P. 1
Vladan Desnica - Konac_dana

Vladan Desnica - Konac_dana

|Views: 408|Likes:
Publicado pormajamil34

More info:

Published by: majamil34 on Sep 12, 2010
Direitos Autorais:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/25/2013

pdf

text

original

I KOLO Vladan Desnica KONAC DANA Pripovijetke Slavko Kolar BREZA Pripovijetke Vladimir Nazor VELI JO E Pripovijetke i ep Medvjed

Brundo Miroslav Krle a BARAKA PET BE Novele Vjenceslav Novak U GLIB Pripovijetke Charles Dickens OLIVER TWIST Roman Dragutin Tadijanoviæ GOZBA Izabrane pjesme Ivo Andriæ PUT ALIJE DERZELEZA Pripovijetke Dobri a Cesariæ VOÆKA POSLIJE KI E Izabrane pjesme Sergej Jesenjin VLADAN DESNICA KONAC DANA Vladan Desnica KONAC DANA Copyright © Nasljednici, Zagreb, 1990. Priredio BRANKO MALE Likovna oprema NENAD PEPEONIK Urednik MARIO BAZINA Vladan Desnica Konac dana PRIPOVIJETKE Prvo izdanje MLADOST POSJETA Kad je izi ao iz stanice, nad gradom je jo lebdila sumaglica. Zvonici u daljini str i li su pospano u bijelim parama. Proljetno nedjeljno jutro, mutno i lagano naoblaèe no, sporo se budilo. Ivan zastade na rubu trotoara, u neodluènosti. Bio je sat mlj ekarskih kola i prvih tramvaja. Pustim trgom promicao je pokoji rijetki prolazni k, poguren i jo bunovan, i ne di uæi oèiju na spomenik nasred trga. A spomenik gologlav graðanin u dugom kaputu izronio iz noæi sa svojom podignutom rukom, doimao se nekak o neuposleno, bez svrhe, kao i oni prazni kestenjarski kiosci malo podalje, i ta uzaludno-retorièna gesta izgledala je besmislena i bolno zamorna kao tjelesna kaz na u koli »Spomenike bi noæu trebalo negdje skloniti, dati im odmor; ili bar prekriti ih kakvim pokrovom« proðe Ivanu glavom. Dozva fijaker da se odveze u centar. Mekano ljulju kanje na gumenim toèkovima uz zvo nak topot kopita budilo mu je sjeæanje na davne takve dolaske u nepoznate gradove, jo iz djetinjstva, kad je putovao uz roditelje. Odonda mu je ostala i ta jo ni do danas nesavladana mrzost za zoru i za rano ustajanje. Jo i sad taj rani sat pobuði vao mu je laganu muèninu u utrobi i podavao otu an ukus stvarnosti koja se budi i ko ju odjednom mora da primi na prazan i uzmuæen eludac, kao obilat obrok bari-jeve ka e . Dolazio je na poziv odbora za proslavu osamdesetgodi njice èuvenog profesora, slavno g »Staroga« èiji je portre imao da izradi. Pismeno se sporazumio sa profesorovom kæerkom , i ovo je trebao da bude njegov prvi susret sa èovjekom o kome je toliko slu ao. Al i i taj sastanak, koji ga je jo do sinoæ radovao i ivo zanimao, sad ga je ostavljao prilièno ravnodu nim. Isplati fijaker i ude u kafanu. Tu je sjedilo usve nekoliko gostiju, postarijih ranoranilaca s novinama u ruci, trgovaca ili penzionera kojima svakodnevni obièaj ili kostobolja to se javlja pred zoru ne dadu da ni u nedjeljno jutro ostanu ne to dulje u krevetu. Sjedne na divan uz "prozor i na ruèi kafu. Napolju, u tek prolistaloj aleji, bjelasala su se debla platana. S vrem ena na vrijeme protutnjila bi poluprazna tramvajska kola. Pred prozorom promakne

vreme an gospodin, suhonjav i klimav, vodeæi psa; oèevidno je izi ao samo zato da izved e ivotinju u higijeniènu etnju. Neko vrijeme ne proðe niko, pa mine usudnim, te kim kora kom èovjek umarskog izgleda, kratka vrata i mekih punih leda u kaputku od lodena, s a zave ljajem u novinskom papiru pod pazuhom i s modrim lonèiæem koji mu se nji e o svin u tom ka iprstu, kao fenjerèiæ. U ti inu kafane upade dugokos noæni svat izduljena i neisp avana lica. Dugo bulji u malobrojne goste kao da nekoga tra i. Stvarno ne tra i niko ga veæ tim buljenjem samo opravdava svoj ulazak, a za to je zapravo uni ao, to ni sam ne zna. Zatim opet izlazi, bez rijeèi kao to je i upao. Ivan pregleda jutarnje novine i prelista kup ilustracija to je konobar polo io pred a nj. Pa zijevne i pogleda na sat. Bilo je jo prerano za posjetu. Plati i izaðe. Pored njega projuri taksi; u njemu dvije spodobe, crna i bijela. Za njim jo troja -èetvora kola puna nasmijanih lica, mu ka-raèkih i enskih. Mladenci. etao je gradom ustavljajuæi se pred knji arskim izlozima i èitajuæi kazali ne oglase, da u uèe vrijeme. Ne to prije deset sati uputi se prema profesorovom stanu. Bila je to mi rna ulica sa drvoredom kestenova. U tirkana dadilja vozikala je gore dolje po trot oaru djeèja kolica. Znao je da je profesor u posljednje vrijeme jako oronuo i da veæ vi e godina ne pred aje. Ipak, kod susreta s njim ostao je grdno iznenaðen: to je bio potpuno iscrplje n i nemoæan starac, i on nije umio da sakrije svoje iznenaðenje pred profesorovom je dinicom Emom. »Stari« je sjedio u blagovaoni uz prozor. Posaðen tako u naslonjaè, zagrnu t plaidom i pokriven kariranim pokrivaèem preko koljena, izgledao je kao da sjedi uz vagonsko okno i putuje. Samo to iza okna pejza nije promicao veæ je slika ostajal a uvijek ista, zaèarano nepomièna. Ivan je namjeravao da malo prostudira fizionomiju Staroga i da, le erno, u toku razgovora, nabaci nekoliko skica i bilje aka. Ali sao braæaj sa Starim nailazio je na nepredviðenu te koæu: bio je skoro gluh. A glas mu se ut anjio, postao jedva èujan, i piskutljivo mu je cvilio u grlu kao strujica zraka u Memnosovom kipu. Ema ih je ostavila nasamo isprièav i se kuænim poslovima. Ivan je sjeo u prikrajak s d e pnim blokom na koljenima i promatrao iznurenog starca koji je, ne obraæajuæi nikakve pa nje na okolinu i za tiæen od nje oblakom svoje gluhe osamljenosti, sanjivo gledao kroz prozor. Bio je saèuvao profil èovjeka od misli. Njegova ishlapljelost bila je z akrivena izgledom zami ljene odsutnosti. Promatrajuæi ga, èovjek je dobivao utisak da Stari nije sasvim bez misli, veæ kao da se sada, otkako je odijeljen od svega vanj skoga gluhoæom i te koæom sporazumijevanja, njegova moæ da se izolira i zatvori u krug s vojih misli jo pojaèala. Njegova otsutnost je bila nejednaka, èas jaèa èas slabija. Jo do edavna je u nekoliko prilika iznenadio okolinu kakvim neoèekivanim znakom prisebno sti, i to je ljude, jedanput zateèene, stavljalo na oprez, pa su se dr ali obazrivo i smotreno koracali po povr ini ne znajuæi kakve se varljive i neispitane dubine pod njom kriju. Odatle je ophoðenje sa Starim imalo u sebi neèeg podmuklog, sliènog zasje dnoj igri u kojoj kao da je okolina vrebala èasove njegove nesvjesnosti a on èasove njezine zle vjere. Doista, po izgledu Staroga i po rasijanom izrazu njegovih oèiju Ivanu se prièinjalo kao da njegova misao, u svojoj usamljenosti, dreme- no bludi po prostorima koji su drugima nepristupni i da se on zadr ava na nekoj tananoj grani ci odakle sagledava i stvari s onu stranu nje. Zjenice mu nisu bile mrtvo upilje ne uvijek u istu taèku, nego mu je pogled besprekidno podrhtavao, klizio ne-osjetn o po predmetima i treperio poput mre e pro arica po klupama mirnih parkova u ljeèili tim a. Slikar poku a da povede razgovor kako bi na starèevoj, fizionomiji izazvao neku ivost , kakvu promjenu izra aja. No svako saopæenje on je primao bez iznenaðenja i bez zanim anja i nikad nije pitao vi e od onog to mu je reèeno: kad bi Ivan progovorio, on bi o brnuo prema njemu svoj nepostojani pogled kao da se vraæa iz neke zamagljene dalji ne, saslu ao bi bez rijeèi i jedva primjetno kimnuo glavom, pa bi se opet odvrnuo i otplovio u svoje nepoznate daleke i treperave prostore. Ivan ga je gledao kako n a mahove mièe usnama kao da u sebi apuæe neku molitvu, nekakve èudne i nedokuèive rijeèi k je bi, da ih glasno izgovori, zazvuèale neèuveno i neponjatno i ispunile sobu svojim stranim, nezemaljskim titrajima. U blagovaoni je bilo polumraèno i tiho; osjeæalo se, da je tu veæ godinama sve nepromi jenjeno: obièno mrko graðansko pokuæstvo, ista ti ina, isti ozbiljan i smiren dah. Prisu stvo starca, zanesena i bespokretna, nije naru avalo prazninu te prostorije. Samo katkad on bi

se lagano pokrenuo, dugo i dugo drhtavim rukama izvlaèio maramu, polako je razmota vao, brisao naoèare, opet je dugo slagao i spremao u d ep, i tad je potreba kretanja , i za njega samog i za onog ko ga je gledao, bila zadovoljena barem za pola sat a. Ni samo vrijeme u toj prostoriji kao da nije teklo; dok je vladala utnja, ono je le alo skupljeno do nogu Staroga kao dremljivo domaæe kuèence, a kad bi se poveo ra zgovor, dizalo se u sporim spiralama uvis, raspredalo u pramenove i vlakan-ca, p a se opet spajalo, kru ilo po sobi usporavajuæi svoj hod u toploti mraènih zakutaka, a li uvijek ostajalo tu, u tom omeðenom prostoru uvijek ono isto, istro eno i stoput u potrebljeno vrijeme - u svome vjeèitom motanju i sukanju. Katkad bi, pa-muèasto i sn eno, palo poput maslaèka na kakvu stanku u razgovoru i prosnilo na njoj kratak èas; a onda bi, pokrenuto lakim dahom nove rijeèi, otprhnulo, uzvilo se i nastavilo svo je beskonaèno putovanje. Ivana je neosjetno zahvatala omama tog ambijenta: njezina lijena mlakost uspavljivala je kao proljetno sunce. Ema se vratila i sjela uz n jih. Dohvatila je igle i predivo i za-podjela sa slikarom razgovor. Razgovarala je srdaèno i neusilje-no kao sa starim znancem, raspitivala se o njegovim radovima , prièala mu o toku oèeve nemoæi i spomenula njegovo sve veæe popu tanje u posljednje vrij eme. U nizu vi e manje neznaèajnih pojedinosti iz ivota djevojke u poodmaklim godinam a, jedna je ivlje privukla Ivanovu pa nju: bila je zaruèena. Vjerenik je stalo en stari ji èovjek, pukovnik, naèelnik vojnog kartografskog zavoda. Predveèe redovno dolazi k n jima i prosjedi nekoliko sati. Tog dana bio je pozvan na ruèak, pa je Ema zadr ala i Ivana da se s njim upozna. Stari se oglasio: zakmeèao je tanko i plaèljivo. Ema je odmah shvatila, donijela èa u na ranèina soka i napojila oca obgrliv i ga pa ljivo rukom oko vrata. Ivan je gledao njen u glavu s mekom kestenjastom kosom i njeno razborito leæaivo lice pognuto nad ocem i razmi ljao o ivotu te ene koja je sebe potpuno zatajila i na la svoju posvetu u slu b i sitnim navikama velikog èovjeka. Popio je halapljivo. Kad je imao da zadovolji k akvu tjelesnu potrebu, kao da se povraæao od zanosa. Prestajala je ona zami lje-nost , a lice je dobivalo drugi izraz neki nepoznati, strani izraz, èim bi se pak snabd io onim to mu je trebalo, on bi opet isplovio iz stvarnosti. Dok je Ema pripovijedala, profesor je nekoliko puta vadio iz d epa sat i bavio se oko njega. Èesto tako pogledava na sat, vjerovatno po snazi navike objasni ispod glasa Ema pr imijetiv i kako slikar prati to bavljenje. A njemu je bar sasvim svejedno koliko j e sati! nadoda s malo tu nim osmijehom. Nedavno mu je bio poèeo zastajkivati. Bio je umislio da mu staje od studeni, morala sam mu skro-jiti onu kesicu, u kojoj ga otada dr i u toploti. Ivan pomisli kako je taj sat jo jedino stvarno ivo na Starome, jedino to jo pravilno bije otkucaje u zakreèenim ilama valjda mu se vi e i ne mo e napipati bilo. Uèini mu se da se u toj skrbi nad èasovnikom ispoljava neka dublja, nagonska potreba, kao da j e to Starome nekakvo vje taèko srce. Uvjeriv i se da je sve u redu, profesor je pohran jivao u d ep svoju dragocjenost. Ni jedan neodreðeno nepovjerljivi pogled gluha èovjek a nije odavao da nasluæuje da je predmet pa nje. Ta pojedinost Ivana dimu. Pukovnikov dolazak unese izvjesno razvedrenje. Novo poznanstvo izmeðu njega i Ivan a dade prilike da razgovor za ruèkom o ivi. Profesor, naravno, nije uèestvovao; on je bio opet sa- ao u ono drugo svoje stanje i slijepo se snabdijevao materijom ne oba ziruæi se ni na to oko sebe. Na licu mu se ponovo pojavio onaj neugodni, ru ni izraz. Jeo je oblaporno. Krezub, gutao je onako nepro vakano: puæio je usne kao da si e, a h rana, prete no slitna, neugodno mu je gugutala u grlu. Pratio je zabrinuta pogleda tanjir koji je i ao od ruke do ruke, strahujuæi da ga ne zaborave i ne prikrate. Je dnom su usred razgovora sve troje pretrnuh: zagrcnuo se gutljajem i umalo se nij e udavio; od strave sav se zaledio: golicalo ga je u grlu i suze su mu navirale na oèi, a bojao se da se zaka lje, bojao se da proguta, bojao se i da okom trene, ka o da æe ga smrt zaskoèiti ako samo mrdne. I ukoèio se tako, zadr avajuæi dah i odupiruæi se ka lju, sav se treskao i cièao. Nije bilo jasno da li tim cicanjem eli da upozori oko linu na smrtnu opasnost u kojoj se nalazi ili su ti glasovi bili njegov plaè, plaè b eznadnosti. To staraèko strahovanje nad veæ sasvim bezvrijednim ivotom, to grèevito dr an je za onu posljednju nit koja ga s njim vezuje, u Ivanu pobudi naglu odvratnost. Ulovi letimièan bljesak to sijevne Emi u oèima. To je bilo kratko kao munja i ne pot raj a ni toliko da bi se moglo odraziti na licu; samo planu u oèima i odmah nestad e. Pukovnik prvi priskoèi Starome i kucnu ga po ramenu vièuæi mu u uho:

Ne bojte se, nije ni ta, nije ni ta! Samo gutajte, gutajte slobodno! Tek tad se malko povratio, ali je bio sav ustreptao, sav u hladnome znoju. Potre s ga je sasvim iznurio. Do konca ruèka drijemao je, blijed, iscrpljen, a onda ga j e Ema odvela da prospava jedan sat. alostan prizor! reèe pukovnik Ivanu kad su ostali sami. - Pogotovo za one koji su ga ranije poznavali. ta æete, zakon prirode! Ali ima momenata, vjerujte mi, kad to postaje èisto bolno. Kako je pak Emi, ne treba ni da Vam govorim. A zaèudo, ne bi se moglo reæi da mu se fizièka kondicija naglo pogor ava; lijeènik ka e da bi ovako mogao po vjeti i koju godinu. Dapaèe, zamislite ironije! neki dan je konstatirao da ima tra kavicu! Zamislite, trakavica u tako staru organizmu! Na vratima se pojavi Ema. Spustila se u naslonjaè i sklopila oèi. Tek sada joj se na licu pokazao duboki umor. Od nje je zraèila neka pomirena pregorenost. Jo od djeti njstva stekla je naviku da se potèinjava i da se potpuno posveæuje drugome; to je mo d a i dalo njenoj liènosti onu krajnju mekoæu u koju se utopilo èitavo njezino biæe. Gleda juæi ispod oka Emu i pukovnika, Ivan pomisli: ovo dvoje ustvari samo èeka da Stari u mre. Ema, poslije nego se rtvovala gotovo do praga starosti, hoæe najzad da poène ivje ti svoj vlastiti ivot. Po svoj prilici nesvjesno se i ljuti na Starog zbog tog nj egovog odugovlaèenja, gotovo da mu zamjera neuvidavnost. Tako se tumaèi i onaj bljes ak koji joj je maloèas sinuo u oèima. A u nekim momentima opet vjerovatno se i kaje; uèini joj se nelijepa, neljudska ta njezina ljutnja, ra ali joj se, onako star i be spomoæan, uvida da je ludo i nepravedno zahtijevati od njega da se ukloni kako ne bi bio na smetnji drugome. Ali kad jednom umre, iskrsnut æe joj opet u sjeæanju onak av kakav je bio u svojim najboljim danima; rijetko kad æe joj izlaziti pred oèi kao ishlapio starèiæ, koji ka ljuca, zagrcava se, hropti, koji mehanièki vadi sat iz d epa i t rlja naoèare. I tad neæe moæi da ga se sjeti bez suze i bez neke gri nje savjesti. Potraje neko vrijeme muk. Onda se opet uputi razgovor, spo-èetka spor i bezvoljan. A kad se, nakon jednog sata, zaèu piskutavo dozivanje Staroga, Ema pohita da mu p omogne pri oblaèenju i da ga povede u kabinet. Ivan ustade. Bilo je vrijeme da se oprosti. Ali htjede da prije odlaska opet pok u a nabaciti koju skicu. Ude za Starim u kabi10 net. Nade se u prilièno maloj prostoriji sa prostranim pisaæim stolom i policama za knjige, sa spomen-plaketama i nebri no uokvirenim i utjelim fotografijama po zidovim a: profesor u dru tvu kolega na nekom kongresu ili okru en svojim ðacima. Na stolu je le ala hrpa èasopisa jo neraskinuta ovoj a koji su revnosno pristizali i gomilali se. Sad je Stari tu boravio samo dok se provjetri blagovaona. Ivan se osvrne naokolo po sobi. Tu je dakle veliki èovjek godinama radio, mozgao, odatle je vodio svoje èuvene polemike, tu je napisao djela koja æe mu za dulje ili k raæe vrijeme podr ati ivo ime. Prostorija koja je nekad morala biti tako topla od nje govog prisustva i od njegovog ustreptalog glasa, sad je bila neprijateljskim hla dom nenastavane sobe. Sa svih predmeta u njoj kao da je olju ten sjaj koji im je p rije podavao profesorov pogled; davno netaknuti toplom rukom èovjeka, oni su ohlad njeli, kao i mi za zimskog sna, i ukoèili se u strogoj krutosti mrtvih stvari. Starac je opet sjedio kod prozora. Opet je imao na licu onaj misaoni izraz. Ali Ivan je sad bi naèisto da je to samo posljedica dugogodi nje navike liènih i èeonih mi iæa ivaca, koji nabiru ko u u grimasu zami ljenosti. Tu grimasu vi e ne izaziva napor misl i, veæ napor ili osjet nelagodnosti u kakvom drugom kutku organizma mjehuriæ plina k oji se zavrgao u crijevima i ti ti, ili to slièno. Stari se obazre i proðe pogledom po sobi; Ivan je sa zanimanjem pratio to li to tra i . Ali ni ta nije moglo da na sebi ustavi i zadr i starèev drhtuljivi pogled koji je, up alj i hladan, ponirao u svako tijelo na koje je nailazio i nesprijeèeno progledava o kroz nj. Uski i zatvoreni okvir te prostorije nije ga zarobljavao niti je uspi jevao da mu nametne svoju stvarnost. Vi e ga nije sputavalo ni sjeæanje ni misao. Ka d bi mu pogled pao na onaj duvar na kome su police s kojih je nekada tako navikl om i sigurnom kretnjom uzimao knjigu to mu je u radu ustrebala, zurio je tamo kao i u drugi go zid. Dvije debele sveske njegovog zadnjeg djela grubo uvezane u te leæu ko u i sad le e tu na stolu; ali ako ih sluèajno dotakne, premeæe ih po rukama sasvim mehanièki, kao dvije opeke. U jednom èasu takovo se profesorovo stanje Ivanu prividi gotovo kao neka superiorn ost: on se ispriprostio stvarnosti i iskli-znuo iz uèaranog i ogranièenog kruga ljud

ske misli. Zemni odnosi i zemne mjere njega nisu vi e okivali. Osloboðen svirepe vez a11 nosti sa stvarno æu, mora da gleda s unutra njim potsmijehom na primitivno i sputano èov jekovo spoznavanje. Njegovo lice, ozareno zapadom, u borbi izmeðu agonièki rujnog sv jetla izvana i sumraka iz sobe, poprimi opet nov izraz: profil mu se ocrtavao na raskravljenoj pozadini neba o tro istaknut, a ujedno nekako dalek i nestvaran, go tovo apokaliptièan. Ivan pograbi bilje nicu da fiksira taj momenat. Naèas mu se uèini ka o da je to rasplinu-to lice samo maska, zborana i sasu ena, i da se za njom krije ne to drugo; proðe mu glavom suluda pomisao da profesor za njegovim leðima ima sasvim druge oèi i jedan tanki lukavi potsmi-jeh. On mu se ispitivaèki upilji u lice. Profe sor ga je gledao savr eno mirnim bezizraznim pogledom. U ti ini koja nastane ozva se potmulo krkljanje u starèevim crijevima, i on se uznemiri. Zar je ovo nemoæno, uni en o tijelo doista sve to je ostalo od èovjeka? Zar je u njemu sahranjena ona »iskra duh a«? pitao se Ivan. Sad mu se Stari èinio kao ne to ne ivo, kao predmet. Kakva »misao«! »iskra duha«! Sud u kome ivi trakavica eto to i ni ta vi e! Svrsishodna ivotna zajedni razumnom ekonomièno æu proveden parasitizam, po naèelu maksimalnog iskori tavanja: islu en genije jo uvijek je dobar i korisno upotrebljiv za jednu takovu »poradnu«, »starosnu« slu u: da trakavici bude prebivali te. To i jest sada njegova svrha na svijetu, njegov a nova svrha. Nosi je u sebi, seta je, hrani se za nju. Slu i joj, za to je upotre bljen. Trakavica u njemu gospoduje. Progovara kroza nj glad njezina, pod njenim diktatom on sve radi: jede, pije, spava, etka ili miruje sve prema tome kako njoj treba. Sjedi neko vrijeme mirno u naslonjaèu i zuri napolje; najednom se uzvrpolj i, pokrene se a ti pomisli : eno, trakavica hoæe da seta, probudila se. I on joj se pokorava: ustaje, seta je po sobi kao bri na dadilja dojenèe. On propi ti: vode! vode! a ti opet pomisli : evo, trakavica je o ednila pa mu pri apnula da pita vode, i on je slu a. I jo se pretvara (jer lukavost nad ivljuje i posljednji traèak uma), pravi se ed an, prikazuje tobo e kao da je za njega! Strahota, strahota! Ivan se osjeæao duboko deprimiran, podlo an kao to je bio naglim klonuæima i nenadanim promjenama raspolo enja, onom bolnom srozavanju sa »visina duha« u pliæak »opæeg ni ta-vila eperenja njegove tankoæutnosti imala su mistièan prizvuk i on je volio da ih uzima k ao »odbljeske Vjeènoga« i kao dione »revelacije Duha«. Iz takvih liriziranih raspolo enja p dao je i neznatnim povodom u pusto zgoljne materije kojom caruje jedan jedini slijepi i neumitni zakon: zakon mehanièke svrsi-shodnosti. Takav pad, naravno, sasvim bi ga porazio i utukao, bacajuæi ga u osjeæanje besciljnosti i uzaludnosti svakog èovjeko vog nastojanja. I tad je nalazio neku gotovo osvetnièku slast u tome da to »opæe ni tavi lo« pro iruje i produbljava, da ga uèini, ako je to moguæe, jo opæijim i jo ni tavnijim. to svr avaju, razmi ljao je sada, sve te velebne konstrukcije misli, sve te njihove » oncepcije«, »zaokru eni sistemi«, »suvisle slike svijeta«; eto gdje vode ta o troumna luèen e tanane »distinkcije«, te »forme pojimanja«, ti »sadr aji svijesti«, ti njihovi »u subjekt pogledu« i »u objektivnom pogledu«, sav taj njihov blistavi nikelirani instrumentarij misaonosti kojim kao nekim klije tima i pincetama nastoje da u tinu i prigrabe èestic u nepoznatog i da je donesu u krug svjetlosti saznanja: u nekoliko desetina kilo grama dotrajale »organizirane materije« (od koje je opet, ka u, nekih 70 posto voda), a koja, po to je dotrajala i neupotrebljiva kao takova, slu i samo kao izvor hrane i kao materijalna sredina drugoj organiziranoj tvari, mladoj, otpornijoj, za ivot sposobnijoj u konkretnom sluèaju trakavici, koja æe u toj organiziranoj formi potraj ati izvjesno vrijeme (samo bez »subjektivnih i objektivnih pogleda« i bez »sadr aja svij esti«), da nakon toga i ona postane grada i sredina za novu organiziranu materiju. »Materija je jedina istina«, ponovi svoju omiljelu reèenicu koju je nekad davno u mom entu sliène depresije bio smislio i koja mu je tada, premda po sebi slabo utje ljiva , bila dala prilièno zadovoljstvo zbog toga to je uspio njome oblikovati ono to je o sjeæao ( a sretna formulacija oduvijek kao da mu je naknadi vala polovicu one nedaæe k oja je u njoj izra ena). Èinilo mu se da ta reèenica doista obuhvata i izra ava sve, i s ve rje ava, pa makar i na negativan naèin. Nego, po svojoj prirodi tome sklon, stade pomalo i od te »zgoljne materije«, od te »materije-istine«, opet nesvjesno praviti neku mistiku. Poèe u njoj osjeæati ne to kao »duh same materije« koji se nekim nedokuèivim, ota stvenim naèinom objavljuje èovjeku progovarajuæi mu kroz instinkt i pri aptavajuæi mu rje e ja kroz intuiciju.

Polazeæi od postavke da umjetnik mora da prisno razumije i osjeti sve oblike ljuds kog duha i sve naèine ljudskog mi ljenja i osjeæanja, da mora umjeti da se u ivi u svaku èovjeèju du u i 12 13 uvuèe pod koru svake èovjeèje lubanje (po tome, na koncu, umjetnik i jest umjetnik!), dolazio je do toga da je nerijetko mislio i osjeæao u isti mah sasvim suprotne stv ari. Èesto je dijelio mi ljenje datog èovjeka, ali ujedno i mi ljenje sasvim protivno ov ome; vrlo ih je dobro razumio oba, i s oba saosjeæao. Ali koje je njegovo vlastito mi ljenje i to on sam osjeæa, to ne bi bio mogao da ka e: èitavu svoju liènost zalagao je u to da njome pronikne u tuðu. De avalo mu se da je prateæi izlaganje neke teorije u k akvom filozofskom priruèniku odu evljeno pristajao uza nju, ali, pre av i na njoj protiv stojeæu teoriju, jednako se je odu evljavao i za nju, ne iznevjeravajuæi se pritom ono j prvoj. »Svi imaju pravo« bio je zakljuèak do koga je tad do ao, pa je i tom formulacij om bio jako zadovoljan. Sve jasnije mu se nametalo da se dvije suprotne istine n ipo to ne iskljuèuju. Naprotiv, one vrlo lijepo uporedo ive i pru aju ljudskoj du i i lju dskoj fantaziji istu onakvu sretnu i blagodatnu raznolikost kakvu razno cvijeæe, v oæe i ostali bo ji stvor pru a ljudskom oku i ljudskim èulima uopæe. ( tovi e, nije mogao d azumije kako su ti veliki duhovi i veliki mislioci mogli biti tako jednostrani i uski da se ogranièe na samu jednu od tih teorija!) Dalje, bio je do ao do uvjerenja , da misli uopæe ne bivaju mi ljene, nego osjeæane. Kad mu se neka misao nametala kao nepobitna istina, èinilo mu se da on tu njenu istinitost osjeæa a ne misli. »Osvjedoèenj e je jedan osjeæaj« tako je glasila treæa njegova zasada, pa je i tim osvojenjem bio n eobièno zadovoljan i utje en. Te tri formulacije, popraæene jako dugim i ekspanzivnim komentarima, uglavnom su saèinjavale sav sadr aj njegove »filozofske bilje nice« koju je s krivao sa upravo pubertetskom srame ljivo æu na dnu jedne zakljuèane ladice svog pisaæeg s tola, pod drugim papirima. Ali jednom, kad je i bez toga bio poti ten, bacio je po gled na te tri svoje zasade, na kojima je gradio ono to je u mislima nazivao svoj im »sistemom«. Proèitane onako gole, bez komentara, uèinilo mu se da stoje u oèitoj meðusob oj kontradikciji. To otkriæe ispunilo ga je gorkim razoèaranjem i obeshrabrilo. Tad mu je postalo jasno da u diskreciji njegovog filozofisanja i u bri nom skrivanju »Bi lje nice« veæ kao da je le ala slutnja razoèaranja koje je imalo doæi. I jedino ga je misao da je pametno uèinio to je tajio svoja filozofska bavljenja ne to tje ila u tom liènom ne uspjehu. Otada je izgubio svaku vjeru, pa i svaku simpatiju, ne samo za svoj Sis tem, nego za sisteme uopæe. 14 U sobi se poèelo mraèiti. Ivan odlo i blok koji mu je mrtvo le ao u krilu i priðe prozoru. Ostade dugo zami ljen i neopazice prede u rasijanost. Dolje na ulici lagano su se njihale ogromne kro nje kestenova i hvatao se suton. U daljini stado e da se pale s vjetla: svakog èasa sinulo bi po koje novo, sad na jednom sad na drugom kraju grad a. Kroz suton je iskrsavao dotle neèujan cilik tramvajskih zvonaca i razlijegao se umilno niz duge redove uliènih fenjera. Profesor se zagledao uporno kroz prozor, kao da je tamo, u iskrièavoj daljini, nazreo ono to su mu oèi maloprije uzalud po sob i tra ile. Na nogama pored njega i zajedno s njim zagledan u daljinu, Ivan se sav upio u igru treperavih i bez poèinka premiruæih svjetlosnih taèaka. I kad ga dalek i b olno prodoran pisak tvornièke sirene, slièan opomeni, trgne iz rasijanosti, uèini mu s e da je bio beskrajno dug èas zaborava iz koga je uprav izronio. Imao je osjeæaj da je za tog èasa stajao van toka svog sopstvenog ivota, van toka vremena uopæe, i glavo m mu proðe misao da je to vegetativno stanje u kome se profesor nalazi ustvari nek o pra tanje, stanje prvog nejasnog migoljenja svijesti u ivom biæu, jedna zaboravljen a i vjekovima zatrpana moguænost, ali koja latentno ivi u èovjeku i koja se opet dade lako zadobiti, nauèiti ili, jo lak e, nesvjesnim opona anjem usvojiti. I uèini mu se da mu je maloèas u mutnoj dubini du e bilo veæ proklijalo neko neznano, novo æutilo, da se je bila poèela uspostavljati izmeðu njega i Staroga neka prisna veza nemu tog sporazum ijevanja, iz koje veæ ne bi bilo povratka, da je samo èasak dulje potrajala. Obuze g a nagla elja da izaðe vani na slobodan vazduh, da se spasi iz te zaspale prostorije po kojoj je veæ poplu-tao sumrak. Kradomice, kao dadilja po to je uspavala dijete, on iziðe na prstima i tiho za sobom zatvori vrata. 15 PRAVDA

(Scena s ulice) Jednog nedjeljnog popodneva, prije vi e godina, vraæajuæi se s daleke etnje u grad, naiðe m putem na odvratan prizor: nasred ceste èovjek nemilosrdno bije enu. Lice mu je im alo razjaren, upravo ivinski izraz. Pograbio nesretnicu za kosu pa je vuklja amo tamo po cesti dok nije pala nièice; a onda stao da udara bez po tede, po oèima, po ust ima, ne pazeæi kud pogaða... U meni se sve preokrenu. Htjedoh da srnem na nj. Poteka o iz èistog milosrða moj bi nasrtaj bio tim e æi to je milosrðe bilo veæe; a milosrðe je liko, da bih zasigurno i ja bio navalio bjesomuèno i udarao bez po tede, po ustima, po oèima, ne pazeæi kud pogaðam. I, vjerovatno, lice bi mi bilo poprimilo razjaren, up ravo ivinski izraz; po njemu zaista niko ne bi bio mogao da spozna plemenitost mo je pobude. Nego, pomisao na nebrojene prilike kad sam se prenaglio i zaletio kanu kap dvojb e na moju raspaljenost i smjesta zakoèi moju spremnost na èovjekoljubaèku intervenciju . Mo da je u tom pravcu djelovalo i prisustvo jo jednog posmatraèa, oniska sredovjeèna èo vuljka punih obraza i svijetle uækaste dlake koji je spokojno gledao smijuljeæi se ne odreðeno. Sjeæam se, njegova komodna ravnodu nost u prvi mah izazvala je u meni gnu anje . Ali odmah zatim uèinio sam isto to i on: turio ruke u d epove i stao da posmatram. Primjer, kao to je poznato, djeluje neodoljivo. U veæini sluèajeva (budimo iskreni!) drugoga smatramo glupljim od nas. No taj grijeh odmah otkupljujemo time to, na dj elu, obièno slijedimo njegov primjer. - Ja se, dakle, obuzdam i primirim. A èim se p rimirih, u meni progovori ona dobro poznata »druga polovica«, ona koja rasuðuje i sumn ja. Odavna sam duboko osvjedoèen da je glavni uslov za pravednost - fantazija. Da bism o bili pravedni suci, potrebno je da poznamo pozadinu, pobude i uzroke, odnose i zavisnosti stvari o 16 kojoj sudimo. Ne povoditi se za prvom impresijom, za vanjskim pomolom stvari; is pitati skrivene uzroke, nu ne uslovljenosti, dugi lanac krivica i protukrivica; uv uæi se u ko u biæa o kojima sudimo, potra iti kraj zamr enog klupka to nam je du nost pri nego izreèemo rijeè osude. Pomislim: ko zna kakve je sve krivice, kakva zla nanijela ova ena èovjeku? Ko zna to je sve on za nju uèinio, rtvovao; koliko je i koliko trpio i pra tao i muèao? Ko zna d o kakve je bestidnosti, do kakvog cinizma ona do la u svome srozavanju? Mo da je to i neka majka-zvijer, mo da je napustila dijete koje se gu i u krupu da bi oti la na sa stanak s jaranom. I nije li, u takvom sluèaju, ona kriva i zato to je dovela mu a do ovog ru nog ispada, u ovo stanje po ivinèenja? Nije li tada njegov ispad, ma koliko ru a n, ipak na koncu konca ljudski razumljiv? I ne bi li on ako tako stvar stoji osj etio kao krajnju nepravdu na e uplita-nje u korist ene, na e zalaganje za nju? Da, do bro je to nisam intervenirao. No dok sam ja tako umovao a buboci i dalje plju tali, naiðe i treæi prolaznik: stasit mlad èovjek duge vitièaste kose, u plavom d emperu i s teniskim reketom pod pazuhom. J ednim mahom uoèi situaciju; osinu prezirnim pogledom nas dva pasivna posmatraèa, pa bez suvi nog ispitivanja srnu na èovjeka uprav onako kako to maloprije htjedoh ja - i poèe ga mlatiti ustro i bez promi ljanja, ne pazeæi kud pogaða... Iznenaðen, mu pusti s enu i stade se braniti od napadaèa. ena je meðutim izmigoljila, pridigla se na koljen a, ustala: ivnula br e nego to bi se moglo oèekivati, poslije onih bubotaka. Stala otr esati pra inu s lakata i koljena, popravljati rasku tranu kosu. (Zbog te brige za fr izuru, odmah mi se prièinila manje rtvom.) Zatim neopazice nekud nestade. Uto se na suprotnoj strani ceste pojavi vreme an èovjek vodeæi za ruku dijete. Izveo s inèiæa u etnju; brine se oko njega upravo djedovskim strpljenjem; pokazuje mu ne to prs tom u kro nji jablana u drvoredu, valjda neku pticu ili gnijezdo. Ugledav i tuèu, zast ade iznenaðen. Ali se ubrzo snaðe: vidje gdje èovjek mlad, izdikao mamlaz nemilice bij e svog sabrata, i to starijeg od sebe, bije ga nemilice i oèito nepravedno (jer sl abijem instinktivno pridajemo ulogu pravednika); vidje i dva sebièna, nedostojna s tvora koji to ravnodu no promatraju, i njegova odluka bi odmah gotova: trgnu se, s kloni dijete u kraj, pa na17 srnu na napadaèa (jer jaèega instinktivno istovjetujemo s napadaèem) i st ade ga udarati to je bolje mogao. Gledajuæi tu novu komplikaciju, pomi ljao sam: da se maloèas nisam suspregnuo, sad bih

ja bio taj po kome plju te udarci, i sad bih ogorèeno i s mnogo uvjerenja uzvraæao te udarce onome koji je intervenirao iz potpuno jednakih pobuda kao i ja, i koji j e, prema tome, ustvari moj jednomi ljenik i suborac. Sve iz milosrða i u ime èovjekoljublja, eto se tri ljudska stvora dozlaboga mlate za neèiju korist i za neèiju pravicu. A malo podalje, dva nedostojna egoista, ni da pr stom maknu za svoga bli njeg. Dva egoiste, tri napadaèa, èetiri isprebijana. Medu sami h pet- est ljudi, na lo se, eto, gre nika svake vrste: krivaca zbog uèestva u tuèi, i kriv aca zbog komodnog neuèestva; krivaca zbog uplitanja u tuðe i nepoznate poslove, kriv aca zbog neuplita-nja; neèovjeènih mlakonja i rabijatnih èovjekoljubaca; krivaca zbog samovlasnog uspostavljanja pravde, i krivaca zbog spreèavanja da pravda, makar i s amovlasno, bude uspostavljena! Kad sam pristupio, s prezirom sam pogledao èovuljka punanih obraza, da bih odmah zatim uèinio isto to i on. Svakoga od uèesnika u datom sam momentu opravdavao i natezao za nj, da bih ga èas kasnije osudio povlaðujuæi onome koji je nado ao da ga napadne. A odmah zatim i ovome za elio poraz i novog napadaèa. Stvar se odvijala i uplitanja su upadala taèno onako kako sam elio taman kao da ja nevidljivo njima ravnam. I sad, poslije svega toga, opet nisam naèisto ko je u pra vu i kakav ishod ustvari elim! To jest, znao sam: elio sam svakom napadaèu poraz a s vakom napadnutom pobjedu, slabijemu uspjeh a jaèemu neuspjeh; elio sam da se slabij i prometne u jaèega a jaèi u slabijega, napadaè u napadnutog a napadnuti u napadaèa. Ali te koæa je bila u tome to su svi uèesnici prolazili uzastopce kroz ulogu jaèega pa slabi jega, napadaèa pa napadnutog, pravednika i krivca. Pa ko da se sad tu snaðe, ko da p odijeli pravdu? Zar je krivica istovjetna sa snagom? Zar pravednost le i u slabost i? Zar naslov pravednika treba platiti porazom? U dnu drvoreda, jo sasvim daleko, pomoli se tamna silueta policajca. I sama pojav a slu bene pravde neobièno je naglo djelovala. Borbenost napreèac popusti i tuèa prestad e. Starèiæ se sjeti svog djeteta i pohrli k njemu. Mu je izravnavao ugnjeèeni e ir, a mla iæ pritiskao rupèiæ na masnicu pod okom otresajuæi 18 vitièastom kosom. Vi ak nakupljene energije bio je utro en i ra-splinjavao se u mlakom nedjeljnom popodnevu. Pravdi je bilo udovoljeno. 19 OKO Doktor Lovro Furato uprav je dovr avao svoj obièni doruèak koji uzima svakog dana po to se vrati iz bolnice: sasvim mali biftek s jednim jajetom i dva prsta pro eka. Kad mu Kata najavi da dolje pred ordinacijom èeka pacijent, Furato svojski protare ubr usom bradu i brkove, jer je znao da mu kap umanjka rado sjeda na èuperak pod donjom usnom, odupre se objema rukama o sto, nadme obraze pa izdu i nakupljeni zrak u sv oj gromki »bo!« - i osovi se na noge. Taj promumljani uzvik-uzreèica (koji je zvuèao pri lièno nerazgovijetno, tako da su ga kolege u bolnici tumaèili jedni kao »bo« a drugi vi e kao »ba«) izra avao je da Lovro prima na znanje ono to se u taj èas de ava ili to mu se u j èas saopæava, i da takav ishod prihvaæa, ako mu se ba i ne raduje. A kako je smatrao da su takvi ishodi u ivotu najèe æi, i kako je njegova narav bila pomirljiva, to je i n jegova uzreèica dolazila vrlo èesto do upotrebe; njom je on izra avao skoro polovicu o d svega onoga to je uopæe imao da izrazi. Ordinacija je bila mraèna sobica na prvome katu, s prozorom na uzano dvori te izmeðu k uæa - nekakvo poludvori te, polu-vr-tiæ sa zakr ljalim oleandrima, s busovima perunike i s loncima neveselih aspidistrovih listova. Hrpica upljikavog morskog kamenja slo e nog u minijaturnu spiljicu predstavljala je sredi te tog vrtiæa; niza zidove okolnih kuæa, prore etane mno tvom nejednakih i nepravilno rasporeðenih prozora, spu tale su se u izlomljenim linijama odvodne cijevi od lijevana eljeza, s mnogo prijevoja i kolj enaca; u njima bi s vremena na vrijeme zagrgolji-la i umno se slijevala voda ih k uhinjskih ispusta i nu nika. Oko spiljice i du zidova èeprkale su, oprezno pola uæi nogu za nogom, nekolike jo neodomaæene koko i, iskrivljujuæi vrat i okreæuæi profil gore, prema plavoj èetvorinici neba nad sobom, odakle su otkad dokad padali kuhinjski otpaci u trobe njihovih za20 klanih dru ica, ostri ci od zelja i riblje glavice. Noæu bi se katkad ivo uskre tale, izn enaðene prepadom takora; kre tanje i ciktanje potrajalo bi kratko vrijeme, a onda bi se borba naglo smirila i medu pernatim narodom opet bi se uspostavila zapla e-na i besana ti ina.

Na prednjoj strani kuæe, s izgledom na ulicu, nalazio se salon, odijeljen od ordin acije maskiranim vrata cima. Mala, niska prostorija bila je pretrpana stoliæima, kon zolicama, stupiæima, i upravo zagu ena jastucima i jastuèiæima raznih oblika i od raznog materijala, a pli ane zavjese su avale su i onako uske prozore; i ta bar unasta zagu en ost oduzimala je èovjeku dah i glasovima gasila zvuènost. Tu je gospoda Vanda, stasi ta i crnomanja-sta ena, dvadesetak godina mlada od mu a, primala svoje posjete. Ust ajalim zrakom salona irio se ru ièni miris pudera; a pod mirisom pudera izvirivao je, kao rub neèiste podsuknje, vonj bijele i slabo prane puti, neizlagane suncu i ugn jeèene u ste-znike. Furata je zabavljalo da u radu slu a gospojinsko èavrljanje; jedin o u èasovima kad je njegova lijeènièka pomoæ postajala ozbiljnija i odgovornija, on bi k ucnuo noktom u vrata ca; tad bi gospoda Vanda prinijela prst napuæenim usnama i razg ovor bi se nastavio ti im glasom. Od toga je doktorov ugled samo rastao. U hodniku , izmeðu ulaza u salon i ulaza u ordinaciju, stajao je na mramorasto obojenom post olju, s nogom na kljunu gondole, prijazno naceren crnac u keserastoj bradici i iv opisno i aranoj odjeæi, velik kao osamgodi nje dijete; u uzdignutoj desnici dr ao je bak lju u vidu zavinuta ro èiæa, a lijevom je galantno nudio pristup u salon. Bari a Suraæ èekao je doktora buljeæi zadivljeno u crnca; svojim crnim licem a u zlatotk anom ruhu i pod sjajnom èalmom, pravio je na nj èudan i zbrkan dojam neèastivoga u ras ko ju kralja sa istoka. Bari a ga je omjerao samo jednim okom, jer je drugo bilo pok riveno zavojem. Kad drvene stepenice za kripa e, pod koracima uèena èovjeka, on se okani crnca i uze pripremati stav. Furato ugura Bari u pred sobom u ordinaciju. Dok je ovla- no prao ruke, Bari a je gled ao preda se u crnu pliticu od ljepen-ke u obliku razrezana bubrega sa juèera njim kr picama gnojave gaze i s èupercima krvava pamuka. Zatim boja ljivim okom proðe po sobi i pogled mu se ustavi na pruæem opletenoj boci koja je stajala u kutu za vratima. Po krbavom grljku prepozna »da21 mijanu« svog kom ije Mate Sikirice, i èisto mu malo laknu, kao kad se u tuðem svijetu na iðe na znanca. Doktor je odvijao zavoj kru nom kretnjom oko Bari ine glave namatajuæi ga na klupko, a Bari a je prièao: goneæi konje, izmahnuo je sna no kand ijom, i kraj joj se zaplete o orm u; on trgne jaèe da je oslobodi, a ona ga estoko osine po oku i eto nevolje. Kad sp ade zavoj, poka e se nateèeno oko, a predjel oko njega, veæ treæi dan pod zavojem, zaigr a golicavo. Furato privede Bari u k prozoru i razgleda ozljedu, poklopi i otklopi oko dlanom vi e puta redom, usmjeri zrcalcem svjetlost na bolesnu zjenicu, pa prom rsi svoje obièno »da« koje je moglo da se tumaèi i ovako i onako, te najzad zakljuèi: Nalilo se krvi uslijed udara. Treba poèekati tri-èetiri dana dok se malo smiri. Meðut im æu ti ukapati nekoliko kapljica pa æe se vratiti tamo u petak ili subotu. Iz ormariæa u kutu, izmeðu vi e smeðih i modrikastih boèica on dohvati jednu i ukapa nekol iko kapi najprije u bolesno pa zatim - kad se veæ podmazuje, nek se podmazuje i u ono zdravo oko. U prvi èas malko æe te peckati, ali to ne smeta ni ta. Bari u je doista peckalo, no po dnio bi on i gore, kad veæ tako treba; ako je ljekovitost u tome to e e, neka e e! Èisto je osjeæao kako kapljice vr e s Sutradan je Lovro opet doruèkovao kao obièno i listao novine. Samo, kad mu Kata naja vi da ga dolje èeka »onaj od juèe«, on ustro rastrlja ubrusom po bradi i sade ivlje nego naèe. Sad Bari a nije uopæe gledao crnca: bila su mu povezana oba oka, a vodio ga je s in Ive. Nije slutilo na dobro. Furato odmota zavoj ne namotavajuæi ga u smotuljak. Sjedeæi na istom stocu na kome je sjedio i juèe, Bari a je zurio prema mjestu gdje je stajala »da-mijana«, i nije bio na èisto da li su je nekud sklonili, ili je ona jo tu ali je on ne vidi. Furato rasklopi sa dva prsta natekli kapak i ote mu se zaèuðeno: O! A to ti je s okom? Ja ne znam; vami sam ga preda u ruke, odgovori Bari a, a glas mu je zvuèao neugodno mirno. Bolesno oko izgledalo je kao zgnjeèeno zrno gro ða, a i ono drugo bilo je jako crveno i oteklo. Lovro s mukom savlada naglo uzbuðenje i poku a da zauzme ton sigur nosti, ali su mu ruke drhtale. Nije zla, nije zla; kapljice su bile mo da pone to estoke 22 pa se malko upalilo.. . Sad æemo ti staviti jednu mast koja æe to ubla iti pa æe sve bit i dobro; nije to ni ta, nije ni ta.. .

- Ni ta, bome. Slip èovik pa bog! I nikom ni ta. Bari a proguta slinu i dometnu (a s ad mu se osjeti prelomljen jecaj u glasu): - Sidi prid crkvu s kapom u ruci pa e to ti! Furata sjeknu pod koljenima. Ive, protegljast mladac tanka vrata i prozirnih u iju (pravio je dojam kao da mu lako udara krv na nos), samo se premje tao s noge na n ogu spremajuæi se da zapoène veæ ranije pripravljen govorèiæ. Dva tri puta zausti nesigurn o, ali ga Furato svaki put prekinu. Najzad ipak doðe do rijeèi, izbistri grlo, pa za poèe nazalnim glasom kakvim se èita »pi tula« u crkvi: - Nije to mala stvar kad èovik izgubi svitlilo bo ijega dana, jerbo kad si izgubija oèinji vid, to ti vridi i jiæe i piæe i svaka u ivancija ovoga svita? Ako li nema u srcu svome zadovoljstva, sve ti je za ni ta. A kakvo ti je jopet zadovoljstvo, kad nema onoga to ti najvi e vridi? Èovik koji je izgubija vid, to ka u, gori je od slipca... Iv se zbuni, stade zamuckivati, pa zavr i: to jest, - slipac ka slipac - pa eto t i tuteka! Sraèunati efekat bio je proma en i situacija se naglo pokvari. Bari a se vrpoljio na s tocu i u sebi samo uzdisao: »E! da je sad ovdje mjesto njega Jureta, drukèije bi to i lo!.. . « Ali Jureta nije mogao biti tu, jer je bio na dvogodi njoj slu bi u mornarici . - Ba! Ba! Koje te ke rijeèi, moj mladiæu! Ti zakantao kao da si uèio za popa! Oko se ma lko upalilo, a vi se odmah prepali!. .. - Nije na nama da se prepadamo, - poku a Bari a da spa ava upropa teno niti imamo za to; neka se pla i onaj na kome je, a mi samo hoæemo reæi... Ali Lovro odmah presijeèe i nastavi svoju besmislenu pjesmicu koja je stalnim pona vljanjem ritma nekako bla ila i smirivala: - Nije to, bolan, ni ta; proæi æe to, ka em vam. . . sve æe biti u redu.. . sve æe biti u edu... I neprekidno ni uæi takove rijeèi neodreðenog hrabrenja, premaza Bari i oèi utom ma æu i i ga do kuænog praga tap uæi ga po ramenu, nestrpljiv da ih to prije izgura iz kuæe. - Sve æe biti u redu, ne boj se... A sad hajde ravno kuæi, nemoj da se vuèe po krèmama, u dimu... Poði odmah kuæi pa malo prilegni, otpoèini.. . Vrati se na previjanje za koj i dan, tamo druge sedmice... dotle æe popustiti upala.. . Sve æe biti dobro. . . 23 - Rukujuæi se s njim turi mu u aku novèanicu. Sve æe biti u redu.. . Furato zatvori za njima kuæna vrata, uspne se u ordinaciju i ispru i se drhæuæi cijelim tijelom na divan prevuèen crnim vo tanim platnom na kome je pregledavao pacijente. O rosilo mu se èelo i dlanovi hladnim znojem; pod rukom je osjeæao ljepljivi i vla ni do dir vo tanog platna; tako mu lo e nije bilo od one badnje veèeri, prije vi e godina, kad je dobio trovanje od koljki koje mu je poslao na dar don Jerko iz Privlake. Bari a i Ive ruèali su u krèmi pire Mrkiæa, ne pazeæi na tro ak ali bez pravog teka. Njiho su se mje tani bili veæ razi li, pa su otac i sin sjedili sami za dugim stolom. Naruèe p eèena mesa i litru vina; Ive izvadi iz torbe kruh i odreza nekoliko dugih kri a-ka. v akali su polako i utke u praznoj krèmi. Nisu bili naèisto na èemu su. Doktor ih je smot ao medenim rijeèima i lijepo ih izgurao: i oni se evo vraæaju kuæi s jednakom neizvjes no æu a s manjom nadom nego su od nje po li. Bari a osjeti potrebu da ka e ne to zakljuèno, i smogne samo: Eo ti na! i nastavi vakati odmjereno, zabrinuta lica. Misao nije mogla da mu se u stavi ni na èemu èvrstom i konaènom; pod slikama koje su promicale nestalne i promjenl jive, le ala je nejasna odluka da stvar neæe i ne smije na tome ostati, ali se javlj ao, sa nezadovoljstvom, i osjeæaj da ustvari nije jo postignuto ni ta i da æe trebati p oèeti sve iznova. U Furatovoj kuæi meðutim vladala je osupnutost. Lovro je bez spokojstva etao po ordin aciji i raspredao sluèaj s gospodom Vandom, a gore u blagovaonici hladio se netakn ut ruèak na stolu. Furato je uporno tvrdio da je zacijelo Kata, redeæi ordinaciju, p oremetila red u ormariæu, tako da je »prokleta boèica« do la na mjesto bezazlenog kolirija , i ponavljao valjda po deseti put: »Neprestano govorim da neæu da se uopæe bri e pra ina u ormariæu i na mom stolu!« A Kata, prizvana, klela se je da pra inu nije brisala veæ de set dana a da u ormariæ nikako i ne dira. Sad je ona u kuhinji rasijano i bez potr ebe premetala sude, suzeæi i mrcajuæi. Ruèak se i dalje hladio na stolu, a Furato je sv ejednako etao po ordinaciji s rukama na leðima. Najzad gospodi Vandi pode za rukom da mu s nekoliko prijaznih rijeèi donese izvjesno umirenje i da ga skloni da izaðe n

a ruèak. Jedva je to okusio, a poslije jela povratio mu se nemir. Izostalo je obièno poslijepodnevno spavanje; si ao je u ordinaciju i opet se uz etao. Misli su se smjen jiva24 le u krugu, za kratak èas ne to vedrije, pa opet tamne. Kako se to moglo da dogodi? A da li je ba i drugo oko izgubljeno? Ono prvo vjerovatno je i bez toga bilo prop alo. Jo sreæa to nije potrefila boèica s kakvom e æom kiselinom! Kad bi se koliko-toli imirio, tok misli bi opet stao zapadati u tmurnije raspolo enje: a to ako doista os lijepi potpuno? Koji ga je vrag nagonio da ukapava u ono zdravo oko, to mu je to trebalo! Sad mu se uèini da je pogrije io i to mu je tutnuo u aku novèanicu. Nije li i t o neko priznanje krivice? Od muke ga spopade tucavica. Njegovi koraci odjekivali su grobno sa prvoga kata ireæi po kuæi atmosferu samoubistva. Gospoda Vanda, ne mogav i da usne od tog batanja, si la je da ga umiri i uzalud ga nagovarala da malo pri-l egne i otpoèine. Skuhala mu je kamilicu, posadila ga je u naslonjaè i dr ala svojim ru kama pred njim tanjiriæ, a on je prinosio ustima solju drhtavim prstima i srkao sa zahvalno-vjernim izrazom u oèima. Veæ preko trideset godina Furato strpljivo gradi svoju egzistenciju i svoj ugled. Sad je veæ taj ugled bio ustaljen, i Lovro je pro ivio udobnije. Malo pomalo prenio je na mlade kolege napornije slu be koje iziskuju trèkaranje i daju ivljenju onu tako neprijatnu u urbanost. Rad u bolnici bio je ugodan; u svome odjeljenju osjeæao se k ao car u svome carstvu. Van bolnice, ko-modan posao. Predavao je higijenu u prep arandiji. Zahvaljujuæi vezama pokojnog strica, kanonika don Nike Furata (koji ga j e, uz pomoæ tetke imice, i kolovao), bio je kuæni lijeènik biskupskog sjemeni ta. Imao je i pokoje sudsko vje tvo. Njegova privatna pacijentela priticala je iz ogranièenog br oja »boljih« gradskih porodica i iz irokih krugova seljaka iz okolice, gdje je Fura-t ovo ime bilo dobro poznato. Tako ureðen, njegov je ivot tekao bez poznate lijeènièke su revnjivosti i podmetanja, bez ocrnjivanja i prebacivanja odgovornosti. A same nj egove godine titile su ga od hitnih sluèajeva kad èovjek mora ostavljati nedojedenu j uhu i skidati ubrus tek zataknut za ovratnik, i od noænih buðenja iznenadnim cilikom zvonca zbog neèijih naglih trudova ili neèijeg tamo krvarenja. Od uzbudljivih momen ata lijeènièkog ivota ostajali su jo samo sluèajevi prve pomoæi, gdje se prvi lijeènik--n ernik doèeka kao izbavitelj i gdje uzvi enost zvanja zablista u punom sjaju. Ali i t u, nekom igrom sluèaja ili mudro æu promisli, na napornije sluèajeve, u kojima treba vr it i umjetno disanje ili trljati onesvije tenog èetkom, obièno nabasa mladi li25 jeènik. Za starije, uva enije doktore, kao da su rezervirani sluèajevi gdje se pomoæ pru a usmenim savjetima a upute daju vr kom tapa. (»Podve ite mu èvrsto ruku ovdje... ne tuda, ne tuda!. .. evo ovdje, ovdje!... Taaaaa-ko!«, »Polo ite mu glavu nani e i turite mu u zube smotan rubac!...«) Najèe æi Furatov mu terija te vrsti bio je mjesni epileptièar Maso. Dva do tri puta mjeseèno Lovro je imao prilike da pru a pomoæ Ma i ispru enom na ploèniku. aso mu je za to bio zahvalan, i kad god bi ga sreo ulicom, naroèito ako je bio pri pit, slijedio bi ga za stotinjak koraèaja prireðujuæi mu srdaène ovacije. »Spasitelju moj, dobrotvore moj!. .. Pogledajte, ovo se zove lijeènik, ovo je prijatelj malog puka !« vikao je Maso sa emfazom. A Lovro je po urivao korak nastojeæi da se doèepa prve pozn anièke kapije. I sad sve to, sav taj ugled, spokojstvo i blagostanje, ta zgrada muèno i smi ljeno i zgraðivana godinama i godinama, eto se poljuljala i prijeti da se sru i - a sve zbog jednog Bari e! Tako je premi ljao Lovro, izmeðu dva gutljaja kamilice, a u njemu se z gu njavala kap gorèine. Od toga dana Furatu je pomuæen njegov miran ivot. Bari a je dolazio, praæen od Ive, red ovno jedanput sedmièno na pregled i podmazivanje, i svaki put iznosio po novèanicu. Pojavljivao se sa smjerno namje tenim licem fratarskog lajika koji kupi »limo-zinu« i najavljivao se Kati medenim glasom: Kate, reci doturu da je do a njegov slipac. Kata ga je uvodila u kuhinju da ne dolazi u dodir s ostalim bolesnicima: posadil a bi ga na stolac, nalila mu èa icu rakije i dugo i vje to vodila s njim razgovore. Sv e polako, u vidu nekih opæih razmatranja, ona je suzbila pretjeranost Bari inih neiz re-èenih zahtjeva. Zagovarajuæi tobo e njegove interese, savjetovala mu je umjerenost i predoèavala mu prednosti jednog br eg pa ma i skromnijeg rje enja pred otezanjem u n edogled i pred par-nièenjem sa moænijim i uplivnijim protivnikom.

U Bari inoj kuæi pak, mislilo se gotovo samo o stvari sa doktorom i sve su se kombin acije pravile u vezi s time. Ta se misao na ovaj ili onaj naèin nadovezivala na sv aku drugu, i svaki je razgovor na koncu neizbje no u nju uvirao. Predali su se tom e potpuno, s onom slijepom strpljivom prilje no æu koja ima tvrdokornost vjere i uporn ost strasti, s onom iskljuèivo æu s kojom seljak zna da prione za stvar u koju je usre dotoèio sve svoje na-misli. Naveèe kad bi polijegali, u mraku, gledajuæi plamsaje vatr e na ognji tu i slu ajuæi zamahe bure u krovu, svako je od njih 26 utke prelo nit svoje misli svako za se, a opet svi zajednièki, kao kad se komu aju ku kuruzi ili ra èe ljava vuna. I kad bi veæ san pao na oèi, Bari a bi zakljuèio to nijemo raz anje kao to se zakljuèuje skupna molitva: »Eh, kad bi samo bog dao da se to sretno sv r i!. ..« Bio je bacio oko na neku zemlju a pobojavao se da mu ne izmakne. Furatu se opet u rilo da se stvar svr i prije Juretina povratka. Ipak, jo je velika bila razlika izm eðu onog to je Bari a zahtijevao i onog to je Furato bio spreman da da. I tu je Kata s tekla neprolaznih zasluga za Furatovu kuæu: u odluènom èasu, ona je slomila Bari inu nep opustljivost pljusnuv i mu neoèekivano u lice: - Ajde molim te, to se tu prenema e i pretvara kao da ne vidi prsta pred okom, a tamo hoda po selu sam, sasvim slobodno!. . . - Ko? Ja?! Nije to istina.. . - Ti, a da ko nego ti; znamo mi dobro, i juèe si sam nosio leme kovaèu da ga isklepa , rekao mi je ko te je vid'o. A kad doðe amo, onda dobro zavije oèi, treba tobo e da te vodi Ive, opipava zid po skalama i stolicu na koju æe sjesti! Iznenaðen, Bari a se na ao bez spremna odgovora. Dodu e, poku ao je da se brani, kleo se s vim i svaèim da na jedno oko ne vidi ba ni ta a na drugo jedva malo nazire svjetlost, a da po selu mo e da baza zato to mu pozna napamet svaku stazu i svaki kamen; ali je i sam osjetio da su njegovi izgledi poljuljani. A u sebi je re ao na onog zavid nika Matu Sikiricu koji je sigurno to dojavio doktoru. Ukratko, tog dana konaèno b ude sklopljena nagodba i isplaæena ot teta. To je bio opet dan krize u kuæi Furatovoj. I tog je dana ruèak ostao gotovo netaknut , Lovro je opet propustio svoj popodnevni odmor, opet je zabrinuto-pokajnièkog lic a mjerio ordinaciju uzdu i poprijeko. Osjeæao je potrebu nje nosti, podr ke, teto enja. O pet mu se pojavila tucavica. Ali, ponovljena, scena nije imala svog prva njeg djelo vanja. Gospoda Vanda prisustvovala je vi e mrzovoljno nego raznje eno. Sjedila je na rubu divana i zagledala se rasijano kroz prozor. Lovro joj pristupi i neodluèno s tade pred nju. - Eto, da nije bilo te neprilike, mogli smo o Uskrsu poæi de-setak-petnaest dana u Veneciju... 27 Gospoda Vanda izdulji vrat i s mukom proguta slinu, kao oboljela koko , trepnuv i pr itom dva-tri puta oèima. Zagu enim glasom pro apta: - Ostavi, molim te... - i glas joj se prekide u grlu. Dosta joj je bilo te Vene cije koja se stavlja u izgled i opet izmièe, kojom se zaljeskava kao zrcalcem na s uncu, kojom se prijeti i obmanjuje, kao s nekim vjeènim bla enstvom, evo veæ petnaest godina. Jo od vjenèanja, kad je svadbeno putovanje odlo eno zato da bi se bratu Jadri priskoèilo u pomoæ da »tim novcem« prekupi od Mate Bujola vinograd pod kuæom (koji je sta rinom i bio Furatovih), ta se Venecija svejednako postavlja na dnevni red, i sve jednako se od nje odustaje radi neèeg preèeg, korisnijeg, razboritijeg. Je-damput to biva stoga to Lovro smatra da je bolje bojadisati sve kapke na proèelju kuæe, drugi put zato to je preèe da se Jadrinoj Ankici dade oprema, a koji put i jednostavno za to da se »odnosni iznos« ulo i u pokrajinske obveznice.. . Ostavimo vi e, preklinjem te, tu Veneciju!. . . ponovi gospoda Vanda grèeæi rupèiæ med rstima i prelazeæi rukom preko èela. Taj èovjek s kojim veæ petnaest godina ivi pod istim krovom, pred èijim je oèima sazrela i veæ evo poèima da prezrije-va, nikad nije pokazao ni trunka shvaæanja za ono to se u njoj zbiva. A kad mu je jednom, da bi ga navela da se time pozabavi, boja ljivo i oprezno natuknula o svojim nelagodnostima, ogra nièio se na to da joj je savjetovao jednu kuru karlsbadske soli! U oèima joj se poja vi e suze; naglo ustade, izleti iz sobe i pojuri uza stepenice. Furato osta nasred sobe, buljeæi preda se. Nije mogao da razumije to joj bi najednom i za to ta ena lije gorke suze na sami spomen Venecije. Ba! Ko bi razumio te enske mu ice!

