i moju sestru vremena. Bila je to'48. 149. godina. Veliki rat je upravo bio zavr8en i jos suse, kako su govorili, éistili krajevi od drzavnih neprijatelja i,,bandita’, ali i od postavijenih mina i drugih ratnih repova... Neuokvirene slike Ponekad bi nas ipak, nedjeljom, poveo na rijeku i ja sam odusevijenc gacao po toj do boli mrzloj vodi koja me tako neo- doljivo mamila dok sam je svakoga dana gledao s moga pro- zora. Kad nas ne bi vodio na rijeku, otac je slobodne nedjelje provodio u lovu i svaki put bi donio dva-tri zeca i bacio ih ona- ko krvave u limenu kantu u kojoj je majka inace donosila vodu s obliznje izvorske cesme. Od tada zeceve nikada ne jedem i uzasavam se i pomisli da bi me netko mogao prevariti i pod- metnuti mi mariniranog zeca kao neku drugu divljaé, koju isto tako ne volim jesti, mada sam u Zivotu, priznajem, nekoliko pu- ta probao srnetinu ili divljega vepra. ProSle su, dakle, te prve moje tri godine Zivota kao trep- taj oka izmedu ranjenih trepavica. Izmedu nekoliko pozutjelih, starih obiteljskih fotografija iz toga vremena izdvajala se ona na kojoj je moja majka koja drzi mene i moju sestru Milicu ina kojoj, onako izmréavijeni i izgladnjeli, sve troje nalikujemo na one poznate slike logoraga iz Jasenovca, zatim nekoliko o¢evih u partizanskoj uniformi, koje sam narocito volio zbog puskomi- traljeza koji mu je visio na ramenu, i jedna posebna fotografija, na kojoj je otac u kapetanskoj uniformi stajao, a majka sjedeci na stolici unaruéju drzala moju sestru Milicu, koja je imala obje 12noge i ruke u zavojima. Slikali su se u Zagrebu, gdje je moju sestru otac odveo u Vinogradsku bolnicu i uz tajne i skrivene zalihe penicilina, koje je vjerojatno zbog svoga kapetanskoga Cina dobio, uspio spasiti Milici negu koju su joj zbog gangrene lijeénici u Karlovcu htjeli amputirati. Sestrine rane Moja sestra je te rane zadobila za vrijeme sedme, posljed- nje velike ofenzive NOB-a, u zbjegu ‘45, kad su Zene, starci i djeca bjezali iz napadnutog sela u Sumu. Na proplanku iznad Gorica, citavu tu grupu od dvadesetak seljaka-civila pokosili su mitraljeski meci. Ogeva majka, koja je Milicu nosila na ledima, pala je izreSetana, a kroz ruke i noge prostrijeljena je i moja krh- ka trogodignja sestra. Moj éetverogodi8nji brat Milan je pogi- nuo. | dvije ujne i njihova petogodisnja djeca. U jednom danu! U jednom jedinom éasu tog dana otvoreno je groblje mojih bli- ih! Moja tetka Danica, koja se nalazila u toj grupi, pala je na vrijeme na zemiju i sakrila se izmedu mrtvih tijela. Imala je tada dvanaest godina i bila je o€eva najmlada sestra. Poslije je ne- voljko pri¢ala kako se stisnula uz mrtvu majkui pravila se nepo- kretna i mrtva, dok su oko nje odjekivali puséani meci i glasovi progonitelja. Cinilo joj se da je, iako nepokretna, majka Cuva. Ne zna, kaze, je li uopée, onako sakrivena medu mrtvima disala. Progonitelji su ih sustigli i Cula je glasove.,ma li koga zivoga?” Pripucali su iz strojnica po mrtvim tijelima, a onda se polako udaljavali. ,Ovdje je sve isto’, rekao je jedan progonitelj. Po- novno su zapucali u blizini. Kad je Danica mislila da je gotovo i da joj nema spasa, odjednom se sve umirilo, i nista se nije culo. Neka ptica je zapjevala, a potom se zacuo djetinji plaé. Mislila je da sanja, da je od straha éula taj plaé. Bio je to plaé male Milice, koja se toga Casa probudila iz nesvijesti. Zgrabila je moju ma- lu, okrvavijenu sestru i potréala nasumice prema obliznjoj Sumi Bubinka, gdje su je, nakon nekog vremena lutanja i skrivanja po grmlju, pronaéli i pomoé joj pruzili neki seljaci koji su i sami bjezali u pravcu Lapca. Ya priga se nije odvise prigala u mojoj obitelji, a ni otac, ko- ji je uvijek bio Sutljiv i nikad nam nista nije prigao o ratu, ni- je tome dogadaju pridavao posebnu vagnost. Vjerojatno je to 13spadalo u njegove svjetonazore o bratstvu i jedinstvu i o novoj drZavi koju je iskreno sa svojim drugovima gradio. Za njega su, izgleda, Zrtve bile logiéne, pa i bol. San stvarno ne Stedi nikoga. Posebno san 0 novome. Bio je pravi poslugni vojnik svoje par- tije. Bio je njezin tlan i znao je svoje mjesto u toj optimizmom nadahnutoj borbi za jednakost i bolje sutra. Ti Ijudi su znali da nemaju vremena za svoju osobnu suzu. Cak su je, vidio sam kod nekih, i prezirali. Bili su gordi i stvarno od nekog drugog mate- rijala. Opéenito, svijet komunista, nakon Sto su ga kojekakva zla pronevjerila, svijest je dubine 0 kojoj danagnji, Saren i poprilic- no obezglavijen svijet biznisa malo Sto moze znati. Ucetiri oka Mnogo godina kasnije, kad je jednom, ipak, na moje na- valjivanje i znatizelju, nekako pristao razgovarati sa mnom oO nekim temama koje su me uistinu opsjedale i proganjale, ne shvacajuci kako je to Josip Broz Tito, koga sam inade volio i pos- tovao, mogao dopustiti svojim vojnim i policijskim starjesina- ma i savjetnicima tako monstruoznu zamisao Gologa otoka, na kojem su zatotili i zvjerski muéili svoje politiéke neistomiéljeni- ke, ali i mnoge nevine ljude, otac mi je uzrujano odgovorio:,,Da nismo mi njih izolirali i pozatvarali, zatvorili bi oni nas i nitko od nas ne bi Ziv ostao od Staljinove osvetniéke ruke." Nisam tada povjerovao u tu njegovu ispriku, no danas, nakon svega Sto se ponovo dogodilo i Sto se jos uvijek doga- da na Balkanu (éije ime, kazu, dolazi od turskih rijeci bal, sto znati med i kan, Sto zna¢i krv), pokusSavam i Ijudski i umjetnicki objektivnije i opreznije suditi o ljudima i dogadajima na ovim nagim prostorima, jer su 2rtve igrom sudbine znale postati dze- latima. lobrnuto. Prvo o¢evo priznanje Bilo je, dakie, proljece 1951. u tom ,medenom krvodolu’. Ja sam veé imao éetiri i po! godine. Po jednoj staroj slici na ko- joj sam s mojim najmladim stricem vidi se da sam izgledao kao pravi mangup. Bio sam oi8an,,na nulericu’, nosio neki preveliki 14kaput sa zasukanim rukavima, kratke hlaée i crne sandale na remenje. Bio sam spreman za pokret i avanture, tako da sam o€evu vijest da se selimo iz nadega maloga grada u jedan veli- ki grad u Slavoniji primio s radoséu i djetinjim odusevlijenjem. Stvari sunnam do Karlovca prebaéene nekim vojnim kamionom, majka i sestra su putovale autobusom, a ja sam se s ocem i nje- govim prijateljem vozio u pravom, velikom motoru s prikoli- com. Otac i njegov prijatelj imali su na sebi teske koZne kapute, a mene su zamotali u neko ¢ebe, jer je u tome motoru dvokoli- ci, kako su ga zvali, bilo veoma hladno. Osjecao sam se nekako posebno znagéajno dok sam se truckao na tom motoru, koji je, naravno, za mene bio vrhunac tehnike. Bilo je to o¢evo prizna- nje, nekakva muska, neodoljivo privlaéna stvar koju smo u tom éasu podijelili, i iskazivanje povjerenja. U sebi sam beskrajno zahvaljivao ocu sto me je poveo sa sobom na motoru i sto ni- sam morao s majkom i sestrom autobusom, kojim nas je majka esto vodila djedu Vujadinu na selo, gdje sam uZivao jure¢i po éitave dane za stadima ovaca i jasu¢i s ujacima i stri¢evima ko- nje bez sedla. Po citav su me dan tako drzali ispred sebe, na ko- nju, te su mi se od dugog jahanja znale izmedu nogu zalijepiti oznojene konjske dlake. Bio sam ludo hrabar i neustragiv, postajao sam, kako me je ujak Dugan od milja zvao — Mali KrajiSnik. Naveéer bismo se okupljali oko ognjista i slugali price djeda Vujadina o Ameri Francuskoj i Rusiji. O njegovim lutanjima,,trbuhom za kruhom*. Djed je volio ubaciti i poneku englesku, rusku pa i francusku rijeé u svoja pripovijedanja. Nas okupijene impresionirao je nje- gov put, te nepoznate zemlje i gradovi, ljudi i obigaji, i svatko je, vjerujem, na svoj nacin vidio sve ono Sto je opisivao. Bile su to divne noci s mojim bliznjima, uz tu vatru od koje je, eto, ostao samo pepeo sjeéanja. Uvijek kad ih se sjetim, kao da iznova pa- lim tu vatru, ali vise onako u srcu, mozda na dlanuy, jer je i og- njiste i taj Zivot dosiovce zameten ponajvise ratnim vihorima. Ipak, ne osjeéam da mi je nesto nedostajalo. Svako Ijeto sam, sve do svoje éetrnaeste godine, provodio u Lici, i taj surovi pla- ninski kraj ostavio je u mome bicu neizbrisive i trajne tragove. Sva ta surovost na neki naéin je u meni pripitomljena. Krotka je i pitoma ta divijina. U onim divnim Sumama ostali su svi mo- ji vilenjaci i €arobnjaci koje sam izmiljao i sanjao. Ponekad se probude, jave, doSaptavamo se i dogovaramo 0 snijegu, magli, 15suncu | bojama li8éa. Nije im, vidim, strana moja umjetni¢ka du- 8a. Nekako im je draga. Kao da su zadovoljni i zahvalni za sva ona snovita druzenja u djetinjstvu. Na tracnicama Od Karlovca smo putovali preko Zagreba teretnim viakom za Vinkovee, koji su bili naSa zadnja stanica. Bio sam silno uzbu- den jer sam prvi put vidio vlak. Lokomotiva me impresionirala, miris ulja, para koja je sistala, masne