Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
GRADEVINSKI FAKULTET
MEHANlKA TLA I
TEMELJENJE
DIOI
MEHANIKA TLA
MOSTAR,2000. god.
AUTOR:
Prof. dr.Mustafa Selimovic, dip!. ing. grac.
redovni profesor Gradevinskog fakulteta
Mojoj supruzi i djeci
Univerziteta "Dzemal Bijedi6" u Mostaru koji su privrzenoscu
mome iivotu i radu
MEHANIKA TLA I TEMELJENJE dio ovoga djela
dio 1- Mehanika tla
If iztlanje
RECENZENTI:
Akademik prof. dr. Dzevad Sarae, dip!. ing. gracl.
Prof. dr. Hamid Dolarevic, dip!. ing. grad.
2 3
MEHANIKA TLA I TEMELJENJE
DIO I
MEHANIKA TLA
SADRZAJ ......................................................................................... 5
Predgovor drugom izdanju ................................................. ,......................... 15
Predgovor prvom izdanju ........................................ .................................... 17
POGLAVLJE I
UVOD, POSTANAK, VRSTE I
METODE ISTRAZIV ANJA TLA .............................................................. 19
1, UVOD ." .. ""..... " •••""."" .....•" .. " ........••""""".••••""" ....... ""... " ..... ".... 23
1.1. Opcenito 0 mehanici tla i mehanici stijena .............~................... 23
1.2. Primjena mehanike tIa i mehanike stijena .................................. 29
19.2.1. Coulombova metoda ............................................................. 474 22.3. Oblici sloma i definicija koeficijenta sigumosti ......................... 548
19.2.2. Culmannov graficki metod .................................................... 476 22.4. Klasifikacija i tipovi klizista sa njihovim osnovnim obiljezjirna 550
19.2.3. Rebhann - Ponceletova metoda ............................................ 478 22.4.1. Sipari ..................................................................................... 552
19.2.4. Engesserova metoda .............................................................. 479 22.4.2. Lavine .................................................................................... 552
19.2.5. Kruzno - cilindricna klizna povrsina .................................... 479 22.4.3. Odroni ................................................................................... 552
19.2.6. Klizna povrsina u obliku logaritamske spirale ...................... 483 22.4.4. Rotaciono kliziste .................................................................. 553
19.2.7. Proraoun pasivnog olpora tla analitickom metodom ............. 488 22.4.5. SloZeno kliziste ..................................................................... 554
19.3. Primjena pasivnog otpora tla ....................................................... 490 22.4.6. Translatorno kliziSte .............................................................. 555
22.4.7. Tecenje .................................................................................. 556
20. POTPORNI ZIDOVI ...................................................................... 495 22.4.8. Kompleksna kliziSta .............................................................. 556
20.1. Opcenito 0 potpornim zidovima ................................................... 495 22.5. Brzina klizanja ............................................................................. 557
20.2. Vrste potpornih zidova ................................................................ 496
20.3. Dimenzioniranje i ispitivanje stabilnosti potpornih zidova ......... 502 23. METODE PRORACUNA STABILNOSTI KOSINA ................. 561
20.3.1. Kontrola ivicnih napona ........................................................ 503 23.1. Pregled metoda proracuna i njihova osnovna obiIjezja ............... 561
20.3.2. Stabilnost zida protiv klizanja ............................................... 508 23.2. Metode granione ravnoteze .......................................................... 562
20.3.3. Stabilnost zida na prevrtanje ................................................. 510 23.2.1. Osnove proraeuna metodom granicne ravnoteze ....... ,.......... 563
20.3.4. Stabilnost tla i zida ................................................................ 511 23.2.2. Rezultantne metode ............................................................... 565
20.4. Uticaj slijeganja tla na stabilnost potpornog zida ........................ 512 23.2.2.1. Metoda krnga trenja ....................................................... 565
20.5. Filteri iza potpomih zidova .......................................................... 512 23.2.2.2. Metoda Iogaritamske spirale .......................................... 570
20.6. Potporne konstrukcije u stijenskim masivima ............................. 515 23.2.3. Metode Iamela ....................................................................... 572
23.2.3.1. Graficka metoda Iamela ................................................. 572
21. PODZEMNI PRlTISCI .................................................................. 519 23.2.3.2. Svedska analiticka metoda ............................................ 574
21.1. Pojam, vrste, mehanizam ispoljavanja i teorije podzemnih 23.2.3.3. Bishopova metoda .......................................................... 577
pritisaka ....................................................................................... 519 23.2.3.4. lanbuovametoda ............................................................ 584
21.2. B ierbiiumerova metoda ................................................................ 521 23.2.3.5. Pojednostavljena lanbuova metoda ................................ 591
21.3. Engesserova metoda .................................................................... 523 23.2.3.6. Metoda Morgenstern. i Pricea ...................................... 592
21.4. Kommerellova metoda ................................................................. 524 23.2.3.7. Nonveillerova metoda .................................................... 597
21.5. Teorija Protodyakonova .............................................................. 529 23.3. Metode teorije plasticnosti .......................................................... 599
21.6. Terzaghijeva teorija pritiska ........................................................ 533 23.3.1. Metoda Sokolovskog ............................................................. 601
21.7. Osvrt na ostale teorije pritiska ..................................................... 535 23.3.2. Limitna analiza ...................................................................... 603
23.3.3. Analiza napona duz zadanih kliznih povrsina ....................... 605
POGLA VLJE VI 23.3.3.1. Coulomb - Mobrov kriterij sloma ................................ 605
STABILNOST PADlNA I KOSlNA .......................................................... 537 23.3.3.2. Nelinearan kriterij sloma .............................................. 605
23.4. Metoda konacnih elemenata ........................................................ 607
22. OPCENITO 0 STABILNOSTI PRlRODNIH I
VJESTACKIH KOSINA ................................................................ 541 POGLA VLJE VII
22.1. Osvrt na izucavanje stabilnosti pad ina i kosina ........................... 541 POBOLJSANJE OSOBlNA TLA .............................................................. 609
22.2. Uzroci nestabilnosti zemljanih i stijenskih masa ......................... 543
22.2.1. Obrazovanje kliznih povrsina u prirodnim uslovima ............ 544 24. METODE VJESTACKOG POBOLJSANJA OSOBINA TLA .. 613
22.2.2. Promjena uslova ravnoteze ................................................... 545 24.1. Tehnika sabijanja tla .................................................................... 613
22.2.3. Ulicaj filtracije podzemne vade ............................................ 546 24.2. Primjena geotekstila .................................................................... 615
22.2.4. Uticaj likvifakcije pijeska ..................................................... 547 24.3. StabiJizacija tJa ............................................................................ 616
12 Mehallikfl tla MelulIlika tla 13
Sadriaj
U prvom dijelu knjige Mehanika tla u sedam poglavlja date Sll potrebne
znacajke mehanike tla kao egzaktne nauke, koje treba upoznati prije razrnatranja
tehnickih rjesenja za temeljenje objekata. Prva dva poglavlja upucllju studenta iii
inzenjera kako da "osjeti" tlo, njegovo ponasanje i osobine. neophodne za daJjnje
poznavanje materije i uspjesan rad u praksi. Putem opstih postavki, laboratorijskih
i terenskih ispitivanja dolazi se do spoznaje 0 raspodjeli napona, nosivosti i
sIijeganju tla, sto je obradeno u trecem poglavlju. Kako voda utjece i efekti njenog
djelovanja na tIc i njegovu konsolidaciju prikazano je u cetvrtom poglavlju.
14 MeiJalli/w Ilo 15
Metode odredivanja aktivnog i pasivnog pritiska tia prezentirane su u narednom,
petoID poglavlju u obimu i na nacine koji omog~.6ujll upotr~bu i nj~hov ?~abi~
prema terenskim uslovima. U sklopu ove mat~rlJe obraden.l su dJei,omtcno 1
podzemni pritisci, prema klasicnim teorijama. Sesto poglavtJe. obu~vac~ uzroke
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
pojava nestabiInosti, klasifikaciju i vise metoda proracuna stabIlnostI kosma, dok
su sedmim poglavljem opisane neke rnetode ojacanja tla. U posljednjih sezdeset godina nauka 0 tlu, odnosno mehanika tla do~ivjela
je nagli razvoj i afirmisala tlo kao gradevinski materijal, od koga i u kome se grade
U ovom, drugom dijelu lmjige, Temeljenje, dati su opsti principi graaevinski objekti i znacajno definisala zajednicko djelovanje tla ; konstrukcije u
projektovanja i proracuna temelja, ukljucujuci i osnovne po~tavke Euroc~da 7~ fazi izvoaenja i eksploatacije objekta. Sagledavajuci znacaj i ulogu mehanike tla u
koji se odnosi na geotehnicke radove (poglavlje VIIl). Metode I proraeun phtkog I cjelokupnom razvoju gradevinarstva, na Gradevinskom fakultetu u Mostaru
dubokog temeljenja obuhvacene su poglavljem devet i deset, a zagati od nasutih iZllcava se gradivo koje je uskladeno sa postoje6im Nastavnim planom i
materijala u poglavlju jedanaest. Materija je izlozena u sirem obimu taka d~ je programom kroz predmet Mehllnika tla i stijena, koji slusaju studenti lzvodacko
moZe shvatiti student pocetnik, a vjerujem da korisno moze posluziti i inzenjenma - konstruktivnog i Hidrotehnickog odsjeka. U sklopu ovog predrneta izucavaju se
u praksi. U poglavlju dvanaest obradene su, pored osiguranja iskopa i asanacije i osnove mehanike stijena, koje nisu obradene u prezentiranoj materiji.
kliziSta, ankerisanja u tlu i stijenskom masivu, koji se posljednjih decenija veoma IzloZeno gradivo podijeljeno je na osam .poglavlja i dvadeset i cetiri
intenzivno primjenjuju u gradevinarstvu, rudarstvu, arhitekturi i prilikom zastite potpogJavlja. Pojedina pogJavlja obradena su sire nego sto se mogu izloziti u
objekata. Osnove dinamicki opterecenih temelja j neke druge specificne metode redovnoj nastavi. Kao novo uvedeno je poglaylje Ojacanje tla, koje u drugim
temeljenja obradene su u trinaestom poglavlju jer smatramo njihovo poznavanje izucavanim disciplinama nije u cijeiosti obuhvaceno, a ima osnove da cini cjelinu
numim, prilikom temeljenja i zastite objekata. ovog predmeta.
Od brojne literature koja je koristena 11 toku rada posebno isticem:
Ovom knjigom prikazani su klasicni postupci prilikom proracuna i Mehanika tla i temeljenje gradevina prof. dr E. Nonveillera, Mehanika tla u
izvodenja temelja, kao i savremene metode i pravci, koji revolucionisu tehniku inzinjerskoj praksi prof. N. Najdanovica i dr R. Obradovica, Mehanika tla i
temeljenja. Ona ima svrhu da stimulira mlaa; kadar na daljnja proucavanja, Metode proracuna stabilnosti kosina u mehanici tla prof. dr Dz. Saraca i
razmisljanja i unapreaenja, a ne na odbacivanja tradicionalnih metoda graaenja. Mehanika tla prof. dr R. Stojad;novica i drugih autora. Ucinjen je pokusaj da se iz
Cijenim da ce ova knjiga korisno posluziti u poslijeratnoj obnovi ; izgradnji zemlje obimne grade saZmu bitnije klasicne metode i uvedu studenti u savrernenije, kako
i da ce nadomjestiti sadasnj i nedostatak ove strucne literature, kod nas. Ako i bi u praksi mogli odlucnije nastaviti sa izucavanjem i osavremenjavanjem ove
djelimicno u ovom smislu bude primljena ova knjiga, ona ce ispliniti svoju znacajne inZenjerske nauke. Putokaz da se ovaj predmet priblizl citaocima bila su
osnovnu namjenu. sje6anja i osnove koje sam stekao kod pokojnog prof. dr D. Krsmanovica, ciji sam
aak bio.
Autar je nastojao u knjizi karistiti sto razumljivije i prihvatljivije izraze, Posebno se zahvaljujem recenzentima prof. dr Dzevadu Saracu i doc. dr
sto nije bilo jednostavno zbog nepostojanja tradicije i odgovarajucih termina. Zlatku Langofu, koji su brizljivo pregledali teks! i dali korisne sugestije i savjete
Lektori M.Sator i N.Omerika ulozilj Sll dosta truda da tekst bude pristupacan, za poboljsanje sadrzaja i jasnoce prikazane grade.
citak i jasan. Dragocjenu pomoc autoru u toku rada pruzili su Vera Bilopavlovic,
Slavica DursuIn, Marija Bajcetic i Zivojin Ruzic, radnici RO "Hidroelektrane na
Posebnu zahvalll dugujem recenzentima, akademiku prof. dr. Dzevadu Neretvi", kao i sarna Radna organizacija, na cemu im se zahvaljujem.
Saracu i prof. dr. Hamidu Dolarevicu, koji su svojim primjedbama i savjetima
doprinijeli boljoj obradi i jasnoci pojedinih oblasti.
Mostar, septembra 1985.
Prof. dr. Mustafa Sel;movic
Mostar, 2000. godine
16
17
POGLAVLJE I
UVOD
POSTANAK, VRSTE I
METODE ISTRAZIVANJA TLA
Szechy, 1973.
19
Psti pojmovi iz Mehanike tla i Mehanike stijena
O sa historijskim razvojem i dosadasnjim
iskustvima dati su u uvodnom dijelu ovoga
poglavlja. U drugom poglavlju obrazlozeni su faktori, koji
utjecu na nastanak razliCitih vrsta tla, sa razliCitim strukturama
i vrstama koje je potrebno na terenu identificirati. Radi
uporedbe sa tlom date su i osnovne fizicko-strukturne osobine
stijenskog masiva. Metode izvodenja istraZivackih radova sa
uzimanjem uzoraka tla su znacajne za odredivanje
geotehnickih osobina tla, koje su prikazane u posebnom trecem
potpoglavlju.
2J
1. Uvod
tTi
,:J UVOD
(i.1. OPCENITO 0 MEHANICI TLA I MEHANICI STiJENA
23
J Uvod, postanak, vrsle i mefode istraiivanja fla 1. Uvod
kad nekih prirodnih materijala, koje susrecemo u gradevinskoj praksi, nije lahko
povuci. Ostale naucne discipline imaju razlicite termine za tlo i stijenu. Tako npr. u elasticnosti i plastiCnosti, kao i na numerlckim metodama; (ii) eksperimentalne
geologiji se pod pojmom stijene podrazumijevaju sve materije nadene na zemljinoj staticke iIi dinamicke metode provedene "in situ" iii u laboratoriji; (iii) modelske
kori. metode, kao sto su fotoeiasticni, geotehnicki i matematski modeli; (iv) metode
Pod Mehanikom stijena podrazumijevamo naucnu i tehnicku discipIinu, osmatranja, i dr. Zbog ispucalosti stijenskog mas iva veca je primjena
koja se bavi ispitivanjima i istrazivanjima cvrstih (kamenitih) stijenskih masa, eksperimentalnih ispitivanja "in situ", nego u laboratoriji.
odnosno stijenskih masiva, kao prirodnih sredina, buduCih radnih sredina i sredina U gradevinarstvu i rudarstvu susrecemo se sa pojrnom Geotehnicko
koje tokom njihovog koristenja sadejstvuju sa objektima i sa njima predSlavljaju inienjerstvo, kojim se obuhvaca bavljenje primjenom gradevinskih tehnologUa na
jednu cjelinu~ u svrhu sto boljeg upoznavanja njihovih mehanickih osobina i pojedine aspekte ponasanja tia i stijena. Obicno je geotehnicko inzenjerstvo
Iljihovog mehallickog ponasallja pod djelovalljem datih optereeellja iii Ilaponskih vezano sarno za prirodne materijale, koji se nalaze blizu povrsine zemlje.
stanja (KujundZic,1986). Gradevinski inzenjeri ovim imenom nazivaju zemljane materijale i stijene, odnosno
Pod mehaoickim osobinama stijenskog masiva podrazurnijevamo one stijenski masiv (Holtz i Kovacs,1981).
osobine, kaje se ispoljavaju pri djelavanju vanjskih sila. Njihove pojedine Sire promatrano, Geotehnika je inzenjerska disciplina sastavljena od
parametre najcesce nazivamo mehanickim karakteristikama. U ove mehanicke inZenjerske geologije i ostalih nauka 0 zemlji, kao sto su mehanika tia, mehanika
osobine uglavnom ubrajamo: (i) deformabilnost i (ii) mehanicke cvrstoce, slijena, hidraulika slijena i tla, temeljenje, zemljani radovi, hidraulika, hidrologija,
odnosno otpornost hidrotehnicke inZenjerske konstrukcije, injekcioni radovi, ankerisanja, tuneli,
Mehanickim ponaSanjem stijenskog masiva najcesce obuhvacamo: 0) podzemni radovi i objekti itd. (J umikis,1979).
stanje napona, (ii) stanje deformacija, iIi (iii) sloma. Ovakvo ponasanje biva Tlo je materijal koji je priroda stvarala tokom veoma dugih vremenskih
izazvano opterecenjem masiva datirn sistemom unutrasnjih i/ili vanjskih sila i/ili perioda pocev od forrniranja Zemljine kore na koju su djelovali najrazlicitiji
iskopom ulna stijenskom masivu. mehanicki, fizicki, hemijski, biohemijski i drugi uticaji, usljed cega su se mijenjale
Historijski promatrano Mehanika stijena je dugi vremenski period bila i osobine tIa. Zbog toga je povrsinski dio Zemljine kore, koji je interesantan za
direktno u sklopu Mehanike tla, jer su irn velike slicnosti u vise teorija i kad mehaniku tla i temeljenje, veoma heterogen. On sadrzi slojeve i proslojke razlicitih
mnogih problema. Iz same definicije Mehanike stijena proizlazi i predmet njenog debljina, prostiranja, fizicko-mehanickih i deformacionih karakteristika, u cijem
proucavanja, koji se u osnovi svodi na sljedece oblasti: sastavu se cesto nalaze i osnovne stijene iii mjesavina produkata njihovog
(1) fizicko-mehanicka ispitivanja stijena, u laboratoriji i stijenskog masiva raspadanja. Osobine ovako neujednacenog sastava tla ne mogu se definisati
"in situ", te metade klasifikacije; jednostavnim odnosima i matematskim izrazima. Upravo zbog heterogenosti
(2) opste fizicko-strukturne asobine, koje su u Mehanici stijena poznate potrebno je vise sistematskog rasudivanja i proucavanja tla za svaki konkretan
kao: heterogenost, anizotropnost, diskontinualnost i prirodna slucaj kako bi se otklonile opasnosti svojstvene tak.vom materijalu.
napregnutost; Koristenje tla za temeljenje primitivnih naseobina stare je koliko i ljudsko
(3) stanje napona i deformacija u stijenskom masivu; druS-tvo. Prahistorijski covjek je, napustajuci pecine u najstarija vremena, za
(4) podzemni objekti i radovi, sa iznalaielljem podzemnih pritisaka, podizanje sojenica na vodi poceo upotrebljavati temelje od drvenih sipova. Stare
njihovog mehanizma postanka, razvoja i intenziteta, sa metodama civilizacije i kulture ostavile su mnoga znacajna zdanja. Ta zdanja su zahtijevala
njihovog savladavanja; odredena znanja i traiila pogodna rjesenja za sigumo oslanjanje temelja na tlo.
(5) stabilnost prirodnih padina i vjestackih kosina u prirodnim i Posebno je znacajno napomenuti da je bio izgraden veliki broj brana, pretezno od
izrnijenjenim uslovima; zemlje, radi akumuliranja vode za natapanje, vodovodnih sistema sa tunelima i
(6) terneljenje ulna stijenskom masivu i sigurnost konstrukcija na masivu akvaduktima, a mnogi ad njih i danas sluZe svojoj svrsi. Stad Grci a narocito
i njihova osmatranja; Rimljani bili su poznati majstori za izgradnju slozenih sistema za
(7) uticaj vode i seizmike na stijenski masiv; vodosnabdijevanje. U ti. vijeku prije nase ere zapoceta je izgradnja vodovodnog
(8) poboljsanje osobina stijellskag masiva; sistema za Atinu koji je zavrsen 138. godine nase ere. Za izgradnju vodovoda
(9) djelovanje alata, strojeva i eksploziva na stijenski masiv i obratno. Virgo u Rimu koji je izgraden prije nase ere u duzilli od 21 kilometar, trebalo je
Metode Mehanike stijena Sli slicne metodama koje se koriste u srodnirn takoder poznavati tlo i rjesavati problematiku gradellja. Od tih davnih vremena,
tehnickim disciplinama, kao sto su: 0) teoretske metode zasnovane na teoriji kada je stepen razvoja drustvenih sn<l:ga bio na niskom nivou, pa do sve
24----------------------------~M~,7ha-'~I~~a-a~a---------------------------
Mehanika tfa 25
f Uvod, poslanak. I'rste i metode islraiivanja tla 1. Ullod
donedavno, problematika temeljellja i tla rjesavala se na osnovu tradicija i licnog Pocetkoll1 dvadesetog vijeka u Svedskoj se pojavio niz veeih klizista na
iskustva graditelja. Razvojem proizvodnih snaga nastale su potrebe za 'izgradujom zeljezniekim prugama, a pored toga doslo je ; do rusellja kejova u luc; Goteborg,
slozenijih gradevina i ua manje sigurnim i poznatim dima, tako da postojece znanje To je hiD rezultat dubokih klizanja u glini, U Svedskoj je karakteristiena pojava
nije bilo dovoljno, te je treba10 iznalaziti nova rjesenja i sukcesivno pomicati klizanja u tzv. marinskim glinama. Ta pojavaje vezana za talozenje eestica u slanoj
granice znanja. Tako su se vremenorn poeeli. postepeno rjesavati. i .sve vodi (morima). Ispiranjem soli glina gubi cvrstocu i postepeno prelazi u teeno
komplieiraniji zadaei i unapredivati znanja iz mehamke tla. Uprkos tome bllo Je u stanje, Klizanje kosina pri kopanju Panamskog kanala i plovidbenih kanala u
pros 10m. ana Zalost i u danasnjem vremenu, vise primjera neuspje10g temeljenja, sjevernoj Njemackoj izazvalo je vece gradevinske nesrece,
gdje se uslovi i posljedice nisu unaprijed procijenile, iii se nedovoljno studiozno, U posljednje cetiri deeenije srusilo se ili ostetilo viSe velikih objekata, koji
strucno i znalacki pristupiJo izvodenju. Sll opterecivali tlo veJikom ukupnom sHorn oa relativno velikoj povrsini. lz velikog
Primjeri neuspjelih temeljenja poznatih gradevina u svijetu najbolje ce broja neuspjelog temeljenja silosa i rezervoara za tecna goriva otkrivene su greske
ilustrovati problem oslanjanja temelja na tIo i ispod njega. u dopustenom optereeenju. dirnenzijama, dubioi i naeinu nanosenja opterecenja.
Poznati turisticki atraktivan i klasican primjer gradevine koja je pretrpjela Kao primjer rnogu se navesti dva sHosa u SAD za koje je dokazano da je
veliko slijeganje i naginjanje zbog neprikladnog temeljenja je toranj Katedrale u opterecenje u momentu prevrtanja i rusenja bilo na granie! sloma. U jednom
Pizi, u svijetu poznat kao Kosi toranj. Toranj je poceo da se gradi 9.8.1174, a slueaju prasinaste gline, a u drugom gline, dozivjele su slom prilikom njihovog
posljednji sprat sa zvonikom zavrsen je 1370, godine, Tlo je sastavljeno od d~belih prvog punjenja, (Tschebotarioff, 1952; Nordlund i Deere, 1970),
glinovitih naslaga sa proslojcima sljunka i pijeska neravnomJerno rasporedenih, pa St~tni uticaji oa objektima mogu se javiti u fazi ispumpavanja vode iz
je to uzrok jakom slijeganju i naginjanju od samoga poeetka izgradnje, gradevinske jame, Naime, ako se ispumpava zamuljena voda, (0 je znak da dolazi
Most preko potoka Orasnica, na Zeljezniekoj pruzi Split-Knin u Hrvatskoj, do ispiranja sitnih eestica tla u okolini objekta, eime se stvara sacasta struktura,
koji je graden 1886, godine, projektovan je sa otvorom od 20,9 m, Temelji stupova koja ugroZava stabilllost objekta,
upornjaka leie na slabo konsolidiranim jezerskim naslagama mehke glIne Ispod 1z navedenih primjera vidimo da je za terneljenje teskih i velikih
koje jE? sloj rastresitog pijeska. Vee u toku gradnje stupovi su se poeeli sl~egati. i gradevinskih objekata potrebno prouciti tlo i sve promjene koje ce nastupiti u toku
naginjati prerna vani. tako da se raspon poveeao na 23,2 m, a ukupno sllJeganJe i nakon izgradnje koriste6i pri tome strucne i naucne principe i iskustva sa vee
iznosilo je od oko 7,0 m, (Nonveiller,1981), izgradenih objekata,
Dio luke u Barskorn zalivu, oakon sto je sagraden 1926. godine, kliznuo je Prve struene rasprave iz podrucja rnehanike tia uslijedile su vee u 17.
u more u duzini od 120 m. Betonski blokovi pristanista oslonjeni su na nasip od vijeku, karla inace poeinje nagliji razvoj inzenjerske nauke. U ] 9. vijeku nastupa
lomljenog kamena, koji je leZao !la, do tada neotkrivenom, nagnutom glinenorn snmn razvoj tehnike i nauke u gradevinarstvu. Pojavljuju se novi rnaterijali i
sIoju male otpornosti. Nakon punog opterecenja nastalo je klizanje tia kroz sredstva za rad, koji stvaraju rnogu6nosti izgradnje veeih i slozenijih objekata.
glinovite slojeve ispod temeijnog nasipa. Pojavom celika i cementa, eksploziva, busHiea na komprirnirani zrak i drugih
Ponekad prirodni uslovi i vjestacki izazvani zahvati pri temeljenju nameeu strojeva mijenjaju se uobicajene konstrukcije u gradevinarstvu. Ovi materijali
posebne probleme, Glavni grad Meksika (Ciudad Mexico) izrasta od 15 19,9odine u znatno su povecali djelokrug gradenja, tako da je bilo potrebno intenzivnije
moderan grad na lagunama jezera. koje se postepeno isusivalo. Snizenje nivoa proucavati osobine heterogenog sloja zemJj ine kore i pronaci metode za
vade u jezerima i crpljenje vode iz podzemlja za snabdijevanje izazvalo je jednostavnija, bru i racionalnija rjesenja.
region.lno slijeganje grada, Zbog stalnog podizanja zgrada dolazilo je do Najraniji teorijski radovl iz mehanike tia javili su se u Franeuskoj vee 11 18.
pove6anih opterecenja, sto je izazvaJo dodatna regionalna slijeganja slabo vijeku, Coulomb (Kulon) je 1773, godine proueavao napone u sipkim materijalima
konsolidiranih glinovitih jezerskih naslaga vecih od 6 m, Ova nejednolika i postavio zakon 0 linearnoj zavisnosti izmedu normalnog napona i otpornosti na
slijeganja uzrokuju stalne probleme u temeljenju i kod davno i u novije vrijeme smicanje. Taj zakon je postao osnovni postulat teorije graniene ravnoteze u tlu. On
izvedenih objekata, (Nonveiller,1981), je uglavnom razmatrao probleme pritiska na potporne zidove, ali je analizirao i
Soliter u Smederevu visil1e 38,5 rn (Srbija) neravnouyerno se siebTflUO i stabilnost vertikalnih odsjecaka u koherentnom tlu sa uvedenim hipotezama koje
nagnuo. a temeljen je na prasinastim glinama ispod kojih su muljevite gline i uglavnom odstupaju od stvarnosti. Collin (Kolin) je 1846, godine razmatrao
pijesci, Ispiranjem mUljevitog pijeska j slabljenjem na dijelu koji se manje slijegao stabilnost kosina u glinarna i obljavljeni rezultati predstavljaju znaeajan i pionirski
ispravljenje; stabiliziran ovaj objelcat (ElordeviC, 1981), doprinos razvoju mehanike tla, a posebno razvoju teorije stabilnosti kosina.
26 Melwllika tiJ).
M(l/umikn fla 27
I Uvod, poslanak, v/'ste ; ,"clade is!/' l:ivanja fla
28 Me/wlllla ria
Mefwlfika tla 29
1_ Uvod
1 Uvod, pOSlanak. VY.I'te i metode istra::ivarria tla
mehaniku stijena, geofiziku i gradevinsko inzenjerstvo. Na mnogim pnmJenma mehanike tla bavi veliki broj istrazivaca u svijetu. Na medunarodnim kongresima,
nisko i visokogradnje moze da se ilustruje obimnost i sJoZenost koristenja ove od kojih je prvi odr7.an u Cambridgeu 1936. godine, razmjenjuju su iskustva,
discipline na temeljenju objekata kao sto su: vodoprivredni, poljoprivredni, verifikuju se ostvareni rezultati na studijskirn, naucnim i izvedenim radovima i
eiektroprivredni, industrijski i podzemni objekti; saobracajnice, aerodromi, lucka iznose nove koncepcije iz teorije, istra.zivanja i l11etodologije gradenja. Sa istim
pristanista, obaloutvrde, telekomunikacioni tomjevi, transportni i skladiSni prostori, ciljem odrZavaju se regionalna i nacionalna savjetovanja iz podrucja l11ehanike tla i
naftna postrojenja, objekti za vojne svrhe itd. Stabilnost prirodnih padina i mehanike stijena. Za unaprijedivanje ovih disciplina izdaje se ve6i broj periodicnih
vjestackih kosinaje znacajna oblast koja se izucava U ovoj disciplini, ukljucujuci i pub1ikacija, koje geotehnicki inzenjer treba da koristi kako bi stalno bio u trendu
stabilnost stalnih iii privremenih potpomih konstrukcija, te kontrolu toka i pritiska razvoja ovih discipIina i bio u mogucnosti da se njima koristi u praksi.
podzemne i povrsinske vode. Specifican domen primjene je kod rekonstrukcije i U svijetu i kod nas postoje odredeni standardi koji reguJisu I11ctode
osiguranja starih i osteeenih objekata ratnim djejstvima iii zemljotresima. ispitivanja i opremu. kao i propisi za temeljenje. U nasoj zemIji koriste se
Zemljani i kameni materijal cesto se koristi kao konstruktivni materijaI, jer predratni standardi za geomehanicka ispitivanja i Pravilnik 0 tebnickim
je jeftin za mnoge nasute objekte. Inzenjerske osobine kao sto su cvrstoca, normativima za temeijenje gradevinskih objekata (SUist SFRJ 15/90). Evropski
zbijenost i s1., ovih materijala Hi tla odnosno stijenskog masiva,. cesto su komitet za standardizaciju izdao je za "Geotehnicko projektovanje" Eurocode 7
nedovoljne za prijem optereeenja,. te se vrse poboijsanja njihovih osobina raznim (Eurokod 7), kojem ce se u buducnosti prilagoditi nasi postojeci standardi.
tehnickim zahvatima.
Temeljenje se mora izvesti sa sigurnoscu, ne sarno na staticka vee i na *
dinamicka opterecenja, kao sto su zemljotres, vibriranja, miniranja itd. Tezina
svake gradevine mora se prenijeti na tlo iii masiv, na nacin da cvrsto i trajno budu Daljnji pravci razvoja mehanike tIa usmjereni su na detaljnije proucavanje
povezani. Opterecenje se od gradevine rasprostire na odreden volumen tIa i u osobina tia u laboratoriji i traienje rjesenja kojima hi se adekvatnije reprodukovali
njemu izaziva nova naponska i deformaciona stanja, koja moraju biti u sagiasnosti prirodni usJovi j uspostavili pravilniji odnosi izmedu napona,. deformacija,
sa karakteristikama objekta. Radi ovoga gradevinsko tlo, odnosno masiv, treba da dopustenog optereeenja, koeficijenata sigurnosti i sloma materijala. Za tacnije
se razmatra kao sastavni dio svake gradevine, odnosno tlo i objekat cine odredivanje ponasanja materijaia u raznim prirodnim uslovima potreban je veci
jedinstvenu konstruktivnu cjelinu. braj parametara -j primjena savremenijih matematickih aparata. Numerickim
U Mehanici tla koriste se teoretske metode elasticnosti i piasticnosti, koje analizama i upotrebom kompjuterske tehnologije moei ce se unaprijediti mnoge
Sll osnov i u gradevinskoj mehanici za kompaktnija tijela, nego sto je heterogeno metode i povecati koristenje ve6eg broja ulaznih parametara.
tlo. Medutim, tlo ima i svoje specificnosti, pa je potrebno koristiti i dru~e metode i U ovome izdanju Mehanike till i temelje,ya obradenaje problematika lla
zakone, kojima se moze definisati konsolidacija tIa, unutrasnje trenje j kohezija, bazi ldasicnih teoretskih rjesenja, ali su prikazani i savremeni postupci.
filtracija i uticaj vode na osobine tla, odnos napona i defonnacija za disperzione Obuhvaceni su noviji rezultati, rjesenja i pravci razvoja nauke i prakse koji ce
sredine i dr. Za istraiivanje tla koriste se, pored teoretskih metoda, i usmjeriti studente na iZllcavanje, a mladim inZenjerima u praksi ornoguciti brzo
eksperimentalne sa ciljem dobivanja sto povoljnijih odnosa izmedu napona, ukljucivanje u savremene tokove rjesavanja probJematike iz ove znacajne tehnicke
deformacija, sloma i vremena, koji ce vjerodostojnije odraiavati ponasanje realne oblasti.
sredine. Sve savremenija laboratorijska oprema i primjena racunara omogucit ee
daljnju teoretsku razradu i proracun kompleksnih odnosa u tlu. Kod ovih
razmatranja treba biti obazriv, jer niti laboratorijska ispitivanja niti primijenjene
racunske metode mehanike tla ne mogu obuhvatiti vjerno ponasanje realnog tla niti
dati precizni rezultat kao kod drugih tehnickih disciplina. Zbog ovoga je potrebna
sveobuhvatna analiza i logicno rasudivanje, a ne sarno rnehanicko i nekriticko
prihvacanje dobivenih rezultata. Za ovo rasudivanje koriste se i rezultati modelskih
ispitivanja, kao i rezultati osmatranja izvedenih objekata.
Mehanika tlaje II fazi neprestanog razvoja i usavrsavanja postojecih teorija
i metoda proisteklih iz obimnih ispitivanja i posmatranja velikog broja izgradenih
objekata, u raznim uslovima tla i stijenskog masiva. Danas se problemima
MelulIIika tfa 31
30 Melwlliku tia
2. Postanak, podjela i naCin raspo:;navanja Ila
2.1.1. RASPADANJEMATERUALA
2.1.1.l. Mehanickifaktori
Meliallika tla 33
1 Uvod, poslanak vrsle i me/ode iSlraiivQ1!ia I/a 2. Postanak, podjela i natin raspoznaranja {lo
Mjeseca i drugih nebeskih tijela. Tektonske sile koje izazivaju promjene na Naknadno erodirane naslage (sl.2.1.-e) Iia iii masiva opterecivale Stl i
Zemljinoj kori u raznim razdobljima j na raz1icitim mjestima, deformisu cvrsti zbijale sedimente Ispod erodiranog podrucja. Ovi sedimenti nakon erozije ostaju i
slijenski masiv u obliku rasjeda, boranja iii navlacenja (sI.2.1.). Koji ce se oblik dalje zbijeni. za razliku od onih koji nisu bili podvrgnuti ovim uticajima i ostaju
javiti, ovisi 0 fizickim osobinarna masiva, od dubine procesa i od velicine, pravca, rahli.
jaCine i duzine djelovanja lektonskih sila. U rnehanicke faktore ubrajamo takoder: ternperaturne promjene, efekat
Kod boranja deformacije plasticno preoblikuju masiv iii se stvaraju leda, abraziju. padavine i vegetaciju.
pukotine koje se otvaraju na mjestima rastezanja, gdje nastupa otkidanje i Temperaturne promjene pri smjeni dana j noei, godisnjih doba i
usitnjavanje materijala, '! ~ ~onama pritiska nastupa drobljenje masiva (s1.2.l.-a,d). dugorocnijih klimatskih preobraiaja izazivaju promjenu volumena stijenskog
masiva i nejednako rastezanje raznih mineralnih sastojaka. Kada su promjene
(a) (b) (c) volumena sprijecene, dolazi do unutrasnjih napona koji izazivaju vece iii manje
pukotine, a time i postepenu dezintegraciju osnovnog masiva.
Led razara stijenski masiv i kamene blokove cim se na njihovoj povrsini
pojave i najmanje prskotine iii pukotine. Voda koja dospije u osteceni stijenski
masiv, ukoliko se zamrzne, izaziva znatne sile, jer je volumen leda veei za 11 % od
volumena vode, koji produhljuje i prosiruje pukotine i time doprinosi daJjnjem
(d) sukcesivnom razaranju masiva.
® Formiranje ledene kore na padinama dovodi do poremecaja kretanja
podzemnih voda. Ovo ima za posljedicu poveeanja nivoa podzemnih voda, 51:0
nakon otkravljivanja cesto dovodi do pojave nestabilnosti.
Abrazija je jos jedan faktor koji usitnjava i trosi stijene. Raspadnuti
dijelovi stijena noseni vodom i vjetrom struzu i udaraju 0 povrsinu cvrstih stijena i
medusobno, sto dovodi do odlamanja materijaia i usitnjavanja cestica. Ucinci
ovoga faktora izgledaju neznatni, ali njihovo sveukupno djelovanje' u toku vrlo
dugog vremenskog perioda na ogromnim povrsinama razara znatne kolicine
materijala. Abrazija se pojavljuje i kod kretanja ledenjaka koji svojim sporim
31.2.1. Osnovne lektonske jedinice iilosfere: boranje (a), tektonsko smicanje (b), kretanjem, uz veliki pritisak, drobe materijal iz podloge.
navlacenje (e), bore sa antiklinalom (A), i sink/inalom (5) sa vlacnim (v), Atmosferske padavine i voda mora i jezera svojim mehanickirn i
pritisnutim (P) i smicuCim (s) pukotinama (d) i erodiranje (denudacija) masiva (e). dinamickim ucincima izazivaju trosenje stijena i usitnjavanje vee raspadnutih
cestica.
Na rubovima rasjeda j navlaka dolazi do mrvljenja i usitnjavanja cestica Vegetacija doprinosi ubrzanom razaranju stijenskog masiva. To su u
(sI.2.1.-b,c). Ovim su ostvareni preduslovi za agresivno djelovanje drugih prvom redu sile nastale rastorn korijenovog sistema biljki i drveca u vee postojecim
mehanicko-hemijskih faktora za daljnju dezintegrac~ju prvobitnog monolitnog pukotinama. Ovako izazvane sile mogu odlamati i vece kamene blokove.
stijenskog masiva.
Za ovu pojavu vezana je i mikrotektonika sa sistemom pukotina i lokalnim
rasjedima. 2.1.1.2. Hemijskijaktori
Bore, rasjedi i navlake su osnovne tektonske jedinice litosfere. Navlaci
obicno prethodi rasjed i/ili bora. Ovi veliki mehanicki diskontinuiteti znacajno Minerali stijena podlozni su pod odredenim uslovima hemijskom
utjecu na lokaciju i izbor rjesenja velikih gradevinskih objekata u podzemlju ilili na raspadanju. Voda~ vodena para, kisik, ugljicna kiselina sadrz.ana u zraku i u
povrsini tla iIi stijenskog masiva. Pored rasjeda mogu da budu i siroke rasjedne oborinama, razne druge organske kiseline nastale raspadanjem vegetacije prisutnc
zone, kod kojih je Jakim mehanickim silama doslo do stvaranja veorna rastresitog su svugdje u prirodi i u stalnom su doticaju sa stijenama. Hemijski procesi su spori,
rnaterijala razlicitih fizicko-mehanickih osobina. ali kroz duga geoloska razdoblja oni izazivaju zulitne efekte. Od hemijskih faktora
34 Meha/likn tla
Mehallikn rIa 35
2, Pos/anak, podje{a i na6n raspozl1avanja tla
J Uvod, posfanak vrste i metode istra!;vanja tla eestica. U loku transporta raspadnutih komada i djelica evrste stijene vrsi se daljnje
najznacajniji su: oksidacija, karbonizacija, hidratacija, desilikacija i vulkanska njeno usitnjavanje usljed abrazije jer se cestice stalno sukobljavaju, taru, ispiru i
djelovanja. drobe sve do procesa talozenja. VeJicina, oblik i CVfstoca sastojaka ovis! 0 cVfstoci
Oksidacijom nastaje raspadanje ako se jedinjenje minerala stijene veze sa osnovne stijene, dllzini transporta, koliCini vode, velicini pada, brzini toka itd.
kisikom j ozonorn iz zraka. Ovo raspadanje moze biti znacajno kod stijcQ.a koje Zbog toga je oblik cvrstih sastojaka u tlu vrlo razliCit: okrugao, ovalan, izduzen,
sadrze minerale zeljeznih spojeva. pl?c~st sa. o.strim iIi za~bljeni~ ivicama j s1. Tekuca voda je najjaci cinilac
Karbouizacija je uticaj ugljicne kiseline otopljene u vodi koja otapa soli i uSltnJavanJa I prenosa sedlmentmh naslaga. Uobicajeno je da se natalozene naslage
minerale koji sadrze Ca, K, Mg, Na i Fe. U nasoj zemlji ovo posebno dolazi do nasene vodom nazivaju aluvijalna tla.
izraiaja u podrucjima izgradenim od kreenjaka (CaCO,), koji su izlozeni kiSnici u . V~etar u nekim podrucjima i u odredeno vrijeme moze puhati velikom
kojej ima ugljicne kiseline. Ti spojevi vrSe postepeno otapanje i sirenje vee brzmom I snagom, te prenositi sitne cestice materijala na velike udaljenosti.
postojecih pukotina i tektonskih ostecenja. sto dovodi do pojave poznatih kraskih Transportna moe moze biti znatna, posebno 1I suhorn kIimatskom razdoblju kada
fenomena u obliku skrapa, jama, kanala, kaverni i pecina, a povrsina dobiva zracna struja moze pokrenuti velike kolicine sitnijih cestica. Velicina cesti~a ovisi
karakteristicne ostre obI ike. Tako nastaju formacije opcenito nazvane krs (kras), od snage i pravca strujanja, ali na mjestu talozenja one su gotovo iste velicine.
koji je znacajno zastupljen u nasoj zemlji. I granitne stijene se pod uticajern Nanos cvrstih cestica tla nosen vjetrom nazivamo eolskim tlom. Na ovaj nacin
ugljicne kiseline postepeno raspadaju. nastaju jednozrni sedimenti, kao 5to je npr. kopneni les.
Hidratacija izaziva heroijsko raspadanje minerala kada se vada u procesu Ledenjaci (gieecri) u lagahnom kretanju prema nizim kotama zahvata
raspadanja hemijski veze. Ova pojava obicno nastupa u sprezi sa karbonizacijom. kamenje i na svome putu drobe ga i usitnjavaju. Ovako nakupljen materijal prenosi
Desilikacijom se naziva ispiranje i otapanje Si02 iz stijenskog rnasiva u se do kraja lednjaka i nakon otapanja leda formiraju se naslage, tzv, morene.
toku veoma dugih i sporih vecinom hidrotermalnih procesa. Obrazovanje tia na ovakav nacin naziva se glecersko tlo.
.. Otapanjem soli natrija i magnezija (sol i gips) u vodi dolazi do razaranja
stlJenskog masiva.
Vulkanska djelovanja izazivaju hemijske procese. Inace rnagmatske 2.1.3. SEDlMENTACIONI PROCESI
stijene jace su izlozene hemijskim procesima nego sedimentne, koje su vee nastale
kao rezultat trosenja i ponovne cementacije. Sedimentacija iIi talozenje raspadnutih i transportavanih cestica materijala
Na promjenu ovih mehanicki i hemijski dobivenih osobina tla mogu da je posljednja faza u procesu pretvaranja cvrstih stijena u nevezane sedimente.
utjecu vjestacki proizvedeni faktori, kao 5to Sll: hidrostatski i pomi pritisak,
spoljnja opterecenja, dinamicki utic~ i i razna ojacanja tla. Aluvijalna tla, nastaju talozenjem cestica u vodi na mjestima gdje su
transportne sile vade previse male za daljnje prenosenje materijaia, iii su one
potpuno iscezle. Talozenje zavisi od vise faktora, a najvainiji su brzina i kolicina
2.1.2. TRANSPORT RASPADNUTIH DUELOVA vode, krupnoca i sadrzina transportovanih sastojaka, kao i od drugih faktora,
pocevsi od raspadanja, preko transporta do prestanka djeJovanja transportnih sila.
.. Proizvodi. raspadanja stijena rnogu ostati na mjestu raspadanja iIi mogu Pri velikirn brzinama vodenog toka taloze se sarno krupni sastojci dok se sitniji
b~t~ transportovan~ na n.ovu lokaciju. Proizvodi prirnarno raspadnutih stijena mogu transportuju dalje prema uscu rijeke. Zbog ovoga se krupniji cvrsti sastojci taloze u
bIb transportovam gravltacijom, vodom, vjetrom i ledorn. gornjim, sitni u srednjim, a najsitniji u donjim tokovima rijeka. U mirnoj vodi
Gravitacione sUe pomjeraju dijelove stijena iii vee raspadnutih materijala talozi se, po pravilu. najsitniji materijal. Gdje god dolazi do usporavanja vodenog
razlicite. velicine sa viseg na fiizi nivo. Kad ovoga materijal moze biti pokrenut toka, nastaju velika talozenja kao sto je slucaj na poplavljenim podrucjima, na
slobodOim padom, kotrljanjem odlomljenih dijelova niz kosinu iii klizanjem uscima rijeka. iza vjestacki podignutih rijecnih pregrada itd. Na raznim mjestirna
ve~l~lh rnasa .niz padmu. Ovi kao i drugi faktori utjecu na formiranje drobine u uzduz toka i u prosirenim dolinarna talozi se krupni iii sitni rnaterijal, pa odatie
noz~cama kosma. Efekat gravitacije cesto je kombinovan sa djelovanjem vade niz ponekad velike naslage krupnog i silnog sljunka, kao i pijeska. Bujice svojom
padmu za vrijeme velikih kEa. velikom snagom i brzinam na znatnom padu i uz intenzivne padavine mogu
. Voda slijevajuei se niz padine u potoke, bujice, rijeke, jezera i mora prenositi velike blokove skupa sa sljunkom i drugim sitnim materijalom. Na nekim
svo}o.m velikom energijom pokrece i prenost cestice razlicitih velicina, pocev od mjestima takv! se materijali taloze pa nastaju sedimenti od najkrupnijih blokova do
vehkih blokova preko valutica, sljunka i pijeska do sasvim sitnih suspendovanih
Mdwl!ika tla 37
36 Mellallika Ita
2. Postanak. podjela i n£lCin raspo;;navanja (/0
! Uvod. postal1ok vrsle i metode isfraiil'anja ila
veoma sitnih cestica. Kod akumulacija pretransportuje se krupniji materijaJ sa kraja Definicija gline razlicilo se formulisc. U geologiji onaje kao: (i) prirodan malerijal
uspora do kraja denivelacije je~era dok se najfinije cestice taloZe bliZe samoj brani, sa piasticnim osobinama; (iO sastav od pretezno vrl0 sitnih cestica i (iii) sastav od
Osobine natalozenog materijala ovise u prvom redu 0 vrsti rnaticnih stijena poglavilo kristalnih fragmenala minerala sastavljenih prelezno od hidrosilikata
od kojih Sll nastaii, 0 uslavima talozenja i, konacno, 0 uticajima kojimaje sediment aluminijuma, a ponekad magnezija. U gradevinarstvu to je sitnozrni rnaterijal,
bio podvrgnut od svog nastanka. Sedimenti su u izvjesnim epohama razvqja zemlje koloidne velicine sastavljen pretemo od aluminijeva hidrosilikata sa raznim
mogli biti optereceni, te ani nakon rasterecenja ost~ju zbijeni, za razliku ad onih primjesama. Materijal je plastican i kohezivan, steze se pri susenju, buja ako se
koji to nisu pretrpjeH i ostal1 su rahii. vlaZi i ispusta vodu pod opterecenjem.
Nevezani sedimenti mogu dalje pod djelovanjem pritiska i raznih Najsitnije koloidne cestice giine (velicine od 1 J..l), pokazuju u vodenim
hemijskih procesa da budu izlozeni procesu cementacije, ciIne nastaju razni rastopinama specificna svojstva, Na povrsinama dispergovanog materljala u vodi
kongiomerati, brece, pjescari, skriljci, lapori i dr. Svi ovi faktori stalno djeluju na djeluje pored sile teze i elektricni naboj. Ove cestice se medusobno odbijaju j krecu
osnovne stijene i proces raspadanja, transporta i taloZenja je neprekidan. Veoma u tecnosti vecim brzinama ukoliko su manje (Brown-ova kretanja). Zbog ovih
raznovrsni uticaji na najrazlicitije stijene i 11a Citav proces stvaranja sedimenata kretal"Da tal ozenj e cestica i grudvica znatno je usporeno i moze trajati dugo. Ako se
uslovljavaju razlicite osobine j vrste koje je oteZano izucavati. ovakvoj suspenziji doda elektroJit, npT. kuhinjska so, odnosno ako su u vodi
Eolska tla nastaju nanosom cvrstih cestica vjetrom, pri cemu razlikujemo otopljene soli lahkih i leskih metala, koji su takoder eleklricno nabijeni, onda
les i dine. Les se sastoji od cestiea tia jednozrne krupnoce oke 0,05 mm, nastaju reakcije koje uzrokuju pra.znjenje elektricnog naboja i sljepljivanje ceslica
slijepljenih kalcijum karbonatom. Zbog toga les imaveliku cvrsto';u kada je u sa suprotnim elektricnim nabojem, te obrazovanje grudvica (koagulacija) ili
suhorn stanju. Medutim, ako se raskvasi, gubi cvrstocu i veoma lahko se pokrece. fonniranje pahuljiCa (flokulacija), iii se one sa jednakim nabojem odbijaju.