Dakako, stvar s Bari inim okom proèula se u krugovima lijeènika i gradskih pacijenata; ali nije urodila neugodnijim posljedicama. Kako je Furato smatran dobroæudnim sta rkeljom, i ne naroèito opasnim takmacem, stvar je uzimana dobrostivo, sa aljive str ane. Pokoji diskretan posmijeh, pokoja iza leda izreèena duhovitost (i to ne naroèit o zlobna duhovitost) to je bilo vi e manje sve. Svi su poznavali Furatovo podozren je prema odluènim zahvatima njegova priroda nije bila sklona krajnjim mjerama. Jed ino je bio velik prista a vaðenja zubi; slabo je vjerovao u lijeèenje korenova i u kor isnost plombiranja. U tom pravcu rado je ponavljao svoje naèelo: »napolje zub - napo lje bol!« Poslije Bari ina sluèaja, neki zlobnik izvrnu njegovu mak28 simu: »napolje oko napolje bol!« U bolnici mu je i dalje iskazivano staro po tovanje. Poznavajuæi njegovu slabost, ostavljali su za nj sluèajeve gdje nakon lijeènièke pomoæi bl agodat sine odjednom, kao sijalica. Jednoga jutra kad je tako nekom seljaku istj erivao iz uha bubicu ili trun, uniðe u sobu mladi lijeènik, dr. Pivèeviæ, vragoljan boln ice i maza èasnih sestara; stojeæi iza leda Furatu koji se natezao sa podosta otvrdn ulom pricom, stade opona ati njegove kretnje otvarajuæi i zatvarajuæi ki obran. Stari val jda uhvati neki letimièni odraz na licima osoblja ili na staklu vitrine, pa se neoèe kivano okrenu i zateèe mlaðega u toj igri. Odvrnu se bez rijeèi i nastavi svoj posao. Tako dostojanstven stav pribavio mu je vi e uva enja nego to mu je Pivèeviæeva neozbiljno st mogla da oduzme. Èasne sestre u bolnici proslavile su njegov iduæi roðendan jo sveèani je nego inaèe, a kolege ga izne-nadi e poklonom barometra: na postolju od mramora ja ntarnih otsjeva koèila se Minerva od pozlaæene bronze, sa kopljem i pod ljemom. Pro la je, dakle, i ta kriza kao i druge, i Furato je opet u ao u koloteèinu normalnog ivota. Poslije ruèka povukao bi se s gospodom Vandom u lo nicu i prole ao do èetiri sata . Tad bi ustao i obukao se, spremio opet u d epiæ svoj zlatni sat i prikopèao lanac za rupicu od prsluka, pa izi ao u kavanu. Pred kavanom na trgu prosjedio bi uz kapuc iner jedan sat, kibicirajuæi igraèima domina. Zami ljeni nad svojim kockama, igraèi maho m stariji ljudi, poneki sa lijepim njegovanim bradama, govorili su u basu i zaka l javali se tako gromko da su svakom ulijevali po tovanje; nabirali su èela, savijali cigarete iz svojih kovèe astih tula--tabakera i odbijali guste dimove iz cigarluka o d po utjele slonovaèe. U te im momentima igre, èela su se jo jaèe nabirala a usne jo grèe e stezale uvlaèeæi pritom u usta pola diènog brka ili èitav podusmeni èuperak; pod nategom koncentracije javljalo se od vremena na vrijeme potmulo brbotanje bu-bu-bu-bu-b u! slièno taktanju uskotraènice u uzbrdici ili brodskom motoru kad se stavlja u pogo n to se glasio rad preoptereæenih klipova u njihovom mo danom stroju. Kad bi sunce n agnulo zapadu i kosa sjena stupovlja gradske lo e osvojila pola trga, naherena kao da æe sad-na da se sru i, Furato bi pljesnuo dlanom po koljenu, zijevnuo dva-tri pu ta i grdno razvaljenih ralja izustio bi kroza zijev »o sveti bo e, sveti bo e!«. Kad je i to bilo gotovo, platio bi kapuciner i uputio se do crkve Sv. Roka gdje ga je èek ao crni bolnièki kupe sa u asno mr avim pirga em 29 i s jednookim koèija em. U jedan takav smiraj sunca, dr. Pivèe-viæ, isprativ i vjerenicu d o kuæe poslije etnje, motrio ga je iz ve e: ispravljen na odveæ ravnom, neudobnom naslo nu, sa zelenkastim odrazom èojane ponutrice kupea na mr avom licu, sa istaknutom jab uèicom i umorno spu tenim vjedama, Lovro mu se prividio kao èovjek koji se vraæa sa vlas titog pogreba. U to je doba gospoda Vanda lunjala po svome salonu ne znajuæi to da sobom poène, dok su kroz priklopljene aluzije rujne pruge zapada preplavljivale sobu poput plime, izgarale na tapetu, lazile po namje taju kao ognjene zmije, o ivljavale ugao iza peæi. Kr ila je ruke i polagala dlan na uznemireno srce; gu ilo je osjeæanje pomanjkanja zr aka. Na mahove ju je zahvatala neka èudna vrelina, sva na povr ini ko e, od koje su jo j se su ile usne i blistale oèi kao u ognjici. U ta besciljna popodneva, æubeæi tako iza aluzija i motreæi, kao iza mu epka, lijeno migoljenje ivota po ulicama grada, ona je s osjeæajem olak anja naslanjala èelo na hladno staklo prozora; katkad bi, sa sla æu, kao o to rade deranèiæi, prignjeèila nos i priljubila usne o glatku plohu stakla, ali bi s e brzo ustegla zastiðena, kao da je neko iz potaje motri. Odnosi sa Suraæima ostado e dobri. Bari a je tovi e dao dokaza da zbog pro le »nesuglasice e izgubio povjerenje u doktora: jednog dana banu k Lovri s èirom na podlaktici. Odmah æemo mi to urediti, vrijedni moj Bari a, govorio je Lovro pun neke ivahne rasp olo enosti birajuæi iz kutije komadiæ gaze. Èinilo mu se da ovom medikacijom, koja æe nesu

mnjivo uspjeti, izravnava onu raniju, manje uspjelu. Gaza mu se omaèe i pade na tl e. On se muèno sagnu i podi e je, struèno, pin-cetom. Drmnu dva-tri puta rukom, kao da otrese zarazne klice, mrmljajuæi pri tome »enti mi a!«, u èemu se ispoljavala njegova pep ava savjesnost u takovim stvarima. Srdaènost odnosa je zapeèaæena kad Ivi doðe vrijeme stavnje i kad Furatovim zauzimanjem bude pronaðen nesposobnim. Meðutim se u Bari inom kuæanstvu koje ta promijenilo, i kad se Jureta vratio iz mornaric e, prosto nije mogao da se naèudi. Bili su mu pisali ne to o oèevoj nezgodi, ali su pr emuèali njezine blagotvorne posljedice spomenuv i tek opæenito da je dobio neku ot tetu. Sad je ugledao kuæu podignutu na kat i pokrivenu crijepom, a uz kuæu prikrpljenu uz anu tezu iz koje je str alo koso prema nebu rudo novih kola, kao da gada divlje gu ske. A sad doði sa mnom da ti ne to poka em, reèe mu otac i povede ga niza strmu seosku uli u. Pod murvaæem na raskr æu 30 ni e kuæa, stari zastade i uprije tapom negdje preko isu ene jaruge: Vidi ono tamo? E, ono je sad na e! Bari a je bio kupio od udovice i siroèadi pokojnog ime Kle-pana, koga je ubila mina n a Lièkoj pruzi, njive »pod brigom«. Ono je sada na e, razumi ? Bari a je postao jedan od najuglednijih ljudi u selu. U ivao je onaj udru eni ugled ko ji pribavljaju imuænost i umje nost zajedno. On lièno malo je radio, veæinom je nadzirao radnike i dodjeljivao posao mladima u kuæi. Ili je sjedio pred kuæom i svakom prola zniku obraæao po koju rijeè, rijeè bodrenja, rijeè utjehe, stalo enu, punu razboritosti i iskustva. Bio je pun savjeta i mudrih rijeèi. Volio je da se pravi stariji nego to je stvarno bio i godilo mu je da ga zovu »starim«. To je postigao na taj naèin, da je najprije sam sebe poèeo tako nazivati, govoreæi o sebi u treæem licu. »Poslu ajte vi staro ga koji je dosta toga vidio u svome viku«, ili »divanija je to stari, ali se vi nist e tili virovati«; ili jo »hoæe stari, hoæe, samo polako«. Nedjeljom bi se kiæeno odjenuo, ukao iz krinje starinski koporan, i dozvolio bi sebi jedan vi i stepen sljepoæe. Tad ga je pratila u crkvu nevjesta, Jure-tina Luèa. U tim prilikama govorio je sveèanije i nazivao ukuæane punim imenom: »Ivane, istoèi biloga za ruèak!«, »Lucijo, vodi me, ajmo u crkvu!« U kuæu dra Lovre Furata u ao je nemirni duh novotarija. Gospodu Vandu potsjednuo nekakav nemir, potreba za promjenom. Nenadano bi odluèila da treba izmijeniti raspored soba, i izvr enju se moralo pristupiti odmah, bez od laganja. Namje taj se selio iz sobe u sobu, s kata na kat, i u kuæi je za tri--èetiri dana vladao opæi poremeæaj reda i obièaja. Ta iznimna stanja kao da su joj godila. Nak on nekog vremena, na lo bi se da pronaðeni razmje taj nije onaj najidealniji koji je t rebalo postiæi, i tad bi seljenje poèelo iznova. Izgledalo je kao da je u pokuæstvo u ao crv seobe i da je namje taj zapeo negdje na dulje pute, ali da putuje na predahe i zastanke. Lovro se vraæao kuæi uvijek s potajnom zebnjom nije li opet koja soba di gla èadore i krenula dalje. Jednog dana osvanuli su u salonu novi zastori i navlak e na naslonjaèima a da o tome nije prethodno bilo govora. To je valjda trebalo da bude iznenaðenje, ali, po nabru enom naèinu kojim je gospoda Vanda vrebala utisak na L ovrinu licu, vi e je slièilo na prepad. Zatim su do li na red preobra aji na likovnom po lju. Iz salona, iznad kanabeta uklonjena je uveæana fotografija 31 tetke Sirnice (- rasplinuto lice postarije ene, sa mirkavim oèima, s novom maramom o ko vrata i s dobro znanom bradavicom pod lijevim okom ) i zamijenjena reprodukcij om Balestrierije-ve slike »Beethoven«. U spavaæoj sobi oèekivalo je Lovru drugo iznenaðenj e: nad Vandinim noænim ormariæem, jedno malo i jako tamno »Ostrvo mrtvih« u debelom crno m okviriæu. Ni ubogi crnac, uvijek dobroæudno naceren, nije ostao po teðen: dospio je u jedan zabaèeniji kutak, na sumraèno stubi te koje je vodilo u vrtiæ, gdje je bio izlo en v lazi tako da su uskoro poèele od njega otpadati korice pozlate i lj u ti ti se sede f asti otsjevi sa èalme. Sad su na kljun njegove gondole naslanjali probijeni lavo r sa mekinjama za koko i. Najzad, gospodi Vandi pade na pamet da promijeni frizuru. Sad joj je èe ljanje pravi lo neshvatljivo veliko zadovoljstvo: po nekoliko sati dnevno sjedila je pred toa letnim stoliæem, praveæi od svoje kose svakojake ludorije. Dugo i dugo prolazila je èe

- ljem niz bujni tok svojih pletenica; a onda bi je spopala nagla elja da se zaèe ljava uz dlaku, sa sla æu kao da ne to povreduje. Podigla bi kosu visoko na zatiljku otkriv i vrat i iju i pogledavala se iskosa u ogledalu; na bjelièastoj mekoj ko i gdje poèinje rasti kosa osjeæala je naizmjence osjet studi i topline i podilazila ju je slatka jeza, katkad slatka do neugode. Za muriv i zami ljala je kao da joj neko prilazi s led a i strepeæi je æutila na tom ogoljelom mjestu golicavu struju neèijeg vrelog daha i p ribli avanje neèijih ustreptalih usana. . . Zaèe ljana tako, uzgor, izgledala je sama se bi mladom, prkosnijom; bila je zadovoljna sobom. Toj promjeni frizure poèela je pr idavati nesrazmjerno veliku va nost i na svaèijem je licu motrila kakav æe dojam ta no vost proizvesti. Kao da je ta promjena imala znaèaj prekretnice u njenom ivotu, ona je nesvjesno poèela dijeliti dogaðaje iz svoga ivota na dva razdoblja, na ono to se d ogodilo pod starom frizurom ( to joj je sad izgledalo veæ tako daleko! ) i na ono to se dogodilo pod vladavinom nove frizure. S osjeæajem nekog prisnog zadovoljstva st ezala se u kukovima; povijena tako u uzanim, pripijenim haljinama, jaèe je osjeæala svoju enskost; kao da je cijelo njezino enstvo, ranije u napetim grudima, sada sa- l o u bokove i tu moæno zasjelo. Ali prava rtva novog reda u Furatovoj kuæi bila je Kata. Gospodu Vandu obuzela je o djednom neobja njiva mr nja prema njoj. Sve ju je srdilo kod te stare ene: njezin kre t av glas i papa-gajsko lice, njena iljata glava sa rijetkom kosom, njezine bri ne 32 \ pa nje za Lovru. Ne znajuæi ni sama za to, ona poèe da joj se u svemu protivi i da svaku njenu ljubaznost otklanja i odbija. Kata se priljubi bolje k doktoru i udvostruèi svoje pa nje prema njemu. Sad se Vandi uèini kao da se tu u kuæi ne to dijeli na dva ta bora, kao da se meæe neki nijemi razdor. Svaki dan redale su se za ruèkom tu be na Kat u o drugom se uopæe za stolom nije govorilo. Za Lovru obroci postado e prava muka. D r ao se je taktièki, oprezno utio. Ali i utnja je vrijedila samo do neke mjere: tjeran a u krajnost, poprimala je znaèaj neslaganja i poèi-mala slièiti pasivnom otporu. Tad gospoda Vanda udari drugim putem. Stade svakom prilikom isticati kako je Kat a prestarjela i obnemogla. U pogodan èas, zalepr ala bi Lovri pred oèima, kao zastavic om, predod bom opasnosti kojoj su vjeèito izlo eni: »Promisli, to bismo uèinili da se ozbi jno razboli, da padne u krevet i tako uzeta pozivi pet, deset godina?... Ko bi j e njegovao, èistio, okretao?!. . .« Lov-ro je utio; uviðao je da i iz enskih usta koji p ut mo e da padne razborita rijeè. Jednog dana, obrete se u kuæi mlada djevojka. Rumena i zbunjeno nasmijana, u velik oj bijeloj kecelji, Marica je prvih dana stajala skromno u kuhinji, dr eæi se kraja; velike crvene ruke, ispucale od bure, str ale su iz okratkih rukava, neuposleno s kr- tene na trbuhu. Kata se pu ila od bijesa bez odu ka; Maricu kao da uopæe nije primjeæi vala. Gospoda Vanda poèe polako ustolièavati do ljakinju prenoseæi postepeno na nju poje dine poslove, tako da se Kata ubrzo na la bez ikakvih du nosti. Jo su joj preostale s amo sitne liène brige oko doktora Lovre. Èitav dan provodila je u utnji: gospoda Vand a, iz neke uvrijeðenosti, nije obraæala rijeè njoj, a ona, iz nekog ponosa, Marici. Ka d bi joj do-gustilo i èvor se stisnuo u grlu, povukla bi se u svoj sobièak, èekajuæi, ka o to se èeka èas milog viðenja, kad æe za krinuti kuæna brava pod Lovrinim kljuèem. Tad bi cila sve od sebe i potrèala da gospodaru svuèe kaput i prihvati ki obran. Ali premda g ospoda Vanda izravno s njom nije govorila svaki nalog dat Marici sadr avao je u se bi pone to otrovno. Marice, u gospodinovoj sobi, naroèito u ormariæu, ne treba da ni ta dirate, neka svaka stvar ostane na svome mjestu! Pitanje »proklete boèice«, u jednom ili u drugom vidu, vraæalo se skoro svaki dan na tap et. Kata se bila ponadala da je u pregovorima s Bari om iskupila svoj dug, ali eto sad vidi da krivica jo nije saprana ni teta zaglaðena. Ona, istina, nije priznavala 33 èin koji joj se stavlja u dio. No i pored toga u njoj se poèelo hvatati mutno osjeæanj e krivice, koja je uprav zbog te nedokuèivo-sti, poprimala tim mraèniji i fatalniji vid, poput praroditeljskog grijeha ili grijeha nezakonitog roðenja. U takvom osjeæan ju utvrðivalo ju je ne samo gospoðino neprestano zabadanje, nego, jo vi e (i jo ganutlji vije), Lovrin nijemi opro taj. On je tu stvar prebolio i predao zaboravu. Ali ta u vijek prisutna svijest o opro taju vjeèito ju je opominjala na Lovrinu dobrotu, a kr oz to i na samo otpu teno sagre enje. Po tome, èuvstvo zahvalnosti i èuvstvo krivnje pos tado e dva lica jedne iste stvari.

Jedne ki ne veèeri kad se Lovro vratio kuæi snu den i poki-sao, i kad mu je o iroki poluci lindar umorno ti tao na u ima, Kata po obièaju sleti da mu izuje kaljaèe. Ali, veæ je staj ala tu gospoda Vanda s Maricom. Lovro se zavalio u naslonjaè trljajuæi bajagi zamore ne oèi dlanom, kao poslije duga èitanja, a noge bespomoæno ispru io ne gledajuæi u èije ih rilo prepu ta; pru io ih nesigurno, drhtavo, kao na amputaciju. »Evo ih«, - govorila je ta nemoæna gesta, - »evo ih predajem, pak nek ih izuva ko veæ hoæe i mo e!...« Marica uhvat la jednu nogu, a Kata br e prihvatila drugu. Bila je spremna èak i da ga dijeli s Ma ricom. Ali sudbinski hladan glas gospode Vande posijeèe joj ruke. - Ne treba, Kate, da se trudite; to æe Marica. Zatim preuze kaljaèu iz njene ruke i preda je Marici. Odnesite ih gore u sobicu, na obièno mjesto! Uh!... Jo i to!... I to joj oduzimlju! Zar Marica, koja je juèe do la, zna gdje je »obièn o mjesto«! Htjede da izlije sve iz sebe, odjednom i bez sustezanja, da gurne sve p o moguænosti u jednu samu rijeè, te ku i veliku i sveiskazujuæu, ali kako takva rijeè valj da ne postoji ili bar nikako ne æe da pogodi na usta , zagrcnu se gromadno æu toga to j htjela da izreèe i iz grla ne mogade iziæi ni slovka. Samo su joj se nemoæno trzale p odignute podlaktice kao bataci udavljenog pileta. Smije nom hitrinom kretnja koju daje krajnja uzrujanost, ona ustrèa uza stepenice i zatvori se u svoj sobièak. Odatl e cijelo veèe nije vi e izlazila; i kad ju je Marica boja ljivim glasom kroz vrata poz ivala na veèeru, na njeno moleæivo zivkanje odgovarala je iz sobièka grobnim mukom. Ba cila se, onako obuèena, na svoj le aj zagnjuriv i lice u jastuk i zaèepiv i u i dlanovima. e ala je tako nepomièno do kasno u noæ, sve dok nisu po kuæi zamukli glasovi. Tad je i u njoj nastupilo neko smirenje; iz grèevitog plaèa pre la je u neku raznje enu zanesenost u kojoj su se pretrpljene uvrede i poni enja 34 obraæali u toplu kupku èuvstava. Protekla su valjda dva, tri sata. .. Prenuo je lepe t krila probuðene ivadi iz dvori ta; ona uredi na sebi zgu vanu odjeæu, slo i u zave ljaj ju robu, pa sjedne na krevet obujmiv i rukama sve anj i èekajuæi spremna da ustane dokto r. Suze su se na vjedama osu ile a lice poprimilo izraz tihe rije enosti. Tra ila je u pameti naèin kako da ode dostojanstveno, s nekim velikodu nim potezom. Iz zave ljaja izvadi utu svilenu maramu koju joj je gospoda Vanda poklonila poslije nagodbe sa Suraæima; lijepo je slo i, uglaèa dlanom i polo i na stoliæ. A èim je zaèula Lovrine korake je silaze u ordinaciju, uzme svoj sve anj i side za njim. Lovro je uprav bio zabav ljen kuhanjem kavice; okrenuo se iznenaðen, sa lièicom u jednoj a d ezvicom u drugoj ru ci, dok je na stolu uz prozor plamsao modar plameèak piritusne lampice. Sinoænji uzao u grlu sad joj se razvezao, i sad poteèe iz puna srca u brzom i smr enom slijedu vr utak alovi tih rijeèi i prijekorne albe. Probuðena gospoda Vanda èula je odozgo, iz svog kreveta, nejasno Katino torokanje, i ma da se nije mogla razabrati ni jedna jed ina rijeè, scena ipak nije gubila ni ta od svoje uzbudljivosti. Nakon nekoliko reèenic a Kata se zagrcne suzama; baci se na koljena, pograbi Lovrinu ruku u kojoj je dr a o lièicu i stade je pomamno pokrivati cjelovi-ma. On je istezao ruku, dok mu je dru ga lebdila neodreðeno u zraku sa d ezvicom iz koje se presipala voda, i, tako razape t, ponavljao u neprilici: »Ali eno bo ja!.. . eno bo ja!.. .« No ona ga nije slu ala. .. im, jednako naglo kao to je i nahrupila, ustade i sunu van sobe. Lovro je èuo kako je » ena bo ja« za sobom zalupila kuænim vratima. Pro la je pustim ulicama ranog nedjeljnog grada. Pred zatvorenim vratima svoje »trgo vine mje ovitom robom« etao je isturena droba i s rukama na leðima stari ariæ u nedjeljno e iru. Uputila se ravno cestom van grada ne znajuæi ni sama kamo je po la; neodreðena od luènost gonila ju je na kretanje. Nakon vi e od sata hoda ugleda na brijegu kamo se uspinjala cesta Glodano-vu krèmu na raskr æu. Sad joj ta okreèena èetvorina na horizontu p ostade privremenom metom i dade njenom posustalom kretanju nove snage. U krèmi sje de da otpoèine. Izuje cipele, jer su je u hodu bile natukle, i navuèe prtene papuèe ko je je nosila po kuæi. Kud sada? Sjeti se da se sa tog raskr æa odvaja put za Smokvicu, Bari ino selo, i Bari a joj sinu kao jedino rje enje. Odluèno udari prema Smokvici. Sad je veæ gazila po seoskom putu, vijugavu i meku od pra ine. Sunce je bilo jo nisko na nebu i pra35 vilo u tek razlistalom granju oblake zlatastog praha. Stupala je kao u omami. Pr omicale su zazelenjele ivice, zaseoci nanizani u prisoju, okrenutih leda prema bu ri a otvoreni kao osmijeh prema podnevu. Susretala je grupe seoskih djevojaka ob

ilato nama- æene i strogo razdijeljene kose, u tvrdim novim vilarima i sa ljeska vim svilenim pregaèama; gledale su zaèuðeno nepoznatu spodobu i urile dalje osvræuæi se za nj m. Sa seoskih crkava javi e se bli a i dalja zvona, kao doglasujuæi jedno drugome. Tad se sjeti da je Cvjetna nedjelja. Njezina prtena obuæa neèujno je pra ila putem; golu drava djeca sklanjala su se za grm s paziv i je na cesti sliènu ptièjem pla ilu; umuknula bi pri njenom prolasku a oko oèiju im se stvarao mutan kolobar od ozbiljnosti u djetinjim glavama prièinjalo se: eto id e u selo starica-zima. Na jednoj ledini ispod ceste spazi dvije djevojèice kod ova ca i side k njima da se odmori. Tek ojanjeno janje, kratka daha i jo mokro, le alo je jednoj od njih u krilu, a jaganjci od nekoliko dana poskakivali su unaokolo n a svojim drvenastim no icama i pritrèavali materama bijuæi ih nju kicama u vimena i vrck ajuæi repom dok su one dalje mirno pasle. Kata sjede pored djevojèice s janjetom: ma la je pogleda ukoèeno, spremna da bri ne u plaè, dok je ona druga izmakla dvadesetak k oraèaja, tobo e da vrati ovce, i virila preko ograde vragoljasto se smije eæi. Kata uze od male u krilo janje; osjetiv i se time slobodnija za bijeg i videæi Katine ruke za bavljene, djevojèici odlanu. Uskoro se, na Katina mnoga pitanja, sasvim uslo-bodi i dade se s njom u razgovor. Kazivala joj je za svako janje od koje je ovce, koj im su se redom ojanjile, koja je ovca jalova. Ona tamo vidi , ona Bika, izjalovila se i lani i ove godine. A ona Mrka, veli cako , malo koje godine da ne ojanji dvoje. Kata ju je slu ala i pripitkivala. Veæ toliko godina nije ovako dr ala u krilu tek oja njeno janje, i sad joj taj dodir doðe neoèekivano mio i blagotvoran. Sjeti se da se sad evo po prvi put vraæa na selo otkako je kao djevojka iz njega izi la, otjerana o d bijede u grad u slu bu. Proðe joj glavom u letimiènom slijedu sjeæanje na nekoliko kuæa koje je promijenila dok se nije stanila kod Fu-rata, kuæa gdje su se zadrigli gazd e i njihova djeca, smijali njenoj utoj kiki na vrh glave i zbijali grohotne ale s njenom seljaèkom neupuæeno æu, zbunjivali je pred velikim ogledalom ili je iljali u duæan a kupi »majske vodice« za svoje ozebline. Sjeti se onog jutra kad je, vraæajuæi se sa tr n ice s ko arom preko ruke, natra-pala na Juru Breulja, svog prvog kom iju, koji joj n a pitanje to 36 je novo u selu najprije odvrati po navadi: »Ba ni ta, uvijek sve onako«, pa se onda pri sjeti: »Paèe u utorak smo ti zakopali ma-te'«; a kad ona navali da ide s njim u selo, stade je odvraæati: »Meni je pravo, ali nema rasta iæi: nju vi e ne nade, a æaæa ti je dov u kuæu Martu abanovu«. Sjeti se financa Pave s kojim je ljubovala sedam godina sve to bo e èekajuæi da avansira za pot-preglednika pa da se uzmu, dok joj nije spiskao u teðevin e pa dobio premje taj i odmaglio. Sjeti se svega toga, ali sad poslije toliko godi na to joj se uèini tako daleko, i tako bezbolno kao da se tièe nekoga drugog a ne nj e. Kad je stigla u selo, Bari a je uprav izlazio iz crkve voden pod ruku od nevjeste. Suraæevi je primi e u kuæu sa podvuèenom velikodu no æu. Za ruèkom je bio gost Bari in ku og sela, Joso Coliæ. Stari je sjedio na jedinom trono cu sa naslonom, a Jureta je ve likim epskim zamasima sasijecao na panju peèeno bravèe da su svud uokrug vrcali o trap ci. Dosta se jelo i pilo; u dugom i vijugavom vinskom govorenju Bari a se spomene i Kate, pa nazdravljajuæi i njoj uvijeno natukne kako je ona nekad zauzimala prema njima protivnièki stav i radila u prilog doktoru te kako je za to doèekala »gospodsku zahvalnost«, dok sad, eto, kod njega nailazi na gostoprimstvo i uhljebljenje. Kat i poletje e suze ganuæa; kidala se od nastojanja da bude korisna i da pomogne staroj Sirnici i Luci, koje su mazno laskale njezinoj gradskoj umje nosti i nazivale je, tog prvog dana, »sestrom« i »prijom«. Naveèe, iz dugog u korenja triju ena oko ognji ta iznenaðenje u vidu velike zdjele »fritula«, koje su se daleko odvajale od njihovih se ljaèkih splo njenih u tipaka: padala su priznanja i pohvale a ene su se u klanjanju pre d Katinim umijeæem spu tale jo dublje, do ljubeznosti samoponi avanja i slatko govorile : »A to znamo mi jadne koje ivemo u neznanju ka nikad ni ta vidile nismo!« I pohvalama ije bilo mjere ni konca. Sve joj se na selu èinilo lijepo i veselo sunèani dan i otvoren zrak, praznièki ruèak, v ino i duga prièanja, vatra na ognji tu, veèernji povratak stada s pa e uz èe njivo blejanje i zvon bronza u mekoæi sutona. Sva radosna pristala je uz Luèu da joj pomogne pri mu zi. Do Uskrsa potraja Katino povi eno raspolo enje, izazvano promjenom naèina ivota, novoto

m sredine i obilatijim piæem na koje nije bila priuèena. Iscrpljivala se u nemiru kr etanja i neprestanom govorenju. Nenavikla osjeæanju radosti, u njemu se 37 slabo snalazila i bivala smije na. Njena je radost bila ukuæanima na uveseljenje; os mijeh na njihovim licima ona je tumaèila kao dobrostivost i uzvraæala zahvalno æu. Bila je sva preplavljena tom toplom blagodarno æu i osjeæala potrebu da je vièe na sve èetiri s trane. enama koje je sretala na bunaru izlijevala je svoje srce bez suzdr avanja. A one su je samo slu ale i kad bi odgegala pod teretom kabla, za njom odmahivale gl avom govoreæi: E, jesi 1' vidila toga èuda! Desetak dana proteèe joj kao u bunilu. A kad proðe Uskrs, skrlet Bari ina koporana za mi ri opet u mraku krinje, i zareda- e dani svakida njice. Progluhnu zvuk bronza a meket jaganjaca doðe jednolièan i zanovijetan. U kuæi zavlada radna muèaljivost. Èisto kao da p oèe e govoriti nekakvim drugim jezikom: mjesto dugih prièanja, govor postade otsjeèen i suh, sav od kratkih rijeèi i krtih odgovora. Kako je naglo ostavila Furatovu kuæu, Kata nije ni pomislila na svoju zaradu koja se gomilala veæ vi e godina. Sad se i o tome povede raèuna. Nagovore Katu da prepusti Jureti brigu oko toga. Ona se dade skloniti bez vidna protivljenja, ali ju je u nutrinji pekao neki prijekor. Jureta se opremi u grad, no ni ta se stvar ne svr i od prve: morade se navraæati nekoliko puta, i to u najne-zgodnije vrijeme, kad pri tisko e radovi. Ljeto proðe u tom natezanju, u vrevi etve i u prevo enju snopova. Sunce je pr ilo i arila na ko i pra ina iz vr ajeva. Ljudi su bili razdra eni. Ulazili su u kuæ amo naèas, mrki, u urbani, zakukuljeni uvraæenim vreæama, i naginjali iz irokih bukara u kojima se ogledalo preplanulo lice i pljevom natrunjena kosa. Veæ je ito bilo sprem ljeno i pristupilo se opravljanju suda za trganje, a natezanje oko Katine u teðevine jo nije bilo privedeno kraju. Trebalo je povesti Katu u grad da pred notarom izj avi svoj pristanak. U zadnji èas ona se malko pokolebala i ote joj se s uzdahom: »J6 , ao mi je samo onog dobrog èovjeka!« Ali se Jureta odmah obrecnu: »Ih, budalo! \ a je li njima bilo ao tebe?« Notarov gromki smijeh razagna i \ zadnji traèak dvojbe, i ona izreèe rijeè pristanka. Kroz toliko odugovlaèenje, iznos kao da je u njihovim oèima postepeno gubio od svoje znatnosti, a sad, kad je novac najzad bio u rukama, radost bi nesrazmjerna oèekiv anju. Kata se osjeæala postidena, gotovo kriva to je prevarila nade koje su u nju p olagane. Da novac ne bi le ao besplodan, bude odluèeno da æe ga ulo iti u mast tu je sig urna zarada. I Suraæi æe ulo iti ne to svog novca. »Salit æemo ga zajedno s na im, pa to b na im, 38 bit æe i s tvojim« govorio je Bari a »ta ni dosad mi nismo dijelili na e od tvoga.« Nikada Kata ni jednom samom rijeèju ne spomenu svoj udio niti kad i samo pomisli d a zapita za raèun. Pa ipak, u kuæi su se svi dr ali kao da je potrebno da se svodi na pravu mjeru njen pojam o vrijednosti tog udjela. Razgovori su bivali protkani ne jasnim natucanjem; govorili su tako kao da se brane od nekog njezinog neizgovore nog prigovora, i da bi mu dali protute u, nisu propu tali nikakvu priliku da joj uvi jeno predbace nekada nji ortakluk s doktorom. Na svakom koraku isticali su vrijedn ost gostoprimstva koje su joj pru ili. Malo pomalo dotjerali su do toga da su Kati n prinos, kad se u razgovoru ba morao spomenuti, nazivali »ono Katina jada«. Najzajedljiviji je bio Ive. Vjeèito je ne to zapredao svojim utanjenim glasom, izvje snim poput igle kojom se èisti èibuk. Svetio se na njoj zbog ala seoskih cura koje su ga zadijevale: »Ive, je su li ti to doveli mladu?« Kad bi se spustio umni jesenji kropac, stara Sirnica, vrteæi se oko ognji ta, samo se snebivala, zabrinuto mahala glavom i dolazila na milosrdnu misao: Ih! Te ko ti je sad onome koji nema nigdje nikoga svoga, nego se, jadan, po ovakvu vremenu potuca od nemila do nedra-ga! Kata se od svega branila utnjom. Gledala je preda se u zemlju i valjda mjesecima nije dizala oèiju k licima tih ljudi; moglo se Bari i izbistriti ono zakrvavljeno ok o ili progledati ono æoravo, a da ona to ne bi ni primijetila. Njeno æutanje shvaæeno je kao upornost i izazivalo je jo veæu tvrdoæu i pakost. Najzadovoljnija je bila kad bi je poslali s blagom na pa u tad bi provela van kuæe èitav dan i malo odahnula. Na p a i se sastajala s malom Masom s onom koju je susrela prvi dan, jo prije nego je st upila u selo i s jatom sitnije djece. Od duga vremena i od nastranosti i mo da od

neke potrebe da bude korisna poèela ih je uèiti onih nekoliko talijanskih rijeèi koje je za èetrdeset godina nauèila u gradu. Djeca bi se skupila oko nje, mu karèiæi obijesno i zvaljeni potrbu ke, s nogama u zraku, a enskice zbijene u jato oko Ma e. »Bondorno!Bona e ra!Servo suo, patron be-lol Come stala? Cosa fala?« A djeca su je gledala oèima puni m pritajena smijeha i ponavljala te èudne, smije ne rijeèi sliène ne-ponjatnim rijeèima u pitalicama, sa onim osjeæajem veselosti od preru avanja kao kad se o pokladama nagar e po licu pa luduju 39 po gumnima ispod kuæa i udare u svakojako njakanje i kreveljenje. Ali prestade i to, jer se stara Sirnica s jeseni razboli i le e logom, pa je Kata morala da bude po cijeli dan u kuæi, izmeðu nje i Luèe. Svekrva i snaha glo ile su se meðu sobno, a obadvije se iskaljivale na Kati. Jednog jutra kad je zaduvala prva mutna bura a nebo osvanulo oblaèno i nisko, i ka d je èeljad u kuæi Bari inoj poustajala mrzovoljna i krmeljiva jedva nazivajuæi jedno dr ugom dobrojutro, vatra jo nije bila nalo ena a Kate nije bilo tu. Stara Sirnica ka- l jala je iz svoje velike postelje kunuæi u prekidima ka lja i svoju bolest i sve drug o redom. Luèa stade nasred kuæe, zagledana preda se, jo mamurna. Bila je kuljava, i, kao da je preko noæi uski-sala, ujutro bi se probudila podbula i bijela, sa modrim podoènjacima pod oèima. Stade tako zabuljena neko vrijeme te ko se svikavajuæi u stvarn osti i sporo dolazeæi u se. »Nema Kate« reèe kao da od zidova èeka odgovor. Pa dometnu: E gdje li je sad vrag odnese?« Zatim izaðe na dvor i viknu raskreèenim glasom prema ogr adi vi e kuæa: Ooooooo Ka-teeee!... U ogradu se odlazilo radi nu de ili da se skupi u nja, a Kata se je katkad tamo skriv ala da bude sama sa sobom i da se sita naplaèe. Zamasi bure odnosili su glas u pro tivnom pravcu. Luèa se razdrevi jo otegnutije: Ooooo Ka-teeeeee!... Pa kako ne bi odgovora, dohvati limenjak na u etu i pode sama na vodu. Ubaci limen jak u bunar i èu kako buænu zvukom prakljaèe ne zahvativ i vode. Luèa se nadnimi na otvor i nazrije u mraènoj dubini sklupèanu spodobu: slièna razapetu ki obranu nadula se mokra oblina Katine suknje. 40 OPRO TAJ On je bio veæ sasvim oronuo. Iz pre irokog ovratnika pru ao se utanjen vrat sa mlohavi m naborima ko e pod grlom i podrhtavala je palica u omr aloj ruci. A ona, osam godin a mlada od mu a, jo puna u èuvanih snaga nerotkinje, bila je govorljiva i okretna, i sa mozvano je pravila reda na ribarnici, sa koèopernom ispr eno æu svojstvenom'osobama nisk a rasta. U njihovom zajednièkom ivotu sve je sraèunavano na preæutnoj pretpostavci da æe on umrijeti prvi. Pa ipak se desilo da je ona oti la prije njega; u sama tri-èetiri dana, od neke prijeke muke u desnoj strani trbuha. Obnemogao i bolestan, nije mo gao ni da je isprati; mjesto njega ispratila ju je njihova stara dvorkinja Ana. On je promatrao sprovod zavodnjelih oèiju, iza zatvorenog prozora, i mrcao, jer je bio preslab za napor jecanja. Njegovo kopnjenje otegnulo se vi e mjeseci. Dvorila ga je Ana. Po to bi uredila kuæu, donijela bi mu iz menze ruèak, odvojila ne to juhe u drugi lonèiæ za veèeru, i stala èas-dv podno kreveta, onako u kaputu sa ovratnikom od izlinjalog zeèjeg krzna i sa crnom torbom od vo tana platna u rukama, spremna na odlazak. »Eto tako, sad idem«, rekla bi svaki dan nepromijenjeno, »ako naðem vremena, povirit æu naèas popodne«. Èuo bi kako su za njom zalupnula kuæna vrata i ka ljucnula rezena. Ostajao je sam. Pred njim se pru ala puèina samoæe: èitav preostali dio dana, èitava noæ, sve do novog jutra. Samoæu je ispunjal jedna jedina pitalica a neuposlenost zabavljala jedna jedina dilema: hoæe li Ana navratiti poslije podne ili neæe. Njegova je misao preskakala s jedne alternative na drugu kao kanarinac s preèke na preèku. Nije njemu ni za to trebala njezina popodn evna posjeta; ali izmeðu jutarnje pitalice: »hoæe li doæi?« i veèernje odgonetke: »do la je je do la«, proticao je dan, bilo je na to 41 da se èeka odgovor, bio je kao neki sadr aj, i neki smisao, i neka svrha. Nad noænim ormariæem, gledao je s izblijedjele fotografije u ovalnom okviriæu slabunja v djeèaèiæ od 7 8 godina, u prutastoj majici i slamenom e iriæu, s drvenim obruèem u ruka li sada, poslije toliko godina, Antun nije vi e nikad pomi ljao na tog sinèiæa iz prvog

braka. Nije se sjeæao ni onog uzbudljivog dana kad je mali Ivo prevrnuo na sebe su d kipuæe vode, ni onih nekoliko dana bezumnog oèaja i lude nade koje je proveo kao u bunilu za svojim alterom mehanièki udarajuæi peèat na pisma, dok su stranke iza stakla zaèuðeno gledale u nj pitajuæi se to li bi tom èinovniku da mu ruke tako drhte i da su m u oèi podnabuhle i crvene. Nije se veæ odavna sjetio svega toga, kao ni uopæe svog prv og braka, ni smrti prve ene, ni onih nekoliko udovaèkih godina ni ma èega to je bilo p rije njegova ivota s ovom drugom enom. Slièica je visjela veæ gotovo pola vijeka nad n oænim ormariæem, i s nje je Ana redovno brisala pra inu dva puta sedmièno, kao to je bris ala i kvaku na vratima ili porculanskog deèka na komodi s kotaricom jagoda i s lul icom u zubima, a An-tunov se pogled veæ godinama svijesno ne zaustavi na njoj. Nije imao od koga da oèekiva pisama ili posjeta: bio je bez rodbine, a njegov star i drug-penzioner preselio se lani k sinu apotekaru u provinciju. Od novina je pr imao jedino petnaestodnevni »Glasnik udru enja po tanskih slu benika« koji je donosio ugla vnom samo »struène i stale ke vijesti«. Tek u jednom stupcu na èetvrtoj strani bila je rub rika »Dogaðaji u svijetu kroz 15 dana«. Ali je tu svim vijestima bio dat neki statistièk i vid; nizovi rijeèi bivali su prekidani mnogoznamenkastim brojevima preko kojih k lizne pogled ne zadr avajuæi se. Nijedna vijest iz te rubrike nije bila kadra da pop rimi vid slike: »podruèje na kome hara kuga u Indiji pro irilo se za ... (cifra s mnog o ni tica) kv. kilometara«; ili: »u Sjedinjenim Dr avama broj neuposlenih porastao je na ... (opet cifra s ni ticama)«, i tome slièno. Èak i vijest, da je u jednoj ju noamerièkoj d vi izbila revolucija i da je, nakon est dana ogorèenih borbi, do ao na vlast voda pob unjenika general Florencio Garrigo, bila je suha kao upis u maticu, dokraja doig rana i veæ baèena za leda. Sa svoga le aja Antun je mogao da vidi, na najvi em spratu èetverokatnice preko puta, tri prozora i polovinu èetvrtog. Gledana tako iskosa, kroz nervozno prozorsko stak lo na èijoj je povr ini bilo sitnih èvorova od zarobljenih mjehuriæa zraka, slika se iskrivljavala. Kod pomjeranja glave ona bi o ivjela: linije su se ugibale i kri vile; bridovi bi ivahnuli zmijastim srhom, èetvorine prozora kreveljile su se i izo blièavale. Kad bi se malko pomaknuo u krevetu, sagledavao je èitav èetvrti prozor. Pod tim prozorima bila je otpala buka i otkrila gole opeke. Rupa je bila dugoljasta, slièna kakvom geografskom liku, a njen desni donji kraj zavr avao je u jezièak poput izdubljena poluotoka. Le eæi nauznak, Antun je obuhvatao pogledom otprilike dvije tr eæine ogoljele povr ine; poluotok se ukazivao tek kad bi se obrnuo na lijevi bok. Ak o bi se pak uvalio malo dublje u krevet, vidio je samo gornji dio odrtine. A tok om mijenjanja polo aja, oblik odrti-ne bi nabubrio ili se su avao, prelijevajuæi se ka o kaplja ive, ili se razdvajao u dvije manje kaplje. Odatle dovoljno promjene, do voljno raznolikih permuticija, èak i preko Antunovog potrebo-vanja. Velike kolièine dokona vremena apsorbirala je ta odrtina za njegova bolovanja i prekratila mu vr lo mnogo dugih èasova. Jednog jutra rupa je osvanula pro irena gotovo za èitavu treæinu: na lijevom kraju, su protno od poluotoka, otpao je dalji komad buke. Novopripojeni dio isticao se svje i jom bojom. Znat-nost promjene bila je gotovo uzbudljiva, a obilje kombinacija sk oro neiscrpno. Antun je neosjetno klizio u nemoæ. Doðe dan kad vi e nije bio u stanju da ustane: si av i s kreveta osjeti da mu tlo izmièe pod nogama, i on se pokorno vrati u krevet. Sutr adan Ana posudi na treæem katu noænu stolicu i namjesti je nedaleko od postelje. Ota da vi e i nije izlazio iz sobe. Gledanje ga je poèelo zamarati; veæi dio dana porovodi o je le eæi poluzatvorenih oèiju. Fronta suèeliènih kuæa odbila se, otisnula u zamagljenu p zadinu kao sura obala gledana s laðe koja se udaljuje. Sad je i dobro znanu prijat eljsku odrtinu na zidu gledao oèima sanjiva maèka i do le su mu mutne njezine konture. Tako se su avao nevidljiv krug zbivanja i pomisli, i kad sklopi oèi, sve mu doðe jedn ako blizu ili jednako daleko. Dani su sad postali nekako neizmjerno kraæi (ili nei zmjerno dulji ko bi ga znao?), plitki a bezdani kao proparan d ep. Iza dreme no spu te nih vjeda èekanja postaju kraæa i strpljiva, a potrebe krotke i odgodive. Sve se izm aknulo van njegova dohvata. Malo pretsoblje bilo je drugi svijet. Hodnik predvor je nepoznatog. A kuhinja do nje su daleki i zamorni puti i za samu misao! Za jednog takvog drijeme a Antunu se uèini da èuje kod kuænih vrata neko u tanje kao kad s gu va papir. Narednog jutra 42 43

Ana mu donese preklopljen list, bez adrese, koji je na la pod vratima. Antun ga po lako rasklopi. Bila je to osmrtnica. Tu nim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima, da je na nepre aljeni Tomo Lomoviæ... itd. Hm! Ko je to? I za to njemu alju t u osmrtnicu? Lomoviæ! Antun nije mogao da ga se sjeti. Osmrtnica nepoznata èovjeka, ubaèena pod njegova vrata valjda zabunom, ili nesta lukom kom ijskog djeteta, dala je zabave njegovom domi ljanju za èitav taj dan. Misao se neko vrijeme nosila tim pitan jem, a onda bi, zamorena, neprimjetno skliznula na to drugo, lunjala po miloj æudi pustopa icom, sjedala na povi-tljive granèice odmora i najzad se gubila kao potoèiæ u tr avi. Kad bi se pone to odmorila, pitanje je, samo od sebe i bez povoda, opet iskrs avalo. Hm, Lomoviæ? Ponavljano u misli desetinama puta, to mu je ime najzad postal o blisko i dobro znano. Lomoviæ! O, kako ne, poznato mu je, dobro poznato! Odavna ga znade. Samo, nikako ne mo e da se sjeti ko je to. Ili taènije, ne mo e da napravi o naj napor koji je potrebit da bi ga se sjetio. Pa se misao opet zamara, klone u polusan, prosijeda se sama u sebe. Pa snova poèinje da migolji kao jesenja buba ko ja je izgledala mrtva, i snova se ustremljuje pitanje, uporno i tupo: Tomo Lomoviæ? Hm! Tako dva dana. Zatim Lomoviæ, nekako naglo, bez prelaza, potonu u nepostojanje, ka o da ga nikad nije ni bilo. Sve je vi e zapadao u drijem. U onaj nemjerljivi, bezvremeni drijem kome kao da ne ma poèetka ni kraja. Otvori umorno oèi i vidi podno kreveta Anu donijela mu èa u topla èa a i zove ga; a on ne zna da li je to sad u la i u sobu i zazvala ga, ili je veæ odav na tu pored njega i zove veæ po treæi, po èetvrti put. Gutljaj èaja, pa opet drijem. Pon ovno kao da ga neko zove. Vjede se te ko rasklapaju Ana je tu, u svojoj vunenoj ka pi i u kaputu, spremna za odlazak. I on ne zna da li to biva neposredno poslije one èa e èaja, ili je ono bilo juèer a ovo danas. Vjede se opet sklapaju. Sad se javio neki um u u ima. Daleko, daleko zujanje. Ne ba zujanje, nego tiho, tiho , daleko ugodno cviljenje neprekidan, ravan ton, srebrnast i krhak, koji traje.. . Tanji se, blijedi, sad ga èuje sad se izgubi, pritaji se, ali nezavisno od tebe, nezavisno od toga da li ga ti èuje ili ne èuje , on traje, traje. . . Odr-tina na suèeliè om zidu nestala je veæ odavna iz svijeta. Uopæe, sve to se oèima gleda i spoznava, ne p ostoji. Samo onaj neprekidni ton srebrna nit koja traje, uporan kao da se zaglav ilo 44 dugme nekog rajskog zvonca. Sad nije vi e ni noæ ni dan, nego ne to opalno, zamagljeno , to se prima i upija sklopljenih oèiju. Dva-tri dana bez svijesti o bilo kakvom zbivanju, kao preskoèene, bijele stranice bez ubilje aba. Onda, najednom, otvori oèi i vidi nad sobom nadneseno lice sa dva ve lika oka kao dva sunèana èasovnika: vidi ga izbliza, previ e izbliza toliko blizu koli ko valjda u stvarnosti i ne mo e da bude. Lice mu se unosi u oèi, èisto ulazi u njih, i one se raskolaèuju da bi mogle da prime u se sliku. iroko, crveno lice koje te ko d i e, sa malom æelom medu uækastom kosom. I njega zna, oh!, zna ga!.. . Ne prisjeæa ga se, ali ga dobro zna!.. . Malo podalje, diskretno, dr eæi na trbuhu jednu ruku u drugoj , Ana. Antun se pomalo razabere, dolazi sve to vi e k sebi. Doktor umotava pricu i iglu u bijelu krpicu, sprema u metalnu kutiju i ne to govori Antun mu sad veæ i glas èuje, premda ne razabire smisla. Antunu je bolje. Èitavo poslije podne je priseban. Èuo je jasno kad je Ana oti la kako su lupnula vrata i ka ljucnula rezena. Sutra æe doæi rekla je odmah poslije rane mise . Znaèi, sutra je nedjelja; danas je dakle subota. Sam je. Ali snage su mu ne to pun ije. Opet vidi odrtinu preko ulice, kao da se vratila s putovanja. I dok on tako le i, a misao mu polako gami e, u njemu se javlja, jo zapretana, sitna toèkica nemira, slièna jo nejasno ispoljenom pomolu kakve fizièke potrebe ili slutnji neke du nosti ko ju smo smetnuli s uma. I taj nemir raste, ne da mu mirno le ati, goni ga na neko d jelanje. Nakon dva-tri poku aja, on ustaje. Hvataju ga omaglice i sukljaji bijele praznine prolaze mu glavom i pred oèima. Pridr ava se rukom kreveta, pa naslona stol ice, pa umivaonika; baza po sobi, tra i... Ne to treba da uèini to zna; ne to zavr no, t onosi smirenje i osjeæaj olak anja. Dolazi do ormara, hvata rukom za kvaku ali ne, n ije to! Ne to ga mutno odbija od tog ormara, i on ga ne otvara: za njegovim vratni cama ustoboèilo se, kao neznanik za zavjesom, njegovo crno odijelo obje eno na vje ali ci i bijela ko ulja to je jo pokojnica pripremila prije svoje smrti. .. Muva se i z astaje. Napokon kao da se sjetio; kao da je ono osjeæanje koje je kopkalo najzad p

rokljuvalo, kao da je onaj nemir na ao svoje zadovoljenje, poput loptice koja se, poslije nekog kolebanja, skotrlja u rupicu i skrasi u njoj. Polako, oprezno upuæuj e se prema kuhinji. Kroz sumraèni hodnik ulja se duga bijela ko ulja a ruka puze po g latkoj plohi zida. Na mahove hvataju ga opet omaglice i on zastaje, a konac puto vanja izgleda mu dalek i te ko dosti iv. Ipak, ne to 45 ga podr ava i goni, i daje snage snagama. Tamo u kuhinji premeæe, brèka; tiho othukuje i stenje. Vraæa se. U rukama nosi limeni lavor i vrè vode. O-ho! sad je opet u sobi , u sigurnoj luci. Zagrijava vodu na elektriènom grijalu. Sjedi u naslonjaèu i snago m volje podr ava uspravno glavu koja se klati, dok se iz vrèa ne poènu dizati lagane p are. Izlijeva vodu u lavor, unosi u nj noge, sagi-nje se s naporom i pere ih. Pe re ih obredno, sa skru eno æu du e. Kad se jaèe sagne, sukne glavom mlaz krvi koji donosi vrtoglavicu i javlja se mukla lupa u u ima. Zavr io je. Lije e. Sad je ureðen i smireno èeka. Dolje na ulici zabrbota motorna pila kom ija se uri da ispila i unese pod krov odocnjelu isporuku drva. Iz ujednaèene ulièn e vreve ispliva-vaju u jednakim razmacima reski rzaji zupèastog koluta kao delfino ve peraje s pramom srebrne pjene iz mora. Pa prestade i to, prestado e svi zvukovi . Pred prozorom se spu taju modre ponjave veèeri, sve tamnije i tamnije, i tonu kao mre e u moru. Po sobi se ra irio sumrak. A sjutra æe doæi Ana. 46 KONAC DANA Proljetna veèer nad gradiæem. Zrak je èist i rijedak, bez te ine. S neba sipi mlada mjeseèina, jo pomalo snebivljiva. Nije to ona bujna, rascvala mjeseèina, obilata i zasitna kao zrela ena, ona te ka lj etna mjeseèina to priti te grudi i oduzimlje dah poput plavog jorgovana. Duboki »opæinski perivoj« podno gradskih zidina sav je u sjeni; crna utljiva debla - razbojnici u b usiji; samo tek propupale mladice najvi ih grana pru ile .boja ljiva ticala u prorijet ko plavetnilo. Visoko gore mirkaju male zvijezde kao umivene oèice. A neke su dalek e, daleke, pa se hladno krijese sliène kristalnom iverju i zadiru u srce poput o tri h iskrica leda. Sa Gospina zvonika sad æe da izbije deset sati. Zagor etnje naglo jenjava. etaèi se ra zilaze kuæama, na razne strane grada. Sitni topot koraka rasiplje se po poploèanim u lièicama; ljudi za-mièu u kapije i s praga jo jednom izvraæaju glavu prema vedrom nebu, s malim uzdahom to po neumoljivom redu moraju da se povuku u svoje zatvorene sob e, sad kad je napolju najpri-jatnije. A Doktor Mile, kao za inat, uprav je tada izlazio u etnju ( ta njemu je èitav ivot b io u znaku nekog neodreðenog inata!) Onako suhonjav, krakat, u cipelama od mekog ev roa sa èetvrtastim vrhovima kakve je dosljedno naruèivao veæ pedeset godina ne osvræuæi se na prevrtljivost mode, sa e irom koji je nosio uvijek onako neugnjeèen kako ga je do bio u duæanu i prvi put nataknuo na glavu, zaparao je svoju brazdu poprijeko etali te m, kao da time hoæe da prekri i i poni ti sve ono to su tokom dana ljudi tuda na etali. I spravio se, provukao tap iza leda, èvrsto ga obuhvatio objema akama i kuku mu zakaèio za rame; a beskonaèni red dugmeta na kaputu jo mu vi e izduljuje struk. 47 Doktor Mile Srdareviæ-Prkut potomak je najstarije narodnjaèke porodice u mjestu. Nje govog pretka Srdara Luku Prkuta spominju i Kaèiæ u svojoj Pismarici i ilobadoviæ u svoj oj Kronici. Jo tamo od pobjede narodne stranke èast opæinskog naèelnika bila je nepreki dno u porodici Srdareviæa: naèelnik je bio i Mi-lin djed i imenjak Mile Stari, prvi narodnjaèki naèelnik, i stric mu Pa ko, a za punih dvadeset i pet godina i sam Mile. K ao to se do najnovijih vremena èesto i rado isticalo, Srdareviæima mjesto ima da zahv ali za sve ono èime mo e da se podièi, i Mile je jo od djetinjstva prolazeæi gradom nosio u sebi budnu tu svijest: eto, i ureðenje tog Svaèiæevog etali ta; i opæinski perivoj s Me uliæevim poprsjem i s malim vodoskokom, i Narodni Dom, i novo kupali te, i tvornicu leda i soda vode, pa i samu èuvenost po svome buhaèu sve to mjesto duguje nama, Srda reviæima. Zavr io je gimnaziju kod fratara, pa ga stric Pa ko po alje na univerzu u Beè. Otvorio m u je raèun kod svoje poslovne veze kojoj je dobavljao buhaè; tu je Mile svakog mjese ca predizao onoliko koliko mu je trebalo, te se to koncem godine izravnavalo izm eðu beèke firme i dalmatinskog gazde: Pa ko nije htio da mu sinovac zavisi o usko odmj

erenom mjeseènom iznosu kao sinovi èinovnièkih kuæa. Osim toga, raèunao je da æe tim povjer njem razviti u mladiæu osjeæaj odgovornosti i smisao za razborito rukovanje novcem. I doista, Mile nije banèio niti se kartao kao to je èinila veæina ðaka, a ene nisu ni tad kao ni kasnije imale nad njim velike vlasti. ivio je uredno, dan na dan èitao novi ne, pratio debate u parlamentu, bivao biran za pretsjednika ili potpredsjednika ðaèk ih dru tava. I veæ u to doba poèeo je da nosi one svoje èetvrtaste cipele, neugnjeèene e i i mnogodugmaste kapute kakve je i dandanas nosio. Kad bi narodni zastupnici iz Dalmacije do li na saziv Care-vinskog vijeæa, mladi Srd areviæ ih je doèekivao na stanici, sjedio s njima u kafani Arkaden i pratio ih po Beèu . Ustajao je rano i pravio deset minuta sobne gimnastike, a lijegao obièno prije p onoæi. Jo kao mladiæ od dvadeset i dvije-tri godine umio je da na neuvredljiv naèin odb ije kakvu ka ljucavu noænu ptièicu koja bi mu se priljubila kad je naveèer odlazio iz ka fane kuæi; a katkad bi joj uz nekoliko oèinskih rijeèi tutnuo u prozeblu aèicu krunu. - P od konac studija, povodom jedne buène ðaèke demonstracije, Mile, pola iz opreza a pola u znak protesta, s grupom izvikani-jih studenata prede iz Beèa u Prag, i tu zavr i pravo. 48 Pra ki doktor vratio se u rodni grad kao odu evljen poklonik Masarvkov i kao velik l jubitelj èe ke muzike. Okupio je oko sebe nekoliko mladih ljudi - sudskih kancelista uvijek spravnih na svaki novi pothvat u mjestu i sinova iz boljih seljaèkih kuæa ko jima je laskalo dru enje s jednim Srdareviæem - i osnovao pjevaèko dru tvo »Smetana«. (Oko og imena bilo je dosta natezanja sa starijima, i Mile je smatrao kao svoj naroèiti uspjeh to je s njim prodro). Jedinac, ne enja, bogat nasljednik, nije ni pomi ljao n a dr avnu slu bu, na koju ga nu da nije nagonila, a koja bi mu svakako pone to sputavala slobodu njegovih poletnijih bavljenja. Stric Pa ko je htio da mu se sinovac uputi u poslove firme pa ga je predao svome upravitelju imanja Iveti, koji je vodio s av rad u fabrici buhaèa, pobirao najamninu od brojnih Sr-dareviæevih kuæa u gradu i na tezao se s te acima oko dohotka od vinograda u okolici. Ali Mile nije pokazivao mn ogo zanimanja; ogranièio se na to da svakog jutra svrne u fabriku i stojeæki saslu a I vetin izvje taj potvrðujuæi bez primjedbe njegove predlo-ge i raspolo be; Iveta mu je iz rasijanih oèiju èitao elju da se to prije svega toga kurtali e pa da krene dalje svojim putem, i dobivao je pouzdan osjeæaj da æe »s ovim« biti potrebno kudikamo manje prepred enosti nego sa Starim i da æe s njim izlaziti na kraj nesravnjivo lak e, kad doðe vrij eme da sinovac smijeni strica. Pod konac ivota poèeo je Pa ko, jako oronuo i muèen te kom zaduhom, ubrzano posveæivati Milu u umijeæe upravljanja opæinom, starajuæi se da spremi sebi nasljednika. I kad je Pa ko umro, do lo je kao samo od sebe da ga je na naèelnièko m polo aju naslijedio sinovac. Mile je zapoèeo svoje naèelnikovanje pun nekog zahvalnog ganuæa u kome se mije ao pijete t prema stricu s nestrpljenjem da dade maha svojim od djetinjstva pripremanim i dugo suzdr avanim naèelnièkim pregnuæima. Upravu imanja sasvim je od-nemario i potpuno p repustio vjernom Iveti. U mjestu su mnogo isticali Milinu spremu i pozvanost za javne du nosti, ali su sudili da u poslovnim stvarima daleko zaostaje i za djedom i za stricem, a vjerovali da s njim u familiji Srdareviæa zapoèinje niz onih generac ija koje vi e ne stièu veæ u najboljem sluèaju odr avaju imanje na crti jednog postepenog i ne odveæ naglog opadanja. I doista, Mile se sasvim bacio na ono drugo polje. Pokrenuo je svoj list, Novu z oru, i osnovao stranku u koju je povukao mahom seljake iz mjesta i okolnih sela. Ta je stranka bila gotovo 49 Milina lièna svojina; prostorije su joj se nalazile u njegovoj kuæi, on je snosio nj ene tro kove i finansirao njene pothvate. Jedino tako Mile je i mogao zamisliti sv oje uèestvovanje u javnom ivotu. Da ude u neèiju tuðu stranku, pa makar s kako visokim polo ajem, te da se njegova pripadnost toj stranci oznaèava nazivom izvedenim iz tuðeg prezimena, kao to su se njegovi ljudi nazivali »srdareviæevcima«, to je bilo naprosto nepojmljivo. U svojoj stranci nije trpio nikakvih posrednika izmeðu sebe i prista a govorilo se da u Milinoj vojsci nema èinova izmeðu generala i redova. Bilo je tek ne koliko spretnijih na smrt odanih korte a (na èelu im je stajao Iveta), i ni ta vi e. Zna lo se da je odreðen za nasljednika tada njem zastupniku na Carevinskom vijeæu. Zastupn ik ga je vodio uza se kad god je odlazio »u narod«; a kad æe Mile doæi na njegovo mjesto , to je bilo samo pitanje vremena i zastupnikova dobra zdravlja.