traénice. Uzbudenje je po- dizala znatizelja i nestrpljenje, jer sam odlazio negdje daleko i osjecao da ée to tamo daleko biti mnogo bolje i privlaénije ne- go maleni Slunj, dije sam kuce sa svoga visokoga prozora mo- gao gotovo sve izbrojiti. Smiestili smo sve naie stvari, za koje je otac mislio da ce nam biti neophodne i od koristi, u svoj teretni vagon. Ormare, drvene krevete s madracima, kuhinjske elemente, pa éak i jed- nu svinju od 50 kila, koju smo te jeseni u Vinkovcima dohranili, pa onda zaklali i dobro se snabdjeli mesnim zalihama za Citavu zimu. Majka je prostrla neki le#aj po razbacanoj slami i ja sam beskrajno uZivao u putovanju. Do naSega vagona bio je vagon s nekoliko krava, Giji me mirisi nisu smetali jer sam se bio navi- kao na mirise sela. Sjedio sam pored oca u otvorenim vratima, prebacivsi noge izvan vagona, i uzivao u vjetru koji mi je sibao obraze. Vlak je sporo promicao kroz neka sela i gradiée i gotovo na svakoj stanici stajao. lako je bio Sesti mjesec, bilo je nekako neprili¢no hladno za to doba godine pa je otac podlozio pet na kojoj smo se grijali, a majka je, kad je vec bilo vatre, pravila pa- laginke. Nakon dugotrajne i ne bas brze voznje stigli smo u Za- greb, za koji mi je otac objasnio da je najveci grad u Hrvatskoj. Bio sam gotovo nijem od ushicenja kad sam spazio do neba visoke krovove zagrebatkog kolodvora. Nai teretni vlak se dugo zadriao na zagreba¢kom kolodvo- ru. Za to vrijeme otac je donio vode, drva i nesto za jelo. Uskoro je zazvizdala lokomotiva i teretnjak je krenuo dalje. Sestra i ja smo pjevali neke li¢ke pjesme koje nas je majka naucila. Nije proglo puno vremena, a vlak je jurio kroz nepregledna ravna 16polja. Sestra je bila ozarena lica i stalno je vikala: Vidi... vidi.” Glas bi joj se gubio i vraéao od kloparanja kotaéa i skripanja via- ka, a sve je zvuéalo kao da je, dok smo jurili uz neke male grado- ve s visokim dimnjacima, govorila neku veliku pjesmu, nalik na Kastelanovu: Lijepa je ova zemlja, meni najdraza, nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva, livade i konji nesedlani, koliko rijeka i slapova, dodi prijatetju, mi smo na Balkanu, u Jugosla- viji... Dogodi se i takvo dobro jutro kad se probudim ba s tim rijecima, kad u polusnu sa sestrom govorim te stihove, a vlak nekako sporo putuje, vra¢a nas u nage djetinjstvo, onoj istoj Vujadinovoj vatri koja nas iznova nekim toplim i svetim plame- nom obasjava, | gdje nismo sjenke... 72. Vinkovei, ravnica O smrznutom Bosutu, gojzericama, ogevu briznom licu, Strajku u Skoli, marsu kroz Vinkovce, o¢evu remenu isvilenim bombonima Moj otac partizan bio adanas novine éita i Suti o svem 3to je snio nit’ tu2i nit’ pita, Crvenu zastavu vjesa ponekad o praznik samo i tiho uz uzdah gapne ija sam bio tamo. R.5., iz pjesme Moj otac (1986) Otacje, valjda zbog priliéno visokoga polozaja u sluzbi, do- bio veliku ku¢u za stanovanje u ulici lve Lole Ribara br. 1.U kuci smo imali toliko mnogo soba da smo u jednoj praznoj sobi u kojoj nije bilo ama ba’ ni jednag jedinog komada namjestaja moj stric i jaigrali glavomet. Zidovi sobe bili su potpuno crni od udaraca loptom, a uspjeli smo i nekoliko puta porazbijati pro- zore. Moj stric Stevan bio je o¢ev najmladi brat. | njega i svoju sestru Danicu otac je $kolovao, te su oni zapravo cijeloga Zivota doZivijavali svoga starijega brata kao pravoga oca. Otac je, pri- znajem, nosio nemali kriz na svojim plecima. Obiteljsko breme, ratnu tragiku, a sluzba mu je, po svom zna¢éenju, oduzimala pra- vo da irokih rukui zasmijano zagrli obiZan dan. Sutnja i oskud- ne rijeéi nametnute su izvana, | cini mi se da se stalno u njemu borila toplina i poslovna studen. Tim zagonetnim i rijetko oza- renim licem Stitio je svoje uvjerenje, ali i sve nas. Nikad se, kao Sto obiéno Ijudi olakSaju tezinu u dui, nije nekomu jadao, u kavani opustio, ili pak kroz hvastanje osnazio. NekadaSnja tajanstvenost, sada je, nakon toliko godina, u meni rodila osje¢éaj divljenja i neodoljive privlacnosti. Ponajpri- je zbog njegova kao kristal snaznog karaktera. On je Zivio i pro- Zivio niz drama, i mozda je zato zaobilazio kazaliste, valjda ne 18vjerujuci da se ijedna suza moze vjerodostojno pokazati. Mozda je, tko zna, u pravu. Sva naga upozorenja, poruke kroz kazalis- ta, kad se danas osvrnem, i nisu pripomogle da se ponovno ne dogodi rat i da Ijudi, kao da nikada nisu progitali knjigu, vidjeli predstavu, podine okrutne zloéine, progone i uzase... Te godine zima je u Vinkovcima, govorili su, bila ledenija no inaée. Snijega je bilo toliko puno da su pojedine male ulice nalikovale na scene iz Felinijevog Amarkorda. Otac mi je kupio neku koZnu kapu s pokrivalima za uSi i rekao mi:,,Sad izgledas kao pravi avijatiéar”” | letio sam, uistinu, okolnim ulicama, kroz snjezne labirin- te, otkrivajuci vazne tocke svoga gradskoga kvarta. Stric Stevan je u podrumu nagao neke stare raspadnute saonice, koje mi je otac popravio, i sad smo jurili njima kroz citav grad, a najradi- je smo se spu8tali niz jednu strmu ulicu, pravo do rijeke Bosut, koja je bila potpuno zaledena i na kojoj su srednjoskolci pravili dugaéka, glatka i kao porculan sjajna klizaligta. Stric bi se zatr- ao zajedno sa mnom, a onda me ubacio ispred sebe i svojim gojzericama zaparao preko glatke, ledene rijeke. Bilo je to glav- No mjesto u Vinkovcima, gdje se gotovo €itav grad okupljao u predvecerja i,,glancao” rijeku. Malo tko je imao prave,sli¢uge’, kako smo u Vinkovcima zvali Zeljezne klizaljke koje su sa stra- ne imale ,gvintove” kojima bi se priévrstile za duboke zimske cipele. Najbolje su bile obiéne ,Batine” gojzerice. Ali, te stvari imali su samo profesionalci, a mi djeca smo navlacili na cipele komadiée daske koji su imali po sredini ugraden komad Zeljeza ili lima. Na glavnom mostu Bosuta bio je postavijen mali razglas, otkud su prétale komunisticke koraénice, a ponekad i hitovi lve Robi¢a, od kojih sam najvige volio pjesmu,Samo jednom se lju- bi". Sjec¢am se da bi u tome éasu graja prestajala i da bi citava zaledena rijeka nekako utihnula, dok su se zaljubljeni parovi skriveno stezali za ruke, a krupne pahulje snijega leprsale nad Bosutom, plesu¢i svoj zadnji ples pod skrtom rasvjetom koja je na nas padala s obliznjeg uliénog ,,kandelabra“ Proljeéa su topila snjegove i moje djetinjstvo je divijalo Vin- kovcima. Bio sam naroéito spretan djecak i sve sam vjestine s lakoéom savladavao: vozio oéev stari i te8ki bicikl ispod Stange, tjerao Zeljezni kotac od bicikla zaracem za peci, mMogao nogo- metnu loptu, udarajuci je lagano, zadrzati na nozi preko sto pu- i9ta, jedini se usudio provudi ispod Siroke ceste kroz ¢upriju koja je bila u sredini necim zaglavijena, te sam tamo zapeo i proveo pola dana, ne mogav8i ni naprijed ni nazad, dok me stric i otac nisu nekim stapovima i konopcima uspijeli izvuci; skidao vrapce gumenom prackom kojom sam razbio glavu susjedu iz ulice u jednom od svojih okréaja s ,domorocima” koji su mi se rugali zbog moga tvrdog akcenta, posebno se okomivsi na naéin ka- ko sam izgovarao slovo é, zadirkujuci me: ,Cekaj, covjece, cica ce ti cipku raséetvoriti” i zbog toga dobio od oca prve prave batine, poslije kojih bih uvijek zadrhtao kad bih spazio,,singer” masinu za Sivanje, preko koje me je otac prebacio, izvukao kai$ iz hlaéa i, kako se kaze,,,ubio boga u meni“ Pamtim, dakako, jo jedne batine... Prvo iskustvo Trsta Devetog juna ‘45. jugoslavenska viada prisiljena je u Beo- gradu potpisati s Velikom Britanijom i SAD sporazum o povia- Zenju jugoslavenske vojske iz Trsta i oslobodenih dijelova slo- venskog primorja i Istre. Tako smo uéili. ! osjeéali Povlaéenje je provedeno 12. 06.’45, a sporni teritorij podi- jeljen je na dvije zone: zona A (zaposjele angloameriéke vojne snage), zona B (zaposjele jugoslavenske trupe), a kriza je rijese~ na tako da je Vijeée ministara vanjskih poslova saveznickih sila u julu ‘46. postiglo kompromisno rjegenje o stvaranju Slobod- nog teritorija Trsta, 8to je i medudrzavnim ugovorima regulira- no. Takvo stanje odrzalo se do 5. 10. 