Poznate su lesne naslage oko Beograda koje se u suhorn stanju drie sa vertikalnim U prvom slueaju taloZe se tako naslale grudvice ili palJuljice jer su posta Ie
stranama na visini preko 20 rn. Dine su pokretni brezuljci od nevezanog pijeska leie, a u drugom cestice veorna dugo lebde u vodi (Nonveiller,1981).
kojeg vjetar veoma cesto pokrece i ponovno stvara dine. Mineralogija gline kao specijalno podrucje izucava se u koloidnoj hemiji,
Glecerska tla postala su nanosom zma tla trat:Isportovanih pokretima gdje se za njeno proucavanje koristi diferencijalna termicka analiza, rentgenska
ledenih masa. Ona imaju drukciji sastav od aluvijalnih i sadrZe cestice od analiza, elektronski mikroskop itd.
najkrupnijih blokova do koloida.
Mehallika Ila 43
42 Meilallika fla
I Uvod. posfanak vrste i me/ode Islraiivat!ia tfa 2. Postanak. podjela i noCin raspoznavanja Ila
» sljunak, velieine 2-60 nun ; radova na saabracajnicama i kad slicnih radova na tIu cio sloj humusa treba
» pijesak, velicine 0,06 -2 mm ; iskopati i ukloniti.
(c) sitnozma, koherentna iIi vezana tla: Mulj se nalazi l1a dnu ranijih rijeka, jezera, bara i mocvara, a sastoji se od
» prah (prasina), velieine 0,002-0,06 mm ; mjesavine organskih materija i prasinastih cestiea mineralnih materija kao sto su
» glina, velieine <0,002 mm ; glina, pijesak i pra'ina.
(d) organska tla. Trese! se sastoji ad velike kolieine biljnih i organskih materija viaknastog
oblika sa rnanjirn sadr.zajem rnineralnih tvari. Treseti obicno irnaju ekstremno
Krupnozrna, nevezana ili nekoherentna tla su takva tla cije cestice nisu visoke sadrfaje vode, koji ponekad sadde do 900/0 ukupne tezine.
vezane nikakvim siJarna kohezije, vee izmedu njih samo djeluju site trenja. Ovdje Medutim, tlo se u prirodi rijetko pojavljuje u cistim oblieima, a cesce kao
spadaju tIa eija velie ina zma varira od kamenih biokova i oblutaka do velicine smjesa vise osnovnih vrsta. Pritom postoji vise mogucih kombinaeija i bezbroj
zrna sljunka i pijeska. Pojedina zrna mogu se raspoznati prostim okorn. vrsta t1a sa isto toliko razlicitih osobina. Zbog toga su usavrseni klasiflkaeioni
Vodopropusnost im je znatna i voda se slobodno krece u porama, pa su slijegaqja sistemi, kako bi se na bazi vise zajednickih osobina i rnedusobnih slicnosti da
bda nego kod drugih vrsta tla. Irnaju vecu otpornost na smieanje (jace izraieno magla svrstati u pojedine kategorije. ledinstvena klasifikaeija koja ce biti izloiena
trenje). veomaje pogodna i najcesce se prirnjenjuje u rnehaniei tIa.
Sitnozrna, vezana iii koherentna tia su ona tla kod kojih su cestice
rnedusobno vezane silama kohezije. Sile kohezije rnanje su kod prasine, a kod gline
veee. Cestice se fie mogu prepoznati prostim okorn. Osobine koherentnog t1a 2.2.2. lDENTlFlKAC[JA TIA NA TERENU
znacajno zavise od sadri:ine vode u njemu. Velika poroznost i deformabilnost je
karakteristika mehkih glina. Postoje i prekonsolidirane gIine koje irnaju znatno Identifikacija iii prepoznavanje t1a je proees ustanovljenja karakteristicnih
bolje rnehanicke osobine. U pdrodi se r:jede nalazi cista glina, vee pomijesana sa osobina nekog tla po kojirna ga mozemo prepoznati i razvrstati u odgovarajucu
pijeskom i prasinom i tada se nazi va ilovac3. U sitnozrna tla spadaju prasina i grupu klasifikacionog iii nekog drugog sistema. Na osnavu jednostavnih i jeftinih
glina. ispitivanja na tererru sve vrste tla rnogu se dovoljno tacno raspoznati i rasporediti u
Prasina je, termin koji se odnosi l1a tla cije su velicine cestica izmeau jednu grupu sistema. Za kompleksniju i taeniju identifikaciju primjenjuju se i
sitnog pijeska i glina, a po osobinama se razlikuje od obje vrste. Kad stvaranja odredena laboratorijska ispitivanja, tj. laboratorijsko identifikaciano ispitivanje
prasine pored fizickih djeluju i hemijski procesi. Unutamje trenje je jos dosta uzoraka tIa (granulometrijski sastav, graniee konzisteneije, prirodna sadrzina vode i
veliko, a kohezija mala i ovisnaje 0 sadriaju vode u tlu. Materijallahko prelazi iz druge osabine).
zitkog u tekuce stanje ako se poremeti vanjskim faktorima. Slijeganje se odvija Za identifikaeijll tIa, u ciIju odredivanja njegovih osnovnih karakteristika,
dosta brzo, sto ovisi od vodopropusnosti prasinastog t1a. koristimo slijedeca jednostavna terenska ispitivanja.
GUna predstavlja najsitnije frakcije tIa i kada je vlazna, ima piasticne
osobine koje potjecu od njenog mineraloskog i strukturnog sklopa, 0 cernu je u
prethodnom poglavlju detaljnije govoreno. Gline se obicno javJjaju kao dvofazni 2.2.2.1. Krupnozma tla
sistem, ali ne mora biti uvijek slucaj, i relativno se sarno tanki povrsinski sloj moze
isusiti. Sile trenja su manje nego kod ostalih vrsta tla, a uzrok je vodeni film koji Kad krupnozrnog tla na terenu se moze llstanoVltl: (i) gradacija
obavija cestiee tla. granulometrijskog sastava, (ii) veHeina i nblik zrna, (iii) tvrdoca i (iv) sadr'iaj
Organska tla sadde znatan dio organskih ili biljnih materija izmijesanih kalcijkarbonata (CaC03) •
sa anorganskim pjeskovito-prasinastim i glinenim sastojcima. Organske cestice u Gradacija granulometrijskog sastava ocjenjuje se vizuelno tako, da se
tiu su nastale pretezno raspadanjern biljaka, a sarno manjim dijelom Sll zivotinjskog odredena kolicina uzorka materijala razastre na ravnu podlogu, te osmatramo
porijekla. Ova tla vrlo su nepostojana, jako su stisljiva i upijaju vodu, pa je na raspodjelu pojedinih zrna po grupama raznih velicina i odredujemo ucestalost zma
njima veorna oteZano gradenje, a ne upotrebJjavaju se kao gradevinski materijal. U u pojedinim gruparna. Ako su sve velicine zma dobro zastupljene, smatra se da je
organska tla spadaju humus, treset i mulj. do dobro granulisano, a ako vece frakcije preovlaauju a druge nedostaju, onda je
Humus je plodno tio na povrsinskom sloju Zemljine kore. Ono se sastoji slabn granulisano. Ako preavladuje frakcija u vrlo uskom granulometrijskom
od organskih i rnineralnih materija sa mnogo bakterija. Kod izrade zemljanih podrllcju, ollda je u pitanjll jednolicno granulisano tlo. Priblizan sadriaj pijeska
44
Meiumika I/o 45
2. Pos/anak. podjeta i IUlcin raspo:znm'onja flo
46-----------------------------M~~ch~a-'''~·w-~IW----------------------------
Me/lan/ka fla 47
,2. Positlno}' podie/a i naCin raspoznavtln/a (Ia
J Uvod, postanak vrste i me/ode is(raiivanja flo
Opit penetrometrom obavlja se na svjezem uzorku sa najmanje tri
J> spore reakcije, kod koje se voda pojavljuje i nestaje sporije uz manju mjerenja na razmacima od po 5 cm HZ primjenu dzepnog penetrometra, koji radi na
sjajnost povrsine, sto znaci da se radi 0 glinama niske do srednje
principu opruge. Ovim opitom se odreduje priblizna jednoaksijalna cvrstoca oa
plasticnosti, odnosno da je u tlu prasina glavna komponenta i pritisak.
}- nikakve iii vrlo spore reakcije, koje su siguran znak da se radi 0
Rezultati terenskih identi'fikacionih opita unose se u poseban fOIIDular
visokoplasticnim glinama.
(tabela 2.1.) sa detaljnijim opisom uzoraka i sa svim podacima, koji magu
doprinijeti da se prepoznaju istovrsni materijali u raznim busotinama, sondama i
Opcenito se moze konstatovati da se ovim ispitivanjima ustanovljuje sondainim jarnama, na osnovu cega ce se odrediti protezanje pojedinih sIojeva.
pokretljivost vode u uzorku i sto je ona veca, manja je plasticnost materijala,
Za sljunak i pijesak treba precizirati i druge pojedinosti koje se ne mogu
odnosno krupnije su njegove cestice i obratno. utvrditi prethodno opisanim ispitivanjima kao: prisutnost primjesa, stanje
Sjaj povrsine ukazuje na prisustvo gline u uzarku. Ispitivanje se sastoji u zbijenosti, skieu proslojaka razlicitih materijala, cementaciju, stanje povrsina,
tome da se ostriID nOZeffi zasijece grudva suhog iii malo v[aznog uzorka tla i oblike ostecenosti i drobljivosti zrna i 51.
ocjenjuje intenzitet sjaja, koji zavisi od plasticnih osobina tla. Izrazito sjajna ploha Za koherentne materijale navesti primjese, raspucalost, uslojenost,
pojavljuje se kod masnih glina (CH), a manje sjajna, odnosno mutna, kad manje cementaciju, zbijenost i dr.
plastiCnih, odnosno mrsavih gHna (CL). Slab iii nikakav sjaj ukazuje na praSinaste Kod opisivanja mora se navesti sira i um lokacija, geoloski sastav svih
ili pjeskovite materijale (M i OL).
materijala, nivo podzemne vode, kao i svi drugi interesantni lokalni uslavi, koji su
Miris i boja ustanovljuje se odmah nakon vadenja uzorka i to na svjeze vidljivi na terenu.
zarezanoj pavrsini vlainog uzorka. Miris maze biti po zemlji, organskoj truhleZi iIi
ga uopSte nema. Speeificno ostar miris i tamna boja indikator su postojanja FOffllUlar za vizuelllu identifikaciju tla (Nollveiller, 1981).
organskih materija u tIu. Miris se osjeca najbolje na svjezem uzorku, a efekat se Tab e.tl
I 21
moze ubrzati i pojacati grijanjem prirodno vlainog uzorka. Boja tla ne utice na
klasifikaciju, ali je uvijek treba navesti zbog mogucnosti ocjene porijekla tla. OBJEKT: Gamitura:
Pdgovorni Goo,~',.
busac: N:J<hOT:
I ,,","m
-
..~
0 ~
neporemecenog uzorka t1a i istog valjcica nakon njegovog temeJjitog gnjecenja- I..- ~>
d
"0
'"-;:;:;'"
0
E
~
"- u 0 Klasifikacija
poremecaja, ali bez gubitka vlage. Ukoliko su pregnjeeeni valjeici meksi, anda je N d
C • B::,. ~
d
c U
d
g ~ sa OpiSOn}
::<"
taj materijal osjetljiv na porernecaje. • ""> -"
~
N -'" ~" c •u •
it ~
'0
•c0 ""• .- '" '"
.-5;
:;;;> '<;;'
" "0
:.c" '<;;' 'N
""
~
Konzistentno stanje odreduje se prema velicini otpora koji pruia uzorak 0 :E :=:0 "
~
'"
:.::;:>
~
E
~
0
.C?
'" "'"
-"
:5
:;::
d
'0'
~
."
d 0
.~
-"
.n
E
od neporemecenog tla, koji gnjecimo u fUei pri cemu se daju sljedece ocjene stanja: Z 0 in' 0:
'" -<
Q en Ui
'" '"
,V) 0.. "-
'"
}- cvrsto konzistentno stanje smatra se kada se uzorak pod pritiskom
mrvi u manje komadice;
};:> POIUCVfsto konzistentno stanje nastupa kada se uzo"rak moze pritiskom
pregnjeciti, ali se pocinje drobiti pri fonniranju valjcica promjera oko
3mm; T
J> tesko gnjecivo konzistentno stanje nastupa u slueaju kadaje uzorak na STANDARDNI PF..NETRAC1ONl No"" poJ~c".," ~,,,le:
NEPOREMECENI UZORCl'.
granici mogucnosti da se valja u valjcic promjera oko 3 mm, a da se orlT;
I'R1MJEDHA-
pri tome ne drobi;
J> lahko gnjecivo konzistentno stanje je ono stanje kod kojeg se moze
izvaljati valjcic tanji od 3 rum i
>- zitko konzistentno stanje ne pruza mogucnost valjanja.
(JJISTRAZNI
. / RADOVI I UZIMANJE UZORAKA TLA
Za rjesavanje problematike temeljenja razlicitih objekata, u raznim vrslama
tla, potrebno je prethodno definisati geotehnicke pod loge i osobine tla za
razmatrani lokalitet. Osobine tla odreouju se iaboratorijskim ispitivanjem uzon:lka
tla i ispitiyanjem tla "in situ" koriste6i iskustva i saznanja sa ispitiyanja materijaia
sIicnih osobina. Za laboratorijska ispitivanja uzimaju se poremeccni iii
neporemeceni uzorci tla prema posebno sacinjenom programu istraiivanja.
, v
Sve vrste istraZnih radova i ispitivanja mogu se pod ijel iti ,na:
(a) rekognosciranje terena i prikupljanje podataka;
(b) posredna ispitivanja;
(c) istraini radovi u tlu sa uzimanjem uzoraka;
(d) ispitivanje osobina tla "in situ";
(e) osmatranje tla i objekta.
51
3. Is/raini radavi i Ilzimanje uzoraka tla
J Uvod, postanak, vrsie i melode lstraiivanja tla
Meltallika 53
52 Mehanika fla
j I fvod. posfa/1ak, lIrste i metade istra::ivanja fla
._ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _.::3::..l"."tcra",z'.:",,','.:·ad",o'.:'''.:ii I/zimanje uzomka tlo
preiiminarni rezultati posluzit ce za opstu ocjellu pogodnosti podrucja i izradu
E
programa ispitiv811ja koji U osnovi treba da sadrzi: R = 2-rra-(Qm). (3.1.)
y svrhu ispitivanja i problematiku na koju rezultati ispitivanja treba da daju I
odgovor; Razmak izmeau elektrode i sondi postepeno se povccava od 2,0 do 50,0 ffi.
'jr mctode ispitivanja za ~jesavanje uocenih problema;
Ukoliko je odstojanje vece, utoliko je veca dubina djelovanja c1ektricne struje, te se
Y lokacije istrainih radova; na taj nacin mogu izracunati promjene materijala sa dubinom, a rnjercnjem na vise
Y obim i zadatak svake vrste ispitivanja; protila moze se ustanoviti prostiranje slQjeva materijala jednakih elcktricnih
? kolicine i vrijednost planiranih ispitivanja. osobina.
Povrsinsko prou6avanje ne maze dati promjenu sastava tla po dubini. Radi Elektricni otpor se mijenja promjenorn slojeva, a narocito pri pojavi
ovoga se koristc druge istraiivacke dubinske metode koje se iz.vode poslije ove podzemne vode i stijcne. Radi toga se ova geofizicka ispitivanja uspjesno
veoma korisne prve faze rada. primjenjuju kod odredivanja nivoa vode i duhine do stijene iIi promjene sloja.
Uspjesna interpretacija mogucaje same ako sujednostavni geotehnicki odnost.
Elektricna provodljivost ne ovisi sarno 0 vrsti tla vee i 0 njegovoj strukturi,
kolicini vode u porama i qjegovog sastava.
·3.3.: POSREDNA I DIREKTNA ISTRAZIVANJA TERENA
Debljina sloja dobije se iz dijagrama ovisnosti razmaka sondi (a) i ukupnih
Posrednim istrazivanjem tla sa povrsine moze se dobiti poioiaj, debljina i otpora (LR). Na prelomu ovoga pravea ovisnosti dobijc se dubina prvog sloja (D).
sastav pojedinih. slojeva. Ova ispitivanja mogu posluziti za izradu programa U tabeli 3.2. dale su geoelektricne karakteristike nekih materijala II tIu
dctaljnih direktnih ispitivanja iii daljnjih geofizickih ispitivanja. (Nonveillcr, 1981).
Geofizickim metodama mjere se razlike U odredenim geofizickim
Specijicni otpor za materijale u tlu
osobinama u odnosu na poznatu homogenu sredinu, a zatim se iz ovih razHka
T.b132
a eo
procjcnjuje sastav tla. Obim geofizicke djelatnosti na danasnjcm stepenu razvoja
Vrsta materijala ...... .... ......... Soecificni otoor R .Om (ohmm) ..
nauke i tehnike je veoma sirok. Primljenjena geofizika u gradevinarstvu, nazvana .. .... •• .·suho • ... ··vlazoo ...
jos i inzenjerslm geofizika, najuze je vezana za probleme geomehanike.
Sljunak 50+5.000 40+600
U gradevinarstvu se primjenjuju sJijedece metode 7..a odredivanje
Pijesak 50+2.000 30-,200
geofizickih konstanti tla: (i) geoelel(tricne, (ii) geoseizmicke, (iii) radioaktivne,
Glina 100+30.000 1+200
kao j razne vrste karotaZa u busotinama. Ostale geofizicke metode kao sto su:
Granit 100+30.000 -
gravirnetrijske, geotennalne, magnetometrijske, radiometrijske i dr. imaju rnanju
Karbonatne stijcne malo ispuca\e 3.000+20.000 -
primjenu u graaevinsk(~j praksi. OviITI ispitivanjima mjere se elektricne, seizmicke
Ispuca\e stijene sa glinoYit.om ispunom 500+10.000 100+2.000
i radioaktivlle konstante i prim.iel~juju se kod jednostavnijih geotehnickih odllosa i
L'lporovite stijene . 1.000+5.000
u kombinaciji sa drugim vrstama ispitivanja.
, !-!.I-]--
., • +---._-,':.c,___>-
33.1. GEOELEKTRICNA METODA l ~ ,
,i
Ova metoda ima kod nas najsiru primjenu, a zasnovana je na nijerenju
elel"tricllog otpora u tlu. Prillcip se sastoji u sJijedecem (sI.3.1-a): u tio se pobiju
T! ;,
- " "
dvije elektrode EJ i E2 na koje se pusti da djcluje istosmjerna struja iz baterije B, J ,
I"~'~ '''"
".>. .... . ----__
<1./';
cija se jakost I (A) mjeri pomocli ampermetra, A. U vise se tacaka po profilima 1_ ~ ---/; / - I
54 Me/wnikatffl
Mc{umika ffa 55
I Uvod, postanak. vrsfe i metode istraiivaJtja tlo _~_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __ 3, lstraini radO}'i i IIzimanje uzoraka da
udara geofon i registrator mogu biti zajedniCki, pa se dobiva uvijek samo po jedan
Ova metoda specificnog elektricnog otpora pnmJenJuJe se u vidu: (i) podalak
gcoelektricnog sondiranja i (it) geoelektricnog profilisanja. Geoelektricno IZ-VOR
sondiranje zasniva se na principu da se simetricno poveeava rastojanje izmedu
® UOA~I
elektroda (El' E 2 ) ne rnijenj~uci polohj centra elektrodnog sistema. Na ovaj nacin G,
ispituje se promjena otpornosti po dubini ispod jedne tacke, jer se povecanjem I
/
rastojanja elektroda zahvaca sve veca dubina. ~, ,I
Metodom geoelektricnog profilisanja (kartiranja) ispituje se tIo na nacin da /
/
/
raspored i razrnak elektroda ostaje isti, a citav sistem elektroda pornice se uzduz D, / /
asl>~'
I
1, \2 ts 14 I,
I
3.3.2. SEIZMICKA ISPITIVANJA I OOSTOJ,\NJE GEdFONA
I,
V
s
;::;::: ~GdY"
--
p'
(33.)
(a) i hodogram brzina (b).
:" !
j
mineral a tla apsorbuju y (gama) zrakc koje do njih dospiju. Kolicina rasutog y ~ •
zracenja registruje se impulsima na Geigerovu (Gajgerovu) brojacu, a to je mjera
gustoce tla koja se uz komparaciju baZdarene krive moze izraziti gustocom, I
odnosno zapreminskom masom tla.
Postoje i druge metode i principi kojima se mogu odrediti izvjesne osobine
... ...
...........
I
tla na povrsini i u busotini kao 5to su: elektro i radioaktivni karotaz (prirodna
radioaktivnost i gama-gama karotai), bU50tinska TV kamera, akusticni karotaz, A
busotinski dilatometar i dT.
Prednost ovih geofizickih metoda je u tome 5to se relativno brzo moze doci Sf.3.3. Uzduini (a) i popreeni (b) presjek pravougaone sondafne jame.
do podataka 0 sastavu tla na velikim podrucjima i 5to su jeftine. Koriste se za
preliminarna ispitivanja veCih podru~ia oa kojima ce se provoditi daijnja detaljnija Sondaine jame su pogodne za otkrivanje i ispitivanje pozajrnista materijaia
ispitivanja drugim pouzdanijim metodama. Obicno se primjenjuju u kombinaciji sa za zemljane radove, te za ispitivanje nalaziSta gradevinskog materi;ala i
drugim nacinima ispitivanja. industrijskih sirovina. Zavisno od dubine i vrste materijaia, iskop u sondazn~j jami
vrsi se razupiranjem bokova jame iIi bez razupiranja. U rastresitim pokrivacima
obavezno je razupiranje za dubine vece od 1,5 m, sto se obicno re-gulise uslovima
. '------....
3.3.4.jONDAZNIISKOPI higijensko - tehnicke zastite na radu.
./ Sondazni bunari iii okna mogu imati kvadratni iii okrugJi oblik, a rade se
U direktne metode za ispitivanje tla pO dubini svrstavaju se sondazni u koherentnom i1i u nekoherentnom materijalu za dubine veee od 4,0 lTI. Bocne
iskopi i sondazna busenja. stijenke razuprte su pomocu ramova na razmaku od oko 1,0 m i osigurane oplatom.
Korl sondainih iskopa razlikujemo: (i) sondazne jame, (ii) sondazna olma Sondazni bunari imaju promjer iii stranicu kvadrata 1,5-2,0 m (sl. 3.4.-a).
ili bunari, (iii) potkopj ili stolne, (iv) zasjeci i (v) rovovi. Koji ce se vid sonde Podzemna voda odstranjuje se posudama ako je priliv vode malen iii pumpama ako
primijeniti, ovisi 0 dubini sondiranja, vrsti i mOlfologiji tla. je priliv veei. Uzorci se vade iz dobro iskopanog i poravl1atog dna, gdje materijaJ
Ovaj nacin istrazivanja ima viSe prednosti u odnosu na indirektne metode, iskopomjos nije poremecen.
jer direktno dobijamo uvid u sastav tla i polofuj sJojeva. Iz njih se prema potrebi U nekoherentnim materijalima uporedo sa iskopom vrsi se pobijanje lalpi
mogu uzimati poremeceni i neporemeceni uzorci tla, a kod nekoherentnih uz okvire koji ih razupiru (s1. 3.4.-b). Bunari sc kopaju i do vetih dubina, do 15,0
In, ali je rad skup i dugotrajan, pa busenje tu ima prednost. Jpak, bunar daje
materijala neposredno mozemo ispitati stisljivost i odrediti prirodnu zbijenost tla.
58 ---------------cMc;'-,"-a''C,iko-·a-,71a-------------- Mehallika (ht 59
I Uvod. poslanak vrsle i melode IstraZ.~i'::w"y::a::.tla,-_. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __
3. lstraini radovi i IIzimatrje ilZoraka fla
direktan uvid u slojevitost, kvalitet i sastav tla u neporemecenom stanju, a mogu se
izvrsiti i odredeoa ispitivanja "in situ" u bunaru. Pri iskopu pod vodom i na vecim
dubinama, u prasinastim i pjeskovitim materijalima, treba voditi racuna da ne dode
do hidraulickog sloma dna, do koga moze doci i pri malim kolicinama procjednih
voda.
Sondazni bunari se primjenjuju i na vecim dubinama od 15,0 m ako je
potrebno dobiti precizne podatke 0 inzenjersko - geoloskirn i geotehnickim
osobinama tla i ako treba ispitati "in situ" odredene clanove geotehnickog profila.
Tako je npr. u profilu brane Hidroelektrane Rama izvrsen iskop bunara i do 30,0 m
dubine radi utvrdivanja zbijenosti i deformacionih osobina osuline oa raznim
dubinama.
01 b1 cl
1,'5-2.0 CPLAiA
.A 00 C\IlSAi<A
.~ I/o. S/.3.5. Potkor (a), raskop (b) i zasjek (e) u aluviju i slijenskom masivu gdjeje: raskop, zasjek (1),
~ aluv{jalni nanos (2), ispuca/i uslojeni stijenski masiv (3), iJovaca i laporovita glina (4), lapor
(5) u:zima,ye uzoraka (6), ispitivanje deformacionih mehanickih i smicuCih osobina (7),
geojizick.e metode ispitivanja (8), busotine (9).
!g<' tH"
O!'I.Al A
<Xl CASA KA
" ~
u--_ . . . ij
---
3.3.5. SONDAZNE RUSOTINE
60 Melwllika 110
Meliallika Iia 61
3. Istraini radovi i u::ima'!;e IIzoraka ffo
I Uvod, postanak, vrsle i metode istrait'>'anja ffa
Dlijeta se koriste za busenje komada kamenja, stijene i krupnozrnatog
nanosa, a ovisno 0 cvrstoCi stijene oblici sjeciva su razliCiti.
Kutijasto svrdlo upotrebljava se prilikom uzirnanja uzoraka iz mulja,
(b) I (e) (d) ) (e) ) rastresitih prasinastih i pjeskovitih materijala ispod nivoa vode. Na donjem dijelu je
celicno sjecivo, a na gornjem kutija u koju ulazi uzorak kroz otvor snabdjeven
poklopcem iIi ventilom.
Sapa, kao i sanducasto svrdlo, koristi se za pijesak i sljunak.
Kasika u busotini djeluje kao klip tako da u fazi dizanja nastaje vakuum i
hidraulicki gradijent zbog cega se u slucaju rada u pijesku voda sa pijeskom dize
prema ustima busotine. Ovu pojavu busaCi nazivaju "zivi-tekuci pijesak", pa se
mogu izvuci pogresni zakljucci 0 stvarnim osobinama tla.
smDLO
@
(f) (g) ) (h) ) (i) 0)
Sl. 3. 6. Garnitura za rucno busenje sa tronoscem, villom, c!jevima. iipkama i svrdlom u busotini (a),
le ramim svrdlima z.a buscllje: kasikastim sa prorezom (b) i bez prore<:,G (e), tanjiraslim (d),
kupastim (e), spirainim (f), dl~ielaslim (g), kutijaJtim (II), U obliku sape za sitan sljuflak i
pijesak (i) i sanducastim (j).
Urusavanje busotina u losem tlu spreeava se zastitnim celicnim cijevima, U praksi se naJcesce primjenjuje sondazno rueno iii masinsko busenje sa
odnosno obloznim kolonama. Promjer busotine moze biti izmedu 60 i 150 mm, te vadenjem jezgra. U tom slucaju u tlo se rotacijom utiskuje cijev, koja na donjern
su oblozne kolone za 5 - 10 mm veceg precnika od svrdJa. Cijevi su duzine 1 - 3 m kraju irna specijalnu krunicu za busenje, a na gornjem kraju je preko celicnih sipki
i nabijaju se posebnim maljcm, a spajaju nastavcima. Prva donja sipka je na pricvrscena za stroj koj im se izazivaju rotacije. Na taj nacin se iz tla isijeca
donjem kraju zaostrena radi lakseg pobijanja u tlo. Efekat rucnog busenja iznosi cilindricno jezgro kontinuirano po cijeJoj dubini busotine, koje ostaje unutar cijevi i
5,0 - 7,0 m za osam sati, sto ovisi 0 vrsti tla. zajedno se s njim izvlaci na povrsinu. Dobiveno jezgro je prakticki neporemeceno i
b) Masinsko rotaciono bUSenje izvodi se u tlu i stijenskom masivu pomocu najcesce dovoljno za identifikaciju tta i slojeva kao i za uzimanje uzoraka za
posebnih busilica koje se sastoje od tornja, posebnog motora i vitia za busenje sa ispitivanje. Ovakav nacin daje zadovoljavajuce rezultate u koherentnom tlu i u
rotacionom glavom koja se krece i utiskuje busaeke sipke i krunice za busenje pijesku iznad nivoa podzemne vode. U pjeskovitim materijalima ispod nivoa
(sI.3.7.-a). U rnekSim materijalirna busenje se izvodi svrdlirna u obliku ribljeg repa podzenme vode primjenjuju se specijalni cilindri sa ventilom koji sprecava
iIi sa nazubljenom krunom, a za tvrde materijaie koriste se krune oblozene tvrdim ispadanje jezgra.
rnetalorn iii dijamantne krunice (s1.3.8.). Iz tIa jezgro se vadi jezgrenorn cijevi iIi Pomaeu svrdla raznih ablika (s1.3.6.) dohije se u koherentnom tlu u veeoj
pamoeu dvostruke srine cijevi (s1.3.7.-b-c). Ovo vadenje jezgra u tvrdim mjeri parerneeen uzorak. Ipak, za manje dubine (do 10,0 rn) mogu se pomocu
rnaterijalima moze biti i neporemeceno. svrdla pastiei zadovoljavajuei rezultati.
Stisljivost sloja 2 gotovo nece imati uticaja na slijeganje temelja sirine hI, a on ce cd oko 20,0 - 40,0 m, s tim da se nakon njihovih busenja odluci 0 potrebi daUnjih
se znatno stisnuti pod uticajem temelja sirine b2• Zbog toga dubina i prostor koji busotina.
moramo obuhvatiti ispitivanjem ovisi 0 karakteristikama objekta, all i od Eurokod 7 (Eurocode 7) detaljnije opist~je razmak izmedu istnl:l,nih l(lcnka i
intenziteta i vrste opterecenja. njihovih dubina, koji trebaju da se odabiru na bazi infonnacija 0 geoloskom
Ne moze se dati opste pravilo za broj, dubinu i raspored busotina iii sastavu, uslovima tla, oblika i velicine gradilista, vrsti konstrukcije i geotehni~~koj
sondainih iskopa. U svakorn konkretnorn slucaju potrebno je svestrano kategoriji. Kod nasipa minimalna dubina ispitivanja treba da bude m~ranicena !l;l
sagledavanje svih okolnosti mjerodavnih za definisanje dubine ispitivanja. sloj u kojem je raspodjela oapona manja od 10% ~d ukupnog slijega~;j;:\. Raznwk
Prema prije koristenom Pravilniku 0 tehnickim normativima za izmedu istrainih taeaka treba da bude nonnalno iZl11edu 100,0 - 200,0 m.
projektovanje i izvodenje radova na temeljenju gradevinskih objekata (1974), bili Ako se stedi u istfai.nim radovima, stete mugu biti u velikim trosk,oviuw
su definisani izvjesni elementi za dubine sondiranja, kao npr.: zbog pretjeranog uzimanja koeficijenata sigurnosti temelja i konstrukcije, u
(a) Dubina ispitivanja terena (D) odreduje se za objekte visokogradnje po povecanim troskovima gradenja za siucaj naknadnog ispitivanja zbog promjent'
obrascu: nacina temeljenja i u stetama zbog slijeganja i ostecenja objekta.
D=O,Ol . p . Bo (m), (3.5.)
gdje je:
p - prosjecno specificno opterecenje t1a (kNtm'); 3.4.bzIMANJE UZORAKA TLA I STUENA
Bo - sirina objekta mjerena pri dnu temelja (m). -'
(b) Dubina sondiranja prema obraseu 3.5. ne vliZi ako je razmak temelja Radi ispitivanja fizicko-mehanickih osobina tla j karnena. kao ! radi
izmedu dva susjedna temelja sirine Bl i B, (SI.3.9.-b): identifikacije, uzimaju se na razne nacine odgovarajuci uzorci.
Uzimanje uzoraka tIa vrsi se rncno iii masinski iz sondaznih .lama,
§ > 2 (B1 + B,), (3.6.) potkopa, bunara, stoIni, zasjeka i bus-olina. Uzorci se vade porerneccni i
kao i kod usamljenih zidova i stubova. neporemeceni.
U ovom posljednjem slucaju dubina ispitivanja odreduje se izrazom: Vadenje poremecenih uzoraka vrsi se kontinualno iz sonoaznih busotina,
» D = 2B, ako je specificno opterecenje tla temelja p < 100 kNtm', na osnovu cega se dobiju podaci 0 mjeslu promjene slojeva i vrsti matcrUala duz
odnosno; cijele busotine. Za vrijeme busenja odmah se vrsi klasifikacija jezgra i podacl sc
» D = 0,02 . p. B, ako je specificno opterecenje tla temelja p > 100 unose U odgovarajuce formu1are izvjestaja 0 busenju.
kNlm2 • gdje je B sirina najsireg ternelja izrarena u metrima. Vadenje jezgra tIa vrsi se uvrtanjcm sonde uz istovremeno pritiskivanje
(e) Ako je odnos duzine temelja (L) prema njegovoj sirini (8) manji od rU\~ice ili udarom na naein da se sonda podigne do 1~O 111 i naglo rusti da proi7.vedc
2:1, dubina ispitivanja terena smanjuje se za 20%. udar na tlo.
(d) Ako se prema prethodnim izrazima dobije dubina ispitivanja manja od Poremeceni uzorci pakuju se u sanduke sa prcgradama uz oznaku svakog
6,0 m, ispitivanje tog terena mora se izvrsiti do dubine od 6,0 m, izuzev ako se uzorka, broja bus-otine i dubine vadenja uzoraka.
dooe do nosivog sloja na dubini manjoj od 6,0 m. Uzimanje neporemecenih uzoralrn vrsi se iz sondainih iskop<1 i iz
(e) Dubina ispitivanja terena racuna se uvijek od dna temelja (S1.3.9.-b). sondaZnih busotina pomocu posebnih metalnih cilindara razlicitih konstrukcijri,
(f) Ako su povrsine temelja, specificno opterecenje i osjetJjivost objekta, Neporemecen uzorak mora zadrZati viainost, poroznost, zbijenost;. ieks(-Urll
odnosno njegovog dijela, na neravnomjerno slijeganje znacajni, kao i kada l1osivost matcrijala i druge osobinc, kako bi se dobili !ito pouzdaniji podaci 0 tlu iz kojeg su
tia opada sa dubinom, do se sondira na veCim dubinama. uzeti uzorci.
Za ispitivanje stabilnosti kosina kod gradenja saobracajnica, brana, Ovim uslovima najlakse se moze udovoljiti vadenjem uzoraka rue.no iz
odlagalista i s1., dubina ispitivanja mora biti veca, jer se radi 0 specificnim sondafnih iskopa, bilo da se odsijeca cijeli vcei biok iii uzorak, ruena jli pomocu
objektima i opterecenjima. cilindra. Uzorci se uzimaju takoder direktno sa objekata izvedenih od zernljanih
Brej sondi nije posebno propisan. Za male i lahke gradevine uzima se materijala.
jedna, ali za vece cetiri (u cetiri ugla), pet iii vise njih. Ako se slojevi izmedu dvije Svako vadenje uzoraka izaziva u izvjesnoj mjeri porcmecaj tin i dovodi do
susjedne busotine gube, izmedu njih se buse nove. Obicno se busi na odstojanjima promjene strukture uzorka u domenu zasijecanja. (sl. 3.12.).
Rueno uzimanje uzorka zahtijeva pazljiv i postepen rad na odsijecanju Mehanicke naprave i strojevi koriste se za vadenje neporemecenih uzoraka
uzorka rucnim aiatom, kao sto je to prikazano na slici 3.10.-3. i b. U sondafuim tla iz sondaznih busotina, pomocu cilindra koji se sastoji od cijevi u sredini, noza
iskopirna rueno uzimanje uzorka obavlja se i pomocu metalnog cilindra sa na donjem i glave na gornjem kraju (s1. 3.11.-a). Cilindar se rucno (s1. 3.6.-a) iIi
sjecivom (51. 3.1 O.-d), iz neporernecenih stepenica iii dna sondaine jame. masinski (sl. 3.7.) preko noza mehanicki utiskuje u tIo, a uzorak, ulazeci u cilindar,
Pripremljen uzorak stavlja se u sanduk, zatim se odsijece posljednja strana potiskuje zrak i vodu koji se ispustaju na poseban ventil u glavi ciHndra. Prilikom
uzorka, premaZe parafinom, iii oblozi drugim izolacionim folijama, zapakuje se i sa prodiranja cilindra u tlo i ulaska uzorka u cijev venti! se otvara taka da ne dolazi do
oznakama i zapisnikom dostavlja laboratoriji za ispitivanje (s1.3.1O.-c). Danas pojave pritiska usljed vode i vazduha, te ne dolazi do poremecaja uzorka pod
postoje i posebni mali kontejneri za pakovanje i transpoli uzora~a tla. pritiskorn. Kada se cijev ispuni, venti! se automatski zatvara, jer se pritisci
izjednacuju. Uwrak u cilindru vadi se izvan busotine pomocu busackih sipki.
Cijev cilindra moze biti od jednog dijela iii je uzduZno podijeljen na dvije
polutke radi lakseg vadenja uzorka. Rade se cilindri sa dvostrukom cijevi, pri cemu
je vanjska rnetaina, a unutarnja plasticna. 1z osjetljivog materijaia vade se u:t.Drci
pomocu cilindra sa tankim stijenkama od specijalnog celika (sl. 3.11.-b).
Utiskivanjem ciIindra izaziva se stanovit porernecaj tla, jer je utisnuti
volumen cilindra veci od prostora za uzorak (51.3.12.). U prvoj fazi nastupa
(b) rastresanje materijala, pa je visina utisnutog dijela (h) manja od formirane duzine
~:.~
uzarka (I), tj. h/l < 1.
Kada se ciIindar ispuni do vece visine, onda se uzorak sabije, jer djeluju
sile trenja po obodu stijenke cilindra i uzorka tako da je ukupna duzina uzorka (L)
obicno manja od dubine zabijanja (H), tj. HlL> l.
Radi dobivanja uzoraka sa sto manjirn poremecajem dimenzije cilindra i
nota moraju odgovarati odredenim zah~ievirna i biti u propisanim tolerancijama.
Porernecaji pri utiskivanju cHiodra bit ce zadovoljavajuci ako je odnos
povrsina (s1. 3. I 1.-a):
c =D;-D;;100(%)
A D; ,
iii: (3.7.)
(%) , (3.8.) 0) c)
koji treba da sc krcce u granicama izmedu 0 < Cu < 5% za cilindar male duzine i
YH,> < C, < ! 5% l.a ciiindar vece duzine.
Prilikom utiskivanja ciiindra pojavi se trenje uzorka 0 zid cijevi cija
vdiclna ovisi 0 razlici unutarnjih precnika cijevi (Du) i nom (Dn). Ako je ovaj
odnos pre viSe mal en, trenje uzorka 0 stijenke je preveliko i previse ce se zbiti, a
ako je oclnos prevelik, uzorak ce se previSe ra5iriti, 5to utice na njegovu
neporemeccnost.
d} e>
H(cmJ
(al ! bl tel ugraditi u aparate neporemecen, ali daje dosta dovoljan podatak 0 poroznosti
materijala.
FAZ A J FA ZA _11_
uti skivanj e vadenj~
zacjevljenje cije"; za
zvono
sipk" za
Ivono utiskivanje
+-l _---. dindara
i splak:~aF==c=-!z:!.v!,o.!1n~o,-.J
cHindor
......
taokos tjeni isplaka
cHindor
SI.3.13. Cilindar za neporemecene uzorke s klipom !ipa Osterberg: klip u cilindru za uzorak SI.3.14. Cilindar sa zvonom za vadenje neporemecenih uzaraka pijeska (Nanveiller, 1979).
(1), ciiindar z.o uzorak (2), vanjski cilindar (3), suplja sipka za busenje (4), klip s
cilindrom (5), suplja sipka zo vaaenje cilindra (6), otvor u sipki za izbadvanje Po pravilu se neporemeceni uzarci tla skupa sa cilindrima atpremaju u
vade (7), glava uredaja sa otvorima za hidrodinamicko potiskivanje cilindra (8), labaratoriju na ispitivanje, a iznimno se mogu vaditi i pakovati na sljedeci naein:
alvar za izbacivanje vade (9), cilindar spusten na dna busatine (10) (a), faza
~ uzorci mekse konzistencije u cilindrima koji su koristeni za vodenje, S
hidraulickog utiskivanja cilindra (b); cilindar za morak utisnut do kraja, voda za
patiskivanje klipa izlazi kraz atvare 7 i 9 (c), (Nonveiller, 1981).
tim da se na njihove krajeve ucvrste iii navuku posebni gumeni iIi
celieni cepovi i zaliju parafinom, a
}o> uzarci cvrsce konzistencije izvade se iz dvodijelnog cilindra, omataju
Suplja sipka klipa na donjoj granici hoda irna otvar kroz koji izlazi
tekucina kada dade u krajnji poloi.aj, te se ovim automatski iskljucuje mogucnost gazom i urone u parafin. Tako parafinirani uzorci pakuju se u limene
zbijal1ja uzorka, kada bi se cijev utisnula duze od njegove unutarnje duzine, sto se sanduke iii male kontejnere, ablozene vlaznom pilovinorn, da bi se
ddava kod prethodnih tipova. sprijecilo ostecenje osjetljive opne od parafina. Ovo treba izbjegavati i
1z nekoherentnog tla tcSko se mogu lIzeti neporemeceni uzorci, te se ovi bolje je transportovati uzorke u cilindrima. Uzorci i kutije moraju biti
abicni cilindri ne mogu koristiti, jer se stvara turbulencija u vodi j postepeno numerisane i popracene zapisnicima 0 mjestu uzimanja, broju busotine,
ispiranje i ispadanje uzorka iz cilindra. Bishop je konstruisao uredaj za vadenje dubini uzorka i s1., sto je sve registrovano u dnevniku busenja.
uzoraka pijeska gdje se LIZ pomoc zvona j isplake utiskuje tankostijeni cilindar u
pjescano tlo (51.3.14.).
Tankostijeni cilindar utiskuje se sa dna busotine u posebnom zvonu u koje 3.4.3. JEZGRA STIJENSKOG MASIVA
se on l~vuce kad~ se t1zorak vadi, Busenje se vrsi uz pomoc bentonitske isplake,
kako bI se slnanjila turbulencija i postepeno ispiranje pijeska, Posebnim vodom Pored busenja sa punim krunicama naJcesce se kod istraznog busenja
dovodi.se zr~k u zvono usljed cega se na dnu vla±nog uzorka, kroz kqjije prodrla j koriste prstenaste krunice (sI.3.8.), radi vadenja jezgra (uzorka) iz busotine.
bentolUtska Ispiaka, stvara mala kohezija, koja osigurava dovoljnu cvrstocu da se Krunicu za busenje nosi jezgrena cijev, koja se navija na donji kraj busacih sipki
uzorak zadrzi u ciiindru za vrijeme izvlacellja. Uzorak pijeskaje gotovo nemoguc.e
(s1.3.7.-b). Jezwena eijev (srina) dugaje 1,0 - 6,0 111, a najcesce oko 3,0 m, a ona - RQD), (Lama i Vutukuri, 1978). Ovaj metod zasnovanje na duzi"i cvrstogjezgra
se nakon punjenjajezgra izvlaci iz busotine. ve6eg od 10 em, tj.:
RQD
I dliZina cjeline jezgra veea od 10 em
100% (3.11.)
I dliZine busenja
SI.3.15. Jezgro dobiveno kod busenja slijenskog masiva u dolomitiskim kreenjacima na hidroelekJrani
Salakovac.
ISMES
77
Projektovanje temelja objekata zahtijeva dobro
poznavanje geotehnickih osobina tla, odnosno stijenskog
mas iva. Geotehnicke osobine tla, kao sto suo (i) jedinicne
tezine, (ii) poroZl1ost, (iii) vlazoost, (iv) granulometrijski
sastav, (v) proPUSl1ost, (vi) cvrstoea na smicanje, (vii) stisijivost
treba da se definisu na bazi laboratorijskih jspitivanja. Zbog
poznate heterogenosti tla i stijenskog masiva ispitivanje
cvrstoce i deformacionih osobina provodi se danas u znacajnom
obimu "in situ". Za usvajanje parametara tla, dobivenih na bazi
laboratorijskih ispitivanja, i ispitivanja "in situ" iii usvojenih
na bazi prakticnih iskustava, inzenjer mora poznavati osnovne
principe mehanike tla.
Sveobuhvatnost ovih osobina i metode njihovih
ispitivanja u laboratoriji i "in situ" date su U ovome drugom
poglavlju kroz sJijedece naslove:
(4) Fizicke osobille tla i klasifikacioni sistemi, kojima su
objasnjene faze materijaia u tlu, gustoca, poroznost,
viafnost, granulometrijski sastav i klasifikacija tla.
(5) Voda u tin znacajno utjece na fizicko-mehanicke osobine tIa
j mas iva radi cega su obradeni njeni oblici, pojave, metode
mjerenja i njen uticaj na do.
(6) Cvrstoca tla proizlazi iz cvrstoce tla na smicanje. Radi ovoga
su dati svi vidovi ispitivanja cvrstoce na smicanje i njene
karakteristike.
(7) Stisljivosl i konsolidacija tla su veorna znaoajne osobine
tla koje se deforrniSe pod uticajern opterecellja.
79
4. Fizicke osobine fia i klasifikacioni sislemi
V
zrak
<[- W- vwtv Vw
ponovo mjeri masa cvrstih cestica piknometra i vode (M.\+Mp+M\\.). Volumen
cvrstih cestica u uzarku (V.I') bit ce jednak masi vade koju je On istisllllO iz
piknometra, podijeljen sa gustocom vode Pw(za destiliranu vodu uzima se Pi'll :::::1\
tj:
Vs V. V.
M s + M (p+w) - M (p+s+w)
v, (4.1)
Pw
Sf. 4.1. Sadriaj vode -i zraka u flu: suho tlo (aJ, zasiceno (b), 4Jelomicno zasiceno (c).
odnosno gustoca cvrstih cestica tla jednaka je njegovoj suhoj masi podijeljenoj sa
volumenom cvrstih cr'e~s~t~ic~a~t~la~,~j~L·~.:_____________,
U izvjesnim slucajevima u tlu se moze javiti i cetvrta faza u obliku leda.
M, M.,~
Ukoliko se u tlu, pored cvrstih cestica, pojavljuju sarno voda, tj. kadaje tlo
zasiceno vodom (Vg=O), iii sarno zrak kod potpuno suhog uzorka (V,rO), imamo
p, = V = (g/cm )
3
(4.2.)
, M, + M (p+w) - M (p+.,+w)
slueaj dvofaznog tla. Suha krupnozrna tIa mogu se smatrati u inzenjerskom smisJu
Ovaj opit radi se uz pomoc precizne vage i pri konstantnoj tempemturi
kao jednofazna, jer zrak u ovom slucaju nije zatvoren u porama i ne suprotstavlja
prostorije.
se kretanju cvrstih cestica, te se zbog toga efekta ne smatra fazom.
Jedinicna tezina cvrstih cestica tla bit ce:
Tlo ispod nivoa podzemne vode najcesce je zasiceno potpuno vadorn i ne
sadrzi zrak. Takvo tID se smatra dvofaznim sistemom. Da bi se postigao dvofazni
L = p . g = M '-9806 (kN/m'l, (4.3.)
sistern uslov je da se voda krece odozdo prema slobodnoj povrsini tako da voda na , V'
svome putu istiskuje zrak. Dvofazni sistern se tesko postife u laboratoriji.
.,
Usvaja se takoder dvofazni sistem tla na vecim dubinama, jer je zrak u g. kao odnos izmedu tezine i zapremine cvrstih cestica tla.
porama zatvoren i oema osjetnijeg uticaja na fizicke osobine Ha. Specificna tezina cvrstib cestica tla (G s) moze se lzraziti preko odnosa
Fizicke osobine tla vezaoe su za osobine j odnose cvrste i tecne faze zbog jedinicnih tezina cvrstih cestica tla,) i vode (y,c=9,806 kN/rn'J. Ij.:
cega je njihovo izucavanje veoma znacajno. G,=yl w=y/9,806 . (neimenovan broj) (4.4.)
Specificna tezina cvrstih cestica tla moze se izraziti i kao odnos tezlllc iii
mase cvrstih cestica tla prema tezini iIi masi ekvivalentne zapremine vade, tj.:
Vv + V,.