Poèetak Balkanskog rata zatekao je Milu u Beogradu gdje je bio poveo grupu ugledni jih seljaka iz stranke, a po povratku razvio je u Novoj zori ivu propagandu za sa veznike. (Protivnici su se zlurado potsmijevali govoreæi da Balkanskom savezu treb a pribrojiti jo jednu silu: Milinu opæinu). Sve to nije izmaklo pa nji vlasti, pa èim j e buknuo Svjetski rat, Mile je uhap en i s drugim videnijim dalmatinskim ljudima i nterniran, a njegova opæina raspu tena upravo u jeku priprema za proslavu Milina dva -desetgodi njeg jubileja. A kad je rat svr io, Mile je uspostavljen u èasti i odlikova n Svetim Savom II. stepena. U prvo vrijeme od sreæe nije mogao da se pribere. Basao je nekoliko mjeseci kao u bunilu. Doèekivao je na parobrodu stare prijatelje, zastupnike i naèelnike iz drugih dalmatinskih mjesta koji su se vraæali iz internacija i logora ili iz tuðine; zabli stalih oèiju i zanijemio od mno ine stvari koje je htio da u tom èasu iska e, groznièavo s e s njima rukovao, s dugim treskanjem ruku. Vjeèito ga je gonio nekakav nemir, nek i nejasni osjeæaj da jo mnogo ta ima da se uèini, i to jako hitna i va na; ali to toga nije pravo prisjeæao. Ni na èemu nije mogao da se usredotoèi; jedna je du nost prekidala i zaskakivala drugu. Jurio je bez poèinka od proslave do proslave, od doèeka do doèek a, i naveèe je lijegao mrtav umoran a jo uvijek s osjeæajem da je zaboravio ono glavn o. A kad je najzad minula era zastava, povorki i govora ostavljajuæi za sobom poma lo bljutav i izdovoljen ukus u ustima, kao sinoænja terevenka, i kad se Mile stao otre njavati, osjetio je da je propustio jedno kratko ali presudno vrijeme, i da t o vrije50 me vi e nikako ne mo e da sustigne. Svi su se drugi sna li prije njega i pobrinuli se da u novom stanju nadu svoje mjesto. On je ostao izdvojen i od ljudske gu ve gurnu t u prikrajak. I sad kad je raèunao da je napokon doèekao svoje doba, poèeo je shvaæati da je njegovo doba veæ pro lo. Na opæini su stvari tekle same od sebe, mimo njega, upravo onako kao to su tekle mi mo strica Pa ka za njegovih posljednjih godina. Negda nji privr enici prorijedili su s e i rasturili, mladi su za nj slabo znali ili slabo marili. U ivotu grada poèeli su se isticati novi, do juèer nepoznati ljudi, do ljaci s dobrim laktovima, kao doktor Dra ojeviæ, ili golaæi izdiknuli prekonoæi iz skromnih tamnina, kao grlati advokatski p ripravnik Gruban. Oko njih se kupio krug i pa ljivo ih slu ao. Ljudi, izgleda, vi e ni su voljeli Milin proroèanski ton. Tom neosjetnom guranju u zapeæak spoèetka je davan vid po tede od zanoveti banalne sva kida njice i obzira prema njegovom spokojstvu. Jednom je prilikom neoprezno otklon io neku poèast izgovarajuæi se svojim godinama, s onom naivnom samo-dopadno æu s kojom s e ljudi katkad prave starijima i umornijima nego to stvarno jesu. Otad su tu njeg ovu odreku pro irili na sve sliène, pa i na vrlo razliène sluèajeve, te ga vi e nisu uznem i-ravali, izra avajuæi veæ unaprijed uvjerenje da se on toga nikako ne bi primio: on j e pozvan za veæe i ozbiljnije zadatke, i nije red potrzati ga za kojekakve opæinske trièarije. Prilikom izbora za prvu ustavotvornu skup tinu, posjetila ga je deputacija graðana i ponudila mu kandidaturu. No on se usumnjièio. »Oèevidno ele da me se otarase, da me ma knu odavle. Ne treba da im padnem na lijepak! Pobojao se da æe mu, ako ode iz mjes ta i prekine svakodnevni dodir s masom, preoteti i onako prorijeðene prista e i posj eæi svaki oslonac. Pa je odbio i to. Tad su konaèno digli ruke od njega i sasvim ga pustili po strani, kao èovjeka s kojim je sve poku ano no s kojim nikako nije moguæe i zaæi na kraj. I u jedno sivo nedeljno popodne kad mu je prijetnja ki e osujetila etnju i zadr ala g a u sobi, Mili se prvi put prokrala glavom pomisao da je èas kad je do ivio ostvaren je svojih snova iz mladosti bio pravi èas da umre. U kasnija vremena, kad su zagus tile gorèine, ta ga je misao sve èe æe posjeæivala, ukr tavala se s plaèljivom mi lju o lju nezahvalnosti, i izrastala u neki tupi prekor, gotovo u neko mutno osjeæanje kriv ice to je taj èas propustio. 51 U takvim raspolo enjima, do ao je do zakljuèka da æe jo biti najbolje i najdoliènije da se postepeno i bez buke povuèe da »sam tiho likvidira svoju politièku karijeru«, kako je u svojim razmi ljanjima to nazivao. Za ne to vi e od godine dana navr avalo se (ako se tu pribroji i vrijeme za koga je opæina bila raspu tena) dvadeset i pet godina njegovog naèelnikovanja. On odluèi da poèeka tu godi njicu pa da preda ostavku i ode. utljiva ple

menitost takvog odlaska imala je dosta dra i. U nutrini mu je ne to nagovije talo da æe se veledu nost njegove geste kad tad nametnuti udivljenju sugraðana i da æe, jednom ka d se osjeti praznina koju je za sobom ostavio (i kad veæ bude kasno za pokajanje), ljudi spoznati gubitak i za aliti za njim. U ivao je zami ljajuæi utisak koji æe napravit i neoèekivana ostavka. Sladio se svojom malom tajnom, pa je zatim potiskivao dublj e u se. Ali rok od godine dana, za ona zahuktana vremena i nestrpljive ljude, pokazao se i predug. Pa kako Milina »samolikvidacija« nije i la istom brzinom kojdm je dogorijev ala obazrivost i rasla nestrpljivost onih to su èekali na svoj red, taj je raskorak poèeo dovoditi do trvenja i zategnutosti. Ponekome bi se omakao kakav znak nestrp ljenja ili nepa ljiva rijeè, a tad bi Mile, taknut u ivac, odjednom zaboravio na svoj u dostojanstvenu odluku o utljivom povlaèenju, uzjogunio bi se, udario u tvrdoglavi , djetinji otpor, pa bi se usprotivio i onome to je èas prije sam namjeravao da pre dlo i. elio je samo to da mu se dade vremena da se èasno povuèe, praæen milopojkama zahva lnog puka, kao u nekoj ljupkoj apoteozi, i vrijeðalo ga je to mu se trza iz ruku on o to se i sam spremao da preda. Razbudila se njegova stara upornost, koja mu je n ekad upisivana u zaslugu kao nepokolebivost u naèelima i kao istrajnost u borbi, a koja je sad nazivana »poznatom Milinom prgavo æu« i uzimana kao nerazumna staraèka svadlj i-vost. Dva-tri estoka lièna sukoba dotjerala su stanje na opæini do neizdr ivosti. Prijetilo j e da æe doæi do otvorenog loma. Spor je nekako izglaðen, poslije dugih pregovora preko posrednika iz usluge, time to je Mile objavio svoju namjeru da se prilikom dvade setpetgodi njice povuèe. I tako se morao odreæi pripremanog efekta iznenaðenja, pa je nj egova dobrovoljna odluka ispala kao muèno iskamèen ustupak i kao providno zata kan por az. Nakon tog utanaèenja nastupilo je ne to sno ljivije stanje. Broji-li su se mjeseci do Milina otstupa i razumniji su obuzdavali mla52

de slije uæi ramenima i govoreæi: » to æete, treba se strpiti jo ovo kratko vrijeme!« Milin odlazak proslavljen je sveèanom sjednicom opæinskog vijeæa, predajom pisaæe garnit ure od malahita i, ma da je bio ne-pu aè, velike stolne srebrne kutije za cigare s d ugim graviranim natpisom, te zakljuèkom da se u opæinskoj vijeænici postavi njegova bi sta ( to je kasnije palo u zaborav). Naveèe je prireðena lampionada i banket. Pogureni podvornici otimali su se o Milinu ruku da je poljube a puèanke u kuhinji na banke tu prale su tanji-re roneæi suze. U Milinom opro tajnom govoru ganuæe se izmjenjivalo sa slabo prikrivenim aluzijama. Na bodljikavim mjestima njegovi rijetki privr enic i pogledavali su se sa znaèajnim osmijehom: »Vidi ga! Jo je Stari u snazi« Mile je zapoè o: »Ostario i obnemogao u narodnom poslu, odluèio sam da predam du nost u ruke mladima i dostojnijima. Ma kakvi bili rezultati moga dvadesetipetgodi njega rada (a to æe p okazati i po zasluzi ocijeniti buduænost!), mirne savjesti mogu ustvrditi da sam s e u svome radu uvijek rukovodio iskljuèivo opæom koristi i da su mi stalno bili pred oèima interesi na ega grada.« U ime nove uprave odgovorio mu je njegov nasljednik Dr. Dra ojeviæ. Bilo to se nije sna ao da spremno odvrati na Milina zabadanja ili to je pom islio: »neka govori, ta i onako mu je ovo posljednji put kad mo e da zapreda!«, on je odr ao svoj govor onako kako ga je bio pripremio, i time ostavio utisak èovjeka koji umije da se izdigne iznad sitnih zadjevica i da preèuje liène aluzije. Pobrojio je Miline zasluge i zavr io pozivajuæi ga da se »u toj zgradi« i dalje smatra kao u svojoj roðenoj kuæi. Sudopere su provirivale na prozorèe i utirale suze keceljom, i s banketa su ponijele svojoj djeci u papirnatim salvetama prignjeèene kri ke kremtorte pomije a ne s ostacima bogatog hors d'oeuvre-a. I ta su djeca dugo pamtila Milin banket i njegove ostatke, i u mnogim od njih ta je uspomena pekla i pobuðivala osjeæaj dru tve ne nejednakosti jo i onda kad su odrasli i postali sudije ili profesori, pa je u nekima zaspala tek kad su i oni, u kasnijem toku ivota, sjeli za sliène bankete, s kojih su opet druge sudopere odnosile svojoj djeci u papirnatim salvetama ostatk e, koji æe u njima pobuðivati iste misli i iste pobune. (Èime, dakako, nije obeskrijep ljena didaktièka vrijednost takvih banketa, veæ ba naprotiv uèinjena trajnije i opæenitij e djelotvornom). Uskoro poslije odlaska s opæine bila je mokra i vjetrovita jesen Mile nekako navuèe jak bronhitis i odle i nekoliko du53

gih nedjelja. Podignut na dva uzglavlja, u noænoj ko ulji sa izbli-jedjelim crvenim na itkom oko vrata i na rukavima, gledao je kroz prozor kako se povijaju u lijenoj ju ini crni vrhovi èempresa iz perivoja. Ujutro bi ga oba ao Iveta da ga izvijesti o poslu u fabrici i da mu ispripovjedi mr ave gradske novosti; poslijepodne je obièno provodio sam, u utnji, prepu ten svojim turobnim mislima; tek s vremena na vrijeme kucnula bi mu na vrata njegova stara domaæica Nikolina da ga ponudi lipovim èajem. Z a tih dugih popodneva poèeo se opet uljuljkivati u misao o smrti. Èinilo mu se da on a nadolazi od sebe, ako se samo umijemo da postavimo u stanje potpune opu tenosti tijela i volje; njezino nastupanje zami ljao je dosta ugodno, kao neki krajnji ste pen sa-njivosti. Èitavim biæem prepu tao se u njeno krilo i osjeæao kako ona postepeno n jime ovladava. A kad bi se nakon jednog ili dva sata probudio, imao je osjeæaj da je bio duboko zagnjurio u vjeèito ni ta i da se vraæa s polovice puta. Tako se dan na dan zabavljao tim poniranjem u ni tavilo, i toliko se u tome uvje tio, da mu je to p ostalo potreba, i gotovo neki mali porok. Ali, izgleda, èovjeku nije dato da umre od bronhitisa, èak ni onda kad to sam eli. Mi lina stara umjerenost u jelu i piæu, higi-jenièan ivot, njegova mr avost, nepu a tvo, njeg ve duge etnje i jutarnja sobna gimnastika, te, na koncu, zdrava i izdr ljiva tjeles na konstitucija starih Srdareviæa, sve to skupa lako je svladalo bolest. I ne to pre d Bo iæ Mile je jednog sunèanog dana opet obuo svoje èetvrtaste cipele, nataknuo svoj ne ugnjeèeni e ir i izi ao u etnju. Svakog jutra obi ao bi redom duæane boljih poznanika, pa bi neizbje no svr io u kafani. No uskoro je uvidio da tako ne ide dalje. Dokonjaci su pristupali sve slobodnije k njegovom stolu i poèeli ga oslovljavati familijarno » jor doture«, a konobar nije vi e ni èekao njegovu poruèbinu veæ mu je odmah donosio kapu-ciner upola razliven po tanjur iæu. Osjeæao je da postaje jeftin. A ljutilo ga je najvi e to to je uviðao da sam daje po voda takvoj familijarnosti; odvi e je govorio, i na ma èiji poticaj, pa i sa susjedn og stola, upu tao se u duga prièanja i obja njavanja. Spo-èetka su ga slu ali sa strahopoèi anjem, ali su ubrzo poèeli da s njim diskutiraju na ravnoj nozi, da bez ustruèavanja iznose svoja protivna mi ljenja i da ih uporno brane. Za samih nekoliko dana pres tao im je biti zanimljiv. A primijetio je da ga se neki èak i klone, oèevidno zato to ne ele da se zamjere novim ljudima na opæini. 54 èudio se kako je silaskom s polo aja spao s njega toliki dio ugleda. »Ne! Treba to manj e izlaziti medu svijet - svaki dodir s tim ljudima skopèan je s poni enjem! Moram se sasvim povuæi!« opominjao je sam sebe. Zatvorio se u onu staklima pregraðenu klijet u fabrici buhaèa i u njenoj zapauèenoj un utra njosti provodio je prijepodne za stolom pored prozora kome je odnosila pola s vjetla glomazna Wertheim kasa, okru ena fotografijama djeda Mile i strica Pa ke i sk upnom slikom pjevaèkog dru tva »Smetana« snimljenom prilikom prvog javnog nastupa. Lista o je godi njake Nove Zore i trljao prozeble ruke, jer je u toj da èanoj izbi nerado lo i o malu gvozdenu peæ, iz nasljednog straha od po ara. Kroz staklenu pregradu do njega su nerazgovjetno dopirali, zaglu eni lupom strojeva, glasovi zabra njenih radnika i kratke naredbe Ivetine. Iz te klijeti, kao iz osmatraènice, utke je pratio politièku gu vu, neli-jepu i bezobzirnu, motrio je kako se tiskaju i lakta e ariviste, peliva ni i skrahirane egzistencije, razni Dra ojeviæi i Grubani, zagorski advokati, katolièk i raspopovi i islu eni financi. Gledao je onog bijednika Uga Domazetoviæ-Tommasettij a, gladnog konta i ishlapljelu mizeriju, kako se jo koprca, migolji, jo hoæe da ivi, sa svoje petero djece i svojom Darinkom (davnom Milinom platonskom ljubavi, kojo j je godinama etao pod prozorima ne iduæi nikada ni koraka dalje od toga); na jednu stranu izigrava talijanskog iredentistu (i valjda prima potajnu pripomoæ od kakve propagandistièke organizacije), a na drugu se ugurava u odbor stranke malih posje dnika da bi za titio od agrarne reforme zadnje ostatke imanja u Plazavcima i namak nuo djeci dovoljno cipela i dovoljno hljeba. Pomi ljao je, uvijek s nesmanjenim ub odom bola, na svog nasljednika na opæini, Dra Dra ojeviæa, uljeza bez ikakve veze s ti m gradom koji su Srdareviæi podigli, preobrazili, tako reæi iz nièega stvorili, i priz navao je sam sebi da ga je taj uljez ustvari istisnuo iz opæine, gurnuo u kut i za sio na njegovo mjesto. Osim Ivete, Nikoline i nekoliko seljaka, starih drugova iz stranke koji bi ponek ad svrnuli u fabriku na razgovor, nikoga nije viðao. Bio je odluèio da æe utjeti. I utio je. Ili je bar bio uvjeren da uti. Èak ni sa svojim

eljacima-starkeljama nije se upu tao u dulje razgovore i u otvorenije jadikovke na njihova natucanja i preprièavanja opæinskih zgoda samo je pravio zgadeno lice, odvr tao pogled u stranu, kroz prozor, i odmahivao rukom. utio 55 je zapeèaæeno, o tro podvuèeno. Ali je ta utnja govorila rjeèito, i gotovo gromoglasno, u vakoj njegovoj gesti, potsmijehu, pogledu. Katkad ga je podilazila sumnja da mu èa k i njegovi starkelje prièaju novosti iz grada i s opæine s nekom nesvijesnom eljom d a mu pozleduju rane, pa je i s njima bivao sve zakopèaniji. Li ena bilo kakvog odu ka, u njemu je kisala gorèina, tu tila se ona neodreðena uvrijeðenost, uvrijeðenost na sve i na svakoga, i rasla iroka misao o ljudskoj nezahvalnosti i o postepenom i neumitn om srozavanju svijeta i moralnih vrijednosti u njemu. A izjedala ga je besposlenost. S vremena na vrijeme suknuo bi iz njegove odmorne zale alosti prijek nemir i silovito tra io da se uposli. Ne hoteæi se ni za ivu glavu iznevjeriti odluci o pasivnosti i potpunom neuèestvu u ivotu grada, a gonjen potreb om da bilo kako utro i svoje jo u èuvane snage, trzao se u tom rasporu na sto muka. I t aj je raspor najzad rije io tako da je poèeo pripremati i od svoje strane uravnavati put onoj smrti koju je, kako je vjerovao, eljno i bez straha oèekivao. Sad ju je z ami ljao sasvim razlièito nego ranije, za vrijeme bolovanja. Ono je bila smrt kojoj se mi samo prepu tamo, dok sve ostalo obavlja ona. Sada je to bilo drukèije. Odvi e po nosit i odvi e navikao na zapovijedanje a da bi se prema njoj postavio u stav puko g objekta, stvora koji se smrti podla e potrbu ke i bez ikakve saradnje svoje volje, kao kakav stari drvodjelja, htio je da bude svakom jasno i nedvojbeno da je to umiranje njegova stvar, da je u tome on glavno lice. On je tu onaj koji ne to èini, a ne neko s kojim se naprosto ne to dogaða. I tako je i èekanje smrti moralo kod Mile da poprimi neki djelatni vid, pa se rastoèio u èitav niz djelatnih akata, radnja i r adnjica. I ma koliko on te radnje u svojim mislima okr tavao »likvidacijom samoga se be«, »zakljuèivanjem raèuna, »zapeèaæivanjem svoga javnog rada« i tome slièno, one su bar d ta ile njegovu potrebu da sa svojim ivotom ne to uèini i nekako ispunjavale njegove dok one dane. Poèeo se zatvarati naveèe dokasna u svoju staklenu pregradu u fabrici. Skidao je s p olica prasne omote sa spisima, listao ih, prebirao, preèitavao svoje stare èlanke i pisma negda njih prvaka, pa ih spaljivao u maloj gvozdenoj peæi gledajuæi gdje se u pl amenu grèe i kovrèaju i èekajuæi dok sagore dokraja. Ponekad bi mu se nad kakvim laskavi m pismom koje mu je uputila neka vi-denija liènost pokolebala ruka: u njemu bi se javio poriv da taj list po tedi i saèuva. Ali odmah bi se samo od sebe nametnulo pit anje: za to i za koga da to èuvam? Pa bi savladavao trenutnu 56 slabost i ubacio list u peæ. Ipak, kasnije je nerijetko imao krize kajanja: bez ti h svjedoèaba osjeæao se jo usamljeniji, i nekako obezvrijeðen; onda je takve milije usp omene izdvajao i spremao u naroèit sve anj, koji je odluèio da æe spaliti najzadnji. U nizu radnja kojima je provodio svoju »likvidaciju«, do ao je na misao da pi e svoje us pomene. Poèeo je s mnogo ara i na èelo prvog lista ispisao krupnim odluènim slovima »Moj politièki testament«. Neko vrijeme taj ga je posao bio sasvim zaokupio. Opet je do k asno u noæ æubio u svojoj klijeti, i pisao, pisao. A kad je ispisao lijepi broj list ova i proèitao ih, ponovo ga je podi la ona sumnja: èemu? Koga æe to zanimati, ko æe to èit ti, poslije moje smrti? Osim toga, sad kad je proèitao nabaèene stranice, uvidio je da sve to zvuèi sasvim drugaèije nego to je on sebi pretstavljao. Zami ljao je da æe se t i listovi primati srca i da æe iz njih zraèiti blaga ojadenost mudraca. Meðutim, iz nj ih je izbijala jedna gorèinom otrovana starost upravo su kiptjeli zajedljivim aluz ijama; nakana blagorodne suzdr anosti u kazivanju iznevje-ravana je na svakom kora ku, a tonu uzvi enosti iznad sitnih ljudskih bijeda ubijala su svaku uvjerljivost lièna zadijevanja koja su neposredno zatim slijedila. Zavje tanje je slièilo na pamfle t. U naknadu za to, tu i tamo je bilo dugih izljeva pesimizma i jeremijada nad m inulim zemanima koje su zvuèale tako apoka-liptièno kao da se radi ne o zalasku jedn og doba veæ o skonèanju vremena uopæe. Pa se razoèarao i batalio i to. Tad je za neko vrijeme opet zapao u neaktivnost, i moglo je izgledati da se konaèn o sti ava. Boljelo ga je osjeæanje da postepeno tone u zaborav i nesvijesno je tra io naèina da bar nekada nje prijatelje iz drugih mjesta upozori na se. Poèeo je sve bri- lj ivije voditi raèuna o tuðim roðendanima, imendanima i drugim godovima, i stalno je upo tpunjavao spiskove osoba s kojima je o praznicima izmjenjivao èestitke imenima ugl

ednih lica i novopostavljenih dostojanstvenika. Ali nije zaboravljao ni èeljad skr omnije ruke, penzionisane egzekutore ili finance koji su nekad slu bovali u mjestu , jer je jako topla blagodarnost tih ljudi za primljeno poèa æenje i njihova je pa nja M ilinom srcu bila naroèito draga. O Bo iæu i Uskrsu stizali su mu oma ni snopovi te prigo dne po te etva njegove èestitarske revnosti. Dopisnice s jaganjcima ili sa snijegom z avijenim zvonima ispisane velikim kosim andarskim pismom s mnogo uskliènika bile su tu izmije ane i izjednaèene sa krupnim ministarskim vizitkartama. I ti polusvijesno izazvani znakovi pa nje i sjeæanja stvarali su 57 Mili toplinu oko srca poraðajuæi mu prijatnu iluziju da je jo iv u pamæenju ljudi. Ali to smirivanje nije teklo glatko i bez povremenih padova i naglih pogor anja. K akva mala neblagodarnost ili otpadni tvo iz kukavièluka nekoga od »posljednjih vjernih« duboko bi ga zape-klo i otvorilo mu nezacjeljivu ranu. Prilikom novih opæinskih iz bora Iveta se dodu e uzdr ao od glasovanja, ali mu je sin Hrvo-je (kome je ranije, k ao studentu geodezije, Mile vi e puta dao dodijeliti opæinsku pripomoæ) glasovao za Dr a ojeviæa. Otada je Mile pred svojim starim nastojateljem postao krajnje zakopèan, pre mda mu ni jednom rijeèju ne spomenu tu stvar. S druge strane, nekoliko toplijih redaka druga iz mladosti ili sami spomen njego va imena u kakvom prigodnom èlanku u novinama opet bi u njemu raspirili pomamu za djelatno æu i afirmacijom jo jaèu od one netom preboljene. Na nesreæu, povodom nekakve no vèane afere u opæini primio je pisamce od starog uèitelja iz provincije, privr enika iz mladih dana. »Rikni, lave«, pisao je uèitelj, »da se razbjegnu mi evi! Uzmi trostruku k ju i rastjeraj nedostojne!. . .« Mile se prosto pomamio. Odjednom se osjetio du an pred narodom. Dotadanja pasivnos t uèinila mu se grijeh. »Treba se boriti, boriti se do kraja«, ponavljao je sam sebi v i e puta u toku dana. »Treba istrajati, ne dati se!. ..« Poèeo se opet pojavljivati na j avnim mjestima. Neka ga vide! Neka ga èuju! Neka se zna da jo nije mrtav! etao je iz azovno pred opæinom ispr en, sa tapom za leðima, i pri susretu fiksirao je u lice proti vnike, »uzurpatore« . Posjetio je redom onih nekoliko svojih starih seljaka iz stranke i izlagao im sv oj program. Program je bio kratak i jednostavan: borba protiv nedostojnima! Zmir kavi i krezubi, nekada nji su prista e pospano klimali glavama. Po Milinom planu, bo rbu je trebalo otpoèeti o trim napadom u tampi. Povukao se nekoliko dana u kuæu i napis ao dug i estok èlanak, pa je onda opet oba ao svoje starkelje i èitao ga svakome od nji h posebno, kod njihovih ognji ta, po to bi prethodno uklonili ene i djecu. Zatim je p oslao èlanak jednom prestonièkom listu s poduljim pismom u kome ih je potsjeæao na svo ju politièku pro lost, koje se oni sigurno sjeæaju, i iscrpno im naslikao prilike na o pæini. Odgovorili su mu uètivo upuæujuæi ga na provincijski dnevnik, kod èijih æe èitalaca ar nesumnjivo naiæi na kudikamo veæi interes, jer se radi o mjesnim ljudima i prilik ama. Poslu ao je taj 58 savjet, no provincijski dnevnik nije mu ni odgovorio na pismo. Mile se poklopio i opet povukao medu èetiri zida izbjegavajuæi svoje starce iz bojazni da ga ne bi up itali to je sa èlankom. A u dnu du e do ao je do zakljuèka da su i oko listova u stvari j ednaki ljudi kao i oni na opæini, i da su nevaljalci jedna iroko razgra-njena i moæna organizacija u kojoj vlada preæutna solidarnost. Naljeto doðe kuæi na ferije Kruno, n eæak njegove domaæice Nikoline, student filozofije. Redovno je pri dolasku i pred od lazak posjeæivao Milu i u tim prilikama bivao èa æen bijelom ka-fom sa skorupom i s »ba kot nima«. Sit samoæe, Mile ga ovaj put doèeka neobièno radosno i prijazno. Sutradan na veèern joj etnji pridru i se Kruni i njegovoj grupi, i otada poèe svaku veèe tra iti njihovo dru vo. U njemu se razbudi e krilatice o »omla-dini-uzdanici« kojima su nekad pozdravljali njegovo »kolo mladih«, i on osjeti dirljivo nagnuæe prema tim mladiæima. Eto, to je ono pravo, ono to je trebalo! (I èudo samo kako se dosad toga nije sjetio!) Trebao se staviti na èelo mladih i njih povesti u borbu! - Protivnici s opæine motrili su podr ugljivo tu najnoviju Milinu nastranost. Dru tvance studenata etalo je s Milom kad i m ne bi uspjelo da mu se na vrijeme uklone i slu alo dosta strpljivo njegova zanos na prièanja o minulim vremenima. Trudio se da im objasni savremenost neuvenljivo m ladih ideala iz svoje mladosti i da ih za njih zagrije. Oni su obazrivo izmicali diskusiji znajuæi ga ojaðena i ne eleæi da ga bez potrebe jo vi e jade. Ipak, jedne veèe kad je mlatila suha ju ina podi uæi etali tem oblake pra ine i zasipljuæi njome oèi etaèa

diæa malak-sa plemenita odluka obazrivosti, pa jedan od Kruninih prijatelja, o i an i kratkovid student koga su zvali Boco, na Miline obiène prièe neoèekivano odvrati: - Znate, program za sutra njicu ne mo e se sastojati u uskr-savanju juèera njih, ili èak prekjuèera njih ideja. Morate ipak razumjeti da se juèera nja naprednost danas zove naza dnost -vrijeme ide dalje! Mile se zgranuo. Kako se mogu nazivati nazadnim ideje koje su i od samih protivnika priznavane k ao revolucionarne, i kao takove napadane i pobijane! Na i protivnici - klerikali, austrofili - uvijek su isticali na u revolucionarnost kao ljagu, napadali nas zbog nje. Èak su nam i neprijatelji, dakle, to priznavali a eto nam danas vi to ne pri znajete!.. . 59 Osvrtao se naokolo u potrazi za potvrdom, ali je na svim licima vidio samo dobroæu dan smije ak. To ga je jo vi e zbunilo. Mo da, dozvoljavao je Boco, mo da je to nekad i bilo, u onim uslovima, donekle napr edno, ali danas je to prevladano i postalo je nazadno.. . Ali kako to, zaboga! Kako Vi to zami ljate da se jedna ideja priznata i istorijsk i utvrðena kao revolucionarna, mo e preko-noæi prometnuti u nazadnu? Zar je istorija t ako prevrtljiva? Molim Vas, zar nije znaèila naprednost borba proti Austrougarskoj monarhiji, program njenog ru enja i stvaranja vlastite nacionalne dr ave, borba pro ti klerikalizmu, borba proti prekomorskom iredentizmu, borba za demokratske usta nove!... A Masarvk? A ideja slavenske solidarnosti? A na e predratne veze s Pragom , sa Beogradom, veleizdajnièki procesi, Balkanski rat, sjedenje po internacijama, i tako dalje i tako dalje to je sve to? Zar je to reakcionarno? Ja Vas pitam: a to je onda napredno? Zar klerikalizam, crno- uti patriotizam?... Hm! Sto Vi mislite, prolaziti kroz fratarske ili talijanske kole, kroz njemaèke univerze, provesti èitav u mladost pod sna nim tuðinskim kulturnim uticaji-ma i iz svega toga iziæi kao liberal , antiklerikalac, oduprijeti se svim tim uplivima, ne dati se slomiti, odbiti sv aku ponudu kompromisa, svako nagodbenja tvo i »okvira tvo« i stupati ravno i nepokolebiv o prema onom cilju koji se onda mogao èiniti kao neostvariva fantazija, kao imera z ar je sve to mala stvar, i zar to nije revolucionarno?!... etaèi su zaèuðeno gledali grupicu i u prolasku nastojali da uhvate ulomak razgovora. Dr u tvance se izmakne na usamljeniji rub etali ta. ... Ne znate vi koje smo sve borbe mi stariji morali da izdr imo!... Koliko smo s e samo nagutali za Rusko-japanskog rata! Kako smo strepili, kako smo oèekivali vij esti, kako smo se radovali svakom ruskom uspjehu!. . . A fratri su znate li vi t o? dr ali za Japance! Kod ruskih poraza mi smo se utuèeni povlaèili u kuæe, a oni su lik ovali, prireðivali manifestacije, bakljade. Bili smo skupili medu sobom neku svoti cu novaca i poslali je jednom prijatelju u Trst da nas svaki dan brzojavno obavj e tava o novostima s boji ta. I znate li to su nam uèinili prilikom Port--Artura? Jedan njihov prista a èinovnik na po ti ( sad neæu da ga spominjem, a svi ga poznate! ) zadr a e brzojav i potrèao da javi njima vijest. I tako se dogodilo da smo mi za pad Port --Artura doznali iz manifestacije koju su oni priredili!... 60 Mile se zaboravio i zavezao u beskrajne pojedinosti i anegdote. Mladiæima je veæ pom alo dosadilo. Boco ga prekine i zapoèe pomirljivim tonom: Sve je to dobro i lijepo, to je u svoje vrijeme mo da odigralo svoju ulogu, ali s ad moramo prevladati taj uski nacionalni momenat; ne mo emo vjeèno ostati na tome tr eba poæi korak naprijed. Pardon! Ali to to Vi predla ete to nije korak naprijed to je korak natrag! To znaèi ru iti one nacionalne tekovine za koje smo se do juèe borili i stradali, i koje smo evo jedva izborili! I sad bi, po Vama, to te kom mukom izboreno trebalo ru iti, uni ti ti! I to Vi zovete naprednost!... Ne bi li to to Vi zahtijevate priznajte sami zn aèilo od moje strane beskarakternost, plju-canje na sama sebe, na svoju pro lost, na sve ono za to sam se borio otkad sebe znam!... Kakav bi karakter ja tad bio! I z ar bi se to zvalo biti napredan!... Hvala Vam na takvoj napredno-sti!... Mladiæi mu nisu vi e protuslovili. Jedan od njih pogleda u mutno nebo i reèe zijevajuæi: Hm... Bojim se da sutra nema kupanja!... utke isprati e Milu do kuæe i vi e se nisu sastajali. Pred odlazak na univerzu Kruno doðe da se od njega oprosti, ali ni jedan ni drugi ne spomenu e onaj razgovor.

Slijedeæe zime Milu ponovno bronhitis prikova za postelju i zatoèi u kuæi puna dva mje seca. Ali sad ga vi e nije ti tala samoæa niti muèila besposlenost. Odulji obroci vremen a proticali su mu sasvim bez misli. Pomisao na smrt bila je sad od njega dalja n ego ikad. I kad je opet izi ao iz kuæe, fizièki je bio potpuno oporavljen, ali su se n jegova ranija vrenja bila sasvim sti ala. Zaveo je novi raspored svoga dana, koji ga je potpuno zadovoljavao. Nije osjeæao n ikakve potrebe za dru tvom, èak kao da mu nije ni padalo na um da bi mogao biti u dr u tvu. Ustajao je ne to kasnije i dugo se muvao dok bi se obrijao i obukao. Zatim bi sjeo za doruèak; svoju kafu s mlijekom popio bi slasno, kao dijete. Tom obredu ne izostavno je prisustvovala Nikolina stojeæi uz ugao stola i prièajuæi mu novosti s tr ni ce. Po to bi se jo oba61 vijestio o vremenu i s njom posavjetovao koji ogrtaè da navuèe, zavirio bi u fabriku - kao ono u mladosti, za strica Pa ke - samo da primi Ivetin izvje taj. Stari uprav itelj dr ao se jo dobro, kao vuk; sin mu je Hrvoje, uz geometarsku du nost, u slobodn o vrijeme projektirao i rukovodio gradnjom kuæica za seljake iz predgraða èija je zeml ji ta irenje mjesta obuhvatilo u gradsko okru je i tim samim i njih privelo gradskom i votu. Te kuæice imale su izvana izgled prave male vile, ali su sadr avale dva stana, od kojih se jedan iznajmljivao, i veliku podrumsku prostoriju koju je vlasnik m ogao po miloj volji ili da upotrebi kao konobu ili da izda kakvom zanatliji koji je tek zapoèimao samostalan posao; u pomje æu za kupatilo dr ao se krompir. Na pet ili e st takvih kuæica obièno nikne, iz ustri aka, jo jedna, za graditelja: u takvoj je sad iv io sa sinom i Iveta, i popodnevom je u ba ti presaðivao cvjetaèu ili zalijevao rajèice. I pored Ivetinog svesrdnog nastojanja da se Mili opet pribli i, ovaj se dr ao suho i ogranièavao se na kratki poslovni razgovor. Iz fabrike bi se uputio na ribarnicu da vidi kakve ribe ima (ribu nije nikad lièno kupovao ni svojeruèno kuæi nosio, veæ je o bilazio samo tako, da bude obavije ten). Poslije toga pro ao bi du èitave obale, s kraj a na kraj. Zastao bi tamo gdje se oèekivao jutarnji parobrod s otoka; str e-æi kao zvo nik izmeðu sakupljene djeèurlije promatrao je dugotrajno i nespretno manevrisanje laðe to pristaje, praæeno ljuti-tim povicima kapetana s komandnog mosta i naglom treska vi-com koja bi spopala èitav trup broda nakon komande »svom snagom natrag«. Odatle bi ot etao do malog zatona iz koga se èulo èegrtanje glibodera. Upiljio bi se u neprekidn o promicanje njegovih gvozdenih korpa koje su u beskonaènom slijedu na jednoj stra ni zaranjale u more a na drugoj izranjale prepune mulja to je gusto curio niz lan ce. I poslije nekog vremena svega bi ga obuzelo to besprekidno ali ravnomjerno, pravilno kretanje, koje vrijedi koliko i besprekidno mirovanje, i koje dapaèe jo bo lje umiruje i uljuljkuje: nema mu poèetka ni kraja - u svakom je èasu slika savr eno i sta i zato uvijek jednako zabavna, u prvoj minuti kao i u dvadesetoj, tridesetoj , pa bi èovjek to mogao gledati satima!... Potreba za djelanjem nije ga, dakle, vi e morila. Ali sad mu se tim jaèe pojavila dr uga napast: elja za saznanjem. Bila je to neka krajnja, djetinja radoznalost bez svrhe i bez razloga, neko platonsko, nezainteresirano zanimanje za svaku i najma nju promjenu koju bi oko sebe opazio i za svaki i najneznaèajniji po62 datak iz ma èijeg dnevnog ivota. Naravno, nikad sebi nije postavio pitanje za to ga s ve to zanima, ali je stvarno trpio èim bi zapazio kakvu novu pojavu u ivotu mjesta, i nije nalazio du evnog mira, dok je god ne bi uspio da odgonetne i sebi razjasni . Zanimale su ga, razumije se i novosti s opæine i kopkalo ga je da dozna to »oni gor e« misle i govore, ali to u njemu nije pobuðivalo ni sjenu od one nekada nje vrele jar osti; prema »njima« je pod-grijavao samo neku strpljivu i sraèunatu zlobicu. Pratio je njihova aranja s onim hladnim i dalekim interesom s kojim legitimni pretendent p rati preko granice dogaðaje u svojoj zemlji, bez uti-caja na njih, kao kroz staklo . I ba sad, u starosti, imao je po prvi put u ivotu osjeæaj da nije potrebna urba i d a ima vremena za èekanje. Bri ljivo je i s tihim zadovoljstvom urezivao u sjeæanje nji hove pogre ke i nepravilnosti koje poèinjaju. Neka ih! Doæi æe vrijeme polaganju raèuna, k ad tad!. . . Brinuo se samo da nièim ne oda ni najmanji znak svog zanimanja za nji h i za njihova petljanja, jer je smatrao da i takvo njegovo zanimanje za njih zn aèi poèast i u neku ruku zadovolj tinu. Ne. On ih naprosto ignorira, ne vidi ih! Uvjer en da oni dobar dio dana misle na nj i da kod svakog svoga koraka vode raèuna o to me to æe on reæi, ulagao je nevjerovatno mnogo pa nje u to da ne iziðe ni za palac iz svo

g stava superiornosti. Vjerovao je, nadalje, kako ba takav njegov stav kod njih i zaziva bijes, radi kojeg mu se nemoæno svete nizom neizrecivo siæu nih, upravo bijednièk ih zabadanja i obiljem sitnog inata: Ako bi mu, na primjer, u djeèjoj igri pred fa brikom prasnula praskavica, on je dobro znao odakle to dolazi i ko zapravo za to m djecom stoji. Nazirao je, u magli pozadine, iza te nedu ne djece nepregledne red ove du manskih lica koja se tiskaju i cere; ali se i tu pravio da ni ta ne primjeæuje. - Neka samo, neka!... Doæi æe vrijeme!... Uostalom, u svakida njem saobraæaju nije se kod njega moglo zapaziti ni traga kakvoj rasijanosti ili umnom zamoru. Pa nja mu se tovi e pojaèala. Na neki èudan i prividno pro tivurje-èan naèin, uspomene su mu gotovo sasvim zamrle, a pamæenje »na malo« izo trilo mu s do nevjerovatne mjere. Naime, na va nije, znaèajnije do ivljaje iz pro losti nije nikad pomi ljao niti je kad mi lju skupno obuhvatao kakvo razdoblje svoga ivota, sa svim n jegovim sadr ajem zbivanja, osjeæanja, misli. Ali pamæenje pojedinih sitnih dogaðaja, go lih stvarnih èinjenica iz sada njice, pojedinosti koje su mu se juèe desile ili koje j e juèe doznao, to sitno pamæenje, kako bi se uobièajenim ali sasvim ne63 taènim izrazom reklo, odlièno ga je slu ilo: jer u tom i jest stvar to ga ono nije slu il o, veæ naprotiv gospodarilo njime, nametljivo i uporno, èisto ga tiraniziralo, prisi ljavajuæi ga da se sjeæa èak i onog to nije htio, i èak i onda kad bi elio da ima odmora. Ni-kolina se u nekoliko prilika iznenadila videæi kako dobro i dugo pamti ono to je pred njim prije dulje vremena kazala i kako dapaèe on nju dopunjuje i ispravlja a ko je kod ponovnog prièanja kakve gradske zgode neku pojedinost ispustila ili drukèi je isprièala. Odatle u njoj uvjerenje da kod njenog gospodara ne samo to nema jo nik akva znaka staraèkog popu tanja, veæ da je naprotiv u posljednje vrijeme svje iji i ivlje pameti nego ikad ranije, pa da se èak u izvjesnom smislu i prozlio. Ta radoznalost, radoznalost to gaje stra no muèilo! Ponos i ona opæa uvrijeðenost nisu m u dozvoljavali da se izravno raspituje o onom to ga je zanimalo, pa je u veæini sluèa jeva morao da odgonetku postizava dugim zapa anjem i upornim dovijanjem. Èak ni Niko linu nije volio da otvoreno pita za gradske novosti nego ju je zaobilaznim putov ima navodio da prièa ono to je elio da èuje. Radoznalost ga je nekada spopadala prijeko, neodlo ivo kao svrab. Dovoljno je bilo , recimo, da vidi gdje na etali tu dva radnika kopaju nekakvu jamu, pa da se u njem u razbudi demon saznanja. Radnike, kao priproste ljude koji odatle ne bi izvlaèili ko zna kakve zakljuèke niti bi kome referisali to su s njim govorili, mo da bi jo i u pitao za to kopaju, ali ga je zadr avala bojazan da ko sa strane ne bi èuo gdje se za to interesira. Vrzao se tuda lovkajuæi èas kad u blizini neæe biti nikoga, sve dok na koncu to njegovo etkanje ne bi postalo èudnovato i samim radnicima te bi ga poèeli po gledavati sumnjièavo; a tad je veæ bilo neuputno da ih pita. Naæulio bi u i ne bi li bar iz kakve rijeèi prolaznika ili iz ulomaka razgovora medu samim radnicima to doznao . I najzad je odlazio neuta ene radoznalosti, a u glavi su mu kopkala pitanja: èemu li ta rupa? za kanalizaciju? ili za elektrièni vod? to li je to opet izmislio Dra oje viæ? A mo da je i za slavoluk? Ali za koju æe prigodu trebati slavoluk, kakva se to op et proslava sprema? I pitanja su se rojila bez kraja i konca. Dr ao se prema svemu nepovjerljivo; osjeæaj mu je govorio da je sve to se oko njega z biva na neki neizravni naèin upereno proti njemu, ili njemu na utuk, ili njemu za inat. Vijugavost njegovih putova i opreznost u ispitivanju èinile su da je doznava o s mnogo muke i s velikim zaka njenjem ono to su svi drugi do64 znavali i nehoteæi, pa èak i proti svojoj volji. Ta ote anost dozna-vanja veæ je sama po sebi podavala vrijednost njegovim muèno prikupljenim obavje tenjima, dajuæi im znaèaj o svojenja; s druge strane, ona mu se prikazivala kao plod namjere da ne to od njega skriju ili zataje. I u otkrivanju takvih tajni kao na primjer za to se kopa jama na etali tu ili za to je osvanuo zaprijeèen dvjema unakrsnim daskama prolaz kroz Ur ulinu ulicu, on je nailazio nekog zadovoljenja povrijeðenom samoljublju i likovao to »im« ni ovog puta nije po lo za rukom da mu podvale. Ali Milina glavna du nost padala je naveèe. Kad bi se rasturio korzo i ulice opustje le, uputio bi se da izvr i svoj veèernji obilazak. Po staroj navici, taj je obilazak imao vanjski vid higijenske etnje, s ipravljenom hrptenjaèom i sa tapom iza leda. N ajprije bi prokrstario etali tem, pa bi oba ao grad okolo naokolo da provjeri je li j

o sve na svome mjestu. Zatim bi udario uzbrdo prema sv. Nikoli van grada, u brije gu, ru evnoj rustiènoj crkvici u surom kamenjaru, sa dva od bure naherena èempresa i n ekoliko velikih aloja. Pred tom crkvicom, »za provale Avara poru enom i opet podignu tom marom opata Stjepana«, koja veæ stoljeæima zuri na gradiæ pod sobom, sjeo bi Mile i zurio skupa s njom u more krovova koji su se ukr tavali, lomili, natskakivali, ste ruæi se sve dolje do obale. Kao dobar poznavalac povijesti svog grada, Mile je zna o i historiju te crkvice i historiju svake kuæe, svakog kamena u gradu. Dugo je tu sjedio i biskao oèima grad, krov po krov i prozor po prozor. Znao je svaku kuæu i s vakog stanovnika, poznavao je svaèiji dnevni red, svaèije navike, svaèije gre ne sklonos ti i skrivene nastranosti, znao je porodiène bolesti i domaæe nesuglasice u svakoj k uæi. U misli je dizao krovove s kuæa i vidio kao na dlanu svaèiji ivot i svaèije sitne ta jne. Iskrsavale su mu u pameti stvari èuvene ili zapa ene tokom dana, pa ih je sad d ovodio u vezu, jednu popunjavao i obja njavao drugom, usklaðivao ih, zaokru avao u zat voren krug. Ako je nekad opazio da pop s prièe æem ide k staroj Mari Bunga-rovoj, islu e noj slu avci koja je stanovala u onoj velikoj tro noj kuæerini iza Carinarnice u kojoj se, kao u nekom ubo r tu, smjestila sva gradska glota, mogao se je i poslije vi e mje seci taèno sjetiti kojeg se dana u mjesecu i kojeg dana u nedjelji to desilo, jer je to bilo koordinirano s drugim takvim saznanjima, pa je na primjer pamtio da s e desilo dan prije nego to je èuo da apotekar Kolanoviæ namjerava prodati apoteku, il i èetiri dana poslije nego to je bura prevalila telegrafski stup u Grocima. 65 Vr eæi tu svoju veèernju smotru sravnjivao je naðeno stanje sa juèera njim i prekjuèera nji atvarao obraèun dana ukljuèujuæi ga u dugi niz dana koji saèinjavaju ivot grada kroz vjek ove. Nakon toga dahnuo bi mirnije, kao nad muèno odvaljenim kamenom. Slu ao je otkuc aje satova sa crkava. Nad varo icom je prohujao jo jedan dan; jo jedna krpica vremen a, jedan jednolièni otsjeèak trajanja, jedno od onih »od jutra do mraka« u èijem se uzanom rasponu zbivaju sitni, neznatni dogaðaji ivota, za devedeset i devet posto jednaki kao i juèe, kao i prekjuèe, a samo za jedan posto po neèemu novi i razlièiti, a iz koji h se prede ona neprekidna traka vremena to spaja dana njicu, u kojoj se prividno ni t a znaèajnijeg ne de ava, sa davnim zemanima kad su u varo icu provalili Avari i poru ili crkvicu sv. Nikole (tako da ju je opat Stjepan morao da obnavlja), ili kad je, po jednoj nepouzdanoj predaji, uz tu suru i negostoljubivu obalu nakratko prista la galija Gneja Pompeja koji se tuda nagonio s Cezarovim brodovljem, pristala oèev idno samo zato da uzme vode ili da ukrca nekoliko odvaljenih grebeno va kao pri tegu proti nevremenu. Veèeras, ispitujuæi stanje grada koji mu je bespomoæno le ao pod nogama, Mile nije mogao a da ne zapazi, na primjer, da su na talijanskoj èitaonici osvijetljena samo dva prozora, pa i to umjerenim svjetlom, to znaèi da odliènijih gosti nema veæ da jedino st ari Edoardo igra domina s grbavim Gigijem, dok mu za susjednim stolom zrela kæi Ar mida bezvoljno lista ilustracije, vjeèno èekajuæi enika ponoænog u osobi kakvog vitkog se kretara kraljevskog konzulata. Edoardo veæ godinama igra domina s grbavim Gigijem, Armida veæ godinama lista ilustracije, a enika nema te nema!.. . Isto tako, Mili n ije izmaklo da se na Èavrinoj kuæi na obali, u onoj sobi na uglu, vidi kroz pritvore ne kapke utuljena svjetlost, a da i dolje u duæanu, iza zatvorenih vrata, jo uvijek gori svijeæa. to li to rade, u ovaj kasni sat? Da nije ko bolestan? Ali ko? I od èeg a, i otkada? I kako da on to dosad nije znao? I za to su jutros dozvali don Marcel a?. .. Sve pitanja koja tra e odgovora. Mjesec je zalazio za oblake i opet izlazio, sad obasjavajuæi sad zamraèujuæi ploèu opata Stjepana na zabatu crkvice. »Mijenja se vrijeme«, reèe Mile sam sebi. Odnekud su nu vl t trave i dahnu da ak nenadanog vjetriæa, onog vjetriæa iz neodreðenog ishodi ta koji kao da izbije iz zemlje, napravi mali kovitlac, i 66 opet uteèe u zemlju. Zamirisa kadulja. Sitna tamna gu terica »tarantula« strugnu zidom c rkvice i zamaèe u pukotini. Porosi nekoliko kapi ki e. Mile ustade. Na Èavrinoj kuæi osl ijepio i prozor na katu i prozorèe na duæanu. A na talijanskoj èitaonici i ono umjeren o svjetlo upola se umanjilo; veæ je oti ao i Edoardo sa kæeri i grbavi Gigi, pa stari èu var Keko pred odlazak istresa pepeljare kroz prozor na ulicu. Vrijeme je da se i de. Mile zakopèa ogrtaè i zaputi se nizbrdo. 67 B02IÆNA PRIÈA

Veæ je sasvim mirisalo na rat. U ljude je bilo u lo ono trijezno, okato nespokojstvo , ona utljiva zabrinutost koja prodire do u kosti kao predveèernji hlad. Svak se za tvorio u svoj krug nastojeæi da sebi dade izgled èovjeka koji se u javne stvari niti razumije niti voli da mije a i koji pazi samo na svoj posao. Èak i dojuèera nji vikaèi nað odjednom da je tako najpametnije. A u sebi, svak se dovija kako da iznese ivu ko u i iznalazi neki svoj posebni naèin spasenja; u toj posebnosti kao da i le i jamstvo i uslov sretna ishoda, koji æe, stoga, doæi dijelom i kao nagrada za invencioznost same zamisli. Mnogi pripremaju, u najveæoj tajnosti, nekakav zaklon gdje æe skloniti glavu »dok ne protutnji« (jer to æe bez sumnje protutnjiti brzo, i glavno je izgurati prvi nalet). Neki, imuæniji, udesili su »stopostotno sigurno« skloni te, proveli u njem u elektrièno osvjetljenje iz akumulatora koje ne æe zatajiti ni za vrijeme zraènog nap ada, snabdjeli ga svakovrsnim konzerviranim ive om sladokusno-izletnièkog karaktera i drugim sitnim udobnostima; u nutrinu takvog skloni ta detonacije æe dopirati bar unas to prigu ene. Drugi su uredili kuæicu negdje na osami pri moru i spremaju se da u nj oj provedu nekoliko robin-zonskih nedjelja, sa obilatim ribljim ruèkovima pripravl jenim na priprost ribarski naèin i s dugim partijama preferansa. I u svemu tome, i kod inaèe ozbiljnih poslovnih ljudi, ima neèeg je- uljivo-veselog, kao kod ðaèiæa kad se z tvori kola zbog epidemije arlaha, neèeg gotovo skautski idiliènog. Zareda e »aktivacije pukova«, formiranje novih vojnih jedinica i slièno, - »tiha mobilizac ija«, kako se to onda zvalo. U takvoj atmosferi, poèe e stizati, pojedinaèni ali vrlo br ojni, pozivi na vojne vje be i saop tenja ratnog rasporeda. Èovjeku se moglo proèitati n a licu da ga je tog jutra zadesilo takvo nedjeljama oèekivano iznenaðenje. Meni doðe p oziv za neki »radni bataljon« u Sjevernoj Dalmaciji. Potrpam u kovèe iæ nekoliko najpreèih stvari, svesku »blok-post pap ira«, dvije-tri knjige, oprostim se od znanaca - i otputujem. tab tog radnog bataljona bio je smje ten u napu tenoj i ru- evnoj parohijskoj kuæi u Pu an ma, na jednoj od golih podvele-bitskih kosa koje se steru od Velebita prema moru izumiruæi u Kotarskoj ravnici. Oko parohijskog doma bilo je ra trkano desetak seljaèk ih kuæa. Preko brijega, na osami i izlo ena buri, nalazila se nova, jo nedovr ena kola, pod krovom ali neo bukana i bez vrata i prozora; u toj sinjoj doli stajala je besm isleno i odnekud sluèajno, kao da je prolazniku ispala iz d epa. Sve je u tom kraju izgledalo nekako bez potrebe obilato, prostrano i prazno. Crk va, takode ru evna i napu tena, nalazila se na protivnoj strani od kole, dva do tri k ilometra udaljena od »popove kuæe«, na samoj granici gdje poèima Kotarska ravnica. tab ra dnog bataljona, izmeðu oronule »popove kuæe« i nedo-gradene kole, izabrao je za svoje sje di te onu prvu, u kojoj kao da je ostalo jo malo topline; u nesuðenoj koli smjestila s e dva mlada podoficira i dio vojnika dok ih zima nije odatle istjerala; a ostalo ljudstvo porazmje talo se po seljaèkim kuæama i pojatama, kud koji. Ja sam dopirio u mom starom autu, pun bojazni da mi se ne upi e u grijeh taj »gospod stveni« nastup. Bio je to jedan zatvoreni Ford zastarjelog tipa, dotrajao i oluplj en, koji je veæ promijenio pe' ili est gospodara. Gradska je djeèurlija na njegovom i sturenom zatku crtala prstom po pra ini Miki Mausa i Paju Patka. Ja se nisam stara o da mu dotjeram izgled i maskiram otrcanost; nisam èak ni brisao te crte e (u tom n ehaju bilo je mo da ne to malo poze). Inaèe, to je vozilo slu ilo odlièno; za nj nije bilo neprohodnih putova ni nesavladivih uspona, truskalo se dobroæudno po bogazinama i bespuæima. Kako su mu bile pokvarene one kopèe to zatvaraju poklopac motora, kod tru skanja su poskakivale strane poklopca u ritmu galebovih krila kao da tim svojim skr enim zamasima hoæe da prhne. Zbog tih njegovih svojstava prijatelji su ga prozva li Ni o grm ni o trn, ili, kraæe, »Niogrm«. Pod tim imenom, paèe, postao je donekle pozn at i u stranom svijetu: prilikom jednog kongresa pru io je svoje usluge i inozemni m kolegama-novinarima, pa su se i njega sjetili kad su mi kartom zahvalili na su sretljivosti, odavajuæi priznanje »a ce vieux gaillard de Nvoguerm«. Moje strahovanje se primirilo kad 69 sam doznao da je u prethodnoj smjeni bio jedan in injir s autom kudikamo elegantni jim od moga i da mu to niko nije zamjerio, tovi e da su se stare ine èesto i rado slu ile njime za slu bene obilaske. Spremim dakle auto na isto mjesto gdje mi kaza e da je prije bio smje ten in injirov pod murvu pred jednim seljaèkim dvori tem zakljuèam mu vr i spremim kljuèiæ u d ep, pa se javim u tab. tab se sastojao od kapetana II. klase Dragoslava D. Zariæa, od jednog otsutnog vodn

og oficira koji je bio dovoljno spretan da se izbavi iz tog legla i pode na neki kurs za obranu od bojnih otrova, i od Vujadina, beskrajno visokog mr avog podnare dnika preduge kovrèaste kose kroz koju je cijeli dan neumorno istezao gusti èe alj, s patnièkim izrazom na licu kad bi to oranje zapelo. Primitivac a neurastenik, njego vu podoficirsku dresuru reda neurastenija je pojaèavala do nevjerovatne mjere. U k ratkim utoli-nama kad bi mu oèevidno zamorenost sugerirala da je postignut momenat savr enstva u »i partanim« tabacima i u nategnutoj æebadi na stolu i na gvozdenom krevetu , jo bi samo odvio i ponovno èvr æe zavio uvijaèe oko mr ave golijeni, od grla ogromne cok le do istr alog koljena: ako bi i to ispalo u besprekornom redu, zavalio bi se zad ovoljan poprijeko na krevet (kosa bi mu se tad ra epirila po zidu kao paunov rep), viknuo vojniku da mu donese litru vina i dohvatio gusle, pa guslio i zapijevao bez kraja i konca, prekidajuæi se samo da izbistri grlo i pljucajuæi svuda naokolo p o toj pozornici muèno postignutog reda, te razmazujuæi ispljuvak nogom. Kapetan Zariæ bio je muèaljiv, krt, oguglao na sve »fronta « koji je oficirski èin zadobio kroz dva rat . Po tabu je etao u d emperu i s lulom u zubima, to mu je u mnogome dotjeravalo pojav u dajuæi njegovoj tvrdoæi donekle sportski i flegmatièan izgled. Kud æemo s tobom? - obrati se meni gledajuæi èudno moju odjeæu: dosta pohabani karirani kaput i izlinjale flanelske pantalone. Ja skromno slegnem ramenima. Koji èin ima ? Redov, gospodin kapetane. A ta si u civilu? Novinar, gospodin kapetane. Hm, novinar. Pa ta ti umije ? Ja opet slegnem ramenima. Kad si novinar, znaèi pismen si. 70 Ja ne kazah da to ba ne slijedi tako neumitno, veæ i tu sleg-nuh ramenima. - Pa dobro, da ostane tu, u tabu, i tako nemamo æate. Od sutradan podnarednik Vujad in dobi u meni vjernog druga u partanju. Spartali smo od jutra do mraka, neumorno, neza- alno, upravo spartansko m istrajno æu. Dobiv i dru tvo, podnarednik èisto ivahnu. Ponekad bi, poslije nekoliko sat vi e manje nijemog partanja, prekinuo rad, ustao, raskreèio noge i istegnuo se tako da su mu kljocali zglobovi: pritom bi jeknuo iz sve du e »uh«! kao da hoæe da obujmi cije li svijet. U takvim mu je èasovima potreba mi iænog rada diktirala svakojake nove misl i. Sjetio bi se, na primjer: - ta misli , da preselimo kancelariju u onu krajnju sobu, a? - Paaa... ne znam problejala bi iz mene lijena konserva-tivnost. Osim toga, »kraj nja soba«, koliko sam ja mogao da prosudim, nije pru ala nikakove prednosti pred ono m u kojoj smo se nalazili. - Prljava je, zamazani su joj zidovi - sretno bih se ja prisjetio proturazlozim a. - Ni ta zato, obijelit æemo je. Imamo kreèa, uzet æemo dva vojnika, pa gotovo! - .. .1 razlupano je jedno staklo, - pridodavao sam ja. - Ne beri brige za to, zakrpit æemo mi to kartonom da æe biti ama-ha! kao u kutiji ci! Uzeo bi santimetar i ot vrljao u »krajnju sobu« da je premjeri. Ja sam èekao sa zebnjom. Vratio bi se smrknut. - Premalena, majku mu, ne mogu da stanu i stolovi i krevet i ormar! Sjeo bi zlovoljan na krevet. Osjeæao sam se kao da sam ja tu pomalo kriv, gotovo k ao da je »krajnja soba« preznula od mojih sumnjièavih rijeèi i u la u se. Gledao sam neutr alno kroz prozor. No Vujadin bi iznenada skoèio na noge, opet uzeo santimetar i ot i ao da ponovno premjera, ali sad na naèin da ispadne kako njemu treba. Sad se vraæao bodra koraka, sav obasjan. - Dobro je! Mo e sve da stane, samo æe trebati odmaknuti stolicu kad se otvara orma r. Ali ormar i jeste zato da bude zatvoren. Pa odmah na djelo, s prozora: - Hajd', vas dva, dopanite amo, br e!... Klapanje cokula po stepenicama, drndanje kanta. Razmuæuje se kreè, ma e se soba, priku cava se lim ili karton na prozor, pre71 nose se iz stare sobe »èunkovi« za peæ, uguravaju se stolovi, ormar, krevet, sve u onako

mokru sobu, i lo i se peæ divljaèki, da se to prije osu e zidovi. I svim se nedostacima doskaèe upravo rasipnièkim rasko jem nove æebadi iz magaze: zastiru se stolovi, zakriva se dopola prozor da ne duva, kod vrata se pravi kao neka zavjesa, pokrivaju se r upe u podu, kao æilimom. A osmerostruko presamiæeno æebe daje vojnièkom stocu udobnost f otelja. Ili mu, u po bijela dana, padne na pamet: Boga mu ova lampa ne to èkilji, trepæe, vrag je znao! -sigurno je prljava. Je li da èki lji? Ja se tobo e snebivam: - Ta kako æe èkilji ti kad uopæe ne gori! - Ih! mudraca! knji ovnika! Znam i ja da sad ne èkilji - nisam slijep! - ali èkilji kad se upali. Pa hajde da se rastavlja petrolejka, svjetlja se zrcalce reflektora, svi dijelov i peru se i obilno namaèu »gasom« i Vujadin samozadovoljno gleda svoje djelo. Vidi-de je sad! Je li ko sunce?! Dva mlada podnarednika vodila su ljude na rad. Kopao se dubok i irok jarak, navod no zapreka za tenkove; kopao se pod kapetanovim liènim nadzorom i odgovorno æu, prema nacrtima koje je on èuvao i nad kojima je lomio glavu. Jarak je krivudao - da li n a naèin predviðen u tim nacrtima ili na neki drugi naèin, to mi nismo mogli znati: gdj egdje se neoèekivano su avao, a gdjegdje irio kao udav na mjestu kud mu prolazi zalog aj, i bio je nejednako dubok. Pliæi i u i bili su dijelovi gdje bi se nai lo na liticu ; za uzvrat, u mekoj zemlji to se po teno nadoknaðivalo te se kopalo i dublje i ire o d propisane mjere. Zaklonjeni od bure u takvom produbljenom dijelu rova, radnici bi zastali nalakæeni na lopate, gledali oko sebe i, misleæi na tenk, govorili s osm ijehom: »Bogami, ne æe se dobro provesti, ako ovuda natrapa!« Slu ba u radnom bataljonu trajala je dva mjeseca, a ljudi, razlièitih godina i prera znih slojeva i zanimanja, dolazili su odasvud: neki s drugog kraja dr ave - mesar iz Vojvodine koji je govorio samo maðarski i Makedonac-bozad ija -, a neki iz obli nji h sela: brkat, ozbiljan primorac, s izrazom stalne potresenosti u oèima kakav imaj u primorci kad su prepla eni ili zabrinuti, kosmat limarski egrt iz Splita i trgovaèk i putnik iz Panonije sa zlatnim zubima i s runolistom za zelenim e iriæem. Naveèe, le eæi slami u koli bez prozora, Madar-mesar duvao je u harmoniku, trgovaèki putnik prièao paprene prièe, a primorci se dr ali 72 odvojeno, u skupu, i tje ili se suzdr ljivim jadikovanjem; spominjali su poslove koj i su im u polju ostali neposvr avani i brige koje su ostavili za sobom kod kuæe. Jarak je polako napredovao. Na nekim mjestima, umjesto jarka ili pored njega, bi le su poredane nekakve èudne zapreke izlivene od armiranog betona nekakve èetverokra ke èigre, ne to vi e od èovjeka, koje su, prevrnuo ih kako god hoæe , pru ale oku uvijek is figuru. Tim krakatim èudovi tima (ne sjeæam se vi e pouzdano kako su ih zvali, ali èini mi se »je evima«) pridavala se èudotvorna obrambena moæ; i to se vjerovanje lako i rado prim alo, valjda uslijed njihove »neprevaljivosti« koja je dra kala i zabavljala prostodu na èo vjeka. Ni sam ne znam za to, ti »je evi« uvijek su bili budili pomisao na one slièice po p alanaèkim brijaènicama, na kojima, zahvaljujuæi optièkoj varci, mo e da nabroji devet ili set kocaka, veæ prema tome odakle poène brojiti. Poduzetnici koji su, po povjerljivim vojnim nacrtima, izlijevali te »je eve«, dovlaèili su ih jedan ili dva puta sedmièno u ka mionima; ti poduzetnici bili su jedina civilna lica koja smo viðali. Ponekad bi se u tabu bataljona prosuo glas (a niko nije znao odakle je potekao) koji je najavl jivao iznenadnu inspekciju komandanta puka. Tad bi se sve uzmuvalo i uzelo bi se da riba sve to se ribati da. Naravno, takvo predupredeno iznenaðenje nikad se ne b i ostvarilo. Mjesto toga, katkad bi banula, sasvim neoèekivana, inspekcija dvaju m ajora. Obièno bi se auto kojim su do li odmah vraæao u Benkovac jer je bio potrebit ko mandantu puka, a meni bi pala u dio du nost da ih mojim Niogrmom vozim po drugim r adili tima i naveèe vratim u Benkovac. Da mi se kako-tako odu e, pohvalili bi mi kola: »Pa, bogami, dobra je ova va a trickara.« A seljaci pod murvom odmah bi prihvatili: »Daa aa! Dobra, dobra, nema se ta. Ovo je najbolja tipa, ovo ti mo e i po cesti, i po le dini, i kud hoæe - svedno ka koza«. I dugo su medu sobom nastavljali taj razgovor, na bacujuæi se znalaèkim izrazima, ocjenjivali gume, ispitivali »tremeziju« toèkova, i lupeta li tako, dokono i prazno, u beskraj. Jedan od dvaju majora bio je trbu ast kao da je veæ unaprijed »sledovao« trbuh koji prinadle i potpukovnièkom èinu, na mahove jovialan mahove va an, veæ prema prilici. Drugi je bio tankovijast, utegnut, sa vrlo èistim, u

pravo snje nim rubom ovratnika to mu je provirivao iz bluze, malko æelav, sa ivom igro m oèiju koja je trebala da upozori na njegovu o troumnost. Ipak, taj snje ni ovratnik nije dokraja ubjedivao, i ja se ponekad nisam mogao da ot73 mem utisku da je, i pored tog snje nog ovratnika, navukao bluzu na golo meso, bez ko ulje, i da u èizmama nema èarapa. U poèetku je gledao na me bez mnogo simpatije sve d ok iz Zariæeva povika »hej, ti novinaru!« nije doznao za moje »vi e civilno zvanje«. A tad e naglo preobrazio, postao prijazan i pravio se duhovit, i sa mnom razgovarao »ne kao major s redovom, veæ kao intelektualac sa intelektualcem«. Prije nego je sjeo za sto upitao me gdje bi mogao da opere ruke, a kad sam ga poveo do mjesta gdje se to nekako moglo da obavi - do stare benzinske baève u kojoj smo dr ali vodu -, inte resirao se s mnogo razumijevanja za moje predmnijevane intelektualaèke patnje i ali o me to provodim veèeri u Zariæevu dru tvu. »Ta o èemu, molim Vas, mo ete s njim da razgov te? Ne diskutirate valjda o Istoènom pitanju!« nadodao je s blagonaklonom alom. Dok j e prao ruke, prisjetio sam se odakle ga pamtim: prilikom jedne ranije vje be ili a ktivacije puka, vidio sam ga gdje sav zajapuren bije nogom u trbuh jednog vojnik a; istina, tad je bio tek kapetan, a taj je vojnik bio Ciganin i tvrdilo se da j e ukrao æebe iz magaze povjerene njegovoj odgovornosti. Poèela je stiskati studen sve jaèe, radni dan sve je vi e kraæao, a slika predjela posta jala je sve golija i bjednija. Suri kr , suro nebo i nepo umljenost pokazivali su se u svoj svojoj goloti. Od ljudi iz mjesta slu ao sam da se postanak te golote preb acuje u mletaèko doba; vjerovatno je to taèno, ali sam imao prilike da se uvjerim da pravi razlog dana njoj oèajnoj pusto i najveæim dijelom le i naprosto u »dendrofobiji« tam g èovjeka. Tu ni-ko ne ali za drvetom, niko ga ne voli. Pored potreba za ogrijev i za gradu, uvijek se nade stotinu dobrih razloga da se strati kakvo drvo: ili za sto inu, ili za badnjak; ili za ra anj, ili za barjak, ili za rudo; ili zato to privl aèi grom, ili zato to pravi sjenu kupusu, ili zato to odnosi vjetar gumnu; ili zato t o udara granama o krov kuæe, ili zato to mu ile probiju u bunar. Ili, na koncu, i za to da se posadi jedno korisnije, plodonosnije drvo koje se nikad ne posadi, a ak o se i posadi, niti viri niti piri trideset godina. Zadivilo me do koje su mjere ti ljudi li eni osjeæaja za ljepotu drveta: ako gdje naiðete na kakvo drvo, to æe biti neminovno »murvaæ« ili kosteliæ, u najboljem sluèaju murva. Gledao sam gdje sijeku kesten s obrazlo enjem da je beskoristan: korisniji je, vele, orah, koji nosi ploda; ali na murvaæ ili kosteliæ nikad ne primjenjuju to umovanje. O svemu tome èesto sam razgov arao sa seljacima sjedeæi na nogostupu Niogrma; i svi su 74 mi povlaðivali i izricali jako mudre i razborite rijeèi. Ali èim bi sjedeljka zavr ila, razilazili su se svaki na svoju stranu, sa sjekirom pod haljkom, i vjerovatno go vorili: »Pusti ga, bolan, neka divani od toga nikome tete.« Dva ili tri puta, valjda po nareðenju koje je dobio iz taba puka u Benkovcu, Zariæ je iskupio sve ljudstvo i odr ao mu nekakav govorèiæ koji je trebao da »podigne duh borben osti i vojni moral«. Govorio je o »vojnièkim vrlinama«, o du nosti prema otad bini i o tome kako treba da svi budu spremni, ako doðe do rata, da se hrabro bore, pa da do potr ebe i sam ivot dadu. Neki omalen, tur vojnik piskutljiva glasa osmjeli se na koncu jednog od tih sastanaka da upola prostodu no upola lukavo postavi pitanje koje je svima bilo na usnama: »A na kojoj æemo se strani mi boriti i proti kome?« Nastade kra tka neprilika. Ali se Zariæ ubrzo snaðe: »Pa proti svakome ko nas napadne. Uostalom ni je na nama da preèi æavamo visoku politiku vojnik ima da slu a i da mnogo ne pita.« Pred novu godinu mraz jo jaèe stegnu. Svi su govorili da je te godine izuzetno hlad na zima. Ali kasnije sam èuo da se tako svake zime govori. Znam to, da u svom vije ku nisam prepatio toliko studeni kao tada u tom kutu »sunèane Dalmacije«. Dva dana jak o zastudi, nebo se namrgodi i dune jaka bura, pa prekonoæ poèe nekakva lapavica ni k i a ni grad ni snijeg koja oblij ep i i pocakli sve, i cestu, i kamen, i evarove kr ovove, i drveæe. Jutro osvane èudesno: krte gole granèice murvaæa i ra eljke sudarale su s e pod zamasima bure dajuæi èudan, neèuven zvuk, kao cilik hiljade staklenih zvonèiæa. Kape tan je ipak po ao s ljudima na rad jer nije imao protivne upute, i ostao uza njih, po obièaju, èitavo vrijeme. Tek oko podne sti e kurir iz puka s nareðenjem da se obusta vi rad kad temperatura padne ispod minus pet. Ja otrèim s nareðenjem na radili te. I r adnici i kapetan bili su pomo-drili od studeni: on dade nalog za povratak, i svi se uputimo natrag. Jedini ivi stvor na koji smo usput nai li bio je jedan seljaèki d