1955, kad se jugoslavenska viada suglasila sporazumom 0 ukidanju STT i dodijele zone B i manjeg dijela zone A Jugoslaviji,a veceg dijela zone A s Trstom italiji. Tad se vikalo: Trst je nas. Zona A, zona Be, Nasa, Sta, obe! Bilo je i drugih maStovitih parola. Mahalo se i vikalo. Prije- tilo. Sastavio sam svoju malu vojsku, svoju desetinu, od nekih 20desetak djegaka s ratnim iskustvom iz nagih igara kauboja i In- dijanaca, a pomalo i partizana i fagista (tesko je bilo organizirati tu igru jer nitko nije htio biti fagist). Svi smo imali drvene puske, koje su, naravno, u nasem borbenom zanosu bile ubojite. Imali smo i titovke od novina sa zalijep|jenim krpenim petokrakama. Ja sam, kao zapovjednik (kojemu tada ni maréal nije bio do ko- jena), imao idrvenu sablju s kojom sam, masuci i nekom ritmu, davao takt svojim vojnicima. Marsirali smo vige-manje ujedna- éenim korakom uzduz Vinkovaca, i bili smo spremni braniti Trst i zonu, kako se vee zvala, iako ne znam kako bi se vojska drzala kad bi ugledala obilje bombona i Sarena angloamericka svjetla, izloge i sve te druge Carobne, a nama nedostupne stvari Uz tu Zeljeznu vojniéku disciplinu koju sam provodio me- du svojim vojnicima koji su uskoro uglavnom dezertirali, pred- njacio sam u svojoj destrukciji, pokazujuci rane crte anarhizma iu Skoli. Organizirao sam Strajk uéenika povodom nekih nastav- ni¢kih nepravdi, a manja skupina, koja se nije zadovoljila pasiv- nom rezistencijom pisanja zadaca i sliénih skolskih obaveza, na moj nagovor poderala je sve biljeznice i skolske knjige i razba- cala ih ulicama, zaustaviv3i pritom gradski saobracaj. Otac je imao pouzdan remen, a preko majcine,singerice” kazna se izvrsila prema kolidini krivnje. Ipak, anarhizam mi je ostao u krvi. Nekako kao stav. Ne toliko protiv institucije, koliko protiv beskrynosti u tim institucijama, birokratizma i Ijudi koji su, kao kod Kafke, pognutih ramena i spustena pogleda sprem- nina sve. Paina najgore. Krvivoda U istoj ulici u kojoj smo stanovali, samo par kuéa nize pre- ma rijeci, nalazila se i velika siva trokatnica u kojoj je moj otac imao kancelariju. Bila je to, tih godina, Cinilo se, najvaznija ku¢a u Vinkovcima. Zvali su je Udba, a moga oca i njegove drugo- ve zvali su udbasima. Nisu nosili uniforme kao ostali policajci, nego odijela, a preko njih obavezno kratke ili dugacke koZne mantile. Druzili su se uglavnom izmedu sebe, tako da su moji prvi prijatelji bili djeca o&evih prijatelja. Narozito sam zavolio jednog bljedolikog djeéaka Viadimira, koji je, iako stariji od me- 21ne, uvijek izvlazio deblji kraj kad bismo se hrvali. Onda se jed- noga dana ozbiljno razbolio i otisao u bolnicu. Kada se vratio, iznenadio sam se vidjevsi ga u invalidskim kolicima. Bio je neo- bitno blijed, prozraéan... Cesto smo odlazili k njemu u posjete i Ja sam mu éitao knjige, ili bismo igrali ,mlina” na njegovom malom Sahu s porculanskim figurama. Umjesto porculanskih vojnika, radije smo stavijali velika zrna graha. Onda me je jed- noga dana otac prestao voditi u kucu cika Uroga, a nakon mje- sec dana rekao mi je da je Viadimir umro. Bila je to prva smrt koja me je ozbiljno uzdrmala i zbog koje dugo nisam mogao mirno zaspati. Moj strah je bio toliko silan da me je majka uzela da spavam u njihovom braénom kre- vetu za neko vrijeme. Jednom sam, sjeéam se, pitao majku da nisam ja sluéajno u igri povrijedio Viadimira dok smo se hrva- li.,,Ne, sine“, rekla je majka. Vladimir je umro od bolesne krvi” wKoje krvi?” ,Slabe krvi.’ Prvi put sam €uo za rijeé ,leukemija” i saznao da je to neizljeciva bolest koju zovu i,,rak", ali to nije pra- vi rak koji ude u tijelo, nego se tako zove ta strana bolest. Cesto sam predveéer odlazio s ocem u dvoriste velike si- ve kuce, gdje su udbaii igrali odbojku. Skinuli bi samo kapute, zavrnuli nogavice i rukave od koSulje i tako igrali. Mnogima su pistolji visjeli o pasu, i ja sam se uvijek pribojavao da iznenada ne opale sami od sebe. Jednom je k njima u dvoriste do8ao jedan kolega iz Za- greba. Po naéinu kako su se moj otac i ostali njegovi prijatelji odnosili prema njemu shvatio sam da je morao biti dosta va- Zan tip. Onda ga je jedan od oéevih prijatelja nagovorio da pita onog tamo (misleéi na mene), na nulu osiganog klinca, je li isti- na da se dopisujem sa Staljinom i pige li mi StalJin u posijednje vrijeme.,,Jebo te Staljin! On tebe, a ti njega”, odgovorio sam mu ja, u liékom maniru i dijalektu. Moj otac se toboZe Ijutio na mene, a svi ostali su se od srca smijali. Nasmijao se i vaZan tip i rekao mi:,Tako je, druze. Samo ti tako svakome odbrusi” Zatim je posegnuo rukom u dZep i pruzio mi par, svilenih bombona” umotanih u Sareni celofan. 223. Skolski dani, osnovna O prvojrecitaciji, nogometu, majci koja je stalno pjevala, opasnim igrama i oéevu strahu da mu se sin ne zaraziteatrom §kola u koju sam pogao zvala se Prva osnovna. Gradena je za vrijeme Austro-Ugarske i bila je lijepa i velika gradevina. Odmah do nje bila je ista takva zgrada — Treéa osnovna. Druga osnovna, ne znam zasto, bila je na sasvim drugom kraju grada. Upisao sam se u 1. a razred, a uciteljica mi je bila Ljubica Savié. Veé od prvoga dana planula je prava ljubav medu nama. Ona je bila i prva osoba koja je u meni prepoznala sklonost za poeziju i nastojala to razvijati. Uvijek mi je davala da bag ja u razredu citam izabrane prite, a buduéi je i sama imala smisla za teatar i pjesmu organizirala je i literarnu sekciju i uvjeZbavala s nama razne igrokaze. Za Osmi mart uvjezbala je sa mnom jed- nu tuznu pjesmu: Ja ne znam Sto je majka mila ni majein Sto je srca plam ja ne znam Sto je sve mi bila tek da je bila jedva znam. Pjevao sam pjesmu preko Skolskoga razglasa, koji je una- toé povremenom kréanju, ipak uspio doéarati svu tugu i ljepotu te pjesme, te sam poslije toga postao vrio popularan u skoli. Svaki dan sam na skolskom dvoristu igrao nogomet. Mo- je cipele, koje su inaée bile crne boje, postale su, od skorenog blata preko kojega sam povremeno mazao braun pastu, posve Zute. Bio sam potpuno lud za nogometom i skupljao sam sli- ke nogometasa iz malih éokoladica. Poteo sam navijati za ,Haj- duk” zbog Beare, Vukasa i Zlatka Krvavice koji mi je bio dobar 23drugar u razredu, ali me je otac ubrzo nagovorio da navijam za »Partizan” jer je Zebec igrao za tim svijeta, a Bobek imao najjaci udarac u prvoj ligi. Godine ‘56. preselili smo se u Gajevu ulicu. Kuéa je bila li- jepa i imala je dosta veliko dvoriste s bunarom i Zivom vodom. Majka se zaposlila u djecjem vrticu i uzivala u svom novom za- poslenju. Moja majka je bila dobra Zena. Voljela je ijude. | po ditav dan pjevala. Od nje sam nauéio toliko mnogo pjesama. Cesto je dovodila djecu iz vrti¢a kuci pa su tamo ¢ekala dok ih roditelji ne pokupe. Cijeli su je Vinkovci zavoljeli. Vinkovacke no- vosti su napisale élanak o njoj s naslovom Teta Stana, nasa dru- ga mama’. Opasne igre Otac je prestao odlaziti u lov iako je jos uvijek pobjedivao na takmicenjima u gadanju iz pistolja. Drzao ih je u ormaru, na gornjoj polici, sasvim neoprezno, i ne razmisljajuci da bih ja iz djetinje znatizelje kojim sluéajem mogao poéeljeti da se igram njima kauboja i Indijanaca. A igrao sam se éesto. Jednom sam nasmrt preplasio svoga prijatelja Marina, koji se od straha za- vukao pod krevet. IzaSao je tek kad sam mu prazan vaiter gur- nuo pod krevet. Bio je to divan, veliki pistolj s tamnocrvenom drékom. Onda sam ja hitro potegao svoj crni brauning, a on je kriknuo, bacio pi8tolj na pod i istréao iz sobe. Predveéer smo se znali igrati kauboja i Indijanaca. Tréali smo i skrivali se po sokacima, penjali se u kronje velikih keste- nova. Ja sam obiéno bio poglavica Indijanaca i nisu me nikako mogli ubvatiti. Jedne veceri im je to poglo za rukom. Zavezali su mi ruke i noge i odnijeli me u obliznji podrum. Tamo su trazZili da se predam i da potpigem predaju, odnosno, kako smo voljeli govoriti — kapitulaciju. U nag razigrani i obijesni djeéacki rjec- nik uSlo je mnostvo propagandnih rijeéi, i mi smo ih, prema na- 80) maiti, upotrebljavali i jasno prepoznavali. Nisam se, unatoé rjecitom navaljivanju, predao. Pocéeli su me muCiti. Isprva je to bilo zavrtanje.ruku, a onda su me, sasvim iznervirani zbog mo- je tvrdoglavosti, poéeli dosta ozbiljno tuci. Narocito se u tome isticao neki Raka, koji je bio par godina stariji od svih nas. Kle- éali su mi na rukama, udarali me po tabanima, dijelili Samare. 