MILAN KUNDERA/ ALA

i
hit
BIBLIOTEKA MODERNE LITERATURE
Urednik ZLATKO CRNKOVIÆ
MILAN KUNDERA
Ocllcl
Sa èe kog preveo NIKOLA KR IÆ
ZNANJE ZAGREB 1969
Naslov izvornika
Milan Kmdera
ert
Èeskoslovensky spisovatel Praha, 1967
U.
I tako sam se, nakon mnogo godina, iznenada opet na ao u zavièaju. Stajao sam na gla
vnom trgu (preko kojeg sam kao dijete, kao djeèak i kao mladiæ bezbroj puta pre ao) i
nisam se uopæe osjeæao dirnut; naprotiv, razmi ljao sam o tome kako ovaj ravni trg, na
d èijim krovovima str i toranj vijeænice (slièan vojniku pod starinskim ljemom), izgleda
kao veliko kasarnsko vje bali te i kako je vojnièka pro lost ovog ju nomoravskog grada, ne
kada njeg bedema protiv najezdi Turaka i Maðara, utisnula u njegovo lice neku neizbr
isivu odvratnu crtu.
Mnogo godina ni ta me nije vuklo u rodni grad; postao sam ravnodu an prema njemu, go
vorio sam sam sebi, i to mi je izgledalo prirodno. Ta ne ivim u njemu veæ petnaest
godina, ostalo mi je svega nekoliko poznanika i drugova (koje bolje da izbjegava
m), majka mi je tu sahranjena u tuðoj grobnici,
0 kojoj se ne brinem. Ipak, varao sam se ono to sam nazivao ravnodu no æu bila je
zapravo mr nja; povod za nju bio mi je neuhvatljiv, jer sam u rodnom gradu do ivljav
ao dobre i lo e stvari kao
1 u svim drugim mjestima, ali mr nja je bila tu. Postao sam je svjestan upravo u
vezi s ovim putovanjem ono radi èega sam doputovao ovamo mogao sam, na kraju kraje
va, obaviti i u Pragu, ali je odjednom poèela neodoljivo da me privlaèi prilika koja
mi se pru ila da svoju namjeru provedem
u djelo upravo u rodnom gradu. Razlog taj cinièni i vulgarni zadatak s podsmijehom
me je oslobaðao sumnje da se vraæam ovamo zbog sentimentalnog aljenja za izgubljenim
vremenom.
Jo jednom sam letimice obuhvatio pogledom ne-lijepi trg, a onda sam mu s prezirom
okrenuo leða i krenuo ulicom prema hotelu u kojem sam rezervirao prenoæi te. Portir m
i je pru io kljuè s drvenom kru kom i rekao kratko: »Drugi kat.« Soba je bila neprivlaèna
evet pored zida, u sredini stol sa samo jednom stolicom, pored kreveta kit-njast
toaletni stoliæ od mahagonija s ogledalom, pored vrata malecni otuèeni umivaonik. S
pustio sam torbu na stol i otvorio prozor s pogledom na dvori te i kuæe koje su okre
tale hotelu svoja gola, prljava leða. Zatvorio sam prozor, navukao zavjese i pri ao
umivaoniku koji je imao dvije slavine, jednu oznaèenu crveno a drugu plavo; poku ao
sam da ih otvorim i iz obje je potekla hladna voda. Pogledao sam stol; taj bi jo
kako-tako mogao da proðe, bilo je mjesta za bocu i dvije èa ice, nevolja je bila u tom
e to je za stolom mogao da sjedi samo jedan èovjek, jer u prostoriji nije bilo drug
e stolice. Privukao sam stol uz krevet i poku ao tako sjesti, ali krevet je bio pr
enizak, a stol previsok; krevet je pod mojom te inom, osim toga, toliko utonuo da
mi je smjesta bilo jasno da ne samo da neæe moæi poslu iti za sjedenje nego da æe i funk
ciju postelje vr iti vrlo sumnjivo. Oslonio sam se rukama na krevet a zatim legao,
podi uæi pa ljivo obje noge uvis da ne uprljam (sve u svemu èistu) posteljinu. Le aj je u
tonuo tako da sam le ao kao u viseæoj mre i ili u preuskom grobu; bilo je nemoguæe zamis
liti da na tom krevetu le i pored mene jo netko.
Sjeo sam na stolicu, zagledao se u istanjene zavjese i zamislio se. U tom trenut
ku zaèuli su se na hodniku koraci i glasovi; bilo ih je dvoje, mu karac i ena, razgov
arali su i mogla se razumjeti svaka njihova rijeè. Govorili su o nekom Petru koji
je pobjegao od kuæe, i o nekoj teti Klari koja je glupa
i previ e mazi djeèaka. Nakon toga se èulo kljoca-nje kljuèa u bravi, otvaranje vrata i n
astavak razgovora iz susjedne sobe. Èuli su se enini uzdasi (da, èuli su se èak i uzdas
i!) i kako mu karac preuzima na sebe da s tom Klarom konaèno jednom po teno raspravi s
tvar.
Ustao sam i donio odluku; jo sam oprao nad umivaonikom ruke, obrisao ih ruènikom i
oti ao iz hotela, iako u poèetku uopæe nisam znao kamo idem. Znao sam samo da æu, ako ne
elim dovesti u pitanje uspjeh èitavog putovanja (putovanja prilièno dugog i napornog
) samo zbog nepogodnosti hotelske sobe, morati da se makar i protiv volje obrati
m s povjerljivom molbom nekom ovda njem znancu. Pustio sam da mi kroz misli brzo p
rodefiliraju stara, poznata lica iz mladosti i sve sam istog èasa odbacivao, veæ zbo
g toga to bi me povjerljivost tra ene usluge obavezivala na mukotrpno premo æivanje dug
ih godina koje su pro le od posljednjeg viðenja a za to nisam imao nimalo volje. Kon
aèno sam se ipak sjetio da negdje ovdje vjerojatno ivi èovjek, doseljenik, kome sam p
rije nekoliko godina preko veze na ao zaposlenje i koji æe, koliko ga poznajem, vrlo
rado iskoristiti priliku da mi se odu i za uslugu. Bio je to èudan tip, istovremeno
i boja ljivo moralan i neobièno nemiran i nestalan. Koliko sam znao, ena ga je piije
nekoliko godina napustila iz jednostavnog razloga to je ivio svuda, samo ne s njo
m i njihovim sinom. Sad sam strepio samo od toga da se nije ponovo o enio, jer bi
to kompliciralo ispunjenje moje molbe. Krenuo sam urno prema bolnici.
Ovda nja je bolnica kompleks zgrada i paviljona razbacanih po prostranom parku. U ao
sam u malu, neuglednu kuæicu pored ulaza i zamolio vratara, koji je sjedio za sto
lom, da mi da vezu s virusolo-gijom; gurnuo je telefon prema meni i rekao: »Nula d
va.« Okrenuo sam nula dva i saznao da je doktor Kostka izi ao prije nekoliko sekundi
i da je vjerojatno na putu prema izlazu. Sjeo sam na klupu pored vrata da mi
ne promakne, promatrao
mu karce koji su se tuda motali u plavobijelim prugastim bolnièkim ogrtaèima, i konaèno
sam ga ugledao: koraèao je zami ljeno, visok, mr av, simpatièno neupadljiv, da, bio je t
o on. Ustao sam s klupe i krenuo ravno prema njemu kao da elim da se sudarimo. Po
gledao me je ljutito, ali me je istog èasa prepoznao i ra irio ruke. Èinilo mi se da u
njegovu iznenaðenju ima istinskog veselja, i obradovala me je neposrednost s kojo
m me je pozdravio.
Objasnio sam mu da sam doputovao prije nepun sat radi nekog sasvim beznaèajnog pos
la koji æe mi oduzeti dan-dva, i on se obradovao i zaèudio to sam prvo potra io njega.
Odjednom mi je bilo neugodno to nisam do ao bez osobnog interesa, naprosto radi nje
ga samog, i to je i pitanje koje sam mu odmah postavio (veselo sam ga upitao da l
i se ponovo o enio) samo po formi prijateljsko, a zapravo proraèunato i praktièno. Rek
ao mi je (na moje veliko zadovoljstvo) da je jo uvijek sam. Kazao sam da ima mnog
o toga to treba da ka emo jedan drugom. Suglasio se i sa aljenjem dodao da, na alost,
ima svega ne to vi e od sat vremena, jer se mora vratiti u bolnicu, a uveèer odlazi i
z grada autobusom. Vi ne stanujete ovdje? zgranuo sam se. Odgovorio mi je da sta
nuje u gradu, da ima garsonijeru u novogradnji, ali da se »èovjek sam ne osjeæa dobro«.
Tako sam saznao da Kostka u jednom drugom gradu, oko dvadeset kilometara daleko,
ima zaruènicu, uèiteljicu, koja èak posjeduje dvosoban stan. Hoæete li se s vremenom pr
eseliti k njoj? upitao sam ga. Odgovorio mi je da bi u drugom mjestu te ko mogao n
aæi tako zanimljiv posao kakav sam mu ja pomogao da naðe, a da bi, s druge strane, n
jegova zaruènica te ko dobila zaposlenje ovdje. Poèeo sam sasvim iskreno da psujem ine
rtnost na e birokracije koja nije u stanju da iziðe u susret mu u i eni da mogu ivjeti z
ajedno. Smirite se, Ludvik rekao mi je sa simpatiènim snebivanjem nije uopæe tako st
ra no. Potro im, dodu e, ne to novaca za vo nju,
gubim i vrijeme, ali zato nitko ne dira u moju samoæu, slobodan sam. Za to vam je to
liko potrebna sloboda? upitao sam ga. A za to je potrebna vama? uzvratio mi je pit
anjem. Da lovim ene odgovorio sam. Meni sloboda nije potrebna zbog ena, veæ zbog me
e osobno rekao je i nastavio: Znate ta, svratite naèasak k meni, prije nego to otput
ujem. Ni ta drugo nisam ni elio.
Izi li smo nakon toga iz bolnièkog kruga i brzo do li do skupine novogradnji koje su s
tajale neskladno usaðene jedna pored druge u neporavnato, pra no zemlji te (bez travnj
aka, bez ploènika, bez prilazne ceste), kao neka tu na kulisa na kraju grada, odvaja
juæi ga od prazne ravnice i dalekih polja. U li smo na jedna vrata, penjali se uskim
stepeni tem (lift nije radio) i zaustavili se na treæem katu, gdje sam na vratima u
gledao posjetnicu s doktorovim imenom. Kad smo kroz predsoblje u li u sobu, bio sa
m vi e nego zadovoljan u uglu je stajao irok i udoban kauè prekriven crvenom dekom sa
arama. Osim kauèa u sobi sam ugledao stoliæ, fotelju, veliku biblioteku, gramofon i
radio.
Izrazio sam se pohvalno o sobi i upitao Kostku kakva mu je kupaonica. Ni ta rasko no
rekao je, zadovoljan mojim interesiranjem, i pozvao me u predsoblje iz kojeg su
vodila vrata u kupaonicu, malenu, ali sasvim zgodnu, s kadom, tu em i umivaonikom
. Kad sam ugledao ovaj va prekrasni stan, palo mi je ne to na pamet rekao sam. to r
dite sutra poslije podne i uveèer? Na alost
isprièavao se skru eno sutra radim prekovremeno, vratit æu se kuæi tek oko sedam. Jest
li slobodni uveèer? Uveèer æu vjerojatno biti slobodan odgovorio sam a da li biste m
gli da mi za sutra poslije podne ustupite va stan?
Pitanje ga je iznenadilo, ali je odmah (kao da se bojao da ne pomislim kako to n
erado èini) rekao:
Vrlo rado æu ga podijeliti s vama. Kao da namjerno ne eli odgonetavati razloge moje
molbe, nastavio je: Ako imate pote koæa sa smje tajem,
mo ete i noæas spavati ovdje. Ja æu se vratiti tek ujutro, zapravo se uopæe neæu vraæati, v
iæi ravno u bolnicu. Ne, nije potrebno. Smjestio sam se u hotelu. Samo, hotelska
soba nije nimalo ugodna, a elio bih da sutra po podne budem u ugodnijoj sredini.
Naravno, ne sam. Da rekao je Kostka obarajuæi pogled tako sam i mislio. Nakon neko
liko trenutaka rekao je: Drago mi je to vam mogu ponuditi ne to dobro a zatim dodao
: Naravno, ako je to za vas zaista dobro.
Nakon toga smo sjeli za stol (Kostka je skuhao kavu) i neko vrijeme smo razgovar
ali (sjedio sam na kauèu i sa zadovoljstvom ustanovio da je èvrst, da ne propada i n
e kripi). Konaèno je Kostka rekao da se veæ mora vratiti u bolnicu, i poku ao na brzinu
da me uputi u neke tajne kuæanstva: slavinu iznad kade u kupaonici treba èvrsto pri
tegnuti, topla voda, suprotno svim obièajima, teèe iz slavine oznaèene slovom S, utikaè
za provodnik gramofona skriven je pod kauèem, u ormariæu se nalazi tek naèeta boca vot
ke. Zatim mi je dao kolut sa dva kljuèa i pokazao mi koji je kljuè od kuæne ve e, a koji
od stana. U toku svog ivota, koji mi je pru io anse da spavam u mnogo raznih postel
ja i sjedim za mnogim stolovima, izgradio sam poseban kult kljuèeva, pa sam i Kost
kine kljuèeve gurnuo u d ep s tihom rado æu.
Na rastanku Kostka je izrazio elju da mi njegova garsonijera pru i »ne to zaista divno«.
Da rekao sam mu omoguæit æe mi da izvedem jedno divno razaranje. Zar smatrate da raz
aranje mo e biti divno? upitao je Kostka, a ja sam se u sebi nasmijao, jer sam ga
kroz ovo pitanje (izreèeno mirno, ali zami ljeno kao borbeno) ponovo ugledao onakvog
kakav je bio kad sam se s njim upoznao prije vi e od petnaest godina. Volio sam g
a i istovremeno mi je izgledao smije an, i kao takvom sam mu i odgovorio: Znam da
ste utljiv radnik na vjeènom bo jem gradili tu i da ne volite slu ati o razaranju, ali to
da radim; ja nisam zidar gospod-nji. Uostalom, ako ti bo ji zidari podi u graðevine
s ravnim zidovima, na a razaranja te ko da im mogu na koditi. Meni se, meðutim, èini da um
jesto zidova svuda vidim samo kulise. A razaranje kulisa stvar je dobra i praved
na.
Opet smo se na li na istom mjestu gdje smo se posljednji put (tamo negdje prije de
vet godina) razi li; na e neslaganje imalo je u tom trenutku prilièno neodreðen oblik, j
er smo njegovu konkretnu osnovu dobro znali i nismo morali ponavljati. Trebalo j
e da ponovimo samo to da se nismo izmijenili, da se jo uvijek razlikujemo jedan o
d drugog kao i prije. (Ovdje treba da napomenem da sam kod Kostke volio tu razli
ku i da sam upravo zbog toga s njim rado debatirao, jer mi je to davalo priliku
da uvijek ponovo utvrdim to sam zapravo i to mislim.) Da me ne bi dr ao u neizvjesno
sti, odgovorio mi je: To to ste rekli lijepo zvuèi. Ali recite mi, kad ste veæ takav
skeptik, otkud vam sigurnost da ste kadri da razlikujete kulisu od zida? Zar nis
te nikad posumnjali da su iluzije, kojima se rugate, zaista samo iluzije? A to ak
o se varate? to ako su to vrijednosti, a vi uni tavate vrijednosti? Nakon toga je r
ekao. Omalova ena vrijednost i demaskirana iluzija imaju, naime, podjednako izmuèena
tijela, sliène su i nije ni ta lak e nego ih zamijeniti.
Pratio sam Kostku kroz grad do bolnice, igrao sam se kljuèevima u d epu i osjeæao se u
godno u dru tvu starog poznanika koji je bio spreman, uvijek i na svakom mjestu, d
a me uvjerava u svoje istine, èak i etajuæi po neravnom, neureðenom zemlji tu oko novog n
aselja. Kostka je, naravno, znao da je pred nama jo èitavo sutra nje veèe i zato je nak
on kratkog vremena pre ao s filozofiranja na svakodnevne brige. Morao sam ga ponov
o uvjeriti da æu ga sutra u sedam sati, kad se vrati, èekati u stanu (nije imao drug
ih kljuèeva), pitao me je da li mi zaista vi e ni ta nije potrebno. Pre ao sam dlanom pr
eko lica i rekao da bi trebalo jo samo da odem u brijaènicu, jer sam veæ stra no zarast
ao.
Odlièno rekao je Kostka udesit æu vam to protekcijom.
Prepustio sam se njegovoj brizi i pustio da me odvede u jednu malu brijaènicu u ko
joj su se ispred tri ogledala irile tri velike okretaæe stolice. Na dvije od njih s
jedili su mu karci zabaèenih glava i sa sapunicom na licu. Iznad njih naginjale su s
e dvije ene u bijelim ogrtaèima. Kostka je pristupio jednoj od njih i ne to joj apnuo;
ena je obrisala britvu o ruènik i pozvala nekog iz prostorije iza radnje. Izi la je
djevojka u bijelom ogrtaèu i nastavila da radi oko gospodina u naslonjaèu, a ena s ko
jom je govorio Kostka poklonila mi se i pokretom me ruke pozvala da sjednem na p
raznu stolicu. Rukovao sam se s Kostkom i sjeo, nasloniv i glavu na tvrdi jastuèiæ. Pr
otekle godine uèinile su da nerado promatram vlastito lice i zbog toga sam izbjega
vao ogledalo, skrenuo pogled uvis i pustio ga da luta po bijelom, mrljama prekri
venom stropu.
Nastavio sam da gledam u strop i kada sam na vratu osjetio prste koji su mi za o
vratnik ko ulje zaticali bijeli ubrus. ena se izmaknula i èuo sam samo kretanje britv
e po ko nom remenu za o trenje. Utonuo sam u neku slatku nepomiènost, punu ugodne ravn
odu nosti. Nakon nekoliko trenutaka osjetio sam na licu prste, vla ne i kliske, kako
mi rastiru po ko i sapunsku kremu, i postajao svjestan èudne i smije ne èinjenice da me
neka tuða ena, do koje mi nije stalo i kojoj nije stalo do mene, nje no miluje. ena j
e poèela da rastire sapunicu èetkom, i obuzeo me je osjeæaj da ne sjedim nego da napro
sto lebdim u bijelom, mrljama ispunjenom prostoru u koji sam upirao pogled. Zati
m sam zamislio (jer misli ni u èasovima odmora ne prestaju sa svojim igrama) da sa
m kao bespomoæna rtva predan eni koja brusi britvu, na milost i nemilost. Kako mi se
tijelo rastvaralo u prostoru, a osjeæao sam samo prste na licu, nije bilo te ko zam
isliti da njene nje ne ruke dr e (okreæu, miluju) moju glavu kao da uopæe nije povezana
s tijelom, nego sama,
tako da æe o tra britva, koja èeka na stoliæu s priborom, tu divnu samostalnost glave sa
mo dovr iti.
Onda je dodir prestao, èuo sam kako ena izmièe, kako istinski uzima britvu u ruku, i
rekao sebi (misli su nastavljale svoju igru) da moram vidjeti kako izgleda biæe ko
je je dr alo (podizalo) moju glavu, taj moj nje ni ubojica. Otrgao sam pogled od str
opa i pogledao u ogledalo. Pretrnuo sam: igra kojom sam se zabavljao dobila je i
znenada neke èudne elemente realnosti. Uèinilo mi se, naime, da enu koja se naginjala
iznad mene u ogledalu poznajem.
Jednom rukom pridr avala mi je uho, drugom je pa ljivo strugala sapunicu s mog lica.
Promatrao sam je i sliènost koju sam maloèas s u asom otkrio poèela je postepeno da se
rasplinjava i gubi. Zatim se nagnula iznad umivaonika, sa dva prsta skinula s o tr
ice grudu sapunice, uspravila se i mirno okrenula stolicu. U tom trenutku pogled
i su nam se sreli i opet mi se uèinilo da je to ona! Lice joj je, istina, bilo ne to
drukèije, kao lice starije sestre, bila je veæ prosijeda, uvenula, pomalo propala..
. ali pro lo je veæ petnaest godina otkako sam je posljednji put vidio! To vrijeme n
avuklo je na njeno pravo lice la nu masku, ali to je, sreæom, maska sa dva otvora kr
oj koje me opet mogu pogledati njene istinske i prave oèi, onakve kakve sam ih poz
navao.
Ali nakon toga tragovi su se opet zameli u brijaènicu je stupila nova mu terija, sje
la iza mojih leða na stolicu i èekala da doðe na red. Ubrzo se taj èovjek upustio u razg
ovor sa enom koja me je brijala; prièao je ne to o lijepom ljetu i kupali tu koje se po
di e iza grada. ena je odgovarala (pratio sam vi e njen glas nego rijeèi, uostalom sasv
im beznaèajne) i ustanovio sam da mi je taj glas nepoznat; zvuèao je sigurno, le erno,
samouvjereno, gotovo grubo. Bio je to potpuno tuði glas.
Umivala mi je lice, pritisnula je dlanovima moje obraze i ja sam (usprkos glasu)
poèeo opet da vjerujem da je to ona, da nakon petnaest godina ponovo osjeæam njene
dlanove na svom licu, da me opet miluje, miluje dugo i nje no; potpuno sam za-
boravio da to nije milovanje, nego umivanje. Njen strani glas neprestano je uz t
o ne to odgovarao onom brbljavom tipu, ali ja nisam htio vjerovati glasu, htio sam
vjerovati rukama, htio sam je poznati po rukama. Poku ao sam da prema mjeri nje nos
ti u njihovim dodirima odgonetnem je li to ona i je li me prepoznala.
Uzela je ruènik i obrisala mi lice. Brbljavi se tip glasno cerekao vicu koji je sa
m isprièao, a ja sam primijetio da se ena koja me je brijala ne smije, da, prema to
me, ne vodi mnogo raèuna o onome to joj on govori. To me je uzbudilo, u tome sam vi
dio dokaz da me je poznala i da samo prikriva svoje uzbuðenje. Odluèio sam da joj se
obratim èim ustanem sa stolice. Skinula je s mene ruènik. Ustao sam. Izvukao sam iz
malog d epa na kaputu novèanicu od pet kruna. Æekao sam da nam se pogledi ponovo sret
nu, da je mogu osloviti po imenu (onaj tip je neprestano ne to prièao), ali ona je n
ezainteresirano okrenula glavu, uzela novac brzo i poslovno, tako da sam se odje
dnom osjetio kao budala koja je povjerovala varljivim priviðenjima, i izgubio svak
u odva nost da joj se obratim.
Izi ao sam iz radnje èudno nezadovoljan; znao sam samo da ni ta ne znam i da je to vrl
o grubo, tako izgubiti sigurnost u identitet nekada toliko voljenog lica.
Nije, naravno, bilo te ko doznati istinu. urio sam se u hotel (uzgred sam na ploèniku
s druge strane ulice ugledao starog prijatelja iz mladosti, primasa narodne kap
ele, Jaroslava, ali sam brzo skrenuo pogled kao da bje im pred nametljivom i buènom
glazbom). Iz hotela sam preko telefona nazvao Kostku; jo je bio u bolnici.
Molim vas, ona ena kojoj ste me odveli da me obrije, je li to Lucija ebetkova?
Sada ima drugo prezime, ali to je ona. Zar je poznajete? rekao je Kostka.
Poznavao sam je nekad, stra no davno odgovorio sam. Nisam uopæe oti ao na veèeru, izi
sam iz hotela (veæ je padao mrak) i lutao naokolo.
II
Danas æu rano otiæi na spavanje, ne znam, dodu e, da li æu zaspati, ali rano æu leæi, Pavel
je po podne otputovao u Bratislavu, a ja sutra rano ujutro letim avionom u Brno
i dalje autobusom, Zdenka æe ostati dva dana sama kod kuæe, to joj neæe smetati, do na e
g dru tva nije joj mnogo stalo, bolje reèeno nije joj stalo do mog dru tva, Pavela obo a
va, Pavel je njen prvi obo avani mu karac, on zna kako treba s njom, kao to je znao s
a svim enama, i sa mnom je znao kako treba i jo uvijek zna, ovog tjedna opet se po
na ao kao nekad davno, milovao me po licu i obeæavao da æe svratiti po mene u ju nu Mora
vsku kad krene nazad iz Bratislave, treba, ka e, opet jednom da porazgovaramo o sv
emu, uviða valjda i sam da dalje ovako vi e ne ide, eli mo da da se vrati ono to je neka
d bilo meðu nama, ali za to se toga sjetio upravo sada, kad sam upoznala Ludvika? St
repim od toga, ali ne smijem biti tu na, ne smijem, neka se tuga nikad ne spoji s
mojim imenom, ta je Fuèikova reèenica moje geslo, nimalo mi ne smeta to to geslo vi e n
ije u modi, mo da sam i glupa, ali oni koji mi to govore takoðer su glupi, i oni ima
ju svoja gesla i parole, apsurdnost, otuðenje, ne znam za to bi trebalo da svoju glu
post mijenjam za njihovu, neæu da svoj ivot pre-bijem napola, hoæu da to bude jedan m
oj ivot, jedan od poèetka do kraja, zato mi se toliko svidio Ludvik, zato to, kad sa
m s njim, ne moram mijenjati svoje ideale i ukus, on je obièan, jednosta-
jasan, a to je ono to volim, to sam la.
se toga kakva sam, drukèija ne mogu sam bila i ostajem, do osamnaeste godine znala
sam samo za samostansku klauzuru, zatim tuberkuloza, dvije godine u sanatoriju,
slijedeæe dvije godine trebalo je nadoknaðivati izgubljene studije, nisam znala za
ples, samo za uredan stan sreðenih plzenjskih graðana, uèenje i uèenje, stvarni ivot bio
je iza sedam zidova; kad sam èetrdeset devete do la u Prag, to je bilo pravo èudo, sreæa
koju nikad neæu zaboraviti, zato i Pavela nikada neæu moæi izbrisati iz du e, iako ga v
i e ne volim, iako me je razoèarao, ne mogu, Pavel je moja mladost, Prag, fakultet,
studentski dom i u prvom redu Fuèikov ansambl pjesama i igara, danas vi e nitko ne z
na to je znaèio za nas, ondje sam upoznala Pavela, pjevao je tenor a ja alt, nastup
ali smo na stotinama koncerata i priredbi, pjevali smo sovjetske pjesme, na e pjes
me izgradnje i, naravno, narodne pjesme, te smo pjevali najradije, tada sam toli
ko zavoljela moravske pjesme da sam se ja, iz Plznja, osjeæala kao Moravka, postal
e su lajtmotiv mog ivota, stapaju se s tim vremenom, s mojom mlado- æu, s Pavelom, sv
aki put zazvuèe kad treba da mi iziðe sunce, zvuèe mi i u ovim danima.
Kako sam se zbli ila s Pavelom, to danas vi e nikome ne bih mogla isprièati, lièi na prièi
cu iz èitanke, bila je godi njica osloboðenja, velike manifestacije na Staromjeskom tr
gu, ondje je bio i na ansambl, svuda smo i li zajedno, aèica ljudi meðu desetinama tisuæa
a na tribini su bili dr avnici, na i i strani, bilo je mnogo govora i mnogo aplauza
, zatim je pri ao mikrofonu i Togliatti i odr ao na talijanskom kratak govor, trg je
kao i uvijek odgovorio uzvicima, pljeskom, skandiranjem. U toj ogromnoj uskome an
oj masi na ao se Pavel sluèajno pored mene i èula sam kako i sam ne to vièe, ne to drugo, n
o svoje, pogledala sam mu usta i shvatila sam da pjeva, vi e je vikao nego pjevao,
htio je da èujemo i da mu se prikljuèimo, pjevao
je talijansku revolucionarnu koraènicu, bila je u na em repertoaru, bila je tada vrl
o popularna, Avanti popolo, a la riscossa, bandiera rossa, bandiera ros-sa...
To je bio pravi Pavel, nikad mu nije bilo dovoljno da juri a samo na razum, htio j
e da zahvati i osjeæaje, èinilo mi se da je to prekrasno, pozdraviti na pra kom trgu t
alijanskog radnièkog voðu talijanskom revolucionarnom pjesmom, èeznula sam da dirnemo
Togliattija, ja sam bila unaprijed dirnuta, zato sam se iz sve snage prikljuèila P
avelu, prikljuèivali su se i ostali, postepeno se prikljuèio èitav na ansambl, ali na t
rgu je vladala silna buka, a nas je bilo aèica, bilo nas je pedeset, a njih najmanj
e pedeset tisuæa, premoæ je bila strahovita, bila je to oèajnièka borba, èitavu prvu strof
u mislili smo da æemo podleæi, da na u pjesmu nitko neæe èuti, ali dogodilo se èudo, postep
no nam se prikljuèivalo sve vi e glasova, ljudi su poèeli shvaæati i pjesma se polako pr
obijala kroz galamu na trgu kao leptir iz gigantske buène èahure. Konaèno je taj lepti
r, ta pjesma, bar nekoliko njenih posljednjih taktova, doletio do tribine, a mi
smo napeto gledali lice prosijedog Talijana i bili smo sretni kad nam se uèinilo d
a pokretom ruke reagira na pjesmu, ja sam èak bila sigurna, iako iz daljine nisam
mogla vidjeti, da su mu u oèima zablistale suze.
U tom odu evljenju i uzbuðenju, ni sama ne znam kako, iznenada sam uhvatila Pavela z
a ruku, Pavel je odgovorio na moj stisak, a kada je na trgu zavladala ti ina i mik
rofonu pristupio netko drugi, bojala sam se da ne pusti moju ruku, nije je pusti
o, dr ali smo se i dalje za ruke, a kad se masa razi la, etali smo tako nekoliko sati
po rascvjetalom Pragu.
Sedam godina kasnije, kad je Zdenki veæ bilo pet godina, to neæu nikad zaboraviti, r
ekao mi je nismo se uzeli iz ljubavi, nego iz partijske discipline, znam da je t
o rekao u ljutnji, da je to la , znam da me je Pavel o enio iz ljubavi i da se tek k
asnije promijenio, ali ipak je stra no da je mogao ne to takvo da
mi ka e, ta upravo on je uvijek dokazivao da je ljubav danas drukèija, da ne znaèi bij
eg od ljudi, nego podr ku u borbi, tako smo je i pro ivljavali, u podne nismo imali
vremena ni da ruèamo, pojeli smo u sekretarijatu Saveza omladine po suhu zemièku i o
nda se opet po èitav dan nismo vidjeli, oèekivala sam ga obièno oko ponoæi kad se vraæao s
beskonaènih estosatnih i osmosatnih sastanaka, u slobodno vrijeme prepisivala sam
mu na stroju referate koje je dr ao na svim moguæim konferencijama i seminarima, str
a no mu je bilo stalo do njih, to znam samo ja koliko mu je bilo stalo do uspjeha
njegovih politièkih istupanja, sto puta je ponavljao u svojim govorima da se novi èo
vjek razlikuje od starog po tome to u svom ivotu ru i suprotnosti izmeðu javnog i priv
atnog, da mi sada nakon toliko godina predbaci da su se u ono doba drugovi mije al
i u njegove privatne stvari.
I li smo zajedno gotovo dvije godine i veæ sam postajala pomalo nestrpljiva, u tome
nema nièega èudnog, nijedna ena neæe se zadovoljiti obiènim studentskim zabavljanjem, Pav
el se s njim zadovoljavao, navikao je na udobnost koju mu je pru alo, svaki je mu ka
rac u izvjesnoj mjeri sebièan i na eni je da brani sebe i svoju ensku misiju, Pavel
je to, na alost, shvaæao manje nego drugovi iz ansambla, u prvom redu nekoliko moji
h prijateljica, dogovorile su se s ostalima i konaèno su pozvali Pavela pred komit
et, nemam pojma ta su mu ondje rekli, nikad o tome nismo razgovarali, ali vjeroja
tno ga nisu mazili, jer tada je vladao strog moral, sve je to, naravno, bilo pre
tjerano, ali mo da je ipak tolje pretjerivati s moralom, nego s nemoralom kao dana
s. Pavel me je dugo izbjegavao, mislila sam da sam sve pokvarila, bila sam oèajna,
htjela sam da se ubijem, ali onda je do ao k meni, koljena su mi se tresla, molio
me je za opro ten je i donio mi kao poklon privjesak sa slikom Kremlja, to mi je
najdra a uspomena, uvijek ga nosim, ne samo kao uspomenu na Pavela nego kao ne to vi e
, raplakala sam se od sreæe, za èetrnaest dana bila je svadba,
prisustvovao je èitav ansambl, trajala je gotovo dvadeset èetiri sata, pjevalo se i
plesalo, a ja sam rekla Pavelu da æemo, ako izdamo jedno drugo, izdati sve ove koj
i s nama slave, izdat æemo i manifestacije na Staromjeskom trgu i Togliattija, dan
as mi je to smije no, koliko toga smo kasnije, zapravo, izdali...
Razmi ljam o tome to æu sutra obuæi, najbolje ru ièastu vestu i u kavac, u tome najbolje
dam, nisam vi e vitka kao nekad, ali svejedno, kao naknadu za bore imam mo da neku d
rugu èar, koju nema mlada djevojka, èar pro ivljene sudbine, za Jindru sigurno, jadnik
, jo uvijek ga vidim razoèaranog to letim rano ujutro, a on mora putovati sam, sreta
n je kad mo e biti sa mnom, voli da se producira kao svaki devetnaestogodi njak, sa
mnom bi vozio sigurno sto trideset na sat da mu se divim, ru an momak, uostalom uz
oran tehnièar i ofer, redaktori vole da ga vode na teren, na manje reporta e, uostalo
m, to smeta, ugodno je kad èovjek zna da je nekom drag, u posljednje vrijeme na rad
iju me mnogo ne vole, ka u da sam cjepidlaka, fanatik, dogmatik, partijski pas èuvar
i to znam to sve ne, samo to se ja nikad neæu stidjeti toga to volim Partiju i to njo
rtvujem sve svoje slobodno vrijeme. A to mi je na kraju krajeva ostalo od ivota? P
avel ima druge ene, vi e me i ne interesiraju, kæerka obo ava oca, posao mi je veæ deset
godina beznadno jednolièan, reporta e, razgovori, savjetovanja o izvr enju planova, o
stoèarstvu, muzi mlijeka, kuæanstvo mi je isto tako beznadno, samo. Partija se nikad
nije ogrije ila o mene, a ja se nisam ogrije ila o nju, èak ni u onim èasovima kad
su se gotovo svi spremali da je napuste, kad su pedeset este iza li na vidjelo Stal
jinovi zloèini, ljudi su naprosto poludjeli, pljuvali su na sve, tampa navodno la e,
nacionalizirana trgovina ne fukcioni-ra, kultura nazaduje, na selima nije trebal
o organizirati zadruge, u Sovjetskom Savezu nema slobode, a najgore je bilo to d
a su tako govorili komunisti na vlastitim sastancima, i Pavel je tako govorio, i
opet su mu svi pljeskali, Pavelu su uvijek svi pljeskali, aplaudiraju mu od dje
tinjstva, jedinac, njegova majka spava s njegovom fotografijom pod jastukom, èudo
od djeteta, ali samo prosjeèan mu karac, ne pu i, ne pije, ali bez aplauza ne mo e da ivi
, to je njegov alkohol i nikotin, i tako je opet bio sretan to mo e dirati ljude u
srce, govorio je o stra nim sudskim ubojstvima s takvim osjeæajem da ljudi samo to ni
su plakali, osjeæala sam koliko je sretan u svom ogorèenju, i mrzila sam ga.
Partija je, na sreæu, tresnula histerike po prstima, u utjeli su, u utio je i Pavel, m
jesto docenta na katedri marksizma bilo je isuvi e udobno da bi ga stavio na kocku
, ali ne to je ostalo u zraku, zametak apatije, nepovjerenja, sumnjièavosti, zametak
koji tiho i tajno buja, nisam znala to da se poduzme protiv toga, samo sam se jo
vi e nego do tada privila uz Partiju, kao da je Partija ivo biæe, èovjek, i to posebne
vrste, vi e ena nego mu karac, mudra ena s kojom mogu u povjerenju razgovarati kad vi e
nemam s kim da progovorim, ne samo s Pavelom, ni drugi me mnogo ne vole, to se j
asno pokazalo kada je trebalo rje avati onu muènu aferu, jedan na urednik, o enjen èovjek
, imao je odnose s jednom na om tehnièarkom, mladom djevojkom, slobodnom, neodgovorn
om i ciniènom, a ena tog urednika se u oèaju obratila za pomoæ na em komitetu, diskutiral
i smo o tom sluèaju mnogo sati, pozivali smo redom na razgovor suprugu, tehnièarku i
svjedoke iz njihova ureda, nastojali smo da sluèaj rasvijetlimo sa svih strana i
da budemo pravedni, urednik je dobio partijski ukor,
tehnièarka opomenu i oboje su morali pred komitetom obeæati da æe se raziæi. Na alost, ri
jeèi su rijeèi, izgovorili su ih samo da nam zama u oèi i sastajali su se i dalje, ali u
la i su kratke noge, brza smo saznali za to i ja sam bila za najstro u kaznu, predl
o ila sam da urednika iskljuèimo iz Partije zbog svjesnog varanja i podvaljivanja Pa
rtiji, ta kakav je to komunist koji la e Partiji, ja mrzim la , ali moj prijedlog ni
je usvojen, urednik je samo ukoren, a tehnièarka je morala napustiti slu bu na radij
u.
Tada su mi se propisno osvetili, napravili su od mene vukodlaka, be tiju, prava ka
mpanja, poèeli su nju kati po mom privatnom ivotu, to je bila moja Ahilova peta, ena n
e mo e ivjeti bez osjeæaja, tada ne bi bila ena, za to da to krijem, kad ljubavi nisam i
mala kod kuæe, tra ila sam je na drugoj strani, tra ila sam je ionako uzalud, jednom s
u na mene ispalili tu granatu na otvorenom sastanku, da sam licemjer, da progoni
m ljude to navodno razaraju brakove, hoæu da ih iskljuèujem, uni tavam, a sama varam sv
og mu a gdje god stignem, tako su rekli na sastanku, iza leða su mi govorili jo i gor
e stvari, za javnost sam svetica, a privatno kurva, kao da nisu u stanju da shva
te da sam ja, upravo zato to znam to je to nesretan brak, tako stroga prema drugim
a, ne iz mr nje, nego iz ljubavi prema ljubavi, iz ljubavi prema njihovu domu, nji
hovoj djeci, zato to elim da im pomognem, ta imam i ja dijete i dom i strepim nad
njima!
Pa sad, mo da su i u pravu, mo da sam zaista zla ena, a ljudima treba ostaviti slobod
u i nitko nema prava da se upliæe u njihove privatne stvari, mo da smo zaista èitav ov
aj na svijet krivo postavili, mo da sam odvratni komesar koji govori o stvarima koj
e ga se ne tièu, ali takva sam i ne mogu da radim drukèije nego to osjeæam, sad je veæ ka
sno, uvijek sam mislila da je ljudsko biæe nedjeljivo, da je samo malograðanin podij
eljen na javno biæe i privatno biæe, to je moj kredo, po tome sam se uvijek ravnala,
pa i sada.
25
Da sam mo da bila zla, to mogu bez muke priznati, mrzim te mlade cure, te ivotinjic
e, okrutne u svojoj mladosti, bez atoma solidarnosti prema starijoj eni, bit æe i n
jima jednom trideset, i trideset pet, i èetrdeset godina, samo neka mi nitko ne go
vori da ga je voljela, zar takva djevojka zna to je ljubav, legne sa svakim prvo
veèe, nema morala, nema stida, do dna du e vrijeða me svatko tko me usporedi s takvim
curama, i to samo zbog toga to sam kao udata do ivjela nekoliko avantura sa drugim
mu karcima. Ja sam za razliku od njih uvijek tra ila ljubav, i ako sam se prevarila
i nisam je na la ondje gdje sam je tra ila, okretala sam se s jezom i odlazila, odla
zila na drugu stranu, iako znam kako bi bilo jednostavno zaboraviti mladalaèki san
o ljubavi, zaboraviti ga, prijeæi granicu i naæi se u carstvu èudne slobode u kojem n
ema stida, ni ustruèavanja, ni morala, u carstvu èudne odvratne slobode u kojem je s
ve dopu teno, u kojem treba samo slu ati kako u èovjeku pulsira seks, ta zvijer.
Ali ja znam i to da bih, kad bih prekoraèila tu granicu, izgubila svoje vlastito j
a, postala bih netko drugi, uopæe ne znam tko, i u asavam se toga, te stra ne promjene
, i zato tra im ljubav, oèajnièki tra im ljubav u koju bih mogla stupiti ovakva kakva sa
m jo uvijek, sa svojim starim snovima i idealima, zato to ne elim da mi se ivot prel
omi napola, hoæu da ostane èitav od poèetka do kraja, i zato sam bila kao opijena kad
sam te upoznala, Ludvik, Ludvik ...
Bilo je zapravo, stra no smije no kad sam prvi put stupila u njegov kabinet, nije me
naroèito ni zainteresirao, bez ustruèavanja sam istresla kakve su mi informacije po
trebne, kako zami ljam tu radio--seriju, ali kad smo se upustili u razgovor, odjed
nom sam osjetila kako se zapleæem, lupam, kako govorim gluposti, a kad je primijet
io da sam u neprilici, odmah je skrenuo razgovor na obiène stvari, pitao je da li
sam udata, da li imam djece, kamo idem na godi nji odmor, a rekao je i da izgledam
mlada i da sam lijepa, htio je da me oslobodi treme, bilo je to lijepo od njega
, upoznala sam veæ toliko hvalisavaca koji znaju samo da se prave va ni, iako nisu z
nali ni desetinu onoga to je on znao, Pavel bi govorio samo o sebi, i bilo je smi
je no upravo to to sam kod njega bila èitav sat, a o njegovu sam poslu znala koliko i
prije, kod kuæe sam poku ala da skrpim reporta u, ali mi nije i lo od ruke, mo da mi je t
o èak bilo i drago, to mi posao ne ide, bar sam imala izgovor da mu telefoniram, da
li bi htio proèitati to sam napisala. Sastali smo se u kavani, moja nesretna repor
ta a imala je èetiri stranice, proèitao ju je, galantno se nasmije io i rekao da je odlièn
a, od samog poèetka mi je davao na znanje da ga zanimam kao ena, a ne kao redaktor,
nisam znala treba li to da me veseli ili vrijeða, ali bio je tako drag, razumjeli
smo jedno drugo, nije bio od onih intelektualaca iz staklenika, takve ne trpim,
imao je za sobom bogat ivot, radio je i u rudniku, rekla sam mu da upravo takve
ljude volim, ljude s biografijom Maksima Gorkog, ali najvi e me je dir-nulo to je i
z ju ne Moravske, to je èak svirao u narodnom orkestru, nisam mogla vjerovati vlastit
im u ima, èula sam lajtmotiv svog ivota, vidjela sam kako mi se iz daljine vraæa mlados
t i osjeæala sam kako se uspostavlja njegova vlast nada mnom.
., .._*. .,^ 27
Pitao me je to radim èitave dane, prièala sam mu, a on mi je rekao, jo èujem njegov glas
, pola u ali a pola sa aljivo, lo e ivite, gospoðo Helena, i izjavio je kako to treba iz
mijeniti, da treba da poènem ivjeti drukèije, da treba malo vi e da mislim na ivotne rad
osti. Rekla sam mu da nemam ni ta protiv toga, da sam uvijek bila pristalica rados
ti, da me ni ta toliko ne odbija kao danas moderni pesimizam i sumornost, ali on m
i je rekao da nije va no èega sam pristalica, da su pristalice radosti obièno sami naj
tu niji ljudi, on, kakvu ste istinu rekli, htjela sam da viknem, a onda je rekao d
irektno, bez uvijanja, da æe sutradan doæi po mene u èetiri sata pred radio-stanicu, d
a æemo se izvesti nekamo u prirodu, izvan Praga. Opirala sam se, ta ja sam udata en
a, ne mogu tek tako iæi sa stranim mu akrcem u umu, a Ludvik je na to odgovorio alom,
da nije nikakav mu karac, veæ uèenjak, ali se nato rastu io, rastu io! Primijetila sam to
i obuzela me je vruæina od sreæe to me eli, i da me eli jo vi e kad mu napomenem da sam
ata, jer mu tako izmièem, a èovjek eli najvi e ono to mu izmièe, upijala sam eljno tu tu
s njegova lica i u tom sam trenutku shvatila da je u mene zaljubljen.
Sutradan umila je s jedne strane Vltava, s druge strane uzdizala se okomita uma, b
ilo je romantièno, volim romantiku, pona ala sam se mo da malo luckasto, mo da neprilièno
za majku dvanaestogodi nje kæerke, smijala sam se, skakutala, uhvatila sam ga za ruk
u i prisilila da trèi sa mnom, zastali smo, srce mi je udaralo, stajali smo licem
u lice tijesno jedno uz drugo, a Ludvik se malo nagnuo i samo me dodirnuo usnama
, odmah sam mu se istrgla i opet ga uhvatila za ruku, pa smo trèali komad puta, im
am laku srèanu manu i srce mi poène lupati pri najmanjem naporu, dovoljno je da ustrèi
m stepenicama na prvi kat, i zato sam ubrzo usporila korak, dah mi se pomalo smi
rivao i iznenada sam tiho, tiho zapjevala prve taktove svoje najdra e pjesme »Ej, sj
alo je suna ce na ba ticu na u ...« a kad sam osjetila da me razumije, zapje-
vala sam glasno, nisam se stidjela, osjeæala sam kako s mene padaju godine, brige,
razoèaranja, tisuæe sivih lju èica, a nakon toga smo sjedili u maloj gostionici u Zbras
lavu, jeli smo kruh i safalade, sve je bilo sasvim obièno i jednostavno, neljubaza
n gostionièar, prljavi stolnjaci, a ipak je to bio divan do ivljaj, pitala sam Ludvi
ka da li zna da za tri dana putujem u Moravsku radi reporta e o Putu kraljeva. U k
oji grad, upitao me je, i kad sam mu odgovorila, rekao mi je da se ondje rodio,
opet stjecaj okolnosti od kojeg mi se zavrtjelo u glavi, a Ludvik je rekao da æe u
zeti dopust i poæi sa mnom.
Upla ila sam se, sjetila sam se Pavela, one iskrice nade koju je zapalio, nisam ci
nièna prema svom braku, spremna sam da uèinim sve da ga spasim, bar radi Zdenkice, a
li za to da la em, u prvom redu radi sebe, radi svega onog to je bilo, radi uspomene
na mladost, ali nisam na la snage da Ludviku ka em ne, nisam na la snage, sad je kocka
baèena, Zdenka spava, ja se pla im, a Ludvik je veæ u Moravskoj i sutra æe me èekati na a
utobusnoj stanici.
.. 28
ii,.. i.
Da, lutao sam bez cilja. Zastao sam na mostu na Moravi i zagledao se niz njen to
k. Kako je ru na ta Morava (rijeka smeðe boje, kao da njom ne teèe voda, nego glina) i
kako su sumorne njene obale ulica od pet jednokatnih graðanskih kuæa, meðusobno razdv
ojenih tako da stoje svaka za sebe, nastrano i sirovo; mo da je trebalo da budu zaèe
tak keja, rugla koje nikad nije ostvareno. Dvije od ovih kuæa ukra ene su anðelèiæima od k
eramike i ornamentima od tukature, danas, naravno, veæ izlomljenim i o teæenim anðelak j
bez krila, a kroz ornamente proviruju opeke tako da su izgubile povezanost. Tu
ulica sumornih kuæa zavr ava, iza njih su samo eljezni stupovi dalekovoda, trava, na
njoj nekoliko odlutalih gusaka, zatim polja, bez horizonta, polja koja se prote u
u ni ta, polja u kojima se gubi tekuæa glina rijeke Morave.
Gradovi posjeduju neobièno, dobro poznato svojstvo da se ogledaju jedan u drugom,
i ja sam u ovom pejza u (znao sam ga iz mladosti, ali tada mi nije govorio ni ta) od
jednom vidio Ostravu, taj rudarski grad slièan ogromnom improviziranom prenoæi tu, pun
napu tenih kuæa i prljavih ulica koje vode u prazninu. Bio sam zateèen; stajao sam tu
na mostu kao èovjek izlo en mitraljeskoj vatri. Nisam vi e htio gledati sivu ulicu sa
pet usamljenih kuæa, jer nisam htio misliti na Ostravu. Zato sam se okrenuo nalij
evo krug i po ao obalom uz rijeku.
Tu je vodila staza obrubljena s jedne strane gustim drvoredom topola uska aleja
za etanje. Desno od nje spu tala se do rijeke strma obala obrasla travom i korovom,
a ne to dalje, s druge strane rijeke, vidjela su se skladi ta, radionice i vi e malih
tvornica; iijevo od staze prostiralo se gradsko smetlji te, a iza njega polja, iz
bodena eljeznim konstrukcijama stupova dalekovoda. etao sam iznad svega toga uskom
stazom aleje, kao da koraèam po dugaèkom brvnu iznad vode a èitav taj predio izgledao
mi je kao razljevena voda, vjerojatno zato to je iz njega izbijala hladnoæa, a mo da
i zbog toga to sam i ao alejom kao da bih se s nje mogao sru iti u dubinu. Postajao
sam svjestan da je ta neobièna sablasnost predjela samo odraz onoga èega se nakon su
sreta s Lucijom nisam htio sjeæati; kao da su se potisnute uspomene preselile u sv
e to sam vidio oko sebe, u pusta polja, dvori ta i skladi ta, u mutnu rijeku i onu sv
uda prisutnu hladnoæu koja je sjedinjavala èitav taj prizor. Shvatio sam da od uspom
ena neæu pobjeæi, da su me opkolile.
O tome kako sam do ivio prvi brodolom u ivotu (i njegovim grubim posredovanjem dosp
io do Lu-cije) ne bi bilo te ko prièati le ernim tonom i èak i pomalo aljivo. Za sve je b
ila kriva moja nezgodna sklonost glupim alama i Marketin nezgodni nedostatak smis
la za humor. Markæta je bila od onih ena koje sve shvaæaju ozbiljno (ova njena osobin
a bila je u savr enu skladu s duhom vremena) i kojima je usud podario vjeru kao je
dnu od najiz-razitijih vrlina. Ovim nikako ne elim da eufemi-
stièki nabacujem da je bila priglupa; to nikako. Bila je prilièno talentirana i bist
ra, a uostalom i tako mlada (bila je bruco i imala svega dvadeset godina) da je n
aivno povjerenje spadalo prije u njene dra i nego nedostatke, utoliko prije to je b
ilo uokvireno u neospornu fizièku privlaènost. Svi na fakultetu voljeli smo Markætu i
svi smo manje-vi- e poku avali da je osvojimo, to nam (bar nekima od nas) nije smetal
o da na njen raèun izvodimo i razne, uglavnom dobronamjerne ale.
ala je, meðutim, bila nespojiva s Marketom, a s duhom vremena jo manje. Bila je to p
rva godina poslije veljaèe èetrdeset osme; poèinjao je novi ivot, zaista sasvim drukèiji,
a lice toga novog ivota, kako mi je ostalo u sjeæanju, bilo je ledeno ozbiljno; oz
biljnost tog lica bila je utoliko èudnija to nije bilo natmureno, nego razvuèeno u os
mijeh. Da, te godine progla avale su sebe za najradosnije od svih, i svatko tko se
nije radovao bio je automatski osumnjièen da ga pobjeda radnièke klase ne veseli il
i da je indivtdualistièki okrenut svojoj unutra njoj tuzi, to nije bila ni ta manja kri
vica.
Tada me nisu muèile nikakve naroèite unutra nje tuge, naprotiv, imao sam mnogo smisla
za alu, ali se ipak ne bi moglo reæi da sam pred radosnim licem vremena prolazio be
z zamjerke. Moje su ale bile previ e neozbiljne, a radost vremena nije trpjela zaje
dljivost i ironiju, bila je to, kako sam rekao, ozbiljna radost koja se ponosila
titulom »historijski optimizam pobjednièke klase«, radost asketska i sveèana, ukratko R
adost.
Sjeæam se kako smo tada na Fakultetu bili organizirani u takozvane studijske kru oke
koji su se èesto sastajali radi javne kritike i samokritike svih èlanova, iz èega su
kasnije izvlaèili ocjenu i karakteristiku za svakoga. Kao svaki komunist imao sam
tada mnogo zadu enja (radio sam na istaknutom mjestu u Savezu studenata) i, kako n
isam bio ni lo student, takva karakteristika za mene nikad nije mogla ispasti neg
ativno. Ipak, iza reèenica priznanja, kojima se opisivala moja aktivnost, moj prav
i-
lan odnos prema dr avi i radu i poznavanje marksizma, dolazila je obièno i konstatac
ija da se nisam oslobodio »ostataka individualizma«. Ovakva zamjerka nije morala bit
i opasna jer je bio dobar obièaj da se i u najbolje karakteristike unosi poneka kr
itièka primjedba, da se ponekom zamjeri »malo zanimanja za revolucionarne teorije«, dr
ugom opet »hladan odnos prema ljudima«, treæem »slaba budnost i oprez«, pa èak i »nepravila
dnos prema enama«. Naravno, u èasu kad bi prestali da postoje sami za sebe, kad bi se
dodala neka dalja zamjerka ili kad bi èovjek dospio u neki konflikt ili postao ob
jekt sumnji ili napada, takvi »ostaci individualizma« ili »nepravilni odnosi prema enam
a« mogli su se pretvoriti u klicu propasti. Èudna fatalnost bila je u tome to je takv
u klicu propasti nosio u svom personalnom dosjeu svatko, da, svatko od nas.
Ponekad sam se (vi e iz sporta nego iz istinske bojazni) branio od te optu be i zaht
ijevao od kolega da mi objasne po èemu sam individualist. Nisu imali naroèito konkre
tnih dokaza; govorili su: Zato to se tako dr i . Kako se dr im? pitao sam. Stalno
ko èudno osmjehuje . Pa to? Radujem se! Ne, ti se osmjehuje kao da ne to krije u seb
Kad su drugovi ocijenili da su moje dr anje i osmijeh intelektualistièki (jo jedna po
grdna rijeè iz tih vremena), konaèno sam im povjerovao jer nisam mogao sebi predoèiti
(bilo je to naprosto izvan dosega moje smjelosti) da se svi ostali varaju, da se
vara sama Revolucija, duh vremena, a da sam ja, pojedinac, u pravu. Poèeo sam pom
alo da kontroliram svoj osmijeh, i ubrzo sam osjetio Tcako se u meni otvara puko
tina izmeðu onoga to sam bio i onoga to sam (u skladu s duhom vremena) morao i nasto
jao da budem.
A to sam onda u stvarnosti bio? Na ovo pitanje elim odgovoriti sasvim po teno bio sa
m èovjek s nekoliko lica.
Tih lica bilo je sve vi e. Oko mjesec dana prije praznika poèeo sam da se zbli avam s
Marketom (bila je student prve, ja druge godine) i nastojao sam da joj imponiram
na onaj isti glupi naèin na koji to dvadesetogodi nji mladiæi poku avaju oduvijek stavi
o sam masku; pravio sam se stariji (duhom i iskustvom) nego to sam bio; pretvarao
sam se da se dr im daleko od svega, da promatram svijet s visine i da preko vlast
ite ko e nosim drugu, nevidljivu i neprobojnu. Nasluæivao sam (uostalom, sasvim ispr
avno) da je ala razumljiv izraz distanciranja, a kako sam se uvijek rado alio, s M
arketom sam to èinio naroèito uporno, izvje taèeno, èak pretjerano.
A to sam bio zapravo? Moram da ponovim: èovjek s nekoliko lica.
Bio sam ozbiljan, odu evljen i pravovjeran na sastancima; zajedljiv i podbadaè meðu na
jbli im prijateljima; cinièan i grèevito duhovit s Marketom; a kad sam bio sam (i misl
io na Marketu), bio sam bespomoæan i ustreptao kao uèenik.
Nije li ovo posljednje lice bilo ono pravo?
Ne. Sva lica bila su prava: nisam kao licemjeri imao jedno pravo i vi e la nih lica.
Imao sam nekoliko lica zato to sam bio mlad i nisam ni sam znao to sam i to bih eli
o biti. (Ipak, disproporcija izmeðu svih ovih lica me je pla ila; nisam se u potpuno
sti srodio ni s jednim od njih i kretao sam se kamo su ona htjela, nespretno i s
ljepaèki.)
Psiholo ki i fiziolo ki mehanizam ljubavi tako je slo en da se u izvjesnom periodu ivot
a mlad mu karac mora koncentrirati gotovo iskljuèivo na to da koliko-toliko ovlada n
jim, i tako gubi iz vida sam sadr aj ljubavi enu koju voli (slièno kao to mlad violini
st ne mo e u ivati u sadr aju skladbe sve dok ne savlada tehniku bar toliko da pri svi
ranju ne mora na nju misliti). Ono to sam rekao o svojoj ðaèkoj ustreptalosti dok sam
mislio na Marketu, treba da dopunim time da to nije toliko izviralo iz zaljublj
enosti koliko iz nespretnosti i nesigurnosti kojih sam te inu osjeæao i koje su gosp
o-
darile mojim osjeæajima i mislima mnogo vi e nego Marketa.
Te inu te zbunjenosti i nespretnosti savladavao sam tako da sam se pred Marketom k
oèoperio: nastojao sam da se ne sla em s njenim nazorima ili da im se èak rugam, to nij
e bilo naroèito te ko jer je ta djevojka uza svu svoju bistrinu (i svoju ljepotu koj
a je kao svaka ljepota sugerirala okolini nepristupaènost) bila lakovjerna i prost
odu na; nikad nije znala zaviriti iza stvari, vidjela je samo njen vanjski izgled;
odlièno je znala botaniku, ali se dogaðalo da ne shvati dobru anegdotu koju bi joj
isprièao neki kolega; pu tala je da je ponesu sva odu evljenja vremena, ali kao svjedo
k izvoðenja neke politièke akcije u duhu principa da cilj opravdava sredstvo postaja
la je podjednako nema tovita kao pred isprièanom anegdotom. Zbog toga su drugovi oci
jenili da je potrebno da svoje odu evljenje ojaèa poznavanjem strategije i taktike r
evolucionarnog pokreta i odluèili da za vrijeme praznika pohaða èetrnaestodnevni parti
jski teèaj.
Taj mi je teèaj do ao prilièno nezgodno jer sam planirao da æu upravo za tih èetrnaest dan
a biti s Marketom sam u Pragu i na e odnose (koji su se do tada sastojali od etnji,
razgovora i nekoliko poljubaca) dovesti do neèeg konkretnog. Osim tih èetrnaest dan
a drugog vremena nisam imao (slijedeæa èetiri tjedna trebalo je da provedem na radno
j akciji na selu, a posljednjih èetrnaest dana kod majke u Moravskoj), tako da sam
bio bolesno ljubomoran to Marketa ne dijeli moju alost, to se ne ljuti na teèaj, neg
o mu se, kako mi je rekla, èak veseli.
S teèaja (koji se odr avao u nekom dvorcu u srednjoj Èe koj) poslala mi je pismo koje je
bilo njena slika i prilika: puno iskrene suglasnosti sa svim to je do ivljavala. S
ve joj se sviðalo, i èetvrt sata jutarnje fiskulture, referati, diskusije i pjesme k
oje su ondje pjevali. Pisala mi je da na teèaju vlada »zdrav duh«, dodav i i neka svoja
razmi ljanja o
tome kako na revoluciju u zapadnim zemljama neæemo dugo èekati.
Kad se sve zajedno uzme, slagao sam se zapravo sa svim to je Marketa tvrdila, u b
rzu revoluciju u Zapadnoj Evropi takoðer sam vjerovao. Samo s jednim se nisam moga
o pomiriti da bude zadovoljna i sretna dok ja za njom èeznem. I tako sam kupio raz
glednicu i (da je ranim, okiram i zbunim) napisao-.Optimizam je opijum za narod!
Zdrav duh zaudara na glupost. ivio Trocki! Ludovik.
Na moju provokativnu razglednicu Markæta je odgovorila kartom s kratkim i konvenci
onalnim tekstom, a na moja slijedeæa pisma, koja sam joj u toku praznika pisao, ni
je odgovarala. Bio sam negdje u umavi, skupljao sam sijeno sa studentskom brigado
m i Marketina utnja jako me je alostila. Pisao sam joj gotovo svaki dan pisma puna
moleæive i melankoliène zaljubljenosti; molio sam je da se bar u toku posljednjih èet
rnaest dana jo vidimo, bio sam spreman da uopæe ne putujem kuæi, da ne vidim usamljen
u majku, da za Markætom poðem bilo kamo. Ne samo zato to sam bio u nju zaljubljen neg
o, prije svega, zbog toga to je bila jedina ena na mom horizontu, a situacija mlad
iæa bez djevojke izgledala mi je nepodno ljiva. Markæta, meðutim, nije odgovarala na moj
a pisma.
Nisam shvaæao to se dogaða. U kolovozu sam se vratio u Prag i uspjelo mi je da je naðem
kod kuæe. Po li smo na uobièajenu etnju du Vltave i na otok na Carsku Livadu (tu ni pr
anak s topolama i praznim igrali tima). Marketa je tvrdila da se izmeðu nas ni ta nije
promijenilo, a tako se i
dr ala, ali upravo ta grèevita nepromijenjenost (isti poljupci, isti razgovori, isti
osmijesi) strahovito me je deprimirala. Kad sam zamolio Marketu da se naðemo sutr
adan, rekla je da joj telefoniram, pa æemo se dogovoriti.
Nazvao sam je; tuði enski glas me je obavijestio da je Marketa otputovala iz Praga.
Bio sam nesretan kao to samo mo e biti nesretan dvadesetogodi nji mladiæ kad ostane bez
ene, mladiæ jo uglavnom boja ljiv, koji je fizièku ljubav upoznao svega nekoliko puta,
na brzinu i lo e, a ne mo e da je izbije iz misli. Dani su mi bili neizdr ljivo dugi i
prazni; nisam mogao èitati, nisam mogao raditi, i ao sam tri puta dnevno u kino, s
jedne poslijepodnevne predstave na drugu a zatim odmah na veèernju, samo da nekako
ubijem vrijeme, samo da nekako nadjaèam mukli sovin huk koji je bez prestanka odj
ekivao u meni. Ja, za koga je Marketa (zahvaljujuæi mom upornom pretvaranju) vjero
vala da je sit ena, nisam imao hrabrosti da oslovim ni jednu od djevojaka koje sa
m promatrao na ulici, djevojaka kojih su mi lijepe noge ranjavale du u.
S rado æu sam zbog toga pozdravio dolazak rujna s kojim je opet poèinjala kola, a nekol
iko dana prije toga i moj rad u Savezu studenata, gdje me je èekao vlastiti ured i
mnogo raznih poslova. Odmah drugog dana pozvali su me telefonom u partijski sek
retarijat. Od tog trenutka nadalje sjeæam se dobro svake pojedinosti. Bio je sunèan
dan, izi ao sam iz zgrade Saveza studenata i osjetio kako me tuga, koja je ispunja
vala èitave moje praznike, postepeno napu ta. Mu karac, sreæom, pored intimnih strasti p
oznaje i strast javnog djelovanja i bio sam sretan to me ova strast ponovo obuzim
a; i ao sam u sekretarijat s ugodnim osjeæajem radoznalosti. Pozvonio sam i vrata mi
je otvorio predsjednik komiteta, visok mladiæ uskog lica, svijetle kose i ledeno
plavih oèiju. »Èast radu!«* rekao sam a on
* »Èast radu« u Èehoslovaèkoj jedno vrijeme propisani slu beni pozdrav. (Prev.)
mi je bez pozdrava saopæio: Idi u zadnju sobu, èekaju te. U posljednjoj prostoriji s
ekretarijata èekala su me tri èlana studentskog partijskog komiteta. Rekli su mi da
sjednem. Sjeo sam, svjestan da to to se dogaða ne sluti na dobro. Sva trojica drugo
va, koje sam dobro poznavao i s kojima sam navikao da slobodno prièam i zabavljam
se, dr ali su se nepristupaèno. Govorili su mi, dodu e, ti (kako je to bilo uobièajeno m
eðu drugovima), ali to vi e nije bilo prijateljsko ti, nego slu beno i prijeteæe ti. (Od
tog vremena, moram reæi, imam averziju prema oslovljavanju ti; u su tini, to bi tre
balo da bude znak bliskosti i povjerenja, ali ako su ljudi koji se tako oslovlja
vaju meðusobno strani, to ti dobiva smjesta suprotan smisao, postaje izraz grubost
i. Svijet u kome bi svi ljudi govorili jedan drugome ti ne bi bio svijet opæeg pri
jateljstva, nego svijet sveopæe neuljudnosti.)
Sjedio sam tako ispred trojice studenata koji su mi, govoreæi ti, postavili prvo p
itanje: da li poznajem Marketu. Rekao sam da je poznajem. Pitali su me da li sam
se s njom dopisivao. Rekao sam da jesam. Pitali su me da li se sjeæam to sam joj p
isao. Rekao sam da se ne sjeæam, ali mi se u tom trenutku razglednica s provokativ
nim tekstom pojavila pred oèima i poèeo sam da nasluæujem o èemu se radi. Ne mo e se sjeti
i? pitali su me. Ne, rekao sam. A to je tebi pisala Marketa? Slegnuo sam ramenima
da im dam na znanje da se radi o intimnim stvarima o kojima ne mogu govoriti. J
e li ti pisala ne to o teèaju? pitali su. Jest, pisala je, rekao sam. A to ti je pisa
la? Da joj se sviða, odgovorio sam. I jo ? Da su referati dobri, da je kolektiv doba
r, odgovorio sam. Je li ti pisala da na teèaju vlada zdrav duh? Jest, rekao sam, èin
i mi se da je napisala ne to takvo. Je li ti pisala kako shvaæa snagu optimizma? pit
ali su dalje. Da, rekao sam. A to ti misli o optimizmu? pitali su. O optimizmu? ta
bi trebalo da mislim? pitao sam. Smatra li sebe za optimistu? pitali su dalje. Sm
atram, rekao sam neodluèno. Volim alu, veseo sam èo-
vjek, poku avao sam da ubla im ton saslu anja. I nihilist mo e da bude veseo, rekao je j
edan od njih, mo e, recimo, da se smije ljudima koji pate. I cinik mo e da bude vese
o, nastavio je. Smatra li da se socijalizam mo e izgraditi bez optimizma? upitao je
drugi. Ne, rekao sam. Znaèi, ti nisi za izgradnju socijalizma kod nas, rekao je t
reæi. Otkud sad to? branio sam se. Zato to je za tebe optimizam opijum za narod, na
padali su. Kako to, opijum za narod? branio sam se i dalje. Ne izvlaèi se, to si n
apisao. Mara je pisao da je religija opijum za narod, za tebe je opijum na optimi
zam! To si napisao Marketi. Interesiralo bi me to bi na to rekli na i radnici i uda
rnici, koji prebacuju planove, kad bi èuli da je njihov optimizam opijum, nastavio
je odmah drugi. Treæi je dodao: za trockista je graditeljski optimizam, naravno,
opijum. A ti si troc-kist. Zaboga, kako ste nado li na takvo ne to? branio sam se. J
esi li to napisao ili nisi? Mo da sam ne to slièno u ali i napisao, pro la su dva mjeseca
, ne sjeæam se vi e. Mo emo te i podsjetiti, rekli su i proèitali moju razglednicu: »Optim
izam je opijum za narod! Zdrav duh zaudara na glupost. ivio Troc-ki! Ludvik.« U skuèe
noj prostoriji partijskog sekretarijata reèenice su zvuèale tako stra no da sam ih se
na trenutak upla io. Osjeæao sam da posjeduju ubitaènu moæ, da im se neæu moæi oduprijeti.
rugovi, ta to je trebalo da bude ala, rekao sam i shvatio da mi nitko neæe vjerovat
i. Je li vam to smije no? upitao je jedan od drugova ostalu dvojicu. Obojica su od
mahnula glavom. Trebalo bi da poznajete Marketu! rekao sam. Poznajemo je, odgovo
rili su. E pa vidite, rekao sam, Marketa sve shvaæa ozbiljno, a mi smo na njen raèun
uvijek pravili viceve i nastojali da je okiramo. To je zaista interesantno, reka
o je jedan od drugova, prema tvojim kasnijim pismima ne bi se reklo da Marketu n
e uzima ozbiljno. Zar ste èitali sva moja pisma Marketi? I tako, buduæi da Marketa sv
e shvaæa ozbiljno, uzeo je rijeè drugi, ti si na njen raèun, pravio viceve. Samo nam j
o reci to je to to ona
tako ozbiljno shvaæa? Mo da Partija, optimizam, disciplina, je li to? I sve to to ona
shvaæa ozbiljno tebi je smije no. Drugovi, shvatite, rekao sam, ta ja se vi e uopæe ne
sjeæam kako sam to napisao, pisao sam na brzinu, nekoliko reèenica, ale radi, nisam n
i mislio na ono to pi em, da sam mislio ne to lo e, ne bih pisao na partijsku kolu! Sasv
im je svejedno kako si pisao. Brzo ili polako, na koljenu ili na stolu, mogao si
napisati samo ono to je u tebi. Ni ta drugo nisi mogao napisati. Da si malo vi e raz
mi ljao, mo da to ne bi napisao. Ovako si bar napisao bez pretvaranja. Sad bar znamo
to si i kakav si. Znamo da ima vi e lica, jedno za Partiju, a drugo za ostale. Osjeæa
o sam da je moja obrana ostala bez ikakvih argumenata. Jo nekoliko puta sam ponov
io one veæ poznate da je to bila samo ala, da su to rijeèi bez dubljeg smisla, da sam
bio tako raspolo en i slièno. Odbili su me. Rekli su da sam te svoje reèenice napisao
na otvorenu razglednicu, da ih je svatko mogao proèitati, da su te rijeèi imale obj
ektivno djelovanje jer im nisam dodao nikakvo obja njenje u vezi sa svojim trenutn
im raspolo enjem. Zatim su me upitali ta sam sve èitao od Trockog. Rekao sam: ni ta. Pi
tali su me od koga sam posuðivao te knjige. Rekao sam: ni od koga. Pitali su me s
kojim sam se troc-kistima sastajao. Rekao sam da ne poznajem ni jednog. Saopæili s
u mi da sam od ovog trenutka suspendiran sa svih funkcija u Savezu studenata i z
ahtijevali da im odmah predam kljuèeve prostorija. Bili su mi u d epu i dao sam ih.
Zatim su mi rekli da æe s partijske strane moj sluèaj rije iti moja osnovna organizaci
ja na Prirodoslovno-matematiè-kom fakultetu. Ustali su gledajuæi mimo mene. Rekao sa
m »èast radu« i oti ao.
Onda sam se sjetio da u sobi u Savezu studenata imam mnogo vlastitih stvari. Nis
am nikada imao mnogo smisla za red i tako sam u ladici pisaæeg stola osim raznih o
sobnih papira dr ao i èarape, a u ormaru meðu spisima i napola pojeden kolaè koji mi je
poslala majka od kuæe. Prije nekoliko trenutaka
predao sam kljuè u sekretarijatu, ali vratar u prizemlju me je poznavao i dao mi r
ezervni kljuè koji je visio na drvenoj ploèi meðu ostalim kljuèevima. Sjeæam se svega do n
ajmanjih pojedinosti. Kljuè od moje sobe bio je vezan debelim konopcem za da èicu na k
ojoj je bijelom bojom bio napisan broj moje sobe. Otkljuèao sam sobu i sjeo za pis
aæi stol; otvorio sam ladicu i poèeo izvlaèiti svoje stvari. Èinio sam to polako i bez n
ervoze, nastojeæi da u tim èasovima relativnog mira razmislim o svemu to se sa mnom d
ogodilo i to treba da poduzmem. Nije dugo trajalo i otvorila su se vrata, a na vr
atima su se pojavila opet ona trojica drugova iz sekretarijata. Sada se vi e nisu
dr ali hladno i zatvoreno. Bili su glasni i ljutiti, a naroèito najmanji od njih, re
ferent za kadrove u Komitetu. Nasrnuo je na mene da objasnim kako sam se usudio
uæi. S kakvim pravom. Pitao je hoæu li da pozove miliciju. Za to preturam po stolu? Re
kao sam da sam do ao po kolaè i èarape. Rekao mi je da vi e nemam nikakvog prava dolazit
i, makar imao i pun ormar èarapa. Pri ao je ladici i razgledao papir po papir, bilje n
icu po bilje nicu. Bile su to zaista sve samo moje osobne stvari, tako da mi je ko
naèno dopustio da ih pod njegovim nadzorom slo im u kovèeg. Ubacio sam u kovèeg i èarape,
zgu vane i prljave, i kolaè koji je stajao u ormaru na zama æenu papiru prekrivenu mrvic
ama. Kontrolirali su svaki moj pokret. Oti ao sam s kovèegom iz sobe, a kadrovski mi
je referent umjesto pozdrava rekao neka se vi e ne pojavljujem.
Èim sam se na ao izvan dohvata drugova iz Komiteta i nesavladive logike njihova sasl
u avanja, vratio mi se osjeæaj da sam nevin, da u mojim izjavama nije bilo nièeg zlog
i da treba da potra im nekoga tko dobro poznaje Marketu i kome se mogu povjeriti,
nekoga tko æe shvatiti da je èitava afera zapravo smije na. Na ao sam jednog studenta s
na eg Fakulteta, komunista, i kad sam mu sve isprièao rekao mi je da su u Komitetu s
vi bigotni, da ne znaju za alu i da on, poznavajuæi Marketu, mo e
sasvim lijepo da zamisli o èemu se radilo. Uostalom, najbolje da potra im Zamaneka,
koji æe ove godine biti partijski predsjednik na Fakultetu, a dobro poznaje i Mark
etu i mene.
4
Da æe Zemanek biti predsjednik organizacije, nisam znao i èinilo mi se da je to odlièn
a vijest, jer sam ga zaista dobro poznavao i èak sam bio siguran da me simpatizira
, s obzirom na moje slovaèko podrijetlo. Zemanek je, naime, rado pjevao slovaèke pje
sme; u to vrijeme bilo je vrlo moderno pjevati narodne pjesme, i to pjevati ih n
e kolski, nego s rukom nad glavom, pomalo sirovim glasom dr eæi si pri tom kao pravi
narodski èovjek kojeg je majka rodila pod cimbalom na seoskom plesu.
Ja sam na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu bio zapravo jedini pravi moravski S
lovak, to mi je donosilo izvjesne privilegije; prilikom svake proslave, bilo posl
ije raznih sastanaka, sveèanosti ili o Prvom maju, drugovi su me nagovarali da uzm
em klarinet i sa jo dva-tri muzièara amatera, kojih je bilo meðu kolegama, imitiram s
lovaèku kapelu. Tako smo (s klarinetom, violinom i kontrabasom) i li dvije godine i
u prvomajskoj povorci, a Zemanek, koji je bio lijep momak i rado se producirao,
i ao je s nama, obuèen u posuðenu narodnu no nju, i plesao i pjevao s rukom iznad glave.
Ovaj roðeni Pra anin, koji nikad nije bio u Slovaèkoj, plesao je s u ivanjem narodnog » uh
ja« i ja sam mu uvijek bio naklonjen jer sam bio sretan to je muzika mog zavièaja, ko
ji je uvijek bio Eldorado narodne umjetnosti, tako popularna i voljena.
i^ln V uf*% kii
Zemanek je, osim toga, poznavao Marketu, to je bila druga prednost. Prilikom razn
ih studentskih skupova èesto smo bili sve troje zajedno. Jednom sam (bilo je na ok
upu veæe studentsko dru tvo) poèeo prièati o tome kako u umavi ive plemena patuljaka, i p
tkrepljivao to citatima iz nekog navodnog znanstvenog rada u kome je bilo obraðeno
èitavo ovo znaèajno pitanje. Marketa se èudila kako za to nikad nije èula. Rekao sam da
nije ni èudo: bur oaska je znanost svjesno tajila postojanje patuljaka, jer su kapi
talisti trgovali patuljcima kao robljem.
Ali o tome bi trebalo pisati! uzviknula je Marketa. Za to se o tome ne pi e? Ta to b
i bio argument protiv kapitalista!
Mo da se o tome ne pi e zato, rekao sam zami ljeno, to je èitava stvar pomalo delikatna i
sa-bla njiva: patuljci su, naime, posjedovali sasvim izuzetne ljubavne sposobnost
i, to je upravo i bio razlog za to su bili toliko tra eni i za to ih je biv a Republika t
ajno izvozila za debele devize, najvi e u Francusku, gdje su ih unajmljivale posta
rije kapitalistièke dame kao sluge, da bi ih u stvarnosti sasvim drukèije iskori taval
e.
Kolege su s mukom suzdr avale smijeh, koji je izazivala ne toliko posebna duhovito
st moje izmi ljotine koliko napeti izraz Marketina lica, uvijek spremnog da plane
za ne to (ili protiv neèega). Grizli su usne da Marketi ne pokvare veselje, a neki o
d njih (u prvom redu Zemanek) èak su mi se prikljuèili, potvrðujuæi moj izvje taj o patulj
cima.
Kad je Marketa upitala kako ti patuljci zapravo izgledaju, Zemanek je, dobro se
sjeæam, ozbiljna lica rekao da je profesor Èechura, kojeg Marketa i sve kolege imaju
èast povremeno viðati za katedrom na Fakultetu, po podrijetlu patuljak, ne zna da l
i po oba roditelja ili samo po jednom. Zemane-ku je, navodno, prièao docent Hule d
a je za vrijeme nekih praznika boravio u istom hotelu s braènim parom Èechura, i da
oboje zajedno nemaju puna tri metra. Jednog dana u ao je ujutro u njihovu
sobu ne sluteæi da supruzi jo spavaju i ostao zapanjen: le ali su u jednom krevetu i
to ne jedno pored drugog, nego jedno ni e drugog, profesor Èechura skupljen na donjo
j, a gospoða Èechura na gornjoj polovici kreveta.
Da, potvrdio sam, iz toga slijedi da je ne samo profesor Èechura nego i njegova ena
izvan svake sumnje podrijetlom od umavskih patuljaka jer je spavanje u nizu atav
istièka navika svih tamo njih patuljaka, kojih kolibe, uostalom, nikad nemaju tlocrt
u obliku kruga ili kvadrata nego u obliku veoma izdu enog pravokutnika, jer su ne
samo supruzi nego èitave obitelji spavale u obliku dugog lanca, jedno za drugim.
Kad sam se onog mraènog dana sjetio ovog na eg naklapanja, uèinilo mi se da iz njega z
raèi slaba svjetlost nade. Zemanek, koji æe dobiti zadatak da rije i moj sluèaj, zna moj
stil u ali, a poznaje i Marketu, pa æe shvatiti da je dopisnica koju sam napisao b
ila samo aljivo provociranje djevojke koju smo svi poku avali osvojiti i (mo da uprav
o zbog toga) nastojali i da omalova imo. Iskoristim sam zato prvu priliku da mu is
prièam kakvu sam neugodnost do ivio; Zemanek me je pa ljivo saslu ao, nabrao èelo i rekao
da æe vidjeti.
U meðuvremenu sam ivio u provizoriju; i ao sam kao i prije na predavanja i èekao. Èesto s
u me pozivali pred razne partijske komisije koje su nastojale uglavnom da utvrde
pripadam li nekoj trocki-stièkoj grupi; nastojao sam im dokazati da sve u svemu èak
i ne znam taèno to je to trockizam; hvatao sam svaki pogled drugova koji su me sas
lu avali i tra io u njima povjerenje. Ponekad sam ga èak i na ao i nauèio sam da takav pog
led dugo nosim u sebi, da ga èuvam i da iz njega strpljivo kre em iskre nade.
Marketa me je izbjegavala. Shvatio sam da "Je razlog afera oko moje razglednice
i, povrijeðen u svom ponosu, nisam htio ni ta da je pitam. Jednog dana me je, meðutim,
sama zaustavila u hodniku
Fakulteta. Htjela bih da o neèemu razgovaram s tobom rekla je.
Tako smo opet poslije nekoliko mjeseci izi li da zajedno pro etamo; bila je veæ jesen,
oboje smo bili u dugim montgomerijima, da, dugim, dobrano ispod koljena, kako s
e u to vrijeme (vrlo neelegant-no vrijeme) nosilo. Padala je sitna, sitna ki ica,
a drveæe na obali bilo je bez li æa i crno. Marketa mi je prièala kako se sve odigralo:
kad je za vrijeme praznika bila na teèaju, iznenada su je pozvali drugovi iz rukov
odstva i upitali je prima li kakvu po tu; odgovorila je da prima. Pitali su od kog
a. Rekla je da joj pi e mama. Zar nitko vi e? Ponekad neki kolega, rekla je. Mo e li na
m reæi koji? pitali su je. Spomenula je mene. A to ti pi e drug Jahn? Slegla je ramen
ima, jer nije imala volje da citira rijeèi s moje razglednice. Jesi li i ti njemu
pisala? pitali su. Pisala sam, odgovorila je. O èemu si mu pisala? pitali su. Pa t
ako, rekla je, o teèaju i uopæe. Tebi se sviða na teèaju? ispitivali su dalje. Da, veoma
, odgovorila je. I pisala si mu da ti se sviða? pitali su. Da, pisala sam, odgovor
ila im je. A to on? pitali su. On? odgovorila je neodluèno Marketa, on je malo èudan,
trebalo bi da ga poznajete. Poznajemo ga, rekli su, i elimo da znamo to ti je pis
ao. Mo e li nam pokazati tu njegovu razglednicu?
Ne ljuti se na mene rekla mi je Marketa morala sam je pokazati.
Ne mora se isprièavati rekao sam Marketi i tako su znali sadr aj prije nego to su
pozvali na razgovor; da nisu znali, ne bi te ni pozvali.
Ja se uopæe ne isprièavam, niti se stidim to sam dala da je proèitaju, ne smije to tak
tumaèiti. Èlan si Partije i Partija ima pravo da zna tko si i kako misli ogradila se
Marketa i zatim mi rekla da se zgrozila nad onim to sam joj napisao, kad svi zna
mo da je Trocki najveæi neprijatelj svega za to se borimo i radi èega ivimo.
Zar je imalo smisla da Marketi bilo to obja njavam? Zamolio sam je da nastavi i da
mi ka e to je bilo dalje.
Marketa je rekla da su proèitali razglednicu i ostali zapanjeni. Pitali su je to ka e
na to. Rekla je da je to grozno. Pitali su je za to nije sama do la da im to poka e.
Slegla je ramenima. Pitali su je zar ne zna to je to budnost. Oborila je glavu. P
itali su je zar ne zna koliko Partija ima neprijatelja. Rekla im je da zna, ali
da nije vjerovala da bi drug Jahn... Pitali su je da li me dobro poznaje. Pitali
su je kakav sam. Rekla je da sam èudan. Da ponekad misli da sam èvrst komunist, ali
da odmah zatim ka em ne to to komunist nikad ne bi izgovorio. to, na primjer, pitali
su je. Rekla je da se nièeg konkretnog ne sjeæa, ali da mi ni ta nije sveto. Rekli su
da je to veæ iz same razglednice oèigledno. Rekla im je da se sa mnom èesto prepi-rala
o mnogim stvarima, kao i to da drukèije govorim na sastancima, a drukèije kad sam s
njom. Na sastancima sam pun odu evljenja, dok se s njom samo alim i sve uzimam ola
ko. Pitali su je da li smatra da èovjek kao ja mo e biti èlan Partije. Slegla je ramen
ima. Pitali su je da li bi Partija mogla izgraditi socijalizam kad bi njeni èlanov
i izjavljivali da je optimizam opijum za narod. Rekla je da takva Partija ne bi
nikad izgradila socijalizam. Rekli su da je to dovoljno. Neka zasada nikome ni ta
ne govori, jer ele da pripaze to æu pisati dalje. Rekla im je da vi e ne eli da me vidi
. Odgovorili su da to ne bi bilo pravilno, da bi, naprotiv, trebalo da mi pi e, da
iziðe na vidjelo sve to krijem u sebi.
I ti si im nakon toga pokazivala moja pisma? upitao sam Marketu, crveneæi do dubi
ne du e pri uspomeni na vlastite ljubavne izjave.
to sam mogla raditi? rekla je Marketa. Ali nakon svega toga zaista ti vi e nisam m
ogla pisati. Neæu valjda pisati nekome samo zato da slu im kao mamac! Poslala sam ti
jo razglednicu i gotovo. Nisam htjela da se viðam s tobom jer ti nisam smjela ni ta
reæi, a bojala sam se da me ne to ne upita . Morala bih ti lagati u oèi, a ne volim laga
ti.
Upitao sam Marketu to ju je onda natjeralo da se danas sa mnom naðe.
Odgovorila mi je da je to uèinila zbog druga Zemaneka. Sreo ju je nakon praznika u
hodniku na Fakultetu i odveo je u jednu malu prostoriju u kojoj je bio sekretar
ijat partijske organizacije Prirodoslovno-matematièkog fakulteta. Rekao joj je da
je dobio obavje tenja o tome da sam joj na teèaj poslao razglednicu s antipartijskim
parolama, i upitao je kakve su to reèenice bile. Rekla mu je. Pitao je to na to ka e
. Rekla mu je da to osuðuje. Rekao joj je da je to pravilno i upitao da li jo ide s
a mnom. Nije znala to da ka e i odgovorila je neodreðeno. Saopæio joj je da je o njoj s
teèaja stigla na Fakultet vrlo pozitivna karakteristika i da partijska organizaci
ja raèuna na nju. Rekla je da joj je to drago. Rekao je da ne eli da se mije a u njen
privatni ivot, ali da smatra da se ljudi poznaju i po tome s kim se sastaju, kak
vo dru tvo sebi biraju i da joj se ne bi pisalo kao plus kad bi izabrala upravo me
ne.
Ovo se Marketi, prema njenim rijeèima, tek nakon nekoliko tjedana sleglo u glavi.
Veæ nekoliko mjeseci nije i la sa mnom, tako da je Zemanekova sugestija zapravo bila
nepotrebna, ali ju je upravo ta sugestija natjerala da poène razmi ljati o tome nij
e li okrutno i moralno nedopustivo tjerati nekoga da se raziðe, sa svojim drugom s
amo zato to je ovaj pogrije io, i nije li bilo nepravedno i to to se sama veæ prije to
ga sa mnom razi la. Posjetila je druga koji je za vrijeme praznika rukovodio teèajem
i upitala ga da li jo uvijek vrijedi zabrana da sa mnom razgovara o svemu to se o
digralo oko one razglednice. Kad je saznala da vi e nema razloga da se bilo to krij
e, zaustavila me je i pozvala na razgovor.
Sad mi, dakle, povjerava ono to je priti æe i muèn da, pogrije ila je kad je donijela odl
uku da se vi e ne viða sa mnom. Nijedan èovjek nije izgubljen, èak i kad poèini najte e gre
. Sjetila se, navodno, i Alekseja Tolstoja, koji je bio bjelogar-
dijac i emigrant, a ipak je na kraju postao veliki socijalistièki pisac. Sjetila s
e i sovjetskog filma »Sud èasti« (filma tada veoma popularnog u partijskim krugovima)
u kome neki sovjetski lijeènik
uèenjak izvje tava o svom pronalasku prije inozemnu nego domaæu javnost, to opasno miri
na kosmopolitizam i izdaju; Marketa je dirnuto evocirala kraj filma: uèenjaku su
di sud èasti sastavljen od njegovih kolega, ali ena, koja ga voli, ne napu ta osuðenog
supruga, veæ nastoji da mu ulije nove snage kako bi ispravio naèinjenu gre ku.
I ti si tako odluèila da me ne napu ta rekao sam.
Da rekla je Marketa i uhvatila me za ruku.
Reci mi, Marketa, molim te, smatra li da sam se te ko ogrije io?
Mislim da jesi odgovorila je Marketa.
A to misli da li treba da ostanem u Partiji ili ne?
Mislim, Ludvik, da ne.
Znao sam da bih, kad bih stupio u igru u koju se Marketa, kako se èinilo, potpuno
u ivjela i èiji je patos pro ivljavala èitavom svojom du om, lako postigao sve ono to sam
rije nekoliko mjeseci uzalud poku avao. Tjerana spasiteljskim patosom kao brod par
om predala bi mi se sada, sigurno, i tijelom. Naravno, pod jednim uvjetom da æe nj
eno spasiteljstvo biti zaista potpuno zadovoljeno; a da bi bilo zadovoljeno, obj
ekt spas (na alost, ja osobno!) treba da prizna svoju te ku, najte u gre ku. Samo, ja t
o nisam mogao. Davno eljeni cilj
Marketino tijelo bio je sasvim blizu, a ipak nisam mogao po tu cijenu da ga uzm
em jer nisam bio u stanju da priznam svoju krivicu i da se pomirim s nepodno ljivo
m osudom. Isto tako, nisam mogao èuti kako netko, tko bi trebalo da mi bude blizak
, tu krivicu i tu osudu prihvaæa.
Nisam se slo io s Marketom, odbio sam je i izgubio sam je, ali je li istina da sam
se osjeæao nevin? Taèno je da sam bio sve vi e uvjeren da je èitava afera smije na, ali s
am istovremeno (a to mi se
danas nakon mnogo proteklih godina èini najmuènije i najkarakteristiènije) poèinjao da o
ne tri reèenice na razglednici gledam oèima onih koji su me saslu avali; poèeo sam da se
u asavam tih reèenica i pla io sam se da one pod maskom ale otkrivaju mo da ne to vrlo zn
jno o meni, naime, da se nikad nisam potpuno sa ivio s Partijom, da nikad nisam bi
o pravi proleterski revolucionar, nego da sam se »prikljuèio revolucionarima« prostom
(!) odlukom (proletersku revolucionarnost nismo, naime, osjeæali kao stvar, da tak
o ka em, odluke nego kao stvar su tine; èovjek ili jest revolucionar, i sjedinjuje se
s pokretom u jedno zajednièko tijelo, misli njegovom glavom i osjeæa njegovim srcem,
ili to nije, i tada mu ne preostaje drugo nego da to eli da bude; u tom je sluèaju
, meðutim, i stalno kriv to to nije: kriv je to je poseban, drukèiji, to nije stopljen
s Partijom).