jeèak, zagrnut haljkom preko glave tako da je kroz otvor virio samo jednim okom; s tajao je na humku kao da èuva stado, kojeg nije bilo; ko bi ga znao to je, na onoj cièi, tu radio! Putem su primorci jedva pogledavali na vinograde i masline, ne ima juæi volje ni da kude nevaljan naèin obraðivanja, kao to su to inaèe redovno èinili. Od to dana kapetan je svakog jutra bio na sto muka da ocijeni je li ni e od minus pet i li nije; termometra nismo imali. etao je nervozno, premi ljajuæi, pa bi se najzad 75 obratio meni: »Hajde ti, knji evnice, reci: je li ili nije minus pet?« A ja sam morao da uzmem stvar na du u, da odvagnem i kapetanovu odgovornost i pomodrele prste lju di, pa da otsije-èem. Smrkavalo se rano, a veèera se dijelila jo za vidjela urilo se s vima, i kuharima, i stare inama, a najvi e vojnicima, koji su jedva èekali da se to pri je preturi i taj dan pa da se zavale u mraku u slamu gdje nema vi e ni du nosti, ni prisustva tuðih oèiju, ni potrebe da se govori ni ma èega do onog mutnog stanja satkan a od sanjive polusvijesti i od osjeta studi u kome, kao zakukuljen crv, zasvrdla prisna briga i progovori svojim nagor-kim a ujedno toplim i kuæevnim glasom. I ta briga, ta misao, èovjeka spaja, kao nit, s kuæom, s njegovima: »Ivane spava li«? javio i se glas druga iz tame: a Ivan, ma da ne spava (kao to ne spava mo da vi e od polovi ne tih ljudi), ne odgovara, ne otvara oèiju. Tad opet utihne i onaj koji je zazvao , ali se medu njima uspostavila neka nijema veza - jo jedna nit, samo kraæa, kao on a to spaja s kuæom. A ponekad se, u tom polusnu, ljudima u grudi ne to skruti, ote èa i o ni voljno zaranjaju u drijem sa jednom mutnom eljom: da se taj san zgusne, produb i, da se pretopi u vjeènost i oslobodi ih sutra njega i svih daljih dana. U ponekoj od tih grupica utopljenih u slami razvezao bi se katkad razgovor, apatom, kao da se ispovijedaju: prelazili su u pameti dnevne dogaðaje i utiske, pa su neminovno p adali na Zariæeve govorèiæe, i nicalo je samo od sebe pitanje: »Kako æe ti, brate moj, ova o u rat! Nit zna proti kome, nit za koga, nit za to!« U kancelarijskoj sobici, meðutim podjarila bi se peæ i nastavio bi se jo za jedan sat pisarski posao: na nekakvim ob rascima ja sam ispunjao imena i podatke vojnika, i na dnu lista, tamo gdje je ot isnuto »komandant bataljona«, nadodavao rijeè »zastupa«, a ispod toga pisao »kap. II. klase stavljao dvotoèje, pa tako ispunjene listove doturao kapetanu, koji je podno sveg a toga redom potpisivao: Drag D. Zariæ. Kad bi se i to svr ilo, kapetan bi se povuka o u svoju sobu, sjeo na krevet, uzeo preda se pola kruha i papirnatu kesicu èvarak a koje mu je ena iz Benkovca slala dva puta sedmièno, jer mu nije pripadala hrana s kazana, i on se toga strogo dr ao, a nije bilo gdje drugo da se jede. Polagano je vakao, bez pa nje i zadovoljstva, kao da se to ne hrani nego samo vje ba mi iæe èeljusti, i zurio kroz prozor kroz koji se nije vidjelo ni ta do li mrak i tanka, bolna prug a samrtnièkog jasa daleko na zreniku, tamo nad Zadrom. Tad bi i kancelarijskoj sob i do ao èas odmora, i ona bi se obratila u privatnu sobu podna76 rednikovu: sva popustila u svojoj ukoèenosti, kao da se preobu-kla za noæ. Vujadin s e sladio neko vrijeme svjetlo æu oèi æene petrolejke, zatim bi raskopèao bluzu, naruèio dvo ru vina i dohvatio gusle, pa bi guslio èesto sve do jedanaest sati, a katkad i do ponoæi. Ja bih sjeo uz prozor i gledao, kao i Zariæ na katu vi e mene, u crnu noæ, i nal azio u tome, ipak, neko ne znam ni sam kakovo oblak anje. Knjige koje sam ponio èami le su na dnu kofera, pod vunenim bjeèvama kojima jedan sami dan vojnièkih cokula nei zbrisivo omasti u smeðe tabane. Mislio sam o Drago-slavu Zariæu i njegovu ivotu, nast ojao da isfantaziram i iz mr avih podataka koje sam o njemu znao rekonstruirani li niju njegova liènog ivota, pomi ljao s kolikim se je mukama probijao kroz oba rata do k nije iz njih iznio »paletu ke«. Iz samog »srednjeg slova«, iz onog »D« u njegovom potpisu zvodio sam i doèaravao nekakvog Ðenadija ili Donisija, valjda opanèara u kakvoj zabaèeno j palanci, i zami ljao s kolikim æe nadama taj Ðenadije, kroje-æi dugim potezima opanèarsk og no a govedu ko u, biti mislio o nesluæeno sretnoj karijeri svoga sina i o ivotu koji se time pred njim otvara. (Tek mnogo kasnije pomislio sam da taj »Ðenadije« mo da i nij e nikakav Ðenadije nego naprosto Ðorde ili Doka). A sad taj Ðenadijev sin, taj Dragosl av Ð. Zariæ, sjedi gore u sobi, zvaèe hladne èvarke iz hartije i bulji kroz prozor u mra k u kome se veæ sklopila i ona uska pukotina nad Zadrom. Podnarednici su naveèe pregledavali svoje spiskove spreme. Dugo su se muèili nalakæeni nad tim i partanim hartijama, zabaèene kape na zatiljak i rasku trane kose, i uzaludn o se dovijali svaku veèe nanovo kako da zakrpe manjke u cokulama i æeba-di koji su n astali u neurednom rukovanju. I najzad su, ne nalazeæi izlaza, odgurivali knjige t

je eæi se mladi i ne enje time da æe izbiti rat, a vladala je parola da »èim padne prvi k« prestaju va iti svi ti spiskovi i izdi e svaka odgovornost za vojnu spremu. Taj spa sonosni prvi metak presijecao je isto tako sve disciplinske postupke i skidao br igu zbog prezadu enosti, i vol- ebno rje avao petljanje sa enskinjem: a svi su oni bili pod postupkom, grcali u dugovima i èe kali se iza uha zbog enskih neprilika. Vujadina poèe ti tati, u tim dugim veèerima, èamotinja i moja mr ava razgovorljivost. Stad e odlaziti po seljaèkim kuæama i provoditi duge sate u razgovorima uz vatru na ognji t u. Malo pomalo zagrija se za susjedovom curom, garavom Stanom; protezao se jo e æe neg o ranije, raspinjala ga je elja da uèini ne to 77 veliko, iznenaðujuæe, gromoglasno, da je zadivi i zanese. Ostajao sam po cijelu veèer sam. A tad se pomalo uslobodih i ja, i jedne veèeri, kad utihnu batanje Zariæevih ko raka nad mojom glavom, izvuèem se i otpje aèim onih 4-5 kilometara do obli njeg mje-stan ceta agrovca nekoliko kuæa nanizanih uz cestu, sa crkvom, popom, po tom i dva duæana »mj vitom robom«. Kasnije, pod izgovorom po te, dobijem od Zariæa dozvolu da »izlazak u ovde n ju varo agrovac«, premda 2agrovac nije bio nikakva »varo «, a jo manje »ovde nja«, jer j dao drugoj opæini. Otada, èim bi se smrklo i porazdijelila se veèera, i èim bi se Dragos lav D. Zariæ povukao u svoju sobu i uzeo na koljena hartiju èvaraka a Vujadin oti ao n a sijelo, ja bih zapra io u poèetku pje ice, a kasnije, bogme, i Niogrmom u agrovac, i provodio veèer u razgrijanoj popovoj kuhinji, pijuæi nebrojene kafe i èa ice nekog presl atkog Alkermesa, popadijina kuænog proizvoda s mirisom laka za nokte. U dane kad j e stizao autobus, poèekao bih kod po tanskog ureda dok se ne razdijeli po ta i novine. U tim prilikama redovno sam se susretao sa a-grovaèkim trgovcem Vickom Antunoviæem, kome su, jo uvijek redovito, stizali paketi svje eg kvasca i baterije za d epne lampe . Prolazio je mimo mene mrk 1 ozbiljan, gledajuæi ravno preda se, i nikad me ne ud ostoja ni jednog pogleda, jer je ignorirao sve to je vojnièko. Katkad bi projurio c estom vojnièki kamion krcat municije ili vukuæi za sobom top, ali on ni na to nije o svrtao glave; na licu sam mu èitao misao: »Igrajte se vi vojske, samo se igrajte! Vi djet æemo to æe vam to vrijediti i koliko æe sve to trajati«! Ponekad bi autobus donio k kvog po tanskog inspektora ili agenta osiguravajuæeg dru tva, i ti su neminovno padali u popovu gostoljubivu kuhinju. Prièali su novosti iz grada i donosili u d epu novin e svje ijeg izdanja od onih koje su stizale po tom; poslije razgovora obièno bismo zai grali neveseli poker, za kojim je pop prosto ludovao; dvoje popove djece, curica od trinaest godina i ne to mladi djeèaèiæ, sjedili su na sanduku uz tednjak i eljno pili dra i razgovora starijih. Zariæ je jedan put u petnaest dana svake druge subote pismeno tra io od komandanta p uka dozvolu da pohodi obitelj u Benkovcu. U te dane, Vujadin i ja èekali smo, iz r espekta, da prije on otide. Predveèe, po to bi namirio sve du nosti, zaputio bi se pje i ce, preèacem, preko golog sedla kud je najjaèe derala bu-retina. Gledali smo za njim kako gazi pognut boreæi se s burom koja mu raspiruje skute injela i poku ava da strg ne »kapuljaèu« 78 s glave. Vratio bi se sutradan, u nedjelju poslije podne, i donio sobom novu kes icu èvaraka. Jednom mi se pru ila prilika da letimièno upoznam njegovu porodicu. Poslan sam u Ben kovac s nekakvim hitnim spiskom za komandu puka, pa me Zariæ zamolio da usput pone sem njegovoj eni poruku. Penjao sam se uz bre uljak raspitujuæi se u svakom dvori tu i najzad, pri samom vrhu, na ao se pred okreèenom prizemnicom s malim vrtom; iza niske tarabe re ao je na me ljutit zeljov. Ja dreknem jedamput, dvaput ne to nerazgovijet no, ne znajuæi kakvu rijeè, ime ili titulu da zazovem. Najzad se otvori prozor i poj avi se crnomanjasta zajapurena ena. Po to razumje ko sam i po èemu dolazim, podviknu psu koji uæuta, i primi me u kuæu. Taruæi ruke o kecelju izvinjavala se to je u poslu u prav topi mast i tu ila se kako te godine nisu imali sreæe s prase-tom: crklo im je napreèac uprav kad se najbolje poèelo gojiti, pa su morali da kupe dva manja, koja s u tukli u razmaku od dvadesetak dana, tako da je imala dvostruku muku a slabu ko rist. Izi la je naèas da mi donese èa icu rakije, a ja sam ostao sam u sobi slu ajuæi iz ku inje cvrèanje masti slièno pjesmi zrikavaca u ljetnoj noæi i zvjerajuæi oko sebe po zido vima; nad divanom visi-la je Zariæeva kapa iz Balkanskog rata. Uprav kad sam se op ra tao, za kripa e opet vrata na tarabi to su dolazile dvije kæerke, curice od petnaestsnaest godina, pjegava lica, oniske, jednake kao dva poney-a valjda blizanke su ta

oèeva slika. Na nogama soknice od nebojene domaæe vune i Czerny pod pazuhom; uèile su klavir kod gospoðice Andoline, sestre starog notara Forbegnonija. Gledajuæi dvije D enadijeve unuke s Czernvjem, ne mogoh a da ne pomislim; eh, i za to neka zahvale tatinim èvarcima! Nego, izgleda da su Zariæevi pohodi kuæi, ma da suzdr ani stalno u petnaestodnevnim ra zmacima a mo da uprav radi te stroge pravilnosti poèeli nailaziti na neodobravanje k omandanta, a valjda èak i pobuðivali ono neodreðeno pukovnièko po-dozrenje u kome se isp oljava slu bena budnost. Mo da se starje ini uèinilo da ustaljenost tog obièaja i uporna t aènost u njegovom vr enju neosjetno poprimaju vid drskosti, gotovo insubor-dinacije, pa je pomislio da æe biti dobro da se to malko i popritegne. I tako se desi da dv a puta Zariæu bude uskraæena dozvola. A kad se veæ sasvim primaèe pravoslavni Bo iæ, proèu u tabu da Zariæ neæe kuæi. Bilo iz prkosa ili to je znao da je to prilika da mu se naroèi o rado odbije, izgleda da nije ni tra io 79 dozvole. Doðe i Badnji dan. Zariæ je cijelog dana bio mrk i rano se povukao u svoju sobu. Ja sam, razumije se, bio pozvan kod popa. Vujadin se spremao da proslavi B adnjak kako to Pu ani jo nisu vidjeli. Pomi ljao sam da Zariæa odvuèem sobom k popu, ali sam se zbog njegove mrgodnosti ustruèavao da mu to ka em. Upravo sam se opremio da k renem Vujadin je bio napolju, pripremao nekakva èuda, nekakve kresove, vatre, rake tne metke, kad Zariæ side k meni u sobu i u eta se gore dolje. Najzad stade prema me ni; uèini mi se: premi ljao se i kolebao, pa je na koncu jedno prevagnulo. Zapoèe naok o odluèno, gotovo otre-sito, ali se osjeæala nesigurnost: èuje ... kako bi bilo da mi, ovaj. .. kad se jo malo smrkne, zapra imo u Benkovac, a? Mene od prve rijeèi zazebe u srcu. Tog popodneva, naime, bio sam ustanovio da u re zervoaru imam jo vrlo malo benzina, nipo to onoliko koliko treba do Benkovca. Ali k ako da odbijem? Kako da ga uvjerim da se ne radi o obiènoj oferskoj isprici? Mora d a je na mom licu primijetio neku neodluènost, premi ljanje, jer dometnu: ... A, ovaj... to bude benzina, ja æu da platim. Ali o èemu Vi to, zaboga! - po urim ja da predusretnem. Ni govora o tome!. . . Nije bilo kud kamo. Stvar mi se postavljala odnekud kao pitanje èasti. Ja spremno izreèem rijeè pristanka - pa kud puklo puklo. Krenusmo, s bo jom pomoæi. Zariæ se zavalio, s osmijehom: »Hajd' da se i ja jednom vozim po majorsku!« Putem mi povjeri da nije htio da tra i dozvole veæ da ide »onako«; da æe fam liji napraviti iznenaðenje, provesti s njima Badnju veèer, a zorom pje ice natrag u Pu a ne. Pomuèa pa doda valjda osjeti potrebu da opravda svoj postupak - da mu je to pr vo takovo ogre e-nje o slu bu otkad god je u vojsci. »Nikad nisam izostao s du nosti ili se napravio bolestan, nikad presedeo otsustvo ni sami jedan dan. Pa videste li kako oni sa mnom? E, kad su taki, ba ne treba da ni ja s njima budem bolji!« Ja sam slu ao, muèaljiv to je oferu uvijek dozvoljeno, ne uzima se kao znak zlovolje. A u meni je samo k opkala briga: to æemo ako zakrkne. Pribjegavao sam svim vozaèkim smicalicama i majsto rijama, tedio benzin na sve moguæe naèine, u svakoj nizbrdici iskopèavao motor i vozio »n aprazno« to sam dulje mogao. Gonio sam vratolomnim tempom, nastojeæi da brzinom preva rim benzin u raèunu kilo80 metara. Moj se Zariæ raspolo io, rasprièao se mimo obièaja. Bijela vrpca ceste hitro se odvijala pred nama u jarkom svjetlu reflektora. Zariæ je razdragano begenisao: »E, j est brate auto gospodska vo nja!« Preko ceste preleti zec, a on viknu: »Ha! Dr ' ga, dr ' ga!« Ja varaknem upravljaèem desno-lijevo, ali mlako, bezvoljno, to toliko da ga zad ovoljim. Dobro smo odmicali, dvije treæine puta veæ su za nama. Napokon ugledamo na uzvisini daleka benkovaèka svjetla hvala bogu, jo svega 7 8 kilometara. Samo da sti gnemo u Benkovac, mislio sam u sebi skru eno, kao da se zavjetujem, pa poslije, to bude! Nastupa posljednja mala nizbrdica, pa jo za njom dugi brijeg. Klièevica, i et o nas u Benkovcu. Disao sam slobodnije. Nizbrdo raspalim to sam god mogao, kako b ih sa zaletom istjerao to veæi komad uspona. Motor je slavodobitno tre tao a krilca p oklopca poskakivala su poletnije nego ikad. Sad sam veæ skoro siguran: nije moguæe d a tolika razigranost, tolik zor napreèac klone! Zariæ me pljesne po ramenu: pod èetkas tim brcima sinu u nevjestom osmijehu niz sitnih èetvrtastih zubi: »Ih, to se ka e: zmaj zmaja goni!« pohvali mi rabotu. Prosto letimo. Najednom srce mi se stisnu zaèujem o

naj nevarljivi, kobni um: ono psikanje, ono siktanje koje se uvuèe u inaèe pravilan r ad motora, ono ssss puno zraka a prazno benzina, slièno uzrigivanju prazna eluca i koju desetinu metara dalje auto stade. Ja se moralno skljokam na svom sjedi tu. St idio sam se da podignem oèi na Zariæa. Razumio je odmah i on na èemu je stvar. Ostados mo nijemi nekoliko èasaka. Sto æemo sad? reèe... ne sjeæam se da li on ili ja sam. To je bilo ono pitanje bez od govora, pitanje na koje se i ne èeka odgovor, veæ koje se izbaci onako, da se prekin e neugodnost. Sad, kad smo stali i kad je zamuknuo motor, primijetimo da dere sn a na bura. Izaðemo iz auta. Bilo je jako hladno. Da ima kakva kuæa u blizini pa da nam dadu pola litre pe-troleja, lanem ja, da bi h prebacio dio odgovornosti i na okolnost to u blizini nema kuæa. Zariæ stade nasred ceste, raskoraci se, napravi od dlanova trubu oko usta, pa poèe dozivati iz svega grla: Ljuuuu-diiiii! Ooooo ljuuuu-diiii! Naravno, nikakva odziva. To ponovi dva ili tri puta. Tad ja stadoh da oèajno upirem u dugme sirene. Njen gl as razlijegao se po zimskom noænom pejza u pojaèavajuæi osjeæaj usamljenosti i pusto i. »Gl vapijuæeg 81 u pustinji« pade mi na um i osjetim kao nikad dotada izra aj-nost te metafore. A sva ki put kad bih upro dugme i kad bi se oglasio jauk sirene, jenjala bi svjetlost reflektora, to je jo jaèe isticalo turobnost tulenja. Stajali smo tako, prepu teni seb i, vi e od jednog sata. Veæ su nas ostavile sve nade; napustili smo sve poku aje; sjed ili smo u autu, u koji je prodrla studen, dobro zamotani i muèaljivi, pri samoj sv jetlosti male sijalice sa oferske table, jer smo reflektore pogasili. Sjetim se d a æe mi se smrznuti voda u hladnjaku, treba je opet zagrijati. Poku am da upalim mot or, dva, tri puta, ali uzalud; tek tad mi pukne jasno da ne mo e da upali zbog ist og razloga zbog kojeg æubimo tu: jer nema benzina. Ispustim dakle vodu iz hladnjak a, i opet sjednem. Zariæ je namaknuo kapu na obrve, prignuo glavu na rame i zakunj ao. Domalo sklopim oèi i ja. Proðe tako neko vrijeme. Najednom se prenemo ozareni ne kom magiènom svjetlo æu osvrnemo se, i kroz stra nji prozorèiæ ugledamo u daljini, kao dv i e, dva automobilska svjetla. To je znaèilo spasenje. Dobra volja odjednom se povra ti. Izaðemo na cestu mnogo prije potrebe, tapkajuæi nogama od nestrpljenja i studi. Auto najzad pristi e visoka, staromodna otvorena kola. Kad pristupimo bli e, a to u kolima sjede komandant i dva majora vraæaju se valjda s nekog obilaska granice; um otani u stra arske bunde, s kapama natuèenim preko u i, pomodrili u licu kao purani. Odakle Vi ovde, u ovo doba? komandant strogo oslovi Zariæa. Ovaj pristupi bli e kol ima i stade da ispod glasa muca nekakva zbunjena opravdanja. U tom tihom govoru bilo je neko oèajno nastojanje da prigu i i ogranièi bruku kojoj se eto pred mladim iz vrgava, neka kukavna osjetljivost koja moli da bude po teðena. Ja otstupim pokunjeno , izvadim ispod sjedi ta krpu i dadem se da bajagi bri em pra inu sa stakala mojih far ova. Ali komandant je nastavljao nesmiljeno, sa sla æu s kojom se zavlaèi prst i dokra ja para pukao av. Ko vam je odobrio da se udaljavate s du nosti, pitam ja Vas? Kako ste samo smeli, u ovakvim èasovima!... èuo sam nejasno, i nastojao da ne èujem, kako iscrpno »riba« Zariæa. Najzad je izi ao iz ko a i malo po strani nastavio svoju prodiku. Zariæ je svejednako stajao u stavu mirn o i disciplino-vano utio. Njihov ofer presumiæivao se van auta i pogledavao prednje desno kolo; mo da su imali dva, tri defekta s tom gumom pa su se napatili studeni èe kajuæi nasred ceste dok se guma zakrpa, i zakasnili èitava dva sata svojim kuæama na B adnju ve82 èer (a mo da pod dekama nose i demi on vina, koje je takoðer s njima zakasnilo), pa je s ad valjda Zariæ kriv i za to. Pomislim da bih mogao zapitati u njihova ofera litru benzina, ali se brzo osvijestim: jo bi samo to trebalo da se usudim tra iti njihovo g, biva pukovnièkog, dr avnog, vojnog, slu benog benzina, za nedozvoljene noæne izlete j ednog ni eg oficira! Pukovnik je, èinilo se, bio zavr io prodiku. Posljednje rijeèi govo rio je otresitije i po-praæao ka iprstom. Pomislim da mu to nala e da se javi na rapor t. Zariæ se ukoèio u stav mirno, salutirao i kliknuo »Razu-mem, gospodine pukovnièe«. Ali pukovnik se sjetio da jo ne to dometne, te jo ne to, i jo ne to, pa se Zariæ morao svaki t ponovo koèiti i ponavljati »Razumem, gospodine pukovnièe!« Te nadodatne napomene i pon

ovna ukruæivanja u stav mirno ponovila su se tri-èetiri puta. Na koncu se komandant uspne u kola, zalupi vrata cima i auto krenu. Zariæ je svejednako stajao »mirno« dok god auto ne odmaknu; pukovnik mu u otpozdrav samo mrdnu glavom, a dva majora prines o e prste titu od kape kim-nuv i pritom dvared, to je i tako mlakom pozdravu oduzimalo vi e od pola njegove vrijednosti. Nas dvojica ostadosmo neko vrijeme bez rijeèi. Sjedosmo ponovo u auto i opet pogas ismo svjetla. Muèali smo krijuæi meðusobnu nelagodnost. Ja zavrnem i malu sijalicu na o ferskoj tabli da se mo emo u mraku nesmetano stiditi. A onda se oglasi zagu en Zariæev glas: Ih! Ba sam ti ja neki baksuz!... Uvek meni mora da ovako ne to ispadne!... E, ba sa m pravi baksuz!.. Htjelo mu se da se izjada, a opet se bojao da, pred redovom (pa makar i redovomnovinarom), ne izgubi jo vi e od svoga. On proguta prekore i albe koji su mu naviral i na usta, i umuknu. Moji nemirni prsti ponovo upale malu sijalicu. Pogledam ga kradom ispod oka. Lice mu se postepeno sneveseljavalo, gubilo svoju obiènu o trinu i odre itost, kao da na oèigled stari. Valjda je, u tom raspolo enju, prelazio letimice pro lost i iznalazio sad gotovo s nekim jetkim zadovoljstvom mnogo takovih nedaæa i poni enja. Baksuz, pa eto! Valjda se èovek tako rodi! Vrijeme je odmicalo. Ali sad veæ to n ije bilo va no. Bilo nam je svejedno da nas neka sila prebaci u Benkovac, ili da nas vrati natrag, ili da æubimo tako do zore. Ba sam nekako sad trebao da odem u penziju. Namera-vao sam da kupim negde kuæicu, onako ne to s ba tom pa 83 da mirno po ivem, da kolujem decu... Pa eto sad odjednom naiðe sve ovo, ova zavrzlama ( to je trebalo da znaèi rat koji se sprema) i ode sve dobesa! Malo pomuèa. Nareðuju mi odozgo: »podi ite ljudima moral, borbeni duh« kao da je to samo tako! A l udi jeste li videli i sami? pitaju: »a proti kome æemo da se borimo«. I pravo imaju t nisu ni oni slepi! Prosto èovek ne zna ta da im odgovori. On opet pomuèa kao da odvagava da li da ka e ili da ne ka e, pa poriv bi jaèi i prevagnu : I vidi pamti to ti ka em , ako do èega doðe ( to je opet trebalo da znaèi: rat -), a doðe, mene æe prvoga da potrefi, videæe ... Ne, ne, ne, to ti je si-gur-no, kao bog!.. . U starog, okorelog ratnika bio je umilio... recimo pravu rijeè: strah, strah od ra ta. Poèeo èovjek stariti, osjetio se umoran, sit toga ivota, pritegla ga porodica i el ja mirnog zakutka, raèunao je veæ dugi niz godina da je s ratovima svr eno i da je nap okon nastupilo doba jednog duljeg mira, raèunao je valjda da je uèestvovanjem u dva grdna rata iskupio »paletu ke« - i sad odjednom, na takvo raspasano raspolo enje, opet r at! Mo da je ta bojazan bila ono to ga je badalo i od èega se u etavao, poslije èvaraka, u svojoj sobi povrh kancelarije i zami ljeno zurio kroz prozor napolje u mrak. Gluha ledena noæ oko nas. I bura je utihnula. Prava ponoæ iz prièa. Pogledah na sat. I zaèudih se: bilo je tek pola devet. Duge su zimnje noæi. Pomislim: pukovnik æe ba neka ko sad biti stigao kuæi, izvinjava se gostima zbog zaka njenja, pere ruke na suho i klanja se desno lijevo nekako kusasto, kao to se klanja èovjek u okratkoj bluzi. Vj erovatno se u domaæoj toplini malko ra-skrabio, odljutio, neæe da mu sluèaj sa Zariæem p okvari taj dan. U daljini naèusmo tutnjavu sliènu tutnjavi mlina to se kotrljao iza brijega te ki tere tnjak »nafta «. Malo zatim, pojavi e se i svjetla. Sad smo ga oèekivali bez radosti i bez nestrpljenja. Kad dotutnja do nas, vidjesmo da su to oni poduzetnici koji raznos e »je eve« po obrambenoj liniji, zadocnjeli u domovinskom poslu ili posjedili negdje u krèmi dok se ispeèe tuèica, pa se sad vraæaju kuæi. Èim razumje e o èemu se radi, odli e m nte benzina, a iz druge vode u hladnjak. Jedan od njih, onaj razgo-vorljiviji, d ebelju kasti ujan, htjede da obraduje Zariæa za Badnje veæe: 84 - O, imam za Vas, gosp'on kapetane, jednu dobru novost: na ao sam vam ono. Iz dal jeg razgovora razumio sam da se radi o klaviru. U ibeniku, kod jedne stare udovic e. Bo e moj, nije nov, nije ne to »prima-primissima« - jedan stariji Partartt, od onih d ugih (tu ra iri, koliko je mogao, svoje kratke ruke); razumije se, trebat æe ne to pop

ravka, ali zamislite, molim vas: èetiri hiljade! Moja kæerka ga je pogledala, ka e: za poèetak, vi e nego dobar. A to se tièe prevoza, to je lako, dovuæi æu ga ja kamionom jedn m kad budem i ao prazan. . . Zariæ se blijedo nasmije i u znak zahvaljivanja a ujedno rukom napravi neodreðenu gest u kao da ka e: Mani ga, ba mi je sad do glavira! ... Nego, ima li uopæe smisla da se gospodin trudi do Benkovca, obrati se ujan pre ma meni, - ta mo emo Vas mi povesti, usput je, izvol'te, izvol'te unutra... - Pa i jeste... - prihvati Zariæ, pa onda meni: - Vratite se, zaèelo i vas èeka dru tvo . Uze sa sjedi ta svoj mali smotuljak i uputi se k teretnjaku. Hristos se rodi, gos'in kapetane! - viknem za njim. On se osvrnu, kimnu mi umor no glavom i tu no se osmjehnu, pa uniðe u kabinu. Za njim se domaæinova ruka provuèe kro z prozorèe i bri no zalupi vrata, a zatim se polako, usudno stade dizati staklo i ot sijeèe me od njih. Teretnjak dva puta zabrunda i krenu. Ja pozdravih odlazak mahan jem ruke prema mraènoj kabini, ne ra-zabiruæi, od odraza stakla, da li ko iz nje vid i moj pozdrav i da li na nj odgovara. Na teretnjakovu zatku upali se malo crveno svjetlo odmièuæi u daljini u viru pra ine. Tada ja okrenuh Niogrm i krenuh za agrovac, u popovu zagrijanu kuhinju. 85 FLORJANOVIÆ Suhonjavi gospodin drijemao je u polumraku praznog kupea i prenuo se tek kad je gvozdena lupa toèkova promijenila ritam. Otvori oèi i opazi da je voz u ao u stanicu. Uz vagon su prolijeta-la niska stanièna zdanja; iroki prozori uokvireni crvenim ope ka-ma u prolasku su se razvlaèili kao u ru an osmijeh ili zijev. Zelenkasta, daleka svjetlost visokih fenjera padala je koso u kupe u nemirnim prugama koje su hitro prelazile preko poda lomeæi se u uglovima, penjale mu se uz noge i tijelo i ibale ga po grudima i sanjivim oèima kao nesu tastveno pruæe. Kola stado e. Ispade kondukter s fenjerèiæem u ruci najavljujuæi povikom konac puta. Gospodin uze torbu za spise koja je le ala na sjedi tu pored njega, bez urbe slo i i sp remi u d ep novine, i stade uz prozor èekajuæi da se izlije svijet. Okrenu pogled prem a gradiæu to se skupio podno bre uljka na kome se dizala stara tvrðava; tu je, prije dv adeset i pet godina, zapoèeo svoje slu bovanje. U luci su dimila dva-tri manja parob roda, a vani na puèini jo je tinjao blijedi jas tamo gdje je zapalo sunce. Putnici su se razilazili izmeðu leja perunike obrubljenih svje e okreèenim pervazom i nestajal i na izlazu. On izaðe gotovo posljednji, èekajuæi da neki radnici to su se vraæali s radn je iznesu iz vagona svoje nespretne drvene odveæ uglate kovèege. Proðe kroz èekaonicu treæeg razreda kroz koju su propu tali putnike. Vojnici upuæeni u »pre omandu«, razdrljenih bluza i odrije enih podvezica na nateklim nogama, razvalili se po svojim sanducima ili po injelu prostrtom na podu; èekaju noæne teretne vlakove tje eæi eludac hladnom mesnom konzervom iz kutija. Seljakinje, zabradene crnim maramama, s bolesnom dojenèadi o vratu, pomireno sjede na klupama i sve njevima. U cijeloj pr ostoriji vlada strpljenje i lebdi nakiseo miris koji odne86 kud podsjeæa na bljuvotinu pomije an sa sumpornim mirisom lo eg domaæeg uglja. Ali napolju ga doèeka dah proljetnog sutona. Tek to su sinule uliène svjetiljke, s ma lom loptom nesigurnog svjetla u jo providnom sumraku. U hrpama jelovih dasaka nas laganih svuda oko stanice proljeæe je razbudilo miris lijesa koji se irio nadaleko u mlako veèe. Mjesto je bilo ne to udaljeno od stanice. Putem je sretao te ake to su se vraæali iz po lja goneæi pred sobom ivinèe natovareno obrezanim lozovim pruæem i modrikasto oma æenim ka tama iz kojih su kropili vinograd. Po pozitcima i pred duæanèiæima sjedili su stariji l judi, pogrbljeni, u prslucima, i izmjenjivali pozdrav i pokoju lijenu rijeè s omrk lim vinogradarima. Suhonjavi gospodin zastade pred velikom, masivnom sudskom zgr adom kakve je po Primorju podigla Austrija. Nadvisivala je svoj skromni okoli i s tajala nesviknuto u njemu. Uz njen ogradni zid od tesanog kamena, sa velikim kam enim kuglama na ugaonim stupovima, vezivale su se niske i ru evne ograde u suvozid u. Pred trafikom prekoputa sudu sjedile su ene, a pospana djeca klatila su se oko njih umorna od proljetnog veèera; vukla su noge po pra ini i naslanjala ote èale glave majkama u krilo, prekidajuæi s vremena na vrijeme njihovo prièanje nepotrebnim i plaèk unjavim zivkanjem. Na nedalekoj stanici manevrisale su lokomotive kratkim i zaso

ptanim pomacima huktajuæi kao razgo-ropadeni bauci; zatim bi jeknuo otegnut i alan piskut, pa opet bahtav pokret ma ine. Putnik se zaustavi gledajuæi zami ljen u sudsku zgradu. Jedan prozor na proèelju bio j e osvijetljen. Ko mo e da bude u ovaj sat u uredu? Taknu ga ne to kao siguran predos jeæaj; on se rije i i pode k zgradi. Ciliknu zvonce kad otvori vrata i uniðe u vestibul. Iz izbe u podzemlju zamumlja m u ki glas i pojavi se poslu nik, raskopèana ovratnika, jo vaèuæi zalogaj. Iz dubine podze g stana udari zapah kuhana zelja i estok vonj ulja to se pr i; uz mali tednjak stajal a je ena i mije ala drvenom licom u tavi punoj iva cvrèanja; za stolom nasred kuhinje s jedili su i uèili kosmat djeèak i djevojèica s naoèarima, povezana ubrusom preko glave, valjda zbog zubobolje. Zablenu e se svi u stranca skrivena polumrakom vestibula. O n se javi podvorniku: Zdravo, ariæu!... 87 Ooooo, Vi ste to, gospo'n savjetnièe!.. . obradova se ovaj negda njem starje ini, bri uæi u hitnji usta, ko bi Vam se nadao!... Marice, evo je do a gospodin savjetnik R a e... ena odlo i tavu i licu protra ruke u pregaèu, pa mu po uri ususret. Srdaèno mu streso e m avu ruku. Djeca su svejednako buljila u nj. Razdraganost doèeka Ra e prekrati pitanjem: Ko je u ovo doba gore u uredu? Gospodin savjetnik Florjanoviæ; on èe æe predveèe doðe... Tako?... Slutnja ga, dakle, nije prevarila. Hoæete li mo da gore k njemu?. . . Ako hoæete, ispratit æu Vas... Hvala, ne treba, ne treba, sam æu. Koji je broj njegove sobe? Èetrdeset i sedam, na drugom katu. Ra e polako pode uza stepenice. Pusto kameno stubi te odzvanjalo je od njegovih kora ka. Uèini mu se da se gore jedna vrata tiho zatvori e. Zavirujuæi u brojeve nad sobama najzad se nade pred onom koju je tra io. Pokuca. Niko se ne odazva. Poèeka neko vri jeme pa pokuca opet. Ti ina. Lagano pritisne rukom na kvaku. Vrata su bila zakljuèan a. Dobi siguran osjeæaj da s onu stranu vrata, odijeljen od njega tom tankom da èanom pregradom, stoji i strepi èovjek, i suzdr ava dah. Tu smo, dakle!... reèe u sebi pa se okrenu i side opet do poslu nika. Nema ga u sobi, poðite ga potra iti. Èuo je podvornikove korake po stepenicama i hodniku, a zatim kratak razgovor u dru gom katu. Uspe se opet gore. Nade ih pred Florjanoviæevom sobom. IzvoPte, izvol'te naprijed!.. . presrete ga Florjanoviæ rukujuæi se. Ja sam bio naèa izi ao, pa smo se tako mimoi li... Izvol'te naprijed, uðite!. . . Ra i se uèini ne to podnaduo, umoran u licu; kesice pod oèima kao da su mu malko pomodri le i nateèene. Poznavao ga je jo s univerze, ma da su se rijetko sretali. Putovi im se nisu ni sastajali ni ukr tavali: Celso Florjanoviæ, nekoliko godina stariji, jur io je za zabavama i avantirama, zalazio u otmjene lokale i dru io se s imuænijima; a on se hranio po menzama i »iskuhava-onama«, poslije veèere sam lunjao gradom u svom c rnom »iberciru« koji mu je majka kupila u »dobroj prigodi«, kad je rodbina nekog umrlog kanonika raspaèavala budza to nepotrebne stvari iz kanonikove ostav tine. Prolazeæi mimo skuplje kafane, ispi-njao se na prste i bacao preko zavjesica kradomièan pogled u njihovu blistavu i zaparenu unutra njost. Kasnije, tokom slu bovanja, izdaleka je pratio i nesvijesno sa svojom sravnjavao Flor-janoviæevu karijeru, koja mu se uvijek èinila z avidnijom i nezaslu eno sretnijom. I tek nedavno, kad je on postao savjetnik ape-l acionog suda a Florjanoviæ i dalje ostao kod okru nog, kao da je dobio neku kasnu i, u ovim godinama, veæ pomalo bljutavu zadovolj tinu, koja vi e nije davala naroèite rado sti. Jo i sad mu se Florjanoviæ èinio, iako ne to ispaæen, mladi i saèuvaniji od njega; jo e uvijek bio lijep èovjek; lice mu je bilo svje e izbrijano a nepokorni svrtak kose jo se uvijek mladenaèki koèio. A on je imao od dugog no enja isvjetlane laktove i prosj eèene rubove rukava, i nikako nije stizalo na red da napokon popravi ona tri krnja zuba koja su mu toliko smetala kod govora. Florjanoviæ sjede za pisaæi sto a njemu ponudi mjesto u naslonjaèu prema sebi. Ra e zapoèe s oèitom neprilikom.

U posljednje vrijeme stigle su nam neke albe u pogledu rada u Va em odjeljenju. .. pritu be na izvjesne nepravilnosti. . . Odredili su mene da izvr im pregled poslova nja. . . (govoreæi to, izvadi iz lisnice pismeni nalog i polo i ga na sto pred Florj a-noviæa; no ovaj ga i ne pogleda). I evo, prolazeæi sa stanice, spazim svjetlo u Va o j sobi, pa pomislim: mo da bolje veèeras, u miru, nego sutra, za uredovnih èasova. .. Molim, molim, meni je svejedno, kako god Vi nalazite za shodno.. . - doèeka Flo rjanoviæ prilièno mirno. Da poènemo s pregledom knjiga? Florjanoviæ izvadi iz ladice knjige i polo i ih na kup pred izaslanika. Trljajuæi naoèar e maramicom, Ra e jo upita: Imate li mo da da mi to prethodno napomenete, da me na togod upozorite? Nema ni ta. Izvolite izvr iti pregled. Dobro. Onda æu Vas saslu ati na koncu. Nataknuo je naoèare i otvorio knjigu. Napolju se bilo veæ skoro sasvim smraèilo. Ipak, sa visine drugog kata vidjela se u daljini, nad lukobranom, zadnja pruga svjetla na zreniku. Pred otvorenim prozoro m prelijetale su kosim strelimiènim letovima lastavice bljeskajuæi kao sedefne stri89 jele i smje tale se sa ivim pred veèernjim cvrkutom u gnijezdima pod prozorskim podbo jem. Na stolu je gorila lampa zaklobuèena zelenim titom. Ra e, nagnut nad knjigama, nalazi o se u obasjanom krugu, dok je èitava prostorija ostajala u mekoj polusjeni. Florj anoviæ je sjedio u svom naslonjaèu, odbiv i se malko od stola i prebaciv i nogu preko no ge, van kruga svjetlosti, nekako po strani od svega toga. Upiljio je pogled kroz prozor, u mrak koji se zgu njavao napolju, i neèujno dobovao prstima po ruèki naslonj aèa. Eto, do lo je napokon i to! Po to je minuo onaj prvi trenutak unezverenosti, odjedno m mu postade jasno da se veæ odavna sprema za taj èas, da veæ odavna nesvijesno oèekuje tog èovjeka. Danima i danima sjedio je tako tu u uredu, ne znajuæi jasno za to, po cij ele duge utljive veèeri, katkad do u kasnu noæ, a to je ustvari èekao ovo to je evo nado o. Osjeti da je veæ pro ivio u sebi svu ovu kalvariju, polako i natenane, u svim nje nim pojedinostima, da se veæ dugo i dugo, postepeno, na male gutljaje, privikavao na ono to je neminovno moralo da doðe i to je sad tu, pred njim. Stoga mu se èinilo da prisustvuje jednom posmrtnom obredu ni ta ga vi e nije moglo da iznenadi i ponovo u zburka. Odatle mu taj mir. Znao je da mora strpljivo i pokorno èekati spora otkriæa isljednikova, otkriæa koja je unaprijed pogaðao i poznavao napamet stavku po stavku, u hronolo kom redu i u ste-penovanju po znaèajnosti. Èim je, dakle, pro ao onaj prvi mo me-nat, njime je ovladala neka omaglica, a neoèekivana i èudna daljina zalegla je iz meðu njega i ovoga to se tu sad dogaða. Veæ kao dvadesetogodi njak na univerzi, Florjanoviæ je bio naèisto s tim da za nj nije o naj obièni redovni ivot, li en svake ljepote i svake »te nje k vi emu«, to provodi veæina koje je poznavao i oko sebe gledao. U kakvom bi obliku morao da se ostvari njego v ideal ivota, to nije taèno znao; ali je osjeæao da bi mu takvo skuèeno, sumraèno vegeti ranje bilo naprosto nepod-nosivo. Bio je siguran da bi on, postavljen silom pril ika u tu »redovnu« koloteèinu, upeo sve snage da iz nje iskoèi, makar uz koju cijenu, i èv rsto je vjerovao da bi mu to doista i uspjelo. Njegov bi ivot morao da bude vjeèito obasjan rado æu, ispunjen udovoljavanjem neprekidnom nizu onih, èesto i sasvim sitnih i bezazlenih prohtjeva za nasladom koji neumorno nièu u du i, vjeèita trka u lovu za osjetima ugode. ivot bez toga èinio mu se besmislen, nelijep i bezvrijedan. Pitanje liène sreæe bilo je za nj jedino pitanje koje postoji, jedini bog kome je slu io. I t o je on zvao lje90 potom, slu bom ljepoti. U proljetne veèeri, ureæi da se sunovrati u ritam huènog i rasvij etljenog dijela grada, koracao je kao u zanosu tek prolistalim kestenovim drvore dom, za aren od stotinu nejasnih udnja, rastvorena ogrtaèa i sa e irom u ruci, usu-sret predveèernjem povjetarcu koji mu je priklapao vjede i rashlaðivao èelo. Njegova ustrep talost gonila ga je uvijek poput predosjeæaja: kao da se za svakim uglom krije nep oznato a na svakom pragu èeka sreæa. Gotovo ni na èasak nije ga napu talo osjeæanje da bi se svakog trena moglo s njim desiti ne to èudesno, nezamislivo, to bi iz osnova usreæil o njegovu egzistenciju i stvorilo mu zauvijek bajoslovno lijep i nezalazno vedar ivot. Èinilo mu se tako vjerovatno i tako prirodno da bi odmah slijedeæim korakom mo

gao nagaziti nasred ceste na punu lisnicu koja æe odjednom rije iti njegovo ivotno pi tanje, ili pasti u krilo Èarobnoj koja èeka. . . Lijep mladiæ, otvorena, privlaèiva lica kroz koje je zraèila ona neumorna unutra nja te nj a za rado æu, Èelso je u svakom dru tvu bio rado viðen i svagdje srdaèno doèekivan. Lakoæa osima s ljudima pribavljala mu je simpatije i otvarala pristup i u takve krugove koji su za druge studente ostajali neumoljivo zatvoreni. Opra tali su mu njegovo skromno porijeklo zato to je u ustajale i sumorne ambijente unosio zraku svjetlij eg raspolo enja i neurastenièarskoj poti tenosti ubrzavao bilo i ulijevao svoju bezbri n u ivahnost. Znao je da sa starim tetkama igra piquet s osmijehom na licu i da kos toboljnim »onkelima« prièa anegdote koje su ih zasmijavale. Spretan, snala ljiv, uslu an, sin primorskog gimnazijskog pedela umio se u nizu takvih dru tvanaca iz vi ih redova uèiniti eljenim gostom, pa malo pomalo i èisto neophodnim. Poèeli su ga neizostavno po zivati na kuæna primanja, zabave, lovove. Slu ila ga je nevjerovatna sreæa na kartama. Postepeno je upotpunio svoju garderobu odijelima potrebnim za odr avanje takvih d ru tvenih veza. Imao je drugova koji su ga na dulje vrijeme pozivali u goste na sv oja poljska imanja. Tako se na koncu sasvim osamostalio i nije vi e zavisio od mr av og mjeseènog iznosa koji mu je otac mogao da alje. A pored svega toga, zaèudo nije za nemario studije i polagao je ispite s nevelikim zaka njenjem. I, to je jo zaèudnije, u sprkos tih uspjeha, nisu ga mrzili ni drugovi-zemljaci, jer je bio sa svakim neu siljeno srdaèan, nesposoban za zlobu i dulju mr nju, ni najmanje nabu-sit, ohol ili osjetljiv, i svakome je rado priticao u pomoæ, ako sa91 mo to nije bilo skopèano s odricanjem od kakvog vlastitog zadovoljstva. Upoznao se sa kæerkom jednog primorca koji se davno iselio u Èile, tamo se obogatio salitrom i o enio kreolku. Razma ena kæerka iseljenika i kreolke, ljupko nastrana i na svoj naèin sentimentalna Dolores, krhke grade, maslinasta lica i neobièno tanka str uka, do la je u Evropu da studira povijest umjetnosti. Vlasnik salitrana, kako se to ka e, »nije alio tro ka za odgoj svog djeteta«. Donijela je sobom, pored svog egzotièno daha i èudnog izmije anog govora, dva sanduka apartnih kostima i alova kakve navodno nose ene u njenoj postojbini, i u njima plesala cu-ecu i cucarachu pred boemskostudentskom dru inom koju je prizivala k sebi i èastila mate-èajem u i aranim kru kastim t ikvicama to se pijucka kroz bombille. Ra e se iz svojih turih ðaèkih dana sjeæao i Dolores; viðao ju je izdaleka gdje prolazi uz ignute glave pod ruku s Celsom, i mo da je, lunjajuæi sporednim ulicama u svom kanon ièkom iberci-ru i hrskajuæi kestenje, potajno za njom uzdisao. Florjanoviæ se s njom o e nio jo kao student i zavr io pravo, s nekoliko godina zaka njenja, u onoj istoj umjet nièki anga iranoj mansardi u kojoj su visjele nekakve sulice i urodenièke ko ulje ukra ene ko icama ptica raznobojnog perja i u kojoj mu je nekad plesala cucarachu. Poslije nego se neko vrijeme uzaludno protivio i praskao, mrgodni stari solitrero morao se najzad pomiriti pa im je poèeo slati redovne iznose dovoljne za izdr avanje. Zav r iv i studije, Florjanoviæ se vratio u Dalmaciju i obavio u jednom primorskom gradiæu o nih nekoliko godina prakse, uvijek uz obilnu pripomoæ staroga, a onda dobio svoje prvo namje tenje kod kotarskog suda u Raljevcima. Pa i tada je sve i lo glatko. On je i dalje svladavao neprilike savr enom lakoæom. Bri ge su se razbje avale kao prepla ena jata od non alantnog uzmaha Celsove ruke s krupni m topazom. Za Raljevcima slijedilo je jo nekoliko provincijskih mjesta. Gdje god bi do ao, svagdje je umio da udesi ukusan ivot, sa mnogo cvijeæa, s kakadu-ima u krle tkama u obliku pagode, s policama punim kakteja i s velikim fikusima koji su zap remali pola sobe. Uprilièavao je izlete, dirigirao kadrile, aran irao koncerte s usi -djelicama koje su udarale klavir i s mladim uèiteljima koji jo nisu zaboravili ono ne to violine to su nauèili za dvije-tri godine u preparandiji. Kao vihor razbudio b i uèmalo palanaèko èinov-nièko dru tvo na otmjeniji, dostojniji ivot, zaveo bi primanja, 92 piknike, zabave, igranke. Usred zime i u srcu Zagore, u kakvim Raljevcima ili Br ekanovcu, umio je da preobrazi najvulgarniju opæinsku vijeænicu u ukusnu plesnu dvor anu; svu bi je uproljetio imitiranim granèicama rascvalog badema koje su nekoliko dana do kasno u noæ pravili on i Dolores, uz pomoæ kakvog ambicioznijeg mlaðeg porezni ka ili brijaèa-mandoliniste, naljepljujuæi na granèice ra eljke ili divlje kru ke izrezane latice od krep-papi-ra. U Raljevcima je ostala nezaboravna jedna takva Florjano viæe-va »tete des fJeurs en hiver«.

Treæe godine slu bovanja u Raljevcima rodila im se mala Zoe. Bilo je muke s tim poroða jem! Dolores se, radi uske karlice, tri dana muèila, a nikako da rodi. U zadnji èas, nakon uzbudljivog telegrafiranja, konfuzije, noæne jurnjave u autu, prenijeli su je u grad gdje se napokon sretno porodila. Ali poslije nekog vremena Florjanoviæu bi dojadio ivot u jednom mjestu, i tad bi za peo iz sve snage da se odatle iskopa. Obasipali su, Celso sa svoje strane a Dolo res sa svoje, uplivnije poznanike oèajnièkim pismima, jadali se da je za civilna èovje ka ivot u takvoj zaostaloj sredini »apsolutno neizdr iv«, i najzad se stvar, kao i obièno , sretno rje avala: dobio bi premje taj. I tad bi opet poèelo sve iznova: koncerti, pi kniki, plesne zabave sa cotil-lonom i tete-masquee-om, pa ponovna razoèaranja, nei zdr lji-vost, jadikovke, ekspresna pisma i brzojavi, i ponovni premje taj. Svake god ine otpirili bi preko ljeta na put po Italiji i nasr-kali se ivota, u itka, uspomen a za èitavu narednu godinu Raljevaca ili Dubrovca. Uvijek se sjeæao jednog dana s pr vog od tih putovanja, jo prije nego se Zoe i rodila. U malom talijanskom gradiæu, u morni od obigravanja i razgledanja, sjedili su on i Dolores u gostionici na neko j piazzeti i pisali znancima razdragane dopisnice. Napram njima se harmonièno diza la fasada katedrale sa toplom smeðom patinom; plokata pred njom bila je poplavljen a suncem, i oèi su sneno mirkale od jarkog svjetla. U hladu, pod lakim lepetom plat nene strehe, u ivali su u toploti vedrog dana, neposredno, iskonski, kao bubice il i gu teri. Pred njima na stolu vrèiæ bijelog vina, pitkog ali prevarnog, peèenka i jo mok ra salata sa sve njiæem crvenih rotkvica. Nasred plokate osmerokutna èesmica, pocrnjel a od vode i obrasla kadifom mahovine, sva je previrala i bacala srebren mlaz u s vijetloplavo nebo koje se prostrlo nad svime, bez oblaèka, bez ptice, tako vedro i beskrajno kao da nikad ne tamni. Uljuljani od umora, od sunca i vina, srkali su dugim i mirnim gutljajima taj kratki èas koji je 93 nekim pravim èudom postao zaèarano neprolazan. Najednom se Dolores preobrazila, ozar ilo joj se lice: bila je noseæa, i tad je po prvi put osjetila da joj se pokrenulo dijete u utrobi. Florjano-viæ se u kasnijem toku ivota veoma èesto navraæao na tu uspo menu; taj mu je èas zauvijek ostao u pamæenju kao praobrazac sreæe, kao prizrak kraja gdje caruje bla enstvo i gdje sunce nikako ne silazi s neba. Poslije petnaestak godina provincije, Florjanoviæ je premje ten u grad, kod okru nog s uda. Don Pedro je jo uvijek redovno slao pripomoæ. Ukusno su namjestili stan, slo ili svoje stalno dru tvance koje su saèinjavali jedan marinski oficir srednjih godina i jedan zubar sa enom Njemicom; ruska emigrantkinja, postarija, gospoðica sa dvostru kim prezimenom koja je davala èasove iz raznih jezika; slikar koji je slikao Zoe k ad su joj bile tri godine i s kojim se pregovaralo da je slika opet, u balskoj t oaleti; uèiteljica klavira koja je diplomirala u Pragu; i na koncu, jedan strani k onsul ne enja. Pro lo je tako pet- est godina nepomuæenih bilo kakvom ozbiljnijom brigom . Prvog èetvrtka u mjesecu imali su ur-fiks a subotom naveèe dru tvance se redovno sast a-jalo na posijelo u Cercle fran^ais, u kome je Florjanoviæ bio jedan od osnivaèa i èl an suda èasti. Zoe je marljivo posuðivala knjige iz biblioteke Cercle-a; spremala se da poslije mature upi e na sveuèili tu francuski jezik i knji evnost, i Florjanoviæu je v i e puta napominjano kao sigurna stvar (ma da on nikad nije direktno pokretao to p itanje) da æe joj biti dana stipendija francuske vlade. Na jednoj priredbi Cerclea Zoe je igrala u nekom skeèu Henri Lavedana s mladim in enjerom Andreom koji je ned avno stigao kao namje tenik dru tva Bauxites reunies i bio postavljen za tehnièkog dir ektora malog boksitnog rudnika u Draèevcu. Osim toga, Zoe je uèila klavir i pohaðala ko lu ritmièkih vje bi. A bila je tek pupala. Vitka i tamna, imala je mamim stas i boju . Lice joj je bilo jo upola djetinje, a oko jo ne sasvim formiranih usta, vjeèito ne mirnih i nestalna oblika, titrao je osmijeh kao divlja ru a to treperi u vjetru. Èelo joj je bilo uokvireno ruda-stom kosom, povijenom uz glavu, kao ubarica od astrah ana. (Ta nepokorna kosa, to joj je bilo nepobitno od tate; i Florjanoviæ se svaki put iznova naslaðivao u toj konstataciji, gledajuæi je na plesu gdje pudra masni nos iæ dok joj kavalir apæe komplimente.) Otkako je poodrasla, Celso i Dolores kao da su pro irili svoj mali krug, dobili u njoj drugaricu. Savr eno su se slagali u ukusima, nagnuæima, eljama; nazivali su se medu sobom »na tercet«, 94 jedno drugome tepali i pridijevali razna imena odmila. U porodici se strogo pazi lo na imendane i roðendane, i o tim prigodama iznenaðivali su dvoje treæega pa njama i p

oklonima. »Zar ne, kako je lijepo biti jo mlad a imati veæ ovako veliku kæer?« - govorila je Dolores Celsu dr eæi ga za obe ruke i gledajuæi ga jo uvijek zaljubljeno u oèi. Ona i h je sustigla na alu sreæe jo za njihova sunèanog dana, i sad su sve troje u jedan gla s slavili ivot u podnevnoj radosti. O, mala Zoe! To je bila najveæa radost, najveæih ushit u njegovom ivotu! Sve je na njoj bilo èudesno, besprimjerno! Ni ta za nju nije njemu bilo te ko, ni ta preskupo, ako je samo dostojno nje! Svaka du nost bila je laka , svaka rtva bila je zadovoljstvo. I zar se to mo e zvati rtvom ako se cvijetu dadu one dvije-tri kapi rose to mu trebaju da se ljep e rascvate, da ivlje razgori svoje a re? Zar nije èisto grijeh uskratiti mu ono najnu nije? I zar nije, na koncu, oèinska d u nost dati djetetu radost, zadovoljstvo, sreæu? I ko bi mogao zahtijevati da èovjek n a njoj tedi, da se cjenka sam sa sobom nad kakvim njenim malim zadovoljstvom, nad jednom toaleticom koju eli! tediti na maloj Zoe, koja uz najmanje, uz najskromnij e, zablista ljep e od ijedne druge!... Biti sretan, sad je bilo i du nost prema svom djetetu. Ali iz Èilea poèeli su stizati nepovoljni glasovi. Najprije neizravno, jer je stari veoma rijetko pisao. Florjanoviæi su mogli razabrati da su mu poslovi krenuli nizb rdo a da on nije saèuvao dovoljno hladnokrvnosti i vlasti nad sobom da se u tom pa danju ustavi na jednoj odreðenoj taèki i spasi ono to se spasiti da. Impulzivan i sir ov kakav je bio, poèeo je forsirati, upustio se u nekakve bezizgledne spekulacije koje su ga dokraja uni tile. Neki su govorili da je pao u mre e jednoj grupi spretni h probisvijeta koja ga je prevarila i do gola opljaèkala. U tom èasu zadesi ga i enin a smrt. Dolores se odva i, iako s predosjeæajem da je veæ sve kasno, da mu otvoreno pi e o njegovim poslovima. Savjetovala ga je da makar i uz najnepovoljnije uvjete re alizira ostatke svog imetka i da doðe k njima; ono to odatle dobije bit æe mu vi e nego dovoljno da provede mirnu i bezbri nu starost na primorju odakle je i potekao i i z koga je oti ao jo kao osamnaesto-godi njak. Ali stari se raspalio i gotovo uvrijedi o. Nedaæa ga je uèinila krajnje osjetljivim i jo razdra ljivijim nego to je i inaèe bio, a ga je vrijeðao i najmanji znak sumnje ili nepovjerenja u njegove sve nove i sye nestvarnije planove i kombinacije. »Znajte« grmio je u svom odgovoru »da sam ja u ivot veæ tri 95 puta bio sasvim propao, pa èak i ko ulju sa sebe prodao, i da sam se svaki put sam s vojom snagom opet podigao. I dajem vam rijeè da æe tako biti i ovog puta!« to je dublje padao u propast, tim je raspaljenije sanjao o poslovima sve to veæih razmjera, i tim je groznièavije i ao za svojim fantazmom. U pismima, koja su valjda iz potrebe d a se pred ma kim istutnji i nadimlje sad bivala ne to èe æa, èisto kao da se grozio svoji neminovnim prodorom, koji æe znaèiti tim veæi uspjeh èim drugi u nj manje vjeruju, i ko ji æe biti tim porazniji gotovo kao neka zaslu ena kazna za sve one to su se ogrije il grijehom malodu nosti i to ga nisu dokraja pratili s punom vjerom. U tom groznièavom sanjanju, pade mu kap. Stari solitrero, kako im je poslije njegove smrti pisala jedna roðaka pokojne mu ene s kojom se izgleda, bio spandao, prosjedio je posljedn ja dva mjeseca u naslonjaèu, uzet, izbeèena oka i opu tene usne niz koju se cijedila s lina, svejednako buncajuæi o svojini rudnim poljima i d inovskim transakcijama. Na k oncu im je javljala da su poslije njegove smrti vjerovnici razgrabili i zadnje o statke, a da su njoj ostale samo neke kuæne stvari, »sve u svemu starudije bez vrije dnosti« koje da joj je Pedro pismenim aktom jo za ivota poklonio. I tako Florjanoviæima napreèac presu i stalna pripomoæ i ujedno isplinu nada u nasljedst vo. Ipak, Celso se nije dao. Hvala bogu! Iæi æe nekako i bez toga! Samo zdravlja, zd ravlja i dobra raspolo enja! Sve æe se drugo veæ nekako urediti! Ako bi mu se uèinilo da je Zoe ne to sjetna, pomislio bi: »Sirota! trpi joj ponos.« Ganuo bi se, uhvatio bi j e za tanane podlaktice i privukao je k sebi, te bi joj govorio: »Ti se ni ta ne brin i, ni ta tebi neæe faliti. Upamti, du ice, glavno je ne klonuti. Vidi , tvoja mama i ja nikad ni za jedan èasak nismo klonuli duhom niti se prepustili oèajanju. A bilo je, dabome, u poèetku i te kih momenata. Mamim tata jako se ljutio na nas kad smo se uze li, nije nikako mogao da nam to oprosti. Bilo nam je te ko, pomoæi ni s koje strane« ( zaboravio je da je takvo stanje trajalo usve tri ili èetiri mjeseca ), »ali mi nismo gubili hrabrosti, znali smo da uvijek treba gledati u buduænost, nismo uopæe htjeli da mislimo na to...« Meðutim, izgledalo je da se Andre prilièno zagrijao za Zoe. Svake subote dolazio je u grad na plesove ili na sastanke Cercle--a. Po Celsovu sudu, Andre je bio ono n

ajbolje to se, u tim prilikama, moglo za Zoe po eljeti. Imao je izgleda na lijepu k arijeru, bio je svjetskog pona anja, besprikoran u toaleti, ivahan u konverzaciji. Ukusno je i znalaèki izmjenjivao razne kombinacije iz svoje ne ba pretjerano bogate garderob e. Crvenkasto-smeðe karirano odijelo sa pump-hlaèama davalo mu je uspio izgled poslo vna èovjeka kad bi ponekad jutrom dojurio iz Draèevca da na banci podigne novac za i splatu radnika. To isto odijelo, samo bez aktenta ne i sa puloverom, pru alo je potp unog sportsmana i bilo kadro da pobudi asocijacije na golf, na svjetlo uti trkaèi to rpedo-auto, na Saint Hubert. Isti karirani crvenkastosmeði kaput, ali uz sive flan elske hlaèe, davao mu je ton le ernosti savr enog prijepodnevnog gospodina. Kompletno pak sivo flanelsko odijelo odisalo je nepatvorenim i neusiljenim gospodstvom kom e nije stran ni izvjesni smisao za umjetnost i za lijepe stvari uopæe. A i zadnja neiskori tena kombinacija: karirane crvenka-stosmede pump-hlaèe sa sivim dvorednim k aputom, mogla je da eventualno doðe do upotrebe, na primjer u kakvom skeèu koji su i grali u Cercle-u, i to za ulogu èovjeka koji oèevidno ne zna kako se treba odijevati . Na plesove, zabave, ili na proslavu 14. jula, kad bi konsulat razaslao pozive najavljujuæi da æe tog dana »arborera sonpavillon«, dolazio je neizostavno u smokingu; f rak nije nosio ni na gala plesovima, jer je tvrdio »que ga veillit«. Andre nije bio neki ljepotan, ali je bio agilan, ustar, sam nerv; omalen no taènih razmjera, uspravan, kao daska ravnih leda. (Pa i pored te ispr enosti ili mo da ba zb og nje katkad je pobuðivao pomisao na nesuðenog grbavca). Ne to ga je malo kvarilo to t o su mu se kod ireg osmijeha otkrivale desni i korijenje zubi oivièeno blijedozelen im obrubom kao draèa morske iglice, a izmeðu desni i usana spu tala se neka resica pop ut fe-stonèiæa u lo ama u teatru. Dodu e, Florjanoviæ bi po svom liènom ukusu bio volio ne veæe irine kod svog buduæeg zeta; èinio mu se othranjen vi e metodièno æu nego obila tinom avoj njegovoj bodrosti kao da se nasluæivala snagom volje nadvladana kr ljavost. »Ali takav je dana nji tip mu karca« tje io se Florjanoviæ »ukus se promijenio.« Jednom je Andre malu porodicu pozvao na izlet u Draèevac i poslao po njih auto. Bi la su to dosta otrcana poslovna kola, i s mukom su se njih troje potrpali na str a nje sjedi te; naprijed kod ofera bila je ukrcana gvozdena fla a kisika. Hladnjak se p u- io u te koj uzbrdici; nekoliko su se puta ustavljali jer je ofer morao da ne to proèaèk u stroju, i svaki put kad bi dalje krenuli ostavljali su za sobom na cesti lokv icu ma inskog ulja koje je 96 97 iscurilo iz motora. Andre ih je poèastio hladnom zakuskom i iznio preda njih tuce krahrla èijoj se raznobojnosti Zoe djetinj-ski veselila; to je bilo ostvarenje jed nog davnog neostvarenog sna - za tim je udila jo od djetinjstva, gledajuæi na egzerc iru vojnike kojima je znoj probio kroz koporan kako s glogotanjem i uz o tro skaka nje jabuèice iskapljuju fla icu u kojoj naglo ose e obojena tekuæina. Celso bi radije bi o zalio jelo èa icom vina ili piva, ali nije rekao ni ta; a Andre je kao usput napomen uo da bi izlet na èistom zraku bio apsolutno nespojiv s alkoholnim piæima. Kad je Andre po ao na dopust u Francusku, bio se prosuo glas da je premje ten i da s e neæe vratiti. Florjanoviæi su mu predali kao poklon za njegovu sestru èajni stolnjak i jedan pas izvezen narodnim arama. Andre se javljao razglednicama na kojima je bila potpisana i sestra, poslao Zoji ilustrirane prospekte »La France en auto« i »Les chateaux de la Loire«, i, protivno ma-lomje tanskom govorkanju, po isteku dopusta vr atio se. Taj Andre bio je sad sva Florjanoviæeva nada. Da, ekonomski slom staroga bacio ih je u veliku nepriliku, ma koliko to Celso ne htio priznati pred svojima. To je bio poèetak svega. Istina, i ranije je u Florja noviæevom rukovanju s novcem maloljetnika bilo manjih neurednosti, koje su mogle d a se podvedu pod pojam aljkavosti i »nea urnosti«, novèanih doznaka provedenih u knjigam a s izvjesnim zaka njenjem, i tome slièno. To su ustvari bile kraæe pozajmice, koje je »sudac od sirota) pokrivao èim bi stigao novac iz Èilea. Ali kasnije, kad su po iljke s taroga postale neredovitije i poèele izostajati, te su pozajmice bivale dugoroènije i veæe, stara se pokrivala novom, ili vi e manjih jednom krupnijom, pri èemu je ostaja o i jedan pretièak, za tekuæe kuæne potrebe. Celso je pravio planove kako æe ogranièiti iz datke, odreæi se nekih suvi nih tro kova, tako da æe i bez tastove pomoæi nekako izlaziti kraju i sa samom platom. Samo, za to je bilo potrebno naæi negdje jedan »stanoviti i