Sf. 4.2. Serna koncentrisane zapremine cestica v.~ i zaprernine pora V,. sa odgovarajuCim
Koeficijent (indeks) pora (e) predstavlja odnos izmedu zapremine pora i visinama u uzorku tla (a), sema apsolutne poroznosti ujedinicnoj zapremini (b) i
zapremine samih cvrstih cestica tla u uzarku, dakle: serna rasporeda marerijala sa koeficijelltom pora u uzorku kada je zapremina
V, Vw + Vg cesticajednaka jedinici (c).
e==-==---'-I (4.8.)
V, Vs a koeficijent pora:
U mehanici tla prikladniji je koeficijent para, jer se zbijanjem uzorka tla M
mijen.ja ukupna zapremina V i zapremina pora Vv, a zaprernina cvrstih cestica Vs V---'<
ostaje nepromijenjena. Prema tome, kad ponavIjanja ispitivanja u jednadzbi 4.8, e == _V, == --:---'-P'-' = V . P s - M ., V·P'_l. (4.11.)
mijenja se samo zapremina para V". V, M, M,
Na slid 4.2. prikazani Sll ovi odnosi za visinu uzorka H, dijametra D i
ukupnog zapremine V. Ukupna visina uzorka podijeljena je na zamisljenu sabranu p,
ukupnu visinu svih para 1I v kojoj odgovara zapremina VI' i zamisljenu sabranu, Poroznost (e) i koeficijent para (n) mogu se izracunati i izjednacine tezine
visinu svih cvrstih cestica H.~ sa odgovarajucom zapreminorn Vs. cvrstih cestica (r~) j suhe tezine (Yd) koristeci laboratorijski odredene velicine,
Iz poznate mase cestica suhog uzorka Ms i gustoce cvrste faze bez para i pomo6u izraza:
supljina Ps mozerno izracunati zapreminu cvrstih cestica:
(4.15.) ® @
I
! I 1 I ! ! IP I~
•
~
'l~
izraza 4.10. i 4.11. r~ -:-1 ~
c E
;:-
Koc-ficijent pora ukazuje i na velicinu gustine tla. Ukoliko je ovaj ~
I I ~
slikom 4.3.-b.
Ako zamisljenu visinu s10ja cvrstih cestica ozna6imo sa h o• onda se
slijeganje U odnosu na ovu visinu m~ze iskazati odnosom: Radi ilustracije navode se u tabeli 4.1. neke od prosjecnih vrijednosti
poroznosti (n) i koeficijenata pora (e) za neke materijale:
(a) (b)
(404:' INDEKS GUSTOCE NEKOHERENTNOG TLA vrlo rahlo 0-0,20
rahlo ID=0-0,33 rahlo 0,20-0,40
Indeks gustoce ID predstavIja odnos izmedu razlike maksimalnog i srednje gusto ID=O,33-0,66 srednje gusto 0,40-0,60
stvarnog koeficijenta pora i razlike maksimalnog i minimalnog. koeficijenta pora, gusto ID=0,66-J ,0 gusto 0,60-0,80
dakIe: vrlo~usto 0,80-1,00
Drugi izraz prikazan je preko jediniCnih tezina za najgusce (maxYd), .4,5./VLAZNOST TLA
najrahlije (minX/) i prirodno (ord) stanje suhog tla sa ponlIna i supljinama
M,. Mnage osobine tla iii zernljanih materijala ovise od sadr.zine vode zbog
(Yd=-' 'gJ.
cega je ovaj podatak znacajan za procjenu ostalih fizicko-mehanickih osobina.
V
Stvarni koeficijent pora eo tlo ima u prirodnom stanju dok se maksimalni i Prema definicUi, vlainost uzarka ili sadrzjna vade (m) je odnos izmedu
minimalni koeficijenti para dobiju l.aboratorijskim ispitivanjima sipanjem mase vade u uzorku (Mw) i mase suhog uzorka (M s ), odnosno tezine vode u porama
materijaia u standardizovanu posudu bez nabijanja i sa nabijanjem. uzorka Ww i tezine cvrstih cestica Ws , dakle:
Najrahlije stanje dobije se ako se nevezani suhi materijal sipa kroz lijevak M-M W-W
i posudu ciji se otvor neposredno i sta1no drzi iznad cunja, koji se stvara u posudi OJ = ' ·100 (%) = ' ·100 (%), (4.24.J
dok nije puna do ruba, nakon cega se suvisni materijai odstrani nozern. Ovakvoj
M, W,
strukturi odgovara maksimalni koeficijent pora ema.r- gdje je: M".=M-M, (kg) masa sadrlane vode u porama uzorka, koja se dobije
susenjem uzorka na temperaturi od 105°C (378,15K), u trajanju ad najrnanje 24
m
(4.28.)
stavlja u malu staklenu posudu (Petrijevu) mase M i izmjeri masa MJ vla.znog gdjeje: V;I'- zapremina pora ispunjenih vodom;
uzorka sa posudicom. Zatim se uzorak susi u susnici do stalne rnase, ohladi i V;,- zapremina pora ispunjenih zrakom i vodom;
izrnjeri t.ezina M 2• nil' - poroznost pora ispunjenih VOdOffi.
Na bazi ovih pod atka izracuna se vlaznost uzorka ill (sadrzina vode) u Stepen zasi6enosti izraZava se i kao odnos stvarne mase vode u tlu prema
procelltirn~ prema slijedecem obrascu: onoj masi vade kada hi sve pore bile ispunjene vodom, odnosno prema masi vode
M -M zasicenog da. Prerna izvodu zajednadzbu 4.26, stavljaju6i V,,/Vv::::::Sp dobije se:
(j) = _1 --100(%). (4.25.)
M 2 -M S, = (j). p, (j). P, . (1- n), (4.28,·a)
VlaZnost se odreduje na dva uzorka i uzima se njihova srednja veJicina. e· Pw
Srednja vrijednost sadrfine vade kod:
~ vlafuog pijeska rijetko prelazi 10%;
~ veoma fmog pijeska 10-15%;
@
~ prasine 10-20%;
~ gIine 20-30%
~ organskih muljeva 40-80%
~ organskih g1ina 50-100%,
Sadrzina vode u tlu ovisi 0 polo.zaju nivoa podzemne vode i odnosima
finih frakcija u tlu,
Vlaznost zasicenog tla W.WlI moze se odrediti i preko koeficijenta pora jz
jedl1adzbi 4.8. i 4.14. a za V,IV,=l, V,=M/p, i V,=M,/p,u obliku:
(j)
sal
= (1n·_)
Pw
,0
d
nosno (J) .m/ :;;;;
ep, (4.26.)
n p" p, D
3
gdje je: p, - gustoca vode (kg/m );
Ps - gusto6a cvrstih cestica bez pora i sup1j ina (kg/m\ St. 4.4. t;;ematski prikaz cjjelomicno zasicenog uzorka visine H sa visinom cesticG, vade i
Sadrzina vode zasicenog tla moze se izraziti preko jedinicnih tezina: zraka (a) i u uzorkujedinicne visine (bJ
w<at=(1IYd·1/y.)yw (4.2n
Ako je vlainost tia Q) izraiena u procentu od sulle mase cestica tla u uzorku
Za svodenje na silu jedinice zapremine (zapreminska tezina) koristi se M.I ·, onda izjednadzbe 4.26. proizlazi: Mw:;;;;MIII·w, a Mw:;;;; VwPw, odakle je:
odnos y=p.g. (j) ·M
Vw = s (4.29,)
Kada su pore t1a ispunjene samo djelomicno vodom, a ostatak sadr.zi zrak Pro
iIi plinove, onda je tIo djelomicno zasiceno. U ovom slucaju vlaznost tia moze se 1z slike 4A.·a vidljivo je:
mjeriti stepenom zasicenja (Sr), koji predstavlja odnos izmedu zapremine vode u M
porarna prema ukupnoj zapremini pora (sL 4A), tj: V,= V-V" pa kako je: Mm= V,·g, to je V, = --'
p",
sto daje:
90 Mehallika tin Mehal/ikn Ifa 91
II Geomehonicke osobine, kfasijikacije i metode ispitivanja {fa 4. F/zicke osobine ila i klasifikacioni sistemi
v, =V _lt1,_. (4.30.) Ms
P, = -- 3
(g/em, kg/m·).
1
(4.34.)
P., V,
Prema tome, stepen zasicenja iii stepen vlaznosti tla Sr bit ce:
w·M .,. SiIa na jedinicu zapremine iIi jedinicna (zapreminska) tezina
predstavlja odnos ukupne tezine tla (W), ukljucujuci cvrste cestice, vodu i gas,
s = Vw = Pw = _-'-P-"c-'_W_'_M_,,--_ prema ukupnoj zapremini (V), tj:
• V, V_M, Pw(V'p,-M,) W W,+Ww M
P.,·
r=V= .
V +V,. - . g (N/em3 , iii kN/m').
V
Razlikujemo gustocu, odnosno jedinicnu tezinu suhog, potpuno
(4.35.)
Suha gustoca predstavlja se odnosom rnase osusenog tla (Md), kod 105°C
Y = [(1- n)p. + S •. n· pJ. g (kN/m 3
), (4.38.)
iii:
u jedinicnoj zapremini neosusenog tia (V), ~j,:
W l+w 3
Y =y=Yd(l+W)=r, l+e =Y,(l-n)(l+w) (kNM), (4.39.)
Md
= - - (g/em', kg/m'). (4.33.)
V iIi:
Gustoca cvrste materije predstavlja odnos mase cvrste materije (Ms) u (4.40.)
jedinici zapremine cvrste materije (V,f), ~j.:
e 1
Ako zamijenimo za n = - - , a za (1- n) = - - , dobijemo iz jedn, 4.36:
l+e l+e jer po Arhimedovu zakonu tijelo potopljeno u vodu gubi prividno na tezini za
velicinu istisnute vode. lz gornje jednadzbe je sila najedinicu zapremine:
}
standardi predvidaju slijedece rnetode za dobivanje gustine, odnosno jedinicne
(4.43.) tezine:
a) sa cihndrom poznate zapremine;
odnosno: b) pomoou kalibriranog pijeska;
c) pornocu vode iii ulja u piasticnom omotu;
c) Potpuno zasiceDog tla kada je S,=l,O: d) potapanjem uzorka u vodu;
e) potapanjem uzorka u zivu;
!Pwt = (l-n)p s +n' Pwi,(kglm'), (4.44,) f) pornoou izotopa,
M Mo-M, -M2
P = P P -M----M----M-' a odavde (4.48.)
o ,2 Pp
predstavlja zapreminu usutog pijeska, odnosno zapreminu rupe. BA.LON :;Tl$NUT :;
....... ~At;U R~P...1L_
Kad brana ad kamenog nabacaja, gdje pojedini komadi mogu imati vece
dimenzije, koristi se kalibrirani tucanik.
Sf. 4.5. Metode mjerenjajedinicnih fetina na terenu pomoc.u kalibiranog pijeska (a), vode
c) Metoda pomoeu vode iii ulja u plasticnom omotu (b), ulja (c) i potapanjem uzorka u iivu (d).
Kad ove terenske metode iskopa se rupa i izn1ieri masa iskopanog
materijaia, dok se zapremina rupe odreduje sipanjem vode iIi ulja, uz prethodno
razastiranje plasticne folije (sl. 4.5.-b,c). e) Metoda potapanja uzorka u zivu
U posudu sa brusenim ivicama naspe se ziva, stavi uzorak i pntlsne na
d) Metoda potapanja uzorka u vodu vrhu piocicom sa siljcima, kako bi se ziva izravnala sa gornjom ivicom posude. (sL
Izmjeri se uzorak tla, rna kakvog oblika (W), a zatim glatko obraden oblozi 4.5.-d). Mjerenjem tezine uzorka prije potapanja (W) i tezine zive (WI) koja se
parafinom i ponovno mjeri (WI). Parafisani uzorak potopi se u vodu i izmjeri preJila u posebnu posudicu (V,=W,:y,) dobije se jedinicna tezina uzorka (y,=135,46
njegova tezina (W2 ). Ovo se postize na taj nacin da se uzorak objesi na krak vage kN/m3 ). Jedinicna tezina dobije se stavljanjem u odnos tezine uzorka i zapremine
ispod kojeg se nalazi posuda sa vodam u koju se uzorak potpuno potopi. five, tj:
Zapremina (Vp) parafina (Yp=8,9 kN/m3) adbije se ad ukupne zapremine
W
parafisanog uzarka (V"=WrW,) koja se dobije na osnovU gubitka tdine y=y,-. (4.50.)
potopljenog uzorka. W,
Zapreminska tezina vlainog tla je:
g) Nacelno 0 metodi pornocll izotopa
hvatanje materijala. Posljednje sito je velieine 0,06 mm. Sva se sita stave na
tresaljku i tresu toliko dugo dok sav rnaterijaille prode kroz njih (sl. 4.7.). Zatirn se
vaZu ostaci na svakom situ Wb .. , Wi, kao i prolaz kroz posljednje sito Wn i 4.7.2. METODA SEDIMENTACl]E
izrazavaju u procentima ukupne tezine uzorka, kojt se dobije po obrascu:
W Metoda sedimentacije (areometrisanja iii hidrometrisanja) bazira se na
P ,· =W- ' ·100(%), (4.51.) Stockesovom (Stoksovom) zakonu da zrna razlicite velicine imaju razlicitu brzinu
m taiozenja, iz cega proizlazi da se mogu proracunati dimenzije cestica ako
a postotak materijala koji je prosao kroz sito promjera D: ustanovimo brzinu talorenja, Ukoliko su zrna ve6a, utoliko ce njihovo talozenje
V = p, - pw : D2 (emfs), (4.54.)
181]
Dimenzije cestica obicno su ovim prosijavanjem date kao "ekvivalentni
precnici cestica", jer zma mogu biti plocasta i izduZena, pa im je u tom slucaju gdje je:
dimenzija veta od promjera okana na situ. H
v=- brzina tonjenja tezista areometra (cm/s);
T
Ii - reclukovana dubina talozenja (em);
T - vrijeme citanja na areometru (s);
p,- gustoca evrstih cestica (glem'>;
P. - gustoca vode (glem');
1] - koeficijent viskoziteta vode pri temperaturi t °C;
t - temperatura suspenzije °C;
D - d\jametar loptaste cestiee (em).
Dijametar D cvrstih cestica koje se istaloze za vrijeme T od povrsine tecne
mase do dubine H dobije se iz izraza:
Dt=~= (4.55.)
VP:~P:
gdjeje: C = [18·1]: (P,-Pw)]Yo.
Stoksov zakon rnoze se napisati i u obliku (Braja, 1995):
gdje je: prevrtanjem i tresnjom u ruci dobro izmijesa i kada postane jednoobrazna masa,
Gs - specificna tezina cvrstih cestica t1a; stavlja se na sto i pocinje rnjeriti vrijeme i gustoca smjese. Gustoca smjese mjeri se
Yw - jedinicna tezina vode (10 kN/m 3). areometrom baidarenim u glem 3, prj cemu treba paziti da se areometar pazljivo
spusti na dubinu a da pri tome ne nastupi klacenje. Citanje se obavlja u intervalima
Stoksov (Stockesov) zakon predvida loplasta zrna i homogenu smjesu kroz 15 i 30 sekundi, 1,2,5 i 30 minuta iIi 24 sata. Poslije 2 minute areometar se
koju tijelo tone u neogranicenom prostoru, sto je tesko ostvarljivo, ali se, ipak, stavlja u menzuru destilovane vode, opere, potom osusi i nastavlja sa ~erenjem.
uzima da su odstupanja manja i zanemarljiva za tehnicku praksu. PoslUe 24 sata ne vrsi se daljnje citanje, jer se cestice koje jos lebde nalaze pod
uticajem Brownovog kretanja i manje su ad oko 2 x 10.4 mm.
Ispltivanje talozenjem moZe se provesti na vise nacina, ali je u Prije pocetka talozenja, tj. odmah nakon postavljanja lllenzure na sto
geomehanici uobicajen postupak areometrom, koji se jos zove i hidrornetar. (sl. uzorak mase Mo bio je jednolicno rasporeoen u suspenziji zapremine Vi u vremenu
4.8.) On se sastoji od tijeIa areometra u kojem se nalazi ziva l1a dnu i vrata t=O, pri cemuje u jedinici zapremine saddano (Nonveiller, 1981):
areornetra
M
.>- masa cestica uzorka tla __0 (g/em 3);
V
1.000 M
" zapremma
,. '" '1
eestlca tau uzorku - - 3 / em3).I
° (cm (4.57.)
NI. 1.005) p,V
: m
- uno Mo 3 3
-
VRAT ?> zapremina vode 1 - - - (em 1 em').
1.015
- - P,V
'" - 'D20
- 3
Iz jednadzbi 4.57. mOZelTIo izracunati masu jedinice zapremina suspenzije
- V=1000 cm (gustocu) u momentu pocetka taloZenja:
TEZISTE -
~
SliSPEN71JA IJ
--
.!
y TlJElO
ZIVA Wo
p = (.1 - Wo J
- .p +-=p.+ Wo (p, - pJ . (4.58.)
py
o~wo ':'J,~:.~if~~/:{f.
o w V w P., V
Po isteku vremena talozenja T na dubini H smanjila se masa suspenzije sa
Po na PI jer nema cvrstih sastojaka precnika vecih od DI, posto takvi sastojci imaju
brzinu tonjenja vetu od HIT i istalozili su se na dubini vecoj od H. U isto vrijeme
SI. 4.8. Areometar za odreiltvanje granulometrijskog sastava 110 u menzuri sa suspenzijom. cestice precnika manjeg od DI lebde u vodi iznad dubine H jer im je brzina
Neposredno nakon iTItenzivnog potresanja suspenzije u menzuri ona ima talozenja manja od v = %. Masa cvrstih cestica u jediniei zapremina paJa je od
ravTIomjernu gustinu, jer su sve cestice jednolicno rasporedene u vodi. Sa Mif\! na p%. M~!, prj cemu je p%= M,l Mo odnos izmedu mase cestica ~rna ~
pocetkom taloZenja mijenja se gustina suspenzije i ona vrernenom biva sve manja. promjera D/ manjeg od ovih koji su do vremena T istaloz.ene pre~a .ukupnoJ m~sl
Dubina tezista areometra H od nivoa tecnosti mijenja se sa gustinorn slispenzije i uzorka Mo. Analogno prethodnoj jednadzbi, dobivamo masu jedlfllce zapremma
najmanjaje kadaje najveca gustina, tj. u trenutku pocetka talozenja (to=O), suspenzije u vremenu T:
Jspitivanje se vrsi na taj nacin da se za glinovite materijaJe uzme uzorak
Mo p, -Pw (4.59.)
mase Mo ad 50 grama, a za pjeskovite 100 grama i dobro natopi 1dispergira u vodi. P, = Pw + p V
Masa se sipa u rnenzuru sadrz.ine 1 litar i dosipa se destilirana voda, pa se P.,
ponovnim mljesanjem suspenzija sasvirn ravnomjerno izmijesa. Radi sprecavanja iz cega proizlazi postotak mase zma preostalih u suspenziji promjera Dr<D prema
koagulacije ceslka dodaje se vodeno slaklo i nasipa destilovana voda do Iinije koja ukupnoj masi uzorka:
na menzun oznacava 1.000 em3 • Suspenzija se zatim u rnenzuri naizmjenicnim
p
(4.60.)
V Casagrande 1940. je razradio graficku metodu POOlOCll nomograma koristeci
P ~ 100(p, - Pw)' (%)
p, - Pw Wo Stockesov (Stoksov) zakon (s1. 4.9.).
gdje je: Pt~ gustoca smjese u vremenu T; Postupak za odredivanje dijametra D je slijedeci:
PI<.' i Po - gustoca yodel odnosno gustoca cvrstih cestica; Na skali za gustocu cvrstih cestica tla p~ nade se njena vrijednost koja se
Mo - masa uzorka u suspenziji i dobije laboratorijskirn ispitivanjern (I). Na skali za temperature t nade se
V - zaprernina uzorka suspenzije. vrijednost za temperaturu smjese pri citanju na areometru (2). Spajanjem ovih
Na osnovu vremena T od pocetka ispltlvanja do mjerertia gustoce tacaka i produzenjem prave do skale C.lO' dobije se nOva tacka koja se spaja sa
dobivarno iz jednadzbe 4.55. promjer zrna D/, a sa gustocom Pt postotak rnase, na presjecnom tackom na skali za brzine v (6), dobivenom produzenjem prave od
osnovu cega se sacini dijagram prosijavanja (jedn.4.60). taoaka na skali areometra R, iii H, (4) i trajanja taloZenja T (5). Sjecistem prave
C.lO'·v sa skalom dijametra dobije se dijametar zrna D (7).
Ovim opitima dobijemo "ekvivalentni" dijametar zma (Nonveiller, 1981),
jer ona nisu loptasta, tako da je stvarni promjer tanke plocaste cestice znatno veci
11"
':i
~I od onoga koji se dobije ispitivanjem.
...
®,."
~ I~
i-.
II
,,
l.M1.l
tU'fII.
tOtS
u".
4.7.3. KOMBINOVANA METODA
.
1.035
~ , ;; vise od 10%.
::+ ,
~ !
"-1'
', . I
•'
"I.." .
"
u ! •
~ , i
4.7.4. STEPEN RA VNOMJERNOSTI I KONTINUALNOSTI TIA
njena visina iznad najnire tacke pasudice bude eka 12 mm. Profilisanim noiem Kada se ovo postigne, prestaje se sa daljnjim okretanjem, zapiSe broj
prosijece se brazda u sredini uzorka tako da njena duzina bude oke 40 mm. Tada udaraca i uzrne dio materijala uz zlijeb za mjerenje vlaZnosti. Ovaj epit ponavlja se
se okrece rucka brzinom od aka 2 ebrtaja u sekundi, sve dok se zlijeb na dnu 3-4 puta, ali svaki put sa drugirn procentom vlainosti. Uzorak se obicno najprije
posudice ne sastavi u duzini od eko 1 ern. zamijesa sa rnanjom a poslije sa vecom i vecom vlaznoscu, uz dodavanje potrebne
koliCine vode. Smatra se da je tacnost opita najve6a izmedu 10 i 40 udaraea, tj.
ZAVRTANJ ZA POOESAVANJE -MEStNGANA POS\#JiCA U DONJEM kasa De smije hiti previi~e gusta niti rijetka.
VISINE PAOA POSUDtCE I GCRNJEM POlOZAJU
EKSCONTAR KOJ! OKRETANJEM r Rezultati ispitivanja unose se u dijagram u koji se oa apscisi nanosi broj
~
PROUZROKUJE OIIA- udaraca n u logaritamskoj razmjeri a fla ordinati vlaznost w u procentima suhe
<;;;;f'[:i!,1;J.!!rI..::;: t SPUSTANJE C!NIJICE ZA
mase uzorka (sl. 4.11.). Dobivene tacke A, B, C, D, spoje se praveem za koji se
r- tem ~+
~~_ MESlNGAHA .." I • , trazi tacka P za 25 udaraea. Vlahost koja odgovara ovoj tacki usvaja se kao
~I!J- __CtNtJICA granica tecenja (l)L-
UZORAI\ TlA
ta.cnost
0.1 mm
~
UZ(Jf!AK flA PROf OF'lTA
~
UzoRAK TlA POSlUS: OPITA
s.
,',
,.
c
st.
",;'
'-- --30 .
,8
4.12. Konicni penetrometar.
odredi sadrZaj vlage u uzorku. Kolicina vlage izraiena u postocima suhe mase
uzorka odgovara granici plasticnosti Wp. Obicno se zbog tacnosti ispituju nezavisno
- E
V4 V3 v2 v1
izradena tfi uzorka. Interesantno je istaci da se u Rusiji i Kini granica plasticnosti ZAPREMINA 'kJ)
odreduje konicnirn penetrometrorn. Penetracija od 2 mm uzima se za granicu
plasticnosti.
Sf. 4.13. Dijagram za odreiiivanje graniee skupljanja (a) i sematski prikaz promjene
zapremine od pOlpuno zasicenog uzorka do graniee stezanja pri postepenom
su§enju (b).
4.8.3. GRANICA SKUP£.JANJA
=....L (4.67.)
T I
L ~r-t--+~~~~:~--+~~~~~~~(O~HU-_~
Indeks zilavosti je mjera cvrstoce materijala i yeti je 5tO je veca cvrstoca.
Indeks konzistencije Ie je odnos razlike granice tecenja WL i prirodne "@ §PI
vlaznosti Wo prema razlici gran ice tecenja i granice plasticnosti:
0
OJ L -W, W L -W o 0 20
I, (4.68.) " 30
" SO
"
GRAN!CA
70 80
TEf::ENJA
90 100
wL {OM
W, -(llp Ip
te on karakterizira odnos izmedu prirodne vlaZnosti one u granicama Sl. 4.14. Dijagram plasticnosti sa vrstama tla.
konzistencije.
Mnogi autod su razlicito stepenovali plasticnost prema indeksu Ordinata na granici tecnosti od wL=50% dijeli dijagram na podrucja
konzistencije (Ie), kao npr.: srednje i male plasticnosti na lijevoj strani (CI, CL, ML, OL), te podrucje visoke
prema Terzaghiju (1951): prema Angnostiiu (1982); plasticnosti na desnoj strani dijagrama (CH, OH, MH). Sest osnovnih polja
tvrdo plasticni materijali 0,75<1,<1.0 tvrdi materijal Ie> 1,25 sacinjavaju vrste tla oznacene simbolima u dijagramu, a nazivi i stepeni
mehko plasticni 0,50< 1,<0,75 polutvrdi I, =1.0-1.25
plasticnosti dati su u tabeli 4.4.
vrlo mehki plasticni
Materijali sa raznih lokaliteta, koji se u dijagramu nadu na istoj tacki.
0,25<1, <0.50 kruto plasticni I, =0,75-1.0
imaju slicne osobine kao sto su stisljivost, cvrstoca na smicanje sa istim stepenom
tecno plasticni o < I, <0.25 srednje plasticni I, =0.50-0,75
vlai:nosti, propusnosti i dr., pa je prikladan za uporedivanje uzoraka i svrstavanje u
zitko plasticni materijali Ic~O mehki I, =0.25-0.50 grupe slicnih osobina. Ovaj dijagram prihvacen je kao osnov za klasifikaciju
vrlo mehki I, =0.0-0.25 koherentnih materijala, prema AC klasifikaciji. koja ce se objasniti u tacki 4.9.
112----------------------------M~~,.h~a-"'~·M-~tm----------------------------
Mehallika ILa 113
II Geomehanicke osobine, klasifikacije j melode ispifivanja fla
4. Fizicke osoMne tla i klasifikacioni sistemi
Granice plasticnosti jednostavno je odrediti. One su veoma dobar
okazatelj za klasifikaciju tla njihovo grupisanje po slicnim osnovnim osobinam~. lignit, treset i 51., kao j ona koja pretezno sadde mineralna zrna Sa primjesama
tisoka graniea tecenja je znak finozrnijeg tJa, jer je za njegovo. pokr~tanJe razlicitih koliCina organskih materija.
potrebno znatno vise vode, cimje sadrZaj sitnij~h ~estica v~c~. Veo~a sl~n plJe~ak Osobine ovakvog tia znatno ovise od kolicine sadr.zanih organskih
ima gotovo identicnu vlaZnost na granici tecenja I na gra~lci plastlc~ost1. ?ra~lCa materija, Za organska tla moZe se opcenito reci da imaju velik sadrfaj vode, da su
plasticnosti Wp, s druge strane, raste sa uveeanj.e~ ~adrZaJa org~...nskl~ tvan, all ne veoma stisljiva i da imaju veoma male cvr5toee. Pojavljuju se kao vlaknasta,
utjece na granicu tecenja Wf.., zbog cega se smanJuJe mdeks plastlcn~stl /P', .
poluvlaknasta i amorfna organska !la.
Na slid 4.15. prikazan je primjer primjene dijagrarna plast,cnost. na ghnu Treseti se npr. sastoje od stare vegetacije raspadnute da razlicitog stepena,
iz Bijelog polja, koja se upotrebljavala za injekci~nu zavJes~ na b:~m I.IE na bazi cega se vrsi i njihova klasifikacija. Kod njih preovladavaju organske
Salakovac. Iz dijagrama se vidi da se radi pretezno 0 gimama srednJe plasticnostl. materije i sadr.ze 80% do 90% vade od ukupne tezine. Ova tla sadr.ze velike
kolicine nezbijenih zivotinjskih i vegetacionih materija.
;f. 80
D.
Cesta je istovremena sedimentacija organskih materija i mineralnih zrna iIi
. se naknadno mijesaju, taka da nastaju tla sa visokim sadrZajem organskih materjja.
_ 70
Takvi su npr. organski muljevi i organske gline.
k1
~
on !
o Standardirna se predvida metoda odredivanja koliCine organskih rnaterija u
z I
.~ GO .' " tlu. NajCesCe se oni zasnivaju na Zarenju uzorka tla na visokoj ternperaturi (7000C
.
~
'"
-'
Il. 50
@).~ J<~l-
[~'>
- 800 0c) i na bazi gubitka tdine odreduje se kolicina organskih rnaterija. Kod
ovoga smatra se da gubitak na tezini predstavlja tezinu organskih materija, a da
'"~ /-q+ rnineralni sastojci ne gube Zarenjem na tezini.
Uzorak tla ad mase 10- 20g osusen do konstantne mase na temperaturi ad
o
~ 40
/
to. V / V I
I
50°C (323,15 K) stavi se u posudu i izvaga (Mo). Osuseni uzorak se usitni i stavi u
vee zagrijanu pee za .zarenje iii 5e nad plarnenikom uz.ari na temperaturi od 700°C
30 800 °C (973,15K-1073,15K). Zarenje traje obicno 20 do 30 rninuta poslije eega
@ . ......:.:Q
... , , p:Y(OH
OH
se ohladi u eksikatoru i izvaga (M). SadrZaj organskih materija odredi se kao
procenat izgOIjelih sastojaka, prema masi suhog uzorka da, tj.:
20
. .'
,
IY
~;:"t.:
lot;)'
10
'-; 0= Mo -M 100(%). (4.70.)
Mo
(SF ~
~
(SC /'-"::;;
~ gdjeje:
'---'20 Mo-masa uzorka sa loncicem prije 7..arenja (g);
o 10 30 LO 50 60 7080 90 100 M -masa uzorka sa loncieem nakon z.arenja (g).
GRANICA TECENJA wL 0/0 Prema nekim autorirna organskim tlom smatra se ono koje .zarenjem gubi
SI. 4.15. Dijagram plasticnosti za glinu iz B. po(ia kod Mostara, na tezini vise od 10%.
Ovu metodu ne rnozemo primijeniti za tlo koje pokazuje reakcije na
sadrz.aj sulfata i hidratizirane alumosiJikate, jer Zarenjem gube dio svoje tezine.
4.8.6. SADRZAJ ORGANSKIH MATERlJA U TLU
Drugi naein odredivanja sadrzine organskih materija u tlu je pomocu
Opcenito se maze reci da su organska tla nepodes?a za gra~enj~, ali sma razrijedenog vodikova superoksida, u koji se potapa uzorak tla. Uzorak mase 100 g
povremeno prisiljeni da rjesavarno geotehnicke probleme , u ovakv,m t!,ma. Kod osusi se kao i u prethodnom slucaju i potapa u razrijedeni vodikov superoksid (1 :3)
ovoga postoje tla koja gotovo u cijelosti sadrZe organske rnaten]e, kao sto su npr. i pusti da se zavrsi reakcija, poslije cega se vrsi ispitivanje. OSllsen uzorak na
(a) Krupnozma On
100
o 10 20
o
30 .0 50 60 70 80 90 100 MSilt
PRASINA U -'0 - (b) Sitnozma tla
pfaSina O.06-0W2 Uzeto iz drugog
Sf. 4.16. Trokutasti d!iagram za k1asifikaciju Ila prema Americkom birou za tia.
118----------------------------M~d~m="'~'~~"a~--------------------------
Mehallika tia 119
11 Geomelwnicke osobine, klasifikacije i melode ispitivallja Ifa 4. Fi::ic.'ke osobine Ila i kfasijikacioni sistemi
Sitnozrna cista anorganska tla (M, C), kao i ova tIa sa manjim
4.9.5. JEDlNSTVENA KLASIFlKAC[JA
procentom organskih primjesa (0), plasticna su u vlaznorn stanju. Plasticne
osobine iskazuju se indeksom plasticnosti Ip, granicom tecenja WL i prikazuju se
Ova iedinstvena klasifikacija iii modifikovana AC-klasifikacija po USER
pomocu dijagrama plasticnosti. S obzirom na izrazene piasticne osobine tla,
data je za k~pnozma da u tabeli 4.3., a za sitnozrna u tabeli 4.4. sa terenskim
koherentno tlo se pomoeu dijagrama dalje dijeli u tri podgrupe i dobiva slijedeee
opa.zanjirna, simbolima u pisanorn i grafickom obliku sa nazivom i opisom grupa
simbole:
da i ostalim podacima koji se daju kod opisivanja nekog da.
Ova klasifikacija ima ukupno 22 grupe opisa da i one su identicne
> niskoplasticna tJa, sa wL,,3S%, dobiva oznaku L (Low);
osnovnom sastavu AC-klasifikacije, kako po sadriaju pojedinih grupa, tako
> srednjeplasticno tlo, sa wL=3S-S0% dobivaju oznaku 1 (Intermediate)
podgrupa. . .
i
Tabela krupnozrnatih tala sadrii po sest podgrupa za sljunkovlta I
> visokoplasticna tla, sa WI.>SO% dobivaju dodatni simbol H (High). pjeskovita tla, dok tabela sitnozrnatih tala sadrzi po tri grupe 5 obzirom na stepen
Treset nema podgrupa u AC-klasifikaciji.
plasticnosti, sto daje ukupno devet podgrupa. Posebno je iskazana grupa. organskog
Prema tome, razlikujemo kod krupnozrnog tla ove grupe i podgrupe:
tla (treset) koja nema podgrupa.
malcn diD Cestica se ne moze ~ijun"k _ w,w gmduirfon_ Slam grad";",,, S\l"""k: pribtiini 1>'>"""", Olljl-"'" """_ 1",,",'1.11;0;0"" '-diu"".
""hI<; """!'
po,....I" .. , dmh!j'''''' ;11 "ttl"", I'm"JO" ,lJIIMk >1.00 gr..lni",,, Ok" 'Jr."/.
raspoznati okom, Nema dovoljno GP ~lju",", i ~\IU!lkovilo"nie""nvllc IUjt.*>viI",
Malo ili nili:lIVrdih teslica
Jljunlta. "'J''* mID 5 <;ttl __ lR""l.dIn:.j",," ,""htl ... U·2.5 em, '~i('
povezuju 2lllC3 pijeska. Kada je 5lju,1ld; - jedno!iCan_ S!junai: sa SIlmo Sljunak: prihliZni posto!ak. najveee <.rOO. prevladavajuca velitina.
Prevladavajedna iii
mokar, materijal nema kohezije iii """">vit,,"i,akcijama thk" oblik i sHmje povliine, drobljiV(Jst; lvruoea, Primjer' Sljunak
viSe frakcija sljunka
plasticiteta
GU granulomcuijskog p.oorucja, Bez finih jedllOlitan, Sljunak ) 00"1.. najvete uno 6 em. u"," u podrul'j\l :1·6
CeSlica Cll~ 1""',.~mB !vnIa i IlflIp.va, zma ugl,,!u
Sljunak 5 prekorrJiemo pra.~_ VrlP 1""'''''. "'-I''<6e ml<>_ ""'''_ m.,crl1"1 """,;0 od lUI om J."",
Siju""k- !>ribl;l",
Siabo Veliki dio testica se nc moZe vrl"rrnbn .." , ....lnl"JnM... ,I> mal"I"""'""" Primp' 'IJ,,""k,
graduirao Prljav materijaJ,
GFs 1'ra.{illa.<I; ~Ijunak, slabc.> ),'mduir"''''
p"okomj<n", ~"'" Ok" 50""
;11'1111,,0_ noj\'<6e """ III OI"_ """"'ilal ""mi'
raspoznati prostim okom, a materijal ~!iunl"'vi!""PJ"$k"vite pnIWll!Sle povrJ:ine <>10,.)0"",_,.,;.
krupnc eestice s kadaje mokar irna malo iii niSta
previse sitnih
S~ullllk.. pl"CkOIl"§t:IllO !!li:lle. G1inovil.; Slj"",~_ pn'bi1ilm posIQI.k "'IJ'' ' '
,.mo_ "I'i"'"; "'"I<Ii;'! """'.i; od (' l! em
plasticiteta iii kohczije ... , '<lin 11'M"", orron", ~hm"''' ih !llnl" 1""""''- 1";on,""": shun,k ,
cestica, tj. matan se Veliki dio eestica se ne maZe
GFc ~Ijunal;. slabe ~radll= ~JjuQI"'''il<)·
pjeokovil.o glinene p',vffiule
pt<:i<'''''pn<> gii..: Ok" 4/)"", fiJl, ... _ ""-I''''''' "'''' ~ <m. M21.lijal man;; ",I
0 •.)0"",_ ..,.101<' ~h""""
diD cestica ne moze raspoznati prostim okom i malerijal
raspoznati prostim kadaje makar, imajasni plasticitet i Pijesnk , ~li"ovl!irn vez;V<>1)\ Dobro Oblik i drob!jivost Zfnaca. prihliini pOSlolak '!junk., boja lin
okom koheziiu. SC gr",luirM; pijef;8\;:, 'nnnim ~Ij""vili", Pri>nJer; pije.Hk, ~1i""""im veziVt>ll1 Ok" !5<)1 'Iiunka. ~hu"ai-. I'
ugl;w i vii<> 'vrd. vuivo vrlo ja""o .vijed';'mede -
Postoje znatne Dovo!jno glinovitih cestica koje vrlo
kolicine svih dobro povezuju materijaL Mjesavina Pijc,nl; dobm r.raduinm, Dohm grodufralu Obli\;; drobljivost pjcslmvitih zmllCII, pribliz.,; po~!O(ak '-ljunka.
Cis! ili malo zamaun. boja tla Primjer: pijesak dobro gWUlnlJl
I
Dobru
graduirane
velitina cestica do mora, takoder, biti glioovita da SW pije.'\Ci i s]junkov;.; Plyesak. Malo ili ruru.
finih ee.tica
0100 20% Sljunka. pijesak wlo zaobljen ; vrlo twd, vrln "i~t. I
najveeeg zrna povezuje medusobno sve krupne svijctk>siv
krupne i uwrka eestice do maksimalne velicioe
sitne cestice ",)",.k >1.", ~m.!u".,,_ 51.to" 8''''''';'''''; P'P". , p'J"""" ''''1'''',I<<<l"-" ,II 1",,- 001 ... ,1I..,.lo=>!liJCII- <,"- malo priJ"- iii
SP ",,",in... _ ptlblo>.", """",.k lI,;""Ka_ boj' P"',gor p1j ... k .I.bo g",h"r<F,
.,,,.""I"",,....
~
11)""",,,'11; I",it'sal<- Mnl<> iii .,!;tn lin,h Omi""
PriJicno Cis! do cist materijal. Sarno Vri" flO', vrto.l!Ot>l)M ,,,,.. h-.;ov, III"ok, "em"
Siabo Veliki clio cestica ne m07£ sc P,.""ok· ''''m;' 'f<>ln" &olin; ili l;"'I~,iil<) fim_ Glm,- ~;\;,. """') ill mol'
Prljav rnatcrijal, odio Th> j< ,,}o ""\""'00 ill ",,,k> pia"Kno, BoJ" rri~iji'..,i PO''''''o, 'li<mka
graduirana raspoznati pros tim okom, ali materijal f'l_.,..k'I_'''''JCfll''~I;""OI,"''''i';I~''''''k.
krupne cestice sa SFc ,!.!" #' .... "'mn""f'l<.k,,.,;"'"~lm"'""e miclavm<, Pnmp' (l'jC$OI; • V""""".IOrtlO gj,,,,,_ ,n,li 11m finog p>josl.-a_ 'k,,~lo pl.i."it<lV
kadaje mokar, irna malo iii (golovo) IOmn""i",_Il,un"oncmo
prcviSe silnih
Di§ta nlasticiteta iii kohezi·e
cestica. tj. znata» se
Vcliki se diD cestica ne moze
diD cestica oe moZe
raspoznati prostirn okorn, a materijal
raspoznaii prostim
kadaje mokar, ima izrazit plasticitet j
okom
koheziju
/~/%
IOENTlFIKACOSKI arm S Ci::STICAMA MANJ!M 00 -Jmm (Ill!" Prah
Prisutnost tragova gline, ocganske tvmi ili pijeska.
Open
,. I/, 0- anorganski prnh i vrlo fini pijesak,
~~, ~0··:.,
E RCllkdja Boju treba navest!. Primjer: pnlh s tr'''govima gline i
brd"'~- SulJ:l sj<lj PI",a;';;, .., Iv",,,
Boja ML kameno brasno, brasnllsti iii glineni
1
.~
ri,!jkn·
"n"'"
~>lst<1Ca (!;\C~"i "aljCia)
fI<'("'!imIl<'
Min'
Nikakw.
~
Prakti<!ki ("ije bi!na) obieoo 1"/' Maten plasticiteL Izgleda malo ill vrlo prasinasto.
~ Nikukav Nijc hil<m Glina pra~inasta,
n~plu.tii':no j ,Y,lu s10bi vdjCit ~iva. piavk"'''(J Sadrfi 7JJalno iii ni~ta pijeska. Soja, Primjer: glina
.,
' / ''
~
E
:1
.~
,,,,kolle-
zivllo
Sm-vijeoo
,10
~;e,;l,""vil<l
<1<.> wIn
IUlHal'
- \..Ilhknl<C,,--,,-vi "0' (orncno ga
lJema)
~iva. lUlo,meda,
crv~nk",l" iii hila
d
CL '-, ,
"./ I,:' I ;~'
Anorg;UlSke gJine malog pJasticiteta,
pjeskovite gline, pra!inaste gtine.
mal-o plastiena. Vrlo pra§inasta. lnatna kolicina
pijeska. Crvenkastosmeda boja .
.£, ~
'u zuh",~,
-Mulau"
..--./,".../ .... ",
."
E ,,,,,hlia
(N;j~billlOJ
.l,£/~ "'-YO: Pmh organski,
OrganslJ ostaci vidlji"j iii nevidljivL Miris gnjile
.~ Ul1jj<:",nn - Sh,hi sreUnje ,VnJ obic"" ~;./.,';"t.... '.(,.,A. ocganske Ivan slab do jak.. Buja. Primjer: prah
.g - Smrvijcrn> Sl8hd<1 Niknkwi!i NtmlllllllJ
~ pl;witno,
l;"h""jv'~J
•In =o.I'\ii
- Materijni ...
primuzurukc
,rJ", 'VIm, ~""dj""
tllmnosmeda,
zm"sonei.la.,
• OL trl<./:""~:'
OrgnnslJ prah i oTgllnske pmsinaste gline
malog p!asticitela.
organski. Nema vid!jivih OTllanskih ostataka ali miris
I'if 1 pje.<;kuvi!{)
,dlUhi!l1ll
• Mala
- Smrvljeu",
-Mehak ~Iahi
LTvellkn.<ta. 1"'\1n"
T,ul~,a. vrio
7'7/Y"t
~1/v'
organskih tvari mo .iak, T amnosmeda hoja.
3'f.i
J sllldnje
pl(l$(itoo ;
k"h.:zi"""
Mnlado
sred'1ia
Malcudo
srronji
- ll11\\erijul w prima
zuprSIe
Nik"kvu
POOfg:all'
skoj trule:!:i
uomnosmeda iii
vrlo l"UlA"siVll
01
",,-.;--;,,/,:. tru!eZi. Soja tamnosmeda,
~
Mnlad" Ohicno svijetle
_ Vrk> mehuk ~I"h
Un~""e'llJ ~r"""ja NijebltlU' flI"wh", nij,m!!e Tinjeasta i dijalomejska tla
do ~"jclvnJ PrisuU!Ost u""gova gline. Malen do srednji plaslicitet i
]. , pla!tibu.> i Smr\ltj,,,,n
Nikakav
d"InUt<!1l valjcic
Polagnna
olij-d.'ll'"
{ooicoo {Jd plnve, n:le"". Tiqjfasti iii dijatomejski fini pijesak iii
boje. Primjer: pnm elastican. Malo g1inovit i srednjeg
~1fA d
-;] k"bezi""" do so osjeea
- ~Iab ''''It''') hlte, ru;:ieaslc iii MH prasinasti. Pijcsak elasticni prah vrlo
plasticiteta. Gotovo bijelo.
'2
"E, i, ka<' mil"vka
. Vdik"do
hijelc
(Ngcm'Il<>,l
stisljiv .
.g Vrlo
plastic"" i
vrlo vciika
. ""tnU""'"
dmbi,1
Vrln
SJuj:m
· Yrlo twd "..ljCic
- Jllat~rij,d "" wk, Nih"".
Jal.;o
l~,,~jIU'
obieno
lamnosnleda. :iyOjV"
.~J;'
Glina masna AIm iITllI pijesku i organskih tvari. Boja, Primjer: glina
Il' ·F
.~
koll""i.""
""li5k"",
lijepiwP'"'le crvenk"-,,a, {'lava
iii '-uta
._- CII
oj
V ".. 1;i) ~'.
Anorganskc gline visokog plasliciteta vrlo masna. Nema pijeska ni orgnllskih Ivari. Tmnnopl.\\'a
,. '"
jl U,,~C'rellO do
rstii"
, UOljercnn
-Mdltlkd"
,\ sti~ljive. boja_
..-
to!~~
~ojuk" Obiell" vrlo
"'" _ K<>lkruJ Srtl<hYI<l<., ~reUnje Ivnl valj"i,;
'"
" Nik"""" org,,<l;.oj Im\~m kIlO en""
phmitno i _juja" ·~I.s1abi
.t~ koho";v",,,
malo
vi""!",,,
Imleii """,d. iii siva Slab do jnk orgallski miris. Vidljivost v!akn<ls1.og
Vlul",,,-,w i
vla)ouw"
-Mak,dll
,redlY" · Vrlo mdwk slahi ObiCno wI"
k
Oil v:ViJ,r,r
. '. j'
Glina organska visokog plasticiteta
Orgallsl::e gline vrlo stiilljive.
materij31a. Boja. Primjer: glina organ.~l::a. Orglln5ki
miris sh'b. Vidljiv vlaknasti materijal. COla boj'l.
Orgunska 1", "'"
"rg~o - ~mrv!jcIK'
Nikuka~
vlaknasli vatiCic Niknkva "" "'gUll-
skoJ lruldi
l"n~Ul.kao com.
~;':':"'ii<
vrlo lie uhl" <It'"lUla" - sl"zuv<>pip smed. iii siva
la!titoo v\"kHafilo .. / . ~,./ Treselasm tla Vrlo srednji do malo vll.lknast. Truhli organski BUns
,'",,'- . ":'-:'
SITNOZRNASTO TLO T reset i ostala jako organska mocvarna slnb do wlo jak, Boja. Primjer: tresetasto tio_ Vrlo
Suh. evl'SWca, uf\)b~".i<: ,uhlhgrudvic:" velika. "",<.Iui"- mala. "eUUl P,
SiilJ, zarct'VlInje ""hog iii vlabmg grUut""•. ve(},M sj.j~o, ..e<l"je gjajllO, "'ut",-" ""ma '" !;~L'~f tla. vlaknas\o organski mins vrlo jak. vrlo tarrma baja,
Tvrd""o var~ic,., oc'e"',,ie '" "" valiCicu 3 mill" '''<Hiei krou>sti - vdik,~ "ednja, ",ob
Reakciia na potres;mje: potresanje !,'fUmena vlainog mllicrijllia na dlanl,l i stislrnn.ie pokamje brzinl,l 1 vdiCinl,l pojave vade-
m bn.:l, spor:l, nikakva.
Miris i boia: na ~'VieZe zarezanoi Elohi; tanUia buia i miris indikacila or 'anskih primjesa
Mehallika Ita
Mehanika ria
~ Prosirena jedinstvena klasifikacUa za puteve i aerodrome
'" "
OI""""ltnJpn Ori;i ......":'kO
kl .. ifi~""lj'
I .. ~
Sirn-
~
K!".-.r.koc;unL
oplllln4 :
porc",Ct."",
~,;iif';Toi'fti
jz""I"";ni>
J.a
"""ffiii'lun~"""'l<Iu(1JI
vrijt&n,~ i~ i';";'lj rul. I'¥oi,;,djlllni
<nIbiJ
b.ot-;".
;,....prJ(
'"
o..,bine
Tabela 4.5.
u
Mobliiii..".I4I',
le1i"'p!"1
[
.Ito".... nemo.~"'* ,1p1jt:I~':rm
n" ,,,,,,,,'1.1<"0 P"'~1."O
uwrb,) llOpOrOn\eeonim
~ri1o) ,-" dr<llirnnp'
h"r",-IX""~
,~
""drolll""'''''.""!!I",,, ~
I ~Ijt,"knviw (~(J,j"" G,:llII':""""rij."" N, •• law""
t
$ Hi valu!;';. i,mod" lUI -Z"p,""'I",b!o;!;"a.uhn Sk",~
Dolm! do odl;.:no
o,,*""" 7,~rn, ldeul,nk"dJ" """!f",, ~,.