Kada se danas sjeæam svoga tada njeg stava, nameæe mi se kao analogija neizmjerna moæ kr æa
stva, koje vjerniku sugerira njegovu osnovnu i neprekidnu gre nost; i ja sam staja
o (svi smo tako stajali) licem u lice s Revolucijom i njenom Partijom neprestano
oborene glave, tako da sam se postepeno mirio s tim da moje reèenice, iako zami lje
ne kao ala, ipak predstavljaju ogre enje, i kroz misli poèelo je da mi se odvija samo
kritièko preispitivanje: govorio sam sebi da mi te reèenice nisu samo tek tako pale
na pamet, da su mi veæ i ranije (po svemu sudeæi s pravom) drugovi predbacivali »ostat
ke individualizma« i »intelektualizma«; govorio sam sebi da sam se suvi e samodopadljivo
poèeo ponositi svojim obrazovanjem, studentskim statusom i buduæno æu intelektualca i d
a bi moj otac, radnik, koji je za vrijeme rata umro u koncentracionom logoru, te k
o mogao razumjeti moj cinizam; predbacivao sam sebi da je njegova radnièka misao u
meni, na alost, po svoj prilici mrtva; prekoravao sam sebe za sve moguæe i mirio s
e i s nu no æu neke kazne; opirao sam se samo jednom: da budem izbaèen iz Partije i na t
aj naèin igosan kao njen
neprijatelj; ivjeti kao igosani neprijatelj onoga za to sam se opredijelio jo kao dj
eèak i do èega mi je zaista stalo izgledalo mi je u asno.
Takvu samokritiku, koja je istovremeno bila i moleæiva obrana, izgovorio sam u seb
i sto puta, najmanje deset puta pred raznim komisijama i odborima i konaèno na odl
uènom plenarnom sastanku na eg Fakulteta, na kome je o meni i mojoj krivici Zemanek
podnio uvodni referat (uvjerljiv, briljantan, nezaboravan) i u ime Komiteta pred
lo io da budem iskljuèen iz Partije. Nakon mog samo-kritièkog istupanja diskusija se r
azvijala na moju tetu; nitko se nije zauzeo za mene i konaèno su svi (bilo ih je ok
o sto, a meðu njima bili su i moji nastavnici i najbli e kolege), da, svi do posljed
njeg digli ruke odobravajuæi ne samo moje iskljuèenje iz Partije veæ i (to uopæe nisam oèe
kivao) prisilno udaljavanje s Fakulteta. Iste noæi poslije sastanka sjeo sam u vla
k i otputovao kuæi, ali mi kuæa nije mogla pru iti nikakvu utjehu, veæ i zbog toga to se
nekoliko dana nisam usuðivao reæi majci, koja se ponosila sinom studentom, to mi se d
ogodilo. Zato je odmah sutradan svratio po mene Jaroslav, drug iz gimnazije i na
rodnog orkestra u kome sam kao srednjo kolac svirao, sretan to me je na ao kod kuæe: pr
ekosutra se eni i moram mu biti svjedok. Starom drugu to nisam mogao odbiti i nij
e mi preostalo drugo nego da svoj pad proslavim svadbenim veseljem.
Jaroslav je, pored svega, bio i okorjeli slovaèki patriot i folklorist, tako da je
i vlastito vjenèanje zloupotrijebio za zadovoljenje svojih narodnjaèkih strasti: ar
an irao je svadbu prema starim narodnim obièajima. Bili su tu svatovi u no njama, naro
dni orkestar, stari svat sa svojim kitnjastim govorima, preno enje nevjeste preko
praga, pjesma i ukratko èitav cjelodnevni ceremonijal, rekonstruiran oèigledno vi e pr
ema knjigama o narodnim obièajima nego prema ivom sjeæanju. Primijetio sam, meðutim, ne t
o èudno: prijatelj Jaroslav, novopeèeni rukovodilac vrlo uspje nog ansambla narodnih
^»~
pjesama i plesova, pridr avao se, dodu e, svih moguæih starih obièaja, ali vodeæi raèuna
vojoj karijeri i pokoravajuæi se ateistièkim parolama nije sa svatovima oti ao u crkvu
, iako je tradicionalna narodna svadba bez upnika i bo jeg blagoslova naprosto neza
misliva. Pustio je starog svata da izgovara sve narodne obredne tekstove, ali je
iz njih bri ljivo izbacio sve biblijske motive, iako upravo oni daju narodnim sva
dbenim govorima onu posebnu slikovitost. Tuga, koja me je spreèavala da se prikljuèi
m pijanom svadbenom veselju, uèinila je da u izvoðenju tih narodnih obreda osjetim z
adah kloroforma i da ispod prividne spontanosti nazrem potku la i. Kada me je kasn
ije Jaroslav pozvao da u znak sentimentalnog sjeæanja na svoje nekada nje sudjelovan
je u orkestru uzmem klarinet i sjednem meðu ostale sviraèe, odbio sam. Pred oèima mi s
e pojavila slika kako sam u posljednje dvije godine svirao u prvomajskoj povorci
i kako je Pra anin Zemanek u narodnoj no nji plesao pored mene, irio ruke i pjevao.
Nisam mogao uzeti klarinet u ruke i osjeæao sam kako mi se sve to folklorno podvri
skivanje iz dna du e gadi, gadi, gadi...
Uklonjen sa studija, izgubio sam pravo na odgodu slu enja vojnog roka i tako sam s
amo èekao jesensku regrutaciju; èekanje sam ispunio sa dvije duge radne akcije najpr
ije sam radio na popravku ceste negdje pored Gottwaldova, a potkraj ljeta prijav
io sam se na sezonski rad u »Frutu«, poduzeæu za preradu voæa. Konaèno je stigla jesen i j
ednog jutra (nakon besanoga noænog putovanja
vlakom) dolutao sam do kasarne u nepoznatom ru nom predgraðu Ostrave.
Stajao sam na krugu kasarne s drugim mladiæima pozvanim u istu jedinicu; nismo se
poznavali; u sjeni ovog poèetnog uzajamnog nepoznavanja na licima drugih uvijek se
o tro istièu grube i tuðe crte, i tako je bilo i ovog puta. Jedino to nas je ljudski p
ovezivalo bila je neizvjesna buduænost, o èemu smo meðusobno izmjenjivali kratka nagaðan
ja. Neki su tvrdili da smo rasporeðeni u crne, drugi su opet to negirali, dok treæi
uopæe nisu znali to to znaèi. Ja sam znao i sa zebnjom sam slu ao takve pretpostavke.
Zatim je po nas do ao jedan podoficir i odveo nas u jednu od zgrada; nagrnuli smo
kao stado u hodnik i hodnikom u jednu veæu prostoriju, èitavu oblijepljenu ogromnim
zidnim parolama, fotografijama i nevje tim crte ima. Na zidu u proèelju isticao se vel
ik natpis IZGRAÐUJEMO SOCIJALIZAM, sastavljen od slova izrezanih iz crvenog papira
. Pod tim natpisom stajala je stolica a pored nje sitan mr av starèiæ. Podoficir je po
kazao na jednog od nas, i taj je morao sjesti na stolicu. Starèiæ mu je vezao oko vr
ata bijeli ubrus a zatim iz torbe koja je stajala naslonjena na nogu stolice, iz
vukao stroj za i anje i ustremio se njime na mladiæevu kosu.
Na brijaèkoj stolici poèinjala je tekuæa vrpca koja je trebalo da nas pretvori u vojni
ke; sa stolice na kojoj smo ostavili kosu otpremali su nas u susjednu prostoriju
, gdje smo se morali svuæi potpuno dogola, zapakirati odjeæu u papirnatu vreæu, vezati
je konopcem i predati na prozorèiæ. Goli i o i ani do ko e i li smo zatim kroz hodnik u sl
jedeæu prostoriju, u kojoj smo dobili dugaèke noæne ko ulje; u noænim ko uljama i li smo da
i primili vojnièke cipele cokule; u cokulama i noænim ko uljama mar irali smo preko dvo
ri ta u drugu zgradu, gdje su nam dali ko ulje, rublje, obojke, opasaè i uniformu (na
bluzama su bili crni rombovi!); konaèno smo stigli u posljednju zgradu, gdje nas
je podoficir glasno prozivao, rasporeðivao u odjeljenja i svakom pokazao sobu i le a
j.
Tako je svaki od nas munjevito li en vlastite volje i postao ne to to je izvana lièilo
na stvar (dodijeljenu, poslanu, klasificiranu, rasporeðenu stvar), a iznutra na èovj
eka (izmuèenog, uvrijeðenog, upla enog). Istog smo dana jo i postrojeni, zatim odvedeni
na veèeru i spavanje; ujutro su nas probudili i odveli u rudnik. U rudniku su nas
prema odjeljenjima rasporedili u radne grupe i sna-bdjeli alatom (bu ilicom, lopa
tom, svjetiljkama) kojim nitko od nas nije znao rukovati. Zatim nas je kavez rud
nièkog lifta odvezao pod zemlju.
Kad smo izi li iz okna, bolio nas je svaki mi iæ u tijelu. Doèekali su nas podoficiri, p
ostrojili i ponovo odveli u kasarnu. Ruèali smo i poslije podne imali smo strojnu
obuku, nakon obuke èi æenje, politièki odgoj, obavezno pjevanje; umjesto privatnog ivota
prostorija sa dvadeset kreveta. I tako je to i lo iz dana u dan.
Stvarnost u kojoj smo se na li izgledala mi je u toku prvih dana potpuno neprozirn
a; bezliène, prinudne funkcije koje smo obavljali zamijenile su sve na e ljudske man
ifestacije. Ova neprozirnost bila je, naravno, samo relativna, prouzrokovana ne
samo stvarnim okolnostima nego i nepriuèeno æu èula (kao kad se sa svjetlosti stupi u mr
aènu prostoriju). Postepeno je poèela da postaje prozirnija i u tom »sumraku stvarnost
i« poèinjalo je da se na ljudima zapa a ono ljudsko. Moram, naravno, priznati da sam b
io jedan od posljednjih koji su prilagodili svoj vid izmijenjenim uvjetima »osvi-j
etljenosti«.
Bilo je to zbog toga to sam èitavim svojim biæem odbijao da se pomirim sa svojom sudb
inom. Vojnici sa crnim oznakama, meðu kojima sam se na ao, imali su samo strojnu obu
ku, bez oru ja, i radili su u rudnicima. Za svoj rad bili su plaæeni (u tom pogledu
stajali su bolje nego drugi vojnici), ali je to za mene bila slaba utjeha kad bi
h pomislio da su to iskljuèivo ljudi kojima mlada socijalistièka
republika neæe da povjeri oru je, jer ih smatra za neprijatelje. Samo po sebi je raz
umljivo da je to imalo za posljedicu grublje ophoðenje starje ina, praæeno prijeteæom op
asno æu da se slu ba u kadru mo e otegnuti i du e od obavezne dvije godine. Ja sam se najv
i e u asavao proste èinjenice da sam se na ao meðu onima koje sam smatrao za krvne neprija
telje i da su me meðu njih uputili (definitivno, neopozivo, da me prati èitavog ivota
) moji vlastiti drugovi. Prvo vrijeme meðu crnima proveo sam tako kao uporni usaml
jenik; nisam se htio sa ivjeti s neprijateljima, nisam se elio akli-matizirati meðu n
jima. S izlascima je u to vrijeme stvar stajala vrlo lo e (na izlazak vojnik nije
imao pravo, odobravan mu je samo kao nagrada, to je praktièno znaèilo da je mogao izaæi
iz kasarne jednom u èetrnaest dana u subotu), ali ja sam te dane, dok su ostali v
ojnici u gomilama juri ali na krème i djevojke, najradije provodio sam; ispru io bih s
e na krevet u kasarni i nastojao ne to èitati ili èak uèiti (matematièaru su za rad, uosta
lom, dovoljni olovka i papir) i ustrajavao u svojoj neprilagoðenosti. Vjerovao sam
da imam samo jedan zadatak na nastavim borbu za svoju politièku èast, za svoje prav
o da »ne budem neprijatelj«, za svoje pravo da se izvuèem odavde.
Posjetio sam nekoliko puta politruka jedinice i nastojao da ga uvjerim kako sam
meðu crne dospio gre kom; kako sam iz Partije iskljuèen zbog intelektualizma i cinizma
, a ne kao neprijatelj socijalizma; ponovo sam obja njavao (po koji put!) smije nu p
ovijest razglednice, prièu koja vi e uopæe nije bila smije na, veæ je u vezi s mojim crnim
oznakama postajala sve sumnjivija, kao da u njoj postoji ne to to skrivam. Istini
za volju, moram reæi da me je politruk strpljivo saslu ao i pokazao gotovo neoèekivano
razumijevanje za moju te nju za rehabilitacijom. Zaista je nakon toga postavio ne
kome gore (kakva neuhvatljiva definicija mjesta!) pitanje u vezi sa mnom, ali me
je konaèno pozvao
i rekao s iskrenom gorèinom: Za to si me varao? Saznao sam da si trockist!
Poèeo sam shvaæati da nema te sile koja bi mogla izmijeniti sliku moje liènosti, koja
je pohranjena negdje gdje se s najvi eg mjesta odluèuje o ljudskim sudbinama; shvati
o sam da je ta slika (ma koliko ne bila slièna meni) mnogo stvarnija od mene samog
; da nije ona moja, nego da sam ja njena sjena; da nije ona kriva to mi nije slièna
, nego da sam ja kriv to nisam slièan njoj; da je ta nesliènost moj kri koji ne mogu s
tresti ni na koga, kojeg moram sam nositi.
Ipak nisam htio kapitulirati. Htio sam nositi svoju nesliènost: biti i dalje ono z
a to je odluèeno da nisam.
Pro lo je oko èetrnaest dana dok se nisam koliko--toliko navikao na naporni rad u ru
dniku, na dr anje te ke bu ilice èije mi je podrhtavanje treptjelo u tijelu sve do slije
deæeg jutra. Ipak, radio sam po teno i gotovo pomamno: htio sam da mi radni uèinak bud
e udarnièki, i ubrzo mi je to poèelo polaziti za rukom.
U tome, na alost, nitko nije vidio izraz moje svijesti. Za svoj rad svi smo bili
plaæeni (odbijali su nam, dodu e, za stan i hranu, ali smo ipak dobivali dosta na ru
ke!) i zato su i mnogi drugi, bez obzira na politièko uvjerenje, radili sa mnogo ar
a kako bi iz tih izgubljenih godina izvukli bar nekakvu korist.
Iako su nas svi smatrali za ogorèene neprijatelje re ima, u kasarnama su odr avani svi
oblici javnog ivota uobièajeni u socijalistièkim kolektivima; mi, neprijatelji re ima,
organizirali smo pod nadzorom politruka desetominutne konferencije, odr avali smo
svakodnevno politièke diskusije, morali smo se brinuti o panoima na koje smo lije
pili fotografije socijalistièkih dr avnika i ispisivali parole o sretnoj buduænosti. U
poèetku sam se gotovo demonstrativno javljao za sve ove poslove. Ni u tome, meðutim
, nitko nije vidio znak moje svijesti, javljali su se i drugi kad su htjeli da i
h komandir zapazi
i odobri im izlaz. Ovu politièku aktivnost nitko od vojnika nije shvaæao kao politièku
aktivnost, nego kao besadr ajnu pantomimu kojom treba zadovoljiti one koji nas dr e
u aci.
Tako sam shvatio da je i taj moj prkos uzaludan i da svoju »nesliènost« primjeæujem samo
ja osobno, dok je za druge nevidljiva.
Meðu podoficirima kojima smo bili izruèeni na milost i nemilost bio je i jedan crnok
osi Slovak, desetar, koji se od ostalih razlikovao umjereno æu i potpunim nedostatko
m sadizma. Bio je omiljen meðu nama iako su neki od nas zlobno govorili da njegova
dobrota izvire iz gluposti. Podoficiri su, naravno, za razliku od nas posjedova
li oru je i s vremena na vrijeme odlazili na vje be u gaðanju. Nakon jedne takve vje be
crnokosi desetar vratio se pun ponosa jer je na gaðanju postigao najbolji rezultat
i ocjenu. Mnogi su mu od nas odmah buèno èestitali (napola srdaèno, napola s podsmije
hom), a desetar se samo crvenio.
Sluèajno sam jednog dana ostao s njim nasamo i, da razgovor ne bi zapeo, upitao sa
m ga: Kako uspijevate tako dobro gaðati?
Desetar me je ispitivaèki pogledao a zatim rekao:
Imam posebnu metodu koja mi poma e. Zamislim da ne ni anim u metu od lima, nego u im
perijalista. I to me tako razbjesni da uvijek pogodim.
Htio sam ga upitati kako zami lja takvog imperijalista (kakvi su mu nos, kosa, oèi, e i
r), ali je pretekao moje pitanje dodav i ozbiljnim glasom, zami ljeno: Nikako mi nij
e jasno za to mi svi èestitate. Ta kad bi izbio rat, ja bih se borio protiv vas!
Kad sam to èuo iz usta tog dobrièine, koji nije bio u stanju ni da podvikne na nas i
kojeg su zbog toga kasnije premjestili u drugu jedinicu, shvatio sam da mi je n
it koja me je povezivala s Partijom i drugovima beznadno iskliznula iz ruke. Na ao
sam se izvan svoga ivotnog puta.
6
Da, svi su konci bili pokidani.
Pokidane su moje studije, sudjelovanje u pokretu, rad, odnosi s prijateljima, po
kidani su ljubav i tra enje ljubavi, pokidan je jednostavno reèeno èitav tok ivota isp
njen nekim smislom. Nije mi preostalo ni ta, samo vrijeme. Zato sam se s njim upoz
nao tako intimno kao nikad prije toga. To vi e nije bilo vrijeme s kakvim sam se s
retao ranije, vrijeme pretopljeno u rad, ljubav, razna htijenja i nastojanja, vr
ijeme koje sam prihvaæao ne primjeæujuæi ga jer je bilo nenametljivo i skrivalo se dec
ent-no iza moje aktivnosti. Sada je k meni do lo obna eno, samo u svom, u svom su tins
kom i pravom liku i prisililo me da ga nazovem njegovim pravim imenom (jer sad s
am pro ivljavao samo vrijeme, puko prazno vrijeme), da na njega ni na trenutak ne
zaboravljam, da na njega stalno mislim i neprestano osjeæam njegovu te inu.
Kad svira glazba, èujemo melodiju, zaboravljajuæi da je to samo jedan od likova vrem
ena; kad orkestar utihne, èujemo vrijeme; samo vrijeme. ivio sam u pauzi. Naravno,
ne u orkestralnoj generalnoj pauzi (èije je trajanje strogo odreðeno znakom), nego u
pauzi bez oznaèenog kraja. Nismo mogli (kao to su to radili vojnici u svim drugim
jedinicama) odsijecati centimetar po centimetar krojaèkog metra da vidimo kako nam
se dan po dan skraæuje dvogodi nji rok crne su u vojsci mogli dr ati koliko im se pro
htije. Èetrdesetogodi nji Ambroz iz druge èete bio je tu veæ èetvrtu godinu.
Gorko je bilo biti tada u vojsci, a imati kod kuæe enu ili zaruènicu; znaèilo je to nep
restano i uzaludno u du i stra ariti nad njihovom egzistencijom, u du i èuvati njihovu s
udbonosnu stabilnost. Znaèilo je to i neprestano i èekivati njihov povremeni dolazak i
neprestano strepjeti da komandir ne uskrati izlazak za taj dan i da ena uzalud n
e doðe pred
vrata kasarne. Meðu crnima se s crnim humorom prièalo kako oficiri doèekuju ove nezado
voljene vojnièke ene, kako im pristupaju i anju plodove èe nje namijenjene vojnicima koj
e su zadr ali u kasarnama.
Ipak, onima koji su imali kod kuæe enu vukla se kroz pauzu nit, mo da tanka, bolno ta
nka i slaba na nit, ali ipak nit. Nisam imao takvu nit s Marke-tom sam prekinuo sv
e veze, a ukoliko su mi i stizala neka pisma, bila su to pisma od majke... to? Za
r i to nije nit?
Ne, to nije nit; dom, ukoliko je to samo roditeljski dom, nije nit; to je pro lost
. Pisma koje pi u roditelji poruke su s kopna od kojeg se udaljava ; takvo pismo te èa
k samo podsjeæa na tvoju izopæe-nost, budeæi uspomenu na luku iz koje si isplovio pod
uvjetima stvorenim tako po teno, s toliko po- rtvovanja; da, govori takvo pismo, luk
a je jo uvijek tu, jo postoji, sigurna i lijepa u svojoj neka-da njosti, ali put, pu
t je izgubljen!
Tako sam se pomalo privikavao na to da je moj ivot izgubio kontinuitet, da mi je
izmakao iz ruku i da mi ne preostaje ni ta drugo nego da konaèno i u sebi poènem posta
jati ono u to su me stvarno i neopozivo svrstali. Tako se moj vid postepeno privi
kavao na sumrak stvarnosti i poèeo sam da primjeæujem ljude oko sebe; kasnije nego o
stali, ali na sreæu ne tako kasno da se potpuno otuðim od njih.
Iz tog sumraka prvi je izronio (kao to i sada izronjava prvi iz sumraka mog sjeæanj
a) Honza, mladiæ iz Brna (govorio je nekim gotovo nerazumljivim periferijskim narj
eèjem) koji je dospio meðu crne zbog toga to je premlatio esenbeovca*. Istu-kao ga je
po to se s njim, inaèe drugom iz graðanske kole, zbog neèega posvaðao, ali to sud nije da
da mu se objasni i Honza je odsjedio pola godine u zatvoru i iz zatvora do ao rav
no k nama. Bio je kvalificirani monter i bilo mu je oèigledno
* Pripadnika SNB (policije) (Prev.)
potpuno svejedno da li æe opet raditi kao monter ili bilo to drugo; ni do èega mu nij
e bilo naroèito stalo i prema buduænosti se odnosio s ravnodu no æu koja je bila samo odra
z njegove drske i bezbri ne slobode.
Po tom dragocjenom osjeæaju slobode mogao se s Honzom mjeriti samo Bedfich, najveæi èu
dak u na oj dvadesetokrevetnoj sobi. Stigao je meðu nas tek dva mjeseca nakon redovn
e rujanske regrutacije jer je prvobitno bio upuæen u jednu pje adijsku jedinicu, u k
ojoj je tvrdokorno odbijao da uzme u ruke oru je jer se to protivilo njegovu poseb
nom i neobièno strogom vjerskom uvjerenju; nisu znali to da rade s njim, naroèito kad
a su uhvatili njegova pisma adresirana na Trumana i Staljina. U ovim pismima pat
etièki je pozivao oba dr avnika da u ime socijalistièkog bratstva raspuste sve armije.
Na av i se u neprilici, u poèetku su mu èak dopustili da sudjeluje u strojnoj obuci, ta
ko da je meðu ostalim vojnicima jedini bio bez oru ja i komande »o desno rame« i »k nozi« i
vodio perfektno, ali praznih ruku. Uèestvovao je i na prvim politièkim satovima i va
treno se javljao za rijeè, dr eæi vatrene govore protiv imperijalistièkih ratnih hu -kaèa.
ad je, meðutim, na vlastitu inicijativu izradio i u kasarni izvjesio plakat s pozi
vom na odbacivanje oru ja, vojni ga je tu ilac optu io za izdaju. Slavni je sud bio ta
ko zbunjen njegovim mirotvo-raèkim proglasima da ga je najprije poslao na psihijat
rijski pregled, a zatim, nakon du eg vijeæanja, oslobodio optu be i poslao meðu nas. Bed
fich je zbog toga bio sretan, i to je bilo najneobiènije: bio je jedini koji se sa
m izborio za crne rombove i bio sretan to ih nosi. Zato se i osjeæao slobodnim, iak
o se njegova sloboda nije manifestirala drsko æu kao kod Honze, nego upravo obratno,
mirnom discipli-nirano æu i spokojnom radino æu.
Svi ostali bili su u mnogo veæoj mjeri obuzeti brigama i tjeskobama: tridesetogodi n
ji Maðar Var-ga iz ju ne Slovaèke koji se, nemajuæi nacionalnih predrasuda, borio za vri
jeme rata u nekoliko armija
i pro ao kroz nekoliko zarobijeni tava s obje strane fronta; riðokosi Petran, èiji je br
at pobjegao preko granice i pri tome ubio vojnika granièara; priprosti Josef, sin
bogatog seljaka iz nekog sela pored Labe, previ e naviknut na plava prostranstva u
kojima lepr a eva, tako da ga je pakleno podzemlje rovova i potkopa gu ilo i ispunja
valo u asom, dvadesetogodi nji Stana, nepopravljivi frajer sa i kova, o kome je sudbono
sno mi ljenje napisao mjesni narodni odbor zbog toga to se, navodno, napio u prvoma
jskoj povorci i zatim namjerno mokrio na rubu ploènika naoèigled odu evljenih graðana; P
avel Pekny, student prava, koji je u veljaèkim danima demonstrirao sa aèicom kolega p
rotiv komunista, brzo je shvatio da sam pripadao taboru onih koji su ga nakon ve
ljaèe otjerali s Fakulteta, i bio je jedini koji je zlobno izra avao zadovoljstvo to
sam se na ao gdje i on.
Mogao bih se sjetiti i drugih vojnika s kojima sam tada dijelio sudbinu, ali hoæu
da se dr im samo onog to je bitno: najvi e sam volio Honzu. Sjeæam se jednog od na ih prv
ih razgovora; bilo je to za vrijeme kratkog odmora u potkopu kad smo se vaèuæi u inu n
i jedan pored drugog i kad me je Honza lupio dlanom po koljenu rekav i: Je li ti,
gluhonijemi, za to si zapravo ovdje? Bio sam tada zaista gluhonijem (okrenut svoji
m vjeèitim unutra njim samoobranama) i poku ao sam da mu ukratko objasnim (rijeèima koji
h sam izvje- taèenost i biranost smjesta i sam neprijatno osjetio) kako sam dospio m
eðu crne i za to u stvari ne spadam meðu njih. Budalo, a zar mi spadamo? rekao mi je.
Htio sam da mu ponovo objasnim svoje nazore (tra io sam prigodnije rijeèi), ali je H
onza, progutav i posljednji zalogaj, polako dodao: Da's tako visok kol'ko si glup,
od sunca bi ti progorila lubanja. Iz te reèenice veselo se cerio plebejski duh pe
riferije i iznenada sam se zastidio toga to neprestano malograðanski cmizdrim za iz
gubljenim privilegijima, a svoja uvjere-
nj a bio sam izgradio upravo na borbi protiv privilegija i malograðan tine.
U toku vremena veoma sam se zbli io s Honzom (Honza me je po tivao zbog toga to sam z
nao napamet brzo rje avati komplicirane raèune pri obraèunu nadnica i tako nekoliko pu
ta sprijeèio da nas nasanjkaju); jednom mi se narugao to kao idiot ostajem u kasarn
i dok drugi izlaze i izvukao me s èitavom klapom u grad. Dobro se sjeæam tog izlaska
bila je to poveæa klapa, nas osam, bili su s nama Stefia, Varga i neki Èenek, nesvr e
ni student Akademije primijenjene umjetnosti iz druge èete (dospio je meðu crne zbog
toga to je na Akademiji tvrdokorno slikao kubistièke slike i zato je sada, da tu i
tamo postigne ne to za sebe, ukra avao zidove vojnièkih soba velikim crte ima husitskih
ratnika s helebardama i mlatilima). Nije bilo velikog izbora kamo da se ide: u
centar Ostrave pristup nam je bio zabranjen, odobravan nam je izlazak samo u nek
e gradske èetvrti i u njima samo u odreðene lokale. Oti li smo u najbli e predgraðe i imal
i smo sreæe, jer se tu, u biv em Sokolskom domu, na koji se nije odnosila zabrana, o
dr avao ples. Na ulazu smo platili upravo simboliènu svotu za ulaznice i nagrnuli un
utra. U velikoj sali bilo je mnogo stolova i mnogo stolica, ali malo ljudi, sve
u svemu desetak djevojaka i tridesetak mu karaca od kojih su dobra polovica bili v
ojnici iz obli nje artiljerijske kasarne. Èim su nas ugledali, uozbiljili su se i go
tovo smo na ko i osjeæali kako nas promatraju i prebrojavaju. Sjeli smo za dug praza
n stol i naruèili bocu votke, ali je neprijazna poslu iteljica strogo izjavila da je
toèenje alkoholnih piæa zabranjeno, pa je Honza naruèio osam limunada. Nakon toga je
od svakog uzeo novèanicu i za nekoliko se trenutaka vratio sa tri boce ruma, koji
smo zatim ispod stola dolili u limunadu. Radili smo to s najveæom moguæom oprezno æu jer
smo vidjeli da artiljerci budno prate svaki na pokret, i znali smo da se ne bi u
struèavali da nas prijave kako nedopu teno konzumiramo alkohol. Naoru ane jedinice
gajile su, naime, prema nama duboko neprijateljstvo: pored toga to su u nama vidj
eli sumnjive elemente, ubojice, zloèince i neprijatelje spremne (u duhu tada nje piju
nske literature) da u svako doba hladnokrvno pobiju njihove nevine obitelji, zav
idjeli su nam (to je mo da bio va niji razlog) to imamo novaca i to uvijek mo emo tro iti
pet puta vi e nego oni.
U tome je, naime, bila neobiènost na e situacije: znali smo samo za te ak rad i umor,
svakih èetrnaest dana i ali su nas do ko e da nam kosa ne ulijeva nepotrebno samopouzda
nje, bili smo izopæe-nici koje u ivotu vi e nikakvo dobro ne èeka, ali imali smo novaca
. Ne naroèito mnogo, ali za vojnika sa dva izlaska iz kasarne mjeseèno bio je to pra
vi imetak, koji mu je omoguæavao da se u toku tih nekoliko sati slobode (na tih ne
koliko odobrenih mjesta) pona a kao bogata i tako nadoknadi kroniènu bespomoænost ostal
ih dugih dana.
Dok je na podiju lo a limena glazba svirala naizmjenièno valcere i polke i na parket
u se okretalo nekoliko parova, mi smo mirno sjedili, promatrali djevojke i pili
limunadu èiji nas je okus, pro et alkoholom, veæ tada uzvisivao iznad svih ostalih koj
i su sjedili u sali; bili smo odlièno raspolo eni; osjeæao sam kako mi opojni osjeæaj pr
ipadanja veselom dru tvu udara u glavu, osjeæaj drugarstva, za koji nisam znao od vr
emena kad sam s Jarosla-vom i ostalima svirao u narodnom orkestru. Honza je u meðu
vremenu smislio plan kako da artiljerci-ma ispred nosa odvuèemo to vi e djevojaka. Pl
an je bio izvrstan upravo zbog toga to je bio jednostavan, i smjesta smo otpoèeli s
akcijom. Najenergiènije se bacio na djelo Èenek, a kako je volio da se pravi va an i
izvodi komedije, izvr avao je svoj zadatak na na e zadovoljstvo to je mogao upadljivi
je: zamolio je za ples jednu debelo na minkanu crnokosu djevojku a zatim je doveo
za na stol. Natoèio je sebi i njoj limunadu s rumom i rekao znaèajno: Dakle, vrijedi
! Crnokosa je klimnu-la glavom i kucnula se s njim. U tom trenutku nai ao
je mladiæ u artiljerijskoj uniformi sa dvije desetar-ske pruge na epoletama, zasta
o pored crnokose i obratio se Èeneku to je mogao grubljim glasom:
Dopu ta ? Naravno, prijatelju, samo naprijed
rekao je Èenek. Dok je crnokosa skakutala u idiotskom ritmu polke s agresi
vnim desetarom, Honza je pozvao taksi. Za deset minuta taksi je stigao i Èenek j
e zauzeo polo aj kraj izlaza iz sale; crnokosa je zavr ila ples, isprièala se desetaru
da mora u nu nik i nekoliko trenutaka nakon toga èulo se kako automobil odlazi.
Nakon Èeneka postigao je uspjeh stari Ambroz iz druge èete, koji je prona ao neku post
ariju djevojku jadnog izgleda (to nije smetalo artiljercima da se oèajnièki vrte oko
nje); za deset minuta taksi je bio tu i Ambroz se s djevojkom i Vargom koji je
tvrdio da nijedna djevojka s njim i tako neæe poæi odvezao za Èenekom u ugovorenu gost
ionicu na drugom kraju Ostrave. Dvojici od nas uspjelo je nakon toga odvuæi jo jedn
u djevojku, tako da smo u sokolskoj sali ostali jo samo trojica Stana, Honza i ja
. Artiljerci su nas promatrali to dalje to zloslutnije, jer su poèeli nasluæivati vez
u izmeðu smanjivanja broja na e grupe i nestanka tri ene iz njihova lovi ta. Nastojali
smo da se dr imo kao da ni o èemu nemamo pojma, ali smo osjeæali da je tuènjava u zraku.
Sad samo jo jedan taksi za èasno povlaèenje rekao sam i alosti-vo promatrao jednu pl
vu u s kojom sam u poèetku uspio jednom plesati, ali koju nisam imao hrabrosti pozva
ti da poðe sa mnom; nadao sam se da æu to uèiniti prilikom slijedeæeg plesa, ali su je a
rtiljerci tako èuvali da nisam mogao stiæi do nje.
Ni ta se vi e ne mo e uèiniti rekao je Honza i ustao s namjerom da telefonira. Dok je
o kroz salu, artiljerci su jedan za drugim ustajali i okupili se oko njega. Tuènja
va samo to nije poèela i meni i Stani nije preostalo ni ta drugo nego da se dignemo o
d stola i poðemo za ugro enim drugom. Grupa artiljeraca opkolila je utke Honzu, ali s
e meðu njih iznenada probio pripiti kaplar (po svoj prilici
imao je i on bocu pod stolom) i prekinuo prijeteæu utnju: poèeo je dr ati propovijed o
tome kako mu je otac za Prve republike bio nezaposlen i da on vi e nema ivaca gleda
ti kako se tu razmeæu neki burzuj i s crnim oznakama, da nema ivaca i neka ga drugo
vi sprijeèe da ovome ovdje (mislio je Honzu) ne sastavi jednu preko zuba. Honza je
utio, a kada je kaplar u svom govoru naèinio stanku, upitao je sasvim pristojno to
drugovi artiljerci ele od njega. Da se to prije kupite odavde, rekli su artiljerci
, a Honza je odgovorio da se upravo spremamo, da je po ao da pozove taksi. U tom t
renutku uèinilo mi se da æe kaplar dobiti napad: kakvo je to sranje, derao se visoki
m glasom, to je sranje, mi teglimo kao stoka, ne pu taju nas van, kost smo i ko a, n
emamo prebijene pare, a oni, ti kapitalisti, ti diverzanti, te hulje mi se tu vo
zikaju taksijem, e to neæe, makar ih ovim rukama morao zadaviti, taksijem se odavd
e neæe odvesti!
U svaðu su se umije ali gotovo svi; oko uniformiranih nagrnuli su civili i osoblje D
oma, koje se pla ilo incidenta. U tom trenutku ugledao sam svoju plavu u; ostala je
sama za stolom i, ne eleæi da sudjeluje u svaði, ustala je i po la prema nu niku. Neprimj
etno sam se izvukao iz gomile i presreo je u predvorju pored izlaza, gdje su bil
e garderobe i nu nici. Osim garderobijerke nije bilo ni ive du e. Upao sam u situacij
u kao neplivaè u vodu i, odluèan ili neodluèan, morao sam djelovati. Posegnuo sam u d ep
, izvukao nekoliko zgu vanih stotinjarki i rekao: Neæete s nama? Bit æe veselije nego
ovdje! Pogledala je u novac i slegla ramenima. Rekao sam da æu je prièekati napolju
i ona je kimnula glavom, u la u nu nik i nakon nekoliko trenutaka izi la, veæ u kaputu.
Osmjehnula mi se i izjavila da se na meni odmah vidi da sam drukèiji od ostalih. B
ilo mi je prilièno drago to to èujem, uzeo sam je pod ruku i poveo na drugu stranu ul
ice, iza ugla, odakle smo zatim promatrali kad æe se pred ulazom u Sokolski dom os
vijetljen jednom jedinom aruljom pojaviti Honza i Stliia.
Plavu a me je upitala da li sam student i, kad sam potvrdio, povjerila mi je kako
su joj juèer ukrali u garderobi, u tvornici, novac koji nije bio njen, nego od pod
uzeæa, i da je oèajna jer bi je zbog toga mogli poslati na sud. Upitala me je da li
bih joj mogao posuditi koju stotku. Izvukao sam iz d epa i dao joj dvije zgu vane no
vèanice od po sto kruna.
Nismo dugo èekali i oba moja druga izi la su s kapama i u injelima. Zazvi dao sam, ali
su u tom trenutku iz Doma istrèala jo tri vojnika (bez kapa i bez injela) i jurnuli
za njima. Èuo sam prijeteæu intonaciju pitanja kojih rijeèi nisam razumio, ali kojih s
am smisao naslutio: tra ili su moju plavu u. Konaèno je jedan od njih skoèio na Honzu i
poèela je tuènjava. Potrèao sam prema njima. Stana se borio s jednim artiljercem, ali
Honza s dvojicom. Bili su ga veæ gotovo oborili na zemlju, ali sam, na sreæu, stigao
u pravo vrijeme i poèeo da udaram akama jednog od njih. Artiljerci su raèunali na br
ojèanu premoæ i, u trenutku kad su se snage izjednaèile, izgubili su poèetni zalet. Kad
se jedan od njih pod Staiiinim udarcima sru io na zemlju i poèeo da zapoma e, iskorist
ili smo zabunu i brzo napustili hoji te.
Plavu a nas je poslu no èekala iza ugla. Kad su je moji drugovi ugledali, obuzelo ih j
e buèno odu evljenje, rekli su da sam glavni, htjeli su da me izljube i ja sam nakon
dugog vremena prvi put bio iskreno i radosno sretan. Honza je izvukao ispod inje
la punu bocu ruma (do danas ne shvaæam kako mu je uspjelo da je saèuva za vrijeme tuèn
jave) i podigao je uvis. Bili smo u najboljem timungu, samo nismo znali kamo da k
renemo: iz jednog su nas lokala izbacili, u druge nam je bio zabranjen pristup,
razbje njeli suparnici onemoguæili su nam da pozovemo taksi, a i na ulici je na u egzi
stenciju ugro avala kaznena ekspedicija koju su jo mogli organizirati. Brzo smo se
udaljili uskom ulicom, i li smo jedno vrijeme izmeðu kuæa, zatim je s jedne strane ost
ao samo dug zid, a s druge strane
plotovi. Iza jednog plota ugledali smo kola i uz njih neki poljoprivredni stroj
s limenim sjedalom. Pravi prijesto rekao sam i Honza je posadio plavu u na sjedalo
, koje je bilo upravo oko metar iznad zemlje. Boca je i la iz ruke u ruku, pili sm
o svi èetvoro, plavu a je ubrzo vodila glavnu rijeè i okladila se s Honzom: Evo da mi
neæe posuditi stotku! Honza je bio galantan, tutnuo joj stotinjarku i djevojka je èas
nakon toga raskopèala kaput i zadigla suknju, a slijedeæeg trenutka sama skinula gaæi
ce. Uhvatila me je za ruku i privukla sebi, ali ja sam imao tremu, istrgao sam s
e i gurnuo k njoj Stanu, koji nije nimalo oklijevao i odluèno stupio meðu njene noge
. Ostali su zajedno svega dvadesetak sekundi; htio sam zatim dati prednost Honzi
(zbog toga to sam se htio pona ati kao domaæin i zbog toga to sam jo uvijek imao tremu
), ali plavu a je ovog trenutka bila odluènija, sna no me je privukla sebi, i kad sam
nakon uzbudljivih dodira veæ bio spreman da se s njom konaèno spojim, apnula mi je nj
e no u uho: Ta ja sam ovdje radi tebe, budalice. Nakon toga poèela je da uzdi e tako d
a sam odjednom zaista imao osjeæaj da je to nje na djevojka koja me voli i koju voli
m, ona je uzdisala i uzdisala, a ja nisam prestajao, dok odjednom nisam èuo Honzin
glas kako izgovara ne to strahovito vulgarno, i onda sam postao svjestan da to ni
je djevojka koju volim i naglo sam odstupio, ne svr iv i, tako da se plavu a gotovo up
la ila i rekla: Jesi li poludio? Ali Honza je veæ bio kraj nje i glasno se uzdisanje
nastavilo.
Vratili smo se tog dana u kasarnu tek oko dva sata poslije ponoæi. U pola pet veæ sm
o morali ustati i iæi na nedjeljnu dobrovoljnu smjenu za koju je na komandir ubirao
premije, a mi dobivali subotnje izlaske. Bili smo neispavani, tijela su nam bil
a puna alkohola, i iako smo se u sumraku potkopa kretali kao mjeseèari, sjeæao sam s
e protekle veèeri s rado æu.
Èetrnaest dana kasnije bilo je gore; Honzi je izlaz bio zabranjen zbog nekog incid
enta, a ja sam izi ao
s dvojicom mladiæa iz druge èete koje sam samo povr no poznavao. I li smo gotovo nasigur
no za izvjesnom enskom koju su zbog neprirodne visine nazivali Bandera. Bila je r
u na, ali se tu ni ta nije moglo uèiniti jer je krug ena do kojih smo mogli doæi bio vrlo
ogranièen, naroèito zbog na ih vremenskih moguænosti. Neophodnost da se slobodno vrijem
e (tako kratko i tako rijetko) iskoristi po svaku cijenu tjerala je vojnike na t
o da daju prednost sigurnom pred podno ljivim. U toku vremena uspostavljena je meðus
obnim preno enjem informacija mre a (makar i slaba na) takvih manje-vi e sigurnih (narav
no jedva podnosivih) ena i data na opæe u ivanje.
Bandera je bila iz te opæe mre e; to mi nimalo nije smetalo. Kad su se mladiæi alili na
raèun njene abnormalne visine i valjda pedeset puta ponovili vic da moramo ponije
ti ciglu da na nju stanemo kad se prijeðe na stvar, bile su mi te grube i dosadne a
le na neki poseban naèin ugodne i izazivale u meni bjesomuènu elju za enom, za bilo ka
kvom enom; to manje individualiziranom, to manje produhovljenom, to bolje; jo bolje
ako je to bilo kakva ena.
Kad sam popio malo vi e, bijesna elja za enom isparila je iz mene èim sam ugledao djev
ojku zvanu Bandera. Sve mi se uèinilo neukusno i uzaludno i zato to nije bilo ni Ho
nze, ni Stane, nikoga koga volim, svladao me je sutradan strahovit mamurluk koji
je u svoju skepsu obuhvatio i do ivljaj od prije èetrnaest dana, tako da sam se zak
leo da vi e nikad neæu uzeti ni djevojku na sjedalu poljoprivrednog stroja ni pijanu
Bandera ...
Da se nisu u meni probudili neki moralni principi? Besmislica, bilo je to napros
to gaðenje. Ali za to gaðenje kad sam svega nekoliko sati prije toga osjeæao bjesomuènu el
u za enom, pri èemu je zlobna pomamnost te elje bila upravo u tome to mi je bilo sasv
im svejedno tko æe biti ta ena? Bio sam mo da osjetljiviji nego drugi i gadile su mi
se prostitutke? Besmislica; svladao me je bol.
Bol zbog jasno sagledane spoznaje da ova situacija nije ne to izuzetno, ne to to sam
izabrao zbog preobilja, avanturizma, nezadr ive elje da upoznam i prozivim sve, uzv
i eno i prosto, nego da je postala osnovno, karakteristièno i uobièajeno stanje u mom
sada njem ivotu. Da je njim taèno ogranièen krug mojih moguænosti, da je njim precizno oc
rtan horizont ljubavnog ivota koji mi od sada pripada. Da ova situacija nije izra
z moje slobode (kako bih je shvatio da sam se u njoj na ao godinu dana ranije), ne
go da je izraz moje determinacije, ogranièenja, osuðenosti. I osjetio sam strah. Str
ah od toga alosnog horizonta, strah od te sudbine. Osjeæao sam kako mi se du a uvlaèi u
sebe, kako se poèinje povlaèiti pred svim tim i istovremeno sam s u asom ustanovio da
iz tog okru enja nema kamo da se povuèe.
Ovu tugu zbog alosnog ljubavnog horizonta upoznali su (ili bar nesvjesno osjeæali)
gotovo svi meðu nama. Bedfich (autor mirovnih manifesta) branio se od nje analitièki
m poniranjem u dubine svoje du e, u kojima je oèito prebivao njegov mistièni Bog; u er
otskoj sferi ovom pobo nom poniranju u sebe odgovaralo je samozadovoljenje, koje j
e prakticirao redovito i gotovo ritualno. Ostali su se branili sa mnogo vi e samoz
avaravanja: ciniène ekspedicije za prostitutkama dopunjavali su naj-sentimentalnij
im romantizmom. Neki su kod kuæe imali ljubav koju su ovdje koncentriranim sjeæanjem
uglaèali do najblistavijeg sjaja, po neki su vjerovali u trajnu vjernost i u vjer
no èekanje, drugi su opet u tajnosti sebi sugerirali kako djevojke
i
koje su ulovili pijane u krèmi gaje prema njima sveta osjeæanja. Stanu je dva puta p
osjetila jedna djevojka iz Praga, s kojom je imao ne to prije vojske (i koju oèigled
no nije naroèito ozbiljno shvaæao) i odmah je bio tako meko kuhan da je odluèio u skla
du sa svojom smu enom prirodom da se odmah s njom vjenèa. Rekao nam je, dodu e, da to
radi samo zato da enidbom dobije dva dana dopusta, ali ja sam odmah prozreo da je
to samo izgovor koji je trebalo da zvuèi cinièno. Bilo je to prvih dana o ujka kad mu
je komandir zaista odobrio dva dana dopusta i Stana je preko subote i nedjelje
otputovao u Prag da se o eni. Vrlo se dobro sjeæam toga jer je dan njegove svadbe bi
o i za mene posebno znaèajan.
Dobio sam dozvolu za izlazak i, kako sam se poslije zadnjeg izlaska provedenog s
Banderom osjeæao tu no, izbjegao sam dru tvo i oti ao sam. Sjeo sam u lokalni vlak, zap
ravo stari uskotraèni tramvaj koji je povezivao udaljene èetvrti Ostrave, i pustio d
a me vozi. Nasumce sam izi ao iz tramvaja i ponovo nasumce sjeo u tramvaj druge li
nije; èitava ta beskrajna ostravska periferija, u kojoj se u èudnovatom skladu mije aj
u tvornice s prirodom, polja sa smetlji tima, umice s barakama, stambene zgrade sa
seoskim zdanjima, na poseban naèin me je privlaèila i uzbuðivala. Ponovo sam izi ao od t
ramvaja i krenuo pje ice na dugu etnju. Gotovo strastveno upijao sam u sebe divni p
ejza i nastojao da odgonetnem njegov duh; nastojao sam da naðem rijeèi za ono to je pr
edjelu slo enom iz tako raznorodnih elemenata davalo sklad i poredak. I ao sam pored
idiliène seoske kuæice obrasle br- ljanom i palo mi je na pamet da je njoj tu mjesto
upravo zbog toga to se nikako ne sla e ni sa zapu tenim stambenim zgradama koje se uz
di u u njenoj blizini ni sa silhuetama rudnièkih tornjeva, dimnjaka i peæi koje èine nje
nu pozadinu. Prolazio sam pored niskih, bijednih baraka koje su stajale kao neko
naselje usred naselja, i vidio pored njih vilu, dodu e prljavu i sivu, ali okru enu
vrtom i eljez-
nom ogradom. U kutu vrta rasla je velika alosna vrba, kao ne to to je zalutalo u ova
j kraj ali je ipak, govorio sam sebi, mo da upravo zato tu i spadala. Bio sam uzbuðe
n svim ovim sitnim otkriæima nepripadanja, ne samo zbog toga to sam u njima vidio z
ajednièki znaèaj èitavog pejza a veæ prije svega zato to sam u njima vidio sliku svoje vla
tite sudbine, svoga vlastitog progonstva u taj grad. Vi e od svega to projiciranje
mog vlastitog sluèaja u realnost èitavog mjesta pru alo mi je stanovito smirenje. Shv
aæao sam da mi tu nije mjesto, isto kao to tu nije bilo mjesto alosnoj vrbi i kuæici s
br ljanom, kao to tu nije bilo mjesto kratkim ulicama koje vode u prazninu i nikam
o, ulicama slo enim od kuæica koje kao da su tu stigle svaka s druge strane, tu mi n
ije bilo mjesto, kao to tu nije bilo mjesto u tipiènom seoskom predjelu odvratnom èet
verokutu niskih baraka, i postajao sam svjestan da upravo zato to mi tu nikako ni
je mjesto, moram tu biti, u tom mjestu nepripadanja, u mjestu koje je stezalo u
bezobzirni zagrljaj sve to je jedno drugom tuðe.
Zatim sam se na ao u dugoj ulici zvanoj Peter-kovice, nekada njem selu, koje je dana
s postalo jedno od bli ih ostravskih predgraða. Zastao sam pored velike jednokatne z
grade na èijem je uglu bio vertikalno uèvr æen natpis: KINO. Palo mi je na pamet pitanje
, sasvim beznaèajno, kakvo mo e postaviti samo jedan nasumce lutajuæi etaè: kako to da po
red rijeèi KINO nema i imena kina? Gledao sam naokolo, ali na zgradi, koja uostalo
m ni po èemu nije podsjeæala na kino, nije bilo nikakva drugog natpisa. Izmeðu zgrade
i susjedne kuæe bio je oko dva metra irok prostor, kao uska ulica; krenuo sam tuda
i u ao u dvori te. Tek tu se moglo primijetiti da zgrada ima i stra nji prizemni trakt
na èijim su zidovima visili stakleni ormariæi s plakatima i fotografijama iz filmov
a. Pri ao sam bli e, ali ni tu nisam na ao ime kina; osvrnuo sam se i iza ièane ograde u
susjednom dvori tu ugledao djevojèicu. Upitao sam je kako se kino zove; dje-
wjèica me je iznenaðeno pogledala i rekla da ne zna. Pomirio sam se s tim da kino ne
ma imena; u tom ostravskom progonstvu kina nemaju èak ni imena.
Ponovo sam, bez ikakve odreðene namjere, pri ao zastakljenim ormariæima i tek tada sam
primijetio da je film, reklamiran plakatom i dvjema fotografijama, sovjetski fi
lm »Sud èasti«. Bio je to upravo onaj film u kojeg je junakinji na la uzor Marke ta kad
joj se prohtjelo da u mom ivotu odigra slavnu ulogu spasiteljice, film na kojeg s
u se stro e strane pozivali drugovi dok su vodili protiv mene partijsku istragu. S
ve to zgadilo mi je taj film tako da vi e nisam htio ni da èujem za njega, ali, gle,
ni ovdje u Ostravi nisam mogao izmaæi njegovu prijeteæem prstu... Pa to, ako nam se
ne sviða podignuti prst, dovoljno je da mu okrenemo leða. Tako sam i uèinio i krenuo i
z dvori ta ponovo na ulicu.
I tada sam prvi put vidio Luciju.
I la je ravno prema meni; ulazila je u dvori te kina. Za to nisam pro ao pored nje i pro
du io dalje? Je li to bila posljedica posebne besciljnosti moje etnje? Je li posebn
a kasnopopodnevna osvijetlje-nost dvori ta uèinila da sam se zadr ao jo nekoliko trenut
aka i nisam izi ao na ulicu? Ili je na to utjecala Lucijina pojava? Ali ta pojava
bila je sasvim obièna, iako je kasnije upravo to to je bila obièna djelovalo na mene
i privlaèilo me. Kako to da me je zapanjila i zaustavila odmah na prvi pogled? Zar
takvih obiènih djevojaka nisam na ostrav-skim ulicama sretao mnogo? Ili je to obièn
o bilo tako neobièno? Ne znam. Sigurno je samo to da sam zastao i gledao za djevoj
kom; iza la je bez urbe, laganim korakom, pri la zastakljenom ormariæu i promatrala fot
ografije iz »Suda èasti«. Zatim se polako otrgla od njih i kroz otvorena vrata u la u ma
lo predvorje s blagajnom. Da, sad nasluæujem, bila je to mo da upravo ta neobièna Luci
jina sporost koja me je privukla, sporost iz koje kao da je zraèila potpuna uvjere
nost da nema kamo da se
uri i da je beskorisno pru ati za neèim nestrpljivo ruke. Da, mo da me je zaista ta spo
rost puna tuge prinudila da iz daljine slijedim djevojku, da pratim kako prilazi
blagajni, kako tra i sitan novac, uzima kartu, zaviruje u salu, a zatim se okreæe i
izlazi na dvori te.
Nisam skidao pogled s nje. Stajala je leðima okrenuta meni gledajuæi preko ograde gd
je su se, ograðeni drvenim plotovima, pru ali vrtovi i seoske kuæice sve do horizonta
koji je zatvarao smeði obris otvorenog kopa rudnika. (Nikad neæu zaboraviti to dvori t
e, sjeæam se svake pojedinosti, sjeæam se ièane ograde koja je razdvajala dvori te kina o
d susjednog dvori ta, u kojem je na stepenicama to su vodile u kuæu plakala djevojèica,
sjeæam se da su te stepenice bile sa strana ograðene zidom, na èijem su ravnom dijelu
stajala dva prazna lonca za cvijeæe i sivi lavor; sjeæam se i sunca, za-èaðenog, kako s
e spu talo prema horizontu nad rudnikom.)
Bilo je deset do est, to je znaèilo da je do poèetka predstave ostalo jo deset minuta.
Lucija se okrenula i polako krenula preko dvori ta na ulicu. Po ao sam za njom; iza
mene se zatvorila slika ostravskog sela i ponovo pojavila gradska ulica. Pedeset
koraka dalje nalazio se mali trg, bri ljivo ureðen, s nekoliko klupa i malim parkom
, iza kojeg se nazirala pseudogotska graðevina od crvenih opeka. Pratio sam Luciju
; sjela je na klupu, sporost je nije ni na trenutak napu tala, gotovo bi se moglo
reæi da je èak i sjedila sporo; nije se osvrtala, nije se micala, sjedila je kao to s
e sjedi dok se èeka na operaciju ili ne to to èovjeka toliko apsorbira da se ne osvræe na
okolo, nego okreæe pogled u sebe. Mo da mi je upravo ta okolnost omoguæila da et-kam na
okolo i promatram je a da toga ne postane svjesna.
Cesto se govori o ljubavi na prvi pogled; isuvi e sam dobro svjestan toga da ljuba
v uvijek te i da sama od sebe napravi legendu i povratno od svog poèetka stvara mit;
zato neæu tvrditi da se radilo o
tako nagloj ljubavi. Neke vidovitosti u svemu tome je ipak bilo: pravu su tinu Luc
ijina biæa ili da budem sasvim precizan su tinu onoga to æe Lu-cija za mene postati sh
atio sam, osjetio, uvidio naglo i odmah; Luci ja mi je donijela samu sebe kao to
se ljudima podnose otjelovljene istine.
Promatrao sam je, primijetio sam da joj je kosa provincijskom trajnom ondulacijo
m pretvorena u bezobliènu masu kovrèica, zapazio sam ogrtaè smeðe boje, jadan i izno en pa
mo da i prekratak; gledao sam njeno neupadljivo lijepo, lijepo neupadljivo lice;
osjeæao sam da tu djevojku krase mir, jednostavnost i skromnost i da su upravo to
vrijednosti koje su mi potrebne; èinilo mi se da smo jedno drugom sasvim bliski da
obadvoje posjedujemo (iako se ne poznajemo) tajanstveni dar prirodnosti. Èinilo m
i se da je dovoljno da toj djevojci priðem, da joj se obratim i da æe se u trenutku
kad mi (konaèno) pogleda u lice morati nasmije iti, kao da se iznenada pred njom poj
avio brat koga nekoliko godina nije vidjela.
Onda je Lucija podigla glavu pogledala je uvis, na toranj sa satom (i ovaj njen
pokret zauvijek mi je urezan u sjeæanje, pokret djevojke koja ne nosi sat na ruci
i koja automatski uvijek sjeda tako da je okrenuta prema satu). Ustala je i po la
prema kinu; htio sam joj priæi; nije mi nedostajala hrabrost, ali mi je iznenada p
onestalo rijeèi. Grudi su mi, dodu e, bile pune osjeæaja, ali nisam bio u stanju ni je
dan slog da sastavim. Iduæi za djevojkom, ponovo sam se na ao u malom predvorju s bl
agajnom, iz kojeg se mogla vidjeti sala, prazna i hladna. Praznina gledali ta uvij
ek na neki naèin odbija i Lucija je zastala i u neprilici se osvrnula. U tom trenu
tku u lo je u predvorje nekoliko ljudi i nagrnulo prema blagajni. Prestigao sam ih
 i kupio kartu za omra eni film.
Djevojka je u la u gledali te: po ao sam za njom, u polupraznoj sali brojevi na ulazni
cama izgubili su svaki smisao i svatko je mogao sjesti gdje eli. U ao sam u isti re
d kao i Lucija i sjeo pored nje.
Odjeknula je tre tava muzika s istro ene ploèe, gledali te je utonulo u tamu i na platnu
su se pojavile reklame.
Lucija je morala znati da vojnik s crnim oznakama nije sluèajno sjeo pored nje, si
gurno me je primijetila i osjeæala moju prisutnost, mo da utoliko vi e to sam ja bio ko
ncentriran iskljuèivo na nju. Nisam uopæe primjeæivao to se dogaða na platnu (kakva smije
a osveta radovao sam se to film, na koji su se moralisti u vezi sa mnom pozivali,
teèe preda mnom na platnu, a ja mu ne posveæujem ni najmanju pa nju).
Konaèno je film zavr io, svjetla su se upalila, aèica gledalaca ustajala je sa svojih m
jesta. Ustala je i Lucija. Podigla je smeði ogrtaè, koji je dr ala slo en u krilu, i gur
nula ruku u rukav. Brzo sam stavio kapu da ne vidi moju o i anu glavu i bez rijeèi joj
pridr ao ogrtaè. Kratko me je pogledala, bez rijeèi, mo da je samo neprimjetno kimnula
glavom, ali nisam znao da li taj pokret znaèi zahva-ljivanje ili nema nikakva znaèen
ja. Zatim je sitnim koracima izi la iz reda. Brzo sam obukao svoj zeleni injel (bio
mi je dug i vjerojatno mi je lo e stajao) i po ao za njom. Oslovio sam je jo u gleda
li tu kina.
Imao sam osjeæaj kao da sam se u toku dva sata, dok sam sjedio pored nje i mislio
na nju, pode avao na njenu valnu du inu: odjednom sam znao s njom razgovarati, kao d
a je veæ odavno poznajem. Nisam otpoèeo razgovor nikakvom alom ni paradoksom, kako sa
m obièavao, veæ sam bio sasvim prirodan. I sam sam bio time iznenaðen jer sam do tada,
optereæen izvje taèeno æu, uvijek zamuckivao pred djevojkama.
Upitao sam je gdje stanuje, to radi, ide li èesto u kino. Rekao sam joj da radim u
rudniku, da je posao te ak, da rijetko dobivam izlaz. Prièala mi je da radi u tvorni
ci, stanuje u internatu, da u jedanaest mora biti u sobi, da u kino odlazi èesto j
er ne voli plesove. Rekao sam joj da bih rado i ao s njom u kino kad jednom bude s
lobodna. Odgovorila
je da vi e voli da ide sama. Upitao sam je da li je to zato to joj se èini da je ivot
tu an. Potvrdila je. Ni moj nije veseo, rekao sam.
Ni ta ne zbli ava ljude br e (dodu e, èesto samo prividno i varljivo) kao tu no, melankoliè
razumijevanje. Ta atmosfera smirenog sauèe æa, koja uspavljuje sve strepnje i zabrane
i podjednako je razumljiva i prostoj i prefinjenoj du i, i neukom i obrazovanom, s
igurno je najjednostavnija metoda za zbli avanje, a uz to i vrlo dragocjena. Potre
bno je, naime, odbaciti kultivirano »suzdr avanje du e«, kultivirane geste i mimiku i bi
ti jednostavan; ne znam kako mi je (iznenada, bez pripreme) uspjelo da to postig
nem, kako je to moglo uspjeti meni koji je sljepaèki trapao za svojim umjetnim lik
ovima; ne znam; gledao sam na to kao na neoèekivani poklon i èudesno osloboðenje.
Prièali smo tako o sebi, o najobiènijim stvarima; na e ispovijedi bile su kratke i kon
kretne. Stigli smo do internata i tu smo jo neko vrijeme stajali; svjetiljka je b
acala svjetlost na Luciju i ja sam gledao u njen smeði ogrtaè i milovao je, ni po li
cu ni po kosi, nego po izlizanoj tkanini toga skromnog ogrtaèa.
Sjeæam se jo i toga da se svjetiljka njihala, da su pored nas uz neugodan glasni sm
ijeh prolazile mlade djevojke i otvarale vrata internata, sjeæam se i kako sam gle
dao uvis du zida te zgrade u kojoj je Lucija stanovala, sivog i golog zida s proz
orima bez vijenaca. Sjeæam se i Lucijina lica koje je (u usporeðenju s licima drugih
djevojaka koje sam vidio u sliènim situacijama) bilo vrlo mirno, gotovo nepokretn
o, slièno licu uèenice koja stoji pred ploèom i poslu no odgovara, bez otpora i izmotava
nja, samo ono to zna, ne boreæi se ni za ocjenu ni za pohvalu.
Dogovorili smo se da Luciji javim dopisnicom kad æe mi ponovo biti odobren izlaz i
da se tada naðemo. Pozdravili smo se (bez poljupca i dodira) i ja sam se udaljio.
Poslije nekoliko koraka okrenuo sam se i vidio je kako stoji na vratima, ne
otkljuèava, kako stoji i gleda za mnom. Tek tada, kad sam se rastao od nje, odbaci
la je svoju suzdr- ljivost, i njen pogled, do tog trenutka plah, dugo me je pratio
. Zatim je podigla ruku kao netko tko nikad nikome nije mahao i ne zna mahati, z
na samo to da se pri rastanku ma e i zato se nespretno odluèio na taj pokret. Zastao
sam i takoðer joj mahnuo; gledali smo se tako, iz daljine, ponovo sam krenuo i po
novo stao (Lucija je stalno pokretala ruku) i tako sam pomalo odlazio dok konaèno
nisam za ao za ugao i izgubio je iz vida.
Od te veèeri u meni se sve promijenilo; bio sam opet nastanjen; nisam vi e predstavl
jao samo alosnu prazninu u kojoj su se, kao otpaci u opusto enoj sobi, progonila pr
edbacivanja, aljenja i optu ivanja. Soba u meni naglo je oèi æena i netko se uselio u nju
. Sat koji je u njoj mjesecima visio na zidu nepomiènih kazaljki iznenada je poèeo d
a kuca. To je bilo od ogromnog znaèaja: vrijeme, koje je do tada teklo kao ravnodu n
a rijeka od nièega nikamo ( ivio sam u pauzi), bez ikakve artikulacije, bez ikakva t
akta, poèelo je opet dobiati ljudsko oblièje, ra èlanjivati se i odbrojavati. Poèeo sam se
boriti za izlaske iz kasarne i pojedini dani pretvarali su se u preèke ljestvica
kojima sam se penjao ka Luciji.
Nikad vi e u ivotu nisam nijednoj eni posvetio toliko misli, toliko utljive upornosti
kao njoj (za to, uostalom, vi e nikad nisam imao ni toliko vremena). Niti jednoj e
ni nisam nikada bio tolika zahvalan.
Zahvalan? Za to? Lucija me je prije svega istrgla iz kruga onog alosnog horizonta
koji nas je sve
opkoljavao. I tek o enjeni Stana se, naravno, na svoj naèin probio iz ovog kruga sad
a je kod kuæe, u Pragu, imao ljubljenu enu, mogao je na nju misliti, mogao je slika
ti daleku buduænost svog braka, mogao se tje iti time da je voljen. Nije mu se, meðuti
m, moglo zavidjeti. Aktom enidbe pokrenuo je svoju sudbinu, a veæ u trenutku kad je
sjeo u vlak na povratku u Ostravu izgubio je svaku moguænost da utjeèe na nju. Tako
su tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom dosipali u njegovo poèetno spokoj stvo s
ve vi e i vi e nemira, sve vi e i vi e bespomoæne brige za ono to se u Pragu dogaða s njeg
m vlastitim ivotom od kojeg je bio odvojen i koji mu je bio nepristupaèan.
I ja sam susretom s Lucijom pokrenuo svoju sudbinu, ali je nisam gubio iz vidokr
uga. Sretao sam se s Lucijom rijetko, ali ipak gotovo redovno, i znao sam da je
u stanju da me èeka èetrnaest dana i du e a da se nakon tog prekida sretnemo kao da sm
o se rastali juèer.
Ali Lucija me nije samo oslobodila mraènog raspolo enja prouzrokovanog beznadno æu ostra
vskih ljubavnih avantura. U to sam vrijeme, dodu e, veæ znao da sam izgubio bitku, d
a crne oznake neæu zamijeniti drugima, znao sam da nema nikakva smisla da se otuðuje
m od ljudi s kojima treba da ivim zajedno dvije ili vi e godina, da nema smisla da
neprestano reklamiram svoje pravo na zacrtani ivotni put (èiju sam privilegiranost
veæ poèinjao shvaæati), ali je ova promjena stava bila ipak iskljuèivo stvar razuma i vo
lje i nije mogla da me oslobodi unutra njeg plaèa nad »izgubljenom sudbinom«. Ovaj unutr
a nji plaè Lucija je na èudesan naèin zaustavila. Bilo mi je dovoljno da je osjetim pore
d sebe s èitavim toplim krugom njena ivota, u kome problemi kosmopolitizma i intern
acionalizma, budnost i stav prema klasnom neprijatelju, sporovi oko definicije d
iktature proletarijata, politika sa svojom strategijom i taktikom i kadrovska po
litika nisu igrali apsolutno nikakvu ulogu.
Na ovim brigama (tako tipiènim za jedno doba da æe njihova terminologija ubrzo posta
ti nerazumljiva) do ivio sam brodolom, a upravo na njima sam inzistirao. Mogao sam
pred raznim komisijama navoditi na desetine razloga za to sam postao komunist, al
i ono to me je u pokretu naroèito oèaravalo, èak opijalo, bio je volan povijesti u èijoj
sam se blizini (stvarno ili samo prividno) bio na ao. Tada smo, naime, istinski od
luèivali o sudbinama ljudi i stvari, i to posebno na visokim kolama: meðu profesorima
bilo je tada malo komunista i tako su u prvim godinama visokim kolama upravljali
studenti komunisti praktièno sami, donoseæi odluke o tome tko mo e, a tko ne mo e biti
nastavnik, o reformi nastave i o nastavnim planovima. Opijenost u kojoj smo ivjel
i obièno se naziva opijenost vla æu, ali (uz malo dobre volje) mogao bih izabrati i ma
nje o tre rijeèi: bili smo opijeni povije æu; bili smo opijeni time to smo uzjahali na nj
ena leða i osjeæali je pod sobom. Sve to se, zaista, u najveæem broju sluèajeva razvilo
u odvratnu te nju za vla æu, ali (kako je sve ljudsko obièno dvostrano) u svemu tome (mo d
a najvi e kod nas mladih) bilo je i sasvim idealistièkih iluzija da s nama poèinje ona
epoha èovjeèanstva u kojoj èovjek (nijedan èovjek) neæe ostati izvan povijesti, ni pod pe
tom povijesti, nego æe njome upravljati i stvarati je.
Bio sam uvjeren da izvan kruga oko volana povijesti (koji sam, opijen, dodirivao
) nema ivota, da postoji samo ivotarenje, dosada, progonstvo, Sibir. I sad sam odj
ednom (nakon pola godine Sibira) ugledao sasvim novu i neoèekivanu moguænost ivota. P
reda mnom se otvorila zaboravljena livada obiènog ivota skrivena ispod krila povije
sti, a na njoj je stajala siroma na, jadna, a ipak ljubavi dostojna ena Lucija.
to je Lucija znala o tim velikim krilima povijesti? Jedva da je ponekad èula njihov
 um; o povijesti nije znala ni ta; ivjela je pod njom; nije te ila za njom, bila joj j
e strana; nije znala ni ta o veli-
kim i efemernim brigama, ivjela je za brige male i vjeène. I ja sam bio iznenada os
loboðen; èinilo mi se da je do la po mene da me odvede u svoj sivi raj; a korak, koji
mi je trenutak prije toga izgledao u asan, korak kojim je trebalo da »istupim iz pov
ijesti«, bio je za mene odjednom korak olak anja i sreæe. Lucija me je boja ljivo dr ala z
a lakat, a ja sam pustio da me vodi...
Lucija je bila moj siva vodilja. Ali tko je Lucija, prema stvarnim èinjenicama, uo
pæe bila?
Imala je devetnaest godina, ali u stvarnosti je, vjerojatno, bila mnogo starija,
kao to veæ bivaju starije ene kojih je ivot bio te ak i koje su iz djetinjstva naglavaè
e izbaèene ravno u ivotnu stvarnost. Rekla je da je podrijetlom iz Cheba, da je zav
r ila devetogodi nju kolu i zatim oti la na zanat. O svom domu nerado je govorila i, ak
o ga je uopæe spominjala, bilo je to na moje inzistiranje. Kod kuæe nije bila sretna
. Moji me nisu voljeli govorila je i navodila razne dokaze: majka se po drugi pu
t udala, oèuh je pio i ru no se pona ao prema njoj, jednom su je osumnjièili da je utaji
la neki novac, tukli su je. Kad je nesklad prevr io mjeru, Lucija je iskoristila p
riliku i oti la u Ostra-vu. ivjela je tu veæ godinu dana; ima prijateljice, ali vi e vo
li da izlazi sama, prijateljice odlaze na ples i dovode u internat mladiæe, a ona
to neæe. Ozbiljna je, radije ide u kino.
Da, opisala je sebe kao »ozbiljnu« i povezivala je tu osobinu s odlaskom u kino; naj
vi e je voljela ratne filmove, koji su u to vrijeme bili èesto na repertoaru; mo da za
to to su bili napeti, ali vjerojatnije zbog toga to je u njima bilo koncentrirano
mnogo patnje koja je u Luciji izazivala osjeæaje tuge i sa aljenja, osjeæaje koji su j
e po njenu uvjerenju uzdizali i uèvr æivali u »ozbiljnosti« koju je kod sebe voljela. J
om mi je prièala kako je gledala »vrlo lijep film« bio je to Dov enkov »Mièurin«. Veoma j
svidio i za to je navodila tri razloga: u filmu je, prvo, dobro prikazano kolik
o je priroda lijepa; drugo, uvijek je veoma voljela
cvijeæe; treæe, èovjek koji ne voli drveæe ne mo e biti dobar èovjek.
Ne bi, naravno, bilo ispravno pomisliti da me je kod Luci je privlaèila samo egzot
iènost njene jednostavnosti. Luciji ni jednostavnost ni nepotpuno obrazovanje nisu
smetali da me razumije. To se razumijevanje nije osnivalo ni na znanju ni na is
kustvu ni na sposobnosti da se stvar prodiskutira i razmotri, nego na dirljivoj
pa nji s kojom me je slu ala.
Sjeæam se jednog ljetnog dana. Dobio sam izlaz prije nego to je Lucija izi la iz tvor
nice, pa sam ponio knjigu, sjeo na zidanu ogradu i èitao. S èitanjem sam uopæe stajao
lo e, imao sam malo vremena a i slabe veze sa znancima u Pragu, ali sam jo kao regr
ut stavio u kovèeg tri knjige stihova koje sam stalno èitao i u kojima sam nalazio u
tjehu: bile su to pjesme Franti eka Halasa.
Te su knjige odigrale posebnu ulogu u mom ivotu, posebnu veæ zbog toga to nisam mnog
o èitao poeziju i to su to bile jedine knjige stihova koje sam istinski zavolio. Do
bio sam ih u vrijeme kad sam veæ bio iskljuèen iz Partije; Halasovo ime postalo je t
ada ponovo slavno upravo zbog toga to je vodeæi ideolog tog vremena optu io nedavno p
reminulog pjesnika za morbidnost, skepticizam, egzistencijalizam i za sve to je u
to vrijeme zvuèalo kao politièka anatema. (Knjiga u kojoj je iznio svoje nazore na èe k
u poeziju i Halasa izi la je tada u masovnom izdanju i obavezno je proraðivana na sa
stancima tisuæa omladinskih kru oka.)
Èovjek u trenucima nesreæe tra i utjehu u tome to svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih;
iako u tome ima neèeg smije nog, priznat æu: tra io sam Halasove stihove zbog toga to sa
m htio da se upoznam s nekim tko je takoðer bio ekskomuniciran. Htio sam da ustano
vim je li moj vlastiti mentalitet zaista slièan mentalitetu ekskomuniciranog; htio
sam da isku am da li mi tuga, za koju je onaj moæni ideolog izjavljivao da je nezdr
ava i tetna, mo e bar svojim poznatim zvukom pru iti neku
radost (u svojoj situaciji te ko sam mogao tra iti radost u radosti). Prije odlaska
u Ostravu posudio sam sve tri knjige od jednoga kolskog druga, poklonika lijepe k
nji evnosti, i konaèno nekako izmo-lio da ne tra i da mu ih vratim. Tako su me ti stih
ovi svuda pratili.
Kad me je tog dana Lucija na la na ugovorenom mjestu s knjigom u ruci, upitala me
je to èitam. Pokazao sam joj otvorenu knjigu. Pa to su pjesmice rekla je zaèuðeno. È
to èitam pjesmice? Slegla je ramenima i rekla: Za to? ali mislim da se zaista zaèud
 jer su za nju pjesme bile vjerojatno povezane s pojmom djeèje literature. etali sm
o èudnim ostravskim ljetom punim èaði, crnim ljetom nad kojim su umjesto bijelih oblaèiæa
plovile crne ko are s ugljenom na dugim ièarama. Primijetio sam da knjiga u mojoj ruc
i neprestano privlaèi Luciju. Kad smo do li do rijetkog gaja pod Petrvaldom i sjeli,
otvorio sam knjigu i upitao: Zanima te? Klimnula je glavom.
Nikome prije toga i nikome poslije toga nisam nikada èitao stihove; u sebi imam od
lièan osiguraè, stid, koji me spreèava da se suvi e otvaram pred ljudima, da pred drugim
a iznosim svoje osjeæaje, a kad èitam stihove, èini mi se kao da ne samo govorim o svo
jim osjeæajima nego kao da o njima govorim stojeæi na jednoj nozi. Izvjesna neprirod
nost koja le i u samim principima ritma i rime zbunila bi me kad bih morao da im s
e prepustim drukèije nego sam sa sobom.
Ali Lucija je posjedovala èarobnu moæ (nitko drugi poslije nje nije takvu posjedovao
) da svlada ovaj osiguraè i da me oslobodi tereta suzdr avanja. Pred njom sam sebi m
ogao sve dopustiti: i iskrenost, i osjeæaj, i patos.
I tako sam èitao:
Tijelo je tvoje suhi klas napu ten od zrnja to klijati neæe tijelo je tvoje kao suhi
klas
Tijelo je tvoje svitak od svile èe njom ispisano do posljednje bore tijelo je tvoje
ko svitak od svile
Tijelo je tvoje spaljeno nebo vrebajuæ u tkivu smrt mu spi tijelo je tvoje ko spal
jeno nebo
Previ e tiho je tijelo tvoje
plaè njegov treperi u mojim kapcima
tako je tiho tijelo tvoje.
Obgrlio sam Luciju preko ramena (pokrivenih tankim platnom haljine s cvjetiæima),
osjeæao sam ih pod prstima i podlegao mislima, koje su se nametale, da se stihovi t
o ih èitam (ta otegnuta litanija) odnose upravo na tugu Lucijina tijela, tihog smi
renog tijela osuðenog na smrt. Èitao sam joj i druge pjesme, pa i onu koja mi do dan
as doèarava njenu sliku i koja zavr ava trostihom:
Rijeèima kasnim ne vjerujem vjerujem utnji iznad ljepote iznad sveg je razumijevanj
a slavlje.
Odjednom sam pod prstima osjetio kako se Luci-jino rame trese, da Lucija plaèe.
Za to je zaplakala? Zbog tih stihova? Ili mo da zbog neizrecive tuge koja je izbijal
a iz melodije rijeèi i boje moga glasa? Mo da ju je povukla sveèana nerazumljivost pje
sama i to uzdizanje ju je dirnulo do suza? Ili su stihovi u njoj naprosto otkljuèa
li tajanstvenu bravu tako da se nagomilani teret odjednom prekinuo?
Ne znam. Lucija me je kao dijete zagrlila oko vrata, priljubiv i lice uza znojem n
atopljenu tkaninu zelene uniforme koja mi je stezala grudi, i plakala, plakala,
plakala.
Koliko su mi puta u toku posljednjih godina razne ene predbacivale (samo zato to n
isam bio u stanju da uzvratim njihove osjeæaje) da sam uobra en. To je besmislica, u
opæe nisam uobra en, ali iskreno reèeno, samome mi je ao to od vremena kada sam stvarno
odrastao nisam mogao uspostaviti prave odnose niti s jednom enom, to nijednu enu ni
sam, jednostavno reèeno, volio. Nisam siguran da znam uzrok ovog neuspjeha, ne zna
m je li on naprosto u nekom uroðenom nedostatku mog srca ili proistjeèe iz moje biog
rafije. Ne elim biti patetièan, ali tako je: veoma èesto vraæa mi se u sjeæanje sala u ko
joj stotina ljudi podi e ruku i tako donosi nareðenje da moj ivot bude slomljen; tih
stotinu ljudi nije slutilo da æe doæi pedeset esta godina i da æe otpoèeti postepena prom
jena situacije. Ni ta slièno nisu mogli slutiti i raèunali su na to da æe moje izopæenje b
iti do ivotno. Ne iz sa aljenja nad samim sobom, nego iz neke pakosne svojeglavosti,
koja je pratilja razmi ljanja; èesto sam mislio o ovoj situaciji i poku avao si preds
taviti to bi se, na primjer, dogodilo da sam umjesto za iskljuèenje iz Partije pred
lo en, recimo, za vje anje. Nisam nikad mogao doæi do drugog zakljuèka nego da bi i u to
m sluèaju svi podigli ruke, naroèito ako bi opæa korist od tog vje anja bila u uvodnom r
eferatu pia-vilno obrazlo ena. Od tog vremena, kad god sretnem mu karce koji bi mogl
i biti moji prijatelji ili ene koje bi mi mogle biti ljubavnice, prenosim ih u du
hu u ono doba i u onu salu i pitam se bi li podigli ruku; do sada nitko nije pro a
o na tom ispitu: svi su podizali ruku, na isti naèin kao to su je podigli (rado ili
bezvoljno, iz vjere ili iz straha) onda nji moji prijatelji i znanci. A priznajte
: te ko je ivjeti s ljudima koji bi bili spremni da vas po alju u progonstvo ili smrt
, te ko je imati povjerenja u njih, te ko je voljeti ih.
Mo da je podvrgavanje ljudi s kojima sam dolazio u dodir tako te kom imaginarnom isp
itu bilo s moje strane nepotrebno surov postupak, jer je bilo vrlo vjerojatno da
bi u mojoj blizini pro ivjeli ma-nje-vi e miran ivot bez pravog dobra i pravog zla i
da nikad ne bi pro li kroz pravu salu u kojoj se podi u ruke. Mo da æe netko èak reæi da j
moj stav imao jednu jedinu svrhu: da se u moralnoj samodo-padljivosti uzdignem
iznad ostalih. Optu ba za umi -ljenost ne bi, meðutim, bila pravedna; osobno, dodu e, ni
sam nikad podigao ruku da nekog uni tim, ali sam dobro znao da je to prilièno proble
matièna zasluga, jer mi je na vrijeme oduzeto pravo da podi em ruku. Dugo sam nastoj
ao da uvjerim samog sebe bar u to da u sliènoj situaciji ne bih podigao ruku, ali
ipak sam toliko po ten da sam se na kraju morao nasmijati samom sebi: ja jedini ne
bih podigao ruku? Ja jedini znam to je pravedno? Ah, ne, nisam u sebi na ao nikakv
u garanciju da bih bio bolji od drugih; ali to iz toga treba da pro-istekne to bi
moglo utjecati na moj odnos prema drugima? Svijest o vlastitoj slabosti ne mo e me
nikako pomiriti sa slabo æu drugih. Iz dna du e mi se gadi kada ljudi gaje jedni prem
a drugima bratske osjeæaje zato to su uzajamno utvrdili da ih povezuje ista niskost
. Ne èeznem za takvim ljigavim bratstvom.
Kako sam onda mogao tada voljeti Luciju? Razmi ljanja o kojima sam maloèas govorio n
a sreæu su kasnijeg datuma, tako da sam Luciju (u mladenaèko doba, kada sam se vi e bu
nio nego razmi ljao) mogao prihvatiti jo èistog srca i bez sumnjièenja, kao poklon; pok
lon s neba (prijaznog sivog neba). Bilo je to moje sretno doba, mo da najsretnije
u ivotu; bio sam iscrpljen, prebijen, izjeban, ali mojom se du om iz dana u dan irio
sve plaviji i plavlji mir. Smije no je to: kad bi ene, koje mi danas zamjeraju da
sam uobra en i koje me sumnjièe da veæinu ljudi smatram za budale, poznavale Luciju, n
azvale bi je s podsmijehom glupaèom i ne bi mogle shvatiti da sam je volio. A ja s
am je volio
tako da uopæe nisam podnosio pomisao da bih se s njom nekad mogao raziæi. Nikad o to
me, dodu e, nisam s Lucijom razgovarao, ali sam sasvim ozbiljno ivio u uvjerenju da
æu se njome jednom o eniti. Èak i ako mi je ponekad palo na pamet da bi to bila nerav
nopravna veza, ta nejednakost vi e me je primamljivala nego odbijala.
Trebalo bi da za tih nekoliko sretnih mjeseci budem zahvalan i na em tada njem koman
diru; podoficiri su progonili koliko su mogli, tra ili su trun je u pregibima unif
orme, rasturali nam krevete èim bi primijetili neku neravninu ali komandir je bio
pristojan. Bio je to stariji èovjek, pre-komandirali su ga k nama iz pje adijskog pu
ka i govorilo se da su ga time degradirali. Bio je, prema tome, i on o teæen i mo da g
a je to u du i mirilo s nama. Zahtijevao je, razumljivo, red, disciplinu i tu i ta
mo poneku dobrovoljnu nedjeljnu smjenu (da bi mogao pretpostavljene izvijestiti
o politièkoj aktivnosti), ali nas nikad nije nepotrebno progonio i uglavnom bez po
te koæa nam odobravao subotnje izlaske. Èini mi se da sam se tog ljeta mogao viðati s Lu
cijom èak tri puta mjeseèno.
U danima kad sam bio bez nje, pisao sam joj; napisao sam joj bezbroj pisama, raz
glednica i dopisnica. Danas vi e ne mogu sebi dobro ni predoèiti
0 èemu sam joj pisao i kako. Volio bih proèitati ta svoja pisma, a istovremeno mi j
e drago to to ne mogu; èovjek ima veliku prednost to se ne mo e sresti sam sa sobom u
mlaðem izdanju; bojim se da bih sam sebi bio odvratan i da bih poderao èak
1 ovu prièu o sebi jer bih shvatio da je svjedoèanstvo, koje o sebi ovdje podnosim,
previ e natopljeno mojim dana njim stavom, mojim dana njim pogledima. Ali koje sjeæanje
ne predstavlja istovremeno (i bezobzirno) i premazi van je starih slika novim b
ojama? Koje sjeæanje ne predstavlja istovremeno ekspoziciju dvaju lica, onog prisu
tnog i onog nekada njeg? Kakav sam zaista bio bez posredovanja dana njih uspomena to
vi e nitko neæe nikad ustanoviti. Ali uostalom da se vratim na
stvar i nije tako va no kakva su moja pisma bila; htio sam samo spomenuti to da sa
m ih Luciji napisao mnogo, a Lucija meni niti jedno.
Nisam nikako mogao privoljeti je da mi pi e; mo da sam je vlastitim pismima na neki
naèin u utkao; mo da joj se èinilo da nema o èemu da mi pi e, da æe praviti gramatièke gre
se stidjela svog nevje tog rukopisa, koji sam znao samo s potpisa na osobnoj kart
i. Nije bilo u mojoj moæi da joj objasnim da su mi upravo ta njena nevje tina i nezn
anje dragi, ne zbog toga to cijenim primitivizam zbog primitivizma, nego zato to s
am u njima vidio znak njene nedirnutosti koji mi daje nadu da æu se u Luciju ureza
ti dublje, neiz-brisivije.
Lucija mi je samo pla ljivo zahvaljivala za pisma i brzo je poèela da èezne za tim da
mi za njih neèim uzvrati; kako nije htjela da mi pi e, izabrala je umjesto pisama cv
ijeæe. Prvi put je to bilo ovako: lutali smo kroz rijetku umicu i Lucija se odjedno
m sagnula, ubrala neki cvijet (neka mi bude opro teno to ne znam kako se zvao; imao
je sitne ljubièaste latice i tanku stabljiku) i pru ila mi ga. To me je obradovalo
i nimalo nije zbunilo. Ali kad me je prilikom slijedeæeg sastanka doèekala s èitavim b
uketom, bilo me je pomalo stid.
Bile su mi dvadeset dvije godine i grèevito sam nastojao izbjeæi svemu to bi me moglo
prikazati kao feminiziranog ili nedoraslog; bilo me je stid da nosim ulicom cvi
jeæe, nisam volio da ga kupujem, jo manje od nekog dobivao. Zbunjen, napomenuo sam
Luciji da cvijeæe donose mu karci enama, a ne ene mu karcima, ali kad sam osjetio da æe z
plakati, brzo sam rekao da mi se sviða i uzeo sam buket.
Tu se ni ta nije moglo uèiniti. Cvijeæe me je od tog dana èekalo na svakom na em sastanku
i konaèno sam se pomirio s time, jer me je razoru ala spontanost tog dara i jer sam
znao koliko je Luciji bilo stalo do ovakvog naèina izra avanja svojih osjeæaja. Mo da je
to bilo zbog toga to nije znala
da ih izrazi rijeèima, to joj je nedostajala rjeèitost i u cvijeæu je vidjela izvjestan
naèin govora; ne mo da u smislu nategnute simbolike starinskih cvjetnih poruka, veæ v
i e u nekom jo starijem, nejasnijem, instinktivnijem, predjeziènom smislu. Mo da je Luc
ija, uvijek vi e utljiva nego govorlji-va, instinktivno èeznula za onim nijemim stadi
jem èovjeka, kada nije bilo rijeèi i kad su se ljudi meðusobno sporazumijevali s pomoæu
sitnih gesta: pokazali prstom drvo, nasmije ili se, dodirnuli jedan drugoga...
Bez obzira na to da li sam shvaæao ili nisam shvaæao su tinu Lucijina darivanja, ono m
e je konaèno dirnulo i probudilo u meni elju da i ja njoj ne to poklonim. Lucija je,
sve u svemu, imala tri haljine koje je nosila naizmjenièno tako da su se na i sastan
ci nizali u nekom trotaktnom ritmu. Volio sam sve te tri haljine, upravo zbog to
ga to su bile iz-no ene i ne naroèito ukusne; volio sam ih kao i njen smeði ogrtaè (krata
k i izlizanih rukava) koji sam pomilovao prije nego Lucijino lice. A ipak sam od
luèio da Luciji kupim haljinu, lijepu haljinu, mnogo haljina. Novaca sam imao dovo
ljno, nisam htio tedjeti, a prestao sam tro iti po kavanama. I tako sam jednog dana
odveo Luciju u robnu kuæu koja je prodavala konfekciju.
Lucija je najprije pomislila da smo u li samo da razgledamo stvari i promatramo lj
ude koji su kao rijeka kuljali uz i niza stepeni te. Na drugom katu stao sam pored
dugih sipki na kojima su visile haljine, a Lucija, kada je primijetila kako ih
radoznalo promatram, pri la je i poèela komentirati neke od njih. Ova je lijepa rekl
a je i pokazala na jednu, ukra enu pa ljivo iscrtanim crvenim cvjetiæima. Bilo je tu,
iskreno reèeno, malo lijepih haljina, ali tu i tamo mogla se vidjeti i poneka sasv
im zgodna. Izvukao sam jednu haljinu i pozvao prodavaèa: Da li bi gospoðica ovu mogl
a probati? Lucija bi se mo da bila usprotivila, ali pred stranim èovje-
kom, prodavaèem, nije imala hrabrosti, i tako se na la u kabini a da ni sama nije zn
ala kako.
Nakon izvjesnog vremena odgurnuo sam zavjesu i pogledao Luciju; iako haljina koj
u je probala nije nipo to bila neki ekskluzivni model, ostao sam zapanjen: njen ko
liko-toliko moderni kroj pretvorio je Luciju u potpuno novo biæe. Smijem li pogled
ati? èuo sam iza sebe prodavaèa koji je smjesta i Luciju i haljinu obasuo pravom buj
icom komplimenata. Zatim je pogledao u mene, moje oznake i upitao (iako je unapr
ijed mogao biti siguran u potvrdan odgovor) da li sam kod politièkih. Potvrdio sam
glavom. Namignuo je, nasmijao se i rekao: Imam neke stvarèice i bolje kvalitete; e
lite li pogledati? i za trenutak se pred nama pojavilo nekoliko ljetnih i jedna
ekskluzivna veèernja haljina. Lucija je probala jednu za drugom, sve su joj dobro
stajale, u svakoj je bila drukèija, a u onoj veèernjoj haljini uopæe je nisam mogao pr
epoznati.
Èvorne taèke u razvitku ljubavi nisu uvijek prouzrokovane dramatiènim dogaðajima, veæ najèe
kolnostima sasvim neupadljivim na prvi pogled. U razvitku moje ljubavi prema Luc
iji takvu su ulogu odigrale haljine. Sve do tada Lucija je za mene bila sve moguæe
: dijete, izvor nade, izvor utjehe, lijek i bijeg od samog sebe, bila je za mene
doslovno sve sve osim ene. Na a ljubav u fizièkom smislu nije prema ila granicu poljub
aca. Uostalom, i naèin na koji je Lucija ljubila bio je djeèji (zaljubio sam se u te
duge, ali nevine poljupce zatvorenim ustima, suhim ustima koja uzajamno se milu
juæi nje no prebrojavaju svoje meke nabore).
Ukratko sve do tada osjeæao sam prema njoj nje nost, nikako strast; na odsutnost str
asti bio sam tako navikao da je èak nisam bio ni svjestan; moj odnos prema Luciji èi
nio mi se tako lijep da mi uopæe nije palo na pamet da u svemu tome ne to nedostaje.