24Nisam se predavao. Onda je netko utréao u podrum i viknuo da ide nedija majka. Razbjezali su se, odvezavsi mi na brzinu noge. Bila je to moja majka koja me zabrinuto posvuda traiila jer je veé bilo dosta kasno. Sutra ujutro nisam mogao ustati iz postelje. Dobio sam temperaturu, a tijelo mi je bilo puno modrica. Otac je insistirao da kazem tko me je to pretukao, no ja nisam Zelio izdati svoje drugare. Ipak je za par dana uspio doznati tko su bili moji mu- €itelji. Priveo je Raku u svoju kancelariju i tamo ga vjerojatno nasmrt preplaiio, jer se od tada Raka prosto raspadao od pre- tjerane brige i njeznosti za mene. Meni je ostao neki gorak okus u ustima Sto mise otac upe- tljao u Zivotne dvoboje i sto sam na neki naéin u ogima svih ispao kukavica i tuzibaba. Prva iskustva s teatrom Negdje u to vrijeme poéela je i moja avantura s teatrom. Ljubo Stankovic, jedan od malobrojnih prvaka vinkovackog poluprofesionalnog teatra, stanovao je blizu skolskoga igralista i esto, vraéajuci se kuci, promatrao po par minuta kako igramo. nogomet. Izgleda da sam mu se dosta svidio i jednoga dana me je poveo sa sobom u teatar. Trebao mu je djeéak mojih godina, koji je dosta fizicki spre- tan, da mu igra Petra u Hajdi. Dao mi je tekst da procitam i bio veoma zadovoljan kako sam umio toéno ponavijati njegove in- tonacije. Probali smo mjesec dana i ja sam redovito zbog nogo- meta kasnio na probe, Na dan premijere, koja se trebala odrzati oko 6 poslije podne, cika Ljubo je u pet do Sest utréao u teren, uhvatio me za uho i tako odvukao u teatar. Od tada sam dosta Zesto igrao u teatru, sto je moja majka uvijek nekako posebno podupirala, a otac nije naro¢ito volio. Znao je govoriti:,Samo da se ne zarazi.” Nisam se toliko zara- zio teatrom, koliko jednim glumcem amaterom, koji je toliko mnogo znacio za mene tih godina i od kojega sam dosta zivot- nih 8toseva naucio. Bio je to Franjo Jelinek — Beli. Bio je gene- racija Ive Ficija i Vanje Dracha i obojica su esto govorili kako je beskrajna Steta éto Beli nije Zelio otici na zagrebaéku kazalignu Akademiju. 25A Beli nije Zelio napustati svoj grad i svoju rijeku na kojoj je provodio dane neumorno loveci ribe i neumorno obijajuci ka~ vane. Bio je pravi boem. Nautio me je tisuce stihova. Narodito je volio govoriti Shakespeareove sonete i pjesme Edgara Alana Poa. Naucio me je, naravno, i piti. Onako Sokacki, izravno i jako. Jednom sam tako pijuéi Raky whisky, neki domaéi otroy, iskozio za okladu kroz prozor teatra na glavu. Srecom, pao sam na hrpu pijeska Sto je bila ispod prozora. Dobri Dusan Sua, direktor teatra, ,umro” je od straha. 264. Gimnazijski dani, ljubav O profesoru koji nije volio politiku, prvoj ljubavi, odlasku u Trst, prvom Ijubavnom razocaranju u odsjevu spaljenih pjesama Krenuo sam u gimnaziju. Bila je to najveéa zgrada u Vin- kovcima, u samom sredistu grada. Vinkovaéka gimnazija je bila éuvena u cijeloj Hrvatskoj. Kazu da su u nju, poslije rata, po ka- zni slali sveucili’ne profesore iz Zagreba za koje se tvrdilo da se nisu najbolje ponaéali za vrijeme rata. Tako su, kau, slali glum- cei rezisere po kazni u Zadar. Upravo te godine, kad sam ja dolazio u prvi razred gimna- zije, u$kolu je stigao mladi profesor hrvatsko-srpskog jezika Mi- roslav Johler. Odmah nas je sve osvojio svojim sasvim original- nim predavanjima, koja su bila pravi literarni eseji. Profesor je imao i izrazit dar za glumu i nas dvojica smo se nekako naro¢ito prepoznali. Gotovo svakoga dana nalazili smo se poslije skole i odlazili na pice. Poslije smo se dugo Setali mraénim sokacima Vinkovaca i profesor je nastavijao svoja predavanja. Pri¢ao mi je © Krleai i Matosu i Ujevicu. O Zagrebu i svojim studentskim da- nima. O politici i kako nije volio naro€ito vlast, pa ni ovu,,nasu danaénju, komunistiéku” koja ga je, govorio je, ,vrijedala svojim primitivizmom”. Bio je to za mene glavni zgoditak na lutrij Moj profesor je bio sasvim izuzetan éovjek i beskrajno obrazovan i nadaren. Pio je vjerojatno zbog toga Sto je shvatio da je svojim talentima veé na poéetku potkresao krila. Znao je on dobro i osjecao da je, do%avi u mali grad, zapravo pristao na viastiti poraz. Njegove pjesme su ostale nenapisane, njegove predstave neizrezirane. Ali, sve to je Zivio. | nesebiéno davao. | pjesme i predstave. Sve. Bez ostatka. Cesto smo zavrsavali nage veceri na Zeljezni¢koj stanici na kojoj su se skupljali gradski pijanci i bekrije, jer su se malobroj- 27ne kavane u Vinkovcima u deset zatvarale. Nikada necu zabora- viti kako smo sjedili u nekom jarku uz cestu, ispijali bocu rakije, aon nezaboravno govorio Pobratimstvo lica u svemiru. Prva ljubav Imala je pjege oko odiju boje badema i veliki mladez s de- sne strane lica. | bila je najbolja uéenica u razredu. Prosto sam se morao u nju zaljubiti. | ona je, cini se, zavoljela mene. Po éitav dan smo bili zajedno. Isli smo u isti razred, a poslije skole vodila me svojoj kuci, koja je bila druga najveca kuéa po- slije gimnazije. Slugali smo Pet Buna i Brendu Lee. Voljeli Arsena Dediéa i Modunja. Majka i otac su joj bili rastavijeni, a ona je Zivjela s ocem, djedom i bakom. Bila je to Cuvena advokatska porodica. Djed joj je bio ministar u kraljevskoj vladi i beskrajno zanimljiv €ovjek. Provodio sam po éitave dane i veéeri u to] toploj Cehovljevskoj atmosferi u kojoj su me uéili jesti slatko od viganja i piti engle- ski éaj. Iz te omame gospodskih manira, oéaranosti slikama po zidovima, prigusenom skoro glembajevskom atmosferom, kuci sam dolazio samo na spavanje. Naia ljubav je postala vazna stvar u cijelim Vinkovcima. Bili smo nekako posebno popularni i svi su navijali za nas da ustra- jemo. Gledao nas je ¢itav grad dok smo se popodne vozili bici- klima. Ona na maloj specijalki s brzinama, a ja na starom oze- vom biciklu, kojemu je stric Stevan zasvajsao prebijeni volan Naveéer bismo obiéno Setali na korzou, jer je citavi grad bio na korzou. Korzo je siroka i glavna ulica u sredini Vinkova- ca, u samome srcu grada. Dugaéka je otprilike sto ili sto pede- set metara, a siroka oko petnaestak metara. Tu su Ijudi dolazili odjeveni najbolje sto su mogli i Spancirali gore-dolje po dva, tri sata, glasno se smijuci i zagledajuci druge Setate. U svim dru- gim gradovima bivse Jugoslavije u kojima sam bio postojao je neki korzo. Ili uz rijeku, ili u centru grada, i taj mentalitet kru- nog Spanciranja kao da je u to doba usaden u naie Ijude. Vi- djeti i biti viden. Onda bih svoju djevojku otpratio kuci, a ja vrlo €esto odla- Zio $ ranim Ijubavnim jadima jo’ negdje ubiti vrijeme. Ili udom 28JNA na karambol, ili u Kiub prosvjetnih radnika na stolni tenis, ili pak u Dom omladine na neku svirku. Bilo je to vrijeme Zutih suncokreta i treperavih tonova te- nor saksofona. Vrijeme bugi-vugija, tvista i rokenrola. Blu dzins je poteo smjenjivati samtane traperice sa Sirokim nogavicama. Na zabavama i po ljetnim bastama pio se aerkonjak, vermut i Seri brendi. Unatoé klasnoj svijesti, imperijalizam i burZoaski si- stem prolazio je na mala vrata u nagu socijalisticku svijest koja se, moram priznati, bag nesto i nije otimala ni ritmuy, ni odjeéi ni priviaénoj dekadenciji zapadnog svijeta o kojoj se raspravljalo na omladinskim i partijskim sastancima. Via Trieste a la bratstvo i jedinstvo Obiéno se dvaput odlazilo u nai Trst, koji je veé definitivno postao njihov. Na neki €udan na¢éin, mimo drzavnih ugovora, Trst je u stvari ostao na& grad u kojem smo trgovali na veliko i malo, iu kojem smo nalazili dio onoga svijeta koji nas je mamio svojim Sarenilom, svojim ukusom i modom i nudio nam sjaj i sumnijivu kvalitetu. Sve je bilo upakirano u dizajn od kojega nam se vrtjelo u glavi, a prema kojem je Gitava naga tuzna soci- jalisti¢ka stvarnost, sa svojim normama i petoljetkama, postaja- la jo dubljom provincijom, koje smo se nekako potiho stidjeli i sakrivali je medu grubim promrzlim prstima. U proljece se u Trstu kupovalo: simi cipele, najlonke, do- nji ves u boji, obavezno dzins kompleti, pa plavi, smedi i ma- slinastozeleni SuSkavci (jedan za sebe, jedan za nju, a jedan tek da se 5verca). U jesen su se kupovali Sareni puloveri (koji su se samo subotom uveéer oblaéili), zimske cipele, iznutra laganim krznom podstavijene, moher kaputi i hubertusi, a tko je bolje stajao kupovao je kao pero lagane sinteti¢ke Subare u svim bo- jama, koje su se tako razlikovale od onih teskih crno-sivih ru- skih astraganki s mirisom naftalina i ovéetine. Ponte Rosso, Via Carducci e piaza Unita, postajali su naga nova glavna sredista, naga magistrala zudnje, svratiste Ceznje! Trieste magnijica, Trieste fantastica’ Barovi s najboljim kapuci- nom i imena restorana sa svjezom ribom i narocitom pastom, koja su se upisivala u specijalne karte i gotovo u tajnosti oda- vala samo najboljim prijateljima. Sje¢am se one popodnevne 29panike, kad preostaje jos samo pola sata do zatvaranja Upima i Coina i poéinje prebrojavanje sto smo sve uspjeli kupiti. Nika~ ko se nije iSlo kuci bez bar trideset deka mortadele, maio gor- gonzole od éijeg se mirisa nagim carinicima na granici mrstilo éelo. Bile su tu, naravno, cigarete, kjanti u pletenoj boci, obave- zni tok brendi, kava, Cokolada s ljeSnjacima i tapete s cvjetnim uzorcima za dnevnu sobu. Bile su to duge kolone Zeljnika modnih talijanskih uzora- ka. Od Triglava do Devdelije. Autobusi sretnika s dragocjenim najlon-vreéicama sti- snutim u gréevitim rukama, s pretovarenim putnim torbama iz kojih su virili Sareni trofeji. Trudbenici socijalizma iz Banata i iz Makedonije, iz Bosne, a bogme i iz Dalmacije i Zagreba, na cesti svoga Bratstva i jedinstva, do Italije i natrag. Obiéno se, kazem, dvaput godignje odlazilo u Trst, da bi se dotaklo to nes- to drugo, neste ukusnije, nesto mirisnije, nesto