GC
GrM"I'''''''lr1i;h
",,,,r,M
G,;;;\,j'''''''t,ij,ka
,"",j;,", gf"""'"
I<6:nJo plaSlifuoSl
• vl"~,,; k''''fioiJtml
-"""""n,,,.ij,,1
1'<". Odlie""
Odl~
-Nibi,;v<J,;
""''"
Sndoj;
S',~(1
"11:.,,,""
,-
"."
Odr",,,,,
Skr""
""'.
0>20
... 0.3~
>20.~
~.ID
~"
!,
~
"'"~"
GF IO~jlI'
=~:~I: • (\dn",1!,m.ljo.\',xj<
Oob," do odli~"o
Maiido
sr<dnji
,~
nlk"'""do
"="'00
~.w
,'=
n"l""f'U"!"
"13,2
«OAO
.."~
fr
fr Dt+ro l'I",..rui':>n; ..",Jdi...,
-".
piP"t, >ii"nk'''''i o,,,.utnm.,dj,k,, NlkCLkaYdo
piJ",ak M"I,,;Jif-ez SW ...oJ,,,,, Odjj~"" do dobm Skcm
OdliCno ;>12.0
nilmirnJ
"tn,,,," - p'obno oplerotonjo
«0.40
Or"""it,n;;,iiij;i;"
TI. "ot,", "'driajem
rro:clj.i'm«lulin.o1~
mm $, Veei .. 7.,.,..
",.u
D'*'''l'I"><Iu",,"1
pijt<"~''''''h)glm''
SC
l1llall"'JI'""k.
~llj;li
OdIU"" do dob," Srodnj' ,- Sk«1) ~zo
,."...lIl«w olil'ft"Um
ol:t;l;~"" .. j ".
"",\1j ·eBR "pit. sml"nnje ! ~" 0"l'~'1'''-'M ... o,!~
drug<! i'pll",',"j" ~·'SlOo.
Pij"""kl ok"," >n'....
i <r<;jo6j k.,d kd""h~"" pij<"'k,' SU Qra"""''''''l!ii-<ko
pj<:<"".. ,""la .. !Ott ",,,duprol!m.., u";o 1II!-o:1 ~i,"" .. ,!I... llim N,ko",;;d;,
"""'"'IIlmoU ''''.
nika~",
Od!~ ."
",,(1.10
~l~~~~~f;:~. ,~~~~':,'I~'~li l>a Sf ?:~~~(.n<lrijsk.' J Dobro dt> ""Ij~no Nlko~""do
......... om'li
Skmo
nikl,."" OdJitne ."
~!lJ
" •• ~i <b lie .... gIi"" O","ul'''''clrij;k'l
"""I!.. ~"mi""
p,]<>'Ok ''''''o~" SF """"10' M,\lI,1<.> S~"'n t><...... ~" ~16,a
<ilm'1''' f'lasll~""'(i na
"".II'U,",<>j.
Dobra "" udjl~no
"''' ,,.,,,
",koJo:""lD ,I",ro
n"l''''l'''''n<>
~.oo
ozl'edl",
I I
"" "pilOIll !re""uja OL Slnr..,
~hoMlCnC1U I>h"u~nO!lh
I.1 SilllOZm"~tfi
lin Sfed,lio2
rl"~tiCi!"I;
Tla s granicom !ocenja
izmoou J~ i 50 Mole se
IuIlk<> u"aljati u valje;"" U
"lal.nom ilanju.Ne diia1ira
Gliml (~'lOrgnnskn)
src<lnjeg r1:!Sfici!ela
Cl
O,anice leeenja i
plas!i~no5ti
Grarne~ !e~eoja i
d",,,jr:mj~
o<l110"',po<.l-
zern"" vode
Dol>ro<lo
~taho
NezHutan Juko
Dom, do
sk"f<)
neOllll'USnn
0>15,2
e<D,8D
'"
g
maJo 'e stele pri su.enju
Organsku giina
sreJnjeg pl~<tidteta
0>
plnstitllOMi 11 prirodnom
.t"nin i Hakon su!ellj~ na
upit
kon!l('lidncij~ Slaho NeZlmtan Juku
Doh,..,<lo
.kof<)
>15,2
e<O,gO
ner"'rl!~no
!05"C
~
Jako stiSljiva tinjtasta G~~nuJ<,tllC:rij~ka m~al;la . probno
i
Sre<injido >16
. ili dija!m""j.<k~!ln MH srnOlce t~en!a t p~Mt'l:nOS!! opteretenje
Smoo jnk luko Stabo
Tla ~ g=com !eoenJa
rxO,70
i
inhko "'."",,!ovo
§'
J Silnomlll.<!a
tla visokog
prl:~~ 50. ~?!e se ~ko
u~~;~~~~ ~:!!~~"~~ ~,,,i~m
(l~n" (ml\,"gan.~ka)
v;WkDg plosdciteta
CH ("11"anice leeenja i
p!asli~lI<)sti CBR oril
tvr~toca za
SI~oo
do
womn
slaoo
SlISv;m
nCXl1nuU\
'"'"
SkOfO
nel'rnpusilo
>14,4
e<O,90
rins!id!.I~
]"ko 3l.""llje pri su""'~u Gran;ce l~enja;
s Sve jUKO stisljiva da Orgilnsku glitln
"iwh)g I'lootki!~w
0 piaslienosti u prirodoom
st"llju i nnkoll s!l~enjn no
~tniCUllje i drugn
ispiti.vUlljD V<X>!lla Susvim
10ko
Skoto >16
H
1000C
tV!"!ltoee ""ro nt:.tnn!un l1ep"'p"Stio e<O,70
~ti.<lji"o~li
Veoma sti~liivo. Lailkll ~c
idenrmcim "lrneino
Trese! i dn.gnjQko
!llocvama ti.
p• Namcito
sbbo
N"znntall
Veomn
juko
tmbro do
sloho '"
."
N'
(Nollveiller, 1979) ~
l
~.
"
~
r
'S
"
~:
~
w
"
11 Geomehanicke osobine, klasijikacffe j metode ispitivanja tla 4. Fizicke osobine tfa i klasifikacioni sistemi
glina (C)
koloidna glina ispod 0,002
(neorganska i organska)
128----------------------------M~~,h~a-"'~la-~tw----------------------------
MeiJallika tfa 129
5. Voda u rlu
S.VODA UTLU
Pat ® @
HH T,
Sf. 5.1. Serna/ski prikaz vade u tlu: Jaza taloienja u vodi (a-a), nivo podzemne vode (1-1),
T T I he, _j
NV
5.2. KAPILARNOST I KAPILARNE SILE 1- h
Ih~1-
Ako usku staklenu cijev uronimo u posudu sa mirnom vodom (sL 5,2,-a), Ako je Cista voda u kapilari i ako su ojeni zidovi potpuno cisti, onda je
primijeticemo uzdizanje vode na visinu he iznad nioa NV, pri cemu ce povrsina a=O. Povrsina meniska je polukruma i uzdizuca sila T\.=T je maksimalna.
vode u cijevi zauzeti ne horizontal an, vee ovalan oblik, takozvani menisk. Ova Iz uslova ravnoteze ukupne izdizuce sile T" na cijelom obimu cijevi
pojava nazvana je kapilarno penjanje vode, i ona se pripisuje sili meniska nastaloj poluprecnika r i visine vodenog stupa u cijevi hI' dobijemo:
intermolekularnim privlacnim silama izmeou rnolekula vode i stakla i povrsinskim
naponima izmeau zidova uske cijevi i vode. Vis ina penjanja ovisi 0 promjeru i
materijalu kapilara, kao i 0 temperaturi vode. Ukoliko je cijev uta, utoliko je
Tcosa,2nr=r'rc,h, 'Y w '
penjaqje vode vece i obratno. Zbog vece viskoznosti toplija voda penje se vise od gdje je roo - jedinicna tezina vode (10'2 N/cm\
hladne, Iz ove jednadzbe dobijemo visinu kapilarnog penjanja:
PromatrajuCi nivoe vode u lackama A, NV i B (sL52-b), dolazimo do 2T cosa
zakljucka da je pritisna visina u tacki A hl'b na nivou NY bez pritiska .(na povr.sinu he =--cosa =0,95--.. (em), (5,3,)
r·y w r
vode djeluje atmosferski pritisak - Pm), a u tacki B pritisna visina je hd . Iznad NV
je, dakIe, hidrostatski pritisak negativan, a ispod pozitivan, te nastaje razlika Uocljivo je da visina kapilarnog dizanja ovisi od vrste tecnosti (T, Yw. a),
pritiska u vodi i na njenoj povrsini. Zakrivljeni oblik vode u cijevi preuzima ovu materijala eijevi (a) i precnika kapilare (r),
razliku pritiska. koji djeluje kao membrana sa naponom od T=75,1O,6 kN/m Prema eksperimentalnirn istraZivanjima dobivena je izdizuca sila za toplu
4
(7,5,10 N/cm), Na kraju kapilare prenos; se tdina slupa vode h" preko sile vodu. a uz ostale iste uslove kao i za hladnu kako slijedi (tabela 5,1.):
povrsinskog naprezanja T liZ stijenke cijevi na same zidove kapilare. Ako
132 Mehallika fla
Mehallika tfa 133
JJ GeomehaniCke osobine, klas(fikacHe i mefode ispitivanja fia 5. Voda u tlu
1
Prasina 0,06·0,006 6·60 0,5·5,0
izdizuca sila izdize vodu navise dok sila gravitacije vuce nanize. Zidovi kapiIarne 0,006·0,001
Glinovita prasina 60·300 5,0·15,0
cijevi napregnute su na pritisak pod djelovanjem membranske sile T. Glina-koloidna <0,001 >300 15,0·50,0 i vise
Kapilama sila T u t1u djeluje na cvrste cestice tako da izmedu njih stvara
5,2,2. KAPILARNOST U TLU takozvanu prividnu koheziju koja u izvjesnol11 smislu stvara vezivnost izmedll
cvrstih cestica. Medutim, ovo postoji samo za vrijeme kapilamog penjanja vode u
Tlo je sacinjeno od pora koje su medusobno nepravilno povezane na porama tla. Njegovim potapanjem u vodu pore se zasicuju i nestaje prividne
raznim mjestima i razlicitim promjerima, tako da one cine mrefu kapilamih kohezije.
ejeveica, koje dovode do pojave kapilarnosti u tlu. Odnosi u tIu su, dakle, mnogo Prividnoj koheziji pripisuje se i pojava medllsobne povezanosti sitnog
sloreniji, jer su pore povezane u svirn pravcima, raznih oblika i velicina. Ukoliko vlaznog pijeska koji se moze oblikovati, dokje, naprotiv, U suhom stanju rastresit i
je tlo sitnozrnije, utoliko je dizanje vode vece. Podizanje vode ovisi i 0 rasporedu nemoguce ga je oblikovati.
uskih i sirokih para u tIu, kao i 0 smjeru kretanja vode. Kada vodostaj raste i Zbag povrsinske napetosti vode i zakrivljenosti njezine povrsine u uskim
kapiiama voda stigne na prosirena mjesto, tj. do veee pare nego sto odgovara kapilarirna, odnosno u porama sitnozrnog tla, voda se izdize iznad nivoa slobodne
izdizucoj sili za precnik uie pore na toj visini, onda ce voda dosegnuti visinu vode. Padaei 0 kapilarnom dizanju vode znacajni su kod rjesavanja problernatike
aktivne kapilarne visine (h m ) do prvog prosirenja. S druge strane, pri spustanju djelovanja mraza na temelje objekata, kolovoznih konstrukcija, nasipa i s1.
nivoa" nakon prethodnog potapanja do vece visine (h cp ), voda ce se iduci prema
dolje zaustaviti na u.zem mjestll, iznad prosirenja. U ovorn slucaju postoji pasivna
kapilarna vislna (h cp ), koja zavisi od velicine najmanjih pora. 5.2.3. ODREDIVANJE VISINE KAPILARNOG
Obodna sila meniska (2r7r'T) prenosi tezinu podignutog stupea vode na PODIZANJA VODE
stijenke kapilara. Zbog ovoga i 1I tiu pojava kapilamosti izaziva napone pritiska,
koji djeluju na skelet tla. U sitnozrnom tiu pore su u svim smjerovima meollsobno Visina kapilarnog penjanja vode odreduje se u Iaboratoriji: direktnim
spojene, tako da tvore razgranatu mrezu povezanih kapilarnih prostora razlicitog mjerenjem, metodom mjerenja brzine horizontalnog kretanja vode pod
presjeka. uticajem kapilamog napona i pomocu kapilarimetara.
Ako zasiceni uzorak tla izlozimo susenju na zraku~ primijeticemo prvo na
povrsini svih kapilara meniske koji nastaju usljed isparavanja vode iz uzorka. (a) Odredivanje vi sine kapilarnog podizanja vode direktnim mjeren,jem vIsi se
Povrsinski naponi prenosit ce se na kostur cestica kao naponi pritiska koji ce pomocu staklene cijevi promjera 2,0-3,0 em i duzine 1,5-2,0 m, koja je na oba
ovisiti 0 promjeru rneniska, dakle 0 granuJaciji, zbijenosti tla, obliku zma, kolicini kraja otvorella. Poremeceni uzorak (oko 300g) osusi se na zrakll, izmrvi u sitan
apsorbovane vode i sL Prosjecni kapilarni pritisak, iz jednadzbe 5.3. na jedinicu prah, bez drobljenja zrnaea i sipa u slojevima od po 10 em u cijev sa potresanjem
povrsine iznosi: kako bi se materijal sabio do stalne zapremine. Donji kraj eijevi se prethodno
a, =-2T- cos Ct. (kN/m 2
). (5.4.)
zatvori staklenom vatom i uroni u stakleni sud sa destilovanom vodom, s tim da
donji kraj cijevi ne smije lezatt oa dnu posude (sl. 5.3-a). Stakleoa cijev je
r·yw
graduirana od po 1,0 ern iIi se pricvsti za skalu i promatra visina penjanja vode.
Mjerenjem Sll llstanovljeni efekti napona na pritisak koje izazivaju
Odstojanje izmedu nivoa vode u sudu i gornje ivice vlaznog uzorka predstavlja
kapilarne sile, kao i visine penjanja vode u pojedinim vrstama tla koje su date u
visinu kapilarnog penjanja h,.
tabeli 5.2.
----------------------------~M7,~ha~'~,ika~·~fl~a--------------------~----135
134 Melumika ria
f! Geomehanitke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanJa fla 5. Voda u tlu
@
E 1000
I
~~J
E
STAE~lENA _ I ii!
CIJ
J! '00
£{' 5 mm 1:
" II'
2 600 1 /
.
'/1
:I V--I""
I ,
I .
r - <
~
r- SKAL A
W
~ 400
~ \ I
i I l-ip!JE~ K
i he <
z / /' I ,- P"AS
200
,- "'
1·
~
GUN
~
I~
'-
" V, SI.5.4. Serna ureilaja za mjerenje visine kapilarnog penjanja he i koeficijenta propusnosti k
--
- l 8
VRUEME U
16
CASOVIMA
32 6l.
t [log hJ
118
(a), sa dijagramom za proracun visine penjanja i koeflcijenta propusnosti (b), po
metodi mjerenja brzine horizontalnog krelanja vade.
Sf. 5.3. Odreilivanje visine penjanja vode he direkmim mjerenjem (a), sa dijagramam dabijema, nakan sredivanja, diferencijalnu jednadzbu:
kapi/arnog penjanja vode u tlu (b), i to za pijesak (1), prasinu (2), i glillovito tlo k·h
(3). xdx.=-~·dt, (5.7.)
n
(b) Mjeren.je brzine horizontalnog kretanja vode pod uticajem kapilarnag iz kaje se integrisanjem dobije:
pritiska vrsi se uranjanjem pripremljenog uzorka u vodu u horizontalnom polofaju £=2kh=2k Ch +h)
o c· (5.8.)
(sl. 5.4.-a). Suhi prah usitnjenag materijala nabije se u staklenu cijev, kaja ima na t n n
jednoj strani mrezlcu, a na drugoj filter i cep. Radi oslobadanja zraka kroz cep je U ovoj jednadzbi dvije su nepoznate velicine, ito: k i he. Ove velicine
provucena cjevcica, a iz uzorka poseblla cjevcica za mjerenje kapilarnog podizanja
odrede se uranjanjem cijevi najprije na malu dubinu hOI i odredi odnos 6.(Xd2;~tf'
vade he. Uranjanjem uzorka sa cijevima u posudu sa vodom, na dubinu ho, ona ce
zatim se spusti na vec.u dubinu h02 i odredi drugi odnos ~(x2l~t2' Iz ovog se
kroz mrezicu prodrijeti u uzorak na dubinu x. Promatranjem promjene boje
dobiju dvije Hnije u dijagramu x 2 :t (s1. 5.4.-b) na osnovu cega se mogu pisati
materijala u uzorku mozerno odrediti granicu vlazenja i brzinu kapilarno zasicenog
slijedece jednadzbe:
podrucja pod uticajem ukupnog pritiska h= ho+h;..
Prema Darcyjevu (Darsijevu) zakonu brzina kretanja vode Vs u porama (Xl)' = 2k (h ., h ). (5.9.)
iznasi (Nanveiller, 1981): I..,. 01' l" '
tl n
Ie·; dx.
Vs :::::::--= (5.5.) (x,Y=2k(h h)
n dt \., 02 + l' •
(5.10.)
a uvrstavanjem gradijenta: t2 n
iz kojih mozemo dobiti vrijednosti k i hr za ispitani materijaL
(c) Mjerenje kapilarne visine pomoco kapilarimetara vrsi se ovisno 0 );- hi - visina zivinog stupa u em.
njihovoj konstrukciji na vise nacina, a kao najpoznatiji su: Beskowa, Jtirgensona i Kod Jtirgensonovog kapilarimetra mjeri se pritisak zraka, koji je potreban
Engelhardta. Najvise se primjenjuje kapilarirnetar Beskowa, koji se sastoji od dvije da zrak prodre kroz uzorak. odnosno da savlada kapiJarne sileo Ovaj pritisak
posude medusobno spojene u donjim dijelovima gumenim crijevom (sI.5.5.). preracunat u visinu vodenog stupa odgovara visini kapilarnog podizanja vade.
Uzorak materijala u tecnol11 stanju stavlja se u lijevu posudu, na filtarsko dno, Labaratorijski dobiveni podaei raziikuju se od stvarnih velicina dobivenih
ispod kojeg se nalazi destilirana voda i ziva. Zrak se prethodna mora ispustiti kroz "in situ", jer su poroziteti tla i pripemljenog uzorka raziiciti. U prvom i trecem
poseban venti! taka da u vodi ne ostanu rnjehurici zraka. Zatim se desna posuda slucaju poroznost uzorka razlicita je od poroznosti rnaterljala u prirodi, a u drugom
spusta naniu, cime se stvara potpritisak u vodi, koja je u vezi s uzorkom. Kada slucaju materijal se ugradttie u tecnom stanju i naknadno se konsoliduje, sto je
ovaj potpritisak postane veci od kapilarnih sila u uzorku, zrak pocinje prodirati opet izvan realnih terenskih uslova. Laboratorijske velicine mogu sarno posJuziti
kroz uzorak u vidu zracnih mjehurica. Visinska razlika hf{ izmedu nivoa zive u aba kao indikativne i uporedne vrijednosti. Teorijskim razmatranjem dokazana je
suda u trenutku izjednacenja potpritiska i kapilarnih sila, preracunata na visil1u ovisnost izmedu kapilarnog dizanja hr (em) i koeficijenta propusnosti k (em/s)
vadenog stupa j uvecana za visinu vodenog stupa hw ispod llzorka, daje vislnu (Nonveiller, 1981), koja se krece izmeou:
kapilarnog podizanja hr· 0,7 h 2,4
.Jk < ,<.Jk' (5.13.)
(5.15.)
PIEZOMETARSK! NIVO n
c --+~~~---II c
Prema tome, velicina hidrostatskog pritiska u nekoj tacki vode ne zavisi od ~
~vo flj
povrsine na koju djeluje, vee samo od poloZaja date tacke, tj. vezana je za
potencijalnu energiju. U hidraulici, pored ove energije, poznata je i kineticka
energija, kao posljedica kretanja vode. U mehnici tla brzina kretanja vode je mala
pa se kineticka energija zanemaruje, te je sva energija uslovljena poloZajem, dakle
potencijalnom energijom.
Potencijalna energija vode moze se ustanoviti mjerenjem visine do koje bi
se voda u mjemim cijevima digla, ovisoo 0 visini tacke koju ispitujemo i 0 pritisku e~'vjp
pod kojim se voda u toj tacki nalazi (sI.5.6.). Potencijalna energija je funkcija
visine stupa potrebna da se odrzi ravnoteZa sa pritiskam vode. Cijevi kajima se
•
mjeri visina vade nazivamo piezometri, a nivo do kojeg se izdigla voda nazivamo eEl A,
piezometarski nivo. N,
piezometarski
Piezometarski nivo mjeri se od zajednicke ravoi (A-A) tako da ukupnu nivo
visinu h (s1.5.6.) sacinjava geodetska visina z i visina pritiska iii piezometarska piezometar~
visina, odnosno piezometarski pritisak hp , tj: v;slna h~= '(w
ukupna
visina - - - h , hn.. ll-piezometarska
FZ X'w visina
odnosno prerna slid 5.6.-b: -h'Z-u,kl.,lpna
B, v!s!na
z,
} (5.16.)
A zajednicka ravan
z, geodetska
visina
Sl. 5.6. Proticanje vode ispod zagatne stijene (a) i proticanje vade kroz uzarak tla (b).
Kada u dvije tacke zasicenog terena vodom piezometri ne pokazuju isti
nivo, voda ce teCi od viseg ka nizem nivou, jer se javlja razlika u piezometarskim
nivoima (s1. 5.6.-b), teje hidraulicka visina: Hidrostatski pritisak (J.h·yw) na jedinicu duzine linije proticaja nazi va se
i1h=hrh2' (5.17.) gradijentom pritiska:
Na slici 5.6.-a dat je presjek kroz zagatnu stijenu, koja usporava vodu na
nivou n, a na visini usporne vade hp (piezometarska visina) iznad povrsine
Ii P
=!lh. Y I
I'
w (5.19.)
poroznag tla. Linije kojima protice voda sa veceg na nizi niva nazivaju se linije dok je hidraulicki gradijent, iIi hidraulicki pad dat bezdimenzionalnim odnosom:
proticanja. Linije jednakih patencijala nazivaju se ekvipotencijalne linije. Radi
ilustracije visine pritiska prikazan je presjek kroz uzorak tla (51. 5.6.-b) kroz koji je
proticanje laminarno ijednodimenzionalno. Pomocu piezometarskih cijevl maze se
odrediti piezometarski pritisak, odnosno piezometarska visina. U tacki BJ to je hpj,
Ii =;: = ~ I· (5.20.)
YwI] = k, (5.24.) Koeficijent propusnosti k predstavlja znacajnu osobinu tla koji varira II
K veoma sirokim granicama od oka 102 cm/s za krupni i cisti sljunak do 10. 12 za
Izraz za brzinu bite"e",:_ _-, koloidnu glinu. Orijentacione vrijednosti koeficijenta propusnosti (filtracije) za
Iv=k·ib materijale razlicite granulacije date su u tabeli 5.3.
iii (5.25.)
DhJ
L::L]-z-'k (emls).
Pribliine vrijednosti koejicijenta propusnosti (filtracije)
Tabela 5.3.
koeficijent
propusnosti k I 10" 10'2 10"3 104 ](i' 10" ... io" 10" 10"
Ovaj izraz (5.25.) je na bazi eksperimenta prvi ustanovio francuski naucnik (emfs) I I I I ! I
Darcy (1856, godine) i postavio hipotezu da je fiktivna brzina (v) tecenja kroz krupni i
propusno tlo direktno proporcionalna hidraulickom gradijentu pritiska (i ). vrsta cisti krupni fini pijesak
homogene gline
materijala sljunak pijesak prah i smjese
Ovaj, u Jiteraturi pozna! kao Dareyjev (Darsijev) zakon predstavlja
osnovni zakon linearnog, jednodimenzijalnog protieanja vode kroz tlo usljed propusnost
gravitaeije. propustan slabo propustan
materi· aJa
Koeficijent k naziva se koeficijent propusnosti i fizicki se interpretira kao
brzina proticanja kod jedinicnog hidraulickog gradijenta. Opcenito se smatra da su sva koherentna i nekoherentna tla propustljiva za
Razlika u nivoima NJ i N, (sl. 5.6-b) &z (jedn. 5.17.) predstavlja izgubljeni vodu, sarno su razlicitog stepena propusnosti.
hidraulicki pritisak utrosen na savladavanje otpora nastalih tecenjem kroz Brzina proticanja vade kroz tIo v je imaginarna velie ina, jer se
homogeni propusni materijal na dutini I. pretpostavlja da voda tece kroz tl0 cijelorn povrsinom. Medutim, ana tece sarno
142 --------------------------M~,~h~"'~liw~ti~a-------------------------- --------------------------~M~,~ha="~ifu~tw~-----------------------143
II Geomehanicke osobine, klasifilw.ci.fe i metode ispitivanja rfa 5, Voda u flu
kroz pore tla, i to veeom brzinom. Efektivna brzina je ovisna 0 poroznosti tla n, jer 5.3.2.1. lspitivanje propusnosti penneametrom sa
se za proticanje ne moze uzeti povrsina A, vee sarno dio presjeka n-A, pa je: konstantnim padom
q v
v =--=- (5.28.) Pomocu metalnog cilindra sa zaostrenom donjorn ivicom izvadi se
A'n n'e
neporerneceni uzorak tia dijarnetra D i duzine L. Nakon izravnanja donje i gornje
Ni ova efektivna brzina vode ne moze odraiavati prave i realne uslove
ivice uzorak se stavlja u aparat izmedu donjeg i gornjeg filtera (st. S.7-a). Donii
tecenja. Pretpostavlja se, nairne, da voda teee od najviseg do najnizeg visinskog
filter sastoji se od gustog sita i filtarskog kamena da bi se sprijeeilo ispiranje finih
potencijala najkracim putevima i kroz slobodan dio presjeka. Medutim, stvarni
cestic~ dok gomji filter sacinjava sarno filtarski kamen, jer postoji manja
putevi tecenja su slozeniji. Voda teee kroz labirint pora zaobilazeci cestice u
moguenost od ispiranja cestica. Voda se dovodi u uzorak sa donje strane i pomocu
raznirn srnjerovirna, te je stvarna brzina toka u raznirn tackama drugaeija od
preljeva odrZava stalan nivo. Kad voda prode kroz uzorak pod stalnim pritiskom h.
efektivne i po veIicini i po pravcu.
prelijeva se na izlazu u graduiranu menzuru, gdje se mjeri protok u odredenim
Darcyjev zakon vaii sarno za larninarno kretanje vode u tlu, tj. mimo
vremenskim razmacima.
kretanje bez vrtloga i za male brzine. Ovaj uslov moie biti ispunjen kod sitnozrnih
materijala kod kojih nema turbulentnog tecenja kao kroz krupnozrna sljunkovita
tla.
Koeficijent propusnosti k moZe se odrediti iaboratorijskim, terenskim i
racunskim putem.
®
Laboratorijsko ispitivanje najvise je rasprostranjeno i vrsi se na
neporemecenim uzorcima. Tacnost rezultata ovisi 0 reprezentativnosti uzorka,
stepenu neporemecenosti uzorka i od nacina ispitivanja. h
FILTER
UZORAK
Terensko ispitivanje daje tacnije rezuitate, jer u cijelosti odgovara
terenskim uslovima tla, ali se zbog dugotrajnosti ispitivanja i velikih traskova rjede
primjeniuju u nasoi praksi. h,
Racunsko odredivanje koeficijenta propusnosti daje najmanje tacne h
rezultate, jer se pri proracunu ne rnogu obuhvatiti svi faktori koji utjecu na MENZURA
vodopropusnost tla. .sz
144 --------------------------~M~'~,h-a'~liw~t~w---------------------------
Mehalliwtla 145
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode i$pitivanJa tia 5. Voda u flu
D'n h Q a·L h
=- ,
r:::
A=-4-' v=k·i, i=-, V (5.30.) t=--·ln-' (5.35.)
L A·t k·A h2
v~~iZ
o Zamjenom Neperovog logaritma dekadnim In=2,3Iog dobije se koefieijent
te nakon uvrstavanja iZmjerr:: : (5.31.)
propusnosti:
A·h·t
Kolicina vode koja prode kroz uzorak duzine L (em) ocitava se u £.a h
k=--·2,31og-' (emls). (5.36.)
pojedinim vremenskim intervalima t (s), taka da se dobije pojedinacna i ukupna A'Llt h,
. kolicina vode Q (lis).
pri cemu je vremenski interval od pocetka do kraja ispitivanja uzet kao ..1t, u kojem
5.3.2.2. Ispitivanje propusnosti sa opadajuCim pritiskom vode mjerimo visinu vode u cijevi hI j h2•
Penneametar sa opadajucim, odnosna promjenljivim padom sastoji se ad Permeametar sa promjenjivim pritiskom koristi se za slabije propusne
metalnog eilindra i vertikalne cijevi sa centimetarskom podjelom odozgo prema materijale.
dolje (sl. 5.7.-b). Opcenito na vodopropusnosttla u1jecu:
Neporemeceni uzorak dijametra D stavi se sa cilindrom u d?IJji dio aparata a) Dijametar zrna kod krupnozrnog tla, koja se moZe iskazati odnosom
koji se potopi u posudu sa vodom, ciji se nivo odrZliva stalnim pomocu preljeva u k=j(D').
ravni donje iviee poroznog kamena. b) Temperatura. Koeficijent vodopropusnosti ovisl 0 viskozitetu, tecnosti,
Prije pocetka ispitivanja dosipa se voda u staklenu eijev sve dotle dok ne koja protice kroz pore tla. Buduci da viskozitet ovisi 0 temperaturi, to rezultati
zasiti uzorak i prode kroz njega, nakon eega se u razlicitim vrernenskirn ispitivanja ovise 0 temperaturi pri kojoj se izvodi opit. Zbog toga se nastoji
intervalima ocitava nivo u cijevi. ispitivanje provesti pri nonnalnoj temperaturi od 20 °e.
Ako je A povrsina presjeka uzorka (em'). L visina uzorka (em), a presjek Ukoliko se ispitivanje provodi pri nekoj drugoj temperaturi, onda rezultat
vertikalne cijevi (cm2), hI visina vode u cijevi plije i h2 poslije ispitivanja (em), treba korigovati prema izrazu:
onda ce se u diferencijalnom vremenskom intervalu dt sniziti nivo vade u cijevi za
dh, te ce uzorak propustiti kolicinu vode dQ: k", = k, ~, (5.37.)
=
dQ a . dh iii dQ A- v . dt . = (5.32.) 1),0
Prema Darcyjevom zakonu kolicina vode koja prode kroz uzorak u gdje je:
vremenskom intervalu dt je: 1]1 - viskozitet vode na radnoj ternperaturi;
h '120 - viskozitet vode pri temperaturi od 20°C;
h
dQ=A-k·dt,jerje V= k '1,. a i=-. (5.33.) k{ - vrijednost koeficijenta propnsnosti na radnoj temperaturi.
L L Relativni viskozitet vade (1'lt) za razne temperature prikazan je u tabeli 5.4.
Izjednakosti ovihjednadzbi proizlazi:
h a·dh·L Viskozitet vode pri razlicitim temperaturama
a·dh=A-k ·dt iii dt=--- (5.34.) a ea
T,b154
L k·A·h
20'
'fcmperalllra-vode . .100 .....
Integrisanjem lijeve i desne strane dobije se: iOc) . 0 I. 10 . 14 .18 30.'. 1 ... 40
dh Relativrii
1.78 1,31 1.17 1.06 1,00 0,80 0.66 0.28
jdt=a.Ll , odnosno ~iskozitet n. -.-
o k·A h , h Odnos-fJip'iJi 0.56 0.76 0.85 0.95 1.0 1.25 1.52 3.60
-------------------------~M~,~ha-"7,i~~,m-------------------------147
146 Mehallika ria
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
5. Voda II rill
-.
~ I_ 0.3
.../. l
cD, a
e,:. V
Y
I{'
Ovisno 0 vrsti tla, polofaju nivoa podzemne vode prema nepropusnim
~-I'~ . - O.7
. 'v, • slojevima, padu nivoa podzemne vode, udaljenosti od rijeke, itd., postoji vise
0
.111 k'!l00il!~\21-
II
!'1log k::b.e-+logk o !
.' . .
e ,
:::00 nacina ispitivanja i raznih oblika formula za proracun koeficijenta propusnosti na
0, 6t----+ +
terenu (Aljtovski. 1973).
o,0 ~ 0,5 Terenske metode ispitivanja koeficijenta propusnosti mogu se svrstati u
200 400 600 0.001 0.01 0.1 1.0 10.0
10' k(cm/s) log10' k{cm/s)
slijedece osnovne grupe:
y Neposredno mjerenje brzine tecenja vode, uz primjenu Darcyevog zakona
(bojenje. zaslanjivanje, geoelektrika i sl.).
Sf. 5.8. Primjer ovisnosti koeficijentQ vodopropusnosti (k) i apsolutne poroznosti (n) za >- Mjerenje koeficijenta propusnosti vode pumpanjem iz bunara;
pijesak (a) i glinu (b) (Taylor, 1948). >- Mjerenje koeficijenta propusnosti nalijevanjem vode u busotine, bunate iii
raskope kod propusnosti samo uz dno iIi kroz bokove, iIi kroz dno i bokove.
d) Raspodjela, povezanost i obHk pora, sto ovisi 0 strukturi tla; Ovdje spada najvise primjenjivana u nekoherentnim materijalima metoda
e) Kolicina gasova u porama,jer sprecava tok vode (stepen zasicenja). Lefrane (Lefrank),
f) Slojevitost tla, zbog cega je potrebno za svaki sloj odredene debljine >- Ptjmjena analogije sa granulometrijskim sastavom tla, odnosno koeficijentom
(H,) ispitati vodopropusnost (k n ), pronaci aritmeticku vrijednost za tok jednolikosti.
vade upravno (krninJ i u pravcu slojeva (kmaxJ iii kombinovano (k) ~ Mjerenje vodopropusnosti u stijenskim masivima vrsi se metodom Lugeona
tecenje po izrazu (Smith, 1993, Craig, 1995.): (Lizona).
..,,--
-- - -::..=.ooj
_- ~z~
t
',.,~ ,~,~ <~
5.3.3.3. Mjerenje propusnosti tla metodom Lefranc DIZANjE VODOSTAJA KONS TANTAN NIVO
u kotoni Q"O (
QoO
Metoda Lefranca (Lefrank) spada u red terenskih ispitivanja ,-", ,::§)
vodopropusl1osti sitnozrnih nekoherentnih materijala, kod cega treba biti ® 1M :
zadovoljen uslov laminamog tecenja. Radna organizacija "Geotehnika" ucinila je
izvjesne modifikacije eve rnetode. taka da se danas koristi kao modifikovana
NPV
metoda Lefranca.
Ovu metodu prvi put je primijenio Lefranc u Tunisu za ispitivanje
sitnozrnog pijeska. lnace se ispitivanje vodopropusnosti ovom metodom obavlja u
pjeskovitim, sljunkovitim i gIinovitim terenima. Prineip se sastoji u upumpavanju
vode u busotinu pri cernu se vrsi osmatranje infiltracije vade u tIo. Ispitivanje se
vrsi po etaZama i taka se dobije prosjecna vrijednost vodopropusnosti tla. Visina
etue avisi 0 hidrogeoloskim karakteristikarna tla, a kre6e se do 100 em.
Metodu Lefranc primjenjujemo u dvije asnovne verzije:
(1) busotina je zacijevljena do dna, tako da se infiltracija vode vrsi sarno
kroz dna busotine u vertikalnom smjeru I, Sl. 5.11. Faze ispitivanja vodopropusnosti ispod nivoa podzemnih voda: dizanje vodostaja
nakon sniienja NPV (a), odrzavanje konstantnog nivoa (b), spustanje vodostaja
(2) sa dna izbusene i zacijevljene busotine izbusi se slijedeca etaia
(e).
duiine 30 do 100 em. Infiltracija vode obavlja se kroz neoblozeni dio
U slucaju kada se etaZe nalaze iznad nivoa podzemne vode otpada faza "a"
KONSTA~TAN NIVO
i ispitivanje se provodi sarno na posljednje dvije faze. r .' PAD III PORAS! NIVOA
Busenje se izvodi na suho iii sa mal om kolie-inom vodene ispJake sa
minimalnim precnikom od 86 mm. Busotina se izbusi do predvidene dubine gdje b'
'. .. ,:.;'
Zelimo ispitati vodopropusnost, a nakon toga se oblozi zastitnim cijevima (oblozne
kolone) do dna. Prilikem spustanja obloznih kolona treba voditi rac.una da se
postigne sto tjesnji kontakt kolone i stijenke busotine. Etazu treba tako brtviti da
podzemna voda i voda u busotini imaju kontakt sarno preko ispitivane etaie, tj.
preko dna busotine iii neoblo:zene etaZe. Brtvljenje etaie provodimo take da na
dnu zacijevljene busotine (uz prethodno dizanje oblorene kolone za 20-50em)
izvedeno glineni cep visine 80-100 em.
Ukoliko je nivo podzemne vode blizu etare ispitivanja, cep izradujemo
nabijanjem plasticne gline u 3-5 slojeva. Ako je nivo podzemne vode visoko iznad
ispitivane etare, onda cep izradujemo ubaeivanjem bentonitnih kugli. Sarno
nabijanje izvodi se klipom koji je pricvrscen na busa~e sipke, a moze se koristiti i
hidraulicki pritisak busaceg pribora. 0 izradi cepa i postignutom brtvljenju ovisi
kvalitet ispitivanja. Kada je cep izveden, kolonu !reba utisnuti oko 20 em u cep.
Nakon toga pristupamo izradi elaZe tako da cep probusimo do kraja. Ukoliko smo S1.5.12. Proracun koejicijenta fwd vertikalne i horizontalne i'?filtracije sa konstantnim (a) i
se odlucili za verziju vertikalne filtracije (zacijevljenje do dna busotine), etaia je promjenljivim nivoom vode (b).
gotova nakon ciScenja dna busotine. Ako, pak, zelimo primijeniti horizontalnu
infiltraciju, onda nakon probijanja cepa nastavljamo s busenjem iduce elaZe od 80- gdjeje:
100 ellL 2,64xr 2 L
Kada je ew...a pripremljena za ispitivanje, treba sacekati da se uspostavi c ·log- (em); (5.48.)
ravnoteza nivoa podzemne vode u busotini, sto treba provjeriti mjerenjem nivoa L r
podzemne vode. q = Q (em3!s).
Proracun koeficijenta vodopropusnosti (k) provodi se ovisno 0 tome da t
11 imamo horizontalnu iii vertikalnu infiltraciju. Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imamo sarno
Teoretske postavke za proracun koeficijenta propusnosti bazirane su na vertikalnu infiltraciju, g. kada je etaZa zacijevljena do dna, provodimo pomocu
izrazima dobivenim metodom elektricne analogije (MUller. 1968). slijedecih formula (sl. 5.13.):
Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imarno horizontalnu >- u slueaju konstantnog nivoa (a):
infiltraciju, tj. kad etaZa nije zaeijevljena (sl. 5.12.), vrsimo po slijedecim
formulama za slucajeve: k =-q- (emlsee), Q=5,5·k·r·tH, (5.49.)
>- konstantnog nivoa (a): 5,5rH
O,37q L L :> u slucaju promjenljivog nivoa (b):
k = - - · l o g - (emlsee), za -;:>: 10; (5.46.) J,31xr Ho
LxH r r k =---xlog-- (emlsec). £11=t,,-to (5.50.)
>- promjenljivog nivoa (b): /';.t H,
c Ho Proracun se provodi obicno tabelarno, kako je prikazano tl tabeli 5.6. za
k = - . log - (emlsec); (5.47.) konstantan i promjenljiv nivo vade u busotini.
t H,
~~
H
Sf. 5.13. Proracun koeficijenta vodopropusnosti kod vertikalne infiltracije: konstantan nivo
(aJ, pad i porast nivoa (b).
Koejicijenti vodopropusnosti
Tabela 5.5.
VRSTA VRSTA
k (emfs) k (emfs)
MATERIJALA MATERIJALA
krupan sljunak 10,1.10"
pijesak, 0,5,3.10'3 ilovaca 10",10"
glimi 1O-9~1O"'2
prasina 1,0,2.10"
10"_10. 8 mulj 10",5.10,11
les
---------------~M~,~hm-'-ci~.,..'~".,..a-------------159
,a- - - - - - - - - - - - -
158 -------------M:-:'C"w-'-c,i.,-ka-'c-
II Geomehanicke osobine, klasifikaciJe i metode ispitivanJa tla 5. Voda u tlu.
SI.5.14. Sema ispitivanja vodopropusnosli stijenskog masiva po Lugeonu, sa obicnim (a) i Voda se u porarna da nalazi pod uticajem molekularnih sila, te je
(b) i cirkulacionim (c) pakerom, za slucaj nivoa podzemne vode iznad (a) i ispod
temperatura smrzavanja u takvim uslovima niu. od 0 QC. Usljed ovoga jedan dio
(b) sredine ispitivane etGie, sa detaljem dvostrukog brtvijenja kriinim pakerom (d),
pri cemu je: P-pumpa, V-vodomjer, B-brtvilo-paker, M-manometar, C-vanjska vode ostaje u tekucem stanju, dok se jedan dio vode smrzava. Kod smrzavanja
cijev, G-gumeno crijevo, PC-peljorirani dio cijevi za izlaz vade pod pritiskom, Q- nastaju kristalizaeione sile koje izazivaju vlacne napone oko smrznutih ktistaia
koliCina utisnute vade no duiini etaie I, Va-ventil, P-pakerska cijev, C-pakerska leda i kretanje jos tekuce vode u podrucju vee formiranih vecih leea leda. Usljed
ca.sa, T-gumeno tijelo pakera, M-muf neprestanog povecanja zapremina leca leda nastaje izdizanje da, a elementi koji to
doprinose su (Nonveiller,1981):
Za prakticne potrebe koriste se odnosi izmedu koeficijenta filtraeije (k) i
Lugeonove jedinice (LuJ. za slucaj jednoliko rasporedenih pukotina u obliku » potpuno zasiceno tlo, jer u nezasi6enom tlu nastaju sarno pojedini
(Nonveiller. 1983): kristali leda;
>- zona smrzavanja nalazi se u podrucju visine kapilarnog dizanja iIi zone
5 slobodne (temeljne) vode;
}
k(cmh)=1,50·lO· VDP (Lu), za busotine <1>46 mm;
(5.57.) » sitnozrnato tlo, koje je dovoljno propusno da omoguci kretanje jos
5
kr",,},)=1,30·/O· VDP (Lu), za busotine <jl76 mm. nezamrznute vode u porama;
~ maleni temperaturni gradijent. jer je tada zona usisavanja i smrzavanja
Ako je masiv hornogeno ispucao, dokazano je da vaZi (Rissler, 1980, mocna, te je kolicina leda znama.
Nonveiller 1989) izraz:
5.3.5.2. Kriteriji za ocjenu postojanosti tla na mraz
}
k,mv,,=3,10·/O,5 VDP (Lu). za busotine <1>46 mm;
(5.58.) Prerna Casagrandeu kriteriji za oejenu koje je tlo podlozno djelovanja mraza su:
5
k',mh)=2,60.fU VDP (Lu). za busotine <jl76 mm. » jednolicno granulirano tIo (u) podloZllo je smrzavanju ako sadrzi vise
od 10% cestiea manjih od 0,02 mm.;
160 --------------------------~M~'~;,-a'~,i7~-t7hl----------------------------
Meliallika tla 161
1I Geomehanicke osobine, kl03ijikacije i meiode lap/livonja tia 5. Voda II rlu
~dobro granulirano tlo (W) podloino je smrzavanju ako sadrzi vise od ovisDO 0 velicini sadrfanih najveCih cestica. Poslije nabijanja materijala u cil1ndar
3% cestica m.njih od 0,02 mm. uzorak se sa filterskom plocom izvaga i susi na temperaturi od 105°C (378,15 K),
Kriterij ponaSanja tla na mrazu prema Casagrandeu datje na slici 5.15. te ponova vaga. Uzorak se patapa u posudu s vodom i u odredenim vrernenskim
intervalima mjeri njegova tezina. Ovo se ponavlja sve dok voda ne prodre na
gornju povrsinu uzorka. Na kraju ispitivanja odredi se vlaZnost i jedinicna tezina
uzorka.
Razlike izmedu vrijednosti dobivene vaganjem u vremenskim intervalima i
vrijednosti dobivene prije natapanja predstavljaju zapreminu kapilame vode V u
odredenirn vremenskim intervalima. Na osnovu ovih vrijednosti nacrta se dijagram
zapremina V - vrijeme t (sl. 5.16.) u polulogaritamskom mjerilu. Ako je linija V - t
prava. proizvod k·h, tj. koeficijenl kapilame propusnosti k i maksimalne visine
kapilarnog penjanja he, izracunava se oa osnovu zapremine upijene vode 11, U
vremenu t, oa osnovu jednadzbe:
V = A . ~2. n· k . h, . t , iz koje slijedi:
(5.59.)
k.h =(V)'-:-l_
, A 2·n·t'
~ ig ~ -
o o.
ii:
l7
,
Sljunak i pijesak nisu opasni za smrzavanje, a ni dobro zbijena malo ,
propusna glina, jer je u njoj brzina kretanja vode previSe mala da bi u relativno
" /' V-
V
i
kratkom vremenu nastalo gomilanje leda.
Djelovanje mraza na tio ovisi prema tome 0 vrsti tla, kolicini finih cestica I v/ ./
V
ispod 0,02 mm, propusnosti, dubini podzemne vode, visini kapilarnog penjanja,
zasicenosti pora tla vodom i 0 klimatskim uslovima. Vo V, IL"::V
Prerna nasem standardu, osjetIjivost prema mrazu cijeni se po proizvodu
koeficijenta kapilarne vodopropusnosti k i najveceg kapilamog penjanja vode u tlu
he. i to ako je: Q
/
Iv'
12. .4 7
I
49
I, 1
12 100 124 144 172
~w . ZO~A o JETLJ /vA / kojeg je slom jasno definisan; (ii) neuocljiva vrijednost sloma (B), kad se kod
velikih deformacija napon sloma asimptotski priblizava odredenoj vrijednosti,
"'~
~-
"'u
:<"
~~
g{E "
NA , MR.
i
V,
P kojom se definiSe opterecenje sloma i (iii) slom sa vrsnom i rezidualnom
cvrstocom kod vecih deformacija (C).
~" 20
z<;
",.N
~ V Realno tlo se bitno razlikuje od modela idealno elastienog i idealno
plastienog materijala. Idealno elastiean materijal deformira se po pravcu (1), a
f-- ~r- ~
NW
~
164 --------------------------~M~,7ha-a~iw~"~a---------------------------
Mehallika tla 165
11 Geomehanicke osobine, klasifikacy"c i metodc ispitivanja ria 6. Cvrstoca tla
o ___F._
c @ @
I c 2
'"oz
..
~
z I
I :
~-
(B) krajnji
napon
1--+-
- B
(reliduolnil 3 •
Groniena
kruinica
o sp~c. d~formocije € o €s' spec. deformocijo €. sloma
o
S1.6.J. Generalni odnos napona i deformacija: ablici sloma u Ilu (a), razliCiti madeli
deformacija tla kod promjena napana (b), gdjeje: krhak slam (A). slam izraien pri
velikim deformacijama (B,B!), slom sa vrsnom i rezidualnom cvrstocom (C),
idealno elasticno tlo (1), realno tlo so izraienim vrsnim i i rezidualnim naponom
(2), staina deformacija (£'J, idealno plasticno tlo (O-D-E), elastopiasticno tIo (D-
E-F).
Uslov sloma moze se izraziti U opstem obliku kao funkcionalni odnos tri
S1.6.2. Naponi i Mohrovi krugovi napona: naponi u malom elementu tla (a), Mohrovi
(aJ, IT2, a,), a po Mohrovoj (Morovoj) leoriji dva glavna napona (aJ, a,), tj:
krugovi za konstantan bocni napon a3, a promjenljiv vertikalni napon (aI), (b),
j(a}, aJ)=O. (6.1.) Mohrov kriterij sloma, sa Mohrovim krugovima sloma (KrKs) i Mohrova anvelopa
(e).
Izmedu mnogobrojih teorija sloma, u mehanici tla najvise se primjenjuje
teorija sloma po Mohru, po kojem sJom u materijalu nastupa zbog prekoracenja Za bilo koju kombinaciju glavnih napona 0"1 i 0"3 naponsko stanje element~
cvrstoce na smicanje. Uslov slolTIa vezan je sarno za maksimalni vertikalni (0"1) i
maze se prikazati Mohrovirn krugom. Usvajajuci bocni napon konstantan (0"3) P:l
minimalni horizonlalni (a,) glavni napon (jedn.6.1.), a ne i za srednji (a,) glavni
razlicitim vertikalnim naponima (crl(l) 0'1(2) 01(3»), dobit cemo naponsko stanJe
napon.
predslavljeno serijom krugova (sl. 6.2.-b). Pri nekoj granicnoj vrijednosli napona
----------------------------~M~,~h~m~,i~~~t~m~------------------------167
166 Melianika tlo
II Geomehanicke asahine, klosi/ikacije i metode ispitiwmja tla 6. Cvrstoca tlo
a to je nagib ravni sloma iii smicanja koja sa ravni na koju djeluje veei glavni
crl doci Ce do sloma tla, a tome naponskom stanju ce odgovarati graniena Mohrova
napon (0'\) zakIapa ugao a, odnosno sa pravcem veceg glavnog napona (0'1) ugao:
krumica, koja ce tangirati granicni pravac cvrstoce na slom.