Sve je bilo harmonijski suglasno: Lucija njene samostanski sive haljine i moj s
amostanski nevini odnos prema njoj. U trenutku kad je Lucija obukla drukèiju halji
nu, ovo ravnote no sta-
nje bilo je iznenada poremeæeno; Lucija je izmakla mojim predod bama o njoj. Shvatio
sam da su pred njom i druge moguænosti i da osim lika provincijske djevojke ive u
njoj i drugi likovi. Odjednom sam je ugledao kao lijepu enu pravilnih tjelesnih p
roporcija, koje se noge primamljivo ocrtavaju pod dobro skrojenom suknjom, enu ko
je neupadljivost smjesta nestaje èim obuèe haljinu izrazitih boja i dobrog kroja. Bi
o sam potpuno omamljen tim iznenada otkrivenim tijelom.
Lucija je stanovala u internatu u sobi s jo tri djevojke; posjeti u internatu bil
i su dopu teni samo dva puta tjedno, i to samo po tri sata, od pet do osam, pri èemu
se posjetilac morao upisati u knjigu kod vratara, predati legitimaciju i pri od
lasku se opet javiti. Osim toga, sve tri djevojke s kojima je Lucija dijelila so
bu imale su mladiæe (po jednog ili vi e) i sve su imale potrebu da se s njima sastan
u u intimnosti internatske sobe tako da su se vjeèito svaðale, mrzile i predbacivale
jedna drugoj svaku minutu za koju bi se osjeæale o teæene. Sve je to bilo tako neugod
no (ako ne i odvratno) da nikad nisam ni poku ao da posjetim Luciju u njenu domu.
Znao sam, meðutim, i to da æe otprilike za mjesec dana sve tri djevojke otputovati n
a trotjedni dobrovoljni rad na selo. Rekao sam Luciji da bih htio da to iskorist
imo i da se za to vrijeme sastajemo kod nje. Izgleda da to nije eljela; rastu ila s
e i rekla da vi e voli da seta sa mnom. Èeznem za tim da budem s njom negdje gdje na
s nitko i ni ta neæe smetati i gdje æemo se moæi koncentrirati samo na sebe, rekao sam i
dodao da elim i da vidim kako ivi. Lucija mi se nije znala oduprijeti i do danas
se sjeæam koliko sam bio uzbuðen kad se konaèno suglasila s mojim prijedlogom.
10
Bio sam u Ostravi veæ gotovo godinu dana i u poèetku nepodno ljiv ivot u vojsci postao
je za to vrijeme ne to sasvim normalno i obièno; bio je, dodu e, neprijatan i naporan,
ali ipak mi je uspijevalo da u svemu tome ivim, naðem nekoliko drugova i èak i da bu
dem sretan. Bilo je to divno ljeto (drveæe je bilo èaðavo, ali mi je ipak izgledalo pr
ekrasno zeleno kad sam ga gledao oèima osloboðenim rudnièke tame), ali, kako se to veæ d
ogaða, u svakoj sreæi uvijek se krije i klica nesreæe. Tu ni dogaðaji te jeseni imali su s
voj zaèetak u tom zelenocrnom ljetu.
Poèelo je sa Stanom. O enio se u o ujku i veæ za nekoliko mjeseci poèele su mu stizati vij
esti kako mu se ena vucara po barovima; postao je uznemiren, pisao je eni pismo za
pismom i odgovori koje je dobivao bili su umirujuæi. Nakon toga (napolju je veæ oto
plilo) posjetila ga je u Ostravi majka; proveo je s njom èitavu subotu i vratio se
u kasarnu blijed i utljiv. Najprije nije ni ta htio reæi jer ga je bilo stid, ali se
sutradan povjerio Honzi a zatim i ostalima, tako da su ubrzo svi saznali sve. K
ad je Stana ustanovio da svi znaju, poèeo je govoriti otvoreno, svakodnevno i goto
vo neprestano, da mu se ena kurva i da æe otiæi u Prag i zavrnuti joj vrat. Odmah je
oti ao do komandira i zatra io dva dana dopusta, ali komandir je oklijevao da mu ih
odobri jer su upravo u to vrijeme poèele iz rudnika i kasarne stizati albe na Stanu
zbog raznih postupaka, posljedica njegove ljutnje i razdra eno-sti. Stana je nako
n toga zamolio za dopust od dvadeset èetiri sata, i komandir se smilovao i pustio
ga. Stana je otputovao i vi e ga nikad nismo vidjeli. to se s njim dogodilo, znam s
amo iz prièe.
Doputovao je u Prag, na ao enu (nazivam je enom, a bila je to devetnaestogodi nja djev
ojka) i
I
ona mu je bez izmotavanja (mo da i sa zadovoljstvom) sve priznala; poèeo je da je tuèe
, branila se, poku ao je da je udavi i konaèno je udario bocom po glavi; djevojka se
sru ila na pod i ostala nepokretna. Stana se smjesta otrijeznio, upla io i pobjegao
: na ao je nekako neku kolibu u Kru nim gorama i tu ivio u strahu i èekujuæi kad æe ga pro
i objesiti zbog ubojstva. Prona li su ga tek nakon dva mjeseca, ali mu nisu sudili
zbog ubojstva, nego zbog dezertiranja. Njegova ena se, naime, brzo nakon njegova
odlaska osvijestila i, ne raèunajuæi kvrgu na glavi, pro la bez ikakvih posljedica. D
ok je sjedio u vojnom zatvoru, razvela se od njega i danas je supruga jednoga po
znatog pra kog glumca kojeg ponekad idem gledati samo radi uspomene na starog drug
a, koji je tako tu no zavr io. Poslije vojske ostao je da radi u rudniku, prilikom j
edne nesreæe na radu izgubio je nogu i nakon lo e izvedene amputacije umro.
To ensko, koje se danas navodno posebno istièe u boemskim krugovima, nije donijelo
nevolju samo Stani, nego i svima nama. Bar nam je tako izgledalo, iako je te ko us
tanoviti je li izmeðu skandala sa Staninim nestankom i kontrole iz ministarstva ko
ja je ubrzo nakon toga stigla u na e kasarne zaista postojala (kako su svi vjerova
li) neka uzroèna veza. Bilo kako bilo, na je komandir bio smijenjen i na njegovo je
mjesto do ao jedan mlad oficir (mogao je imati najvi e dvadeset pet godina) i s nje
govim dolaskom sve se izmijenilo.
Rekao sam da je imao oko dvadeset pet godina, ali je izgledao jo mlaði, izgledao je
kao djeèak; zbog toga je jo vi e nastojao da mu nastup bude to efektniji i da ulijeva
po tovanje. Prièalo se o njemu da svoje nastupe uvje bava pred ogledalom i uèi napamet.
Nije vikao, govorio je suho i s najveæim mirom nam davao na znanje da nas sve sma
tra za zloèince: Znam da biste me najradije vidjeli kako visim reklo nam je to dij
ete prilikom svog prvog nastupa samo to æete, ako netko treba da visi, to æete biti v
i, a ne ja.
Ubrzo je do lo do novih sukoba U sjeæanje mi se urezao najvi e sluèaj s Èenekom, mo da zato
o nam je izgledao posebno zabavan. Ne mogu da se suzdr im i da ga ne spomenem. Za
godinu dana koliko je bio u vojsci, Èenek je izradio mnogo velikih zidnih slikarij
a koje su kod prethodnog komandira uvijek nailazile na priznanje. Èenek je, kako s
am veæ prièao, slikao najradije i ku i husitske ratnike; da bi razveselio drugove, svoj
e slike je èesto dopunjavao nagim enama koje su, kako je obja njavao komandiru, simbo
lièki predstavljale Slobodu i Domovinu. I novi komandir htio je da iskoristi Èenekov
talent, pozvao ga je i zatra io da naslika ne to i u prostoriji u kojoj su odr avani
satovi politièkog odgoja. Tom prilikom mu je rekao neka ovog puta zaboravi i ku i vi e
se »usmjeri kao sada njosti«, da bi na slici trebalo da se vidi Crvena armija, njena t
ijesna povezanost s na om radnièkom klasom i posebno njena zasluga za pobjedu socija
lizma u veljaèi. Èenek je rekao: »Razumijem!« i bacio se na posao; nekoliko dana crta
o je na podu na velikim komadima bijela papira, koje je nakon toga cavliæima uèvrsti
o na èeoni zid prostorije. Kad smo prvi put ugledali sliku (visoku metar i po i iro
ku najmanje osam metara), ostali smo bez daha: u sredini je, u herojskoj pozi, s
tajao toplo obuèeni sovjetski vojnik, s automatom i u krznenoj kapi s poklopcima z
a u i, a oko njega u krugu motalo se osam nagih ena. Dvije su stajale pored njega,
ko-ketno ga gledajuæi, dok ih je on obgrlio oko ramena i raskala eno se smijao; osta
le enske stajale su naokolo, gledale ga, pru ale prema njemu ruke ili naprosto samo
stajale (jedna je èak le ala), izla uæi svoje lijepe oblike.
Èenek je stao pred sliku (èekali smo da doðe po-litruk i bili smo sami u prostoriji) i
odr ao nam otprilike ovakvo predavanje: dakle, ova ovdje, tu desno od ser anta, to
je Alena, momci, to je bila prva cura koju sam imao, upecala me je kad sam imao e
snaest godina, a inaèe je ena oficira tako ^a j°j je tu pravo mjesto. Naslikao sam je
onako
kako je izgledala onda, danas je sigurno veæ prilièno propala, ali u to se vrijeme o
dlièno dr ala i naroèito je kukove, kako vidite, imala dobre (pokazao ih je prstom). K
ako je odostrag bila mnogo ljep a, naslikao sam je jo jednom ovdje (oti ao je do kraj
a slike i prstom pokazao nagu enu koja je, okrenuv i stra njicu sali, kao nekamo odla
zila). Njenu kraljevsku stra njicu vidite mo da malo uveæanu, ali to je upravo ono to n
am se sviða. Ja sam tada bio skroz--naskroz blesav, dobro se sjeæam koliko je voljel
a da je tuku po toj stra njici, a ja, budala, nikako to nisam mogao shvatiti. Jedn
om, bio je Uskrs, ona je neprestano mljela da ne zaboravim ponijeti pletenicu*,
a kad sam do ao, rekla je: e sad istuæi curicu, istuæi curicu, dobit æe obojeno jaje; ja
sam je simbolièno udario preko suknje, a ona na to zar je to neki udarac, zadigni
lijepo curici suknju, pa sam morao da joj dignem suknju, svuèem gaæice, ali sam je,
budala, i dalje samo onako simbolièno pljeskao, a ona se naljutila i vrisnula hoæe li
po teno udariti ili neæe , idiote! Bio sam jednostavno, blesav. Zato je ova (pokazao
je enu s lijeve strane ser anta), Lojzka, koju sam imao kad sam veæ bio iskusniji, im
ala malene grudi (pokazao je), dugaèke noge (pokazao je) i vrlo lijepo lice (i to
je pokazao), a bili smo na istoj godini studija. Ovo je na model iz kole, nju znam
napamet i dvadeset drugih momaka takoðer je zna napamet jer je uvijek stajala usr
ed razreda i na njoj smo uèili slikati ljudsko tijelo, ali je nitko od nas nije ni
 dotakao, majèica ju je uvijek èekala pred kolom i odmah vodila kuæi; ona nam se, neka
joj bog oprosti, pokazivala samo èasno i po teno, drugovi dragi. Ova ovdje, meðutim, b
ila je prava kurva, gospodo, (pokazao je enu koja se protezala na nekom stilizira
nom kamenu) priðite
* Prema jednom starom narodnom obièaju, u Èe koj se na Uskrs pletu pletenice od slame
kojima mladiæi proganjaju djevojke, a one treba da se otkupe pisanim jajem. (Prev.
)
bli e (pri li smo), vidite li ovu taèku na trbuhu? To je o iljak od cigarete, i to joj j
e navodno uèinila neka ljubomorna enska s kojom je imala odnose, jer ova je dama, g
ospodo, sjedila na dvije stolice, za nju je seks bio kao harmonika, gospodo, u t
aj bi seks stalo sve na svijetu, stali bismo i svi mi ovdje, komplet kakvi jesmo
, s na im suprugama, djevojkama, s na om djecom i pradjedovima ...
Èenek je bio oèigledno stigao do najboljeg dijela svog predavanja, ali u tom je tren
utku u ao u prostoriju politruk te smo morali sjesti. Politruk se veæ bio navikao na
Èenekove slikari je jo za vrijeme starog komandira i nije obratio pa nju ni na tu na
jnoviju sliku, veæ je poèeo naglas èitati neku bro uru u kojoj su bile podrobno razraðene
razlike izmeðu socijalistièke i kapitalistièke armije. U nama je jo uvijek odzvanjalo Èen
ekovo izlaganje i tako smo se svi prepustili slatkom sanjarenju dok se u prostor
iji nije iznenada pojavio djeèak komandir. Bio je oèigledno do ao s namjerom da kontro
lira nastavu, ali prije nego to je stigao da primi politrukov raport i izda nareðen
je da se produ i s predavanjem umalo se nije sru io od pogleda na sliku u proèelju; pr
ekinuo je politrukovo izlaganje i navalio na Èene-ka da objasni to ta slika predsta
vlja. Èenek je skoèio, stao ispred slike i izrecitirao kao navijen: Ova slika alegor
ijski prikazuje ulogu Crvene armije u borbi na eg naroda; ovdje je (pokazao je ser a
nta) prikazana Crvena armija; pored nje je simbolièki prikazana (pokazao je enu ofi
cira) radnièka klasa, a s druge strane (pokazao je kolegicu sa studija) simbol Vel
jaèe. Ovdje su, zatim (pokazivao je redom ostale dame) simboli slobode, pobjede, j
ednakosti; ovdje se vidi (pokazao je enu oficira okrenutu leðima) bur oazija kako odl
azi s pozornice povijesti.
Èenek je zavr io svoje izlaganje, a komandir je izjavio da slika znaèi uvredu za Crven
u armiju i da je treba smjesta ukloniti, dok æe Æenek sa svoje strane povuæi odreðene ko
nsekvence. Upitao sam se (upola glasa) za to. Komandir me je èuo i upitao
7 Sala............... _........_................._......................... ____
___ ............................ *-.-»
imam li to napomenuti. Ustao sam i rekao da se meni slika sviða. Komandir je odgovo
rio da u to bez daljnjeg vjeruje, jer je to slika za onaniste. Rekao mu da je i
Mvslbek slikao Slobodu u liku nage ene, a da je Ale rijeku Jizeru nacrtao èak kao tr
i nage ene; tako su slikali majstori svih vremena.
Djeèak komandir me je nesigurno pogledao i ponovio nareðenje da se slika smjesta ukl
oni. Meðutim, mo da nam je zaista uspjelo da ga zbunimo, jer nije kaznio Èeneka; ipak,
zamrzio ga je, a i mene zajedno s njim. Èenek je ubrzo disciplinski ka njen, a odma
h zatim i ja.
Bilo je to ovako: na a je èeta radila na jednom udaljenom kraju kasarne pijucima i l
opatama; lijeni desetar nije nas naroèito pa ljivo nadziravao, tako da smo se èesto up
u tali u razgovor, oslonjeni o svoj alat, i nismo ni primijetili da nam se pribli io
djeèak komandir i da nas promatra. Postali smo toga svjesni tek kad smo èuli njegov
strogi glas: Vojnik Jahn, k meni! Energièno sam zgrabio lopatu i krenuo da stanem
mirno preda nj. Tako vi zami ljate rad? upitao me je. Vi e se zaista ne sjeæam to sam
mu odgovorio, ali sigurno nisam bio drzak jer zaista nisam imao namjeru da ote ava
m sebi ivot u kasarni i da iz èista mira nahu kam protiv sebe èovjeka koji je imao apso
lutnu vlast nada mnom. Nakon mog sasvim beznaèajnog i vi e zbunjenog odgovora njegov
je pogled, meðutim, otvrdnuo, a onda mi je naglo pri ao, munjevito me uhvatio za ru
ku i zavrnuo je perfektno nauèenim d iju-d icu-zahvatom. Zatim me je oborio i dr ao nepo
miènog na tlu (nisam se branio, samo sam se èudio). Je li ti dosta? rekao je glasno,
tako da ga svi izdaleka èuju. Odgovorio sam da mi je dosta. Naredio mi je da usta
nem, a zatim pred postrojenom èetom izjavio: Vojnika Jahna ka njavam sa dva dana zat
vora. Ne zbog toga to se prema meni drsko pona ao. Njegovu drskost, kako ste vidjel
i, suzbio sam vlastitim rukama. Odsjedit æe dva dana zbog zabu avanja, a vama æu slije
deæi put slièno zapapriti. Nakon toga se okrenuo i razmetljivo udaljio.
98 .
Tada prema njemu nisam mogao ni ta osjeæati osim mr nje, a mr nja baca preo tru svjetlost,
pod kojom predmeti gube svoju plastiènost. Komandira sam smatrao naprosto osvetol
jubivim i podmuklim takorom, ali danas u njemu vidim prije svega èovjeka koji je bi
o mlad i poku avao da glumi. Mladi ljudi nisu krivi to glume; nespremni su baèeni u g
otov svijet i moraju se pona ati kao spremni. Zato brzo prihvaæaju oblike, uzore i p
rimjere koji im se sviðaju, koji im pristaju, koji im odgovaraju i glume.
I na komandir bio je tako nespreman postavljen pred na u jedinicu koju uopæe nije bio
u stanju razumjeti; znao je, meðutim, da se snaðe jer su mu knjige koje je èitao i ra
zgovori koje je slu ao pru ili veæ gotovu masku za analogne situacije: hladnokrvni jun
ak krimiæa, mladiæ eljeznih ivaca koji kroti bandu zloèinaca, ni govora o patetici, samo
ledeni mir, efektan suhi humor, samopouzdanje i vjera u snagu vlastitih mi ica. to
je vi e bio svjestan da mu je pojava djeèaèka, to se sa vi e fanatizma u iv-ljavao u ulog
u èeliènog natèovjeka, to se sa vi e ara pred nama producirao.
Ali zar sam se s takvim nezrelim glumcem tada prvi put sreo? Kad su me u sekreta
rijatu saslu avali zbog razglednice, imao sam ne to vi e od dvadeset godina, a moji is
tra itelji godinu ili dvije vi e. I oni su, prije svega, bili djeèaci koji su svoja ne
spremna lica prekrili maskom koja im se èinila najpogodnija, maskom asketski tvrdo
g revolucionara. A Marketa? Zar nije donijela odluku da igra ulogu spasiteljice,
ulogu èak preuzetu iz lo eg sezonskog filma? A to da ka em za Zemaneka, odjednom nadah
nutog sentimentalnim patosom moralnosti? Zar to nije bila gluma? A ja? Zar nisam
igrao èak nekoliko uloga u koje sam naizmjenièno smu eno uskakao dok me nisu uhvatili
?
Mladost je u asna; to je pozornica po kojoj u visokim koturnama i u naj razlici ti
j im kostimima hodaju djeca (navodno: nevina djeca!) i izgovaraju nauèene rijeèi ko
je tek napola razumiju, ali kojima su fana-
7* ... _...................
tièki odana. I povijest je stra na, jer se tako èesto pretvara u igrali te za nezrele: i
grali te nezrelog Nerona, igrali te nezrelog Napoleona, igrali te fana-tizirane mase d
jece kojih se imitirane strasti i primitivno postavljene uloge neoèekivano pretvar
aju u katastrofalno stvarnu stvarnost.
Kad razmi ljam o tome, u mislima mi se ru i sav utvrðeni poredak vrijednosti i osjeæam d
uboku mr nju prema mladosti i obratno, neko paradoksalno pra tanje svim zloèincima u p
ovijesti, u èijem zloèinstvu vidim odjednom samo stra nu samovolju nezrelosti.
I kad se veæ sjeæam svih nezrelih, u mislima mi se uvijek pojavi Aleksej; i on je ig
rao svoju veliku ulogu, koja je prema ivala njegov razum i iskustvo. Imao je ne to z
ajednièko s komandirom: i on je izgledao mlaði nego to je bio, ali njegova je mladost
(za razliku od komandira) bila neprivlaèna mr avo tijelo, kratkovidne oèi pod debelim
staklom naoèala, bubuljièavo (uvijek pubertetsko) lice. Bio je pitomac pje adijske of
icirske kole, ali je iznenada li en èina i premje ten meðu nas. Otpoèeli su, naime, èuveni
litièki procesi i u mnogim dvoranama (partijskim, sudskim, policijskim) neprestano
su se podizale ruke, li avajuæi optu ene povjerenja, èasti i slobode; Aleksej je bio si
n visokog funkcionera, komunista, nedavno uhap enog.
Pojavio se jednog dana meðu nama i dodijeljen mu je Stanin opustjeli krevet. Proma
trao nas je slièno kao to sam u poèetku i ja gledao svoje novo dru tvo. Dr ao se zatvoren
o i kad su ostali ustanovili da je èlan Partije (jo nije bio iskljuèen), poèeli su pazi
ti to govore.
Kad je Aleksej u meni prepoznao biv eg èlana Partije, postao je prema meni malo otvo
reniji; povjerio mi je da mora po svaku cijenu izdr ati to veliko isku enje koje mu
je ivot donio i nikad ne izdati Partiju. Zatim mi je proèitao pjesmu koju je napisa
o (iako, navodno, prije toga nikad nije pisao pjesme) kad je saznao da æe biti pre
mje ten meðu nas. Bili su u njoj i ovakvi stihovi:
inn
Mo ete me, drugovi, proglasiti za psa i pljuvati, ja æu takav, kao pas popljuvan vje
rno u stroju s vama stajati.
Razumio sam ga, jer sam se i sam prije godinu dana tako osjeæao. Danas me je sve t
o mnogo manje boljelo moja vodilja u svakida njicu, Lucija, odvela me je iz sredin
e u kojoj su se tako patili i oèajavali razni Alekseji.
11
Za èitavo vrijeme dok je djeèak komandir uvodio u na oj jedinici novi poredak, mislio
sam samo na to da li æe mi uspjeti da dobijem izlaz; Lucijine su drugarice otputov
ale na radnu akciju, a ja veæ mjesec dana nisam kroèio iz kasarne; komandir je dobro
zapamtio moje lice i ime, a to je ono najgore to se èovjeku mo e dogoditi u vojsci.
Gdje je god stigao, davao mi je na znanje da je svaki trenutak moga ivota zavisan
o njegovoj volji. S izlazima stvar je i inaèe stajala lo e; odmah u poèetku saopæio nam
je da æe izlaz dobivati samo oni koji budu redovno sudjelovali u nedjeljnim dobro
voljnim smjenama; stoga smo sudjelovali svi. Bio je to bijedan ivot, iz mjeseca u
mjesec svaki dan u jami, a kad bi netko èak i dobio subotom izlaz do dva noæu, i ao j
e na nedjeljni rad neispavan i motao se po oknu kao mjeseèar.
I ja sam poèeo odlaziti na nedjeljni rad, ali to mi, naravno, nije bila nikakva ga
rancija da æu dobiti izlaz, jer je lo e namje ten krevet ili bilo kakav sitni prekr aj m
ogao lako obezvrijediti sve nedjeljne zasluge. Vlast i samoljublje se, meðutim, ne
manifesti-
L
raju samo okrutno æu, veæ (iako rijetko) i milosrðem. Djeèaku komandiru po svoj je prilici
dobro èinilo da se nakon vi e tjedana poka e i milostiv, i ja sam u posljednji èas, dva
dana prije povratka Lucij inih drugarica, dobio dozvolu za izlazak iz kasarne.
Bio sam uzbuðen dok me je u portirnici internata starica u naoèalima upisivala u reg
istar posjetilaca, Jkad mi je konaèno dopustila da poðem stepeni tem na èetvrti kat i ka
d sam pokucao na vrata na samom kraju dugog hodnika. Vrata su se otvorila, ali j
e Lucija ostala skrivena iza njih tako da sam vidio samo praznu sobu, koja na pr
vi pogled uopæe nije lièila na internatsku spavaonicu. Uèinilo mi se da sam se na ao u p
rostoriji pripremljenoj za neki vjerski obred: na stolu je blistao buket zlatnih
narcisa, pored prozora uzdizala su se dva velika fikusa, a sve u sobi (stol, kr
eveti, pod, slike) bilo je okiæeno zelenim granèicama (asparagusa, kako sam kasnije
ustanovio), kao da se oèekuje dolazak Isusa Krista na magarcu.
Privukao sam Luci ju k sebi (neprestano se skrivala iza otvorenih vrata) i polju
bio je. Bila je u crnoj veèernjoj haljini i cipelicama s visokim potpeticama koje
sam joj kupio istog dana kada i haljinu. Stajala je meðu svim tim sveèanim zelenilom
kao sveæenica.
Zatvorili smo za sobom vrata i tek tada sam postao svjestan da se zaista nalazim
u obiènoj inter-natskoj sobi i da pod tim zelenim dekorom nema nièega osim èetiri elje
zna kreveta, èetiri dotrajala noæna ormariæa, stola i tri stolice. Ali to nije moglo u
manjiti osjeæaj odu evljenja koji me je obuzeo u trenutku kada je Lucija otvorila vr
ata; nakon mjesec dana dobio sam nekoliko sati slobode, ali ne samo to: prvi put
nakon godinu dana na ao sam se u maloj prostoriji. Zapljusnuo me je opojni dah in
timnosti i estina tog daha gotovo me oborila.
Prilikom svih dosada njih etnji s Lucijom otvoreni prostor neprestano me je podsjeæao
na kasarnu i moju gorku sudbinu; svuda prisutni slobodni zrak
vezao me je nevidljivim konopcima za vrata na kojima je pisalo »Slu imo narodu«. Èinilo
mi se da nigdje nema mjesta gdje bih na trenutak mogao prestati da »slu im narodu«; pu
nu godinu dana nisam bio u maloj privatnoj sobi.
Odjednom sam se na ao u potpuno novoj situaciji; èinilo mi se da æu tri sata biti apso
lutno slobodan; mogao sam, na primjer, bez straha zbaciti sa sebe (suprotno svim
vojnim propisima) ne samo kapu i opasaè nego i bluzu i hlaèe, cipele, sve, i mogao
sam eventualno, ako mi se svidi, tu odjeæu i tresnuti o zemlju i zgaziti; smio sam
raditi to mi padne na pamet i nitko me nije mogao vidjeti. U sobi je, osim toga,
bilo ugodno toplo i ta toplina i sloboda udarile su mi u glavu kao alkohol; uhv
atio sam Luciju, zagrlio je, ljubio i odnio na zelenilom okiæenu postelju. Te granèi
ce na postelji (pokrivenoj jeftinim sivim pokrivaèem) posebno su me uzbuðivale. Nisa
m ih mogao drukèije protumaèiti nego kao svadbene simbole; pomislio sam (i to me je
dirnulo) kako kroz Lucijinu jednostavnost podsvjesno izbijaju prastari narodni o
bièaji, kao elja da se rastane sa svojim djevièanstvom uz sveèani ritual.
Tek nakon nekoliko trenutaka postao sam svjestan da Lucija, iako mi uzvraæa poljup
ce i zagrljaje, ipak u svemu pokazuje izvjesnu suzdr ljivost. Njena su usta, iako
su me eljno ljubila, ipak ostala zatvorena; privijala se uza me èitavim tijelom, al
i kad sam joj zavukao ruku pod haljinu da osjetim pod prstima njeno tijelo, otrg
la se. Shvatio sam da je spontanost, kojoj sam se bla eno i slijepo htio prepustit
i zajedno s njom, jednostrana; sjeæam se da sam u tom trenutku (bilo je to mo da sve
ga pet minuta nakon mog dolaska u Lucijinu sobu) osjetio kako mi se u oèima skuplj
aju suze razoèaranja.
Sjedili smo jedno uz drugo (gnjeèeæi pod sobom jadne zelene granèice) i poèeli prièati o n
eèemu. Nakon izvjesnog vremena (razgovor je bio sasvim obièan) ponovo sam poku ao da z
agrlim Luciju, ali se nije dala; zapoèela je borba, ali odjednom mi je sinulo da t
o nije lijepa ljubavna borba, nego rvanje
koje na u vezu punu nje nosti pretvara u ne to ru no, jer se Lucija branila istinski, od
luèno, gotovo oèajno; bila je to prava borba, a ne ljubavna igra, i zato sam se brzo
povukao.
Nastojao sam da Luciju uvjerim rijeèima; rasprièao sam se; govorio sam vjerojatno o
tome koliko je volim i kako ljubav tra i da se ljudi potpuno predaju jedno drugom.
Sigurno nisam govorio ni ta originalno (ta ni moj cilj nije bio nimalo originalan
), ali bez obzira na otrcanost argumentacija je bila neoboriva i Lucija nije ni
poku ala da je obori. Umjesto toga samo je utjela ili govorila: Molim te, ne, molim
te, ne! ili Ne danas, ne danas ... poku avajuæi istovremeno (dirljivo nevjesto) pre
vesti razgovor na druge teme.
Ponovo sam nasrnuo na nju; ta ona ne spada u one djevojke koje èovjeka najprije na
dra e, a onda ga ismiju; ta nije bezosjeæajna i zla ... opet sam je zagrlio i opet j
e poèela kratka i sumorna borba koja me je (opet) ispunila osjeæajem da èinim ne to ru no,
jer je bila gruba i u njoj nije bilo ni najmanjeg traga ljubavi. U tim trenucim
a kao da je zaboravljala da se pored nje nalazim ja, kao da sam se pretvarao u n
ekog potpuno stranog.
Prekinuo sam napad i odjednom mi se uèinilo da shvaæam za to mi se Lucija opire; gospo
de, kako to nisam odmah shvatio? Ta Lucija je jo dijete, sigurno se boji ljubavi,
nevina je, pla i se, pla i se nepoznatog. Smjesta sam odluèio da iz svojih postupaka
izbacim nasrtljivost koja je mo da pla i, da budem nje an, blag, da uèinim da se ljubavn
i èin nimalo ne razlikuje od na ih uobièajenih milovanja, da bude samo jedna od nje nost
i. Prestao sam navaljivati i poèeo se maziti. Ljubio sam je i milovao (trajalo je
to u asno dugo i odjednom je prestalo da me raduje, jer je milovanje bilo samo var
ka i sredstvo), mazio sam se tako s Lucijom (neiskreno i smi ljeno) i nastojao sam
da je uz put neprimjetno polo im na krevet. To mi je èak i uspjelo; milovao sam joj
grudi (tome se Lucija nije nikad opirala); govorio sam joj kako elim da milujem èi
tavo njeno tijelo,
jer to tijelo je ona, hoæu da budem nje an prema njoj cijeloj; zatim mi je uspjelo i
da joj malo podignem suknju i da je poljubim desetak, dvadesetak centimetara iz
nad koljena, ali dalje nisam stigao. Kad sam poku ao da pomaknem glavu dalje prema
Lucijinu krilu, upla eno se trgla i skoèila s kreveta. Pogledao sam je i na njenu l
icu vidio neku grèevitu napetost, izraz koji jo nikad nisam primijetio.
Lucija, Lucija, je li te stid zato to je u sobi svjetlo? eli li mrak? upitao sam je
, a ona se uhvatila za moje pitanje kao utopljenik za slamku i potvrdila da se s
tidi zbog svjetlosti. Oti ao sam do prozora da spustim rolete, ali Lucija je rekla
: Ne, nemoj! Ne spu taj rolete! Za to? upitao sam. Bojim se rekla je. Èega se boj
ka ili svjetlosti? upitao sam.
Nije odgovorila, zaplakala je.
Njen me otpor nimalo nije ganuo, izgledao mi je besmislen, nepotreban, nepraveda
n; muèio me je, nisam ga mogao shvatiti. Upitao sam je da li^e brani zato to je nev
ina, da li se pla i bolova koje æe joj to nanijeti. Na svako takvo pitanje poslu no je
odgovarala potvrdno, jer je u njemu vidjela argument za sebe. Obja njavao sam joj
kako je to divno to je djevojka i to æe sve upoznati upravo sa mnom, èovjekom koji je
voli. Zar se ne veseli to æe po pravom biti moja ena? Rekla je da, veseli se tome.
novo sam je zagrlio, ali se i dalje branila. Jedva sam svladavao bijes. Za to se o
pi-re ? Molim te, drugi put, ja hoæu, ali drugi put, slijedeæi put, sada ne rekla je.
A za to ne danas? Danas ne odgovorila je Ali za to? Molim te, danas ne. Ali kada?
bro zna da je ovo posljednja prilika da budemo sami zajedno, preksutra se vraæaju t
voje drugarice. Gdje æemo onda biti sami? Ti æe veæ ne to pronaæi rekla je. Dobro
se ja æu ne to pronaæi, ali mi obeæaj da æe tamo poæi sa mnom, jer te ko da æe to biti t
a soba kao ova tvoja. Ne smeta rekla je ne smeta, poæi æu kamo god
bude htio. U redu, samo mi obeæaj da æe tada biti moja, da se neæe opirati. Da, re
Obeæava ? Da.
Shvatio sam da je obeæanje jedino to tog dana mogu dobiti od Lucije. Bilo je to mal
o, ali ipak ne to. Nastojao sam da potisnem neraspolo enje i ostatak vremena proveli
smo razgovarajuæi. Kad sam odlazio, otresao sam s uniforme granèice aspa-ragusa, po
milovao Luciju po obrazu i rekao da neæu misliti ni na to drugo osim na na slijedeæi s
astanak
i nisam lagao.
12
Nekoliko dana poslije sastanka s Lucijom (bio je ki an jesenski dan) vraæali smo se
poslije rada u stroju u kasarnu; cesta je bila puna rupa, sada pretvorenih u dub
oke lokve. Bili smo uprskani blatom, umorni, mokri i eljni odmora. Veæina za poslje
dnjih mjesec dana nije imala niti jednu slobodnu nedjelju. Ali djeèak komandir nar
edio je da nas postroje odmah poslije ruèka i obavijestio nas da je za vrijeme pop
odnevne inspekcije na ih soba ustanovio da su neuredne. Zatim nas je predao podofi
cirima i naredio im da nam za kaznu produ e stro-jevu obuku za dva sata.
Kako smo bili vojnici bez oru ja, na a strojeva i borbena obuka bila je bez ikakva s
misla; nije imala nikakve druge svrhe osim da nam upropasti vrijeme. Sjeæam se kak
o smo jednom za vlade djeèaka komandira morali èitavo poslijepodne prenositi te ke das
ke s jednog kraja kasarne na drugi, a sutra opet natrag, i da smo se tako vje bali
u preno enju dasaka punih deset dana. Takvo preno enje bilo je praktièno sve to smo po
slije smjene u rudniku ra-
dili u krugu kasarne. Ovog puta nismo prenosili daske, nego vlastita tijela: okr
etali smo ih nalijevo krug, nadesno i nalijevo, bacali smo ih na zemlju i ponovo
podizali, trèali smo s njima tamo i ovamo, vukli smo ih po zemlji. Pro la su tako t
ri sata obuke, pojavio se komandir i izdao podoficirima nareðenje da nas vode na f
iskulturu.
Iza zgrade kasarne nalazilo se malo igrali te na kome se mogao igrati nogomet, ali
gdje se moglo i vje bati i trèati. Podoficiri su odluèili da trèimo tafetu. U èeti je bil
devet odjeljenja po deset vojnika, dakle devet desetoèlanih tafeta. Podoficiri su e
ljeli da nas dobro zamore, ali su osim toga, jer su i sami bili mladiæi od osamnae
st-devetnaest godina, htjeli i da se natjeèu s nama i da nam doka u koliko su bolji
od nas; tako su i sami izveli protiv nas vlastitu momèad sastavljenu od deset nare
dnika i desetara.
Potrajalo je prilièno dugo dok su nam objasnili to ele i dok smo mi to shvatili. Prv
ih deset takmièara trebalo je da trèi od jednog kraja igrali ta prema drugom; tu je tr
ebalo da stoji spreman drugi red takmièara, sa zadatkom da trèi tamo odakle su prvi
stigli, i gdje ih je oèekivao treæi red takmièara, i tako dalje. Prebrojavali su nas s
velikim elanom i upuæivali na suprotne strane igrali ta.
Poslije rada u oknu i strojeve obuke bili smo potpuno izmrcvareni i hvatao nas j
e bijes od same pomisli da jo treba da trèimo. Dvojici najbli ih drugova povjerio sam
sasvim primitivnu ideju da svi trèimo to je moguæe sporije! Ideja je odmah prihvaæena,
prenijeta od usta do usta i premorena masa vojnika iznenada je poèela da se smire
no nji e od pritajenog smijeha.
Konaèno smo se na li svaki na svom mjestu spremni za poèetak trke koja je veæ prema samo
j zamisli bila èista besmislica: iako je trebalo da trèimo u uniformi i te kim cokulam
a, morali smo da kleknemo za start; iako je trebalo da predajemo tafetu na neèuven
naèin takmièar koji je primao tafetu trèao je u suprotnom smjeru. dr ali smo u rukama
ve tafetne palice, a start je dat puc-
njem iz pravog pi tolja. Narednik u desetoj stazi (prvi takmièar podoficirske momèadi)
krenuo je iz sve snage, a mi smo se podigli sa zemlje (bio sam u prvom redu trk
aèa) i krenuli laganim kasom naprijed. Veæ nakon prvih dvadeset metara s mukom smo s
uzdr avali smijeh jer se narednik veæ primicao drugoj strani igrali ta dok smo mi, jed
va koji metar od starta, u nevjerojatno ravnom stroju kaskali dah-æuæi i simulirajuæi
krajnji napor. Vojnici okupljeni na oba kraja igrali ta poèeli su glasno navijati: »Te
mpo, tempo, tempo ...« Na polovici staze pored nas u suprotnom je smjeru protrèao dr
ugi takmièar podoficirske tafete èiji je cilj bila linija s koje smo krenuli. Konaèno s
mo stigli do drugog kraja igrali ta i predali palice; u tom trenutku iza na ih leða st
artao je sa tafetom u ruci treæi podoficir.
Danas se sjeæam te tafete kao posljednje velike smotre mojih crnih drugova. Momci s
u pokazali izvanrednu inventivnost: Honza je trèeæi epao, svi su ga urnebesno bodrili
i on je zaista (uz buran aplauz) predao palicu kao junak dana dva koraka ispred
ostalih. Ciganin Matlo sru io se za vrijeme trke na zemlju valjda osam puta. Èenek j
e trèao podi uæi koljena gotovo do brade ( to je sigurno bilo napornije od najbr eg spri
nta). Nitko nije izdao igru, ni disciplinirani i smireni autor mirovnih manifest
a Bedfich, koji je ozbiljno i dostojanstveno trèao laganim tempom s ostalima, ni s
eljaèki sin Jozef, ni Povel Pekny, koji me nije volio, ni stari Ambroz, koji je trèa
o te kim korakom, uspravan, s rukama na leðima, ni riði Petraft, cvileæi visokim glasom,
ni Maðar Varga, koji je trèeæi vikao: »Hura!«; nitko nije pokvario ovu izvanrednu i jedno
stavnu inscenaciju koja je djelovala tako da smo mi, stojeæi naokolo, pucali od sm
ijeha.
Onda smo primijetili kako se igrali tu pribli ava djeèak komandir. Jedan od desetara g
a je ugledao i po ao njemu da raportira. Kapetan ga je saslu ao i stao na rub igrali t
a da promatra na u trku. Podoficiri (kojih je tafeta veæ odavno pobjedonosno stigla n
a cilj) postali su nervozni i poèeli da vièu:
»Br e! Maknite se! Pru ite noge!«, ali njihovo je poticanje bilo zagu eno na im buènim navi
jem. Podoficiri nisu znali to da èine, razmi ljali su da li da skrate trku, trèkarali s
u naokolo, dogovarali se, gledali iskosa u komandira, ali komandir ih nije ni po
gledao i samo je ledeno promatrao trku.
Konaèno je krenuo i posljednji red na ih takmièara; u toj je grupi bio i Aleksej. Stra
hovito me je interesiralo kako æe trèati i nisam se prevario: htio je da nam pokvari
igru. Startao je svom snagom i nakon dvadeset metara imao je bar pet metara pre
dnosti. Ali onda se dogodilo ne to neobièno: njegov tempo postajao je sve sporiji i
prednost je ostala ista. Odmah sam shvatio da Aleksej ne mo e pokvariti igru ni ka
da bi to htio ta bio je to slaba an djeèak kome su veæ nakon dva dana htjeli-ne htjeli
morali dati lak i posao jer nije imao ni snage u mi icama ni daha! U trenutku kad s
am to shvatio uèinilo mi se da upravo njegovo trèanje predstavlja krunu èitave sprdaèine
; Aleksej se trudio koliko je mogao, ali se ipak nije nimalo razlikovao od momak
a koji su istim tempom zabu avali pet koraka iza njega; i podoficiri i komandir mo
ra da su bili uvjereni kako je Aleksejev nagli start samo sastavni dio komedije
kao i Honzino epanje, Matou ovi padovi i na e navijanje. Aleksej je trèao stisnutih aka
kao i oni iza njega koji su simulirali te ki napor i glasno dahtali, samo to je Ale
ksej osjeæao istinski bol u slabinama i svladavao ga s najveæim naporom, tako da mu
je niz lice tekao pravi znoj. Kad su stigli do polovine igrali ta, Aleksej je jo vi e
usporio tempo i red polako trèeæih fakina postepeno ga je sustizao; kad je bio trid
eset metara od cilja, prestigli su ga, na dvadeset metara od cilja prestao je trèa
ti i do cilja je do ao vukuæi noge i dr eæi se rukom za slabine.
Nakon zavr ene trke komandir je naredio zbor. Upitao je za to smo trèali tako sporo. B
ili smo umorni, dru e kapetane. Tra io je da svi koji su bili umorni podignu ruku. P
odigli smo ruke. Pa ljivo sam promatrao Aleksej a (stajao je u redu
ispred mene); on jedini nije podigao ruku. Komandir to nije primijetio. Dobro re
kao je znaèi svi. Ne èulo se iz stroja. Tko nije bio umoran? Ja rekao je Alekse
niste? zaèudio se komandir. Kako to da niste bili umorni?
Nisam bio umoran jer sam komunist odgovorio je Aleksej. Te rijeèi èeta je popratila
prigu enim smijehom. Vi ste onaj koji je posljednji stigao na cilj? upitao je koma
ndir. Da rekao je Aleksej. A niste bili umorni? pitao je dalje komandir. Ne rek
o je Aleksej. Ako niste bili umorni, znaèi da ste namjerno sabotirali vje bu. Ka njava
m vas sa èetrnaest dana zatvora zbog poku aja pobune. Ostali su bili umorni, znaèi ima
ju opravdanje. Kako rezultati koje posti ete u rudniku nisu naroèiti, oèigledno vas um
araju izlasci. U interesu zdravlja èitavoj èeti zabranjujem izlaz u grad dva mjeseca
.
Razgovarao sam s Aleksej em prije nego to je oti ao u zatvor. Predbacio mi je da se
ne dr im kao komunist i upitao me, gledajuæi me strogo, da li sam za socijalizam il
i protiv njega. Odgovorio sam da sam za socijalizam, ali da je ovdje, u kasarnam
a crnih, to potpuno neva no jer se tu ljudi dijele drukèije nego napolju: ovdje su n
a jednoj strani oni koji su izgubili vlastitu sudbinu, a na drugoj oni koji im s
udbinu dr e u aci i rade s njom to hoæe. Aleksej se, meðutim, nije slo io sa mnom: graniè
linija izmeðu socijalizma i reakcije vodi svuda, i na a kasarna nije ni ta drugo nego
sredstvo za obranu od neprijatelja socijalizma. Upitao sam ga kako to djeèak koman
dir brani socijalizam od njegovih neprijatelja kad upravo njega, Alekseja, alje n
a èetrnaest dana u zatvor i uopæe postupa s ljudima tako da od njih stvara na j zagr
i eni je neprijatelje socijalizma. Aleksej je priznao da mu se komandir ne sviða. Ka
d sam mu rekao i to da kada bi granièna linija izmeðu socijalizma i reakcije bila od
luèujuæa i ovdje u kasarni, on, Aleksej, ne bi mogao tu biti, odgovorio mi je estoko
da je tu s punim pravom.
 Moj je otac uhap en zbog pijuna e. Zna li to
to znaèi? Kako Partija mo e imati povjerenja u mene? Partija je du na da mi ne vjeruje
!
Zatim sam razgovarao s Honzom; alio sam (misleæi na Luciju) to neæemo dva mjeseca iziæi
iz kasarne. Budalo rekao mi je to se boji ! Iæi æe se vi e nego ikada!
Veselo sabotiranje tafetne trke ojaèalo je kod mojih drugova osjeæaj solidarnosti i p
otaklo ih na posebnu aktivnost. Honza je okupio neko mala vijeæe koje je ubrzano p
oèelo prouèavati moguænosti za tajno izla enje iz kasarne. Za dva dana sve je bilo pripr
emljeno; organiziran je tajni fond za uplate; potplaæena su dva podoficira iz na e z
grade; pronaðeno je pogodno mjesto i tu neprimjetno prosjeèena bodljikava ica; mjesto
se nalazilo na kraju kasarskog kruga gdje se jo nalazila samo ambulanta i gdje s
u prve seoske kuæice bile udaljene od ograde svega pet metara. U najbli oj kuæici stan
ovao je jedan rudar kojeg smo poznavali iz okna i drugovi su se brzo dogovorili
s njim da ne zakljuèava vratnice na ogradi. Trebalo je da se vojnik koji je htio d
a pobjegne u grad neprimjetno pribli i icanoj ogradi kasarne, brzo provuèe i pretrèi pe
t metara; èim bi se na ao iza vratnica, bio je izvan opasnosti trebalo je samo da pr
oðe kroz kuæu i da iziðe s druge strane na ulicu.
Odlazak je, prema tome, bio relativno bezopasan, ali je bilo neophodno osiguranj
e da se sa svim tim ne pretjera; kad bi istog dana iz kasarne tajno izi ao suvi e ve
liki broj vojnika, njihova bi se odsutnost mogla vrlo lako otkriti. Zato je Honz
ino spontano stvoreno vijeæe moralo organizirati èitavu stvar i ustanoviti redoslije
d izlazaka iz kasarne.
Na alost, èitav Honzin pothvat propao je prije nego to je na mene do ao red. Komandir
je jedne noæi osobno izvr io obilazak spavaonica i ustanovio da su tri vojnika odsut
na. Pozvao je na odgovornost podoficira (starje inu sobe) koji nije prijavio njiho
vu odsutnost i, kao da ide nasigurno, upitao koliko je za to dobio. Podoficir je
podlegao dojmu da komandir sve zna i nije ni poku ao da porièe. Po-
zvan je Honza i na suoèenju podoficir je posvjedoèio da je od njega primio novac.
Djeèak komandir nas je tako matirao. Podoficira, Honzu i trojicu vojnika koji su t
e noæi izi li bez dozvole poslao je pred vojni sud. (Nisam stigao ni da se pozdravim
sa svojim najboljim drugom, sve se odigralo munjevitom brzinom u toku jutra dok
smo bili u rudniku; tek mnogo kasnije sam saznao da su svi ka njeni i da je Honza
dobio godinu dana zatvora.) Èetu je pred strojem obavijestio da se period zabrane
izlaska produ ava za jo dva mjeseca i da se uvodi disciplinski re im predviðen za ka nje
nièke jedinice. Zatra io je da se na uglovima postave stra arski tornjevi s reflektori
ma i da mu se dodijele vodièi pasa koji æe èuvati kasarnu sa svojim vuèjacima.
Komandirova akcija bila je tako iznenadna i uspje na da smo svi imali dojam da je
Honzu netko odao. Ne bi se moglo reæi da je u crnim jedinicama dou ni tvo naroèito cvjet
alo; svi smo slo no izra avali najveæi prezir prema takvoj djelatnosti, ali svi smo zn
ali da je kao moguænost uvijek prisutno, jer je svakako predstavljalo najefikasnij
e sredstvo koje nam je stajalo na raspolaganju da popravimo uvjete ivota, vratimo
se br e kuæi, dobijemo dobru karakteristiku i osiguramo kakvu-takvu buduænost. Suprot
stavljali smo se (bar velika veæina) ovom najdubljem padu, ali se nismo mogli supr
otstaviti isku enju da previ e olako sumnjièimo druge.
I ovog je puta sumnja brzo uhvatila korijen i pretvarala se kao lavina u opæe uvje
renje (iako se komandirova akcija mogla, naravno, i drukèije objasniti), koncentri
rajuæi se s bezuvjetnom sigurno æu na Alekseja. Upravo u to doba odbrojavao je posljed
nje dane zatvora; i ao je, razumljivo, svaki dan s nama u rudnik i provodio je èitav
o radno vrijeme s nama u oknu, i svi su tvrdili da je imao mnogo prilike da (»svoj
ini piclovskim u ima«) naèuje ne to o Honzinu pothvatu.
Jadnom studentu s naoèalama poèele su se dogaðati najgore stvari: voða grupe (jedan od n
as) po-
èeo ga je opet rasporeðivati na najte a radna mjesta, redovno mu je nestajao alat to mu
je odbijano od plaæe morao je slu ati svakojake aluzije i uvrede i podositi stotine
sitnih pakosti. Na drveni zid iznad njegova kreveta napisao je netko crnom kolo
ma æu: OPREZ, TAKOR.
Nekoliko dana po to je patrola odvela Honzu i ostala èetiri krivca, provirio sam, ka
sno poslije podne, u sobu na e grupe; bila je prazna, samo je Aleksej stajao nagnu
t iznad svog kreveta i namje tao ga. Upitao sam ga za to sada namje ta krevet. Odgovor
io je da mu momci po nekoliko puta dnevno rasturaju le aj. Rekao sam mu da su svi
uvjereni da je on otkucao Honzu. Protestirao je gotovo plaèuæi da ni o èemu nije imao
pojma i da nikad nikoga ne bi odao. Za to tvrdi da ne bi odao? upitao sam. Ti smatr
a da si na strani komandira. Iz toga logièki proizlazi da si spreman i da pijunira za
njega. Nisam na strani komandira! Komandir je saboter! rekao je isprekidanim gl
asom. Zatim mi je povjerio do kakvog je zakljuèka do ao nakon dugog razmi ljanja dok j
e sjedio u æeliji: formacije crnih vojnika Partija je stvorila za ljude kojima za
sada ne mo e povjeriti oru je, ali koje eli preodgojiti. Klasni neprijatelj, meðutim, n
e spava i eli da po svaku cijenu onemoguæi uspje no odvijanje procesa tog odgoja; eli
da se bjesomuèna mr nja crnih prema komunizmu odr i, jer raèuna na njih kao na rezervu k
ontrarevolucije. To to djeèak komandir postupa tako da kod sviju izaziva samo gnjev
predstavlja oèito dio toga paklenog plana. Prema njegovim rijeèima, ja nisam mogao
ni da zamislim gdje se sve nalaze neprijatelji Partije. Komandir je sigurno nepr
ijateljski agent. On, Aleksej, zna to mu je du nost, i napisao je op iran izvje taj o k
omandirovoj djelatnosti. To me je zaèudilo. to ka e ? to si napisao? Kome si to poslao?
Odgovorio mi je da je prijavu protiv komandira poslao Partiji.
Izi li smo zajedno iz kasarne. Upitao me je zar se ne pla im da se s njim pojavim pr
ed drugovima.
Rekao sam mu da je budala kad mo e ne to takvo da pita, a dvostruka budala ako misli
da æe njegovo pismo stiæi onome kome je upuæeno. Odgovorio mi je da je komunist i da
u svim okolnostima mora djelovati tako da se kasnije toga ne stidi. Ponovo mi je
napomenuo da sam i ja komunist (iako iskljuèen iz Partije) i da bi trebalo da se
drukèije pona am. Mi smo kao komunisti odgovorni za sve to se ovdje dogaða. Takva tvrd
ja bila je upravo smije na, ali sam mu odgovorio sasvim ozbiljno da se odgovornost
ne mo e ni zamisliti bez slobode. Njegov je odgovor bio da se osjeæa dovoljno slobo
dan da mo e djelovati kao komunist, da mora i da æe dokazati da je komunist. Dok je
to govorio, brada mu je podrhtavala; i danas, nakon toliko godina, izlazi mi pre
d oèi taj trenutak, ali sada znam, mnogo bolje nego tada, da je Aleksej imao tek n
e to vi e od dvadeset godina, da je bio tek mladiæ, jo djeèak, i da je sudbina landarala
na njemu kao divovska odjeæa na patuljku.
Sjeæam se da me je ubrzo nakon razgovora s Aleksej em upitao Èenek (upravo onako kak
o je to predvidio Aleksej) o èemu, kog vraga, imam da razgovaram s tim takorom. Rek
ao sam mu da je Aleksej vol, a ne takor i isprièao mu sve o tu bi protiv komandira. T
o na Æeneka nije naèinilo nikakav dojam. Ne znam je li vol rekao je ali da je takor,
znam sigurno. Onaj tko je u stanju da se javno odrekne vlastitog æaleta, za mene j
e gori od takora. Nisam ga shvatio, i on se zaèudio da to ne znam; sam politruk pok
azao im je novine, nekoliko mjeseci stare, u kojima je objavljena Aleksejeva izj
ava da se odrièe svog oca koji je izdao i popljuvao ono najsvetije za to njegov sin
zna.
Istog dana pred veèer na stra arskim tornjevima (izgraðenim u toku posljednjih dana) p
rvi put su se upalili reflektori osvjetljavajuæi zamraèeni logor; pored ièane ograde pa
trolirali su vodièi s psima. Spopala me je strahovita èe nja Luci ja je bila daleko i
znao sam da je neæu vidjeti puna dva mje-
seca. Napisao sam joj te veèeri dugo pismo; pisao sam joj da je dugo neæu vidjeti, d
a nam ne dopu taju da iziðemo iz kasarne i koliko alim to mi je uskratila ono za èim sam
èeznuo i to bi mi u sjeæanju pomoglo da izdr im te tu ne nedjelje.
Sutradan, po to sam bacio pismo u sanduèiæ, vje bali smo na dvori tu obavezno nalijevo kru
g, naprijed mar i lezi. Izvodio sam odreðene radnje potpuno automatski i gotovo nis
am obraæao pa nju na desetara koji je komandirao ni na svoje drugove koji su mar irali
i padali na zemlju. Nisam obraæao pa nju ni na okolicu: sa tri strane kasarne, a èetv
rte ièana ograda pored koje je, s druge strane, vodio put. Povremeno bi netko pro ao
du ice, ponekad bi i zastao (veæinom djeca, sama ili s roditeljima koji su im obja nja
vali da su iza ice vojnici i da vje baju). Sve to se za mene pretvorilo u mrtvu kul
isu, u sliku na zidu (sve to se nalazilo iza ice bila je slika na zidu; (zato sam
pogledao prema ogradi tek kad je netko upola glasa dobacio: » to si zinula, maèko?«
Tek tada sam je ugledao. Bila je to Lucija. Stajala je iza ograde u svom smeðem og
rtaèu, onom starom i izno enom (pomislio sam kako smo prilikom ljetnje kupovine zabo
ravili da æe ljeto proæi i nastupiti hladni dani) i u crnim modernim cipelicama s vi
sokim potpeticama (takoðer moj poklon) koje uopæe nisu i le uz izlizani ogrtaè. Stajala
je nepomièno pored ice i gledala u nas. Vojnici su komentirali njenu èudno strpljivu
pojavu sa sve vi e zainteresiranosti i unosili u svoje primjedbe sve seksualno oèaja
nje ljudi dr anih u prisilnom celibatu. I podoficir je primijetio dekoncentriranos
t vojnika i ubrzo ustanovio i njen uzrok. Vjerojatno ga je ljutila vlastita besp
omoænost nije mogao otjerati djevojku od ice; iza ice bilo je carstvo relativno slob
ode u kome nisu vrijedila njegova nareðenja. Zaprijetio je vojnicima da prestanu s
primjedbama, pojaèao glas i ubrzao tempo obuke.
Lucija se povremeno pokrenula, ponekad èak potpuno izgubila iz mog vidokruga, ali
se opet vraæala
na mjesto s kog me mogla vidjeti. Konaèno je strojeva obuka zavr ena, ali nisam moga
o da joj se pribli im jer su nas odmah odveli na sat politièkog odgoja; slu ali smo ni
z reèenica o taboru mira i imperijalistima i tek nakon sat vremena mogao sam iziæi (
veæ je padao mrak) i pogledati je li Lucija jo pored ograde; bila je, i potrèao sam p
rema njoj.
Zamolila me je da se ne ljutim na nju, da me voli, da joj je te ko to sam zbog nje
tu an. Rekao sam da ne znam kad æu se opet sastati s njom. Odgovorila je da to nije
va no, da æe ona dolaziti ovamo. (Pored nas u tom trenutku pro la je grupa vojnika i d
obacivala ne to vulgarno.) Upitao sam zar joj neæe smetati vojnièka dobacivanja. Rekla
je da neæe, jer me voli. Pru ila mi je kroz icu ru u (odjeknula je truba, zvali su nas
u stroj); poljubili smo se kroz ièanu ogradu.
13
Lucija je dolazila i stajala iza ograde kasarne gotovo iz dana u dan dok sam rad
io u jutarnjoj smjeni i popodnevne sate provodio u kasarni; iz dana u dan dobija
o sam po cvijet (jednom mi ih je prilikom pregleda kovèega narednik sve pobacao na
pod) i izmijenjao s Lucijom poneku reèenicu (reèenice sasvim stereotipne, jer zapra
vo nismo imali to jedno drugom da ka emo; nismo izmjenjivali misli ni vijesti, samo
smo jedno drugo uvjeravali u jednu, mnogo puta izgovorenu istinu); uza sve to n
isam prestajao da joj gotovo svakodnevno pi em; bilo je to doba na e najintenzivnije
ljubavi. Reflektori na stra arskim tornjevima, lave pasa u predveèerje, napuhani momèiæ
koji je svim tim komandirao, sve to nije nalazilo mnogo mjesta u mojim mislima k
oje su se koncentrirale samo na Lucijin dolazak.
Bio sam u toj kasarni, èuvanoj psima, i u rudnièkom oknu, u kome sam se naslanjao na
vibrirajuæu bu ilicu, zapravo veoma sretan. Bio sam sretan i pun samopouzdanja jer
sam u Luciji posjedovao bogatstvo koje nije imao nitko od mojih drugova, pa èak ni
tko od komandira; bio sam voljen, bio sam voljen javno i demonstrativno. Iako Lu
cija za moje drugove nije predstavljala ideal ene, iako je svoju ljubav pokazival
a kako su zakljuèili na prilièno èudan naèin, ipak je to bila ljubav ene, i to je izaz
lo èuðenje, nostalgiju i zavist.
to smo du e bili odsjeèeni od svijeta i ena, to se vi e govorilo o enama, do najsitnijih
pojedinosti, do svih detalja. Spominjani su simboli materinstva, crtane (olovkom
na papiru, pijukom na glini, prstom na pijesku) linije grudi i stra njica, vodile
su se o tre diskusije oko toga koja od neprisutnih i spominjanih ena ima privlaèniji
oblik stra njice; precizno su evocirani uzdasi i rijeèi izgovorene u najintimnijim
situacijama; sve je to detaljno opisivano i prilikom svakog ponavljanja dopunjav
ano neprestano novim nijansama. I meni su, razumljivo, postavljana pitanja i dru
govi su bili posebno zainteresirani za moja iskustva zato to su djevojku o kojoj
je trebalo da govorim svakodnevno viðali, te su sebi mogli sve dobro predoèiti i spo
jiti njen stvarni lik s mojim prièanjem. Nisam to mogao drugovima uskratiti, nisam
mogao drugo nego da im prièam; i tako sam im prièao kako izgleda Lucija gola, iako
je takvu nikad nisam vidio, i o milovanjima koja nisam nikad do ivio; pred mojim oèi
ma odjednom se pojavila precizna i detaljna slika njene tihe strasti.
Kako je bilo kad sam je prvi put imao?
Prièajuæi o tome vidio sam to kao najstvarniju stvarnost: bilo je to u njenoj sobici
u internatu; svlaèila se preda mnom poslu no, odano, a ipak s nekim suzdr avanjem, ta
bila je to djevojka sa sela, a ja sam bio prvi mu karac koji ju je vidio golu. A
mene je do ludila uzbuðivala upravo ta odanost
pomije ana s oklijevanjem; kad sam joj pri ao, skupila se i pokrila rukama krilo ...
Za to uvijek nosi crne cipele s visokim potpeticama?
Prièao sam da sam ih kupio zato da u njima seta preda mnom gola; stidjela se, ali
je radila sve to sam zahtijevao od nje; ja sam uvijek ostajao obuèen to sam mogao du e
, a ona je etala gola u tim cipelicama (to mi se stra no sviðalo, da ona bude gola, a
ja obuèen!), oti la do ormara u kome je bilo vino, i gola mi nasula èa u ...
I tako su Luciju, kad je dolazila do ograde, pratile ne samo moje oèi nego i oèi bar
deset mojih drugova koji su taèno znali kako ona ljubi, to pri tome govori i kako
uzdi e, koji su uvijek znaèajno konstatirali da je opet u crnim cipelama s visokim p
otpeticama i koji su je zami ljali kako u njima hoda gola po internatskoj sobici.
Svaki od mojih drugova imao je uspomenu na neku enu i mogao je ovako dijeliti s o
stalima, ali samo ja sam imao moguænost da im osim prièe ponudim i pogled na tu enu;
samo moja ena bila je stvarna, iva i prisutna. Drugarska solidarnost, koja me je n
atjerala da pa ljivo slikam golu Luciju i njeno milovanje, uèinila je da moja èe nja za
Luci-jom postane bolno stvarna. Prostaèke primjedbe drugova koji su komentirali Lu
cijine dolaske nisu mi nimalo smetale; nitko od drugova nije mi time oduzimao Lu
ciju (od sviju pa i od mene èuvala ju je ièana ograda sa psima) naprotiv, svi su mi j
e davali, svi su samo poo travali njenu uzbuðujuæu sliku, svi su je slikali zajedno sa
mnom i davali joj sve pomamniju privlaènost; prepustio sam se drugovima, a svi za
jedno prepustili smo se èe nji za Lucijom. Kad sam prilazio ogradi iza koje je staja
la, osjeæao sam kako se tresem; od same elje nisam mogao ni da govorim; nisam bio u
stanju da shvatim kako sam mogao da s njom idem pola godine kao boja ljivi srednj
o kolac i da u njoj ne vidim enu; bio sam spreman da dam sve za jedno jedino fizièko
spajanje s njom.
Ovim ne elim reæi da je moj odnos prema njoj postao suroviji, siroma niji, da je izgu
bio nje nost. Ne, rekao bih, to je bilo jedini put u mom ivotu da sam pro ivljavao to
talnu èe nju za enom kojom je bilo obuhvaæeno sve to je u meni: i tijelo i du a, i strast
i nje nost, èe nja i pomamna vitalnost, elja za prostotom i èe nja za utjehom, èe nja za t
kom zanosa i vjeèitim posjedovanjem. Bio sam potpuno obuzet, do krajnosti napet, s
av koncentriran, i danas u godinama kad elje poèinju da blijede sjeæam se tih trenuta
ka kao izgubljena raja (èudnog raja oko kojeg je obilazio stra ar sa psom i u kojem
je desetar urlao komande).
Odluèio sam da uèinim sve da se nekako naðem s Lucijom izvan kasarne; imao sam njeno o
beæanje da mi se slijedeæi put »neæe opirati« i da æe se sa mnom naæi gdje god budem htio.
mi je obeæanje mnogo puta potvrdila prilikom na ih kratkih razgovora kroz icu. Bilo j
e, prema tome, dovoljno odluèiti se na opasnu akciju.
Sve sam prostudirao veoma brzo. Honza je ostavio iza sebe taèan plan bijega, koji
komandir nije otkrio. Ograda je ostala neprimjetno prosjeèena, a dogovor s rudarom
koji je stanovao pored kasarne nije bio poni ten, bilo je dovoljno obnoviti ga. S
tra arsko osiguranje kasarne bilo je, naravno, savr eno i izlazak je za dana bio nem
oguæ. Stra ari sa psima obilazili su kasarnu i noæu a svijetlili su i reflektori, no b
ilo je to, oèigledno, vi e radi vanjskog efekta i za zadovoljstvo komandira nego zbo
g toga to je netko ozbiljno pomi ljao da bismo mogli pobjeæi; otkriveni bijeg znaèilo j
e vojni sud, a to je bio prevelik rizik. Upravo zbog toga, rekao sam sebi, bijeg
bi mogao uspjeti.
Preostao je samo jedan problem naæi za sebe i Luciju zgodno utoèi te koje, po moguænosti
, ne bi bilo suvi e daleko od kasarne. Rudari koji su stanovali u blizini kasarne
radili su veæinom s nama u istom oknu, i tako mi je ubrzo uspjelo da se s jednim (
pedesetogodi njim udovcem) dogovorim da mi ustupi stan (stajalo me je to svega tri
stotine u
tada njem novcu). Kuæa u kojoj je stanovao (siva jednokatna zgrada) mogla se vidjeti
iz kasarne; pokazao sam je Luciji dok smo razgovarali kraj ograde i objasnio jo
j svoj plan. Nije se obradovala, nagovarala me je da se radi nje ne izla em opasno
sti i pristala je konaèno samo zato to nije znala da mi se suprotstavi.
Konaèno je do ao ugovoreni dan. Poèeo je dosta èudno. Odmah nakon povratka iz rudnika dj
eèak komandir naredio je da se postrojimo i odr ao nam jedan od svojih èestih govora.
Obièno nam je prijetio ratom koji naravno tek to nije izbio i mjerama koje æe dr ava po
duzeti da onemoguæi reakcionare (pod kojima je prvenstveno podrazumijevao nas). Ov
og puta zaèinio je svoj govor novim mislima: klasni se neprijatelj navodno uvukao èa
k i u samu komunistièku partiju; ali neka pijuni i izdajnici znaju da æe se s prikriv
enim neprijateljima postupati sto puta gore nego s onima koji ne skrivaju svoje
nazore, jer je zamaskirani neprijatelj ugavi pas. A jedan od njih nalazi se meðu na
ma nastavio je djeèak komandir i naredio da djeèak Alek-sej istupi pred stroj. Zatim
je izvukao iz d epa neke papire i gurnuo mu ih pod nos. Poznaje ovo pismo? Poznaje
m rekao je Aleksej. Ti si ugavo pseto, a osim toga si i obièni cinkaro i hulja. Samo
to pasji glas ne dopire do neba. I pred njegovim je oèima poderao pismo.
 Imam za tebe jo jedno pismo rekao je i pru io je Aleksej u otvorenu kovertu. Èitaj n
glas! Aleksej je izvukao papir iz koverte, preletio ga pogledom i utio. Èitaj! pon
vio je komandir. Aleksej je utio. Neæe èitati? upitao je ponovo komandir i kad Alekse
ni nakon toga nije progovorio, dreknuo je: Lezi! Aleksej se sru io na blatnu zeml
ju. Djeèak komandir stajao je neko vrijeme nad njim i svi smo znali da nakon toga
ne mo e doæi ni ta drugo nego di 'se, lezi, di 'se, lezi i da æe Aleksej morati padati i di
ati se, padati i dizati se. Komandir, meðutim, nije nastavio s komandama, udaljio
se od Aleksej a i poèeo polako obi-
laziti prvi red vojnika; kontrolirao je pogledom je li oprema u redu, stigao do
zaèelja (trajalo je to nekoliko minuta) i onda se opet polako vratio do le- eæeg vojni
ka. Tako, a sada èitaj rekao je i, zaista, Aleksej je podigao blatom umazanu bradu
, ispru io desnu ruku u kojoj je èitavo vrijeme gu vao pismo i le eæi poèeo da èita: »Obavj
o vas da ste petnaestog rujna tisuæu devet stotina pedeset prve iskljuèeni iz Komuni
stièke partije Èehoslova-èke. Za Oblasni komitet...« Nakon toga komandir je vratio Aleks
eja u stroj, predao nas desetaru i poèela je strojeva obuka. Nakon strojeve do la je
politièka, a oko pola sedam (bio je veæ mrak) Lucija je stajala kod ograde; pri ao sa
m joj i ona mi je samo pokretom glave dala do znanja da je sve u redu, i oti la. Z
atim je bila veèera, poveèerje i oti li smo na poèinak. Èekao sam stanovito vrijeme le eæi
revetu da zaspi desetar starje ina sobe. Zatim sam obuo cokule i takav, kakav sam
bio, u noænoj ko ulji i dugim bijelim gaæama izi ao iz sobe. Pro ao sam kroz hodnik i na ao
se na dvori tu; u noænoj odjeæi bilo mi je hladno. Mjesto gdje sam namjeravao da se pr
ovuèem kroz ogradu nalazilo se iza ambulante, to je bila odlièna stvar jer bih, ako b
i me netko sreo, mogao tvrditi da mi je zlo i da sam po ao da probudim lijeènika. Ni
sam, meðutim, nikoga sreo; obi ao sam ambulantu i sakrio se u sjenu, priljubljen uza
zid; reflektor je lijepo bacao svjetlost na jedno mjesto (stra ar na tornju oèigled
no je prestao shvaæati svoj zadatak suvi e ozbiljno) i dio kruga preko koga je treba
lo da prijeðem bio je u tami; sretno sam stigao do ambulante i do njena zida, i sa
da se radilo jo samo o tome da ne nabasam na stra ara koji je sa svojim vuèjakom èitavu
noæ patrolirao pored ograde; vladala je potpuna ti ina (opasna ti ina koja mi je ote av
ala orijentaciju). Stajao sam tako oko deset minuta, dok nisam zaèuo lave psa; bilo
je to negdje otraga, na drugom kraju kasarne. Odbio sam se od zida i potrèao do (
svega pet metara udaljene) ièane ograde koja je nakon Honzine akcije bila ne to izdig
nuta
od zemlje. Legao sam i oprezno se provukao; vi e nije bilo oklijevanja; pet koraka
i bio sam pored drvenog plota rudareve kuæice; sve je bilo u redu: vratnice su bi
le otvorene i na ao sam se u malom dvori tu ispred prizemne kuæice èiji je jedan prozor
(iza spu tene rolete) bio osvijetljen. Kucnuo sam i nakon nekoliko trenutaka pojav
io se na vratima krupan èovjek i pozvao me buèno da uðem. (Gotovo sam se upla io te buènos
ti jer nisam mogao zaboraviti da sam svega pet metara daleko od kasarne.) Vrata
su vodila ravno u sobu: zastao sam na pragu, zapanjen oko stola (na kome je staj
ala otvorena boca) sjedilo je jo pet drugih mu karaca, pijuæi; kad su me ugledali, na
smijali su se mojoj odjeæi; tvrdili su da sam u samoj noænoj ko ulji sigurno promrzao
i odmah su mi nasuli èa icu. Ku ao sam, bio je to razrijeðen pirit; natjerali su me da èa
ispijem na eks; ka ljao sam, i to ih je ponovo natjeralo da se drugarski nasmiju,
a zatim su mi ponudili stolicu. Pitali su me kako mi je uspjelo »prebacivanje pre
ko granice«, ponovo su se zagledali u moju komiènu odjeæu i smijali mi se, nazivajuæi me
»gaæama u emigraciji«. Sve su to bili rudari, u dobi izmeðu trideset i èetrdeset godina,
i po svemu sudeæi tu su se èe æe skupljali; pili su, ali nisu bili pijani; nakon prvog i
znenaðenja (u kome je bilo i dosta straha) njihova bezbri na prisutnost poèela je da m
e oslobaða napetosti. Pustio sam da mi natoèe jo jednu èa icu onog neobièno jakog i neprij
tnog piæa. Vlasnik kuæe oti ao je u meðuvremenu u susjednu sobu i vratio se s tamnim mu ki
m odijelom. Hoæe li ti biti dobro? upitao je. Vidio sam da je rudar bar deset cent
imetara vi i od mene i mnogo deblji, ali sam odgovorio: Mora biti dobro. Obukao sa
m hlaèe preko dugih gaæa, ali su stajale lo e morao sam ih pridr avati rukom da mi ne sp
adnu. Ima li netko remen? upitao je domaæin. Remena nitko nije imao Bar komad kono
pca rekao sam. Konopac se ubrzo na ao i, stegnute, hlaèe su kako-tako stajale. Zatim
sam obukao sako i momci su zakljuèili (nije mi ja-
sno za to) da izgledam kao Charlie Chaplin, da mi je potreban jo samo cilindar i tap
. Htio sam da ih razveselim i stao sam sastaviv i pete i ra iriv i stopala. Tamne hlaèe
padale su preko cokula; momcima se to svidjelo i jednoglasno su tvrdili da æe dana
s za mene svaka ena uèiniti sve to mi proèita iz oèiju. Natoèili su mi treæu èa icu piri
atili me. Mu karac mi je rekao da mogu pokucati na prozor u bilo koje doba noæi, kad
budem htio da se opet presvuèem.
Iza ao sam na mraènu, slabo osvijetljenu ulicu. Trebalo mi je bar deset minuta da iz
daleka obiðem èitavu kasarnu i doðem do ulice u kojoj me je èekala Lucija. Da stignem on
amo, trebalo je da proðem pored osvijetljenih vrata na e kasarne; osjetio sam kako m
e hvata strah, ali se pokazalo da za to nije bilo nikakva razloga: civilno odije
lo titilo me je savr eno i vojnik ispred vrata, iako me je pogledao, nije me prepoz
nao; tako da sam bez smetnji stigao do ugovorene kuæe. Otvorio sam vrata (osvijetl
jena samo usamljenom uliènom svjetiljkom) i krenuo prema sjeæanju (nikad nisam bio u
toj kuæi i sve sam znao samo prema rudarevu opisu); stepeni tem lijevo, prvi kat, p
rva vrata prema stepeni tu. Pokucao sam. Èulo se okretanje kljuèa u bravi i otvorila m
i je Lucija.
Zagrlio sam je (do la je oko est sati, kada je vlasnik stana odlazio u noænu smjenu,
i od tada me je tu èekala); upitala me je da li sam pio; rekao sam da jesam i ispr
ièao joj kako je protekao moj bijeg iz kasarne. Rekla mi je kako se èitavo vrijeme t
resla od straha da mi se ne to ne dogodi. (U tom sam trenutku postao svjestan da s
e zaista sva trese.) Isprièao sam joj koliko sam èeznuo za sastankom s njom; dr ao sam
je u zagrljaju i osjeæao kako sve jaèe i jaèe drhti. to ti je? upitao sam. Ni ta
ila je. Za to drhti ? Bojala sam se za tebe rekla je i lako mi se izvila iz ruku.
Pogledao sam naokolo. Bila je to sobica sa samo najnu nijim namje tajem: stol, stoli
ca, krevet (namje ten sa ne ba èistom posteljinom); iznad kre-
veta visila je neka sveta slièica; kraj suprotnog zida stajao je ormar, a na njemu
staklenke s ukuhanim voæem (jedina malo intimnija stvar u toj sobi), a nad svim t
im gorjela je na stropu arulja, gola, bez sjenila, neprijatno blje teæi u oèi i o tro osv
jetljavajuæi moju figuru èije sam alosne komiènosti u tom trenutku bio bolno svjestan:
ogromni sako, konopcem pritegnute hlaèe, ispod kojih proviruju crne kapice cokula,
a iznad svega na nulu svje e o i ana lubanja koja je pod svjetlom arulje blistala kao
blijed pun mjesec.
Lucija, zaboga, oprosti to ovako izgledam rekao sam i ponovo joj poèeo obja njavati z
a to sam se morao tako obuæi. Lucija me je uvjeravala da to uopæe nije va no, ali ja sam
(s alkoholom stimuliranom spontano æu) izjavio da ne mogu tako stajati pred njom i
brzo izbacio sa sebe sako i hlaèe; pod odijelom je, meðutim, bila noæna ko ulja i u asne v
ojnièke duge gaæe, to je bila odjeæa jo komièni ja od one koja me je do prije nekoliko tr
nutaka pokrivala. Na ao sam prekidaè i ugasio svjetlo, ali nije bilo tame koja bi me
oslobodila jer je sobu kroz prozor osvjetljavala ulièna svjetiljka. Strah da ne b
udem smije an bio je jaèi od stida, pa sam brzo zbacio sa sebe i ko ulju i gaæe i stajao
pred Lucijom gol. Zagrlio sam je. (Ponovo sam osjetio kako se trese.) Rekao sam
da se svuèe, da odbaci sve to nas dijeli. Milovao sam je po èitavu tijelu i bez pres
tanka ponavljao svoju molbu, ali Lucija je rekla neka malo prièekam, da ne mo e, da
ne mo e odmah, da ne mo e tako brzo.
Uzeo sam je za ruku i sjeli smo na krevet. Polo io sam joj glavu u krilo i nekolik
o trenutaka le ao nepomièno; u tom èasu postao sam svjestan sve nepri-kladnosti svoje
golotinje (slabo osvijetljene prljavim svjetlom uliène svjetiljke); pomislio sam k
ako je sve ispalo upravo suprotno od onoga o èemu sam ma tao nije gola djevojka posl
u ivala obuèena mu karca, veæ je gol mu karac le ao u krilu odjevene ene; izgledao sam sam
bi kao goli Isus skinut s kri a u rukama tugujuæe Marije i istog èasa
upla io sam se tog usporeðenja jer nisam do ao tra iti utjehu i sa aljenje, nego ne to sasv
m drugo i poèeo sam ponovo navaljivati na Luciju, ljubiti je (po licu i haljini),
poku avajuæi istovremeno da je neprimjetno raskopèam.
Nisam, meðutim, postigao ni ta; Lucija se ponovo izvila i udaljila; potpuno sam izgu
bio prvobitni elan, nestrpljivost ispunjanu povjerenjem, sve moje rezerve rijeèi i
dodira bile su odjednom iscrpljene. Ostao sam le eæi na krevetu gol, ispru en i nepom
ièan, a Lucija je sjedila iznad mene i milovala me svojim hrapavim rukama po obraz
u. A u meni je polako kljuèao bijes; nabrajao sam u mislima Luci j i sve to sam rtvo
vao i stavio na kocku da se danas sastanem s njom; nabrajao sam (u mislima) sve
kazne koje bi mi dana nji izlet mogao donijeti. Bilo je to ipak samo povr no predbac
i van je (zato sam ih Luciji uteæi i povjeravao). Stvarni izvor gnjeva bio je mnogo
dublji (to od stida ne bih nikome povjerio): mislio sam na svoj jad, sumorni ja
d izgubljene mladosti, jad beskrajnih tjedana seksualne gladi, poni avajuæi beskraj
nezadovoljene èe nje; sjetio sam se bezuspje nog osvajanja Markete, odvratne plavu e na e
telici, ponovo uzaludnog osvajanja Lucije; do lo mi je da glasno zaplaèem, da se alim
za to me u svemu tretiraju kao odraslog, kao odraslog sude, iskljuèuju, progla avaju
troc-kistom, kao odraslog alju u rudnik, a samo u ljubavi nemam prava da budem od
rastao i moram gutati svu gorèinu nezrelosti? Mrzio sam Luciju, mrzio sam je utoli
ko vi e to sam znao da me voli, to je zbog toga njen otpor bio besmislen, neshvatlji
v i nepotreban i dovodio me do bjesnila. I tako sam poslije pola sata uvrijeðene ut
nje ponovo nasrnuo na nju.
Bacio sam se na nju; upotrijebio sam svu svoju snagu, uspjelo mi je da joj podig
nem suknju, rastr-gnem grudnjak, stegnem akom dojku, ali Lucija se branila sa sve
vi e estine i (pokretana istom slijepom silom kao ja) konaèno se obranila, skoèila s k
reveta i stala pored ormara.
Za to se tako brani ? vikao sam na nju. Nije znala da mi odgovori, govorila je ne to o
tome da se ne ljutim, da joj oprostim, ali nije rekla ni ta razumno, ni ta to bi mi
objasnilo njeno pona anje.
Za to se brani ? Zar ne zna koliko te volim? Ti si potpuno luda! vikao sam. Otjeraj
e onda
rekla je, jo uvijek pribijena uz ormar. Otje-rat æu te, zaista æu te otjerati, zato
o me ne voli , to od mene pravi budalu! Vikao sam i zaprijetio, odluèno i ultimativno
da bude moja ili da mi vi e nikad ne iziðe pred oèi.
Ponovo sam joj pri ao i zagrlio je. Vi e se nije opirala, sada je le ala u mom naruèju k
ao potpuno be ivotan stvor. Zar ti je toliko stalo do tog dje-vièanstva, za koga ga èu
va ? utjela je. Za to uti ? Ti me ne voli rekla je. Ja tebe ne volim? Ne vol
islila da me voli . ..
Briznula je u plaè.
Klekao sam pred nju, ljubio joj noge, preklinjao je. Ali ona je samo plakala i p
onavljala da je ne volim.
Odjednom me je spopao nesavladiv bijes. Uèinilo mi se da mi je na put stala neka n
atprirodna sila i da mi neprestano otima iz ruku ono za to ivim, za èim èeznem, to mi p
ripada; da je to ona ista sila koja mi je oduzela Partiju, drugove i fakultet, k
oja mi neprestano sve uzima, uvijek iz èista mira i bez ikakva povoda. Shvatio sam
da ta natprirodna sila nastupa opet protiv mene, kroz Luciju, i mrzio sam Lucij
u kao sredstvo te nadljudske sile. Pljusnuo sam je jer mi se uèinilo da to uopæe nij
e Lucija, veæ ta neprijateljska sila: urlao sam da je mrzim, da vi e neæu da je vidim,
da nikad vi e neæu da je vidim, da vi e nikad, dok sam iv, neæu da je vidim ...
Bacio sam joj u ruke njen smeði ogrtaè (le ao je prebaèen preko stolice) i viknuo na nju
neka se gubi.
Obukla je ogrtaè i oti la.
Legao sam na krevet s prazninom u du i; htio sam je pozvati da se vrati, jer sam p
oèeo èeznuti za njom jo u trenutku kad sam je tjerao. Znao sam da je
tisuæu puta bolje biti s Lucijom, obuèenom i suzdr -Ijivom, nego biti bez Lucije; osta
ti bez Lucije znaèilo je ostati potpuno napu ten.
Sve sam to znao, a ipak je nisam pozvao da se vrati.
Dugo sam le ao u krevetu u iznajmljenoj sobi jer nisam mogao da zamislim da se u t
om raspolo enju sretnem s ljudima, da se pojavim u kuæici pored kasarne, alim s rudar
ima i da im odgovaram na vesela i bestidna pitanja.
Bilo je veæ kasno doba noæi kad sam se digao i oti ao. Svjetiljka je osvjetljavala kuæu
kad sam zatvarao vrata. Obi ao sam kasarnu, pokucao na prozor kuæice (vi e nije bio os
vijetljen), prièekao oko tri minute, svukao odijelo u prisutnosti pospanog rudara,
odgovorio ne to neodreðeno na njegovo pitanje o uspjehu pothvata i krenuo (opet u n
oænoj ko ulji i gaæama) prema kasarni. Bio sam oèajan i sve mi je bilo svejedno. Uopæe nis
am pazio na to gdje se nalazi stra ar sa psom, bilo mi je svejedno kamo je uperen
reflektor. Provukao sam se kroz icu i mirno po ao prema zgradi u kojoj je bila moja
soba. I ao sam pored zida ambulante kad sam èuo uzvik »Stoj!« Stao sam. Netko me je osv
ijetlio d epnom baterijom. Èuo sam rezanje psa. to radite ovdje?
Povraæam, dru e vodnièe odgovorio sam oslanjajuæi se rukom o zid.
Dobro, dobro, nastavite rekao je vodnik i nastavio da seta sa svojim psom.
14
Nakon ove posljednje reèenice naèinio sam stanku, povukao crtu kojom dijelim svoje u
spomene na pojedina poglavlja. Nisam siguran aa li s pravom,
jer se lanac dogaðaja koji su brzo slijedili jedan za drugim nije prekinuo nakon m
og susreta s vodnikom, nego su stvari dostigle kulminaciju tek slijedeæeg jutra.
Do kreveta sam te noæi stigao bez daljnjih komplikacija (desetar je imao tvrd san)
, ali sam uzalud poku avao zaspati tako da sam bio sretan kad je neprijatni glas d
e urnog (koji je urlao »Ustajanje!«; prekinuo te ku noæ. Uskoèio sam u cokule i otrèao u ku
nicu da se ispljuskam hladnom vodom i malo osvje im. Kad sam se vratio, ugledao sa
m po-luobuèene drugove kako se okupljeni oko Alekse-jeva kreveta prigu eno cerekaju.
Odmah mi je bilo jasno o èemu se radi: Aleksej (le eæi potrbu ke, s glavom u jastuku, p
okriven dekom) spavao je kao klada. Odmah sam se sjetio Frante Petra eka iz treæe èete
koji je ponekad, kad bi se naljutio na èetnog starje inu, imao obièaj da se ujutro pr
etvara kako spava tako tvrdo da su redom po trojica pretpostavljenih morali dola
ziti i drmusati ga, svi uzalud; konaèno su morali da ga zajedno s krevetom iznesu
na dvori te i tek kad bi ga zalili vatrogasnom trcaljkom, poèeo bi lijeno trljati oèi.
Kod Alekseja se, meðutim, nije moglo ni pomi ljati na neki revolt i njegov tvrdi san
nije mogao biti ni ta drugo nego posljedica fizièke slabosti. Iz hodnika je u sobu
u ao desetar (starje ina na e sobe) noseæi u rukama veliki lonac pun vode; iza njega i lo
je nekoliko vojnika koji su ga oèito nagovorili na ovu prastaru glupu alu s vodom k
oja tako savr eno godi podoficirskom mozgu svih vremena i pod svim re imima.
Ta me je dirljiva sloga izmeðu ljudstva i podoficira (kojeg je inaèe tako preziralo)
razbjesnjela; razbjesnjelo me je to je zajednièka mr nja prema Alekseju odjednom izb
risala sve stare meðusobne raèune. Juèera nje komandirove rijeèi o Alekseju kao potkazivaèu
svi su oèigledno protumaèili kao potvrdu vlastite sumnje i iznenada osjetili kako ih
nosi val vrele suglasnosti s komandirovim postupkom. Uostalom, zar nije mnogo u
dobnije podr avati moænog komunista u mr nji prema nemoænom nego
biti na strani nemoænog u mr nji prema moænom? U glavi mi je tutnjalo od zasljepljujuæeg
gnjeva na sve naokolo, na tu sposobnost da se bez razmi ljanja vjeruje svakoj opt
u bi, na tu okrutnost kojom ele vratiti slomljeno samopouzdanje i prestigao sam des
etara i njegovu klapu. Pri ao sam krevetu i viknuo to sam mogao glasnije: Aleksej,
ustaj, budalo!
U tom trenutku netko iza mene zavrnuo mi je ruku i prisilio me da pokleknem. Okr
enuo sam se i vidio da je to Pavel Pekny. to nam kvari zabavu, bolj ane*? zasiktao j
e. Otrgao sam se i opalio mu zau nicu. Sigurno bismo se potukli da nas ostali nisu
brzo umirili jer su se pla ili da se Aleksej prije vremena ne probudi. Ali deseta
r s loncem veæ je bio stigao, stao iznad Alekseja, zaurlao:
Ustajanje! i istovremeno ga zalio vodom koje je u loncu bilo bar deset litara.
Dogodila se, meðutim, èudna stvar Aleksej je ostao da le i kao da se ni ta nije dogodilo
. Desetar je neko vrijeme zbunjeno stajao, a onda dreknuo:
Vojnice! Di 'se! Vojnik je, meðutim, i dalje nepomièno le ao. Desetar se sagnuo i prod
mao ga (deka je bila potpuno mokra, mokar je bio i krevet s plahtom, voda je tek
la na pod). Uspjelo mu je da okrene Aleksejevo tijelo na drugu stranu, tako da s
mo mu ugledali lice: bilo je izmuèeno, blijedo, nepomièno.
Desetar je vrisnuo: Doktora! Nitko se nije pokrenuo, svi su samo zurili u Alekse
ja u mokroj noænoj ko ulji, i desetar je ponovo viknuo: Doktora! pokazav i pri tom u j
ednog vojnika, koji je odmah otrèao.
(Aleksej je le ao nepokretno, izgledao je sitniji i mr aviji nego ikad, mnogo mlaði, k
ao dijete, samo su mu usne bile èvrsto stisnute to se ne viða kod djece, i voda je ka
pala s njega. Netko je rekao: Pada ki a ...)
* Bolsdn, pogrdno od rijeèi bolj evik. (Prev.)
Zatim je do ao lijeènik, uhvatio Alekseja za zglob ruke i rekao: Pa da. Svukao je mo
kru deku tako da je le ao pred nama u èitavoj svojoj (maloj) du ini, u dugim mokrim bi
jelim gaæama, iz kojih su provirivala bosa stopala. Doktor se osvrnuo naokolo i uz
eo s noænog stoliæa dvije limene kutijice; pogledao je u njih (bile su prazne) i rek
ao: Ovo bi bilo dovoljno za dvojicu. Zatim je uzeo plahtu s najbli eg kreveta i po
krio Alekseja.
Sve nas je to zadr alo tako da smo morali na brzinu doruèkovati i za manje od jednog
sata veæ smo se spu tali pod zemlju. Do ao je i kraj smjene, zatim strojeva obuka, po
litièki sat, obavezno pjevanje, èi æenje, veèera i spavanje, a ja sam mislio samo na to da
je moj najbolji drug Honza oti ao (vi e ga nikad nisam vidio, samo sam èuo da je nako
n odslu enog roka pobjegao preko granice u Austriju), da Stane nema, da nema vi e ni
 Alekseja; primio je svoju veliku ulogu slijepo i hrabro i nije bio kriv to odjed
nom vi e nije znao dalje da je igra, to nije znao da pokorno i strpljivo stoji kao
popljuvani pas i dalje u stroju, to vi e nije imao snage; on mi nije bio drug, bila
mi je strana zadrtost njegove vjere, ali po sudbini bio mi je od sviju najbli i. Èi
nilo mi se kao da je odlazeæi u smrt htio da i meni oèita lekciju, kao da je htio da
mi poruèi da u trenutku kad Partija ukloni èovjeka iz svoje sredine, on nema vi e za t
o da ivi. Odjednom sam se osjetio krivim to ga nisam volio, jer sad je bio nepovra
tno mrtav, a ja za njega nisam nikada ni ta uèinio, iako sam samo ja mogao za njega
tu ne to uèiniti.