znos« da se pokrije dosada nji manjak. Osvrnuo se oko sebe i poku ao da kod nekih pozn anika, jaèih trgovaca i industrijalaca, obazrivo i izdaleka opipa teren za ne to veæi zajam. Ali stvar nije i la. Izgleda, tovi e, da je veæ taj obazrivi korak pobudio prve sumnje i prva govorkanja. Tad je poèeo da se kocka. Spoèetka ga je karta prilièno i la, èa k je u jednom momentu bio dosta blizu onom »stanovitom iznosu« koji bi èitavu stvar ur edio i izgladio. No tad se sreæa naglo okrenula i po la naopako. Upadao je sve dublj e u gubitak. Uvidio je da u nekim godinama ne nailaze vi e oni talasi lude sreæe koja ga je u mla dosti znala pratiti. A spoznao je i to da je s malomje tanskim advokatima i trgovc ima kudikamo te e igrati nego s èuvenim igraèima s kojima se susretao kao dak i koji s u zaprepa tavali svojom hladnokrvno æu i ludom kura om, praæeni prièama o èitavim imecima d venim ili izgubljenim, s jednakom hladnokrvno æu, za jednu samu noæ. Ovi malomje tani ig rali su podmuklo, nekako pozemlju no i bez sjaja, ne brinuæi se ni najmanje za elega nciju igre i ne tra eæi nikakva zadovoljstva svome samoljublju u o troumnim kombinacij ama i blistavim tiradama. Ni najoriginalniji »potez« kod njih nije palio vi e od jedan ili dva puta, pa i tad#bi poluèio sasvim umjeren efekat; a oni su taj gubitak rad o podnosili, kao obol koji plaæaju za jedno saznanje koje æe im u daljem toku igre b iti korisno i plodonosno. Kad bi upoznali suigraèa i njegov naèin igre (a to je bio ustvari ne samo njegov naèin igre, nego njegov naèin mi ljenja i ivljenja, sama okosnic a njegove psihièke liènosti), nije bilo vi e naèina da ih èovjek nadjaèa ili nadmudri, èim tako napipali »svog èovjeka«, medu njima kao da se preæutno uspostavljao neki savez, i n evoljnik je dobivao osjeæaj da on sam igra proti svima njima zajedno a svi oni zaj edno protiv njega sama. I tako ne samo to se Celso sve vi e udaljavao od onog »stanov itog iznosa« kojim je trebalo da zaèepi rupu u polozima maloljetnika, nego se dapaèe t a rupa sve vi e irila i produbljavala da bi se iz nje pokrili igraèki dugovi. A kako nedaæe nikad ne dolaze pojedinaèno, nekako u isto doba obolila je Zoe na pluæima. Treb alo je poslati ju negdje u brda, a nije bilo moguænosti. Sad je i tu nemoguænost osj eæao kao svoju krivicu, pa se i zbog toga grizao. Bilo se poèelo govoriti o ratu. U nekoliko prilika tako je zagustilo da je rat izg ledao neizbje iv. Florjanoviæ je o ivio. udno je i èekivao novosti, slu ao na radiju razne anice, ivo o tome raspravljao. Svi su se èudili odakle odjednom u njemu toliko zani manje za politiku, prema kojoj je ranije uvijek bio potpuno ravnodu an. Naveèe, posl ije kakvih povoljnijih vijesti (a to je znaèilo vijesti da æe biti rata), odlazio je iz kafane kuæi laka koraka, zvi duèuæi raspolo eno, i lijegao mirnijeg srca i s vedrijom perspektivom pred oèima. No uskoro bi meðunarodna zategnutost popustila, opasnost ra ta bi se rasplinula, a njegov optimizam opet bi klonuo. Indignirano je odmahivao glavom, videæi kako i velesile kukavièki podvlaèe rep, bez trunka vite kog osjeæaja èasti. 99 Izaslanikov glas dozove ga u stvarnost. Je li ispravna ova priznanica maloljetnih Pekiæa na dvadeset i pet hiljada? Ne, to je falsifikat, odgovori Florjanoviæ jednostavno i bez premi ljanja, jedva i pogledav i papir koji mu je Ra e predoèavao. Izaslanik opet uroni u knjige. S vremena na vrijeme vadio je iz torbe neke papir e, sravnjavao ih s knjigama i pribilje avao u svoj notes podatke i brojke. »Dotle je dakle doprla kontrola« pomisli Florjanoviæ »malo vi e od polovice. Znaèi, do konca ima jo skoro sat vremena«. I ti Pekiæi! Gotovo svake sedmice prolazio mu je kroz ruke kakav spis u vezi s nji ma, èuo je i izustio stotinama puta to ime. Otac im je poginuo u rudniku u Americi pa su dobili znatniju asi-kuraciju. alio ih je, dabome, sad kad je o njima malo razmislio. Bio je meka i ganjiva srca. Nerijetko bi onu malu golu dravu djevojèicu i z okolice to je prosila na uglu kod velike trafike doveo kuæi da je Zoe umije i nah rani. Ali na tim bla enim Pekiæima nikad se dotad nije ozbiljnije zadr ao. Kad je misa o tako blijeda, tako nemoæna! Njega je moglo da prisno takne samo ono to se moglo d a predoèi. A ti Pekiæi bili su upravo nesposobni da poprime vid slike! Ma koliko se s njima sretao u spisima, uvijek su ostajali jedno golo ime, cifra, naslov jedno g poslovnog predmeta! I ba povodom tih Pekiæa sve je izi lo na vidjelo. Florjanoviæ baci pogled na Ra ino tjeme pognuto nad papirima. Krug svjetla lampe na stolu oznaèavao je krug doma aja tog èovjeka; sve ono to ostaje van tog kruga, utopljen o u zelenkastoj mekoj polusjeni, nije njegovo carstvo. Tu sve pline, mota se, sp aja na neki tajanstveni naèin sa slobodnim prostorom napolju, i iz te polusjene èovj

ek mo e da se po spiralama svoje misli, po tananim vlakancima svojih osjeæaja izvuèe o datle, iz te omeðene prostorije, i da se vine u druge predjele, u druga raspolo enja . Gledajuæi onoga pod lampom, Florjanoviæ je na mahove imao osjeæanje da se u svome na slonjaèu neosjetno izdi e, izdi e, da gleda pognutog èovjeka iz velike daljine, daleko p od sobom, sitna, umanjena, kao one siæu ne ljudske figure koje vidimo sa visine zvon ika, i da glas koji se u prekidima muklo javlja, jedva dopire do njega, nerazgov ijetan i neponjatan. Ipak, od toga èasa kad je pomislio da je istraga prevalila polovicu puta, kao da j e time sam sebi odredio vrijeme, te mu sad krv poteèe br e i minute to protièu poèe osjeæa i kao kucanje u 100 svome bilu. A misao je letila, nestalna i povodljiva kao omamljen leptir, dodiru juæi se bez reda sjeæanja od juèe i onih od davnine, budeæi davno pozaspale do ivljaje i s pajajuæi ih s onim svojim svje ima. Hiljade sjeæanja na koja ko zna otkad nije pomisli o poèe e iskrsavati, bezuzroèno, sama od sebe', isprepliæuæi se sa ivom stvarno æu koju je osjeæao jednako ne ivom i nestvarnom kao i tu daleku pro lost. Sve te pomisli i slike izlazile su mu pred oèi bez povoda, izjednaèene medu sobom, nanizane u istoj ravnini , nekako èudno, nestvarne kao u snu i, ravne po va nosti i te ini. Svako sjeæanje kojeg bi se krilom misli dotakao pu talo je od sebe svoj slaba an i prisan glas, i iz njeg a se izvijala nit njegove skromne istorije. Po asno su se mno ili ti razbuðeni glasovi , ovijali ga i uljuljkivali, i on se u njima kretao kao u oblaku. Sjeti se, bez ikakve veze, odlaska iz Dubrovca kad je ¦premje ten u grad. Èitavo se mjesto iskupilo na ispraæaju, ko da se s njima oprosti a ko iz radoznalosti i elje za prizorima; du go su za njim mahali e irima i maramicama dok su odlazili u traljavom taksiju do na jbli e eljeznièke stanice; i oni su odvraæali mahanjem rupèiæa uspinjuæi se serpentinama c e i izbavljajuæi se iz tog legla, sve dok im jedna o tra okuka ne zakloni vidik. Pok uæstvo su poslali veæ ranije teretnjakom, a sobom su nosili samo sitniji prtljag, cv ijeæe to su im poklonili na ispraæaju, krletku sa Zojinim kanarincem i ruèni gramofon z a izlete. U vozu sjeæao se o tro toga detalja prevrnula se s police krletka i ranila kanarinca. Kleèali su oko njega na podu po kome se rasulo proso i razlila voda, a Zoe je oèajno vriskala dok je ptice zadi-salo u posljednjim trzajima sklapajuæi pa opet naèas otvarajuæi oèi. I kasnije, kad god je Zoe le ala s vruæicom i ubrzano disala, p rividalo mu se u njenim oèima izdisanje onog kanarinca. O Zoe, Zoe! U misli mu se pojavi onakva kakva je bila na posljednjem balu minule zime na kome je izabrana za kraljicu. Ispod oka ju je cijelu veèe pratio kako sva sretna plovi salom pod ru ku s Andreom. Bilo joj je zabranjeno plesanje jer je pred kratko vrijeme primila pneumotoraks (»pneumo«, kako su ga u porodici familijarno nazivali). Poveli su je n a bal pod uslovom da æe ot-plesati samo jedan ples. Ali ko joj je mogao uskratiti da ple e kad joj je to pravilo toliko zadovoljstvo! To malo ogre enje neæe joj valjda na koditi, a u naknadu æe sutra prele ati cijeli dan. Pro la je pored njega, u dugoj sti lskoj haljini od blijedoru ièa-stog tafta, obje ena o ruku Andreu, malko omamljena od a mpanjca, s dra esno uneredenom kosom i s nakrivljenim diade101 mom na glavi. Na djetinjim usnicama izbile su joj sitne gra ke znoja, a od »pneuma« pl itak dah davao joj je stalno izraz zadihanog ushita. Prolazeæi nagnula se preko ra mena k ocu i pri apnu-la mu na uho: »Ba sam sretna!« Florjanoviæ se trgne. Htjede da se otme tim sjeæanjima koja su ga razmek avala i slabi la mu snage. Rije i se da pogleda u lice onoj misli koju je veæ toliko puta mislio, ali uvijek uvijeno i ne-domi ljeno, kao kri om od sama sebe. Na koncu, nije on slabiæ! Ako je ba neizbje no on æe smoæi snage; on æe i to uèiniti, znat æe da i to na se primi. u neko vrijeme prokljuvava ta misao i sve nametljivije iskrsava pred njim: ako t o uèini prije nego pukne skandal, time æe u tediti svojima srozavanje do posljednjih s tepenova. A time æe im, to je najglavnije (jer treba biti realan!), i saèuvati penzij u, bar donekle ih obezbijediti. Ta misao neprestano radi, zapretano i tiho, i od luka neopazice dozrijeva i èvr-sne. I to ne kao njegova odluka, nego kao neèija tuda , izvanja odluka koja se neumitno nameæe i koju on mora da primi. To on mora da uèin i (valjda po prvi put u ivotu osjeti taj »mora« u punoj njegovoj te ini i ozbiljnosti); on to duguje familiji. Jer sve to je dosad za nju radio, sva briga za nju, sva l agodnost koju joj je pribavljao, sve to kao da nije on plaæao, nije sobom plaæao. Po stade mu bjelodano da je èitav dosada nji njegov ivot bio samo jedna neprestana trka

za zadovoljstvom, jedno neprekidno bunilo sreæe. To je bio jedini smisao njegovog i vota, jedini pokretaè svakoga njegovog djela. Èak i onda kad je vjerovao da ne to radi zbog drugih, da se rtvuje za porodicu, i to je ustvari bilo zbog vlastitog zadov oljstva, zbog zadovoljstva koje je nalazio u rtvi. Sve je to bilo jedno veliko dj etinjstvo koje se proteglo eto skoro do danas i kao da je tek danas, na krajnjem pragu ivota, postao odrasli. Tek mu se sad jasno postavilo pred oèima: sve u ivotu mora se najzad negdje i nekako platiti; ni ta tu ne biva bez neke protute e koja se kad tad mora da pojavi. Odluka je u njemu spremna, èeka kao zapeta; i to je osjeæao neæe zatajiti. Oh! A njegovi kod kuæe o svemu tome ni ta i ne slute! Kako li æe se prene raziti kad im stigne glas! A ko æe im prvi to javiti? Hoæe li Ra e poslati poslu itelja da ih obavijesti? Ili æe se ipak naæi kakav prijatelj da izvr i tu muènu du nost? Od pomi li da æe sramotu prevladati ganuæe, smilovanje nad njim, da æe ga njegovi najmiliji, z bog te tople prosute krvi, osjetiti jo jaèe i prisnije svojim, da æe èitava njegova pro l ost i njihov zajednièki ivot, i njihova meðusobna ljubav, biti zaogrnuti i za tiæeni 102 od sramote tom njegovom vrhovnom rtvom kao toplim pla- tem, i gotovo blagoslovljeni njegovom krvlju od te pomisli obuze ga neko krajnje slatko milje, slast bezgran iènog davanja sebe. O Zoe, Zoe! to æe biti s njom? Neæe je valjda Andre, poslije ovoga, ostaviti! Neæe post upiti tako nekavalirski, sad, u najte im momentima!... »Oh! da jadnica zna to sad pro i vljuje njen tata!. ..« raznje i se zaèas nad samim sobom. I ta sitna okolnost to je o s ebi govorio u treæem licu »njen tata« , ta mala, glupa rijeè, ta posvojna zamjenica, ina tako beznaèajna i tako li ena svake emotivne snage, sad je odnekud imala silnu moæ gan uæa. Duboko uzdahnu, ali mu se dah presijecao; oæuti blizinu suza; ukruti vilice, o tr o udahnu dva-tri puta, i opet zavlada sobom. Isljednikov rad primicao se kraju. Florjanoviæu se uèini da se posljednje stranice o kreæu sve br e. Opipa spravicu koju je izvukao iz ladice i spremio u d ep, bez taèno odr eðene misli, jo kad je izaslanik pokucao na njegova vrata. Stiskao ju je èvrsto u ruc i, kao kljuè iz bezizlaznosti. Bio je to mali revolver poniklovane cijevi i s dr kom od sedefa. Izgledao je bezazleno, kao da spada u garnituru s isto tako sedefnim dogledom za teatar, i kao da i slu i samo za to da se iz njega, uz osmijeh i reve rans puca iz lo e u lo u, medu znancima u fraku i s papirnatim fesom na glavi. Eto, i taj mali bezazleni predmet razbudi u njemu sjeæanja. Kupio ga je jo dok je slu bova o u Raljevcima, poslije onog prvog putovanja u Italiju, kad jeTJolores oèekivala p oroðaj. Naveèe, po to bi se smraèilo, izlazili su u etnju van varo ice; Dolores nije htjel da se onako nezgrapna pojavljuje meðu svijetom. Bila je suha jesen, i veèeri su ba k ao i u ovo kasno proljeæe bile blage i zamorne. Proèulo se da se u obli njem selu poja vilo pseæe bjesnilo, a Dolores se ludo bojala bijesnih pasa. Tad je eto nabavio ta j revolver i nosio ga sobom na tim etnjama. O, kako se Dolores pripijala uza nj, kako je koracala sigurna, gotovo ponosna uz tog jakog mu a koji u d epu ima revolver , s kakvim se osjeæajem ugodne za tiæenosti oslanjala o njegovu mi icu! Sjeli bi, pod be zgraniènom kapom zvjezdanog neba, podno kakvog drveta. utili su u prorijetkoj sjeni bagrema, Dolores je sa slatkom jezom prislu kivala dokoni lave iz zaseoka pod bre ul jkom; gorila je luè pred jednom kuæom na gumnu i èulo se jasno u mirnoj noæi kako tamo n eki pripiti èièica psuje i hoæe da bije dijete koje se otimlje i krivi, a majka ga bra ni i alje staroga da legne. Jedan 103 jedini metak ispaljen je iz te spravice. Tad je i Zoe veæ bila s njima mogla je im ati est ili sedam godina. Slu io je tada u Bre-kanovcu. Vraæali su se u koèiji opæinskog naèelnika s izleta. Vozili su se pje èanikom mimo glavice na kojoj se bijelila seoska crkva; toèkovi su se meko i neèujno okretali u dubokim pr inama kao da su gumom obloèeni , a oni su u kolima pjevali neku pjesmu koju je Zoe volila. Najednom se odnekud stvori nekakva crna ptièurina i nadoveza se kola. Nikako da je otjeraju. On je ust ajao i razmahivao e irom i eninim suncobranom, ali bi ptica samo zakratko zaostala p a ponovo nadlijetala nad koèiju s graktanjem. enino se raspolo enje zasjeni, gotovo k ao nekim rdavim znamenom, a Zoe samo to ne bri nu u plaè. Tad on izvadi revolver i up eri ga na ptièurinu Dolores je zaèepila u i a mala Zoe èekala otvorenih usta, sa zadr ani krikom, da prasne pucanj, kao kad se èeka pucanj ampanjskog èepa. Odjeknuo je hitac. Proma io je, ali je ptièurina odagnata: s velikim lepetom krila odbila se i odletje la nekud u noæ. I sad je, eto, taj mali revolver sa sedefnom dr kom koji je godinama

èamio po ladicama, opet izlazio na svjetlo dana i dizao se pram njegovoj glavi... Na nedalekoj stanici fijuknu voz i krene odnoseæi svoje putnike, seljakinje s bole snom dojenèadi, sezonske radnike, vojnike upuæene u prekomandu. Florjanoviæa bolno tak nu taj odlazak, kao da garavi noæni voz èije se dahtanje veæ gubi u daljini izvlaèi i za sobom vuèe komad njegove nutrine. Odlaze æuæurene ljudske prilike, gonjene vlastitim n emirom ili vlastitom nu dom, svaka za svojom sreæom, u ivot. . . Florjanoviæ im vruæe poz avi-di. Oh!... da je izaæi iz ovih tjeskoba, izbaviti se odavle, po iv-jeti, pa ma g dje, ma gdje!.. . Izaslanik zaklopi knjigu i skine naoèari. Pregled je bio zavr en. Florjanoviæ se naglo vrati u se. »Krajnji je èas!« reèe sam sebi. Ra e ispravi leda i prisloni ih uz naslon tr a eæi kojim rijeèima da zapoène preslu anje. Florjanoviæ mu priteèe u pomoæ. Mislim da je èitava stvar dovoljno jasna. Priznajem sve i nemam to da nadodam. Ali se prisjeti jo neèega. Otvori ladicu i premeæuæi medu papirima izvuèe i stavi pred Ra sve njiæ ceduljica. Ovo su doznake koje su stigle u posljednje vrijeme. Nisam ih uopæe zavodio u knji gu a novac sam prisvojio. Ra e ponovno natakne naoèare i uze sve njiæ u ruke. Florjanoviæ naglo ustane od stola. 104 Izvinite, moram naæas izaæi. Samo na èasak, odmah sam natrag.. . Brzim koracima uputi se prema vratima i iziðe. Njegovi koraci hitro su se udaljava li po ploèama hodnika a onda cijuknu e jedna vrata. U ao je u toaletu i upalio svjetlo . Pogled mu pade u ogledalo nad koljkom umivaonika od lijevana eljeza, i on ugleda svoje vlastito lice sa dubokim podoènjacima, ali nekako strano i tuðe; na nj je veæ l egla ona hladna tudost koja bije od mrtvaca. Umorne oèi gledale su be æutno a donja us na odebljala i opustila se. I uèini mu se kao da iz dubine ogledala kroz to lice z uri u nj jedno drugo: lice pokojnog mu oca kad ga je posljednji put posjetio. St ari gimnazijski podvornik umro je pro le jeseni u obli njem gradu, u azilu za stranc e. Zoe mu je, po obièaju, donijela »milhbrot« koji je za nj umijesila. Sjedio je na sv om gvozdenom krevetu sa zdjelicom rijetke ka e na koljenima i drhtavom rukom prino sio ustima licu iz koje se prelijevalo i kapalo mu po surom zavodskom mantilu. Oèi su mu gledale uprav tako kao sad njegove, i Florjanoviæ prepozna u svojim oèima onaj isti pogled, zamagljen i kao da dolazi s nekog drugog svijeta. Po prvi put pomi sli kako starac nije od njega imao a ma ba ni ta u ivotu ni ta osim preporuke za smje t j u azil i onih milhbrota koje mu je unuka dva ili tri puta godi nje donosila. Na svu povr inu mozga pala tupa tromost; samo se jedan kotaèiæ obrtao vrlo ivo i snimao s nevjerovatnom o trinom sve to se uokolo zbivalo. Uoèavao je jasno mrlju od vlage u ug lu ogledala i ispupèena slova »Triumph« na zabatu gvozdenog umivaonika. Zaèu gdje se otv araju vrata njegove sobe. Udi uæi duboko podi e ruku s revolverom prema grudima i okin u. Na pucanj priskoèi Ra e a za njim dotrèa i ariæ iz prizemlja. Florjanoviæ je le ao u lokvi krvi. U urba e se oko njega, otvori- e slavinu i stado e ga kropiti po licu. Poèe mu se po alo vedriti u glavi. Le eæi nauznak, osjeæao je kao da se strmoglavljuje u prazninu, s glavom nizdol. Najprije neodreðeno i daleko, pa bli e i jasnije, doprije mu do svij esti tabanje njihovih nogu, sve jaèe i jaèe, udeseterostruèeno, kao neko pijano i te ko kolo, a on nikako ne mo e da se sjeti ko su ti ljudi i to to rade... Zatim se svi z vukovi poèe e opet povlaèiti, postepeno blijediti i gubiti se, u nekom ugodnom zanosu, kao pred usnuæe. Tabanje koraka uskladi se u ritam koji uljuljkuje a tropot vode d oðe mu kao u tanje svile - i on osjeti da se nad njim nagnula i da mu se osmjehuje nj egova Zoe, u ru ièastom taftu, zadihana od sreæe, s 105 nakrivljenim diademom na glavi... Upinjao se da otvori oèi, ali nije nikako mogao: na vjede mu je legla neka èudna te ina, te ina bez pritiska, pamuèasta a nesavladiva. um vode u gruboj koljki bivao je sve tanji i tanji, pa se sasvim profini, ufitilji i najzad se prometnu u srebren mlaz talijanske èesme to ikæe u plavo nebo, sva u suncu ... A èas zatim sve isplinu. PRED ZORU U ti ini noæi prasnu ruèna bomba; pa jo jedna, pa vi e njih uzastopce. Neposredno zatim z atoroka mitraljez, brzopleto, rasipno i vjerovatno uprazno, samo radi stvaranja zabune. Èas kasnije javi e se i odgovori èetnièke »seoske stra e«; iz svojih zaklona, ona j aðala rjeðom ali usmjerenijom vatrom.

Od prvoga praska cijelo selo se prenulo i diglo glavu s uzglavlja; ali, veæ sviklo na prepade, odmah se sna lo u stvarnosti, i svak se skutrio na svome le aju. Nikoga radoznalost ne nagna da iziðe na prag da vidi to se de ava, jer znadu da tane èisto ka o da bira mirna èovjeka i sluèajna namjernika; tako je i kod posljednjeg napada nast radao Mile Konèar èuvajuæi na gumnu neizvija-nu hrpu i stara Vajka tek to je provirila na prozorèe. Ovog je puta jedina rtva bila gluhonijema djevojka, »mutava Sava«, koja je ba u taj èas bila izi la napolje da prepne konja u djetelini. Neobja njiv ubod pod pleæk om, gust i topao mlaz u istima; pod njom se posjekle noge, i dok jo ne zna da li da se povinuje ili da se odupre tom porivu to je baca na koljena a veæ le i izvaljena nauznak na ledini: nad sobom vidi modrinu neba na kome krotko mirka bezbroj sitn ih zvijezda, glava joj umi i misao se mrsi, nekud odilaze snage i ovladava neka s latka nemoæ.. . Primila je i to s onim istim zadivljenim neshvatanjem kojim je pri mala i sve drugo u ivotu: togod bi nai lo, doèekivala je pokorno, kao jedinu moguænost aljda nije ni znala da se stvarima mo e tra iti obja njenja i pitati za smisao i razlo g. Paljba se meðutim bli ila sredi tu sela. Sad zareda e s jedne i s druge strane, kratki, nerjeèiti rafali strojnica, sa umom prepelica to prhaju iz ita ili platna to se na tez gi para. Bogdan le i budan od samog poèetka i oslu kuje. Veæ pokoji zalutao kur um zadre u krov. Zn aèi, primièe se. Dogaðalo se tako da napadnu, valjda radi neke druge akcije ili ko bi ga znao 106 107 za to, bez prave namjere da prodru u selo. Ali ovaj put, izgleda, misle ozbiljno. Ustade iz kreveta, promrsi kroza zube eni koja je le ala u drugom krevetu s dvoje s itne djece »muè'te i ne mièi-te se nikud«, pa onako u gaæama i èarapama kako je spavao izið a hodnik. U mraku doðe do »sobetine« velike jo nepregra-dene prostorije na dnu hodnika koja mu je, u ta mutna vremena, slu ila kao pohrani te za sve to je vrednije i izlo eni je pljaèki. Prodrma momka koji je spavao na podu. Miæko! Miæko! Ustaj!... Momak sjede na slamaricu. Pospano, skoro djetinje lice nije jo razumijevalo ni ta. Bogdan mu polo i ruke na ramena i stresnu ga. Razbudi se! Trèi preèacem u agriæ, ravno Goluboviæu, reci mu da su napali partizani, ne odma' javi Nijemcima da polete vamo. Ka i: ako udare preko Luèika, uvatit æe ih s led a... Miæko je prikopèavao gumene opanke. Pognut nad njim, Bogdan je sipao bez prekida, u kaj uæi mu na uho: ... Samo leti trkom... A natrag veæ, kako te volja, ako æe i sutra!... Probudi ga, l upaj.. . Reci nek idu nama', nek ne èa e èasa!... A kad poðem u Zadar bit æe cipele, zna amo trèi to te noge nose... Isprati ga niza stepenice do praga. Ne otvaraj kapiju, preskoèi zid. Reci: preko Luèika, upamti!. . . Ajde!... I ne sta j nigde do agriæa!. . . Za njim bez uma zatvori kuæna vrata, pa se opet uspne u »sobetinu«. Pri ulja se uskom prozoru s re etkama i, zaklonjen debljinom zida, usluhne pa ljivo. N apolju je bila bljedunjava svjetlost noæi bez mjeseca. Pu karanje se èulo sve bli e. - N eæe stiæi na vrijeme! posumnja Bogdan. Mimo kuæu protrèa e hitri, meki koraci, i on spazi gdje nekoliko domaæih »stra ara« promaèe i zapade za zid Kokanove ograde i za onih pet- est brijesta ispod nje. Medu njima posigurno prepozna Petra a. »Stra ari« opale nekoliko met aka, pa pogrbljeni potrknu za ogradnim zidom koju desetinu metara da bi zavarali protivnika, a ujedno se time do-hvataju visokih kukuruza kroz koje æe, kad dogust i, umaknuti. Petra jo ne mijenja polo aja; valjda mu je potrefio zgodan, dobro zaklo njen. Sad je on ostao na najisturenijem mjestu, ne to odvojen od ostalih. Petra ! Ot kako ga je spazio, Bogdan nije mogao da se odbije od prozora. U njemu sad suknu osloboðeno ono to presli ava u noæima kad ga iz tankog sna probudi lave pasa 108 sa kraja sela ili bat kopita njegovog Zekana po mokraæom natopljenoj stelji, ono èim e se naslaðuje obdan kad mireæi pod sunèanom egom izvozi iz polja snope; (u takvim èasovi a svoju predod bu prigoni ma tom tako blizu stvarnosti, da sve kripi zubima i stiska pest s tolikom nasladom da mu se nokti bolno zarivaju u dlanove). Sad ili nikada

! Posegnu rukom za gredu, nadigne jednu dasku i izvuèe pu ku. Povuèe se dublje u sobu da se spolja ne bi vidio plamen iz cijevi, pa kako mu je pozidak prozora zaklanj ao metu, pope se na stolicu i uze ni aniti. Ni a-nio je dugo i mirno. Jedna bomba gr unu u blizini kuæe; neposredno za njom, jo u jeku njena grohota, Bogdan opali. Hitr o sade sa stolice, mahinalno repetira pu ku i zakoèi je, potapka prstima po podu da nade izbaèenu èauru, pa je o trim zamahom izbaci kroz prozor na dubri te u uglu avlije, s nejasnim zadovoljstvom kao da je time izbacio iz kuæe svaki trag. Spremi opet pu k u za gredu, vrati se u lo nicu i le e. Uskoro paljba presta sasvim. Nastupi kratko z ati je, stra ivije od malopreda njeg gruvanja. A onda se zaèu e ubrzani koraci po strmoj u lièici i udaranje dolje na vratima krème. Otvori! Bogdan navuèe hlaèe i cipele, dohvati boèicu s petrolejem iz èijeg je grljka virio stije nj, i side unutra njim stepenicama u krèmu, ne ureæi preko mjere i kre uæi usput ibice da ipali fitilja-èu. Izvuèe redom zasune, najprije ona dva manja, ukoso zadjenu-ta, pa onda, sna nijim potezom, onaj glavni, poprijeèni. U krèmu upade èovjek s oficirskim ozna kama i sa zvijezdom na kapi, za njim dva borca sa strojnicama pred sobom, a za o vima golobrad ut djeèak od 15-16 godina, s pu kom. Bogdan promrmlja ne to u pozdrav tar uæi dlanom oèi, bajagi jo bunovan. Komandir upita suho: Ko je sve u kuæi? Mi domaæi ja, ena mi i dvoje nejake djeèice. Momak mi je ostao u mlinu, uz mlivo. Da ne krije koga? Ta koga bi krio, molim vas!. . . Daleko od mene to!.. . A gdje je sad banda, ti va i »stra ari«, a? upade golobra-di momèiæ, ali ga komandir p u pogledom. No Bogdan i momèiæu odgovori prijazno: Pobjegli, bome, eto gde su! Znate vi njih obdan se zavu-ku gde u hladovinu, izl e avaju se, obnoæ loèu i prave zulum, a 109 kad navali, opale dvije-tri pu ke, pa bje ' niz polje to ti je nji'ovo! Slu aj! presijeèe komandir kratko, iz ove se kuæe pucalo na nas. Kaki pucalo, budi bog s vama! Ko bi pucao!... Jest, pucalo se, ja sam vidio... opet se uplete djeèak, ali se opomenu i u uti. Kom andir nastavi: Ima li u kuæi oru ja, pu ku? Pu ku! Ta ko bi je dr a u kuæi da je nadu Nijemci, èiji sam onda?!... Dobro, dobro. Marko, Ilija! Pretra ite! Marko uze fitiljaèu i uputi se s drugom uz kriputave stepenice. Za njima pristade I vi a. Bogdan pripali kratku vo tanicu utaknutu u rakijsku èa icu. Napram dimljivoj fitil jaèi, vo tanica sinu umiljatijim svjetlom. Te ki, muèaljivi koraci èuli su se nad glavom k roz tavanicu gdje bazaju po kuæi; u li nakratko u spavaæu sobu, opet pro li nad njima ho dnikom, pa nestali u krajnjoj sobi-spremi tu. U ti ini koja nasta èulo se kako se negd je u o itu otkotrlja grumen odronjene buke i sipki um ita koje propada izmeðu dasaka. P ri jasnijoj svjetlosti vo tanice komandir bolje osmotri Bogdana. Stao je smjerno k od mesarskog panja, ispre-pleo prste na trbuhu; sad se vidjelo da mu fali pola k a iprsta na desnoj ruci. Jedno mu je oko bilo raskolaèeno i pod njim se crvenio izvr aæen kapak, kao od drlje, a ne to ni e pod okom poznavala se polukru na biljega, valjda od udarca konjskog kopita u djetinjstvu. Vidi! Ja zaboravio i da vas ponudim! Ako izvolite èa icu rakije? prisjeti se Bogdan , i veæ se ma io rukom za èetvrtastu bocu na polici. Ne treba, hvala. Bogdan zbunjeno ka ljucne, i opet preplete prste na trbuhu. Ruka s kusastim prstom s vremena na vrijeme se pokretala da izvuèe iz d epa maramu ili da otare oèni kapak; svaki joj dodir izgledao mazan i ljepljiv, kao milovanje znojavog dlana, i neodl uèna joj gesta imala je neki moleæiv i podmukao izraz. Nakon kratke nelagodne utnje k rèmar opet poku a da povede razgovor. A jelte, molim Vas, gdje je sad kapetan Mirko koji je bio prije Vas u Podgor.sk om odredu? Daaa! mi smo bili dobri prijatelji, èesto je on k meni navraæao. Je li is tina to sam èuo da je ranjen, da je poslan na otok u bolnicu? 110 Komandir ostavi pitanje bez odgovora. Èas kasnije upita: Kad su zadnji put bili u selu Nijemci?

Opet se zaèuju koraci nad glavama. Obojica napnu u i. Koraci su veæ silazili. Ivi a je n osio u rukama pronaðenu pu ku. Na li smo je za gredom, reèe sav blistajuæi od nekog djetinjeg zadovoljstva; jo je . I u njoj fali jedan metak. Ih! Vruæa! Od jednog metka! Ta da je bila usijana, dosad bi se ohladila! - ne mog ne da otrpi Bogdan. No odmah se pokaja: time se dodu e dokazuje da pu ka nije zagrij ana, ali ujedno kao da se na neki naèin priznava samo djelo. Istina, da fali na br oj metak to je i maloèas rekao Ivi a; a da su oni tu veæ vi e od pola sata to znadu i s mi. »Ipak, to nije trebalo da ka em«. Ispod oka proðe pogledom po licima tih ljudi i umi ri se: »Sreæom nisu tome obratili pa nje«. Komandir nemarno prihvati pu ku od Ivi e, obav cijev dlanom i napravi sabrano lice kao da opipava puls. Na licu mu je bio izra z objektivnosti; èinilo se kao da svemu tome ne pridaje naroèitu va nost i da sumnja u taènost djeèakove tvrdnje, mo da je odbija na djetinju ma tu. Za to si lagao da nema pu ke? Brate, oèi mi iskapale ako sam znao za nju eto ti na! To je sigurno ostavio Rade, neæak mi, kad je proljetos dolazio. to mi bar ne kaza, bog ga ubio, a ne 'vako! Je s' vidio u kakvu me nepriliku mogao staviti! . Spremnost odgovora oduzimala je svaku uvjerljivost njegovom kazivanju. Komandir izvuèe zatvaraè i ar er, podi e pu ku prema svijeæi i za miri kroz cijev. Zatim u , sasvim miran, i ne to zami ljen, uhvati djeèaka za mi icu i izvede ga napolje pred krèmu . Èuo se prigu en razgovor: komandirov tvrdi glas navaljivao je i pritiskao pitanjem , a djeèakov tanki i drhtavi glasiæ, veæ bliz plaèu, uporno je ostajao pri svome. Vrati e se u krèmu; djeèak blijed plave oèi nemirno su mu plivale, komandir mrk, s borom na èel . Spremi e se za odlazak. Poæi æe s nama reèe tiho, i uputi se na vrata. Ivi a strugnu odmah iza njega. Bogdan i to nije bio siguran da li je taèno èuo, ili to je ostao zabezeknut ne mrdnu s mjesta . Marko i Ilija dohvati e ga za rukave i povedo e. Za sobom pri-tvori e vrata, ostaviv i svijeæu da gori. Njihovi koraci odjeknu e po kamenitoj ulièici. Iza ot krinutog kapka B ogdanova Stevanija gledala je kako joj odvode èovjeka; stupao je gologlav, u samoj ko ulji i hlaèama, izmeðu dva vojnika; ni jednom se ne osvrnu. Hl Pratila ih je pogledom u polutami su bjelasala leda Bogdano-ve ko ulje sve dok ne zamako e za ugao gdje ulièica izbija na glavnu cestu. Podu cestom trista-èetiristo kor aèaja, pa skrenu u umarak iznad seoskih kuæa. Stado e na maloj èistini. Marko vje tim trza em zbaci s ramena strojnicu. Bogdan krivo shvati tu kretnju: »gotovo je« proleti mu glavom. Pograbi rukom za cijev, dreknu jezivo preklanim glasom: Neee! Oèi su mu gorjele. Drhtao je. Stan'te braæo, ljudi!... Evo, reæi æu sve, kao na sudnjem danu. .. On gotovo nagonski osjeti u sebi poriv prema istini, kao to pritije njena zvijer po godi na izlaz iz zatvorena obruèa. Rije i se da se sav, potpuno preda njoj, da se pr epusti nizvodu - jedino gola istina mo e sad tu ne to da pomogne, jedino ona mo e da i zbavi. Povjerova (valjda po prvi put u ivotu) naglo, fanatièno u nju, u njenu moæ, je dinu, svespasavajuæu. . . Poèe da prièa to se stvarno zbilo, hitajuæi, u strahu da neæe im ti vremena da dore-èe, zagrcavajuæi se rijeèima, sipajuæi sa arom i u zanosu. . . .Pucao sam, ali ne na vas. Pucao sam na onoga gada, na onog bandita, Petra a Miljeviæa. . . pitajte, cijelo selo zna koliko sam zuluma od njega vidio. . . Nika d poèinka, uvijek spavaj na jedno uvo, strepi po cijelu noæ, vjeèito na oprezu, vjeèito na stra i da me opet ne porobi, da mi vatru ne podmetne... Du mani su moji koliko go d i va i.. . Poèeo je s velikim zamahom, s velikom vjerom. Ali spaziv i kiseo izraz nevjerice na licima tih ljudi, naglo se obeshrabri; bi mu jasno da istina, do av i ovako naknadno , poslije la i, nema vi e svoga èudesnog djelovanja, i da to god vi e govori, siplje i go mila, sve to vi e upropa æava i kvari. Sad se i njemu samome uèini sve to govorenje nesu vislo i neuvjerljivo prazno lupetanje; osjeti da mno ina rijeèi gu i i pokopava kratku i jednostavnu istinu, i da sve to neumitno mora da izgleda kao evrdanje, izmotav anje, izmi ljanje sve novih i novih prièa.. . Preplavi ga to osjeæanje proma enosti i uz aludnosti, i s neizrecivim ubodom bola i osjeæanja krivnje za vlastitu nesreæu zavap i u sebi: »Vaj! to ne reko' ovo odmah, jo u krèmi, tad bi mi sigurno bili povjerovali, i bio bih spa en!. . .

Zamuknu. Obli e ga suze. Komandir ga je gledao æutke. Gledao je kako mu niz otromboljen kapak nezadr avane kaplju suze niz obraz; 112 uoèavao je velikom o trinom sami taj goli mehanièki fakat, bez ikakva odjeka u osjeæajim a i u mislima. U daljini se zaèu drndanje kola. Komandir se tr e i poleti k bedemu na rubu umarka. C estom pod umarkom projuri e kola natovarena sljedovanjem koje je »stra a« dan prije dobil a od Nijemaca i pohranila u biv oj koli. Ivi a potrèi za kolima, na-mamljen radoznalo æu, pridru i se pratnji. Bogdan baci pogled na cestu, i kad vidje da to njegovi konji i njegova kola voze zarobljeno sljedovanje ( njegov Zekan, koji je raskovan i ko ga veæ dulje ne pre e jer mu je kovaè pozlijedio nogu pri potkivanju! ), kad prepozna n a kolima i svoju baèvicu peèenog vina i preko nje, kao sedlo, prebaèene krpe slanine, a na vrhu svega motor--kotaè ( kud li ga pronado e, u pljevi! ), dok se on evo ovdje n alazi pred sudnjim èasom, vidje mu se sve to kao rasturanje, kao rasap svega njego voga, i pred oèi mu pade crna slika pravi smak svijeta. A kad èu gdje Zekan, iz dalj ine, projuriv i pored kuæe lagano njisnu, srce htjede da mu pukne. Komandir doskaka s bedema. Trebalo je raditi hitno, jer se zorom mogao oèekivati u pad Nijemaca, obavije tenih od izbje-glih »stra ara«. Hajd' po uri! dobaci dvojici vojnika. Bogdan opet shvati kao da te rijeèi znaèe: »svr jte s njim«, i njegove klonule snage disnu e naglo u jedan vrhovni napor. Stan'te! reèe velikim glasom i ispru i ruku, a oèi su mu sijevale kao u ludilu. Pre av neposredno iz ubistva u vlastitu ivotnu opasnost, ne imade ni èasak vremena da se z adr i mi lju na svome djelu ni da osjeti na du i Petra a. A samo to to se na to djelo tak o grèevito poziva kao na obranu i kao na dokaz svoje nevinosti, i sama ta nepovjer ovana istina (koja je ipak cijela i èista istina koju bog vidi!), dade mu osjeæanje da je pravedan i èist kao sunce. Osjeti u sebi ne to od velièine nevino osuðenog i strad alnika za pravdu, i istinski patos zadrhti mu u glasu. Nevin sam, nevin kao od majke roðeno dijete!. .. Ljudi, ne grije ite du e ubijate pr ava èovjeka! Kad razabra da se ne radi o tome i kad vidje da je komandir po urio naprijed za ko lima, ostade smeten i malko postiden naglim obratom. Krenu s pratiocima oborene glave. Koracali su muèeæi i pomalo sustizali pretovarena kola. Vidi, razlijeva im se, upozori Ilija pokazujuæi u pra ini na putu mokre mlake. Sagn u se i opipa medu prstima. 113 Masno je, ulje. Sigurno su ga ponijeli, onako u iroku sudu, pa se buæka i prelijev a. Kad sustigo e kola, povjere Bogdana drugovima, a njih dva malko zaostanu zavijajuæi cigare. Gad je, svakakav je, - reèe Marko kao da nastavlja prekinuti razgovor. Kupio »stra i« Zadru, od Arbanasa, mitraljez da mu kuæu èuvaju, a sad ih napada, optu uje ih. Prodav ao sirotinji iglu ili puce za dva jaja, uzimao za kilo soli dvije mu ke nadnice. U go æivao u svojoj kuæi Talijane, Nijemce, bandu, preku-pljivao od njih stvari upljaèkane iz popaljenih kuæa, stoku odag-natu internircima. Nego alal mu sve to, ali to potv ori i dade strijeljati od Nijemaca dva brata Mi koviæa strièeviæe na eg Peri e iz drugog aljona -, a sve radi pedlja predvraæa oko koga se s njima parnièio. I jesi li ga vid io, jo petlja, jo poku ava da izvrda, a ne zna da je njegova veæ izreèena. Bogdan se osvrtao za njima tra eæi ih pogledom veæ su mu se èinili stari znanci, prijate lji! Mislio je od njihove ruke poginuti, a sad im se obraæao moleæivim oèima, kao za tit nicima. Kolona krenu s ceste i udari gajem da prekrati. Kotaèi su se neèujno okretali u pra in i dubokih kolosjeka a ljudi usporili korak i gazili meko po ledini prebaciv i pu ke preko ramena. Nad njihovim glavama, visoko u nebu, jo su treptale zvijezde, ali s e pred njima na obzoru poèelo bjelasati, i skoro odjednom na njemu puèe tanka crvena pruga kao da je pukla zavjesa. Bogdan se sve èe æe osvrtao i izostajao dok nije opet do ao uporedo s Markom i Ilijom. to mislite, to æe sa mnom? upita udno, ali veæ bez velike prepasti. Sudit æe ti, bome, za to si zaslu io!...

A ko æe mi suditi? Ljudi? A da ko nego ljudi. To ga je primirilo. Pred oèima mu se ukaza kao neko vijeæe staraca koji nujno treska ju glavom. Ja od toga ne bje im. Iskupite ako æete cijelo selo, pa neka me narod sudi. S punim povjerenjem pozivao se na narod. Vidio je pred oèima gomilu pognutih ljudi , malaksalih pod teretom vlastitih briga, seljane koje je tu i tamo zadu io kakvom sitnom uslugom i uvijek taktièki maznom rijeèi, i znao je pouzdano da ti bezvoljni, shrvani ljudi ne bi smogli snage da istupe protiv njega oèi u oèi i da uzmu na du u n jegov ivot i siroèestvo njegove djece. Znao je 114 to sve za njim govore, s onim tihim sirotanskim osmijehom, ali je znao i to da, u svojoj pretuèenoj pomirenosti, nisu edni nièije krvi i da mu njegove male usluge upi suju u dobro a da za sve zlo koje od njega i preko njega primaju ne terete lièno n jega, veæ to prebacuju na neki nu ni i jedino moguæi tok ljudskih stvari, koji je valj da tako bogom ustanovljen, nepromjenljiv i vjeèan. Eto, sazovite cijelo selo, dovedite ljude, pitajte ih... Neka ka u: jesam li ikom e i ta odbio, ako sam samo mogao; jesam li ikome krivo uèinio, jesam li kome kad i s amo ru nu rijeè rekao. .. Pa ako samo jedan ka e da jesam, ne alim glave!... Kako je govorio i uvjeravao, u nj je sve vi e ulazio osjeæaj sigurnosti. Sad se osmj eli da izravno upita: A, misli , neæe me cecnuti, a? Upotrebljujuæi taj polu aljivi izraz èinilo mu se kao da uma-njava i udaljuje stvarnu opasnost. Na vojnikovom opaljenom licu pojavi se vajan osmijeh, tanak kao nokat. Bogdan udno doèeka taj osmijeh i protumaèi ga kao dobar znak. Misli neæe, je li?... navaljivao je u elji da opet izazove kakav znak u potvrdu ono ga to mu je du a iskala. Koliko si kriv, toliko æe i odgovarati, ni trunka vi e, odvrati Marko sporim mirom. Otsustvo svake zluradosti i neprijateljstva u njegovu glasu i naèinu Bogdana jo jaèe utvrdi u povoljnom predosjeæaju. Sad mu srce, dugo muèeno tjeskobom, radosno poskoèi. Morao je da ga suspre e i da prigu uje njegovu iznenadnu veselost osjeæao je kao da bi , vidno ispoljena, ta radost mogla biti od uroka. Skrivana i potiskivana u unutr a njost, ona se tim jaèe raspaljivala, ubrzavala mu disanje, ovladavala njime kao pi janstvo. .. Ne mogne da suzbije protiv dare ljivosti koji se u njemu porodi. Èekaj, stani.. . imao sam negde kartu duvana, uze govoriti tra eæi po d epovima i zast juæi; gde li se zametnu vrag je njezin... Ih! a to ne uzesmo ploskicu rakije kad sm o od kuæe po li! Godilo mu je da onako izdaleka govori na naèin kao da je od svoje volje s njima po a o. Nastavi govoriti ututanj, kao u bunilu, te ko suzdr avajuæi bujicu rijeèi koja je nav irala mimo njegove volje, od razigranih ivaca. Èinilo mu se kao da tim neprekidnim govorenjem ne to bri e, zatrpava, kao da time odbija od sebe i gura to dalje u pro lost jednu neugodnu stvarnost. Vidi , lijepo bi se mi mogli slo iti. Mogao bi Bogdan vama dobro poslu iti. Da organi ziramo, ta misli , nabavni odjel, kao 115 to sam èuo da imaju neka druga podruèja, a? Da poðemo u Liku, nas dva-tri, da povezemo voz soli, pa da vidi ! Mogli bi doæe-rati ako æe trijest, èetrdeset glava krupnoga blaga, kao ni ta. Gore u Lici dobio bi za so to samo zamisli ... Ha, evo je! - reèe napipav i n ajzad kartu duvana, - na, pu ite! Podi e oèi i vidje da je kolona veæ poodmakla, samo komandir i èetiri vojnika stali kod jednog velikog hrasta, i èekaju. On problijedi i umuknu; u ukoèenoj ruci stisnuo grèev ito pronaðenu kartu duvana. Marko i Ilija prepuste ga èetvorici vojnika i po ure za ko lonom. U Bogdanu sve prenaglo splasnu, skljoka se tako nisko da vi e iz njega ne v risnu ni oèaj ni pobuna èinilo mu se da evo kroèi u smrt veæ po treæi, po èetvrti put. Iz daleka grma ispade do po trupa krava meljuæi utrgnutu granèicu: zastala, uprla mirne oèi i vla nu nju ku u grupu ljudi. Bogdan je spazi; iz pomirene pregorenosti la nu oèajno elja za ivotom: osjeti silnu, neodoljivu privlaènost prema toj kravi ujedno i zavis t i nostalgiju za eli svom snagom da mu je uteæi u nju, skriti se u mraènoj i dobroj t oploti njene nutrine, i po ivjeti tako, slijepo i za tiæeno, bez kraja i konca... Vojn ici ga privedu k hrastu, otstu-pe nekoliko koraka i podignu pu ke. Gluha lupa srca

u njemu stade da buja, buja, da prerasta van njega, da mu odjekuje bolno u u ima, zaglu ujuæi i zamagljujuæi sve uokolo, i zvukove, i slike, i misli. I kad grunu plotu n, njemu se uèini da dopire s nekog drugog svijeta, i a to ne puca u nj veæ u njegov u praznu ko ulju. 116 PROLJEÆE U BADROVCU (Proljetna rapsodija) Za uskr njih ferija bio sam oti ao u goste rodbini, u Badro-vac. Poslije gradske vre ve, rado sam se na nekoliko dana prepustio tromom, odmarajuæem ritmu tog ambijenta . Jutrom smo na svje em stolnjaku od bljedoru ièastog damasta pili kavu sa skorupom i domaæim kolaèima umije enim s uljem i zrncima kori-jandra koji su krèkali pod zubima, iz starinskih zelenkastih olja od tankog porculana sa srebrnastim oksidiranim preli vima. o-lje su bile podijeljene na kri ke plitkim okomitim usjecima, kao dinja. Dok smo srkali kavu i grickali kolaèe, moji su roðaci prièali o poslovima i vajkali se na ekonomske nedaæe. Tako je veæ red u posjednièkim kuæama. Zatim bismo popu ili dvije-tri c igarete riðe, kovrèaste skije iz srebrene stolne kutije. Kolutiæi plavièa-stog dima lije no su se penjali uvis, sakupljali se pod stropom u pamuèast oblaèak nalik na d inovsku peèurku, koji je, sanjiv i cjelokupan, dugo i dugo za titnièki lebdio nad na im glavama . Èini mi se da ti plavièasti oblaci duhanskog dima nigdje ne ive dulje nego u podneb lju takvih blagovaonica. Neremeæeni ni strujom propuha, ni ivljom rijeèi, ni o trijom g estom, odr avaju se neraspadnuti u tim hermetièkim, ustajalim prostorijama, kao to tj elesa saèuvaju svoju cjelokupnost u suhu i dobro zaptivenu grobu. Lebdio je oblaèak dugo i dugo, sanjiv i opalski plavièast. A zatim sporo, jezivo sporo raspredao svo je trakove, poput kakve goleme hobotnice viðene u snu. Takvu jednu blagovaonicu s isto takvim kri kastim oljama i kolaèima, s isto takvim pl avièastim oblakom pod stropom, i s takvim istim razgovorima, nosim u sjeæanju jo iz d jetinjstva. Iz djedove kuæe, gdje smo odlazili da provedemo bo iænje i uskr nje praznike . Pamtim jo i to kako je u tim oljama pri mije anju lièica zveckala preskakujuæi preko p egradica izmeðu kri a-ka na dnu. To je, sjeæam se, starije iritiralo, a nas djecu zaba vlja117 lo; za nas su te kri kaste olje imale samo tu nepovoljnu stranu to nije bilo lako sa grebati sa dna neotopljen eæer. Nema tu nije stvari od djetinjstva! Du a je jo kao spu bez kuæice. Preosjetljiva, bolna na svaki dodir. A dodiri su neobzirni i grubi. Neke njihove o iljke jo i danas nosi mo u sebi. Sjeæanje je pak tu no veæ kao takvo. Zamislite dakle kako je tek tu no sjeæanje na djetinjstvo! Nikad nisam razumio poeziju vedrog djetinjstva. Oduvijek mi se èinila pomalo la na, konvencionalna, bazarski jeftina ta jednoobrazna, do ubogosti neinvenciozna poez ija èistih bijelih ko uljica, medenih kolaèa, dobrih djedova iz bajke sa bradama od ku delje i Snje ka na dvori tu. Po du nosti sljedujuæa, kao èestitka za imendan, krojena za s vakog po jednoj mjeri. Duboko sumnjam da se za bilo koga pod tim kalendarskim dj eèjim radostima krije istinski i dublji intimni do ivljaj. Naprosto anzihtskar-ta je dne dobi, kao to postoje anzihtskarte datog pejza a. Sjedio sam, dakle, za bljedoru ièastim damastom stolnjaka, pio kavu sa skorupom, mij e ao lièicom po kri kastom dnu olje sa oksidiranim prelivima, i slu ao posjednièko vajkan mojih roðaka. Zatim bismo popu ili dvije-tri cigarete riðe, kovrèaste skije, pa se razi li : roðaci bi se razmiljeli svaki za svojim poslom po magazama sa soli i s goveðim ko am a, po konobama, po stovari tima grade a ja bih se otisnuo glavnom i jedinom ulicom Badrovca. Povirio bih s praga u kavanu (ne znam ni sam za to: ne samo to nisam nik oga tra io, nego sam se gotovo panièno bojao da ne bih na koga poznatog natrapao), p a bih proslijedio dalje niz ulicu. Pro ao bih mimo opæinskog »sljepica« na kraju mjesta odakle poèinje kratko etali te koje zavr ava kod »Bunariæa« presu enog zdenca sa èetiri upe nad kojima su se nadvile nekolike plaèljive vrbe. Uvaljen u sasvim malu zelenu livadicu naplavljene zemlje i okru en èuperkom stasitih hrastova, »Bunariæ« je, posred si njeg badrovaèkog krajolika, bio kao neka mala zelena oaza maksimum romantike to je Ba-drovac mogao da istisne iz svog njedra. Èovjek je po volji mogao zami ljati da je nekad tu sjedio kakav izludjeli Taso i zapisivao bolne stihove. A odmah van tog zaèaranog kruga koji su zatvarale titrave zavjese jadikina li æa, odzvanjali su tupi, mokri udarci presumiæenih ena koje su kleèale na glatkim ploèama u potoku i tukle svoj

e pranje. Kroz ritmièko udaranje prakljaèa èulo se mukanje goveda i blejanje ovaca sab ijenih u usko obzidano stoèno sajmi te, novu diku mjesta, èije bijele, okreèene zidove n ije 118 uspijevala da sakrije ni titrava zavjesa opu tenog pruæa i li æa alosnih vrba. Jednog jutra, poslije kave s vajkanjem i dviju cigareta riðe skije, prolazio sam m jestom prema »Bunariæu« misleæi ko bi znao o èemu, kad neko vikne za mnom: Profesore! Hej, profesore! to ste se tako zamislili! Na vratima apoteke stajao je sreski veterinar Prister. Spazio me iz sumraènog odjeljenja iza pregratka sa kristalnim fla ica-ma i s bistama Eskula pa i Galena, gdje je svakoga jutra prije ureda pola sata æaskao, pa ispao na prag da me zazove. Jeste li raspolo eni za izlet? Kakav izlet? Idem u selo. Do ao seljak po me. Ako vam je s voljom, mo ete sjesti sa mnom kola su na federima, put relativno dobar. Provozat æemo se po suncu, a o ruèku smo veæ natrag . Ja odu evljeno pristanem. Trknem kuæi da uzmem balon-mantel i da obavijestim domaæicu, za sluèaj da se dulje zadr imo, pa da zakasnim na ruèak. Bio je vedar ranoproljetni dan, bistar, tih, bez da ka vjetra. A Badrovac, koliko je god zimi oèajan (vjeèito duva buretina, sve ogoli i posivi!), u proljeæe se sasvim preobrazi: zazelene se pa-" njaci, krpe uzorane zemlje iskamèene iz jednoliène srebrn asto-sive kra ke povr ine dobiju soènu mrku boju mljevene kave, u vazduhu zraèe suzdr anom plemenito æu oskudne maslinove kro nje i trepte ru ièasti oblaci rascvalih grana nekog dr veæa crne kore koje je zimi prezreno, golo i neugledno, a u proljeæe nas iznenadi sv ojom bujnom cvasti kojom se zaodjene prije nego oli-sta. (Ne znam mu imena, a èest o se vida po sumornim i neveselim mjestima, u krugovima kasarna, u dvori tima star inskih bolnica, iza zidova kazniona). O ive grmovi kupine uz cestu i kroza njih pr o trecaju gu terice. A nad svim tim razapne se ono blijedo, ne odveæ plavo, rekao bih t edljivo plavo platno neba, pod kojim je sve èisto i pod kojim stvari kao da nemaju sjene. Stran mi je jedri, mesnati krajolik, krajolik plodnih, debelih zemalja. Oduvijek sam vi e volio ovaj oskudni, suzdr ani pejza , s njegovim neobièno diskretnim i profinjenim odnosom boja nevelikog raspona i bez jaèih kontrasta, koji je vazda n a mene djelovao kao neka blaga muzika za same gudaèe, i èini mi se da od tog pejza a n ikad nigdje nisam vidio plemenitijeg. To je pejza koji nije stalan i jednom zauvi jek fiksiran u grubu materiju, veæ koji se rada uvijek snova, jedanput godi nje, i k oji je, stoga, uvijek 119 mlad, svaki put nov, svaki put djevièanski novoroðen. To, ustvari, nije slika jednog kraja: to je proljeæe. I kao to ima djetinjstva koja su tek mrtvi krajolik, tek an zihtskarta jedne dobi, tako ima i pejza a koji su ustvari samo fiksacija jednog mo menta, momenta djetinjstva nekog predjela: to je djetinjstvo svjetlosti, djetinj stvo zraka, djetinjstvo atmosfere. I, po tome, svaki put do ivljaj jednog novog, j ednog ponovnog djetinjstva. Ja se ubrzo vratim s balonmantelom preko ruke i sa dva sendvièa, koje mi je rodica na brzinu pripremila i na silu boga ugurala u d ep. Kola jo nisu bila stigla. Oti ao je po svoj »fijaker« u dvori te krème, stiæi æe s èasa na èas reèe mi Prister. Sjednem s njim u apoteku dok stignu kola. Prister je bio stari èinovnik, veæ davno zreo za penziju, ali jo dobro u èuvan, a svojim iskustvom valjda neophodan ivotinjskom zdravstvu sreza. Tokom dugih godina srasta o je s mjestom, a u grad ga nije gonila ni elja za gradskim ivotom ni potreba da ko luje djecu, jer djece nije imao. Za enu je uzeo davno, davno jednu Gambaro a, veæ zre lu djevojku, posljednji izdanak stare badrovaèke posjednièke i trgovaèke kuæe. Donijela mu je u miraz, uz veliku Gambaro inu stojnu dvokatnicu usred mjesta, dvije-tri naj amne kuæe u brijegu pod razru enom mletaèkom tvrðavom »u fortici«, kako se to u Badrovcu stare, oronule kuæerine s kojih su nahereno visjeli potruli kapci, i dvije-tri pod vornice koje su davali u zakup seljacima. U prizemlju stoj ne kuæe, nekada njem gvo da rskom duæanu Gambaro a, sad je bilo kao neko odlagali te svakojake starudije. Le ali su tu, bez reda i raèuna, starinski kantari, pre e za kopiranje trgovaèke prepiske, kompl

icirane patentlampe van upotrebe i golemi kameni avan u kome su se nekada tucale glave eæera. Sa stropa su se spu tali te ki festoni debele, pra inom nabijene, pod prsti ma kriputave pauèine, a kroz desetljeæima neèi æena stakla pogled nije mogao da s ulice pr dre u unutra njost. Kuæerine »u fortici« nosile su dodu e neznatnu rentu, ali bar nije bil o tro kova za odr avanje i za popravke, a seljaci su od podvornica davali to su i kol iko au htjeli, ali bar nije bilo brige i natezanja. A takva je situacija najpogo dnija za stariji par bez djece koji nema ni naroèitih aspiracija na prekogrobni ivo t ni naroèitih zahtjeva u ovome. 120 Uskoro se zaèuje tandrkanje toèkova, i pred apoteku stanu kola s bijednom kosmatom z apregom: dva mala, neobièno trbu- asta konjèeta, slièna tapirima. Na prednjem sjedi tu sje dio je oko t, opaljen postariji seljak, pognut i muèaljiv. Izgledao je snu den, kao to uvijek izgleda seljak, bar u badrovaèkom kraju. Jedva se i osvrnuo na nas; s Prist erom je valjda veæ ranije dogovorio sve to je trebalo. Kola su bila ne to izmeðu obiènog seljaèkog »kara«, kakav je uobièajen u kopnenoj Dalmaciji, i neke vrste povrtlarskih lag anijih kola na federima. Zapazio sam da od neko vrijeme taj tip vozila zauzima s ve vi e maha u tom kraju. I u tome vidim jedan znak civilizacije, koja, ipak, poma lo prodire. Sjeæam se iz djetinjstva vo nja u onom ranijem tipu seljaèkog »kara« bez feder a vo nja koja su se zvale »izlet« , i jo sasvim dobro pamtim one trzaje, one potrese, o o drmanje i tru-skanje i poskakivanje, ono intenzivno treperenje èitavog tijela i du e, kao da je èovjek nagazio na elektriènu icu. Kod malo br eg kasa, po onim izrovanim, kamenitim putovima, »izletnika« bi zahvatilo to paralitièarsko treskanje i drhtuljenj e, i èovjek je osjeæao kako mu vibriraju ko a i mi iæi na zategnutim lalokama i kako mu, p rotiv njegove volje, noge same od sebe poigravaju u sitnoj, neprekidnoj drhtavic i po podu »kara«. I zaludu je bilo za-klinjati koèija a: »uspori Micane, tako ti ivoga bog , otkinut æe nam se bubrezi!« Mican nije imao smilovanja. Miæanovi su bubrezi èvrsti i n e otkidaju se tako lako. A u sebi se on raduje to mu se eto pru ila prigoda da se, bar jednom, i bar malèice, odu i gospodi; i to odu i na dozvoljen i ljubazan naèin: posl u ujuæi ih, bajagi, brzom vo njom, kakvu gospoda, inaèe, vole. Za ljubav toga, nije tedio svojih vilenih tapira. Ali sad je, eto, ne to drukèije. I Miæanovi su bubrezi sad pos tali osjetljiviji, pa je novi tip kola na federima »vijaker« smijenio onaj sta ri. »Vijaker« je bio olovnosive boje, kao da hoæe da nekoga prevari da je torpiljer a ne b adrovaèki »vijaker«. Oèevidno ga je èovjek posudio kod seoskog kovaèa. Tako, naime, obièno aèi bo-jadi u svoja kola, u znaku tehnike. Seljanima, naprotiv, rado bo-jadi u »vijakere« nekom raspaljeno modrom bojom plavila za rublje, otprilike onom koju Nijemci vol e zvati »Pariserblau«, a Francuzi »bleu de Berlin«; a u nedostatku te boje, drugim ivim b ojama, kakvima se obièno maste uskr nja jaja. Ljeti, u suton, kad se rasturaju sajmo vi, razmigolje ta uskr nja jaja pod koja su zapregnuti tapiri po bijelim, pra nim ce stama, u utilu i sivilu od sunca spr enog, suhog pejza a, izmeðu ispucalih strni ta i sag o121 relih pa njaka. Naèièkani pognutim ljudima i zabradenim enama, mile nizovi tih »vijakera« estama, kao gusjenice u raznim pravcima, prema selima i zaseocima. A kad sidu s dr avne ceste na meku seosku oputinu, tad se u pokojem napitom Miæanu probudi stara krv, razma e se kand ijom i potjera ivlje svoje tapire zaojkav i iz dna mozga. Prister se uspentra u »vijaker«, a za njim poku am to i ja. Pazite da ne uprljate va balonmantel! - dovikne mi dok sam se uspinjao u kola. Z ama ete li ga kolomazom, nikad vi e neæete isprati mrlju! Upozorenje je doista bilo umjesno, tek malko zaka njelo: ja sam, naime, veæ bio zama stio moj od mnogo pranja izblijedjeli balonmantel, èas prije tog upozorenja. Eto na!... No mo da æe se ipak dati isprati lu inom, tje io me je sad Prister. Oh, svejedno!.. . I tako je star!. . . - odmahnem superiorno rukom. No èim smo kr enuli kri om osmotrim mrlju. Izgledi su bili pesimistièki. - Svejedno! - ponovim jo j ednom sam sebi, ali bez naroèitog psiholo kog uèinka. Seljak je gonio konje treskajuæi neprestano uzdama i nije se osvrtao. A Prister je veæ predugo godina ivio u Badrovcu da bi ga interesirao razgovor sa seljacima. Zij evnuo je i pre ao dlanom preko lica odozgo nani e i natrag, pri èemu je rasku trao svoje bujne obrve i izgovorio, bez ikakva vidljiva smisla i razloga, kao u nekom uzda hu: »Dio mio, Dio mio!«, pa slo io ruke u krilu. To je bila osve tana fraza kojom se èovje