=45°_qY2. (6.5.)
Grafieki prikaz Mohrovog kriterija sloma sa krugovima koji odgovaraju
stornu predocen je na slici 6.2.-c. Iednacina Mohrove anvelope, ciji ce oblik ovisiti
o vrsti materijala, moze se, na osnovu jednadzbe 6.1., napisati u opstem obliku:
~ ®
.i-:'~Z-""'6
-r=f( cr). (6.2.)
~
Graniena linija otpomosti iii anvelopa granicnih Mohrovih krumica je u b'
0
6;
opstem slucaju za realno tlo zakrivljena linija. U praksi se obieno uzima pravac, 0
11·
. ·f
I'MATERDAL· <r , MINERAL .•...... f
suho mokro
Staklo I kvarc, gladak (hidrof. mineI.) 0,11 0,42
Podmazano staklo 0,1..(),6
F = W tg'f Grafit 0.5-0,8 kalci!, gladak 0,10 0,27
,F ~ F =f,W Grafit bez plinova cist ili na kvarc. hrapav 0,37 0,48
""ku 0,1 muskovit 0,43 0,23
Led ispod _50°C 0.5
Led izmedu O°C i 2(f'C 0,05-0.1 serpentin 0.62 0,29
0,20
Drvo na drvo. suho
Drvo na drvo, vlaino
0,25-0,5
0.2
pagodit, gladak
pirofilit, g!adak 0,17
0,16
0,13
,
Odnos izmedu sHe normalnog opterecenja W (W:;;::N) i sHe trenja F moZe
se napisati U obliku:
Drvo na opeku, suho
Stijena dolomit
0,3-0,4
0,4
kvare na podJozi pirofilita glalkog
0.15
I 0,18
PjeScar, grubo, vlarnn 0,61 talk
F=Wtg<p; F=Wf, (6,10,) Gmnit 0,60-0,64 kalcit 0,36 0.16
Gabro 0,58-0.66 0,14 0,68
gdje se f naziva koelicijent trenja, a ovisi 0 vrsti materijala i stepenu glatkoce
povrsine.
----------------------------~M~,~ha-'~r~~~~,I~a--------------------------171
Mehallika flo.
II Geomehanicke osobine, kJasijilw.cije i metode ispitivonjo tla 6. Cvrsloca tlo
't (kN/rif)
6
'n",
~
~~
-
.......-j_ _-'-_.LJt--"'-'-_J.-t_ _ _-'J..'5"lk""'NI m'l b
SI.6.5. Aparat za direkmo smicanje sa kontrolisanim prirastom site, gdje je: uzorak (1),
6, i, 6, I 0, I I 0,
filterske place (2), donji fiksni ram (3), gornji pokretni ram (4), zavrtnji za izdizanje 1------,6,
(5), kanali za vodu (6), komparater za horizontalne (7) i vertikalne (8) pomake. St. 6.7. Graficki prikaz naponskih stanja za sluca) direktnog smicanja.
----------------------------~M7,~lm~'~lika~'~W~------------------------175
174 Mehatlika tw
1I Geomehanicke osobirte, klasijikacije i metode ispitivanja tia 6. Cvrstoca (fa
176----------------------------M~'~"-a-lfi~~-t~w----------------------------
Mehallika fla 177
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla 6. Cvrsfoca tlo
odraZavaju cvrstocu U odnosu na ukupne napone, pri cemu je CPu manji od (fld a u
@ p zasicenim materijalima najcesce je CPu=O.
Za odredivanje cvrstoCe na smicanje uobicajeno je da se koristi najrnaqje
jedna serija ad tri uzorka istog rnaterijala koji se ispituju sa tri razlicita normalna
napona. Rezultati ispitivanja interpretiraju se na taj nacin da se za svaki
pojedinacan uzorak prvo izrazi ovisnost srednjeg napona srnicanja T od
horizontalnog smicuceg pomjeranja 15, (sl. 6.1O.-a), a kod pijeska se prati jos i
'L=~
2r:Jtb prornjena poroznosti od srnicuceg pomjeranja. Za seriju od tri uzorka efta se
ovisnost izmedu vrsne (Tp), odnosno rezidualne smicuce cvrstoce ('fr) i
odgovarajuceg srednjeg napona (0" ) na presjeku smicanja (sl. 6.IO-b). Na ovaj
naein dobije se Coulombov pravac sloma materijala 'r-c'+O"tg<p', koji na ordinati
odsijeca velicinu kohezije c', a nagib pravea predstavlja ugaa smicanja cp'. Posta
SI. 6.9. Sema prstenastog aparata za direktno smieanje u Iloertu (a) i presjeku (b). dobivene tri tacke nikada ne lew idea)no na jednom pravcu, to se njihova spajanje
obavlja tako da suma kvadrata odstupanja od pravca bude minimalna.
Zavisno 0 tome da Ii se vrsi konsoHdacija pod vertikalnim opterecenjern i OviSllost izmedu smieucih napona i horizontalnih deformacija l('r-llli)) J
kojom se brzinorn vrsi smieanje razlikujemo: pokazuje znaeajne razlike izmedu rezultata smieanja gustbg i rastresitog pijeska,
(a) konsolidovani drenirani opit - "spori opit" (CD); odnosno izmedu nonnaino konsolidovanih i prekonsolidovanih glina.
(b) konsolidovani nedrenirani opit (CU); Na slici 6.10.-b prikazani su Coulombovi pravci sloma za slucaj gustog
(e) nekonsolidovani nedrenirani opit - "brzi opit" (U). pijeska iii prekonsolidovane gline kojima se definise vrsna (rp) rezidualna (rr)
cvrstoca. Svaki od pravaca definiSe parametre cvrstoce smicanja, tj. vrsne (c'p i
(a) Kod konsolidovanog i dreniranog opita uzorak se najprije qJ'p) i rezidualne (c'r i rp',). U slucaju rastresitog pijeska iIi norrnalno
konsoliduje pod vertikalnirn opterecenjem (u normalnim slucajevima 40 min.), a konsoIidovane gline dobili bismo sarno jedan Coulombov pravac. Na slid 6.24.
zatim vrsi smicanje uzorka veoma malom brzinom (prema nasim standardima 5 data je ovisnost smicueeg napona 0 deforrnacijama T:::='"C(€) za rastresit pijesak i
mikrona/rnin.). Na taj naciD pomi pritisci koji se javljaju usljed smiCllcih normalno konsolidovanu glinu (I). Vidljivo je da u ovom slueaju ne postoji vrsna
deformacija nestaju brle od prirasta napona, te se mogu uzeti da su za vrijerne (Tp) i rezidualna ('t'r) cvrstoca, vee sarno jedna vrijednost cvrstoce.
opita jednaki nuli (u=O). Dobiveni ukupni naponi (0'=0"+ u) su ujedno i efektivni Nasi standardi predvidaju vise nacina ugradnje uzoraka u kutijaste aparate
(0" ), pa se dobiju i efektivne vrijednosti parametara cvrstoce na smieanje Cd i <jld, za smicanje. Kod koherentnih materijala navode se slijedece mogucnosti:
pa Coulombovajednadzba za CD opit glasi:
T = Cd + 0' ·tgrpd iIi T = c'+O"·tgrp', (6.13.) );> Odsijecanje uzorka od veeeg neporemeeenog uzorka tla uzetog na terenu koji
gdje su 1: i (}"=O"' naponi koji se dobiju rnjerenjern prilikom provodenja ispitivanja. se pazljivo rucnom obradom dovede na dimnzije koje odgovaraju kutiji za
(a) Konsolidovani a nedrenirni opit provodi se na taj nacin da se smicanje.
vertikalnim opterecenjem konsoliduje uzorak, a poslije toga se smice relativno
velikom brzinom (1 rnm/min.), te u zoni srrllcanJa nastaje porni pritisak. Dobiveni );> Uzorak od vjestacki zbijenog materijala obraduje se na isti nacin kao i
ugao otpornosti na smicanje <P('u je manji od <Pd, jer je efektivni napon umanjen za prethodni uzorak. Vjestacki zbijeni veci uzorak tIa uzirna se iz zemljanog
velicinu pornog pritiska. Kako ovim ispitivanjem nije moguce dobiti porne objekta na terenu iii se dobije zbijanjem u laboratoriji po Proctorovom iii
pritiske, to se parametri cvrstoee mogu iskazati jedino u odnosu na ukupne napone. drugom postupku.
(c) Nekonsolidovani i nedrenirani opit provodi se bez konsolidacije, tj.
nanosenjem vertikalnog opterecenja odmah se vrsi smicanje relativno velikom );> Poremecen uzorak ugraduje se u kutiju priblizno na granici tecenja. Poslije
brzinom. Zbog toga dolazi do formiranja pornog pritiska i us\jed nanosenja konsolidacije pod odredenim vertikalnim opterecenjem pristupa se smieanju.
vertikalnog opterecenja i usljed smicanja. Parametri dobiveni l1a ovaj nacin Cu i <Pu
----------------------------~M~,~hn~"~;k~a~ti~a--------------------------J79
178 Mehal/ikn fla
1I Geomehanicke osobine. klasifikacife i metode ispitivanfa da 6. Cvrsroca fla
o 810'205)
SMJCUCE DEFORM'-CUE g (mmj
S1. 6.10. Dijagram direktnog smicanja za gusti pijesak iii prekonsolidovanu glinu za
ovisnost: smieuCih napona i horizonalnih deformacija (a). te smi6uCih i
norma/nih napona (b).
Aparata za triaksijalno smicanje postoji VIse vrsta, ali se zasnivaju na Vertik.lno opterecenje P n. uzorak ostvaruje se preko klip. pomocu
istom principu. Valjkasti uzorak postavi se vertikalno u celiju aparata koja se tegova, hidraulicke prese iii podizanjem postolja konstantnom brzinom. Ispitivanje
hermeticki zatvori, pa se uzorak optereti konstantnim bocnim pritiskom, a zatim se provodi iIi sa kontrolisanim opterecenjem iii deformacijama, a automatski se
vertikalnom silom koj. se postepeno povecava sve do sloma. U toku provodenja registruju brzine vertikalnih deformacija koje se mogu podesiti premo zelji. Sil. p
ispitivanja registruju se pod raznim uslovima: celijski pritisak «(J3), aksijalni mjeri se na baZdarenom prstenu (8), a vertik.lna deformacij. na mikrometru (9).
vertikalni devijator napona (crl'cr,), pomi pritisci u uzorku (u), .ksijalne Drenirana voda iz uzorka odvodi se ispod donje porozne ploce (ima
deformacije (0) i promjene zapremine (6.V), te se na osnovu dobivenih rezult.ta aparata sa dreniranjem vode i iznad gornje porozne ploce) preko kanala u donjoj
odrede parametri cvrstoce n. smicanje (sl. 6.11.). ploei (10) i otvaranjem ventila (II) mjeri se promjena volumen. biretom (12).
Celij. u koju se ugraduje cilindricni uzor.k (I) s.stoji se u donjem dijelu Z.tvaranjem ventila prema bireti (II) moguce je otvar.njem posebnog ventila (13)
od metalne ploce sa postoljem za uzorak (2), • u gomjem dijelu od gomje ploce (3) spojiti donji dio uzorka sa uredajem za mjerenje pornog pritiska u uzorku. On se
koja zatv.ra celiju od pleksistakla (4) i kroz koju prolazi osovina klip. za prenos sastoji od indikatora (14) manometra (15) za mjerenje velikih pritisaka, kontrolnog
vertikalnog opterecenja (5). Ove dvije ploce medusobno su spojene zavrtnjima (6), cHindra (16) izivinog manometra (17) za mjerenjemalihpritisaka.Usljed
a zaptivanje se ostvaruje stezanjem brtvi izmedu ploea i cilindra. Uzorak se stavlja opterecenja uzorka dolazi do pritiska u vodi u porama uzorka koji stup five u
izmedu filtarskih (poroznih) ploeica (7) i navuce gumena membrana, te se krajevi prvom kraku cijevi spusta, a u drugom izdife. Otvaranjem ventila na kontrolnorn
membrane navuku preko postolja i klipa i pricvrste gumenim prstenovima. cilindru (18) stvaramo protupritisak u drugom dijelu cijevi, te se izjednacavanjem
nivoa zive dostize pomi pritisak vode u uzorku koj i se ocitava na manometru (15).
180----------------------------M~d~m-',,~la~,w---------------------------- ----------------------------~M~,~h-m~liw~,~W--------------------------181
II Geomehanicke v.whine. klasifikac!fe i metode ispitivanja Iia 6. evrsfoca Ila
silom koja se povecava iii sa jednakim dijelom sile ,1P u jednakim vremenskim
Ovo isto se moZe ostvariti preko indiktora (14) okretanjem rucke na kontrolnom
eilindru (16). razmacima.M iIi podizanjem postolja odredenom brzinom sve do sloma uzorka.
Za ispitivanje sitnozrnatog da (glina, prasina, pijesak) najces':e se koriste Ovisno 0 vrsti tla i njegovoj konzistenciji slom moze biti krt, sa manjim
aparati za uzorke promjera d=35 rom (38), a visine h=2d, odnosno 70 mm (76). Za bocnim deformacijama, plastican, sa vecim bocnim deformacijama a ponekad j bez
krupnozrnate materijale uzorei su presjeka d=70-100 mm, a visine h=2d. Za karakteristicnog sloma (sl. 6.12-a).
sitnozmi rnaterijal precnik cilindraje d=13,5 cm, a visina h=17,5 cm. Ispitivanje se provodi na najmanje tri uzorka tia od istog materijala, sa
razlicitim bocnim celijskilTl pritiscima 0"3, vertikainirn devijatorskim naponom O"r
0"3, pri kojima nastupaju vertikalne defonnacije -1h i slom uzorka.
o AKS'J.t.LN.t. ;}EFORt<!ACjAC
S/.6.12. Krti i plasticni .'110m uzorka t/o (a), ovi:most devijatorskog napona (Jr(Y3 0
re1ativlloj aksijalnoj de!ormaciji £=1111Ih za rastresit pljesak i normalno
konsolidovanu glinu (/). Cvrsle norma/no konsolidovane gUne (2) i
prekonsolidovane gUne (3), (b) i rezultati CD opita za materijal bez vr.rne 81.6.13. Digitalizirana triaksija/na I:elija za ispitivarlje naponskih stan.ia (ELE kalalog).
cvrstocerastresit p!iesak ili normalno konsolidovanu glina (c).
Rezultati p~iedinacnih opita pri konstantnom bocnom pritisku U3,
Kada je uzorak ugraden u aparat, cilindar se napuni vodom i izaziva bocni izraZavaju se kao funkcionalna ovisnost devijatorskog napona Cfj-(J3 od aksijalne
pritisak na uzorak u ':eliji. Nakan toga se uzorak opterecuje dodatnom vertikalnom relativne defonnaeije uzorka E/=Ahlh (sl. 6. 12-b). Kod gustog pijeska i
prekonsolidovane gline moguce je uociti pojavu vrslle i rezidualne CVfstoce, 5to
182----------------------------M~,'~'"-",~1n~"a----------------------·------
Mehaniko fla ]83
lJ Geomehanicke osobine, klasffikacije i me/ode ispitivanja fla 6. evrstoca tla
celiji 0). Poslije obavljene konsolidacije pristupa se smicanju uzorka na taj nacin
nije slucaj kod rastresitog pijeska iIi normalno konsolidovane gline. U prvorn sto se postepeno podize postolje sa celijom, ali tako da je prirast devijatorskog
slucaju dobiju se dvije anvelope sloma(Tp i'Tr)' napona Ur0'3 veorna spor, eime ce pritisak vode u porarna biti neznatan posebno u
Za svaki opit u dijagramu ovisnosti srnicuCih (T) i nonnaJnih (0') napona trenutku sloma. Pritisak vode u porama srnatra se da je zanemarljiv aka iznosi do
moguceje nacrtati M_ohrov krug napona, kojije odreden vrijednostima a3 i (ar0'3), 5% vertikalnog napona. Kako je porni pritisak u:::O, svi su naponi ujedno i
gdje je L1O=O'r0'3 kao sto je to prikazano u slici 6.12-c, za rastresit pijesak ili efektivni naponi, te su i parametri cvrstoce Cd i CPd ekvivalentni on-im za efektivne
nonnalno konsolidovanu glinu. napone, te se Coulombova jednadlOba pise u obliku:
Triaksijalni opit ima izvjesne prednosti u odnosu na direktno smicanje, jer
T =c d +a . tg({Jd , (6.14.)
su: f
}> uslovi dreniranja odredeni i pod kontrolom; gdje su, kao kod aparata za direktno smicanje:
~ moguca mjerenja pornog pritiska vode u uzorku; Cd i (jJd - parametri cvrstoce za konsolidovano i drenirano smicanje
>- mjerenje zapreminskih promjena uzorka; uzorka;
:> moguca prHagodavanja i promjene vertikalnog i hoenog napona, kao i pornog (J =- (J' - u momentu sloma, jer je pomi pritisak iii pritisak vode u
pritiska. porama u=O.
Danas se najcesce koriste savremena digitalizirana i kompjuterizirana Ovaj opit traje dugo, zbog cega se jos zove spori opit i rjede se
oprema za triaksijalno ispitivanje otpomosti na srnicanje (sl. 6.13.). Koristenjem primjenjuje.
odgovarajucih softvera autornatizirano je ispitivanje i registracija svth potrebmh Crtez 6.12-c prikazuje Mohrove krugove f anvelopu smicanja za ovaj tip
podataka. ispitivanja u triaksijainom aparatu, kod rastresitog pijeska, iii nonnalno
konsolidovane gline. Kod materijala koji ispunjavaju vrSnu i rezidualnu cvrstocu
(npr. prekonsolidovana glina) dobit cerno dvije anvelope sloma i to jednu za vrsnu
6.4.3. VRSTE [SPITIVANiA [[NTERPRETAClJA (~p) ijednu za rezidualnu (~,) evrstoeu.
REZULTATA
6.4.3.2. Konsolidovani nedrenirani opit (CU)
Kao i kod aparata sa direktnim smicanjem, talco i kod trialcsijalnih aparata
razlikujemo nekoliko nacina ispitivanja. Kako je u triaksijalnom aparatu rnoguee Uzorak se ugradi u aparat i optereti bocnirn hidrostatskirn pritiskom i
rnjeriti pomi pritisak, postoje daleko vece mogucnosti za uspjesnu interpretaciju ostavi da se voda iz para izdrenira do potpune konsolidacije (otvoren venti! 11).
razlicitih vrsta ispitivanja. Tek kada je izvrsena konsolidacija za napone 0), zatvori se drenaZni sistem (ventil
Rezultati ispitivanja cvrsto6e na smicanje zavise ne sarno 0 vrsti rnaterijala 11) j vrsi opterecenje silorn smicanja relativno velikom brzinom bez dreniranja,
vee i 0 uslovima i mogucnosti dreniranja, odnosno 0 konsolidaciji uzorka pod sve do sloma tako da u zoni smicanja nastaje porni pritisak u. Ovaj opit do sloma
celijskim pritiskom i 0 brzini ispitivanja. traje najrnanje asam sati i brzina ne treba da je veea od aka O,02%/h1min. U toku
Prerna nacinu konsolidacije uzorka i brzini smicanja razlikujemo: ove faze smicanja mjeri se pomi pritisak na manometru (15 iii 17).
}> Konsolidovani drenirani opit (CD),
Rezultati opita prikazuju se u funkciji ukupnih (0') i efektivnih (0") napona
}> Konsolidovani nedrenirani opit (CU),
(s1. 6.14.). OSiID ovoga iskazuje se pritisak pome vode U ovisno od linearne
}> N edrenirani nekonsoIidovani opit (U),
relativne defonnacije E, te dijagram efektivnih maksimalnih razlika napona (a' r
}> Anizotropno konsolidovani drenirani i nedrenirani opit (CAD i CAU).
0"3) u funkciji E, ana osnovu ukupnih napona pri slomu a i pornom pritisku U (st.
~15.) .
Crtanjem Mohrovih krugova napona i povlaeenjem obvojnice ukupmh
6.4.3.1. Konsolidovani drenirani opit (CD)
napona (1) i efektivnih napona (2) dobije se ugao trenja <Pm i <p', kohezija C,'a i c' u
funkciji ukupnih normalnih napona 0', odnosno u funkciji ~fektivnih ~apona cr',
Kod ovog opita najprije se uzoralc drenira do konsolidacije (kaja je koji se dabiju oduzimanjem pritiska pome vade u od ukupmh nonnalmh napona.
omogucena, jer je otvoren ventil 11) pod djelovanjem ravnomjernog pritiska u
184 ----------------------------~M~'~,w:':lim:·~,i~a--------------------------185
Mehanika tla
6, Cvrstoca flo
If Geomehanitke osobine, kJasif/kaclje i melode ispitivanja tla
rf =c'+a'·tgcp',
Za ova ispitivanja potrebna su najrnanje tri uzorka istog tla koja se opterecuju
razlicitirn hidrostatskirn naponima (la3, 2a3, i 3a3)'
gdje je:
a'=(J-u. } (6.16.)
----------------------------~M~"~'"-"~ik-a~ti-a--------------------------J87
Mehanika tia
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispi/ivanja fla 6. Cvrstaca tla
stvari porni pritisak se mijenja (L\u) za isti iznos kojim se mijenja i bocni napon kohezija c, i ugao unutarnjeg Irenja 'P,. Kod manjih napona porni pritisak bit ce
(-"",). malen i rezultati ce biti blizu rezultata za konsolidovanu glinu (51. 6.17.). Kod
vecih bocnih napona stepen zasi6enosti raste i pribIizava se jedinici, cime raste i
porni pritisak pa se time smanjuje i ugao unutarnjeg trenja. Anvelopa krugova
./
./
4' tt'u;:o
ukupnih napona pritiska u ovom slucaju nije pravae vee kriva linija konveksna
prema gore (51. 6.17-1) .
't {kNlrr?)
eu
Ii'
0 0', 6'36', 6) ~ •• "3
6'3
u_
63+ ",,63
"-
CU~
C
__~__~__~~
ltl3 r"
i03,0,
,b, ,1" ,b, blkNlrn'l
kod slobodnog bocnog sirenja, ali se ne mogu dobiti porni pritisci, niti parametri
cvrstoce za efektivne napone.
(J", = /A, ' stirn da je P n'\iveea sila pri kojoj nastaje slom uzorka, a Al
' .... ,
_onzlste~clJa g me . ... '
<25 veomamehka
25-50 mehka
50-100 srednje tvrda
p 100-200 tvrda
200-400 veoma tvrda
/ Klip ::0
>400 izuzetno tvrda
~~====~~~~==~-~oPte-0C2~e
6.5. KARAKTERISTIKE CVRSTOCE NA SMICANJE TLA
cilindcr
);;0 obliku granulometrijske krive, pri cemu je ugao trenja «> veci l.a dobra
granuliran materijal, a manji za jednolican sastav, jer ce povecanjem
koeficijenta jednolicnosti C. koeficijent pora postajati manji, a time ce
rasti ukljestenje cestica, pa je ugao «> veci;
't{kN/m 2j @ '["{kH/m1J
@ >- poroznosti materijala (zbijenost). jer za isti materijal ugao trenja <p je
t
• 'I:::H") >-
Yeti, ako je poroznost manja zbog veceg ukIjestenja cestica;
krupnoci zrna, jer se uocava da materijal sa vecim promjerom zrna ima
2000
• veei ugao trenja cp.
"
Postoji viSe empirijskih izraza za proracun ugla smicanja (cp) u kojima se
6, SlkHI )
obuhvacaju pojedini navedeni faktori, koji uticu na smicanje sljunka i pijeska. Kao
primjer navodi se izrlll Lundgrena (Sarac, 1989):
SI.6.19. Otpomost na smicanje pri sirokom rasponu pritisaka: prasinast pijesak
(Nonveiller, 1981) (a) i opsta nelinearna zavisnost r I (j (b). (6.23.)
Kad nmogih problema u rnehanici tla rasponi napona su obicno relativno Konstantni clan 36° predstavlja ugao trenja za "srednji" pijesak, a «>'-«>4
mali, pa se zadovoljavamo lineamom ovisnoscu r / (J Uedn.6.21.). Medutim, predstavljaju korekcione clanove, koji obuhvacaju:
postoje i metode pomocu kojih se nelinearna ovisnost r / (5 moze uvesti u
);;0 Korekciju za oblik zrna (<(>,): uglasta zma (+ 10), djelomicno uglasta (0°),
proracun stabilnosti kosina iii nosivosti temelja i to se cini u slucajevima gdje to
zaobIjena zrna (_3°), dobro zaobljena zma (-60);
ima znacajnijeg uticaja. Pri projektovanju visokih nasutih brana sa krupnim
);;0 Korekciju za krupnocu zrna (<(>,): pijesak (0°), sitni sljunak (+1"), sredl,ji i
materijalom i velikim nonnalnim naponima potrebno je posebno odrediti
karakteristike otpornosti na smicanje materijala, gdje su najcesce odnosi izmedu krupni sljunak (+2°);
napona 7: i a krivolinijski. " Korekciju za jednolicnost granulometrijskog sastava (<(>3): slabo granulirano Uo
Cvrstoca na smicanje nekoherentnog tla ovis! 0: (_3°), srednje jednolicno tlo (0°), dobro granulirano do (+3°):
);;0 Korekciju za gustocu (<(>4): najrastresitija tla (-6°), srednje zbijeno tlo (0°),
)> obliku zma, jer je ugao trenja <p ovisan 0 pOkretljivosti cestica pri istoj najzbijenija tfa (+6°).
zbijenosti, te je ugao trenja ve6i za ostrobridna, a manji za zaobljena
zrna (tabela 6.3.); Ovakvi obrasci mogu se koristiti sarno za orijentacione proracune, inace je
potrebno izvrsiti ispitivanje cvrstoce smicanjem.
smanjuje, raste porni pritisak, a time opada efektivni napon. Kriticni koeficijent
pora ec odreduje se po metodi Casagrandea ispitivanjem uzorka u triaksijalnom
A
aparatu (Nonveiller, 1981).
B
lnformativne vrijednosti ugla trenja za nekoherentne materijale (Nollveiller, 1979).
c a e a ).
T.b164
U.aounutamieo trenia (J)" ' ..
-__ _
<lv,
. . '(4 IJ '[max
b
Ii" yrsta materijala:
•... ' .. ...
Rahlo ".
Srediiie
tJgao-prif,
Zhijeno Ipokos.Bn
AI _
AI
,','- :'<Je~~~H~an'-'~_ita~i:d6 srednj~ yelicine 25-30 28-33 30-35 25-35
.··oileiak{Sm iorasinasl airesak iSF,) .
AV= t{A I) - Dobr".ranuliranDiiesak (SW) '.' 29-34 34-40 39-45 29-34
. Sliunkovifpijes.k (OW) ..•..'-c- 32-35 35-42 42-48 32-35
SL 6.20. Prontjena napona smicanja (r) kod direktnog smicanja ovisno 0 deformaciJi (&) Prirodni nagib kosine (13) nekoherentnog materijala bez uticaja vode
za zbijen (a) i rastresit nekohereman materijal (b), te ovisnost promjene odgovara priblimo uglu unutarnjeg !renja 'I' za najrahliji materijal, jer je normalni
zapreminaa (AV) za dreniran zbijen (e) i rastesit (d) materijal (Smith, 1993. napon cr=O. Nakon sto se nasip slegne iIi nesto u veeoj dubini gdje je materijal vee
_Craig, 1995). jaee zbijen ugao prirodnog nagiba kosine biti ee manji od ugla trenja ('1') (tabela
6.4.).
Pri ispitivanju direktnim smicanjem nevezanog, (nekoherentnog tla) u
zbijenom i rastresitom stanju, utvrdeno je da zbijeno tlo neposredno prije sloma
povecava zapreminu, a rastresito se, naprotiv, zbija (51. 6.20. - a,b). Zapremina
@ @
rahlog uzorka u pocetku ispitivanja se smanjuje, pa se opet neSto povecava, dok se
zapremina zbijenog uzorka stalno povecava. Ove promjene zapremina u1jecu na
'r =f(6,.) 'C =6'lg'l'n
promjenu kolicine vode u porama, ali na malim laboratorijskim uzorcima vece
propusnosti i krace duljine dreniranja ne izazivaju porni pritisak. Postoje u ,,
+.A·
Kod ugradivanja uzorka tesko se postize ravnomjerna gustina, od cega Prekonsolidovanim glinama nazivamo takve gline koje su u toku svoje
zavisi tacnost rezuitata, zbog cega se za odredeni normalni napon (a) izvrse tri geoloske historije bile izlorene vecem geoloskom naponu, ad pritisaka gornjih
standardna opita smicanjem ad istog materijala, sa razlicitom poroznoscu (e) pri slojeva kojirna je taj materijal bio izlozen. Ovaj prethodni veCi napon naz.ivamo
ugradivanju. Rezultati se nanose na dijagram Tie, koji pokazuje razIicite napon prekonsolidacije ((}p) i ima veoma znacajan uticaj na rnehanicko ponasallje
koherentnog tIa, posebno na poroznost i cvrstocll.
vrijednosti cvrstoce smicanja (Tt) u odnosu na koeficijent poroznosti (e) (sl. 6.21.-
a). Na osnovu ovih rezultata nanese se dijagram cvrstoce smicanja 'Xj ovisno 0
lz dijagrama na slici 6.22. vidljivo je da pri nekom naponu O"l u prvom
opterecenju uzorak ima koeficijent para el, a pri rasterecenju kada se dostigne
normalnim naponirna 0', na kojima se odreduju uglovi unutamjeg trenja za najvecu
(em~), srednju (e,,) i najrnanju (em;,,), zbijenost (sl. 6.21.-b). Ovo nije uobicajeno
prethodni napon Cfj, ima manji koeficijent pora e4, koji ce biti manji sto je veci
ispitivanje vee predstavlja izuzetan slucaj. prethodno postignuti napon up. Pri ponovnom opterecenju za ist) napon koeficijent
pora e6 nalazi se izmedu ef i e4. Otprije je paznato da otpornost na smicanje raste
sa smanjenjem koeficijenta pora (sI.6.22.-b). Islo tako. vidljivo je da otpor na
smicanje raste ad 0 do CJp sa uglom fIJI (1), a da se pri rasterecenju smanjuje sa
6.5.2. CVRSTOCA NA SMICANJE KOHERENTNOG TLA
uglom ({J;na c; pri CFO (2) za iste napone rasterecenja (sl. 6.22.-c).
Koherentan materijal karakteristican je i po tome sto prema Mohr- Kada se u laboratoriji ispituju lIzorci, za kaje smatramo da su
Coulombovoj jednadzbi ima izvjesnu otpornost na smicanje kada nema normalnog "'neporeme6eni", oni su ustvari rastereceni nakon vadenja. Ponovnim optere6enjem
napona a", koju nazivamo kohezijom (c). fla napon (II dobije se veci koeficijent pora e6 nego onaj koji dobijem6~' pri
Eksperimentalnim istrazivanjima ustanovljeno je da je kohezija rasterecenju e4 za isti napon (fl. Kada opteretimo uzorak na napon prethodnog
promjenljiva velicina i u velikoj mjeri ovisi 0 prethodnom opterecenju i opterecenja a p (prekonsolidovano tlo), njegov je koeficijent pora e'p manji od ep
opterecenjima i rasterecenjima tokom dugog historijskog perioda. koji hi odgovarao stvarno materijalu u tIu. Zbog ovoga ce se anvelopa sloma koja
Nakon svakog ponovnog opterecenja veceg od prethodnog smanjuje se se dobije standardnim ispitivanjem "'neporemecenog" uzorka (3) razlikovati od
porozitet, razmaci su meau cesticama manji i svi uslovi vezani za koheziju postaju stvarne otpornosti na smicanje rnaterijala u tlu (sl. 6.22.-b.c). Vidljivo jc da
macajniji i veti i bit ce sve izraZajniji sto je neki materijal bio prethodno jace "neporemecen" uzorak daje koheziju c; manju od c;
i ugao rp' f veci od ({JjH (s1.
opterecen, odnosno prekonsolidiran. 6.22.-0).
U aparatu za direktno smicanje moze se ustanoviti dio kohezije koja
nastaje zbog predopterecenja (prekonsolidacije) tla ispitivanjem dviju serija (po tri
uzorka) poremecenih uzoraka tla. Prvu serlju opterecujerno normalnim naponima
® a;, 0'2 i 0'3 i nakon konsolidacije sporo srnicemo. Na ovaj nacin otpornost na
., smicanje predstavljat ce pravac (a) pod uglom trenja f{Jo i kohezijom co=O (s1.
6.23,). Drugu seriju opteretirno na napoli CI4=fTp i nakon konsolidacije uzorka
vrsimo rasterecenje na 0"3, O"z i (II, pa se nakon ponovne konsolidacije spore smiCli.
Rezultat smicanja daje ponovno pravac (b) u dijagramu ria. pod uglom Ipp. koji
prolazi sjeciStem anvelope pod uglom 'Po sa ordinatorn 0"4, a na ordinati odsijeca
velicinu kohezije cpo Ponovimo Ii opit sa drugim naponom prethodne konsolidacije,
dobit cemo paralelne anvelope sloma sa razlicitim vrijedllostirna cpo
6, Ove dvije linije daju otpornost na smicanje prethodno neopterecenih I
opterecenih uzoraka tla, kod cega neoptereceni uzorci imaju ved prividni ugao
st. 6.22. Uticaj opterecenja i rasterecenja na otpomost koherentnog tLa sa dijagramima trenja od opterecenih uzoraka, tj. qJo>flJJ!' Odsjecak Cp moze se izraziti preko napona
odnosa: e/a(a). Tjle (b) i 1jla(c). prethodne konsolidacije sa uglom Ip, (e). koji se jos naziva i ugao kobezije, te se
na osnovu ovoga Mohar ~Coulombov zakon moze izraziti kao:
t
p
6,.lgf.
®'4=6'(,g~, +'g~.)
't'
Razvoj otpornosti na smicanje ovisno 0 deformacijama i l1aponima dat je
za razlicito konsolidovane gline na slici 6.24. (Nonveiller, 1981).
malo osjetljivih glina. nekoliko mjeseei do nekoliko godina. a kod osjetljivih BO CD NORMALNA GLiNA
znatno vise. ~
0 CD
c
'V
60 cD NEAKTIVNA GLiNA
Klasifikacija osjetljivosti gline (Smith, 1993.) ~
"c
u
20
o 20 40 60 BO 100
Gline iste vrste na cijim su kristalima apsorbovani razliciti joni imaju Sf. 6.25. Dijagram koloidne aktivllosri.
razii"ite osobine kod istog sadrfuja vlage. Ako se nakon sedimentaeije i
konsolidacije izmjene joni, onda se mijenja cvrstoca na pritisak nakon Povecanjem koeficljenta koloidne aktivnosti Kp raste uticaj kohezije u
poremecivanja. odnosu na ugao unutarnjeg trenja. Aka tIo sadrzi vise cestica ispod 2J1, onda se
U skandinavskim zemljama morska voda je ispod diluvija i isprala je krupnije cestice ne dodiruju i nemaju uticaja na osobine, jer preovladavaju
adsorbovane natrijeve jone, taka da je glina u prirodnom stanju cvrsta, a nakon karakteristike glinene supstance.
poremecaja postaje teena, y. postaje jako osjedjiva.
U nasoj zemlji nema jako osjetljivih giina, 5to ima velikog prakticnog
znacaja. U osjetljivim glinama nastaju velika klizanja na blagim kosinama
prilikom vjestacki izazvanih deformacija, m~hanickih djejstava iii potresa.
Osobina gline da usljed ovih djejstava izgubi svoju cvrstocu i ponovno je primi u
toku mirovanja nazvana je tiksotropija. Mnoge gline imaju tiksotropna svojstva.
7. STISLJIVOST TLA
Sl. 7. 1. Presjek edometra za ispitivanje stisljivosti tla sa: uzorkom (1), poroznim plocama Sl 7.2, Set elektronik edometara sa racunarom i automatskim testiranjem stisijivosti
(2), dor1Jim postoijem (3), tankostijenim prstenom (4), plocom za prenos lIzoraka, sa edometarskim cilindrom, poroznim plocama, kruinim :,jeCivom i
apterecenja (5), rarnam za optere!:enje (6), kapilarnom cijevi (7) i mikrometrom gornjom pritisnom plocam.
(8), {:eIUom edometra (9), vodom (10).
----------------------------~M~'~"a~'~lm~a~tl~a--------------------------205
204 Mehallika lla
II Geomefumicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tEa 7. StiIljfvost fla
15. ~M
0
u sredini. Horizontalni naponi Acr h na omotaeu cilindra takoder nisu ravnomjerno "=>
0
i+l
..
~ N
0
~
~
.,
. .h.
"~ ~
N
~
ELASTIC.
r""
rasporedeni nego ovise 0 deformaciji~ bocnorn pritisku i trenju u uzorku.
Zbog Dve pqjave obieTIo se bira odnos dijametra i visine uzorka takav da
ove neravnomjernosti u naponima budu svedene na minumum. Sve se to
."' t§
;!
!i!:::;
(ii
DEFORM,
--- '--- ..
!:I
z
~
z
""'u
~ ,;'1 ';j'"'" --- '---
5;
zanemaruje, a bira se odnos D/h > 4, eirne se uticaj tangecijaJnih napona zanema- ~
0
6'+1 ";; I!I
~
(7.4.)
6.h, __
_= I!.ai . tJI, =h ·I!.a.·m .
(7.11.)
hi ;Mv' I I V
(b) Modnl stisljivosti: Rasterecenjern uzorka jedan dio defonnacija se vraca, uzorak ponovo upija
vodu i visina se povecava. Odnos izmedu napona i koeficijenata pora moze se
iM, = ~~i = I!.ai (kN/m 2 ). (7.5.)
_",_, °i prikazati priblizno pravcima u semilogaritamskoj razmjeri. U tom dijagramu se na
apscisu nanosi napon logO" , ana ordinatu koeficijent pora e.
hi
Iz prikazanog dijagrama za glinu vidljivo je da se uzorak deformisao do
Ove dvije velicine su medusobno povezane. Kako je 'i = tJI,!h
i ' a ad prije opterecenja a p po jednom, a posJije po drugom zakonu. Eksperimentalno je
iz skiee 4.3. ijednadzbe 4.20., dobije se za he = h,. i h = hi: dokazano da je linija povecanja koefieijenta pora, pri rasterecenju od a p do nule
priblimo paralelna sa linijom opterecenja od a p (linija 2). Iz iskustva sa vecim
h , =hi- (); hi=h,(I+e,), (7.6.) brojem ispitanih uzoraka zakljucuje se da je takav materijal bio prethodno
I+e j opterecen do napona ap' Prelom krive u tacki (3) odgovara naponu, koji je
te je prema jedn. 7.2. specificna vertikalna deforrnacija: prethodno djelovao (ap ). Ovaj napon naziva se napon predoptereeenja iii pre-
I!.h, .Il.ej konsolidacije, a Casagrande (1932) je dao empirijski nacin njegovog odredivanja,
(7.7.) iz karakteristicnog oblika edometarske krive (sl. 7.4.-b). U tacki A u kojoj je
Ei h,(t+e,) l+ei
zakrivljenost najveca pavuce se tangenta (tg) i vodoravna linija (If). Raspolovniea
ugla sijece produzenu stnniju edometarsku liniju, u tacki B, koja odreduje
Uvrstavajuci u jednadfbu 7.5. dobijemo modul stisljivosti povezan sa
logaritam napona predopterecenja O'p. Karla je ovaj napon jednak geostatickom,
koeficijentom stisljivosti U ob"l"'ik"'u,,:_ _ _ _ _ _--,
odnosno naponu od vlastite tezine, Wemo da je materijai normalno
(7.8.) konsolidovan, a ako je dobiveni napon ve6i, nazivamo ga prekonsolidovan.
Nonnalni napon a na dubini t moze biti veei od geostatickog a > y . t , ako je tlo
iii: prije bilo optereeeno slojevima koje je erozija tokom vremena odnijela, usljed
tezine ledenjaka iii kapilamih sila nastalih susenjem pavrsine glinovitog tla.
(7.9.) Iz odnosa na sliei 7.4. za glinovito tlo i pravolinijski odnos dobije
se koeficijent pora za napone do (J:$ (J' p :
208 ---------------~M7,7ha-"7.~-a7."-a--------------------209
Mehani~ tla
If Geomeimnitke osobine, klasifikaclje i metode ispilivanja tla 7. StiJljivosl ria
ei - ei+l
C, (7.14.)
log 0";+1 Ove indeksne karakteristike materijala su priblizne i ne ovise 0 nivou
0",
intervalu promjene napona.
Prema ovim izrazima i jednadzbi 7.7. specificne deformacije iznose (s1.
(e) indeks stisljivosti:
7.4.):
e j -e j +1
(7.15.) .. _ Cs I (Ji+l' C, I (J,+!
(J j+l ~j,i+l--I-- og-- 1 E j ,j+l = - - og---,(7.16.)
log·-
O"j +ej (Jj l+e j (Jj
gdje se prvi izraz odnosi na krak ponovljenog, a drugi na krak prvog opterecenja,
@ dok je za interval napona koji premasuje napon prethodnog opterecenja specificna
defonnacija:
0\ 02 04 06 \ 2 4 B \0 \5
(i)' (2) I O"j+'J .
I
"-
I ;<1'- , I
£- -, ; -1- (
j,j+ 1+ C s log-+C
O"p
c
log-- (7.17.)
i I ej O"i O"p
Aei-+l
i-+l (3 j
~ Sto je modul stisljivosti manji, utoliko je stisljivost tla veea i obralno. Nasi
og~
'-- -j ....j . I -
I j+1 standardi predvidaju kriterije za ocjenu modula stisljivosti t1a prema stepenu
~ stisljivosti (tabela 7.1.). U tabeli 7.2. dati su koeficijenti zapreminske stiSljivosti
logl.l!i! I ~ (m,) za neke materijale (Smith, 1993.).
I 6iI
Ii. Ii1.. 1 6 P OJ
I
C0
2,0- 0,25
5 I 2 4 C'p t\ 1.0
NAPON log G' t KN 1m21
Sl. 7.4. Edometarski dijagram promjene koeficijema poroznosti e Ii zavisnosti ad nonnalnog
napona cr u po!ulogaritamskoj razmjeri za prekonsolidovani (neoplf!receni) (f) Trenutna, primarna i sekundarna konsolidacija rno7..e se izdvojiti iz
rnaterijal (I) i prethodno neoptereceni malerija! (2) (a), sa odretltvanjem napona vremenskog taka slijeganja. a za jednodimenzionalnu konsolidaciju tla.
prekonsolidacye (predopterecenja) ( j p po Casagrandeu (b), (Nonveiller, 1981).
Rezultati edometarskog ispitivanja neporemecenih uzoraka nanose se u
dijagram vremenske k011solidacije j to 11a apscisu vrijeme slijeganja u
210--------------------------~M~e~lm-'~ljm~'~,a----------------------------
Mehallika ILa 211
II Geomehallicke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanja Ila 7. StiSljivost tla
logaritamskoj razmjeri (log I), a na ordinatu slijeganja (h) iii relativno slijeganje prirnamom konsolidacijom. Donji dio krive iz dijagrama na sI.7.5. odgovara
(fl.ht : .6.hma J.
iIi koeficijent re1ativne poroznosti (e) u aritmetickoj razmjeri. U trenutku prenosenja dodatnog opterecenja na cvrsti skelet cestica, tj. kadaje iscezlo
naprezanje vode u porama.
ovome slucaju je M, slijeganje U odredenorn vremenskom intervalu, a .6.hruax
Sekundarna konsolidacija predstavlja veoma sporu promjenu volumena u
ukupno slijeganje do konsolidacije za dodatno opterecenje !J.p. toku dUZeg vremenskog perioda bez poveeanja efektivnih napona u tlu. Ovaj efekt
pripisuje se plasticnom tecenju materijala i viskoznosti njihovih medusobnih veza.
t, 4t, ho-hl Kod glinovitih materijala poznato je iz prakse da na prirnamu konsolidaciju otpada
ho
h, -j
TRENUTNA KONSOLIDACIJA 70 - 85% ukupne konsolidacije.
I b I (g) Koeficijent konsolidacije (C,) je veoma znacajna karakteristika
_J
~
tso 10 100 1000 moze se odrediti iz dijagrama razvoja stisljivosti sa vremenom. Isto tako, rnoguce
OJ
VRIJEME 1_09 t(sec) je odrediti vrijeme (t), koje odgovara odredenom stepenu primarne konsolidacije
Sf. 7.5. D~;agram vremenskog toka konsolidacije (U,), kojije funkcija sarno faktora vremena (T,), tj.:
/,-\ .
'·8.1. PPCENITO 0 ZEMLJANIM OBJEKTIMA
--------------------------~M~,~ha~"~ik~a~tm~-----------------------217
If Geomehanicke osobille, klasifiknrije i mctode ispitivrulja ria 8, Geomehallicka ispitivanja objeknta od zemljanih materijala
veliki sadrZaj vazdusnih pora. Za ovo zbijanje potrebnaje odredena kolicina rada, povrsina sa gomjim dijelom cilindra. Uzorak se skupa sa cilindrom izmjeri i uzme
odnosno energije za zbijanje koja je ovisna 0 vlainosti, odnosno sadrZaju vade u dio materijala za ispitivanje vlamosti. Ovaj postupak ponavlja se 5 - 6 puta i
rnaterijalu. Sto je veca vlai.nost materijala, time se srnanjuje otpor medusobnom uvijek sa drugirn sadrZajem vode povecavajuci ga 2 - 3%.
kretanju cestica, odnosno koheziji cvrstih cestica i smanjuje se potrebna koJicina Poznata su dva standarda za zbijanje uzoraka koja su data u tabeli 8.1., s
energije i obratno. Radi toga lakse postizemo vecujedinicnu (zaprcminsku) tezinu i tim da nasi standardi usvajaju standardni Proctor, dokje modifikovani AASHO opit
manju poroznast, uz pavecanu vlainost. avo vrijedi sarno do neke odredene uveden u nekirn zernljarna za vece energije zbijanja, sto se zahtijeva kod izgradnje
granice sadrZaja vode koja se naziva optimalna granica sadriaja vode iii aerodroma.
optimalna vlaznost (wo), za odredeni utrosak rada i ana predstavlja karakteristiku
materijaia, Aka se poveca koliCina vade preko ave granice raste zasicenost pora Podaci za standardni i modifikovani
vodom, te se ne maZe postiCi, jedinicna (zapreminska) tezina, kao u slucaju Proctorov opit (Nonveiller, 1981)
optimalne saddine vode jer bi zbijanjem trebalo istisnuti suvisnu vodu za
postizanje manje poroznosti materijala.
Odredivanje optimalnog sadrfaja vode (wo) vrsi se u laboratoriji po strogo
standardizovanoj metodi Proctora, u rnetalnorn cilindru dijametra 10,5 em, sa
odvojenim dnom i gomjim nastavkom, koji se mogu demontirati (Sl. 8.1.).
~
-
S_1.0 II I I . I ~+---+---~~~~~~~~ 15, , !
S - UNIJA lASICENJA
~
{NEMA PORA ISPU- ~
+~~=1Ii~~=t:J~:ff~~
~, NJENIH VAlOUHOM) ~+---+---""'+-T---\,-';--j--
N
14~-li
bill I
,
,j
'\ m rd_MAKSIMAlN~ IAPRE +--+--~~~--~-4
max 6d • ,
~ ax MINSKA TE liMA SAORiAJ 16 20
VODE<Ul "
V 1,\ .wo -
I'~
OPTlM"AlNI
SAORZAJ VaDE
a)
Sf. 8.3. Odnosi izmeau jedinicne (zapreminske) teiine (y d)
b)
i vlainosti (w) za isti materijal
V "",,' " a razliCito utrosen rad (a) i raz!ici,ti materijal i za isti utroseni rad (6): za
prasinasti pijesak (1), pjeskovitu prasinu (2) i masnu glinu (3).
.• '-...