Nisam, meðutim, izgubio samo Alekseja i nepovratnu priliku da spasim èovjeka; danas
kad na sve to gledam iz daljine, znam da sam upravo tada izgubio i topli, prijat
eljski osjeæaj solidarnosti prema svojim crnim drugovima, a time i posljednju moguæn
ost da vratim u ivot svoje te ko nagrizeno povjerenje u ljude. Poèeo sam sumnjati u v
rijednost na e solidarnosti, iznuðene stjecajem okolnosti i instinktom samoodr anja ko
ji nas je zbijao u spasonosni èopor. Postajao sam svjestan da je na crni
kolektiv jednako kadar da uni ti èovjeka (da ga po alje u progonstvo ili u smrt) kao i
kolektiv onih koji su jednodu no podizali ruke, kao mo da svaki drugi ljudski kolek
tiv ...
U tim je danima sve u meni bila pustinja; bio sam pustinja u pustinji i èeznuo sam
za tim da pozovem Luciju. Odjednom vi e uopæe nisam mogao shvatiti za to sam tako sum
anuto udio za njenim tijelom; èinilo mi se, tada, da ona mo da uopæe nije ena od krvi i
mesa, veæ samo prozirni stup topline koji koraèa kroz carstvo beskrajne hladnoæe, stup
topline koji se sve vi e udaljava od mene, koji sam otjerao od sebe.
Do ao je i slijedeæi dan, a ja, nakon smjene u rudniku, za vrijeme strojeve obuke ni
sam odvajao pogled od ograde i èekujuæi da li æe doæi; ali pored ièane ograde za to je vri
e zastala samo neka starica da nas poka e jednom balavom djetetu. Zato sam uveèer na
pisao pismo, dugo i alosno, i molio Luciju da opet doðe, da je moram vidjeti, da ni
kad ni ta neæu zahtijevati od nje, samo da bude tu, da je vidim i znam da je sa mnom
, da postoji, da uopæe postoji...
Kao da nam se ruga, vrijeme se naglo popravilo, nebo se razvedrilo, listopad je
bio prekrasan. Li æe na drveæu prelijevalo se u svim bojama i priroda (bijedna ostravs
ka priroda) proslavljala je u ludom zanosu jesenski rastanak. Mogao sam to smatr
ati samo kao ironiju, jer na moja oèajnièka pisma nije stizao nikakav odgovor i pore
d ice su zastajali (pod izazovnim suncem) samo u asno tuði ljudi. Nakon nekih èetrnaest
dana jedno od mojih pisama vratilo se s precrtanom adresom; ljubièastom olovkom b
ilo je dopisano: adresat odselio.
Obuzeo me je u as. Od posljednjeg sastanka s Lucij om tisuæu puta u mislima sam pono
vio sve to sam joj onda rekao i to je ona rekla meni, sto puta sam proklinjao samo
g sebe i sto puta se opravdavao, sto puta sam bio siguran da sam Luciju zauvijek
otjerao i sto puta sam se tje io da æe me ona
ipak shvatiti i da æe mi oprostiti. Ali bilje ka na omotnici zvuèala je kao smrtna pre
suda.
Nisam vi e mogao savladati nemir i odmah sam sutradan izvr io luðaèki pothvat. Ka em luðaèk
iako zapravo nije bio nimalo opasniji od posljednjeg bijega iz kasarne, tako da
sam mu epitet luðaèki vjerojatno dao naknadno, vi e zbog toga to nije uspio, nego to je
bio opasan. Znao sam da je istu stvar Honza prije mene izveo nekoliko puta kad s
e ljetos bio spetljao s nekom Bugarkom koje je mu prije podne bio na poslu. Uèinio
sam sve kao on: do ao sam ujutro s ostalima na rad, uzeo marku, svjetiljku, uprlja
o lice èaðu i zatim se neprimjetno izgubio; otrèao sam u Lucijin internat i raspitao s
e kod vratarice. Saznao sam da je Luci ja otprilike prije èetrnaest dana oti la s ko
vèegom u koji je spakovala svu svoju imovinu; nitko nije znao kamo je oti la, nikome
ni ta nije rekla. Upla io sam se da joj se ne to nije dogodilo, ali vratarica me je s
amo pogledala i odmahnula rukom: Hajte, molim vas, te cure uvijek tako rade. Doðu,
odu, nikome ni ta ne ka u. Oti ao sam do njena poduzeæa i raspitao se u personalnom odj
elu, ali nisam saznao ni ta novo. Lutao sam zatim po Ostravi i kad je radno vrijem
e isteklo, vratio se u rudnik s namjerom da se umije am meðu drugove kad iziðu iz jame
; meðutim, svi detalji ove Honzine metode nisu mi oèigledno bili poznati jer se sve
otkrilo. Nakon èetrnaest dana na ao sam se pred vojnim sudom i dobio deset mjeseci z
atvora zbog dezerterstva.
Da, upravo tada, u trenutku kada sam izgubio Luciju, poèeo je zapravo onaj dugi pe
riod beznaða i praznine kojeg mi je sliku na trenutak doèarao sumorni periferijski p
ejza u mom rodnom gradu. Da, sve je poèelo od tog trenutka: u toku onih deset mjese
ci, dok sam le ao u zatvoru, umrla mi je majka i nisam mogao èak ni da prisustvujem
pogrebu. Zatim sam se vratio u Ostravu meðu crne i slu io jo punu godinu dana. Tada s
am potpisao obavezu da æu nakon vojske ostati na radu u rudniku jo tri godine, jer
su se pronijele vijesti da æe oni koji
ne potpi u time produ iti sebi boravak u kasarni za jo koju godinu. Tako sam kao civi
l radio u oknu jo tri godine.
Ne volim se toga sjeæati, ne volim govoriti o tome i, uzgred reèeno, odvratno mi je
kad èujem kako se oni koje je, slièno meni, pokret u koji su vjerovali tada odbacio
danas hvale svojom sudbinom. Da, zaista, nekad sam se i ja hvalisao svojom izagn
ani-èkom sudbinom, ali bio je to la ni ponos. Morao sam, nakon izvjesnog vremena, sa
m sebe nemilosrdno upozoriti da meðu crne nisam dospio zato to sam bio hrabar, to sa
m se borio, to sam svoje ideje suprotstavio drugim idejama; ne, mom padu nije pre
thodila nikakva èasna drama, bio sam vi e objekt nego subjekt u èitavom tom sluèaju i za
to (ako ne elim patnju, tugu ili èak uzaludnost proglasiti za posebne vrijednosti)
nemam uopæe èime da se pohvalim.
Luci ja? Ah, da: nisam je vidio punih petnaest godina i dugo nisam ni ta èak ni èuo o
njoj. Tek nakon izlaska iz vojske saznao sam da je negdje u zapadnoj Èe koj. Ali tad
a vi e nisam imao namjeru da je tra im.
Vidim seoski put kako vijuga kroz polja. Vidim glinu, izbrazdanu uskim kotaèima se
ljaèkih kola. Vidim i meðe pored tog puta, travom obrasle meðe, tako zelene da ne mogu
da se suzdr im a da ne pomilujem rukom njihove meke strane.
Ravnica oko mene ispresijecana je poljima, nema prostranih zadru nih kompleksa. Ka
ko? Zar taj predio kroz koji idem nije iz dana njeg vremena? Kakav je to uopæe predi
o?
Idem dalje i preda mnom se pojavljuje ipkov grm. Pun sitnih blijedih ru a. Zastajem
i sretan sam. Sjedam pod grm u travu, nekoliko trenutaka zatim lije em. Osjeæam kak
o mi leða dodiruju travnatu zemlju. Milujem zemlju leðima. Nosim je na leðima i molim
neka slobodno bude te ka i neka me pritisne svom svojom te inom.
Onda èujem topot kopita. Iz daljine se di e oblak pra ine. Pribli ava se i istovremeno p
ostaje prozirniji, rjeði. Iz oblaka izbijaju konjanici. Na konjima ja u mladiæi u bije
lim uniformama. to se vi e primièu, neujednaèenost njihovih uniformi postaje sve primje
tnija. Neki nose do grla zakopèane koporane na kojima svjetluca zlatna dugmad, nek
ima su ko-porani zakopèani, neki su mladiæi samo u bijelim ko uljama. Jedni nose kape,
drugi su gologlavi. Oh, ne, to nije vojska, to su dezerteri, bjegunci, razbojni
ci! To je na a konjica! Ustao sam da ih doèekam. Prvi od konjanika izvukao je sablju
i podigao je uvis. Jahaèi su se zaustavili.
Mladiæ s isukanom sabljom nagnuo se uz vrat konja i zagledao se u mene.
Da, to sam ja govorim.
Kralj! govori zaèuðeno mladiæ. Prepoznajem te.
Oborio sam glavu, sretan to me prepoznaju. Ja u ovuda veæ toliko stoljeæa i ipak me pre
poznaju.
Kako ivi , kralju? pita jahaè.
Strah me je, prijatelji rekao sam.
Progone te?
Ne, ali bilo bi mi lak e da me progone. Ne to se sprema protiv mene. Ne poznajem lj
ude oko sebe. Uðem u kuæu, a u kuæi su druge sobe, druga ena, sve je drukèije. Pomislim d
a sam se prevario, istrèim napolje, ali izvana, to je zaista moja kuæa! Izvana moja,
iznutra tuða. I tako je kamo god krenem. Dogaða se ne to èega se bojim, prijatelji.
Mladiæ me pita: Nisi zaboravio da ja e ? Tek tada primjeæujem da pored njegova konja st
ji osedlan konj bez jahaèa. Mladiæ mi pokazuje konja. Uvlaèim nogu u stremen i uzjahuj
em. Konj se uznemireno trza, ali ja se èvrsto dr im u sedlu i s u ivanjem ste em koljeni
ma njegov hrbat. Mladiæ izvlaèi iz d epa crvenu maramu i pru a mi je: Ve i je preko lica
a te ne poznaju! Vezujem maramu i odjednom sam slijep. Konj æe te voditi èujem mladiæ
v glas.
Jahaèi su krenuli kasom. Osjeæam s obje strane blizinu jahaèa koji me prate. Dodirujem
stegnima njihova stegna i èujem rzanje njihovih konja. Ja e-mo tako èitav sat, tijelo
uz tijelo. Zatim se zaustavljamo. Isti mu ki glas ponovo mi se obraæa:
Stigli smo, kralju.
 Kamo smo stigli? pitam.
Zar ne èuje kako umi velika rijeka? Stojimo na obali Dunava. Ovdje si siguran, kral
ju!
Da ka em osjeæam da sam siguran. Htio bih skinuti maramu.
Ne smije , kralju, jo ne. Oèi ti uopæe nisu potrebne. Oèi bi te samo varale.
I
Ali ja hoæu da vidim Dunav, to je moja rijeka, rijeka majka, hoæu da je vidim!
- Oèi ti za to nisu potrebne, kralju. Sve æu ti opisati. Tako æe biti jo mnogo ljep e. Ok
nas je unedogled ravnica. Pa njaci. Tu i tamo pokoji bun, tu i tamo poneki drveni
stup, ðeram nad bunarom. A mi smo u travi kraj obale. Malo ispred nas trava veæ prel
azi u pijesak, jer je korito rijeke ovdje pje-skovito. Ali sad sja i s konja kralj
u!
Sjahali smo i sjeli na zemlju.
Momci lo e vatru èujem glas onog èovjeka
sunce se veæ stapa s dalekim obzorom i ubrzo æe biti hladno.
Htio bih vidjeti Vlastu progovaram odjednom.
Vidjet æe je.
Gdje je?
Nedaleko odavde. Odjahat æe k njoj. Tvoj æe te konj odvesti k njoj.
Skoèio sam i zamolio da mi dopusti da odmah krenem, ali mu ka mi se ruka spustila na
rame i pritisnula me o zemlju. Sjedi, kralju! Treba da se odmori i okrijepi . U meðu
vremenu, prièat æu ti o njoj.
Prièaj, gdje je?
Jedan sat jahanja odavde nalazi se jedna koliba s krovom od indre. Ograðena je drv
enom ogradom.
Da, da potvrðujem i osjeæam slatku te inu na srcu sve je od drva. Tako i treba da bu
e. Neæu da u toj kuæici bude i jedan jedini eljezni klin!
Da nastavlja glas ograda je od drvenih letvica, obraðenih tako grubo da se mo e raz
aznati prvobitni oblik grana.
Sve stvari od drveta lièe ili na maèku ili na psa
ka em. To su vi e biæa nego stvari. Volim taj drveni svijet. Samo u njemu se osjeæam k
d kuæe.
Iza ograde rastu suncokreti, zvonèiæi i zum-buli, a raste tu i stari jablan. Vlasta
sad upravo stoji na pragu kuæice.
Kako je obuèena?
Ima na sebi lanenu suknju, malo prljavu jer se upravo vraæa iz staje. U ruci nosi
drven vrè za vodu. Bosa je. Ali je lijepa, jer je mlada.
Siroma na je ka em siroma na je to djevojka.
Da, ali je ipak kraljica. I zato to je kraljica mora se skrivati. Ni ti ne smije
k njoj da je ne oda . Smije k njoj samo pod krinkom. Konj æe te odvesti k njoj.
Prièanje tog èovjeka bilo je tako lijepo da me je obuzela slatka omamljenost. Le ao sa
m u travi, slu ao glas, taj glas je postajao sve ti i i èuo se samo um vode i pucketanj
e vatre. Bilo je tako lijepo da sam se bojao da otvorim oèi. Ali nije bilo druge.
Znao sam da je vrijeme i da ih moram otvoriti.
Le ao sam na tri strunjaèe polo ene preko uglaèanog drveta. Ne volim uglaèano drvo. Ni ipk
od savijena eljeza, na kojima stoji kauè, ne volim. Iznad mene sa stropa visi ru ièast
a staklena kugla sa tri bijele pruge koje se ovijaju oko nje. Ne volim ni tu kug
lu. Ni vitrinu s druge strane iza èijeg je stakla izlo eno mnogo druge nepotrebne st
aklenine. Od drva je samo crni harmonij u uglu. Samo njega volim u ovoj sobi. Os
tao mi je od oca. Otac je umro prije godinu dana.
Ustao sam s kauèa. Nisam imao osjeæaj da sam se odmorio. Bio je petak poslije podne,
dva dana prije Puta kraljeva, koji se odr avao u nedjelju. Sve je le alo na mojim l
eðima. Sve to se tièe folklora u na oj oblasti padne, naime, uvijek na moja leða. Èetrnaes
dana nisam se po teno naspavao od silnih briga, jurnjave, svaða, nabavki.
Onda je u la u sobu Vlasta. Èesto ka em sebi da bi trebalo da se malo udeblja. Debelju k
aste su ene obièno dobroæudne. Vlasta je mr ava i na licu ima veæ mnogo sitnih bora. Upit
ala me jesam li se sjetio da na povratku iz kole svratim u praonicu po rublje. Za
boravio sam. To sam i mislila rekla je i upitala me da li æu danas ostati jednom k
onaèno kod kuæe. Morao sam joj reæi da neæu. Jo malo pa æu morati u grad na sastanak. U Ob
asni komitet. Obeæao si da æe danas uèiti s Vladimirom. Sle-gao sam ramenima. A tko
ti na tom sastan- Poèeo sam da nabrajam uèesnike i Vlasta me je prekinula: I Honzliko
va? Aha rekao sam. Vlasta me je pogledala uvrijeðeno. Znao sam da se zlo pi e. Honzl
ikova je bila na lo em glasu, za nju se znalo da je spavala s mnogima. Vlasta me n
ije sumnjièila da mo da i ja imam ne to s gospoðom Honzlikovom, ali ju je ljutilo kad bi
h je spomenuo. Prezirala je sastanke na kojima je sudjelovala i Honzlikova. O to
me se s njom nije dalo govoriti i zato sam smatrao da je bolje da se to prije izg
ubim iz kuæe.
Na sastanku smo razmatrali posljednje pripreme za Put kraljeva. Situacija je bil
a grozna. Narodni odbor poèeo je da tedi na nama. Jo prije nekoliko godina potpomaga
o je folklorne sveèanosti velikim sumama novca. Danas moramo mi potpomagati Narodn
i odbor. Savez omladine vi e nièim ne privlaèi omladinu, povjerite odr avanje Puta kralj
eva njemu, bit æe privlaèniji! Sredstva prikupljena za vrijeme Puta kraljeva nekad s
u se upotrebljavala za financiranje drugih, manje unosnih folklornih pothvata, o
vog puta neka pripadnu Savezu omladine, koji æe ih upotrijebiti po svom nahoðenju! T
ra ili smo od SNB-a da za vrijeme Puta kraljeva zatvori cestu za saobraæaj, i upravo
danas smo dobili negativan odgovor. Ne mo e se, navodno, zbog Puta kraljeva ometa
ti saobraæaj. A kako æe izgledati Put kraljeva ako automobili budu pla ili konje? Same
brige.
Sastanak je zavr io tek oko osam sati. Na trgu sam vidio Ludvika. I ao je ploènikom s
druge strane
ulice, suprotnim smjerom. Gotovo sam se upla io. to radi ovdje? Onda sam uhvatio nj
egov pogled koji je nekoliko sekundi poèivao na meni i brzo skrenuo na drugu stran
u. Pravio se da me ne vidi. Stari drugovi. Osam godina u istoj klapi! A pravi se
da me nije primijetio!
Ludvik, to je bila prva pukotina u mom ivotu. Sad sam se veæ pomalo navikao na to d
a moj ivot nije ba èvrsta zgrada. Bio sam nedavno u Pragu i svratio u jedno od onih
malih kazali ta koja su poèela poput gljiva nicati ezdesetih godina i brzo stekla pop
ularnost, jer su njima rukovodili mladi ljudi, u studentskom duhu. Davao se koma
d bez naroèite radnje, ali zaèinjen duhovitim pjesmicama i dobrim d ezom. Odjednom, iz
èista mira, sviraèi u orkestru stavili su na glave e ire s perima kakvi se kod nas nos
e uz narodnu no nju i poèeli opona ati seosku kapelu. Podvriskivali su, potcikivali, o
pona ali pokrete iz narodnih plesova i ono na e tipièno podizanje ruku. Trajalo je to
svega nekoliko minuta, ali publika samo to se nije valjala od smijeha. Nisam moga
o vjerovati vlastitim oèima. Jo prije pet godina nitko se ne bi usudio da od nas pr
avi cirkus. I nitko se tome ne bi ni nasmijao. A sad smo smije ni. Kako to da smo
odjednom postali smije ni?
I Vladimir. Taj mi je u toku posljednjih nedjelja po teno zasolio. Oblasni narodni
odbor dao je mig Savezu omladine da ljetos njega izabere za kralja. Izbor sina
za kralja znaèio je od davnine odavanje priznanja ocu. Ljetos su htjeli da tu èast o
daju meni. Htjeli su da me preko sina nagrade za sve to sam uèinio za narodnu umjet
nost. Ali Vladimir se opirao. Izgovarao se na sve moguæe naèine. Rekao je da eli da u
nedjelju ide u Brno na moto-trke. Na kraju je èak tvrdio da se boji konja, i konaèn
o je kazao da neæe igrati kralja po naredbi odozgo. Da neæe protekciju.
Koliko sam se puta veæ alostio zbog toga. Kao da je htio da iz svog ivota ukloni sve
to bi moglo da ga podsjeæa na mene i moj ivot. Nikad nije htio sudjelovati u djeèjem
ansamblu pjesama i plesova
koji je na moju inicijativu organiziran pri na em ansamblu. Veæ tada se izgovarao. N
avodno, nema dara za muziku. A znam da sasvim dobro svira gitaru i sastaje se s
drugovima da zajedno pjevaju neke amerièke pjesmice.
Vladimir, naravno, ima tek petnaest godina. I voli me. Nje an je to djeèak. Prije ne
koliko dana dugo smo nasamo razgovarali i mo da me je shvatio.
Dobro se toga sjeæam. Sjedio sam na okretaæem stocu, Vladimir preko puta mene na kauèu
. Laktom sam se naslanjao na zatvoreni poklopac harmonija, voljenog instrumenta.
Slu ao sam ga od djetinjstva. Otac je svakodnevno svirao na njemu. Najvi e narodne
pjesme u jednostavnoj harmonizaciji. Kao da slu am daleki ubor izvora. Kad bi Vladi
mir to htio shvatiti! Kad bi to htio shvatiti!
Svi narodi imaju svoju narodnu umjetnost, ali je najèe æe mogu bez te koæa odvojiti od svo
je opæe kulture. Mi to ne mo emo. Kultura svih zapadnoevropskih naroda razvijala se
kontinuirano, bar tamo od srednjeg vijeka. Debussv se mogao pozvati na rokoko gl
azbu Couperina i Rameaua. Couperin i Ra-meau na srednjovjekovne trubadure. Max R
eger se mo e pozvati na Bacha, Bach na stare njemaèke po-lifonièare. Thomas Mann mo e mi
rno posegnuti nekoliko stoljeæa unatrag do srednjovjekovnog Fausta.
Èe ki je narod u sedamnaestom i osamnaestom stoljeæu gotovo prestao da egzistira. U de
vetnaestom se stoljeæu zapravo ponovo rodio. Bio je dijete meðu starim evropskim nar
odima. Imao je, dodu e, svoju pro lost, veliku kulturnu ba tinu, ali ona je od njega b
ila odijeljena jazom irokim dvije stotine godina,
u toku kojih èe ki nije govorilo ni plemstvo ni graðanstvo. Èe ki se jezik povukao iz grad
ova na selo i pripadao je samo nepismenima.
Ni meðu njima nije, meðutim, prestao da dalje stvara svoju kulturu. Kulturu skromnu
i potpuno skrivenu od oèiju Evrope. Kulturu pjesama, bajki, tradicionalnih obreda,
poslovica i zagonetki. Ipak, to je bilo jedino usko brvno prebaèeno preko dvje-st
ogodi nje provalije.
Jedino brvno, jedini mostiæ. Jedini korijen neprekinute tradicije. I tako su se on
i, koji su na pragu devetnaestog stoljeæa poèeli stvarati novu èe ku literaturu i muziku
, nadovezali upravo na njega. Zato su prvi èe ki pjesnici i muzièari tako èesto skupljal
i narodne bajke i pjesme. Zato su njihovi prvi pjesnièki i muzièki poku aji bili èesto s
amo parafraze narodne poezije i narodnih melodija.
Vladimire, kad bi ti to shvatio. Tvoj tata nije samo a avo zaljubljen u folklor. Mo d
a je pomalo i zaljubljen, ali kroz to cilja dublje. On u narodnoj umjetnosti osj
eæa strujanje sokova bez kojih bi èe ka kultura uvenula. Zaljubljen je u ubor te struje
.
Ta se ljubav rodila za vrijeme rata. Htjeli su nam dokazati da nemamo prava na p
ostojanje, da smo Nijemci koji govore slavenskim jezikom. Morali smo sami sebe u
vjeravati da smo postojali i da postojimo. Svi smo tada tragali za onim skriveni
m strujama. Ad fontes. I najveæi modernisti. Halas i Holan, Martinu i Emil Filla.
Svi su se pokorno vraæali narodnoj umjetnosti.
Tada je uhvatilo i mene. Svirao sam kontrabas u malom studentskom orkestru. Ljub
av prema muzici razvio je u meni otac i svirao sam sve gudaèke instrumente. Jednom
je do ao k meni doktor Blaha, predsjednik Slovaèkog kluba, s prijedlogom da o ivimo s
eosku kapelu. Da je to na a patriotska du nost. Da poka emo da smo Slaveni. Da imamo v
lastitu, staru, narodnu kulturu.
Tko je tada mogao ne to takvo odbiti? Po ao sam i svirao u kapeli violinu.
Budili smo narodne pjesme iz mrtvog sna. U toku devetnaestog stoljeæa rodoljubni s
akupljaèi narodne umjetnosti zapisali su, u posljednji èas, mnoge narodne pjesme. Ci
vilizacija je poèela brzo istiskivati folklor, i tako su na prijelomu stoljeæa iznik
la dru tva folklorista s ciljem da narodnu umjetnost vrate iz pjesmarica u ivot. Na
jprije u gradovima, zatim na selu. A naroèito u na em kraju. Ponovo se organiziraju
tradicionalne narodne sveèanosti, Put kraljeva, potpoma e se rad narodnih orkestara.
Bio je to velik napor, ali bi vjerojatno ostao bez rezultata. Civilizacija je s
ahranjivala narodnu umjetnost br e nego to su folkloristi bili u stanju da je o ivlja
vaju. Tek nam je rat ulio nove snage.
Kad se radi o glavi, èak i to donosi izvjesne prednosti. Ondje gdje je vidio samo
neprozirnu ljusku, èovjek poèinje nazirati jezgru. Bio je rat, radilo se
0 opstanku naroda. Èuli smo narodne pjesme i odjednom smo shvatili da su one temel
j svih temelja. Ja sam im posvetio ivot. Kroz njih se ukljuèujem u tokove koji huèe d
aleko u dubini. Ja sam val u tom toku. Ja sam istovremeno i val i rijeka. I tako
se osjeæam dobro.
Za vrijeme rata sve smo dublje pro ivljavali. Bila je posljednja godina okupacije
kad smo u na em mjestu organizirali Put kraljeva. U gradiæu je bila kasarna i na ploèn
icima meðu gledaocima tiskali su se njemaèki oficiri. Na se put pretvorio u demonstra
ciju. arena dru ina bodrih momaka na konjima, sa sabljama. Nepobjediva èe ka konjica. G
lasono e iz daleke povijesti. Svi su Èesi tada to shvatili, i oèi su im plamsale. Imao
sam tada petnaest godina i izabrali su me za kralja. Jahao sam izmeðu dvojice pa ev
a, prekrivena lica. I bio sam ponosan.
1 otac mi je bio ponosan, znao je da su me izabrali za kralja njemu u èast. Bio j
e seoski uèitelj, rodoljub, svi su ga voljeli.
Vjerujem, Vladimire, da svaka stvar ima svoj smisao. Vjerujem da su ljudske sudb
ine meðusobno povezane lancem mudrosti. U tome to su ljetos za kralja izabrali tebe
vidim neko znamenje. Ponosan
san) kao prije dvadeset godina. Jo ponosniji. Zato to Preko tebe ele da odaju prizn
anje meni. A ja to primanje shvaæam ozbiljno, za to da to porièem 2elim da ti predam s
voje kraljevstvo. I elim da ga od fnene primi .
]vfo da me je shvatio. Obeæao mi je da æe prihvatiti izbor za kralja. Da æe jahati.
Kad bi htio shvatiti koliko je sve to zanimljivo. Ne *nogu m zamisliti ne to zanim
ljivije. Ni napetije.
Na primjer, ovo. Povjesnièari glazbe dugo su tvrdili da sve evropske narodne pjesm
e potjeèu iz baroka U dvorskim kapelama svirali su i pjevali seoski muzièari i 1Z pl
emièkih dvoraca prenosili muzièku kulturu u narod. Iz toga slijedi da narodna pjesma
uopæe ne predstavlja originalnu umjetnièku manifestaciju. Izvedena je iz komponiran
e muzike.
Narodne pjesme iz èe kih krajeva zaista su u rodi* f komponiranom baroknom glazbom.
Ali to je prije nastalo? Koko ili jaje? Ne znam za to bi du nik bila upravo i samo nar
odna pjesma.
SLid svejedno, bez obzira kako stvari stajale u Èe koj, pjesme koje se pjevaju u ju no
j Moravskoj ne rfiogu se nikako, ni uz najveæe nastojanje, pripisati utjecaju komp
onirane glazbe. To nam je bilo jasno na prvi pogled. Uzmimo, recimo, s gledi ta to
naliteta. Komponirana barokna glazba bila je pisana u duru i molu. Na e se pjesme,
meðutim, pjevaju u tonalitetima o kojima kapele u plemiækim dvorcima nisu ni sanjal
e.
146
Recimo u lidijskom. To je onaj s povi enom kvar-tom. Meni uvijek doèarava sliku prad
avnih pastoralnih idila. Vidim poganskog Pana i èujem njegovu frulu. Evo:
Barokna i klasièna glazba fanatièno su po tivale sreðenost velike septime. Znale su put
do tonike samo preko discipliniranog osjetljivog tona. U asavale su se male septim
e koja se pribli ava odozdo tonici velikom sekundom. A ja kod na ih narodnih pjesama
najvi e volim upravo tu malu septimu, bez obzira zvuèi li aiolski, dorski ili mikso
lidijski. Zbog njene melankolije i zami ljenosti. I zato to odbija da ludo uri k osn
ovnom tonu, kojim sve zavr ava, pjesma i ivot:
Ima, meðutim, i pjesama u tako neobiènim tonalitetima da se ne mogu svrstati ni pod
jedan od takozvanih crkvenih tonaliteta. Stojim nad njima potpuno zapanjen.
i§
AQ*
147
Moravske su pjesme tonalno nezamislivo raznorodne. Njihova kompozicija zna biti
tajanstvena. Poènu u molu, zavr e u duru, kolebaju se izmeðu nekoliko tonaliteta. Cest
o, kad treba da ih harmoniziram, uopæe ne znam kako da shvatim njihov tonalitet.
Isto tako kao to su raznovrsne tonalno, raznovrsne su i ritmièki. Naroèito one uz koj
e se ne ple e, one otegnute. Bartok je za njih na ao rijeè parlando. Njihov se ritam,
zapravo, uopæe ne mo e zapisati na im notnim sistemom. Mogu to reæi i drukèije. S gledi ta
a eg notnog sistema svi narodni pjevaèi pjevaju svoje pjesme ritmièki netaèno i lo e.
Kako to objasniti? Leo Janaèek je tvrdio da je ta slo enost i neuhvatljivost ritma po
sljedica razlièitih trenutnih raspolo enja pjevaèa. Prema njemu, ritam ovih pjesama za
visi o tome gdje se pjevaju, kada se pjevaju, u kakvu se raspolo enju pjevaju. Nar
odni pjevaè, govorio je Janaèek, reagira svojom pjesmom na boju cvijeæa, atmosferske p
rilike i prostor.
Ali nije li to mo da suvi e poetièno obja njenje? Veæ u toku prve godine na Fakultetu doce
nt nam je opisao jedan eksperiment. Pustio je da nekoliko interpretatora pjeva n
ezavisno jedan od drugog istu narodnu pjesmu, jednu od onih ritmièki neuhvatljivih
. Mjerenjem uz pomoæ preciznih elektronskih instrumenata ustanovljeno je da su svi
pjevali ritmièki potpuno skladno.
Ritmièka slo enost pjesme nije, prema tome, rezultat netaènosti, nesavr enosti ili raspo
lo enja pjevaèa. Ona ima svoje tajanstvene zakone. Kod nekih tipova moravskih plesni
h napjeva, na primjer, druga je polovica takta uvijek za djeliæ sekunde du a od prve
. Ali kako zabilje iti u notama ovu ritmièku slo enost? Metrièki sistem komponirane glaz
be poèiva na simetriji. Cijela se nota dijeli na dvije polovinke, polovinke na dvi
je èetvrtinke takt se dijeli na dva, tri, èetiri jednako duga dijela. Ali to uraditi
s taktom koji se dijeli na dva dijela nejednakog tra-
148
janja? Danas je najveæi problem kako uopæe zapisati u note originalni ritam moravski
h melodija.
Ali jo je tvrði orah to odakle uopæe potjeèe to slo eno ritmièko mi ljenje? Jedan je istra
znio teoriju da su se ove otegnute pjesme nekad pjevale dok se jahalo na konjima
. U njihovu èudnu ritmu ostali su utisnuti konjski kas i pokret jahaèa. Drugi su sma
trali da se pramodel ovih melodija s jo vi e vjerojatnosti mo e tra iti u sporom, gipko
m koraku kojim je omladina u predveèerje etkala selom. Treæi opet u laganom ritmièkom p
okretu kojim se kosi trava ...
Sve su to, mo da, samo pretpostavke, ali jedno je sasvim sigurno. Na e se pjesme ne
mogu povezivati s baroknom muzikom. Èe ke, mo da. Mo da. Na e sigurno ne. Na a se domovina,
dodu e, sastoji od tri zemlje Èe ke, Moravske i Slovaèke, ali granice narodne kulture di
jele je na dva dijela: na Èe ku sa zapadnom Moravskom i na Slovaèku s istoènom Moravskom
, gdje je moj zavièaj. U Èe koj je nivo civilizacije bio vi i, kontakt izmeðu grada i sela
te seljaka i zamka bio je bli i. I u istoènim krajevima zemlje bilo je zamaka i dvo
raca, ali je selo svojim primitivizmom bilo odvojeno od njih. Seljaci nisu svira
li ni u kakvim dvorskim kapelama. Uostalom, ovdje, u zoni kulturnog utjecaja Maðar
ske, funkciju èe kih dvorskih kapela obavljali su ciganski orkestri. Oni grofovima i
barunima nisu svirali menuete i sarabande talijanske kole. Svirali su svoje èar-da e
i dumke, a to su isto tako bile narodne melodije, samo malo preinaèene sentimenta
lnom i orna-mentalnom ciganskom interpretacijom.
Pod ovakvim uvjetima kod nas su se mogle odr ati narodne pjesme iz najstarijih vre
mena. U tome le i i obja njenje njihove beskonaène raznovrsnosti. Potjeèu iz raznih razd
oblja svoje duge i spore povijesti. I tako, dok stoji licem u lice s èitavom na om mu
zièkom kulturom, osjeæa se kao da pred tobom igra ena iz »Tisuæu i jedne noæi« i postepen
acuje sa sebe veo po veo.
Gle. Prvi veo. Od grube tkanine s otiskanim trivijalnim ornamentima. To su najml
aðe pjesme nastale u toku posljednjih pedeset-sedamdeset godina. Dolazile su sa za
pada, iz Èe ke. Donosile su ih putujuæe limene glazbe. Uèitelji su u kolama uèili djecu da
ih pjevaju. To su uglavnom pjesme u duru, uobièajenog zapadnoevropskog tipa, samo
malo prilagoðene na oj ritmici.
I drugi veo. Taj je veæ mnogo areniji. To su pjesme maðarskog podrijetla. Pratile su
prodiranje maðarskog jezika u slavenske oblasti Maðarske. U devetnaestom stoljeæu ciga
nski orkestri irili su ih po èitavoj Maðarskoj. Nema toga tko ih ne zna. Èarda i i romanc
e s karakteristiènim sinkopiranim ritmom u kadenci.
Kad plesaèica odbaci ovaj veo, pojavljuje se slijedeæi. Gle, to su veæ pjesme ovda njeg
slavenskog stanovni tva iz osamnaestog i sedamnaestog stoljeæa.
Jo je ljep i, meðutim, èetvrti veo. To su jo starije pjesme. Njihova starost se e do èetr
stog stoljeæa. Tada su k nama kroz karpatske klance dolazili s istoka i jugoistoka
Vlasi. Stoèari. Njihove pastirske i hajduèke pjesme ne znaju ni ta o akordima i harmo
niji. Zami ljene su samo melodijski u sistemima arhaiènih tonaliteta. Svirale i frul
e davale su poseban peèat njihovoj melodici.
A kad padne i ovaj veo, pod njim vi e nema nikakvog. Igraèica ple e potpuno gola. To s
u one najstarije pjesme. Njihovo podrijetlo vuèe se iz pradavnih poganskih vremena
. Baziraju se na najstarijim sistemima muzièkog izra avanja. Na sistemu od èetiri tona
, tetrakordalnom sistemu. Pjesme sjenoko- e, etelaèke pjesme. Pjesme najtje nje povezan
e s obredima patrijarhalnog sela.
Bela Bartok je pokazao da su pjesme iz ovog posljednjeg sloja sve meðusobno sliène,
bez obzira jesu li slovaèke, ju nomoravske, maðarske ili hrvatske. Kad èovjek sebi u mis
lima predoèi ovo geografsko podruèje, pojavi mu se pred oèima prva velika slavenska dr a
va iz devetog stoljeæa, Velika Moravska. Njene su granice zbrisane prije tisuæu
godina, ali su u najstarijem sloju narodnih pjesama ostale otisnute do danas!
Narodna pjesma, ili narodni obred, to je tunel pod povije æu u kojem je ostalo saèuvan
o mnogo od onoga to su na povr ini odavno uni tili ratovi, revolucije i bezobzirna ci
vilizacija. To je tunel kroz koji vidim daleko u pro lost. Vidim Rastislava i Svat
opluka, prve moravske knezove. Vidim svijet Starih Slavena.
Ali za to govorim samo o slavenskom svijetu? I to vrijeme imalo je svoj internacio
nalizam! Razbijali smo dugo glavu nad zagonetnim tekstom jedne narodne pjesme. U
njoj se pjeva o hmelj u u nekoj sasvim nejasnoj vezi s kolima i kozom. Netko ja e
na kozi, a netko se u kolima vozi. A uz to se hvali hmelj da od djevojaka pravi
ene. Ni narodni pjevaèi koji su pjevali tu pjesmu nisu razumjeli njen tekst. Inerc
ija prastare tradicije saèuvala je u pjesmi sklop rijeèi koji je veæ odavno izgubio sm
isao. Na kraju smo do li do jedinog moguæeg obja njenja: starogrèke Dionizijeve sveèanosti
. Satir na jarcu i bog koji dr i tirsos, obavijen hmeljom.
Antika! Naprosto nisam mogao povjerovati u to! Kasnije sam na sveuèili tu slu ao povij
est muzièkog izra avanja. Glazbena struktura na ih najstarijih narodnih pjesama zaista
se podudara sa strukturom antièke muzike. Lidijski, frigijski i dorski tetrakord.
Silazno shvaæanje ljestvice, u kojem se za osnovni smatra najvi i, a ne najni i ton, t
o je kao princip usvojeno tek od trenutka kada su udarene osnove harmonije. Na e n
ajstarije pjesme pripadaju, prema tome, onoj istoj epohi muzièkog stvaranja u kojo
j su nastale pjesme pjevane u staroj Grèkoj. U njima je antièko doba saèuvano do na ih d
ana.
Moravski slikar Uprka pozvao je jednom, negdje poèetkom ovog stoljeæa, kipara Rodina
da posjeti Moravsku. Odveo ga je da vidi Put kraljeva. Rodin je, navodno, bio s
av izvan sebe od odu evljenja tom ljepotom i uzviknuo: »Ta to je Helada!« O Rodino-vim
skulpturama ovdje nitko ne zna ni ta, ali za tu njegovu izjavu znaju i djeca. Svi
u njoj, meðutim,
...,..i._i,..,« !:
vide samo izraz divljenja. Ali ja znam da je tim rijeèima Rodin htio reæi ne to sasvim
odreðeno.
Danas, za vrijeme veèere, stalno sam vidio pred sobom Ludvikove oèi kako okreæu pogled
. I osjeæao sam da mi je zbog toga jo vi e stalo do Vlade. Èak sam se odjednom upla io da
mu nisam posveæivao dovoljno pa nje. Pitao sam se da li mi je uspjelo da ga ponekad
uvedem u moj svijet. Poslije veèere Vlasta je ostala u kuhinji, a Vladimir i ja o
ti li smo u sobu. Poku ao sam da mu prièam o pjesmama. Kako je to zanimljivo! Koliko j
e napeto! Nikako mi, meðutim, nije i lo od ruke. Sam sam sebi slièio na uèitelja. Bojao
sam se da ne budem dosadan. Vladimir je, naravno, sjedio, utio i pravio se da slu a
. Dobar je on. Uvijek je bio dobar prema meni. Ali znam li ja to se kuha u njegov
oj glavi?
Kad sam ga dovoljno nagnjavio svojim prièama, zavirila je u sobu Vlasta i rekla da
je vrijeme za spavanje. to da se radi, ona je du a kuæe, njen kalendar i sat. Njenim
se odlukama ne mo emo opirati. Idi, sine, laku noæ!
Ostavio sam ga u sobi u kojoj je stajao harmonij. On tu spava na kauèu s nogama od
poniklanih cijevi. Ja spavam u spavaæoj sobi, u braènom krevetu pored Vlaste. Jo neæu
poæi na poèinak. Lo e bih spavao. Dugo bih se prevrtao po krevetu, èitavo vrijeme u stra
hu da æu probuditi Vlastu. Iziæi æu jo na trenutak u vrt. Noæ je topla i vide se zvijezde
. Vrt oko stare prizemne kuæe u kojoj ivimo pun je tipiènih seoskih mirisa. Pod velik
om kru kom stoji klupa. Napravio ju je otac mog oca. Od grubo tesana drva. Dvije d
aske i èetiri kolca.
Prokleti Ludvik! Za to se pojavio upravo danas? Bojim se da je to neki lo znak. Moj
najstariji drug! Upravo na ovoj klupi toliko smo puta kao djeèaci sjedili zajedno
. Volio sam ga. Jo od prvog razreda gimnazije, kada sam ga upoznao. Imao je u jed
nom prstu vi e nego mi u èitavom tijelu, ali nikad se zbog toga nije pravio va an. Nij
e se osvrtao ni na uèitelje ni na kolu i u ivao je u svemu to je bilo u suprotnosti sa
kolskim propisima.
Za to smo se upravo nas dvojica onako sprijateljili? U tome mora da su vile imale
svoje prste. Oba-dvojica smo bili napola siroèad. Moja je majka umrla kad sam se r
odio. Ludviku su, kada mu je bilo trinaest godina, odveli oca u koncentracioni l
ogor i nikad ga vi e nije vidio.
Za to su Nijemci uhapsili starog Jahna nitko taèno nije znao. Neki su s osmijehom tv
rdili da je to bilo zbog raznih sumnjivih poslova i verca. Radio je kao zidarski
palir kod njemaèke firme i kojekakvim makinacijama nabavljao potro aèke karte. Ludvik
je tvrdio da ih je davao nekoj idovskoj obitelji koja je gladovala. Tko zna. Ti s
e idovi vi e nikad nisu vratili da to posvjedoèe.
Ludvik je bio stariji sin, tada veæ i jedini jer mu je mlaði brat umro. Nakon hap enja
oca, majka i sin ostali su sami. ivjeli su u velikoj bijedi. Pohaðanje gimnazije z
ahtijevalo je novac, i veæ se èinilo da æe Ludvik morati napustiti kolu. Spas je stigao
u dvanaesti sat.
Spas koji je Ludvik mrzio. Otac mu je imao sestru koja se jo davno prije rata dob
ro udala za bogatog graðevnog poduzetnika. S bratom zidarem prekinula je sve veze,
ali kad su ga zatvorili, njeno se patriotsko srce probudilo. Ponudila je Ludvik
ovoj majci da preuzme na sebe brigu za njena sina. Sama je imala samo jednu prig
lupu kæerku i Ludvik je svojim talentom izazivao kod nje zavist. Ne samo da su ga
materijalno potpomagali veæ su ga poèeli svakodnevno pozivati k sebi. Na ruèkove, na v
eèere. Predstavljali su ga gradskoj kremi koja se kod njih sa-
stajala. Ludvik je morao izra avati zahvalnost jer je od njihove potpore zavisilo
njegovo kolovanje.
On ih je, sa svoje strane, volio kao vodu u cipeli. Zvali su se Koutecky i to je
ime za nas od tog vremena postalo sinonim za sve naduvene ljude. Graðevni poduzet
nik Koutecky bio je mecena. Nakupo-vao je gomilu slika od pejza ista koji su slika
li na kraj. Onih koji su imali ime. Bili su to kièeri, da te bog saèuva! Gospoða Koutec
ky znala je, navodno, da stane pred neku sliku i da odu evljeno uzdi e: »Oh, kakvu taj
ima dubinu!« Sudili su o slikama iskljuèivo prema tome kakvu su dubinu imale.
Gospoða Koutecky poprijeko je gledala svoju o-goricu. Zamjerala je bratu da nije zn
ao da se o eni. Ni nakon njegova hap enja nije promijenila odnos prema njoj. Topovsk
e cijevi svog dobroèinstva usmjerila je iskljuèivo na samog Ludvika. Vidjela je u nj
emu potomka svoje krvi i èeznula je za tim da od njega naèini vlastitog sina. Postoj
anje ogorice smatrala je za alosnu gre ku prirode. Nikad je nije pozvala k sebi. Lud
vik je sve to znao i kripao zubima. On je volio svoju majku. Mnogo puta htio je d
a se odupre, ali majka ga je uvijek sa suzama za-klinjala da bude pametan i Kout
eckyma izrazi du nu zahvalnost.
Zbog svega toga Ludvik je utoliko radije dolazio k nama. Bili smo kao blizanci.
Otac ga je volio gotovo vi e nego mene. Veselilo ga je to Ludvik guta njegove knjig
e i poznaje svaku u njegovoj biblioteci. Kad sam poèeo da sviram u studentskom d ezu
, Ludvik je htio da i on sudjeluje u tome. Kupio je neki jeftin klarinet i za kr
atko vrijeme nauèio na njemu sasvim pristojno svirati. Nakon toga zajedno smo svir
ali u d ezu, a kad je do ao doktor Blaha i apelirao na na e rodoljublje, zajedno smo p
re li u narodni orkestar.
Pred kraj rata kæerka Kouteckyh se udala. Stara Koutecka odluèila je da od svadbe na
pravi paradu. Iza nevjeste i mlado enje trebalo je da ide pet dru -benica, svaka u p
ratnji jednog mladiæa. Tu du nost nametnula je i Ludviku, a kao damu dodijelila mu
jedanaestogodi nju kæerku mjesnog apotekara. Ludvik je izgubio svaki smisao za humor
. Bilo ga je pred nama stid to mora da igra ludu na bogata koj svadbi. Htio je da g
a smatraju za odraslog i od sramote bio je kao ispljuskan kad je morao ponuditi
ruku jedanaestogodi njem curèetu. Bjesnio je to ga Koutecky izla u kao konkretan primje
r svog dobroèinstva. Bjesnio je to je nakon obreda morao poljubiti kri . Uveèer je pobj
egao sa svadbene gozbe i do ao za nama u stra nju salu u kavani. Svirali smo, pili i
pravili viceve na njegov raèun. Naljutio se i izjavio da mrzi malograðane. Zatim je
opsovao crkveni obred i rekao da pljuje na crkvu, da æe istupiti iz nje.
Njegove rijeèi nismo ozbiljno shvatili, ali Ludvik je to zaista uèinio nekoliko dana
nakon svr etka rata. Tim svojim postupkom strahovito je rasrdio obitelj Koutecky.
To mu nije nimalo smetalo. S veseljem se razi ao s njima. Poèeo je simpatizirati ko
muniste. Odlazio je na predavanja koja su organizirali. Kupovao je knji ice koje s
u izdavali. Na je kraj bio odluèno katolièki, a gimnazija naroèito. Za Ludvikove komuni
stièke nazore nismo imali naroèito mnogo razumijevanja. Ipak smo bili spremni da mu
to oprostimo kao zanimljivu nastranost. Priznavali smo njegove privilegije.
Èetrdeset sedme godine smo maturirali. Istog je dana Ludvik u èast svoje zrelosti is
punio u oblasnom sekretarijatu pristupnicu u Partiju. U jesen smo krenuli u svij
et. Ludvik je otputovao na studije u Prag. Ja u Brno. Obojica smo ostavili kod k
uæe po jedno napu teno biæe. Ludvik majku, a ja oca. Brno je, na sreæu, od na eg gradiæa ud
ljeno svega dva sata putovanja vlakom. Subotom i nedjeljom odlazio sam kuæi. Radi
oca i radi orkestra. Ludvika poslije mature nisam vidio punu godinu dana.
Nastupila je èetrdeset osma godina. Èitav se ivot okrenuo naglavce. Kad se Ludvik za
vrijeme praznika opet pojavio u na em dru tvu, doèekali smo ga zbunjeno. Nitko od nas
nije bio komunist. U veljaèkom prevratu vidjeli smo poèetak diktature. Ludvik je don
io klarinet, ali mu nije bio potreban. Èitavu smo noæ proveli debatirajuæi.
Da li su veæ tada otpoèele nesuglasice meðu nama? Mislim da nisu. Ludvik me je te noæi g
otovo potpuno pridobio. Izbjegavao je koliko je mogao diskusije o politici i gov
orio je samo o na em dru tvu. Da bi trebalo da ciljeve na eg rada postavimo ire nego do
sada. Kakvog ima smisla, govorio je, samo o ivljavati izgubljenu pro lost? Onaj tko
se osvræe natrag zavr it æe kao Lotova ena.
A to treba da radimo, vikali smo na njega.
Zna se, odgovarao je, nasljeðe narodne umjetnosti moramo èuvati, ali to nije dovoljn
o. Nastupilo je novo doba. Na em se radu otvaraju iroki horizonti. Iz opæe muzièke kult
ure treba istisnuti treskavce i lagere, kiè bez duha kojim su malograðani hranili nar
od. Na njihovo mjesto treba da doðe prava, originalna narodna umjetnost, iz koje t
reba razviti suvremeni umjetnièki izraz.
Èudno. To to je Ludvik govorio bila je stara utopija najkonzervativnijih moravskih
patriota. Oni su se uvijek bunili protiv bezbo ne pokvarenosti gradske kulture. U
melodijama èarlstona èuli su sviralu neèastivog. Ali to nije va no. Ludvikove rijeèi bile
su nam utoliko razumljivije.
Njegova daljnja razmatranja zvuèala su, uostalom, originalnije. Govorio je o d ezu.
D ez je izrastao iz crnaèke narodne muzike i osvojio je èitav zapadni svijet. Ostavimo
, govorio je, po strani èinjenicu da je d ez postepeno pretvaran u trgovaèku robu. Nam
a to mo e poslu iti kao stimulativan do-
kaz kakvu èudotvornu moæ posjeduje narodna glazba. Iz nje mo e izrasti opæi muzièki stil e
pohe.
Slu ali smo Ludvika i u nama se divljenje mije alo s otporom. Razdra ivala nas je njeg
ova sigurnost. Dr ao se kao to su se tada dr ali svi komunisti. Kao da je sa samom bu
duæno æu sklopio tajni ugovor koji ga opunomoæuje da nastupa u njeno ime. Bio nam je nes
impatièan mo da i zato to je odjednom postao drukèiji nego to smo ga poznavali. Za nas j
e uvijek bio drug i aljivèina. Sada je govorio patetièno i nije se klonio krupnih rij
eèi. Bio nam je, naravno, odvratan i zbog toga to je s takvom sigurno æu i bez imalo ok
lijevanja povezivao sudbinu na eg orkestra sa sudbinom Komunistièke partije, iako ni
tko od nas nije bio komunist.
Ali, s druge strane, njegove su nas rijeèi privlaèile. Njegove misli odgovarale su n
a im najtajnijim snovima. One su na oj grupi davale povijesnu ulogu. Previ e su laskal
e na oj ljubavi prema moravskoj pjesmi da bismo mogli da ih odbijemo. A ja osobno
to nisam mogao iz jo jednog razloga. Volio sam Ludvika. A volio sam i oca koji je
slao u pakao sve komuniste. Ludvikove su rijeèi stvarale most preko te provalije.
U mislima ga nazivam Lovcem na takore.* Tako je i bilo. Zasvirao je na svoju frul
u i mi smo svi nagrnuli za njim. Ondje gdje su mu ideje bile samo nabaèene, priska
kali smo mu u pomoæ. Sjeæam se svojih vlastitih razmi ljanja. Govorio sam o evropskoj
glazbi i njenu razvoju od vremena baroka. Nakon epohe impresionizma bila je veæ um
orna sama od sebe. Iscrpla je gotovo sve rezerve ideja, kako za sonate i simfoni
je, tako i za lagere. Zbog toga je d ez djelovao na nju kao èudo. Iz njegova tisuægo-di n
jeg korijenja poèela je edno da si e nove sokove. D ez nije blagotvorno djelovao samo n
a evropske kavane i plesne dvorane. Djelovao je èudotvorno i na Stravinskog, Honeg
gera, Milhauda, Martinua,
* Prema srednjovjekovnoj legendi o sviraèu iz Hamel-na, koji je svojom svirkom naj
prije odmamio takore, zatim i djecu. (Prev.)
K7
koji su otvorili svoje skladbe njegovim ritmovima. Ali pa nja! U isto vrijeme, taèni
je desetak godina ranije, evropskoj glazbi dala je transfuziju èiste i svje e krvi i
stoènoevropska narodna glazba. Iz nje su crpli mladi Stravinski, Janaèek, Bartok i E
nescu! Istoènoevropsku narodnu glazbu i d ez postavio je u paralelu sam razvoj evrop
ske glazbe. Njihov udio u formiranju moderne ozbiljne muzike dvadesetog stoljeæa b
io je ravnopravan. Samo s muzikom irokih narodnih slojeva bilo je drukèije. U njoj
narodna glazba istoène Evrope praktièno nije na la odraza. Tu je potpuno suvereno vlad
ao d ez. I tu, prema tome, poèinje na zadatak. Hic Rhodus, hic salta!
Da, tako je, uvjeravali smo jedan drugog: u korijenima na e narodne glazbe krije s
e ista snaga kao i u korijenima d eza. D ez posjeduje svoju sasvim posebnu melodiku,
u kojoj se jo uvijek osjeæa prvobitna estotonska ljestvica starih crnaèkih napjeva. A
li i na a narodna pjesma posjeduje karakteristiènu melodiku, tonalno èak mnogo raznovr
sniju. D ez ima originalnu ritmiku, èija je èarobna slo enost izrasla na tisuægodi njoj kul
uri afrièkih bubnjara i tamtamista. Ali i na a je muzika ritmièki ne to sasvim posebno.
Konaèno, d ez se razvio na principu improvizacije. Ali i èudesni sklad narodnih sviraèa,
koji nikad nisu vidjeli note, poèiva na improvizaciji.
Od d eza nas je odvajalo samo jedno. D ez se brzo razvija i mijenja. Njegov je stil
u pokretu. Kakav brz uspon od primitivnih njuorleanskih poèetaka, preko »hot«-d eza, swi
nga do »cool«-d eza i dalje. Njuorleanski d ez nije ni sanjao o harmonijama koje nalaze
primjenu u dana njem d ezu. Na a je narodna glazba nepomièna uspavana princeza iz minuli
h stoljeæa. Mora se probuditi. Mora se stopiti s dana njim ivotom i razvijati se zaje
dno s njim. Razvijati se kao d ez da ne prestane biti ono to jest; da ne izgubi svo
ju melodiku i ritmiku, a da pronalazi stalno nove i nove stilske faze. I da govo
ri o na em, dvadesetom stoljeæu. Da postane njegovo muzièko ogledalo. To nije nimalo l
ako. To je straho-
158
vito te ak zadatak. Zadatak koji se mo e izvr iti samo u socijalizmu.
Kakve to ima veze sa socijalizmom, protestirali smo.
Objasnio nam je i to. Staro selo ivjelo je kolektivnim ivotom. Zajednièki obredi isp
unjavali su èitavu godinu. Narodna umjetnost ivjela je samo unutar ovih obièaja. Roma
ntièari su zami ljali kako djevojku, dok kosi travu, iznenada obuzima inspiracija i
pjesma izbija iz nje kao voda iz stijene. Ali narodna pjesma nastaje drukèije nego
pisana poezija. Pjesnik stvara da bi izrazio samog sebe, svoju individualnost i
svoju osobitost. Kroz narodnu pjesmu èovjek se nije izdvajao, nego sjedinjavao s
drugima. Narodna pjesma nastajala je kao stalagmit, svaka kap obavijala ju je no
vim motivima i novim varijantama. Predavana je od pokoljenja pokoljenju i svatko
tko ju je pjevao dodao joj je ne to novo. Svaka pjesma imala je mnogo autora i sv
i su skromno nestajali iza svog djela. Nijedna narodna pjesma nije postojala tek
sama za sebe. Svaka je imala svoju funkciju. Postojale su pjesme koje se pjevaj
u na svadbama, pjesme koje se pjevaju za vrijeme etve, pjesme koje se pjevaju za
mesojeda, na sijelima, bo iène pjesme, kosidbene pjesme, pogrebne pjesme. Ni ljubavn
e se pjesme nisu pjevale izvan utvrðenih obreda. Veèernje seoske promenade, pjevanje
pod prozorima djevojaka, udvaranje, sve je imalo svoj kolektivni ritual i u tom
ritualu pjesme su imale svoje odreðeno mjesto.
Kapitalizam je razbio taj stari kolektivni ivot. Narodna umjetnost izgubila je ta
ko svoje tlo, smisao postojanja, funkciju. Poku aji da se uskrsne morali su ostati
uzaludni dok su postojali dru tveni odnosi u kojima je èovjek ivio odvojen od ljudi,
sam za sebe. Socijalizam æe osloboditi ljude njihove usamljenosti. Ljudi æe ponovo i
vjeti kolektivno. Povezivat æe ih zajednièki interesi. Njihov privatni ivot stopit æe s
e s javnim. Ljudi æe ponovo biti sjedinjeni desecima zajednièkih obreda, stvorit æe se
nove kolektivne navike. Neke æe biti preuzete iz
pro losti. etvene sveèanosti, karnevali, priredbe s plesom, radne navike. Bit æe stvore
ne i neke nove. Prvomajske sveèanosti, mitinzi, proslave osloboðenja, sastanci. Svag
dje æe tu narodna umjetnost naæi svoje mjesto. Tu æe se razvijati, mijenjati i obnavlj
ati. Shvaæamo li to konaèno?
Pred oèima mi se pojavio dan kada su za drveæe u na im ulicama bili privezani vojnièki k
onji. Nekoliko dana prije toga Crvena armija osvojila je na grad. Obukli smo sveèan
e no nje i oti li u park da sviramo. Pili smo i svirali nekoliko sati bez prestanka.
Ruski su nam vojnici odgovarali svojim pjesmama. Ja sam tada govorio sam sebi k
ako nastaje nova epoha. Epoha Slavena. Kao Rimljani i Germani, i mi smo nasljedn
ici antièke kulture. Za razliku od njih, prospavali smo i prodrijemali mnogo stolj
eæa. Ali zato smo se dobro naspavali! Svje i smo. Mi smo na redu. Mi smo na redu!
Isti taj osjeæaj ponovo mi se vratio. Neprestano sam iznova razmi ljao o tome. Korij
eni su d eza u Africi, stablo u Americi. Na a glazba ima svoje ive korijene u umjetno
sti evropske antike. Mi smo èuvari starog i dragocjenog blaga. Sve to bilo je tako
savr eno logièno. Misao se vezivala na misao. Slaveni donose revoluciju. S njom nov
i kolektivizam i novo bratstvo. S njom i novu umjetnost koja æe ivjeti u ljudima i
s ljudima, kao nekada stare seoske pjesme. Velika misija, koju nam je povjerila
povijest, nama, djeèacima iz narodnog orkestra, bila je istovremno i nevjerojatna
i nevjerojatno logièna.
Brzo se pokazalo da se to nevjerojatno poèinje zaista ostvarivati. Nitko nikada za
na u narodnu umjetnost nije uèinio toliko koliko komunistièka vlada. U osnivanje novi
h ansambla ulo ila je ogromna financijska sredstva. Narodna muzika, gusle i cimbal
odzvanjali su iz svih radio-stanica. Moravske i slovaèke narodne pjesme odjekival
e su na visokim kolama, prvomajskim paradama, omladinskim zborovima i priredbama.
D ez je ne samo nestao s povr ine zemlje nego je postao simbol zapadnjaèkog kapitaliz
ma i dekadencije. Omladina je prestala plesati
160 ,.._^.
tango i bugi-vugi i umjesto toga na plesovima i veseljima hvatalo se u kolo. Kom
unistièka je partija nastojala stvoriti novi stil ivota. Da bude kao u Sovjetskom S
avezu. Oslanjala se na slavnu Stalji-novu definiciju nove umjetnosti: socijalist
ièki sadr aj u narodnoj formi. Na oj muzici, plesu, poeziji tu narodnu formu mogla je
dati samo narodna umjetnost.
Na a kapela plovila je na najvi im valovima ove politike. Ubrzo je postala poznata u
èitavoj zemlji. Popunjena je plesaèima i pjevaèima i tako se pretvorila u veliki ansa
mbl koji je nastupao na stotinama pozornica i svake godine putovao na gostovanje
u inozemstvo. I nije pjevao samo baladu o Janu koji je ubio svoju dragu, nego i
nove pjesme, koje je ansambl sam stvarao. Recimo onu »Dobro je, dobro je to nema g
ospode« ili pjesmu o Staljinu, o preoranim meðama, o zadru noj etvi. Na e pjesme vi e nisu
bile samo sjeæanja na stara vremena. ivjele su. Pripadale povijesti dana njeg vremena
. Pratile je.
Komunistièka nas je partija vatreno pomagala. Zato su se i na e politièke ograde brzo
ru ile. Ja sam pristupio sam Partiji odmah u poèetku èetrdeset devete godine, a ostali
su me prijatelji iz ansambla slijedili.
Tada smo, meðutim, jo bili prijatelji. Kad je meðu nas pala prva sjena?
Naravno da znam. Savr eno dobro znam. Bilo je to na mojoj svadbi.
Studirao sam violinu na Visokoj muzièkoj koli u Brnu i slu ao na sveuèili tu predavanja i
z teorije
muzike. Treæa godina studija donijela mi je brige i nervozu. Ocu, samom kod kuæe, bi
lo je sve te e. Pre ivio je izljev krvi u mozak. Na kraju je sve sretno pro lo, ali je
od tog vremena morao dobro paziti na sebe. Neprestano sam mislio na to kako ivi
sam i da mi, kad bi mu se ne to dogodilo, ne bi mogao ni brzojav poslati. Svake su
bote odlazio sam u strahu kuæi, a u ponedjeljak ujutro vraæao sam se u Brno ispunjen
novim strepnjama. Konaèno je do ao dan kada tu strepnju vi e nisam mogao izdr ati. Muèila
me je u ponedjeljak, u utorak jo vi e i u srijedu sam nabacao svoje stvari u kovèeg,
platio gazdarici i rekao da se vi e neæu vratiti.
Do danas se sjeæam kako sam se tada sa stanice vraæao kuæi. Do na eg sela, u neposrednoj
blizini grada, ide se kroz polja. Bila je jesen, pred sumrak. Puhao je vjetar i
na polju su djeèaci pu tali prema nebu na dugim konopcima zmajeve od papira. I meni
je jednom otac napravio zmaja. Oti ao je sa mnom u polje, bacio zmaja uvis i potrèa
o da otpor zraka podigne papirno tijelo zmaja prema nebu. Mene to nije naroèito za
bavljalo. Otac se zabavljao vi e. Ali mene je tog dana to posebno dirnulo i ubrzao
sam korak. Sinula mi je pomisao da je otac pu tao zmajeve u zrak za majkom.
Od svojih najmlaðih dana pa do danas zami ljam, naime, da je majka na nebu. Ne, u Bo
ga veæ odavno ne vjerujem, ne vjerujem ni u vjeèni ivot i sliène stvari. To o èemu govori
m nema veze s vjerom. To su predod be. Te su predod be svuda oko mene i ispunjavaju
moju samoæu. Ne znam za to bi trebalo da ih se odreknem. Bez njih bih bio siroma niji.
Vlasta mi predbacuje da sam sanjalica. Ne vidim, navodno, stvari kakve jesu. Ne
, ja stvari vidim kakve jesu, ali osim vidljivih vidim i one nevidljive. Izmi ljen
e predod be ne postoje samo tako, ni zbog èega. Postoje razlozi zbog kojih su potreb
ne. One imaju svoj dom u nama. I obratno, upravo one èine od na ih domova domove.
Za majku sam saznao kad veæ odavno nije bila meðu ivima. Zato nikada nisam plakao za
njom.
Vi e sam se tje io time da mi je majka mlada i lijepa i da je na nebu. Nitko od djec
e, mojih vr njaka, nije imao tako mladu majku kao to je bila moja.
Volim da zami ljam svetog Petra kako sjedi na stolici pored prozora kroz koji se v
idi dolje zemlja. Moja majka èesto prilazi tom prozoru. Petar uvijek sve èini za nju
jer je lijepa. Dopu ta joj da gleda. I mama nas vidi. Mene i oca.
Majèino lice nije nikad bilo tu no. Naprotiv. Dok nas je promatrala kroz prozor na P
etrovoj vratarnici uvijek nam se smije ila. Tko ivi u vjeènosti, ne trpi od èe nje. Nije
nestrpljiv. Zna da ljudski ivot traje sekundu i da je na susret blizu. Ali dok sam
ivio u Brnu, ostavljajuæi oca samog, èinilo mi se da je majèino lice tu no, da mi predba
cuje. A htio sam da ivim u ljubavi s majkom.
urio sam kuæi i gledao zmajeve kako se uzdi u prema nebu, kako lebde pod njegovim svo
dom. Bio sam sretan. Nisam alio ni ta od onoga to sam napustio. Naravno, volio sam s
voju violinu. Volio sam i teoriju muzike. Ali nisam udio za karijerom. Ni najstrm
ija ivotna staza nije mi mogla nadoknaditi radost povratka kuæi, spoznaju da æu ponov
o biti u krugu onoga èime sam obdaren pri roðenju: pejza a rodnog kraja, intimnosti ne
koliko zidova, majke, oca. Vraæao sam se kuæi s velikim olak anjem.
Kada sam obavijestio oca da se vi e neæu vratiti u Brno, stra no se naljutio. Nije hti
o da zbog njega kvarim sebi ivot. Konaèno sam morao da mu tobo e priznam da su me izb
acili iz kole zbog slabog uspjeha. Nekako je povjerovao u to i ljutio se na mene
jo vi e. To me nije previ e muèilo. Uostalom, nisam se vratio kuæi da ljenèarim. I dalje s
m svirao kao prima u kapeli na eg ansambla. Na muzièkoj koli dobio sam mjesto uèitelja v
ioline. Mogao sam se posvetiti onome to volim.
Meðu to to volim spadala je i Vlasta. ivjela je u susjednom selu koje je danas kao,
uostalom, i moje jedno od predgraða na eg grada. Plesala je u na em ansamblu. Upoznao
sam je u vrijeme dok sam studirao u Brnu, i bio sam sretan to sam se
poslije povratka mogao gotovo svakodnevno s njom viðati. Prava zaljubljenost do la j
e ne to kasnije i iznenada, kada je jednom na pokusu pala tako nezgodno da je slom
ila nogu. Odnio sam je u naruèju do kola hitne pomoæi. Osjeæao sam na rukama njeno tij
elo, vitko i slabo. Odjednom sam s èuðenjem postao svjestan da sam visok metar deved
eset i te ak sto kilograma, da bih mogao da obaram hrastove, a da je ona lagana i
slaba na. Zagrcnuo sam se od sa aljenja i pri tom se osjeæao tako da sam elio da taj tr
enutak nikad ne proðe. Da traje dugo. Da pro me sve to æe meðu nama biti.
Bio je to trenutak vidovitosti. U ozlijeðenoj Vlasti ugledao sam iznenada drugu, m
nogo poznatiju liènost. Kako mi to veæ davno nije palo na pamet? Ta Vlasta je bila »si
rota djevojka«, liènost iz toliko narodnih pjesama! Sirota djevojka koja od sveg bla
ga ima samo svoje po tenje, sirota djevojka koju muèe, sirota djevojka u bijednim ha
ljinama, sirota djevojka sirotica.
Nije, naravno, bilo ba doslovno tako. Vlasta je imala roditelje i uopæe nisu bili s
iroma ni. Ali upravo zato to su bili bogati seljaci novo vrijeme poèelo je da ih prib
ija uza zid. Vlasta je dolazila u ansambl èesto sa suzama u oèima. Odreðivali su im vi
soke poreze. Njena su oca proglasili za kulaka. Oduzeli su mu traktor i poljopri
vredne strojeve. Prijetili su mu hap enjem. Sa aljevao sam je i tje io samog sebe misl
ima kako æu je uzeti u za titu. Nju, sirotu djevojku.
Od trenutka kad sam je vidio u takvu svjetlu, svjetlu narodne pjesme, osjeæao sam
se kao da ponovo pro ivljavam veæ tisuæu puta pro ivljenu ljubav. Kao da je èitam iz nekih
prastarih nota. Kao da narodne pjesme govore upravo o meni. Prepu ten ovoj struji
melodija snivao sam o svadbi i èekao je s nestrpljenjem.
Dva dana prije svadbe iznenada je doputovao Ludvik. Burno sam ga doèekao. Odmah sa
m mu saopæio veliku vijest o mojoj enidbi i izjavio da kao
moj najdra i drug mora da mi bude kum. Obeæao mi je to. I do ao je.
Drugovi iz ansambla priredili su mi pravu moravsku svadbu. Odmah izjutra skupili
su se svi pred mojom kuæom, u no njama, s glazbom. Pedesetogodi nji Vondraèek, cimbalis
t u ansamblu, bio je najstariji u dru ini. Pripala mu je uloga starog svata. Moj j
e otac najprije sve poèastio ljivovicom, kruhom i slaninom. Stari je svat nakon tog
a zapovjedio da se svi umire, i zvuènim glasom izrecitirao:
Visoko uva ena gospodo i gospe,
u ovaj dom sam vas s posebnim razlogom pozvao:
ovdje prisutni èovjek mladi nalog mi je dao,
da u dom èasni oca Vlaste djeve korak usmjerimo
i kæerku mu plemenitu ko nevjestu dovedemo.
Stari svat, najstariji u dru ini, naèelnik je, du a, re iser èitavog obreda. Tako je oduvi
jek bilo. Tako je veæ tisuæu godina. Mlado enja nikad nije bio subjekt svadbe. Bio je
njen objekt. Nije se enio. enili su ga. Svadba ga je dohvatila i on je plivao na n
joj kao na velikom valu. On nije djelovao, nije govorio. Za njega je djelovao i
govorio stari svat. Nije to, meðutim, bio ni stari svat. Bila je to dugogodi nja tra
dicija koja je preno ena s èovjeka na èovjeka i povlaèila ga svojom slatkom strujom. U t
oj struji svatko je postajao slièan svakome, postajao je dio èovjeèanstva.
I tako smo pod vodstvom starog svata krenuli u susjedno selo. I li smo preko polja
i drugovi su u hodu svirali. Pred Vlastinom kuæom veæ nas je oèekivala gomila ljudi u
narodnim no njama s nevje-stine strane. Stari je svat recitirao:
Mi umorni putnici
pokorno molimo
da u va dom ovaj èasni u miru stupimo
jer gladni smo i edni.
Iz gomile ljudi koji su stajali pred vratnicama istupio je stariji mu karac u no nji
. Ako ste dobri ljudi, dobro nam do li rekao je i pozvao nas da uðemo. utke smo nagrn
uli u kuæu. Bili smo, kako nas je predstavio stari svat, samo umorni putnici i zat
o nismo odmah odali na e prave namjere. Stariji mu karac u no nji, govornik s nevjesti
ne strane, prvi nas je pozvao: Ako vam je to na srcu, ako vas ne to muèi, govorite!
Tada je stari svat poèeo da govori, u poèetku nejasno i uvijeno, a onaj mu karac u no nj
i odgovarao mu je na slièan naèin. Tek nakon du eg zaobila enja stari je svat konaèno obja
snio za to smo do li.
Nakon toga mu je mu karac u no nji postavio ova pitanja:
Pitat æu vas, prijatelju, za to mladiæ ovu djevu za suprugu uzet eli?
Da li cvijeæu ili voæu se veseli?
A stari svat je odgovorio:
To stvar poznata je svima,
cvijet ljepotom i mirisom srce raduje.
Ali cvijet odlazi
a voæe dolazi,
i zato mi nevjestu ne radi cvijeæa,
veæ radi voæa elimo,
jer voæa se dobrom rodu uvijek veselimo.
Jo su neko vrijeme tako pitali i odgovarali, dok nevjestin govornik nije zavr io: P
ozovimo onda nevjestu, neka ka e pristaje li ili ne. Oti ao je u susjednu prostoriju
i nakon nekoliko trenutaka vratio se, vodeæi za ruku enu u no nji. Bila je mr ava, vis
oka, ko èata, a lice joj je bilo prekriveno maramom. Evo va e nevjeste.
Ali stari je svat vrtio glavom, a svi smo mi glasnim Zagorom izra avali svoje nego
dovanje. Èovjek nas
166
je neko vrijeme nagovarao, ali je konaèno morao maskiranu enu odvesti natrag u sobu
. Tek tada nam je doveo Vlastu. Bila je u crnim èizmicama, crvenom prsluku i arenoj
suknjici. Na glavi je nosila vijenac. Izgledala je prekrasno. Spojio nam je ruk
e.
Zatim se mu karac u no nji obratio nevjestinoj majci i uzviknuo plaènim glasom: O, majèi
ce!
Na te njegove rijeèi nevjesta mi se istrgla iz ruke, klekla na zemlju pred svoju m
ajku i oborila glavu. Govornik je nastavio:
Majko mila, oprosti mi ako kad
uvrijedih tebe! Majko mila, molim prosti, ako kad
uvrijedih tebe! Majko mila, preklinjem te, i pokorno
molim tebe! Majko mila, oprosti mi ako kad
uvrijedih tebe!
Bili smo samo nijemi glumci kojima je nametnut davno spjevan tekst. A tekst je b
io prekrasan, zanosio je èovjeka, i sve je to bila istina. Onda je opet zasvirala
glazba i krenuli smo u grad. Obred je odr an u gradskoj vijeænici, i tu su nam takoðer
svirali. Zatim je bio ruèak. Poslije ruèka oti li smo u slovaèku klijet. Sviralo se i p
lesalo.
Uveèer su dru benice skinule Vlasti s glave vijenac od ru marina i sveèano ga predale me
ni. Raspu tenu kosu splele su u pletenicu, obavile oko glave i povezale maramom. T
o je bio obred koji je simbolizirao pretvaranje djevojke u enu. Vlasta, naravno,
veæ odavno nije bila nevina i, prema tome, nije imala pravo na simbolièni vijenac. M
eni to nije izgledalo va no. U jednom vi em smislu, mnogo va nijem, ona je izgubila dj
evièanstvo upravo i tek kada su mi dru benice predale njen vijenac.
Bo e, kako to da me uspomena na vjenèiæ od ru marina sada dira vi e nego sjeæanje na na e p
èasove ljubavi, vi e nego Vlastina stvarna djevièanska krv? Ne znam, ali tako je. ene
su pjevale pje-
.I-u
sme o tome kako voda odnosi taj vjenèiæ, a valovi mu raspleæu crvene vrpce. Bilo mi je
da zaplaèem. Bio sam pijan. Vidio sam kako taj vjenèiæ pliva, kako ga potok predaje r
jeèici, rjeèica rijeci, rijeka Dunavu, a Dunav moru. Vidio sam vijenac i njegov put
bez povratka. Upravo ta nepovratnost djelovala je na mene. Sve osnovne stvari u i
votu nepovratne su. Da bi èovjek bio èovjek, mora proæi kroz tu nepovratnost potpuno s
vjestan. Ispiti je do dna. Ne smije varati. Ne smije se pretvarati da je ne vidi
. Moderni èovjek vara. Nastoji da obiðe sve meða e i da se to jeftinije provuèe kroz ivot
smrti. Èovjek je iz naroda po teniji. Ponire do dna svake bitne stvari. Kad je ruènik
na kome je Vlasta le ala ostao okrvavljen, nisam ni slutio da sam se sreo s nepov
rat-no æu. U ovom èasu, meðutim, nisam nikako mogao pobjeæi od nje. ene su pjevale pjesme
rastanku: prièekaj, prièekaj, mili moj dragi, treba od majèice opro taj da tra im, prièeka
, prièekaj, kola zaustavi, treba i s taticom ja da se pozdravim, prièekaj, prièekaj, n
e tjeraj konja,, jer za mnom tuguje sestrica moja, ostajte zbogom, drugarice moj
e, do lo je vrijeme da nas razdvoje.
Spustila se noæ i svatovi su nas ispratili do na e kuæe. Tu smo zastali, i Vlastini dr
ugovi i drugarice otpjevali su nam pjesmu s porukom da u novom domu lijepo postu
pamo sa sirotom djevojkom, da su je u njenu domu svi voljeli, da je volimo i mi.
Otvorio sam vrata. Vlasta se zaustavila na pragu i jo jednom pogledala prijatelje
, okupljene pred kuæom. Tada je netko od njih zapjevao jo jednu, posljednju pjesmu:
Kad je na prag stala,
jo je izgledala
lijepa kao ru a,
a kad prag je pro la,
uvenula smjesta
djevojèica mala. >
168
Onda su se za nama zatvorila vrata i ostali smo sami. Vlasta je imala dvadeset g
odina, ja ne to vi e. Ja sam, meðutim, mislio na to kako je pre la prag i kako æe od tog m
agiènog trenutka njena ljepota venuti i padati s nje kao li æe s drveta. Gledao sam to
nestajanje ljepote. Nestajanje koje je otpoèelo. I upravo zbog toga beskonaèno sam
je volio. Mislio sam na to da vi e nije samo cvijet, da je u tom èasu u njoj veæ prisu
tan i buduæi trenutak stvaranja ploda. U svemu tome vidio sam nesalomljivi poredak
, poredak kojega sam i ja dio i s kojim se sla em. U tim èasovima mislio sam i na Vl
adimira, koga tada jo nisam znao i o èijem liku uopæe nisam imao predod bu. Ipak sam mi
slio na njega i kroz njega gledao dalje, u buduænost njegove djece. Zatim sam s Vl
astom legao u krevet namje ten debelim perinama i èinilo mi se da nas je u svoj meki
zagrljaj primila sama mudra beskonaènost ljudskog roda.
8
to mi je Ludvik uèinio na ao na svadbi? Sve u svemu ni ta. Usta su mu bila zaleðena, pona
o se èudno. Kad smo poslije podne svirali i plesali, drugovi su mu nudili da uzme
klarinet. Odbio je. Ubrzo nakon toga je oti ao. Na sreæu, meni se u glavi sve pomije a
lo tako da tome nisam posveæivao naroèitu pa nju. Sutradan sam ustanovio da je njegov
odlazak bio jedna mala mrlja na juèera njem danu. Alkohol koji mi se razlagao u krvi
poveæao je tu mrlju do sasvim pristojnih dimenzija. A Vlasta jo vi e nego alkohol. O
na nikad nije voljela Ludvika. ene instinktivno razvrstavaju drugove svog mu a u ne k
odljive i opasne. Vlasta je uvrstila Ludvika u ovu drugu kategoriju i uvijek joj
je bilo drago to ivi u Pragu.
169
Kad sam joj rekao da sam pozvao Ludvika da nam bude kum, nije se naroèito obradova
la. Sutradan poslije svadbe iskoristila je priliku da me upozori na njegovo juèera n
je dr anje. Èitavo se vrijeme, navodno, pona ao kao da mu svi idemo na ivce. Uobra en je,
napuhan, nosom samo to ne para oblake.
Ali istog dana uveèer Ludvik je sam do ao da nas obiðe. Donio je Vlasti neke poklone i
isprièao se. Molio nas je da mu oprostimo to juèer nije bio ni za to. Isprièao nam je t
mu se dogodilo. Izbacili su ga iz Partije i s Fakulteta. Ne zna to æe dalje biti s
njim. Nisam mogao vjerovati u ima i nisam znao to da mu ka em. Ludvik, uostalom, i n
ije htio da ga netko sa aljeva i brzo je skrenuo razgovor na druge stvari. Trebalo
je da na ansambl za èetrnaest dana otputuje na veliku turneju po inozemstvu. Mi, p
rovincijalci, s nestrpljenjem smo oèekivali taj èas. Ludvik je to znao i poèeo je da s
e raspituje o na em putovanju. Odmah sam se sjetio koliko je Ludvik od djetinjstva
èeznuo za putovanjem po svijetu, a sada je postao svjestan da mu je to mo da zauvij
ek onemoguæeno. Ljude igosane zbog politièkih gre aka tada, i mnogo godina poslije toga
, nisu pu tali u inozemstvo. Znao sam da smo se na li svaki na drugoj strani i nasto
jao sam da to nekako zata kam. Nisam mogao da mu prièam o na em gostovanju, jer bih ti
me osvijetlio nenadani ponor koji je zinuo izmeðu na ih sudbina. Htio sam da taj pon
or prekrijem tamom i bojao sam se svake rijeèi kojom bih mogao postiæi suprotno. Ali
svaka rijeè koju sam izgovorio imala je upravo takav uèinak. Svaka reèenica koja se m
akar i posredno odnosila na na ivot potvrðivala je da smo se razi li na razlièite strane
. Da su pred nama druge moguænosti, drukèija buduænost. Da nas ivot nosi svakog u drugo
m smjeru. Nastojao sam da govorim samo o obiènim i beznaèajnim stvarima kroz koje na e
otuðenje neæe doæi do izra aja. Ali to je bilo jo gore. Beznaèajnost razgovora bila je mu
i situacija je ubrzo postala nesno ljiva.
Ludvik se uskoro oprostio i oti ao. Prijavio se za radnu akciju negdje izvan na eg g
rada, a ja sam s ansamblom otputovao u inozemstvo. Nakon toga nisam ga vidio nek
oliko godina. Dok je bio u vojsci, napisao sam mu jedno ili dva pisma. Kad bih p
oslao pismo, u meni je uvijek ostajao isti osjeæaj nespo-kojstva kao iza na eg poslj
ednjeg razgovora. Nisam bio kadar da se suoèim s Ludvikovim padom. Bilo me je stid
to moj ivot teèe uspje no. Èinilo mi se nepodnosivo da s visine svog zadovoljstva aljem
Ludviku rijeèi poticaja ili sauèe æa. Lak e mi je bilo pretvarati se da se izmeðu nas ni ta
je promijenilo. U pismima sam mu opisivao to radimo, to ima novo u ansamblu, kakav
je novi cim-balist i to smo sve do ivjeli na gostovanju. Pravio sam se kao da je m
oj svijet i dalje na zajednièki svijet. I osjeæao sam se nelagodno zbog tog pretvaran
ja.
Onda je jednog dana ocu stigla smrtovnica. Umrla je Ludvikova majka. Nitko od na
s nije znao da je bolesna. Kad je Ludvik nestao iz na eg vidokruga, nestala je i o
na. Dr ao sam obavijest u ruci i postao svjestan svoje nepa nje prema ljudima koji s
u se na li makar i malo po strani mog ivotnog puta. Mog uspje nog ivota. Osjeæao sam se
krivim, iako, zapravo, ni ta nisam uèinio. A onda sam primijetio ne to to me je zapanji
lo. Na smrtovnici su u ime obitelji bili potpisani supruzi Koutecky. O Ludviku n
i spomena.
Do ao je dan sahrane. Od jutra sam s tremom pomi ljao na moguæi susret s Ludvikom. Ali
Ludvik nije do ao. Iza lijesa je i lo svega nekoliko ljudi. Pitao sam Koutecke gdje
je Ludvik. Slegli su ramenima i rekli da ne znaju. Pratnja se zaustavila pred v
elikom grobnicom s te kom mramornom ploèom i bijelim kipom anðela.
Bogatoj obitelji graðevnog poduzetnika oduzeto je sve, tako da je sad ivjela samo o
d male penzije. Ostala joj je jo samo ta velika obiteljska grobnica s bijelim anðel
om. Sve sam to znao, ali nisam shva-
170
171
;.U.L ii.l^lil
æao za to u nju spu taju lijes. Tek kasnije sam saznao da je Ludvik tada bio u zatvoru
. Njegova je majka bila jedini èovjek u na em gradu koji je to znao. Krila je od svi
h. ivjela je u potpunoj samoæi, muèena bole æu koja ju je najprije otjerala u bolnicu, a
zatim u grob.
Kad je umrla, u Kouteckyma se ponovo razgorio plamen rodbinske ljubavi. Prihvati
li su mrtvo tijelo nevoljene snahe i proglasili ga za svoje. Konaèno im se pru ila p
rilika da se osvete nezahvalnom neæaku. Ukrali su mu majku. Prekrili su je te kom mr
amornom ploèom nad kojom stoji bijeli anðeo kovrèave kose, s palminom granèicom u ruci.
Taj mi je anðeo stalno izlazio pred oèi. Kovrèavi anðeo s la nom granèicom mira. Uzdizao se
nad upropa tenim ivotom druga kome su ukrali i tijela mrtvih roditelja. Anðeo kraðe.
Vlasta ne voli nikakvu ekstravaganciju. Sjediti bez ikakva razloga noæu u vrtu na
klupi je ekstravagantno. Èuo sam kako energièno kuca na prozorsko okno. Kroz prozor
sam vidio tamni, strogi obris enske figure u spavaæici. Ja sam poslu an èovjek. Nisam k
adar da se oduprem slabijima. I zato to sam visok metar devedeset i mogu jednom r
ukom podiæi vreæu od sto kilograma, u ivotu jo nisam nai ao ni na koga kome bih se mogao
suprotstaviti.
Zato sam u ao u kuæu i legao pored Vlaste. Da ne le imo bez rijeèi, spomenuo sam kako sa
m danas vidio Ludvika. Pa ta? rekla je s nagla enom ravnodu no æu. Uzaludan posao. Ne
joj kroz grlo. Ni dan-danas ne mo e da ga smisli. Uostalom,
172
nije imala na to da se ali. Od na eg vjenèanja imala je svega jednom priliku da ga vid
i. To je bilo pedeset este godine. A tada ni pred sobom nisam mogao sakriti ponor
koji nas je razdvajao.
Ludvik je tada bio veæ odslu io vojsku, odle ao zatvor i odradio nekoliko godina u rud
niku. Htio je da nastavi studije u Pragu i doputovao je u na grad da sredi neke p
olicijske formalnosti. Ponovo sam se pla io susreta s njim. Nisam se, meðutim, sreo
sa slomljenom sjenom od èovjeka. Naprotiv. Ludvik je bio drukèiji nego to sam ga znao
. Bio je oporiji, mu evniji, a mo da i smireniji. Nije ni po èemu izazivao sauèe æe. Èinilo
se da æemo lako premostiti ponor kojeg sam se toliko bojao. Da to prije pove emo nit
i, pozvao sam ga na pokus na e kapele. Nekako sam vjerovao da je to jo uvijek njego
va kapela, da nije va no to imamo drugog cimbalista, drugog kontra a, drugog klarinet
ista i to sam od stare dru ine ostao samo ja. Vrijeme prolazi, ali to nam ne mo e odu
zeti ono to je na e. Va no je da smo upisani u to jureæe vrijeme.
Ludvik je sjeo na stolicu pored cimbalista i samo slu ao kako probamo. Najprije sm
o svirali na e najmilije melodije, one koje smo svirali jo kao gimnazijalci. Zatim
neke nove, koje smo otkrili u zabaèenim planinskim selima. Konaèno smo stigli i do p
jesama do kojih smo najvi e dr ali. To nisu bile prave narodne pjesme, veæ pjesme koje
smo sami skladali u duhu narodne umjetnosti. Pjevali smo pjesme o meðama koje tre
ba preorati da bi od mnogo malih privatnih parcela nastalo veliko zadru no dobro,
pjesme o siromasima koji danas vi e nisu robovi, nego gospodari na svojoj zemlji,
pjesmu o traktoristu koji vrijedno radi u traktorskoj stanici. Bile su to pjesmi
ce kojih se melodije ni po èemu nisu razlikovale od originalnih narodnih tvorevina
, a èije su rijeèi bile suvremenije od novina. Meðu njima nam je najdra a bila pjesma o
Fuèiku, heroju koga su za vrijeme okupacije muèili nacisti i o kome sada »narod pjesme
pjeva«.
Ludvik je sjedio na stolici i promatrao kako palice u rukama cimbalista hitro sk
akuæu po strunama. Svakog èasa dolijevao je iz boce vino u malu èa icu. Promatrao sam ga
preko kobilice violine. Bio je zami ljen i nijednom nije podigao glavu.
Onda su u salu poèele ulaziti jedna za drugom na e supruge, to je bio znak da æe se pok
us brzo zavr iti. Pozvao sam Ludvika da poðe sa mnom. Vla-sta nam je spremila veèeru,
a zatim oti la na poèinak, ostavljajuæi nas nasamo. Ludvik je prièao o svemu i svaèemu, al
i ja sam osjeæao da je tako govori jiv samo zato da ne mora govoriti o onome to sam
ja htio. Ali kako sam mogao da, sastav i se sa svojim najboljim drugom, utke prijeðe
m preko onoga to je na a najveæa zajednièka imovina? Zato sam prekinuo Ludvikovo beznaèaj
no naklapanje. to ka e za na e pjesme? Ludvik mi je bez oklijevanja odgovorio da mu se
sviðaju. Ja, meðutim, nisam dopustio da se izvuèe samo jeftinom uljudno æu. Pitao sam ga
dalje. to ka e za nove pjesme koje smo sami skladali?
Ludvik nije pokazivao volje za raspravljanje, ali ja sam ga uvlaèio korak po korak
, dok se konaèno nije rasprièao. Onih nekoliko starih narodnih pjesama, te su zaista
prekrasne. Ali inaèe mu se na repertoar ne sviða. Suvi e smo se prilagodili ukusu publ
ike. Nije nikakvo èudo. Istupamo pred irokom javno æu i elimo da se svidimo. I zato s na
h pjesama skidamo sve to je na njima osobito. Oduzimamo im njihov specifièni ritam
i prilagoðavamo ga konvencionalnoj ritmici. Biramo pjesme iz najmlaðeg kronolo kog slo
ja, svakojake èarda e i poskoèice, jer su najpristupaènije i najdopadljivije.
Oponirao sam. Mi smo tek na poèetku puta. elimo da se narodna pjesma to vi e pro iri. Za
to se moramo malo i prilagoditi ukusu ire publike. Najva nije od svega jest da smo
veæ stvorili suvremeni folklor, nove narodne pjesme, koje govore o na em dana njem ivot
u.
Nije se suglasio. Upravo te nove pjesme najvi e su mu parale u i. Kakva bijedna imit
acija! Kakav fal !
I danas se rastu im kad se toga sjetim. Tko nam je prijetio da æemo skonèati kao Lotov
a ena ako se budemo samo osvrtali? Tko je fantazirao o tome da æe se iz narodnog me
losa roditi novi stil epohe? Tko nas je pozivao da narodnu glazbu pokrenemo s mj
esta i da je prisilimo da koraèa rame uz rame s dana njicom?
To je bila utopija, rekao je Ludvik.
Kako sad to, utopija? Te pjesme su tu! Postoje!
Narugao mi se. Pjevate ih vi u ansamblu. Poka i mi jednog jedinog èovjeka izvan ansa
mbla koji ih pjeva! Poka i mi jednog jedinog zadrugara koji bi sam, sebi na veselj
e, zapjevao neku od tih va ih pjesama o zadrugama! Iskrivila bi mu se usta koliko
su neprirodne i izvje taèene! Ti propagandni tekstovi pristaju toj kvazinarodnoj gla
zbi kao lo e pri iven ovratnik! Kvazimoravska pjesma o Fuèiku! Kakva besmislica! Pra ki
novinar! Kakve on veze ima s moravskom Slovaèkom?
Napomenuo sam da Fuèik pripada svima i da valjda i mi imamo pravo da o njemu pjeva
mo na svoj naèin.