svilenije, nesto neprovincijsko i nesto Sto nije iz obora, tradicije, domace, nego neSto svjetsko, sto nas je mamilo | opijalo, kao Sareni baloni i san od sapunice, kao évercano djetinjstvo. Vazno je, naime, bilo biti drukéiji, kao sto je, uostalom, uvijek negdje Covjeku vazna ta razlika od drugih. A mi smo, bogme, imal! dubokog razlo- ga biti drukéiji, jer smo svi, na neki naéin, od obiteljskog kruga, Skole, pa do tog korzoa bili u nekoj hipnozi viastitog vreme- na, ali pomalo dresirani, sa svjezim strahovima rata, neprijatelja koji nam prijete, koji nas Zele unistiti, stati nam na put. Trst je prva destinacija neke druge slobode, nekog drugog osjeéaja, iako moram priznati da je neobiéno vazan bio povratak preko granice, opet na te nage ceste i dolazak u nage sokake, vilajete i kalete, jer sa 8vercanom robom osjedala se neka nova pobje- da, neki prijedeni prag kako tom svercanom opsjenom do¢i do djevojke, kako za trpezom pomalo baciti u o¢aj susjede i goste u stanje zavisti... Onako uzrujana i unezvjerena pogleda, u paniénoj potrazi 2a tim Trieste-bljestavilom, nisam ni mogao pomisliti, dok sam se sa $vercanom robom kao uljez tog svijeta smucao misleci na carinike i na 3okaéka sijela, da ¢u jednoga dana u tom istom gradu biti u skiopu festivala pozvan kao specijalni gost i da ce mi prirediti festivalski oma, ne samo kao glumcu, nego i kao redatelju i pjesniku. Tiskana je knjiga Prijatelj ga, kaze, ne pre- 30poznaje, dvojeziéno, i dok je bila promocija, sluao sam svoje rijeci na talijanskom, a sve te rijeci nastale su na biv3im puto- vima bratstva ij jedinstva, na nekim, doduse i slijepim ulicama, na razvalinama i rugevinama, ali i jubavima od kojih sam svoju dugu, nastojeci nikome ne nauditi, prehranjivao ne bag bez ne- lagode. U to vrijeme sam se prestao baviti teatrom i Branka i ja évrsto smo odluéili studirati u Beogradu. Ona medicinu, a ja ju- goslavensku knjizevnost, sa Zeljom da se jednoga dana bavim literaturom ili pak novinarstvom. Tako bi se to i zavrsilo da se nismo Branka i ja zavadili i sa suzama u o¢ima jedno drugom vratili zavjetne zlatne lancice. Toga éasa je u meni poludjela Slavonija koja se sve te go- dine lijeno uviacila u moje gorétacke gene. Nema Branke! Polu- djelo je i sve u meni nije bilo sokaka u Vinkovcima kojeg nisam zapisao. Bekrijao sam iz noci u no¢ i utapao Branku u sebi. Cesto sam sa svojim prijateljima Pajom, Brankom i Kasimom odlazio do vukovarskih kavana, gdje su nam Cigani svirali a mi birali. Tamo na obalama Dunava, svaka noé me je ucila Zivotu i kao Mi¢ka Karamazov, Cupao sam korjenite trave i uplitao ih u zamrsene kose. Tamo na obalama Dunava Sirilo se prostranstvo pjeséanih sprudova koji su jutrom izgledali kao zasti€ene ratne uvale. Moj prijatelj Kasim volio je moje prve pjesme, a narocito jednu, koja je ujedno i jedina koje se sjecam. Sve ostale sam jedne noci izgorio u sebi, ho¢éu reci zapalio: Krvavo nebo bivolje razdrto krzno na prsima umire crvena zvijezda Niéeg u bespucu mekom niceg zamire ovo jutro nauceno da se kali zakletvama zaboravit éu njeznosti kojim si me snazila jotputovat cu tamo gdje se putuje sam. 315. Na zadatku Ojednoj istrazi i obijenoj blagajni, kavanskom nozu, jednostavnosti koja lijeéi i ubija, ravnici i njezinim ranama U drugom razredu gimnazije postao sam élan Opéinskog komiteta Saveza omladine. Ni sam ne znam kako ni zato, ali sam postao. Doduie, sretao sam Stevana Bizi¢a koji je bio pred- sjednik omladine i Voju Nudiéa, sekretara, i osjecao sam da sam dobro kotirao u njihovim ocima. Oni su bili ve¢ tridesetogodisnjaci, tu negdje, i uopce nisu izgledali kao omladinci. Bili su uz to i bekrije. Hocu rei, volje- li su kavane. Valjda su tako i mene zavoljeli, jer moja je popu- larnost u Vinkovcima vrtoglavo rasla, Sto zbog teatra, Sto Zbog Branke, Sto zbog nogometa, a Cini se najvise zbog moga tako rano zapoéetog boemskog Zivota. A mozda je sve to bilo i zbog moga oca. Tko bi ga znao? Na sastanke sam rijetko dolazio. Nisam u sebi nista poseb- no osjecao &to bi se moglo pripisati svjesnoj pripadnosti komu- nistiékoj ideji. Dapaée, promatrajuci stvari izbliza, u meni je sve vise sazrijevala neka prava disidentska pobuna protiv totalita- risti€kog sistema. Jednom sam dobio zadatak da odem u Vodince, malo selo blizu Vinkovaca, i da ispitam sto se dogodilo s blagajnom se- oskog omladinskog komiteta i narodito s blagajnikom koji se mjesecima nije javljao u Opéinski komitet. Sjeo sam popodne uvlak na tom svom delikatnom, ali u to vrijeme privlaénom za-~ datku {jer je imao nesto od detektivskog u sebi) ao na stani- ci na kojoj me je éekao Cindra, moj Skolski prijatelj iz razreda. Blagajnik je stanovao na samome kraju sela, tako da smo pjesazili dobrih desetak kilometara. Nismo ga, naravno, naili u kuéi, a njegova mati je rekla, kunu¢i se Zivima i mrtvima, kako 32su mu blagajnu obili ida on jadan ne zna Sto ¢e ni kuda ée. Obiti banku, to nekako razumijem, ali tko ce obiti seosku omladinsku blagajnu, ako ne seoski omladinski blagajnik svojeruéno ili vla- storuéno! NaSa istraga zavréila je neslavno. Vraéali smo se Cindro i ja neobavijena posla prema stanici, inegdje u pola sela svratili u kavanu na piée. Svi moji §kolski pri- jatelji rado su sa mnom pili, iako u tome nisu bili ni upola vjesti kao ja. Stali smo uz Sank i naruéili dvije rakije, kad se, samo na nekoliko metara od nas, odigrala prava krvava drama. Netko je nekome neSto rekao, éula se samo psovka i sijevnuo je noz. Co- vjek je pao na pod s nozem u trbuhu, a onaj drugi istréao kroz vrata. Zapravo, ne moze se reci da je istréao, prije bi se moglo rei da je izbauljao kroz vrata, jer svi su u toj maloj kavani bili pijani. Zatim se ovaj za kojega sam ja bio siguran da je mrtav polako pridigao, izvukao noz iz trbuha i izi$ao iz kavane. I mismo makinalno iziéli za njim. Ugledao je svoga ubojicu, jedno dvadesetak metara od kavane, kako Siri ruke i nesto sam sebi ili bogu pijano govori. Zatréao se prema njemu, spretno ga dohvatio s leda i prerezao mu grkljan. Smrti od noZa u Slavoniji bile su ceste. Gotovo svake godi- ne u Novom Selu na kirbaju neko pogine. Tamo su Zivjeli Hrvati i Srbi, otprilike u podjednakim omjerima. | uvijek se negdje pri kraju kirbaja na Malu gospojinu izvadi poneki noz. Ginulo se u nekom éudnom, obiéno ravnomjernom onjeru. Te godine poginulo ih je petero. Sve mladi Ijudi. Dvade- setogodignjaci. Ne znam kako se moj prijatelj Kasim sjetio da se popnemo preko ograde, predemo preko bolnitkog parka i uzveremo na prozore mrtvatnice. Tamo su lezala sva petorica, dijelom prekriveni bijelim plahtama. Gledao sam zapanjeno u najblizega do prozara. Bio je izrazito liiep mladi¢. Na nogama je imao tragove isprane krvi na koju su se skupljale muhe. Jeka staklenog ja Slavonija. Ravna i opasana svojim tangentama i horizontalama. Sa svojim crkvama kao najvecim brdima iz kojih pjevaju pokajniéke refrene tamjanom upakirane. Javija se, dok prebi- 33rem po ovim prizorima, iz glumackog i profesionalnog kuta, sjecanje na Sovagoviéa i njegovu tehniku glume. Njegovu sa- vrgenu jednostavnost u glumi... On je poznavao te mrakove ravnice gdje éovjek stoji sam na zamisljenoj tankoj liniji koja se spaja s horizontom, tamo negdje gdje zavréava Zitno polje, a poginju crveni makovi. | u meni je uvijek postojao silan poriv za jednostavnoscu, jer je u njoj, kad se umjetnicki osvijesti, sve na svom mjestu. Ona lijepo oljusti suvisnosti, a umjetnost i jest, na neki nacin, poniranje i Cenje od suvisnosti. 