8.3.2. KALIFORNUSKI INDEKS NOSIVOSTI - eRR onT
SAORZAJ
. VODE I\A.I (O,.) KaIifornijski indeks nosivosti iii eRR vrijednost predstavlja odnos izmeau
SI.8.2. Dijagram ovisnostijedinicne (zapreminske) suhe tdine (yd) i sadriine vode (w) za napona (1, potrebnog da se klip standardne velieine utisne do dubine 0,254 iIi
odretleni utroseni rad 0,508 em u uzorak tla i standardnog napona (j n' koji je potreban da se isti klip i sa
istom brzinom (1,27 mmlmin) i do iste dubine utisne u standardni materijal,
Iz krivih na slici 8.3.-b vidi se da se za prasinast pijesak dobije relativno odnosno mehanicki zbijen tucanik.
visoka zapreminska tezina uz relativno nisku vlamost (I), a Proctorova krivulja je Odredivanje eRR vrijednosti vrsi se u laboratoriji na neporemecenim ili na
ostrije zakrivljena. Za masnu glinu, kao drugi ekstrem (3), dobije se relativno mala poremecenim uzorcima tia iii na terenu radi kontrole vrijednosti odredenih u
tezina zbijenog materijala uz relativno veliku vlaznost, a Proctorova kriva nema laboratoriji. eRR vrijednost sluii za dimenzioniranje kolovozne konstrukcije
tako izra.zen maksimuffi. Iz ovoga je sagledivo da materijali vece plasticnosti nisu puteva, aerodroma i drugih konstrukcija koje su oslonjene direktno na do.
taliko osjetljivi na promjenu vlliZnosti pri ugradivanju. U drugom slueaju materijal Materijal (oko 5,5 kg) poremecenog, uzorka se osusi na zraku, usitni i
je potrebno ugradivati u uskim granicama vlaZnosti. prosije na sito od 20 mm i ugraduje u rnetalni kalup dijametra 15,2 em, a vi sine
Ovako dobiveni rezultati sluze za izradu tehnickih uslova za ugradnju 17,8 em, sa optimalnim sadrZajem vode (sl. 8.4.).
rnaterijala, kojima treba definisati vrstu materijala, granice vlaZnosti, najmanju Za ovaj rnaterijai se prethodno ustanovi vlainost i optimalni sadrfuj vode.
zapreminsku tezinu i podrucje granulometrijskog sastava. Uslovima se odreduje jos Materijal se nablja u tri iii pet slojeva odredenom energijom zbijanja, slicno kao
visina slojeva, nacini i uslovi nabijanja i minimalni broj prolaza preko svakog sloja. kod Proctorovog opita. Poslije nabijanja i vaganja uzorka zamijeni se donja ploca
Ovo posljednje se prije gradenja provjeri i na probnim poljima, sa sredstvima i kalupa perforiranom plocorn, a na gornju povrsinu postave ploce cija tezina
naCinom rada koji ce stvamo hiti upotrebljeni. odgovara tezini kolovozne konstrukcije. Cilindar sa uzorkom potopi se potpuno u
Proctor je jos na svakom uzorku mjerio silu prodiranja P pri utiskivanju vodu i ostavi sve dok bubri, ali najmanje cetiri dana. Za to vrijeme mjeri se visina
tankog cilindrienog klipa do odredene dubine. Na osnovu toga uspostavljena je bubrenja uzorka. NakoD ove pripreme cilindar sa uzorkorn stavi se centricno na
karelacija izmedu otpornosti materijala i vlliZllosti (Nonveiller, 1981). kruZnu ploeu uredaja za utiskivanje klipa, konstantnam brzinom od 1,27 mm/min.
222 --------------------------~M7,~ha~n~iw~"~a------------------------ ·-----------------------cMc;,-:;h:::"'~,i~w~t~,a~-----------------------223
I1 Geomehanicke osobine, klasijikacije i metode ispitillallja tla 8. GeQl1lehanicka ispitivanja objekata od zemljanih materiia1a
Prva dva min uta ceitava se prilisak i dubina uliskivanja svakih pola minute, a iii:
poslije nakon jedne minute. Utiskivanje se naslavlja sve do dubine 2,54 mm,
odnosno 5,08 mm, uz citanje pritiska svakog min uta. CBR 2 =~100%, (N/mm'); (8.4.)
3,2
gdje je:
@ a, i a, napon, kod dubine utiskivanja klipa 2,54, odnosno 5,08 mm
(Nlmm2), u uzorak Ila;
a, = 2,1, odnosno 3,2 Nlmm' je napon kod dubine utiskivanja klipa 2,54,
odnosno 5,08 mm, u standardni tucanik.
@
NE v
-
%
E
Ii
4
'"z
0
V
~ ./
«
l-- i--" r::::-
)"~ ~'.
.;:.. ,496mm z
/."'" -
5 / 112'\
.. 2.! I~ f-f,;' l /V ®
V y 6'nl :2.1 N/mm2
II V Gn2::3.2 NImm 2
315
KORIGQVATI
4.50 515 2.5,[
'-"
5.oX",lmm)
OUBINA UTiSKIVANJA KLiPA wlmm)
Rezultati ispitivanja nanose se na dijagram u kojem apscisa predstavlja
dubinu utiskivanja klipa w (mm), a ordinata napon 0'= P: A (SI. 8.5.). Kriva moze Sl.8.5. Dijagram ovisnasti opterecenja i dubine utiskivanja klipa (a) i ovisnosti napana a
biti potpuno konkavna iIi konkavna i konveksna, te se u posljednjem slucaju izvrsi dubini prodiranja klipa (b) po CBR opitu.
korekcija ishodista. U isti dijagram se cesto unosi i kriva za standardni materijal.
Vrijednost CBR dobije se kada napon a pri dubini utiskivanja 2,54 i 5,08 Ako je vrijednost CBR jednaka iii veca za dubinu od 5,08 mm od
vrijednosti za dubinu 2,54 mm, mjerodavna je vrijednost za dubinu 2,54 mm. Sarno
mm izrazimo odnosom sa naponom cr n pri kojem se klip utisne u standardni
ako je vrijednost za 5,08 mm manja od vrijednost za 2,54 mm dubine utiskivanja i
materijal za iste velicine, tj.: poslije ponovljenog ispitivanja, uzima se vrijednost koja odgovara dubini
prodiranja klipa od 5,08 mm.
a Neporemeceni uzorak uzima se utiskivanjem cilindra, u kome ce se vrsiti
CBR=-·100, (8.2.)
a, ispitivanje u tlo iii materijal koji je nabijen sredstvima za nabijanje. Postupak oko
iIi: utiskivanja klipa u uzorak i prikazivanje rezuitata Sll anaiogni poremecenom
uzorku.
(8.3.) Terenski opiti provode se na prirodnom iii zbijenom tiu ukoliko ne sadr.zi
zrna precnika veceg od 15 mm. Na poravnatom tlu utiskuje se klip presom u tlo,
224 --------------------------~M~,~h-a'-,ikaC-t~w------------------------
225
MelU1.IIika tla
If Geomehanicke OSObilll', Idasifikacije i metode ispitivalfja Ila 8. Geomehanicka ispilivanja objekata od zemy'anih malerijnfo
~ opit lahkim dinamickim penetrometrom (Haefeli penetrometar); a ako se sondiranje vrsi u vrlo sitnom pijesku (SFs), ispod nivoa podzemne vode i
~ staticki penetracioni opit (Holandski penetrometar). ako je broj udaraca malja N >15, treba ga reducirati na broj udaraca N po obrascu
Terzaghija i Pecka (1948):
N = 15+0,S(N'-IS). (9.2.)
9.1.1. STANDARDNI DINAMICKI PENETRACIONI OPIT (SPT)
../C--
0
, '"'
'" ,
~
~
N~
pobija u dubinu od 30,4 em udarcima istog malja iste teline i registmje se broj (1) glova ,b N:20
udaracaN. (l)dvodjetn; t!!mdor "lQ uzorak , N~10
Tabela 91 S/.9.1. Cilindar za standardni penetracioni opit (aj, (Nonveiller, 1981) i empiricko
llro) ~ca I K6herentno do' Broj udaraca "Pijesak ,'. odreilivanje dopustenog opterecenja (qd) na osnovu standardnog penetracionog
'.", ,.", N' , Stallie ,koozjstencije ",~N" , RelatiYnllzbijenOSt ~d opita (b), (Terzaghi i Peck, 1948).
0-4
0-2 tecno (vrlo mehko) vrlo rastresit
0-15 Terzaghi i Peck (1948) su no osnovU dopustenog slijeganja dali dijagram
4 - 10 (sl. 9.I.-b) za empiricko odredivanje dopustenog opterecenja qd na osnovu broja
2-4 mehko rastresit
15 -35 udaraca N, pri utiskivanju penetracionog cilindra duZine 30,5 em. Pritom je
10 - 30 relativna zbijenost za: N >50 vrlo zbijeno, N =30-50 zbijeno, N = 10-30 srednje
4-8 srednje tvrdo srednje zbijen
35 - 65 zbijeno i N <10 rastresito tlo, pri sirini temelja B =6,0 m i nivou vode ispod
30 - 50 temeljne stope min. IB (Najdanovic, 1979; Smith, 1993). Za slucaj potopljenosti
8 - 15 kruto zbijen
65-85
tia vrsi se linearna interpolacija.
> 50
15 - 30 vrlo kruta vrio zbijen
85 - 100
® @
-
ll<>mJe <.-ifre: l"erzagl!i i Pock. 1948.
>30 cvrsto donje cirrI': Gibhs i HoltZ. 1957. OONQS OTPORA Np/N
iz , o 3.
Na slid 3.6. prikazanje rucni uredaj za pobijanje cilindra u tic, ali postoje i z
~ ....• 20 1. lS 20 2S 3.0
"
savrseniji strojevi na masinski pogon. « ,0 ,/
~o ,
~
0
Iz broja udaraca na penetracioni cilindar nozern rnoze se orijentaciono
~
6
/'
:0
;1. ,
odrediti stanje konzistencije tla i re1ativna zbijenost. Na osnovu velikog broja
ispitivanja dati su ovi elementi za koherentno tIo i pijesak u tabeli 9.1.
• f-H701"---i--i-----j2()"
~
~IO
o /
Ovakvi pokusi mogu se izvesti i u sljunkovitom tIu ali sarno urnjesto
0
0
;:;12 ,I-
cilindra treba koristiti siljak, jer u cilindru rnogu zaglaviti veci komadi sljunka. ",
0
~
20 40 60
fa 0
Kada se ispituje siljkom, treba redukovati broj udaraca po izrazu (Nonveiller, N _ MJEREH! OTPOR
1981):
N noza = (0,70 - 0,7S)N Jiljka, (9.1.) Sf. 9.2. Dijagrami za korigovanje broja udaraca N u Np' kod manjih dubil1a i to za;
(J 1m
< 230 kN 2 (a). (Nonveiller, 1981) i za (J < 138kN (b), (Smith, 1993). 1m'
232 Mehallika tia
JI GeomeiJl.lntcke osobine, klas!/ikaqia i metode ispWvanja fia 9. hpilivollje owbina tla IW terclIU
® @
6. I
I (0
V
~ 50
/ l7 /' bz- /.
I /V . ,•
~
~
'0
/ / t'SZ
V o / / V 3')1
./ '" 2 •
~V V
.. o
~
:i
oV
2B 32 36 '0 4l.
10
28 30 32 3'
I 36 38 40 42 'I. 46
UwAO SMICANJA f(·l- UGAO SMICANJA 'ft-)
SI. 9.3. Dijagram korelacije izmeau broja udaraca ili korigovanih udaraca (N i Np ) i u.gia
smicanja (1/:+ opceniti slucaj (Nonveiller, 1981) (a) i za pOjedtne vrste SI. 9.4. Dinamicki lahki penetrometar (a), sa siijkom (I), metalnom sipkom (2), maljem
nekoherentnog tla (b), gdje je: pjdcana prasina (I), ravnomjerni fint pijesak (2), (3), postofjem malja (4), granicnikom (5) i vodicom (6), te dijagramom otpornOSfi
dobra f?ranuliral1 pijesak i sljunak (3), (Smith, 1993). tla (b), (Najdanovic, Obradovic, 1981).
t:.
Statickim peoetracionim opitom mjeri se bez busotine otpor tia pri
~b~
Wr(MNfm 2 ,
~.
10) 0 10 20 30 prodiranju siljka standardnih dimenzija i cijevi koji se utiskuju u tlo statickom
]-3 o - sHorn oa posebnom uredaju. Glavni dijelovi aparature za ovo ispitivanje su:
:+I@ (b) , -- . -
F
SHjck za gli IlU • ow I~E
t=. c.., o 10 1.0
-
Tdf<N)
'U
.: Utl.S o 10 20 C!'\oI.MN /m1)
~~: lOmax ",'eomm 3 120
,
ti ll- r
:'.. GW
~ ~~~:c50mm'
Woo ~ :z{m
E
N
"c
:.;~:.~
"..
sw 3
• (...
----..\
T,
:;;
, , SF, 5 ...
~ ~..
!Ckd
~~
SI. 9.5. Dinarnicka penetraciona sonda tipa Hiifeli sa dispozicijorn (a), siijlwm za pijesak i ., 1:
1
glinu (b) i sondainim profilom sa dijagramom rezultata ispitivarya (c),
(NOllvdller, 1981).
plohll loma
Wr < 5000 kN/ m 2 , vrlo rastresito do rastresito do;
5000 < w, < 10.000 kN/ m 2 • srednje zbijeno tlo; Sf. 9.6. Staticko penetraciono sondiranje: serna ureilaja (a), pomocno villo (1), okvir
2 usidren u tlo (2), dizalica od 150 kN (3), hidraulii5ka komora za mjerenje sile (4),
w, > 10.000 kN/ m • zbijeno do vrlo zbijeno tlo.
vanjska eijev <P 36 mm (5), unutrasnje sipke <P 15 mm (6), detalj siljka (b),
sondaini profil i rezultati mjerenja otpora po dubini eM - otpor na siljku, Tr -
Prema velicinama u izrazu 9.3. dobiva se za: ukupan atpor uz pluS! (e), (Nonveiller, 1981), zona plastii5nog sloma ispod siljka
pijesak w, 8380n
=- , - (t,kN / m' 'J ; (9.4.)
(d).
eM,
Staticki otpor siljka oznacava se po De Beeru sa
odnosom:
a predstavljen je
i
;...
Nq=I('f)'
Ckd=Nq-q
q ='i.YAZ
(9,8,)
20~------ __~---4
gdje je A povrsina presjeka siljka i radi lakseg racunanja uzima se D = 3,56 em, za N-~
q- '1YAZ
2
koji je povrsina A:;:: 10,0 cm • Svi ovi podaci nanose se na dijagram ovisnosti Ckd i
T, sa dubinom (St 9,6.-c),
Olpor prod;ranju konus. (CM ), kao rezultat statickog opit. ima veti znacaj
od otpora tla po ornotaeu cijev; (T,). jer C'd daje vrijednost u svakoj tacki po 10 -:------,'------------1----- ~---f__I
dubini, dok T, daje ukupnll vrijednost dokle je prodro penetromerar. Zbog toga Sll u
posljednje vrUerne u upotrebi staticki penetrometri koji iznad konusa imaju
frikcioni rukavac ogranicene duzine (- 13 em), pomocll kojeg se mjeri specificno
trenje u slojevima kroz koje penetrometar pro)azi. No i pored ovoga u upotrebi je
najviSe koeficijent ekd, kojim se definiSe otpor prodiranju siljka.
Staticki penetrometar najvise se primjenjuje u nekoherentnorn materijalu,
8 10 20 40 60110100 200 400 60080010002000
iz kojeg se inace ne mogu uzeti neporemeceni uzorci za laboratorijska ispitivanja. Nq ----..
Utiskivanjem siljka u tlo nastaje oko njega plasticni slorn (st 9.6,-d) pa se
31. 9.l Dijagram za odreaivanje ugla qJ iz otpora pri prodiranju siljka (Nonveiller, 1981).
za staticki otpor maze pisati:
Ckd=No-qiliNq~CIW
- q
(9,9.) Prema Buismanu (1935) postoji odredeni odnos izmedu otpora prodiranja
siljka Ckd i modula stisljivosti Ml' nckoherentnog rnaterijaia:
M, = l,SC'd' (9.10,)
----------------------------~M~,~ha~'~liw~t~w----~---------------------239
238 Mehallika tla
II Geomehanii/re osohine, klasifikllcifa i metode ispitivanfa tla 9. /spitivOJlje osobina tla 110 lerellu
Otpor trenja na omotacu cijevi moZe se koristiti za proracun trenja na 10c, < Ckd < 30c,. (9.15.)
omotacu sipa.
De Beer (1948)je, proucavajuci izracunato i stvaroo sIijeganje mostova na Zhijenost nekoherentnog tla
pijesku, predlozio izraz: ovisno 0 vrijednosti Ckd
M"=3Ckd" (9.11.) Tabela 9.3.
Vesic (1970) je ustanovio da modul stisljivosti ovisi 0 relativnoj gustoci Id
pa je ustanovio odnos:
< 1500 vrlo rastresit 0 - 20
(9.12.) 1500 4000 rastresit 20 - 40
prema kojem za potpuno rahli pijesak pro;zlazi M, = 2Clui' a za zbijeni 4000 - 12000 sredn;e zbi;en 40 - 60
M v :;;;4C kd ·
12000 - 20000 zbi;en 60 - 80
> 20000 vrlo zbijen SO - 100
Za sitan nekoherentan materijal (sitan sljunak i pijesak) jedino ova metoda
ispitivanja daje zadovoljavajuce podatke 0 tlu. Na osnovu njih se moZe odrediti Pomocu vrijednosti C'" moZe se klasificirati zbijenost nekoherentnog tla,
moe nosenja i slijeganja tla.
odnosno konzistencija gline, kako je to dato u tabelama 9.3. i 9.4. (Sarae, 1989).
Paralelnim ispitivanjem statickog i standardnog penetracionog opita
uspostavljenaje u Belgiji slijedeca korelacija za pjeskovite materijale: Ovisnost vrijednosti CM 0
~ C kd = 400 N (kN 1m') u nekoherenlnom tlu; ) konzistenciji i evrstoCi gline
Tabela 9.4.
C kd = 200 N (kNlm')u koherentnom tlu; (9.13.)
',;,i/ib ,···.;·;gli~·.
•. ~o~i~":"\ja.. ..·••• 'llksii.1na .•. •.·· •..•·•.·.
be'; '~~c~'(kNII\I~J
C kd = (SOO-1000) N (kN 1m 2
) u sljunkovitom tlu. ••••••••••••
<500 vrlo mehka <25
Ova korelacija moze se uzeti za pribliznu procjenu modula stisIjivosti iz 500 1000 mehka 25 -50
broja udaraca N. ali treba napomenuti da ona ovisi 0 vise cinilaca kao sto su oblik 1000-1500 srednie tvrda 50- 100
zrna, mineraIoski i granulometrijski sastav i dr., te se ne maze bez provjere 1500-3000 kruta 100- ZOO
primijeniti na druga podrucja. 3000-6000 vrlo kruta 200-400
Na bazi podataka u literaturi Sukljeje predlozio izraz(Nonveiller, 1981): >6000 cvrsta >400
2
M" =C[ +C,N (kNlm ), (9.14.)
gdjeje 20 < C[ < 40 i 4 < C, < 8.
U tabeli 9.2. dat je raspon koeficijenata C[ i C, prerna Schultzeu 9.2. MJERENJE C:VRSTOCE NA SMICANJE KRILNOM SONDOM
Menzenbachu (1961), za proracun modula stisljivosti (Nonveiller, 1981).
Iz mehkih koherentnih materijala tesko se mogu dobiti stvarno
Koejicijenti C, i C2 ujednadibi (9.14.) neporerneceni uzorci tla zbog cega su laboratorijski rezultati nedovoljno pouzdani.
Isto tako rezultati penetracionih opita ne mogu se interpretirati sa potrebnom
tacnosell, vee se dobije sarno priblifui uvid u osobine tla. Zbog toga je razradena u
materijala
Svedskoj metoda ispitivanja cvrstoce oa smicanje materijala pornoeu krilne sonde u
dou busotine iii u sondainimjamama. Ovaj opit poznatje i pod imenorn Vane Test
i primjenjuje se za slojeve mehkih slabo konsolidiranih glina.
Uredaj se sastoji od dvije unakrsno i medusobno pod uglom 90'
postavljene celicne ploce visine h i sirine d koje su zavarene za metalnu sipku (sL
9.S.-a).
Mnogi autori uspostavljali su odnose izmedu koeficijenta Ckd i nedrenirane Opit se vrsi na taj nacin sto se na sondaini aparat umjesto svrdla montira
kohezije (e,), koji variraju u veoma sirokom dijapazonu, kao npr.: krilna sonda sa metalnom sipkorn i spusti kroz obloznu cijev do dna oCiscene
240------------------------~M~'~ha-a~im~lw-------------------------- --------------------------~M~e~lm-a~~-a~lw~-----------------------241
II Geomehanicke osobine, klasifikacija i metode ispitivanja tla 9, Ispilivallje osobilla tla IIG terenu
busotine ili iskopa sondaine jame, te utisne u tlo, tako da krila cijelom visinom, pa Dobiveni podaci penetracionog opita, i opita pomocu krilne sonde, nadopu-
i vise, budu u neporemecenorn tlu. Zatim se na gomjem kraju preko ruCice polahko nJuJu podatke dobivene sondaZnim jarnama, bunarima, potkopima, busenjem i
okrece aparat sve dok se ne postigne slom tla. Posebnim uredajem mjeri se ispitivanjem poremeeeoih i neporemecenih uzoraka u laboratoriji. Ponekad su avo
momenat M, koji je potreban da savlada cvrstocu na smicanje tla. Kada se krilna jedini podaci jer se oslalim melodama ne mogu dobili drugi.
sonda utisne u tlo, ana se lomi po omotacu cilindra, kojem je dijametar jednak
sirini krila d i po njegovoj jednoj iii obje baze (sl. 9.B.-b).
Iz jednakosti momenata okrelanja M i olpora tla smicanja po omolaeu To i
@
bazama cilindra koje obrazuju krila Th, dobije se evrSloca na smicanje 1:"f ' dakle:
M=To' d + 2~ 2 d '1'
l'b·--·11
2 32
(dnh' d+2 dn '"3d} 2
M ;r
fl Z 4
(9.16.)
I '~. "
~ ML
o
odakle je:
(9.17.)
..........,., 1 ~
-
,~~
w
o
Cl
Ako se cvrstoca ispituje bez ucesca gomje baze, tj. ako je izvan terena, Sf. 9.B. Serna krilne sonde: detalj krila (aJ, serna urei/aja (b), dijagram rezullata ispiti-
onda se dobije izraz: vanja (c).
(9.1B.)
9.3. PROBNO OPTERECENJE
):;- u svakoj fazi mjeri se u tri tacke slijeganje pomocu komparatera iii
nivelmanom.
Prije nego se nanese slijedeci stupanj opterecenja priceka se dok se ne
obavi konsolidacija tIa u propusnim materijalima. U slabo propusnim materijalima,
po mogucnosti, eekati dok se ne obavi primarna konsolidacija. @
Na osnovu dobivenih rezultata opterecenja erta se cctveroosovinski
dijagram optereeenja (sl. 9.9.-d), na kojem se nanosi opterecenje q (kNlm2), vrijeme
t (sati) i slijeganje w (mm).
Vrernenski dijagram se koristi za odredivanje trajanja svake faze
opterecenja. Osmatranje slijeganja treba da traje sve dotle dok vremenski dijagram ij".,qm l!ijoc,,,nj<l
ne dobije priblifuo stalan pravae prema svojoj asimptoti. Tako dobivena tacka u ,
I pod <lpt ... honj.m
zatim postupno prelazi u krivu da bi u jednoj fazi pocela naglo da pada. Poeetak w
naglog padanja (B) usvaja se kao poeetak sloma i odgovarajuee optereeenje qr daje
granicnu nosivost tla. SI.9.9. Dispozicijo i dijogrom probnog optereeenja: za direktni prenos tereta no plocu (a),
Radi utvrdivanja elasticnih osobina vrsi se i rasterecenje, pri cemu se apterecenje place pamocu prese, koja se opire a balast (bj, sa podrucjem sloma i
uvijek javlja jedan dio nepovratnih deformacija tla. deformacija ispod probnog opterecenja i temelja (c) i dijagramom probnog
Dopusteno opterecenje qd moze biti samo dio napona sloma 0", tj.: oplerecenja (d), (Nonveiller. 1981).
----------------------------~M~,~/'"="~iw~tW~-------------------------245
244------------------~------~M~'~h~a'~'i~w~f~W----------------------------
/I Geomehallitke osobille, klasifikacya i metode i$pitivaTifa tla 9. ispitivanje o.whillu tla lIa lerl'/!u
vode i time brzo uspostavila ravnotetu (sL 9.10.-b). Kroz cep propusne dionice
Faktor sigurnosti ovisi u svakom posebnom slucaju od opseznosti, tacnosti prolazi tanka cijev na kojoj se uspostavlja nivo vode, koji odgovara piezame-
i pouzdanosti ispitivanja tla. Kod probnog opterecenja faktor sigumosti zavisi od tarskom pritisku u propusnoj dionici. U jednoj busotini mogu se smjestiti i dvije
oblika i velieine opterecene povrsine. Ukoliko je odnos izmedu obima i povrsine propusne dionice (sl. 9.1D.-c).
temelja veei, utoliko slam tia nastaje brie.
Ako je B sirina kvadratne, D dijametar ispitne ploce, a u najrnanjoj dubini
od I,SB, odnosno 1,SD isti sastav da, modul deformacije E za pojedine stepene @
opterecenja /',.p i odgovarajuce slijeganje !1p odreduje se po obraseu iz naSeg
standarda:
B D
E = 0,82!1p - , odnosno E = 0,71· !1p- . (9.21.) NPY
!1p !1p
E
Danas se probno opterecenje tia rjede primjenjuje, ali se mnogo
prirnjenjuje probno opterecenje sipova. '",
E
9.4. ISPITIVANJE I OSMA TRANJE PODZEMNIH VODA U)
1\
246--------------------------~M~,~dm~'~'um~,~w~-------------------------- ----------------------------~M~,~ha~'~li~~Il~a--------------------------247
10. Prikazivanje remltata terellskih i laboratorijskih ispitivQlIja
"S1'1
+ Ys
, '(
.019.00
- } ~nANI(£ KONZiSfLN(iJ(
e"'...:'_l Y>."wp'w; It.",.
11A ; - Tt~s~t
C 'j".: SljllnQk
q ':
~ r; 'lr'f,;!,,,([l"1in D '.._ PijesQk
\ ~Hi1nom sonco'T1 E o=:~ GUnQ
STAC10NAiA_m f StijenQ(kr~~njQk)
NQ:oip
~ dK5ija.In.a. {"[SIDe... UZOU~NI PROFIL PO OSOVINI PUTA -Pa(jdtena
"'Pr)I;YQ\ni drer.
$ITUACIJA U OSOVINI 5AVR5TAMA TLA VAN NA51PA I POLO}A; DRENO'fA
Sf. fO. I. Sondaini profil sa rezuitatima ispitivanja uzoraka (Nonveiller, 1981).
SI.IO.2. Geomehanicki profil lerena. prema Nonveilleru (/981) (a). Najdanovitu (1981)
(b), te dio uzduinog profila i situacije za put (ef
Fevzi Blagajac
"Bulbulistan"
252--------------------------~M~'~h-w~,~~a-'~~---------------------------
253
N ajveci broj zadataka iz Mehanike tla obnhvaca
proracnn napona i defonnaeija, koje nastajn .
zbog opterecenja tla gradevinom i ntjecn na njenn
signmost i fnnkcionalnost. Da bi se mogli rjesavati ovakvi
zadaei, potrebno je poznavati parametre koji definisn veze
izmedn opterecenja, promjene i raspodjele napona n tln i
time izazvanih malih iii velikih defonnaeija, nkljncnjnci i
slom tla. Ova dva odvojena stanja raspoznaje danasnji
klasicni koneept mehanike tla, kojim se stanje malih
(radnih) defonnaeija rjesava prema teoriji eiasticnosti, a
stanje sloma prema teoriji plasticnosti, odnosno granicne
ravnoteze.
255
JJ. Definicije i proracun napona i deformacija
Raspodjela napona u poluprostoru nastalih Poseban zadatak Mehanike tla je iznalaienje napona i deformacija koje se
vanjskim opterccenjem na povriini (potpoglavlje 12) u javljaju na kontaktu temelja i tla, kao i u samome tlu pod djelovanjem vanjskog
opterecenja iii unutarnjih sila. Sadasnja klasicna izucavanja Mehanike tla razlikuju
osnovi se rjesava na bazi Boussinesqove (Busineskove)
dva odvojena stanja ponasanja tla pod opterecenjem (Sarac, 1983), ito:
postavke za opterecen elastiean, homogen i izotropan » stanje malih (radnih) deformacija koje ne izazivaju slom tla i
poluprostor. Usvaja se linearno deformabilan materijal, tj. analiziraju se pomocu metoda elasticnosti i
onaj kod kojeg je odnos izmedu napona i deformacija >- stanje velikih deformacija koje izazivaju slom tJa pri cemu sU naponi u
linearan. Ovo znaci da se primjenjuje Hookeov (Hukov) tlu takvi da malo njihovo povecanje izaziva razvoj veoma velikih
zakon, odnosno klasicna teorija elastienosti. Dato je vise defonnacija, a ovo stanje analizira se metodama teorije plasticnosti,
metoda za razlicita vanjska opterecenja pri proracunu odnosno metodama granicne ravnoteu.
raspodjele napona i slijeganja u tIu. Kod ovih razmatranja veoma je znaeajno odabrati adekvatne metode za
proracun deform,acija tla La slucaj radnog opterecenja i proeijeniti utieaj na
Proracun slijeganja temelja (potpoglavlje 13) stabilnost i funkcionalnost objekta. Takoder je potrebno ispitati mogucnost sloma
razmatran je za slucaj zavrsene konsolidacije !la, uz tla ispod objekta i dimenzionirati temeJje sa potrebnim koeficijentom sigurnosti.
U OVOID potpoglavlju razmatraju se osnove odredivanja napona
koristenje prethodnih rjesenja raspodjele napona u
defOlmaeija u tiu primjenom teorije elasticnosti koja se detaljnije izuCava u
poluprostoru. SIijeganje temelja odredeno je prema Otpornosti materijala sa teorijom elasticnosti.
dijagramu promjene napona u tlu po dubini, kao i na
osnovu prije obradenog edometarskog opita na uzorcima
tla ispod temelja. 11.1. SILE, NAPONI I DEFORMAClJE
Siom t1a ispod temelja obraden je prema vise Dosadasnja izlaganja odnosila su se na izucavanje fizickih i mehanickih
metoda u potpoglavlju 14. Opcenito se temelji osobina tla, njihovu sistematizaeiju i opis metoda kojima se odreduju i brojcano
dimenzioniraju na sIijeganje koje je obradeno u potpo- izrazavaju ove osobine. Medutim, nije dovoljno poznavati sarno fizicke i
gIaviju 13, kao i na kriticno opterecenje koje izaziva mehanicke osobine tla da bi se uspjesno mogli rijesiti svi parametri koji uticu na
siom tIa (granicno opterecenje, opterecenje sloma, {jj). stabilnost objekta i tla ispod njega. Proracun deformacija u tlu, koje nastaju pod
Slijeganje temelja treba bili toliko da ne izazove stetne uticajem vanjskog optereeenja, iii pod djelovanjem unutamjih sila, predstavlja
znacajan zadatak koji treba rijesiti u Mehanici tla, jer sigumost objekta ovisi od
posljedice na objektu, a opterecenje mora biti znamo deformacije tla i objekta koje se javljaju u toku izgradnje i u eksploataciji. Zbog
manje od kriticnog. OdnOS izmedu kriticnog i dopustenog ovoga je potrebno poznavati mjerodavne parametre tla na osnovu kojih je moguce
opterecenja definise se koeflcijentom sigumosti (fakrorom proracunali i predvidjeti ponasanje objekta koji se gradi.
sigurnosti F s), cija velicina ovisl 0 mnogim elementima. Opterecenje tla moze biti koncentrisano, linijsko iIi povrsinsko. Osim
ovoga. tlo moZe biti izJozeno opterecenju izazvanom vlastitom tezinom, korisnim i
Da bi se ispitala sigumost temelja u odnosu na saobracajnim opterecenjem. Korisno opterecenje moze biti stalno iii povremeno,
pojavu sloma !la, potrebno je prema teoriji plasticnosti kao i staticko, dinamicko iii vibraciono. Opterecenje konstrukcije prenosi se preko
odrediti kritieno opterece~e pri kojem dolazi do sloma tla temelja objekta na tlo u njegovu unutrasnjost izazivajuci unutamje napone.
ispod temelja objekta. Dimenzioniranje treba izvrsiti tako
da u odnosu na stanje sloma tla postoji odredena sigumost.
256 Mehallika tia 257
III Rmpodjela napona, l'iijega:nje i slom tia ispod temelja 11. Dejinicije i proraeun napona i deformacija
Ako kruto tijelo, na koje djeluje sistem vanjskih sila koje su u ravnoteZi,
podijelimo ravnim presjekom na dva dijela i zamislimo da jedan dio skupa sa RavnoteZa napona u ravni izvest ce se iz infinitezimalnog e1ementa tla
silama odstranimo, onda na preastali dio treba dodati odgovarajuce sile da bi se prikazanog na slici 11.l.-b, sa dimenzijama d " d, i jedillicnom debljinom okomito
tijelo zadrfalo u ravnotezi i sacuvalo prethodno stanje deformacija. Ove sile su na ravan slike. Kod ravnog stanja napona (ravninski sistem) svi naponi u ravnima
rasporedene preko cijelog presjeka, tako da se moze uzeti da na svaku elementamu paralelnim sa ravninom slike identicni su i rnijenjaju se sarno u razmatranoj ravni.
povrsinu M djeluje odgovarajuca sila /J.P. Odnos elementarne sHe i elernentame Naponsko stanje u tacci ovoga ravninskog sistema definisano je sa tri komponente
povrsine (M'IMJ pribliZava se granicnoj velicini, kada elementarna povrsina tezi napona i to: ax. a z i jednim tangencijalnim r = r p" Pomocu ovih napona, uz
~
nuli j tu granicnu vrijednost nazivamo napon, tj.: koriStenje uslova ravnoteie, moguee je odrediti napone a i 7' U proizvoljnoj ravni
p=limM' (kN/m 2
), (l I. I.) nagnutoj pod uglom 0 u odnosu na ravan na koju djeluje veei glavni napon (sl.
M 11.2.).
M~O. Ako izdvojimo prizmatican elemenat tla na cije plohe djeluju poznati
Ovako dobijeni rezultantni napon koji djeluje na elementamu povrsinu M naponi (J'x,c;z i 'L~ i odaberemo treeu ravan, kao hipotenuzu trougla pod uglom
moze se u opstem slucaju rastaviti na dvije komponente: normalni napon (Y 0, na kojoj Zelimo odrediti napone, onda iz ravnoteze svih sila slijedi za normalni
okomit na povrsinu i tangecijalni iii smicu':;i napon "!" , koji djeluje u ravni povdine napon (s1. 11.2.-a):
(sl. ILL-a). C;n :;;: (J' x sin 2 t) + U z cos 2 t} + 27'~ sin Ocos 0,
Na elementarnu kocku tla naponi djeluju na svih sest stranica. Na svakoj
strani rezultantni napon se moZe rastaviti u pravcu osovina x, y, z na tri iii:
2 2
komponente od kojib je jedna normalna (a) a druge dvije tangencijalne (T). Naponi Un =- (J' x sin iJ+ O'z cos iJ+Txz sin 20, (11.2.)
koji djeluju na suprotnim stranama razlikuju se sarno za infinitezimalno a za tangencijalni napon:
zanemarljive male iznose, kao sto je data na slici Il.1.-b, za ravno stanje napona.
U koordinatnom sistemu x, y, z normalne napone u pravcu x, y, z oznacavamo sa 2
a, -ax .
sm 2iJ -Tx;;cos2v.
<.
.0
a.n O"y, o"z, a tangencijalne obiljeZavamo sa dva znaka, od kojih prvi oznacava os Tangencijalni naponi jednaki su na medusobno okomitim ravnima, tj.:
okomitu na ravan na koju djeluje napon, a drugi os u kome praveu on djeluje. Tv< ~T". Postoje uvijek dvije medusobno okomite ravni, (s1. ILL-a) na kojima
Normalni naponi su pozitivni ako djeluju na pritisak, a negativni ako djeluju na
zatezanje (sto je suprotno od oznaka u mehanici). Tangencijalni naponi su pozitivni nema tangencijalnih napona (r = 0). Te ravni nazivamo ravni glavnih napona, a
ako skreeu rezultantu napona u smjeru kazaljke na satu i obratno (s1. 11.1.- b i c). naponi se oznacavaju sa 0"1 za ve6i napon i 0"3 za manji napon. Smjer ravni
glavnih napona prema osi x dobijemo iz izraza 11.2. stavljajuci T" = 0 , tj.:
tg2iJ (11.3.)
{jz -ax
a uvrstavanjem ovoga izraza, uz transfonnaciju trigonornetrijskih funkcija i
II\,{ ,+,.7" ./ sredivanjem, dobijemo intenzitet glavnih napona na ravni tJ i 90° + tJ :
., y
'. /~
"\.
:} a, ;a q ~(a, ;a, J H; . (11.4.)
----------------------------~M~,~,m-,,~i~~'w~-------------------------259
258 Mellanika tla
III Raspodjela napon(l, siijegallje i slom ria ispod temelja
11, Definicije i proracUl1 napona i deformacija
an =U 3 sm
• 2 a+atcos 2 a; } poluprecnikom r= X(U 1 - (3 ) sredistem kruznice u tacki sa koordinatarna
odnosno: (11.5.)
2
O"n =0'3 +(0"1 -0'3)COS a. a o = X(a l +(3 ), O.
(11.6.)
+T
Ovi izrazi mogu se dobiti iz uslova ravnoteZe (sl. I 1.2.·b) u drugom obliku: (61. \;'3 )<052,.,
LX
=0 (J'3' sina· ds - (j' n' sina ·ds +Tn' cosa ·ds;;:;: O. (11.7.) l' J'
(11.10.) S3_(bl.~3)Co,f""
6 = 1)1+°3
z
@ OD= ~3 _(61. 63) Cos2.;" = 6n
"W'O" C1.r @ -T ABdt:l. (3)cosJ..
os",
Be =(0,.63) sin,"
Gn
~" • .{
AD:(bl _ b3Jcos 2J,
BD=(61- 63)cos'/'. sin.L=rn
.fu...,. ~
d, ~n
., SI. 11.3. Graficki prikaz komponenata napona 0"Ii i T" u ravni a pomo!:u Mohrove
" ~
T""
A 0 kruinice napona preko izraza 11.5. i 11.6.
, ,6> /., A
,I<
" ~~
Pravac povucen iz tacke A(a3 .O) pod uglom a sijece kruznicu u tacki B
(a., T,), kojoj koordinate odgovaraju izrazirna u jednadZbi liS do II.l O.
Sf. 11.2. Naponi na elementu tla: u opstem obliku (a), na ravnirna glavnih napona (b). (Sl. 11.3.). Prema ovome. za bilo koji ugao a mogu biti odredeni naponi an i Tn
na osnovu ovakvog grafickog predstavljanja napona, preko poznatog Mohrovog
kruga napona. Na primjer, tacka B predstavlja komponente napona an i "Tn na
11.2. GRAFICKO PRIKAZIVANJE NAPONA
ravni orijentisanoj pod uglom a, U odnosu na ravan veceg glavnog napona (0"1).
Rezultantni napon (p) koji djeluje pod uglom 8, bit ce predstavljen odstojanjem
Stanje napona u bilo kojoj tacki rnoze se graficki prikazati pornoeu
Mohrove (Morove) krumice napona, u koordinatnom sistemu a -T (sl.11.3.). OB ,jer je:
2 2 2
Napone iz jednadzbi 11.5. do 11.10. mozemo prikazati kao tacke kruznice sa P =an +T1I • (lULl
o B G
\
.~ a @ \
Z
~ 6, " 6
1<--!L
>--____--I Ji'J. ____ .. J
~ )'
C
~
~,"" /
.. y;X 0
~ ~/
.6
-'1:
Sf. 11.5. Graficko odreaivanje napona u ravni b - b: koja sa glavnom rav!li I - I zatvara
h
'1 ugao a (a) pomocu Mohrova kruga napona (b).
0
Y In
X 1 a
Sl. JJ.4. Naponi u proizvoljnoj ravni a - a koja sa glavnom ravni II! - III zatvara ugao f3, ,I
odreaeni pornotu Mohrove kruinice napona: serna smjerova glavnih napona i
proizvo!jne ravni (a), Mohrov krug napona (b).
/1--\),-6'.1
komponenata napona na proizvoljno odabranoj ravni, uz poznate smjerove i
i'l:max I . 2
{
velieine glavnih napona "I
i ", (sI.11.4.). Ako zelimo odrediti velieinu i smjer
\
napona u ravni a - a koja sa smjerom ravni manjeg glavnog napona ill - III
zakJapa ugao fl, onda treba iz tacaka prethodno nacrtanog Mohrovog kruga, <11 ,
odnosllo 0"3' povuci paralelu sa smjerovima ravni glavnih napona. Sjeciste ovih
pravaca na kruznici u tacki P nazivamo pol ravni. Iz ove tacke povucemo paralelu
sa ravninom a - a, za koju traZimo komponente napona i dobit cemo tacku C na
sjccistu sa kruinicom cije koordinate daju intenzitet napona (TciTe'
Na slici 11.5. prikazano je graficko iznalal:enje napona u ravni koja
zaklapa ugao a sa glavnom ravni I - I. Posto su poznati naponi 0'1 i O:'h moguce je
konstruisati Mohrov krug napona. Ako kroz tacku B povueemo liniju paralelno sa I
- I, ona Ce pre~jeCi krug u polu P, kroz koji povlacirno liniju paralelno sa b - h. Sf. 11.6. Mohrov krug napona za odredivanje veliCine i pravca glavnih napona ako su
Ona tini ugao a sa I - I, a odgovarajuci centralni ugao je 2a. Stoga koordinate poznate veliCine ax' T u' a:, 't u'
----------------------------~M~'~M-'~lik~a~"~a--------------------------263
262 Mehanika tLa
Jl1 Raspadjela napOlla, slijegallje i ,daln tla ispod temelja II, Definidje i proracun napona i deformacija
Ako su kod ravninskog stanja poznate komponente napona (O"x'O"z,'rx;:'), Ako zasiceno ti~ opteretimo vanjskim opterecenjem, njegov uticaj na tlo
moguce je odrediti veJiCinu i orijentaciju glavnih napona pomocu Mohrova kruga bit ce razlicit u zavisnosti da Ii to opterecenje preuzima voda u porama iii cvrste
napona. cestice. Napone koje preuzimaju Cestice tla nazivamo efektivnim naponima (cr'),
Prvo se u koordinatnom sistemu 0; 1" nacrtaju tacke ax> 't'x;: i O"z, 't'ro S tim da
za razliku od napona koje prima voda, koje nazivamo nentralnim (a w ~ u)
se 't'xz erta ispod, a 1'zr iznad O'osovine (sl.l1.6.). Presjek Iinije c - c' sa O'osovinom
predstavlja centar Mohrova kruga 10') sa radijusom O'C'. Tacke u kojima krug naponima, a njihov zbir ukupnim (totalnim) naponima (0'). Neutralni naponi
presijeca aosovinu IA i B) predstavljaju gIavne napone (al i (3)' nemaju uticaja na cvrstocu i deformacije tla niti mijenjaju njegovu poroznost, te ih
Centralni ugao izrnedu linije O'C' i pozitivnog smjera cr osovine treba ustanoviti i odbiti od ukupnog prosjecnog napona, tj.:
a'~ a - u (11.13.)
predstavIja dvostruku vrijednost ugla (20), koji veci napon zatvara sa pravcem
Ova pojava moze se objasniti na vise nacina od kojih se navodi
vertikalnog normalnog napona. Iz geometrijskih odnosa na slici 11.6. mogu se
najjednostavnije Terzaghijevo objasnjenje.
izracunati glavni naponi (0" z,cr J
i obratno, a njihovi konacni izrazi prije su
Ako je opterecen uzorak npr. sacmom tezine W, onda se cjelokupno
navedeni.
opterecenje prenosi preko cestica tla (sl. 11.7.-a). Specificno opterecenje p ~ ~ ,
izazvat ce slijeganje uzorka (M,) us!jed cega dolazi do smanjenja poroznosti,
11.3. UKUPNI, EFEKTlVNI I NEUTRALNI NAPONI U TLU povecanja cvrstoce na smicanje, pove6anja modula stisljivosti i dr. Napon kaji
vlada izrnedu cestica zove se efektivni iii intergranulami napon 0". Kada je
Tlo u sustini nije kontinum jer se sastoji od razlicito rasporedenih postignuta konsolidacija, y. kada je uzorak prestao da se sHjefe pod opterecenjem
diskretnih cestica koje se medusobno dodiruju. OptereceJ1je se prenosi preko p, efektivni napon u ravni a - a uzorka jednak je:
pritisaka izmedu ovih zrna u tackama dodira, tako da stvama raspodjela napon~ u
, W h (11.l4.)
jednom horizontalnom presjeku, nikada nece biti kontinualna. Aka npr. 0' =A+ z·y,
razrnatramo suhi pijesak iIi sljunak, opterecenje ce izazvati visoke napone na
gdje je:
mjestima kontakata zrna dok ce naponi u porama biti jednaki nuli, Medutim, u
A - povrsina uzorka;
mehanici tla racunama sa prividnim prosjecnim napanima bez obzira na ovu
diskontinualnost i nejednolicnost, koju iskazuje realno tlo.
r - zapreminska tezina uzo~ka.
Medutim, ako umjesto sacme opteretimo uzorak vodom do visine h (sl.
Ij,7.-b), s tim da je voda ispunila sve pore uzorka, onda pritisak vodenog stuba
® iznad uzorka iznosi:
(IUS.)
gdjeje:
r w - zaprerninska tezina vade.
(J";::;: h· Y w + hSal . r.~al - (h + hsaJ )' y w ;::;: hsaf (y sat -Y w)' (ll.l7.) Ukupni i efektivni naponi mogu se objasniti preko djelovanja sila na
nehomogeno tijeJo sastavljeno od cvrstih cestica povrsine A(, vode A., i zraka A~
(Nonveiller, 1981). Za nezasiceno tijelo u jednom poprecnom presjeku iz uslova
gdje je y' zapreminska tezina potopljenog uzarka iii efektivna jedinicna tdina. ravnotere nonnalnih napona dobijemo:
Vidljivo je da efektivni napon (0") ne ovisi 0 visini vade iznad uzorka (h). 0" ~ 0"' A ~ 0",' A, +o"w· A" + 0",' A/A (11.19.)
Kao primjer navode se efektivni naponi za slucaj da je nivo podzemne odnosno:
vode na manjoj dubini od visine kapilamog penjanja (sl. 11.8.), kada su pore (11.20.)
ispunjene vodom.
Ispitivanjima je dokazano da koeficijent kontakta a( je vrlo malen pli
VISINA KAPILARNO& OIZANJA
--~-- --- velikim opterecenjima. Za potpuno zasicen materijal:
\1 -u hk O"~a,'O",+aw'O"w }
6"0 iz cega proizlazi: (11.21.)
. In: U c • (J' c = (J' - Uw • aw ;::;: a' - efektivm napon
h
.. ~~~.- -.[
Kada je: a c + a'w :::;; 1,0, a f -----70, a U w -----70, tada je (J w = u, neutralni
napon, te se efektivni napon maze napisati u poznatom obliku:
O"'~a-u. (1l.22.)
SI. 11.S. Sematski prikaz neutralnih (u) i eJektivnih ((1') napona za nivo vode ispod terena. Ovaj izraz dominira kod razmatranja i definiranja cvrstoce na smicanje
zasicenih poroznih materijaJa kao i kod odnosa napona i deforrnacija.
Efektivni napon (lY'= (J -u) je:
a) na povrsini tl., gdje je ukupni napon 0" ~ 0 :
11.4. ODNOSI IZMEDU NAPONA I DEFORMACIJA
O"'~a -u; O"'~O-(-y" ·h)= +Yw ·k; 0"'= Yw ·h;
b) zah,<h: Svako opterecenje koje djeluje na povrsinu iii unutar povrsine tla izaziva
0"" '=y, ·h,-u, =y,·h ,-l-yw(h-h1)]=y, ·h, +rw(h-h,~ deformacije, pomjeranja i slijeganja. Do danas nema univerzalne teorije kojom bi
c) na dubini h: se mogle obuhvatiti deformacije realnog tla koje je heterogeno i anizotropno i kod
kojeg odnos napona i deformacija nije Iinearan. Zbog ovoga se koristimo
O'h'=a-u =Yn ·h-y w ·O=yn·h =0',
metodama teorije elasticnosti za slucaj opterecenja koje je znatno manje od
tj. efektivni napon jednak je ukupnom naponu; (11.18.) kriticnog opterecenja.
d) na dubini h2 : Promatrajmo linearno (aksijalno) i prostorno napregnutu prizmu od
0"", '~0"-U2 ~Ir, ·h+Y,m(h, -h,)]-y w(h, -h) elasticnog materijala sa elasticnirn karakteristikama izraZenim preko modu la
elasticnosti E i Poissonovog broja In, odnosno Poissonova koeficijenta paprecne
=Yn ·h+YslIi·hz -Y.mr ·h-,}, w ·hz +yw· h
(bocne) deformacije (dilatacije) 11 (sl. 11.19.). Akoje prizma opterecena naponolTi
~h,(y,,,, -yw)-h(Y,m -Yw -y,) (0'1) u pravcu duZe strane, nastaju poduzne poprecne deformacije, koje Sil
~y" .h+y'(h, -hf definisane poznatim izrazima:
y'=Ysal-Yw' AlaI 0"] 0'1
e,=-~- £2~e3~±--~±1I- (11.23.)
IE' m·E E
Ako je nivo vode na povrsini terena (sl. 11.8.-b). ukupni normalni napon na Za slucaj naprezanja prizme na svim plohama razlicitim glavnim napon-ima
dubini zje a := Yn' Z, a neutralni napon vode u = y w' Z . a 1 > a 2 > (J 3 dobit cemo deformacije u sva tri smjera, prema izrazima:
266 Mehallika tla ----------------------------~M~,I~'"=,,·i~fu~'w=--------------------------267
lJl Raspodjela /lapOlla, s/ijegallje j ,flom tla ispod temelja 11. Dejinicije i proraeun napona i deformoc(ja
z \ 'I
J -f
@
Sf. 11. 9. Prizmatican elemenat opterecen: aksijalno (a) i prostorno - triaksijalno (b).
i rr
'[
"
.J.dZ
X
-a a dx
81,1 =-j, £2,1 =8 3,1 =V ~;
-a
E2, = __2, E" =E32 =v-"
a
.- E . . E' (11.24.) Sl. 11.10. Deformacije prizme izazvane klizanjem: u opstem prikazu (a), serna ravninskog
napona (b) i deformacija isjecenog dijela prizme (c).