Zar o njemu pjevate na na naèin? Pjevate prema receptu agitpropa, a ne na na naèin! Sj
eti se samo teksta te pjesme! I èemu uopæe pjesma o Fuèiku? Zar se samo on borio kao i
legalac? Samo su njega muèili?
Ali on je najpoznatiji od svih!
Naravno! Propagandni aparat eli da u galeriji mrtvih heroja naèini red. eli da meðu he
rojima ima glavnog heroja, da bi ga mogao propisno iskititi u propagandne svrhe.
Èemu taj podsmijeh? Svako vrijeme ima svoje simbole!
Dobro, ali zanimljivo je upravo to tko je pretvoren u simbol! Stotine ljudi dr ali
su se tada podjednako odva no, a zaboravljeni su. A izginuli su i
poznati ljudi. Politièari, pisci, uèenjaci, umjetnici. Od njih nisu stvoreni simboli
. U sekretarijatima i kolama ne vise njihove fotografije iako su stvarali i èinili
velika djela. Samo to upravo ta djela smetaju. Te ko ih je podesiti, podrezati, fil
trirati. Djela su u propagandnoj galeriji heroja samo na smetnju.
Reporta u s vje ala nije napisao nitko od njih!
Taèno! to da se radi s herojem koji uti? to da se radi s herojem koji posljednje èasove
ivota ne iskoristi za teatralna istupanja, za davanje pedago kih lekcija? Fuèik, iak
o ni po èemu nije bio slavan, smatrao je za beskonaèno va no da saopæi svijetu to u zatvo
ru misli, osjeæa, pro ivljava, to ima da mu ka e i preporuèi. Sve je to pisao na papiriæe
stavljao na kocku ivote drugih ljudi koji su ih krijumèarili iz zatvora i èuvali. Ka
ko je samo visoko cijenio svoje vlastite misli i osjeæaje! Koliko je cijenio samog
sebe!
To vi e nisam bio kadar podnijeti. Fuèik je, dakle, bio naprosto umi ljen, zaljubljen
u samog sebe?
Ali Ludvika vi e nitko ne bi mogao zaustaviti. Ne, umi ljenost nije bila glavni poti
caj koji ga je tjerao da pi e. Glavni poticaj bila je njegova slabost. Biti hrabar
u samoæi, bez svjedoka, bez nagrade u obliku divljenja, sam pred sobom, za to je
potrebna velika odva nost, velika duhovna snaga. Fuèiku je bila potrebna pomoæ publike
. U samoæi je stvarao sebi bar fiktivnu publiku. Osjeæao je potrebu da ga gledaju! P
otrebu za pljeskom koji æe mu uliti snage! Bar fiktivnim pljeskom! Potrebu da zatv
or pretvori u pozornicu i da svoju sudbinu uèini podno ljivom time to æe je ne samo pro i
vjeti nego i odigrati, odglumiti! to æe se ogledati u ljepoti vlastitih rijeèi i gest
a!
Bio sam pripremljen na Ludvikovu tugu. I na ogorèenje. Nisam, meðutim, raèunao na takv
u zlobu, na takvu ironiènu mr nju. to mu je skrivio muèenik Fuèik? Vrijednost èovjeka za m
ne se ogleda u vjernosti. Znam da je Ludvik nepravedno k
njen. Ali utoliko gore! Njegova promjena nazora zato je suvi e prozirno motivirana
. Zar èovjek mo e u potpunosti izmijeniti svoj ivotni stav samo zato to ga je netko uv
rijedio?
Sve sam to rekao Ludviku u lice. Ali tada se opet dogodilo ne to neoèekivano. Ludvik
mi vi e nije odgovarao. Kao da je gnjevna groznica koja ga je dr ala odjednom minul
a. Gledao me je ispitivaèki, a zatim potpuno mirnim i tihim glasom rekao neka se n
e ljutim. Da se mo da i vara. Rekao je to tako èudno i hladno da se jasno vidjelo ka
ko to ne misli ozbiljno. Nisam htio da se na razgovor zavr i takvom ne-iskreno æu. Pore
d sveg ogorèenja, jo uvijek me je dr ala prvobitna elja. Htio sam naæi zajednièki jezik s
Ludvikom i obnoviti staro prijateljstvo. Iako smo se tako o tro sukobili, ipak sam
se nadao da æemo negdje na kraju duge svaðe opet doæi na onaj zajednièki teren na kojem
smo se nekad tako dobro osjeæali, na kojem æemo opet moæi lijepo zajedno ivjeti. Ali u
zalud sam poku avao da produ im razgovor. Ludvik se isprièavao rekav i kako ima obièaj da
pretjeruje i da je, na alost, opet dopustio da ga misli odvuku kamo ne treba. Mol
io me je neka zaboravim sve to je prièao.
Da zaboravim? Za to da zaboravim tako znaèajan razgovor? Zar ne bi bilo bolje da ga
nastavimo? Tek sutradan naslutio sam pravi smisao te molbe. Ludvik je kod nas sp
avao i doruèkovao. Poslije doruèka ostalo nam je jo pola sata vremena za razgovor. Pr
ièao mi je o tome koliko napora mora ulagati da ishodi odobrenje za nastavak studi
ja. Kakav ceh sada plaæa za ono iskljuèenje iz Partije. Kako nitko nema povjerenja u
njega. Da æe mu samo uz pomoæ nekoliko prijatelja koji ga poznaju jo iz predvelja-èkih
vremena mo da nekako uspjeti da se upi e na fakultet. Zatim je prièao o nekim svojim
znancima koji se nalaze u istoj situaciji, o tome kako ih svuda prate i kako se
pa ljivo bilje i svaka njihova izjava. Kako ljude iz njihove okoline neprestano podv
rgavaju ispitivanjima i kako im neko zlonamjerno ili
12 Sala
44
nepromi ljeno svjedoèenje mo e upropastiti ivot za slijedeæih nekoliko godina. Zatim je s
krenuo razgovor opet na neku sasvim beznaèajnu temu, a kad smo se rastajali, rekao
mi je da mu je drago to me je vidio i ponovo me zamolio da zaboravim sve ono o èem
u je sinoæ govorio.
Meðusobna veza izmeðu ove molbe i napomena o sudbini njegovih znanaca bila je i suvi e
jasna. Od nje mi se smrklo pred oèima. Ludvik nije htio govoriti sa mnom jer se u
pla io! Bojao se da na razgovor neæe ostati na a tajna! Bojao se da æu ga prijaviti! Upla
o se mene! To je bilo u asno. I opet sasvim neoèekivano. Ponor izmeðu nas bio je mnogo
dublji nego to sam slutio. Bio je tako dubok da nije dopu tao ni da zavr imo razgovo
r!
10
Vlasta veæ spava. Jadnica, ponekad sasvim tiho hrèe. Svi u kuæi veæ spavaju. A ja le im kr
upan, krupan, velik, i mislim na svoju nemoæ. Tada sam je tako strahovito osjetio.
Ranije sam s puno samouvjerenosti pretpostavljao da je sve u mojim rukama. Ludv
iku nisam nikad ni ta uèinio na ao. Za to se uz malo dobre volje ne bismo mogli ponovo z
bli iti?
Pokazalo se da to nije u mojim rukama. Ni na e otuðenje ni na e zbli enje nije bilo u mo
jim rukama. Tada sam se jo nadao da je u rukama vremena. Vrijeme je prolazilo. Od
na eg posljednjeg susreta pro lo je veæ devet godina. Ludvik je u meðuvremenu zavr io stu
dije, dobio odlièno mjesto, postao struènjak za oblast koja ga interesira. Iz daljin
e
178
pratim njegovu sudbinu. Pratim je s ljubavlju. Nikad neæu moæi smatrati Ludvika ni z
a neprijatelja ni za èovjeka koji mi je stran. On je moj prijatelj, ali ukleti pri
jatelj. Kao da se ponavlja prièa u kojoj se prinèeva nevjesta pretvara u zmiju ili ab
u. U prièama se uvijek sve dobro svr ava zahvaljujuæi prinèevoj vjernosti i strpljivosti
.
Vrijeme mi, meðutim, ne vraæa ukletog druga. U toku proteklih devet godina èuo sam nek
oliko puta da je boravio u na em gradu. Nikad nije svratio k meni. Danas sam ga vi
dio i izbjegao je susret sa mnom. Prokleti Ludvik!
Sve je poèelo upravo u vrijeme kada smo posljednji put razgovarali. Iz godine u go
dinu osjeæao sam kako me izvana ne to ste e, a iznutra izjeda nespo-kojstvo. Zamora je
bilo sve vi e, a radosti i uspjeha sve manje i manje. Ansambl je svake godine put
ovao na gostovanja u inozemstvo, ali poziva je postepeno bivalo sve manje i dana
s nas vi e ne zovu gotovo nikamo. Neprestano radimo, sa sve vi e upornosti, ali oko
nas vlada ti ina. Stojim u praznoj sali i èini mi se da je upravo Ludvik naredio da
budem sam. Na usamljenost ne osuðuju èovjeka neprijatelji, nego prijatelji.
Od tog vremena sve èe æe bje im na poljski put omeðen malim poljima. Na poljski put gdje n
a meði raste usamljeni ipkov grm. Tu se sreæem s posljednjima koji su mi vjerni. Tu j
e dezerter sa svojim momcima. Tu je sviraè skitnica. Tu je iza horizonta drvena kuæi
ca i u njemu Vlasta sirota djevojka.
Dezerter me naziva kraljem i obeæava da æe mi uvijek pru iti za titu. Dovoljno je samo d
a stanem kraj ipkova grma. Tu æemo se uvijek naæi.
Bilo bi tako jednostavno naæi mir u svijetu iluzija. Ja sam, meðutim, uvijek nastoja
o da ivim istovremeno u oba svijeta i da ne napu tam jednog radi drugog. Ne smijem
napustiti svijet svarnosti iako u njemu samo gubim. Konaèno æe mo da biti dovoljno ako
mi uspije ono jedino, ono posljednje:
¦" ft
.12*
17Q
da predam svoj ivot kao jasan i razumljiv zavjet jednom jedinom èovjeku koji æe ga sh
vatiti i ponijeti dalje. Prije toga ne smijem otiæi s dezerterom na Dunav.
Taj jedini èovjek na kojeg mislim, koji je moja jedina nada nakon svih poraza, raz
dvojen je od mene zidom i spava. Prekosutra æe uzjahati na vrana konja. Lice æe mu b
iti sakriveno vrpcama. Nazivat æe ga kraljem. Idi, sine! Ja tonem u san. Nazivat æe
te mojim imenom. Spavat æu. elim da te u snu vidim na konju.
V
I: ul.- »lu
Spavao sam dugo i sasvim dobro; uspomene kojima sam se sinoæ (do kasno u noæ) prepus
tio nisu, i pored sve moje gorèine, imale utjecaja na ritam moga fizièkog ivota, dres
iranog strogim ivotnim re imom kojem sam se podvrgao kada mi je nakon navr ene trides
ete godine do la pomisao da nisam po teðen sveopæe sudbine starenja. Probudio sam se tek
poslije osam sati, nisam se sjeæao nikakvih snova, ni lijepih ni ru nih, glava me n
ije boljela, samo nisam imao volje da ustanem. Ovome se nisam opirao jer od prij
e izvjesnog vremena odbijam da u ljenèarenju vidim lo u naviku, veæ ga shvaæam kao dobar
znak produ ene mladosti.
Tako sam ostao da le im; san je izmeðu mene i juèera njeg susreta podigao kao neki zid,
valobran iza kojeg sam se (bar trenutaèno) osjeæao siguran. Neæu reæi da je tog jutra Lu
cija nestala iz moje svijesti, veæ da se opet vratila u svoju nekada nju ap-straktno
st.
U svoju apstraktnost? Da; kada je Lucija onako tajanstveno i bezobzirno nestala
iz Ostrave, nisam u poèetku imao praktièno nikakve moguænosti da za njom tragam. A kak
o su godine prolazile (poslije mog izlaska iz vojske), postepeno sam gubio elju z
a takvim traganjem. Sam sebi sam govorio da bi Lucija, ma koliko da sam je volio
, makar bila i jedina na svijetu, ipak bila nezamisliva bez situacije u kojoj sm
o se upoznali i zavoljeli. Èinilo mi se da ljudi èine gre ku kad apstrahiraju voljeno
biæe od svih okolno-
sti pod kojima su ga sreli i u kojima ono ivi, kad nastoje da ga intenzivnom unut
ra njom koncentracijom oèiste od svega to nije ono samo, dakle i od dogaðaja koje su za
jedno proziv jeli i koji èine okvir njihove ljubavi.
Ta ne volim kod ene ono to ona predstavlja sama sebi i za sebe, veæ ono èime se obraæa m
eni, to predstavlja za mene. Volim je kao liènost u na oj zajednièkoj prièi. to predstavl
a liènost Hamleta bez Elsinorskog zamka, bez Ofelije, bez svih konkretnih situacij
a kroz koje prolazi, to bi bila bez teksta svoje uloge, to bi predstavljala izolir
ana od svega toga? Od nje ne bi ostalo ni ta osim prazne, nijeme iluzije. I Lucija
bi bez ostravskih predgraða, ru a pru enih kroz bodljikavu icu, izno enih haljina, bez m
ojih vlastitih beskonaènih tjedana i otegnute beznadnosti, vjerojatno prestala da
bude ona Lucija koju sam volio.
Da, tako sam to shvaæao, tako sam to sebi tumaèio i zato sam se, kako su godine prol
azile, gotovo poèinjao bojati da je ponovo ne sretnem, jer sam znao da bismo se sr
eli na mjestu gdje Lucija vi e ne bi bila Lucija i gdje ne bismo imali èime povezati
prekinute niti. Ovim, naravno, ne elim reæi kako sam prestao da je volim, da sam j
e zaboravio, da je izblijedjela u mom sjeæanju; naprotiv, ostala je neprestano u m
eni u obliku tihe nostalgije. Èeznuo sam za njom kao to se èezne za neèim to je zauvijek
izgubljeno.
I upravo zato to je za mene postala ne to definitivno izgubljeno (ne to to kao pro lost
stalno ivi» a kao sada njost je mrtvo) Lucija je postepeno u mojim mislima gubila svo
ju tjelesnost, materijal-nost, konkretnost i sve vi e i vi e se pretvarala u ne to kao
legendu, mit ispisan na pergamentu i u metalnoj krinjici uzidan u temelje mog ivo
ta.
Mo da se upravo zato i moglo dogoditi ono sasvim nevjerojatno da sjedeæi u brijaèkoj f
otelji ne budem siguran u njen lik. Zato se i moglo dogoditi da me slijedeæeg jutr
a (omamljenog pauzom sna) obuzme osjeæaj da juèera nji susret nije bio stvaran, da
se mo da i on odigrao u carstvu legende, èarolije ili bajke. Ako me je u petak uveèer
Lucijina stvarna prisutnost zahvatila i naglo odbacila unatrag u daleku pro lost,
u vrijeme u kojem je vladala, ovog sam se subotnjeg jutra samo mirnog srca (dobr
o ispavan) pitao: za to sam je sreo? zar sluèaj s Lucijom treba da ima jo neki nastav
ak? to znaèi taj susret i to eli da mi ka e?
Zar sluèajevi, osim to se dogaðaju, to postoje, ne to i govore? Vjerojatno nije potrebno
da nagla avam da sam skroz-naskroz racionalan èovjek. Ali u meni je mo da ipak ostalo
ne to od iracionalnog praznovjerja, na primjer upravo to èudno uvjerenje da sve to m
i se dogodilo u ivotu, to sam do ivio, ima neki vi i smisao, ne to znaèi; da ivot svojim
astitim tokom govori ne to o sebi, da nam postepeno odaje neke svoje tajne, da sto
ji pred nama kao rebus kojega smisao treba odgonetnuti, da su sluèajevi koje do ivlj
avamo mitologija tog ivota i da je u toj mitologiji kljuè istine i tajne. Da li mi
se to samo privida? Mo da, èak i vrlo vjerojatno, ali ne mogu se osloboditi potrebe
da neprestano odgone-tavam vlastiti ivot (kao da je u njemu zaista skriven neki s
misao, znaèenje, istina), ne mogu se osloboditi te potrebe èak i kad ne bi bila ni ta
vi e od potrebe za nekom igrom (kao to je rje avanje rebusa takoðer igra).
Le ao sam tako na kriputavu hotelskom krevetu i pu tao da mi kroz glavu struje misli
o Luciji, sada veæ opet pretvorenoj u samu ideju, u znak pitanja. Hotelski je krev
et zaista, kako sam to u prethodnoj reèenici naznaèio, kripao, i kad sam ponovo posta
o svjestan te njegove osobine, u mislima mi se, naglo i ometajuæi njihov tok, poja
vila Helena. Kao da je to kripanje kreveta bilo glas koji me opominje na du nost, u
zdahnuo sam, spustio noge na pod, sjeo na rub kreveta, protegnuo se, pro ao prstim
a kroz kosu, pogledao kroz prozor nebo i ustao. Juèera nji susret s Lucij om, iako d
ematerijaliziran sutradan, ipak je apsorbirao i prigu io moje zanimanje za Helenu,
zanimanje tako intenzivno jo prije nekoliko
dana. U tom trenutku od njega je ostala samo svijest
0 zanimanju; zanimanje prevedeno na jezik sjeæanja; osjeæaj obaveze prema izgubljeno
m zanimanju o kojem me je razum uvjeravao da æe se ponovo vratiti u svom punom int
enzitetu.
Pri ao sam umivaoniku, zbacio gornji dio pid ame
1 pustio vodu da teèe najjaèim mlazom; gurnuo sam ruke pod vodu i gotovo u urbi isplj
uskao se po vratu, ramenima, grudima; zatim sam se istrljao ruènikom; htio sam da
mi procirkulira krv. Odjednom sam se, naime, upla io; upla io sam se svoje ravnodu nos
ti prema Heleninu dolasku, upla io sam se da tom ravnodu no æu (trenutnom ravnodu no æu) ne
kvarim priliku koja mi se jednom pru ila i tko zna da li æe mi se ikad vi e pru iti. Odl
uèio sam da po teno doruèkujem i da poslije doruèka popijem jednu votku.
Si ao sam u kavanu, ali u njoj sam na ao samo umu stolica, alosno okrenutih nogama uvi
s i slo enih na neprostrte stolove, i jednu babu u prljavoj pregaèi koja se motala i
zmeðu njih.
Oti ao sam u recepciju hotela i upitao vratara, koji je sjedio iza pulta uvaljen u
tapeciranu fotelju potpuno nezainteresiran za sve, da li mogu u hotelu doruèkovat
i. Ne pokrenuv i se, odgovorio mi je da osoblje kavane ima danas slobodan dan. Izi a
o sam na ulicu. Vrijeme je bilo lijepo, na nebu su lebdjeli rasuti oblaèiæi a blag p
ovjetarac podizao je pra inu s ploènika. urio sam prema trgu. Pred mesnicom stajale s
u ene u dugaèkom repu; bilo ih je starih i sasvim mladih, dr ale su u rukama torbe i
mre e, èekale su strpljivo i tupo da doðu na red u prodavaonici. Meðu pje acima koji su et
li ili urili ulicama pa nju su mi na trenutak privukli oni koji su u rukama kao min
ijaturne baklje dr ali kornete s crvenom kapicom sladoleda. Onda sam se na ao na trg
u, pred irokom jednokatnom zgradom sa dva tornjiæa sa strane na krovu. U prizemlju
su bila èetiri izloga, a iznad svakoga od njih okrugla staklena reklama; na jednoj
su bila naslikana tri mu karca u narodnim no njama kako se dr e oko ramena, otvorenih
usta,
na drugoj mu karac i ena (takoðer u no njama), na treæoj suncokret a na èetvrtoj bure vina
To je bilo samoposlu ivanje. U ao sam u lokal. Bila je to velika prostorija s poploèa
nim podom i stoliæima na visokim nogama pored kojih su stajali ljudi, jeli sendvièe
i pili kavu ili pivo.
Nisam imao volje da tu doruèkujem. Od prvih trenutaka tog jutra gradio sam u sebi
predod bu izda nog doruèka s jajima, slaninom i èa icom alkohola koji bi mi vratio izgublj
enu vitalnost. Sjetio sam se da malo dalje, na drugom trgu s parkom i Kuginim st
upom, postoji jo jedan restoran. Nije bio nimalo privlaèan, ali meni je bilo dovolj
no da ima stolove i stolice i jednog konobara od kojeg bih mogao iznuditi ono to e
lim.
Pro ao sam pored Kugina stupa; postolje je dr alo sveca, svetac je dr ao oblak, oblak
je dr ao anðela, anðeo je dr ao slijedeæi oblak, a na tom oblaku sjedio je opet anðeo, posl
ednji: bilo je jutro; ove oèigledne èinjenice postao sam ponovo svjestan kad sam se
zagledao u Kugin stup, tu dirljivu piramidu svetaca, oblaka i anðela koji su tu, i
sklesani od te kog kamena, predstavljali nebo i njegovu visinu dok je pravo nebo b
ilo blijedomodro (jutarnje) i oèajno daleko od ovoga pra nog komadiæa zemlje.
Pro ao sam kroz park s njegovanim travnjacima i klupama (ali ipak dovoljno gol da
ne naru ava atmosferu prazne pra njavosti) i spustio ruku na kvaku vrata koja su vod
ila u restoran. Bila su zakljuèana. Poèeo sam shvaæati da æe doruèak za kojim sam èeznuo os
ati samo san, i to me je pla ilo jer sam s djeèjom uporno æu u bogatom doruèku gledao odluè
i uvjet da dan bude uspje an. Bilo mi je jasno da se u kotarskim centrima ne vodi
raèuna o èudacima koji ele doruèkovati sjedeæi i da se u njima gostionice otvaraju mnogo
kasnije. Nisam ni poku avao da dalje tra im, okrenuo sam se i po ao kroz park suprotni
m smjerom.
Ponovo sam poèeo susretati ljude koji su u rukama nosili kornete s ru ièastom kapicom,
i ponovo
sam pomislio kako ti korneti lièe na baklje i kako u toj usporedbi mo da ima i nekog
smisla, jer te baklje nisu baklje, nego travestije baklji, a ono to tako sveèano n
ose u sebi, ona ru ièasta iskra u itka, to nije nikakav u itak, nego travestija u itka, to
se po svoj prilici odnosi i na neizbje nu travestiranost svih baklji i u itaka u ovo
m pra nom malom gradu. Ipak sam rekao sebi da æu, ako krenem suprotno struji tih li uæih
svjetlono a, po svoj prilici stiæi do neke slastièarne u kojoj æe se naæi stoliæ i stolica
a mo da i crna kava i neka zakuska.
Nisam stigao do slastièarne, nego do mljeènog restorana; pred njim je stajao dug rep
ljudi koji su èekali na kakao ili na mlijeko s pecivom. I tu su bili postavljeni
stoliæi na visokim nogama kraj kojih su ljudi pili i jeli, a u stra njoj prostoriji
bilo je i stolova sa stolicama, samo to su bili svi zauzeti. Stao sam u rep i nak
on tri minuta èekanja i postepenog pomicanja dobio sam èa u kakaoa i dva peciva. Na vi
sokom stolu na kojem je stajalo est praznih èa a na ao sam jedno nepoljeveno mjesto i s
pustio tu svoju èa u.
Pojeo sam kupljeno alosnom brzinom i nakon manje od tri minute bio sam ponovo na
ulici; bilo je devet sati; imao sam jo puna dva sata vremena. Helena je tog jutra
otputovala prvim avionom iz Praga i trebalo je da u Brnu uhvati autobus koji st
i e ovamo oko jedanaest sati. Znao sam da æe mi ova dva sata proæi ni u èemu, da æe biti p
otpuno prazni.
Mogao sam, naravno, poæi i pogledati poznata mjesta iz mladosti, mogao sam sentime
ntalno zami ljen zastati pred kuæom u kojoj sam se rodio, u kojoj je moja majka ivjel
a do svojih posljednjih dana. Èesto mislim na nju, ali ovdje, u gradu u kojem su n
jeni bijedni ostaci zazidani pod tuðim mramorom, i uspomene na nju kao da bi bile
zatrovane; s njima bi se pomije ali osjeæaji nekada nje bespomoænosti i otrovna gorèina a
to ne elim.
Tako mi nije preostalo ni ta drugo nego da na trgu sjednem na klupu, nakon nekolik
o trenutaka
188 ........... ...........
L
ustanem, pro etam ispred izloga trgovina, razgledam naslove knjiga u knji ari, da bi
h konaèno do ao na spasonosnu misao da u trafici kupim »Rude pravo«, ponovo sjednem na k
lupu, preletim oèima neprivlaène natpise, proèitam u inozemnoj rubrici dvije malo inte
resantnije vijesti, pa opet ustanem s klupe, slo im »Rude pravo« i èitavo ga bacim u ko ar
u za otpatke, polako od etam do crkve, stanem pred njom, podignem pogled uvis prem
a njenim tornjevi-ma, popnem se uz iroko stepeni te i uðem u predvorje hrama i dalje
u crkvu, pla ljivo, da se ljudi bez potrebe ne zgra aju to se prido lica nije prekri io,
o dolazi samo da pro eta, kao u park ili na opustjeli korzo.
Kad se u crkvi skupilo ne to vi e ljudi, poèeo sam se meðu njima osjeæati kao uljez koji n
e zna gdje treba da stane, kako da obori glavu ili sklopi ruke, i zato sam ponov
o izi ao, pogledao na sat i ustanovio da je preostalo vrijeme jo uvijek dugo. Nasto
jao sam svoje misli usmjeriti ka Heleni, htio sam misliti na nju i tako nekako i
skoristiti duge trenutke, ali ta misao nikako nije htjela da se razvija, nije ht
jela da se makne s mjesta, i najvi e to je mogla bilo je da mi doèara Heleninu vizuel
nu pojavu. To je, uostalom, poznata stvar: kad mu karac èeka enu, s mukom nalazi u se
bi snage da razmi lja o njoj i ne preostaje mu ni ta drugo nego da hoda gore-dolje (
mirno ili nemirno) pred njenom ukoèenom slikom.
I tako sam hodao. Nasuprot crkvi, pred starom zgradom vijeænice (danas Mjesnog nar
odnog odbora) primijetio sam desetak praznih djeèjih kolica. Nisam odmah mogao obj
asniti tu pojavu. Onda je neki mlad èovjek sav zadihan dogurao jo jedna kolica, ena
(pomalo nervozna) koja je i la s njim izvukla je iz kolica svitak bijelog platna s
èipkama (u kojem se nesumnjivo nalazilo dijete), nakon èega su obadvoje urno u li u vi
jeænicu. Svjestan da treba da ubijem jo sat i pol vremena, krenuo sam za njima.
Veæ na samom irokom stepeni tu nai ao sam na grupice besposlenih ljudi koje su, kako sa
m se penjao, postajale sve gu æe. Najvi e ljudi bilo je u
hodniku na prvom katu, a stepeni te koje je vodilo dalje bilo je opet prazno. Dogaða
j radi kojeg su se ti ljudi okupili trebao je, oèito, da se odigra na prvom katu,
po svemu sudeæi u prostoriji u koju se iz hodnika ulazilo kroz irom otvorena vrata,
sada ispunjena priliènom gomilom promatraèa. Progurao sam se izmeðu njih i na ao se u j
ednoj maloj dvorani s nekoliko redova stolica na kojima su veæ sjedili ljudi kao d
a oèekuju neku predstavu. U dnu dvorane nalazio se podij, na njemu dug stol prekri
ven crvenom tkaninom, na stolu vaza s velikim buketom, na zidu iza podija dekora
tivno nabrana dr avna zastava; ispred podija, oko tri metra ispred prvog reda gled
ali ta, stajalo je u polukrugu osam stolica okrenutih prema podiju; u pozadini na
drugom kraju sale stajao je mali harmonij s otvorenom klavijaturom, a ispred nje
ga sjedio je jedan stariji gospodin u naoèalama, oborene æelave glave.
U gledali tu je bilo jo nekoliko slobodnih stolica, pa sam sjeo na jednu od njih. D
ugo se ni ta nije dogaðalo, ali se gledaoci oèito nisu dosaðivali, naginjali su se jedan
prema drugom, do aptavali se i vidjelo se da su puni i èekivanja. U meðuvremenu dvoranu
su ispunili oni koji su stajali u grupicama na hodniku, zauzev i preostale slobod
ne stolice i slobodni prostor do zida.
Onda je konaèno otpoèelo oèekivano zbivanje: iza podija su se otvorila vrata i na njim
a se pojavila jedna gospoða u smeðem kostimu i naoèalama na dugom, tankom nosu; pogled
ala je u salu i podigla desnu ruku. Ljudi oko mene prekinuli su razgovor. Spomen
uta se dama nakon toga okrenula prema prostoriji iz koje je do la kao da nekome da
je znak ili ne to govori, ali se odmah vratila i stala leðima uza zid. U tom trenutk
u primijetio sam na njenu licu (iako sam je vidio iz profila) sveèan, ukoèen osmijeh
. Sve je oèito bilo savr eno sinkronizirano jer su taèno u trenutku namje tanja osmijeha
odjeknuli iza mojih leða zvuèi harmonija.
Nekoliko sekundi nakon toga pojavila se na vratima kod podijuma mlada plavokosa e
na, rumena
lica, bogato poèe ljana i na minkana, sva isprepla- ena i zbunjena, s bijelim paketom no
voroðenèeta u naruèju. Dama u naoèalama, da joj ne smeta, priljubila se jo vi e uza zid, a
njen je osmijeh trebao da potakne mladu enu da proðe s djetetom naprijed. ena je i la,
nesigurnim koracima, ste uæi dijete; iza nje se pojavila jo jedna ena s djetetom u na
ruèju i za njom (gu èjim redom) èitava kolona. Neprestano sam promatrao onu prvu; najpri
je je gledala nekamo pod strop, a onda je oborila pogled koji se oèito sreo s pogl
edom nekoga u gledali tu, to ju je izbacilo iz ravnote e tako da je brzo skrenula pog
led i nasmijala se; taj osmijeh (jasno se mogao vidjeti napor koji je morala ulo i
ti u njega) brzo se izgubio i poslije njega su ostala samo grèevito stisnuta usta.
Sve se to odigralo na njenu licu za svega nekoliko sekundi (pre la je svega pet- es
t metara od vrata). Kako se kretala isuvi e ravno i nije na vrijeme skrenula prema
stolicama razmje tenim u polukrug, dama u naoèalama morala se brzo odlijepiti od zi
da (lice joj se zbog toga malo zamraèilo), brzo je stigla, blago dodirnula rukom i
tako joj pokazala smjer kojim treba da ide. ena je naglo smanjila brzinu i obi la
polukrug stolica, praæena ostalim enama s djecom. Bilo ih je ukupno osam. Konaèno su
pro le propisanu stazu i stale svaka ispred jedne stolice, leðima okrenute publici. e
na u smeðem kostimu pokazala je rukom prema zemlji; ene su postepeno poèele da shvaæaju
to treba da znaèi taj pokret, i (jo uvijek okrenute leðima publici) jedna za drugom s
jedale, stalno dr eæi djecu u naruèju.
S lica dame u naoèalama nestalo je sjenke zabrinutosti, ponovo se nasmije ila i pri la
vratima koja su vodila u stra nju prostoriju. Zastala je pred njima na trenutak i
opet se, naèiniv i nekoliko brzih koraka, vratila u salu i priljubila uza zid. Na v
ratima se pojavio mu karac, dvadesetih godina, u crnu odijelu i bijeloj ko ulji koje
mu se ovratnik, pritegnut arenom kravatom, usijecao u vrat. Iza njega je i lo jo se
dam mu karaca razlièite starosti, veæinom u tamnim odijelima i sveèanim bijelim ko uljama.
Obi li
ion
su stolice na kojima su sjedile ene s djecom i zaustavili se. U tom trenutku neko
licina njih poèela je da pokazuje znakove uznemirenosti i da se osvræe naokolo, kao
da ne to tra e. Dama u naoèalama (na koje se licu smjesta pojavio veæ poznati izraz zabr
inutosti) odmah je dotrèala, a kad joj je jedan od mu karaca ne to do apnuo, kimnula je
glavom i zbunjeni mu karci brzo su promijenili mjesta.
Dama u smeðem kostimu brzo je ponovo namjestila osmijeh i oti la do vrata kraj podij
a. Ovog puta nije trebala da daje nikakve znake. Kroz vrata je prodefilirala nov
a kolona, i moram reæi da je to bila kolona mnogo discipliniranija i struènija, koja
je mar irala bez snebivanja i s gotovo profesionalnom elegancijom. Kolona je bila
sastavljena od djece, otprilike desetogodi njaka; i li su jedno za drugim naizmjenièn
o djeèaci i djevojèice; djeèaci su bili u dugim tamnoplavim hlaèama, bijelim ko uljama i s
crvenim maramama vezanim oko vrata tako da im jedan vrh bude na leðima, a druga d
va naprijed vezana u èvor, djevojèice u tamnoplavim suknjicama, bijelim bluzicama i
takoðer s crvenim maramama oko vrata; svi su nosili u rukama bukete ru a. Mar irali su
, kako sam veæ rekao, sigurno i samouvjereno, ali ne kao prethodne kolone u polukr
ugu oko stolica, nego ravno ispred podija. Stali su i okrenuli se nalijevo prema
enama s djecom i sali tako da se red protezao ispred èitava podija.
Pro lo je jo nekoliko sekundi i na vratima kraj podija ponovo se pojavila figura, o
vog puta bez ikakve pratnje, i krenula ravno na podij, za onaj dugaèki stol prekri
ven crvenom tkaninom. Bio je to mu karac srednjih godina, potpuno gole glave. I ao j
e dostojanstveno, uspravno, obuèen u crno odijelo, u ruci dr eæi mapu s crvenim korica
ma; kad je stigao do sredine stola, zaustavio se i okrenuo licem prema publici,
pozdraviv i je istovremeno laganim naklonom. Lice mu je bilo iroko i mlohavo, a oko
vrata je imao crveno-plavo-bijelu traku na èijim je krajevima visila velika zlatn
a medalja. Stajala mu je otpri-
like na mjestu gdje se nalazi eludac i, u trenutku kad se naklonio, nekoliko puta
se zaklatila nad stolom.
U tom trenutku iznenada je poèeo (ne tra eæi rijeè) glasno govoriti jedan od onih djeèaka
koji su stajali ispred podija. Rekao je ne to o tome kako je kao do lo proljeæe, kako
se mame i tate raduju i kako se raduje èitava zemlja. Govorio je neko vrijeme sve
u tom duhu, a onda ga je prekinula jedna od djevojèica rekav i ne to slièno, ne to bez odr
eðenog smisla, ali opet ponavljajuæi rijeèi mama, tata i proljeæe, pa èak i nekoliko puta
rijeè ru a. Nju je prekinuo drugi djeèak, ovog opet jedna djevojèica, ali se ne bi moglo
reæi da je zvuèalo kao svaða jer su svi tvrdili pribli no isto. Jedan od djeèaka je, na p
rimjer, izjavio da dijete predstavlja mir. Za razliku, djevojèica koja je govorila
odmah iza njega rekla je da je dijete cvijet. Sva su se djeca konaèno slo ila uprav
o u ovoj tvrdnji, ponovila je jednoglasno jo jednom i zakoraèila naprijed, pru ajuæi ru
ke u kojima su dr ala cvijeæe. Kako ih je bilo osam, koliko i ena koje su sjedile u p
olukrugu na stolicama, svaka ena dobila je po buket. Djeca su se zatim vratila pr
ed podij i od tog se trenutka vi e nisu èula.
Zato je mu karac, koji je stajao na podiju iznad njih, otvorio crvenu mapu i poèeo i
z nje èitati. I on je govorio o proljeæu, o cvijeæu i mamama i tatama, ali je govorio
i o ljubavi i o tome kako ljubav donosi plodove. Nakon toga njegov se rjeènik poèeo
brzo mijenjati i u njemu su se poèeli pojavljivati izrazi kao du nost, odgovornost,
dr ava, graðanin, odjednom vi e nije govorio o mamama i tatama, nego o majkama i oèevima
, nabrajajuæi to im (oèevima i majkama) dr ava sve pru a, zbog èega su oni du ni da dr avi
je uzorne podanike. Onda je objavio da æe to svi ovdje prisutni roditelji sveèano po
tvrditi svojim potpisom i pokazao na stol gdje je le ala debela knjiga uvezena u k
o u.
Dama u smeðem stala je nakon toga iza majke koja je sjedila na kraju polukruga, do
takla joj rame,
gala _____.....
majka se okrenula, a dama joj je uzela iz ruku dijete. Majka je ustala i pristup
ila stolu. Mu karac s trakom oko vrata otvorio je knjigu i pru io majci pero. Majka
se potpisala i vratila na svoje mjesto gdje joj je dama u smeðem opet vratila dije
te. Onda je stolu pristupio suprug i potpisao se. Dama u smeðem kostimu prihvatila
je dijete slijedeæe majke i poslala je k stolu; nakon nje potpisao se njen suprug
, zatim opet majka, pa suprug i tako sve do posljednjeg para. Onda su opet odjek
nuli zvuèi harmonija i ljudi koji su sjedili oko mene u gledali tu nagrnuli su prema
majkama i oèevima ste uæi im ruke. Po ao sam za njima (kao da i ja elim s nekim da se ru
kujem) kad me je odjednom mu karac s trobojkom oko vrata oslovio imenom i upitao m
e da li ga se sjeæam.
Nisam ga se sjeæao iako sam ga promatrao èitavo vrijeme dok je govorio. Da ne bih mo
rao odgovoriti negativno na pomalo neugodno pitanje, odglumio sam iznenaðenje i up
itao ga kako je. Rekao je: sasvim dobro, i u tom trenutku iznenada sam ga prepoz
nao: naravno, bio je to Kovalik, drug iz gimnazije, poznao sam njegove crte koje
su na ugojenu licu bile kao razljevene. Kovalik je, uostalom, spadao meðu najneup
adljivije od mojih drugova, nije bio ni dobar ni hulja, ni dru tven ni povuèen, uèio j
e osrednje jednostavno, bio je neupadljiv. Tada mu je iznad èela str ala kosa koje v
i e nije bilo imao sam, prema tome, nekoliko isprika to ga nisam odmah prepoznao.
Upitao me je to tu radim, da sluèajno meðu majkama ili oèevima nemam nekog od rodbine.
Rekao sam mu da nemam nikog od rodbine, da sam do ao iz èiste radoznalosti. Zadovolj
no se nasmijao i poèeo da mi obja njava kako je Mjesni narodni odbor mnogo uèinio na t
ome da se graðanski obredi odvijaju to sveèanije i dostojanstvenije, i dodao, skromno
, ali s ponosom, da je on kao referent za graðanske poslove takoðer za to zaslu an i d
a je èak pohvaljen od strane kotarskih vlasti. Upitao sam ga je li to to se upraro
odigralo bilo kr tenje. Rekao mi je
da nije bilo kr tenje, nego pozdrav novim graðanima na ulasku u ivot. Bio je oèito sret
an to ima kome da to prièa. Objasnio mi je da postoje dvije meðusobne rivalske instit
ucije: katolièka crkva sa svojim obredima koji imaju tisuæljetnu tradiciju, a nasupr
ot njoj graðanske ustanove koje su du ne da ove tisuæljetne obrede istisnu svojim novi
m obredima. Rekao je da æe se ljudi prestati krstiti i vjenèavati u crkvi tek kad i
graðanski obredi budu imali istu dostojanstvenost i ljepotu kao i crkveni obredi.
Rekao sam mu da to neæe biti laka stvar. Suglasio se i dodao da je sretan to oni, r
eferenti za graðanske poslove, sada konaèno dobivaju stanovitu podr ku i od na ih umjetn
ika koji su, izgleda, veæ postali svjesni kakav je to èastan zadatak dati na em narodu
istinski socijalistièke pogrebe, svadbe i kr tenja (odmah se popravio i rekao pozdr
ave na ulasku u ivot). Stihovi koje su tog dana recitirali pioniri, rekao je, zai
sta su prekrasni. Potvrdio sam i upitao ga ne bi li mo da bilo efikasnije, ako se
radi o odvikavanju ljudi od crkvenih obreda, dati svima pravo i moguænost da se os
lobode bilo kakvih obreda. Upitao sam ga ne smatra li on da je upravo otpor prem
a ceremonijama i obredima karakteristika modernoga èovjeka, i ne bi li trebalo, ak
o se veæ ne to stimulira, stimulirati mo da upravo taj otpor.
Odgovorio mi je da ljudi nikad ne bi dopustili da im netko oduzme njihove svadbe
i pogrebe. A da bi i s na eg gledi ta (naglasio je rijeè na eg, kao da eli da mi da na z
nanje kako je i on nekoliko godina nakon pobjede socijalizma pristupio Komunistièk
oj partiji) bilo teta ne iskoristiti te obrede za èvr æe povezivanje naroda s na om ideol
ogijom i dr avom.
Upitao sam starog kolskog druga to radi s ljudima koji odbiju da sudjeluju u ovakv
u obredu, ako takvih uopæe ima. Odgovorio mi je da takvih ljudi, naravno, ima jer
svi jo nisu poèeli misliti po novome. Ukoliko ne pristupe, dobivaju i dalje pozivni
ce, tako da na kraju veæinom popuste i doðu, makar i sa sedam, pa i èetrnaest dana zak
a njenja. Upitao sam ga je li sudjelovanje u obredu obavezno.
13*
Odgovorio mi je s osmijehom da nije, ali da zavisno
0 sudjelovanju u obradu Narodni odbor ocjenjuje svijest graðana i njihov odnos pr
ema dr avi, èega svaki graðanin konaèno postane svjestan i doðe.
Rekao sam Kovaliku da je, prema tome, Narodni odbor podjednako strog prema svoji
m vjernicima kao crkva prema svojim. Kovalik se nasmijao i rekao kako se tu ni ta
ne mo e uèiniti. Onda me je pozvao da malo posjedim s njim u kancelariji. Rekao sam
mu da, na alost, nemam mnogo vremena jer treba da nekog doèekam na autobusnoj stani
ci. Upitao me je da li sam se vidio s nekim »od momaka« (mislio je na na e kolske drugo
ve). Nisam, na alost, rekao sam mu, i da mi je upravo zato drago to sam vidio bar
njega, dodav i da æu, kad budem imao potrebu da krstim dijete, doæi da ga potra im. Nasm
ijao se
1 udario me akom po ramenu. Rukovali smo se i opet sam izi ao na trg, svjestan da
je do dolaska autobusa ostalo svega jo èetvrt sata.
Èetvrt sata nije dugo vrijeme. Pre ao sam preko trga, do ao do brijaènice, povirio u nju
kroz izlog (iako sam znao da Luci ja ne mo e biti unutra, da æe biti tek poslije po
dne), a onda sam samo hodao gore-dolje po autobusnom kolodvoru i zami ljao Helenu:
njeno lice sakriveno pod slojem tamnog pudera, njenu riðu (oèito obojenu) kosu, nje
nu figuru, ni pribli no vitku, ali ipak s oèuvanim osnovnim odnosom proporcija koji
je neophodan da enu gledamo kao enu, zami ljao sam sve ono to je kod nje predstavljal
o nadra ljivu granicu primamljivog i odbojnog i njen glas, jaèi nego to bi moglo biti
prijatno, i njenu mimiku koja je svojom pretjera-no æu odavala nestrpljivo nastojan
je da se jo uvijek sviða mu karcima.
Vidio sam Helenu svega tri puta u ivotu, to je nedovoljno da bih mogao taèno reprodu
cirati njen lik u mislima. Svaki put kad sam htio da ga dozo-vem, neka od njenih
crta toliko mi se nametnula da se Helena u mojim predod bama neprestano pretvaral
a u svoju karikaturu. Ma koliko moja moæ predo-èivanja bila neprecizna, èini mi se da
je upravo u
126...
tim skicama uhvatila ne to za Helenu bitno, ne to to se krilo pod njenim vanjskim izg
ledom.
Ovog puta nisam nikako mogao da se oslobodim predod be o nekoj posebnoj slabosti H
elenine tjelesne konstrukcije, nekoj mekoæi koja bi trebalo da bude karakteristièna
ne samo za njene godine, njeno materinstvo, nego prije svega za neku psihièku ili
erotièku podanost, bezuspje no skrivanu samouvjerenim naèinom govora i istupanja, za n
eku erotièku »predanost na milost i nemilost«. Je li u tome zaista bilo neèega svojstven
og Helfeni ili se time vi e manifestirao moj osobni odnos prema njoj? Tko zna. Tre
balo je da autobus svakog èasa stigne, a ja sam elio da Helenu vidim upravo onakvu
kakva je bila u mojim predod bama. Sakrio sam se u ve u jedne od kuæa na trgu oko auto
busnog kolodvora s namjerom da je neko vrijeme promatram kako se bespomoæno osvræe i
kako joj dolazi misao da je uzalud doputovala i da me ovdje neæe naæi.
Veliki ekspresni autobus s prikolicom zaustavio se na trgu i meðu prvim putnicima
izi la je Helena. Imala je na sebi modri u kavac, ogrtaè talijanske proizvodje, koji se
mogao kupiti samo za devize u specijalnim prodavaonicama »Tuzexa« i koji je onima k
oji su ga nosili davao mladenaèkosportski izgled. I Helena je (s podignutim ovratn
ikom i stegnutim pojasom) u njemu izgledala izvrsno. Osvrnula se, naèinila nekolik
o koraka da vidi dio trga koji je zaklanjao autobus, ali nije ostala neodluèno na
mjestu, nego se bez oklijevanja okrenula i po la prema hotelu u kojem sam se bio s
mjestio i gdje je i nju èekala rezervirana soba.
Ponovo sam se uvjerio da mi moja ma ta doèarava samo deformiranu Helenu ( to mene pone
kad na-dra uje, ali Helenu dovodi èesto èak do sfera neukusnog i gotovo odvratnog). He
lena je, na sreæu, uvijek bila ljep a u stvarnosti nego u mojim predod bama, to se potv
rdilo i ovog puta kad sam je vidio s leða kako na visokim potpeticama koraèa prema h
otelu. Po ao sam za njom.
Veæ je stajala u recepciji, naslonjena laktom na pult za kojim je neljubazni slu ben
ik zapisivao njeno ime u knjigu. Diktirala mu je svoje ime slovo po slovo: »Helena
Zemanek, Ze-ma-nek ...« Stajao sam iza nje i slu ao njene generalije. Kad je slu beni
k u recepciji zapisao sve to je bilo potrebno, Helena ga je upitala: Je li u ovom
hotelu uzeo sobu drug Jahn? Slu benik je promrmljao da nije. Pri ao sam Heleni i po
lo io joj ruku na rame.
Sve to se odigravalo izmeðu mene i Helene bilo je dio detaljno smi ljenog plana. Ni H
elena sigurno nije stupila u vezu sa mnom bez ikakvih namjera, ali njene namjere
jedva da su prelazile stupanj normalne enske udnje koja eli saèuvati svoju spontanos
t, svoju sentimentalnu poetiènost i koja zato ne nastoji da unaprijed re ira i aran ir
a dogaðaje. Ali zato sam ja od samog poèetka postupao kao bri ljiv aran er avanture koju
treba da do ivim, i nisam prepu tao sluèajnoj inspiraciji ni izbor rijeèi i prijedloga
ni, recimo, izbor prostorije u kojoj sam elio da ostanem nasamo s Helenom. Èuvao sa
m se i najmanjeg rizika kako ne bih propustio priliku koja mi se pru ila i do koje
mi je bilo veoma stalo, ne zato to je Helena bila naroèito mlada, naroèito privlaèna i
li naroèito lijepa, veæ samo i jedino zbog toga to se zvala onako kako se zvala, to je
njen mu bio èovjek kojeg sam toliko mrzio.
Kad su jednog dana u na em institutu javili da æe k meni doæi neka drugarica Zemanek s
radio-stanice i da treba da joj dam informacije o na im istra ivanjima, odmah sam s
e sjetio nekada njeg kolege s fakulteta, ali sam smatrao da je podudarnost prezi-
mena samo igra sluèaja. Ako mi je i bilo neugodno to je alju k meni, bilo je to iz s
asvim drugih razloga.
U na em institutu postalo je veæ ustaljena navika da sve novinare alju upravo k meni
i da uvijek mene alju da u ime instituta dr im predavanja kada to od nas tra e razne
obrazovne organizacije. U ovoj prividnoj poèasti krije se ne to dosta tu no za mene s
vlastitim znanstvenim radom otpoèeo sam gotovo deset godina kasnije nego ostali mo
ji kolege (ta s punih trideset godina bio sam jo student!). Nekoliko godina nasto
jao sam svim snagama nadoknaditi ovaj gubitak, ali sam onda shvatio da bi bilo b
esmisleno utro iti preostalu polovicu ivota u nasilno (i vjerojatno uzaludno) dosti
zanje izgubljenih godina, pa sam odustao. To je odustajanje, na sreæu, sadr alo i iz
vjesnu od tetu: to sam manje jurio za uspjehom u vlastitoj uskoj specijalnosti, pru a
lo mi se vi e moguænosti da sebi priu tim zadovoljstvo da kroz svoju struku promatram
druge oblasti znanosti, ivot èovjeka, svijet, i tako u ivam u (jednoj od najveæih) rado
sti razmi ljanju i kombiniranju. Kolege, meðutim, dobro znaju da takva razmi ljanja, i
ako pru aju osobno zadovoljstvo, malo znaèe za karijeru suvremenog uèenjaka, koja zaht
ijeva da èovjek odu evljeno kopa u svojoj specijalnosti ili pod specijalnosti kao sl
ijepa krtica i ne trati vrijeme oèajavajuæi to gubi iz vida horizonte. Zato mi kolege
zbog moje rezignacije napola zavide, a napola me preziru, to mi s finom ironijom
 daju do znanja nazivajuæi me »filozofom na eg instituta« i aljuæi mi novinarke s radija.
Mo da iz ovih razloga, a sigurno i zato to su u velikoj veæini plitki, drski i frazer
i, ne volim novinare. To to Helena nije bila redaktor u novinama, nego na radiju,
samo je poveæalo moju averziju. Za novine, naime, u mojim oèima postoji jedna velik
a olakotna okolnost nisu buène. Njihova je ne-zanimljivost tiha, ne nameæe se; mo emo
ih odlo iti, baciti u ko aru za otpatke ili èak u klozet. Za neza-nimljivost radija ne
ma te olakotne okolnosti
1QR
199
kltUu
progoni nas u kavanama, restoranima, èak i u vlakovima, pa i za vrijeme posjeta ko
d ljudi koji ne znaju ivjeti bez neprekidnog punjenja u iju.
Odbijao me je i naèin kako je Helena govorila. Bilo mi je jasno da je svoj feljton
pripremila unaprijed, prije nego to je i do la u na institut, i da sada tra i samo ne
koliko konkretnih podataka i primjera kojima æe popuniti uobièajene fraze; ti su joj
podaci bili potrebniji od mene. Nastojao sam svim silama da joj taj posao to vi e
ote am; izra avao sam se namjerno komplicirano i nerazumljivo, poku avajuæi da iskrenem
sve nazore s kojima je do la. Kad bi zaprijetila opasnost da æe me ipak razumjeti, n
astojao sam da joj izmaknem na taj naèin to sam prelazio na osobne stvari; rekao sa
m kako joj riða kosa dobro pristaje (iako sam mislio upravo suprotno), pitao sam j
e da li joj se sviða posao na radiju i to voli da èita. Duboko ispod ovog razgovora r
azmi ljao sam o drugim stvarima i do ao na pomisao da podudarnost imena ne mora biti
samo sluèajna. Ova redaktorica, puna fraza, buèna konjukturna, izgledala mi je kao
pravi par za èovjeka kojeg sam takoðer znao kao punog fraza, buènog i konjuktur-nog. U
pitao sam zato le ernim tonom gotovo koket-ne konverzacije to je njen gospodin supr
ug. Pokazalo se da je trag bio dobar, a s nekoliko slijedeæih pitanja potpuno sam
indentificirao Pavela Zemane-ka. Ne mogu, naravno, reæi da mi je veæ tada palo na pa
met da se s njom zbli im na ovaj naèin, do èega je poslije do lo. Naprotiv, otpor koji s
am osjeæao prilikom njena dolaska nakon ove konstatacije samo se poveæao. U prvom tr
enutku poèeo sam tra iti ispriku za prekid razgovora s nepo eljnom re-daktoricom, naèin
da je po aljem nekom drugom na em suradniku; pomislio sam i na to kako bi divno bilo
kad bih ovu enu punu osmijeha i arma mogao izbaciti iz sobe, i alio sam to je to ne
moguæe.
Ali upravo u trenutku kada mi je sve do lo do grla, Helena se, stimulirala mojim i
ntimnim pitanjima i primjedbama (kojih potpuno ispitivaèki karakter nije mogla otk
riti), odala s nekoliko pot-
200
puno prirodnih enskih pokreta i moja je mr nja iznenada dobila novu boju: u Heleni
sam iza paravana redaktorskih manira ugledao enu, konkretnu enu koja mo e djelovati
kao ena. Najprije sam, cereæi se u sebi, pomislio kako je Zemanek i zaslu io takvu enu
, enu koja veæ sama po sebi sigurno predstavlja nemalu kaznu, ali ubrzo sam se mora
o ispraviti: prezriva ocjena, u koju sam tako brzo htio povjerovati, bila je pre
vi e subjektivna, èak previ e eljena; ova je ena nekad sigurno bila sasvim lijepa i nije
bilo nikakva razloga za pretpostavku da je Pavel Zemanek do dan-danas ne korist
i s apetitom kao enu. Nastavio sam razgovor u lakom tonu a da nièim nisam pokazao o
èemu razmi ljam. Ne to me je tjeralo da i dalje otkrivam redak-toricu koja je sjedila
nasuprot meni, prvenstveno u enskom pogledu, i ova je te nja automatski regulirala
smjer razgovora.
ena svojim posredovanjem mo e mr nji dati neke osobine karakteristiène za simpatiju na
primjer radoznalost, elju za blizinom, te nju za prekoraèenjem praga intimnosti. Pada
o sam u neki èudan trans: zami ljao sam Zemaneka, Helenu i èitav svijet (tuði svijet) i
s posebnim u ivanjem sam u sebi njegovao mr nju (pa ljivu, gotovo nje nu mr nju) prema Hel
eninu liku, mr nju prema riðoj kosi, mr nju prema plavim oèima, mr nju prema kratkim naje e
im trepavicama, mr nju prema okruglom licu, mr nju prema po udno poluotvorenim usnama,
mr nju prema dva gornja rastavljena sjekutiæa, mr nju prema zreloj zaokrugljenosti ti
jela. Promatrao sam je kao to se gleda ena koju volimo; promatrao sam je kao da eli
m da sve to urezem u sjeæanje, a u nastojanju da sluèajno ne primijeti koliko je moj
e interesiranje stimulirano mr njom, birao sam sve lak e i umilnije rijeèi, to je na He
lenu djelovalo tako da je postajala sve enstvenija. Morao sam misliti na to kako
njena usta, grudi, oèi, kosa pripadaju Zemaneku i sva ta njegova dobra uzimao sam
u duhu u svoje ruke, vagao, mjerio, ku ao, ispitivao da li se mo e smrviti ru-
201
kom ili razbiti udarcem o zid, a onda sam opet pa ljivo gledao, poku avajuæi da je vid
im Zemaneko-vim, a onda svojim oèima.
Mo da je kroz moju glavu projurila i pomisao, sasvim nepraktièna i platonska, da bi
bilo moguæe ovu enu spu tati s vrhova na e laskave konverzacije sve ni e i ni e, sve do ko
aènog cilja kreveta. Ali bila je to samo pomisao, jedna od onih koje kao iskra pro
lete kroz svijest i onda se ugase. Helena je izjavila da mi zahvaljuje za inform
acije koje sam joj dao, i da ne eli da me dalje zadr ava. Rastali smo se i bio sam
sretan to je oti la. Èudni trans je minuo, osjeæao sam prema njoj opet samo èistu nesimpa
tiju i bilo mi je krivo to sam se prema toj eni nekoliko trenutaka ranije odnosio
s takvim zanimanjem i ljubazno æu (makar i samo prividnim).
Na susret sigurno bi bio ostao bez nastavka da nekoliko dana nakon toga Helena ni
je sama telefonirala i zatra ila da se naðemo. Mo da joj je zaista bilo potrebno da ko
rigiram tekst njena feljtona, ali meni se u tom trenutku uèinilo da je to samo izg
ovor i da je ton kojim sa mnom govori bli i onom intimno lakom nego onom ozbiljnom
dijelu na eg nedavnog razgovora. Prihvatio sam taj ton brzo i bez razmi ljanja i vi e
od njega nisam odstupio. Sastali smo se u kavani i tu sam oèito provokativno izbj
egavao sve to se odnosilo na Helenin feljton; bez ustruèavanja sam bagatelizirao nj
ene redaktor-ske preokupacije; vidio sam da je time pomalo izbacujem iz ravnote e,
ali sam znao da upravo ti èasovi znaèe poèetak moje vlasti nad njom. Pozvao sam je da
poðe sa mnom u etnju izvan Praga. Protestirala je i izgovarala se da je udata. Nièim
me nije mogla vi e razveseliti. Dr ao sam se neko vrijeme ove njene primjedbe, meni
tako dragocjene; poigravao sam se njom; vraæao sam se na nju; alio se na tu temu.
Konaèno je bila sretna to mo e skrenuti razgovor na druge stvari time to æe se brzo sugl
asiti s mojim prijedlogom. Nakon toga sve se odvijalo taèno prema planu. Stvorio s
am ga sna-
202
gama petnaestogodi nje mr nje i osjetio sam gotovo neshvatljivu sigurnost da æe uspjet
i i u potpunosti se ispuniti.
I plan se odvijao zaista uspje no. Uzeo sam Helenin neseser i otpratio je u njenu
sobu koja je, uzgred budi reèeno, bila podjednako ru na kao i moja. Æak je i Helena, k
oja je imala naroèitu sposobnost da stvari naziva ljep ima nego to jesu, morala to pr
iznati. Rekao sam neka se ne uznemirava zbog toga, da æemo se veæ nekako snaæi. Uputil
a mi je neobièno znaèajan pogled. Onda je rekla da eli da se umije, a ja sam rekao da
je to u redu i da æu je èekati u predvorju hotela.
Kad je si la u predvorje (pod raskopèanim u -kavcem imala je crnu suknju i ru ièastu vestu
, mogao sam se ponovo uvjeriti kako se zna obuæi. Pozvao sam je da poðemo na ruèak u N
arodni dom, da je to lo restoran, ali ipak najbolji u gradu. Odgovorila mi je da
ne mo e drukèije nego da mi se, kao ovda njem èovjeku, u potpunosti prepusti i da mi se
neæe ni u èemu suprotstavljati. (Izgledalo je kao da nastoji da bira rijeèi tako da zv
uèe pomalo dvosmisleno; to nastojanje bilo je smije no i radovalo me je.) I li smo oni
m istim putem kojim sam jutros sam i ao uzaludno tra eæi èestit doruèak, i Helena je jo ne
oliko puta naglasila kako joj je drago to æe upoznati moj rodni grad. Ali, iako je
u njemu bila zaista prvi put, nije gledala naokolo, nije pitala to je u ovoj, a to
u onoj zgradi, nije se uopæe dr ala kao posjetilac koji je prvi put do ao u nepoznato
mjesto. Razmi ljao sam je li ta nezainteresiranost posljedica izvjesnog optereæenja
du e koja zato ne mo e osjeæati uobièajenu radoznalost prema okolnom svijetu ili, prije
, toga to se Helena koncentrira u potpunosti na mene i za ostalo nema snage; elio
sam da je istina ovo drugo.
Zatim smo pro li pored Kugina stupa; svetac je dr ao oblak, oblak anðela, anðeo drugi ob
lak, drugi oblak drugog anðela; nebo je bilo modrije nego jutros; Helena je skinul
a u kavac, prebacila ga preko
ruke i rekla da je vruæina; vruæina je samo pojaèala nametljivi dojam prasne praznine;
skulptura je str- ala u sredini trga kao komad odlomljena neba koji ne mo e da se v
rati natrag; u tom trenutku rekao sam sebi da smo i nas dvoje baèeni na ovaj èudni p
usti trg s parkom i restoranom; da smo tu nepovratno sru eni; da smo i nas dvoje o
d neèega od-lomljeni; da uzalud poku avamo opona ati nebesa i visine, jer nam nitko ne
vjeruje; da se i na e misli i rijeèi uzalud penju u visine kad su nam djela niska k
ao sama ova zemlja.
Da, uhvatio me je jak osjeæaj vlastite niskosti; iznenadila me je; ali jo sam vi e bi
o iznenaðen tim to se te niskosti ne u asavam, nego to je èak prihvaæam s nekim zadovoljs
vom, da ne ka em s rado æu ili s olak anjem, i to je to zadovoljstvo u meni pojaèano uvjer
njem da se ena, koja koraèa pored mene, rukovodi u ove sumnjive popodnevne sate mot
ivima koji su tek ne to malo uzvi eniji od mojih.
Narodni dom bio je veæ otvoren i, kako je bilo tek èetvrt do dvanaest, sala restoran
a bila je prazna. Stolovi su bili postavljeni; nasuprot svakoj stolici stajao je
tanjur za juhu, pokriven papirnatim ubrusom, a na ubrusu pribor za jelo. Nije b
ilo nigdje nikoga. Sjeli smo za jedan stol, podigli pribor i ubruse, polo ili ih p
ored tanjura i èekali. Nekoliko minuta kasnije pojavio se na vratima kuhinje konob
ar, bacio umoran pogled na salu i okrenuo se da ponovo ode u kuhinju.
Ober! viknuo sam.
Konobar se okrenuo i naèinio nekoliko koraka prema na em stolu. elite? upitao je kad
se na ao na oko pet metara od nas. Da ruèamo rekao sam. Tek u dvanaest odgovorio je
i okrenuo se da se opet vrati u kuhinju. Ober! pozvao sam ga ponovo. Okrenuo se.
Molim vas morao sam vikati jer je stajao daleko od nas imate li votku? Ne, nema
votke. A to imate? Imali bismo odgovorio mi je iz daljine ra enu rakiju ili rum.
lab izvor viknuo sam ali donesite nam dvije ra ene.
204
Nisam vas ni pitao da li pijete ra enu rekao sam Heleni.
Helena se nasmijala.
Ne, nisam navikla na ra enu.
Ne smeta rekao sam naviæi æete se. U Moravskoj ste, a ra ena je ovdje najpopularnija
vrsta rakije.
Sjajno! obradovala se Helena. Tako najvi e volim, volim one sasvim obiène gostionic
e u koje zalaze oferi i monteri, i gdje se mogu dobiti sasvim obièna jela i piæa.
Mo da ste navikli da dolijevate rum u pivo?
Ni to nisam rekla je Helena.
Ali volite takav puèki ambijent.
Da rekla je. Ne podnosim otmjene lokale, gdje se oko èovjeka mota deset gostionièar
a, gdje poslu uju iz deset tanjura ...
Zna se, nema ni ta bolje od krème, pune dima i smrada, u kojoj konobar neæe ni da pog
leda gosta. A prije svega, nema ni ta bolje od ra ene rakije. To je bilo moje studen
tsko piæe. Nisam imao para za bolji alkohol.
Ja volim i ona najobiènija jela, recimo valju ke od krumpira, kobasice s lukom, nem
a za mene ni ta bolje ...
Toliko sam veæ iskvaren nepovjerenjem da kada mi netko ( ena, u prvom redu) povjerav
a to voli, a to ne voli, ne mogu to shvatiti ozbiljno ili, bolje reèeno, primam to s
amo kao svjedoèanstvo o izgraðenoj pozi. Nisam ni na trenutak povjerovao da bi Helen
i moglo biti ugodnije u prljavim i lo e pro-vjetravanim lokalima (kojih u na oj zeml
ji ima vi e nego dovoljno) nego u èistim i dobro provjetrenim restoranima, ili da jo
j vi e prijaju jeftin alkohol i prosta jela nego birani specijaliteti. Njena izjav
a nije ipak bila bezvrijedna za mene jer je odavala sklonost prema jednoj taèno od
reðenoj pozi, pozi veæ godinama pre ivjeloj i demodiranoj, pozi iz godina kada je revo
lucionarni snobizam zahtijevao odu evljavanje svim to je »obièno«, »narodno«, »svakodnevno
o«, kao i preziranje svega to je »pre-
kultivirano«, »fino«, to je zaudaralo na kinderstube i sumnjivo podsjeæalo na smokinge i
uglaðeno pona anje. U ovoj Heleninoj pozi prepoznao sam doba moje mladosti, a u samo
j Heleni vidio sam, u prvom redu, Zemanekovu enu. Moja jutro nja ras-tresenost brzo
je nestajala i poèinjao sam se koncentrirati.
Konobar nam je na tanjuriæu donio dvije èa ice ra ene rakije, spustio ih na stol, a pore
d njih polo io list papira na kojem je pisaæim strojem (kroz veæ gotovo istro eni indigo
) bio neèitljivim, razljevenim slovima otkucan jelovnik.
Podigao sam èa icu. Onda da se kucnemo za ra enu, za na u obiènu ra enu.
Nasmijala se. Kucnuli smo se, a ona je rekla:
Uvijek sam èeznula za mu karcem koji bi bio jednostavan i neposredan. Neizvje taèen. Ja
san.
Popili smo po gutljaj.
Takvih ima malo rekao sam.
Ima ih rekla je Helena. Vi ste takav.
 Sasvim sigurno nisam odgovorio sam.
Jeste.
Ponovo sam ostao zapanjen nevjerojatnom ljudskom sposobno æu za mijenjanje stvarnost
i prema eljama i idealima, ali nisam oklijevao da prihvatim Heleninu interpretaci
ju svoje vlastite liènosti.
Tko zna. Mo da rekao sam. Obièan i jasan. Ali to to znaèi obièan i jasan? Sve je u
da èovjek bude onakav kakav jest, da se ne stidi eljeti ono to eli, èeznuti za onim za è
m èezne. Ljudi su obièno robovi propisa. Netko im je rekao da treba da budu takvi i
takvi, i oni nastoje da budu takvi i obièno do smrti ne saznaju tko su i to su bili
. Na taj naèin postaju nitko i ni ta, djeluju podvojeno, nejasno, zbunjeno. Èovjek pri
je svega mora imati hrabrosti da bude ono to jest. Od samog poèetka vam, Helena, go
vorim da mi se sviðate i da udim za vama, iako ste udata ena. Ne mogu to da ka em drukèi
je, a ne mogu da ne ka em.
To to sam izgovorio bilo je pomalo muèno (iako Helena, koja je poslije mojih rijeèi o
borila glavu,
nije to tako primila), ali je bilo neophodno. Stjecanje kontrole nad enskim rezon
iranjem ima, naime, svoja strogo odreðena pravila; onaj tko odluèi da enu nagovara, d
a je uvjerava razumnim argumentima i slièno, te ko da æe ne to postiæi. Kudikamo je pametn
ije odrediti osnovnu autostilizaciju ene (osnovne principe kojima se rukovodi, id
eale, uvjerenja) i nastojati da se (pomoæu sofizma, alogiène demagogije itd.) eljena
odluka ene dovede u sklad s ovom autostilizacijom. Helena se, na primjer, odu evlja
vala »jednostavno æu«, »neizvje taèeno æu«, »jasnoæom«. Ovi su njeni ideali bez svake sumnj
nekada njeg revolucionarnog puritan-stva i bili su povezani s predod bom »èistog«, »neiskv
renog«, principijelnog i moralno èvrstog èovjeka. Ali kako svijet Heleninih principa n
ije bio zasnovan na razmi ljanju (sistemu nazora), nego (kao u veæine ljudi), samo n
a alogiènim sugestijama, nije bilo ni ta jednostavnije nego pomoæu jednostavne demagog
ije spojiti predod bu »jasnog èovjeka« upravo sa sasvim nepuritanskim, nemoralnim, prelj
ubnièkim prijedlogom, i na taj naèin sprijeèiti da u toku slijedeæih sati eljeno (tj. pre
ljub-nièko) Helenino pona anja doðe u neurotièki konflikt s njenim intimnim idealima. Mu k
arac mo e od ene zahtijevati bilo to, ali ako ne eli da postupa kao grubijan, mora jo
j omoguæiti da djeluje u skladu s onim èime ona u dubini du e zavarava samu sebe.
U meðuvremenu su u restoran nagrnuli ljudi i ubrzo su gotovo svi stolovi bili zauz
eti. Konobar je izi ao iz kuhinje i poèeo obilaziti stolove raspitujuæi se to kome treb
a da donese. Pru io sam Heleni jelovnik. Rekla je da se sigurno bolje razumijem u
moravsku kuhinju i vratila mi ga.
Nije, naravno, bilo uopæe potrebno razumjeti se u moravsku kuhinju, jer je jelovni
k bio isti kao u svim restoranima te vrste i sadr ao bijedan izbor stereotipnih je
la meðu kojima je te ko ne to izabrati buduæi da su sva jednako neprimamljiva. Gledao sa
m (razoèarano) u komad neèisto ispisanog
papira, a konobar je stajao nada mnom, nestrpljivo oèekujuæi narud bu.
Samo trenutak rekao sam.
Htjeli ste ruèati jo prije èetvrt sata, a jo niste izabrali prekorio me je konobar i
udaljio se.
Na na u sreæu, ubrzo je opet do ao i tako smo ipak dobili moguænost da naruèimo » panjolske
ice«*, jo jednu turu ra ene i soda-vodu. Alkohol je povoljno djelovao na Helenu tako
da je izjavila da je ivot lijep i pored svih nedostataka kojih mo da jo ima. Uostalo
m, samo od ljudi zavisi kako æe sebi urediti ivot. Poku avajuæi da sa vaèem ilavi odrezak
kiselim krastavcima, izjavio sam (punih usta) da se ovaj restoran zaista pretvar
a u ugodno mjesto dok tako sjedim s njom.
Helenino lice bilo je rumeno (oèito zaslugom ra ene), i to je podvlaèilo njegovu zaobl
jenost i oduzimalo mu privlaènost; ja sam mu to (sigurno takoðer zaslugom ra ene) veli
kodu no opra tao i zlurado rekao sam sebi kako je sudbina zaista bila milostiva to je
Helenu uèinila bar toliko privlaènom koliko jest, jer bih sigurno nastojao da je os
vojim i da je ru na, grbava ili epava.
Helena je (s mukom vaèuæi odrezak) izjavila kako je divno (rado je upotrebljavala rij
eè »divno«) to sjedimo tu zajedno u nepoznatom gradu, o kojem je uvijek sanjala dok je
radila u ansamblu i pjevala pjesme iz ovog kraja. Onda je rekla kako je to vjero
jatno ru no to joj je tako lijepo sa mnom, ali da tu ona ne mo e ni ta, da je to protiv
njenih nazora, ali jaèe od njene volje, jaèe od nje, da je naprosto tako. Nato sam
joj odgovorio da je najbjed-nije stidjeti se svojih vlastitih osjeæaja. Onda sam p
ozvao konobara da platim.
Kad smo izi li iz restorana, ponovo smo se na li pred Kuginim stupom. Izgledao mi je
smije an. Pokazao sam ga Heleni. Pogledajte, Helena, kamo se penju oni sveci. Kak
o se guraju gore! Kako ele
* Popularno èe ko jelo, punjen i savijen goveði odrezak. (Prev.)
ono .................. ,.,. ,.._.................._..................,.^.....,,,.
,,.....,................................................
u nebo! A nebo ih uopæe ne gleda! Nebo o njima nema pojma, o tim krilatim provinci
jalcima!
To je istina rekla je Helena, u kojoj je svje zrak potpomogao djelovanje alkohol
a. Za to uopæe tu stoje, ti kipovi svetaca, za to to ne maknu i ne postave ne to to æe s
iti ivot, a ne neku mistiku! Nije, meðutim, jo bila sasvim izgubila kontrolu nad sob
om, tako da je dodala pitanje: Ili mo da lupam? Lupam gluposti? Ne lupam?
Ne lupate, Helena, potpuno ste u pravu, ivot je lijep i to nikada neæemo proslavit
i kako bi trebalo!
Da rekla je Helena neka prièa tko to hoæe, ivot je prekrasan, ja nikad nisam volje
pesimiste, iako bih i ja imala pravo da se alim, ne alim se, za to da se alim, recite
, za to da se alim kad u ivotu mo e doæi i ovakav dan; sve je divno: nepoznati grad, a j
a tu, s vama ...
Pustio sam Helenu neka prièa i samo sam povremeno, kad bi naèinila stanku, ubacivao
pokoju rijeè da je podr im u njenim govorancijama. Ubrzo smo se na li pred novogradnjo
m u kojoj je stanovao Kostka.
Gdje smo to stigli? upitala je Helena.
Znate to rekao sam javni lokali ovdje ne vrijede ni ta. U ovoj kuæi imam svoj mali
rivatni lokal. Doðite.
Kamo me to vodite? protestirala je Helena ulazeæi za mnom u kuæu.
U pravu privatnu slovaèku krèmu. Jeste li ikada bili u takvom lokalu?
Nisam odgovorila je Helena.
Otkljuèao sam vrata na treæem katu i u li smo u Kostkinu garsonijeru.
14 Sala
Ovo nije nikakva krèma, ovo je obièan stan rekla je Helena kad je u la i zavirila iz
predsoblja u sobu.
Nije obièan stan; obièan bi stan bio kad biste u njemu stanovali vi ili ja. Neobiènos
t ovog stana je u tome to nije ni va ni moj; nigdje nema ni va eg ni mog rublja, ni
va ih ni mojih uspomena, ni mirisa va eg ni mirisa mog doma. Ovo je tuði stan i upravo
zbog toga je za nas dvoje èist, zato se u njemu mo emo osjeæati slobodni.
Uspjelo mi je, mislim, da sastavim izvanredan pledoaje u obranu principa posuðivan
ja stanova, ali moja je rjeèitost bila sve u svemu suvi na. Helena se nije nimalo uz
nemirila zbog toga to sam je doveo u tuði stan i nije joj bio potreban nikakav kome
ntar. Naprotiv, èinilo se da je od trenutka kada je prekoraèila prag odluèila da s kok
etiranja (pri kojem se govori dvosmisleno i sve pretvara u igru) prijeðe na dr anje
koje ima jedan jedini smisao i znaèenje i koje stvara iluziju da vi e nije igra, neg
o sam ivot. Stala je usred Kostkine sobe, okrenula se, pogledala u mene, a ja sam
u njenu pogledu vidio da samo èeka da joj priðem, da je zagrlim i poljubim. U trenu
tku kad se tako osvrnula bila je taèno ona Helena koju sam gledao u ma ti: bespomoæna
i neza tiæena Helena.
Pri ao sam joj; podigla je lice prema meni; umjesto poljupca (tako oèekivanog) nasmi
jao sam se i prstima podigao na ramenima njen u kavac. Shvatila je i raskopèala ga. O
dnio sam ga na vje alicu u predsoblje. Ne, u tom trenutku, kada je sve bilo spremn
o (moja elja i njena pripravnost), nisam se htio uriti i riskirati da u brzini mo da
propustim ne to od svega onoga to sam htio dobiti. Poveo sam sasvim beznaèajan razgo
vor; pozvao sam je da sjedne, prièao o raznim detaljima u Kostkinu stanu, otvorio
ormariæ u kojem je stajala boca s vot-
210
kom na koju me je sam Kostka juèer upozorio i zagledao se u nju, glumeæi iznenaðenje.
Otèepio sam bocu, postavio na stol dvije èa ice i natoèio.
Napit æu se rekla je.
Napit æemo se oboje rekao sam (iako sam znao da se neæu napiti, da se ne elim napiti
, jer sve elim saèuvati u jasnom sjeæanju).
Nije se nasmijala; dr ala se ozbiljno; otpila je gutljaj votke i rekla: Znate, Lud
vik, bila bih stra no nesretna kad biste pomislili da sam kao sve druge ene kojima
je dosadno i koje zbog toga trèe za avanturama. Nisam naivna, znam, sigurna sam da
ste upoznali mnogo ena i da su vas ene same nauèile da ih uzimate olako. Ali ja bih
bila nesretna ...
I ja bih bio nesretan rekao sam kad biste bili ena kao druge ene i uzimali olako
svaku ljubavnu avanturu koju do ivite izvan braka. Kad biste bili takvi, na susret
ne bi za mene imao nikakva smisla.
Zaista? rekla je Helena.
Zaista, Helena. Taèno ste rekli, imao sam mnogo ena i nauèile su me da ih bez straha
i bezbri no mijenjam, ali susret s vama za mene je ne to sasvim drugo.
I to ne ka ete tek tako?
Ne. Kad sam vas prvi put sreo, odmah sam shvatio da veæ godinama, godinama èekam up
ravo na vas.
Znam da niste frazer. Vi to ne biste govorili kad tako ne biste i osjeæali.
Ne, ne bih govorio, ne znam da pred enama glumim osjeæaje, to je stvar koju me nik
ad nisu nauèile. I zato vam ne la em, Helena, iako znam da zvuèi nevjerojatno: kad sam
vas upoznao, odmah sam shvatio da sam upravo na vas èekao godinama. Da sam na vas
èekao iako vas nisam poznavao. I da sada morate biti moji. Da je to neizbje no, kao
sudbina.
Gospode bo e rekla je Helena i sklopila oèi; na licu su joj se pojavile crvene pjeg
e, mo da od alkohola, mo da od uzbuðenja i sad je jo vi e bila
14*
711
ona Helena iz mojih snova: bespomoæna, izruèena na milost i nemilost.
Kad biste samo znali, Ludvik, sa mnom je bilo isto tako. Znala sam od prvog tre
nutka da ovaj susret s vama nije nikakav flert, i upravo zbog toga sam se toliko
pla ila, jer sam udata ena i znam da je ovo s vama istinito, da ste vi moja istina
i da se tome neæu moæi oduprijeti.
Da, i vi ste moja istina, Helena rekao sam. Sjedila je na kauèu, iroko otvorenih oèi
ju koje
su me gledale a da me nisu promatrale, a ja sam sjedio na stolici, okrenut njoj,
i eljno je promatrao. Polo io sam joj ruke na koljena i polako zadizao suknju dok
se nije pojavio rub èarapa i podvezice koje su na Heleninim veæ prilièno debelim nogam
a djelovale nekako jadno i tu no. A Helena je sjedila ne reagirajuæi na moj dodir ni
jednim pokretom, nijednim pogledom.
Kad biste sve znali...
Kad bih znao to?
O meni. Kako ivim. Kako sam ivjela.
Kako ste ivjeli? Oporo se osmjehnula.
Odjednom sam se upla io da Helena ne prijeðe na banalne metode nevjernih supruga, da
se ne poène aliti na svoj brak i da mi tako ne oduzme ne to do èega mi je bilo posebno
stalo, i to upravo u trenutku kad je veæ postalo moj plijen. Samo mi, zaboga, nem
ojte reæi kako ivite u nesretnom braku, kako vas mu ne razumije ...
Nisam to htjela kazati rekla je Helena pomalo zbunjena mojim napadom iako ...
Iako to upravo sada mislite. Svaka ena poène to misliti kad se naðe nasamo s drugim
mu karcem, i upravo tu poèinje la , a vi elite da saèuvate istinu, Helena. Siguran sam da
ste voljeli svog mu a, vi niste ena koja bi se udala bez ljubavi.
Nisam rekla je tiho Helena.
A tko je, zapravo, va suprug? upitao sam. Slegla je ramenima i nasmijala se.
Suprug.
212
Koliko ga dugo poznajete?
U braku sam trinaest godina, a znamo se du e.
Dakle jo iz vremena kad ste studirali?
Da. Kad sam bila na prvoj godini. Poku ala je spustiti zadignutu suknju, ali ja s
am
je uhvatio za ruke i sprijeèio u tome.
A on, gdje ste se upoznali? pitao sam dalje.
U ansamblu.
U ansamblu? Va suprug je pjevao u ansamblu?
 Da, pjevao je. Kao i svi mi.
I tako ste se upoznali u ansamblu... To je zaista prekrasan ambijent za ljubav.
Jest.
Divno je bilo to vrijeme.
I vi se rado sjeæate tih dana?
Bilo je to najljep e doba mog ivota. Suprug vam je bio prva ljubav?
Upravo sad ne elim misliti na mu a branila se.
elim vas upoznati, Helena. elim saznati o vama sve. to vas bolje upoznam, vi e æete
iti moja. Jeste li imali nekog prije njega?
Helena je kimnula glavom. Jesam.
Gotovo sam osjetio razoèaranje to je Helena imala jo nekoga prije Pavela Zemaneka je
r je time i znaèaj njene veze s njim bio znatno umanjen.
Pravu ljubav?
Odmahnula je glavom. Glupa radoznalost.
I tako vam je suprug bio prva ljubav? Kimnula je glavom. Ali to je bilo davno.
Kako je izgledao? tiho sam upitao.
Za to elite to znati?
Htio bih da vas imam sa svim to je u vama, sa svim to je u ovoj va oj glavici... od
govorio sam i pomilovao je po kosi.
Ako ne to enu spreèava da pred ljubavnikom govori o mu u, onda je to malokad diskrecija
, takt (te nja da se u neèistom saèuva ono to je èisto) ili istinska suzdr ijivost, veæ na
ièniji strah da se ljubavnik ne osjeti povrijeðen. Ako ljubavniku poðe
za rukom da raspr i taj strah, ena mu je zahvalna, osjeæa se slobodnije i, to je glavn
o, ima o èemu da prièa jer, iako tema za razgovor ima bezbroj, vlastiti je mu za enu n
ajzahvalnija tema; najzahvalnija zato to samo njom sigurno vlada, to je samo za nj
u struènjak, a svaki je èovjek sretan kad mo e pokazati svoju struènost i pohvaliti se n
jom. Tako se i Helena slobodno rasprièala o Pavelu Zemaneku èim sam je uvjerio da ne
mam ni ta protiv toga, pa èak i dopustila sebi da je uspomene toliko ponesu da njego
vu sliku nije uprljala nijednom mrljom, te mi je s odu evljenjem i zahvalno æu prièala k
ako se zaljubila u njega (u uspravnog plavokosog mladiæa), kako ga je sa strahopo to
vanjem gledala kad je postao politièki rukovodilac njihova ansambla (a uopæe nije bi
o u krobljen! Bio je tisuæu puta veseliji nego ova dana nja omladina!), kako mu se div
ila zajedno sa svojim drugaricama (znao je tako divno govoriti!) i kako je njiho
va ljubav za nju harmonièno stopljena s èitavim onim vremenom, u èiju je obranu takoðer
rekla nekoliko reèenica (zar smo mi uopæe imali pojma o tome da je Staljin strijelja
o vjerne komuniste?), ne zato to bi mo da htjela da skrene na neku politièku temu, veæ
zato to je samu sebe nalazila u toj temi. Naèin na koji je inzi-stirala na obrani v
remena svoje mladosti i naèin na koji se identificirala s tim vremenom (kao da joj
je ono dom koji je sada izgubila) imao je gotovo karakter male demonstracije, k
ao da eli reæi: mo e me imati èitavu, bez ikakvih uvjeta, osim jednog da mi dopusti da
dem onakva kakva jesam, da me uzme zajedno s mojim nazorima. Takvo demonstriranje
nazora u situaciji kad se ne radi o nazorima, nego o tijelu ima u sebi ne to abno
rmalno, ne to to odaje da upravo nazori nekako neuro-tiziraju dotiènu enu: ili zato to
se boji da ne bude osumnjièena za nedostatak nazora i zato ih brzo iznosi, ili ( to
je u Heleninu sluèaju bilo vjerojatnije) zato to potajno sama sumnja u svoje nazor
e, koji su podriveni, i eli da po svaku cijenu ponovo stekne sigurnost bar time to
æe za njih staviti na
kocku ne to to za nju osobno predstavlja neospornu vrijednost, a to je sam ljubavni
akt (mo da s kukavièkim podsvjesnim uvjerenjem da æe ljubavnik biti vi e zainteresiran
za akt nego za polemiku
0 nazorima). Ova Helenina demonstracija nije mi bila neugodna jer me je pribli av
ala jezgri moje strasti.
Dana nji su mladi ljudi drukèiji nego to smo mi bili rekla je. Oni su dobili sve na
tanjuru, do li su na gotovo, zato i ne shvaæaju za to me i danas dirne kad èujem rusku èis
tu ku.
Ali vi ste takoðer do li na gotovo. Kad je rat zavr io, imali ste èetrnaest, u doba vel
jaèe imali ste sedamnaest godina.
Da, ali sve to ipak spada u moj ivot. Pogledajte ovo rekla je i pokazala malu sr
ebrnu ploèicu prièvr æenu kratkim lanèiæem za ruèni sat. Pogledao sam je iz blizine i Helen
i je objasnila da crte , ugraviran na njoj, predstavlja Kremlj. To mi je poklonio
Pavel dodala je i isprièala mi povijest tog privjeska koji je, navodno, prije mnog
o
1 mnogo godina jedna zaljubljena ruska djevojka poklonila jednom mladiæu, Sa i, koj
i je odlazio u veliki rat, da na kraju tog rata stigne u Prag, spasi ga od uni ten
ja i pri tome naðe smrt. Na katu vile u kojoj je s roditeljima stanovao Pavel Zema
nek sovjetska je vojska smjestila prihvatili te za ranjenike i te ko ranjeni ruski p
oruènik a a pro ivio je ondje posljednje dane ivota. Pavel se sprijateljio s njim i prov
odio duge sate pored njegova kreveta. Kad je umirao, a a je poklonio Pavelu privjes
ak sa slikom Kremlja, koji je èitavo vrijeme rata nosio na vrpci oko vrata. Pavel
je taj dar èuvao kao naj-skupocjeniju relikviju. Jednom jo kao zaruènici Helena i Pav
el su se ne to posvaðali i veæ su mislili da æe se raziæi; Pavel je tada do ao k njoj i u z
ak pomirenja dao joj taj jeftini ukras (i najdra u uspomenu) i Helena je od tog èasa
nije nikad skinula s ruke, jer u toj stvarèici vidi tafetu, poslanicu (upitao sam
je kakvu poslanicu, odgovorila je »poslanicu radosti«), koju treba da nosi do kraja.
Sjedila je nasuprot meni (sa zadignutom suknjom i podvezicama prièvr æenim za pomodne
crne gaæice od lasteksa), lice joj je bilo rumeno (od alkohola, a mo da i od trenutn
e raznje enosti), ali meni se u tom trenutku njen lik gubio iza slike nekog drugog
: Helenina prièa o tri puta poklonjenu privjesku doèarala mi je (naglo, iznenada) vi
ziju Pavela Zemaneka.
Uopæe nisam vjerovao u postojanje crvenoarmej-ca a e; uostalom, i da je postojao, nje
gova stvarna egzistencija sasvim bi se izgubila iza velike geste kojom ga je Pav
el Zemanek pretvorio u liènost iz svoje ivotne legende, u sveti kip, u instrument z
a izazivanje suza, u sentimentalni argument i religiozni objekt koji æe njegova ena
(oèigledno stalnija od njega) po tivati (uporno i prkosno) sve do svoje smrti. Èinilo
mi se da je srce Pavela Zemaneka (srce pokvareno ekshibicionistièko) tu, prisutno
, kraj nas, i odmah sam se na ao usred scene od prije petnaest godina: velika pred
avaonica Prirodoslov-no-matematièkog fakulteta; u proèelju, na podiju za dugim stolo
m sjedi Zemanek, pored njega debela djevojka okrugla lica, s pletenicama, u ru nom
puloveru, s druge strane mladiæ, predstavnik Oblasnog komiteta. Iza podija velika
crna ploèa, a lijevo oa nje u okviru portret Julija Fuèika. Nasuprot stolu stepenas
ti redovi klupa; u jednom redu sjedim i ja, ja koji sada, nakon petnaest godina,
gledam svojim tada njim oèima i vidim pred sobom Zemaneka kako objavljuje da je na
dnevnom redu »sluèaj druga Jahna«, vidim ga i èujem kako govori: »Proèitat æu vam pisma dvo
e komunista.« Nakon tih rijeèi èini malu stanku, uzima u ruku neku tanku knji icu, prola
zi prstima kroz dugu valovitu kosu i poèinje èitati sugestivnim, gotovo nje nim glasom
.
»Dugo je potrajalo, smrti, dok nisi do la. A ipak sam se nadao da æu se s tobom upozna
ti tek nakon mnogo godina. Da æu jo ivjeti ivotom slobodnog èovjeka, da æu jo mnogo rad
i mnogo ljubiti i mnogo pjevati i svijetom lutati...« Prepoznao sam »Reporta u s vje al
a«. »Volio sam ivot i za njegovu
sam ljepotu i po ao da se borim. Volio sam vas, ljudi, i bio sam sretan kad ste mi
tu ljubav uzvraæali, a patio sam kada me niste razumjeli...« Ovaj tekst, napisan ta
jno u zatvoru i ozaren aureolom herojstva bio je u to vrijeme vjerojatno najèitani
ja knjiga; Zemanek nam je èitao one najèuvenije odlomke, koje su mnogi znali napamet
. »Neka se tuga nikad ne vezuje uz moje ime. To je moj zavjet vama, oèe, majko, i se
stre moje, tebi, Gustina moja, vama, drugovi, svima koje sam volio ...« Na zidu je
visio Fuèikov portret, reprodukcija slavnog crte a Maksa Svabinskog, starog secesio
nistièkog slikara, virtuoznog tvorca simboliènih alegorija, puna nih ena, leptirova i s
vega to je ljupko; prièalo se kako su ga poslije rata posjetili drugovi i zamolili
da prema saèuvanoj fotografiji naslika Fuèika, i vabinsky ga je nacrtao (iz profila)
prefinim linijama prema svom ukusu gotovo djevojaèki lik, nje an, èist i tako lijep da
su vjerojatno i oni koji su Fuèika osobno poznavali davali prednost plemenitom li
cu s crte a nad uspomenom na njegov stvarni izgled. A Zemanek je èitao dalje, o tome
kako je Fuèik u æeliji broj 267 pjevao s drugom zatvorenikom, taticom Pe ekom; njegov
je glas poprimio sada jasnu i radosnu intonaciju: »Sunce! Kako nesebièno zraèi taj ok
rugli èarobnjak, koliko èarolija izvodi pred ljudskim oèima ... Ah, tatice, htio bih d
a opet jednom vidim izlazak sunca ...« Zemanek je èitao i èitao, a svi u sali slu ali su
tiho i pa ljivo; debela djevojka za stolom nije spu tala sa Zemaneka svoj zadivljen
i pogled; onda mu je glas odjednom postao tvrði, tako da je zvuèao gotovo prijeteæi; èit
ao je o Mirku koji je u tamnici izdao. »Gle, to je bio èovjek s kièmom koji se nije sk
rivao od zrna dok se borio na fronti u panjolskoj, koji nije pognuo glavu dok je
prolazio kroz surova isku enja u koncentracionom logoru u Francuskoj. Sad blijedi
pred ibom u ruci gestapovca i izdaje sve redom da saèuva zube. Kako je tanak bio ta
j sloj hrabrosti kad je nekoliko udaraca moglo da ga zbri e! Tanak kao i njegovo u
vjerenje... Izgubio je sve zato to je
poèeo misliti na sebe. Da spasi ko u, rtvovao je drugove. Podlegao je kukavièluku, i ka
o kukavica izdao ...« Na zidu je visilo lijepo Fuèikovo lice, kao to je visilo u tisuæa
ma drugih javnih dvorana u na oj zemlji, i bilo je tako lijepo da sam se, gledajuæi
ga, osjeæao bijedno ne samo zbog krivice nego i zbog vlastitog lika. A Zemanek je èi
tao dalje: » ivot nam mogu uzeti, zar ne, Gustina, ali na u èast i na u ljubav oduzeti nam
ne mogu. Oh, ljudi, mo ete li sebi predoèiti kako bismo ivjeli kad bismo se ponovo n
a li nakon svih ovih stradanja? Kad bismo se ponovo sastali u slobodnom ivotu, ivotu
lijepom, stvaralaèkom? Kad doðe ono za èim smo èeznuli, za to smo se borili i za to sada
umiremo?« Zemanek je s patosom proèitao posljednje reèenice i za utio.