346. Vinkovacki dani mladosti O o€evu strahu od zaraze nogometom, Sekularéevoj finti, prvom kockanju na linijii Kasimu Neki Nenad Ognjenovié bio je najbolji nogometaé u kva- rtu. Imao je topovsku Ijevicu. Odmah iza njega bio sam ja. Bio sam brzi dosta spretan s loptom. Danima sam vjezbao Sekijevu fintu da u trku prebacim loptu preko glave, a zatim da je punom negom iz zraka opalim prema golu. Bila je to hit-finta i rijetki su je mogli izvesti. Dragoslav Sekularac, zvijezda jugoslavenskog nogometa, bio je doslovce nepredvidiva slavenska duga. Njegovi driblinzi, masta, vrhunac su onoga sto homo Ju- dens moze uéiniti u toj nogometnoj areni. zbezumljivao je pro- tivnike, podsjeéajuci ih na njihovo neznanje, ali ina sve ono Sto lopta omoguéava. Bio je u pravom smislu rijeci igraé. Tad je rijeé profesionalac imala neko drugo znatenje. On je bio igraé koji je otkrivao éarolije igre, éarolije lopte, sve ono to ta igra pruza. Nogomet je zbog nesavréenosti savréena igra. Rijetko ko- ja igra moze potaknuti na utrku u besmisiu za smislom. Nije ni éudo da je nogomet postao sredisnjom igrom u suvremenoj civilizaciji. Sve potisnuto, gledatelji iskaljuju na stadionima. To su prave gladijatorske arene. Lopta, kao samotna zemija u su- stavu, ide od noge do noge. Tek je prave zvijezde mogu dosto- janstveno obasjati. A Sekularac je to bio. }Zivotom i znanjem. | tko ne bi bio u toj $koli, u sjeni takve zvijezde. Imali smo svoju ledinu na uglu Gajeve i Staréeviéeve. Ce- sto su nam lopte zavréavale u dvoristu susjeda policajca koji se neprestano svadao sa Zenom i, ovisno o ishodu svade, vraéao nam lopte ili bi ih bijesno, uz so¢ne psovke, ne stedeci nam koga iz bliznje rodbine, bu3io i bacao ih preko plota onako is- puhane. Onda smo mi doili na ideju da mu, kad je na sluzbi, ka- 35menujemo psa i, bogami, poslije toga je nekako uspostavijen mir. Osim toga, ako nije bio pijan, slali su mene da zvonim na kapiju i trazim loptu. Tada bi susjed, ugledav3i sina jednog od 3efova Udbe, gundajuci nesto sebi u bradu, iako nevoljko, ipak vraéao (neprobusenu) loptu. Kako su Nenad i jos nekoliko igraéa stanovali u Lenjinovoj |, nad tim se zvao Lenjinova. To je bila i jedna od najduzih ulica u Vinkovcima u kojoj su rasli visoki div]ji kestenovi, koji bi za vrijeme zrenja, uz jesenje kise, padali iz svojih zelenih bo- dljikavih éa8ki, udarajuci glasno o mokre ploénike. Volio sam skupljati to divlje kestenje (kao Sto i danas ne mogu proci a da ne uzmem vruce kestenje iz uliénih pecenjarnica), donositi ga kuci i onako glatko satima prevrtati po rukama kao svoj mali planetarij. Nai tim je bio jedan od boljih u cijelom gradu i Zesto smo odlazili igrati protiv drugih ulica. Najbolji nogomet se igrao na Vasaristu, nedaleko od ,Dinamovog’, odnosno ,Cibalijina” sta- diona. Tamo su nas znali gledati stariji igraéi i poneki trener, te su mnoge od nas zapazili i odveli da treniramo u pionirima .Dinama“, Nakon par mjeseci treninga, ba kad mi je krenulo i kad su poéeli ozbiljno raéunati sa mnom kao buduéom nadom, otac me ispisao! Opet se, brizno, na moje uZasavanje, bojao da se ,ne zara- zim". Kockanje na liniju U to vrijeme jedna od popularnijih stvari u gradu je bilo kockanje na li |. Kockanje se odvijalo poskrivecki, na $kolskim igralistima ili na perifernim dijelovima grada, jer milicija nije do- zvoljavala,,opasne igre”. Kockalo se o pravu lovul Povukla bi se linija u vlaznoj zemlji i s razdaljine od 5 ili 6 metara bacali bi se kovani novéici. Klinci bi igrali sa starim austrijskim filirima ili starojugoslavenskim dinarima. Odrasli, pravi kockari, igrali su u prave pare, Znale su se tu na zemiji, pored crte, nakupiti gomile novea, ako je bilo dasta nabacivanja. Bacali su se razligiti novéi¢i, ako se uvijek igralo u odrede- nu vrijednost. Ja sam najvige volio igrati s oclovnom petodinar- 36kom, koja je bila dosta te8ka i fino se zabadala u viaznu zemlju. Vazno je, u toj igri nabacivanja, sa svojim novéicem biti sto blize crti, jer onaj tko je bio najblizi imao je pravo prvi bacati sav me- talni novac u zrak i pokupiti sve one novéice kojima se okrenula glava na gornjoj strani. Pismo je, ne znam zasto, gubilo. | u toj igri glave su bile milije Bili smo pravi virtuozi u toj igri. Znali smo izbijati novéié koji je stajao na samoj crti. To se zvalo nabacivanje. Onda bi se odnekud pojavila milicija i mi bismo, trpajuci novac u depove, bjezali, preskacuci plotove i skrivajuci se po okolnom grmlju, gdje je tko stigao. Neunistivi Kasim Kasim je bio jedan od najboljih igraéa u cijelome gradu. Ne samo 8to je dobro bacao i izbijao novéice sa same linije, nego ih je znao i tako okrenuti u zraku da su gotovo uvijek padali na glavu.,,Pismo me ne zanima’, znao je re¢i. Kasim mi je bio najbolji drugar. igrali smo satima biljar u Domu JNA, kuglali na Reljkovicevoj kuglani i tamo ispijali prva Piva, odlazili pjesice po desetak kilometara uz zeljezniéku pru- gu poskakujuéi bosonogi po garavim i od kolomasti Ijepijivim Zeljezniékim pragovima sve do Borova sela, gdje smo ispod jednog mostiéa na rjecici Vuki lovili male somove koji su se zva- li, manjici’ i koji su bili jako ukusni.,,Za prste polizati’, rekli bi neki. Oko nas su bila polja visokog Zita, a u blizini su izrastali iz zemlje visoki betonski silosi. U daljini su se nazirali krovovi i dimnjaci velike tvornice u Borovu naselju. | upravo tu, u tom mome raju djetinjstva i nevinim kuli- sama nasih bezazlenih igara, poceo je ‘91. godine krvavi gra- danski rat. Tamo gdje smo mi jurili bosonogi kroz Zitna polja, nose¢i ulovijenu ribu nanizanu na najlonski konac i bambuso- ve 3tapove preko ramena, toga ljeta ‘91. godine jurili su Ijudi u uniformama s puskama u rukama, sijuci olovnu smrt po pustim poljima i ostavijajuci krvave, neizbrisive tragove na obalama ri- jeka naSega nepovratno unistenog djetinjstva. 37U Londonu’94. godine, kad mi ovim i onim kanalima javija- hu tko je sve nastradao, tko je izgubio glavu, kad sam sa strijep- njom mislio na one s kojima bijah blizak, 3to od malih nogu, sto iz $kolskih klupa, 3to iz profesije a Sto onako usput, dode neki glas da je i Kasim nastradao. Razbolio sam se od tuge. Zar iti, Kasime? Kasim mi je negto vise od osobnog poznanstva. On mi je simbol mladosti. U njemu su moji i tudi dani nekom blizinom povezani. On je moj mali i veliki svetac. Stit te nesretne, boso- noge poratne generacije na koju je palo i dobro svjetlo nagih oceva. On mije ono, vjerujem, to i drugi imaju unekom slignom liku: posljednja i prva stanica mladosti Abio je nekako sav nakrivo tako i hodao tako i Skolu ucio i bas se nekako mutio da dokaze kako ima i vaZnijih stvari na svijetu Na primjer u pubertetu kad su svi rakiju u Vinkovcima pili Kasim je gledao Belmondove filmove iu,Slavonija” hotelu u nekom starom ogevom odijelu narucivao €asu hladnog miijeka Vucibatina neka sjecam se htio me tuéi {jer ja sam oduvijek bio kao neki poeta) a Kasim bi onako iz zaleta pomeo dvojicu trojicu zatim poravnao kravatu irekao najmirnijim glasom na svijetu Sto si se usro od straha pet jedoosam hajde da gledamo,,Do posljednjeg daha” Proljece u nasem gradu je bilo kako se kaze puno sperme Znali smo kolektivno drkati onako majuini brkati 38zavaljeni u Sanac ispred protine kuce oko nas Zbunje i neko trulo pruée a Kasim ca mu mangupskog odjedared odnekud izroni iz mraka iu par koraka stvori se nad nama on is njime prva dama znali smo je iz koméiluka Ajde kaze da vidim ko ce dalje dajem samo za pare a njemu onako zbog neéeg u zraku moze taj svaku ako bi htio Kasim bi se samo nasmijao i rekao Ne diraj mi kurvestino drugare moze te povaliti baraba svaka Pet do osam majku mu odoh da gledam,,Do posljednjeg daha” Ljeto u,,Slavoniji” u mozak zapeée ne vidi se ni8ta od pragine Kasime tako smo se zvali nas dva po nekom detektivu iz X-romana Neée valjda iti kao ovi vodozemci da ladi§ muda u Barutanu hajde sa mnom u Staru pilanu da vadimo gliste iz piljevine Sjedi tako na starom biciklu i otpuhuje kolutove dima al zaistinski ne ko ova druga raja on ga povuée bogami iz jaja I sjednem tako na Stangu ispred njega bos u kratkim hlacicama aon sav obugen u crno icipele crne na bosu nogu Vozio je polako Nek vidi kaze 39svatko da smo drugari Jos nam samo Belmondo fali Da skupa vadimo gliste na Staroj ciglani Bila je u na3em gradu i jedna mala s pjegama mi smo kao bili u nekoj shemi ma vraga shemi bili smo do uSiju jedno u drugo zaljubljeni a Kasim joj znas ono svake zime nove rukavice donese Seretski se nasmije i kaze Ti mala éuvaj se ine izlazi suvise na zimu mozda ée jednom igrati na filmu Od tada je eto mnogo minulo Ijeta i ja sam danas kao neki esteta filmom se bavim i ponekad pjesme pisem al’ nikako da zaboravim te moje Vinkovce i moje blage ravnice gdje smo Kasim ija od jutra do mraka ivjeli Zivot do posljednjeg daha A neki dan eto stiglo mi pismo pisu da Kasima nema vise poginuo je negdje u blizini Mirkovaca Pitam na kojoj je strani bio Nije taj kazu uniformu nosio nekog je klinca na biciklu vozio nekog bosonogog djecaka kad ga je metak pogodio Sunce ti kalajisano kazZu ko kaskader na filmu je kroz zrak poletio ina onu pragnjavu mirkovaéku cestu pao zatim se kao malo pridigao i onom djeéaku nesto na francuskom Saputao 401 jo je kazu zadnjim snagama nekako naroéito kravatu poravnao aonda palcem desne ruke kao Belmondo lagano preko donje usnice presao Do posljednjeg daha mon ami Do posljednjeg daha ayII GODINE ZAGREBACKE, STUDIJA, USPONA | PUTOVANJAIk Sveucilistarac O Fickovu nagovaranju mog oca da ipak upigem ,prokletu profesiju’: prijemnom ispitu, Vidovicevim cigaretama i jednom ranjenom prijelazu preko giroke ceste Godina ‘64. u Vinkovcima zaorala je duboke brazde u moj pustolovni Portret umjetnika iz mladosti. Sve vise me opijala pra- va umjetnost. Zavodila me na svakom koraku. Dolazila je k meni kroz knjige koje sam po preporukama svoga profesora Johlera citao. Teatar sam bio skoro zaboravio i sve vise sam se zanosio idejom da studiram knjizevnost. Pisao sam potajno pjesme