-a 3 a
E33.. = __
E 3, E'3
. =E'3
. =v_
E'.
Odnos izmedu specificnih deformacija u smjerovima glavnih napona
iz cega superpozicijom dobijemo izraze koji su poznati u teoriji elasticnosti: (81, £3) i u ravni nagnutoj pod uglom a prema ravni veceg glavnog napona za
elemena! dx· dz, a za ravno stanje deforrnacija kada je E2 = 0 (sl. 11. lO.-b i c),
El =~[a, -v(a, +(3)] mozemo izvesti analogno onom izmedu napona u izrazu ] 1.5. i 11.6.,
E (Timoshenko, Goodijer, 1951; Nonveiller, 1981), prerna kojem dobijemo:
£2 =~[a2 -v(a, +(3)] (11.25.)
E £ =£3 +(cl-£3)cOS a,}
2
E3 = ~ [a 3-v(a, +( 2)] ~=(£I-£3)sinacosa.
(11.28.)
--------------------------~M~,~ha-n~~-a~"a-------------------------269
268 Mehanika tia
111 Raspodjela IUlpO/Ul, slijegallje i j'lom da ispod temelja 11. Dejinicije i proraclln napona i defonnacija
I
EI
(11.30.) stanje napona se ne mijenja sa vremenom.
E,= [u,(I-v )-vu,(l+v)1
2 Medutim, ako neko tl0 dodatno opteretimo, pomi pritisci ce se razlicito
javiti u razlicitirn tackama. AVO ce izazvati filtraciju vode sa veceg ka nizem
pomom pritisku pri Cemu nastaju volumenske promjene, koje se reflektuju na
Uvrstavanjem ovih izraza u jednadZbe za deformaciju smieanjem (11.28.) slijeganje povrsine tla. Ovaj proees traje sve dok dodatni porni pritisei ne iseeznu i
dobija se nakon sredivanja J?ovezanost sa glavnirn naponima: za odgovarajucu velicinu povecaju se efektivni naponi .. Ova pojava nazvana je
y ( ) . l+v konsolidacija (vidjeti potpoglavlje 16.), koja kod sitnozmog tla male
-:;;;;\0"1-(j3 sma·cosa--; vodopropusnosti dugo traje. pa se mogu formirati pomi pritisci.
2 E
iii (11.31.)
@p
L[.!.(u1 -u,)sin2a]l+V, I- -id
2 2 E
a s obzirom da je prvi dio izraza jednak naponu smieanja ." Gedn. 11.6. i 11.10.),
r,,;,
r AS
: .-L . 7 + - · .•• 1"-
P,r-:'
h
+
c:-D AS
V m A.'
'; f':
1>::+
rs kt:f/!'-
P+
toje:
(1+ v)
y=2." E ,r =- (11.32.)
.L "'- r:
<'. /'.
...:.: r-- ""P
Up
E G
2(1 +v) ""P'EREt.
ORNI
P A G', I A6 - 6.6, I, P+A.'t
k1izanja. Sl. 11.11. Serna promjene pomog pritiska (.£\u) ovisno 0 promjenama naponskih stanja
Na ovaj nacin definisane su elasticne konstante materijala: modn) (tl.cr, itl.cr,). (Sarae, 1989).
elasticnosti E, Poissonov koeficijent V i modnl smicanja G, a koristi se jos i
modul volumenske defonnacije (sfemi modul) u obliku: Skempton (1954) je u uslovima triaksijalnog naponskog stanja postavio
izraz za promjenu pomog pritiska preko koeficijenata pornog pritiska (A, B).
K 3(1:'2v r (11.33.) Povecanje ukupnog pornog pritiska vode (~u) proizvedeno u toku triaksijalnog
ispitivanja sastavljeno je od dva odgovarajuca dijela proistekla iz povecanog
Realno tlo se bitno razlikuje i od idealno elastienog, idealno plastienog i ravnomjernog hidrostatskog pritiska (.£\0'3) i povecanog monoaksijalnog
elastoplasticnog modela. Sarno jedan prvi dio krive odnosa napona i deformacija za devijatorskog opterecenja (tl.u1 -Ll.u,). te iznosi (sl. 11.11.):
realno tlo moZe se aproksimirati pravcem. U geomehanickoj praksi jos se pretezno
--------------------------~M~,7.I~='~ik=a"'m~-----------------------271
270 MellOllika tIa
l1/ Raspodjela rlap0rla, slijegallje j siom tla ispad temelja II. Dejfnicije i proracun napona j deformacija
Smanjenje volumena skeleta tia (Cc ' V' Acr3 ) i volumena pora sa vodom
(Cw ' V . n· Au a ) mora biti jednako za slucaj nedreniranja. Iz ove jednakosti dobije 11.6. PRIRODNI NAPONI U TLU
se:
1 Prirodni (primarni, geostaticki, geoloski) naponi u tlu odraz su
---'--;:K'- .!:l 0"3 = B .!:l 0"3 ' (11.40.)
gravitacionih i rektonskih sUa kao i drugih uticaja koji su djelovali na tlo od
l+~
Kw njegovog postanka do danas.
Oravitacione sile djeluju na svaid dio prostora vertikalno prema dolje, pa
gdje je:
prema tome i na poluprostor djeluju okomito na njegovu povrsiuu. Poluprostor
n - poroznost
cesto smatramo homogenim u horizontalnim pravcima. U ovome slucaju naponi
1 od sila gravitacije prouzrokuju sarno vertikalne deformacije n. horizontalnim
K =-' Kw = _1__ modul volumenske deformadje (sferni modul)
c Cc' Cw ravnima, u dubini z svugdje jednake. Prema ovome, povrSine koje hi bile rayne bez
skeleta tla i vode. gravitacije ostaju raYne i nakon njenog djelovanja. Zbog ovoga ce na vertikalnim
medusobno paralelnim ravnima defonnacije na jednakim dubinama u
Tipicni rezultati ispitivanja koeficijenta pornog pritiska B, zasicenog tia, horizontalnim ravnima hiti jednake i na njih nece hiti djelovanja tangencijainih
dati su u tabeli 11.1., iz koje se vidi da je on prakticki jednakjedinici. Ovo znaci da napona. U ovakvim uslovima vertikalne i horizontalne ravni su istodobno ravni
kod zasicenog uzorka porast ravnomjemog vanjskog (hidrostatskog) napona (~cr3) glavnih napona.
izaziva identican porast pornog pritiska (Au a ;:: Aa J. Vertikalni napon G'v proporcionalan je dubini z, te ce u svakoj tacki
Parametar A odreduje se eksperimentalno i za dato tlo varira 0 velicini iznositi:
napona i defonnacija, a najvise 0 velicini devijatorskog napona (A0'1 - A0'3)' (11.41.)
Vrijednost !:lu d , pod pojedinacnim naponskim sistemima, ovisi od toga da lije tlo gdjeje:
r - zapreminska tezina (kN/ m' );
272 Mehallika tla --------------------------~M~'~ha-"~;w~lf~a------------------------273
III Raspodjela lIapOlla, slijegallje i slom tin. ispod remelja JI. Definicije i proratun rwpona i deformacija
Sl. 11.12. Vertikalni naponi (uJ u tlu za: uslojeno tlo sa razlicitimfizickim osobinama (a), 0"'" =YI·ZI +Y2'·Z" (11.49.)
tio sa nivoom podzemne vode (b). odnosno za potopljeno tlo, Gedn. 4.37. i 4.46.):
0"'" = (l-n). p, . ZI + S" ·n· P w • z, + (p, - pwXl-n). Z2 (11.50.)
U slucaju djelovanja sarno gravilacionih sila na poluproslor tIa odredivanje
vertikalnih napona nije slozeno. Medulirn, i ovdje moZe bili odredenih specificnosli Izjednadzbe 11.50. vidljivo je da se efeklivni naponi smanjuju ispod nivoa
o kojirna treba vodili racuna, jer na intenzilel vertikalnog napona utjecu: (i) podzemne vode, ali u isto vrijeme javljaju se neutralni naponi. Na sliean nacin
uslojenost tIa, (ii) pojava podzernne vode, koja ispunjava djelimicno ili potpuno tlo, mogu se pronaci vertikalni naponi i za sluc.aj uslojenog tla sa podzemnom vodorn.
(iii) razlicite jediniene tezine, poroznost i st_ Pri ovorne treba razlikovati totalne,
efektivne i neutralne napone, odnosno uspostaviti njihove ovisnosti.
Vertikalni napoD za usJojeno tID sa razlicitirn jedinicnirn tezinama (y).
poroznosti (n) i stepenom zasicenosti (Sr)' a sa istom zapreminskom tezinom
cvrstih cestica tla (rs) bit ce (51. 11.12.-a):
(11.43.)
odnosno prema jedn.4.37.:
(11.44.)
a na dubini z:
(!l.4S.)
--------------------------~M~e~h-a'~ljM~d~a------------------------275
274 Mehallika tLa
12. RaspQ({jela napona u po!uprostoru usl}ed vanjskih opterecenja
gdje je:
q(x)
p
2.JI-c 2
X
'
(12.1.)
.llii
lI!I!I!!! II!!!!!!! II! 1m!!! III i !I!!III IIIItt-q
I
~
0.100
:.::;zl :;;::::;=:'
/6mo.x=t6'sr"'"
8±
~It;;~, [~j.9
JrIJ .~ l . -t
1.6
--------------------------M~,I~w~lii~~~t~hl--------------------------279
278 Mehallika tia
III Ra.rpodjela f1aptma, .dijegallje i slom tla ispod temelja J2. Raspo4iela napona u poluprostoru usljed vanjskih opterel:enja
maksimalnog napona u sredini (0- max) i srednjeg napona (O'.rT) opada sa !i II III I ill III III
povecanjem opteree-ene povrsine. Do ovoga dolazi usljed jaceg istiskivanja pijeska
na krajevima marlje opterecene povrsine, te se visa koncentracija opterecellja
prenosi ka sredini temelja (Najdanovic, Obradovic, 1981).
(d) Dubina temeljenja generalno smanjuje razliku izmedu maksimalnog
'iii I ..J>.L I "- "-
li! 1l!!O!!iiJi!iI!!!!I!!!I!!i!!i!i!! Ill!!!!! IIi Ii! ji iii i II i i!!! Il!iib
napona u sredini i srednjeg napona (O'rnax -au) usIjed cegaje raspodjeJa napona
Sf. 12.3. Ravnonljerno rasprostiranje venikalnih napona na horizontal~€!. ravni u dubini z.
na temeljnoj plohi ravnomjernija. Sa povecanjem dubine temeIjenja smanjuje $e
mogucnost boenog istiskivanja nekoherentnog tl3, jer mu se suprotstavlja dio
Za duzinu trakastog temelja 1,0 ffi, po aproksimativnom proracunu
tezine tIa u bokovima temelja.
proizlazi:
Ukoliko prilikom iskopa temelja ostaje neporemeceno samoniklo tlo u
bokovima, onda ce se dio opterecenja prenijeti i na okolno tIo, te ce se dijagram
napona prosiriti i izvan sirine temelja objekta. odakle je:
Kod odredivanja rasprostiranja napona na kontaktnoj plohi temelja (12.6.)
potrebno je promatrati cio objekat, jer moze doci do uticaja i preldapanja napona p p P
odjednog na drugi temelj. 0'0 = b; JO'z = hi; 2(j'z;;::: b
z
Za duzinu temelja I ~ 1,0 m opcenito je napon pritiska u dubini z:
ao·b I
12.2. APROKSIMATIVNI PRORACUN NAPONA U TLU a, =a o (12.7.)
b+2ztga l+tga2Z
Djelovanjem opterecenih temelja konstrukcije pojavljuju se naponi i ispod b
temeljne pIche koji su razliCiti u raznim tackama i dubinarna poluprostora. Za temelj pravougaonog oblika:
Problemi rjesavanja svode se na ravne i prostorne slucajeve sa razlicitim nacinom O'o·a·b (12.S.)
opterecenja. a, (a+2ztgaXb+2ztga) a ·b+ 2ztga(a +h+ 2ztga)'
Postoje razne teorije i metode za proraeun-rasprostiranja llapona u tlu ispod a za temelj kvadratnog oblika:
opterecene povrsine i u oSllovi se svode na aproksimativni proracun, 2
O'o·a I (12.9.)
matematska rjesenja i opitne metode raznih autora i za razne slucajeve
opterecenja. -;(a-+~2z-tg-a~f" ~ a 0 ( 2z )' .
I+tga-
Kao dosta gruba aproksimacija pretpostavlja se ravnomjerna raspodjela a
napona O'z. Pretpostavlja se da se rasprostiranje ovoga napona vrsi pod konstantnim
Ugao rasprostiranja uzima se obieno a = 45° za pijesak. a za malo vlaz.nu
uglom a. U svakoj horizontalnoj ravni na dubini Zo, z" Z2, . ... paralelnoj
opterecenoj povrsini A - 8, djeluju naponi koji su medusobno jednaki (sl. 12.3.). glinu a ~ 60' .
280------------~M~,7hw-'~i~~tw------------- ---------------------~M~"~w=,,,7·~~t~w~-----------------281
III Raspodjela napona, slijegallje i slom ria ispod temelja 12. Raspo<fjela napona u poluprostoru usijed vanjskih opterecen.fa
l+cosa '
1
Poissonovim koeficijentom (v), koriste se Cesto u proracunjrna i druge dvije
(e)
konstante koje se mogu dovesti u ovisnost sa prethodnim, i to su:
» modul volumenske deforrnacije (sferni modul) K i 3P 3
u. odnosno er ~ : :; ;
-=~2 cos
3P 5
2 cos a, (12.12,)
» distorzioni modul (modul smicanja) G (iedn,IU2. i IL33,). 2,n,R· < 2·n·z
(d)
Za analizu napona i defonnacija u poluprostoru Boussinesq je posao od 3P 2 •
Tn ~ 2 COS a-SlDa~
opstih jednadzbi koje se primjenjuju za rotaciona tijeJa u teoriji elasticnosti. Na 2·n·R
slici 12.4. prikazana je ravnoteia u poluprostoru neizmjemo malog elementa na (12.13.)
odnosno:
koji djeluju normalni naponi (Tz,(jr,er, iT koji se iznalaze uz slijedece rubne
3P 4 •
uslove: Zcas a·sma.
Tn =
(a) u beskonacnosti (r --+ (0) su svi naponi i deformacije jednake nuli;
2,n,z
Za deformacije Boussinesq je dobio slijede';a rjesenja:
(b) na povrsini poluprostora (z = 0) tangencijalni naponi jednaki su nuli;
-------------------M~'~h-m~lika~'~~------------------283
282 Mehallika Ila
III Raspodjela /lapOlla, siijegallje i slom tla ispod temelja 12. Raspodjeia napona u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja
1
dok su naponi za slucaj poluprostora sa stalnom specificnom deformacijom
y
(e = 0), odnosno v = 0,5 (nestisljiv materijal): - E
0
-3P . 2 -3P 3 • 2 ft,
2 cosa· sm 0, iii (J - - - 0 2 cos a· sm a, (12.17.) Z
2·1(·R ' 2·1(· z
3P 3. . 3P ,
-=~2 cos a, llt IT ~ = - - - 02 cos a, (12.18.)
2·1(·R ' 21(·z
st. 12.4. Ravnoteia etementa tia u radijalno simetricnom polju sa naponirna odjedinicne
sUe na povrsini poluprostora.
3P Z 3P 4 •
T --"--"2 cos a . sin a, ili l' z cos a·sma, (12.19.)
2·1(·R 2·1(· Z Ako u ovaj izraz uvrstimo jednadzbe za 0", i 0", (jedn. 12.17. i 12.18.)
dobit cemo da je:
(12.20.) tg2'1f = tg2a, tj. V' = a. (12.25.)
dok su deformacije: Ovo znaci da su trajektorije ve6ih napona identicne sa zrakama koje
e=O, (12.21.) prolaze iz napadne tacke sile P kadaje v = 0,5, te ako napQne izjednadzbi 12.17.
- 12.20. uvrstimo u jedn. 11.4., dobit cerno ve6i glavni napon a R U obliku:
P 1+cos 2 a
w= (12.22.) 3P .. 0
4·1(·R G (TI =a R ::;; zcosa,aman)l erz = . (12.26.)
2·1( ·R
Naponi (J'r i a l ne koriste se kod pojednostavljenih proracuna stijeganja
sina·cosa P
P= (12.23.) poluprostora. Najvai.niji je vertikalni norrnalni napon u pravcu osovine z (0' z)' koji
4·1(·R G
Smjer glavnih napona prema horizontali u tacki (z,a) moze se odrediti prouzrokuje slijeganje tla. Najveca vrijednost ovoga napona dobije se za a = 0, sto
premajednadzbi 1l.3.: je slucaj kada se tatka na1azi ispod pravca sile P, te je prema tome:
maxaz
3P
Z,llmaxaz
.z.
3P
2' (12.27.)
2·1(·z 2·1(·R
284 ------------------------~M~,~"a=,,~iw~tl=a-------------------------
Mehallikn tla 285
III Raspodjela lIapO/Ul., slijegollje i SWill fla ispod lemeljo 12. Rasp(x!jela napona u po/uprostoru usljed vanjskih oplerei:enja
-"'"
%
0
M
r~
I 12.3.2. FROHLlCHOV OBRAZAC
~
., 3 I 1
0
~
0.2 NB= 2Y 1H+ ] 2 Frohlich (Frelih, 1934) je, posavsi od Boussinesqova izraza za glavne
napone i na osnovu Cinjenice da su za V = 0,5 trajektorije veceg glavnog napana
R=_Z_.
cas a
Iz uslova ravnotere napona na plohi polukugle radijusa R dobije se:
nP
P
cr,=?Nw,N = 10[1+
w
{nT2
1
(12.38.)
2
cr R a = - - 2 cos'- (12.33.)
210 R Koeficijent N w prikazan je slicno koeficijentu N B u dijagramu 125. Za
i za n == 3, dobije se Boussinesqov izraz za radijalni napon. Iz ovoga izraza z = 0 vertikalni napon cr, -> =, dokje za slucaj da z -> =, cr, -> 0 (sI. 12.6.-b).
proizlaze komponente napona (z,a):
,--'-'--'-:----,
0'_ ==~cosn+2a (12.34.)
<. 2nz2 12.4. RAVNI PROBLEMI ZA NEKE SLUC:AJEVE OPTERECENJA
jer je:
2(I-v) \ ; z . x (12.42.)
cosa=- sma=- .
Za V = 0 dohije se najmanja koncentracija napona enin a z)' prema izrazu: r r
--------------------------M~,~h=a'~lika~d~a--------------------------289
288 MelulIIika tla
III Ra.\podjela !lapOlla, slijegallje i slom tla ispod temelja
12. Raspod}ela napona u po/uprOS(oru usljed vanjskih optereeenja
q (kNjm')
6=I,OM
~r-________~O~ __- L_ _~_ _~_ _~_ _-4_X
z
Sl. 12.7. Odnosi izmedu radijalnih (0-,)' vertikalnih (0-,) i horizontalnih (a J napona, U
homogenoj i izotropnoj sredini pod djelovanjem ravnomjemog Linijskog
vertikalnog opterecenja.
2 0,0050
2· . z z 2·q·z 3 0.64 0,3203 0,0673
Cf =u ·cos 2 a=--q- - 4 0.66 0,3888
1.44
1,46 0,0648
0,0040
0,0032
" 7[. r2 ( r) n'r
ax =CJ"r . SIn
.2 2.q.z(x)2
a=--- - = 2·q·x'·z
4 (12.43.) 0,72 0,2760 1,52 0,0580 2,32 0,0155 5,00
0,74 0,2657 1,54 0,0559 2,34 0,0151 6.00
n>r2 r '/l'r 0,76 0,2557 1,56 0.0539 2,36 0,0147 7,00
2·q·x·z 2
'f"xz = 1" zx ::::: r = a r ·sina -cosa 4
n'r
iii:
-r = ±.isin 20:· sin 2lff (12.48.)
(12.45.) 11:
pri cemu a i lfI definisu poloZaj tacke C u poluprostoru u kojoj trazimo napone (s1.
12.8.).
Glavni naponi imaju smjer u pravcu zrake pod uglom 1Jf i okomito na taj
Vrijednosti koeficijenta kl za razne odnose xl z prema Terzaghi-Myslivec smjer i oni Sli definisani izrazom:
dobiju se iz tabele 12.1. (Percel, 1975), iii pomocu dijagrama (Najdanovic i
Obradovic, 1981). a 12 = .i(2a ± sin 20:). (12.49.)
. n
Posto glavni naponi ne ovise 0 uglu If! , to su izohrome, odnosno krivulje
12.4.2. RAVNOMJERNO OPTERECENJE U OBLIKU BESKONACNE jednakih glavnih napona, krugovi koji prolaze kroz krajnje tacke opterecel\ia Ai B
TRAKE (s1. 12.8.).
Rjesenja za ovaj slucaj najcesceg opterecenj. dali su Carathers (Karters),
Ov.j slucaj opterecenja rjesava se kao ravni problem kod kojegje potrebno Michell (Misel) i Timosenko i u skr.cenom obliku n.poni se mogu pisali:
odrediti napone sarno u ravni xoz, kojaje okomita na osovinu beskonacne trake (s1. vertikalni a, = L· q }
12.8.). Uzimajuci da je poluprostor s.stavljen od m.terijal. kod kojeg su horizontalni ax = M . q (12.50.)
zapreminske promjene jednake nuli (v = 0,5). dobijemo. za Iinearno deform.bilan tangencij.lni T ~ = T u = N . q
poluprostor, izraze za napone u ravni: Koeficijenti L, MiN za sirinu trake od 2b predoeeni su obieno tabelarno
(tabel. 12.2.) ovisno 0 odnosima x/b i zlb (Menel, 1966). Tabela je data za
savrseno savitljiv temelj, a ukoliko to nije slucaj, primjenjuju se drugi koeficijenti u
navedenim izrazima.
b
x
iz
Sf. 12.8. Ravnonljerno opterecenje U obliku beskonacne trake.
st. 12.10. Trokutasto opterecena temeljna traka (a), sa semom trokutastog simetricnog i
Rezultati dobiveni na ova dva nacina neznatno se medusobno razJikuju
nesimetricnog opterecenja (b), za iznalaierife napona u tackama M, odnosno 1111•
tako da zadovoljavaju tehnicku praksu.
Koeficijenti L, MiN za ravnomjerno opterecenje U obliku a, = -'L!:.- [(2sin' a, - sin 2 a l )(2fJ + sin 2a, - sin 2a, ) tga l J
trake sirine 2b po Menclu (Percel, 1975) 2·b·71:
'X .. (b) horizontalni napon:
-3,5 0 0,34 O,O} 0.04 0,30 0,03 0.08 0,21 0.06 0,11 0,13 0.09 0.10
2·b·71:
<.0 0 0,3] 0,03 0,28 0,02 0.06 0,20 0,05 0,/0 0,13 0,07 0,10
6,0 0 0,21 0.02 0,20 0.01 0,03 0,]7 0,02 0.06 0,13 0,03 0.1ll Naponi ispod maksimainog opterecenja u bilo kojoj tacki tla (tacka M I )
8.0 0 0,]6 0,01 0,15 0,02 0.14 0,01 0,03 0,12 0,02 0,05
10.0 0 0,13 0.12 .12 0,11 mogu se dobiti iz izraza:
12.0 0 0,10 0,10 0,10 0.10
q
a z ::::-a::::Lz 'q,
71:
Za ovaj ravni problem pretpostavlja' se, takoder, da je poluprostor .,. = 5L(I-a. ctga) = N, . q.
71:
homogen, elastican i izotropan, te je za proracun napona primijenjena teorija
elasticnosti. Za ovaj vid opterecenja p05toje tabHee za iznalaienje koefieijenta L,. M, i
N 2• ovisno 0 odnosima: xlb i zlb (percel, 1975).
Opci izrazi za napone u t1u i5pod trokutastog opterecenja (51. 12.10.) su za Za simetricna i nesimetricna trokutasta opterecenja naponi se dobiju
tacku M slijedeci: superponiranjem dobivenih pojedinacnih rezultata ~ svaku trokutastu traku (sl.
(a) vertikalni napon: 12.1O.-b).
Cf,
q
2 ( [3 +/;y , =-;; a) a2 =tg
_,(B,- ;).
Cf
x
q
=2-( a --
[3 +-y 2zI n - - eosa} (12.54.)
Pojednostavljen izraz za napon ima oblik:
(J';c = qo . l' . (12.57.)
1/: b b cos [3
Tn; =0. Promjena koefieijenta uticaja J' ovisno 0 odnosima B,/z i B21z data je na
kod slucaja 12.11·-a=i_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __ sliei 12.12. Proracun se moZe provesti za bilo koju tacku ispod nasipa. kornbinujuCi
r pravougaonike i trouglove.
Cf, =-'L[b(a, +a 2)+(a+b)(y, +Y2)+X(y, -y,)l (12.55.)
1/: ·b
za slucaj 12.11 .-b prema Kezdyu.
® @
la. ':~I b , a
! b Ii
I
b a
I- a b \ :
I
h
X
i"" X
h
,.
i x
0.1
Sl. 12.11. Trapezno opterecenje temeljne trake za simetriCnu (a) i krajnju tatku (b) napona
u tlu.
(J'z - [( B,
=qo + B2)((Xl +cxz)--a,
B, ] ' (12.56.) B2 1z
7C B2 B, Sl. 12.12. Koeficijent IIticaja (I') II ovisnosti BJz ~ Bz/z, za opterecel1je nasipom
gdje je: (Osterberg. 1957).
qo =y·h;
MeJUlllika tLa 297
296 MelUlnika tla
12. Raspodjela napona u poluprostoru usljed vanjskih optereeery"o
III Raspodjela /lapOlla, sUjegallje i slolll tla ispod temelja
3·p·r·d<p·dr (12.58.)
d(dcr,) 3p 2 N·r·d<p·dr 2 N.
12.5. NAPONI OD RA VNOMJERNOG OPTERECENJA 2·,,·z 2·,,·z
PRA VOUGAONOG OBLIKA Prirast napona na segment AEF:
12.5.l.PRINCIP PRORACUNA
dcr, = J
o
r(dcr,)
3 •
f
--'-P-cc, N· r· d<p ·dr,
2·,,· Z 0
(12.59.)
IznalaZenje napona u tIu ispod ravnomjernog opterecenja na povrsllll ana cijeloj plohi:
poluprostora zasniva se na Boussinesqovom' matematskom tjesenju. Temeljna (12.60.)
ploha podijeli se na manje povrsine l3.F i u teziStu tih povrsina ravnomjerno
opterecenje zarnijeni se koncentrisanom silom IJJ'j = Pi . AFi • U bilo kojoj tacki
poluprostora dobiju se naponi /l.a zj za svaku pojedinu sHu 6P; iz izraza Ql 1.0 10
,,5
Boussinesqa, Westergaarda iii Frohlicha, a zbrajanjemparcijalnih napoml dobije se 1m = .0
ukupan napon cr,. Proracun se obicno provodi na racunaru (Stoll, 1960; 1m: ,5
1m =
Nonveiller, Polio, 1969), zbog znatnog obima tacaka ispod i izvan temeljne plohe.
Ovim problemom bavili su se mnogi au tori i izradili su dijagrame i tablice
im=
JIt=
@ .n
20
za proracun napona ispod pravougaone plohe, duzine a i sirine b (Steinbrenner, l.rTc= W'/
1934; Newmark, 1935; Tschebotarioff, 1936; Ohde, 1939; i drugi). Integracija V./
/'
ravnomjernog opterecenja na pravougaonu plohu i princip proracuna prikazan je na /'
slici 12.13.
Postoji vise obrazaca tabela i dijagrama raznih autora kojima se odreduje :;:'" .15 I--.-.rn~r--l-..w-l/, ~,/~:t:~lm;q=~WI5
vertikalni napon ispod neke tacke pravougaone opterecene plohe kontinualnim w
opterecenjem, dobiven integracijom sUa na diferencijalnim pJohama ~ V 1';-
u. T,
dp, = p·r·dr·d<p.
~ .10 t--t-t-tttttlt--l---f,I./IAOOl,l-!.-l-l.Ji-U:hi:a.1.l.U .10
~ 1-+-H-1K+1H--hl~'lii'H4+1¥/,,-+-+j...Iw.-IT.j..j.W
«
x S! n .05
5 .05r-~-+-HK+~-A WHbIfl----iH+++Hf.l
, l@m:!l;il1Yo
b
.C .00Em
.01
~-.L-Ll-Ll.lill_L.J~:W.lJ .00
0.1 1.0
KOEFICIJENT n
7 SI. 12,14. Uticajni koeficijent (Ia) za vertikalni napon (crJ ispod ugla pravougaonog
Sf. 12.13. Odretlivanje vertikalnih napona u dubini z ispod ugla A usljed djelovanja temelja (Fadum, 1948).
kontinualnog opterecenja: princip proracuna (a), opterecena pravougaona
povrSina (b). Za razne odnose a/b i z/b prikazuju se rezultati u vidu raznih dijagrama
iz kojih se dobije uticajni koeficijent (J"), iii se ovaj koeficijent iskazuje u
Prirast napona u dubini z:
M e1w.lliiw tla 299
298 M eiulIIiiw tIa
III Raspodjela lIaponQ, slijegal/je i slom tia ispod temelja. 12. Raspodjela nap01Ja u poluprostoru usljed vanjskih opterecenja
iIi u obliku:
I
b =ti: rcc(l strano wfiranog lika
SI. 12.15. Steinbrennerov dijagram za odreilivanje napona (crJ u dubini ispod ugaonih
tacaka pravougaonika i nacin odredivanja napona u drugim tackama
'[(:J' :(iJ" H{tJ hiJ'w
:~:{::~:~:~:d:: l:n' J~l+:'
pravougaone povrSine (A, E, C, S).
... .".>,.~I"" ..•.. « ........... ' '. alb' .:-.'~'., ·i.'" . ...... .".. j . .........
b I I :,5 .,13,1 I ".1:-,10,01 00 ••••• . alb
0, 0, 0, 0,118 . b I . 1.51 3,
.1 10,01 ·00 .'.'.'
0, 14. 0,1 1383
0,354 J75 0,0' 0,11 0,' )78 0,0 12 m , 379
O,OS: O,OS ,,104 0, O,OJ75 0,([1 .01' 0,' 73
f---¥.''":c----"0:':",1:~)'!;7743,--_-",:i
~:: ~:F
0,04' ,100 0, 0,. )70
1,098 0, 0,02" OJ
196 0,0 0,1
0,0 ),0070 0,0098 0182 3,026
0, ),0068 0,009, 179 0,( 0,
05 0, ),0066 0,0095 176 ),0 ~I 0,
)495 0,' 0,0064 ),0092 17: ,"36 75
0,' 0,0062 01' 1}31
0, 8, lO6~O_,* 12( 0,0166 0,( 368
8,8( )()6{ O,0",16637-:_-;c00"OSO:"~6_""Q~l2_~,,03~64-i
c_-:iOSIS-18_--,;;,
i
( )59 lIS 0,016 0, !29 Q31 ).036
.0059 , 386 ',01 0,0158 0 !26 0,03
:~~~ ~~ ~:0480;~.~:
,03
0,0 O,()( 0.00\ 133
;'- 0,1){ 0,00\ 328
,019 27: 35 ),046 ',056 ,1J{J49 O,DOC , 320
,018 '27 ,034 ),04: ',055 0,0048 0,007 3,00\ , 316
~ ,033 ),0535
',032 0, 52
,016 ,024 03( 0,050' 0,
55
),015
,023
,02:
,02S
,02'
,0395
1,038
0,0495
0,048
71
0,056 ~
@ @
I 2
5.50 '145
0,0135
'15
f---dE!!-_-")"",OIl~14__-,,,0205
,020
0,0:
O. 27
~~~~
I,m'
1,036
0,D35
),047
),046
,0445
0,055
0,054
1,053
,0575
',056
',0555
I
I
I
I
b 3
:i
,0)9 w ),034 .0435 0,052 ,0545 I
I
(61
~ 0~&---,~c;;;,'0'°S;5~4 I
'l' !
~ I
I
0,05
0, 0,05
0,0 0, 0,05
),0) 0,1 l5 1,038 0,", 0,04\ Sf. /2.17. Pocfjela na pravougaone povrsine radi iznalaienja napona {oJ: ispod tar}ke (A)
0,1 ~~0~)"IO~275~__~I,~031_~0~'07-~~0,(~
unutar opterecene povrSine (a), lacke (A) l"zvan opterecene povr§ine (b) i i.<,pod
f--"""'----~'1O~99c_--!'f'01"'~I7.:O---"~: 12 0,02 1,0:5~ ),0456 ~
tacaka (J, 2, 3) kod trakastih temeija (c).
cr, (A) = cr, (I)- cr, (1I)- cr, (Ill) + cr, (IV), (12,69,)
d'l'
Ovakav proracun vertikalnih napona moze se upotrijebiti za trakaste
temclje (s1.l2,17,-c), tako da ce naponi u pojedinirn tackarna bili:
z
12.6. NAPONI OD RA VNOMJERNOG OPTERECENJA KRUZNOG
OBLIKA
p·r.
w = 1,5--smti. (12.80.)
I E
l-r~(~rr
(j, = p =P·NN (J2.78.) P05toje dijagrami (51. 12.19.) i razne tabele za proracunavanje napona u
dubini Z, za razne odnose !.. (tabela 12.4.).
z
Vrijedllosti koeficijenta NN za razne odnose rlz
(12.79.)
, ,
"
. "
a '.0 f-!-' b
(12.83.)
i",1
*
St. 12.20. Newmarkova uiicajna mreia za proracun raspodjete napona.
Nurnerieki podaci za vertikalne napone ispod opterecene povrsine (a J
Ako su povrsine svih prstenova izmedu dva koncentrisana kruga predstavljaju se obicno graficki pomocu lzobara. Kao primjer date Sil oa slici
opterecene povrsinskim opterecenjem p, one daju napou u dubini z velieine 12.21. izobare za ravnomjerno opterecenje U obliku beskonacne trake (a) i u obliku
(J, = N N • P , za svaki pIsten. Ako krugove podijelimo na m jednakih isjecaka i 10
kvadratne povrsine (b). Vidljivo je da se pritisci ispod trake rasprostiru do vecc
dubine, nego kod povrsine kvadratnog oblika.
tako da povucemo radijalne linije na jednakom odslojanju, dobit cemo ulicajnu
Rjesenja po Boussinesqu, Westergaardu i Frohlichu mozemo prilagoditi
Newmarkovu mrefu od koncentricnih krugova i radijalnih pravaca.
specificnim uslovima tla. Za relativno male temelje na homogenom i koherentnom
Prirast napona oa isjeeak izrnedu dva koncentrisana kruga bit ce:
tlu korislimo Boussinesqovo rjesenje. Frohlichovo rjesenje sa n < 3 vlijedi za 110 u
kojem se stisljivost smanjuje sa dubinom, a sa n > 3 za tio u kojem stisljivost raste
(J, Nm-~ ·p=n·p, (282)
1 .. sa dubinom i za male opterecene povrsine na rastresitom pijesku i sljunku. Kod
m uslojenog glinovitog tla sa naizrnjenicnim pjescanim proslojcirna i kod vel~kih
gdje je n =0,1: 20 =0,005 , jer je interval izmedu dva kruga 0,1, a m =20 je broj opterecenih povrsina sa sprijecenom boenom defonnacijom u vecem diJelu
isjecaka izmedu dva susjedna kruga. volumena tla koristi se Westergaardovo rjesenje.
----------------------------M~eJ~w~",~ka~tw~--------------------------311
310 Meha/iika tia
III RaJPodjela lIapona, slijegal/je i slom tla ispod temelja 12, Raspodjela napona u pollipros(ont IIsljed vanjskih oplerecenja
.. k na kraJu
' visme f 2 + b 2 + z 2)1/
.. trouglastog opterecenja; R;:::; \0 2
@ P - pntlsa ,
Jelinekje izradio dijagrame Qvisnosti:
2b b b 2b
i .d ;:::; fat
a
(1' ·d z :; : prerna odnosima db i alb (Najdanovi6,
rl ~ 2 z
/
,I
"1\.1~OY
,r:1 b
J 1
ObradoviC, 1981).
P p
d
/ ,I, \ 2b
1
\ 0 ,-: VTr ..- 3b
4b
\ / 5b
Y
" 0.1
-r-
6b
SI. 12.21. Linije jednakih pritisaka (J" t (izobare) za ravnomjerno opterecenje U obliku
beskonacne trake (a) i kvadratnog oblika (b), (Sarae, /989).
0''',_&1
(12.84.)
,0"-211: I?(z2+b 2 tb'R (a 2+z Z )1'
r -l,·d,·p,
/~
gdje je: Sf. 12.22. Uticaj veliane vertikalnog napona ispod uglova trokutastog lin[jskog opterecenja
a i b - duzina i sirina opterecenih temelja; (U.S.Navay, 1971 - HoLtz, R., Kovacs, Wo, 198/).
·13,2, i NAPONI OD VLASTITE TEZINE I DODATNI NAPONI .. <! _ :. I. ,).. ,;'","-,or ",'
Kod jedinicne tezine Yn treba voditi racuna da se, ovisno 0 nivau nakon opterecenja (Sarae, 1989). Za prirodni napon prije izgradnje CcrJnacrta se
podzemne vode, uzirna viaina, z.asicena iii uronjena jedinicna tezina. Aka u tlu njegova promjena po dubini, kao i za napon do dubine ukopavanja Co-J,
postoji voda pod pritiskom, iii u nekorn sloju postoji zaostali porni pritisak od smatrajuci tezinu materijala u temeljnoj jami kao negativno opterecenje. Na ovaj
nekog prethodnog optereeenja, onda njih treba odbiti od ukupnog napona. nacin dobije se raspodjela napona po zavrsenom iskopu temeljne jame CcrJ,
.;;""hlt
(30'Z="JO'Z-ZO'J. Za dodatno opterecenje proracuna se napon
linije napona dodamo linijama napona ,(Y"
40'z i ako njegove
dobije se raspodjela napona u tlu po
p, = f ~'dZ
:"'0 v
(13.7.)
zavrsenoj izgradnji 50';:, tj.: Obicno je tlo uslojeno, pa se raoun provodi za svaki sloj, te je ukupno
slijeganje jednako zbiru pojedinacnih sloieva:
j(J':=3CTz+40'z==JO'z+40'z-ZO'z, (13.4,)
, (Y
I na ovaj nacin se dobije ukupna raspodjela prirodnih i dodatnih napona
kao na slici 13.1.-b.
p= Lo ~z
zM v
. (13.8.)
gdje je:
n - broj slojeva;
13.3. OSNOVNI PRINCIPI PRORACUNA SLIJEGANJA TEMEUA (Y.
zM v = ~ - modul stisljivosti, koji odgovara prirastu napana p (J' z;
£,
Pod djelovanjem dodatnog opterecenja tlo se slije;:e i boone defonnise. S
obzirom da su bacne deformacije male, £2 := £3 == 0 , maZe se usvojiti za proracun paz :::;; (j: -0 (J: - prirast napona,
slijeganja opit stisljivosti u edometru na neporernecenom uzorku, izvadenom iz Proracun sIijeganja provodi se na bazi promjene koeficijenta pora (e) iii
posmatrane tacke u tlu. Iz ovog opita odreduju se prije obradeni parametri tla relativnog slijeganja (M/h) uzorka (sl. 13.2.).
modul stisljivosti (M"), koeficijent zapreminske stisljivosti (m,,), specificna
deformacija (£), indeks stisljivosti (C) i indeks bubrenja (C,), a ti se parametri
cesto koriste kod proracuna slijeganja. @
Edometarske krive stisljivosti omogucavaju da se odrede specificne 2
0 06• 6. naponb(kN/m ) 00.
deformacije (E,J, na rna kojoj dubini (z) ispod temelja. Ako na edometarskom
41.c pll.
-
~
defonnacija iz izraza: ·2
Ah,
0
c
0
!>.h, =
.!!. h
N
0
E =-- (13.5.) .. hn 0
z ~' ~ h ~
gdje je:
0
c
>
.. h2
11"
c
.!'o. .,
Ahn - skracenje uzoraka pri povecanju napona sa oO'z na O'z (51. 13.2.);
hi - visina edometarskog uzorka kod napona oO'z·
Kada sracunamo specificne deformacije za razne dubine Z, na bazi
-0
-.;
h,
]\
ispitivanja uzoraka sa raznih duhina, moze se nacrtati dijagram ovisnosti E - z, kako
Sl. 13.2. Odreilivanje modula slisJjivosti na osnovu edomelarskog dijagrama: sa relativnim
je to dato na shei 13.3.-a, desno, za E izraien preko koeficijenta pora (e).
s/ijeganjem (a) ina bazi promjene koeficijenta poroznosti (b),
Kako je Ez specificna deforrnacija na dubini z, to ce se na toj dubini sloj
elementame debljine tla dz shatiti za ds :::: E z . dz. Koeficijent pora neporemecenog uzorka eo':;:;:: el , izvadenog iz sredine
Ukupno slijeganje jednog sloja debljine h, bit ce: svakog sloja tla i koefieijenta pora e j istog uzorka nakon konsolidacije u edometru
. "'. !>.
"h,.
p, = Edz =
z~
f
~z.
z=1} 1 + eo
f (13.6.)
odredi se za napone 00' z i 00" z + pO"z
Najcesce se za proracun slijeganja koristi srednji modul stisljivosti (Mv ), po ",,,,,Iz,, z",h"
izrazu koji se dobije iz jednadzba 13.6. mnoreci i dijeleci taj izraz sa razlikom p, = fo ~.dz=
l+e
f eO-eJ
l+eo
·dz, (13.9.)
napona oo"z, tj.: o 0
318------------------------~M7,7ho-"7.iw~,w-------------------------- 319
Me/uwika ria
III Ra.\]Jodjela napOlla, slijegallje i slom fla i~pod temelja 13. Proraeun sl{jeganja temelja
320-------------M:-:-ehalli;,w~:-:t7:la------------- -------------------------M~d-w~lIuw~t~la-------------------------321
ll! Raspodjela flarona, slijega/lje i slom tla ispnd tcmelja 13. Proracull slijeganja temelja
Statickom penetracijom (tacka 9.1.3.) utvrduje se empirijska veza izmedu Za brzi priblifui proracun slijeganja (p p) temelja na pijesku moze se
otpora prodiranja siljka Ckd i modula deformacija M v, odnosno indeksa stisljivosti koristiti Meyerhofov (1974) izraz:
Ce, kako su to ustanovili Buisman i De Beer (Craig, 1995):
r----,
I:1p·B
Cc = l,5C'd / q = 1,5· N q } Pp =y::- (13.22.)
kd
N = f(fJI) (13.16.) gdje je:
q
B - najrnanja dimenzija temelja;
Slijeganje tla po Terzaghijevoj metodi dobije se putem indeksa stiSljivosti
Ckd - srednja vrijednost otpora prodiranju siljka kod statiCke penetracijc
(C,) iz izraza (Craig, 1995):
(e'd) ispod lemelja;
r-----~------~-,
Ip = :t~log
1 l Cc
oO',+pO',
oO"z
).tlh (13.17.) r.
l:1p(p) = Po - D - neto pove6at\ie pritiska temelja, koje se dobije aka se
od apterecenja temelja odbije tezina tla do linije temeljenja.
Mnogi autori istraiiJi su meduovisnost izmedu parametara Ckd ] N
gdje je o(f;; stvami vcrtikalni napon od vlastite tezine u dubini u kojoj se mjeri
Qedn.9.l3.) a najces';e se za ovaj izraz koristi Meyerhofov (1956) olpor prodiranju
olpor, a peY, napon od dodatnog opterecenja.
Siljka eM= 400 N (kN 1m 2
), iake prema nekim autorima varira izmedu 430 N i
Standardni penetracioni opit daje broj udaraca N za odredenu dubinu 1930 N (Smith, 1993).
prodiranja sonde, iz cega se moZe ocijeniti modul stisljivosti Mv i slijeganje sl~ja Pocetno slijeganje granularnog tla moZe se vrednovati koristenjem
debljine Az, te za prirast napona od optereccqja p{iz slijeganje je: poluempirijskog uticajnog faktora naprezanja (I,) formulisanog od
Schmertmanna i dr. (1978).
paz
i:1p = ---/:1z . (13.18.) Metodaje bazirana na dvije glavne pretpostavke (Smith, 1993):
M, 1) Najveci vertikalni napon u tlu ispod centra optereeenog temelja sirine B desit
Meyerhof (1965) je predlozio slijedece izraze za slijeganje: ce se na dubini B/2 ispod kvadratnog i okruglog temelja, a na dubini B ispod
20q trakastih temelja.
p=--,zaB<I,22m
N 2) Karakteristicni naponi usljed opterecenja temelja, kao beznacajni, hit ce na
dubini veeoj oct z = 2,OB kod kvadratnog ; kruinog temelja i 4,0 B kod
30q( B 12
p =-l---
N 0,3+B ,
,za B>l,22m. (13.19.) trakastog temelja (s1. 13.4.).
Slijeganje po ovoj metod; bit ce (Braja, 1995):
gdje je q opterecenje u kg / em 2 , B sirina ternelja u m, N broj udaraca u
standardnom penetracionom opitu, a p slijeganje u em. Pp = ej ·C2 i:1p 2." I~./:1z
2",,1
(13.23.)
Meyerhof (1956) je za slijeganje od 25,4 mm procijenio neto opterecenje
iii (Smith, 1993):
(qo - q' D):
" l.
q"" = 11,98N (kNI m 2 ~ za B 0; 1,22 m, (13.20.) Pp = C1 ·C2~"-'
. An "'-'-'/:1z '
z_IX,Ckd
(13.24.)
2
3,28B+l) (13.21.) gdjeje:
q"" = 7,99N , za B > 1,22 m.
( 3,28B Iz - uticajni faktor proracunat za svaki sloj (~Z) u njegovom Cenlru,
Na sliei 9.1.-b dataje empirijska korelacija izmedl! SPT (N), sirine temelja dobiven iz dijagrama slicnog onom na slid 13.4.;
(B) i optere6enja temelja na pijesku (q), koje izaziva slijeganje od 2,5 em. e j = 1,0 - 0,5(p / 1:1p) - korekcioni faklor dubine lemelja
Postoje i mnoge druge empirijske ovisnosti izmedu pararnetara penetracije (e =1,0 za z =0);
eN ekd), kohezije (e) i modula elasticnosti (E), kao i izraza za inicijalno slijeganje
j
322 ----------------~~:---------
Melul1lim tta -------------M;;:;''':::m:::'';::Iw:::'7:./a-------------323
III Raspodjela napOlla, slijegallje i ",10m tla ispod temelja J3. Proracun sJijeganja teme(ia
/ "',
t., ono ovisi od osjetljivosti objekta na slijeganje, statickog sistema konstrukcije, vrste
tla i dr. U literaturi postoje mnogi podaci 0 dopustenom slijeganju ovisno 0 vrsti
, .- -'- tla, tipu objekta, odnosu progiba prema duzini itd. (Braja, 1995).
Stetnost progiba konstrukcije moze se odrediti iz radijusa progibne linije R
jedne slrane konstrukcije i polovice duzine progibne linije L.
Sf. 13.4. Elasticno slijeganje proracunato koristenjem uticajnogfaktora napona (IJ: serna Tako ce se kod ohjekata od opeke sitne pukotine javiti kadaje R = 250L,
temelja sa dijagramom promjene [~ sa dubinom (aJ, te promjena modula
a otvorene kod R :::: 200L , a kod celicnih konstrukcija ispunjenih opekorn treba biti
elasticnosti (£) i broja udaraca (N) u dubini (b).
R > 250L
Vise istrazivaca iznalazili su korelaciju izrnedu standardnog penetracionog Neka ruska ispitivanja upucuju na to da se kod razliCitog slijeganja ternelja,
broja udaraea (N) i otpora prodiranja Siljka (Cd, ovisno 0 modulu elasticnosti (E). pukotine javljaju u objektima sa opekom kod progiba Ii/I = 1/2000, a kod celicnih
Izmedu mnogih navode se oni po istrazivanju Schmertmanna i dr. (1978): skeleta, kod progiba Ii/I =1/4000-1/5000. U tabeli 13.1. i 13.2. dati su kriteriji
E = 2,5 C'd' za kvadratni i kruZni temelj; } dopustenih slijeganja proisteklih iz rezultata visegodisnjih osmatranja vise objekata
E = 3,5 C'd' za trakastJ temel]; (13.25.) (Wahls,1981).
E = 766 N (kN/m 2 ).
----------------------------M~"~~~'~~~a~tla~--------------------------325
324 MelulIIika tla
JIl Raspodjela "apona, siijegu"je i siom tia ispod temelju _ _.....;13. Prorqclll1 slfjeganja lemelja
Ilh?: 2,5 80
Ilh ';'1,5 100
Zgrade sa zidovima od opeke,
armiranog betona i armiranih
I blokova
150
/,
(14.1 NOSIVOST TLA ISPOD TEMELJA
\j
Temelji treba da siguma prenesu optere6enje konstrukcije na tIo i da
ornoguce ojena normalno funkcionisanje u toku eksploatacije gradevine. Da bi se
OVO osiguraio, proracun nosivosti tla ispod temelja odreduje se na osnovu dva
kriterija: (i) sloma tla i (U) dopustenih slijeganja.