k Pristerova kova i iskustva stavlja u stav strpljenja i pasivnosti potrebnih na putovanju. Che bella giornata! (Lijepa li dana!) usklikne s mnogo osvjedoèenja ali bez naroèit og u ivljavanja, jer je i to stvar koju je za svojih trideset i pet godina prakse mnogo puta do ivio. Doista, krasan dan! slo im se ja. Zaludu!. . . Proljeæe je naj-ljep- e od svih godi njih doba, to ja uvijek tvrdim!... nastavi Prister, kao da navodi jedno svoje strogo lièno, ili èak opæenito osporavano m i ljenje, i istièuæi ono »naj-ljep- e« tako kao da u godini ima bar sedamdesetak godi njih a. I s tim je razgovor bio vi e manje zavr en. Uskoro je nama-kao e ir na oèi, bajagi da se za titi od sunca, a ustvari vi e zato da od saputnika skrije svoje dremuckanje. Sad je nastupilo u122 tljivo sunèanje. Jer sunèanje nije nikad sasvim potpuno ako se govori. A jo je potpun ije ako se po moguænosti, sklope vjede. Vozili smo se debeo sat. Kad smo stigli do jednog velikog brijesta gdje se odvaj ao strm i krivudav puteljak koji se penjao koso uz brijeg, kola skrenu e s glavne ceste. Prister se u tom èasu automatski razbudi, kao od neke tempirane unutra nje po bude, jo prije nego to ga je moglo razbuditi truskanje koje æe tek sada da poène. Trus kali smo se kakvo pola sata, pri èemu je predugo rudo nemilosrdno lupalo ono dvoje male kosmate kljusadi po nabubrelim trbusima i po spu tenim nju kama, a sind ir na kr aju ruda poskakivao i zveckao kao zamadijan udarajuæi po njihovim mekim nju kama. Seljak zaustavi kola pred svojom kuæom. Bila je to prizemnica pokrivena crvenim cr ijepom, a iza nje druga, manja, pod ploèom kuhinja ili »vatrena kuæa«. Malo podalje, treæ , skromnije i ni e zdanje bez prozora, pod evarom. To je bila staja i spremi te. Uz t u staju, sto èiæ kukuruzne trstine i sto èiæ ispranog, izblijedjelog sijena. Kuæi te je bil osami; druge kuæe zaselka bile su preko brijega, vi e od kilometra udaljene. Pred kuæom nas doèeka starija ena, visoka i mr ava, speèe-na, izbrazdanih obraza, zabrade na tako da joj je iz povezaèe provirivao samo uzak, visok i iljat oval lica, kao ne ka sasu ena, smre urana sjemenka. Pored nje je stajala oniska i bucmasta mlada enska djetinjih zelenkastih oèiju i veoma svijetle, kratke, kudrave kose, kao da je preb oljela tifus, povezane utom svilenom maramom. Po toj kupovnoj marami i kecelji od plavog lje-skavog materijala moglo se pogoditi da je iz drugog sela, ne to bli eg m oru, i vjerovatno katolièkog. Iz daljeg razgovora razumio sam da im je to nevjesta , i da joj je mu na otslu enju vojnog roka. Bucmasto lice niska èela uokvireno utim ko vrèicama bilo je puno jedva susprezane veselosti. Bez poèinka se klatila u kukovima, malko nespretno, kretnjama koje jo nisu bile sasvim enske a koje su veæ izgubile dj etinju dra est. Bila je u neprilici s rukama nelijepim, crvenim, nemirnim rukama n e znajuæi to bi s njima poèela. Neka unutra nja, jo poludjetinja radost, bezazlena i bez razlo na, puna iznenadnih spontanih trzaja, izbijala je u tim isprekidanim kretnja ma. Seljak se i ne pozdravi s njima kad je si ao s kola. Prema mladoj je bio jo rutavij i nego inaèe. Govorio joj je tonom zapovijedanja, i kao da ju je svakom zapovije æu ko rio to veæ ranije sama od sebe nije uèinila ono to joj je u taj èas nalagao. Ali i 123 pored tog naèina koji je slièio na neprestani prijekor i omalova avanje, u njemu zaèudo nije bilo ni ta povredljivo, veæ naprotiv èak ne to pokroviteljsko i na opor naèin svojatl jivo. Pomislio sam da ta krtost i rutavost ovih muèaljivih ljudi dolazi mo da odatle to ive na osami. Prister side, protegne noge i uputi se prema staji pod evare-vim krovom. Je li tamo? upita seljaka. Tamo, tamo, odgovori seljak prateæi ga s lijevog boka, i zaostajuæi malko, iz po tova nja. Ja stupim za njima na prag staje obzirnim koracima, onako kako se stupa na prag crkve druge vjere. Stara je pristala za mnom, posljednja, a nevjesta oti la da se pobrine za konje. Ne ispre uæi ih izbacila im je demove iz usta, prihvatila ljevaka za oglavnik i povela u velikom krugu do sto èiæa sijena. Kljusad je, po prvi put otkak o sam je ugledao, podigla glave, te zaronila gubice u u tavo, isprano sijeno. Izmeðu Pristerovih i seljakovih ramena zirnem u nutrinu staje. Iznutra je bila pro

hladna tama s mirisom gnjile i i blagi pogled izvaljene krave. Gledala nas je kao da oèekuje slovo. Prister je zastao na pragu. Gledali smo u kravu, a ona u nas. utjeli smo. U utnji kao da se obavljalo neko otajstvo. Zatim Prister zakoraèi, prede prag i uniðe u staj u. Otajstvo je bilo obavljeno. Sad je poèimao drugi, govorni dio obreda. Za Priste -rom ude seljak, za njim ja, pa stara. Krava je svejednako gledala u nas kao da ne to od nas oèekuje. U pogledu ivotinje koj a se nalazi u nu di le i jedno bezgranièno, dirljivo vjerovanje u nas ljude. Bez traèka sumnje, s punim pouzdanjem, one oèekuju od nas izbavljenje, èudo, nemoguæe. Bila je to krupnija, stasitija krava i èinilo mi se plemenitije pasmine nego to su druge krav e u toj zabiti: èista, svjetlozekaste dlake, bez onih ru nih utih mrlja od le anja na m okraæom promoèenoj stelji. Kao da mi je i Pristerovo mi ljenje to potvrðivalo, jer se ob rnu prema meni i reèe mi talijanski, dijalektom: Pecca! Una bella bestia! ( teta! Lijepa ivotinja!) Zatim se obrati seljaku: Hm. A otkud joj je to? Do juèer-prekjuèer nije se moglo opaziti ni ta ( imao sam dojam, da nesvjesno kriju i umanjuju bolest ), kad juèe ( se124 ljak se obrati eni ), je li, stara? vidimo ne to joj nije u redu, muèi se, dahæe... .. .Mili bo e, to se od nje radilo! upade sad starica. Ka neki grèevi da su je spopad li, sva bi uzdrhtala kao prut, za-puvala se, uzrujala isto kao èeljade. Onda joj o pet malo lakni, pa opet iznova... Sad primijetim da kravi negdje podno trbuha, u kutu savijenog kuka, ne to poigrava . Prister joj priðe i munu je dvaput nogom u stra nji dio tijela. Krava se gane, mal ko razmakne prednje noge kao da hoæe da ustane, ali bolno mukne i opet klone obesh rabreno u prva nji polo aj. Povera bestia! (Bijedna ivotinja!), promrmlja opet Prister. Presjeklo je ne to u stra njem dijelu, otsinoæ ne mo e da ustane, protumaèi stara. Oda a nam je simptome tedljivo, jedan po jedan, kao novèiæe iz zamotuljka u teðevine zavezane u maramici. Seljak se sagnu i htjede poku ati da pridigne kravu, ali ga Prister zadr a kretnjom ruke: Ni ta, ni ta. Neka samo le i, neka samo le i! Ne uznemira-vajte je! Pa opet prema me i: Povera bestia! Pristi e i mlada nevjesta i stade u prikrajak, tiho, kao da se boji da je odatle n e istjeraju. Hm. A da nije to progutala? Da ju nije to ujelo? upita Prister. .. .Nije, - otegnu seljak, pa se osvrne prema eni: ona to bolje zna. Nije, to mi znamo. Ta to bi progutala, pasla je lijepe èiste trave dolje pod kuæom, g de nema ni zmija nit ikakva gada, pojili smo je èistom vodom sa bunara, naveèe joj b acili zeru lijepe, èiste trstine i aèicu sijena. .. Ja ne znam to bi drugo. .. Prister mi opet povjeri, potiho, na talijanskom: Tja! Cosa la vol! Pegola! . . .(Tja! ta æete! Peh!) Pomuèa malo promatrajuæi ponovno kravu, pa nadoda, proæuæeno: E pecca, perche e una bella bestia! Pogledam sna u u uglu. Klatila se u kukovima, prekri ila ruke griskajuæi ka iprst i gled ala u nas. A kako bi bilo, velju ja, da joj saspemo u grlo licu dvije ulja? Da joj ne bi to , ka velju, to pomoglo? upita ne to ivlje 125 starica. Znam odljetos, kad je Miæanov konj pro dra peru ku. Mili bo e, to se od njega s varalo! Ni ta manj kopa nogama oko sebe, vrti se u kovitlac nema neg crkni pa crkn i!... Naiðe preko gumna jedan gornjak to je prodavao re eta pa veli: »Dajte vi njemu ul ja, ulja mu dajte, jedno dobre pola èa e, ako æete i vi e!« Tako zbilja i uèine i eno ga e iva i zdrava! Sve su oèi gledale u ivinara. Pa... mo e, mo e, to neæe biti zgorega, dozvoli Prister. Shvatio sam da je to jedna o d krajnjih, nemoænih stvari, koje se èine vi e radi porodice nego radi samog samrtnika, ne to to ima bar tu dobru stranu

da neèim uposli i rastrese ukuæane. Jadna, kod nas u selu. .. osmjeli se rudasta nevjesta, ali se odmah opomenu i u muèe. Od tog svijetlog glasa koji provali u iv i naglo zagu en cvrkut bi kao da je naèa s u toj mraènoj staji sinula i opet ugasnula sijalica. Seljak je posjeèe pogledom. èut' ti! ta ti zna !. . . - prekori je rutavo, ali bez tvrdoæe. Odakle da iz takve mrk vice iziðe ne to pametno i korisno! ta je ona jo vidjela! ta æe ona tu unositi neke tamo njihove, primorske, recepte! .. .Nego dopani br e u kuæu, donesi onu bocu ulja i kakvu èikaru (solju). Mlada odjuri i zaèas se vrati s masnom bocom ulja i s jednom od onih debelih porce lanskih èa aka o koje se prièvr æuje ica na telegrafskim stupovima. Iz sredine joj je bilo istucano le i te za araf. Obla dna, ta se èaska nije mogla nasloniti veæ jedino dr ati u r kama, a premda su iz nje istucali le i te, mogla je da u se primi tek petinu onoga to bi èovjek po njenoj oma nosti mogao pomisliti. olje sliène tim telegrafskim èa kama gleda sam po mornarskim luèkim kafanama gdje èesto izbijaju tuèe: tako u tim tuèama tete na in ventaru bivaju manje, ako su pogo-ci i smrtonosniji. Razjape kravi drijelo, saspu joj u grlo tri, èetiri èaske, i ostanu izgledajuæi uèinak. S eljak je svejednako dr ao u jednoj ruci bocu a u drugoj èasku. Onda se obazre desno i lijevo tra eæi oèima u mrkom zidu rupu u koju koko i (kad ih ima, i kad hoæe da nose!) o dla u jaja, pa pa ljivo stavi u rupu bocu i izvrnutu èasku. Prister je motrio kao iz neke velike daljine bolesnu ivotinju. Zatim primaèe malko glavu mojoj i uze mi ispod glasa, povjerljivo govoriti, opet na talijanskome. To je valjda trebalo da izgleda * kao neki konzilijum. 126 Cosa se pol far!... Povera gentel.. ( ta se mo e!.. . Bijedni ljudi!. . .) Uèinilo mi se da nas je seljak pogledao ispod oka sumnjièavim pogledom. Osjetim se p o neèemu sukrivac. Mo da seljak iz tog na eg talijanskog u korenja dobiva neku mutnu impr esiju kao da se tu ne to dogovara na njegovu tetu. A to joj je, zapravo? ispadnem ja. Naèas kao da se i na seljakovu preplanulom licu upalio neki interes. Hm! protisne kroz nos Prister s gorkim osmijehom i jedva primjetno zaklima glav om: eto, takvi su ti gradski ljudi! Apstraktni, nepopravljivi teoretièari, a u pra ktiènom ivotu naivni, dozlaboga nespretni, bespomoæni kao djeca! Hm!... to joj je! Ne znate vi, moj gospodine, to je to selo, kakav je seljaèki ivot! Eto, dogodi se tako, pro dre ivinèe èavao, komadiæ ice, ili veæ ta bilo! Ili ga, recimo ujede i eto tete na jadnika! Siroma ka se nadovezuje svaka nevolja, je li tako, pr ijane? - obrati se na kraju Prister seljaku. »Nu, boga mu, kakva mu je to dijagnoza!« pomislim ja. Ali seljak prihvati spremno, potvrðujuæi glavom, Pristerovu kajdu: ba mu je iz du e progovorio. Nadovezuje, bogme, to velite, svaka! Neæe ni jedna cigla da mimoiðe, neæe, ne boj se! Doista, i bolje tako! pomislim opet. to bi seljak imao od kakve grèke rijeèi, od kakvo g tamo »gastroenteritisa«, od kakve »miksotoksikoze«, ili èak »stahibotriotoksikoze«? A ovo je, na koncu konca, ipak ne to. Ustvari sve to mo e da mu se da. Jer bijedniku veæ mno go znaèi kad mu se bar lijepo i ljudski prizna njegova nevolja, njegovo pravo na n evolju. Bar to! Bez toga se zbilja ne bi dalo izdurati! A kako bi bilo da je malko izvedemo van, na drak? - upita opet stara trudeæi se da sama ne to iznaðe i poku a, kad veæ ni sa koje strane ne dolazi pomoæ. Pa mo e se, to joj neæe koditi, - odbleja opet Prister. Da, da, svakako!. . . Svakako je treba izvesti na zrak!... izleti iz mene s tak o neoèekivanim odu evljenjem da sam se i sam zaèudio. Opazim da me je seljak brzo pogl edao i doèekao s nekim zaèuðenjem moj ushit. Bio je to odjek neèega to veæ davno le i u meni. Jo od djetinjstva imao sam veoma iv osj j da u pleneru mora biti kudikamo prijatnije umirati nego u zatvorenom, pa mi se sad uèinilo 127 da æe to valjda i kravi biti milije. Seljak kao da je bio umiren videæi iskrenost mo g poriva. Stado e izguravati kravu napolje, oprezno, obazrivo, trudeæi se da je to manje povred uju. Hajde, draga! Hajde, draga!... govorio joj je dubokim, peèalnim glasom seljak i p odupirao pod kukove nastojeæi da sna ni pritisak njegovih aka bude to je moguæe mek i i b

zbol-niji. Hajde, draga! Ustani, draga!... - ponavljali su za njim ena i nevjesta tamnim, m uklim glasom koji stidljivo krije ljudsku toplinu. Takvim glasom govorimo dragom boniku kad ga okreæemo u krevetu, a znamo da mu i najmanji pokret uzrokuje neiska -zane boli. I pritom svaka najobiènija rijeè - »podmetni jastuk!« ili »pridr i mu noge!« ao izvinjavanje za bol koji protiv svoje volje zadajemo, i djeluje kao mrka i to pla vunena gu va podmetnuta pod naboj od ule alosti. Cijela se porodica zauzela oko krave. Hajde, draga!... Ustani, draga!. . . Krava se opre o prednje noge i uzaludno poku a dva tri puta, s naporom i bolom, da se osovi. Pa opet klone, ne to zadahtana, i proðe po nama oèima kao da ka e: eto vidite , ne mogu! Doneso e nekakav stari biljac, podvuko e ga pod stra nji trup krave, i svi zajedno (sa d smo pone to pomogli i Prister i ja) najzad uspijemo da je nekako izguramo pred s taju. Uèini mi se da ona njena zadahtanost sad znaèi elju da ispuni pluæa tim èistim, radosnim, osunèanim zrakom. Oko kao da joj je postalo vedrije, smirenije. No vjerovatno to je bio samo prosti optièki fenomen: napolju je bilo sasvim vidno i svijetlo. Nozdr ve su joj se udnije irile. Zapazim da joj sad opet jaèe poigrava ono mjesto u luku k uka. Nizdol pod kuæom, iza malih povrtnjaka ograðenih s niskim krivastim suvozidima, pru al a se zelena livada. Èuo se meket mladih jaganjaca a u daljini na obzorju lebdjela je meka sunèana sumaglica. Neka!. . . pomislim. Bolje da umre ovdje, ako veæ mora! Neka ponese sa sobom, u u im a i oèima, taj meket jaganjaca i to blistavilo livade, kao to ustrijeljen zec pones e u zubiæima jo svje u vlatku utrgnute trave! Neka ponese puna èula te svjetlosti i tog svje eg proljetnog mirisa na onaj kravlji drugi svijet (kojega znam, nema, kao to nema ni na eg ljudskog, ali koji ipak, onim neuni tivo djetinjskim dijelom mog biæa ko ji zaklanjam dlanovima da ga vjetri ne ugase, volim zami ljati da posto-jiOPrister i ja stajali smo s jedne strane kravi, troje domaæih s druge. I svi smo dr a li jednu ruku u drugoj, a Prister i ja, jo , u rukama e ire. To mi pobudi pomisao kao da smo nas dvojica izaslanici nekog udru enja na kakvom pogrebu. I kao da, u tom svojstvu, nas dva stojimo s ovu stranu otvorene rake, a rodbina zbijena u gvalju jada s onu stranu. Zato raspustim ruke, zgu vam e ir pod pazuho, i jednu ruku turim u d ep, dok s drugom nisam znao to bi. Noktima te ruke proðem neodluènom kretnjom kroz kosu iza uha, pa je zatim nemoæno spustim niza se. Krava dvaput iznemoglo muknu i polo i glavu na zemlju. Povera bestia! opet mi priopæi Prister. Oèi ukuæana sad se podignu na nas. Mo da im je iz tih magiènih, neponjatnih rijeèi liznuo posljednji plamièak nade u neko nezamislivo , vrhunaravno spasenje. Prister valjda nesvjesno to osjeti, pa ponovi jaèe i podvuèe nije: Povera bestia!... BeJJa bestia!.. Mora da je to ukuæanima zazvuèalo kao »gospodi pomiluj, gospodi pomiluj!« Pomuèasmo jo malo. Onda se Prister odvrne i reèe: He, to æemo!... Bilo je kao da su grude prekrile prvim, tankim slojem poklopac lijesa ostalo uèini t æe grobari sami. Prister procese tjeme, okrene se i pode. Ja se otkinem za njim. Jo je trebalo samo da stavimo e ire na glave. Uputismo se prema kuæi. Poslije nekoliko koraka Prister se jo jednom osvrne, s posl jednjom preporukom: Neka le i, neka samo le i! Pustite je tu, tu joj je dobro!... Kratko u korenje medu do maæima, pa se odvoji e koraci domaæinovih potkovanih cokula po kaldrmi predvraæa. Susti e nas i upita, obazrivo, s led a: A bi li, molim vas, to 'eli? Pa ba , moglo bi se! - reèe Prister. Je li po volji da vam svarimo jaja, i zeru pr uta da nare emo? Nisam se osvrnuo i nisam vidio lica iz koga dolazi taj glas. A bi li nam radije mogao pofrigati kajganu s komadiæima pr uta, a? upita Prister.

Mo e, mo e. Sad æu ja to nama! 128 129 Odvoji se od nas, ode u »vatrenu kuæu«, i èusmo gdje tamo drnda velika limena tava. A za tim njegov glas, domaæinski nabu-sit i krupan: Marta!... Prister i ja sjedosmo za neravni kameni sto pred kuæom, pod jo golu odrinu. Cosa la vol! Cosi e con sta povera gen te!... ( ta æete! Tako vam je to s ovim siro tim ljudima!) Nisam taèno shvatio to to biva »tako s tim ljudima«, odnosi li se naime to na kravu, il i na kajganu, ili i na jedno i na drugo, i na jo mnogo ta. Haaal. . Dio mio! .. - zijevne i ujedno uzdahne Prister, taèno onako kako je to uèi nio na samom polasku, i pritom opet proðe dlanom gore dolje po licu i rasku tra obrv e. Sad je osjetio umor, jer je tog jutra ustao ranije radi cijepljenja svinja. Kudrava sna ica iznese pred nas bocu vina, jednu zelenu èa u i opet jednu od onih tele grafskih èa aka. Susti e je domaæin noseæi pun tanjir dugih kri aka kruha peèena pod pekom. a-ziv i porcelansku èa u, otresitom, ljutitom kretnjom uze je sa stola - uèini mi se kao da æe je hitnuti daleko, na dubri te u ugao, ali je samo preda kudravoj: Nosi to k vragu, to si to iznijela! Ude u kuæu, pa, u zamjenu za oduzetu telegrafsku èasku donese i postavi preda me bij elu limenu solju okrzana emajla. Primijetim u njoj, na dvije treæine njene visine, modrikast obrub. »Valjda su u njoj nekad razmuæivali modru galicu pomislim - za ka kvu sliènu medikamentaciju«. Kuæa iza na ih leda kao da je opustjela: nisu se vi e èuli domaæinovi koraci. Ukoèene ije, o savladavajuæi neki otpor, odvrnem glavu ulijevo, prema mjestu gdje smo bili izgu rali kravu (i ne znam da li je to neka odvratnost pru ala otpor volji, koja je htj ela da mi tamo svrati pogled, ili je volja pru ala otpor nekoj nezdravoj napasti k oja mi je tamo odvrtala glavu), te spazim èitavu malu porodicu opet okupljenu oko krave. Svojim tjelesi-ma zaklanjali su je mom pogledu. Prister se osjeti u du nost i da ustane i da pode tamo. Vi e nisam okretao glave veæ sam gledao ravno preda se. Domalo se vrati i Prister i sjede bez rijeèi. Po utjesmo. Pregledavao sam, ko zna za t o, bez ikakve potrebe, u mom d epnom notesu neke adrese i telefonske brojeve - adr ese i brojeve dalekih prijatelja i povr nih znanaca rasutih po bijelom svijetu. 130 - Mijate! - zaèujemo glas starice kroz cvrèanje tave na vatri, a zatim domaæinove kor ake kako odlaze u »vatrenu kuæu«. Èas kasnije Mijat iznese kajganu. - Oho! - poveseli se Prister, pa se kradom prekrsti, zagrabi licom i prenese na svoj tanjir. - Volite li vi kajganu s pr utom? Ja to silno volim, reèe on i turi tavu prema meni . - Izvolite! Izvadim i ja na tanjir i stanem vakati. kljocalo mi je za u ima kao da vaèem tvrd kruh. Osjeæao sam na tjemenu Pristerov pogled i nasluæivao njegovu misao: èudak si ti, braèko moj. U kuæi, iza na ih leda, ti ina. Polako okrenem ukoèenu iju prema mjestu gdje je le ala krava. Izvalila se na lijevi b ok, s nju kom prema nebu, ispru enih, odrvenjenih nogu. Patnja je bila prestala. Bar za nju. Sad mi se uèini da za leðima, podalje, iz »vatrene kuæe«, èujem prigu en, sitan plaè stara èeljadeta. A zatim jasnije, rutav mu karaèki glas: »Ajd1, ostavi sad! to joj sad mo e !«. Literatura!. .. Banalna kmezava tema, tipièna tema pseudo-socijalne literature, opomenem sam sebe. - One literature, koja hoæe da impresionira kakvom sitnom nedaæom pojedinca, naduvajuæi je do neke vajne patetike i pridr avajuæi joj monstruozne, apok aliptièke razmjere, i neku vi u, simbolièki uopæenu znaèajnost! Ili one druge, lirskiji na strojene literature, koja dugo i dugo gnjeca medu prstima neki mali bolni ljudsk i momenat, dok ga sasvim ne umera, kao dugo meran grumen voska, do neke raskecan e, ljepljive ganutljivosti!. .. Ali ovdje, u pleneru, ta mala praktièna nevoljica tih muèaljivih, ba nimalo patetiènih, speèenih ljudi, izvaðena iz literature i vraæena ope u ivot, gdje joj je mjesto, i povezana s drugim, isto tako banalnim, svakida njim,

neznaèajnim realnostima ivota - s na im izletom, s mojom mrljom na balonmantelu, s p roljeæem, s Pristerovim obrvama, - zadobivala je opet svoju realnost i svoje tlo p od nogama: jedna od onih sitnih najobiènijih, nimalo iznimnih, uvijek istih a sved novih stvari, koje di u svojim malim zbiljskim ivotom i koje, ba po tome, imaju svo ju vjeènost, jednako kao i one druge, veæe i presudnije stvari, jednako kao kruh, ka o ljubav, kao smrt!.. . Sa vakao sam svoj dio kajgane, pa otpio dulji gutljaj vina iz bijele limene olje, d o ispod modrikastog ruba. Bilo je u asno veda ljivo. Kod badrovaèkih seljaka to èesto bi va. Dogodi se da 131 kod pranja konobskog suda zaèepe neosu enu baèvu te dobije miris na gnjile koji se vi e n ièim ne da izlijeèiti. I Prister nagne iz zelene èa e da zalije kajganu, pa pripali cigaretu i odbije prvi dim. Pa ponovi jo jednom svoj refren (a osjeæao sam da je to ustupak ili pa nja prema meni), samo ovaj put u pro lom vremenu. E pecca! Perche iera infatti una bella bestia! Popu ismo dvije cigarete, a onda s e Prister obrati domaæinu koji je stajao iza nas, oslonjen o dovratnik. Hoæemo li polako, Mijate? Mijat ode, i uskoro opet zaèujemo zveckanje sind ira i kripu kola koja je kudrava dov odila pred odrinu. Prister uniðe u kuæu, pro u kori ne to s Mijatom, pa obojica iziðo e, i jedasmo u kola. Dvije ene stajale su pred pragom jedna do druge, uporedo u jednak oj pozi. Zdravo, stara! Zdravo mlada! - poku a da se na ali Prister. Ali to izazva tek blijed, jedva primjetan osmijeh iz uslu nosti na licima dviju ena . Po li zbogom! otpozdravi nam stara. Kola krenu e nizbrdo, poskakujuæi po kamenju oputine, i predugo rudo stade opet udar ati po konjskim trbusima, a sin-d ir zamadijano poskakivati pred mekim nju kama i kr otkim oèima dvoje kljusadi. Kad izbismo na dr avnu cestu, potekosmo br e. Htjedoh da s e smjestim udobnije; slo im i prostrem poda se balonmantel, i sjednem na ne to nerav no, tvrdo: bila su to moja dva nepojedena sendvièa u d epu. Sunce usred neba a pred nama cesta bijela i pusta. Sredinom dana javio se sasvim lagan vjetriæ - prijatan i vrlo tih vjetriæ bez koga bi to proljetno podne izgledal o èisto ljetno , i arao pred nama cestom male, æudljive virove bijele pra ine koji su se èudesno dizali kao za prelaskom nekog nevidljivog dlana. Na krpama svje e izorane i jo nepobranane oranice blistale su izva-ljene luèe uglaèane svijetlim eljezom leme a, i na njih su padale vrane. Prister se navratio na svoju jutro nju temu, koju je upo rno zastupao, proti svemu i svakome: Bella giornata!... Proprio una bella giornata!... (Lijep dan!... Ba lijep dan!. . .) Zaludu! Ja uvijek tvrdim: proljeæe je naj-ljep- e godi nje doba!... Primavera! Primavera!... Inuti-lel... La-piu-bella stagion dell'anno!... Od proljetnog sunca sad je mene zahvatio drijeme , kao Pri-stera na polasku. A sad je, naprotiv, on bio budan i razgovorljiv. Navukao sam e ir na oèi i bla eno mirio od j asa. Kroz ugodnu kripu kola i zveckanje sind ira koji su me uljuljkavali, dopirale su mi nejasno i rastrgano Pristerove rijeèi, mije ale se i ukr tavale s praznim odjeci ma ranijih rijeèi i zvukova u meni. Sad se javio, iz nepodmazane glavine toèka poda mnom, umilan cijuk koji se ponavljao u pravilnim razmacima, jedanput kod svakog okretaja, kao ushiæen cijuk mladog tiæa. Sred kripe toèkova i zveckanja sind ira, u glas s tim bratom-cijukom, u meni je ne to pjevuckalo: Povera Primavera!... Bella Primavera!... 132 133 SOLILOKVIJI GOSPODINA PINKA Obièno dok radim slu am radio. Neke to buni u radu. Kolega Bermot, na primjer, ka e da on to nikako ne bi mogao. Mene, naprotiv, ne smeta. Tako sam nauèio. Ako me inter esira ono to svira, ja radim i usput slu am; ako me ne interesira, pa nja se automats ki iskopèava pa ga uopæe i ne èujem. A kod kuæe radim èitavo popodne, sve do veèere. To zamara, pa nije èudo ako sam malko ra sijan. Ka u da je jedan rad odmor od drugoga. Ja radim cijelo jutro u uredu, kod m

oje Eksport--banke, a cijelo popodne kod kuæe, za Kontinental. Uvijek iste raèunske stvari. Prema meni imaju povjerenja, kao prema starom èinovniku, pa mi dozvoljavaj u da nosim kuæi knjige, naroèito ako je dva dana redom praznik. To obièno biva kad se uz nedjelju prilijepi kakav svetak ili dr avni praznik. Muzike prolaze ulicama, ma r iraju odredi vojske, a ja sjedim zaduben u raèune Kontinentala, da se odmorim od E ksport-banke. Za samca ne enju, to je kao neka razonoda. Pa ipak, to koji put zama ra. U pro lu nedjelju radio sam èitavo prijepodne i èitavo poslijepodne kod kuæe, za Kontine ntal. Htio sam svakako da taj posao zavr im. Prekinuo sam u jedan sat, a onda iza ao da ruèam. Kad sam se vratio da nastavim, ostao sam iznenaðen: radio-apa-rat je tuli o na sav glas. Pohitao sam da ga prigu im: susjedi se bune kad u popodnevne sate n eko udara u klavir ili preglasno svira radio. Tad lupaju dr alicom metle u strop. Opet sam produ io do naveèer, a onda ponovo izi ao da veèeram i da se malo pro etam na zra ku. I dobro se sjeæam da sam, prije nego sam izi ao, naroèito obratio pa nju da opet ne ostavim otvoren aparat. Kako sam rasijan, prije izlaska iz kuæe dugo se muvam, zastajem u hodniku pred vratima, i sve mislim: nisam li opet to zaboravio? Po dva, po tri puta iznova pregledam plin, slavinu za vodu, elektrièno svjetlo. (Naroèito u klozetu svjetlo rado ostane 134 upaljeno). A koji put se poslije toga opet sa stepenica vratim da jo jednom proko ntroliram. Najlak e se dogodi da ostane utaknut elektrièni reso, pogotovo ako je ona j s ploèom, kod koga se ne vidi are li se ice. Jedan moj kolega bio je po ao sa enom o Uskrsu na put za pet dana. Putem im se uèinilo da su ostavili utaknutu malu elektr iènu peæ. Treæeg dana su se vratili. Nisu dulje izdr ali. Naravno, peæ nije bila utaknuta. Dakle, u nedjelju naveèe prije nego sam izi ao dobro sam pripazio da zavrnem radio-a parat. I siguran sam da sam ga zavr-nuo. Moglo mi se desiti da ostavim otvoren z avor plina, da ostavim utaknut reso na kome sam skuhao èaj. Moglo mi se desiti i t o da ne zakljuèam kuæna vrata (i zbog toga se katkad vraæam sa stubi ta, ponekad i dva p uta). Ali da sam zavrnuo radio-aparat, u to sam bio potpuno uvjeren. Shvatljivo da sam na to dobro pripazio, uprav stoga to mi se o podne dogodilo da sam zaborav io. Sjeæam se èak da sam, radi veæe sigurnosti, htio upamtiti posljednje rijeèi koje sam èuo prije nego sam zavrnuo prekidaè: »ta je zaraza nekad znaèila pravu pokoru za voæare, no sad veæ raspola emo èitavim nizom uspjelih sredstava proti njoj, a medu njima pokaz ao se kao najefikasniji...« i tu sam zavrnuo dugme prekinuv i spikeru rijeè u grlu. A silazeæi stubi tem ponavljao sam te rijeèi u sebi i pitao se: koje je to najefikasnije sredstvo? Mogao sam saslu ati jo bar njegovo ime! I ne to me je kopkalo to ga nisam s aslu ao. Zamislite, dakle, moje zaèudenje kad sam naveèe, do av i kuæi, na ao i opet otvoren aparat! Jo sa stubi ta èuo sam prigu ene zvukove tanga. Pomislio sam: ta neæe valjda biti kod men e! U ao sam s radoznalo æu. Doista, bilo je kod mene: veæ iz malog predsoblja ugledao sa m osvijetljenu njegovu skalu. Svirao je sasvim prigu eno svoj tango ali je svira o. Priznajem, bilo mi je malko neugodno. Pretra io sam èitav moj stanèiæ, povirio u svaki u gao, pogledao ispod kreveta. Prva mi je misao bila da se neko za mog izbivanja u u ljao u stan. Dvorkinja koja mi redi kuæu dvaput sedmièno ima rdavu naviku da ostavi otkljuèana vrata malog balkona na kome dr i metle, kantu za smeæe i slièno. Uvijek pomi lj am da bi provalnik najprije tuda mogao da prodre - to je kao neki rezervirani ul az za njega. No vrata su bila zakljuèana. Tad sam pomislio: provalnik je mogao naæi vrata otkljuèana i uæi u stan, pa ih za sobom zakljuèati. Ali u stanu nije bilo nikoga : ponovo sam sve pregledao -nigdje nikakva traga. A da je izi ao istim putem, vrat a bi za njim 135 nu no morala ostati otkljuèana. A ipak je aparat svirao! Dodu e, tiho, prigu eno ali svi rao. Pomislio sam zatim: mo da gre ka na prekidaèu. Nisam mnogo vjerovao u to. No poku a o sam da tu misao bolje potkrijepim: mo da je prekidaè raskliman, mo da se labavo zavr ne, pa kad naiðe jaèi val struje, u doba kad domaæice prestaju kuhati veèeru (je li to o no to se zove »napetost«? u fiziku se slabo razumijem), ta pojaèana napetost mo da sama dvrne labavi prekidaè. Odluèio sam da æu ujutro, polazeæi u ured, usput pitati elektrièara na uglu. Poznamo se, kod njega dajem popraviti reso kad mu pregori ica. Simpatièan je èovjek, tr-bu ast veseljak, i uvijek me pozdravlja sa »dobar dan, gospodin susjed!«

Zavrnuo sam prekidaè i legao spavati. Ujutro sam doista svratio k elektrièaru. Ausge losen! prekinuo me èim sam mu poèeo obja avati. Mora da su ga mu terije èe æe tako to pitale. Ne znam za to, pomisao da u tome imam nepoznatih kolega bila mi je odnekud ugodna. Nema ta, mora da sam ipak zaboravio zavrnuti prekidaè! Koji put èovjek samo misli da æe ne to uèiniti, a poslije mu se èini da je doista i uèinio. To je jedino razumno rje enje. A mo da ima i drugih kojih se na prvi mah ne mo emo sjetiti. Cesto se, kao samac i èovjek koji ne odlazi mnogo u dru tvo, zabavljam dovijajuæi se r aznim rje enjima èak i takvih stvari koje me se nimalo ne tièu i smi ljajuæi razne kombina cije koje mogu da ih objasne i protumaèe. A ponekad razmi ljam i o stvarima koje se nisu dogodile nego su samo mogle da se dogode. Vidim na ulici ili èujem od kolege u uredu bilo kakvu tricu, tuði sitni dogaðaj, nezgodu, èudan sluèaj, pa poènem o njima raz mi ljati i nastavljam u misli njihov dalji tok i razvoj. Zamislim, na primjer, da je samo jedna sitna pojedinost izostala ili se dogodila drugaèije nego to se stvarn o dogodila, pa odatle vuèem dalje nit, izvodim posljedice, i èovjek prosto ne bi vje rovao kakvi se svi èudni dogaðaji izlegu, kakvi se sve nepredvidivi rezultati nagomi laju, i na kakav neoèekivan ishod ponekad èitava stvar izaðe! Koji put je dovoljno da izmijenimo neku takvu sluèajnu i naoko indiferentnu okolnost, neku sasvim neznaèajnu sporednost, pa da odatle bukne èitava tragedija. A èudnih stvari zna izmisliti sluèaj! Tako èudnih, da ih nikakva ljudska fantazija ne bi izmislila. Slu ao sam na primjer ovo: Igralo se troje djece, samo u kuæi majka je bila na tr nici, otac u uredu. Pa kako d jeci sva ta padne na um, zavuklo se sve troje u veliku starinsku krinju, valjda da iznenade majku kad 136 ude. Èuli su, naime, korake po stepenicama pa mo da pomislili da to ona ide. Uæi æe, zaèud it æe se to ih nema, potra it æe ih po svim sobama, stati èas bez rijeèi nasred kuhinje, a zatim sama sebe zapitati: gdje li su samo mogli nestati? A tad æe oni ispasti slo no iz svoje busije, kao mali Indijanci, i dreknuti u jedan glas: »tree.. .!«. Ali, sluèa jno, to nije bila majka koja je i la uza stepenice veæ gospoda s treæeg kata. A krinja je, sluèajno, imala bravu onog starinskog tipa, kakvu veæ imaju stare krinje, s obaraèe m koji spadne odozgo te zatvori krinju. (Za to te proklete brave nisu snabdjevene o baraèem na pero, kao kod putnih kovèega, pa da ne mo e sam spasti?!). Ukratko, djeca s u ostala zatvorena u krinji, kao u mi olovci. Vikala su i vikala, izbezumljena od s traha, upirala su i upirala svojim slaba nim leðima u poklopac nad sobom, ali, narav no, uzalud. Da je, sluèajno, u taj èas do la susjeda gospoda Rezika da uzajmi soli (on a neprestano dolazi ne to uzajmiti, mama se uvijek zbog toga ljuti), ni ta se ne bi dogodilo: u la bi u stan (jer kuæna vrata nisu bila zakljuèana, a na vanjskoj strani s luèajno imaju kvaku pa se mogu spolja otvoriti), èula bi djeèju viku, i jednostavno ot vorila krinju. Djeca bi ispala iz nje raskolaèenih oèiju, mo da bi je molila da o tome ne ka e ni ta mami, a ona bi im to i obeæala, pa bi svejedno rekla mami, ali s toplom preporukom da djecu ne kara preo tro. A djeca bi se, veæ i bez toga, ubuduæe èuvala krinj e kao crnog vraga. Ali eto, sluèajno u taj èas gospodi Reziki nije zatrebala so. Da skratimo, svak mo e sebi lako pretpostaviti kakovmora da je pri du i jadnoj majci ko ja na povratku kuæi nade svoje troje djece zagu ene u jednom sanduku. Nije te ko zamis liti kako ih posvuda tra i, kako joj pada na um prije svaka druga, pa i najnemoguæni ja pretpostavka nego ta, kako zaviruje na svako, pa i najapsurdnije mjesto prije nego ondje gdje su. tovi e, te ko je zamisliti kako bi joj palo na um da ih ba tu pot ra i i kako bi je ma to drugo osim sluèaja moglo navesti na to otkriæe. I to vjerovatno tek sutradan, ili èak preksutradan. Moglo se dogoditi mnogo toga. Mogli su susjedi zaèuti krikove zatvorene djece pa d otrèati i spasiti ih. A mogla je i majka s tr nice sluèajno jo u pravi èas stiæi. Moglo se desiti i to da, tog puta, sluèajno zasunka na krinji uopæe ne spadne. Kao to je, eto, mogla i da spadne. Moglo se, dakle, sve to vrlo lako dogoditi, i, ako se nije do godilo, samo je sluèaj to se nije dogodilo. Gotovo sve to se dogaða s nama i oko nas s asvim zavisi od takvih malih i po sebi neznaèajnih pojedinosti koje lako mo emo da z a137 mislimo i drukèijima nego to su sluèajno bile. Oko nas sve prosto vrvi od moguænosti. M i ivimo u krajnjoj nesigurnosti, mi di- emo pod kapom neizvjesnosti. Sve zavisi od

sasvim trièavih okolnosti, od neznatnih pomaka na e psihe, od minijaturnih elektriènih eksplozija medu æelijama na ih mo dana. I dovoljna je jedna takva mikrokozmièna eksploz ija, pa da se sve postojeæe splasne u jedno ni ta bez dimenzija, da nastane katakliz am svega! Èitava stvarnost visi o jednoj niti. Na udes, sam na ivot, le e u ruci proizv oljnoga, u vlasti lude sluèajnosti. Kad èovjek pomisli da ivot troje djece, da sreæa, p a i opstanak, èitave jedne porodice mo e da zavisi od toga da li se mama zadr ala neko liko èasaka dulje na tr nici (na primjer zato to paprike na onom banku gdje je kupila rajèice nisu bile ba najljep e pa ih je potra ila na jednom daljem banku), ili od toga da li je djeci palo na um da naprave tu alu u devet i dvadeset i tri minute ili u devet i dvadeset osam minuta, i da li im je to palo na um u onaj dan kad je go spodi Reziki ponestalo soli ili u onaj dan kad joj nije ponestalo soli! Ili èak i od toga da li je obaraè na prababinoj starinskoj krinji malo vi e ili malo manje zarðao , te da li æe na najmanji potres spasiti ili neæe spasti. Kao to je puka sluèajnost i t o to je na protruloj poleðini krinje bila otpala jedna da èica, tako da su bijedna djeca imala dovoljno zraka i doèekala iva majèin povratak s tr nice. Ali eto, i to je okolno st koja je jednako tako mogla da i ne bude puki sluèaj. Ka u da sluèaja nema. Jednom su mi to tumaèili. I, sjeæam se, bilo me potpuno uvjerilo. Sad pravo ne pamtim kako su mi to objasnili, ali pouzdano se sjeæam da je bilo sas vim uvjerljivo i da sam se poslije toga zbilja smijao, uvjeren da »sluèaj« u stvarnost i ne postoji. Da. Sluèaj ne postoji. Ali postoji to, da mi datu stvar mo emo zamisli ti na dva, na pet, na hiljadu raznih naèina; i da je dovoljno da, u tom izobilju r aznih moguænosti, jedna jedina trièava, skroz neznaèajna sitnica bude ovakva ili onakv a, pa da odatle ne proistjeèe ni ta ili da proisteèe tragedija. A hoæe li stvarnost post upiti po ovom ili onom od tih obrazaca, to nama nije poznato. Da je to tako, èini mi se sasvim jasno, i mislim da æe se svak s tim slo iti; a da li to znaèi da sluèaj pos toji ili da ne postoji, to ne znam. Zaboravnost ili rasijanost takoðer su katkad uzrokom takvih »sluèajnosti«. I èim je èovjek redostro niji, èim lukaviji postaje u borbi sa svojom zaboravno æu ili rasijano æu tim i za oravnost ili rasijanost postaju lukavije, podmuklije; sve se vi e izotravaju i promeæuruju. Njihove zamke postaju sve zakuèastije i zasjednije, tako da na koncu konca i opet one imaju posljednju rijeè. Lijeènici ka u da tako katkad biva i s bolestima: èim vi e pobije klice, one postaju otpornije, pa koji put nekakav tamo pe nicilin uopæe vi e ne djeluje. A katkad, opet, to to nazivamo zaboravno æu ili rasijano æu nije u pravom smislu zaboravn ost i rasijanost veæ ne to slièno tome. Ne to to bi se (dabome, kad se stvar naknadno pro matra) prije moglo nazvati lakomisleno æu, gre nom le erno æu. Ali takve le ernosti svi mi iznimno danomice i po pravilu poèinja-mo. Ta le ernost, ustvari, sasvim je normalna stvar. Ona, zapravo, dok god iz nje nije proiza la tragedija, nije le ernost i niko je takvom ne smatra. Ocijenimo da æemo prispjeti da presjeèemo ulicu prije nego do n as stigne auto. Ako smo toèno ocijenili nikom ni ta. Ako nismo tad je to bila le ernos t, gre na le ernost. Neoprostiva le ernost. Le ernost koju nam èak ni auto neæe oprostiti. Znam i jedan takav sluèaj. Jedna mlada majka kupala je dje-tence u velikom limenom lavoru na stocu u kuhinji. Uèinilo joj se da se voda tokom kupanja ohladila. »Dijet e æe mi ozepsti« pomislila je razborito, pa je prenijela lavor s djetetom na plinski reso i pripalila sasvim tihi plamen. I jo je, mo da, bila zadovoljna svojim domi lja jem. Neko je pozvonio na susjetkinim vratima. A ona je znala da uzalud zvoni, je r je susjetka otputovala u provinciju kæeri koja rada i neæe se vratiti prije nekoli ko dana. Nepoznati je uporno zvonio. Uporno kao èovjek sa slu benom kapom, sa snopiæem poziva i dostavnica i s mastiljavom olovkom za uhom. Po tar s brzojavom, inkasato r koji prijeti prekidom elektriène struje, èovjek s vojnim pozivom? Nepoznati je zvo nio i zvonio. Uporno, kao vlast. Mlada majka istrèi samo èaskom na vrata, toliko da mu ka e: uzalud zvonite, susjetka je na putu! i ni ta vi e. Izletjela je s jo mokrim ru kama i otvorila vrata pritiskom lakta na kvaku. A kad æe se vratiti? To taè-no ne zn am, vjerovatno za dva-tri dana, oti la je k svojoj kæeri koja je u poroðaju. .. Ali, u to bum!... Mali propuh zalupio je vrata. Stvar koja se dogaða. Stvar koja se, tovi e, èesto dogaða. Stvar koja se èita u humoristiè knjigama, koja se gleda u kinu. Veæ gotovo otrcana stvar. Sjeæam se, èitao sam negdje , jedan se upravo kupao a posjetilac je dugo zvonio na vratima. I kad je posjeti lac najzad odustao i stao silaziti, on, podra kan radozna138

139 lo æu, onako sav nasapunan poviri odozgo za njim, a strujica zraka zalupi vrata. Rek ao bih, èak, da danas veæ nema èovjeka kome se tako ne to nije bar jednom dogodilo. Ali eto, koji put ne ispadne komièno! Da je mlada majka imala na vatri pitu s tre njama, stvar bi ona sama prièala na veèernjim sijelima, i svi bi se smijali zagorjeloj pit i. Kod le ernosti, kako smo veæ rekli, èitavo je pitanje u tome da li æe iz toga ne to pro izaæi ili neæe. (Premda, nije to samo stvar le ernosti, ima tu i ne to slasti od rizika dokazivao sam kolegama u banci. »Bje i bolan, to si lud! Gdje æe se jedna majka igrati i votom roðenog djeteta zbog nekakve tamo tvoje slasti od rizika!« »Ostavite vi to, osta vite, velim im ja znam ja bolje kako te stvari idu!«) Dakle, da èovjek sa slu benom ka pom sluèajno nije pozvonio na susjetki-nim vratima, ili da susjetkina kæi sluèajno nij e bila u poroðaju, maloj mamici zaista niko ni ta ne bi prigovorio. Ili èak i da je sv e to bilo tako, ali da vjetar sasvim nerazborito, neodgovorno biæe nije zalupilo v rata, mladoj mamici takoðer nitko ni ta ne bi zamjerio. Zamjerili bi joj, ba naprotiv , da se na uporno, zvonjenje kod susjetke nije uopæe odazvala. Nego, sreæom, mlada je mamica sluèajno imala kljuèeve svog stana u d epu, pa je odmah ot kljuèala vrata i nije se dogodilo ni ta. Tek to je naveèe, jo upola ustravljena upola ra dosna, isprièala taj sluèaj u povjerenju svojoj prijateljici; ova svom mu u, a on, sut radan, meni u uredu. Tako je to kod le ernosti. A kod zaboravljivosti, kod rasijano-sti, ne to je drugo. Znam samo to, da sad svake veèeri kad se vraæam kuæi po stepenicama oslu kujem hoæu li zaèu i svirku iz mog samaèkog stana ili neæu. Oslu kujem sa zebnjom, kao da to sluktim svoj vlastiti glas, glas jednog drugog »ja«, koji unutra govori sam sa sobom, glas jedne odvojene nesvjesne polovice mene. I ako ga sluèajno ne zaèujem, sad veæ to ne pripisu jem nimalo sebi u zaslugu, pripisujem samo sluèaju. Stvar jasna: duhova, nesumnjiv o, nema; vrata na balkonu s metlama propisno su zakljuèana; a to se tièe prekidaèa, ma kako labav bio, nema te napetosti koja ga mo e sama odvrnuti. Tako je rekao trbu ast i elektrièar s ugla. Ausge losen! Stvar dakle mo e da bude samo u meni. Èitavo je pitanj e u tome jesam li zaboravio zavrnuti prekidaè ili sam, uslijed jednog vi eg stepena rasijanosti, zaboravio da to zaboravim. I jesam li, rastresen kakav sam, mislio da sam ga zavrnuo, dok ustvari to nisam uèinio veæ samo pomislio, ili 140 sam pak to faktièno uèinio a da nisam na to ni pomislio. A mo e biti i to da ga zbilja zavrnem, ali ga odmah zatim nesvjesno opet odvrnem, ko zna! Jer èovjek jo nekako m o e sebe prisiliti da se sjeæa onoga to je svjesno i hotimièno uèinio, ali kako se mo e tr ti da zna i pamti ono to je uèinio nesvjesno? A to æu sa sigurno æu doznati tek naveèer ka se budem uspinjao uza stepenice: oslu kivat æu s interesom zvukove iz mog stana: ak o radio pjevu i, znaèi da nisam zavrnuo; ako ne pjevu i, onda jesam. I, vjerujte, sad me ta sitna nepoznanica, koja me èeka na kraju dana, pomalo dra ka. U mom samaèkom ivot u to mi je kao jedna mala razonodica, jedino neodreðeno, neizvjesno to u mom monoto nom ivljenju ima. Jedina nepoznanica, jedina pitalica u tom ivotu, jedino to mo e da pretstavlja jednu neizvjesnost i jednu zagonetku to sam ja sam. Èesto se, izlazeæi i z kuæe, vratim sa stubi ta sa sumnjom: jesam li zakljuèao kuæna vrata? I veæinom se uvjeri m da sam ih, u rasijanosti, zaista zakljuèao. Sasvim mehanièki. No ne idem dalje u s tan da se uvjerim u pogledu radija: time bih sam sebe li io jedne male, dra kave nei zvjesnosti, jednog malog ugodnog iznenaðenja koje me na koncu dana èeka, kao kockica eæera na noænom ormariæu. Ali, ako naðem da sam doista zakljuèao kuæna vrata, to me, priz em, ispunja nekim malim zadovoljstvom. Raduje me, kao da sam ne to nekome podvalio , i laska mi, jer potvrðuje taènost moje misli: kad na a rasijanost sluèajno ispadne na dobro, tad je ona vrlina, tad smo normalni, i tad je sve u redu. A kad ne tad sm o slièni onoj bijednoj majci. Ponekad se, ipak, upitam: j-e li to ba rasijanost ili ne to drugo? Ne znam, ne znam ! U svakom sluèaju: praktièno, dok iz toga ne proisteèe ne to katastrofalno, ljudi æe biti skloni da vjeruju da je to rasijanost! Pa da! Obièna rasijanost! Sto time tare gla vu! I meni se slièno dogaða, to se dogaða svakome! Pa opet, pomi ljao sam i na to da poðem k lijeèniku. (Èudno, ni u mislima èovjek ne voli d a ga naziva nazivom njegove specijalnosti: ka em »k lijeèniku«, kao da se radi o bronhit isu ili garavici). Ali sam odustao. I doista, to bih mu mogao reæi? »Gospodine doktore , ponekad zaboravim zavrnuti radio«. A on bi izbuljio oèi i rekao: »Pa to onda?« I èudno b me omjerio preko naoèara. Uèinilo bi mu se sumnjivo ne to to zaboravljam zavrnuti ra

dio veæ to to sam zbog toga do ao k njemu. I u sebi bi, vjerovatno, pomislio: »s ovim n ije sve u redu«. Ne, ne! Bolje ovako. Dok je ovako, sa mnom je »sve u redu«! 141 APRILSKO VEÆE Poslije rane veèere u menzi, sudija ariæ pro etao je gradom. Bio je prilièno umoran. Dana s je imao gadan dan. Cijelo jutro natezao se s jednom zamr enom sirotinjskom ostav inskom raspravom a takve su najzamr enije , gdje se kukavni seljaèki posjed cjepkao n a bezbroj dijelova i djeliæa. Na la se na dijelu sva sila nasljednika i eventualnih nasljednika, braæe i sestara, i djece pomrle braæe i pomrlih sestara, i siroèadi netra gom nesta-lih u Prvom svjetskom ratu ili neznano potonulih u prostranstvima Amer ika, i progla enih za umrle, maloljetnih (koji su »pod naroèitom za titom dr ave«), i odiva koje su dobile i pojele svoj dio, pa se sad opet, gladne, pojavile »da tra e svoje«. C ijelo je jutro èrèkao olovkom po velikom listu hartije genealo ko stablo svojih bezime nih golaæa, zapisivao sitne nasljedne dijelove ulomke s malim brojnikom i velikim nazivnikom, jedna trideset-drugina, jedna ezdesetèetvrtina , pa kasnije morao da sve iznova preraèunava tra eæi »najmanji zajednièki nazivnik«. A vikale su krezube babe, sikta e jedna na drugu, i sve zajedno na ljude, a on je uzalud povisivao glas udarao d lanom po stolu i nastojao da uspostavi mir. Ne tra im ja za se, razumije li, èovjeèe bo ji, veæ za svoju djecu! vikale su mu u u u sveopæoj galami. I zaman im je on odgovarao: Urazumi se, bo ja eno: kad nema prava ti, nemaju ni tvoja djeca! Nu! A ko to veli?! Zakon! Pi! Pljujem ja na takav zakon!... I rijeè biva popraæena simbolièkom gestom obrednog pljuca-nja i rastrljavanja nogom to g imaginarnog ispljuvka. 142 Muka! Prava muka! A njemu je veæ dosta svega toga. Sasvim dosta. Trideset i pet go dina baklja se on s time! Glava mu je jo umila od same pomisli na svu tu jutro nju vrevu. Zastao je na trgu pred teatrom. A, vidi ! Mogao bih danas u kazali te, da se malko razonodim. Pristupi afi i na uglu i stade vaditi naoèare. Veæ koliko je mogao razabrati i bez naoèa ra, stvar se pretskazivala povoljno: relativno kratak popis lica uvijek sluti na dobro. Nije volio komade s beskonaènim nizom uèesnika, glomazne historijske drame u jedanaest ili èak u trinaest slika: prva: Uprestonoj dvorani; druga: U zavjerenièko m logoru; treæa: U Eleonorinim odajama; èetvrta: Na jednoj maloj èistini u umi; peta: U kripti stolne crkve; esta: Na palubi Alfonsove galije; pa opet u prestonoj dvora ni, pa opet u kripti stolne crkve, itd. (Obièno je najmanje zanimljiva ona »na jedno j maloj èistini u umi«). Dok se, naprotiv, ovakva solidna graðanska stvar, jasna i uèetvræ na (a za takve stvari èast svima! nema do Skandinavaca!) mo e uvijek rado gledati. N ataknuo je dakle naoèare i poèeo èitati. Pod naslovom komada stajalo je: Oskar (45 godina) Helena, njegova druga ena (36 godina) Henrik Borg (38 godina) Dotle je i lo glatko. A zatim je slijedilo: Hedviga, udovica Heleninog brata, sada ena savjetnika Hagena (29 godina) Savjetnik Bergen, njen ujak (64 godine) Rikard, Oskarov poslovni drug i bratiæ njegove prve ene (43 godine) Barbara, negda nja slu avka u domu roditelja Heleninog prvog mu a (65 godina) Helga, posvojèe Heleninog umrlog brata (17 godina) Sven, Helenin sin iz prvog brak a (18 godina) Muko Isukrstova! hukne ariæ i odbije se obeshrabreno od afi e sla uæi naoèare u futrol 143 Krene dalje ojadeno-indigniran, èak pomalo uvrijeðen, neizvjesno na koga. Ni ta. Tim bolje! U tedio sam pet- est banki. Veèe mlako, aprilsko, bez vjetra, a nebo vedro i zvjezdano. Ugodno za lutanje bez cilja. Samo, noge su mu bile malko ote- èale od prijatne proljetne obnemoglosti. Pro lazio je mimo mrke, zamukle fasade nadle tava s mraènim pozatvaranim prozorima. U po

kojem prozoru privatnog stana tu no je gorjela uta svjetlost. Prepustio se svojoj o biènoj zabavici samotna etaèa, zabavici koja ga je u posljednje vrijeme sve vi e (i veæ d o pomalo zabrinjavajuæe mjere) zaokupljala: iz dubine potsvijesti isplutala bi na povr inu kakva istrgnuta, nesuvisla rijeè koju je u prolasku uhvatio uhom i upio u s e, ili ime koje je negdje rasijano proèitao, pa je ne to u njemu ponavljalo i ponavl jalo tu rijeè ili ulomak fraze, bez njegove volje, èak protiv njegove volje, ponavlj alo do dosade, do nelagodnosti. Tako mu je sad odjednom iskrslo: »Pi- kur i Mezelja«. Hm, gdje li sam to proèitao? Oèevidno na nekoj duæanskoj tabli. A mo da i u reklamnom og lasu na posljednjoj stranici novina. »Pi kur i Mezelja«. Lijepo veèe! Ba ugodno. Samo ga malo bole noge. »Pi kur i Mezelja«. Sutra, hvala bogu, nema rasprava. Sutra nji je dan o dredio za to da izradi dvije tri diobene odluke. Tako æe se ne to odmoriti od nesnos nih, èegrta-vih stranaka. Iza æo ka naglo najuri auto i zaslijepi ga svojim farovima. Gle! Nikad ne trube ovi ðavoli! Ali èas kasnije nadomisli pomirljivije i uviðavnije: A mo da je na ovom mjestu zabranjeno trubiti po noæi. U daljini fijukne voz. »Tako je tiho i mirno veèe da se svaki glas na veliku daljinu èuje«. Uèini mu se kao da je, istodobno sa fijukom, osjetio i m iris ugljena. »No to je mo da samo iluzija, obmana æutila«. A onda, iskrsnu opet ono malopreda nje: »Pi kur i Mezelja«. Samo, sad veæ popraæeno muzikom: melodijom Vojvodine arije iz Rigoleta: » ena je varljiv a«. Zaèudo, i dalji stihovi te arije skladno su se i ritmièki ispravno nadovezivali na njegov stih. »Pi kur i Mezelja manje U' jaèe bilo da plaèe 144 il' da se smije! »Pi kur i Mezelja vjeèno se mijenja kod tih stvorenja la ljivo sve je!. . .« Sad je gazio tamnim drvoredom. Valjda s promjenom okoli a i ugoðaja, »Pi kur i Mezelja« ne kud su potonuli, kao da su ispali kroz proparan d ep. Ali sad mu se iz podsvijesti poènu uzrigivati imena lica s kazali ne afi e i njihovi rodbinski odnosi. Prava konfu zija! Vrag neka se u tome snaðe! Izbi na mali trg. Proðe opet mimo jedne pozori ne afi e. Gornji desni ugao bio je malk o odlijepljen. Podide ga nagla napast. Obazre se desno i lijevo, pa strgne afi u, u rno je previje i spremi u d ep. Zakrene u jednu mirnu ulicu. Ne to dalje gorjela je crvena lampica de urne apoteke. Stane i osvrne se. Niko ga nije slijedio. Izvadi iz d epa smotanu afi u, razlo i je, i pri svjetlosti lampice nad tablom »NOÆNA SLU BA« ponovo proèita, ovaj put pa ljivije: Oska , 45 godina Helena, njegova druga ena, 36 godina, Henrik Borg, 38 godina... i ta ko dalje. Slo i opet afi u u d ep i nastavi put. Gadno zapetljano! Jedino to se iz svega toga dalo naslutiti, bilo je to da æe vjero vatno izmeðu Svena i Helge ne to biti. A i onaj Henrik Borg, hm!, ne to mu je sumnjiv. Da nije to raniji Helenin ljubavnik? Bio je rastresen. Sad su mu, pored nogu, bili ne to umorni i mo dani. Da sad naiðe iza æo ka auto, bilo bi veæ opasnije. Rasijani koraci sami ga dovedo e do malog parka pod Starom biskupijom. Ha, Tu je dobro. Tu æemo se malko odmoriti! Proðe vijugavim stazicama koje su svojom zakovrèano æu èinile krstarenje po toj maloj zele noj oazi nesravnjivo duljim, i, dosljedno, taj ogranièeni prostor kudikamo veæim. Mi nu pored nekoliko mladih parova zagrljenih na klupicama i skru enih u aputanju. Obiðe krug uokrug mali rondo sa presahlom èesmi-com, i najzad sjedne na jednu pustu klu pu. Preko puta, s onu stranu èesmice, sjedili su ko èat, brkat seljak u visokoj ubari i zabradena starija seljanka, a izmeðu njih, na prostrtoj hartiji, le ao je komad sla nine i polovica velikog hljeba koji je seljak irokim potezom no a krojio i odmjeren o sa vakavao. 145 - Henrik Borg! - plane ariæu. Nije li se veæ neko tako zvao? Pogleda opet seljaka koji je vakao. » to li æe mu ubara, u ovo doba godine! Hm!« Pa èas k ije: »No mo da to spada u po-hodni adustirung, za grad«.