ko- je nisam nikome osim Kasimu pokazivao i jednom, sjecam se, Miroslavu Maderu, pravome pjesniku s kojim me je vezalo ne- ko skriveno prijateljstvo, i éijoj sam se poeziji tada, kao i danas, iskreno divio. Maestro i ucitelj Trinaestog aprila bio je Dan oslobodenja Vinkovaca. Za tu sveéanu priliku moj profesor Johler je napisao recital, a pozva- ni su, kao gosti, zagrebaéki prvaci kazalista, koji su nekada bili daci te iste gimnazije, da odrze recital poezije. Tu su bili Vanja Drah, Ivo Fici, Nada Suboti¢, Mato Ergovic i jedna mlada i lijepa glumica Ljiljana Doko, koja je odmah poslije zavrsene kazali’- ne Akademije u Zagrebu otigla u London i Zivjela tamo desetak godina pokuSavajuci glumiti na engleskom jeziku i koja mi je jedne noci dok smo tumarali praznim vagonima vlakova parki- ranih na sporednim kolosijecima vinkovacke stanice, govorila Sekspirove monologe na engleskom jeziku. Moj profesor je ubacio i mene da, s vrhunskim glumcima, govorim poeziju. Govorio sam pjesmu Antuna Martinovskog 4sBabe ,Oprosti mi majko Sto Ijubim” i cini se da sam bio dosta uspjegan, jer su me svi zagrebaéko-vinkovaéki prvaci saletjeli da moram doéi u Zagreb studirati glumu. Najuporniji je bio fvo Fici, koji je te zime dosao redirati u vinkovacko kazaliste i s kojim sam se svake noci druzio. Padao je snijeg i bila je Zestoka zima. Nag mali grad je uistinu izgledao kao s novogodisnjih razglednica. Bajkovito i nekako sigurno. Ficko i ja smo se obiéno zajedno vraéali kuci jer smo bili susjedi. Jedne no¢i je prepricavao utakmicu Dinamo-Zvezda i u trenut- ku kad je pokugavao opisati kako je to Sekularac (kome se naj- vise divio) predriblao Crnkoviéa, zaorao je nogom u snijeg i pao na ulicu, razbivsi u padu nos. Dok je tako leZao na ulici i dok se crvena krv razlijevala po svje%e napadanom snijegu, neodoljivo je podsjeéao na Marin- koviéeva Maestra i Kiklopa, iako ta knjiga jos nije bila napisana. Hou reéi, kada smo mnogo godina kasnije radili Marinkovice- va Kiklopa u HNK, bez obzira na to kako je to sjajnoi maestralno. igrao Jovan Li¢ina, ja sam nekako u to doba uvijek zamisljao moga Ficka kao pravog Maestra s onim njegovirn promuklim glasom i ranjivim tijelom. Veé vise od deset godina u Vinkovci- ma se prireduje Festival glumca, gdje dolaze gluma¢ke trupe i kazali8ta sa svojim predstavama, a jedna od nagrada je i na- grada,|vo Fici”, koju je izradio akademski kipar Branko Keléec j dodjeljuje se mladom glumcu. To je zaista pametno promisijeno. Volio je mlade glumce i sudbina je na kraju ipak postena prema Ficku! Cini se da je te daj-damovske no¢i, dok smo u stanu Ficko- vih roditelja previjali njegov razbijeni nos, a njegov otac izvadio svoju violinu i svirao nam za utjehu Kozaréevu pjesmu ,Zbog tebe sam tarabe preskako’, za koju je muziku napisao nitko dru- gi, nego Euveni maestro Tijardovié, Ficko évrsto odlucio da me poalje na prijemni ispit na zagrebaéku kazalignu Akademiju. Izabrao je pjesme i monologe koje éu govoritii poslije svo- jih proba ostajali smo jo neko vrijeme u kazali$tu radecina tim, za me izabranim tekstovima. Bio je siguran da éu polositi, samo ako se,,ne userem ko grlica” To mu je bila omiljena reéenica. Rekao sam mu da u meni straha nema, ali da nisam sigu- ran da ¢e me moj otac pustiti na prijemni. Odludio je da ¢e on to srediti s mojim starim, no njegov autoritet je brzo odletio 46dodavola, jer ma kako bio simpatiéan mome ocu, ipak mu nije promaklo kako je Ficko s uzitkom popio éetiri ili pet rakija za pola sata, a kako on poznaje i jos jednoga glumca iz Subotice, koga je nedavno sreo negdje u nekom viaku, valida dok se vra- €ao 5 jedne od svojih rutinskih ophodnji iz slavonskih i baranj- skih 8uma po kojima su drug Tito, Rankovi¢, Kardelj i ostali nagi lovci-komunisti, ubijali divlje patke, zeéeve, jarebice i svinje, te kako je i taj bio brz u ispijanju rakija i gemista i kako mu je po- vrh svega jo3 i rekao, ako ima djecu da im nikako ne da da idu uglumce i da se zaraze tom nesretnom i prokletom profesijom. »Prokletom profesijom”, bag je tako ponovio nekoliko puta, pri- €ao je otac. Za razliku od oca, majka je Zeljela da studiram kazaliste, jer ona je mogla osluhnuti sve one duboke treptaje Sto su po- tresali moju unutraSnjost. Vjerojatno bismo mi izgubili tu bitku s ocem, jer malo se toga deSavalo van njegovih odluka, da ja nisam jednoga dana rekao:— U redu. Odredi fakultet koji hoées da studiram, i ja cu ga zavraiti, ali Gu, svejedno, poslije i¢i na Ka- zalignu akademiju Kao dobar psiholog, otac je znao da je to moja iskrena od- luka i da je bolje da popusti nego da moja dosta ranjiva i senzi- bilna priroda ude u neke zamréene i nepremostive bitke. Prijemni ispiti Bio je mjesec maj kad sam dogao u Zagreb. Plavili su se tramvaji, sunce se presijavalo po kockastim ploénicima Franko- panske ulice, a Hrvatsko narodno kazaliste je zastrasujuce p jetilo i moja se provincija do boli skupila u meni, pokusavajuci prikriti koliko sam bio izgubljen i uplagen tih,,prijemnih dana”, te sam se uvukao u zgradu Kazalisne akademije iz koje bih sa- mo odlazio do Kavkaza na pice i odmah se vra¢ao natrag, da sjednem na onu malu klupu ispred ulaza na Akademiju. Tu zapalim cigaretu i promatram starije studente i prave glumce, koji bi dolazili ispred Akademije vidjeti ima li Sto novo, mlado i interesantno. Medu mnagim licima koja sam tada upo- znao posebno sam upamtio lvicu Vidovica, koji je stajao tamo naslonjen na zid Akademije, u svome smedem kaputu, i palio jednu cigaretu za drugom. Njegovo blijedo i nekako tuzno li- a7ce izdvajalo se svojom posebnoseu i zarobilo moju paznju. Bila je to prijateljska ljubav na prvi pogled, prepoznavanje srodnih duSa, otkrivanje nekog zajednistva od posebne i narocite va- znosti, kojega u tome trenutku nismo bili ni svjesni, iako smo. ga svakim trenutkom, nekim njeznim i paZljivim gestama, is- trajno gradili Prelazili smo iroku cestu koja je dijelila Akademiju od Ve- likog kazalista, u koje me je Ivica po protekciji uvodio na kavu, i vra¢ali se ponovo na malu kamenu klupu ispred Akademije. Poslije mnogo godina, sjedeci u svome tondonskom stanu, tre- ¢ega maja saznao sam da su pale Marti¢eve bombe na Zagreb i da je jedna pogodila baé taj prostor izmedu Akademije i Ve- likog kazalista, od koje su neki neduZni prolaznici i umjetnici ranjeni i poginuli. Jedan mladi student kazalisne rezije poginuo je upravo na tom neobiljezenom prijelazu kojim smo kao stu- denti Akademije odlazili na jutarnju kavu u Veliko kazaliste. Jedan od tih smrtonosnih gelera zauvijek je i mene usmr- tio i zbrisao sa Siroke zagrebaéke ceste zelenog vala ispred Hr- vatskog narodnog kazalista. 482. Dani podstanarstva i sanjarstva O utoéistu kod o€eva ratnog druga, plavom autobusu koji je bjezao ispred nosa, Dubravku Horvatiéu, Vrdoljaku, ranim jadima boemstine, Kréinim i Bobijevim studentima, studenoj radniékoj sobi u otmjenom dijelu grada, nekupljenom kaputu, upali pluca i ocevom osjecaju krivnje Doveo me otac u septembru’65. godine u Zagreb, kao Ko- vatiéev Zgubidan svoga sina lvicu Kiémanoviéa presvijetlom lustrisimusu na Skolovanje. Po starom liékom obiéaju, ne prepustajuci nigta slugaju, predao me je na stanovanje i Cuvanje nekim svojim ligékim prija- teljima, inaée vojnim penzionerima, koji su imali sina srednjo’- kolca, s kojim sam dijelio sobu. Bili su to dragi neki Ijudi, éije sam napadne ljubaznosti, zbog o€evih partizanskih veza, mo- rao podnositi, iako su me beskrajno koGile i paralizirale sve moje umjetnicke ambicije vraéajuci me u stvarnost li€ko-vojni¢kog- patrijarhalnog odgoja i discipline. Meni je, vjerujem, kao i dru- gim studentima koji su dolazili u Zagreb na studij, studiranje znatilo i odvajanje od roditeljske stege, nadzora, pa i ku¢noga praga, Svi smo mi, na neki nacin, dogavsi u Zagreb, puSteni s lanca. Taj osjeéaj slobode je dugo sanjani uzitak, koji se moze povezati jedino sa saznanjem samostalnog odrastanja. Oé€ev ratni drug, ma kako u suStini bio neki dobar éovjek, svojim je dubokim alkoholizmom razarao svoju porodicu, tako da sam se ja kao doSljak trudio da samo prespavam tih par sati i pebjegnem veé ranim jutrom u grad prvim autobusom, koji me je iz Trnskoga vozio preko Savskog mosta. Volio sam ta rana Jutra, pa i te magle zagrebatke, iako je onaj lirski ugodaj Eesto znao pokvariti prizor iz kuée iz koje sam pobjegao. U ugima su jo8 uvijek odzvanjali zvuci skrguta zubiju umirovijenog pukov- nika JNA. Prelazeci Savu, osjecao sam se kao gradanin velikog grada, kojeg sam poéeo radoznalo ispitivati. Tih prvih mjeseci moga 49studentskog Zivota, Savska cesta je bila glavna zila kucavica u mome srcu. Ona me je vodila od Save do Akademije i njome sam se obiéno svake no¢i pjesice vraéao, jer bih, skoro po navi-