Onda je opet progovorio. »Ovo je bilo pismo jednog komuniste, pisano u sjenci vje al
a. A sada æu vam proèitati drugo pismo.« Proèitao je tri kratke, smije ne, u asne reèenice
oje razglednice. Nakon toga je opet za utio, svi su utjeli i ja sam znao da sam izg
ubljen. Ti ina je dugo trajala i Zemanek, taj talentirani re iser, namjerno je nije
prekidao i tek nakon nekoliko trenutaka pozvao me da iznesem svoj stav. Znao sam
da vi e ni ta ne mogu spasiti; ako je moja obrana tako slabo djelovala pod drugim o
kolnostima, kako bi mogla djelovati danas, kada je Zemanek izmjerio moje reèenice
apsolutnim metrom Fuèikovih patnji? Nisam, naravno, mogao uèiniti ni ta drugo nego ust
ati i govoriti. Ponovo sam objasnio da je trebalo da te reèenice budu ala, ali sam
osudio neumjesnost i grubost takve ale i govorio o svom individualizmu, intelektu
alizmu, o odvojenosti od masa, pa sam u sebi prona ao èak i samoljublje, skepticizam
, cinizam i svemu tome sam dodao samo to da sam, usprkos svim tim manama, odan P
artiji i nisam njen neprijatelj. Onda se razvila diskusija u kojoj su drugovi ug
lavnom ukazivali na kontradiktornost mog stava; pitali su me kako Partiji mo e bit
i odan èovjek koji sam priznaje da je cinik; jedna kolegica je podsjetila skup na
moje
lakomislene izjave o enama i upitala me da li tako mo e govoriti komunist; drugi su
iznosili apstraktne teze o malograðan tini, ukazivali na mene kao na konkretan prim
jer; jednoglasno su tvrdili da je moja samokritika bila plitka i neiskrena. Zati
m me je drugarica s pletenicama, koja je sjedila za stolom pored Zemaneka, upita
la: to misli to bi na ove tvoje izjave rekli drugovi koje su muèili gestapovci i koji
nisu do ivjeli dana njicu? (Sjetio sam se oca i postao svjestan da se svi dr e kao da
nemaju pojma kako je izgubio ivot). utio sam. Ponovila je pitanje. Prisiljavala m
e je da joj odgovorim. Ne znam rekao sam. Razmisli malo inzistirala je mo da æe
etiti. Htjela je da kroz imaginarna usta mrtvih drugova izgovorim najte u osudu na
d samim sobom, ali mene je odjednom zalio val bijesa, bijesa sasvim neoèekivanog i
nepredviðenog, tako da sam zaboravio dugo pripremanu samokritiku i odgovorio: Oni
su stajali izmeðu ivota i smrti. Sigurno nisu bili sitnièavi. Da su proèitali moju raz
glednicu, mo da bi se i nasmijali.
Drugarica s pletenicama jo mi je trenutak prije toga pru ila moguænost da bar ne to spa
sim. To je bila posljednja prilika da shvatim o tru kritiku drugova, da se s njom
identificiram, da je prihvatim i na osnovi tog prihvaæanja naiðem na stanovito razum
ijevanje i s njihove strane. Moj me je nepredviðeni odgovor, meðutim, naglo izbacio
iz sfere njihova naèina mi ljenja, odbio sam da igram ulogu koja se svakodnevno igra
la na stotinama i stotinama sastanaka, na stotinama disciplinskih postupaka, a u
brzo zatim i na stotinama sudskih procesa: ulogu optu enog koji se sam optu uje i sa
stra æu samo-optu ivanja (potpunim identificiranjem s tu iteljem) moli za sebe milost.
Opet je nekoliko trenutaka vladala ti ina. Onda je govorio Zemanek. Rekao je da si
nikako ne mo e predoèiti da u mojim antipartijskim izjavama ima neèeg smije nog. Ponovo
se pozvao na Fuèikove rijeèi i izjavio da se kolebanje i skepticizam u kri-
tiènim situacijama zakonito pretvaraju u izdaju i da je Partija tvrðava koja u sebi
ne podnosi izdajice. Onda je rekao da sam svojim istupom pokazao da uopæe ni ta nisa
m shvatio, da mi ne samo nema mjesta u Partiji nego da ne zaslu ujem ni da radnièka
klasa ula e sredstva u moje studiranje. Predlo io je da budem iskljuèen iz Partije i u
klonjen s Fakulteta. Prisutni u sali podigli su ruke i Zemanek mi je rekao da tr
eba da predam partijsku knji icu i da se udaljim.
Ustao sam i pred Zemaneka na stol polo io knji icu. Zemanek me vi e nije ni pogledao;
vi e me nije vidio. Ali zato ja sada vidim njegovu enu, sjedi preda mnom, pripita,
crvena u licu i sa suknjom oko pasa. Njene jake noge gore su kao odsjeèene crnim g
aæicama od lasteksa; to su noge èije je irenje i skupljanje postalo ritam kojim je vi e
od decenija pulsirao Zemanekov ivot. Na te sam noge polo io svoje dlanove i èinilo m
i se da upravo taj Zemanekov ivot sada dr im u rukama. Zagledao sam se u Helenino l
ice, u njene oèi koje su na moj dodir reagirale tako da su se malo pritvorile.
Svucite se, Helena rekao sam tihim glasom. Ustala je s kauèa, rub zadignute suknje
ponovo joj je kliznuo natrag do koljena. Gledala mi je u oèi ukoèenim pogledom, a o
nda je bez rijeèi (ne skidajuæi pogleda s mene) poèela na boku raskopèavati suknju. Oslo
boðena suknja kliznula joj je niz noge na pod; lijevom nogom izi la je iz suknje, a
desnom je podigla na ruke i spustila na stolicu. Stajala je sada u vesti i kombi
neu. Onda je svukla vestu preko glave i bacila je na suknju.
i
Nemojte me gledati rekla je.
Hoæu da vas gledam rekao sam.
Ne volim da me promatrate dok se skidam. Pri ao sam joj, prihvatio je rukama s ob
je strane
i, kako sam spu tao ruke prema njenim bokovima, osjeæao sam ispod svilenog kombinea,
pomalo ovla- enog znojem, njeno mekano i krupno tijelo. Nagnula je glavu i usta s
u joj se dugogodi njom navikom napola otvorila za poljubac. Ali ja nisam htio da j
e ljubim, htio sam da je dugo, to je moguæe du e, promatram.
Svucite se, Helena rekao sam ponovo, povlaèeæi se i skidajuæi sako.
Previ e je svijetlo rekla je.
To je upravo dobro odgovorio sam i prebacio sako preko naslona stolice.
Svukla je kombine preko glave i bacila ga na vestu i suknju; otkopèala je èarape i s
vukla najprije jednu, a zatim drugu; èarape nije odbacila, naèinila je dva koraka ka
stolici i pa ljivo ih spustila na nju; onda se isprsila, stavila ruke iza leða i na
kon nekoliko sekundi njena unatrag povijena ramena (kao pri gimnastièkim vje bama) p
onovo su se opustila; zajedno s njima krenuo je i grudnjak, klizeæi s grudi, u tom
trenutku pritisnutih ramena, velikih, punih, blijedih i, naravno, ne to ote alih i
spu tenih grudi.
Svucite se, Helena ponovio sam i posljednji put. Helena me je pogledala ravno u
oèi, a zatim svukla crne gaæice od lasteksa koje su svojom elastiènom tkaninom èvrsto s
tezale njene kukove. Odbacila ih je za vestom i èarapama. Bila je gola.
Ne inzistiram na svim detaljima ove scene zbog nekog naroèitog u ivanja u enskom svlaèe
nju, veæ zato to sam svaku od tih pojedinosti pa ljivo registrirao u sjeæanju; nije mi,
naime, uopæe bilo stalo do toga da to prije legnem sa enom (jednom, bilo kojom enom)
, radilo se o tome da se domognem jednog sasvim odreðenog tuðeg intimnog svijeta, a èi
tav taj svijet morao sam apsorbirati u toku jednog jedinog poslijepodneva, jedno
g jedinog ljubavnog
akta u kojem nije trebalo da samo budem onaj koji se prepu ta u ivanju, nego istovre
meno i onaj koji pljaèka i èuva steèeni plijen, pa zato mora biti neprestano na oprezu
.
Do ovog èasa osvajao sam Helenu samo pogledom. Stajao sam i dalje na izvjesnoj uda
ljenosti od nje dok je ona, naprotiv, èeznula za brzim dolaskom toplih dodira koji
bi pokrili tijelo izlo eno hladnoæi pogleda. S daljine od nekoliko koraka èinilo mi s
e da osjeæam vla nost njenih usta i strastvenu nestrpljivost njena jezika. Jo jednu s
ekundu, dvije, i pri ao sam joj. Zagrlili smo se, stojeæi usred sobe, izmeðu dvije sto
lice zatrpane na om odjeæom.
Ludvik, Ludvik, Ludvik... aptala je. Poveo sam je prema kauèu i polo io. Doði, doði,
rila je. Doði k meni, doði k meni.
Fizièka se ljubav samo rijetko stapa s du evnom ljubavlju. to, zapravo, du a radi dok s
e tijelo sje-dinjava (pokretima tako prastarim, obiènim i nepromjenjivim) s drugim
tijelom? to sve zna da izmisli u tim trenucima, pru ajuæi tako ponovo dokaz o svojoj
premoæi nad inercijom i jednolièno æu tjelesnog ivota! Kako samo zna da prezire tijelo i
da ga (zajedno s njegovim partnerom) upotrijebi samo kao podlogu za pomamne fan
tazije, tisuæu puta tjelesnije nego sama oba tijela! Ili obratno: kako zna da ih o
bezvrijedi time to ih ostavlja da se klate, a svoje misli (veæ zamorene mu icama vlas
titog tijela) uputi na sasvim drugu stranu: k partiji aha, sjeæanju na dobar ruèak, p
roèitanoj knjizi...
U sjedinjavanju dvaju tuðih tijela nema nièeg dragocjenog. Mo da ponekad doðe i do sjedi
njavanja du a. Tisuæu puta dragocjenije od toga jest ako se tijelo stopi s vlastitom
du om i ako se zajedno prepuste istoj strasti. To se ponekad dogaða kad èovjek zaista
voli; mo da; vjerujem u to; hoæu da uvijek vjerujem u to.
Ali to je èinila moja du a u trenucima koje je moje tijelo provodilo u fizièkoj ljubavi
s Helenom?
222
Moja je du a vidjela ensko tijelo. Bila je hladna prema tom tijelu. Znala je da to
tijelo ima za nju znaèaj samo kao tijelo koje upravo tako vidi i voli netko treæi, n
etko tko nije ovdje, i upravo zato je poku avala da to tijelo gleda oèima tog treæeg,
neprisutnog; upravo zato je nastojala da se pretvori u njegov medij; vidio sam t
ijelo gole ene, savijenu nogu, pregib na trbuhu i dojku, ali sve je to dobivalo i
zvjestan znaèaj samo u trenucima kad su mi se oèi pretvarale u oèi onog treæeg, neprisut
nog; u taj tuði pogled uvlaèila se tada odmah moja du a i pretvarala se u njega; nije
samo zadobivala savijenu nogu, pregib na trbuhu i dojku, zadobivala ih je onako
kako ih je vidio onaj treæi, neprisutni.
Ali to nije bilo sve; moja du a ne samo da se pretvarala u medij onog treæeg, nepris
utnog, nego je nareðivala i mom tijelu da postane medij njegova tijela, a zatim se
udaljavala i promatrala borbu dviju savitljivih, isprepletenih tijela, dviju su
pru an-skih tijela, da zatim iznenada naredi mom tijelu da se pretvori opet u sebe
, umije a u taj braèni akt i brutalno ga razori.
ila na Heleninu vratu je pomodrila, njenim tijelom prostrujao je grè; okrenula je g
lavu u stranu i zubima zagrizla jastuk.
Onda je apatom izgovarala moje ime, a njene su me oèi molile da joj dam nekoliko tr
enutaka predaha.
Moja du a mi je, meðutim, naredila da ne prestajem; da je tjeram od jednog do drugog
vrhunca strasti; da je izmorim; da mijenjam polo aje njena tijela, da pred onim t
reæim, neprisutnim, koji ju je promatrao, ne ostane skriveno ni ta; da joj ne dam od
mora, da opet i opet izazivam onaj grè u kome je stvarna i istinska, autentièna, u k
ome ne glumi ni ta, u kome je pamti onaj treæi, onaj koji nije ovdje, grè koji predsta
vlja njegov peèat, njegovu ifru, njegov za titni znak. Da ukradem tu tajnu ifru! Taj k
raljevski peèat! Da opljaèkam trinaestu dvoranu Pavela Zemaneka; da sve pretra im i sv
e ispreturam; da mu u njoj ostavim pusto !
77%
Promatrao sam Helenino lice, crveno i unaka eno grimasom; polo io sam na to lice dla
n; polo io sam dlan na njega kao na predmet koji mogu okretati, prevrtati, mrviti
i gnjeèiti, i osjeæao sam kako to lice prima moj dlan upravo tako, kao stvar koja eli
da bude prevrtana i mrvljena; okrenuo sam joj glavu na jednu stranu; zatim na d
rugu stranu; okretao sam joj tako glavu nekoliko puta, a onda se to okretanje iz
nenada pretvorilo u prvu zau nicu, zatim drugu, pa treæu. Helena je poèela jecati i pl
akati, ali to nije bio plaè bola, nego plaè uzbuðenja, njena se brada uzdizala prema m
eni, a ja sam je udarao i udarao; onda sam vidio kako se ne samo njena brada neg
o i njene grudi podi u prema meni i tukao sam je (nagnut nad njom) po rukama, po k
ukovima, po grudima...
Sve jednom mora da se svr i; i ovo divno pusto enje konaèno je zavr ilo. Le ala je na trbu
hu poprijeko preko kauèa, umorna, iscrpljena. Na leðima je imala smeði, okrugli made , a
ni e, na stra njici, crvene pjege od udaraca.
Ustao sam i posræuæi po ao preko sobe, otvorio vrata i u ao u kupaonicu; okrenuo sam sla
vinu i hladnom vodom oprao ruke, lice i tijelo. Podigao sam glavu i pogledao se
u ogledalo; lice mi se osmjehivalo; kad sam ga ugledao takvog nasmije enog osmijeh
mi se pretvorio u smijeh, i poèeo sam se smijati. Obrisao sam se ruènikom i sjeo na
rub kade. Htio sam da tako bar nekoliko sekundi ostanem sam, da u ivam u tom pose
bnom zadovoljstvu trenutne usamljenosti i da se radujem svom uspjehu.
Da, bio sam zadovoljan; bio sam mo da èak i sretan. Osjeæao sam se kao pobjednik i sve
slijedeæe minute i sati izgledali su mi uzaludni i nisu me interesirali.
Onda sam se vratio natrag u sobu.
Helena nije vi e le ala na trbuhu, nego na boku i gledala me.
Doði k meni, dragi rekla je.
Mnogi ljudi kad se tjelesno spoje smatraju (bez dubljeg razmi ljanja o tome) da su
 se spojili i du-
224
hovno, i ovo krivo uvjerenje izra avaju na taj naèin to automatski prelaze na ti. Ja,
koji nikad nisam dijelio to pogre no mi ljenje o istodobnom usklaðivanju tijela i du e,
primio sam Helenino ti zbunjeno i s negodovanjem. Oglu io sam se o njen poziv i p
ri ao stolici na kojoj je le ala moja odjeæa da obuèem ko ulju.
Nemoj se oblaèiti molila me je Helena, pru ila k meni ruku i ponovo rekla: Doði k me
i.
Imao sam samo jednu jedinu elju da trenutaka koji su upravo tada nastupali po mog
uænosti uopæe ne bude, a ako veæ moraju biti, da bar budu to neupadljiviji, beznaèajniji,
da budu bez ikakve te ine, lak i od pra ine; nisam vi e htio da se dotièem Helenina tijel
a, u asavao sam se svake nje nosti, ali sam se podjednako pla io i svake napetosti i d
ramatizirani a situacije; zato sam se konaèno nerado odrekao ko ulje i sjeo pored He
lene na kauè. Bilo je grozno: privila se uza me i spustila mi glavu na noge; ljubi
la me je i noga mi je ubrzo bila vla na. Vlaga, meðutim, nije potjecala od poljubaca
: Helena je podigla glavu i vidio sam da joj je lice obljeveno suzama. Brisala i
h je govoreæi: Ne ljuti se, dragi, to plaèem, ne ljuti se, dragi, to plaèem. Priljubi
se uz mene jo vi e, zagrlila me i rasplakala se.
to ti je? upitao sam.
Odmahnula je glavom i rekla: Ni ta, ni ta, bu-dalice moja. Poèela me vatreno ljubiti p
o licu i èitavu tijelu. Zaljubljena sam rekla je zatim, i kad na to nisam ni ta odgo
vorio, nastavila je: Smijat æe mi se, ali meni je to svejedno, zaljubljena sam, zal
jubljena a kad sam i dalje utio, rekla je: Sretna sam. Ustala je i pokazala na st
ol na kojem je stajala otvorena boca votke. Zna to, mogao bi mi natoèiti èa icu.
Nisam imao volje da toèim ni Heleni ni sebi; bojao sam se da bi dalja upotreba alk
ohola mogla opasno produ iti ovo popodne (koje je bilo prekrasno, ali samo pod uvj
etom da je veæ zavr ilo, da je iza mene).
15 Sala
225
Dragi, molim te pru ala je Helena i dalje ruku prema stolu i dodala, pravdajuæi se:
Ne ljuti se, sretna sam, hoæu da budem sretna ...
Za to ti, nadam se, nije potrebna votka rekao sam.
Ne ljuti se, ali pije mi se.
Nije se moglo ni ta uèiniti; natoèio sam joj èa icu votke. Ti vi e neæe ? upitala je. O
am glavom. Iskapila je èa icu i rekla: Ostavi bocu ovdje. Spustio sam bocu i èa icu na
od pored kauèa.
Vrlo brzo je do la sebi poslije trenutnog zamora; odjednom se pretvorila u djevojèic
u, htjela je da se raduje, da bude vesela i da vidno izra ava svoju sreæu. Osjeæala se
, onako gola (imala je na sebi samo ruèni sat s kojeg je visio, zveckajuæi, privjesa
k sa slikom Kremi ja na kratkom lanèiæu), potpuno slobodna i prirodna, i tra ila je na
jrazlièitije polo aje u kojima æe joj biti ugodno prekri ila je noge i sjedila kao Turèin
zatim je izvukla noge i oslonila se na lakat, onda je legla na trbuh i spustila
lice na moje krilo. Prièala mi je koliko je sretna, u svim moguæim varijantama; uz
to je poku avala da me ljubi, to sam podnosio s priliènom mjerom samosvladavanja, a n
ajvi e me je smetalo to su joj usta bila previ e vla na i to se nije zadovoljavala samo
mojim ramenima i licem, nego je poku avala da naðe i moja usta (a meni se gade vla ni
poljupci, ukoliko nisam ba sasvim zaslijepljen tjelesnom stra æu).
Zatim mi je rekla i to da nikad ni ta slièno nije do ivjela; rekao sam joj (samo da ne t
o ka em) da pretjeruje. Poèela se zaklinjati kako u ljubavi nikad ne la e i kako nemam
nikakva razloga da joj ne vjerujem. Razvijala je svoju misao dalje i tvrdila ka
ko je to i pretpostavljala, kako je znala, kako je to znala veæ prilikom na eg prvog
susreta; kako tijelo raspola e sasvim sigurnim instinktom; kako sam joj, naravno,
imponirao svojim znanjem i elanom (da, elanom, ne znam kako je to otkrila u men
i), ali da je, osim toga, znala (sad se vi e ne stidi
226
i mo e to reæi) kako je i izmeðu na ih tijela odmah sklopljen tajni sporazum koji ljudsk
o tijelo potpisuje mo da samo jednom u ivotu. I zato sam toliko sretna, zna ? Spustil
a je noge na pod, sag-nula se po bocu i natoèila jo jednu èa icu. Ispila je i rekla smi
juæi se: to da radim kad ti vi e neæe ! Moram piti sama!
Iako sam smatrao da je avantura zavr ena, ne mogu reæi da mi Helenine rijeèi nisu godi
le; potvrðivale su moje uvjerenje da je akcija uspjela i ispunjavale su me zadovol
jstvom. Vjerojatno samo zbog toga to nisam znao o èemu da prièam, a nisam htio ni da
djelujem utuèeno, napomenuo sam kako vjerojatno pretjeruje kad o svemu govori kao
o do ivljaju koji dolazi samo jednom u ivotu; ta sa svojim je mu em do ivjela veliku lj
ubav, kako mi je sama povjerila.
Nakon ovih mojih rijeèi Helena se sasvim ozbiljno zamislila (sjedila je na kauèu s n
ogama na zemlji, laktovima na koljenima, a u ruci je dr ala tek ispijenu èa icu) i tih
o rekla: Da.
Mo da je mislila da je patetiènost do ivljaja kroz koji je maloèas pro la obavezuje i na p
atetiènu iskrenost. Ponovila je »da«, a onda rekla da bi sigurno bilo nepravedno i ru no
kad bi u ime ove dana nje èarolije (tako je nazvala na u fizièku ljubav) iznevjerila on
o to je nekad bilo. Ponovo je ispila gutljaj votke i rasprièala se o tome kako su u
pravo oni najimpresivniji do ivljaji takvi da se meðusobno ne mogu usporeðivati; kako
je za enu ljubav u dvadesetim i ljubav u tridesetim godinama sasvim razlièita stvar
; da je pravilno shvatim ne samo psihièki, veæ i fizièki.
Zatim je (malo nelogièno i bez veze s onim to je ranije govorila) izjavila da sam i
pak u neèemu slièan njenu mu u! Da, dodu e, ne zna u èemu, jer izgledam sasvim drukèiji, al
da se ona ne vara, ima nepogre iv instinkt kojim vidi dublje u èovjeka, ispod njego
va vanjskog lika.
Zaista bih volio da znam u èemu sam to slièan tvom mu u rekao sam.
IS*
227
Zamolila me je da se ne ljutim jer sam sam pitao za njega i htio da mi prièa o nje
mu, i da se samo zato usuðuje da mi to spominje. Ali ako elim da znam pravu istinu,
mora mi to reæi: samo dva puta u ivotu osjetila je kako je netko tako silovito i n
eodoljivo privlaèi: s mu em i sa mnom. To to nas zbli ava jest, po njoj, neki tajanstve
ni ivotni elan; radost koja zraèi iz nas; vjeèita mladost; snaga.
eleæi da objasni moju sliènost s Pavelom Zemane-kom, Helena je upotrebljavala prilièno
neodreðene izraze, ali se ipak nije moglo pobiti da je tu sliènost vidjela i osjeæala
(i èak pro ivljavala!), zbog èega je toliko i inzistirala na njoj. (Bili smo, govorila
je, tako slièni da kad se voljela sa mnom to mo da i nije bila nevjera!) Ne bih mog
ao reæi da me je to uvrijedilo ili ranilo, ali sam naprosto pretrnuo nad odvratno æu i
beskrajnom stupidno æu ove tvrdnje; pri ao sam stolici na kojoj je le ala moja odjeæa i p
oèeo se polako oblaèiti.
Dragi, jesam li te neèim povrijedila? Helena je osjetila da mi je neugodno, ustal
a je s kauèa i pri la mi; poèela me milovati po licu i moliti neka se ne ljutim. Poku al
a je i da me sprijeèi u oblaèenju. (Iz nekih tajanstvenih razloga izgledalo joj je d
a su moja ko ulja i hlaèe njeni neprijatelji.) Poèela me uvjeravati u to kako me istin
ski voli, kako tu rijeè ne upotrebljava tek tako; kako æe joj se jednom sigurno pru i
ti prilika da mi to doka e; kako je odmah, od samog poèetka, kada sam poèeo da se rasp
itujem o njenu mu u, znala da je nerazumno sada govoriti o njemu; kako neæe da se m
eðu nas sad uvuèe neki drugi mu karac, neki strani mu karac; da, strani, jer njen je mu z
a nju veæ odavno stranac. Ludice moja, ta ja ne ivim s njim veæ tri godine. Nismo se
razveli samo zbog djeteta. On ima svoj ivot, ja imam svoj. Danas smo veæ zaista pot
puno tuði jedno drugom. On je samo moja pro lost, moja u asno davna pro lost.
Je li to istina? upitao sam.
228
Da, istina je odgovorila je.
Ne la i tako glupo rekao sam.
Ne la em, stanujemo u istom stanu, ali ne ivimo kao mu i ena; veæ nekoliko godina ne
imo kao mu i ena.
Gledalo me je moleæivo lice jadne zaljubljene ene. Jo nekoliko puta uzastopce uvjera
vala me je kako govori istinu, kako me ne vara, kako ne treba da budem ljubomora
n na njena mu a; njen je mu daleka pro lost, danas mu uopæe nije bila nevjerna, jer nij
e imala kome da bude nevjerna, ne treba da se pla im, na e milovanje bilo je ne samo
lijepo nego i èisto.
Odjednom, obuzet panikom, postao sam svjestan da, zapravo, nema nikakva razloga
da joj ne vjerujem. Kad je to osjetila, odlanulo joj je i odmah me je nekoliko p
uta zamolila da glasno ka em kako joj vjerujem; onda je natoèila èa icu votke i zahtijev
ala da nazdravimo ( to sam odbio); poljubila me je; sav sam se naje io, ali nisam bi
o u stanju da okrenem glavu privlaèile su me njene glupe plave oèi i njeno (pokretno
i razigrano) golo tijelo.
To golo tijelo vidio sam sada na potpuno novi naèin vidio sam ga obna enog, li enog on
e primamljivosti koja je do tada prekrivala sve nedostatke, posljedice godina (p
rezrelost, mekoæu, opu tenost), u kojima mi se èinilo da je koncentrirana èitava povijes
t i sada njost Helenina braka i koji su me upravo zato privlaèili. Sada, kad je Hele
na stajala preda mnom gola, bez mu a i braènih veza, bez braka, naprosto ona sama, n
jena tjelesna privlaènost smjesta je izgubila ono to je uzbuðivalo i ostala samo ono t
o je i bila neprivlaènost.
Helena jo ni ta nije slutila o tome kakvom je vidim, postajala je sve pijanija i sv
e spokojnija; bila je sretna to vjerujem njenim izjavama o ljubavi i odjednom kao
da nije znala kako da da odu -ka svojim osjeæajima. Iz èista mira palo joj je na pame
t da otvori radio (stala je ispred aparata leðima okrenuta meni i nekoliko trenuta
ka okretala
dugmad); s jedne stanice odjeknuo je d ez. Helena se uspravila; oèi su joj blistale;
poku ala je nespretno opona ati valovite pokrete tvista (gledao sam, u asnut, njene g
rudi koje su letjele s jedne na drugu stranu). Je li pravilno ovako? smijala se.
Zna da nikad nisam plesala ove stvari? Smijala se preglasno i potrèala da me zagrl
i; molila me je da ple em s njom; ljutila se na mene to odbijam; rekla je da ne zna
te plesove, ali da danas hoæe plesati i da je moram nauèiti; da uopæe eli da je nauèim m
noge stvari, da eli sa mnom ponovo da bude mlada. Molila me je da je uvjerim kako
je jo mlada (uèinio sam to). A onda je odjednom postala svjesna da sam ja obuèen, a
ona gola, i poèela se smijati tome; to joj se èinilo nezamislivo, nevjerojatno; pi
tala je da li gospodin vlasnik stana ima neko veæe ogledalo, da nas tako vidi u nj
emu. Ogledala nije bilo, bila je tu samo zastakljena bilioteka, nastojala je da
nas vidi u staklu, ali je slika bila nejasna. Pri la je biblioteci i nasmijala se
kad je na hrpto-vima knjiga proèitala: Biblija, Calvin: Institucije, Pisma protiv
Jezuita, Hus; izvukla je Bibliju, zauzela sveèanu pozu, otvorila knjigu nasumce i
poèela da èita propovjednièkim glasom. Upitala me je bi li bila dobar sveæenik. Rekao s
am da joj èitanje iz Biblije odlièno pristaje, ali da je veæ vrijeme da se obuèe jer æe go
spodin Kostka doæi za koji èas.
Koliko je sati? upitala je. Pola sedam rekao sam. Uhvatila me je za zape æe lijeve
ruke, pogledala na sat i uzviknula: La ljivèe! Tek je petnaest do est! Hoæe da me se t
rije rije i !
elio sam samo da to prije nestane; da se njeno tijelo (tako oèajno materijalno) dema
terijalizira, da se raspline, pretvori u potoèiæ i oteèe, ili da se pretvori u paru i
izgubi kroz prozor ali to tijelo bilo je tu, tijelo koje nikome nisam oteo, u ko
jem nikoga nisam nadvladao, nisam uni tio, odbaèeno tijelo, napu teno od mu a, tijelo ko
je sam htio zloupotrijebiti, a koje je zloupotrijebilo mene i sada se tome drsko
raduje, poskakuje i izvodi gluposti.
Nikako mi nije uspjelo da skratim te svoje èudne patnje. Poèela je da se oblaèi tek ne t
o prije pola sedam. Pri tome je na ruci primijetila crvenu masnicu od mog udarca
, pomilovala je i rekla kako æe joj to biti uspomena na mene do ponovnog sastanka,
a onda se brzo popravila sigurno æemo se vidjeti mnogo prije nego to ta uspomena n
a njenoj ruci nestane. Stajala je ispred mene (jednu èarapu je bila obukla, drugu
je dr ala u ruci) i zahtijevala da joj obeæam da æemo se zaista sastati prije tog vrem
ena; kimnuo sam glavom; nije bila zadovoljna s tim, htjela je obeæanje da æemo se do
tada jo mnogo puta vidjeti.
Oblaèila se dugo. Oti la je nekoliko minuta prije sedam sati.
Otvorio sam prozor jer sam bio eljan vjetra koji æe rastjerati svako sjeæanje na ovo
uzaludno popodne, svaki ostatak mirisa i osjeæaja. Onda sam brzo spremio bocu, pop
ravio presvlaku na kauèu i, kad mi se uèinilo da su tragovi uklonjeni, zavalio sam s
e u fotelju do prozora i oèekivao (gotovo eljno) Kostkin dolazak njegov mu evni glas
(èeznuo sam da èujem duboki mu ki glas), njegovu visoku, mr avu figuru s ravnim grudima,
njegov mirni naèin govora, èudan i mudar. elio sam da mi ka e ne to o Luciji, koja je za
razliku od Helene bila tako dra esno nematerijalna, apstraktna, tako daleko od ko
nflikta, napetosti i drama; a ipak ne sasvim bez utjecaja na moj ivot. Kroz glavu
mi je sinulo da mo da na njega djeluje onako kako po mi ljenju astrologa na ljude u
tjeèe kretanje zvijezda. Dok
. sr"-*«*
sam tako sjedio zavaljen u fotelji (ispred otvorenog prozora, kroz koji sam istj
erivao miris Helene), palo mi je na pamet da mo da znam rje enje onog rebusa koji me
je toliko progonio, da znam za to je Luci ja preletjela preko scene na kojoj su s
e odigravali dogaðaji ova dva dana: samo zato da moju osvetu pretvori u prah i pep
eo, da pretvori u paru sve zbog èega sam doputovao ovamo. Lucija, ta ena koju sam t
oliko volio i koja mi je na neshvatljiv naèin u posljednji èas izmakla, zapravo je b
o ica izmicanja, bo ica uzaludne trke, bo ica pare; a moj je ivot èvrsto u njenim rukama.
VI
Nismo se vidjeli mnogo godina i zapravo smo se u ivotu sreli svega nekoliko puta.
To je èudno, jer se u mislima vrlo èesto sreæem s Ludvikom Jahnom i u svojim monolozi
ma obraæam mu se kao svom glavnom idejnom protivniku. Toliko sam se privikao na nj
egovu nematerijalnu prisutnost da sam bio potpuno zbunjen kad sam ga sinoæ iznenad
a nakon toliko godina sreo kao èovjeka od mesa i kostiju.
Nazvao sam Ludvika svojim protivnikom. Imam li prava da ga tako nazivam? S njim
sam se, stjecajem okolnosti, sretao uvijek kad sam se na ao sam, napu ten od svih, i
on mi je uvijek pomogao. Ali ispod ovog vanjskog savezni tva uvijek je zijevala p
rovalija unutra nje nesuglasnosti. Ne znam je li Ludvik bio toga svjestan koliko j
a. Na em vanjskom savezni tvu sigurno je pripisivao veæi znaèaj nego na em unutra njem supa
ni tvu. Bio je nepomirljiv prema otvorenim protivnicima, a tolerantan prema razlik
ama u mi ljenju. Ja ne. Kod mene je upravo suprotno. Ovim ne elim reæi kako Ludvika n
e volim. Volim ga kao to volimo svoje fer protivnike.
»41
Prvi put sam ga sreo èetrdeset sedme godine na jednoj burnoj konferenciji od kojih
su tada fakulteti naprosto kljuèali. Odluèivalo se o buduænosti naroda. Svi su to nas
luæivali, i ja sam to slutio i bio sam u svim diskusijama, u svim sporovima, prili
kom svih glasanja na strani komunistièke manjine protiv veæine koju su tada na visok
im kolama saèinjavali narodnjaci i narodni socijalisti.
Mnogi kr æani, katolici i evangelici to su mi zamjerali. Smatrali su za izdaju moje
povezivanje s pokretom koji je na svom titu nosio bezbo nièki znak. Kad se danas sret
nem s njima, izra avaju uvjerenje da sam poslije petnaest godina konaèno sagledao sv
oje tada nje gre ke. Ipak, prisiljen sam da ih razoèaram. Do danas nisam ni u èemu izmij
enio svoj stav.
Komunistièki je pokret, naravno, bezbo nièki. Ali samo oni kr æani koji u vlastitom oku ne
vide brvno mogu zbog toga optu ivati sam komunizam. Ka em kr æani. Ali gdje su oni? Oko
sebe vidim samo prividne kr æane koji u svemu ive potpuno isto kao i nevjernici. Bit
i kr æanin znaèi ivjeti drukèije. To znaèi iæi Kristovim putem, slijediti Krista. To znaèi
se osobnih interesa, bogatstva i vlasti i okrenuti se prema siroma nim, poni enim i
napaæenim. A zar su to èinile crkve? Moj je otac bio radnik, vjeèito nezaposlen, i po
korno je vjerovao u Boga. Pobo no se okretao prema njemu, ali crkva se na njega sa
mog nikad nije osvrnula. Ostao je napu ten meðu bli njima, napu ten unutar crkve, sam sa
svojim Bogom, sve do pada u postelju i smrti.
Crkve nisu shvatile da je radnièki pokret pokret poni enih i uvrijeðenih koji èeznu za p
ravdom. Okrenule su im leða, sasvim suprotno Isusovu uèenju. Nisu imale interesa da
se s njima i za njih bore za ostvarenje kraljevstva bo jeg na zemlji. Postale su s
aveznici ugnjetaèa i tako odvojile radnièki po-
kret od Boga. A sada mu predbacuju da je bezbo nièki! Kakvo farizejstvo! Da, socijal
istièki je pokret bezbo an, ali ja u tome vidim Bo ji prijekor, namijenjen nama, kr æanima
! Prijekor zbog na e bez-osjeæajnosti prema siroma nima i napaæenima.
I to sad da radim u takvoj situaciji? Treba li da se u asavam nad tim to se broj vje
rnika neprestano smanjuje? Treba li da se zgra am nad èinjenicom da se u kolama djeca
odgajaju u antireligioznom duhu? Kakva glupost! Stvarnoj vjeri nije potrebna na
klonost svjetovne vlasti. Nesklonost vlasti samo jaèa vjeru.
Treba li, mo da, da se borim protiv socijalizma zato to je na om krivnjom postao bezb
o an? To bi bila jo veæa glupost. Mogu samo duboko aliti tragiènu gre ku koja je dovela d
odvajanja socijalizma od Boga. Mogu samo obja njavati tu gre ku i raditi na njenu i
spravljanju.
Èemu, uostalom, taj nemir, braæo kr æani? Sve se dogaða po Bo joj volji i èesto se pitam ne
je li Bog ovime na znanje èovjeèanstvu da èovjek ne mo e neka njeno zasjesti na njegovo pr
ijestolje i da se i najpravedniji naèin sreðivanja odnosa u svijetu mora bez njegova
udjela deformirati i pokvariti.
Sjeæam se godina kada su ljudi kod nas mislili da se nalaze jo samo korak daleko od
raja. I kad su bili sretni to je to njihov raj, za koji im nije potreban nitko n
a nebesima. A onda im se taj raj iznenada rasplinuo u rukama.
Komunistima je, uostalom, prije veljaèe moje kr æanstvo savr eno i lo na ruku. Rado su me
slu ali kad sam obja njavao socijalni sadr aj evanðelja,
napadao neljudskost starog svijeta privatnog vlasni tva i ratova i dokazivao srodn
ost kr æanstva i komunizma. Bilo im je stalo da privuku na svoju stranu to ire slojeve
naroda, i htjeli su da privuku i vjernike. Ubrzo nakon veljaèe sve se, meðutim, poèel
o mijenjati. Kao asistent zauzeo sam se za nekoliko studenata koje je trebalo zb
og politièkih stavova roditelja ukloniti s Fakulteta. Protestirao sam protiv toga
i dospio u sukob s rukovodstvom kole. Onda su se odjednom zaèuli glasovi kako isklj
uèivo kr æanski orijentiran èovjek ne mo e pravilno odgajati socijalistièku omladinu. Bilo
e jasno da mi predstoji borba za vlastitu egzistenciju. Onda sam èuo kako se na pl
enarnom sastanku partijske organizacije za mene zauzeo student Ludvik Jahn. Reka
o je da bi bila najobiènija nezahvalnost kad bi se zaboravilo to sam za Partiju znaèi
o prije veljaèe. Kad su mu predbacili zbog mog kr æanstva, rekao je da æe ono u mom ivotu
sigurno biti samo prolazna faza koju æu, zahvaljujuæi mladosti, prebroditi.
Oti ao sam k njemu i zahvalio mu to me je branio. Rekao sam mu, meðutim, kako ne bih e
lio da ga zavaravam i da ga zato elim upozoriti da sam od njega stariji i da nema
nade da æu ikad »prebroditi« svoju vjeru. Upustili smo se u debatu o postojanju Boga,
o konaènosti i vjeènosti, o Descartesovu stavu prema vjeri, o tome je li Spinoza bi
o materi-jalist i o mnogim drugim stvarima. Nismo se sporazumjeli. Konaèno sam upi
tao Ludvika je li mu ao to me je branio, sada kad vidi koliko sam nepopravljiv. Re
kao je da je vjera moja privatna stvar i da se to na kraju krajeva nikoga nimalo
ne tièe.
Poslije toga na Fakultetu se vi e nisam sastao s njim, ali na e su sudbine bile sasv
im sliène. Mo da tri mjeseca nakon na eg razgovora Jahn je bio izbaèen iz Partije i s Fa
kulteta. Pola godine zatim oti ao sam s Fakulteta i ja. Jesu li me izbacili? Prisi
lili da odem? To ne bih mogao reæi. Istina je samo to da su se glasovi protiv mene
i protiv mog uvjerenja javljali sve èe æe. Taèno je da su mi neki kolege predlagali da
javno istupim s nekom ateistièkom izjavom.
Taèno je i to da sam na predavanjima nekoliko puta do ivio neugodne incidente s agre
sivnim slu aoci-ma komunistima koji su vrijeðali moju vjeru. Prijedlog da budem udal
jen s Fakulteta zaista je visio u zraku. Istina je, meðutim, da sam meðu komunistima
na Fakultetu jo uvijek imao prijatelja koji su cijenili moje dr anje prije veljaèe.
Mo da je bilo potrebno vrlo malo samo da se sam poènem braniti i oni bi sigurno stal
i na moju stranu. Ali ja to nisam uèinio.
»Pratite me«, rekao je Isus svojim uèenicima i oni su bez razmi ljanja ostavljali svoje
mre e, svoje èamce, svoje domove i obitelji i i li za njim. »Nitko tko spusti ruku na pl
ug i osvræe se natrag, nije dostojan kraljevstva bo jeg.«
Ako elimo poslu ati Kristov poziv, moramo ga pratiti ne postavljajuæi nikakve uvjete.
To je dobro poznato iz evanðelja, ali u ovo moderno doba sve zvuèi kao bajka. Kakav
poziv, kakvo praæenje u ovom na em prozaiènom ivotu? Kamo i za kim bi trebalo da poðemo
ostavljajuæi svoje mre e?
A ipak poziv nam sti e i u ovom na em svijetu, ako imamo izo tren sluh. On nam, dodu e,
ne dolazi po tom kao preporuèeno pismo, veæ posredno, maskiran. I to malokad u ru ièast i
zavodljiv kostim. »Ne za ciljem koji sam bira , veæ za onim to æe ti se dogoditi protiv t
voje volje, tvog mi ljenja i tvojih elja, tim putem kreni, tamo te pozivam, tu budi
uèenik, to je tvoj èas, tuda je i ao tvoj Uèitelj ...«
Imao sam mnogo razloga da èuvam svoje asistent-sko mjesto. Bilo je relativno udobn
o, pru alo mi je dovoljno slobodnog vremena za dalje studiranje i
238
.-»¦2O
obeæavalo ivotni put sveuèili nog nastavnika. A ipak sam se upla io upravo toga to mi je
ilo stalo do mog mjesta. Upla io sam se toga utoliko vi e to sam svakodnevno gledao k
ako fakultete silom napu taju mnogi cijenjeni ljudi, i pedagozi i slu aoci. Upla io sa
m se toga to te im da zadr im svoje udobno mjestance koje me mirom i sigurno æu udaljava
od nemirnih sudbina mojih bli njih. Shvatio sam da prijedlozi da napustim kolu pred
stavljaju poziv. Èuo sam kako me netko doziva. Kako me netko upozorava da se kloni
m udobne karijere koja æe mi sputati misao, vjeru i savjest.
Moja supruga, s kojom sam imao dijete bilo mu je tada pet godina vr ila je, naravn
o, na sve moguæe naèine pritisak da se branim i uèinim sve da se odr im na koli. Mislila
je na sina, na buduænost obitelji. Ni ta drugo za nju nije postojalo. Kad sam se zag
ledao u njeno lice, koje je veæ poèinjalo da vene, upla io sam se te beskrajne brige,
brige za sutra nji dan i slijedeæu godinu, te ke brige za sve buduæe dane i godine do be
skonaènosti. Upla io sam se tog tereta i èuo u du i Isusove rijeèi: »Ne brinite za sutra nj
an jer æe se sutra nji dan sam brinuti za svoje stvari. Svaki dan donosi dosta vlast
ite muke.«
Moji su neprijatelji oèekivali da æu se muèiti bri-
fama, ali ja sam, naprotiv, osjeæao neku èudnovatu ezbri nost. Mislili su da æu se osjeæat
i ogorèen u svojoj slobodi, a ja sam upravo tada otkrio pravu slobodu. Shvatio sam
da èovjek nema to da izgubi, da je svuda njegovo mjesto, svuda kuda je hodao Isus,
to znaèi: svuda meðu ljudima.
Nakon poèetnog èuðenja i aljenja izi ao sam u susret zlobi svojih protivnika. Primio sam
nanesenu nepravdu kao ifrirani poziv.
240
Komunisti, sasvim religiozno, smatraju da èovjek koji se ogrije io pred licem Partij
e mo e dobiti opro tenje grijeha ako ode na izvjesno vrijeme da radi meðu seljacima il
i radnicima. Tako su u godinama poslije veljaèe mnogi pripadnici inteligencije odl
azili na kraæe ili du e vrijeme u rudnike, tvornice, na gradili ta i dr avna dobra da bi
se poslije tajanstvenog oèi æenja u takvoj sredini mogli ponovo vratiti u svoje urede
, kole i sekretarijate.
Kada sam predlo io rukovodstvu kole da me razrije i du nosti na Fakultetu, a nisam tra io
nikakvo drugo odgovarajuæe mjesto, nego sam, naprotiv izrazio elju da odem u narod
, po moguænosti kao struènjak na neko dr avno poljoprivredno dobro, komunisti na mojoj
koli, prijatelji i neprijatelji, shvatili su to ne u smislu moje, nego u smislu
njihove vjere kao izraz sasvim izuzetne samokritiè-nosti. Zakljuèiv i tako, pomogli su
mi da dobijem odlièno mjesto na jednom dr avnom dobru u zapadnoj Èe koj, mjesto s dobri
m direktorom i u prekrasnom kraju. Za rastanak su mi poklonili vrlo dragocjenu p
ozitivnu karakteristiku.
Na svom novom radnom mjestu bio sam istinski sretan. Osjeæao sam se kao nanovo roðen
. Dr avno dobro bilo je podignuto u napu tenom i samo upola ponovo naseljenom pogran
iènom selu iz kojeg su poslije rata iseljeni Nijemci. Svuda naokolo protezala su s
e brda, uglavnom gola, pokrivena pa njacima. Doline izmeðu njih bile su posijane ra tr
kanim kuæama prekomjerno razvuèenih sela. Èeste magle, koje su se vukle predjelom, pos
tavljale su se izmeðu mene i naseljene zemlje kao pokretni paravan tako da je svij
et izgledao kao petog dana stvaranja kada je Bog jo uvijek razmi ljao da li da ga p
reda èovjeku.
I sami ljudi bili su tu prirodniji. Stajali su licem u lice s prirodom, beskrajn
im pa njacima, stadima
L* 16 Sala................
krava i ovaca. Meðu njima sam se ugodno osjeæao. Ubrzo mi je palo na pamet nekoliko
ideja kako bi se rastinje u ovom brdovitom kraju moglo bolje iskoristiti: gnojiv
o, naèin ostavljanja sijena za zimu, pokusna parcela s ljekovitim biljem, stakleni
k. Direktor mi je bio zahvalan za moje ideje, a ja sam bio zahvalan njemu to mi o
moguæuje da korisnim radom zaslu ujem svoj kruh.
Bilo je to g. 1951. Rujan je bio hladan, ali polovicom listopada odjednom je oto
plilo i prekrasna se jesen protegla gotovo do kraja studenog. Plastovi sijena su i
li su se na bre uljcima, a njihov se miris irio nadaleko. Kroz travu su vijugala kr
hka tijela lasica. Tada se u okolnim selima poèelo prièati o djevojci skitnici.
Djeèaci iz susjednog sela oti li su da se igraju na poko enim livadama. Glasno su se z
abavljali, vikali, i tada su odjednom ugledali kako se iz jednog plasta izvlaèi dj
evojka, ra èupana, sa sijenom u kosi, djevojka koju nitko nikad prije nije vidio. Os
vrnula se upla eno naokolo i poèela da bje i prema umi. Nestala je prije nego to su se s
na li i odluèili da potrèe za njom.
Jedna seljanka iz istog sela dopunila je prièu izjavom kako se jednog dana poslije
podne, dok je radila ne to na dvori tu, pred njom odjednom pojavila djevojka, otpri
like dvadesetih godina, u gotovo potpuno izno enom kaputu, i zamolila je oborene g
lave komadiæ kruha. Kamo ide , djevojko? upitala ju je seljanka. Djevojka je odgovor
ila da ide daleko. I ide pje ice? Izgubila sam novac
242.....................,..,__.....
odgovorila je. Seljanka nije ni ta dalje pitala i dala joj je kruha i mlijeka.
Ovim prièama prikljuèio se i pastir s na eg dobra. Dok je bio u brdima, ostavio je na
jednom panju namazanu kri ku kruha i kanticu mlijeka. Oti ao je na trenutak nekamo z
a stadom i kad se vratio, ustanovio je da su mlijeko i kruh tajanstveno nestali.
Sve ove vijesti odmah su prihvaæala djeca i irila ih dalje, dotjerane vlastitom buj
nom ma tom. Vidjela su je uveèer kako se kupa u ribnjaku iza sela, iako je bio poèetak
studenog i voda vrlo hladna. Kad bi netko ne to izgubio, djeca su to odmah usvaja
la kao nov dokaz o njenu postojanju. Ponekad bi uveèer odnekud iz daljine dopirala
tiha pjesma. Odrasli su tvrdili kako su to sigurno u nekoj od kuæa na brdu pustil
i glasno radio, ali su djeca znala da to ona, umska djevojka, seta raspu tene kose
po livadama i pjeva.
Jedne veèeri djeca su iza sela nalo ila veliku vatru i bacala u u areni pepeo krumpire
da se peku. Gledajuæi prema umi, jedna je djevojèica poèela vikati da je vidi kako ih
gleda iz umskog gusti a. Neki je djeèak uzeo na te rijeèi grudu zemlje i bacio je tamo
kamo je pokazivala djevojèica. Za divno èudo nije se èuo nikakav krik, ali se dogodilo
ne to drugo. Sva su djeca poèela vikati na djeèaka i malo je nedostajalo da ga istuku
.
Da, tako je to bilo: uobièajena djeèja surovost nije nikada do la do izra aja u bilo èemu
o se odnosilo na prièu o lutajuæoj djevojci, iako su joj pripisivane mnoge sitne kraðe
. Od samog poèetka osvojila je na tajanstven naèin simpatije svih. Je li naklonost l
judskih srdaca budila upravo nevina beznaèajnost tih kraða? Ili njena mladost? Ili j
e djevojku èuvala anðeoska ruka?
Bilo kako bilo, baèena gruda zemlje raspalila je djeèju ljubav prema lutajuæoj djevojc
i. Istog tog dana ostavila su pored dogorjele vatre gomilu peèenih krumpira, pokri
la ih pepelom da se ne ohlade, a na vrh te kupe zabola otkinutu jelovu granèicu. N
a la su za djevojku i ime. Na komadiæ papira istr-
16* .
gnut iz bilje nice napisala su olovkom, velikim slovima: Lutalice, ovo je za tebe.
Papir su ostavila pored kupe i pritisla kamenom. Zatim su oti la i sakrila se u o
kolno grmlje, izvirujuæi ne bi li vidjela plahi lik djevojke. Veèer je pre la u noæ, a n
itko nije do ao, i djeca su konaèno morala napustiti skrovi te i poæi kuæama. Odmah ujutro
otrèala su na juèera nje mjesto. I zaista se dogodilo. Krumpiri su nestali zajedno s
granèicom i porukom.
Djevojka je tako postala voljena djeèja vila. Ostavljala su joj lonèiæe mlijeka, kruh,
krumpire i pisamca. A svoje poklone nikad nisu dva puta ostavljala na istom mje
stu. Nisu joj ostavljala hranu na jednom odreðenom mjestu, kao to se ostavlja prosj
acima. Igrala su s njom neku svoju igru. Igru skrivenog blaga. Krenula su od mje
sta gdje su joj prvi put ostavila krumpire i napredovala sve dalje od sela, prem
a brdima. Svoja blaga ostavljala su pored panjeva, kraj velikog oborenog stabla,
kraj kapelice u polju, ispod ipkova grma. Nikome nisu odala mjesto na kome su sa
krila dar. Nikad nisu pokvarila ovu kao pauèina nje nu igru, nikad nisu vrebala na d
jevojku i poku ala da je uhvate. Ostavila su joj njenu nevidljivost.
Ova bajka nije dugo trajala. Direktor na eg dobra i predsjednik Mjesnog narodnog o
dbora krenuli su jednog dana daleko u brda da provjere stanje nekoliko jo nenasel
jenih zgrada napu tenih od Nijemaca, a koje su eljeli iskoristiti za smje taj poljopr
ivrednih radnika koji su radili daleko od sela. Uz put ih je uhvatila ki a koja se
ubrzo pretvorila u pravu oluju s pljuskom. U blizini je bila samo niska
244
borova umica i u njoj siva koliba sjenik. Dotrèali su do kolibe, otvorili vrata osi
gurana samo drvenim kolèiæem i u li unutra. Svjetlost je ulazila kroz otvorena vrata i
rupe na krovu. Na sijenu su primijetili uvaljano mjesto, kao da je netko tu spa
vao. I sami su se ispru ili tu, slu ali udaranje kapi po krovu, udisali opojni miris
sijena i prièali. Odjednom, zavukav i ruku u sijeno, predsjednik je napipao neki tv
rd predmet. Bio je to kovèe iæ. Star, ru an, jeftin kovèe iæ od kartona. Ne znam koliko su
mi ljali nad tajanstvenim otkriæem, sigurno je samo to da su kovèeg konaèno otvorili i n
a li u njemu èetiri enske haljine, sve nove i vrlo lijepe. Ljepota tih haljina bila j
e u èudnom kontrastu sa sta-ro æu i otrcano æu kovèega i odmah je izazvala pomisao da se ra
i o kraði. Ispod haljina na li su jo i nekoliko komada enskog rublja i meðu njima paketiæ
pisama povezan plavom trakom. To je bilo sve. Do danas mi nije ni ta poznato o tim
 pismima i ne znam èak ni da li su ih direktor i predsjednik proèitali. Znam samo da
su po njima utvrdili ime vlasnice kovèega: Lucija ebetkova.
Dok su razmi ljali nad neoèekivanim nalazom, predsjednik je u sijenu otkrio jo jedan
predmet: otucanu kanticu za mlijeko. Onu istu plavu emajliranu kanticu o èijem je
tajanstvenom nestanku veæ èetrnaest dana svaku veèer u krèmi prièao pastir s dr avnog imanj
.
Dalje se sve odvijalo brzo i jedinim moguæim tokom. Predsjednik je ostao skriven u
umici, a direktor se vratio u selo i poslao za predsjednikom seoskog milicionara
. Djevojka se u sumrak vratila u svoje mirisno prenoæi te. Pustili su je da uðe u koli
bu i zatvori za sobom vrata, prièekali pola minute i onda u li za njom.
8
Predsjednik i milicionar, koji su uhvatili Luci ju u sjeniku, bili su dobri ljud
i. Predsjednik, biv i nadnièar, po tenjaèina, otac estoro djece, podsjeæao je likom i nast
pom na stare seoske pripovjedaèe. Milicionar je bio naivan, sirova dobrièina s ogrom
nim brkovima ispod nosa. Ni jedan od njih ne bi ni piletu uèinio na ao.
Ipak sam u trenutku kad sam èuo kako je Lucija uhvaæena osjetio kako mi se na neki èud
an naèin steglo srce. I dandanas osjeæam to isto kad god zamislim direktora i predsj
ednika kako preturaju po njenu kovèegu, kako uzimaju u ruke njene intimne predmete
, nje ne tajne njena prljavog rublja, kako zaviruju ondje gdje je zabranjeno zavir
ivati.
Isti neugodni osjeæaj stida obuzima me kad zamislim le aj u sijenu iz kojeg se ne mo e
nikamo pobjeæi, èija jedina vrata èuvaju dvojica krupnih mu karaca.
Kad sam kasnije saznao o Luciji vi e, postao sam s èuðenjem svjestan da su mi obje ove
muène situacije odmah ukazale na samu bit njene sudbine. Obje ove situacije bile
su slika oskvrnuæa.
Tu noæ Lucija vi e nije prespavala u sjeniku, nego na eljeznom krevetu u jednoj biv oj
prodavaonici u kojoj je milicija smjestila svoje kancelarije. Sutradan je saslu an
a u Narodnom odboru. Saznali su da je do tada ivjela i radila u Ostravi. Da je po
bjegla otuda jer vi e nije mogla podnijeti to mjesto.
Kad su poku ali saznati ne to konkretnije, nai li su ledeni zid uporne utnje.
Za to je pobjegla upravo ovamo, u zapadnu Èe ku? Rekla je da joj roditelji ive u Chebu.
Za to nije oti la k njima? Izi la je iz vlaka daleko od kuæe jer ju je uz put hvatao sv
e veæi strah. Otac ju je èitavog ivota samo tukao.
Predsjednik Narodnog odbora saopæio je Luciji da æe je poslati natrag u Ostravu odak
le je otputovala bez propisne odjave boravka. Lucija im je rekla da æe na prvoj st
anici pobjeæi iz vlaka. Neko su vrijeme vikali na nju, a onda su shvatili da time
neæe ni ta postiæi. Upitali su je da li bi vi e voljela da je po alju kuæi, u Cheb. Ljutito
je odmahnula glavom. Jo su neko vrijeme poku avali da budu strogi, a onda je predsj
ednik, mekan kakav je bio, konaèno popustio. to bi, zapravo, htjela? Upitala je da
li bi mogla ostati da radi kod njih. Slegli su ramenima i rekli da æe pitati na dr a
vnom dobru.
Direktor je neprestano ratovao s nesta icom radne snage, i primio je prijedlog Nar
odnog odbora bez imalo oklijevanja. Onda mi je javio da æu konaèno dobiti davno tra en
u radnicu za rad u stakleniku. Istog dana do ao je predsjednik Narodnog odbora da
mi predstavi Luciju.
Dobro se sjeæam tog dana. Bilo je to pred kraj studenog i sve do tada sunèana jesen
po prvi put je pokazala svoje vjetrovito i oblaèno lice. Sipila je ki ica. Lucija je
stajala u smeðem ogrtaèu, s kovèegom u ruci, oborene glave i odsutnog pogleda pored v
isokog predsjednika. Predsjednik je dr ao u ruci plavu kanticu i sveèano govorio: Ak
o si uèinila ne to zlo, mi smo ti oprostili i vjerujemo ti. Mogli smo te poslati nat
rag u Ostravu, ali smo te ipak zadr ali ovdje. Radnièkoj klasi potrebni su svuda po te
ni ljudi. Nemoj da je razoèara .
Zatim je oti ao u ured da vrati kanticu na em pastiru, a ja sam odveo Luciju u stakl
enik, predstavio je tamo njim radnicama i objasnio joj njene du nosti.
10
Lucija u mojim uspomenama zasjenjuje sve to sam tada pro ivljavao. Ipak mi se u nje
noj sjeni figura predsjednika Narodnog odbora dosta jasno ocrtava. Kad ste sinoæ s
jedili u fotelji ispred mene, Ludvik, nisam htio da vas povrijedim. Zato æu vam to
reæi sada, kad ste opet ispred mene onako kako vas uvijek vidim, kao moja vizija
i san: biv i nadnièar, koji je htio da stvori raj za svoje izmuèene bli nje, taj zanesen
i po tenjak i entuzijast koji naivnim i kitnjastim rijeèima govori o opro ten ju, povj
erenju i radnièkoj klasi, bio je mom srcu i mom naèinu mi ljenja mnogo bli i nego vi, ia
ko mi osobno nije nikad napravio nikakvu uslugu.
Nekad ste tvrdili da je socijalizam izrastao iz stabla evropskog racionalizma i
skepticizma, iz ne-religioznog i antireligioznog stabla i da se drukèije ne mo e ni
zamisliti. elite li i dalje ozbiljno tvrditi da se bez vjere u primarnost materij
e ne mo e izgraditi socijalistièko dru tvo? Da li zaista smatrate da ljudi koji vjeruj
u u Boga ne mogu nacionalizirati tvornice?
Potpuno sam siguran da linija evropskog duha koja potjeèe iz Isusova uèenja vodi k d
ru tvenoj jednakosti i socijalizmu mnogo direktni je i zakoni tije. Kad se danas s
jeæam najstrastvenijih komunista iz prvog perioda izgradnje socijalizma u mojoj ze
mlji, recimo upravo tog predsjednika koji mi je doveo Luci ju, oni mi mnogo vi e l
ièe na religiozne fanatike nego na volterijanske skeptike. To revolucionarno doba
od g. 1948. do 1956. imalo je vrlo malo zajednièkog sa skepticizmom i racionalizmo
m. Bilo je to doba velike kolektivne vjere. Èovjek koji je i ao s tim vremenom bio j
e ispunjen osjeæajima sliènim religiji: odricao se svoga ja, svoje liènosti, svoga pri
vatnog ivota u korist neèeg uzvi enijeg, neèeg to je iznad pojedinca. Marksistièki pouèci
li su, dodu e, sasvim svjetovnog podrijetla, ali zna-
248
èaj koji im je pripisivan bio je slièan znaèenju evanðelja i biblijskih pouka. Stvoren j
e krug misli koje su bile nepovredive i prema tome po na oj terminologiji svete.
Ta je religija bila neobièno surova. Nije nas uzdigla meðu svoje sveæenike, èak nam je o
bojici nanijela zlo. Ipak mi je to doba, koje je pro lo, bilo sto puta bli e nego vr
ijeme koje, izgleda, dolazi, vrijeme podsmijeha, skepse, ironije, doba pakosti n
a èijoj sceni igra glavnu ulogu ironièni intelektualac dok se u pozadini u gomilama
okuplja omladina, gruba, cinièna, zla, bez odu evljenja i bez ideala, spremna samo n
a parenje i ubijanje.
To doba koje odlazi ili je veæ oti lo imalo je u sebi bar ne to od duha velikih religi
oznih pokreta. teta to u svom vjerskom samoupoznavanju nije moglo iæi do kraja. Bilo
je to doba vjerskih pokreta i osjeæaja, ali je iznutra ostalo prazno i bez boga.
Ja sam tada èvrsto vjerovao da æe se Bog smilovati, da æe se otkriti svijetu, da æe na k
raju posvetiti tu veliku vjeru èovjeèanstva. Èekao sam uzalud.
To je vrijeme konaèno izdalo svoju religioznost i platilo danak racionalistièkom nas
ljedstvu koje je prihvatilo samo zato to nije razumjelo samo sebe. Taj racionalis
tièki skepticizam nagriza kr æanstvo veæ dvije tisuæe godina. Nagriza, ali ga neæe izgristi
A komunistièku teoriju, svoj vlastiti proizvod, uni- tit æe za nekoliko decenija. U v
ama ju je veæ uni tio, Ludvik. To vi sami vrlo dobro znate.
11
Dok se ljudi u svojoj ma ti mogu prenijeti u carstvo bajki, puni su plemenitosti,
osjeæaja i poezije. U carstvu svakodnevnog ivota ispunjavaju ih na
alost opreznost, nepovjerljivost i sumnja. Tako su se dr ali i prema Luciji. Èim je n
estala iz djeèjih prièa i pretvorila se u stvarnu djevojku, djevojku koja zajedno s
njima ivi, radi i spava, odmah je postala predmet radoznalosti u kojoj nije manjk
alo ni pakosti kakvu ljudi gaje prema anðelima zbaèe-nim s neba i vilama prognanim i
z bajki.
Luciji je njena utljivost bila od male koristi. Poslije otprilike mjesec dana sti
gli su dr avnom dobru iz Ostrave njeni kadrovski materijali. Iz njih smo saznali d
a je najprije radila u Chebu kao uèenica u èe ljaonici. Nakon moralnog delikta provela
je godinu dana u popravnom domu, a odatle je oti la u Ostravu. U Ostravi se pokaz
ala kao dobra radnica. U internatu joj je pona anje bilo uzorno. Neposredno prije
bijega naèinila je jedan, sasvim neoèekivan prijestup uhvaæena je kako krade cvijeæe s g
roblja.
Podaci su bili turi i, umjesto da otkriju Lucijinu tajnu, samo su je obavili jo gu æim
velom tajanstvenosti.
Obeæao sam direktoru da æu se o Luciji osobno brinuti. Privlaèila me je. Radila je utke
i predano. Bila je mirna, iako plaha. Nisam u njoj mogao otkriti ni ta to bi lièilo
na djevojku koja je u stanju da nekoliko tjedana ivi potucajuæi se po umama. Nekolik
o je puta rekla da je zadovoljna ivotom na imanju i da odatle nikamo neæe otiæi. Bila
je blaga, spremna da popusti u svakom sporu i time je postepeno osvajala svoje
drugarice s posla. Ipak je njena utljivost imala u sebi ne to to je odavalo bolnu su
dbinu i povrijeðenu du u. Ni ta nisam elio vi e nego da mi se ispovjedi, ali sam znao i t
o da je u ivotu preturila preko glave dosta ispitivanja i sa-slu avanja i da bi sva
ko takvo pitanje kod nje izazvalo sasvim krivu predod bu. Zato nisam ni ta pitao, ne
go sam prièao o sebi. Svakog sam dana razgovarao s njom. Govorio sam joj o svojim
planovima da na imanju izgradim planta u ljekovitog bilja. Prièao sam joj kako su se
u stara vremena ljudi u selima lijeèili raznim travama. Prièao sam joj o bilj-
250
kama kojima su se ljudi lijeèili od kolere i kuge, o lomkamenu koji zaista lomi bu
bre ne i uène kamence. Lucija je slu ala. Voljela je biljke. Ali s kakvom svetom jednos
tavno æu! Ni ta o njima nije znala i gotovo ni za jednu nije imala pojma kako se zove.
Pribli avala se zima, a Lucija nije imala ni ta osim svojih lijepih ljetnih haljina.
Pomogao sam joj da pametno rasporedi svoja financijska sredstva. Prisilio sam j
e da kupi nepromoèivi ogrtaè i d emper, a kasnije i druge stvari cipele, pid amu, èarape,
zimski kaput...
Jednog sam je dana upito vjeruje li u Boga. Odgovorila mi je na naèin koji mi se uèi
nio zanimljiv. Nije, naime, rekla ni da ni ne. Slegla je ramenima i rekla: Ne zn
am. Upitao sam je da li zna tko je bio Isus Krist. Rekla je da zna, ali ni ta konk
retno o njemu nije mi mogla reæi. To se ime u njenu sjeæanju nejasno stapalo s pojmo
m Bo iæa, sjeæala se nekog raspinjanja na kri , ali bila je to samo zbrka nekoliko iskid
anih i maglovitih predod bi koje sve zajedno nisu imale nikakva smisla. Lucija do
tada nije upoznala ni vjeru ni ateizam. U tom trenutku osjetio sam kratku vrtogl
avicu od sreæe, mo da sliènu onoj koju osjeæa zaljubljen mu karac kad ustanovi da ga kod n
jegove ljubljene nije preteklo drugo mu ko tijelo. Hoæe li da ti prièam o njemu? upita
sam, a ona je kimnula glavom. Pa njaci i bre uljci bili su tada veæ pod snijegom. Prièa
o sam. Lucija je slu ala ...
12
Njena krhka ramena sigurno su morala podnijeti mnogo toga. Bio joj je potreban n
etko tko bi joj pomogao, ali to, izgleda, nitko nije znao. Pomoæ koju
pru a vjera, Lucija, sasvim je jednostavna: treba se samo predati. Predati se zaje
dno s teretom pod kojim posræe . Veliko je olak anje ivjeti tako predano. Znam da nisi
imala kome da se preda jer si se bojala ljudi. Ali zato je tu Bog. Predaj mu se.
Bit æe ti lak e.
Predati se, to znaèi odbaciti protekli ivot. Istrgnuti ga iz du e. Ispovjediti se. Re
ci mi, Lucija, za to si pobjegla iz Ostrave? Je li to bilo zbog onog cvijeæa na grob
lju?
I zbog toga.
A za to si uzimala to cvijeæe?
Bila je tu na i zato ga je u svojoj sobici u internatu dr ala u vazi. Brala je cvijeæe
i u prirodi, ali Ostrava je crn grad i oko nje gotovo i nema nikakve prirode, s
amo skladi ta, plotovi, parcele i tu i tamo poneki rijedak, èaðav gaj. Lijepo cvijeæe mo
gla je naæi samo na groblju. Uzvi eno, sveèano cvijeæe. Perunike, ru e i ljiljane. Pa èak i
krizanteme, s velikim cvjetovima od krhkih latica ...
A kako su te uhvatili?
Èesto je i rado i la na groblje. Ne samo radi cvijeæa, koje je tu uzimala, nego i zbog
toga to je ondje bilo ugodno, vladala je ti ina, a ti ina ju je smirivala. Svaki je
grob bio zaseban, samostalan vrt i zato je rado zastajala kraj pojedinih grobova
, razgledala spomenike i èitala tu ne natpise. Da je nitko ne smeta, opona ala je post
upke nekih posjetilaca groblja, naroèito onih starijih, i obièno je klekla licem pre
ma spomeniku. Jednom joj se naroèito svidio jedan jo gotovo sasvim svje grob. Netko
je tu bio sahranjen prije svega nekoliko dana. Ilovaèa na grobu bila je jo rastresi
ta, naokolo su le ali vijenci, a ispred groba, u vazi, stajao je prekrasan buket r
u a. Lucija je kleèala, a tu na se vrba naginjala nad njom kao blago, apæuæe nebo. Tonula
e u neizrecivo bla enstvo. I upravo u tom trenutku pri ao je grobu stariji gospodin
s gospoðom. Mo da je to bio grob njihova sina, ili brata, tko zna. Vidjeli su kako k
raj groba kleèi nepoznata djevojka. Ostali su zapanjeni. Tko je ta djevojka? Uèinilo
im se da se u
252
njenoj pojavi krije ne to to je za njih tajna, neka obiteljska tajna, mo da nepoznata
roðakinja ili nepoznata pokojnikova ljubavnica ... Zastali su nastojeæi da joj ne s
metaju. Promatrali su je iz daljine. A onda su vidjeli kako djevojka ustaje, uzi
ma iz vaze prekrasni buket ru a koji su oni sami prije nekoliko dana donijeli, okr
eæe se i odlazi. Potrèali su za njom. Tko ste vi? pitali su. Bila je zbunjena, nije
znala to da odgovori, zamuckivala je. Pokazalo se da nepoznata djevojka uopæe ne po
znaje njihova pokojnika. Pozvali su u pomoæ vrtlaricu. Tra ili su da se djevojka leg
itimira. Vikali su na nju i govorili joj kako nema nièeg strasnijeg nego okradati
mrtvace. Vrtlarica je potvrdila kako to nije prva kraða cvijeæa s groblja. Pozvali s
u milicionara, ponovo su je ispitivali i Lucija je na kraju sve priznala.
1
13
»Neka mrtvi sahranjuju svoje mrtve«, rekao je Isus. Cvijeæe na groblju pripada ivima. T
i nisi znala za Boga, Lucija, ali si ga tra ila. Ljepota ovozemaljskog cvijeæa doèarav
ala ti je nadzemaljsko. Cvijeæe ti nije bilo potrebno ni za koga. Samo za tebe oso
bno. Zbog praznine u du i. A onda su te uhvatili i ponizili. Je li to bio jedini r
azlog za to si pobjegla iz crnog grada?
utjela je, a onda odmahnula glavom.
Netko te je uvrijedio?
Kimnula je.
Prièaj mi, Lucija!
Bilo je to u jednoj sasvim maloj prostoriji. Sa stropa je visila arulja bez sjeni
la, gola, isko ena na ici. Kraj zida je stajao krevet, nad krevetom slika koja je p
rikazivala nekog lijepog mu karca u
plavom ogrtaèu kako kleèi. Bio je to Getsemanski vrt, ali Lucija to nije znala. Tu j
u je doveo, a ona se branila i plakala. Htio je da je siluje, poderao joj je hal
jinu, a ona se otrgla od njega i pobjegla.
Tko je to bio, Lucija?
Jedan vojnik.
Voljela si ga?
Ne, nije ga voljela.
A za to si onda oti la s njim u tu sobicu u kojoj je bila samo gola arulja i krevet?
Bila je to samo praznina u du i koja ju je k njemu privlaèila. A nije, jadnica, na la èi
me bi je popunila nego upravo vojnikom, mladiæem na odslu enju roka.
Ipak sve to sasvim ne razumijem, Lucija. Kad si s njim najprije po la u tu sobicu,
gdje je stajao samo goli krevet, za to si iz nje poslije pobjegla?
Bio je zao i surov kao svi.
O kome govori , Lucija, koji svi?
utjela je.
Koga si upoznala prije tog vojnika? Govori! Prièaj mi, Lucija!
14
Bilo ih je est, a ona sama. est, od esnaest do dvadeset godina. Ona je imala esnaest
. Bili su slo na klapa i o klapi su govorili s po tovanjem, kao o nekoj poganskoj se
kti. Tog su dana govorili o posveæenju. Donijeli su nekoliko boca lo eg vina. Sudjel
ovala je u pijanci sa slijepom odano æu u koju je ulo ila svu neuta enu ljubav kæerke prem
a majci i ocu. Pila je kad su oni pili, smijala se kad su se oni smijali. Onda s
u joj naredili da se svuèe. Nikad do tada to nije èinila pred njima. Ali kako se je,
dok
je oklijevala, najprije svukao sam voða dru ine, shvatila je da nareðenje nije upereno
samo protiv nje, i odano se pokorila. Vjerovala im je, vjerovala je i njihovoj
grubosti, bili su njena za tita, njen tit, nije mogla zamisliti to bi bilo kad bi ih
izgubila. Bili su njen otac, njena majka. Pili su, smijali se i izdavali joj da
lje nareðenja. Ra irila je noge. Bojala se, znala je to to znaèi, ali je poslu ala. Onda
je zaplakala i iz nje potekla krv. Momci su galamili, dizali èa e i sipali jeftino p
jenu avo vino na leða voðe dru ine, na njeno tijelo i meðu njihove noge, uzvikivali su ne t
o kr tenju i posveæenju, a onda se voða digao s nje i zamijenio ga je slijedeæi èlan dru i
e, smjenjivali su se po starosti, i konaèno je do ao red i na onog najmlaðeg koji je i
mao esnaest godina kao i ona, ali to Lucija vi e nije mogla izdr ati, nije mogla izdr a
ti bol, htjela je da se odmori, htjela je da bude sama, i kako je posljednji bio
najmlaði, usudila se da ga odgurne. Ali on, upravo zato to je bio najmlaði, nije hti
o da bude poni en! I on je bio èlan klape, njen punopravni èlan! Htio je to i da doka e,
i zato je udario Luciju akom preko lica, a nitko od dru ine nije stao na njenu str
anu jer su svi znali da je najmlaði u pravu i da samo tra i ono to mu pripada. Luciji
 su potekle suze, ali nije imala hrabrosti da se suprotstavi i ra irila je svoje n
o ice po esti put...
Gdje je to bilo, Lucija?
U stanu jednog iz dru ine, roditelji su mu radili u noænoj smjeni, imali su samo kuh
inju i jednu sobu, u sobi stol, kauè i krevet, nad vratima uokviren natpis »Bo e, daj
nam sreæe!«, a iznad postelje u okviru sliku lijepe ene u modroj haljini, s djetetom
na grudima.
Djeva Marija?
Nije znala.
A kasnije, Lucija, to je bilo kasnije?
Kasnije se to èesto ponavljalo, u istom stanu, u drugim stanovima, pa i napolju, u
prirodi. Pretvorilo se u obièaj.
A je li ti se svidjelo, Lucija?
16
Sve to na ovoj zemlji pripada Bogu mo e pripasti i ðavolu, pa i pokreti ljubavnika u
ljubavnom aktu. Za Luciju oni su spadali u sferu potpune odvratnosti. Stopili su
se s licima podivljalih èlanova dru ine i poslije s licem nasrtljiva vojnika. Oh, k
ako ga jasno vidim pred sobom, kao da ga poznajem! Melje banalne rijeèi o ljubavi,
slatke kao sirup, uz prostaèko nasilje samca kojeg silom dr e daleko od ena iza bodl
jikavih ica kasarne! A Lucija naglo postaje svjesna da su nje ne rijeèi samo la na ko a n
a vuèjem tijelu vulgarnosti. I èitav se njen svijet ljubavi ru i u ponor gadosti.
Tu je bio uzroènik bolesti, s tim je trebalo poèeti. Èovjek koji ide obalom mora i bje
somuèno ma e svjetiljkom u ispru enoj ruci mo e biti luðak. Ali u noæi kad se zalutala bark
bori s valovima takav je èovjek spasilac. Zemlja na kojoj ivimo granièni je pojas iz
meðu neba i pakla. Nijedno djelo nije samo po sebi ni dobro ni zlo. Tek njegovo mj
esto u poretku stvari èini ga dobrim ili zlim. Ni tjelesna ljubav, Lucija, nije sa
ma po sebi ni dobra ni lo a. Ako je u skladu s poretkom koji je odredio Bog, ako j
e dio prave ljubavi, i tjelesna je ljubav dobra i èini èovjeka sretnim. Jer Bog je p
ropisao da ȏovjek napusti oca i majku i sjedini se sa enom svojom da budu jedno tije
lo«.
Govorio sam tako Luciji iz dana u dan, iz dana u dan sam joj ponavljao da joj je
opro teno, da ne treba da se povlaèi sama u sebe, da treba da ra iri pla t kojim je oba
vijena njena du a, da treba pokorno da se prepusti Bo jem poretku u kome i tjelesna
ljubav ima svoje mjesto.
Tako su prolazili tjedni...
Onda je do ao prvi proljetni dan. Na padinama bre uljaka cvjetale su jabuke, a njiho
ve su kro nje na blagom povjetarcu lièile na zaklaæena zvona. Zatvorio sam oèi da èujem nj
ihov bar unasti ton. Onda
258
sam otvorio oèi i ugledao Luciju u plavom radnom ogrtaèu i s motikom u ruci. Gledala
je u dolinu i osmjehivala se.
Promatrao sam taj osmijeh i eljno èitao iz njega. Je li to moguæe? Ta Lucijina je du a
do danas znala samo za bijeg, bijeg pred pro lo æu i pred buduæno æu. Svega se bojala. Pro
t i buduænost bile su za nju virovi bez dna. Dr ala se boja ljivo lomne barke sada njost
i kao krhkog utoèi ta.
A gle, danas se smje ka. Bez nekog posebnog razloga. Tek tako. Taj mi je osmijeh r
ekao da u buduænost gleda s povjerenjem. U tom trenutku osjeæao sam se kao pomorac k
oji je nakon mnogo mjeseci doplovio do tra enog kopna. Bio sam sretan. Oslonio sam
se na krivo stablo jabuke i opet na trenutak sklopio oèi. Èuo sam vjetar i bar unasti
zvon bijelih kro nji, èuo sam cvrkut ptica i taj mi se cvrkut pred zatvorenim oèima p
retvarao u tisuæe lampiona i svjetiljki koje su nevidljive ruke nosile na veliku s
veèanost. Nisam vidio ruke, ali sam èuo visoke glasove, èinilo mi se da su to djeca, v
esela djeèja povorka ... Onda sam iznenada osjetio na licu ruku, i èuo glas: Gospodi
ne Kostka, vi ste tako dobri... Nisam otvarao oèi. Nisam pokrenuo ruku. Stalno sam
gledao ptièje glasove pretvorene u povorku lampiona, slu ao sam zvon kro nji. Glas je
onda dodao, ne to ti e: Toliko vas volim ...
Mo da je trebalo samo da doèekam ovaj èas i onda se brzo udaljim, jer moj je zadatak b
io izvr en. Ali prije nego to sam mogao svjesno poduzeti bilo to, uhvatila me je nek
a èudna, opojna slabost. Bili smo potpuno sami u prostranom kraju meðu kr ljavim jabuk
ama, zagrlio sam Luciju i zajedno smo se spustili na postelju koju nam je prostr
la priroda.
17*
17
Dogodilo se ono to se nije smjelo dogoditi. Kad sam kroz Lucijin osmijeh ugledao
njenu smirenu du u, bio sam stigao do cilja i trebalo je da se udaljim. Ali ja nis
am oti ao, a to nije bilo dobro. ivjeli smo i dalje zajedno na istom imanju. Lucija
je bila sretna, blistala je, bila je slièna proljeæu koje je oko nas veæ polako prela
zilo u ljeto. Ali ja sam se, umjesto da takoðer budem sretan, u asavao tog velikog en
skog proljeæa pored sebe, proljeæa koje sam sam probudio i koje se obraæalo meni svim
svojim otvorenim cvjetovima za koje sam znao da mi ne pripadaju, da mi ne smiju
pripadati. U Pragu sam imao sina i enu koja je strpljivo èekala na moje rijetke pos
jete vlastitom domu.
Bojao sam se prekinuti intimnosti s Lucijom da je ne povrijedim, ali se nisam us
uðivao ni da nastavim s njima jer sam bio svjestan da na njih nemam pravo. udio sam
za Lucijom, ali sam se istovremeno pla io njene ljubavi jer nisam znao to da poènem
s njom. Samo uz najveæe napore uspijevalo mi je da odr avam neusiljenost na ih nekada nj
ih razgovora. Meðu nas su se uvukle moje sumnje. Imao sam osjeæaj da je moja duhovna
pomoæ Luciji sada demaskirana. Da sam za Lucijom zapravo fizièki udio od trenutka ka
d sam je ugledao. Da sam postupao kao zavodnik prikriven plastom utje itelja i isp
ovjednika. Da su sve one propovijedi o Isusu i Bogu bile samo prekrivaè pod kojim
su se krile naj-ovozemaljskije tjelesne strasti. Èinilo mi se da sam u trenutku ka
da sam popustio pred svojim seksom uprljao svoje prvobitno èiste te nje i tako izgub
io sve zasluge pred Bogom.
Ali èim sam stigao do ovih misli, moja su se razmi ljanja okrenula nalijevo krug: ka
kva umi lje-nost, vikao sam u du i na sebe, kakva samoljubiva te nja za zaslugama, za
priznanjem, za Bo jom na-klono æu! to znaèe pred njim ljudske zasluge? Ni-
260
ta, ni ta, ni ta! Lucija me voli i njeno zdravlje zavisi od moje ljubavi! Zar da je g
urnem natrag u oèajanje samo zato da bih sam ostao èist? Zar me Bog ne bi prezreo up
ravo zbog toga? A ako je moja ljubav grijeh, to je va nije, Lucijin ivot ili moja be
zgre nost? Ta bit æe to samo moj grijeh, samo ja æu ga nositi, samo sebe æu osuditi tim
grijehom!
U sva ova razmi ljanja i sumnje umije ao se iznenada sam ivot. Protiv mog direktora i
skonstruirali su u Komitetu politièke optu be. Direktor se branio zubima i noktima i
onda su mu za dobru mjeru predbacili jo i to da se okru io sumnjivim elementima. J
edan od tih elemenata bio sam i ja, èovjek koji je zbog svojih protudr avnih ideja b
io, navodno, otjeran s fakulteta, klerikalac. Direktor je uzalud poku avao da doka e
kako nisam ni klerikalac niti sam otjeran s fakulteta. to se vi e zauzimao za mene
, vi e je dokazivao svoju povezanost sa mnom i vi e kodio sebi. Moja je situacija bil
a gotovo beznadna.
Nepravda, Ludvik? Da, to je ona rijeè koju najèe æe izgovarate kad slu ate o ovom dogaðaju
li o drugim sliènim dogaðajima. Ali ja ne znam to je to nepravda. Kad iznad ljudskih
stvari ne bi bilo vi e nièega i kad bi djela imala samo onaj znaèaj koji im pripisuju
njihovi tvorci, bio bi i pojam »nepravda« opravdan, a i ja bih mogao govoriti o nepr
avdi to sam praktièno prognan s dr avnog dobra na kome sam do tada po rtvovno radio. Mo d
a bi onda bilo i logièno da se toj nepravdi suprotstavim i svim svojim snagama bor
im za svoja sitna ljudska prava.
Dogaðaji, meðutim, najèe æe imaju drugi znaèaj nego to im pripisuju njihovi slijepi autori
to su to samo posebnim velom zastrte poruke odozgo, a ljudi koji ih stvaraju sam
o su nesvjesni izvr ioci vi e volje o kojoj ni ta i ne nasluæuju.
Bio sam siguran da je to i tada bio sluèaj. Zato sam dogaðaje na dr avnom dobru primio
s olak anjem. U njima sam vidio jasnu poruku: rastani se s Lucijom prije nego to b
ude kasno. Tvoj je zada-
tak zavr en. Njegovi plodovi tebi ne pripadaju. Tvoji putovi vode na drugu stranu.
I tako sam uèinio ono isto to i prije dvije godine na Prirodoslovno-matematièkom faku
ltetu. Rastao sam se s uplakanom i oèajnom Lucijom i krenuo u susret onome to je iz
gledalo kao propast. Sam sam predlo io da odem s dr avnog dobra. Direktor me je odgo
varao, ali ja sam znao da to èini samo iz pristojnosti i da se tome u dubini du e ra
duje.
Ovog puta, meðutim, moj dobrovoljni odlazak nije nikoga dirnuo. Tu nije bilo predv
eljaèkih prijatelja komunista koji bi mi olak ali odlazak dobrim karakteristikama i
savjetima. Odlazio sam s imanja kao èovjek koji sam priznaje da nije dostojan da u
ovoj dr avi obavlja bilo kakve znaèajnije du nosti. I tako sam postao graðevinski radni
k.
18
Bilo je to jednog jesenskog dana g. 1956. Tada sam se sreo s Ludvikom prvi put p
oslije pet godina u kolima za ruèanje brzog vlaka Prag-Bratislava. Putovao sam na
gradnju neke tvornice u istoènoj Moravskoj. Ludvik je upravo bio raskinuo radni od
nos s rudnikom u Ostravi i podnio u Pragu molbu da mu se odobri nastavak studija
. Vraæao se kuæi u Slovaèku. Malo je nedostajalo pa da se ne prepoznamo. Kad smo se pr
epoznali, bili smo uzajamno iznenaðeni na im sudbinama.
Dobro se sjeæam toga, Ludvik, s kakvim ste sau-èe æem slu ali dok sam vam prièao o svom odl
sku sa kole i o intrigama na dr avnom dobru koje su dovele do toga da postanem zida
r. Hvala vam za tu zainteresiranost. Bili ste bijesni, govorili ste o ne-
pravdi, nezaslu enoj kazni, o nedostatku po tovanja prema inteligenciji i o apsurdno
stima kadrovske politike. I naljutili ste se na mene predbacivali ste mi to se ni
sam branio, to sam napustio bitku. Nikada ne treba dobrovoljno odstupati! Prisili
mo protivnika da posegne za najgorim sredstvima! Za to da mu olak avamo savjest?
Vi rudar, ja zidar. Na e sudbine bile su dosta sliène, a nas dvojica toliko razlièiti!
Ja koji opra tam, vi nepomirljivi, ja miran, vi buntovnik. Kako smo po vanj tini bi
li bliski, a po onome u nama udaljeni!
0 toj unutra njoj udaljenosti meðu nama znali ste mnogo manje nego ja. Kad ste mi de
taljno prièali o tome za to su vas pedesete godine iskljuèili iz Partije, smatrali ste
, bili ste potpuno uvjereni da sam na va oj strani i da se kao i vi zgra am nad usko
grudno æu drugova koji su vam izrekli kaznu, jer ste pravili ale na raèun onoga to su on
i smatrali za svetinju. Èega je bilo lo eg u tome? pitali ste s iskrenim èuðenjem.
^ Isprièat æu vam ne to: u enevi, u doba Calvina, ivio je djeèak, mo da slièan vama, inte
tan momak koji je volio ironiju; kod njega su jednom na li bilje nicu punu podruglji
vih zapisa na raèun Isusa Krista i evanðelja. Èega ima lo eg u tome? sigurno je mislio t
aj djeèak, tako slièan vama. Nije uèinio ni ta zlo, samo se alio. Uopæe nije znao za mr nj
Znao je po svoj prilici samo za lakomisle-nost i ravnodu nost. Pogubljen je.
Ah, nemojte me smatrati za pobornika takve okrutnosti! Hoæu samo reæi kako nijedan v
eliki pokret koji eli da izmijeni svijet ne trpi podsmijeh i omalova avanje, jer je
to rða koja razara sve.
Pratite samo dalje va stav, Ludvik. Iskljuèili su vas iz Partije, istjerali iz kole,
u vojsci uvrstili meðu politièki opasne i jo poslali na daljnje dvije ili tri godine
u rudnik. A vi? Postali ste ogorèeni do dna du e, uvjereni u beskrajnu nepravdu koj
a vam je uèinjena. Taj osjeæaj da vam je nanesena nepravda upravlja do danas svim va i
m postupcima u ivotu.
Ne shvaæam vas! Za to govorite o nepravdi? Poslali su vas meðu crne vojnike, meðu neprij
atelje komunizma. Dobro. Je li to bila nepravda? Zar to za vas nije vi e bila veli
ka ansa? Mogli ste da djelujete meðu neprijateljima! Ima li va nijeg i te eg zadatka? Z
ar Isus nije poslao svoje uèenike »kao ovce meðu vukove«? »Zdravima lijeènik nije potreban,
potreban je bolesnima«, govorio je Isus. »Nisam do ao da tra im pravedne, nego gre ne...« A
i vi niste htjeli iæi meðu gre ne i bolesne!
Odgovorit æete mi da je moja usporedba neumjesna. Da je Isus slao svoje uèenike »meðu vu
kove« sa svojim blagoslovom, dok ste vi bili najprije sam izopæeni i prokleti i tek
onda upuæeni meðu neprijatelje kao neprijatelj, meðu vukove kao vuk, meðu gre ne kao gre ni
.
A zar vi porièete da ste zaista bili gre nik? Zar se pred licem svoje stranke zaista
niste nièim ogrije ili? Otkud vam samo takav ponos? Èovjek odan svojoj vjeri pokoran
je i treba pokorno primiti i nezaslu enu kaznu. Poni eni æe biti uzdignuti. Pokajnici æe
dobiti opro tenje. Oni kojima se nanosi nepravda dobivaju priliku da provjere svo
ju odanost. Ako ste zamrzili svoju stranku samo zato to vam je navalila na leða pre
te ak teret, to znaèi da je va a vjera bila preslaba i da ispit kome ste bili podvrgnu
ti niste polo ili.