Zvijezde su mirucale s neba. Ali sjaj noæi kao da je malo potamnio, modrina zagusti la: na èitavim oveæim krpicama neba nije se vidjelo zvijezda. Mo da su bile zastrte ne vidljivim oblacima. Muti se. Bit æe ki e. A i jest jako prigrijalo, za ovo doba! Sa svakim nastupom proljeæa, Sariæu su se pojaèavale smetnje od krvnog pritiska. Posta jao je uzbudljiviji, i pored mlohavo-sti koja bi s proljeæa njime ovladala, i u nj emu se budilo ne to to ga je gonilo na te duge veèernje etnje, s nabuhlim nogama i poj aèanom zaduhom kao neki slabi i grdno izoblièeni ostatak nemira to su se za mladih da na u to godi nje doba u njemu budili. Vrelina na licu, okraæao dah, ne to upaljene oèi, prelazne omaglice. Pa ipak, sve u svemu, bilo je prijatno to zamorno, za-dahtano osjeæanje, i ba po toj malaksalosti, po tim sitnim nelagodnostima, po tom kome anju sokova u organizmu odnekud slièno osjeæanju mladosti! Po stazici iza njega zaèu se obazrivo kriputanje ljunka. Sta-zicom je i la iskrivljena , pogrbljena spodoba starije ene u crnini, s isturenim jednim kukom. Kao da se up utila prema njegovoj klupici. Stala je, upitala je li dozvoljeno, i na njegov pr omrmlja-ni pristanak sjela na sam kraj klupe. ariæ ju je ispod oka promatrao. Lice joj je bilo ispijeno i izgledalo speèeno od vjet ra i sunca kao kod starih ribara, a kosa, zaèe ljana u valovit greben na desnoj stra ni èela, potpuno srebrena. »Mora da je nekad bila èak lijepa« pomisli ariæ. Pogled mu pa na njen istureni kuk. »Skolioza« proðe mu glavom. Sjeti se, iz svoje davne sudaèke prak se, sluèaja s neobja njivim ubistvom, odnosno neobja njivim nestankom, Jure Plosniæa reèen og Jude, iz sela Ra varja. Jo se taèno spominjao nalièja u Ra varju, u mekom proljetnom d anu, kad je sluèajno naðen u nekoj ogradi tankim slojem zemlje zatrpan i veæ sasvim pr otruo le , te kad je po uvijenoj hrptenjaèi i po isturenom kuku nepobitno utvrðeno da se radi ba o lesu Jure Plosniæa. Tad je po prvi put èuo i nauèio tu rijeè: skolioza. Od t oga ima veæ preko trideset godina! 146 Stara ena namje tala se na klupi. Na sebi je imala iroku kuænu haljinu od crnog klota, a iz rukava su joj str ali o tri, i-ljati laktovi. Zacijelo je do la iz nekog od snisk ih kuæeraka to su se æuæurili pod zidinama Stare biskupije. Valjda kakva stara krojaèica a skromniji enski svijet. Nije mu ni za èasak padalo na um da je ikada mogla biti u data kao da je sve na njoj to iskljuèivalo. Prostite, koja more biti ura? upita vrlo tiho stara ena. ariæ izvadi zlatni sat s p oklopcem. U ti ini kvrcne pero otvaraèa i poklopac otskoèi. ariæ prinese oèi brojèaniku. Tek to je pro lo deset. Hvala. ariæ pogleda na drugu stranu. Jedan od mladih parova ustade sa svoje klupice i, sve jednako zagrljen, uputi se krivudavom bijelom stazicom dublje u sjenoviti park. Osvrne se opet prema crnoj eni. Vi ste sigurno odnekud ovdje iz susjedstva? Je, stojin tamo, ispod Stare biskupije. Eno tamo di vidite osvitljen oni prozor . ariæ pogleda prema utoj èetvorini malog prozora u udaljenosti od kakvih dvjesta-trista koraèaja. Puno je ugrijalo ovih zadnjih dana, u kuæi se ne more izdr- at. Uveèer kad svr in posao , izaðem malo amo, na ariju. Posuti. U njemu kao da je naslutila èovjeka od zakona. Skupljala je neko vrijeme h rabrost, kao to se skuplja pljuvaèka, te se osmjeli: Prostite, ni to bi vas pitala, vi se sigurno u to razumite... Znate, sa mnom ivi m oja neputa, æer mog pokojnog brata Stipe-ta. Mlada cura, uvik zdrava, nikad ni ta, n i one obiène dièje bolesti, ni ospice, ni vodene kozice, kako ovdi ka u ni ta, ni ta!.. . Kad lani, ba nikako u ovo doba, poèela se æutit zlo. Dala joj je vanka nika velika sl abost, niki veliki umor. Mislila san: bit æe de-buleca.. . Znate, u proliæe to koji put doðe, mladima.. . Izgubila je kolur, poèela mr avit. . . Pitan je ja: ma boli li t e to, ka i teti? Ni ta me ne boli, moja tete, govori ona, samo san ti uvik umorna, u morna... Pak mi likarima, pak na preglede, na vizite, na rengen a bo e di sve nism o bile!... I najposlije to æete vi vidit! kostantiraju jon da ima neku ritku bolest ja van se u to ne razumin kao niko su enje ivaca, tako su rekli... I da je to jedn a puno, puno ritka bolest, i da skoro nikad ne doðe na 147

mlade... A eto, ona jadna nema jo ni dvadeset i tri, navr iæe ih ba o Maloj Gospi, u d eveton misecu.. . Vidjelo se da je starica eljna razgovora. ... Od Bo iæa uvik le i. Najprin su jon se oduzele noge. Ja je dvorin, okriæen je u pos telji, èistin ispod nje a bome znate i sami, osoba u takvom stanju isto je kako ma lo dite!. .. I sad, tila san vas ni to pitat. to vi mislite: bi li ona mogla dobit kakvu penziju, oli pripomoæ, oli tako togod? Sve do bolesti radila je u ured, pisal a je na makinu, i ba se lipo bila uputila, zlato moje, svi su bili puno zadovoljn i s njon. . . A opet, njezin otac, moj pokojni brat Stipe, u onom prvon ratu, jo u vrime Austrije, bi je niko vrime konobar na »Panoniji« (tu je i uvati, bidan, te ki re-matizam u nogu), pak bi more bit i po njemu mogla togod dobit. .. Ja, fala bog u, jo ni to zaradin, kako najderica, kako ovdi govoru, ne smin se tu it, ali razumit æet e, na ova vrimena... Gledala je u nj i èekala. ariæ malo razmisli umornim mo danima. He izbaci najzad neodluèno, ne znajuæi jo ni sam na to æe ga konac reèenice iznijeti alo bi vidjeti. .. Ako ima potrebni sta , morala bi ne to dobiti... Uvidje da je to to je rekao odveæ malo, te osjeti potrebu da jo togod nadoda, makar to . Trebalo bi naime znati toèno kako stvar stoji, imati pred sobom podatke.. . Nego vi skupite sve papire koje o tome imate, sve, i kr tenicu, i kolske svjedod be i doku mente o slu bi, pa poðite na Socijalno osiguranje. Oni æe vam sve taèno reæi. Osjeæao je da je i to malo. Nadoda: Mislim da primaju èetvrtkom... Ne, nije bio zadovoljan. Doista, trebalo bi da joj je ne to stvarnije rekao. Ali m u ni ta stvarnije nije padalo na um. A kad starica vidje da od njega ne dolazi ni ta i da je èitava stvar ostala nekako viseæi, osjeti se u du nosti da ju sama nekako zak ljuèi, pa reèe s uzdahom, no sasvim prazno, onako kao to se izgovara uzreèica: 0 bo e, bo e!... Iza njih za kriputaju po ljunku, kao da su odjednom iz zemlje iznikli, odluèni udvoje ni koraci. Stazom su urno grabila dva mlada milicionera. Zaobidu ih i upute se pr ema jednom zagrljenom paru na najbli oj klupici. Èulo se kraæe nerazgovijetno mr-molje nje, zatim utnja sa dugotrajnim pregledavanjem legitimacija, i najzad obièno uzalud no obja njavanje. Mladi milicioner, 148 omalen, skladan, crnomanjast, mirna naèina i uredna izgleda, ostade kod osupnutog para, a onaj drugi, ne to vi i i ustriji, s pramenom slamasto ute ondulirane kose koji mu je provirivao ispod kape naherene do krajnje moguæe taèke, uputi se ravno k selj aku u ubari i k zabradenoj seljakinji. Ovi su bili bli i, te je ariæ, sa sve veæom zebnj om, mogao razabrati razgovor. Sve po obiènom redu: najprije salutiranje, a onda po ziv, s jako istaknutim uzlaznim naglascima: Poka 'te va e karte! Evo, brate, evo odma... Nema tu ni ta, za to da ih ne poka emo.... Seljak pod ubarom prpao je po »brikta u« koji je polo io na koljena. Na koncu izvadi i pr eda milicioneru legitimaciju. To isto uèini i zabradena ena. Milicioner je opet dug o i dugo èitao, a seljak je meðutim ponavljao: ... Nema tu ni ta, eto pa gledaj koliko hoæe ... Milicioner di e oèi s legitimacije i v ati svakom svoju. A znate li vi da je zabranjeno sjediti u javnim parkovima poslije deset sati? Ne znamo, brate, kako bi znali!... A to radite tu? Ni ta. Èekamo voz. Mi smo, bolan, iz Teplju e, voz nam odlazi u jedanaest i po... Dobro, dobro. Za ovaj put nek vam bude, samo nemojte da vas drugi put zateèem!. . . Neæemo, brate, ni da nas moli !... Milicioner se odvrne od njih i pode prema ariæu i crnoj eni. No putem se predomisli pa se okrene k seljaku i seljakinji: Ostanite tu! Prièekajte!... Pristupi ariæu i salutira. Moliæu vas va e karte! ariæ mu preda legitimaciju. eni se od uzbuðenja poèe tre-skati glava. Je li vam poznato da se ne smije sjediti u javnim parkovima poslije deset sati? Nije. Odakle da nam bude poznato? To nije nigdje objavljeno.

Veæ taj mali otpor pode milicioneru uz nos. A gdje je va a karta? upita crnu enu. Ona stade mucati, sva ustreptala: 149 ... Neman je uza se... Ja stanujen tu u blizini, eno vidite, u onoj kuæi tamo di je osvitljen prozor... Iza la san samo èas... Ni ta, ni ta! To æete kazati na stanici. Oh, bo e! jeknu ena. ariæ osjeti muklu lupu srca u sebi. Ali molim vas, dru e, ja nisam znao da je to zabranjeno, a vjerovatno isto tako n i gospoda. .. E! Niko nije znao!... Koga god uhvati , svak ka e: »nisam znao!« Ni ta! Drugi put æete z i!... Ali, dru e, molim vas, imajte uvidavnosti.. . Mi smo starija èeljad, ozbiljni, mirn i graðani. . . Ni ta ne znam! To æete sve kazati na stanici! Dru e, to oèevidno nema nikakva smisla!... Mi smo sjeli samo na deset minuta, da se malo odmorimo... Ne mislite valjda. .. hm!... No milicioner je imao samo jedan odgovor: Sve æete to, dru e, kazati na preslu anju! Ali zaboga!... To je prosto nepojmljivo!. . . Evo pogledajte, izvolite pogledat i, ja sam sudija. . . - navaljivao je ariæ uzimajuæi mu iz ruku legitimaciju i gurajuæi mu je uzdrhtalom rukom pod nos, bli e nego se to smije jednom organu vlasti. - .. . Izvolite samo pogledati, tu vam pi e: sudija, vidite li?... Ta neæete pomisliti da ja, kao jedan sudija... Pa ako!.. . Pa ta onda ako si sudija? obrecnu se milicioner. Za te, biva, ne va i zakon, kad si sudija?... Nema tu, dru e, nikakve prerogative! Ne tra im ja nikakvu »prerogativu«, nije tu rijeè ni o kakvoj »prerogativi«, uzrujavao iæ udarajuæi sna no glasom na rijeè »prerogativa« i nalazeæi u tome neku osvetnièku slast. Tra i je, dru e! Taèno da je tra i , kako si se tu raspi to-ljio »ja sam sudija, ja sam ... A to drugo da ka em, pobogu brate, kad doista jesam sudija! Znaèi, kad bi tebe pital i to si, ti ne bi rekao da si milicioner, samo zato da to ne bi bila tobo e nekakva »prerogativa«. Milicioner se veæ sasvim uozbiljio. Ta mu je rijeè »prerogativa« i ariæevo udaranje glasom na nju veæ dosmrdila. Kao da se u tome krila neka nejasna namjera, neka aluzija. J er, u rijeèi »prerogativa« nalazi se uklopljena, kao riba u okamini, rijeè »rog«. Dosta, dru e! Zave i! 150 Odre itom kretnjom povuèe dvaput nizdol bluzu i namjesti bolje opasaè. Time se je vraæao u se i u slu benu du nost. Ponovi, jo uvijek strogo, ali ne to hladnije, onaj prva nji a rgumenat, koji mu se sad uèini najpogodniji: Za te, dru e, pa bio ti sudija koliko god hoæe , va i zakon svedno ka i za drugoga! Jes i li razumio? Znam, dru e, znam, zapoèe ti e i ariæ nastojeæi da stvar svede u razumne granice. »zakon« (sad opet udari glasom na rijeè »zakon«) nije nigdje objavljen, nije nigdje obnarodovan. A zakon, dok nije obnarodovan, nikoga ne obvezuje! Dozvolit æe , dru e, ja te stvari znam ne to bolje od tebe!... He! Vidi ti!. .. Treba zar tebi da ga objave? Ili da ga po naroèitom kuriru saop te tvojoj gospoji, je li?. .. ariæ huknu. E, to je ipak previ e! Dodu e, on nije o enjen, ali svejedno! Namjera je tu. .. Osjeti kako opet pomalo gubi vlast nad sobom. Popravljajuæi rijeèi uzbuðenim treska njem ruku stade slovkati, usudno, neumoljivo, glasom kojim se izrièe pravorijek: Za-lu-du!... Zakon koji nije ob-na-ro-do-van, ni-ko-ga ne ob-ve-zu-je! To se zn a veæ preko dvije hiljade godina! Lex non promulgata neminem obligat! Upamti: Lex non pro-mul-gata ne-mi-nem obligat! Podrhtavao mu je podvoljak. Milicioner se nasmije i krivim, prezirnim pogledom i n admoæno odmahnu rukom. Mani ti to, dru e! Æorava posla! Pro lo je to!. . . Nije to pro lo! Nije to pro lo! - zagrija se ariæ. - Uvijek je to na snazi. U na em Ust vu, u èlanu... Skrati!. . . - presjeèe kratko milicioner. - Hajd' naprijed. .. I ti s njim, pa

æete na stanici kazivati to imate da ka ete. .. Ne znam ja ni ta, dru e!... Naprijed!. . . Mahnu prema seljaku u ubari i zabradenoj seljakinji (- ao mu je, ali sad veæ ne mo e d rukèije ): Hajte i vi! èitava grupica, izmeðu dva milicionera, promicala je utke pod crnim sjenama kestenova drvoreda; pusti asfalt odjekivao je batom milicionerskih koraka. Na malom trgu, dokoni oferi taksija, zavaljeni u svoja sjedi ta, u èudu su zurili u arenu dru inu. Sta nica nije bila daleko. Milicioneri predado e grupicu u prizemnu kancelarijsku sobu pri apnuv i ne to de urnom, pa iziðo e u dalji lov. Na odlasku, uti milicioner s onduliranim pramenom kose kimnu se lja151 ku pod ubarom: biva, za njega i seljakinju pro u korio je de urnom dobru rijeè. Sjednite! reèe odmjereno de urni pa opet uroni u novine koje je imao pred sobom na stolu. Posjeda e na drvene klupe uza zid. Dvoje mladih po strani od ostalih, licem u lice , u nastojanju da jedno drugo zaklone. U mirnoj sredini noænog de urstva uzbuðenje se brzo slegnulo. Nakon nekog vremena, de urni di e oèi s novina i upita seljaka: Odakle ste vas dvoje? Seljak je jedva doèekao da bude upitan. Iz Teplju e, dru e. .. Mol'æu vas, mi smo seljaci, ne znamo mi va e gradske propise. . . Nego, lijepo ti se molim, pusti ti nas, da ne okasnimo na voz. De urni opet zarije nos u novine. Poèekajte dok doðe referent. Skoro æe on doæi.. . izusti ne di uæi oèiju s novina. A kad, èas kasnije, podi e glavu, pogled mu se susretne s blagim, sad veæ sasvim razum nim pogledom sudije ariæa, koji se potpuno vratio u se i u sudijsko dostojanstvo. Pustite ih!.. . - proslovi tiho ariæ. Za to da jadni ljudi zakasne na voz!... U napregnutom oèekivanju, ti ina, postade jo ti a. Najzad de urni procijedi, nemarno, kao da popu ta navaljivanju drugoga: Pa idite!... Seljak i seljakinja pokupe se i iziðu. Hajd, ostajte zdravo!... pozdravi seljak zatvarajuæi za sobom vrata. Kako grupica spade na èetvoro, odmah bi nekako intimnije, a rastojanje izmeðu njih i dr avne vlasti postade manje. Pustit æe referent i vas, èim doðe. Svakog èasa treba da stigne odu i se de urni Sa Dvoje mladih naglo prosja na taj prizrak nade. Ali smjesta ih zaskoèi sumnja: odno si li se i na njih taj povoljan izgled? ariæ je prislonio tjeme uza zid i, iz duga vremena, zabavljao se ispu tajuæi u malim ob rocima zrak kojim je prethodno naduo obraze, uz potpuno baukanje: bu-bu-bu-bu-bu !... Ipak bi bilo bolje da srna po ao u teatar! pomisli odjednom. Sjeti se afi e u d epu, pa je razlo i na uglu praznog stola, natakne naoèare i uzme ponovno èitati: 152 Lica: Oskar (45 godina) Helena, njegova druga ena (36 godina) Henrik Borg (38 godina) Hedviga, udovica Heleninog brata, sada ena savjetnika Hagena (29 godina) Savjetnik Bergen, njen ujak (64 godine) Rikard, Oskarov poslovni drug i bratiæ nje gove prve ene (43 godine) Barbara, negda nja slu avka u domu roditelja Heleninog prvog mu a (65 godina) Helga, posvojèe Heleninog umrlog brata (17 godina) Sven, Helenin sin iz prvog brak a (18 godina) De urni za stolom suèelice rje avao je ukr tene rijeèi. ariæ izvadi olovku i stade joj gri vrh. Postepeno je uo travao pa nju. Najprije numerira lica, tako da Oskar dobi broj 1, Helena broj 2, Henrik Borg broj 3, sve redom do Svena, koji dobi broj 9. Zat

im, povuèe krivulju kojom spoji Svena, pod rednim brojem 9, sa Helenom, pod rednim brojem 2, - majka i sin; tu krivulju snabdije strelicom odozdo prema gore. Onda , drugom, znatno kraæom krivuljom, spoji Hedvigu, pod rednim brojem 4, sa savjetni kom Bergenom, njenim ujakom, pod rednim brojem 5. To je dakle u redu. No znao je on! Tako veæ biva kod tih stvari: prvi su koraci laki, a svaki dalji sve te i. Dubl je se zamisli; isturi donju usnu i u tine je prstima. Crna se ena uznemiri: sjetila se neæakinje same u kuæi. Mladiæ i djevojka opet su se ne t o sa aptavali: ona izvadi èe alj, nagne glavu udesno i proðe dvaput niz kosu koja joj je pala po ramenu. De urni ustane od stola, otvori prozor, pa se dobro istegne i zijevne na mlaku, mo dru noæ napolju. Izvana navrije svje iji va-zduh donoseæi u sebi pokoji izgubljeni gla s proljetne noæi. Sa stanice piskutnu voz, vjerovatno onaj kojim su odlazili selja k u ubari i zabradena seljakinja. Negdje sa dna ulice, mlad, jo djeèaèki glas brodski » ikolo« na otsustvu, ispao iz krème s glavom zamagljenom od vina i od nezgrapne morna rske èe nje, izvijao je otegnutu primorsku kantilenu: 153 / ja æu s mojom tu., gom u hladni le.. . æi grob!.. . De urni se odbije od prozora. Da se neèim uposli i ne to pripremi dok stigne referent, pozva prisutne: Dajte va e liène karte! Sjede i uze ispisivati imena iz legitimacija na list papira. »Sudija Ivan ariæ«. .. proèita glasno, pa se obrati ari-æu, bez ikakve potrebe: , je li? Da, ja sam, javi se ariæ kao iza sna podigav i naèas oèi s afi e. Muko Isusova! dahnu starica Sariæ! Ive ariæ Frani-æev! Ma èini mi se poznat odmar o og èasa! Kako to da ga nisam poznala? Ma da, nisam ga vidila toliko godin!... Kako se izmini!. .. A kako to da on mene ne pozna. . . Sjeæala se kad je jo kao student dolazio za ljetnih ferija ili o Bo iæu kuæi na otok: sta jao je na pramcu parobroda, uspravan, okru en kovèezima, praznim demi onima i opleteni m bocama u kojima mu je otac iljao pro ek i rakiju, uz vjeèite preporuke da sude svak ako vrati. Na obali ga je èekao s mazgom da mu prenese prtljag kuæi, u selo u brijeg u. Stari je Franiæ svake godine pred jematvu popravljao baève i badnjeve kod njenog oca, me- tra Pro peta, prvog baèvara na otoku. ... Na tancima i balima u Èitovnici sve su se vrtile okolo njega. .. Kako je bi ta nak!. . . Mi cure isprva smo se èinile malo re-gvarda. A on bi se diga na katridu, plesnuo bi rukama, pak bi re-ka s onim svojim lipin glason: »Nemojte se dr at po st rani! Molim neka kavaliri dru tveno opæe s damama!«... A jedne zime (ba one godine kad se udala Lukrica Vicetova) bala je najvi e s menom... A na zanjen plesu, pri nego je parti, poslin kvadrilje odve me pod ruku pod balkuna i reka mi je, siæan se kak o da je sad bilo: »Gospodièna...« Luèiæ Marija! prozva de urni. Evo me! odazva se ona s ushitom, kao da je prozivlju u raj. Pa ispravi, ustrept alim glasom: Luèiæ Marica... I jo dometnu, podvuèeno: Pro petova!... Ali ariæ ne èu ni ta od svega toga. Jo uvijek je tipkao donju usnu: veæ dugo nije naprav nikakav potez. Da ipak ne to uèini i stvar koliko toliko makne s mrtve taèke, jednom o buhvat154 nom krivuljom iskljuèi iz popisa Barbaru, »negda nju slu avku u domu roditelja Heleninog prvog mu a«: ona, strogo uzev i, ne spada u familiju. Time se ipak problem unekoliko pojednostavnjuje. Te koæe su ga potpuno zaokupile. Zaduben u rje avanje, sasvim je izgubio saznanje i gd je se nalazi, i zbog èega i da oko njega uopæe ima neko iv. I kad je najzad do ao refer ent, ariæ se jedva prizva u stvarnost, kao da se vraæa s neke druge planete. 155 ARASTA KUTIJICA Gola kosina pod pokrovom krtog potplaninskog snijega kroz koji tu i tamo str i nepo tpuno zavijen grabov panj, smreka ili kamen. A za tom gluhom udolinom nasluæuje se

druga, za ovom treæa i tako redom, do na kraj svijeta i do konca vremena. Gluha, beskrajna bijela pusto , talasasto uvijanje ploha mrtve zemljine kore, kao u vrije me postanja. A dan kratak i siv. Mrtva povr ina vremena to se stere jednolièno, a za njom druga, i treæa, jednako kao i povr ine zemljine kore - geolo ko doba zemlje. Za malom èetvorinom prozora, nisko mrgodno èelo èovjeka i oèi koje zure, bez odreðene misl i, bez rijeèi, u tu pustinju prostora i u tu pustinju vremena dvije pustinje koje kao da se suèu ispod njegovog niskog èela i steru u beskraj. Krovinjare zaseoka, na pola pu kometa, usjele u zemlju pod pokrovom snijega, a ni iz jedne jedine ne izvija se pramièak dima. I hvata se noæ. Noæ koja se zaèinje rano, odmah poslije ruèka, i koja se dugo sprema i r ada duga, bezvremena, geolo ka noæ. kolska jednorazredna zgrada s uèiteljskim stanom na osami bijela kocka na bijeloj p onjavi potplaninske kosine. A na katu, za staklom prozora, on, u èizmama i sa ubaro m na glavi, sav obrastao u bradu, niska, uporna èela zuri u gluhi dol, u to mutno zaèinjanje noæi. U kuhinji, koja gleda na suprotnu stranu svijeta, be umno, plaho kret anje ene. Pusto . Tek jedan ili dva puta u mjesecu proðu kroz selo dva andara, s bajon etom nataknutim na cijev. On ih prati pogledom motreæi neæe li se osvrnuti natrag, p rema kuhinjskom prozoru, i odahne tek kad svjetlucavi vrhovi njihovih bajoneta u tonu u dolji iza prijevoja. Druga godina slu be u Medvidoj, po kazni. Zbog otpornosti i tvrdoglavosti rogobore nja. Lani u proljeæe, prvi posjet koleginici 156 u Birovcu etnja od èetrnaest kilometara i otada pod niskim èelom stalna, opora, gotov o neprijateljska misao na nju. Bljedunjava, svjetloplava ena, kao isprana, s tiho m ponizno æu mesa i s iznenadnim, nesluæenim oblinama i bijelim mekoæama to bijesnu pod n aoko ravnom, daskastom vanj tinom, ena koja tom svojom stidnom bjeloputno æu zavarava i dra i. ena koja se bez kraja podla e i daje, a opet kao da se nikad svakolika ne pre da. Lani u zimu dovukao ju je k sebi u Medvidu. Napustila je svoje mjesto u Biro vcu bez premi ljanja i bez kajanja. Otad ivi uz njega. I ne pita da li kao buduæa ena, kao sulo nica, kao slu kinja svejedno! A stvar se, izgleda, mnogo ne tièe ni kolskog n adzornika. ive oskudno, oboje o jednoj plaæi. Njih dvoje i pusto . I ljubomora. Razdra uje ga to njeno pokorno podavanje koje ne mo e da se potpuno i do kraja poda. I on kopa i kopa, raskopava po njoj i tra i jedno konaèno zadovoljenje, jednu konaènu zasiæenost. A to konaèno zadovoljenje i ta konaèna zasiæenost nikako ne nastupaju. I od atle - ljubomora. I, u tra enju tog neèeg konaènog, u pomami tog ispijanja do samog dn a (u kome jedino le i sigurnost i osloboðenje od robovanja) naziva je kurvom. U gluh im medvidskim veèerima, u mrkoj zimskoj pusto i kojoj kao da nema svitanja, po stoti nu joj puta ponavlja tu rijeè. A ona je pokorno prima, i ne protivi se, kao sa udnj om za nekim neizvjesnim ispa tanjem i iskupljenjem. Pa opet, ni od toga ne dolazi oblak- anje! apuæe joj, u jetkom milovanju, kroz stisnute zube, jedro, s prizvukom de seterca: »Kurvo, zatvorit æu te negdje, zazidat æu te da ne vidi sunca ni mjeseca!. . .« Ona je voljna i na to, i odazivlje se ustreptalo, gotovo s ushitom: »Zatvori me, z atvori!. . .« Pa opet - zaludu! Htio bi da skine s nje sram tog prokletog spola, d a zbri e svaki njegov znamen, da »dotuèe u njoj sve to je ensko«. Htio bi da uni ti, da p o i u njoj ne to to se ne da do kraja uni titi i potro iti, jer je istovjetno s njenim biæ m i suðeno da traje koliko i sam ivot. A ona dragovoljno saraduje u toj te nji za uni t enjem, i ona bi od svoje strane htjela tome ne to doprinijeti i pripomoæi ali ne pom a e ni to, i to je zaludu! Mo da on katkad i uvida da nije kriva (nije kriva, a ipak je na neki naèin kriva!), priznaje joj njeno uzaludno nastojanje, vidi da nije ku rva pa opet joj to po sto puta ka e. Beskrajna bijela ravan bez ljudi i tanak cijuk kraèuna u ledenom zraku. To je ona zaèas si la u dvori te da zatvori onih nekoliko koko i, pa se opet vratila u kuhinju. On dohvati sa stola i 157 pripali mrku »Dravu«, ponovo stane uz prozor, i zuri u bijelu jednoliènu povr inu s crnk astim mrljama nepotpuno zavijenog grabovog grmlja i smreka. ena od vremena na vri jeme zaviruje na kuhinjsko prozorèe dok najzad ne spazi na strmoj bijeloj padini i za kuæe sitnu spodobu goljave Marte kako migolji uz brijeg, po-grbljena, presumiæena od navike na breme drva, slièna bubi-ma-ri. ivnu. Stara im Marta, sa samog kraja se

la, dva ili tri puta u nedjelji donosi kajmak i jaja. Èetvrtkom, u pazarni dan, od lazi u varo icu udaljenu dvadeset i dva kilometra i na sebi odnese naramak drva da proda, a usput kupi za uèitelja to joj naruèe. Jer uèitelj ne side u varo icu po dva, po tri mjeseca; iz nekog prkosa, iz nekog neizvjesnog otpora, u znak nekog neizvje snog odmetni- tva. A ena nije bila u njoj otkad je pre la k njemu u Medvidu. Juèe je du go u korila s Martom u ledenoj praznoj prostoriji u prizemlju. Marta je pozorno slu a la upinjuæi se da razumije i utuvi i klimajuæi glavom kao da se u sebi presli ava. ... To æe naæi u Maksima Batinice, zna , u onoj velikoj radnji na æo ku pijace. Ta zna ima!. . . Znam, jadna, znam! Kako ga ne bi znala! uvjeravala je Marta, ali jo nije pravo s hvaæala narud bu. Reci: za uèiteljicu. I plati koliko bude... Upamti, ka i mu: onakvog kakvog je uèitel jica iz Birovca otprije kod vas uzimala. To ti je kao neki mali sapuniæ, evo ovoli n i, u okrugloj kutijici. Èekaj èas, sad æu ti pokazati... Otrèi gore u sobu i donese praznu apotekarsku kutijicu. Evo ovakva kutijica, samo to je ljep a, arasta, na cvjetiæe. A kad otvori , u njoj ovo ika okrugla ploèica, crljena... Znat æe Maksim, samo mu reci: za biv u uèiteljicu iz Bir ovca... Sad je ena izgledala sporo primicanje pogrbljene bube-mare po snje noj ponjavi. Sid e neèujno pred kuæu da je predusretne, pa je uvede u onu ledenu praznu prostoriju u prizemlju. aputa-le su. Marta izvuèe ispod pregaèe arastu kutijicu. ena bijesnu. Jedva sam ti je zbavila, æerce!. .. uveæavala je Marta zaslugu. Anðelka!.. . grmnu prijek glas odozgo, kroz ogoljele letvice stropa s kojih je op ala buka. S kim to u ka ? S Martom, s Martom!... pretrnu ena. Evo me odmah. Skrije kutijicu duboko u d ep musave veste, brzo otpremi staricu i ustrèa uza stepen ice. Zadr a se neko vrijeme u kuhinji premeæuæi ovla sude, pa kad vidje da je èovjek ne p riziva k sebi, 158 ot ulja se u krajnju sobu u kojoj su èuvali zimnicu i gdje je na bijelom zidu visio komad razbijena ogledala. Anðelka!... - podviknu opet èovjek, s podozrenjem u glasu. Ona iziðe preda nj, nesigurna. Motrio ju je bez rijeèi, ispitlji-vo. Zatim ispru i sre dnjak desne ruke, mirno, kao prema mrtvom predmetu, prede joj njime po obrazu, o gleda ga, pa razvuèe po rubu stolnjaka i uoèi trag crvenila. Kurvo!... prosikta kroza zube i izmahnu rukom. Ona se zguri, podi e savijen lakat da za titi lice, ali boja ljivo. Dva te ka amara pado e joj na obraze i zatrepta e joj bj lkaste trepavice. Kurvo!.. . Spopade je za ramena i prodrma. Izbit æu ti ja iz glave sve, razumije li, sve... podvlaèio je tu rijeè s nastojanjem a je naduva smislom. Iz d epa joj ispade arasta kutijica. On je sa sla æu razmrvi èizmom. Na podu ostade razga na ploèica rumenila. Drmusao je njome kao mladom voækom s koje truni jabuke. Nespretna, u bakand ama i u debelim domaæim dokoljenicama u kojima su joj noge izgledale bezobliène, kao dvije c jepanice, klatila se amo tamo igrajuæi oko njega neki rasklimani drveni ples. Tad je dohvati za nadlaktice i osjeti pod rukama meko, podatno meso koje je dobro po znavao i kome kao da je i kroz grubu vunu osjeæao bjelinu glatko izvajanih oblika t o se pretvorno kriju pod naslagama odjeæe. Taj dodir razbudi mu nagao prohtjev, i nagao bijes zbog robovanja tom prohtjevu. Æu ne je jo jednom i odgurnu od sebe. Odlazi!... Pripali novu »Dravu« i opet stade uz prozor. Zurio je u bijelu, gluhu udolinu za kojom se nasluæuje druga, za njom treæa, i tako do nakraj svijeta i do konca vremena. U kuhinji tajac. Ti ina suza bez glasa. A ma lo kasnije, zaèu se krcka-nje krhkih granèica pod Andelkinim tankim bijelim prstima. Lo ila je vatru za veèeru. Noæ je polako nadolazila, bez urbe, sigurno, sa svije æu da æe dugo i nesmetano carstvova ti. Duga, beskonaèna noæ, kad æu-æurene krovinjare zaseoka utonu u san i otisnu se jo dal e, a oko uèiteljske kuæe zavlada pojas bijele pusto i u koju se kadi-kad obazrivo spus

ti kurjak. Gluha medvidska noæ sred koje se, u uzaludnom zagrljaju jetkog milovanj a i tupe sitosti, èovjek i ena straæavaju i trape. 159 DVA PRETENDENTA Prodoran krik klaksona i nagao cijuk koènica. Krupnu ofer-sku psovku prekri tutnjav a motora koji je opet hvatao sapu. epava djevojka pregne ubrzanim, pokajnièkim koraèiæi ma da se domogne trotoara, i ispliva zadihano, kao patka na obalu. Ususret joj je dolazio sredovjeèan kepec: na malom tijelu okrupna mu karaèka glava s g olemim, uzgor zasukanim, prijap-skim brkovima, a na glavi opet mali, kepeèki e ir uzd ignuta oboda. Èitava je njegova spodoba imala ne to uzletno i bodro. Smije io joj se s nekom optimistièkom solidarno æu. Ona pohi-ta, kao u azil, prema ulazu pored koga je na zidu pisalo vodenom bojom ISKUHAVAONA, i stade gegavo silaziti niz vla ne beton ske stepenice u podzemlje. Malobrojni gosti sjedili su za neèistim kockastim stolnjaci-ma. Pred njima ko arice kruha koji je u toj iskuhavaoni »bez ogranièenja« i koji su oni, èekajuæi jelo, vakali bes rasnih, nezainteresiranih lica. Djevojka se smjesti za sto u uglu i polo i pored s ebe sve anj nota i otrcanu crnu torbicu. Kroz prozor visoko pod stropom vidjela je kako gore po trotoaru promièu noge, mu- karaèke i enske, bez sopstvenika. Postariji konobar u bijeloj bluzi, familijaran u ophoðenju s gostima, oèevidno biv i b rodski kuhar, razgovarao je poluæela-vog a bri no zalizanog gosta koji je sjedio za jednim izdvojenim stolom, izmeðu peæi i » anka«. To je vreme an èinovnik ne enja, èovjek ko ogao da se hrani i u boljem lokalu, ali voli ovdje, gdje je neosporno najugledni ji gost i gdje u svemu nastoje da mu ugode. Tip èovjeka koji voli biti u onom neko m selu prvi nego u Rimu drugi. Njegov je stolnjak ne to èi æi i on naruèuje jela po narud b . Konobar izgovara glasove si zs malim u ljetanjem, kao nekakvo meko i i, to njegovom govoru daje dobroæudan i malèi160 ce komièan vid: kao da iz njegovih usta nikako ne mo e da izaðe ne to istinski te ko i tra gièno. Takve bi ljude trebalo upotrebljavati kao glasnike velikih nesreæa. Popraæa prièa nje nabrajanjem na prste, kao da se radi o nekoj taèno odreðenoj kolièini: Bi san van ja u Ustraliju, bi san van ja u Novajork, bi san van ja u Bonozajres , bi san van ja u Sanpaolo a di van sve ja nisam bi!... i, jor! Vidi san van ja do sta svita!... Ali pri je bilo lako ivit, pri su bila druga vrimena!... I jo smo sv i vikali na Austriju!... Ma sad te ja oæu vidit!... Kuharica ga zazove kroz kuhinjsko prozorèe. On ode i uskoro se vrati noseæi na lijev oj podlaktici niz dubokih tanjira jela za abonente ne to masno i èorbasto to se jede ka ikom a dovr ava vilju kom, bez upotrebe no a. Postavljajuæi tanjir pred djevojku, osoko li je: Ala da, injorina, nemojmo biti tu ni! Dok ste mladi, budite veseli! To van vridi v i e nego sve na svitu! Zatim se vrati k anku i nastavi razgovarati æelavoga. Poko-god ga zazove »Frane!«, ili »B arba Frane!«, a on se odazivlje bez pretjerane urbe, ne prekidajuæi zbog toga razgovo r u pola reèenice. Kad razgovor zamre sam od sebe, Frane proðe lokalom ad-miralskim korakom, pa prebacuje preostale kri ke onog »neogranièenog kruha« iz ko arica po opustjeli m stolovima u ko arice pred gostima koji jo jedu. Ta koncentracija kruha daje njego voj priprostoj dobroti iluziju nahranjivanja gladnih. Ne to kao èudo sa pet hljebova . Djevojka je dopola pojela svoj èorbasti obrok, pa se stala kome ati u pripremama za odlazak. Ali je barba Frane zadr i pri- aptavajuæi joj povjerljivo, naèinom kakvim se sa opæava jo slu beno nepotvrðena no sigurna vijest, koja æe neminovno obradovati: Èekajte, injorina. Danas je èetvrtak, imamo mel paj . Pode opet u kuhinju, i ovaj put zaðe s nizom malih tanjiriæa. Na svakom po èetvrtasti odrezak pite. Za djevojku odabere tanji-riæ na kome je, pore d redovne èetvorinice, bila jo jedna polovina takve èetvorinice. Tu privilegiju podvuèe rijeèima: Ovo je za vas, injorina! Ona podigne na nj pogled pun zahvalnog poni enja. Hvala, barba Frane. Molim vas jednu salveticu. Odmar, odmar, lipa moja injorinice, dobit æete vi sve to elite, samo vi ka ite barba

rani! 161 Donese trougasto slo enu papirnu salveticu. Dok je ona pa ljivo umotavala ona dva ne jednaka odreska, Frane se raspitivao: A je li van do la ona mala za uèit pjanoforte? Jest, jest, do la je. Hvala vam, barba Frane. Ajde da, drago mi je! Drago mi je i za vas i za nju, jerbo je to jedna puno dob ra mala. To je æer od na e pazikuæe, ba jedno puno pametno i jucko dite... A ja san van veæ reka: oni æedu van, bidni, plaæat kako budu mogli. to æete! Moramo se pomoæ jedan dru oga kako mo emo! Je li tako? Tako je, barba Frane. Iskuhavaona je veæ gotovo prazna. Jedan kosmat odrpanac u uglu koji je naruèio samo supu, kusa s osjeæajem nesigurnosti, kao da æe mu se svakog trenutka spustiti na ram e apa vlasti. Za drugim stolom, veseo a av starèiæ u polucilindru i otrcanom ha-veloku, bijele brade, rumenih obraza i sitnih ivih oèica pravi kralj patuljaka sjedi sa svo jom staricom, enom zlih oèiju i lica spremna na brz ispad. Tap e je po ruci i pijucka ju. Njihova ptièja idila miri e po nedavnom lomu i sasvim svje em pomirenju. Djevojka ustaje i oprema se. Zbogom, barba Frane! Dovidenja, injorina! I budite veseli!. . . Frane pro eta lokalom. Rastjerivao je mrvice s opustjelih stolova pucketavim udarc ima salvete, kao da ubija muhe. Zatim opet pristupi æelavom gostu, dohvati s ruba a nka cigaretu ugaslu na hladnoj cinèanoj ploèi, i pripali je. Gledao je elegièno mireæi za djevojkom koja je epesala uz betonske stepenice sa sve njem nota pod pazuhom. Kad je za sobom zatvorila vrata, zaplovi u refleksiju: Bidna injorina!... Muèi se, trudi se, èili dan daje lekcije!. .. Ba bi miritala malo sriæe!... Æelavi ju je veæ dulje vremena promatrao sa zanimanjem. »Krajnji je èas da se i ja veæ jed nom odluèim; nadolaze godine, bolesti, samoæa.« Poku a da izazove Franinu govorljivost. A dosta je zgodna. Aaaa, zgodna, zgodna! Ima ba puno lipu glavu! Æelavi se osjeti ugodno taknut: na n jegovim usnama rodi se tanak osmijeh polaskanog svojeljublja. Isku avajuæi dobrodu noga, nastavi. 162 Vidim ja, mora da ste malo zaljubljen u nju! Frane naglo digne pogled na nj, od èega se osmijeh na licu æelavoga zaledi: Frani se uèini nategnut, mo da podrugljiv. Pohi-ta da se ogradi, sa srame ljivo æu matora djevca: Ko? Ja? Bog s vami!... Pa, da to uèini uvjerljivijim, potkrijepi: A ko bi je uzeo, molim vas, s onon nogom!... Na æelavome se smjesta ugasi onaj osmijeh. Sad ustukne i on. Bilo je kao kad dvoji ca pobjegnu od lokve u koju je jedan od njih ubacio kamen. Zar ne vidite da se alim!... U utje e. Frane se osloni o ank, odbije dim od cigarete i nakrivi glavu gledajuæi zami lj eno razroka pogleda prema vratima na koja je maloèas izi la epava djevojka. Osjeti u sebi klicu krivice. Pa skrenu u humanitarnost. I ponovi: Bidna injorina!... 163 MALI IZ PLANINE Iz djetinjstva pamtim ovu zgodu: Na kolskom izletu u brdima zaglavilo je nesretnim sluèajem dijete: nadnijelo se nad kra ku jamu, odronila mu se zemlja pod nogom, i ono se survalo unutra. Jama nije bila odvi e duboka, ali je dijete u padu udarilo glavom o kamen i ostalo na mjestu mrtvo. Prekinut je izlet i povorka djece, aputava, urajiva, pod pratnjom jednog uèi telja vratila se o podne u mjesto, dok je drugi uèitelj s dva odraslija ðaka ostao u z mrtvo tijelo u planini. Djeci je strogo preporuèeno da ne prièaju ni ta o dogaðaju. Ip ak, vijest se odmah ra irila kroz mjesto, sve ispod glasa i u povjerenju. U prvi èas zatajili su je od majke: nisu znali kako da joj ka u. Bila je udovica, ludo zalju bljena u jedinca. Bojali su se: svisnut æe, siæi æe s uma. Tajili su joj èitavo to popod ne. Za prvi mah, smislili su prièicu da joj opravdaju za to joj se sin nije vratio.

Prièica je ispala i odveæ uvjerljiva, i ona ju je primila spremno i lako preko oèekiva nja, bez i najmanjeg traèka sumnje, s onom èudnom, do neugodnosti neslutnom lakovjer no æu: gotovo kao da je sama i la na ruku tome da bude obmanuta. Zami ljala je, mo da, svo g djeèaka s uèiteljem i dvama starijim drugovima gdje se veru po zelenim proplancima i skupljaju biljke za kolski herbarij. Noæ je u svim kuæama ti tala muklom te inom. Kao da se ne to nadimalo i nadimalo, ne to to utro ima da prsne. A nepo-miènost noæi i pasivnost bdjenja kao da su to nadimanje èini li jo nezadr ivijim i bespomoænost jo izvjesnijom. Èitavu noæ probdio sam skutren u kreve u prateæi napetim èulima to nadimanje i i èekujuæi iroko rastvorenih oèiju da u èetvorini ra zabjelasa prvi traèak zore. Svanuo je i dan, proteklo je i jutro, a jo se niko n ije rje avao da majci ka e istinu. Svi su se izmicali toj neprijatnosti, skrivali se za izlikom to je opæinski naèelnik 164 na putu (i vraæa se laðom tek u sat popodne), a odnekud se na lo, gotovo kao da je to nekim starim, veæ utvrðenim pravilom osve tano, da ba on lièno treba da joj da tu ni glas. Sjeæam se da sam bio sretan to moj djed, obnemogao i muèen zaduvom, nije vi e naèelnik. I to ne stoga to je time mom djedu u teðena jedna muèna du nost, nego stoga to se na taj n n za djeèako-vu majku jo za pola dana otezala ta neizvjesnost, to se jo za pola dana produ avala djeèakova agonija. Glas je meðutim i ao i irio se apatom, unjao se kroz mjesto kao pas lutalac, dopro do u posljednje kuæe u predgraðu, medu ribarske ene i krezube starce to krpaju mre e, prodro veæ u u i i starim nagluhim bakama uz ognji ta. A ena se kretala posred zabrinutih lic a, ne pitajuæi se za razlog toj zabrinutosti, èak je i ne primjeæujuæi, ne uoèavajuæi ni na tojanje ljudi da joj se uklone, nastojanje koje je veæ poprimalo muène, do opasnosti nategnute vidove. Izdvojilo ju je obazrivo tudenje, ona suzdr ana, podmukla nepov jerljivost koja ne mo e ostati nezapa ena. Oko nje se stvorio mali pojas pusto i, goto vo vidljiv, kao izmeten zamahom metle uokrug. A ona se usred tog kruga vrtila pr irodno, èista od svake slutnje, bezbri no, le erno. I njeno se dr anje svakoga doimalo o dnekud èudaèko, neodgovorno. Èinila im se luda: gle: sin joj tamo le i mrtav a ona baza po mjestu, zaviruje u ribarnicu, razgovara o kojeèemu s duæand inicom na pragu, zadirk uje Vinku da joj je momak u svijetu na ao drugu curu, nosi u ruci srdele za ruèak, s amo to ne pjevu i ulicom! Puèke ene gledale su je crnim oèima: svaka njena rijeè, svaka n ena kretnja izgledala im je sabla njiva, gotovo bestidna. I ja sam je sam gledao s a snebivanjem. Istina, ona ne zna to se dogodilo. Ali to to se dogodilo - to je st varnost. (Tad sam jo pred velièanstvom »stvarnosti«, »objektivne stvarnosti«, imao ono dje inje straho-poèitanje s kakvim djeca slu aju starije ljude s dugom sijedom bradom i s dubokim, iskusnim glasom.) I èinilo mi se da bi ta stvarnost, ta objektivna stva rnost, ipak na neki naèin morala biti prete itija, jaèa od tog krhkog fakta to sirota m ajka za tu stvarnost ne zna. Meðutim, ne! Taj krhki fakat bio je jaèi, kudikamo jaèi! I tad sam pomislio: vidi! nije tu va an sam fakat, ono to se gore u planini dogodil o, ono to jest: va no je naprosto to da li majka za taj fakat zna ili ne zna. Sve j e u tome, samo u tome. Eto, na a sreæa, katkad i sama na a egzistencija, poèivaju na tak o krhkoj, tako nesu tastvenoj granèici. Majèino raspolo enje bilo je vedro, na njenom li cu le ala je bezbri nost, ona je spokoj165 no pekla svoje srdelice sve snagom i na osnovu toga to ona ne zna, savr eno bez ika kva obzira na ono to jest. I to se mojim djetinjim oèima èinilo èudo, divno èudo. Jednako kao da sam gledao èarobnjaka gdje hoda zrakom, ili kao da je mali u planini odjed nom ustao od mrtvih i zvonkim cilikom smijeha raskinuo zamadijanost te uzbudljiv e i nelijepe igre. I divio sam se samo to i drugi to èudo ne vide. 166 SVETI SEBASTIJAN Kako je u la u vestibil, pogled joj je pao na njegov panama e ir s vrpcom u ivim bojam a koji je visio na bambusovu èiviluku. To je bilo prvo to bi ugledale od sunca zabl ije tene oèi kad bi se stupilo na prag. Tu je visio od njegove smrti. A divno mu je pristajao! Kupili su ga u Napulju, na braènom putovanju, pred sam od lazak naKapri. Sjeæala se svega, svake pojedinosti: kratke vo nje motornim brodom, d olaska u Kapri, smje taja kod luckaste, gramzive, vesele udovice, prve predve-èernje etnje preme Faraljonima i prvog susreta s golu dravim deèkom crnpurastih obra èiæa upra nakvim kakvog su i sami odmah za eljeli. I sve te slike i uspomene bile su tu, pri

tajeno prisutne, i sve bi odjednom ponovo iskrsle svaki put kad bi joj pogled pa o na taj e ir. Zato je i visio tu. Zakoraèila je u dobri hladoviti polumrak vestibila, kao u kriptu. Oèi su se polako s vikivale na tamu; pred njima su bujali, irili se, raspadali i najzad tonuli u nev idjelicu svijetli kolobari. Odlo ila je snop ru a na staklenu ploèu stola i uzela im s kraæivati peteljke karama za cvijeæe. A zatim ih stala rasporeðivati po vestibilu, po n jegovoj radnoj sobi, po svojoj lo nici - posvuda pred njegovim slikama. Najprvo je , prema obièaju, odvojila jednu lijepu rukovet i postavila je u vazu na njegovom r adnom stolu. Drugu na kamin u vestibilu. Sjeæala se... Kad bi se zagrijao u govoru , nije mogao da dulje sjedi na mjestu: ustajao je sa stolice, etao gore dolje, pa bi stao kod tog kamina i oslonio se laktom o njegov ugao. A zagrijavao se i zan osio kad god je govorio. Volio je te rujne, zagasitocrvene ru e bar unastih latica. Naroèito ih je volio kad bi se sasvim rascvale i kad bi im iz sredine provirili vr ci utih pra nika. Zato je u v rtu oko vile i bilo najvi e tih njemu dragih zagasitocrvenih ru a. 167 Opustila se u naslonjaè i uzdahnula. O staklenu ploèu stola cvoknulo je eljezo kara. Dvije godine pre ivjeli su zajedno. Samo dvije godine. Dvije godine neprestanog op oja, harmonije, prisne blizine. Sad joj se èinilo kao da su za te dvije godine bes prekidno stupali bok o bok, u zanosu, polusklopljenih vjeda. Koraèali su po mekoj zelenoj tratini, u soèan suton, prema suncu koje je zalazilo, nera-zdru ni, upijeni jedno u drugo. On ju je obuhvatio desnom oko struka a njena lijeva poèivala je na njegovom ramenu, spremna da ga svakog èasa privuèe k sebi. . . Dvije godine - u njen om sjeæanju jedna sama, neprekinuta etnja po mekoj tratini, izmeðu bokora rascvalih r u a, ususret suncu koje zalazi!. . . A veæ za to kratko vrijeme bio se tako lijepo afirmirao. U udru enju arhitekata, ma da najmlaði, slovio je kao najdarovitiji. Svakako, bio je najvi e umjetnik od svih n jih. Plodnost njegove ma te, ono za areno, razigrano bujanje ideja u njemu, ona njeg ova nepresu na inventivnost, gotovo su zaprepa tavali. Igore! Igore! dozivala ga je u tim èasovima iz njegove zanese-nosti potresajuæi mu ramena, to veæ nije normalno, to je veæ èisto bolesno kod tebe!... I gledala je udivljeno u njegove velike svjetloze lene oèi. Oèi sa jantarno utim otsjevima i s nestalnim venaturama kao bistra morska pl ièina pri kamenitoj obali. Sad je shvaæala: to je bilo dogorijevanje, brzo, po udno do gorijevanje, kao u nekoj instinktivnoj slutnji bliskog kraja. I kao da je ta ist a slutnja bila ono to ih je tako sna no guralo jedno prema drugome, to ih je tako st rasno privijalo jedno uz drugo, ne dozvoljavajuæi im da se odvoje gotovo ni za èasak . Ponekad èak ni da raspletu isprepletene prste ruku kad bi kakva hitna potreba to zatra ila. Uzbrbotala bi voda u samovaru, spremna da preki-pi, a on jo uvijek nije ispu tao njene ruke iz svojih niti raskla-pao svoje dlanove medu koje je skupio n jenu kosu na zatiljku. »Pusti! Pusti neka kipi!. . . Ostani tako jo èasak!. ..« govorio joj je glasom punim nekog slijepog zaborava. Gotovo nikom nisu odlazili, gotovo nikoga primali, osim katkad iz obzira, da se ne bi uvrijedila njegovu staru tet ku koja ga je odnjegovala. Dvije godine!... A onda onda je nahrupilo ono, naletjelo na njihovu sreæu kao crna ptièurina, kao lud zamah nekog crnog vjetra koji je pogasio lampu... Sve je to bi lo kao ru an san. . . Iznenadan napad, predveèe, dok su sjedili za èajem, sami, u tom vestibilu: odjednom se svalio tu, na taj isti iraz tepih, izmeðu ugla kamina i tog stola sa debelom staklenom ploèom, previjaju168 æi se na podu u grèevima. A zatim bezglavo telefoniranje, pa zlokoban æurlik kola za s pa avanje, iz daljine, kroz dugu aleju jablanova, dok nisu naglo zakoèila pred vilom , pa sunovratan prenos u sanatorij i noæna operacija (napad slijepog crijeva, perf oracija, rekli su). Pa nekoliko dana bijele neizvjesnosti, pa kratki, prividni b oljitak (o, kakva eksplozija sreæe u njoj!); pa komplikacije, naglo pogor anje, pono vna operacija (gnojenje u dubini rane, irenje infekcije po èitavom organizmu, rekli su); pa neko kratko veoma kratko neodluèno lebdenje izmeðu neizvjesnosti i nade (lebdenje koje je ona el jela da se to dulje otegne, da se produ i bez kraja i konca, jer je slutila da kraj nji ishod mo e da bude samo jedan). Pa najzad konaèno pogor anje i brzo, beznadno, nez adr ivo kopnjenje i nestajanje koje je neumoljivo vodilo prema koncu, uprkos staln

im injekcijama, uprkos transfuzijama krvi, uprkos èuvenom specijalisti koji je dol etio avionom, uprkos njenim bezumnim krikovima: to ne mo e da se dogodi, to ne smi je da se dogodi! Nije vi e primao u se ni ta. Otklanjao je umornim nijekanjem glave, sklopljenih vjeda, èak i lièicu limunade koju mu je prinosila k usnama. Organizam je bio iscrpljen, nije vi e pru ao nikakva otpora, rekli su... Tad je zapoèela ona duga agonija, ono razdoblje satkano od beznaða i vreline èuvstava, onaj ludi kovitlac ljubavi, smrti, bunila. . . Njegovo tanko, krhko, isposnièko t ijelo bilo je jo vi e omr alo. Uska dugoljasta glava maslinastog preliva, s malko zakovrnutim oèima poput svetaca u ekstazi, s mekom pepeljasto-smedom valovitom kosom smr enom na bijelom uzglavlju le ala je nemoæno, s peèatom patnje na licu. Patnje, i ne kog vi eg, superiornog gnu anja prema tim mukama puti, prema bijedi tijela, prema to m poni enju fizièkoga, i toj odvratnoj kanuli to mu viri iz trbuha. . . Prema svemu t u nome i ru nome to izvire iz stvarnosti na ega mesa i njegovog trapljenja.. . A bio je lijep kao neki mladi, strasno bolni sveti Sebastijan. Na upalim obrazim a, pod neobrijanom bradom, uvalila su se dva jezerceta zelenkaste sjene. Tek nje gove ne to krupnije usne mesnate ali suhe, neovla ene slinom, suzdr ano su odavale njegovu prezavu djeèaèku sen ualnost. Onu njegovu naroèitu, èudnu senzualnost, koja je bila ujedno i trpnja i sla st, i udnja i zadavanje samobola, smjesa djetinje stidljivosti i djetinje bestidn osti, gola neza tiæenost djeteta i gruba provala èula to zasljepljuje i preplavljuje. 169 Oh!... oni dani bez vremena, ona pomama èuvstava u njoj!. .. Bio je poèetak ljeta i vruæina je veæ jako pritisla. Sama s njim u bijeloj sanatorijskoj sobi zaobljenih ug lova u kojoj vrijeme nije teklo, ni èaska nije mislila, nije htjela da misli, ni n a to van te sobe. Nièemu se drugom nije smjela nadati, i eljela je, eljela slijepo, n erazumno, uporno, samo jedno: da tako potraje, da tako samo potraje bez kraja i konca, bez promjene, bez ishoda!... Svileno je zujao mali bijeli ventilator. Pok atkad bi s kite procva-lih ru a na stolu neèujno spala latica na bijeli stolnjak. Od mah za spu tenim platnenim zastorima stajalo je ljeto i dahtalo svojim vrelim daho m. Sjedila je na rubu kreveta i gledala u nj. Gledala je njegove spu tene vjede i zelenkaste uvaline na neobrija-nim obrazima. Na usnama su mu izbile bubuljice od ognju tine, usta pobijeljela i puna bolesnièkih afta (znak krajnje iscrpljenosti or ganizma, rekli su). A ona se u pomami bacala na te usne, s ludim poljupcima, i p o udno upijala crnogorki dah smrti kao to se upija miris zrelih crvenih ru a. Kad bi ga jaèe skolili bolovi, na njegovom iznurenom licu obasjanom sutonskom ljepotom muèe ni tva pojavljivao se izraz strasne patnje. Na èelu medu oèima nabrale bi se okomite b ore u malko patetièan izraz bola ( oh! poznavala je dobro taj izraz! ), jednako kao u èasovima, vrhovne slasti. I ona se snova bacala, s naglim srhom niz hrpteni-cu, na te bore, na taj izraz patnje, i na ta usta nagrdena aftama, s poplavom bezumn ih cjelova... Dok je napolju, odmah za spu tenim zastorima, stajalo ljeto, vrelo, u to, nezalazno, i upiralo u prozore, i htjelo da prodre u sobu. A sad sad su preostale samo uspomene. ivjela je u njima. Topila se, gu ila se u nji ma. Okru ila je èitav svoj ivot uspomenama na nj, opkolila èitavu svoju svijest jednom neprobojnom ivicom uspomena, jednom materijaliziranom opsesijom Njega. Izvukla je iz starih bilje nica njegove crte e, slikarije koje on, nehajno skroman i èudno stidl jiv, nikad nije htio da izla e ni da pokazuje, ma da ga je ona na to stalno nagoni la, uvjerena da je i kao slikar nadaren ni ta manje nego kao arhitekt. Sad je sve to uokvirila u jednostavne okvire od grube jelovine (takav je bio njegov ukus) i povje ala ih po vestibilu, po njegovoj radnoj sobi, po svojoj lo nici. Nad kaminom je objesila svetog Sebastijana, njegov malko odveæ linearan crte , strog u potezu, b ez mekog uvijanja obrisa, kao prelomljen u kukovima i koljenima u cik-cak liniji , privezan o svoj muèenièki stup. Glava mu je spala na grudi i oslonila se o trim podb ratkom na lijevu kljuènu kost. 170 Usta s odebljim, ozbiljnim, naoko be æutnim usnama koje za-tajuju senzualnost i dubo ke oène duplje bili su njegovi. (Onaj njegov karakteristièan usad oka, taman i dubok , tako dubok da nije dozvoljavao da mu se oko poljubi potpuno i »kao to treba«, ostav ljajuæi za sobom uvijek neuta enu ed tog poljupca). Vjero-vatno je sasvim nesvijesno tu dao svoj autoportret. I svakog dana uspomene su se mno ile. Prikupila je sve njegove fotografije, jo tamo

od najranijih godina. Pribavila je preko Oskara njegovog starog, vjernog Oskara , druga u poslu i prijatelja iz djetinjstva èak i izblijedjele snimke s njihovih s rednjo kolskih izleta. Nije htjela da iskljuèi (ma da joj je to uvijek poraðalo letimièa n ubod bola) ni njegove fotografije iz studentskih dana, u veselim dru tvima, uz b ok drugih ena. Znala je: sve su to bile prolazne, povr ne veze bez dubljeg traga, m la-diæske djetinjarije: njegova najjaèa, njegova jedina prava ljubav to je pouzdano osjeæala bila je ona. U tom okru avanju uspomenama, kao i u svemu drugome za ovu nepunu godinu od njegov e smrti, mnogo joj je bio pri ruci, spori, mirni Oskar. Svoje neogranièeno udivlje nje za Igora, bez i najmanjeg trunka surevnjivosti, nosio je Oskar u sebi jo iz o snovne kole. Pa i kasnije, kroz èitav ivot, sve do konca, uvijek je zatomljivao svoj u liènost i isticao ispred sebe Igora. Bio je zadovoljan da mu poma e i slu i, da mu, onako nevjestu i superiorno nebri nu u praktiènim stvarima, olak ava i uravnava put. A i Igor je njega volio. Volio, i na svoj naèin cijenio. Oskar je bio jedini koji s u na ao uz nju u nesreæi. On se pobrinuo i za pogreb i za sve ostalo. Doista, to bi i kako bi ona, da nije bilo njega, u onom bezumlju bola!... Zato je on bio jedina osoba èiju je blizinu mogla da podnese. Dolazio je redovno svako popodne, osim ri jetkih prigoda kad je bio uistinu sprijeèen. Vjeèita tema njihovih razgovora bio je Igor. A Oskar joj je bio vjerni drug u tom kultu pokojnika. On joj je pribavljao sve to je za eljela, Igorove uspomene, odbaèene crtanje koje su le ale u kakvom kutu a teljea. Poklonio joj je i pisma koja mu je Igor pisao za jednih dalekih ðaèkih ferij a, s puta u Grèku. I tokom jutra, kad god bi joj to palo na um, telefonirala mu je u atelje, a on bi, pa ljiv i savjestan, uvijek taèno izvr io to je za eljela i popodne je o tom izvijestio. Za sve to je u kuæi trebala da postavi ili premjesti uvijek se p itala: kako bi se Igoru to dopalo, kako bi Igor to postavio? I uvijek je htjela da o tom èuje i Oskarovo mi ljenje. Zajedno su lijepili fotografije u albume uvezane u svijetlu teleæu ko u, ona171 ko kako su bile uvezane Igorove bilje nice i blokovi za skice. Ti su albumi bili s amo za Igora: u njima nije bilo ni jedne jedine fotografije na kojoj nije bio on , osim to se na èelu prvog albuma nalazila njena slika u bijeloj balskoj toaleti, i z doba kad su se upoznali: to je bila prva slika koju mu je poklonila. Ponekad, dok je Oskar pognut lijepio fotografije u album, ona bi pomislila gleda juæi njegovo rumenkasto tjeme s veæ prorijeðenom kosom: siroti Oskar! Nije lijep, ali je tako beskrajno dobar! Ba bi zaslu io da ga koja ena iskreno zavoli! Dogaðalo se da bi joj, samih dvadeset minuta poslije nego mu je veæ ne to naruèila, i op et togod palo na pamet. Borila se kratko vrijeme kolebajuæi se izmeðu ustruèavanja da m u opet zanoveta i elje da vidi èim prije ostvareno ono to je naumila. I na koncu bi prevladala elja, i ona bi ga ponovno zazvala. A on nije pokazivao nikad ni najman jeg znaka nestrpljenja. Tako je trajalo evo gotovo godinu dana. Nego, u posljednje vrijeme kao da je i n jegova revnost pomalo stala popu tati. Poèeo je da ponekad izostaje. Istina, za to j e uvijek postojao kakav opravdan razlog. Pro log mjeseca bio je na putu èitavih pet dana radi onog projekta za Dom slijepih. Pro le nedjelje bio je na planinarskom iz letu (to mu je jedina pasija), a u ponedjeljak se vratio od sunca opaljene luban je. Prekjuèe je, opet, do ao samo naèas (dodu e, nije zaboravio donijeti novi album uvez an u svijetlu teleæu ko u koju mi je naruèila), i odmah oti ao, jer ga je u autu pred vi lom èekao onaj nesnosni skorojeviæ da odu zajedno odrediti situaciju ljetnikovca koj i æe mu Oskar graditi. A danas ga evo jo nema ma da su veæ odbila èetiri mukla otkucaja sa èasov-nika na kaminu pod svetim Sebastijanom. Zaludu!... I prijateljstvo, i najbli a rodbinska veza, sve to malak e, sve to blijed i! Na sve to vrijeme, ma da i sporo, vr i svoj neumoljivi uèinak. Jedno, samo jedno, samo jedna veza na ovom svijetu mo e tome da odoli: ljubav. Da, pravu, potpunu pr edanost, predanost do groba, preko groba, mo emo zahtijevati samo od jedne osobe, i samo jedna osoba od nas. Sjetila se davnog razgovora izmeðu nje i Igora. Sjedili su na umskoj klupici od grubo tesanog granja. Bilo je proljeæe. Igor ju je odjedno m uhvatio za obje ruke, zagledao joj se duboko u oèi svojim velikim svjetlozelenim arenicama i upitao je: Lidija, hoæe li me uvijek ljubiti? - Uvijek dragi! - I posli je smrti? - I poslije smrti! Mislim i poslije tvoje smrti? - Da, i poslije moje smrti! odgovorila je ona sklapajuæi vjede; a nosnice su joj podrhta-