Você também pode gostar

• Sys Portal

  

  Documento53 páginas

  Sys Portal

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Izvještaj O Novčanom Tijeku Za 201 - .: Direktna (Izravna) Metoda

  

  Documento2 páginas

  Izvještaj O Novčanom Tijeku Za 201 - .: Direktna (Izravna) Metoda

  mimouza

  Ainda não há avaliações
• Sarkotic Marija Velegs 2016 Zavrs Struc

  

  Documento76 páginas

  Sarkotic Marija Velegs 2016 Zavrs Struc

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• • Revistas
  • Podcasts
  • Partituras
• Ripup13 12 021 PDF

  

  Documento8 páginas

  Ripup13 12 021 PDF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• IV Planiranje Osobnih Financija PDF

  

  Documento50 páginas

  IV Planiranje Osobnih Financija PDF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Clanak

  

  Documento8 páginas

  Clanak

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Obracun Loko Voznje

  

  Documento1 página

  Obracun Loko Voznje

  Lana Kovac

  Ainda não há avaliações
• Obrazac DOH2019 RRiF

  

  Documento10 páginas

  Obrazac DOH2019 RRiF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Procedura Zaprimanja I Evidentiranja Racuna

  

  Documento4 páginas

  Procedura Zaprimanja I Evidentiranja Racuna

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Uloga ERP Sustava U Promjeni Poslovnih Procesa PDF

  

  Documento20 páginas

  Uloga ERP Sustava U Promjeni Poslovnih Procesa PDF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Clanak PDF

  

  Documento26 páginas

  Clanak PDF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Clanak PDF

  

  Documento26 páginas

  Clanak PDF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Bilanca, Bilančne Promjene

  

  Documento39 páginas

  Bilanca, Bilančne Promjene

  Marko R.

  Ainda não há avaliações
• Obračun Putnih Troškova I Ostalih Naknada

  

  Documento18 páginas

  Obračun Putnih Troškova I Ostalih Naknada

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Tankeri Za Prijevoz Sirove Nafte I Terminal U Omišlju

  

  Documento40 páginas

  Tankeri Za Prijevoz Sirove Nafte I Terminal U Omišlju

  Ngo Kunemba

  50% (2)
• Brodovi Za Prijevoz Kemikalija

  

  Documento45 páginas

  Brodovi Za Prijevoz Kemikalija

  baky126

  Ainda não há avaliações
• Brodovi Za Prijevoz Sirove Nafte

  

  Documento35 páginas

  Brodovi Za Prijevoz Sirove Nafte

  mimimjauk

  0% (2)
• Hil Marija Pfos 2018 Zavrs Struc PDF

  

  Documento24 páginas

  Hil Marija Pfos 2018 Zavrs Struc PDF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Hil Marija Pfos 2018 Zavrs Struc PDF

  

  Documento24 páginas

  Hil Marija Pfos 2018 Zavrs Struc PDF

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Des

  

  Documento27 páginas

  Des

  Anonymous kXSBc7BgHH

  Ainda não há avaliações
• PFRI

  

  Documento4 páginas

  PFRI

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Prijevoz Kemikalija Morem

  

  Documento21 páginas

  Prijevoz Kemikalija Morem

  Cvita Cvitić

  Ainda não há avaliações
• Pranje Tankova Sirovom Naftom

  

  Documento140 páginas

  Pranje Tankova Sirovom Naftom

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Umirući Kuglasti Skup E3

  

  Documento1 página

  Umirući Kuglasti Skup E3

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Priča o Zvijezdi KIC 8462852

  

  Documento2 páginas

  Priča o Zvijezdi KIC 8462852

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Prije I Poslije Fejsbuka

  

  Documento268 páginas

  Prije I Poslije Fejsbuka

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Knosos

  

  Documento1 página

  Knosos

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Potencijalna Superzemlja

  

  Documento1 página

  Potencijalna Superzemlja

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações
• Green Turizam

  

  Documento2 páginas

  Green Turizam

  Ngo Kunemba

  Ainda não há avaliações