U va em sukobu s Partijom nisam na va oj strani, Ludvik, jer znam da se na ovom svij
etu velike stvari mogu postiæi samo uz pomoæ potpuno odanih ljudi koji su spremni da
svoj ivot pokorno rtvuju vi im ciljevima. Vi, Ludvik, niste bili potpuno odani. Va a
je vjera labava. A kako da i ne bude kad ste se vjeèito pozivali samo na sebe i na
 svoj bijedni razum!
Nisam nezahvalan, Ludvik, znam to ste uèinili za mene i za mnoge druge ljude kojima
je dana nji poredak donio stradanja. Vi iskori tavate svoja pred-veljaèka poznanstva
s istaknutim komunistima i svoj dana nji polo aj za uvjeravanja, intervencije, pomoæ.
Zbog toga vas volim. A ipak æu vam jo jednom, posljednji put, reæi: zagledajte se u d
ubinu
svoje du e! Najjaèi pokretaè va eg dobroèinstva nije ljubav, nego mr nja! Mr nja prema onim
oji su vas nekad osudili, prema onima koji su u dvorani podigli ruku protiv vas!
Va a du a ne zna za Boga i zato ne zna ni da opra ta. Èeznete za osvetom. One koji su n
ekad nanijeli zlo vama poistovjeæujete s onima koji nanose zlo drugima, i svetite
im se. Da, vi se svetite! Puni ste mr nje i kada poma ete ljudima! To osjeæam u vama.
Osjeæam to iz svake va e rijeèi. Ali to se iz mr nje mo e roditi nego opet mr nja, lanèana
cija mr nje? Vi ivite u paklu, Ludvik, opet vam ponavljam, ivite u paklu, i ja vas al
im.
19
Da je Ludvik mogao èuti moj monolog, sigurno bi rekao kako sam nezahvalan. Znam da
mi je mnogo pomogao. Onda, pedeset este godine, kad smo se sreli u vlaku, rastu io
se nad mojim ivotom, alio moje sposobnosti i poèeo odmah razmi ljati kako da mi naðe za
poslenje u kome bih na ao zadovoljstvo i mogao da dam vi e od sebe. Iznenadilo me je
s kakvom je brzinom i efikasno æu djelovao. U svom rodnom gradu razgovarao je s nek
im svojim drugom. Predlo io je da na srednjoj koli predajem prirodopis. Bila je to
odva na ideja. Protuvjerska propaganda bila je tada u punom zamahu i bilo je gotov
o nemoguæe da na kolu bude primljen nastavnik koji vjeruje u Boga. To je, uostalom,
zakljuèio i Ludvikov drug i prona ao drugo rje enje. Tako sam dospio na virusolo ko odj
eljenje ovda nje bolnice, gdje veæ osam godina uzgajam na mi evima i kuniæima viruse i b
akterije.
Tako je to. Da nije bilo Ludvika, ne bih ivio ovdje, ne bi ovdje ivjela ni Lucija.
Udala se nekoliko godina nakon mog odlaska s dr avnog dobra. Na dobru nije mogla o
stati jer joj je mu tra io zaposlenje u gradu. Razmi ljali su gdje da bace sidro. Nag
ovorila je mu a da se presele ovamo, u mjesto gdje sam ja ivio.
Nikad u ivotu nisam dobio veæi poklon, veæu nagradu. Moja ovèica, moja golubica, dijete
koje sam izlijeèio i zadojio vlastitom du om, vraæa se k meni. Ne tra i od mene ni ta. Im
a svog mu a. eli samo da bude blizu mene. Potreban sam joj. Osjeæa potrebu da me pone
kad èuje. Da me vidi nedjeljom u crkvi. Da me sretne na ulici. Bio sam sretan i u
tom sam trenutku osjetio da vi e nisam mlad, da sam stariji nego to mislim, i da je
Lucija mo da jedino moje ivotno djelo.
Da je to malo, Ludvik? Ne, nikako. Dosta je i ja sam sretan. Sretan sam, sretan,
sretan ...
20
O, kako sam sebe zavaravam! Kako uporno nastojim da samog sebe uvjerim u ispravn
ost mog ivotnog puta! Kako se hvalim snagom svoje vjere pred nevjernicima!
Da, uspjelo mi je da privedem Luciju vjeri u Boga. Uspjelo mi je da je utje im i i
zlijeèim. Oslobodio sam je odvratnosti prema tjelesnoj ljubavi. Konaèno sam joj se s
klonio s puta. Da, ali kakvo joj je dobro sve to donijelo?
Njen brak nije ispao sretno. Suprug joj je grubi-jan, javno je vara, a èuje se i d
a je maltretira. Lucija mi to nikad nije priznala. Znala je da bi me to ra alostil
o. Svoj je ivot slikala preda mnom kao uzor sreæe. Ali ivimo u malom gradu, u kojem
se ni ta ne mo e zatajiti.
, ., 266
O, kako znam sebe zavarati! Politièke intrige protiv direktora dr avnog dobra protum
aèio sam kao ifriranu Bo ju poruku da se udaljim. Ali kako ras-poznati Bo ji glas izmeðu
toliko drugih glasova? to ako je glas, koji sam tada èuo, bio samo glas mog vlastit
og kukavièluka?
Imao sam u Pragu enu i dijete. Nisam se naroèito privijao uz njih, ali nisam bio u
stanju ni da se ra-stanem od njih. Pla io sam se nerje ive situacije. Bojao sam se L
ucijine ljubavi, nisam znao to da poènem s njom. U asavao sam se nad komplikacijama u
koje bi me mogla uvaliti.
Pretvarao sam se da sam anðeo koji joj donosi spas, a u stvarnosti bio sam samo je
dan od onih koji su je obe èastili. Jedan jedini put sam je pomilovao i onda se okre
nuo od nje. Pretvarao sam se da joj donosim opro tenje, a, zapravo, samo je ona mo
gla meni da oprosti. Bila je oèajna i plakala je kad sam odlazio, a ipak je nekoli
ko godina kasnije do la za mnom i nastanila se ovdje. Razgovarala je sa mnom. Obraæa
la mi se kao prijatelju. Oprostila mi je. To je, uostalom, sasvim jasno. Nije mi
se to èesto dogaðalo u ivotu, ali ipak znam ta me je djevojka voljela. Dr ao sam njen
vot u rukama. Njena sreæa zavisila je od mene. A ja sam pobjegao. Nitko se nikada
nije toliko ogrije io o nju kao ja.
Kad tako razmi ljam, pada mi na pamet da te zami ljene Bo je poruke upotrebljavam nepr
estano samo kao izgovor da se oslobodim svojih ljudskih du nosti. Bojim se ena. Boj
im se njihove topline. Bojim se njihove stalne prisutnosti. U asavao sam se ivota s
Lucij om isto kao to se u asavam kad pomislim da bi trebalo da se trajno preselim
u dvosobni stan uèiteljice iz obli njeg grada.
A za to sam, zapravo, prije petnaest godina dobrovoljno oti ao s Fakulteta? Nisam vo
lio svoju enu koja je bila est godina starija od mene. Nisam vi e mogao podnijeti ni
njen glas ni njeno lice, nisam vi e mogao slu ati pravilno kucanje kuænog sata. Nisam
mogao s njom ivjeti, a nisam bio u stanju ni da je povrijedim razvodom jer je bi
la
......................... ........__..............................-._-............
..........................___....... 0A7
.' ¦Y
dobra ena i nikad mi ni ta nije uèinila na ao. I tako sam odjednom èuo spasonosni glas uz
vi enog poziva. Èuo sam Isusa kako me poziva da ostavim svoje mre e.
Oh, bo e, je li zaista tako bilo? Jesam li zaista tako jadan i smije an? Reci da nij
e tako! Uvjeri me! Javi mi se, Bo e, javi mi se glasnije! Uopæe te ne èujem od te buke
nerazgovijetnih glasova!
VII
Kad sam se kasno uveèer vratio od Kostke u hotelsku sobu, èvrsto sam odluèio da odmah,
rano izjutra, otputujem u Prag, jer tu vi e nemam to da tra im: moja podla misija u
rodnom gradu je zavr ena. U glavi mi je, meðutim, vladala takva u asna zbrka da sam se
do kasnog doba noæi prevrtao na krevetu ( kripavom krevetu) i nisam mogao da zaspim
. Kad sam konaèno zaspao, spavao sam kao na vodi, svakog sam se èasa budio i tek sam
ujutro utonuo u dubok san. Tako se dogodilo da sam se kasno probudio, tek oko d
evet sati; svi jutarnji autobusi i vlakovi bili su veæ oti li i prva veza s Pragom b
ila je moguæa tek oko dva sata poslije podne. Kad sam postao svjestan toga, gotovo
me je obuzeo oèaj osjeæao sam se kao brodolomac i odjednom me je uhvatila strahovit
a èe nja za Pragom, za poslom, za pisaæim stolom u mom stanu, za mojim knjigama. Nije
se, ipak, moglo ni ta uèiniti; morao sam stisnuti zube i siæi u restoran da doruèkujem.
U salu sam u ao oprezno jer sam se bojao da ne sretnem Helenu. Nije bila ondje (si
gurno je veæ trèkarala po obli njim selima s magnetofonom preko ramena i muèila prolazni
ke mikrofonom i priglupim pitanjima); restoran je, meðutim, bio dupkom pun drugih
ljudi koji su pu eæi i razgovarajuæi sjedili sa svojim konjacima, pivom, crnim kavama
i ra enim rakijama. Te ko meni, pomislio sam, ni ovog puta rodni grad neæe mi pru iti pr
istojan doruèak.
T71
Izi ao sam na ulicu; plavo nebo, iskidani oblaci, poèetak sparine, pra ina koja se lak
o podi e, ulica koja izbija na ravni, prostrani trg s visokim tornjem (da, onim ko
ji je lièio na vojnika pod ljemom), sve me je to zapljusnulo tu nom prazninom. Iz dal
jine je dopirao pripiti krik razvuèene slovaèke pjesme ( u kojoj su, èinilo mi se, bil
i ukleti èe nja, stepa i beskrajno jahanje vrbovanih ulana) i u mislima mi se javila
Luci ja, davno minuli period mog ivota koji je u ovom trenutku lièio na ovu razvuèen
u pjesmu i obraæao se mom srcu kroz koje je pro lo (kao kroz stepu) toliko ena a da n
i ta iza sebe nisu ostavile, kao to oblak pra ine ne ostavlja traga na ovom plosnatom
, irokom trgu, slegne se meðu kocke kaldrme i ponovo se digne\ pa no en vjetrom putuj
e dalje.
Koraèao sam po pra nim kockama kojima je bio poploèan trg i osjeæao te ku lakoæu praznine k
ja je pritiskala moj ivot. Lucija, bo ica pare, oduzela mi je nekad samu sebe, juèer
je pretvorila u ni ta moju bri ljivo isplaniranu osvetu, a nakon toga i samu uspomen
u na sebe pretvorila u ne to oèajnièki komièno, u neku grotesknu gre ku, jer mi je ono to
i je isprièao Kostka jasno pokazalo da sam sve ove godine mislio na nekog drugog,
a ne na nju, da u stvari nikad nisam znao tko je zapravo ona.
Uvijek sam s nekim posebnim u ivanjem govorio kako je Lucija za mene ne to apstraktn
o, legenda i mit, ali sad sam shvatio da se pod ovim poetiènim terminima skrivala
sasvim nepoetièna istina da Luciju uopæe nisam poznavao; da je nisam poznavao onakvu
kakva je stvarno bila, kakva je bila u sebi i za sebe. Nisam na njoj primjeæivao
(u svojoj slijepoj egocentriènosti) ni ta osim onih strana njena biæa koje su se nepos
redno obraæale meni (mojoj usamljenosti, ropstvu, mojoj èe nji za nje no æu i ljubavlju); n
je za mene bila ni ta vi e nego funkcija moje vlastite ivotne situacije; sve èime je pr
ema ivala ovu konkretnu ivotnu situaciju, sve to je predstavljala sama po sebi, izma
klo mi je. Ali
272
ako je za mene zaista bila samo funkcija situacije, bilo je sasvim logièno i to da
u trenutku kad se situacija promijenila (kad je nastala druga situacija, kad sa
m i sam ostario i promijenio se) nestane i moja Lucija, jer je od tada nadalje b
ila samo ono to mi je na njoj promaklo, to me se nije ticalo, èime me je prema ivala.
Zato je bilo sasvim logièno i to da je nakon petnaest godina ne prepoznam. Za mene
je veæ odavno (a ja o njoj nikad nisam mislio drukèije nego kao o »biæu za mene«) bila po
tpuno stran i nepoznat èovjek.
Petnaest godina putovao je za mnom brzojav o mom porazu i konaèno me je stigao. On
aj èudak Kostka (kojeg sam uvijek uzimao samo napola ozbiljno) znaèio je za nju vi e,
uèinio je za nju vi e, poznavao ju je bolje i bolje ju je volio; (neæu da ka em vi e, jer
je snaga moje ljubavi bila maksimalna); povjerila mu je sve meni ni ta; uèinio ju je
sretnom ja nesretnom; upoznao je njeno tijelo ja nikada. A za to, da onda osvoj
im njeno tijelo za kojim sam tako oèajnièki èeznuo, bila je dovoljna samo jedna, sasvi
m jednostavna stvar: da je razumijem, da je poznajem, da je volim ne samo zbog o
noga èime se obraæala meni nego i zbog onoga to me se na njoj nije neposredno ticalo,
zbog onoga to je bila sama po sebi i za sebe. A ja to nisam znao i povrijedio sa
m i sebe i nju. Zapljusnuo me je val ljutnje na samog sebe, na moje tada nje godin
e, glupe lirske godine, kada je èovjek sam sebi suvi e velika tajna da bi mogao rje av
ati tajne koje su izvan njega, i kada su za njega drugi (i oni koje najvi e voli)
samo pokretna ogledala u kojima sa zaprepa tenjem gleda svoje vlastite osjeæaje, svo
ju vlastitu sentimentalnost, svoju vlastitu vrijednost. Da, ja sam se punih petn
aest godina sjeæao Lucije samo kao ogledala koje je saèuvalo moju tada nju sliku!
Pred oèima mi se pojavila hladna soba s jednim krevetom, osvijetljena uliènom svjeti
ljkom kroz prljavo prozorsko staklo, vidio sam Luciju kako se divlje opire. Sve
je to bilo kao lo vic smatrao
18 Sala.......................................................................
...__................_._.......................
sam da je nevina, a ona se branila upravo zato to nije bila nevina i bojala se tr
enutka kada æu ustanoviti istinu. A mo da je njeno opiranje imalo i drugo obja njenje
(koje odgovara onome kako je Luciju shvaæao Kostka) drastièna prva seksualna iskustv
a uèinila su Luciji ljubavni akt odvratnim i li ila ga znaèaja koji mu pripisuje veæina
ljudi; odvojila su ga od nje nosti i ljubavnih osjeæaja; za tu djevojèicu kurvicu tije
lo je bilo ne to gadno, a ljubav je bila ne to bestjelesno; du a je tijelu objavila ti
hi i uporni rat.
Ovo obja njenje (tako melodramatsko, a ipak tako vjerojatno) ponovo mi je skrenulo
misli na onaj sumorni razdor (koji sam i sam tako dobro upoznao u raznim oblici
ma) izmeðu du e i tijela i podsjetilo me (jer se tu no neprestano smjenjivalo sa smije n
im) na jedan sluèaj kome sam se nekada slatko smijao: jedna moja dobra znanica, ena
prilièno lakog morala ( to sam spremno zloupotrebljavao) zaruèila se za nekog fizièara
i odluèila da ovog puta pro ivi ljubav; da bi je osjetila kao pravu ljubav (izdvojen
u od desetak ljubavnih veza kroz koje je pro la), uskratila je zaruèniku tjelesne ko
ntakte sve do prve braène noæi, etala s njim uveèer ispod drvoreda dr eæi ga za ruku, ljub
la se s njim pod uliènim svjetiljkama i tako omoguæavala du i da se (osloboðena tijela)
uzdigne do vrtoglavih visina. Mjesec dana nakon vjenèanja razvela se i gorko se ali
la kako je iznevjerio njene velike osjeæaje, jer se pokazao kao lo i gotovo impoten
tan ljubavnik.
Iz daljine je jo uvijek dopirao pijani krik otegnute slovaèke pjesme i mije ao se s g
roteskno æu sluèaja kojeg sam se sjetio, s pra nom prazninom grada i mojom tugom uz koju
se poèinjao javljati i osjeæaj gladi. Stigao sam na nekoliko koraka od mlijeènog rest
orana; gurnuo sam vrata; bila su zakljuèana. Neki graðanin koji je tuda prolazio rek
ao mi je: Aha, danas je èitav mlijeèni restoran oti ao na sveèanost. Na Put kraljeva?
, podigli su ondje tezgu.
274 ....... . ,,.. ........ ,. ., ___ . ,,......._. ,.,
..,.,..,.,.,;,..
Opsovao sam, ali sam se morao pomiriti sa sudbinom; krenuo sam smjerom odakle je
dopirala pjesma. Na folklornu sveèanost, koju sam na svaki naèin htio izbjeæi, poveo
me je moj eludac koji je zavijao.
Umor. Od rana jutra samo umor. Kao da sam pro-banèio èitavu noæ. A ja sam èitave noæi mirn
o spavao. Samo moj san, to je jo samo surutka od sna. Dok sam doruèkovao, s mukom s
am svladavao zije-vanje. Onda su se polako poèeli skupljati ljudi. Vla-dimirovi dr
ugovi i razni promatraèi. Zadru ni ko-nju ar doveo je u dvori te konja za Vladimira. Meðu
svim tim svijetom pojavio se iznenada i Kala ek, referent za kulturu u Oblasnom na
rodnom odboru. Veæ dvije godine ratujem s njim. Bio je u crnom odijelu, dr ao se sveèa
no, a pored njega je i la jedna elegantna dama. Redaktor pra kog radija. Treba, navo
dno, da poðem s njima. Gospoða eli da snimi neke razgovore za emisiju o Putu kraljeva
.
Samo mi je jo to trebalo! Neæu im tu izigravati budalu! Gospoða redaktorica topila se
od odu evljenja to me je osobno upoznala, a prikljuèio joj se, naravno, i Kala ek. Pre
ma njegovim rijeèima, bila je moja politièka obaveza da poðem s njima. Cirku-sant. Mog
ao sam ih odbiti. Rekao sam da æe moj sin danas biti kralj i da elim biti prisutan
dok se sprema. Stvar je upropastila Vlasta. Njena je du nost da pripremi sina. Ja
neka slobodno idem i govorim za radio.
I tako sam poslu no krenuo. Gospoða s radija smjestila je svoj tab u zgradi Narodnog
odbora. Tu
is*
je imala magnetofon i jednog deèka koji je njim rukovao. Èudim se da joj se jezik ni
je ukoèio koliko je govorila i smijala se. Onda je stavila mikrofon pred usta i po
stavila Kala eku prvo pitanje.
Kala ek je proèistio grlo i poèeo da govori kao navijen. Gajenje narodne umjetnosti ne
razdvojni je dio komunistièkog odgoja. Oblasni narodni odbor to je savr eno dobro sh
vatio. Zato i pru a svoju punu pomoæ. eli mnogo uspjeha i puno sreæe. Zahvaljuje svima
koji su sudjelovali. Odu evljeni organizatori i odu evljena kolska omladina koja je p
otpuno...
Umor, umor. Neprestano jedne te iste reèenice. Petnaest godina slu ati neprestano is
te reèenice. I ovog puta slu ati kako ih izgovara Kala ek, kojem puca prsluk za narodn
u umjetnost. Narodna umjetnost za njega je samo sredstvo. Sredstvo da se mo e pohv
aliti jo jednom akcijom. Za izvr avanje smjernica. Da mo e podvuæi svoje zasluge. Za Pu
t kraljeva nije maknuo prstom i samo gleda kako bi na nama za tedio koji gro . Ipak æe
Put kraljeva biti njemu pripisan kao uspjeh. On vlada kulturom u èitavoj oblasti.
Biv i trgovaèki pomoænik koji nije u stanju da razlikuje violinu od gitare.
Redaktorica je ponovo prinijela mikrofon ustima. Jesam li zadovoljan ovogodi njim
Putem kraljeva? Do lo mi je da joj se narugam. Ta Put kraljeva jo nije ni krenuo! A
li narugala se ona meni. Ja sam tako iskusan folklorist da sigurno unaprijed zna
m kako æe ispasti. Da, oni sve unaprijed znaju. Poznata im je buduænost svih stvari.
Buduænost se veæ odavno dogodila i za njih se samo ponavlja.
Htio sam joj reæi u lice sve to mislim. Da æe Put ispasti gore nego prethodnih godina
. Kako narodna umjetnost iz dana u dan gubi pristalice. Kako se smanjuje i nekad
a nja zainteresiranost raznih institucija. Kako vi e uopæe ne ivi. To to radio neprestan
o emitira nekakvu narodnu glazbu, neka nas ne zavarava. Svi ti orkestri narodnih
instrumenata i ansambli narodnih pjesama i plesova prije su opera, opereta ili
zabavna muzika sve samo ne
narodna umjetnost. Narodni orkestar s dirigentom, partiturama, stalcima za note!
Gotovo simfonijska instrumentacija! Kakav falsifikat! Ono to vam je, gospoðo redak
torice, poznato iz nastupa orkestara i zborova to je stara romantièarska muzièka mis
ao koja se samo slu i narodnim melodijama! Stvarne narodne umjetnosti vi e nema, ne,
gospoðo redaktorice, ona je mrtva.
Htio sam sve to brzo izgovoriti u mikrofon, ali sam na kraju rekao ne to sasvim dr
ugo. Put kraljeva bio je prekrasan. Snaga narodne umjetnosti. Poplava boja. Odu ev
ljen sam. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali. Odu evljeni organizatori i odu evlj
ena kolska omladina koja je potpuno ...
Bilo me je stid to govorim onako kako to oni ele. Jesam li takva kukavica? Ili tak
o discipliniran? Ili tako umoran?
Bio sam sretan to sam odrecitirao svoje i to "se mogu brzo izgubiti. Jedva sam èekao
da se vratim kuæi. Po dvori tu su se motali èau i i svakojaki pomoænici; ukra avali su kon
a vrpcama i ma nama. Htio sam da vidim Vladimira kako se sprema. U ao sam u kuæu, ali
vrata u dnevnu sobu, u kojoj su ga oblaèili, bila su zakljuèana. Pokucao sam i javio
se. Odgovorila mi je Vlasta. Ovdje nema to tra iti, ovdje se oblaèi kralj. Do vraga,
ka em ja, kako to nemam to tra iti? To je protiv tradicije, odgovorio mi je Vlastin g
las. Ne znam za to bi bilo protiv tradicije da otac prisustvuje oblaèenju kralja, al
i nisam poku ao da je nagovaram. Po glasu sam poznao koliko je obuzeta i to me je
radovalo. Radovalo me je to su obuzeti mojim svijetom. Mojim jadnim i osiroma enim
svijetom.
Tako sam ponovo izi ao u dvori te i èavrljao s ljudima koji su pripremali konja. Bio j
e to te ki vuèni konj iz zadruge. Strpljiv i miran.
Onda sam èuo amor ljudskih glasova koji je dopirao s ulice iza zatvorenih vratnica.
Zatim dozivanje i lupu. Nastupio je moj trenutak. Bio sam uzrujan. Otvorio sam
vrata i izi ao na ulicu. Kraljeva konjica bila je postrojena pred na om kuæom.
Konji ukra eni vrpcama i cvijeæem. Na njima mladiæi u raznobojnim no njama. Kao prije dv
adeset godina, kad su do li po mene. Kad su molili mog oca da im da svog sina za k
ralja.
Sasvim naprijed, uza same na e vratnice, sjedili su na konjima dva pa a u enskim no nja
ma i sa sabljama u rukama. Èekali su Vladimira da ga prate i èuvaju èitav dan. Iz grup
e jahaèa izdvojio se mladiæ, zaustavio konja ispred mene i poèeo sa svojim stihovima:
Èujte, èujte, poslu ajte! Oèe dragi, sad kako se obraæamo s molbom vama: sina va eg plemeni
og za kralja da date nama!
Onda je obeæao da æe kralja dobro èuvati. Da æe ga provesti izmeðu neprijateljskih vojski.
Da ga neæe predati u ruke neprijatelju. Da su spremni da se bore. Èujte, èujte!
Osvrnuo sam se: u mraènom prolazu koji je vodio u dvori te veæ je na ukra enom konju sje
dila mu ka figura u enskoj no nji, s dugim nabranim rukavima, lica prekrivenog arenim
trakama. Kralj. Vladimir. Odjednom sam zaboravio na sav umor i neraspolo enje i os
jetio se svje i veseo. Stari kralj alje u svijet mladog kralja. Okrenuo sam se i p
o ao k njemu. Stao sam pored konja i popeo se na prste da budem to bli e njegovu pokr
ivenom licu. Sretan put, Vlado! apnuo sam. Nije odgovorio. Nije se ni pomakao. A
Vlasta mi je s osmijehom rekla: Ne smije ti odgovoriti. Do veèeri ne smije progovo
riti nijednu rijeè.
Svega èetvrt sata kasnije na ao sam se u selu (u doba moje mladosti bilo je odvojeno
od grada poljima, ali danas je veæ bilo njegov sastavni dio); pjesma koju sam èuo j
o u gradu (kao udaljeno i tu no zavijanje) sada je odjekivala punom jaèinom i to iz z
vuènika prièvr æenih za kuæe ili elektriène stupove (kakva sam ja budala, neprestano pu tam
me varaju jo prije nekoliko trenutaka bio sam rastu en èe njom i pijanom razvuèeno æu t
asa, a to je bio reproducirani glas za koji je trebalo zahvaliti razglasnom ureðaj
u u zgradi Narodnog odbora i dvjema istro enim ploèama!); ispred seoskog trga bio je
podignut slavoluk sa velikim transparentom od papira na kome je crvenim kit-nja
stim slovima bilo ispisano DOBRO DO LI. Tu se veæ bio poèeo okupljati svijet, veæinom u
gradskoj odjeæi, ali tu i tamo u gomili moglo se vidjeti i nekoliko starijih mu kara
ca u narodnim no njama u èizmama, bijelim lanenim hlaèama i vezenim ko uljama. Ulica se
tu irila i prelazila u trg; izmeðu nekada nje ceste i redova kuæa sada su se prostirali
iroki travnjaci s ponekim stablom, i na tim travnjacima podignuto je (za dana nju
sveèanost) nekoliko atora u kojima se toèilo pivo, limunada, prodavali kikiriki, èokola
da, pereci, hrenovke sa senfom i pokladnice; u jednom atoru smjestio se gradski m
lijeèni restoran tu su se mogli dobiti sirevi, mlijeko, maslac, mljeèni kokteli, jog
urt i kiselo vrhnje; alkohol (osim piva) nije se prodavao ni u jednom atoru, ali
sam ipak imao dojam da su ljudi veæinom pijani gurali su se oko atora i tezgi, smet
ali jedan drugome, derali se; tu i tamo netko bi glasno zapjevao, ali bilo je to
uvijek samo uzaludno naprezanje glasa (praæeno pijanim irenjem ruku) sa dva-tri ta
kta pjesme koji su se odmah gubili u galami trga, na kome je iz zvuènika neprekidn
o tre tala gramofonska ploèa s narodnom melo-
Konji ukra eni vrpcama i cvijeæem. Na njima mladiæi u raznobojnim no njama. Kao prije dv
adeset godina, kad su do li po mene. Kad su molili mog oca da im da svog sina za k
ralja.
Sasvim naprijed, uza same na e vratnice, sjedili su na konjima dva pa a u enskim no nja
ma i sa sabljama u rukama. Èekali su Vladimira da ga prate i èuvaju èitav dan. Iz grup
e jahaèa izdvojio se mladiæ, zaustavio konja ispred mene i poèeo sa svojim stihovima:
Èujte, èujte, poslu ajte! Oèe dragi, sad kako se obraæamo s molbom vama: sina va eg plemeni
og za kralja da date nama!
Onda je obeæao da æe kralja dobro èuvati. Da æe ga provesti izmeðu neprijateljskih vojski.
Da ga neæe predati u ruke neprijatelju. Da su spremni da se bore. Èujte, èujte!
Osvrnuo sam se: u mraènom prolazu koji je vodio u dvori te veæ je na ukra enom konju sje
dila mu ka figura u enskoj no nji, s dugim nabranim rukavima, lica prekrivenog arenim
trakama. Kralj. Vladimir. Odjednom sam zaboravio na sav umor i neraspolo enje i os
jetio se svje i veseo. Stari kralj alje u svijet mladog kralja. Okrenuo sam se i p
o ao k njemu. Stao sam pored konja i popeo se na prste da budem to bli e njegovu pokr
ivenom licu. Sretan put, Vlado! apnuo sam. Nije odgovorio. Nije se ni pomakao. A
Vlasta mi je s osmijehom rekla: Ne smije ti odgovoriti. Do veèeri ne smije progovo
riti nijednu rijeè.
Svega èetvrt sata kasnije na ao sam se u selu (u doba moje mladosti bilo je odvojeno
od grada poljima, ali danas je veæ bilo njegov sastavni dio); pjesma koju sam èuo j
o u gradu (kao udaljeno i tu no zavijanje) sada je odjekivala punom jaèinom i to iz z
vuènika prièvr æenih za kuæe ili elektriène stupove (kakva sam ja budala, neprestano pu tam
me varaju jo prije nekoliko trenutaka bio sam rastu en èe njom i pijanom razvuèeno æu t
asa, a to je bio reproducirani glas za koji je trebalo zahvaliti razglasnom ureðaj
u u zgradi Narodnog odbora i dvjema istro enim ploèama!); ispred seoskog trga bio je
podignut slavoluk sa velikim transparentom od papira na kome je crvenim kit-nja
stim slovima bilo ispisano DOBRO DO LI. Tu se veæ bio poèeo okupljati svijet, veæinom u
gradskoj odjeæi, ali tu i tamo u gomili moglo se vidjeti i nekoliko starijih mu kara
ca u narodnim no njama u èizmama, bijelim lanenim hlaèama i vezenim ko uljama. Ulica se
tu irila i prelazila u trg; izmeðu nekada nje ceste i redova kuæa sada su se prostirali
iroki travnjaci s ponekim stablom, i na tim travnjacima podignuto je (za dana nju
sveèanost) nekoliko atora u kojima se toèilo pivo, limunada, prodavali kikiriki, èokola
da, pereci, hrenovke sa senfom i pokladnice; u jednom atoru smjestio se gradski m
lijeèni restoran tu su se mogli dobiti sirevi, mlijeko, maslac, mljeèni kokteli, jog
urt i kiselo vrhnje; alkohol (osim piva) nije se prodavao ni u jednom atoru, ali
sam ipak imao dojam da su ljudi veæinom pijani gurali su se oko atora i tezgi, smet
ali jedan drugome, derali se; tu i tamo netko bi glasno zapjevao, ali bilo je to
uvijek samo uzaludno naprezanje glasa (praæeno pijanim irenjem ruku) sa dva-tri ta
kta pjesme koji su se odmah gubili u galami trga, na kome je iz zvuènika neprekidn
o tre tala gramofonska ploèa s narodnom melo-
dijom. Po èitavu trgu veæ su se valjale (iako je bilo rano i kraljeva konjica jo nije
bila krenula) pivske èa e od navo tena papira i papirnati pladnjevi s mrljama od senf
a.
ator s mlijekom i jogurtom zaudarao je na apstinenciju i odbijao ljude; kad mi je
uspjelo da gotovo bez èekanja dobijem èa u mlijeka i zemièku, maknuo sam se na malo èisti
ji prostor da nitko ne udara u mene, i otpio gutljaj mlijeka. U tom trenutku s d
rugog kraja trga zaèuli su se povici: kraljeva konjica izjahala je na trg.
Crni e iriæi s pijetlovim perom, iroki, resama ukra eni rukavi bijelih ko ulja, plavi prs
uci s èu-percima crvene vune, raznobojne vrpce od papira koje su vijorile s konjsk
ih tijela, ispunili su èitav trg. Istog èasa pomije ali su se sa amorom gomile i tre tanj
em zvuènika novi zvuèi rzanje konja i uzvici jahaèa:
Èujte, èujte, poslu ajte, domaæi i stranci, iz brda i polja, èujte kakva nas zadesi nevolj
a: èestitog kralja imamo, al' siromaha, trista mu volova ukrado e, iz prazne staje o
dvedo e ...
Èitava slika djelovala je zbrkano i za u i i za oèi jer se sve uzajamno nadvikivalo: f
olklor iz zvuènika s folklorom na konjima, arolikost no nji i konja s ru nim sivim i sm
eðim bojama lo e sa ivenih odijela publike, usiljena spontanost jahaèa u no njama s nametl
jivom bri ljivo æu redara koji su s crvenim trakama na rukavima trèkarali izmeðu konja i g
ledalaca i nastojali nastali kaos odr ati u granicama kakvog-takvog reda, to ni izd
aleka nije bilo jednostavno ne samo zbog nediscipline promatraèa (sreæom ne suvi e bro
jnih) nego prvenstveno zbog toga to cesta nije bila zatvorena za promet; redari s
u i li s obje strane kolone jahaèa i davali vozilima znakove da uspore vo nju; tako su
se izmeðu konja provlaèili putnièki i teretni automobili i buèni mo-
tocikli, zbog èega su konji postajali sve nemirniji, a jahaèi sve nesigurniji.
Iskreno reèeno, kad sam tako uporno izbjegavao da sudjelujem u ovoj (i svakoj drug
oj) folklornoj priredbi, pla io sam se neèeg drugog, a ne onog to sam upravo vidio: r
aèunao sam s neukusom, raèunao sam s neskladnim mije anjem prave narodne umjetnosti i
kièa, raèunao sam s uvodnim govorima priglupih govornika, raèunao sam sa svim moguæim ak
tualiziranjem (ne bih se bio nimalo zaèudio da su bodri rukovodioci napravili od k
raljeve konjice, recimo, partizansku konjicu), da, raèunao sam sa svim to je najgor
e, s bombastièno æu i falsifikatima, ali nisam raèunao s onim to je od samog poèetka daval
neumoljivi peèat èitavoj ovoj sveèanosti, nisam raèunao s tim tu nim, gotovo dojmljivim s
iroma tvom. Sve je nosilo njegov peèat onih nekoliko atora, malobrojna, ali savr eno ne
disciplinirana i neorganizirana publika, isprepletenost svakodnevnog saobraæaja s
anakroniènom sveèano æu, upla eni konji i pomamno tre teæi zvuènici koji su s mehanièkom in
izvikivali u svijet dvije stalno iste narodne pjesme, tako da su sasvim nadglas
ali (zajedno s buènim motociklima) mlade jahaèe koji su napetih vratnih ila poku avali
da recitiraju svoje stihove.
Bacio sam na zemlju papirnatu èa u, a kraljeva konjica, kad se konaèno predstavila gle
daocima okupljenim na trgu, krenula je na svoj dugi put kroz sela. Sve sam to do
bro poznavao jer sam nekad davno, godinu dana pred kraj rata, i sam jahao kao pa
(obuèen u praznièku ensku no nju i sa sabljom u ruci) pored Jaroslava, koji je tada bio
kralj. Nisam imao volje da se raznje ujem uspomenama, ali (kao da me je siroma tvo
sveèanosti razoru alo) nisam htio ni da se na silu okreæem od slike koja mi se javila
pred oèima; polako sam krenuo za grupom konjanika koja se sada razvila u irinu, sam
o su samom sredinom ceste jahala tri jahaèa tijesno jedan uz drugog: u sredini kra
lj, a sa svake strane pa u enskoj odjeæi i sa sabljom u ruci. Oko njih
,.,.., 281
se ne to slobodnije motalo nekoliko jahaèa iz kraljeve pratnje takozvani ministri. O
statak grupe razdvojio se u dva krila, koja su jahala sa strane ceste. I tu su u
loge jahaèa bile taèno propisane: bili su tu zastavnici (sa zastavom èije je koplje bi
lo uvuèeno u èizmu, tako da je crvena vezena tkanina vijorila pored konja), najavlji
vaèi (pred svakom kuæom recitirali su stihove o èestitom, ali siroma nom kralju kome su
ukrali tri tisuæe dukata iz praznog sanduka i trista volova iz prazne staje) i kon
aèno sakupljaèi (koji su samo pozivali okupljene da ne to prilo e: »Za kralja, majèice, za
ralja!« i skupljali darove u pletene ko are od pruæa).
Hvala ti, Ludvik, poznajem te tek osam dana, ali te volim kao to nikad nikoga nis
am voljela, volim te i vjerujem ti, ne razmi ljam ni o èemu i vjerujem ti, jer i kad
bi me razum varao, kad bi me osjeæaji varali, du a varala, tijelo se ne mo e prevarit
i, tijelo je po tenije od du e, a moje tijelo zna da jo nikad nije do ivjelo ono to je d
o ivjelo juèer, zanos, nje nost, okrutnost, strast, udarce, moje tijelo nije nikad ni
pomi ljalo na ne to takvo, na a su se tijela juèer zaklela jedno drugom i neka na e glave
sada idu poslu no za na im tijelima, poznajem te tek osam dana i zahvaljujem ti, Lud
vik.
Zahvalna sam ti i zato to si do ao u posljednji èas, to si me spasio. Danas je od rana
jutra prekrasan dan, nebo je plavo, u meni je takoðer sve plavo, sve mi je jutros
i lo od ruke, i li smo da snimimo kako konjanici mole roditelje da im dadu kralja,
a onda mi je odjednom pri ao, upla ila sam se, nisam znala da je veæ stigao, nisam oèeki
vala da æe tako brzo doputovati iz Bratislave, a nisam oèeki-
282......
vala ni da æe biti tako okrutan, zamisli, Ludvik, bio je tako prost da se usudio d
a doputuje s njom!
A ja, glupaèa, ja sam do posljednjeg trenutka vjerovala da moj brak nije jo sasvim
izgubljen, da se jo mo e spasiti, ja glupaèa zamalo to za taj propali brak nisam rtvova
la tebe i odbila da se ovdje sastanem s tobom, ja budala opet sam dopustila da m
e opije onaj njegov slatki glas kad mi je rekao da æe na povratku iz Bratislave sv
ratiti po mene i kako ima mnogo toga da mi ka e, iskreno ka e, a onda je do ao s njom,
tim vi letom, tim zeèiæem, djevojkom od dvadeset dvije godine, trinaest godina mlaðom o
d mene, tako je gorko izgubiti bitku samo zato to sam se ranije rodila, èovjeku doðe
da zavija od bespomoænosti, ali nisam smjela da zavijam, morala sam da se nasmijem
i da joj uljudno pru im ruku, hvala ti to si mi ulio snage, Ludvik.
Kad se udaljila, rekao je kako nam se sad pru a prilika da o svemu iskreno porazgo
varamo utroje, tako æe biti najpo tenije, po tenje, po tenje, znam ja to njegovo po tenje,
veæ dvije godine moli za rastavu i zna da sa mnom oèi u oèi neæe ni ta postiæi, raèuna na
da æu se pred licem te djevojèice zastidjeti, da se neæu usuditi da igram sramnu ulogu
nepokolebljive supruge, da æu popustiti, zaplakati i dobrovoljno se predati. Mrzi
m ga, mirno mi zabija no u leða upravo kada radim, kad snimam reporta u, kad mi je po
treban mir, trebalo bi bar moj rad da po tuje, da ga bar malo uva ava, i tako nepres
tano do ivljavam poni enja, ali sada se u meni probudio otpor, osjeæala sam da si iza
mene ti i tvoja ljubav, osjeæala sam te jo u sebi i na sebi, a oni divni areni jahaèi
oko mene, veseli i buèni, kao da su vikali da postoji , da postoji ivot, da postoji b
uduænost, a ja sam u sebi osjetila ponos koji sam veæ gotovo bila izgubila, taj pono
s me je zapljusnuo kao poplava, uspjelo mi je da se lijepo nasmijem i rekla sam
mu: Mo da nema potrebe da putujem u Prag s vama, neæu da vam smetam, imam kola radio
-stanice, a to se tièe tog dogovora do koga ti je toliko stalo, to se mo e vrlo brzo
srediti, mogu
_................7R1
ti predstaviti èovjeka s kojim elim ivjeti, sigurno æemo se lako sporazumjeti.
Mo da sam napravila glupost, ali ako sam je i napravila, svejedno, neka bude, vrij
edila je tog trenutka slatkog ponosa, vrijedila je, on je odjednom postao petero
struko uljudniji, oèito mu je bilo drago, ali se pla io, nije bio siguran da govorim
ozbiljno, tra io je da mu ponovim, rekla sam mu tvoje puno ime i prezime, Ludvik
Jahn, Ludvik Jahn, i konaèno sam rekla sasvim otvoreno, ne boj se, na èasnu rijeè, na
put do na e rastave neæu postaviti ni najmanju prepreku, ne boj se, neæu te, ni kada b
i ti mene htio. Rekao je kako se nada da æemo ostati dobri prijatelji, nasmijala s
am se i rekla da u to uopæe ne sumnjam.
Prije mnogo godina, jo dok sam svirao klarinet u kapeli, razbijali smo glavu to, z
apravo, taj Put kraljeva predstavlja. Kada je pora eni maðarski kralj Matija bje ao iz Èe
e u Maðarsku, njegova ga je konjica, navodno ovdje u moravskim selima, morala skri
vati od èe kih progonitelja i hraniti pro njom i njega i sebe. Prièalo se da je Put kral
jeva uspomena na ovaj povijesni dogaðaj, ali trebalo je samo malo prelistati stare
spise pa da se ustanovi da je Put kraljeva obièaj mnogo stariji od spomenutog dog
aðaja. Kako je nastao i to znaèi? Mo da potjeèe jo iz poganskih vremena i predstavlja sje
je na obrede kojima su mladiæi primani meðu mu karce? Za to kralj i njegovi pa evi nose en
ku odjeæu? Je li to uspomena na neku vojnièku dru inu (Matija evu ili neku iz ranijih vr
emena) koja je svog voðu preobuèenog prebacivala preko nepri-
284
jateljskog teritorija, ili ostatak starog poganskog praznovjerja da presvlaèenje u
enske haljine titi mu karca od zlih duhova? A za to kralj ne smije za èitavo vrijeme sv
eèanosti progovoriti ni rijeèi? Za to se obièaj naziva Put kraljeva kad je kralj samo je
dan? to sve to znaèi? Tko zna. Ima mnogo pretpostavki i ni jedna nije dokazana. Put
kraljeva je tajanstveni obred; nitko ne zna to zapravo znaèi, to se njim eli reæi, ali
kao to su egipatski hijero-glifi èudesniji za one koji ih ne znaju èitati (i gledaju
ih samo kao fantastiène crte e), tako je i Put kraljeva mo da upravo zato lijep to je
su tina njegove poruke davno izgubljena, te utoliko vi e izlaze u prvi plan pokreti,
boje, rijeèi koje privlaèe pa nju na same sebe i vlastiti izgled i oblik.
I tako je poèetno nepovjerenje s kojim sam promatrao kako kraljeva konjica kreæe, na
moje veliko èuðenje postepeno nestajalo i odjednom sam se uhvatio kako oèarano zurim
u arenu grupu konjanika koja se polako kretala od kuæe do kuæe. Uostalom, i zvuènici, k
oji su do maloèas ispu tali prodorni glas pjevaèice, sada su utihnuli i èula se (ako se
izuzme povremena tutnjava vozila koju sam veæ odavno nauèio brisati iz svojih èujnih d
ojmova) samo posebna melodija izvikivanja jahaèa.
elio sam da zastanem, zatvorim oèi i samo slu am: postajao sam svjestan da upravo tu,
usred slovaèkog sela, èujem stihove, stihove u onom pradavnom smislu te rijeèi, kako
ih nikad ne mogu èuti iz radio-aparata, televizora ni s pozornice, stihove kao sveèa
no ritmièko izvikivanje, kao formaciju na granici izmeðu govora i pjesme, stihove ko
ji sugestivno djeluju patosom samog metra, kao to su vjerojatno djelovali kad su
odzvanjali s pozornica antièkih amfiteatara. Bila je to prekrasna i mnogoglasna mu
zika: svaki od najavljivaèa izvikivao je svoje stihove monotono, uvijek istim tono
m, ali svatko drugim, tako da su se glasovi skladno slagali u akord. Pri tome mo
mci nisu izvikivali istovremeno, veæ je svaki od njih poèinjao u drugom trenutku, sv
aki pred drugom kuæom, tako da su
glasovi dopirali s raznih strana i u razlièito vrijeme, to je podsjeæalo na vi eglasni
kanon; jedan je glas zavr avao, drugi je bio u sredini teksta u koji je opet upada
o slijedeæi, tonom druge visine.
Kraljeva konjica dugo se kretala glavnom ulicom (neprestano pla ena automobilskim
prometom), a onda se na jednom uglu podijelila desno krilo nastavilo je dalje, l
ijevo je krilo skrenulo desno. Tu se odmah na poèetku ulice nalazila niska uta kuæica
s ogradom i vrtom gusto zasaðenim raznobojnim cvijeæem. Najavljivaè se upu tao u aljive
improvizacije: izvikivao je kako pred tom kuæom stoji lijepa pumpa, a ena koja tu s
tanuje ima sina mangupa; pred kuæom je zaista stajala zeleno obojena pumpa, a debe
la èetrdesetogodi nja ena, oèigledno zadovoljna komplimentom koji je dobio njen sin, sm
ijala se i sakupljaèu na konju koji je izvikivao: »Za kralja, majèice, za kralja!« pru ila
papirnatu novèanicu. Sakupljaè ju je spustio u ko aru koju je nosio prièvr æenu uza sedlo,
ali tu se odmah stvorio i drugi najavljivaè i doviknuo eni da je lijepa curica, ali
da je jo bolja njena ljivovica, napravio od dlanova èa u i prinio je ustima. Svi su s
e naokolo smijali, a ena je pomalo zbunjeno otrèala u kuæu; ljivovicu je, oèito, bila un
aprijed pripremila jer se za trenutak vratila s bocom i èa icom u koju je toèila piæe i
nudila jahaèe.
Dok je kraljeva vojska pila i alila se, kralj je sa svojim pa evima stajao malo pod
alje, nepomièno i ozbiljno, kao to je mo da zaista sudbina kraljeva da se uviju u pla t
ozbiljnosti i stoje usamljeni i izdvojeni od dogaðaja usred buène vojske. Konji pa ev
a stajali su bok uz bok s kraljevim konjem tako da su se jahaèima èizme dodirivale (
konji su na grudima nosili velika licitarska srca bogato ukra ena ogledalcima i ra
znobojnim preljevima, na èelima ru e od papira, a grive su im bile isprepletene trak
ama od krep-papira raznih boja). Sva trojica utljivih jahaèa bila su obuèena u enske h
aljine iroke suknje, bluze s nabranim irokim rukavima, a na glavama su nosili boga
to ukra ene kapice. Sa-
286 ..........
mo kralj je umjesto kapice nosio na glavi blistavu srebrnu èelenku s koje su visil
e tri duge i iroke vrpce, sa strane plave a u sredini crvene, koje su mu potpuno
pokrivale lice i davale mu tajanstven i patetièan izgled.
Ova me je ukoèena trojka odu evljavala; i ja sam, dodu e, prije dvadeset godina jahao
na okiæenu konju isto kao sad oni, ali kako sam tada gledao Put kraljeva iznutra,
nisam zapravo vidio ni ta. Tek sada sam sve to stvarno vidio i nisam mogao odvojit
i oèi: nekoliko metara od mene sjedi u sedlu, uspravan i nepomièan, kralj, slièan dobr
o èuvanu kipu uvijenu u zastavu; a mo da, sijevnulo mi je iznenada kroz glavu, mo da t
o uopæe i nije kralj, mo da je to kraljica; mo da je to kraljica Lucija, koja je do la d
a mi se poka e u svom pravom liku jer je njen pravi lik upravo sakriven lik.
U tom èasu palo mi je na pamet i to da je Kostka, sjedinjujuæi u sebi strast za razm
i ljanjem i sklonost priviðenjima, prilièan èudak, tako da je sve to mi je isprièao, dodu
moguæe, ali sasvim nesigurno; poznavao je, naravno, Luciju i mo da je mnogo znao o n
joj, ali ono bitno ipak nije znao vojnika koji je poku ao da je siluje u iznajmlje
nom rudarskom stanu Lucija je istinski voljela. Te ko sam mogao ozbiljno uzeti tvr
dnju da je Lucija brala cvijeæe zbog svojih maglovitih religioznih te nji kad sam zn
ao da ga je brala za mene, a ako je Kostki zatajila to, a zajedno s tim i pola g
odine na e nje ne ljubavi, zadr ala je i u odnosu na njega jednu netaknutu tajnu, pa j
e, prema tome, ni on nije sasvim poznavao. U takvu sluèaju nije, naravno, sigurno
ni to da je doselila u ovaj grad radi njega; mo da je ovamo dospjela sluèajno, ali j
e sasvim moguæe da je do la radi mene, ta znala je da je ovdje bio moj dom! Slutio s
am da je prièa o tome kako je silovana istinita, ali sam poèeo sumnjati u taènost poje
dinosti: dogaðaj je mjestimièno bio suvi e upadljivo obojen zakrvavljenim pogledom èovje
ka kojeg je uzbudio grijeh, a na drugim mjestima opet takvom modrom modrinom kak
vu mo e zamisliti sa-
987
mo èovjek koji je èesto dizao pogled k nebesima. Bilo je sasvim jasno: u Kostkinoj p
rièi bila je sjedinjena istina s poezijom, bila je to opet samo jedna nova legenda
(mo da ne to bli a istini, mo da ljep a, dublja) koja je prekrivala nekada nju legendu.
Promatrao sam maskiranog kralja i vidio Luciju kako prolazi (nepoznata i neshvat
ljiva) sveèano (i podrugljivo) kroz moj ivot. Onda sam (gonjen nekim vanjskim impul
som) skrenuo pogled u stranu i uhvatio pogled mu karca koji me je, oèito, veæ neko vri
jeme promatrao i osmjehivao se. Zdravo rekao je i, jao, pristupio mi. Zdravo rek
ao sam. Pru io mi je ruku, stisnuo sam je. Onda se okrenuo i pozvao djevojku koju
sam tek tada primijetio. to stoji ? Doði da te predstavim. Djevojka (mr ava, ali zgodn
, tamne kose i tamnih oèiju) pri la je i rekla: Bro ova. Pru ila mi je ruku, a ja sam r
kao: Jahn. Drago mi je. Èovjeèe, nisam te vidio èitavu vjeènost rekao je srdaèno, pri
jski.
Bio je to Zemanek.
Umor, umor. Nisam ga se nikako mogao osloboditi. Konjica je zajedno s kraljem od
jahala na trg, a ja sam se polako vukao za njom. Duboko sam di-sao da svladam um
or. Zastajao sam sa susjedima koji su izi li iz kuæa da gledaju. Odjednom sam osjeti
o kako sam i sam veæ postariji seoski strièek. Kako vi e ne pomi ljam ni na kakva putova
nja, ni na kakve avanture. Da sam beznadno vezan za dvije--tri ulice u kojima ivi
m.
288
Na trg sam stigao kad se konjica veæ udaljavala dugom glavnom ulicom. Htio sam je
slijediti, ali onda sam ugledao Ludvika. Stajao je usamljen na travnjaku pored c
este i zami ljeno promatrao mladiæe na konjima. Prokleti Ludvik! Neka ide do ðavola! N
eka ide u vra ju mater! Do sada je on izbjegavao mene, danas æu ja ignorirati njega.
Okrenuo sam mu leða i oti ao do klupe pod jabukom na trgu. Tu æu sjesti i samo slu ati
kako iz daljine dopiru povici jahaèa.
I tako sam sjedio, slu ao i gledao. Kraljevi konjanici polako su se udaljavali. Bi
jedno su se pribijali uz rub ceste po kojoj su neprestano jurili automobili i mo
tocikli. Iza njih je i la aèica ljudi. Iz godine u godinu Putu kraljeva prisustvuje s
ve manje i manje gledalaca. Ali zato je ove godine do ao Ludvik. to, zapravo, radi
ovdje? Neka te ðavo odnese, Ludvik! Sad je veæ kasno. Sad je veæ kasno za sve. Do ao si
jednom kao lo predznak. Crna slutnja. Sedam kri eva. I to upravo kada je moj Vladim
ir kralj.
Skrenuo sam pogled. Na trgu je ostalo jo samo nekoliko ljudi oko tezgi i na ulazu
u gostionicu. Veæinom pijanih. Pijanci su najvatrenije pristalice folklornih prir
edbi. Posljednje pristalice. Pru aju im bar povremeno uzvi en razlog da se napiju.
Onda je pored mene na klupu sjeo starèiæ Pecha-èek. Nije to vi e kao u stara vremena. Po
tvrdio sam. Nije. Kako je ta konjica morala divno izgledati prije mnogo desetina
i stotina godina! Vjerojatno nije bila tako arena kao danas. Danas je sve to pom
alo kiè, pomalo va arska ma kerada. Licitarska srca na konjskim grudima! Tone papirnat
ih traka kupljenih u trgovini na veliko! Ranije su no nje takoðer bile raznobojne, a
li jednostavnije. Konji su ukra avani samo jednom crvenom maramom vezanom oko vrat
a preko grudi. Kralj nije imao masku od raznobojnih vezenih traka, nego od obiènog
komada^ tkanine. Ali zato je u ustima dr ao ru u. Da ne mo e progovoriti. Put kraljev
a nije u sebi imao ni ta cirkusko. Bio je poetièniji.
19 Sala
289
Da, starce, prije mnogo stoljeæa bilo je bolje. Nitko nije morao s mukom okupljati
mladiæe da izvole sudjelovati u konjici. Nitko nije morao dane provoditi na sasta
ncima i svaðati se tko æe organizirati priredbu i kome æe pripasti dobit. Put kraljeva
izbio je iz seoskog ivota kao izvor. Konjica je kretala u okolna sela da sakuplj
a priloge za svog maskiranog kralja. Negdje u nekom selu nai la bi na drugu konjic
u i dolazilo bi do borbe. Svaka strana ogorèeno je branila svog kralja. Èesto su pot
ezani no evi i sablje i tekla je krv. Kad bi konjica zarobila tuðeg kralja, pila je
u krèmi do besvijesti na raèun njegova oca.
Da, da, starce, imate pravo. Drukèije je bilo kad je Put kraljeva promatrao onaj f
rancuski kipar. Rodin se zvao, da. Ali to da vam prièam, kad sam ja jahao kao kralj
, za vrijeme okupacije, i onda je bilo drukèije nego danas. Pa i odmah poslije rat
a stvar nije bila za odbacivanje. Mislili smo da æemo stvoriti potpuno novi svijet
. Da æe ljudi opet kao nekad ivjeti po svojim narodnim tradicijama. Da æe i kraljevsk
i konjanici opet galopirati iz dubine njihova ivota. Htjeli smo sudjelovati u tom
galopu. Pomamno smo organizirali narodne sveèanosti. Ali izvor se ne mo e stvoriti
nikakvim organizacionim radom. Izvor ili sam izbija ili ga nema. Vidite, starce,
kako jo samo cijedimo te na e pjesme i Puteve kraljeva i sve to. To su jo samo posl
jednje kapi, posljednje kapljice.
Ah, da. Kraljevi konjanici su nestali. Vjerojatno su skrenuli u neku sporednu ul
icu. Ali èulo se izvi-kivanje najavljivaèa. To izvikivanje bilo je prekrasno. Zatvor
io sam oèi i na trenutak se prenio u drugo vrijeme. U neko drugo stoljeæe. U davno d
oba. Onda sam otvorio oèi i rekao sam sebi kako je lijepo to je Vladimir kralj. Vla
dar nad kraljevstvom gotovo mrtvim, ali najljep im. Kraljevstvom kome æu ostati vjer
an do kraja.
Ustao sam s klupe. Netko me je pozdravio. Bio je to stari Koutecky. Veæ dugo ga ni
sam vidio. Te ko se kretao i oslanjao se na tap. Nikad ga nisam vo-
290
lio, ali mi ga je odjednom, tako starog, bilo ao. Kamo? upitao sam ga. Odgovorio
mi je kako svake nedjelje iziðe da pro eta, kako mu to dobro èini.
Kako vam se svidjela konjica? upitao sam. Odmahnuo je rukom: Nisam ni gledao! Z
a to?
Ponovo je ljutito odmahnuo rukom i u istom èasu mi je sinulo za to nije gledao. Meðu
gledaocima bio je Ludvik. Koutecky nije htio da se sretne s njim kao ni ja.
Uopæe vam se ne èudim rekao sam. U konjici danas ja e moj sin, pa mi se ipak ne da da
se vuèem za njima. Ondje vam je sin? Vlado? Da rekao sam ja e kao kralj. To je za
ljivo rekao je Koutekcy. Za to zanimljivo? upitao sam. To je zaista veoma zanimlji
vo odgovorio je Koutecky i oèi su mu zasvjetlucale. Ali za to? ponovio sam pitanje.
Zato to je Vlado s na im Milo em rekao je Koutecky. Nisam znao s kojim Milo em. Objasni
o mi je da je to njegov unuk, sin njegove kæerke. Ali to je nemoguæe
rekao sam ta vidio sam ga, maloèas sam ga vidio kad je izjahao na konju! I ja sam
ga vidio. Milo ga je prièekao pred va om kuæom i odvezli su se na motociklu izjavio je
Koutecky. To je besmislica rekao sam, ali sam ipak odmah upitao:
A kamo su se odvezli? Pa sad, kad vi o tome ne znate ni ta, neæu vam ni ja reæi odbr
sio je Koutecky i oprostio se sa mnom.
Nisam uopæe raèunao na to da bih se mogao sresti sa Zemanekom (Helena je tvrdila da æe
po nju doæi tek negdje poslije podne) i bilo mi je, jasno, vrlo neugodno to ga vid
im. Nije se, meðutim, moglo
19* 291
ni ta uèiniti, stajao je preda mnom, potpuno isti kao nekad: kosa mu je bila jednako
uta iako je vi e nije èe ljao natrag u dugim valovima, nego mu je bila kratko pod i ana i
po modi spu tena na èelo; jo uvijek se dr ao uspravno i jednako grèevito zabacivao vrat d
r eæi glavu neprestano malo naklonjenu; bio je jednako veseo i smiren, neranjiv, obd
aren naklono æu nebesa i mlade djevojke, koje mi je ljepota odmah probudila uspomenu
na muènu nesavr enost tijela s kojim sam proveo juèera nje popodne.
Nadajuæi se da æe na susret biti to je moguæe kraæi, nastojao sam da odgovaram na uobièaj
banalnosti dru tvene konverzacije kojima me je obasuo, doslovno banalnosti: ponov
o je izjavio kako se godinama nismo vidjeli i èudio se to smo se nakon tako dugog v
remena sreli upravo ovdje »u ovoj rupi gdje je sam ðavo rekao laku noæ«; rekao sam mu da
sam se ovdje rodio; rekao je neka mu oprostim, da u tom sluèaju ðavo ovdje nikad ni
je rekao laku noæ; gospoðica Bro ova se nasmijala; ja nisam reagirao na vic, veæ sam izj
avio kako se uopæe ne èudim to ga tu sreæem jer je, koliko se sjeæam, uvijek bio ljubitel
j folklora; gospoðica Bro ova se opet nasmijala i izjavila kako nisu ni doputovali r
adi Puta kraljeva; upitao sam je zar joj se Put kraljeva ne sviða; rekla je da je
ne zabavlja naroèito; upitao sam za to; slegla je ramenima, a Zemanek je rekao:
Vremena su se promijenila, dragi Ludvik. Kraljeva konjica stigla je do slijedeæe k
uæe, a
dvojica jahaèa borila su se s konjima koji su se poèeli upla eno propinjati. Jedan jah
aè vikao je ne to drugome, optu ujuæi ga da ne zna jahati i uzvici »budalo!« i »idiote!« sm
su se mije ali s ritualom sveèanosti. Gospoðica Bro ova je rekla:
Bilo bi lijepo da se sad popla e! Zemanek se veselo smijao, ali jahaèima je konaèno u
spjelo da smire konje i Èujte! Èujte! ponovo je mirno i dostojanstveno odzvanjalo se
lom.
Polako smo i li za konjanicima to su potcikivali sporednom seoskom ulicom obrubljen
om vrtovima
292
punim cvijeæa. Uzalud sam tra io neki prirodan i neupadljiv izgovor da se rastanem s
a Zemanekom; morao sam pokorno koraèati pored njegove lijepe prijateljice i nastav
iti usiljeno razmjenjivanje konvencionalnih reèenica. Saznao sam da je u Bratislav
i, gdje su moji sugovornici bili jo danas rano izjutra, jednako lijepo vrijeme ka
o ovdje; saznao sam da su doputovali Zemanekovim automobilom i da su odmah iza B
ratislave morali mijenjati svjeæice; konaèno sam doznao i to da je gospoðica Bro ova Ze-
manekova studentica. Od Helene sam bio èuo da Zemanek predaje na Visokoj politièkoj k
oli mark-sizam-lenjinizam, ali ipak sam ga upitao to, zapravo, predaje. Odgovorio
mi je da predaje filozofiju (naèin na koji je prekrstio svoj predmet uèinio mi se k
arakteristièan; jo prije nekoliko godina rekao bi mi kako predaje marksizam, ali je
u toku posljednjih godina ovaj predmet toliko izgubio na popularnosti, naroèito k
od omladine, da ga je Zemanek, kome je popularnost uvijek bila najva nija stvar, s
tidljivo prikrio opæenitijim pojmom). Zaèudio sam se i rekao da je Zemanek, kako se
sasvim dobro sjeæam, studirao biologiju; i u ovoj mojoj primjedbi skrivala se zlob
na aluzija na èesti diletantizam visoko kolskih predavaèa marksizma koji su dospjeli d
o svoje struke ne nauènim studijama, nego najèe æe kao propagandisti dr avnog ureðenja. U t
m se trenutku u razgovor umije ala gospoðica Bro ova izjavom da nastavnici marksizma i
maju u glavi umjesto mozga politièke bro ure, ali da je Pavel sasvim drukèiji. Zemanek
je spretno iskoristio ovu upadicu umjereno je protestirao, èime je pokazao svoju
skromnost i ujedno izazvao mladu damu da nastavi s pohvalama. Tako sam saznao da
Zemanek spada meðu najomiljenije nastavnike na koli, da ga slu- aoci obo avaju i to up
ravo zato to ga rukovodstvo kole ne voli; kako uvijek govori ono to misli, kako je
hrabar i uvijek na strani omladine. Zemanek je neprestano blago protestirao i ta
ko sam od te gospoðice doznavao za sve nove i nove detalje o raznim konfliktima u
kojima se Zemanek na ao u toku
posljednjih godina kako su èak htjeli da ga odstrane s katedre jer se u predavanji
ma nije pridr avao okamenjenih i zastarjelih programa i nastojao je upoznati omlad
inu sa svim to se dogaða u suvremenoj filozofiji (èak su za njega rekli kako nastoji
da nam prokrijumèari »neprijateljsku ideologiju«); kako je spasio studenta kojeg su ht
jeli iskljuèiti iz kole zbog nekog djeèaèkog incidenta (svaðe s milicionerom), a to je re
tor kole (Ze-manekov neprijatelj) okvalificirao kao politièki prijestup; kako su st
udentice organizirale tajno glasanje za najpopularnijeg nastavnika kole i kako je
pobijedio on, Zemanek. Zemanek vi e uopæe nije protestirao protiv te poplave hvalos
pjeva, a ja sam rekao (s ironièkim, jedva primjetnim podtekstom) da sasvim shvaæam g
ospoðicu Bro ovu jer je, koliko se sjeæam, Zemanek bio omiljen i popularan i u moje st
udentsko doba. Gospoðica Bro ova je vatreno povlaðivala; uopæe se ne èudi tome jer Pavel u
pravo fantastièno govori i sposoban je da svakog suparnika u debati doslovno isjec
ka na komade. to to vrijedi nasmijao se na to Zemanek kad ja njih isjeckam u deba
ti, oni mene mogu isjeckati na drugi naèin, mnogo efikasnijim sredstvima nego to je
debata.
U samoljublju koje je zraèilo iz ove posljednje reèenice ponovo sam vidio Zemaneka o
nakvog kakvog sam ga poznavao; ali sam se sadr aja tih rijeèi zgrozio: Zemanek je, oèi
gledno, radikalno izmijenio svoje nekada nje nazore i stavove i, kad bih danas ivio
u njegovoj blizini, stajao bih u tim konfliktima koje je do ivljavao, htio-ne hti
o, na njegovoj strani! A to je bilo ono najgore, na takvo ne to uopæe nisam bio spre
man i nisam raèunao s tim, iako takva promjena stava nije bila ni ta èudno, naprotiv,
bila je normalna, uèinili su to mnogi, postepeno to isto èini èitavo dru tvo. Samo uprav
o kod Zemaneka nisam raèunao s takvom promjenom; ostao mi je u sjeæanju okamenjen u
onom liku kako sam ga posljednji put vidio, i sada sam mu groznièavo oduzi-
mao pravo da bude drukèiji nego to sam ga poznavao.
Neki ljudi izjavljuju kako vole èovjeèanstvo, a drugi im s pravom prigovaraju da se
voljeti mo e samo u jednini, prema tome samo pojedince. Sla em se s tim i dodajem da
ono to vrijedi za ljubav vrijedi i za mr nju. Èovjek, to biæe koje toliko eli ravnote u,
uravnote ava teret zla, koji mu je baèen na leða, te inom svoje mr nje. Ali poku ajte usmje
iti svoju mr nju na apstraktne principe, na nepravdu, fanatizam, krutost, ili ako
doðete do toga da je mr nje vrijedan sam ljudski princip, poku ajte mrziti èovjeèanstvo! T
akve su mr nje nadljudske, a èovjek, da bi dao odu ka svom gnjevu (svjestan ogranièenost
i svojih snaga), koncentrira ga uvijek samo na pojedince.
Zato me je obuzeo u as. Odjednom mi je palo na pamet da se Zemanek mo e svakog èasa po
zvati na tu svoju metamorfozu (koju mi je, uostalom, sam sumnjivo brzo demonstri
rao) i u ime toga zamoliti me za opro tenje. Ne to strasnije od toga nisam mogao zam
isliti. to da mu ka em? to da mu odgovorim? Kako da mu objasnim da se s njim ne mogu
pomiriti? Kako da mu objasnim da bih time smjesta izgubio unutra nju ravnote u? Kak
o da mu objasnim da bi takvim gestom jedan krak moje unutra nje vage naglo odletio
uvis? Kako da mu objasnim da bi takvom gestom jedan krak moje unu-te inu zla koje
je pritisnulo moju mladost, èitav moj ivot? Kako da mu objasnim da upravo u njemu
vidim utjelovljenje svega zla koje me je sna lo u ivotu? Kako da mu objasnim da mi
je potrebno da ga mrzim?
8
Konjska tijela ispunila su usku ulicu. Promatrao sam kralja iz daljine od nekoli
ko metara. Jahao je malo izdvojen od ostalih. S obje njegove strane ja-hali su d
jeèaci, njegovi pa evi. Bio sam potpuno zbunjen. Leða su mu bila blago povijena, kao u
Vladimira. Sjedio je u sedlu mirno, reklo bi se nezainteresirano. Je li to on?
Mo da. Ali isto tako mogao bi to biti i netko drugi.
Progurao sam se bli e. Moram ga prepoznati. Ta u mislima mi je kao urezano njegovo
dr anje, urezan svaki njegov pokret! Ta ja ga volim, a ljubav ima svoj instinkt!
Stajao sam sasvim blizu njega. Mogao bih ga osloviti. To bi bilo tako jednostavn
o. Ali i uzaludno. Kralj ne smije progovoriti.
Onda je konjica krenula dalje do slijedeæe kuæe. Sad æu ga poznati! Konjski korak mora
t æe ga natjerati na pokret kojim æe mi se odati. Kada je konj krenuo, kralj se zais
ta malo uspravio, ali to mi nije odalo tko je pod krinkom. Trake krièavih boja na
licu bile su oèajno neprozirne.
Kraljevi konjanici odjahali su opet za nekoliko kuæa dalje; zajedno sa aèicom radozna
lih po li smo i mi, a na a konverzacija prebacila se na drugu temu: gospoðica Bro ova pr
e la je sa Zemaneka na sebe i nadugaèko nam je prièala kako voli da putuje au-to-stopo
m. Govorila je o tome s toliko zanosa (pomalo afektiranog) da mi je odmah bilo j
asno da
nam manifestira svoju generaciju; svaka generacija ima, naime, svoje strasti, lj
ubavi i interese koje propovijeda s odreðenom zagri eno æu da bi se tako odvojila od sta
rijih i potvrdila svoju originalnost. Podvrgavanje takvom mentalitetu generacije
(drugim rijeèima, duhu èopora) uvijek mi je bilo odvratno. Kada je gospoðica Bro ova, r
azvijajuæi provokativno svoje teorije (èuo sam ih od njenih vr njaka valjda pedeset pu
ta) poèela dijeliti èovjeèanstvo na one koji primaju auto-stopiste (ljudi irokih pogled
a, skloni avanturama, èovjeèni) i one koji ne zaustavljaju vozilo kad ih vide na ces
ti (konzerva-tivci, socijalistièki malograðani, uopæe neljudi), nazvao sam je u ali »dogm
atik auto-stopizma«. Odgovorila mi je o tro da nije ni dogmatik, ni revizio-nist, ni
sekta , ni frakciona , da nije ni svjesna ni nesvjesna, da su sve to rijeèi koje smo
mi izmislili, koje pripadaju nama, a njima su tuðe.
Da rekao je Zemanek drukèiji su. Sreæom su drukèiji nego mi. I njihov je rjeènik, sr
drukèiji. Ne zanimaju ih ni na i uspjesi ni na i grijesi. Ne bi vjerovao, ali na prij
emnim ispitima za visoku kolu ti mladi ne znaju ni to su znaèili procesi, Staljin je
za njih samo ime, a Buharin, Kame-njev, Rajk to za njih nisu ni imena. Zamisli
da veæina njih nije uopæe znala tko je bio Clementis.
Samo, meni se upravo to èini grozno rekao sam.
To, naravno, prikazuje njihovo obrazovanje u prilièno lo em svjetlu, ali predstav
lja za njih osloboðenje. Nisu prihvatili na svijet. Odbacili su ga u cjelini.
Sljepilo su zamijenili sljepilom.
Ne bih tako rekao. Oni mi imponiraju. Volim ih upravo zato to su sasvim drukèiji.
Vole svoja tijela. Mi smo ih zanemarivali. Vole putovati. Mi smo sjedili na jedn
om mjestu. Vole avanture. Mi smo proveli ivot na konferencijama. Vole d ez. Mi smo
lo e imitirali folklor. Sebièno se posveæuju samima sebi. Mi smo htjeli spasiti svijet
. U stvarnosti
je malo nedostajalo pa da svojim mesijanstvom ne uni timo svijet. Mo da æe ga oni svoj
om sebièno æu spasiti.
10
Kako je to moguæe? Kralj! Uspravna figura na konju obavijena raznobojnim trakama!
Koliko puta sam ga vidio i koliko puta ma tao o njemu! Moji najintimniji snovi! Sa
d su se pretvorili u stvarnost i sva intimnost je nestala. Sad je to samo arena l
ièinka u kojoj ne znam to se krije. A èega ima istinski intimnog u ovom svijetu realn
osti ako to nije moj kralj?
Moj sin. Èovjek koji mi je najbli i. Stojim pred njim i ne znam je li to on ili nije
. to onda znam, ako to ne znam? U to mogu biti siguran na ovom svijetu ako ni tu z
a mene nema sigurnosti?
11
Dok se Zemanek prepu tao hvalospjevima na raèun mlade generacije, promatrao sam gosp
oðicu Bro ovu i s tugom do ao do uvjerenja da je to lijepa i simpatièna djevojka; u meni
je rasla zavist to mi ne pripada. I la je pored Zemaneka, neprestano govoreæi, svaki
 èas ga hvatala za ruku, obraæala mu se s povjerenjem i ja sam postajao svjestan (ka
o to mi se iz godine u godinu sve èe æe dogaða) da od Lucijinih vremena nisam imao djevoj
ku koju
bih volio i koju bih po tivao. 2ivot mi se rugao kad me je podsjeæao na moj ivotni ne
uspjeh upravo likom ljubavnice ovog èovjeka, kojeg sam juèer pobjeðivao u grotesknom s
eksualnom okr aju.
to mi se vi e gospoðica Bro ova sviðala, to sam se vi e uvjeravao da potpuno pripada svojo
generaciji za koju ja i moji vr njaci predstavljamo samo jednu amorfnu masu, za k
oju svi govorimo istim nerazumljivim dijalektom, svi smo deformirani pre-politiz
iranim mi ljenjem, istim bojaznima (koje se manifestiraju kao kukavièluk ili strah),
istim èudnim do ivljajima iz nekih mraènih i njima dalekih vremena. Za njih vi e nije v
rijedno truda razlikovati tko je od nas navaljivao na to doba teret, a tko je na
stojao da taj teret vlastitim rukama ukloni. To za njih nije interesantno jer da
nas povijest uklanja te terete sama i bez nas (da, zaista, njima se samo èini bez
nas, ali zar je uopæe va no da li s nama ili bez nas, kad ih uklanja sigurno ne za n
as, nego upravo za njih!).
U tom sam trenutku iznenada shvatio da sliènost izmeðu mene i Zemaneka nije samo u t
ome to je Zemanek promijenio svoje nazore i tako se pribli io meni, nego da je mnog
o dublja i obuhvaæa u cjelini na e sudbine: pogled gospoðice Bro ove i njenih vr njaka èini
nas sliènim i u onome u èemu smo bili ogorèeni protivnici. Odjednom sam spoznao da, ka
da bih bio prisiljen (opirao bih se tome!) da pred gospoðicom Bro ovom prièam kako sam
iskljuèen iz Partije, da bi njoj to sve zvuèalo previ e literarno (ah, da, tema veæ tol
iko puta opisana u lo im romanima!) i da bismo joj u èitavoj toj prièi bili podjednako
odvratni i ja i Zemanek, i moj i njegov naèin mi ljenja, i njegov i moj stav (oba p
odjednako patetièna, oba podjednako la na). Vidio sam kako se nad na im sukobom, koji
je za mene jo uvijek bio suvremen i iv, zatvaraju pomirujuæe vode vremena koje, kako
je poznato, znaju izbrisati razlike izmeðu èitavih epoha, a o beznaèajnim pojedincima
da ne govorimo. Ali ja sam se zubima i noktima suprotstavljao pomirenju koje je
nudilo samo vri-
je malo nedostajalo pa da svojim mesijanstvom ne uni timo svijet. Mo da æe ga oni svoj
om sebièno æu spasiti.
10
Kako je to moguæe? Kralj! Uspravna figura na konju obavijena raznobojnim trakama!
Koliko puta sam ga vidio i koliko puta ma tao o njemu! Moji najintimniji snovi! Sa
d su se pretvorili u stvarnost i sva intimnost je nestala. Sad je to samo arena l
ièinka u kojoj ne znam to se krije. A èega ima istinski intimnog u ovom svijetu realn
osti ako to nije moj kralj ?
Moj sin. Èovjek koji mi je najbli i. Stojim pred njim i ne znam je li to on ili nije
. to onda znam, ako to ne znam? U to mogu biti siguran na ovom svijetu ako ni tu z
a mene nema sigurnosti?
11
Dok se Zemanek prepu tao hvalospjevima na raèun mlade generacije, promatrao sam gosp
oðicu Bro ovu i s tugom do ao do uvjerenja da je to lijepa i simpatièna djevojka; u meni
je rasla zavist to mi ne pripada. I la je pored Zemaneka, neprestano govoreæi, svaki
èas ga hvatala za ruku, obraæala mu se s povjerenjem i ja sam postajao svjestan (ka
o to mi se iz godine u godinu sve èe æe dogaða) da od Lucijinih vremena nisam imao djevoj
ku koju
bih volio i koju bih po tivao. ivot mi se rugao kad me je podsjeæao na moj ivotni neus
pjeh upravo likom ljubavnice ovog èovjeka, kojeg sam juèer pobjeðivao u grotesknom sek
sualnom okr aju.
to mi se vi e gospoðica Bro ova sviðala, to sam se vi e uvjeravao da potpuno pripada svojo
generaciji za koju ja i moji vr njaci predstavljamo samo jednu amorfnu masu, za k
oju svi govorimo istim nerazumljivim dijalektom, svi smo deformirani pre-politiz
iranim mi ljenjem, istim bojaznima (koje se manifestiraju kao kukavièluk ili strah),
istim èudnim do ivljajima iz nekih mraènih i njima dalekih vremena. Za njih vi e nije v
rijedno truda razlikovati tko je od nas navaljivao na to doba teret, a tko je na
stojao da taj teret vlastitim rukama ukloni. To za njih nije interesantno jer da
nas povijest uklanja te terete sama i bez nas (da, zaista, njima se samo èini bez
nas, ali zar je uopæe va no da li s nama ili bez nas, kad ih uklanja sigurno ne za n
as, nego upravo za njih!).
U tom sam trenutku iznenada shvatio da sliènost izmeðu mene i Zemaneka nije samo u t
ome to je Zemanek promijenio svoje nazore i tako se pribli io meni, nego da je mnog
o dublja i obuhvaæa u cjelini na e sudbine: pogled gospoðice Bro ove i njenih vr njaka èini
nas sliènim i u onome u èemu smo bili ogorèeni protivnici. Odjednom sam spoznao da, ka
da bih bio prisiljen (opirao bih se tome!) da pred gospoðicom Bro ovom prièam kako sam
iskljuèen iz Partije, da bi njoj to sve zvuèalo previ e literarno (ah, da, tema veæ tol
iko puta opisana u lo im romanima!) i da bismo joj u èitavoj toj prièi bili podjednako
odvratni i ja i Zemanek, i moj i njegov naèin mi ljenja, i njegov i moj stav (oba p
odjednako patetièna, oba podjednako la na). Vidio sam kako se nad na im sukobom, koji
je za mene jo uvijek bio suvremen i iv, zatvaraju pomirujuæe vode vremena koje, kako
je poznato, znaju izbrisati razlike izmeðu èitavih epoha, a o beznaèajnim pojedincima
da ne govorimo. Ali ja sam se zubima i noktima suprotstavljao pomirenju koje je
nudilo samo vri-
jeme; ta ne ivim u vjeènosti, usidren sam u svojih trideset sedam godina ivota i neæu
da se od njih odvajam (kao to se odvojio Zemanek kad se tako brzo pokorio mentali
tetu mlaðih), ne, neæu da zbacim sa sebe svoju sudbinu, neæu da se odvojim od svojih t
rideset sedam godina, iako predstavljaju tako beznaèajan i prolazan odsjeèak vremena
, koji veæ pada u zaborav, koji je veæ zaboravljen.
A ako se Zemanek povjerljivo nagne prema meni i poène da govori o onome to je bilo,
da tra i pomirenje, odbit æu ga; da, odbit æu to pomirenje, makar ga zagovarala i gos
poðica Bro ova zajedno sa svim njenim vr njacima, pa i samim vremenom.
12
Umor. Odjednom mi je do lo da nad svim tim odmahnem rukom. Da odem i prestanem se
brinuti za sve. Neæu vi e da ivim u ovom svijetu materijalnih stvari, koje ne razumij
em i koje me varaju. Postoji i drugi svijet. Svijet u kojem sam kod kuæe i koji sh
vaæam. Ondje je cesta, ipkov grm, ondje su dezerter, sviraè skitnica i majka.
Onda sam se ipak svladao. Moram. Moram dovesti do kraja taj moj sukob sa svijeto
m materijalnih stvari. Moram sagledati dno svih svojih gre aka i zavaravanja.
Treba li nekoga da upitam? Jahaèe iz konjice? Treba li da dopustim da mi se svi sm
iju? Sjetio sam se dana njeg jutra. Oblaèenja kralja. I odmah sam znao kamo treba da
poðem.
13
Imamo kralja èestitog, al' siromaha, izvikivali su jahaèi opet nekoliko kuæa dalje, a
mi smo i li za njima. Trakama bogato okiæene konjske sapi, plave, ru ièaste, zelene i lj
ubièaste, poskakivale su pred nama, a Zemanek je odjednom pokazao u njihovu smjeru
i rekao: Eno Helene! Pogledao sam kamo je pokazivao, ali vidio sam samo arena ti
jela konja. Zemanek mi je ponovo pokazao: Ondje. Ugledao sam je napola zaklonjen
u iza jednog konja i smjesta osjetio kako crvenim: naèin na koji mi ju je Zemanek
pokazao (nije rekao »moja supruga«, nego »Helena«) bio je dokaz da zna da je poznajem.
Helena je stajala na rubu ploènika dr eæi u ispru enoj ruci mikrofon; od mikrofona je vo
dio provodnik do magnetofona koji je preko ramena nosio neki mladiæ u vjetrovci i
trapericama, sa slu alicama na u ima. Zastali smo nedaleko od njih. Zemanek je (bez
ikakva razloga i sasvim le erno) rekao kako je Helena izvanredna ena, kako ne samo
da jo uvijek odlièno izgleda nego je i izuzetno sposobna, i kako se uopæe ne èudi to se
meðusobno razumijemo.
Osjeæao sam vrelinu svojih obraza: Zemanek svoju primjedbu nije izgovorio agresivn
o, izgovorio ju je, naprotiv, vrlo prijaznim tonom, a o tome kakva je stvarna si
tuacija sasvim mi je jasno govorio i pogled gospoðice Bro ove, koja me je promatrala
znaèajno i s osmijehom, kao da uporno eli izraziti svoju informiranost i simpatije
, ako ne i svoje savezni tvo.
Zemanek je nastavio s le ernim primjedbama o svojoj supruzi i poku avao da mi da do
znanja (indirektno i kroz aluzije) kako sve zna, ali kako smatra da je sve u sav
r enom redu, jer se sasvim liberalno odnosi prema Heleninu privatnom ivotu; da bi s
vojim rijeèima dao bezbri nost i lakoæu, pokazao je
mladiæa koji je nosio magnetofon, i rekao kako je taj momak (koji s tim slu alicama
na u ima izgleda kao neki veliki kukac) veæ dvije godine opasno zaljubljen u Helenu
i kako treba da pripazim na njega. Gospoðica Bro ova se nasmijala i upitala koliko j
e tada uopæe imao godina. Zemanek je rekao sedamnaest i da je to dovoljna starost
da èovjek bude zaljubljen. Onda je u ali rekao kako Helena nije plijen za zeèiæe i kako
je uopæe po tena ena, ali da takvi djeèaci to imaju manje uspjeha postaju sve pomamniji
 i sigurno nisu bezopasni. Gospoðica Bro ova je (u duhu bezbri ne konverzacije) izjavi
la kako bih ja s tim djeèakom sigurno znao izaæi na kraj.
Ne znam, ne znam rekao je Zemanek osmjehujuæi se.
Nemoj zaboraviti da sam radio u rudniku. Od tog vremena imam mi ice htio sam i ja
ne to beznaèajno dobaciti i uopæe mi nije palo na pamet da sam tom napomenom prekoraèio
granice alji-vosti konverzacije.
Radili ste u rudniku? upitala je gospoðica Bro ova.
Ovi dvadesetogodi nji mladiæi dr ao se Zemanek neumoljivo svoje teme vrlo su opasni
ada su u klapi i u stanju su da gadno udese èovjeka koji im se ne sviða.
A koliko dugo? pitala je gospoðica Bro ova.
Pet godina odgovorio sam.
A kada?
Jo prije devet godina.
To je bilo davno, od tada su vam mi ice sigurno splasnule rekla je eleæi da prijatel
jskom razgovoru prilo i i jednu vlastitu alu. Ja sam, meðutim, u tom trenutku zaista
pomislio na svoje mi ice i na to kako mi uopæe nisu splasnule, da sam, naprotiv, jo u
vijek u izvrsnoj kondiciji i da bih plavokosog mu karca s kojim ovdje vodim razgov
or mogao premlatiti na sve moguæe naèine i to je najva nije i naj alosnije da mi za vr
e starog duga nije preostalo ni ta osim tih mi ica.
302 ...
Ponovo sam zamislio kako mi se Zemanek ovi-jalno i s osmijehom obraæa i predla e da z
aboravimo sve to je bilo meðu nama; osjetio sam da bih bio doveden u bezizlazan pol
o aj: u prilog Zemanekove molbe za opro tenje govori sada ne samo to to je promijenio
nazore, ne samo vrijeme i njegova ptièja perspektiva, ne samo gospoðica Bro ova sa sv
ojim vr njacima, nego i Helena (da, sada su svi uz njega, a protiv mene!), jer ako
Zemanek opra ta meni preljub, obavezuje me da i ja njemu oprostim.
Kada sam (u svojim mislima) ugledao to njegovo ucjenjivaèko lice, sigurno u svoje
moæne saveznike, obuzela me je takva elja da ga udarim da sam se veæ zaista vidio kak
o ga mlatim. Svuda naokolo motali su se buèni jahaèi, sunce je bilo prekrasne zlatne
boje, gospoðica Bro ova je ne to prièala, a ja sam pred sobom vidio krv kako mu teèe niz
lice.
Da, tako je bilo u ma ti; ali to æu uèiniti u stvarnosti, kad me zamoli da mu oprostim?
S u asom sam postao svjestan da neæu uraditi ni ta.
U meðuvremenu pribli ili smo se Heleni i njenu tehnièaru koji je upravo skidao slu alice
s u iju. Vi ste se veæ upoznali? rekla je Helena zaèuðeno kad me je ugledala sa Zemane
om.
Mi se odavno poznajemo rekao je Zemanek.
Kako to? zaèudila se.
Poznajemo se jo iz studentskih dana, studirali smo na istom fakultetu rekao je Z
emanek, a meni se uèinilo da je to jedan od posljednjih rao-stiæa preko kojih me vod
i do onog jezivog mjesta (sliènog gubili tu) na kojem æe me zamoliti za opro tenje.
Bo e, kakva sluèajnost rekla je Helena.
Tako je to na ovom svijetu rekao je tehnièar da bi nam dao do znanja kako i on po
stoji.
Vas dvojicu nisam predstavila sjetila se Helena i rekla mi: Ovo je Jindra. Jin
dra Kadleèka.
Rukovao sam se s Jindrom (neuglednim pjegavim djeèakom), a Zemanek je rekao Heleni
: Gospoðica Bro ova i ja mislili smo da te povezemo sa
.........,.............. 303
sobom, ali shvaæam da ti to ne bi odgovaralo, da eli putovati s Ludvikom ...
Vi æete s nama? upitao me je djeèak u trapericama i zaista mi se uèinilo da ne pita n
aroèito prijateljski.
Jesi li ovdje s kolima? upitao me je Ze-manek.
Nemam kola odgovorio sam.
Onda æe poæi s njima, udobno i u najboljem dru tvu rekao je.
Ali ja vozim sto trideset! Da se ne upla ite! rekao je djeèak u trapericama.
Jindra! podviknula je Helena.
Mogao bi i s nama rekao je Zemanek ali mislim da æe novoj prijateljici dati predno
st pred starim prijateljem. Nazvao me je le erno i kao uzgred prijateljem, te sam
bio siguran da je sramno pomirenje jo samo korak od nas. Zemanek je, uostalom, na
kon ovog na trenutak za utio kao da oklijeva, i èinilo se da æe me za koji èas pozvati u
stranu da porazgovaramo u èetiri oka (oborio sam glavu, kao da je spu tam pod sjeki
ru), ali prevario sam se. Zemanek je pogledao na sat i rekao: Zapravo nemamo vi e
mnogo vremena, jer treba da budemo prije pet u Pragu. Pa ni ta, moramo se rastati.
Zdravo, Helena. Pru io je ruku Heleni, zatim rekao »zdravo« meni i tehnièaru i rukovao
se sa svima. Gospoðica Bro ova se takoðer pozdravila sa svima i uhvatila Zemaneka pod
ruku. Onda su oti li.
Oti li su. Nisam mogao odvojiti pogled od njih: Zemanek je koraèao uspravljen, ponos
no (pobjednièki) uzdignute plave glave, a crnka je lebdjela pored njega; bila je i
s leða lijepa, hodala je lako, sviðala mi se; sviðala mi se toliko da je to gotovo bo
ljelo, jer je njena ljepota bila tako ledena ravnodu na prema meni, jednako kao to
je prema meni bio ravnodu an Zemanek (njegova srdaènost, govor-ljivost, sjeæanje i sav
jest), kao to je prema meni bila ravnodu na èitava moja pro lost s kojom sam bio ugovor
io sastanak u rodnom gradu da joj se
osvetim, a koja je tu pored mene pro la sasvim nezainteresirano, kao da me uopæe ne
poznaje.
Gu io sam se od poni enja i stida. Nisam elio ni ta osim da nestanem, da budem sam i iz
bri em iz sjeæanja èitav ovaj prljavi i gadni do ivljaj, ovu glupu alu, da izbri em Helenu
i Zemaneka, da izbri em prekjuèera nji, juèera nji i dana nji dan, da izbri em, izbri em, d
ostane ni traga ni od èega. Neæete se ljutiti ako drugarici redaktorici ka em nekoliko
rijeèi u èetiri oka? upitao sam tehnièara.
Odveo sam Helenu u stranu; htjela je da mi ne to objasni, govorila je ne to o Zemane
ku i njegovoj f raj lici, smeteno se isprièavala kako je navodno morala sve da mu
ka e; mene, meðutim, u tom trenutku nije vi e ni ta interesiralo; bio sam sav ispunjen s
amo jednom eljom da nestanem, da odem daleko, daleko odavde i od èitave ove prièe; da
iza svega stavim taèku. Znao sam da Helenu vi e ne smijem zavaravati; ona se nièim ni
je ogrije ila o mene, a ja sam postupao nisko jer sam je bio pretvorio u obiènu stva
r, u kamen koji sam htio (a nisam znao) baciti na nekog drugog. Gu io me je smije ni
neuspjeh moje osvete i niskost vlastitih postupaka, i donio sam odluku da svemu
uèinim kraj bar sada, kasno dodu e, ali ipak prije nego to bude vi e nego kasno. Nisam
ipak mogao ni ta da joj obja njavam; ne samo zato to bih je istinom povrijedio, nego
i zato to te ko da bi me uopæe shvatila. Zato sam se odluèio za jednostavno izno enje èin
enica: nekoliko puta sam joj ponovio da je ovo na posljednji sastanak, da se vi e n
eæemo viðati, da je ne volim i da to mora shvatiti.