172 vale. Po utjeli su. No njemu kao da je i to bilo malo. A hoæe li me ljubiti i onda ka d me prestane ljubiti? - izlanuo je odjednom, neposredno kao dijete. Ona se nasmi jala odmahujuæi glavom nad svojim ludim djetetom, ali zablistalih oèiju: - Da, dragi , ljubit æu te i onda kad te prestanem ljubiti. A i ti mene isto tako, je li? - To je bilo upravo ono to je vi e puta u sebi osjeæala i htjela da ka e, a nije umjela da izrazi. Da! Samo jedan osjeæaj, samo jedna veza nadvladava sve! Ba sve! Odolijeva vremenu, nadjaèava smrt. Sve ostalo tupi, blijedi, nestaje... Eto Oskar. Odan je, privr en, m ora se priznati. Obo ava Igorovu uspomenu; sve bi za nj uèinio, ni ta mu nije te ko. Ali to ipak njemu nije sve, on ne ivi samo od toga, iskljuèivo za to. Ona bi eljela, ak o je to moguæe, ni jednog jedinog èaska ne iziæi iz okrilja te misli o Njemu, te brige oko Njegovih stvari. Prosto ne bi mogla ivjeti van toga; to je zrak koji ona di e. Ona neprestano izmi lja, iznalazi sve nove i nove momente, sve nova i nova bavlje nja koja æe je u misli povezati s Njim. eljela bi se sva okru iti Njime, sva se zaogr nuti Njegovom uspomenom, kao pla- tem. Za Oskara je to ipak sasvim razlièita stvar. On ima i drugo, on ima nekakav svoj ivot i van toga. Svoj rad, svoje veze, svoje poslovne i dru tvene du nosti, svoje planinarenje... Ona nema nikakvih drugih poslov a, za nju ne postoje nikakve druge obveze, nikakve druge du nosti... A ko zna? Mo da mu karci, veæ po svojoj prirodi, uopæe ne mogu biti tako vjerni, tako potpuno odani k ao ene? Odbio je jo jedan mukli otkucaj sa èasovnika pod svetim Sebastijanom: pola pet. A d anas je nedjelja! Mrzak dan, nepodno-siv dan!... Nedjelja je bila i onog dana ka d je Igor umro. Lidija sjedne u naslonjaè, otvori novi album i poku a sama lijepiti fotografije. Ona sasvim i utjela skupna snimka datira iz doba kad je Igor bio u gostima kod svoje sestre udate za onog poljskog plemenita a (neprobavljiv tip, nadut, s onim uzgor z avrnutim brcima; a stariji od nje punih petnaest godina!). Prona la je u kutiji jo dvije fotografije otprilike istog formata. Nalijepila ih je sve tri u jednom red u. Za mirila, malo nagnula glavu. Uèinilo joj se da je ona desna nalijepljena ne to ni e od ostalih dviju. Strgne je, namjesti malo navi e. Posegne rukom u kutijicu sa ce lofanskim uglovima, ali nokat zastru e po praznom kartonskom dnu, i ona primijeti da ih je preostalo jo samo nekoliko. Bo e, bo e! A jo zna da su uglovi veæ pri kraju, j sam ga zamolila da donese nove dvije kutije! 173 Ustane, nervozno proðe dva puta vestibilom, baci pogled na èasovnik na kaminu, pod s vetim Sebastijanom. - Veæ je skoro tri èetvrt pet, a morao je doæi u èetiri! Pritisne dugme zvonca na stolu sa staklenom ploèom. Na vratima se pojavi sobarica. - Molim vas, Anka, telefonirajte kuæi gospodinu Oskaru. Upitajte to je s njim: ka ni li danas doæi ili ne kani! Opet pro eta vestibilom, zastane pred kaminom i rasijanom kretnjom uspravi peteljk u jedne ru e koja se nisko prevjesila preko ruba vaze. Èula je cilik telefona i nera zgovjetni djevojèin govor. Anka se ponovo pojavi na vratima. Lidija je nijemo gledala u nju; èinilo joj se da djevojka oklijeva. - No? - izbaci najzad. - Rekli su da nije kod kuæe, da æe se vratiti kasno naveèer... Oti ao je na izlet s vje renicom. Lidiji se lagano zamagli. Uhvati se za ruèku naslonjaèa. Sliènu iznenadnu slaboæu osjeti la je jednom, u prvim mjesecima braka, kad je (s kakvom ustreptalo æu) pomislila da je zatrudnjela. Polako se spusti u naslonjaè. Reèe sasvim tiho: - Hvala. Mo ete otiæi. Djevojka obazrivo zatvori vrata. Lidija opet dohvati album, kura no zgrabi u kutijicu i izvuèe jedan celofanski ugao. Ali tad joj se kretnja naglo uspori: pognuta nisko nad rastvorenim albumom, s c elofanskim uglom medu prstima, ostade zami ljena. Tri nanizane slièice polako joj se zamute, i krupna suza kanu ravno na antipatiènog Poljaka. 174 PRIÈA O FRATRU SA ZELENOM BRADOM To je sasvim jednostavna prièa. Tako ne to mo e se desiti svakome. Sve zavisi od toga

da li æemo sluèajno postaviti prvi korak na taj put; a dalje - dalje veæ sve ide samo po sebi! Recimo, neki èovjek, obièan, sasvim prosjeèan èovjek kao i svi drugi, jedne noæi usnije (a to se sve ne sanja, to sve èovjeku u snu ne padne na um! i zar bi se odatle smjeli izvlaèiti neki zakljuèci? ta san je, bo e moj, puka fantazija, u njemu nema nikakve za konitosti, nikakve logike!)... dakle, èovjek jedne noæi usnije, na primjer, fratra s a zelenom bradom. Ili, ako hoæete, fratra koji namiguje lijevim okom. Ili veæ bilo to drugo te vrste nije va no, svejedno to! Jer èovjeku doðu na san i takve stvari koje mu na javi ne bi pale na um da sto godina misli. Sanja, na primjer, »èovjeka bez dugme ta«. Naime èovjeka koji na èitavoj odjeæi naprosto nema ni jednog jedinog dugmeta. I to ne kao da su mu dugmeta otpala, da se jo vide èuperci konca na kojima su visjela, v eæ jednostavno bez dugmeta, kao da se rodio bez njih; pa èak i bez rupica za dugmeta . Stvar, kao to se vidi, ne naroèito neobièna, naroèito fantastièna. I, na javi, stvar ni malo jeziva. A u snu, takav èovjek bez dugmeta mo e da poprimi izvjesnu sliènost, izvj esnu nejasnu srodnost, sa onom vodenom ivotinjicom koju obièno nazivaju »ribicom èovjeèjo m«; ili uopæe s nekom slijepom, bez oèiju roðenom ribom, mlecava, slabo pigmen-tirana, b ljedoru ièasta mesa. Ali nemojmo se udaljavati od predmeta. Ne gubimo logièku nit na e pripovijesti. Osta nimo pri »fratru sa zelenom bradom«, kad smo veæ taj primjer izabrali. Dakle, kao to sm o rekli, èovjek jedne noæi usnije fratra sa zelenom bradom. Dobro. I sutradan, tokom èitavog dana, vi e uopæe i ne pomisli na to. Ali naveèe, pred spavanje, upravo kad je s jedeæi na rubu kreveta svlaèio de175 snu èarapu, odjednom mu padne na um: ko zna, neæu li mo da noæas opet sanjati fratra? Pr oðe ta noæ a da ga ne usnije. I on ujutro, iduæi u ured, pomisli: gle! nisam sanjao fr atra. Ali ne mora da se dogodi ba tako, mo e se desiti i obratno. To jest, da uveèe ne pomi sli na fratra, a da ga u toku noæi usnije. Ta dva sluèaja ustvari su svejedno, i jed na i druga od tih moguænosti zapravo vode k istome. No radije ostanimo kod one prv e, kad smo veæ tim putem po li. Dakle, te veèeri pomislio je na fratra ali ga po noæi ni je sanjao. A isto tako ni naredne, pa ni treæe, ni èetvrte noæi. I svakog bi jutra, do k se umivao i brijao, pomislio: »eto, ni noæas ga nisam sanjao!« (Veæ ga je, naime, u sv ojim mislima poèeo oznaèavati tako, sasvim familijarno, zamjenicom.) I ta bi mu se p omisao javila s naglim malim zadovoljstvom. Kao da svakog jutra ubacuje po jedan u teðen dinarèiæ u krabicu. A onda, doðe jedan dan kad ujutro nije pomislio na fratra: ne je okasnio, urio je u ured, i tog se jutra nije brijao, pa u onoj urbi kao da je èi sto zaboravio pomisliti na nj. Ali ga je zato slijedeæe noæi opet sanjao. Zatim je, za neko vrijeme, svaki dan ili sanjao fratra ili mislio na nj; a katkad èak i jedn o i drugo. No tad je puklo ono u uredu. Shvatljivo, u takvoj situaciji, svak bi bio zaborav io i na to ta daleko va nije nego to je fratar! Otkrila se pronevjera u njegovom odjel u, i sve su èinovnike, pa, naravno, i njega, podvrgli ispitivanju. Tako je veæ red! On je, dodu e, bio potpuno miran. Uostalom, od prvog je èasa jasno vidio, po samom t onu i naèinu kako ga pretpostavljeni ispituju, da ba nimalo ne sumnjaju na njega. I pak, takve su stvari uvijek pomalo neprijatne. No pro lo je i to. A prve nedjelje nakon toga (bio je lijep dan, sunce je sjalo, i on je poslije ruèka oti ao u zoolo ki vrt da pro eta), sa zadovoljstvom se sjeti da za èitavo vrijeme istrage nije ni sanj ao fratra niti uopæe mislio na nj. A ni sad ga se vjerojatno ne bi sjetio, da alej om nije pro ao jedan, dodu e ne fratar, ali pop. Istina, pop je pop, a ne fratar, i pop nema bradu, a pogotovo ne zelenu bradu. Ali takvo je veæ sjeæanje: koji put se n eèega sjetimo po sliènosti, a koji put ba po razlikama. I, rekao bih, gotovo èe æe i lak e razlikama. Ako, recimo, imamo kuèence kome je izbijeno desno oko, pa negdje vidim o ku-èence kome fali lijevo oko, uskliknut æemo: evo i ovome fali oko! samo onome mo me fali desno, a ovome lijevo! I vjerujem da nas to kuèence bez lijevog oka neæe ni ta manje potsjetiti na ono na e bez desnoga, nego kad bi i ovome falilo ba desno oko kao i onom na em. A, po tom istom redu, i kad vidimo, na primjer, 176 maèku bez lijevog oka, reæi æemo: vidi! i ovoj fali oko kao i mome Èuci, samo to ovoj fal i lijevo a Èuci desno, i to je ovo maèka a Cuco tene. A isto tako, ako vidimo psa kome ne fali nijedno oko, mo da æemo reæi: gle pas! samo to njemu ne fali oko, kao sirotom Èu

ci! A kako su, nu no, sve stvari medu sobom ili sliène ili razlièite, to bi nekako izl azilo da nas svaka stvar mo e da potsje-ti na bilo koju drugu stvar. Eto, sve me t o navodi na misao da ono to nas na ne to potsjeæa ne mora le ati u nekoj sliènosti, pa ni u razlici, nego u neèemu drugome. U èemu to ne znam; ali u neèemu to, bez obzira na bi lo kakve sliènosti ili razlike, ide ispod vode, kao kabel. Dabome, te je veèeri, svlaèeæi se, opet mislio na fratra. A ujutro dok se brijao, reèe s am sebi: »èudno! juèer sam toliko mislio na nj, pa ipak ga nisam sanjao! rekao bih got ovo, kad obdan mislim o njemu i oèekujem sa sigurno æu da æu ga sanjati, dogodi se da ga ne sanjam; a kad mi na javi nije ni na kraj pameti, eto mi ga na san! ba èudno! sk oro da bi èovjek, ako ga ne eli sanjati, morao èim vi e misliti o njemu na javi«. »Trice!« - rekao je najzad i odmahnuo rukom. A kad je do ao u ured, uzeo je preda se s voj stolni kalendar-rokovnik, zagrabio nasumce i prevrnuo odeblji snopiæ listiæa, i na jednom dalekom datumu napisao modrom olovkom jednostavno: »fratar«. Sjetio se, na ime, iz djetinjstva kako mu je poslije jedne influence bila ostala stalna mala t emperatura. Tek nekoliko linija ali stalno. Majka mu je veæ oèajavala. »Dokle æe ovo ova ko, doktore? Sto da vi e èinimo zaboga!« A doktor, stariji, iskusan lijeènik, debeo, te ak èovjek sa zaduhom, nije se mnogo uznemira-vao. »Jednostavno odbacite termometar!«, re kao je sasvim flegmatièno. »Neka dijete ide u kolu, neka se igra! Kad mu poslije neko g vremena budete opet mjerili temperaturu, neæe je vi e imati«. I tako je doista i bil o. Sad je pomislio: tako æe biti i s ovim. »Prestat æe mjeriti temperaturu«. I zbilja je pomoglo. Spo-èetka je mislio na fratra sve rjeðe i rjeðe, pa ga je najzad sasvim smet nuo s uma. I pro la su mo da i dva mjeseca, a da nije pomislio na nj, ni u snu ni na javi. A onda, jednog jutra, neslutno je okrenuo listiæ kalendara i fratar je bio tu. Otada, opet ga je èe æe posjeæivao. Ako ne inaèe, obligatno bi mu do ao na um kad bi mu pogled pao na kalendar. Sve to je kalendar kao da je ot-sad bilo povezano sa svim e to je fratar: jedno se zalijepilo za drugo kao dvije karamele u papirnatoj kesi ci u toplini d epa: to god ima veze sa kalendarom, potsjeæalo ga je na fratra, a to go d 177 ima veze s fratrom, crkvom, oltarom i slièno, i na kalendar i na fratra. Susreo bi sprovod, i odmah - fratar! Vidio bi u izlogu »Seljaèkog bratstva« Poljoprivredni kale ndar - i opet fratar. Kad bi mu, dok je u pretsoblju efa ili naèelnika èekao na potpi s, pogled pao na zidni kalendar, ili i samo na zidni sat, pa èak i na barometar, s mjesta bi mu u pameti iskrsao fratar. U snu mu se sada, dodu e, rjeðe javljao, ali n ekako u pravilnijim, gotovo odreðenim razmacima. I èinilo mu se da sad toèno predosjeæa taj noæni posjet, da taèno zna »fratrov dan«, kao to se zna stalni dan ve arice ili dan po jeta inkasatora za struju. Ipak, za neko vrijeme, i lo je i tako. Ali tad nastupi logika -ona vra ja logika koj a doðe da na koncu pokvari ono to nije uspjela da pokvari alogika: sad nije vi e jutr om ni ispitivao je li sanjao fratra ili ga nije sanjao, niti se vi e veselio tome: to je bilo svejedno. Uvidio je da izmeðu onog »sanjao sam fratra« i »nisam sanjao fratr a« sva razlika le i samo u onom »jesam« ili »nisam« ali da i u jednom i u drugom sluèaju on atar« ostaje stalno i nepromijenjeno. Sjeæao se kako se nekad svakog jutra kod brija nja naivno radovao na pomisao »gle! nisam ga sanjao«, »gle! nisam mislio na nj!«, i gork o se nasmijao: »glup li sam bio! ta misliti kako nisi mislio na fratra, i opet znaèi misliti na fratra!«. I ta kritièka misao odjednom poru i sve: »to je samo kao neka meta staza fratra, ali, obrni amo, obrni tamo, u snu ili na javi, kao danji posjet il i kao noæni gost - fratar je tu!« Odjednom mu bi jasno da je za sve to vrijeme, od s amog poèetka, pa i za trajanja one istrage, i za èitavo ono razdoblje do obrtanja fa talnog listiæa u kalendaru, fratar, nevidljiv, ipak bio prisutan, odmah tu, iza za vjese. I, jednog jutra, dok se brijao, zastane i zavapi u sebi, sred prazne bjel ine kupaonice: »uh! da je zaboraviti, samo da je zaboraviti!.. .« Povuèe jo nekoliko pu ta britvom niz obraze, pa opet zastane: »ali to je zaborav? i kako da èovjek bude sas vim miran? èak i ako on nastupi, odakle da èovjek zna je li to onaj potpuni, konaèni z aborav, ili samo privremeni? na osnovu èega da sa sigurno æu raèuna da, jednog dana, nek i sluèajni susret, neka trica, bilo ta, neæe, odjednom i neoèekivano, i tim silnije, op et probuditi misao o njemu?« Odlo i britvu na hladno mlijeèno staklo nad umivaonikom p romatrajuæi svoje izduljeno lice s upalim oèima, i izgovori glasno u ogledalo: »nema m i spasa!« Taj glas potjera mu marce niz hrptenicu. Ali èovjek je jak. Èovjek je izdr ljivo stvorenje, uporno, ilavo stvorenje. Èovjek se ne

da tako lako. I on se poku a braniti 178 onom istom »logiènom mi lju« koja je sve upropastila. Umovao je: zapravo, »misliti na frat ra« nije ba sasvim ista stvar kao i »misliti o svojoj misli na fratra«; dodu e, to na prv i pogled mo e izgledati isto, ali to nije jedno te isto: ima tu jedna mala niansa! U onom prvom sluèaju, fratar je ne to to stoji nada mnom, ne to to me tiranizira, ne to vlada, to gospoduje mnome; tu je gospodar on, a ja sam njegov objekt. U ovom dru gom sluèaju, naprotiv, on je podreðen meni, on je moj objekt: objekt moje misli. Tu sam jo uvijek gospodar ja! »Da, ja sam gospodar!«, izgovorio je glasno, opet pred ogl edalom. Eto, i to je bila jedna ansa. Jo jedna ansa. Mo da posljednja. I èovjek se doista priliè o razabrao i primirio. Pomalo mu se opet vratila volja za ivot. Za sunèanih popodne va odlazio je katkad na etnju u zoolo ki vrt. Èak je dobio nekoliko kilograma na te ini , a to je oèevidno povoljan, vrlo povoljan znak. Otad se redovno vagao, svake subo te. I veæ je pomi ljao na fratra bez uznemirenosti, bez naroèitog odjeka, gotovo sasvi m ravnodu no. »S vremenom æe potpuno isplinuti«, govorio je sebi. A samim tim, tim to je fratar postao neva an, do lo je kao od sebe i to, da je sad sve rjeðe pomi ljao na nj. »To je kao kod zaljubljenosti: èim se osvjedoèi , èim dobije i samo prvi znak da ti ona uzvr aæa, veæ se malko pogospodi , veæ sebi mo e dozvoliti luksuz da katkad odvrgne misao o nj da se malko odmori od nje. Tako je u svemu; uvijek je pitanje: ko je jaèi, ko je g ospodar: ti ili ona, ti ili fratar«. Jedne subote, dok je u kupaonici povlaèio britvom po remenu, za teèe sam sebe kako z vi duèe. »Odavna nisam zvi dukao«, pomisli. A poslije podne je po ao u kino. Glupost! Obièn jubavna prenemaganja, same nevjerovatnosti! Stvar za djevojke iz slastièarnice, za frizerke! Naveèe, kad se svlaèio, ispade mu ne to iz d epa na mali tepih pred krevetom. Sagne se da podigne: bio je to najnoviji kartonèiæ automatske vage. Proèita ga s pono vnim zadovoljstvom zbog daljeg porasta te ine. Ozari se malim lukavim smije kom i pr otrlja ruke. »èini se da sam ga se najzad ipak rije io.« Ali ba te noæi opet ga usnije. Izgledao je ne to omr ao. Kiselkasto se smije io podmigujuæ lijevim okom i odmahujuæi ka iprstom: »Vara se, prijatelju, vara ! Ovako ili onako, ja s am u tebi. I ti me nikad vi e neæe iz sebe izbaciti!« I tad tad zbilja nije vi e bilo nikakve anse. 179 DELTA Novine su donijele jedan neobièan sluèaj. Isprièat æu ga u najhitnijim crtama: Neki èovjek izi ao je jednog dana iz kuæe, i nikada se vi e nije vratio. Ali ne! Na taj naèin prièa je ispala i suvi e kratka. Tako kratka, da je eto veæ isprièana . Htio sam je svesti na najbitnije, no vidim da to ne ide. Bitno predstavlja sam o polovinu stvari. Èesto onu manje bitnu polovinu. Tek bitno i nebitno zajedno daj u èitavu istinu. Poku at æu da prièu isprièam nanovo, ovaj put ne to op irnije. Dakle, jednog dana (taènije: jednog popodneva), nakon to je odspavao sat ili sat i po, ustao je, ovla no se umio, obukao, i za-dio u d epiæ prsluka svoj patent filter-ci gar pic. Zatim je u kuhinji popio oljicu kave s primjesom jeèma, duvajuæi u nju i razro ko zureæi preko ruba negdje u kut, u vla ni predio ispod izliva gdje se iz rupice me du ploèicama kadikad pojavljuje ohar. Lice mu je bilo jo pospano, malko podbuhlo od sna, nepodobno da napravi kakvu grimasu ili poprimi neki izraz. Zato je shvatlji vo to ukuæani nisu mogli da na njemu primijete ni ta naroèito, sve i da je neèeg naroèitog bilo. Prema njihovom kazivanju, moglo je biti oko pola est kad je izi ao iz kuæe. Izl azeæi promrmljao je da æe svratiti k brijaèu na uglu da se obrije. U svemu tome nije b ilo ba ni ta èudnovato: redovno je izlazio oko tog sata, redovno se brijao kod tog br ijaèa, tri puta sedmièno. Poslije toga odlazio je u èitaonicu da proèita novine ili u ka vanu da kibicira kod aha. Ako je bilo lijepo vrijeme, ponekad bi po ao da se pro eta van grada, po otvorenoj cesti. Sve je dakle bilo kao obièno. Neobièno je bilo to to s e nikad nije vratio. I to se nikad vi e o njemu nije ni ta èulo. 180 Nestanak je prijavljen vlastima i odmah su poduzete svestrane potrage. Zapoèelo je traganje po »liniji najvjerovatnijih pretpostavki«. A mo da je, kao to æe se kasnije pok azati, to bila pogre ka. Kad je u pitanju enigma, besmisleno je iæi putem najvje-rov atnijeg: da se radilo o najvjerovatnijem, enigme ne bi ni bilo. Naprotiv, ba tu d olazi do primjene fantazija. Do te mjere, da najèe æe ni ona ne uspijeva izvesti stvar

na èistac. Treba se pomiriti s tim da u ovakvim sluèajevima objektivne moguænosti ima ju u ruci uvijek jednu kartu vi e nego oni koji oboru ani fantazijom kreæu da te moguæno sti otkriju i na prste pobroje. Zar na a fantazija taèno pokriva èitavo podruèje objekti vno moguæega? I nije li malko pretenciozno da na u moæ zami ljanja naprosto identificira mo s objektivnom stvarno æu? Nikad se nisam mogao dovoljno naèuditi to ljudi od struke, kriminalisti, advokati i takva èeljad, neæe da uvide tu oèitu prednost objektivnih mo guænosti. Treba i na em neznanju dati to je njegovo, a i objektivnoj stvarnosti inaèe t ako banalnoj i toliko inferiornoj u porede-nju s na om sposobno æu zami ljanja lojalno p riznati one izuzetne prigode kad je pokazala vi e fantazije nego mi. Èini se da to nisu htjeli da priznaju ni u sluèaju nestalog èovjeka. I to se osvetilo. Spoèetka je ipak izgledalo da se pojavljuju neke taèke svjetla. Najprije je upitan b rijaè. On je potvrdio da je nestali izmeðu pola est i est povirio u njegovu brijaènicu, ali je vidio da bi dugo morao èekati na red, pa je oti ao dalje. Poslije tog momenta imamo tek jedan podatak o njemu, no neobièno dragocjen. Samo se, na alost, kasnije pokazao nedovoljno pouzdan: trafikanti-ca iza ugla kod koje je obièno kupovao ciga rete izjavila je da je upravo nekako izmeðu pola est i est svratio u trafiku, te kup io cigarete i novu kutijicu filter-ulo aka za svoj patent-cigar pic. No kod ponovnog saslu anja pokolebala se i izmijenila svoj raniji iskaz izjavljujuæi da se ne bi mo gla zakleti je li to bilo ba onog dana ili mo da dan prije. Jedini nedovoljno utvrðen i fakat poslije tog èasa je taj da ga niko vi e nije vidio. Familija je i èekivala sa zebnjom. Jer tu no je to imati negdje u svijetu neizvjesnog mrtvaca. Neki osjeæaj nesigurnosti,, neko vjeèito èekanje na Uliksov povratak, koje sv ojom stalnom, iscr-pljujuæom napeto æu poèinje slièiti na strahovanje od tog povratka; a t o strahovanje, opet rada nejasno osjeæanje krivice. U jednom razgovoru s istra itelj em eni je izbjeglo da nestalog nazove »moj pokojni«; a onda joj se prolomio jecaj. »Gos podo«, 181 tje io ju je istra itelj, »on za nas nije mrtav. Mi u struci dr imo se naèela: dok nema le sa, nema ni mrtvaca. I, u takvom sluèaju, onaj za kojim tragamo za nas do daljega nije mrtav veæ naprosto odsutan«. A tad su, u nedostatku pouzdanijih oslonaca, zaplovili u puke hipoteze, od vjero vatnijih prema sve manje vjerovatnim - dokaz vi e da zec nije le ao u grmu vjerovatn osti. Tako, pomi ljalo se da je, rasijan, zami ljen, mogao zavr iti pod kotaèima auta, koji je zatim neopa en strugnuo. Dozvoljavala se i moguænost da su ga ubili zlikovaèki tipovi , radi pljaèke ili ma koje druge pobude. U naèelu, nije se iskljuèivala hipoteza sa-mo ubistva, premda za to nije bilo nikakvih plauzibilnih razloga. Ali u sva tri sluèa ja, u svestranim i savjesnim potragama koje su poduzete, bilo bi se na lo bar njeg ovo mrtvo tijelo. Meðutim, lesu ni traga. U jednom momentu ipak je izgledala jo naj vjerovat-nijom hipoteza samoubistva. Nju je akreditiralo ba pomanjkanje lesa: pom islilo se da je samoubici bilo mnogo lak e pronaæi kakvo skrovito mjesto za naumljen i èin nego ubicama odvuæi rtvu na takvo mjesto. No tome se isprijeèio novi argument kut ijice filter-ulo aka za cigar pic. »Moja gospodo«, o troumno je zapazio policijski komesar , »ne odluèuje se na samoubistvo èovjek s d epiæem punim ulo aka za mu tiklu!« - »Time hoæe j ima za to da ivi, zar ne?«, japanski se nacerio ef odjela. »Ne ka em to, ali èovjek koj e odluèio na samoubistvo ne kupuje filter-ulo ke za godinu dana unaprijed. Bar to je jasno!« Time je hipoteza o samoubistvu opet potisnuta u drugi plan. Za èasak je zaljeskala nada da æe u jednom anonimnom lesu biti identificiran nestali . Identifikacija. Pred enom su rekli tako, samo »identifikacija«, bez dometka. Magnet ièna rijeè. Rijeè koja neodreðeno odla e ishod. Nejasan osjeæaj da od rezultata identifikac je zavisi sve, ivot i smrt, slièno umjetnom disanju kod utopljenika, gdje uporna vi e satna istrajnost, istrajnost upr-kos oèevidnosti, mo e da donese èudo. Na alost, le je bi o veæ u poluraspadnutom stanju i potpuno ska ena lica, tako da o prepoznavanju po tj elesnim biljegama nije moglo biti govora, pa su eni u tedjeli neprijatnost tog priz ora. A na lesu nije naðena lisnica s iskaznicom, pismom, vizitkartom, potvrdom kem ièke èistionice ili ma èim to bi omoguæilo utvrðivanje identiteta. Ta je okolnost upuæival rije na grabe no umorstvo. Ali, s druge strane, priroda povrede na glavi kao da je vi e govorila za ozljedu od automobilskog toèka. U tom se sluèaju pomanjkanje lisnice mo182

glo objasniti tako da je le opljaèkan poslije smrti. No nije se sasvim iskljuèivala n i moguænost da je, uslijed brzine kojom je naletio auto i estine udarca, lisnica od baèena u neki grm ili rupèa-gu pokraj puta. Identifikacija je bila ote ana i time to ne stali nije imao na sebi nikakvih »osobenih znakova«. Utvrðeno je da je ogrtaè koji je naðe n na le ini bio hubertus tvornice »Kozmo-polis«. A prema iskazu najbli ih, nestali je no sio upravo takav ogrtaè. Po li su tim tragom i zaredali po »Kozmopolisovim« prodavaonica ma. Iz sakupljenih podataka proizlazilo je da je u razdoblju na koje je upuæivao s tepen dotrajalosti tkanine, takvih ogrtaèa prodano 27.821. Ipak je bilo moguæe pokroèi ti korak dalje u pravcu identifikacije zahvaljujuæi tome to je jedan dio od tog bro ja bio snabdjeven dugmetima iz novije partije, u svemu jednakim onim ranijim, te k za malu nijansu svjetlije boje. Ali i broj takvih ogrtaèa sa svjetlijim dugmetim a penjao se na 13.764. Bolje sreæe nisu bili ni s cipelama. I tu je postojala podu darnost: na le ini su naðene upravo cipele »Goliath« kakve je nosio nestali. No to se mo glo tumaèiti naprosto time to su cipele »Goliath«, kao to je opæe poznato, »najbolje, naj jnije, i zato najjeftinije«, pa su ih nosili veoma iroki slojevi. Uporedo s neuspjehom u poku ajima identifikacije i postepenim iscrpljenjem lak ih i jednostavnijih hipoteza, dolazile su na tapet sve dalje i zakuèastije. Porodica je poduzimala to ta i na svoju ruku, a misao na nestaloga kljucala je dan i noæ tra eæi rje nje. Upravo u te dane opet je na sedmoj stranici ilustriranog tjednika, ko zna p o koji put, preprièan sluèaj o èovjeku koji je, nenadano pogoðen totalnom amnezijom, zab oravio ime, identitet, pro lost i familiju, pa neznatno odlutao, zamuæenih oèiju ali l agan kao ptica. Tjednik je izvje tavao o ponovnom procesu u kom su se dvije ene ogo rèeno otimale oko èovjeka koji je izgubio najprije pamæenje, pa zatim sama sebe. Nije li mo da i na jadni, domi ljala se ena, odlutao tako, sve pje ice, u neki strani grad, p re ao bez zapreka granicu (jer slijepce-amnezièare mora da prati okata sreæa, kao i mj eseèare koji etaju po krovu), pa sada, ko zna u kom kutku zemljine kugle, le i u kril u neke èudne, nepojmljive ene, koja pogoðena od svoje strane nekom takvom bole æu to se p klapa s amnezijom kao lonac s poklopcem, iz dna iskrene du e prise e da je to upravo njen, i nièiji nego njen èovjek, oduvijek, jo iz prvih djevojaèkih snova!... (Jetka kl ica ljubomore kljucnula bi u taj èas, jako aromatizirana blizinom smrti). .. A mo da (to je pomislio sin), ko zna (jer u takvim stva183 rima ne treba zastajati ni pred kakvim stidljivim obzirima), mo da je, po prethodn o dogovorenom planu, pobjegao s artisticom iz »Kapitol-Varietea«, gospoðicom Lou-Salom e, u nekakav Rio de Janeiro? (Sin ju je vi e veèeri gledao na trapezu, i uèinila mu se , u njenom smaragdno zelenom dresu sa zlatnim resama, uistinu po eljna.) Dodu e, sta ri je bio veæ u godinama, i ne ba naroèito privlaèan. Kad bi se zamislio, jedno mu je o ko i lo malo ustranu, dok je drugim zurio u usta sabesjedniku kao da nadzire onu r upicu iz koje se pojavljuje ohar. A nije imao ni para. Sve u svemu slabo vjerovat no. Ali vjerovatnosti su vjerovatnosti, a moguænosti su moguænosti. U ovakvim pak st varima ne treba se zadovoljavati pukom vjerovatno æu. A osim toga (kao to je poznato i veæ toliko puta reèeno), ene znadu biti tako èudnovate!... Teoretski - èisto teoretski, dabome - nije bilo sasvim iskljuèeno ni da je bio èlan ne ke tajne (teroristièke, vjerske, ilu-zionistièke ili veæ bogzna kakve) sekte, dru be, kl ana ili lo e. To na prvi mah zvuèi smije no; kao sprdnja, bezmalo kao cinizam - ta dov oljno je i pomisliti na bijednog starog! Ali, ozbiljno govoreæi, zar je to ba nemog uæe? Ne. Nevjerovatno koliko god hoæete, ali nemoguæe nije! A to hipoteza izgleda nevje rovatna, to nekako i spada u samu stvar: kako bi inaèe takvo ne to i moglo uspjeti, van ako se èovjek bri no krije i smi ljeno disimulira, te mu pode za rukom da se potul i pod svojim la nim, vje to izigravanim identitetom? Zato, ako smo veæ pristali na tu pretpostavku, prostodu ni i priglupi izgled ne samo to ne umanjuje njenu vjerovatno st, veæ naprotiv svjedoèi o to veæoj prepredenosti i lukavosti koje se za tim bezazlen im izgledom kriju. Uostalom, znamo li mi ko je i kakav je on zapravo bio? Preispitujuæi u mislima pro l ost, sad su se sjetili samo da je bio krajnje muèaljiv: osim najkonvencionalnijih rijeèi, obiènih »da« i »ne« i »mo da« i »kako hoæete« kojima se ekspedira i naprijed tjera kida nji praktièni ivot, ustvari nikad ni ta nije ni rekao! Nisu se mogli prisjetiti da je ma kad izrazio neko svoje mi ljenje, sud, elju, volju, stav. Tako da se ne mo e n i reæi je li bio ogranièen ili dublje mudar, priprost ili utljivo usukan. I èovjek koji im se do juèe èinio nezanimljiv i banalan, do ao im je odjednom nepoznat i nedokuèiv.

Zagonetka ni do danas nije rije ena. Enigma je ostala enigma. Policijska je istrag a obustavljena, ili je bar zapala u ono stanje letargije koje nazivaju evidencij om. Ali porodica i dalje traga. 184 Pasionirano se pridru ujem njenim naporima. S tim vi e opravdanja, to je javnim oglas om u novinama pozvala da se jave svi koji ne to znadu, i èak obeæala nagradu »svakome ko ma èime doprinese da se sluèaj objasni«. Mozgam o njemu za moj raèun trudeæi se da mu poh vatam konce. I na mahove kao da nazirem traèak odgonetke. O, èini mi se da te tako r azumijem, izgubljeni èovjeèe! - Poku at æu da rekonstruiram dogaðaj: Kao to glase slo ne izjave ukuæana, èovjek je izi ao oko pola est. Povirio je kod brijaèa li je vidio da ima mnogo svijeta pa je odmahnuo: »Vraga æu èekati!«, i oti ao dalje. U èita nicu i u kavanu, izgleda nije svraæao. Dovle nas potvrðuju provjerene èinjenice. Kako je bio topao ranoproljetni dan, mo da je krenuo u etnju. U rasijanom razmi ljanju izi a o je iz podruèja grada, pre ao i mitnicu a da se nije sjetio. Hvatalo se mlako prolj etno veæe, meko i nagnjilo, po rubovima malo mutno. »Kozmopolisov« hu-bertus postajao je te ak. Noge su osjeæale onu posebnu proljetnu mlitavost, poznatu skitnicama-pjevaèi ma s gitarom o ramenu i lovcima na proljetne akvarele, koja je u isti mah i umor i elja da nose dalje svoj teret, bez cilja i bez kraja. Pre ao je i posljednje èaðave fabrièice u predgraðu, ostavio za sobom smrad njihovog dima, njihove na katran miris ave tarabe, njihove rane sijalice to kroz ièane nagupce laju utu svjetlost na gnjecav i suton. Napustio je staze nasute ljunkom i izbio na ravan irok put koji se pru ao p red njim prav kao lenjir. Gle: vodi uvijek naprijed -a ne dovodi nikamo! Kako je to lijepo! ... Mjesec je bio optoèen mutnim kolobarom, a male zvijezde jo su se mir kavo borile za svoje roðenje. Mo da vrijeme ide na ki u. Sparno je, sparno, i veæ je ogr taè tako te ak! U farovima automobila koji su urijetko prelijetali, donji slojevi zr aka nadaleko su se otkrivali uækasti, neèisti, puni pra ine. Sa ao je s ceste i pre ao na ravu. Razga e-nu i zapra enu travu, ali travu: upaljeni tabani to su odmah osjetili. A to dalje, bivalo je bolje. Sve je vi e osvajala modrina i sve èi æi bivao mjeseèev kolo ar. Pri njegovom svjetlu vidjeli su se oni blijedoljubièasti cvjetiæi, slièni razlièku, koje on i dobro poznaje i ne poznaje nikako, jer im ne zna niti im je ikad èuo ime na. O, kad bi im samo znao ime! To bi mo da bio kljuè izlaska, i tad bi se iz svega lako isplovilo!... Pa to su krijesnice! Je li moguæe da ih nisam prepoznao?. . . N isam ih vidio od djetinjstva! (A zar je nekad postojalo i ne to to se zvalo djetinj stvo?.. .) Ko zna kakvih jo trava ima! Trava o kojima mi i ne slutimo! Mo da bi se tu na ao i korijen trave obeznanke, i tri listiæa bilja od nepo185 misli!.. . Splet uzanih, vijugavih stazica razbje avao se pred njim na sve strane, poput klupka zateèenih zmija. Koliko staza tu ima! Kao delta! Pazi! to su moguænost i! Delta moguænosti! I kako su mnogostruke, kako raznosmjerne!. .. Poku a poæi jednom od njih, i bilo je dobro. Vrati se natrag da poku a onom drugom. Za to radi jedne od ricati se druge? I bilo je dobro i to. Ali za to radi ove odricati se one prve, i one treæe, i èetvrte, i svih drugih?. .. Ne to ga je sputavalo u hodu. Da, to je ogrtaè! Prete ak je. Svuèe i odbaci od sebe hubertus marke »Kozmopolis«. Zatim sjedne na travu i izuje cipele »Goliath«, i one su preglomazne, sa svojim gumenim donom; nepodesne z a ovakvo lagano hodanje. U bjelasavim èarapama, raskreèenih nogu, poku a iæi dvjema staz icama u isti mah. Vidi, mo e se i to! Tad izvuèe lisnicu s legitimacijom i s ne to sad veæ suvi nog novca, i baci je u grm. Tako, sad je jo laganiji! U jednoj æeliji negdje u dnu malog mozga, ne veæoj od zrna goru ice, proklija davno ukopano sjeæanje. Kao djeèa k, u snu je otkrio kako se pliva zrakom. Bilo je sasvim lako: dovoljno je udahnu ti, nekim naroèitim, plitkim i kradomiènim udahom, gutljaj zraka u gornji dio prsnog ko a, ispuniti njime upljinice neke porozne kosti u grudima - i samo zaveslati dla novima. Uspeo se na dvije stepenice, ispru io ruke, otisnuo se no nim palcima, i zap lovio. Zatim je poku ao s treæe stepenice, pa s èetvrte, pa postepeno dalje. Poku avao j e nebrojeno puta, i uvijek je i lo bez te koæe. Kako je to lako! èudo to se ljudi tome ni su dosjetili! A mo da ba zato to je tako nesluæeno lako? Odluèio je: ovo æu ponoviti, sve na dlaku ovako, èim se probudim. Samo, kad se probudio, bio je zaboravio kako se i zvodi onaj mali »grif« s plitkim udahom. Slièno je i ovo... Poku a opet iæi dvjema stazica ma u isti mah, pa trima, pa èetirima: stvarno ide! Evo, èitava delta je moja! Samo d a se ne probudim, samo da se ne probudim! Stisnu jaèe vjede i pode svim stazicama odjednom.

186 Dvije istine Vladana Desnice 1. Vladan Desnica (1905-1967) se javio prvim prozama sredinom èetrdesetih godina, a - primjereno vlastitom obièaju »odle avanja« i sporog objavljivanja vlastitih radova p rvu je knjigu objavio poslije rata, godine 1950. (kratki roman »Zimsko ljetovanje«). Javio se Desnica èetrdesetih godina kao jedan iz (neformalne) tzv. prelazne gener acije autora koji su, kako odreðene periodizacije hrvatske knji evne pro losti navode, roðeni u razdoblju od 1905. do 1920. godine (V. Kaleb, N. Simiæ, P. ege-din, I. Vujèiæ-L aszowska, M. Matiæ-Halle, I. Kozarèanin, A. Stip-èeviæ, R. Marinkoviæ, M. Bo iæ, J. Horvat, Jelièiæ, J. Barkoviæ, J. Franièeviæ-Ploèar...). Nekoliko relativno mirnih godina do rata, razumljivo, nije bilo dovoljno da se s pomenuti autori, kao i pripadni pjesnici ili esejisti, osobito oblikuju kao stva ralaèke persone: »prelaznost« popriliènog autorstva, stjecajem predratne zbilje, nastavi la se knji evnim djelovanjem u ratnim godinama kao i prvih pet- est poratnih godina, do prekida sa soc-realistièkom knji evnom praksom i pojave èasopisa »Krugovi« (1952). Pre lazna generacija autora nije imala, eventualno, vlastit estetski program; proza, a ona nas tu zanima, oblikovala se unutar lepeze razno-intenzivira-noga knji evno g realizma: od ruralnoga do blago naznaèenoga psiholo kog realizma, zaèinjenih reliktn im autorskim sklonostima socijalnoj ili pak sentimentalistièkoj optici. Vladan Desnica, èini se, samo datumom knji evnog ulaska u javnost pripada generaciji pisaca koji su se javili pred rat; sudeæi prema izjavama samog autora mnoge su pr oze nastale mnogo prije nego to su jednom bile podastrijete èitateljevu oku. Stoga, kao i razumljivo prema osobinama vlastitog djela, Desnica je osebujna, samozata jna i auto-procjenjujuæa liènost unutar skupine spominjanih autora medu kojima se, v eæ kao trideseto187 godi njak, prvi put javio pripovijetkom » ivotna staza Jandrije Kutlaèe« (1936). U poratnom razdoblju, od 1952. do 1959. godine, Desnica objavljuje èetiri knjige n ovela i pripovijedaka. Samo dvije zbirke donose nov autorov prozni materijal (»Olu pine na suncu«, 1952; »Tu, odmah pored nas«, 1956), a druge su dvije knjige proza (»Prol jeæe u Badrovcu«, 1955; »Fratar sa zelenom bradom«, 1959) zapravo izbori iz Desnièina prip ovjedala tva neznatno upotpunjeni novim prozama.* Olupine na suncu (1952) Posjeta, Pravda, Oko, Formalista, 2ivotna staza Jandrije Kutlaèe, Bog sve vidi, Op ro taj, Zlatni rudnik, Od jutra do mraka, Konac dana, Bo ièna prièa, Bunarevac, Florjano viæ, Pred zoru, Susjedi; Proljeæe u Badrovcu (1955) Od jutra do mraka, Konac dana, Proljeæe u Badrovcu, Oko, piriti, Florjanoviæ, Bo ièna priè , Bunarevac, Sololokviji gospodina Pinka, Formalista, Posjeta, Bog sve vidi, Opr o taj, Pravda, Pred zoru; Tu, odmah pored nas (1956) Aprilsko veæe, arasta kutijica, Za to je plakao Slinko, Ljudi starog kova, Dva preten denta. Posjeta bolnici, Balkon, Mali iz planine, Sveti Sebastijan, Benta-gu ter, S olilokviji gospodina Pinka, Prièa o fratru sa zelenom bradom, Tu, odmah pored nas, piriti (Jeremijina siroèad), Proljeæe u Badrovcu, Mudrac sa Istoka; Fratar sa zelenom bradom (1959) Prièa o fratru sa zelenom bradom, arasta kutijica, Posjeta, Formalista, Benta-gu ter, Proljeæe u Badrovcu, Dva pretendenta, Balkon, Bog sve vidi, Opro taj, Oko, Sveti Se bastijan, Konac dana, Za to je plakao Slinko, Ljudi starog kova, Mudrac sa Istoka, Tu, odmah pored nas, Aprilsko veèe, Pred zoru, Solilokviji gospodina Pinka, Pravd a, piriti, Posjeta u bolnici, Delta. 2. O vrsnom poslijeratnom hrvatskom pripovjedaèu s pravom se pisalo kao autoru koj i u vlastitoj proznoj romanesknoj ili pak novelistièkoj - organizaciji osjetno i, razumljivo, namjerno zanemaruje dogaðajnu razinu knji evnine, a vlastitu informativnost prete no zasniva na osobinama tzv. indicijske proze: intro-spektivnom pripovi jedanju, mjestimiènom inkorporiranju eseji-ziranih (meditativnih) si ejnih jedinica, kao i na psiholo koj ka* Integralan pripovjedalaèki opus V. Desnice razmje ten u èetiri knjige proza objavlje nih, u prvim izdanjima, u razdoblju od 1952/1959: 188

rakterizaciji likova i njihovih meðusobnih odnosa. Procjenjujuæi, sada, uz kraæe proze i autorove romane »Zimsko ljetovanje« i »Proljeæe Ivana Galeba«, Desnica je nesumnjivo pi sac indicijske (nedogadajne, nefunkcijske, nesi ejne) proze i kao takav, uz jo neke autore koji naginju esejizirano-induktivnoj prozi (P. ege-din, pa i R. Marinkoviæ) , jedan je od najzanimljivijih pripovjedaèa u poslijeratnoj hrvatskoj prozi. Dogaðaj (kao jedinica si ejnog sklopa, prema nekima, zvan i »motivom«, ili pak protumaèen kao »premje tanje lika preko semantièkog polja«) nije nikad u posebnoj pozornosti prozai sta Desnice; dogaðaj je u autorovom pripovjedala tvu samo tvarni impuls oko kojega s e predu intelektualno superiorna autorova razmi ljanja koja, teorijski, podnosimo pod veæ spomenute terminske sintagme. Trideset i dvije proze (prozu »Èovjeèanstvo« autor je samo zapoèeo) mogu se, radi èitatelju pripravljene olak ice, podijeliti i sustavizirati putem odreðena, na primjer, temats kog ili pak formalnog indikatora. Mo e se, dakle, iz tematske procjene napraviti stanovita kri aljka autorova ispripov ijedanog materijala pa se, tako, mo e zakljuèiti da prete u proze primorsko-gradske mo tivike a univerzalnog znaèenja, dok su proze tipièno ruralne motivike i lokali-stièkog znaèenja u manjini (» ivotna staza Jandrije Kutlaèe«; »Bog sve vidi«; »Od jutra do mraka«. am Desnica, komentirajuæi vlastito pripovjedala tvo, spominje proze regionalne temat ike i one druge, brojnije u kojima je, unatoè evidentnoj loci-ranosti fabule unuta r socijalnog miljea primorskog gradiæa i njegove malograðanske inteligencije, postig nuto znaèenje univerzalne i za strogo odreðeni lokalitet nevezane i neobavezne vrije dnosti. (Tu, odmah valja reæi, ruralni ambijent i njegova literarna transpozicija nema nipo to apriornu pe orativnu oznaku u odnosu, na primjer, na knji evninu koja se slu i tematskom gradom gradske sredine; prednost kritièke procjene ne mo e se zasnivat i iskljuèivo na preferiranju tematske razine, tj. naèelnom preferiranju literarnog t retiranja urbsa ispred sela.) Drugi indikator sustaviziranja Desnièinih proza mogao bi, kako se reklo, biti form alne prirode: procjena, dakle, kompozi-cijske, aktancijalne razine, izbora narac ije, pripovjedaèa i motri ta pripovijedanja... Buduæi da tematski indikator nije, dr im, previ e pouzdan i previ e presudan naèin da se neèije pripovjedala tvo identificira i, pr i tome, sustavizira u eventualne tipove 189 proznog organiziranja u neèijem integralnom opusu, analiza integralne strukture pr oza (tu sa eto: formalni indikator), mnogo je primjerenija ustanovljavanju dominan tnih osobina odreðena autora i tu njegovih kraæih proza. Naèin oblikovanja funkcijske (»dogadajne«) proze mo e se u Desnièinu pripovjedala tvu ustan viti samo u malom broju novela i pripovijedaka (» ivotna staza J. Kutlaèe«; »Od jutra do m raka«; »Bunarevac«; »Oko«; »Florjanoviæ«; » piriti«; »Zlatni rudnik«; »Bo ièna prièa«; »Pro proze, od kojih su veæina opsegom pripovijetke, a ne novele, nisu, u dobrom smisl u, imune od naleta specifiènoga introspektivnog pripovijedanja autorova. No, kako je dogadajna razina u spomenutim prozama nagla enija nego u svim ostalim autorovim izrat-cima, mogu se spomenuti donekle dr ati klasièno-realistièkim ili pak resemantiz iranim realistièkim pripdvijednim materijalom. U spominjanim se prozama si ejna grad a pravolinijski distribuira, u pokojem je tekstu prisutan i klasièan zaplet kompoz icij-ske naravi, ali su i tu likovi propitani psiholo kim opisom njihovih stanja i li razvijani psiholo kom karakterizacijom, dok je idejno-tematska podloga tih proz a ipak problemske naravi. Desnica, naime, kao vrstan pripovjedaè moderne osjeæajnost i, i u svojim klasiènije oblikovanim izratcima ne zanemaruje problem u odnosu na d ogaðaj, ne ispisuje tzv. prezentadjsku, mimetièku, »odslikovnu« knji evninu nego problemsk u, analitièku prozu, slu eæi se poznatim predlo kom ivota primorskih malograðanskih osredn ih intelektualaca i njihovih, u naèelu, proma enih i besmislenih ivota. U preostalim neusporedivo brojnijim prozama, tipiènim za Desnièinu poetiku uopæe, evid entiraju se, meðutim brojni elementi indicijske a ne funkcijske prozne organizacij e. Brojne su osobine Desnièine indicijske proze i te ga osobine bitno razlikuju od »pra volinijskih«, »funkcijskih« realistièkih pripovjedaèa u poslijeratnoj hrvatskoj proznoj pr oizvodnji. Dogaðaj je, reklo se, autoru samo materijalni, stvarnosni impuls koji s e rado zaboravlja, pa se tako namjerno izaziva u odreðenom izratku atrofije fabule , liènost proznog teksta se stapa s okolinom, a tzv. radnja se zaustavlja. Si ejna s e grada dalje, nakon »zaustavljanja« razvijanja dogadajnih sekvencija, kontinuira i

distribuira putem reduciranih lirskih introspekcija, kratkih psihologistièkih opis a duhovnog miljea koji proizvode likovi vla190 titim reakcijama, kao i putem psihosocijalne karakterizacije proznih likova. Desnica, u najboljim proznim izratcima, naru ava klasiènu retorièku shemu (uvod-zaplet -rasplet) i ne po tuje logièko-ka-uzalni red bazièan, inaèe, zapletskoj strukturi klasièno oblikovane proze. Klasièna zapletska struktura se nadilazi u korist uvoðenja esejiz iranih (meditativnih) si ejnih jedinica, potencira se odnos izmeðu vremena prièanja i isprièanog vremena.... Knji evno vrijeme Desnièine knji evnine najèe æe je mnogo dulje nego trajanje same proze. I bor vertikalne kompozicijske osi nagla ava preferiranje subjektivistièke geste, zani manje za unutra nji a. ne vanjski, pojavni ivot liènosti, i u daljem razvijanju prozn e organizacije postulira mikrokozmièku, blago-esejiziranu autorovu opæu orijentaciju . U Desnice ne postoje tzv. formalni elementi prozne organizacije koji bi samo pod upirali »prièanje« odreðenih dogadajnih sekvencija. Nesklon prezentacijskoj, »odslikovnoj« nji evnini, Desnica se i te kako slu i semantizacijom formalnih elemenata (koji takoðe r »znaèe«, tj. donose informaciju), pa stoga u autorovim prozama cjelokupna govorna ma sa sudjeluje u dojavi znaèenja, tj. u preno enju informacije. U si ejnoj prozi postoji semantièko polje (odreðena granica) koju prozna liènost valja p rijeæi da bi se, unutar tumaèenja teorije proze, zbio »dogaðaj«; prekoraèenje semantièke za osti uloga je u si ejnoj, »dogadajnoj« prozi koju mora ispuniti lik--djelovatelj, tzv. dinamièna liènost (likovi poput klasiènoga literarnog para Romea i Julije, J. Sorela. ..). Desnièine liènosti nisu dinamiène liènosti, nisu u moguænosti, bez obzira na vlastitu opse sivnu ali najèe æe i mlaènu elju, prijeæi socijalnom zbiljom zadanu granicu, tj. seman granièenje. Nedinamiène se, tragiène i tragedizirane, liènosti stapaju, u autorovim izra tcima, sa zauvijek dosuðenim socijalnim (banalnim) miljeom; si e se, u dogaðajno-sekve ncijskom smislu, ne razvija, tzv. radnja zastaje, fabula atrofira. Liènosti Desnièin ih proza mire se sa svojom sudbinom senzibilnih ali neefikasnih, biv ih mjesnih od liènika i malograðanskih patetizira-nih inteligenata u krutoj i izmijenjenoj, netole rantnoj i drukèijoj, okolnoj ivotnoj zbilji. Desnièin pejza (dekoristièki fon) je najèe æe, suprotno si ejnoj prozi, u kraju proznog te a u funkciji naznake bezizgledne i nestimulativne atmosfere i zauvijek definiran oga psihièkog sta191 nj a primorskih malograðanskih inteligenata. Statiène autorove liènosti primorane su, stjecajem nesklada izmeðu vlastitih premda poluartikuliranih i nejakih elja i neade kvatnog socijalnog okoli a, bukvalno zavr iti vlastit ivotni put (»Florjanoviæ«, »Oko«, »O ), ili pak, pomireni s realijima, ivotariti u banalnosti svakodnevice tako kobno disparatne u odnosu na njihove nekada nje ambicije (»Proljeæe u Badrovcu«, »Konac dana«, »B revac«, »Sveti Sebastijan«, » arasta kutijica«...). Vladan Desnica je, stoga, kako se veæ reklo, psiholo ko-reali-stièki autor indicijske kraæe proze i induktivno-esejiziranih romana mikrokozmièke orijentacije. 3. Idejno-tematska dominanta integralnog Desnièina opusa jest literarna analiza biæa u lo oj socijalnoj zbilji. Raspadanje gradansko-prosvjetiteljske iluzije, s poèetka stoljeæa, o vlastitom kulturno-ekonomskom uzdizanju i naèelno uspje nom svijetu inici ra, kad je rijeè o literaturi, mijenjanje optike (»slike svijeta«) u romanu, pa i kraæoj prozi. Napu ta se makrokozmièko sagledavanje liènosti u navodno dobro organiziranom s vijetu graðanske aksiologije, napu ta se elja da roman, kao opse nija prozna cjelina, t reba biti literarno ogledalo totaliteta svijeta koji je, prema pro lostoljetnom mi l jenju, dr an kompaktnim, totali-tetnim i, dodao bih, u toj je vlastitoj iluziji bi o, poput i pripadne mu veæe, prozne strukture, samozadovoljan. Navodna objektivistièka »slika svijeta« pokazuje se, meðutim, la nom, kao uostalom i zn tvenost velikoga realistièkog romana 19. stoljeæa. Poremeæaj socijalne strukture s poèet ka stoljeæa evidentira se i u adekvatnom umjetnièkom iskazu: »objektivnost«, elja za lite rarnim obuhvatom totaliteta, kontinuitet. .. zamjenjuju se - tu, u literaturi su bjektivistièkom, privatnom, mikrokozmièkom gestom, zanimanjem za unutra nji svijet lièno sti, potenciranjem (èesto bizarnih) mikrokozmiè-kih tematsko-motivskih segmenata, di skontinuirano æu naracije, naru avanjem logièko-kauzalnog reda kao literarnog adekva-ta »o

rganiziranog i ureðenog« svijeta navodne gradansko-prosvjetiteljske uspje nosti, poslo vnosti i svrsishodnosti. . . Opæu dezintegraciju dru tva, tj. bolje reæi: dezintegraciju vizije graðanske kulturno-po slovne normativike Desnica, dakako, kao i neki drugi najznaèajniji hrvatski prozai sti (P. egedin, R. Marinkoviæ, S. Novak...), vrlo a urno literarno spoznaje i obli192 I kuje: autor intuitivne ili pak osvije tene egzistencijalistièke refleksije, Desnica vlastitim prozama najèe æe tematizira tipove otuðenih egzistencija, »ljudskih olupina«, mal graðanskih intelektualaca u banalno æu optereæenom miljeu primorskih gradiæa. Istinska zapitanost o smislu opstojanja egzistencija raznih doktora, uèitelja, nov inara, oficira, pa i seljaka u razru enoj gra-dansko-dru tvenoj »idili« poluèila je vrlo z animljive, a u socijalnom smislu vrlo indikativne proze (»Florjanoviæ«; »Konac dana«; »Posj ta«; »Oko«; »Proljeæe u Badrovcu«. ..). Liènosti poput Mile Srdareviæa (»Konac dana«), Flor ilo a (»Bunarevac«) ili suca ariæa (»Aprilsko veèe«) - predstavnici su svijeta koji nestaj red pohlepne, nove i sna ne banalnosti novih ljudi i njihovih ideologijskih znakov a. I Srdareviæ, biv i poznati mjesni politièar, a sada stari èovjek starih strasti i ideja, i Florjanoviæ, dobroæudni estetizant bijednoga i praznoga malograðanskog ivota, i Milo , prejudikativni a kratko-pruga ki buntovnik ispred volje vlastitog oca kao metonim ije »reda i mira«, po tovane su rtve jedne netolerantne socijalne svakodnevice i njene implicitne ideologiènosti koje (kao rtve) stjecajem izravnih dru tvenih preobra aja ali i slabe ivotne volje - nestaju u la nom sjaju bezrazlo no veselog sunca i provincijs ke tugaljivosti. Osjeæajuæi vlastitu dislociranost u vremenskom vakuumu, braèni par iz zabitoga provinc ijskog mjesta grubo æu i meðusobnim maltretiranjem (nijemim prosvjedom tijela) ele pron aæi individualni izlaz iz, njima neosvije tene, krize graðanskog èovjeka (» arasta kutijica Muènina je izraz èovjekove zaglibljenosti u njegovo biæe - u svijetu: liènosti iz » araste kutijice« i »Buna-revca« osjeæaju zdvojnost, patnju i gaðenje, sudac ariæ (»Aprilsko veèe« unjenost, neodluènost i klonulost, biv i politièar Srdareviæ - zbunjenost i nemoæ, doktor Furato (»Oko«) krivnju, zatim nagodbu i izravnanje duga, njegova ena - prazninu, oèaj i bovarijevsko oèekivanje promjene, dva pretendenta iz istoimene proze zbunjenost, neodluènost, stid i spasonosnu uniformnost zatajenih osjeæaja. . . Ako je jedna od definicija egzistencije sam èovjek u mjeri u kojoj je moguænost za n jega bitna, onda su spominjani likovi De-snièinih proza zauvijek daleko od moguænost i da budu jednom na putu vlastitom biæu; stoga, ti su likovi ili propale ili zbunj ene egzistencije unutar zade ene zbilje koju nitko od njih, nikakvim 193 aktom, nije u stanju preokrenuti u slobodni prostor, u prostor (parcijalne) slob ode. Desnica je i autor, tu uvr tenih, problemskih proza u kojima je spominjana dogaðajna razina svedena na najmanju mjeru: kontingencija plodno naru ava nu nost, sistem se kao izvjesnost kombinacija dovodi sluèajem u pitanje (»Sololokviji gospodina Pinka«), a pirandelovska relativizacija tzv. »objektivne istine« govori o percipiranju raz-sr edi tenog svijeta kojemu je piramidalni, logosni vrh bespovratno raspodijeljen u b ezbrojne fragmente, u bezbrojne moguænosti (pojavnosti, ideja, stanja, tumaèenja »D elta«). ^U proznoj skici »Pravda« objektivni se pristup odreðenoj pojavnosti propituje samim p romatraèem te pojavnosti: istina nije jedna, sugerira autor, i materijalno precizn o ustanovljiva; pluralna percepcija kao rezultat vlastite aktivnosti oblikuje vl astitu, individualnu »istinu« o jednom te istom dogaðaju. Misli, ka e autor na jednom mj estu, nisu mi ljene nego osjeæane, neka se tzv. istinitost stoga osjeæa, a ne misli. S amo nebitno udru eno s pretpostavljivim bitnim èini »èitavu istinu; èesto je, pri tome, n bitno va nije od onoga to dr imo, u na oj nauèenoj percepciji, bitnim dijelom neke cjelin e. Desnièino traganje za toposnim zakoèenjima unutra njeg svijeta modernoga, dislociranog èovjeka delegira autora u blizinu psiholo kih pa i psihoanalitièkih rezultata. U prozi »Prièa o fratru sa zelenom bradom« fratar se zelene brade konstantno javlja ne kom èovjeku u snu i to tada kad ga taj èovjek vi e i ne oèekuje. Opsesivni »fratar«, meðuti vi e ne napu ta èovjeka. . . Potisnuti do ivljaj i dogaðaj koji se javlja kad ga ne oèekuje

o? drugo pojedinèevo ja? sado-mazo prizivanje vlastitog Mefista koji je, nesumnjiv o, nastanjen u pojedinèevu unutra njem dogaðanju? tumaèenja su otvorena. U kratkoj prozi »Mali iz planine« tematizira se nesretan sluèaj djeèaka koji se zbio na k olskom izletu: svi znaju za nesreæu osim djeèakove majke koja i dalje normalno obavl ja vlastite kuæne poslove. Spoznata patnja jest èinjenica da èovjek uopæe egzistira, jo neobjavljena vijest nesret noj majci, meðutim, ostavlja majku u dvojakoj, vrijednosno-ravnopravnoj, situaciji : u vlastitoj, poznatoj ma kako prosjeènoj egzistenciji, jer jo ne zna za sinovljev u smrt te iz pozicije onih koji znaju za udes u nelogiènoj, neprimjerenoj i za sve ostale nepravoj egzistenciji. Dvojaka 194 perspektiva, ponovno u toj u prozi, realno umna a »objektivnu pojavnost«. Pregled idejno-tematskih podloga Desnièina pripovjedala- tva: a) propale egzistencije primorskih malograðanskih intelektualaca u odnosu na hija t izmeðu vlastitih ambicija i dru tveno promijenjene zbilje; (»Konac dana«; »Florjanoviæ«; »Ljudi starog kova«, »Oko«) b) apsurd pobune i neutralizacija svake nade; pomirljiv pristanak na va no-sitnièav provincijski ivot, ili pak grubo i neefikasno batrganje u zade enoj zbilji; (»Bunare vac«; »Proljeæe u Badrovcu«, » arasta kutijica« c) praznina egzistencije, èekanje fizièkog dokinuæa postojanja, strah od razlike i sp asonosna uniformnost osjeæaja; zbunjenost, neodluènost, neodreðenost i rezig nacija ispred banalne faktografije ivota; duhovna intoksinacija; strah kao jedina realnost; (»Oko«; »Opro taj«; »Posjeta«; »Dva pretendenta«; »April-sko veèe«; »Bo ièna prièa«) d) relativizacija tzv. »objektivne istine«; putovi ka istini kao istina; kontingent nost kao fitilj koji nagriza sistem klasificiranih i ureðenih podataka; indetermin acija kao plodno kontrastiranje determinizmu »ureðene« graðanske kulture i ekonomije; is tra ivanje pojedinèeva psiho-materijala kao postava individualne geste u odnosu na p repotentno »objektivno« svjetsko Znanje; (»Delta«; »Prièa o fratru sa zelenom bradom«; »Pravda«; »Mali iz planine«; »Posjeta«; »Mudr Desnièino traganje za izgubljenim kolektivnim humanumom literarna je analitika lju dskog stanja: faktièan je predlo ak piscu za analizu tipova egzistencija u zadanoj z bilji malogradska primorska ili, rjeðe, dalmatinsko-zagorska ili veliko-gradska sr edina. Vremenski je fon Desnièin pozadina socijalne dezintegracije graðanskih postul ata i njeni udaljeni odjeci u na oj provincijskoj, uèmaloj i samozadovoljnoj sredini . Krizu svjetskoga graðanskog èovjeka autor preseljava u domaæi lokalitet i pa ljivo ana lizira, za na e prilike - poluartikulirani, problemski materi195 jal s kojim ivi i s kojim se sukobljava domaæi, osrednji intelektualac. Zgra anje ispred katastrofalnog fakticiteta idejna je podloga svake psiholo ko-reali stièke stranice zabrinutog analitièara i tra-gièkog intelektualca Desnice. Jedina stva rnost, ka e sam autor, jest stvarnost na e patnje. Hrvatska poslijeratna proza, ona modernije, slo enije, indi-cijske organiziranosti , u Vladanu Desnici imala je jednog od vlastitih najzanimljivijih zastupnika i i spisivaèa. Branko Male 196 BIBLIOGRAFIJA 1. ZIMSKO LJETOVANJE »(Zora«, Zagreb, 1950; »Kosmos«, Beograd, 1957; »Kultura«, Beograd, 1963; »Svjetlost«, Sarajevo, 1966) 2. OLUPINE NA SUNCU (Matica hrvatska, Zagreb, 1952; »Svjetlost«, Sarajevo, 1962) 3. KONCERT (filmski scenarij; izdanje autora, Zagreb, 1954) 4. PROLJEÆE U BADROVCU (»Prosveta«, Beograd, 1955; »Prosveta«, Beograd, 1964) 5. SLIJEPAC NA ALU (pjesme; Dru tvo knji evnika Hrvatske, Zagreb, 1956) 6. TU, ODMAH PORED NAS (Matica srpska, Novi Sad, 1956) 7. O POJMOVIMA »TIPA« I »TIPIÈNOGA« I NJIHOVOJ NESHODNOSTI NA PODRUÈJU ESTETIKE »(Univerzum«, Zagreb, 1957)

8. PROLJEÆA IVANA GALEBA (»Svjetlost«, Sarajevo, 1957; Izdavaèki zavod JAZU, Zagreb, 19 58; »Nolit«, Beograd, 1960; »Branko Donoviæ«, Beograd, 1962, 1963, 1964; »Srpska knji e zadruga«, Beograd, 1967; »Prosveta«, Novi Sad, 1968; »Rad«, Beograd 1986; »Veselin Ma-sle Sarajevo, 1988) 9. FRATAR SA ZELENOM BRADOM »(Mladost«, Zagreb, 1959) IZBOR IZ DJELA 1. IZBOR PRIPOVIJEDAKA »( kolska knjiga«, Zagreb, 1966; izbor napravio D. Jelèiæ) 2. ZIMSKO LJETOVANJE (i trinaest pripovijesti); (Pet stoljeæa hrvatske knji evnosti, Zora Matica hrvatska, 1968; priredio V. Pavletiæ) SABRANA DJELA VLADANA DESNICE I-IV (»Prosvjeta«, Zagreb, 1975; u redakciji dra S. Ko raca) 197 Izdavaèka radna organizacija Mladost Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor Branko Vukoviæ SADR2AJ Likovni urednik Branko Vujanoviæ Posjeta......................................................................... ....................... 5 Pravda.......................................................................... ....................... 16 Oko............................................................................. ......................... 20 Opro taj ......................................................................... .................... 41 Konac dana...................................................................... .................. 47 Bo ièna prièa......................................................................... ............ 68 Florjanoviæ ...................................................................... .................. 86 Pred zoru....................................................................... ..................... 107 Proljeæe u Badrovcu............................................................... ..........117 Solilokviji gospodina Pinka..................................................... .......134 Aprilsko veèe..................................................................... ................142 arasta kutijica.................................................................. ...............156 Dva pretendenta................................................................. ..............160 Mali iz planine ................................................................ ..................164 Sveti Sebastijan................................................................ ................167 Prièa o fratru sa zelenom bradom ................................................1 75 Delta........................................................................... .........................180 Dvije istine Vladana Desnice.................................................... ......187 Bibliografija................................................................... ...................197 Grafièki dizajner Biljana Knebl Tehnièki urednik Ivan Petraviæ Korektor Marija Molnar CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na biblioteka, Zagreb UDK 886.2-32(081)

DESNICA, Vladan Konac dana : pripovijetke / Vladan Desnica. 1. izd. Zagreb : Mladost, 1990. - 19 8 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Zlatno slovo) Bibliografija: str. 197. ISBN 86 05 00556-4 ISBN 86-05-00556-^ Naklada: 5000 primjeraka Tisak: »VJESNIK« Zagreb - 1990. toS**; ... Opæu dezintegraciju dru tva, tj. bolje reæi: dezintegraciju vizije graðanske kulturn o-po-slovne normativike Desnica, dakako, kao i neki drugi najznaèajniji hrvatski p rozaisti (P. ege-din, R. Marinkoviæ, S. Novak ...), vrlo a urno literarno spoznaje i oblikuje: autor intuitivne ili pak osvije tene egzistencijalistièke refleksije, Desn ica vlastitim prozama najèe æe tematizira tipove otuðenih egzistencija, »ljudskih olupina«, malograðanskih intelektualaca u banalno æu optereæenom miljeu primorskih gradiæa. Istinska zapitanost o smislu opstojanja egzistencija raznih doktora, uèitelja, novinara, o ficira, pa i seljaka u razru enoj graðansko-dru tve-noj »idili« poluèila je vrlo zanimljive a u socijalnom smislu vrlo indikativne proze »(Florjano-viæ«; »Konac dana«, »Posjeta«, »Ok jeæe u Badrovcu«...). Liènosti poput Mile Srdareviæa (»Konac dana«, Florjanoviæa, Milo a (» vac« ili suca ariæa (»Aprilsko veèe«) predstavnici su svijeta koji nestaje ispred pohlep nove i sna ne banalnosti novih ljudi i njihovih ideologijskih znakova ... ... Des nièino traganje za izgubljenim kolektivnim humanumom literarna je analitika ljudsk og stanja: faktièan je predlo ak piscu za analizu tipova egzistencija u zadanoj zbil ji malo-gradska primorska ili, rjeðe, dalmatinsko--zagorska ili veliko-gradska sre dina. Vremenski je fon Desnièin pozadina socijalne dezintegracije graðanskih postula ta i njeni udaljeni odjeci u na oj provincijskoj, uèmaloj i samozadovoljnoj sredini. Krizu svjetskoga graðanskog èovjeka autor preseljava u domaæi lokalitet i pa ljivo anal izira, za na e prilike poluartikulirani, problemski materijal s kojim ivi i s kojim se sukobljava domaæi, osrednji intelektualac...

You're Reading a Free Preview

Descarregar
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->