Bilo je mnogo gore nego to sam predviðao. Helena je problijedjela, stresla se, nije
htjela da mi vjeruje, nije htjela da me pusti; pro ivio sam pravo muèenje dok mi ko
naèno nije uspjelo da se oslobodim i odem.
20 Sal*.
305
14
Svuda naokolo bili su konji i vrpce, a ja sam ostala da stojim i dugo sam tako s
tajala, onda mi je pri ao Jindra, uhvatio me za ruku, stegao je i upitao to vam je,
to vam je, a ja sam ruku ostavila u njegovoj i odgovorila ni ta, Jindra, nije mi n
i ta, to bi mi bilo, glas mi je zvuèao nekako tuðe, visoko, i nastavila sam da mu neobièn
o u urbano obja njavam to sve treba da snimimo, izvikivanje imamo, imamo dva razgovor
a, sad treba da jo dam komentar, tako sam govorila o stvarima na koje uopæe nisam b
ila u stanju misliti, a on je bez rijeèi stajao kraj mene i drobio mi aku.
Jo nikad me, zapravo, nije dodirnuo, uvijek je bio pla ljiv, ali svi su znali da je
u mene zaljubljen, a sad je stajao pored mene, mrvio mi ruku, a ja sam naklapal
a o programu koji smo pripremali uopæe ne misleæi na njega, mislila sam na Ludvika a
i na to, èudno kako mi je to bljesnulo kroz glavu, kako sad izgledam pred Jindrom
, da ne izgledam ru no tako uzrujana, nadam se da ne izgledam, nisam plakala, samo
sam uzbuðena, vi e ni ta ...
Zna to, Jindra, ostavi me sada na trenutak samu, poæi æu da napi em taj komentar i odmah
æemo ga snimiti, on me jo nekoliko trenutaka dr ao za ruku i nje no pitao to vam je, He
lena, to vam je, ali ja sam mu se otrgla i oti la u Narodni odbor, gdje su nam ustu
pili jednu prostoriju, oti la sam tamo, konaèno sam bila sama, soba je bila prazna,
sru ila sam se na stolicu, spustila glavu na stol i nekoliko trenutaka ostala tako
. U asno me je boljela glava. Otvorila sam torbicu da potra im tablete, uopæe ne znam
za to sam je otvarala kad sam dobro znala da nikakvih tableta nemam uza se, onda s
am se sjetila kako Jindra uvijek nosi sa sobom razne lijekove, na vje alici je vis
io njegov radni ogrtaè, gurnula sam ruku u jedan d ep i, zaista, na la sam jednu okrug
lu kutijicu, da, neki lijek protiv glavo-
306 .........,_............__
bolje, zubobolje, protiv i ijasa i upale trigeminusa, protiv du evnih bolova ne djel
uje, ali æe bar mojoj glavi èiniti dobro.
Oti la sam do umivaonika u kutu susjedne prostorije, natoèila vode u èa icu od senfa i p
opila dvije tablete. Dvije æe biti dosta, to æe mi mo da pomoæi, ta Algena mi, dodu e, neæe
ubla iti bol u du i osim da progutam sve pilule iz kutije jer je, to sam znala, Alge
na u veæim kolièinama otrov, Jindrina je kutija gotovo puna, mo da bi to bilo dovoljno
.
To je bila samo ideja, pomisao, ali ta mi se pomisao neprestano vraæala, morala sa
m misliti na to za to uopæe ivim, kakvog ima smisla da dalje ivim, ali to, zapravo, ni
je istina, nisam pomi ljala ni na to slièno, u tim trenucima uopæe nisam mnogo razmi ljal
a, samo sam zamislila kako bi bilo da ne ivim i od toga me je iznenada obuzela ne
ka slatka toplina, tako èudno slatka toplina da mi je odjednom do lo da se smijem, i
valjda sam zaista i poèela da se smijem.
Stavila sam na jezik jo jednu tabletu, uopæe nisam bila odluèila da se otrujem, samo
sam stezala kutiju u ruci i govorila sama sebi »evo dr im u ruci svoju smrt«, bila sam
opèinjena tom jednostavno æu, osjeæala sam se kao da se korak po korak pribli avam duboko
j provaliji, ne mo da da u nju skoèim, nego samo da pogledam u dubinu. Natoèila sam vo
de u èa u, progutala tabletu i opet oti la u na u prostoriju, prozor je bio otvoren i jo
uvijek je iz daljine dopiralo Èujte! Èujte! Domaæi i stranci! isprekidano bukom automo
bila, surovih kamiona, surovih motocikla, motocikla koji zaglu uju sve to je lijepo
na svijetu, sve u to sam vjerovala i za to sam ivjela, ta tutnjava bila je nepodno
siva, a ne-podnosiva je bila i bespomoæna slabost glasova najavljivaèa, i zato sam z
atvorila prozor i ponovo osjetila onaj dugi, neprestani bol u du i.
U toku èitavog ivota Pavel mi nije nanio toliko zla kao ti, Ludvik, kao ti u toku j
edne jedine minute. Pavelu opra tam, razumijem ga, njegov se plamen brzo gasi, mor
a vjeèito da tra i novu hranu i nove
50*
gledaoce, novu publiku, nanosio mi je bol, ali sada, kroz ove svje e rane, vidim g
a bez zlobe i materinski, fanfaron, komedijant, smije an mi je njegov dugogodi nji n
apor da se izvuèe iz mog zagrljaja, ah, idi Pavel, idi, razumijem te, ali tebe, Lu
dvik, ne razumijem, ti si k meni do ao pod krinkom, do ao si da me uskrsne i uskrsnut
u uni ti , tebe, samo tebe proklinjem, proklinjem i istovremeno molim da se vrati , da
doðe i smiluje se.
Gospode bo e, mo da je to samo neki stra an nesporazum, mo da ti je Pavel ne to rekao dok
ste bili sami, to ja znam, pitala sam te, preklinjala sam te da mi objasni za to me
vi e ne voli , nisam htjela da te pustim, èetiri puta sam te zadr ala, ali ti nisi htio
ni ta da èuje , samo si govorio da je kraj, kraj, definitivno kraj, neopozivo kraj, pa
dobro, kraj, slo ila sam se konaèno visokim glasom, nekim èudnim sopranom, kao da gov
ori netko drugi, neka djevojèica prije puberteta, rekla sam tim visokim glasom pa e
lim ti sretan put, smije no je to, uopæe ne znam za to sam ti po eljela sretan put, ali
nekako mi se samo nametalo, elim ti sretan put, pa elim ti sretan put...
Mo da uopæe ne zna koliko te volim, sigurno ne zna koliko te volim, mo da misli da sam n
prosto udata ena koja tra i avanture, a uopæe ne sluti da si moja sudbina, ivot, sve. M
o da æe me naæi ovdje kako le im pokrivena bijelom plahtom i onda æe shvatiti da si ubio
najdragocjenije to si imao u ivotu... ili æe doæi, bo e moj, a ja æu jo biti iva i jo
e spasi , kleèat æe pored mene na koljenima i plakat æe , a ja æu te milovati po ruci, po
i i oprostit æu ti, sve æu ti oprostiti ...
^ 1DR ,;..
15
Nije se zaista moglo uèiniti ni ta drugo, morao sam prekinuti taj odvratni dogaðaj, tu
lo u alu koja se nije zadovoljavala sama sobom, nego se èudovi no umno avala u stalno no
ve i nove glupe ale, htio sam izbrisati èitav ovaj dan do kojeg je do lo mojom nemarn
o æu, samo zato to sam se ujutro kasno probudio i nisam mogao otputovati, a htio sam
izbrisati i sve ono to je dovelo do ovog dana, svo ono glupo osvajanje Helene koj
e je takoðer poèivalo na pogre noj procjeni.
urio sam se kao da za sobom èujem Helenine korake, i pomislio sam: èak i kad bi bilo
moguæe da izbri em tih nekoliko suvi nih dana iz svog ivota, zar bi to ne to pomoglo kad
je èitav moj ivot zasnovan na gre ci, na jednoj glupoj ali napisanoj na razglednici, n
a jednom sluèaju, jednoj besmislici? Osjetio sam u as to su stvari nastale gre kom jedn
ako realne kao i one nastale s pravom i nu no.
Kako bih volio da mogu opozvati svoju ivotnu povijest! Ali kakvom bih je snagom m
ogao opozvati kad gre ke iz kojih je iznikla nisu bile samo moje gre ke? Jer tko se
onda prevario kad je glupa ala na mojoj razglednici shvaæena ozbiljno? Tko se preva
rio kad je Aleksejev otac (danas, uostalom, veæ odavno rehabilitiran, ali zato ni ta
manje mrtav) bio uhap en i osuðen? To su bile gre ke tako èeste i tako uobièajene da se n
e mogu nazvati izuzecima ili »nedostacima« poretka stvari, nego su upravo one èinile p
oredak stvari. Tko se, dakle, onda varao? Sama povijest? Bo anska, razumna? Ali za t
o bi to trebalo da budu njene gre ke? To tako izgleda samo mom obiènom ljudskom razu
mu, ali ako povijest zaista ima neki vlastiti razum, za to bi to morao biti razum
koji te i za pravdom, razum dostupan ljudskom shvaæanju, razum uèiteljski ozbiljan? A t
o ako se povijest ali? I tada sam postao svjestan kako je beznadno poku avati opozv
ati vlastitu alu kad
ina
sam èitav, zajedno sa svojim ivotom, zahvaæen mnogo sveobuhvatnijom (za mene nesagled
ivom) i naprosto neopozivom alom.
Na trgu (veæ tihom, jer je kraljevska konjica ja-hala kroz drugi kraj mjesta) ugle
dao sam veliku, na jedan zid naslonjenu ploèu na kojoj je crvenim slovima bilo nap
isano da æe danas, u èetiri poslije podne, u vrtnom restoranu koncertirati narodna k
apela. Pored ploèe vodila su vrata u gostionicu, i kako mi je do odlaska autobusa
ostalo jo gotovo dva sata i bilo je vrijeme ruèku, u ao sam unutra.
16
Tako sam stra no eljela priæi jo korak bli e toj provaliji, htjela sam se nagnuti preko
ograde i pogledati u dubinu kao da taj pogled treba da mi donese utjehu i smiren
je, kao da bismo se ondje dolje, bar ondje dolje, ako ne na drugom mjestu, kao d
a bismo se ondje dolje, na dnu ponora, opet mogli naæi i biti zajedno, bez nespora
zuma, bez zlih ljudi, bez starosti, bez tuge i zauvijek... Ponovo sam oti la u dru
gu sobu, veæ sam bila popila èetiri tablete, to nije ni ta, to je jo daleko od ruba pon
ora, jo ni ogradu nisam dosegla. Istresla sam na dlan sve preostale tablete. Onda
sam èula kako na hodniku netko otvara vrata, upla ila sam se, ubacila tablete u ust
a i brzo ih gutala, bio je to prevelik zalogaj, osjeæala sam kako mi bolno grebe g
rlo, iako sam ga zalijevala vodom koliko sam mogla.
Bio je to Jindra, upitao je kako mi ide posao, a ja sam se odjednom potpuno prom
ijenila, napustila me je zbunjenost, nestao je onaj tuði visoki glas, bila sam svj
esna i odluèna. Molim te, Jindra, dobro
je to si do ao, htjela bih ne to da te zamolim. Pocrvenio je, rekao da æe za mene uvije
k uèiniti sve i da mu je drago to se dobro osjeæam. Da, dobro mi je, samo trenutak pr
ièekaj, hoæu ne to napisati, pa sam sjela, uzela papir i pisala. Ludvik, najdra i moj, v
oljela sam te èitavom du om i tijelom i moja du a i moje tijelo nemaju vi e za to da ive.
pra tam se s tobom, volim te, zbogom, Helena. Nisam ni proèitala to sam napisala, Jin
dra je sjedio nasuprot meni, gledao me i nije znao to pi em, brzo sam savila papir
i htjela sam da ga zatvorim u omotnicu, omotnice nigdje nije bilo, molim te, Jin
dra, da nema sluèajno omotnicu?
Jindra je mirno pri ao ormaru, otvorio ga i poèeo prekopavati po njemu, u nekoj drug
oj situaciji opo-menula bih ga da ne kopa po tuðim stvarima, ali sad mi je brzo, s
amo brzo bila potrebna omotnica, pru io mi je, na omotnici je bilo zaglavlje Mjesn
og narodnog odbora, slo ila sam u nju pismo, zalijepila i adresirala samo: Ludvik
Jahn, molim te, Jindra, sjeæa li se onog èovjeka koji je s nama stajao kad smo razgov
arali s mojim mu em i onom gospoðicom, da, onaj crnokosi, ja moram ostati ovdje, a t
rebalo bi da ga ti nekako pronaðe i da mu ovo.
Ponovo me je uhvatio za ruku, jadnik, to li je mislio, kako li je protumaèio moju u
zrujanost, ni u snu mu ne bi moglo pasti na pamet o èemu se radi, samo je osjeæao da
se sa mnom dogaða ne to zlo, opet me je uhvatio za ruku, to me je odjednom u asno ra al
ostilo, a on se nagnuo prema meni, zagrlio me i pritisnuo svoja usta na moja, ht
jela sam da se branim, ali on me je èvrsto dr ao i kroz glavu mi je proletjela misao
da je to posljednji mu karac kojeg ljubim, da je to moj posljednji poljubac, i od
jednom me je obuzelo pravo ludilo, zagrlila sam ga, privukla ga sebi, razmakla u
sne i osjetila njegov jezik na svom jeziku, a njegove ruke na svom tijelu, spopa
o me je u tom trenutku vrtoglavi osjeæaj da sam sad zapravo potpuno slobodna i da
ni ta vi e nije va no jer su me svi napustili, moj se svijet sru-
71 1
io i zato sam sasvim slobodna i mogu èiniti to mi je volja, slobodna sam kao ona dje
vojka koju smo izbacili iz ustanove, od nje se ni po èemu ne razlikujem, moj je sv
ijet razbijen i vi e ga nikad neæu slijepiti, nemam za to da budem vjerna, niti kome d
a budem vjerna, sad sam sasvim slobodna kao ona tehnièarka, ona kurvica to je svake
noæi spavala u drugom krevetu, kad bih nastavila da ivim, i ja bih bila svake noæi u
drugom krevetu, osjeæala sam Jin-drin jezik meðu usnama, slobodna sam, znala sam da
mogu da ga uzmem, htjela sam da ga uzmem, bilo gdje da ga uzmem, makar ovdje na
stolu ili na golom drvenom podu, odmah, brzo, sada, voljeti se posljednji put,
voljeti se pred kraj, ali tada je Jin-dra ustao, ponosno se nasmijao i rekao da
ide i da æe se brzo vratiti.
17
Kroz malu prostoriju sa pet- est stolova, ispunjenu gustim dimom i prepunu ljudi,
jurio je konobar noseæi u ispru enoj ruci veliki pladanj s èitavim brdom tanjura na ko
jima sam razaznao odreske s krumpirovom salatom (vjerojatno jedino nedjeljno jel
o) i, probijajuæi se odluèno izmeðu ljudi i stolova, istrèao iz prostorije u hodnik. Po ao
sam za njim i ustanovio da na kraju hodnika otvorena vrata vode u vrt u kojem s
e takoðer poslu uje ruèak. Otraga, ispod lipe, bio je slobodan stol; sjeo sam.
Iz daljine je, preko seoskih krovova, dopiralo potresno Èujte! Èujte!, tako daleko d
a je ovdje, u vrtu gostionice okru enom zidovima kuæa, odzvanjalo gotovo nestvarno.
Ta prividna nestvarnost u meni je probudila misao da sve oko mene uopæe
312 ..........
nije sada njost, nego samo pro lost, petnaest, dvadeset godina stara pro lost, da je Èuj
te! Èujte! pro lost, da je Lucija pro lost, Zemanek pro lost, a da je Helena bila samo k
amen koji sam htio baciti na tu pro lost; èitava ova tri dana bila su samo kazali te s
jenka.
to? Samo ova tri dana? Èitav moj ivot, èini mi se, bio je uvijek pun sjena i sada njost
je u njemu vjerojatno zauzimala sasvim neva no mjesto. Zami ljam pokretne stepenice
(to je vrijeme), a na njima èovjeka (to sam ja) koji trèi suprotno smjeru kretanja s
tepenica; stepenice se, meðutim, kreæu br e nego ja i zato me polako odnose od cilja p
rema kojem sam krenuo; taj cilj (èudan cilj koji se nalazi otraga!) jest pro lost po
litièkih procesa, pro lost dvorana u kojima se podi u ruke, pro lost straha, pro lost crni
h vojnika i Lucije, pro lost koja me je uklela, pro lost koju hoæu odgonetnuti, razmot
ati, rasplesti, koja me spreèava da ivim kao èovjek, to jest okrenut naprijed. A uz t
o ta je pro lost iz dana u dan sve udaljenija (jer se stepenice kreæu br e nego ja) i
zato sve nerje ivi ja i nerazmrsivi ja, tako da trèim (s pogledom okrenutim pro losti
i neza-dovoljenim osjeæajem za pravdu) potpuno uzaludnu, mrtvu trku.
U svemu tome najva niji lanac, kojim bih se htio povezati s pro lo æu koja me hipnotizir
a jest osveta, samo to je osveta, kako sam se upravo ovih dana uvjerio, uzaludna,
kao to je uzaludna èitava ta moja trka natrag. Da, onda kada je Zemanek èitao u pred
avaonici fakulteta Fuèikovu »Reporta u s vje ala«, onda je trebalo da mu priðem i opalim mu
zau nicu, samo tada. Odlaganjem osveta se pretvara u ne to varljivo, u osobnu religi
ju, u mit koji se iz dana u dan sve vi e odvaja od ljudi na koje se odnosi, jer u
mitu osvete oni ostaju kakvi su bili, a u stvarnosti (stepeni te se neprestano kreæe
) odavno su se pretvorili u ne to drugo. Danas pred drugim Zemanekom stoji drugi J
ahn i udarac koji mu je ostao du an ne mo e se uskrsnuti, rekonstruirati, definitivn
o je izgubljen, i da sam udario sada, nakon
313
toliko godina, moj bi udarac bio potpuno neshvatljiv, a kao neshvatljiv dobio bi
sasvim nova, tuða, neplanirana znaèenja, postao bi ne to drugo nego to sam zamislio, m
ogao bi da se okrene u svim moguæim smjerovima a da ja to ne mogu kontrolirati, jo
manje opravdati.
Rezao sam na tanjuru veliku plohu pr enog odreska i ponovo mi je do u iju doprlo Èujte
! Èujte!, slabo i èe njivo preko seoskih krovova; zamislio sam maskiranog kralja i nje
govu konjicu i srce mi se steglo nad nerazumljivo æu ljudskih postupaka.
Veæ mnogo stoljeæa ja u ovako kao danas po moravskim selima mladiæi s èudnom porukom koje
rijeèi, pisane nerazumljivim jezikom, interpretiraju s potresnom vjerno æu a da ih uopæe
 ne razumiju. Neki ljudi u davna vremena sigurno su htjeli ne to va no reæi; oni danas
kroz svoje potomke o ivljavaju kao gluhonijemi govornici to govore publici prekras
nim, ali neshvatljivim pokretima. Njihova poruka neæe nikad biti de ifrirana, ne sam
o zbog toga to ne postoji kljuè ifre veæ i zato to ljudi nemaju strpljenja da je slu aju
u vrijeme kada nepregledan broj novih i starih poruka nadglasavaju jedna drugu t
ako prodorno da njihov smisao postaje neuhvatljiv. Veæ danas povijest predstavlja
tanku nit zapamæenog razapetu nad oceanom zaboravljenog, ali vrijeme ide i doæi æe dob
a kada stag-nirajuæe pamæenje pojedinca neæe vi e moæi apsorbirati ni to; iz sjeæanja æe ta
ispadati èitava stoljeæa i mileniji, stoljeæa slikarstva i glazbe, stoljeæa otkriæa, bitak
a, knjiga, i to neæe biti dobro, jer æe èovjek izgubiti predod bu o samom sebi, a njegov
a povijest, neshvatljiva, neobuhvatljiva, stisnut æe se u nekoliko shematskih skraæe
nica li enih smisla. Tisuæe gluhonijemih kraljevskih konjica izjahat æe u susret tim d
alekim ljudima noseæi tu ne i nerazumljive poruke, a nitko neæe imati vremena da ih sa
slu a.
Sjedio sam u kutu vrtnog restorana nad praznim tanjurom, pojeo sam odrezak ni sa
m ne znam kako i razmi ljao o tome kako sam i ja (veæ sada, sada!) obuhvaæen tim neizb
je nim i beskonaènim zaborav-
314
ljanjem. Do ao je konobar, uzeo tanjur, mahnuo ubrusom uklanjajuæi sa stolnjaka neko
liko mrvica i urno oti ao k drugom stolu. Bilo mi je ao dana njeg dana, ne samo zato to
je pro ao uzalud nego to ni ta uzaludnost neæe ostati od njega, to æe biti zaboravljen
zajedno s ovim stolom, s ovom muhom koja mi zuji oko glave, s ovim utim prahom ko
ji pada na stolnjak s rascvjetale lipe, s ovom sporom i lo om poslugom tako karakt
eristiènom za trenutno stanje dru tva u kome ivim, to æe i ovo dru tvo biti zaboravljeno
to æe mnogo prije biti zaboravljene njegove gre ke, la i i nepravde koje su me muèile i
erale i koje sam uzalud poku avao ispravljati, ka njavati i neutralizirati, uzalud,
jer sve to se dogodilo dogodilo se i ne mo e se poni titi.
Da, tako je to: veæina se ljudi zavarava dvostrukim pogre nim uvjerenjem vjeruje u v
jeèito sjeæanje (na ljude, stvari, djela, narode) i poni tavanje (djela, gre aka, grijeh
ova, nepravdi). Obje su vjere la ne. U stvarnosti je upravo suprotno: sve æe biti za
boravljeno i ni ta neæe biti poni teno. Ulogu iz-vr ioca tog poni tavanja (osvete i opra ta
ja) preuzima zaborav. Nitko ne mo e poni titi nepravde koje su uèinjene, ali sve nepra
vde bit æe zaboravljene.
Ponovo sam pa ljivo pogledao oko sebe, jer sam znao da æe biti zaboravljena lipa, st
ol, ljudi za stolom, konobar (umoran nakon podnevne gu ve) i ova krèma, s ulice nepr
ivlaèna, a sa strane vrta sasvim ugodna, obrasla vinovom lozom. Gledao sam kroz ot
vorena vrata u hodnik u kojem je upravo nestajao konobar (umorno srce ovog veæ pra
znog i tihog kutka); tek to se tama zatvorila, za konobarom kroz vrata izi ao je dj
eèak u vjetrovci i trapericama. Stupio je u vrt i osvrnuo se, a onda me je ugledao
i krenuo prema meni. Tek nakon nekoliko sekundi postao sam svjestan da je to on
aj Helenin tehnièar.
Podnosim neugodne situacije kada zaljubljena, ali nevoljena ena prijeti svojim po
vratkom, i kad mi je djeèak pru io omotnicu (»Ovo vam alje go-
.......315,
spoða Zemanek!«), htio sam prije svega nekako odgoditi èitanje pisma. Pozvao sam ga da
sjedne sa mnom; poslu ao je (naslonio se laktom na stol i nabranog èela mirno pogle
dao u lipu kroz koju je probijalo sunce), a ja sam polo io omotnicu pred sebe na s
tol i upitao: elite li ne to popiti?
Slegnuo je ramenima; predlo io sam votku, ali je odbio jer vozi kola, dodav i neka j
a sebi slobodno naruèim ako mi se pije. Nije mi se uopæe pilo, ali kako je preda mno
m na stolu le ala omotnica koju nisam imao volje da otvaram, svaka druga aktivnost
bila mi je dobrodo la. Zato sam zamolio konobara, koji je upravo prolazio, neka m
i donese votku.
Znate li to to Helena eli od mene? upitao sam.
Kako bih mogao znati? Proèitajte pismo odgovorio je.
Ne to hitno? upitao sam.
Mislite da sam poruku najprije morao nauèiti napamet, za sluèaj da me netko napadne
? rekao je.
Uzeo sam omotnicu meðu prste (bila je to slu bena omotnica s od tampanim zaglavljem Mj
esnog narodnog odbora), a onda sam je opet spustio na stolnjak ispred sebe; ne z
najuæi to da ka em, rekao sam: teta to ne pijete.
Tu se radi i o va oj sigurnosti, rekao je. Shvatio sam aluziju, a i to da nije iz
govorena uzalud, nego da mladiæ eli iskoristiti prisutnost za mojim stolom kako bi
rije io pitanje povratka i ustanovio koliko ima nade da æe ostati nasamo s Helenom.
Bio je sasvim drag momak; na njegovu licu (sitnom, blijedom i pjegavom, s uzdi
gnutim nosom) moglo se èitati sve to se dogaðalo u njemu; to je lice bilo tako prozir
no mo da i zato to je imalo nepopravljive djeèje crte (rekao sam nepopravljive jer je
djetinjatost tih crta poèivala na njihovoj abnormalnoj finoæi; takve crte s godinam
a ne postaju nimalo mu evnije, tako da i staraèka lica djeluju kao ostarjela djeèja li
ca). Ovakva djetinjatost crta te ko da mo e radovati dvadesetogodi njeg
316
mladiæa jer ga u tim godinama diskvalificira, tako da mu ne preostaje drugo nego d
a ih svim raspolo ivim sredstvima skriva (kao to ih je skrivao nekad
ah, to vjeèito kazali te sjena! djeèak komandir u na oj kasarni): oblaèenjem (djeèakov
-trovka bila je iroka u ramenima, elegantna i dobro skrojena) i dr anjem (djeèak je i
stupio samouvjereno, malo grubo, a povremeno je demonstrirao i neku le ernu ravnod
u nost). U tom prikrivanju neprestano je, na alost, odavao sam sebe: crvenio je, ni
je dobro kontrolirao glas koji mu je u trenucima i najmanjeg uzbuðenja poèinjao poma
lo preskakati (to sam primijetio veæ prilikom prvog susreta), a nije vladao ni svo
jim oèima i mimikom (poku ao je, dodu e, da mi da do znanja kako je ravnodu an prema tom
e da li æu ili neæu putovati s njima u Prag, ali kad sam ga uvjerio da æu ostati ovdje
, oèi su mu primjetno zablistale).
Kada je nakon nekoliko trenutaka konobar donio na na stol gre kom ne jednu, nego dv
ije èa ice votke, djeèak je odmahnuo rukom i rekao konobaru neka je ne vraæa, da æe je on
ipak popiti. Neæu vas pustiti da pijete sami rekao je i podigao èa icu: Onda, u va e
avlje!
U va e! odgovorio sam i kucnuli smo se.
Zatim smo se upustili u razgovor i saznao sam da djeèak raèuna da æe krenuti za oko dv
a sata, jer Helena eli da snimljeni materijal obradi na licu mjesta, eventualno j
o i da snimi vlastiti komentar kako bi se sve zajedno moglo veæ sutra emitirati. Up
itao sam ga da li mu rad s Helenom odgovara. Ponovo je pocrvenio i odgovorio kak
o se Helena dobro razumije u stvari, ali da je pravi zmaj prema svojim suradnici
ma jer je spremna da uvijek radi prekovremeno, ne vodeæi raèuna o tome da li se drug
ima uri kuæi. Upitao sam ga da li se i njemu uri kuæi. Rekao je ne, jer njega sve to z
ajedno zabavlja. A onda je, koristeæi se time to sam sam prvi pitao za Helenu, neup
adljivo i kao uzgred upitao:
Odakle se, zapravo, vi i Helena poznajete?
Rekao sam mu, a on je istra ivao dalje: A Helena je k'o bog, zar ne?
Dr ao se mirno, naroèito kad se govorilo o Heleni, a ja sam to pripisivao te nji za pr
ikrivanjem, jer su za njegovo beznadno obo avanje Helene oèigledno svi znali, pa je
morao da se na sve moguæe naèine èuva krune nesretno zacopanog, krune koja se, kako je
poznato, smatra sramnom. Ma koliko da sam mladiæev mir uzimao olako, ipak je on o
duzimao pismu koje je le alo preda mnom ne to malo od njegove te ine, tako da sam ga k
onaèno podigao sa stola i otvorio: »Moja du a i moje tijelo ... nemaju vi e za to da ive .
. Opra tam se ...«
Na drugom kraju vrta ugledao sam konobara i viknuo: Da platim! Konobar je klimnu
o glavom, ali nije dopustio da ga moj poziv izbaci iz kolosijeka i ponovo se izg
ubio u hodniku.
Hajdemo, nemamo vremena rekao sam djeèaku. Ustao sam i brzo pro ao kroz vrt; djeèak j
e po ao za mnom. Pro li smo kroz hodnik i salu sve do izlaza iz gostionice tako da j
e konobar, htio-ne htio, morao potrèati za nama.
Odrezak, juha, dvije votke diktirao sam mu.
to se dogodilo? upitao je promuklim glasom djeèak.
Platio sam i zamolio djeèaka neka me brzo odvede Heleni. Krenuli smo urnim koracima
.
to se dogodilo? upitao je.
Gdje je, je li daleko? pitao sam ga.
Pokazao je rukom naprijed, a ja sam iz hoda pre ao u trk; trèali smo obojica i za tr
enutak smo se na li pred Narodnim odborom. Bila je to prizemna zgrada, bijelo olièen
a, vrata i dva prozora gledali su prema ulici. U li smo unutra. Iz mraènog hodnika v
odila su vrata desno; djeèak ih je otvorio; na li smo se u neuglednoj uredskoj sobi:
ispod prozora stajala su jedan uz drugog dva pisaæa stola; na jednom od njih le ao
je otvoren magnetofon, blok papira i do njega enska torbica (da, Helenina!); pore
d stolova stajale su stolice, a u kutu prostorije stajala je me-
talna vje alica. Na vje alici su visila dva ogrtaèa: Helenin plavi u kavac i prljavi mu ki
baloner.
Ovdje je rekao je djeèak.
Ovdje vam je dala ono pismo?
Da.
Kancelarija je, meðutim, u tom èasu bila beznadno pusta; viknuo sam: Helena! i upla io
se svog nesigurnog i strepnjom ispunjenog glasa. Ni ta se nije èulo. Ponovo sam vik
nuo: Helena! a djeèak je upitao: Da nije sebi ne to uèinila?
Tako izgleda rekao sam.
Je li vam o tome pisala u pismu?
Da rekao sam. Jeste li imali jo neku prostoriju?
Ne rekao je.
A u hotelu?
Odjavili smo se jo jutros.
Onda mora da je ovdje rekao sam i èuo djeèakov glas kako preskakujuæi i upla eno vièe:
lena!
Otvorio sam vrata koja su vodila u susjednu prostoriju; i to je bila uredska sob
a: pisaæi stol, ko ara za papir, tri stolice, ormar i vje alica; vje alica je bila ista
kao u prvoj prostoriji metalna ipka na tri no ice koja se gore, slièno kao i dolje, ir
ila u tri metalne grane; kako na vje alici nije bilo kaputa, stajala je ukoèeno i ka
o èovjek; njena eljezna golotinja i smije no podignute ruèice ispunjavali su me jezom;
iza pisaæeg stola bio je prozor, inaèe su zidovi bili goli; nikakvih drugih vrata ni
je bilo; kancelarije su, oèigledno, bile jedine prostorije u zgradi.
Vratili smo se u prvu prostoriju; uzeo sam sa stola blok papira i prelistao ga;
bio je pun te ko èitljivih bilje ki koje su se (prema nekim rijeèima koje sam mogao proèit
ati) odnosile na Put kraljeva; nikakve poruke, nijedne dodatne rijeèi za rastanak
nije bilo. Otvorio sam torbicu: rupèiæ, novèarka, ru za usne, pudrijera, dvije cigarete
, upaljaè; nikakve kutije s lijekom ni boèice s otrovom. Groznièavo sam razmi ljao to bi
Helena mogla uèiniti protiv sebe i od svega mi se najvi e nametala predod ba
otrova, ali iza otrova morala bi ostati boèica ili kutijica. Pri ao sam vje alici i pr
etra io d epove u -kavca. Bili su prazni.
Da nije na tavanu? rekao je odjednom nestrpljivo djeèak jer mu je moje pretra ivanj
e prostorije, iako nije trajalo vi e od nekoliko sekundi, po svoj prilici izgledal
o beskorisno. Istrèali smo u hodnik i ugledali dvoja vrata; gornja treæina jednih vr
ata bila je zastakljena i kroz njih se nejasno naziralo dvori te; otvorili smo dru
ga, bli a, i iza njih se pojavilo stepeni te, kameno, mraèno i pokriveno slojem èaði i pra
ne. Ustrèali smo i na li se u polutami jer je na krovu bilo samo jedno tavansko okno
(s prljavim staklom) kroz koje je prodirala siva, prigu ena svjetlost. Svuda naok
olo le ala je razna starudija (sanduci, vrtlarski alat, motike, lopate, grablje,
gomile fascikla, jedna stara polomljena stolica) ; posrtali smo pretra ujuæi tavan.
Htio sam viknuti: »Helena!« ali od straha nisam mogao bojao sam se ti ine koja bi usli
jedila. Ni djeèak nije dozivao. Preturali smo po stvarima i utke pretra ivali mraène ku
tove; osjeæao sam koliko smo obojica uzrujani. Najveæi nas je u as obuzimao zbog na e vl
astite utnje kojom smo priznavali da vi e ne oèekujemo Helenin odgovor, da jo samo tra i
mo njeno tijelo, bilo u viseæem, bilo u le eæem polo aju.
Nismo, meðutim, na li ni ta i vratili smo se u ured. Ponovo sam pregledao sav inventar
, stolove, stolice, vje alicu, koja je u ispru enoj ruèici dr ala njen ogrtaè, a onda u dr
ugoj prostoriji ponovo stol, stolice, ormar i ponovo vje alicu s oèajnièki ispru enim pr
aznim rukama. Djeèak je (uzalud) vikao »Helena!«, a ja sam (uzalud) otvarao ormar i ot
krio police pune fascikla, pisaæeg pribora, ljepljivih traka i ravnala.
Mora da postoji jo neka prostorija, nu nik ili podrum! rekao sam i ponovo smo izi li
u hodnik; djeèak je otvorio dvori na vrata. Dvori te je bilo maleno; u jednom kutu st
ajao je kavez s kuniæima; iza dvori ta bio je vrt, zarastao u gustu nepoko enu
travu iz koje su se uzdizala stabla voæki (u jednom udaljenom kutku mozga pojavila
mi se misao kako je taj vrt lijep: da meðu zelenilom kro nji vise komadi modrog neb
a, da su stabla gruba i kriva i da meðu njima svjetluca nekoliko krièavo utih suncokre
ta); u kutu vrta ugledao sam u idiliènoj sjeni jabuke drvenu kuæicu seoskog nu nika. P
otrèao sam prema njemu.
Da èica prikucana jednim velikim klinom za uski okvir (tako da, postavljena u vodora
van polo aj, izvana dr i zatvorena vrata) visila je okomito. Zavukao sam prste u pro
cijep izmeðu vrata i okvira i odmah sam ustanovio da je nu nik iznutra zatvoren. To
nije moglo da znaèi ni ta drugo nego da je unutra Helena. Tiho sam rekao: Helena! He
lena! Nikakav glas nije se èuo; samo je granje jabuke pokretano blagim vjetrom str
ugalo o drveni zid.
Znao sam da utnja u zatvorenoj kuæici znaèi ono najgore, ali sam znao i to da mi ne p
reostaje ni ta drugo nego da provalim vrata i da to moram uèiniti upravo ja. Ponovo
sam uvukao prste u procijep izmeðu vrata i okvira i povukao iz sve snage. Vrata (z
abravljena ne eljeznom kukom, nego, kako se to èesto radi na selu, samo komadom uzi
ce) nisu pru ila nikakav otpor i irom su se otvorila. Ispred mene, na drvenoj klupi
, u smradu latrine, sjedila je Helena. Bila je blijeda, ali iva. Gledala je u men
e zaprepa teno i refleksnim pokretom povukla nani e zadignutu suknju koja je i pri n
ajveæem naporu dosezala svega do polovice bedara. Helena je, stisnuv i noge, objema
rukama vukla za kraj suknje. Zaboga, odlazite odavde! uzviknula je upla eno.
to je s vama? viknuo sam. to ste to pojeli?
Odlazite odavde! Ostavite me! vri tala je. Iza mojih leða iskrsnuo je djeèak i Helena
je
viknula: Jindra, odlazi, odlazi! Podigla se sa sjedala i pru ila ruke prema vratim
a, ali ja sam zakoraèio i stao izmeðu nje i vrata, tako da je za-njihav i se morala po
novo sjesti na okrugli otvor. Iste sekunde, meðutim, ponovo je skoèila i bacila se
¦>1 ala
na mene oèajnièkom snagom (zaista oèajnièkom, jer bili su to samo ostaci snage koja je g
otovo sva bila iscrpljena). Uhvatila me je objema rukama za ovratnik sakoa i gur
ala napolje; na li smo se ispred praga nu nika. ivotinjo, ivotinjo, ivotinjo! vri ta
(ukoliko bi se vri tanjem mogao nazvati bijesom iznuðeni posljednji napor glasa) i
drmala me; onda me je naglo pustila i poèela bje ati kroz travu prema dvori tu. Htjela
je da pobjegne, ali nije mogla: istrèala je iz nu nika tako zbunjeno da nije stigla
urediti odjeæu i gaæice (one koje sam znao od juèer, od lasteksa, to istovremeno vr e i
funkciju pojasa za èarape), ostale su joj omotane oko koljena i spreèavale u hodu; s
uknja joj je, dodu e, bila spu tena, ali svilene èarape na nogama bile su joj pod-vrnu
te tako da je njihov tamniji rub s podvezicama padao ispod koljena i mogao se vi
djeti ispod suknje. Naèinila je nekoliko sitnih koraka ili, bolje reèeno, skokova (n
a nogama je imala cipelice s visokim potpeticama), pre la svega mo da tri metra i sr
u ila se (pala je u suncem obasjanu travu ispod grana drveæa, blizu visokog krièavog s
uncokreta); uhvatio sam je za ruku i poku ao podiæi; istrgla mi se, a kada sam se po
novo nagnuo iznad nje, poèela je nasumce da udara oko sebe tako da sam primio neko
liko udaraca dok je nisam èepao svom snagom, privukao sebi, podigao i stegnuo u zag
rljaj kao u luðaèku ko ulju. ivotinjo, ivotinjo, ivotinjo!
siktala je bijesno i tukla me slobodnom rukom po leðima; kada sam joj ( to sam mogao
bla e) rekao:
Smiri se, Helena! pljunula mi je u lice. Nisam popu tao stisak i rekao sam: Neæu vas
pustiti dok mi ne ka ete to ste progutali.
Odlazite, odlazite, odlazite! ponavljala je bijesno, ali onda se odjednom smiril
a, prestala se otimati i rekla: Pustite me. Rekla je to toliko promijenjenim (ti
him i umornim) glasom da sam popustio stisak i pogledao je; s u asom sam vidio kak
o joj se lice krivi uslijed strahovitog napora, kako joj se vilice grèevito ste u, k
ako oèi prestaju da gledaju, a tijelo se postepeno opu ta i savija.
to vam je? rekao sam, a ona se bez rijeèi okrenula i uputila natrag prema nu niku; o
dlazila je hodom koji nikad neæu zaboraviti: sporim sitnim koracima svojih sputani
h nogu, zatim nepravilnim, brzim skokovima; trebalo je da prijeðe svega tri--èetiri
metra, a ipak je prelazeæi tu kratku udaljenost nekoliko puta zastala, i u tim se
trenucima vidjelo (prema laganom grèenju tijela) da vodi te ku borbu sa svojom podiv
ljalom utrobom; konaèno je stigla do nu nika, pru ila ruku prema vratima (koja su bila
ostala irom otvorena) i zatvorila ih za sobom.
Ostao sam stajati ondje gdje sam je podigao sa zemlje; kada je iz nu nika poèelo dop
irati glasno, muèno stenjanje, odmakao sam se dalje. Tek tada sam postao svjestan
da pored mene stoji djeèak. Ostanite ovdje rekao sam. Moram pozvati lijeènika.
Oti ao sam u ured; telefon sam ugledao veæ s vrata; stajao je na pisaæem stolu. Te e je
bilo s imenikom; nigdje ga nije bilo. Uhvatio sam za ruèku srednje ladice u pisaæem
stolu, ali je bila zakljuèana kao i sve male ladice sa strane takoðer; i drugi pisaæi
stol bio je zakljuèan. Oti ao sam u drugu prostoriju; pisaæi stol je imao samo jednu l
adicu. Bila je, dodu e, otvorena, ali u njoj nije bilo nièega osim no a za papir i nek
oliko fotografija. Nisam znao to da uèinim i odjednom sam sada, kad sam znao da je
Helena iva i da joj ne prijeti smrt osjetio umor. Stajao sam nekoliko trenutaka u
uredskoj prostoriji, tupo gledajuæi u vje alicu (mr avu metalnu vje alicu koja je podiz
ala ruke uvis kao da se predaje na milost i nemilost); onda sam (tek da ne to uèinim
) otvorio ormar; na gomili fascikla ugledao sam plavozeleni telefonski imenik ok
ruga Brno; odnio sam ga do telefona i na ao broj bolnice. Bio sam veæ okrenuo broj i
èuo u slu alici zvonjenje kad je u sobu u ao djeèak.
Ne zovite nikoga, nema potrebe! vikao je. Nisam shvatio.
21*
Istrgao mi je slu alicu iz ruke i spustio je na vilicu. Nema potrebe, ka em vam. Tra i
o sam da mi objasni to se dogodilo.
Nije se otrovala! rekao je i pri ao vje alici; zavukao je ruku u d ep balon-ogrtaèa i
zvadio kutiju; otvorio ju je i iskrenuo bila je prazna.
Je li to ono to je progutala? upitao sam. Kimnuo je glavom.
Kako znate?
Rekla mi je.
Je li to va a kutija.
Potvrdio je kimnuv i glavom. Uzeo sam kutiju; na njoj je bio natpis »Algena«.
I vi mislite da su analgetici u takvoj kolièini ne kodljivi? viknuo sam.
U kutiji nisu bile Algene rekao je.
A to je bilo?
Laksativ odbrusio je.
Viknuo sam na njega da ne pravi od mene budalu, da moram znati to se dogodilo i d
a me njegovi vicevi ne zanimaju. Naredio sam mu da mi smjesta odgovori.
Kad me je èuo da vièem, poèeo je da vièe i on: Rekao sam vam da je bio laksativ! Treba l
i da èitav svijet zna da patim od zatvora? Shvatio sam da je ono to mi je izgledalo
kao glupi vic istina.
Promatrao sam ga, njegovo crveno lice, njegov tupi nos (malen, a ipak dovoljno p
rostran da na njega stane prilièno velik broj pjega), i konaèno mi je sve bilo sasvi
m jasno: trebalo je da kutija od Algene sakrije njegovu smije nu bolest kao to su t
raperice i iroka vjetrovka bile namijenjene da sakriju neozbiljnost njegovih crta
; stidio se sebe i s naporom je nosio kroz ivot svoju sudbinu vjeèitog djeteta; u t
om trenutku bio mi je drag; svojim stidom (tom noblesom djeèa tva) spasio je Heleni i
vot, a meni san u toku slijedeæih godina. S tupom zahvalno æu gledao sam u njegove kle
mpave u i. Da, spasio je Heleni ivot, ali po cijenu neopisivo muènog poni enja; to sam
znao, a znao sam takoðer i to da je to bilo potpuno nepotrebno poni enje, poni-
enje besmisleno i bez i najmanjeg trunka pravde; znao sam da je to jo jedna stvar
koja se neæe moæi poni titi, jo jedna u lancu takvih stvari; osjeæao sam se kriv i svlada
la me je intenzivna (iako nejasna) potreba da potrèim k njoj, da odmah odem k njoj
, da je izvuèem iz tog poni enja, da se pred njom pokorim i ponizim, da primim na se
be svu krivicu i svu odgovornost za besmisleni, muèni dogaðaj.
to ste zinuli u mene? zare ao je djeèak. Nisam odgovorio, veæ sam pored njega izi ao
odnik; skrenuo sam prema dvori nim vratima.
to æete ondje? Uhvatio me je s leða za tkaninu sakoa i poku ao da me privuèe k sebi;
an trenutak gledali smo se u oèi, a onda sam ga uhvatio za zape æe i odvojio mu ruku o
d svog ramena. Obi ao me je i preprijeèio mi put. Zakoraèio sam prema njemu da ga odgu
rnem. U tom je trenutku zamahnuo i udario me akom u grudi.
Udarac je bio sasvim slab, ali djeèak je odskoèio i ponovo se postavio prema meni, u
naivnom bok-saèkom stavu. U njegovu \tx2clvl mije ao se strah sa zbunjenom odva no æu.
Vi ondje nemate to tra iti! izderao se na mene. Zastao sam. Pomislio sam kako djeèak
mo da ima pravo: ono to se dogodilo ne mo e se nièim izmijeniti. Kad je djeèak vidio da
stojim i ne branim se, vikao je dalje: Vi ste joj odvratni! Sere na vas! Rekla m
i je to! Sere na vas!
Nervna prenapregnutost èini èovjeka neotpornim ne samo prema plaèu nego i prema smijeh
u; realnost posljednjih djeèakovih rijeèi uèinila je da su mi obrazi poèeli poigravati.
To je razbjesnjelo djeèaka; ovog me je puta pogodio u usta, a drugi sam udarac jed
va izbjegao. Onda se ponovo izmaknuo i podigao ake pred lice kao boksaè, tako da su
se iza njih vidjele samo crvene klempave u i.
Ostavite se toga. Ja odlazim rekao sam.
Seronjo! Seronjo! vikao je za mnom. Znam da si ti u to umije ao svoje prste! Ja
æu te veæ pronaæi! Vole! Idiote!
Izi ao sam na ulicu. Bila je prazna kao to ulice obièno bivaju prazne poslije sveèanost
i; samo blagi povjetarac dizao je pra inu i tjerao je pred sobom po ravnoj zemlji,
pustoj kao moja glava, moja prazna, gotovo besvjesna glava u kojoj se dugo vrem
ena nije pojavila ni jedna jedina misao ...
Tek kasnije iznenada sam postao svjestan da dr im u ruci praznu kutiju od Algene;
zagledao sam se u nju: bila je u asno prljava, oèigledno je dugo slu ila kao kamufla a z
a djeèakove laksative.
Ova mi je kutijica kasnije, nakon dosta dugo vremena, doèarala u mislima druge dvi
je kutijice, dvije tube Aleksejevih dormitala; onda mi je palo na pamet da djeèak,
zapravo, uopæe nije spasio Heleni ivot da su u kutiji i bile Algene, jedva bi mogl
e Heleni na koditi, osim to bi mo da izazvale bolove u elucu, tim prije to smo djeèak i
a bili u blizini. Helenin oèaj obraèunavao se sa ivotom na sasvim sigurnoj udaljenost
i od praga smrti.
18
Stajala je u kuhinji nad tednjakom, leðima okrenuta meni. Kao da se ni ta nije dogodi
lo. Vladimir? odgovorila je a da se uopæe nije okrenula. Ta vidio si ga! Kako mo e t
pitati? La e rekao sam Vladimir se jutros odvezao s unukom Kouteckog na motociklu.
Do ao sam ti reæi da mi je to poznato. Znam i za to vam je jutros onako dobro do la ona
blesava reporterka. Znam za to nisam smio prisustvovati oblaèenju kralja. Znam za to
se kralj pridr avao zabrane govora jo prije nego to je krenuo s konjicom. Sve ste to
odlièno smislili!
Moja je sigurnost zbunila Vlastu, ali je ubrzo do la k sebi i poku ala da se spasi n
apadom. Bio je to èudan napad. Æudan veæ i zato to se protivnici nisu gledali oèi u oèi. B
la mi je okrenuta leðima, njen pogled bio je uperen prema juhi, koja je kljuèala. Ni
je podizala glas. Govorila je gotovo ravnodu no. Kao da je ono o èemu mi govori ne to
veæ odavno samo po sebi razumljivo, ne to to mi samo zbog mog neshvaæanja i mog èuda tva s
da mora ponovo glasno obja njavati.
Kad veæ hoæu da èujem, neka mi bude. Vladimir od samog poèetka nije htio da bude kralj.
A Vlasta mu se uopæe ne èudi. Nekad su Put kraljeva mladiæi organizirali sami. Sad se
oko toga brine deset organizacija, pa èak i Oblasni komitet odr ava sjednice o tom p
itanju. Danas ljudi vi e ne mogu ni ta raditi sami i od vlastite volje. Sve se uprav
lja odozgo. Nekad su mladiæi sami birali kralja. Ovog su mi puta odozgo preporuèili
Vladimira, da bi odali priznanje njegovu ocu, i svi su se morali pokoriti. Vladi
mira je stid zbog te protekcije. Djecu koja imaju protekciju nitko ne voli.
Hoæe reæi da je Vladimira stid zbog mene? Neæe da bude protekciona ko dijete ponovil
Vlasta. I zato se dru i s obitelji Koutecky? S tim ogranièenim svijetom? S tim glupi
m malograðani-ma? upitao sam. Da, zato potvrdila je Vlasta. Milo u zbog djeda ne do
u taju da studira. Samo zato to mu je djed imao graðevno poduzeæe. Vladimiru su sva vra
ta otvorena. Samo zato to si mu ti otac. Njega to muèi. Zar to ne mo e shvatiti?
Prvi put u ivotu njene su me rijeèi razbjesnjele. Prevarili su me. Hladnokrvno su èit
avo vrijeme promatrali kako se radujem. Kako sam sentimentalan, kako sam uzbuðen.
Mirno su me varali i mirno me promatrali. Zar je bilo potrebno da me tako varate
?
Vlasta je solila rezance i napomenula kako je sa mnom te ko iziæi na kraj. Kako ivim
u nekom svom svijetu. Kako sam sanjalica. Ne ele da mi oduzimaju moje ideale, ali
Vladimir je drukèiji. Nema
327
nimalo smisla za moje pjesmice i podvriskivanje. To ga ne zanima. Dosadno mu je.
S tim treba da se pomirim. Vladimir je suvremen èovjek. Vi e je na njena oca koji j
e uvijek imao razumijevanja za moderno. Bio je prvi seljak u njihovu selu koji j
e jo prije rata imao traktor. Onda su im sve oduzeli. Ali otkako pripadaju zadruz
i, njihova polja ne daju ni blizu onaj nekada nji prinos.
Ne zanimaju me va a polja. Hoæu da znam kamo je oti ao Vladimir. Odvezao se na moto-t
rke u Brno. Priznaj!
Stajala je leðima okrenuta meni, solila rezance i tjerala svoje. Vladimir je na dj
eda. Ima njegovu bradu i oèi. Vladimira Put kraljeva ne zanima. Da, kad veæ hoæu da zn
am, oti ao je na moto-trke. Oti ao je da gleda trke. A za to i ne bi. Vi e ga zanimaju m
otocikli nego trakama okiæene kobile. Èega u tome ima lo eg? Vladimir je èovjek dana njeg
vremena.
Motocikli, gitare, motocikli, gitare. Blesavi, tuði svijet. A to je to, molim te, èov
jek dana njeg vremena? upitao sam.
Stajala je okrenuta leðima, solila rezance i odgovorila kako ni stan ne smije mode
rno urediti. Kakvu sam viku podigao samo zbog moderne stojeæe svjetiljke! Ni moder
ni luster nije mi se svidio. A svi se sla u da je moderna stojeæa svjetiljka lijepa.
Danas svi kupuju takve svjetiljke.
Zave i rekao sam, ali je nije bilo moguæe zaustaviti. Bila je u svom elementu. Okre
nuta leðima. Sitnim, zlim, mr avim leðima. To me je mo da jo najvi e nerviralo. Ta leða. L
oja nemaju oèiju. Leða stupidno samouvjerena. Leða s kojima se ne mo e raspravljati ni d
ogovarati. Htio sam da je u utkam. Da je natjeram da se okrene prema meni. Iz nje
je, meðutim, zraèio takav otpor da nisam htio da je se dotièem. Okrenut æu je na drugi n
aèin. Otvorio sam kredenc i uzeo tanjur. Ispustio sam ga na zemlju. Smjesta je u utj
ela, ali se nije okrenula. Slijedeæi tanjur, jo vi e tanjura. I dalje je stajala okre
nuta leðima. Uvuèena u sebe. Po leðima
.328
sam vidio da se boji. Da, bojala se, ali je bila prkosna i nije se htjela predat
i. Prestala je da mije a juhu, samo je grèevito stezala kuhaèu. Kao da u njoj nalazi u
toèi te. Mrzio sam je, i ona mene. Nije se ni pomakla, a ja s nje nisam spustio pogl
ed ni dok sam s polica u kredencu bacao na pod daljnje komade posuða. Mrzio sam je
i mrzio sam u tom èasu èitavu tu njenu kuhinju. Modernu tipsku kuhinju s modernim k
redencom, modernim tanjurima i modernim èa ama.
Nisam bio uzbuðen. Gledao sam mirno, tu no, gotovo umorno na pod prekriven krhotinam
a, razbacane lonce i posude. Bacao sam na pod svoj dom. Dom koji sam volio, u ko
ji sam se sklanjao. Dom u kojem sam osjeæao nje nu vladavinu svoje sirote djevojke.
Dom koji sam ispunio bajkama, pjesmama i duhovima. Gle, na ove tri stolice sjedi
li smo za na im objedima. Ah, ti pristojni objedi za vrijeme kojih je uljuljkavan
i zavaravan glupi i povjerenja puni hranitelj obitelji. Uzimao sam jednu po jedn
u stolicu i otkidao im noge. Spu tao sam ih na pod meðu lonce i razbijene èa e. Okrenuo
sam kuhinjski stol nogama uvis. Vlasta je stajala pored tednjaka nepomièna, i dalje
okrenuta leðima.
Oti ao sam iz kuhinje u svoju sobu. U sobi je sa stropa visila ru ièasta kugla, a u ku
tu je stajala svjetiljka pored ru nog modernog kauèa. Na harmoniju je u crnoj kutiji
le ala moja violina. Uzeo sam je. U èetiri sata treba da sviramo u vrtu restorana.
Ali sad je tek jedan sat. Kamo da poðem?
Iz kuhinje se èulo jecanje. Vlasta je plakala. Bilo je to jecanje koje srce para,
i negdje duboko u sebi osjetio sam bolno sa aljenje. Za to nije zaplakala deset minu
ta ranije? Mogao sam se opet prepustiti starim iluzijama i opet vidjeti u njoj s
irotu djevojku. Sad je bilo kasno.
Izi ao sam iz kuæe. Preko krovova kuæa dopiralo je izvikivanje kraljevih konjanika. Im
amo kralja èestitog, al' siromaha. Kamo da poðem? Ulice su pripadale kraljevoj konji
ci, dom Vlasti, krème pijancima. Gdje spadam ja? Stari, napu teni, prognani
kralj? Po teni i osiroma eni kralj. Kralj bez nasljednika. Posljednji kralj.
Na sreæu, iza sela postoje polja. Cesta. Deset minuta dalje rijeka Morava. Legao s
am na obalu. Kutiju s violinom polo io sam pod glavu. Dugo sam tako le ao. Sat, mo da
dva. I mislio o tome kako sam stigao do kraja. Tako iznenada i neoèekivano. Ali tu
je. Nisam mogao zamisliti neki nastavak. Uvijek sam istovremeno ivio u dva svije
ta. Vjerovao sam u njihov meðusobni sklad. To je bila varka. Sada sam iz jednog od
tih svjetova prognan. Iz onog realnog svijeta. Ostaje mi samo onaj izmi ljeni. Al
i ne mogu ivjeti samo u svijetu ma te. Iako me ondje oèekuju. Iako me zove dezerter i
ima za mene spremnog konja i maramu da pokrijem lice. Oh, kako ga sada razumije
m! Sad znam za to mi je zabranjivao da skinem masku, za to je htio da mi sam o svemu
prièa! Tek sada sam shvatio za to kraljevo lice mora biti pokriveno! Ne zato da ga
ne vide, nego da ne vidi!
Nisam uopæe mogao zamisliti kako ustajem i nekamo idem. Nisam mogao da sebi predoèim
kako èinim ma i jedan korak. U èetiri sata æe me èekati. Ja neæu imati snage da ustanem i
 poðem. Samo ovdje mi je lijepo. Ovdje kraj rijeke. Ovdje teèe voda, polako, vjekovi
ma. Mirno teèe, a ja æu ovdje mirno i dugo le ati.
U tom trenutku netko me je oslovio. Bio je to Ludvik. Èekao sam slijedeæi udarac. Al
i vi e se nisam bojao. Vi e me ni ta nije moglo pogoditi.
Sjeo je pored mene i upitao da li se to spremam za popodnevni nastup. Zar æe i ti t
amo poæi?
upitao sam ga. Da rekao je. Zato si doputovao ovamo? upitao sam. Ne odgovorio
nisam zato doputovao. Ali stvari obièno svr avaju drukèije nego to pretpostavljamo. Da
rekao sam sasvim drukèije. Veæ èitav sat lutam ovuda poljima. Nisam ni slutio da æu te
resti. Nisam ni ja. Htio bih ne to da te zamolim rekao je ne gledajuæi me u oèi. Isto
kao Vlasta. Nije mi gledao u oèi. Ali kod njega me to nije smetalo. Kod
njega me je radovalo to mi ne gleda u oèi. Èinilo mi se da u tom sklanjanju pogleda i
ma stida. A taj me je stid grijao i lijeèio. Htio sam da te zamolim rekao je da mi
dopusti da danas po podne sviram s vama.
19
Do odlaska slijedeæeg autobusa preostalo je jo nekoliko sati i tako sam, gonjen unu
tra njim nemirom, krenuo sporednim ulicama izvan sela, preko gumna, u polja, nasto
jeæi da istjeram iz misli svako sjeæanje na protekli dan. To nije bilo lako: osjeæao s
am kako me usna tupo boli, ranjena djeèakovom akom, i ponovo mi se priviðao Lucijin l
ik koji me je podsjeæao na to da sam uvijek, kad god sam poku ao da se obraèunam s nep
ravdom koja mi je nanesena, konaèno nalazio sebe kao onoga koji èini nepravdu. Tjera
o sam od sebe te misli jer sam sve to to su mi neprestano ponavljale u tom trenut
ku savr eno dobro znao; nastojao sam da mi mozak ostane prazan i pustio sam da do
njega dopire samo daleko (veæ jedva èujno) izvikivanje jahaèa, koje me je odnosilo nek
amo izvan mene, daleko od pro ivljenog muènog dogaðaja, pru ajuæi mi tako olak anje.
Obi ao sam poljskim stazama oko èitavog sela dok nisam stigao do obale Morave i kren
uo niz njen tok; na suprotnoj obali vidio sam nekoliko gusaka, u daljini usamlje
nu umu, inaèe samo polja i polja. Onda sam primijetio kako ne to dalje, u smjeru koji
m sam i ao, le i na obali rijeke èovjek. Kad sam se pribli io, prepoznao sam ga le ao je
a leðima, lica okrenutog nebu, a pod glavom mu je le ala kutija s violinom; svuda na
okolo bila su polja, rav-
na i daleka, kakva su bila prije mnogo stoljeæa, samo mjestimièno izbodena èeliènim torn
jevima koji su nosili te ke visokonaponske vodove. Bilo je vi e nego lako izbjeæi susr
etu s njim jer je zurio u nebo i uopæe me nije vidio. Ali ja ovog puta nisam htio
da bje im od njega, vi e sam elio da pobjegnem sam od sebe i misli koje su mi se name
tale; zato sam mu pri ao i oslovio ga. Podigao je oèi prema meni i uèinilo mi se da su
te oèi boja ljive i plahe; primijetio sam (prvi put sam ga vidio iz blizine nakon m
nogo godina) da mu je od guste kose, koja je njegovu visoku figuru uvijek poveæava
la za jo nekoliko centimetara, ostalo samo ne to prorijeðenih vlasi i da mu na tjemen
u samo nekoliko tu nih pramenova pokriva golu ko u lubanje; ta nestala kosa podsjeti
la me je na duge godine u toku kojih ga nisam viðao i odjednom mi je bilo ao tog vr
emena, tog dugog vremena razdvojenosti, kada sam ga izbjegavao (iz daljine je je
dva èujno dopiralo izvi-kivanje jahaèa), i osjetio sam kako me iznenada zalijeva val
pokajnièke ljubavi prema njemu. Le ao je ispred mene podigav i se na lakat, krupan i
nespretan, a kutija violine bila je crna i malena kao lijes novoroðenèeta. Znao sam
da æe njegova kapela (nekad takoðer i moja kapela) danas poslije podne svirati u sel
u i zamolio sam ga da i ja sviram s njima. Tu sam molbu izgovorio prije nego to s
am stigao da je smislim dokraja (rijeèi kao da su do le prije nego misao), izgovorio
sam je zbunjeno, ali ipak sasvim u skladu sa svojim osjeæajima; bio sam, naime, u
tom trenutku ispunjen tu nom ljubavlju; ljubavlju prema onom svijetu koji sam pri
je mnogo godina potpuno napustio, dalekom i davnom svijetu u kome jahaèi s maskira
nim kraljem obilaze sela, u kome se nose bijele ko ulje s resama i pjevaju pjesme,
svijetu koji mi se stapa sa slikom rodnog grada i slikom moje majke (moje izmuèen
e majke) i moje mladosti; u toku èitavog dana ova je ljubav tiho rasla u meni i u
ovom je trenutku izbila gotovo kao bujica; volio sam taj davni svijet i ujedno s
am ga molio da mi pru i utoèi te i spasi me.
Ali kako to i s kakvim pravom? Zar jo prekjuèer nisam izbjegavao Jaroslava samo zat
o to mi je njegova pojava odzvanjala odvratnom folklornom glazbom? Zar jo jutros n
isam s otporom pristupao folklornoj sveèanosti? to je u meni odjednom otvorilo one
stare brane koje su me petnaest godina spreèavale da se sa zadovoljstvom sjeæam mlad
osti provedene u narodnoj kapeli, da se ganut vraæam u rodni grad? Mo da to to se pri
je nekoliko sati Ze-manek rugao Putu kraljeva? Da li su mi se zbog njega narodne
pjesme zgadile i da li sam se zahvaljujuæi njemu ponovo oslobodio toga? Zar sam s
tvarno samo drugi vrh kompasne igle koje je jedan vrh on? Jesam li zaista tako p
oni avajuæe zavisan od njega? Ne, to to je uèinilo da sam opet bio sposoban da volim sv
ijet no nji, pjesama i narodnih orkestara nije bio samo Zemanekov podsmijeh; mogao
sam da ga volim jer sam ga jo jutros (neoèekivano) na ao u bijedi; u bijedi i, to je
jo va nije, napu tenog; napustila ga je bombastiènost i reklama, napustila politièka prop
aganda, napustile socijalne utopije, napustili èopori èinovnika zadu enih za kulturu,
napustili moji vr njaci sa svojom pozerskom privr eno æu, napustio (i) Zemanek; to ga je
oèistilo; to napu tanje bilo je praæeno predbaciva-njima i oèistilo ga, na alost, kao ne
koga kome je odzvonilo; to mu je napu tanje davalo neku neodoljivu posljednju ljep
otu; to mi ga je napu tanje vratilo.
Trebalo je da kapela nastupi u onom istom vrtu u kojem sam prije kratkog vremena
ruèao i èitao Helenino pismo; kad sam stigao tamo s Jarosla-vom, u vrtu je bilo nek
oliko starijih ljudi (koji su strpljivo èekali popodnevni koncert) i otprilike ist
i broj pijanaca teturao je od stola do stola. Otraga, oko razgranate lipe, staja
lo je nekoliko stolica, na stablo je bio naslonjen kontrabas u sivoj navlaci, a
ne to dalje stajao je otvoren cimbal za kojim je sjedio mu karac u bijeloj ko ulji s r
esama i tiho prelazio palicama preko struna; ostali èlanovi kapele sjedili su malo
dalje i Jaroslav je pri ao da mi ih predstavi: kontra (visok crno kosi mladiæ u no -
m
nji) lijeènik je u mjesnoj bolnici, kontrabasist s naoèalama prosvjetni je inspektor
Oblasnog narodnog odbora, klarinetist je uèitelj (bit æe ljubazan i posudit æe mi kla
rinet, smjenjivat æemo se), cimba-list je planer u tvornici; osim cimbalista, koga
sam pamtio, potpuno nova dru ina. Kad me je zatim Jaroslav sveèano predstavio kao s
tarog veterana, jednog od osnivaèa kapele i, prema tome, poèasnog klarinetista, posj
edali smo na stolice oko lipe i poèeli svirati.
Odavno nisam dr ao klarinet u ruci, ali sam pjesmu s kojom smo poèeli dobro znao i t
ako sam se brzo oslobodio poèetne treme, naroèito kada su me ostali èlanovi orkestra p
oslije prve taèke pohvalili i nisu htjeli vjerovati da nakon toliko vremena sviram
prvi put; zatim je konobar (onaj isti kome sam prije nekoliko sati u oèajnièkoj urbi
plaæao ruèak) namjestio ispod kro nje lipe jedan stol, a na njega postavio za nas est èa
i pleteni demi on vina; pomalo smo pili i svirali. Poslije nekoliko taèaka kim-nuo
sam uèitelju; uzeo je od mene klarinet i ponovo rekao kako odlièno sviram; bio sam s
retan zbog te pohvale, naslonio sam se na stablo lipe i dok sam promatrao kapelu
kako svira bez mene, osjeæao sam da me obuzima veæ odavno zaboravljeni osjeæaj toplog
drugarstva; zahvaljivao sam mu to mi je pritekao u pomoæ na kraju tog muènog dana. O
nda mi se pred oèima ponovo pojavila Luci ja i pomislio sam kako tek sada znam za to
je iskrsla preda mnom u brijaènici i dan kasnije u Kostkinu pripovijedanju, koje
je istovremeno bilo i legenda i istina: mo da je htjela da mi ka e kako je njena sud
bina (sudbina obe èa æene djevojèice) bliska mojoj sudbini; kako smo se nas dvoje, dodu e,
imoi li, kako se nismo razumjeli, ali kako su nam ivotne prièe bliske, srodne, odgova
raju jedna drugoj, jer su i jedna i druga prièe o razaranju; kao to su razorili Luc
ijinu tjelesnu ljubav i tako joj ivot li ili jedne od najelementarnijih vrijednosti
, tako su i mom ivotu ukradene vrijednosti na koje je trebalo da se oslanja i koj
e su po podrijetlu bile èiste i nevine;
da, nevine: tjelesna ljubav, ma to se s njom dogodilo u Lucijinu ivotu, nevina je,
isto kao to su pjesme mog kraja bile i ostale nevine, kao to je nevina narodna ka
pela, kao to je moje rodno mjesto, koje mi je postalo odvratno, takoðer nevino, kao
to je Fuèik, èiju sliku nisam mogao vidjeti a da me ne uhvati muka, prema meni potpu
no nevin, kao to je rijeè drug, koja mi je zvuèala prijeteæi, nevina isto kao rijeè ti, r
ijeè buduænost i mnogo drugih rijeèi. Krivica je bila na drugoj strani i bila je tako
velika da je njena sjena padala uzdu i poprijeko preko èitavog svijeta nevinih stva
ri (i rijeèi) uni tavajuæi ih. ivjeli smo, Lucija i ja, u opusto enu svijetu; a kako nism
o znali da uni tene stvari alimo, okrenuli smo im leða i tako na kodili sebi i njima. L
ucija, moja toliko voljena djevojèice, moja tako pogre no voljena djevojèice, jesi li
to do la da mi ka e nakon toliko godina? Do la si da zagovara taj opusto eni svijet?
Orkestar je zavr io taèku i uèitelj mi je pru io klarinet; rekao je da danas vi e neæe svir
ti, da sviram bolje od njega i da zaslu ujem da sviram to vi e, jer æu tko zna kada ope
t doæi. Uhvatio sam Jaroslavov pogled i rekao kako bih volio da se to prije opet naðe
m s kapelom. Jaroslav je upitao mislim li to ozbiljno. Potvrdio sam i poèeli smo s
lijedeæu pjesmu. Jaroslav veæ odavno nije sjedio, stajao je nagnute glave, violinu j
e suprotno svim pravilima dr ao oslonjenu nisko na grudima, pa je èak i hodao dok je
svirao; i kontra i ja svaki èas smo ustajali, naroèito kad smo htjeli da damo to veæi p
rostor elanu improvizacije. I upravo u trenucima kad smo se prepu tali improvizaci
onim avanturama koje zahtijevaju fantaziju, taènost i veliko uzajamno razumijevanj
e, Jaroslav je postajao du a èitavog sastava i divio sam se kakav je izvanredan muzièa
r taj divovski èovjek koji takoðer spada (on prije svega!) meðu razorene vrijednosti m
og ivota; oduzeli su mi ga, a ja ga (na svoju tetu i sramotu) nisam htio uzeti nat
rag, iako je to bio moj vjerojatno najvjerniji, najiskreniji i najneviniji drug.
335
U meðuvremenu publika koja se skupljala u vrtu postepeno se mijenjala: nekoliko po
lupraznih stolova koji su u poèetku pratili na u svirku s neobièno velikim zanimanjem
ostali su u manjini pred brojnom grupom mladiæa i djevojaka (mo da iz sela, ali vjer
ojatnije iz grada) koja je zauzela preostale stolove i poèela (vrlo glasno) naruèiva
ti pivo i vino i ubrzo (kako se nivo alkohola u njima penjao) poèela izra avati divl
ju potrebu da je svi vide, èuju i primjeæuju. I tako se atmosfera u vrtu brzo mijenj
ala, postajala buènija i nervoznija (mladiæi su teturali izmeðu stolova, vikali jedan
na drugog i na svoje djevojke), dok nisam primijetio kako prestajem da se koncen
triram na glazbu i sve èe æe gledam prema stolovima, promatrajuæi s neskrivenom mr njom li
ca tih balavaca. Kad sam vidio te dugokose glave kako oko sebe upadljivo i teatr
alno pljuju sline i slova, vratila mi se moja stara mr nja prema dobi nezrelosti i
èinilo mi se da vidim pred sobom same glumce na kojih su licima maske, to bi treba
lo da predstavljaju stupidnu mu evnost, ponosnu bezosjeæajnost i grubost; u tome to s
e pod maskom nalazi neko drugo (mo da èovjeènije) lice nisam vidio nikakvo opravdanje,
jer mi je u asno bilo upravo to to su lica pod maskama strastveno odana neèovjeènosti
i vulgarnosti tih maski.
I Jaroslav se, oèito, osjeæao slièno jer je odjednom spustio violinu i izjavio kako ga
uopæe ne zabavlja da svira pred ovakvom publikom. Predlo io je da se pokupimo; da k
renemo poljskom stazom zaobilazno prema gradu, kao to smo nekad èinili, nekada davn
o; dan je prekrasan, za koji trenutak poèet æe da pada mrak, bit æe toplo veèe, svjetluc
at æe zvijezde, negdje pored ipkova grma u polju zaustavit æemo se i svirat æemo samo z
a sebe, za vlastito zadovoljstvo, onako kao to smo nekad radili; sad smo se navik
li (tako glupo navikli) da sviramo samo organizirano, prigodno, a toga je njemu,
Jaroslavu, veæ dosta.
U prvom trenutku svi su se odu evljeno suglasili, jer su sigurno i sami osjeæali da
njihova ljubav pre-
ma narodnoj glazbi zaslu uje intimniju sredinu, ali onda je kontrabasist (prosvjet
ni inspektor) napomenuo da prema dogovoru treba tu da sviraju do devet sati, da
drugovi iz Oblasnog i direktor restorana raèunaju s tim, da je tako planirano, da
treba da ispune zadatak kako su se obavezali, jer bi inaèe to bilo na tetu organiza
cije sveèanosti, a da napolju u prirodi mo emo svirati koji drugi dan.
U tom trenutku u vrtu su zasvijetlile arulje koje su visile na dugim icama razapet
im izmeðu drveæa; kako se jo nije bio spustio mrak, nego tek poèelo smrkavati, nisu iril
e oko sebe jarke krugove svjetlosti, nego su samo lebdjele u sivom prostoru kao
velike nepomiène suze, bjelièaste suze koje se ne mogu obrisati i koje ne smiju kanu
ti; bilo je u tome neke iznenadne i nerazumljive tuge kojoj se bilo nemoguæe odupr
ijeti.
Jaroslav je ponovio (ovog puta gotovo preklinju-æi) da ne eli vi e ostati ovdje, da b
i htio da krenemo u polja prema ipkovu grmu i ondje sviramo samo za vlastito vese
lje, ali je konaèno odmahnuo rukom, naslonio violinu na grudi i nastavio svirati.
Ovog puta nismo dopustili da nas ometa publika i svirali smo s jo vi e koncentracij
e nego u poèetku; to je atmosfera u vrtu postajala ravnodu -nija i grublja, to nas je
vi e okru ivala svojom buènom nezainteresirano æu pretvarajuæi nas u u-samljeni otok, to s
se osjeæali napu teniji, sve vi e smo se okretali sami sebi, svirali vi e za sebe nego z
a druge, tako da nam je uspjelo da potpuno zaboravimo na sve naokolo i od glazbe
naèinimo kao neki bastion, iza kojeg smo meðu buènim pijancima bili kao u staklenoj k
abini spu tenoj u hladne dubine vode.
»Kad bi brda od papira bila, a tinta voda sva, a zvijezde svi pisari i zemlja iroka
, kad bi svi pisali èitav dan i svu noæ, opisat ne bi mogli ljubavi moje moæ«, pjevao je
Jaroslav ne spu tajuæi violinu ispod brade, a ja sam se osjeæao sretan unutar ovih pj
esama (unutar staklenog zvona ovih pjesama) u kojima tuga nije poza, smijeh nije
la an, ljubav
22 ala..
337
nije smije na, a mr nja nije potajna, gdje ljudi vole tijelima i du om (da, Lucija, ti
jelom i du om istovremeno!), gdje se u mr nji hvataju no a ili sablje, kada su veseli
ple u, kada su oèajni skaèu u Dunav, gdje je ljubav jo ljubav, a bol je bol, gdje prvob
itni osjeæaj jo nije istrgnut iz samog sebe, a vrijednosti jo nisu uni tene, èinilo mi s
e da je u ovim pjesmama moj dom, da sam iz njih izi ao, da je njihov svijet na men
e udario peèat, da je to moja domovina koju sam iznevjerio, ali koja je utoliko vi e
moja domovina (jer najjaèe doziva domovina koju smo izdali); istovremeno sam post
ajao svjestan i toga da taj moj dom nije s ovog svijeta (a kakav je to dom koji
ne pripada ovom svijetu?), da je to, kako ovdje pjevamo i sviramo, samo uspomena
, sjeæanje, saèuvana slika neèega èega vi e nema, i osjeæao sam kako mi èvrsto tlo tog doma
mièe ispod nogu, kako padam, kako dr im klarinet na usnama i padam sve dublje u vrij
eme, u dubinu stoljeæa, u ne-doglednu dubinu (gdje je ljubav ljubav, a bol je bol)
, i s èuðenjem sam govorio sebi da je moj jedini dom upravo ovo padanje, ovaj pad pu
n tra enja i èe nje, i zato sam mu se prepu tao osjeæajuæi slatku vrtoglavicu.
Onda sam bacio pogled na Jaroslava da na njegovu licu provjerim jesam li u svojo
j egzaltaciji usamljen, i primijetio sam (lice mu je osvjetljavala svjetiljka ob
je ena o granu lipe iznad nas) da je vrlo blijed; primijetio sam da je prestao da
pjeva, da su mu usne stegnute; da je njegov boja ljiv pogled gotovo upla en; da se u
melodiji, koju svira, èuju krivi tonovi i da mu ruka kojom pridr ava violinu pada s
ve ni e. Onda je odjednom prestao svirati i spustio se na stolicu; kleknuo sam uz
njega. to ti je? upitao sam ga; niz lice mu je tekao znoj, a rukom se dr ao za lije
vo rame. Stra no me boli rekao je. Ostali nisu ni primijetili da se Jaroslav lo e os
jeæa i nisu se budili iz muzièkog transa, iako su ostali bez prve violine i bez klar
ineta èiju je utnju iskoristio cimbalist da sa svojim instrumentom praæenim samo drug
om violinom i kon-
338 ........ _. ..,_.... ...............
trabasom doðe do punog izra aja. Pri ao sam kon-tra u (sjetio sam se da mi je Jaroslav,
kad ga je predstavljao, rekao da je lijeènik) i pozvao ga da pogleda Jaroslava. Sa
da su svirali samo cimbal i kontrabas, dok je kontra uhvatio Jaroslava za zape æe lij
eve ruke i dugo, vrlo dugo ga tako dr ao; onda mu je podigao kapke i pogledao mu oèi
, a zatim dodirnuo oznojeno èelo. Srce? upitao je.
Ruka i srce rekao je Jaroslav, potpuno zelen. Tad nas je primijetio i basist, p
rislonio kontrabas na lipu i pri ao bli e, tako da je jo svirao samo cimbal jer cimba
list ni ta nije slutio i bio je sretan to svira solo. Telefonirat æu u bolnicu rekao
je kontra . Pristupio sam mu: to mu je? Puls mu se gotovo ne osjeæa. Ledeni znoj. Naj
vjerojatnije infarkt. Do ðavola rekao sam. Ne boj se, izvuæi æe se utje io me je i
o brzim koracima prema zgradi restorana. Provlaèio se izmeðu veæ prilièno pijanih ljudi
koji uopæe nisu primjeæivali da je kapela prestala da svira, jer su bili sasvim obuz
eti sami sobom, svojim pivom, naklapanjem i vrijeðanjem koje je u suprotnom kraju
vrta veæ prerastalo u tuènjavu.
Konaèno je i cimbal umukao i svi su se skupili oko Jaroslava koji me je pogledao i
rekao da je to sve zbog toga to smo ostali ovdje, da on nije htio da tu ostane,
da je htio u polja, naroèito kad sam ja do ao, kad sam se vratio, mogli smo tako lij
epo svirati u prirodi. Nemoj govoriti rekao sam
potreban ti je potpuni mir. Pomislio sam na to kako æe se vjerojatno izvuæi od infa
rkta, kako je kontra predvidio, ali da æe mu ivot poslije toga biti sasvim drukèiji, b
ez strastvene odanosti, bez bjesomuènog sviranja u kapeli, ivot pod patronatom smrt
i, drugo poluvrijeme, poluvrijeme poslije poraza, i zahvatio me je osjeæaj (u tom
trenutku nisam mogao procijeniti koliko je opravdan) da sudbina èesto svr ava kud
ikamo prije smrti, da trenutak svr etka sudbine nije istovjetan s trenutkom smrti,
a da je Jaroslavova sudbina dokrajèena. Obuzet aljenjem, pomilovao sam ga po prori
jeðenoj
L..
22*
339
kosi, po tu nim dugim vlasima koje su pokrivale æelu, i sa strahom ustanovio da moje
putovanje u rodni grad, u kome sam htio da ranim omrznutog Zemaneka, svr ava time
da dr im na rukama bolesnog druga (da, vidio sam sebe u tom trenutku kako ga dr im
u naruèju, kako ga dr im i nosim, krupnog i te kog, kao da nosim svoju vlastitu nejasn
u krivicu, vidio sam sebe kako ga nosim kroz ravnodu nu gomilu i kako pri tom plaèem
).
Stajali smo tako oko njega mo da deset minuta, a onda se ponovo pojavio kontra , dao
nam znak, pomogli smo Jaroslavu da ustane i, podr avajuæi ga, polako ga vodili kroz
buènu vrevu pijanih mladiæa na ulicu, gdje su nas s upaljenim svjetlima èekala bijela
kola hitne pomoæi.
Dovr eno 5. prosinca 1965.
Louis Aragon
OVAJ ROMAN KOJI SMATRAM SNA NIM UMJETNIÈKIM DJELOM
(Pogovor francuskom izdanju romana Milana Kundere
» ala«1)
Jednog æe dana mitografi koji sebe nazivaju povjesnièarima na svoj naèin pisati o Ceho
slovaèkoj, a za pedesetak godina mo emo biti sigurni da æe oni, bez obzira na to tko t
o bude, pisati onako kako se bude sviðalo pobjedniku. Ako tiranin koji je tako dug
o dominirao gradom ne bude prikazan na bre uljku Praga statuom koju je trebalo sru i
ti dinamitom, onda æe biti prikazan bar rijeèima. Novi spomenik u svakom æe sluèaju tumaèi
ti zakon jaèega. Ljudi neæe naæi pravo tumaèenje onog èega smo bili svjedoci ni u klesanom
kamenu ni u samoj legendi. La na znanost samo prekriva èinjenice.
Mo da æe, a po mom mi ljenju sigurno, u ovoj knjizi, koja je ujedno jedan od znaèajnih r
omana ovog stoljeæa, èitalac naæi kljuè onoga to historièar ignorira ili krije. Istina ne
zlazi uvijek iz »bunara« gdje nastojimo da je zadr imo. Danas je moderno pisati takvu
vrst literature, » ala« je, meðutim, dokaz da je danas roman prijeko potreban èovjeku kao
kruh. Neka mi bude dopu teno da parafraziram ono to je Plutarh2 rekao suprotstavlja
juæi biografa povjesnièaru: jedan akt ili posve obièna rijeè, jednostavna ala èesto pridon
se
1 La plaisanterie, Gallimard, Pari , 1963. Tekst je prvobitno objavljen u »Les lett
res frangaises« u broju od 9. X 1968.
2 » ivot Aleksandra«.
da bolje upoznamo jedan karakter nego najkrvavije bitke slavne opsade.
Da, veæ danas i sutra i mnogo kasnije u knjigama kao to je » ala« Milana Kundere moæi æemo
gledati, slijediti èitavu epohu koju prikazuje roman, to razdoblje koje je uistinu
bilo ivot na eg vremena, svakida nji ivot mu karaca i ena èija se imena ne pojavljuju u
pi, koji nisu zastupljeni u enciklopedijama, a u kojima sazrijevaju zamr ene izmje
ne jednog svijeta u previranju. Dovr en 5. prosinca 1965, bilje i autor na posljednj
oj strani, ovaj roman objavljen je tek potkraj 1967. poslije neizvjesnosti o sud
bini romana kao i samog autora.
Kundera je veæ imao osigurano mjesto u knji evnosti svoje zemlje, ako nièim drugim a o
no barem svojim stihovima kojih se on danas odrièe, ne radi njih samih, veæ zbog nep
riznavanja »èitave poezije«, te esejom »Umijeæe romana«, kao i dvjema knjigama novela dopun
enim treæom, iza lom ovih dana (sve tri skupljene pod naslovom: »Smije ne ljubavi«) i kaza
li nim komadom »Vlasnici kljuèeva« koji sam gledao u Pragu 1963. (ne razumijem za to to ni
je prikazano na pari koj sceni1).
Ali vlasti te ko podnose » alu«. U Pragu, uostalom, kao i drugdje. A na to æu odgovoriti d
a se ne radi o psihologiji velikih veæ o modalitetima njihove moæi, o onome to im nji
hov narod dopu ta ili ne dopu ta da rade. Dogaða se da »dr avna svar« bude jaèa od obiènog
a.
Meðutim, ni ta ne dokazuje da to nije puko nasilje. Ono to je cenzura Nikole I izbaci
la iz »Onjegina« kasnije je nadopunjeno. U Francuskoj se »Oganj«2 pojavio usred rata. Sa
mo trenutno su djela Franza Kafke povuèena u njegovoj domovini, » ert«, kako se na èe kom z
ve Kunderin roman, pojavio se potkraj vladavine No-votnoga i pripisuje se vi e sta
nju nezadovoljstva nego liberalizmu tog samodr ca.
> Saznajem da æe kazali na dru ina Andræa Rejbaza prikazati taj komad na poèetku
1969.
2 Roman Henryja Barbussea. (Prev).
Dakle, dovr en u prosincu 1965. godine, ovaj roman se zbiva za jednog vikenda u pr
oljeæe iste godine, barem to se tièe sada njosti knjige a ne i same fabule kojoj akciju
odreðuje neposredna pro lost, èovjek tridesetih godina, ako sam dobro izraèunao, dolazi
u neki gradiæ slovaèke Moravske gdje je proveo djetinjstvo. Ono to on radi od petka
do nedjelje uveèer, ako bismo gledali samo na aktuelnost izra avanja, ostala bi za n
as neshvatljiva igra sjena.
Osvijetljeno je samo 18 godina njegova ivota, zapravo njegov ivot od 1947. do 1965
. i jo dva-tri sporedna lika.
U drugim prilikama preprièavanje sadr aja zapravo i ne bi imalo smisla, ali se ovdje
radi o èe kom piscu. Bio sam vi e puta u èe koj. Imam ondje prijatelja, saznao sam mnogo
o njihovu ivotu, a drugo sam otprilike naslutio. To je zemlja koju volim, zemlja
gdje priroda i ljudska djela izvanredno sjedinjuju raznoliko æu pro lost sa snovima o
buduænosti. Veæ sam prije trideset godina strepio za tu zemlju, za taj narod. Bio sa
m u Parizu organizator protesta protiv Miinchena, te mrlje na èelu moje domovine.
Odonda uèvr æene prijateljske veze djelovale su tako da jo jaèe osjeæam i dijelim sudbinu
oslovaèke. Kada sam poèeo èitati » alu«, veæ su diskusije i razmjene misli u toj zemlji bil
opraæene potmulim prijetnjama izvana. Nisam znao na koji bih naèin mogao pridonijeti
njihovu otklanjanju. Veæ mjesece i mjesece nisam mogao spavati zbog zabrinutosti.
Kada ka em da Kunderin roman, bolje nego sve druge politièke dokumentacije, zamisli
ve i nezamislive, obja njava situaciju koja je stvorena u toku dvadesetak godina,
obasjava pravu tragediju èiji smo dana nji oèevici, onda ta tvrdnja nije bez temelja,
nije subjektivno gledanje povezano s opsesijom koju ta tragedija prenosi na nas
u razvoju èinjenica » ala« je objasnila neobja njivo, pa èak i ono o èemu knjiga ne govori
je doprlo do nas preko radija i novina. Treba èitati ovaj roman i vjerovati mu. O
n nas vodi blizu neizrecivosti tamo njih dogaðaja. Tako, èitajuæi Kunderu, imamo umjetnièk
i predoèen dokument o jednom vremenu koje je, evo tu u èe koj, ponovo us-
krslo. U » ali« jedan od likova, govoreæi o birokratiziranoj pameti u svojoj zemlji, o l
judima koji je izra avaju i svemu daju svoje tumaèenje, ka e alosno: »Istina je da su oni
takvi; oni znaju sve unaprijed. Njima je veæ poznato odvijanje buduæih stvari. Veæ je
davno bila buduænost, za njih je to samo ponavljanje...« Ne znam strasniju reèenicu o
d ove, od nje drhtim. Mo ete zamisliti da ona, uostalom, ne vrijedi samo za Èehoslo-
vaèku. »Veæ je davno bila buduænost« ... Onaj koji to ka e jedan je od onih koji je prije n
koliko godina poku ao da u nacionalnu riznicu, u folklor Moravske, ugura i neke pj
esme spjevane u èast Staljina. Vidite kud smo do li. Mi koji smo cijeli ivot ivjeli s
pogledom u buduænost... za buduænost... to smo sve samo rtvovali za nju, otkidali od s
ebe, od na e pro losti, nemoguæe je procijeniti. Ali to smo radili za buduænost drugih.
I evo, desilo se da smo jedne noæi èuli preko tranzistora osudu na ih vjeènih iluzija, to
je rekao taj sablasni glas iza spu tenih zastora u zoru 21. kolovoza? Rekao je da
je buduænost »bila« i da æe od sada biti samo vraæanje na poèetak. Taj glas koji vi e nika
nije u utio, koji nala e da zovemo vrlinom ono to je zloèin, da je ta gruba intervencij
a zbog koje je cijeli taj narod pao u ropstvo dar, pomoæ Èehoslovaèkoj. Taj glas pun l
a i koji pretendira da govori u ime onog to je bilo pola stoljeæa nada èovjeèanstva. Nara
vno, samo oru jem i rijeèima. Prijatelji moji, je li sve izgubljeno?
Mislim na tebe, Klementise, koga su oni objesili. Na onu dugu utnju koja je uslij
edila nakon muèeni tva. Sjeæam se jedne noæi u Pragu, bilo je to negdje izmeðu 1954. i 195
5, kada je nakon veèere tvoje ime tako èudno zvuèalo u ustima Nezvala... Ah, govorimo
o neèemu drugom! Mislim o vama koje ne mogu imenovati jer ste ondje, u nesigurnoj
slobodi, mislim o onima koji su bili u zatvorima i podvrgavani muèenjima, o rehabi
litiranim ljudima, mrtvim i ivim... o onima koji su srcem mladiæa vjerovali da su n
apokon do la ljudska vremena. Mislim takoðer na one koji æe napustiti svoju zemlju i n
eæe se vi e moæi vratiti. Odbijam da vjerujem da je ondje bila Biafra duha.
Ne vidim zapravo trag k svjetlosti na tom putu nasilja. Ali po to sam proèitao Kunde
rin roman, èini mi se da sam ipak ugledao neku svjetlost. Ovaj roman, koji smatram
sna nim umjetnièkim djelom, u svemu mo e da pre ivi buduænost koja nije bila, koje neæe bi
i, u ponavljanju, sve da jednog dana moradnemo biti kao svjedoci izbrisani atomi
ma. Smijte se ako elite, smijte mi se za ovu vjeru koju posjedujem, kao da sam na
uèio od onoga to jesam, od onoga to sam trpio jer samo su djela duha sjeme te buduænos
ti koju uzalud osporavaju tenkovi i topovi. Zahvaljujem Milanu Kunderi na toj kn
jizi, zahvaljujem i na knjigama koje je upravo, èini se, dovr io, na onima koje pi e i
koje æe napisati. Iako ne poznajem ta djela, zahvaljujem ponovo Milanu Kunderi to
vjeruje u èovjeka, u svijet koji sam tra io i elio svom svojom du om. Ona mi daju do zn
anja, vi e nego ikada, pa èak i u ovoj dana njoj tragediji, da ni smrt ne znaèi ni ta prem
a onom to je neprolazno.
(Prevela N. Mikec)
NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAÈA: IN . BRUNO PEKOTA
LEKTOR: MARIJANA DESPOT
KOREKTOR: TEFICA KONJEVOD
TEHNIÈKI UREDNIK: SREÆKO JOLIÆ
TAMPARSKI ZAVOD »OGNJEN PRIÈA«
ZAGREB 1969
Knji nica Zelina
540025757