(a) Opterecenje koje djeluje na temelj treba bili znatno manje ad
opterecenja koje izaziva slam tla ispod temelja. Kod dimenzioniranja temelja
7.ahtijevamo da temelj ima odredeni koeficijent sigumosti U odnosu na pojavu
sloma. a to predstavlja odnos izrnedu pritiska ispod temelja koji izaziva slam i
dopustenog pritiska. Da bisrna ispitali sigumost temelja u odnosu na opterecenje
koje izaziva slam tla. potrebno je odrediti kriticno opterecenje (opterecenje sloma
iii granicno opterecenje - qJ). pri kojem dolazi do sloma t1a ispod temelja. Prema
tome, problem sloma tla svodi se na iznaiaienje kriticnog opterecenja (qj), na
osnovu kojeg se proracuna dopusteno opterecenje tta (qdop).
(b) Slijeganje tla ispod ternelja za s!varno opterecenje mora biti dovoIjno
malo. kako ne bi izazvalo stetne posljedice na konstrukciji objekta. U prethodnom
poglavlju dat je nacin odredivanja slijeganja temelja koje je veoma valono za
ispravno funkcionisanje objekta.
Osnovnu teoriju granicne ravnoteze u tiu dao je Coulomb (1773), a kasnije
je Rankine (I857) razradio teoriju granicne ravnot.ze u poluprostoru (Percel,
1975). Prve korektne jednadzbe za nosivost temeljnog tla dao je Prandtl (1921), da
bi kasnije ovaj problem nastavili obradivati mnogi autori analitickim, iii putem
poluempirijskih rjesenja. Najpoznatiji su Felenius, Terzaghi, Caquot (Kako),
Meyerhof, Hansen, Ball i dr., dok je Sokolovski rjesavao ovaj problem i teoretskim
putem.
Teorijska razmatranja i laboratorijska lspitivanja pokazuju da se u podrucju Na sliei 14.1.-b prikazan je tok slijeganja lemelja ovisno 0 oplerecenju
sloma uspostavlj'\iu Iri karakterislicne zone (sI.14.1.-a) Terzaghi (J 943.). proracunat pO teoriji elasticnosti (1) i teoriji plasticl10sti (2). Slijeganja kod ma]ih
optereeenja posljediea su slisljivosti 11a, odnosno smanjenja poroznosli usljed
opterecenja. Poraslom oplereeenja poveeava se slijeganje tomelja zbog deformacije
@) tla u plasticnim zonama i povecanog bocnog istiskivanja (distorziono
deformisanje) sve dok ne dode do sloma tla (sl. 14.1.-c, d, e).
Slom tla moze da nastupi kao sarno probijanje na povrsini (sl.14.1.-c),
zatim kao opSti slom (sI.14.1.-d) ili lokalni slom (sI.l4.1.-e). U zbijcnom nu
nastaje uz male deformacije opsti slom na cijeloj plohi sloma dok su u rahlom
prisutna sarno lokalna smicanja oka rubova temelja i pri dosta velikim
deformacijama. Terzaghi razlikuje ova posljednja dva tipa sloma pri izboru
pararnetara cvrst06e na smicanje (c, ({1 ).
Primjenorn teorije elasticnosti dobije se lineama ovisnost izmedu
opterecenja i slijeganja tlu., ali ne pru7'..a nikakve podatke 0 kriticnom opterecenju qr,
@ jer se linija ovisnosti produiava i preko ovog kriticnog opterecenja. Medutim, u
Opt.reeeoj. q(kN/nh podrucju malih optereeenja ispod qd (s1.l4.I.-b) razlike izmedu linije realnog
0'1'III:::'-=:;:;;i'ltt:':--:__-::::;:--'r-- ponasanja tla i linije kq,ju daje teorija elasticnosti SIl rninimalne, te je opravdano
provesti proracun slijeganja tla ispod temelja prema teoriji elasticnosti. Kriticno
opterecenje {jj iznalazi se prema teoriji pJasticnosti i na osnovu njega se odredi
dopusteni napon q d.
Kada bi za zadano tlo i temelj, u svakom slucaju, magIi nacrtati
deformacionu liniju ovisnu 0 opterecenju, tada bismo jednostavno odredili
dopusteno opterecenje. Primjenom teorije elasticnosti i teorije plasticnosti ne moze
® se dobiti realno ponasanje tla. Najnoviji razvoj mehanike tia i prirnjena numerlckih
metoda, uz koristenje racunara, omogucit ce da se u nekim slucajevima odredi
neIinearan odnos deformacija u funkciji opterecenja. Za znacajnije objekte sa
slozenijim geotehnickirn osobinama to se i cini zasto je potreban slozeniji, ohimniji
i veti eksperirnentaini rad,
Sf. J4. J. Sema zona pLasticnog sloma tIa ispod opterecenog lemelja: u du.bini D (a), gcije je:
trouglasta zona a, b, c (J), radijalne smicuce zone a, c, d' i b, c, d (2) i dva troug/a
Dopustenim opterecenjem tla nazivamo 000 opterecenje kojem djeiuje na
Runkineovih pasivnih zona h, d, e i a, d', e' (3); ()visnost izmeilu oplerecenja q i tlo, a da ne izazove velike deformacije i slom t.la pod najnepovoljnijim usiovima.
slijeganja temeUa s (b), slom na povdini probijanjem (c), op§ti (d) i lukalni (e) Dopusteno opterecenje odreduje se na bazi graniene 110sivosti (ia, uz prjn~jel111
slom ispod temelja (Bra/a, 1995; Smith, 1993: Craig, 1995.). odgovarajuceg faktora sigurnosti (FJ koji se usvaja ovisno 0 mnogim uticajnim
faktorima. Izbor faktora sigurnosti ovisi 0 svakom posebnom slucaju i 0 opscZnosti
SugeriSe se da povrsine sloma u tiu ispod trakastih temelja za kriticno i taenosti dobivenih rezuitata ispitivanja tla na terenu i u laboratoriji. Na osnovu
opterecenje priblizno izgledaju kao na slid 14.1. kriticnog opterecenja qfodredi se dopu5teno opterecenje iz poznatog izraza:
lspod lemelja obrazuje se klin (I), koji se nalazi u slanju elasticne
ravnoteze i koj i skupa sa temeljom potiskuje boeno. i prema gore, tlo sio obrazuje qr
zone radijalnog smicanja (2), a one mogu bili spiralnog oblika. i dva trougla qdop =F' (14,1.)
Rankineove pasivnc zone (3) (Braja, 1995.). Oblik i poloiaj kliznih ravni, koji se nalazi u podrucju slijeganja dobivenih po teoriji elasticnosti (s1. 14.1.-b)
odnosno pojedinih zona, ovisi 0 uglu srnicallja qJ , uglu trenja 0 na dodirnoj plohi
temelja i tla, tc 0 karakteru opterecenja.
r
U slucaju daje: cp > 0; C > 0 i > 0 i ako postoji na smicucoj plohi trenje,
kohezija i vlastita tezina tla ispod temelj~ Caquot i Buisman dali su sJijedeci izraz
za kriticno opterecenje u opcem obliku: Sl.l4. 3. Serna granicne nosivosti ffa po Terzaghiju.
B
qf=q·Nq+c.N'+Y'2Ny, (14.12.) };> kontinuiran ternelj neizmjerne duzine:
qj =c·N,. +q·N q +O,5·y·B·N y : (14.14.)
gdje su: N q' N r: iNr fak10ri nosivosti koji odrafavaju uticaj opterecenja u ravni
temeljenja, kohezije i sopstvene tezine tJa ispod temeUne stope.
>- pravougaoni temelj:
. Uvrstavanjem potpunih izraza za ove faktore dobije se jednadzba u obliku: ql =(1+0,3~}'N, +q·N q +O,5·y·B·Ny ; (/4.15.)
ql =y. D· tg 2(45" + 'fJ/2). e"·,g· + c-I-~g2(45Q +'fJ/2)' e",g· -1]+
tg'fJ (14.13.) » kvadratni temelj:
qj =1,3·c·N, +q·N q +O,4·y·B·Nr ; (14.16.)
+0,5·r· B· /g(45" +'fJ/2). ~g2(45° +'fJ/2)' err". -I].
Prvi clan uzima U obzir opterecenje u ravni temelja (q;::;: r· D), drugi clan » krumi temeJj:
ql =1,3·c·N,+q·N q +O,6·y·r·N~;(l4.17.)
koheziju tla (c) na kliznirn povrsinarna, a treCi sopstvenu tefinu tla (y) ispod
lemelja objekta.
I Nq {~<I [,{ ~ [/,\1 I i l-r .-, . v,-;;l
t~
, 0
IDol~'1-li.-.-+
, I'-+~I-+i-+--+--l-- "~~
I ""
proracun granicne nosivosti tla pod djelovanjem vertikalnog opterecenja na ternelje
u vidu beskonacne trake, kvadratne i krufne temelje. Rjesenje je dao za temelj ; " \:':%'""
fundiran u dubini D ispod povrsine terena za tlo sa tezinom y. Usvojio je da
postoji trenje izmedu temeljne stope i tla, zbog cega se ispod temelja ne ohrazuje
" olli
70 60 50 '/'0 30 0
i \
\0 5
1113~
\.00 10
i
--40
I '1~, i I 6U
VR1JEONOSTI MciNq (Ne Hq) I VR1JEDMOSTI Nrl lt ,)
piasticna zona, vee elasticni klin (ABC).
lOin ABC ispod temeija ostaje u stanju elasticne ravnoteZe i pokreee se
21\iedno sa temeljem. Pri prekoracenju granicnog stanja ravnoteZe otpof'lla (Q) Sl.14.4. Faktori no~ivosti za opCi (N", N", N r ) i lokalni (N'c' N'q' N'y) slom tla, ol'isili 0
djeluje pod uglom q; na normalu klizne povrsine, tj. vertikalno (51.14.3.). Problem
ravnoteze u tlu svodi se, dakle, na odredivanje pasivnog zemljanog pritiska.
uglu smicanja (({J), prema Terzaghiju (jedn. 14. J8. -14.20.).
Tacan proracun prema ovoj metodi je komplikovaniji, ali tacniji od
prethodnih, te je Terzaghi daD prakticne obrasce za proracun granicne nosivosti tla gdje je:
(qr) i prema uproscenoj metodi koja se koriste viSe u svakodnevnoj praksi, i to za: L - duzina, a r radijus temelja;
----------~~~-------------
Ml'IlOlIika tin 335
334 Mt'/Janikn fla
14. Nosivost tla ispod temelja
III Raspodjeln flapOlla, slijegallje i slom tfa ispod temelja
(14.24.)
2
N, = ctg<p[ a 1]; gdje je:
2
2cos (45' +<P/2) N" - faktor nosivosti ovisan a odnosu dubine (D) i sirine lemelja (B) koji
je prema Skemptonu dat u tabeli 14.3. i vrijedi i za temelje dubine do
(14.22.) D!Bs,4;
UB - duzina / sirina temelja;
qo - opterecenje temelja.
Koeficijent r K p dobije se iz uslova pasivnog stanja sloma. za sto postoje i TrakastitemeU 5,1 5.6 5.9 6.2
gotove tabele i dijagrami (tabele 14.1. i 14.2.), a obuhvaca i trenje izmedu temelja i
tIa. Terzaghi je usvojio dva tipicna slucaja sloma koja utjeeu na izbor parametara
cvrstoce c i lp. Kada je tlo kruto i zbijeno, deformacije pod opterecenjern tia su
14.5, BRINCH HANSENOVA METODA
male i naSlaje krbak - opci slom na cijeloj plohi sloma, i to pri manjim
defonnacijarna, pa se napon sloma racuna sa punirn vrijednostima parametara Terzaghijevi izrazi vrijede sarno za trakaste, kvadratne i kruzne temelje sa
cvrstoce c i <p. Za rahla i jace stisljiva tla prisutna su sarno lokalna smicanja oko centricnirn vertikalnim opterecenjem. Polazeci od Terzaghijevog izraza, Brinch
mbova temelja i pri dosta velikim deformacijama (sI.l4.1.-d, e), te se faktori Hansen (1957) i Meyerhof (1963) su dali prosirenu i kompleksniju metodu za
nosivosti Nn Nq i Ny redukuju prema Terzaghiju smanjenjem parametara cvrstoce proracun pravougaonih ternelja uzirnajuci u obzir ekscentricnost i zakosenost
na smicanje i to za: rezultante opterecenja. Hansen preporucuje za pretezno koherentan materijal
primjenu njegovog izraza za kriticno opterecenje koji Ima opsti oblik:
C1 =-c l
2 . )
(14.23.) q! =c·N,. 's, ·d, 'i, +D·Y·Nq ·s, ·d. ·iq +O,5·y·B·N, 'Sy ·d, 'i y , }
tg<p, : %tg<p . a [aktor sigurnosti (F) bit ce: (14.25.)
q! -y·D
Oblik krutog i plasticnog sloma, kao i redukovani faklori nosivosti dati su F
na slici 14.4. i u Tabelama 14.1. i 14.2. q-y·D
Napon sloma qr za nekoherentno tlo raste lineamo sa slrinom temelja B i
dubinom temelja D, te se izborom ovih elemenata maze u'tiecati na napone sloma U ovome izrazu su N faktori nosivosti, s faktor oblika, d faktor duhinc~
ispod temelja. Faktori Nq i Nysu pribliznojednaki prijednakom uglu <pu intervalu a i faktor nagiba rezultante koji prema Hansenu u tacnijem obliku glase:
20° i 40°, pa se qj vise povecava sa porastorn dubine nego uz jednako povecanje
sirine B. Povecanje dubina temelja povoljnije je pri istom specificnom opterecenju a) faktori nosivosti:
q i sirini temelja B, jer smanjuje slijeganje lIa. Napon sloma kod zasicenog
koherentnog tIa (q> = 0) ne zavisi od sirine temelja (8), te se za ovaj slucaj koriste i
Nq =lg (45° +<P!2~0.".
2
= Kp ·eo.,g. 'I
N, ~(Nq -l)'ctg<p, (14.26.)
drugi izrazi.
Ny = 1,80(N q -1). tg<p. .
°,
Skempton (1951) je za glinovila tla, kod kojih se moZe uzeti ugao
unutarnjeg trenja <p = predlozio izraz za napon sloma U obliku: b) faktori oblika:
----------------~~~---------------
338 Meluwika tla Mdu1IIikn tla 339
III Raspodjela lIapOlla, slijeganje i slom tla i~pod temelja
14. NosivQst ria ispod temelja
19 l, 0,05 24 19.32
cj faktor dubine: 2, 1,4' 26 22 25
1,75 28 2580
30 30
35 46.
4C 75,31 ',45
dy ~ 1,0, (14.28.) 45 133,90_ ,00
50 266.89 I 3 6, 84 I
1.43 1.49 D3 L.65 !,S2 2.02 2.21! 1,1(, 1,41 J.4Ii 16 U! l,~ 1,6:3
•• 1-iq 1.45 I,~ !,~8 1.7() 1,91 1,15 2.47 1.!7 IA2 I.sJ l7 1,31 I,S1 ],63
1 =1 - - - -
c q N -1\ I.W 1,44 1,:14 IE 1.32 UI lM
q
1.49 1.53 I.~l 1.77 2.01 2.:lI.i 2.18
H ./. . H
, l11 q =1 (14.29.) L~2 ,.~ 2.oS 2.42 2.90
04B'
~~,B12 Il111
, S·
D
1,0
Sr = 1--'- za temelj so L'2 B,
L'
Sy 0,8 - za kvadratni temelj,
Sy = 0,6 - za kruini lemelj.
} (14.31.) y/:,r /
G,:l
rit/ 1//
"xIS'
~
~
0,6
~ ex
BI2+812--/
(/ / ey// r -i!
de =1 +-s
0,35D
- za male dubzne
.. ,
temeljenJa D < B, 1-' -t:9.
( ,
5
/
/"-;
/ /
L
-!i 0.4
dr = 1,0. (14.32,) "'-P......{- 0,2
2.x l i B '
do =d, -zmp>25°,ado 1,0-za<p=0. .~
:, '" 0
B 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5
H
za sluca i dO)'e H < V . tg8 + c, B'L'
I, = ) - - - - - -
'\ ex IS 'y/L
'2c,B'.£'" ,
i = 1- 0,5H Sf. 14.5. Redukcija ekscentricno opterei:ene povr,fine (a) safaktorima redukcije (b) premo
(14.33.)
o V' Meyerho/u.
. .2
Iy =L q •
Redukciju napona sloma dobivenog prema izrazima 14.14. - 14.17. i
U ovim izrazima (14.26, do 14.33.) suo 14.24. za ekscentricno opterecenje u jednom pravcu dao je Meyerhof (1953) preko
H i V - horizontalna i vertikalna komponenta rezultante R, faktora a , tako da ce reducirani napon sloma iZllositi:
A'= D·E' - povrsina temeljne stope reducirana na centricno opterecenu q'f = a, q!, (14.35.)
povrsinu u oba pravea, pri cemu je: L'= L-2e y • a B': B-2e x
Ovaj redukcioni faktor dat je na dijagramu (sl.14.5.-b), za koherentan j
(sl. 14.5.-a), nekoherentan materijal, 5 tim da se za c > 0, qJ > 0, vrijednost jzracunava
ex i ey - ekscentricitet u pravcu kl'ace, odnosno duze stranice pravougaonog
shodnom interpolacijom. Ako je ekscentricnost temelja U oba pravca, uzimaju se
temelja,
dva redukciona faktora, te ce redukovani napon sloma iznositi:
--------------------~~~---------------------343
Melwnika da
342 Mehallika tLa
[Jl Raspodjela napOlla, slijegallje i slom tla ispod temelja 14. Nosiwm tia ispod temelja
gdje je:
N r , N q i N r - funkcije odnosa DIE i ugla smicanja qJ, a oni se dobiju iz
dijagrama 14.6. -c - e;
qo = y·B;
q=X·y·D. "'
ko.ini
Velicine za Meyerhofov izraz dobiju se iz dijagrama sa slike 14.6. ito na 1_ 60'
taj nacin da se za odredeni ugao qJ i odnos DIB odredi ugao pomocne ravni f3 00 b;ggj;@~;:'+::::"j-C:~-1I0'
(s1.l4.6.-b) i faktor X (ertkane linije). Faktori nosivosti N" N q i Ny odrede se iz
dijagrama (sI.14.6.-c - e ), ovisno 0 uglu smicanja i pomo6ne ravni f3. Na ovim 10 20 30
".
40 so
,.
dijagramima moZe se odrediti i negativni ugao za slucaj temelja sa obostranim
nagibom pod uglom f3 .
"
Razlike izmedu Terzaghijevog i Meyerhofovog rjesenja za 'fJ oko 25' su St. 14.6. Mehanizam sloma fla kod dubljih temelja D>B: serna sloma (a), fakton nosivosti
prema Meyerhofu za: pomocni ugao f3 (b) ifaktore nosivosti Ny (e), N(I (d) i
neznatne, taka da se za koherentno tio i temelje dubine D::::: B mogu koristiti
Terzaghijevi izrazi (Nonveiller, 1981). N, (e). gdjeje: Mp - plitki, MD - duboki (Meyerhof 1961); T - Terzaghi (1943),
prema Nonveilleru (1981).
344--~----------------------~M~e~hw-'~iM~II~a--------------------------- 345
Mehallika tla
III RaspodjeLa "apona, sl~;ega"je i slom flo ispod temelja
14. Nosivo,\'f fla Lspod temelja
Postoji viSe raznih nacina temeljenja objekata koji imaju uticaj na velicinu 0.9 O,LQ
kriticnog opterecenja 1Ia od kojih se navode sarno neki specificni j cesti slucajevi.
(4) :-:::+~ ~::;:#iPV ..i 0.8 - -doIq, - -
14.7.1. UTICA] PODZEMNE VODE
(21--
(3) --''"''-;T'--:;::::~~+--;;;-~Li'J~~ -;,
'~O_7 - - - J,.
0.6
U svim jednadibama za proracuo kriticnog opterecenja (14.14. do 14.17 .• 5 0,/0
0 'on-~~-,~",~~;-
te 14.25. i 14.38.) postoje clanovi koji sadrie zapreminsku tezinu (jedinicna tdina) 0.2 0.4 06 0.8 \.0 0, {8
sa porama i supljinama (y ) pa se njihovom promjenorn mijenja i velicina kriticnog
opterecenja qJ. Sf. 14.9'. Utica) podzemne vade na slam tla: skica vade u temeljnam tlu (a), sa dijagramom
Prisustvo podzemne vode smanjuje efektivnu tezinu tla, pa time utjece i na koejicijenata za redukciju napona sloma a q i ay (b).
smanjenje kriticnog opterecenja u tlu_ Pritom mogu nastugiti slijedeci slucajevi:
I) Ako je nivo podzemne vode oa dubini vecoj od sirine temelja (B)
(14.41.)
ispod kote temeijenja, voda nece bitno u~jecati fla kriticno opterecenje,
te se u oba clana u izrazima za opterecenje sloma uzima puna gdje su a q i Uy korekcioni faktori koji se dobiju za razne nivoe podzemnih voda
vrijednost za zapreminske tezine y . izmedu povrsine terena i dubine D2 (sI.14.7.). Ova korektura vrijedi i za ostale date
2) Ako je nivo podzemne vode u ravni temeljne plohe, djeluje uzgon i jednadzbe (14.12.,14.25., ... ). kadaje nivo podzemne vode izrnedu povrsine terena
smanjena zapreminska tezina na cijeli volumen tJa, u sve tri zone i dubine D2 ispod nivoa temelja.
sloma (1, 2 i 3), pa umjesto sa y treba clan uz Ny rnnoziti sa
y'=(I-n).(Ym -Yw),odnosno y'=y-y,..
14.7,2. UTICA] SLO]EVITOSTI TLA
3) Kada se nivo vode nalazi izmedu ova dva ekstremna slucaja, moguce
je izvrsiti linearnu interpolaciju. U ovom slucaju clan uz Ny mozerno Granicna nosivost tla llJ po dosadasnjim obrascima odnosi se na tIo koje je
mnoziti korekcionim faktororn C1y koji ima granicne veliCine: ispod temelja homogeno. Medutim, 1.1 praksi se cesto susrecemo i sa dvoslojnim i
a y = 1,0 za D2 = B, odllosno a y = 0,5 za D2 = O. (14.39.) vises10jnim dom razlicitih osobina i mocnosti. Proracun granicne nosivosti za opsti
4) Ukoliko se nivo podzemne vode nalazi u nivou terena, uzima se slucaj uslojenog tla sa karakteristikama ovisnim 0 dubini nije jos obraden. Postoji
uronjena zapreminska tezina y' uz oba clana za kriticno opterecenje vise razradenih pojedinacnih slucajeva mnogih autora (Meyerhof i dr., 1969;
Myslivec, Suklje, 1954; Reddy i Srinivasan, 1967; Tcheng, 1957; i dr.) dobivenih
(Ny, N q ). Smanjenje tezlne tla uz clan Nq> za slucaj nivoa vode na bazi ispitivanja i teorijskih studija.
izmedu D 1 :;::::; D i D1 ::::: 0, moze se, takoder, izvrsiti korekcionim Meyerhof (1953) je za temelje oslonjene na povrsini koherentnog sloja
faktorom a q koji ima granicne velicine: (cp = 0), ogranicene debljine sloja (T), dobio izraz za granicnu nosivost U obliku:
a q = 1,0 za D\ = 0, odnosno a q = 0,5 za D\ = D. (14.40.) qj =c-N; +y-D, (14.42.)
Radi lakse primjene ti su korekcioni faktori za razne odnose nivoa gdje faktor nosivosti N;" ovisi 0 odnosu izmedu sirine temelja (B) i debljine sloja
podzemnih voda dati u obliku dijagrama (sI.l4.7.), te bi se jedall od izraza za (T), ogranicene dubine (tabela 14.5.).
kriticllo opterecenje mogao pisati U obliku (Nonveiller, 1981):
Faktor nosivosti N; po Meyerhofu q! ~ 9· C{U5 -0,5 ~' )+ 0,69y· B· Nr[( ~ -12,3]- (14.44.)
Tabela 14.5.
BIT c) D,/B>3,5:
o 10 20 30 40 50 q! ~0,5Y·B·Nr .(I-b), (14.45.)
Jaktor
b ~ 13500e(-3.35D'/8).
5,1 9,1 14.0 21.0 24.0 28,9 Prema ispitivanjima Mysliveca, ako je prvi sloj vece nosivosti nego drugi
(s1.l4.8.-b), moguca su tri slueaja:
Tcheng (1957) je dokazao da za temelj sirine B temeljen na povfSlm T/ B';' 0,2, nosivost prvog sloja nema uticaja na povecanje kriticnog
nekoherentnog sIoja debljine D/ ispod kojeg se nalazi koherentni materijal male optereeenja tla;
cvrstoce, a vel ike dubine D 2 , nastupa slom tla u gomjem sloju po vertikalnim 0,2::;; T I B < 1, kriticno opterecenje racuna se prema obrascu:
plohama u praveu temelja (sI.14.8.-a).
q!~lIqJ + ,q!-lIqJ (T
--0,2 , ). (J4.46.)
0,8 B
TI B > 1, usvaja se kriticno opterecenje sarno gomjeg, a ne i donjeg
sloja.
----------------------------M~,~h-a-'''~·w~t~'a~--------------------------349
348 Meilallika rIa
III Raspodjeio. Impolla. slijegatye i siom Iia ispod temelja 14. Nosivo,rl fla ispod temelja
14.9.-a. U ovome prvom slucaju (Meyerhofi Hanna, 1978) kriticno opterecenje bit U drugom slucaju (C U(I)/C U(2) < 1) kriticno opterecenje slijedi iz izraza:
ce:
ql =Q,+(Qb-q,{I- ::r J 2q" (14.49.)
@
(14.50.)
0)
(14.51.)
H
@ MEHKA GLINA
DE8LJI GORNJI
"iI2:: 0 ;C U {21 5LQJ 0)
HI ~B, N, =5,14 (f/J=O).
HEHKA GliNA @ Ako je odnos H / 8 relativno velik, slom tla uslijed kriticnog opterecenja
CD Yi;~2::0;Cuf21
nastat ce u cijelosti u gornjem sloju, kako je prikazano na sliei 14.9.-b.
.0
r-
o•• V
~ o.• / 14.7.3. TEMEUI UZ KOSINU I NA KOSINI
~
o o.1L .. -
Aka je ternelj objekta na nagnutom terenu, Hi je blizu ivice kosine
(sI.14.10-a i 14.11.) pod nagibom fJ , zona sloma razvit ce se sarno na jednu stranu,
0 .•
V i to prema kosini. Pasivan otpor tla prerna kosini je rnanji nego kada je teren
o 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0 horizontalan zbog cega je nosivost 1Ia manja uz jednake ostale uslove sloma.
cu (2) I cu!1I Nosivost temelja na kosini ovisna je 0 dubini temeIjenja D, nagibu kosine /3, i
uglu unutarnjeg trenja f/J. Za vece dubine temeljenja i manje nagibe kosine,
S1. 14.9. Slom tla ispod slojeva gline: serna sa evrstim gornjim (a) i slabijim donjim (b) obrazuju se veci pasivni otpori tla i time se srnanjuje opasnost od sloma.
slojem, Ie ovisnost CU(I)/c u{2) (e), prema Meyerhofu i Hannau (1978).
Mehanizam sloma na kosini izucavao je Meyerhof (1957) i definisao kriticno
opterecenje za granicno stanje ravnoteze temeljnih traka U obliku:
ql =c·N,.q 'S, +0,5·y·B·N,q ·Sy. (14.52.)
U ovom izrazu su N "I i N ry faktori nosivosti koji se dobiju iz
Meyerhofovih dijagrama (sI.14.1O) a ovisn; su od odnosa D18, ugla unutamjeg
II III
gdje je; trenja qJ, kohezije c i nagiba kosine f3. Ncq ovise jos i 0 faktoru N~. Faktori
1- opsti slom u donjem sloju; oblika s, i s, dobiju se iz Brineh - Hansenovog obrasea (14.27. i 14.30.).
II - probijanje u gomjem sloju;
Vrijednost faktora nosivosti N rq opada sa povecanjern ugla nagiba kosine j3 i sa
IIl- opsti slom u gomjem sloju;
B i L - sirina i duzioa temelja; smanjenjem odnosa DIB. Gornja granicna velicinaje odnos D/8 = 1 (sI.l4.1D.-b).
Cn - adhezija uzduz linije a - a' (sI.14.9.-a, e); U nekoherentnom tIu, gdje je c;;;:: 0, granicna nosivost 11a se rapidno
N,. = 5,14 - faktor nosivosti za f/J = 0; tabela 14.4.-a smanjuje sa povecanjem ugla kosine fJ, ito mnogo vise ukoliko je ve6i unutarnji
350--------------------------M~'~lw-,~,uw~ti~a-------------------------- --------------------------M~'~lw~'=,ik~n="~a--------------------------351
14. ,Nosivost lia ispod temelja
JJJ Ra\podjeia IU1P(JIW, slijegallje i slom tla i.rpod temdja
ugao smicanja cp (sL 14.10.-c). Kriticno opterecenje za materijal sa <p -;::; 0 moze se b 8
naci u izrazu:
(14.53.)
sto daje gornju granicu kriticnog opterecenja. Donja granica definisana je
polofujem temeija, U odnosu na gornji rub kosine, i faktorom nosivosti iz
dijagrama na slici 14.10. Ako se kosina na kome je izveden temelj nalazi pod
uticajem mime vode, racuna se sa potopljenom tezinom y' , a kada je spoljna voda
na maloj dubini ispod temelja, pa prilikom njenog spustal\ia dolazi do pojave
strujnog pritiska, koji djeluje pribJifuo paralelno sa kosinom, aproksimativno se
maze racunati sa smanjenirn uglom smicanja prema obrascu (Nonveiller, 1981):
'fJI = arc~g'fJ} (14.54.) st. 14.11. Serna granicne nostvosti 110 za temelj uz kosinu.
Ako se temeljenje vrsi u bJizini ivice kosine (sI.14.11.), granicna nosivost
tla odnosno faktori nosivosti N fq i N yq ' ovisit ce 0: udaljenosti b kraja temelja od Medutim, kako svaka opterecenje u bJizini ivice kosine iii padine ugroZava
[vice kosine, parametrima cvrstoce c i ffJ. nagibu kosine f3 i dubini stope temelja stabilnost padine, potrebno je provjeriti stabilnost kosine i odrediti najmanje
odstojanje b kojim se osigurava stabilnost, a time i obezbjeduje granicna nosivost
D. Meyerhof je i za ovaj slucaj dao dijagrame iz kojih se mogu dobiti faktori
tla. Faktori nosivosti velo brzo rastu sa povecanjem odstojanja b koje se U ovisriosti
nosivosti za kriticno opterecenje prema jednad'zbi 14.52., a za razne odnose bIB, ugla f3, odnosa DIE i parametara cvrstoce c i f{J moze odrediti tako da granicna
blH i DIB (detaljnije vidi Meyerhof, 1957; Nonveiller, 1981).
nosivost tla bude ista kao daje temeljenje obavljeno oa ravnom terenu.
@
i-Lt 14.7.4. MEDUSOBNI UTICAJ TEMELJA NA SLOM TLA
@ I~;~
'f'=0 ~B Kad se temelji nalaze na malam medurazmaku S, nastaje drugaciji
7 mehanizam sloma tla i slican je kao za temelj ukupne sirine 2B + S (s1.14.12.-a).
" Ns=JtL
6 +--+,+-=+.:;;0-1-/
c-o
- Trenje na susjednim vertikalnim povrSinama prenosi na okoloo tlo medu temeljima
5t-c-+-+'<':
600 -,
300
200
~
- \OIB<1 ___
;;.rS-D/B"o
II',,~
dio ukupnog opterecenja, te je kriticno opterecenje tla q 1 za ovaj slucaj veee nego
za temelj sirine B. Prema ispitivanjima Mysliveca i Kysela (1969) ustanovljeno je
I 4t=<:A+- ,---f'<----+--j
100
/ 50
::-- ~"1;- , na rnodelu da se pri odstojanju S < 1,5B i dubini temelja D < 2B moze racunati da
I'o.."-l()
2t--+""I'~.
~25
Z 10
5
-
l-: -- ~
o<~
'\. '\.
se opterecenje temeija prenosi na ukupnu sirinu 2B + f; , kao na jedinstven temelj.
Oni su kriticno opterecenje susjednih temelja sa razlicitim razmakom i na razlicitoj
dubini izrazili sa:
(14.55.)
r--+_I!)Nso5 2
gdjeje:
00 20 40 60 80 10 10 20 30 40 50
f3_ {3- ql- napon sloma temelja sirine B u dubini D, izracunat po jednom od prije
Nagib kosine Ncgib kosine navedenih izraza;
Sf. 14.10. Meyerhofovi faktori nosivosti za temije no kosini: skiea granicne nosivosti (0), /(1 - koeficijent ovisan 0 odnosu SIB i DIB, a koji se dobije iz dijagrama
dijagrami za koherentno tiD qJ = 0 (b) i nekoherentno (e), (Meyerhof 1957; (sI.l4.12.-c).
Nonveiller, 1981 - crlei).
353
352 ----------------~~~---------------
Melumika tla
MelJallika tia
III Raspodjela /lapo/la, slijeganje i .\·I01/11Ia ispnd temelja 14. NosivOJt fla i.\pod 11'1111'(;0
D > 4B , ukljucujuci i trenje izmedu temelja i tia sa 0 """ f{J i za kritiCno optereeenje
Ako je razmak izmedu lemelja veei (sI.14.12.-b), onda unutamje zone
sloma zajednicki istiskuju materijal izmeou temeIj~ pa slom tla nastaje prj manjem dao izraz u obliku:
opterecenju sloma nego za slucaj pojedinacnog temelja. Kriticno optereeenje za
p
grupu lemelja sa razmakom S < 4B veee je nego za pojedinacan lemelj, dokje pri @ @
udaljenosti 6B < S < lIB, oplerecenje sloma za grupu temelja manje nego za svaki
,
pojedinacni temelj. Opee rjesenje na bazi integracije K6tterove jednadzbe dao je B
I' I
Dolarevi6 (1971), kao i tacnije rjesenje za nesimetricno ukopanu traku (Dolarevic, ,
"'1
1974).
't
o II"
I_~
I
l A=B·L
..
.. ,
" Is
,
I
.' r·o I
.------
D' o
q,
KUZNE POVRSlNE
S1. 14.13. Ulicaj dubine lemelja na slam Ila: stvame zone sloma prema Meyerhofu (1951 i
1961) (a), mehallizam sloma Ila premo Terzaghiju (1943) (b).
2(B+L)
qj =c·N +05'y· B·N + K .y ·D·N +D e" ' (14.56.)
r' r 0 fJ B.L
gdje je:
Ko - koeficijenl bocnog pritiska mirovanja pri dnu temelja (Ko = 0,5 za
pijesak i sljunak. a Ko = 1,0 za glinu - prema Meyerhofu);
c" - adhezija izmedu lemelja ida, c"= Q ·c+0,5·y· D· K, ,tgo ;
46810121416 K, - 0,7· Ko (prema Meyerhofu) - prosjecni koeficijent bocnog pritiska na
SIB _
dubini D;
Sl. 14.12. Utica) bliskosti temelja na slom Ila: pri malo) (a) i vetoj udaljenosfi (b), te o - ugao Irenja izmedu temelja ilia;
dUagram koreklumog faktora llapOlla sloma 19 za susjedlle temelje (c), N c' N r i N q - faktori nosivosti (sI.l4.14.);
(Myslivec i Kisela, 1969; Non.veiller, 1981).
a - koeficijent dilatacije pri iskopu iIi zbijanja pri pobljanju, koji se krcce u
granicama 0,45 < a < 0,60, alije a·c < lON/cm 2 (Skempton,
14.7.5. UTICA} DURINE TEMELJA NA SWM TLA 1959).
Terzaghi (1943) preporucuje da se kriticno opterecenje racuna preko
Za temelje fundirane lla vecoj dubini od 2B (D > 2B) dato je viSe rjesenja faktora nosivosli za plitke lemelje (Iabela 14,1. i 14.4,) dodajuei otpor Irenja uz
od strane mnogih autora. Kada su temelji oa vecoj dubini ispod povrsine tla, zone plaSt temelja. Mehanizam sloma slican je plitkim temeljima s tim da se na
plasticnog sloma zavrsavaju se oko temelja i ispod povrsine terena (sl.14.13.-a), te krajevima zone pasivnog klina pretpostavlja vertikalan slom tla (51. 14.13.-b).
su tada faktori nosivosti veci nego za plitke temelje. Kriticno opterecenje racuna se prema izrazu:
Meyerhof (1951. i 1961) je za plaslican slom Iia oko temelja (sI.l4.13.-a) OD
qj =c·N c +O.5·y·B·N y +y·D·N q +;;:f,. (14.57.)
izracunao koeficijenle nosivosti za kvadratni, kruini i trakasti lemelj u dubini
0
(Nt) ~/ -- (b) velikih slijeganja pod stvarnim opterecenjem temelja koja trebaju biti
( ~7 ~~
u prihvatJjivim granicama sa stanovista stabilnosti konstrukcije i
funkcionalnosti objekta;
.
9-
...,
:z
30
/'
~
/.
=-
'" ~/
0
/':?' (c) neravnomjernog i stemog slijeganja.
Za temelje koji leZe na nekoherentnom tlu (pijesak i sljunak) obicno je
mjerodavan slom tla ispnd temelja. Nekada i za pijesak mogu biti mjerodavna
;32 slijeganja. U koherentnom materijalu za dopusteno opterecenje moze biti
l//~
:i: mjerodavno slijeganje pod datim opterecenjem radi cega ga treba kontrolisati i
.
III
0 10
."
::> 0
temeljenje prilagoditi dopustenom slijeganju.
lzbor velicine faktora sigurnosti ovisi 0 opseznosti i pouzdallosti rezultata
ispitivanja, posebno parametara cvrstoce sa kojima se odreduje kriticno optere~
1 2 4 5810 2 4 6 8100 2 4 6 81000 2 3 cenje. Velicina faktora sigurnosti ovisit ce i 0 slijeganju temelja pri odredenorn
FAKTORI NOSIVOSTI N- dopustenom opterecenju, te za dopusteno opterecenje maze biti mjerodavno
proracunato slijeganje, a ne optereeenje sloma,
Sl. 14,14. Faktori nosivosti za duboke cetverougaone, pravougaone i okrugle temelje prema 1sto tako, veliCilla koeficijenta sigumosti, umnogome, zavisi i od znacaja i
Meyerhoju, 1961. i Nonveilleru, 1981. velicine objekta. Za znacajnije objelcte, posebno za one gdje komunicira veci broj
ljudi, usvaja se obicno veca vrijednost ovog koeficijenta dok za male i privremene
gdje je: objelcte on moZe imati i nim vrijednost. S obzirom na sve ove okolnosti, veliCina
L - duzina temelja; faktora sigurnosti krece se u sirokim granicama izrnedu 1,5 do 6,0.
o = 2(S + L) - opseg temelja; Opravdano je da se za materijal sa krtim siomom odabere manji, a sa
A = S· L - povrsina temelja; plasticnim veci faktor sigurnosti. Ako se u materijalu racuna sa smanjenim parame~
Is - trenje, odnosno adhezija izmedu temelja i tla, koje se ne mo7.e trima cvrstoce (jedn.14.23.), nema opravdanja usvajati veci faktor sigumosti.
pouzdano odrediti pa Terzaghi i Peck (1967) daju posebne vrijednosti Dopusteno opterecenje moZe se odrediti i na drugi nacin i to preko
(tabela 14.6.). parametara cvrstoce na smicanje dijeleCi ih sa faktorom sigurnosti, tj,
? dopusteni rnobilizirani ugao otpomosti na smicanje:
Trenje izmeau temelja i tla
..
Tabela 146
tg<Pm = t~<P , (14.58.)
. 0/
...• ···Vrsta tla J,{kN/m'J . >- dopustena mobilizirana kohezija je:
Glina i prah lahko gnjecivi 7-30 C
GUna vrlo cvrste konzistencije 45-80 c m = - , odnosno (14.59.)
Rastresiti pijesak
Fe
11-32
Zbijeni pijesak 32-64 1: f c rr'·tg<p
1:=-=-+--- (14.60.)
Zbijeni sljunak 45-90 F
Fe F.
U ovim izrazima Je: cp stvarni ugao otpomosti na smicanje, a Frp
(!4.S:')KOEFICIJENT SIGURNOSTI I DOPUSTENO koeficijent sigumosti po trenju, dokje c kohezija, a Fe faktor sigurnosti po koheziji.
··OPTERECENJE Faktari sigumosti kod ovog kriterija krecu se: za F. = 1.2-1.8 (prosjecno
Dopusteno opterecenje (qd) mora biti odredeno sa dovoljno velikom 1,5), a za Fe = 2,0-3,0 (prosjecno 2,5). Pravilnik 0 tehnickim normativima za
sigurnoscu kako bi se sprijecile posljedice od: temeljenje gradevinskih objekata (1990) prihvatio je ovaj nacin dobivanja
dopustenog opterecenja.
356 Ml!llallika tia
Mehallika tLa 357
III Raspodjela IlapOlla. sLijegallje i slom ria i.rpod temelja 14. Nosivo.I'( tia ispod lemelja
ii~
100
gdje je:
Q - ukupno vertikalno dopusteno opterecenje temelja; 50
30 ,. I
o•
A'= B'·L' - korisna povrsina temelja (sI.14.5.-a); ~ 20 o6
y' - efektivnajedinicna tezina tla ispod nivoa temelja, tj. tezina smanjena :z.'; 10
I'!i I
" '" \:'"
za uzgon ako postoji; 0.' " 0•
q = y'·D - najmanje efektivno opterecenje pokraj temelja i u nivou .2 o2 ,.'"
I
't-
temelja; \ 00 00
rpm i Cm - dopusteni mobilisani ugao smicanja i mobilisana kohezija O' 10' 20' 30· 40' 0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 to 0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 to
fm
izracunata po obrascima 14.58. i 14.59.; k",= A"Cm~V.tg'fm =
km A,.c,.,H"V.tg·fm
Ny, N e , Sy, Se. dc, iy , ie - faktori nosivosti za centricno i vertikalno
opterecen beskrajni ternelj; faktori oblika ovisni 0 odnosu B'/ L~ (s); St. 14.15. Dijagrami za odreiiivanjefaklora Nyi Ne (a), ie (b) i ir (c).
faktor dubine ovisan 0 odnosu DIB' (d) i faktori nagiba rezultante SUjeganje tla ispod temelja racuna se prema klasicnirn metodama datim u
(i) koji su dati u Brinch - Hansenovoj metodi (jedn.14.30. do poglavlju 13. Neki aspekti dopustenog slijeganja dati su u tacki 13.6., a u
14.33.). temeljenju i dopustena slijeganja koja su prijasnjirn pravilnicima bila definisana u
Faktori nosivosti N c i N r dati su i dijagramski u funkciji mobiliziranog koherentnom i nekoherentnom tlu.
ugla otpornosti na smicanje CPm' prema Pravilniku (sI.14.15.-a), kao i fakton Slijeganje tia odreduje se prema nacinu prenosenja opterecenja u tiu,
sastavu slojeva i geotehnickim karakteristikama kao i prema statickom i
l1agiba rezultante ie i iy u funkciji ugla lP m i koeficijenta (sl.14.15.-b i c): funkcionalnom karakteru gradevinskog objekta.
Kad adredivanja razlika u slijeganju temeija na raznim mjestima treba
uzeti u obzir: (i) neravnomjemost sastava tia, (ii) neravnomjernost opterecenja i
k = H (14.62.)
(iii) krutost objekta i temelja.
m A"c m + V .tg<{Jm
gdje su Ii i V horizontalna, odnosno vertikalna komponenta rezultante sile koja
djeluje na dnu temelja.
Vrijednosti dopustenih opterecenja tla (qd) prema Pravilniku (jedn.14.61.)
vaze sarno aka su uzeta u obzir glavna i dopunska apterecenja. Aka se uzmu u
obzir samo glavna opterecenja, dobivene vrijednosti smanjuju se za 20%. Aka se
pored glavnih j dopunskih opterecenja uzmu u obzir i pasebna optereeenja,
dobivene vrijednosti mogu se poveeati za 20%, s tim da koeficijentj budu veei od:
F. ;0: 1,5 i F, ;0: 2,5 .
Pri1ikom direktnog temeljenja ekscentricitet ne smije, po pravilu, premasiti
3110 sirine temelja mjerene u pravcu ekscentriciteta. Ako se uzmu u obzir sarno
glavna opterecenja, rezultanta pritiska ne smije izlaziti iz jezgra presjeka temelja.
Kod visokih objekata (dimnjaci, rezervoari, tornjevi, ... ) rezultanta sila ne smije
biti izvanjezgra pre~ieka niti ako se pored glavnih uzrnu i dopunska optereeenja.
-r
A
10
j .....
-~ -
SIOJ2 .... iti titt2f
"-
Homogtlno )10 I / \ \
I I \ \
I,I I I I \ " \ \
"},;;})/J);;),;;»); //1////1'///
' )In/hI/III)
\ , 1/1/111 ~ IIJ.
Ncpropu5t(Jiva osnova
Cl.Lous
361
l ako voda predstavlja izvor zivota na zemlji, ona
u tlu moze da izazove razliCite posljedice i velike
probleme kod izgradnje objekata. Uticaj vode na osobine
tla je veoma raznovrstan, visestruk i cesto te,ko
procjenjiv. Podzemna voda itekako utjece na poroznost,
jedinicne tezine, konsolidaciju, stanje napona i deforma-
cija u tlu pod opterecenjem, tehnologiju izvodenja radova
itd. i to kako pod statickim, tako i proticajnim uslovima
vode kroz tlo razlicitog sastava.
U cilju rjesavanja ove problematike poglavljem 15. Osnove za izucavanje kretanja vode u podzemlju i
obuhvaceno je proticanje vode kroz tlo bazirano na sta- konsolidacija tla dati su u poglavlju 5. i 7. Filtracija je
cionarnom tecenju. Funkcija potencijala, koja je znacajna razmatrana kao jednodimenzionalna i lineama sa konsta-
za rjesavanje filtracije vode, rjesava se eksperimentalno, ntnim presjekom i brzinom, sto je u praksi rijedak sluGaj.
grafickom iii numerickom aproksimacijom. Najcesce je proticaj trodimenzionalan, ali radi lakseg
rjesavanja sluiimo se dvodimenzionalnim proticanjem
vode kroz tlo. Analiza se bazira na homo genom, izotro-
® @ pnom i nestisljivom tlu, za koje vazi DarcY-iev (Darsijev)
'jm~ '.0
. o
zakon filtracije.
aV=Oiap=O. (15.1.)
at at
av . dp
-;,,0,-;,,0. (15.2.)
at dt
Brzina i pritisak su, dakJe, funkcije u prostoru i vremenu,
U geomehanici ovo je slucaj kod usporene vode ciji nivo nije konstantan,
vee se mijenja navise i nanize, tako da se s vremenom i protok rnijenja. Hidraulicki
gradijent i brzina tecenja U ovim ee slozenijim granicnim uslovima porozne sredine
u raznim tackama biti razliciti i mijenjaju se s vremenom, Radi proracuna protoke i
pritiska u raznim tackama bit ce potrebno poznavati vise sloZenijih funkcija
potencijala. Isto tako, kada se mijenja volumen pora zbog promjene napona, nastaje
tecenje sa mjesta vece oa mjesta manje promjene napona, do postizanja ravooteze.
--------------------------~M~,~h-m-,i~w-t~w----------------------------367
IV Proticallje vode krot. tiv i kOllsvlidacija tla 15 Proticallje vade kroz tl0
Stacionarno tecenje vode u tJ u ovisno je 0 visini potencijala h = /(x, y z), Ova jednadzba naziva se jednadzbom kontinnalnosti, i kada ana ne bi bila
te je kod djelovanja hidrokinematickih sila potrebno poznavati avu funkciju za zadovoljena, to bi znacilo da u masi ima prostora neispunjenih vodom.
svaku taeku u prostoru promatranog podrucja.
Za teoretska razmatranja uzimaju se slijedeee pretpostavke (NonveilJer, @ ;)VZ
@
1981): Vz+Tz dz PN
z
~""
SL
(a) voda stacionarno teee, -g. protok Q i brzina v konstantne su u svakoj
tacki promatranog podrucja i u svako vrijeme tecenja t; hp
(b) voda je nestisljiva, te se promjene zapremine zbog izmijenjenih Vx +OVx
- dX
Ox r-1. h
napona zanemaruju;
'/
(e) sile mase uzrokovane ubrzanjem ne uzimaju se u obzir, tj. dvldt = 0; dz 1..::£'dy z
dx
(d) volumen i struktura da ostaju nepromijenjene tecenjem vode, sto znaoi
A A
da teeenjem vode ne nastaje pomjeranje niti ispiranje iIi unosenje
eestica tla;
(e) promjene zapremine usljed pro111iene napona u tlu se izostavljaju.
Ako pod ovim pretpostavkama razmatramo elemenat volumena tla u
prostoru dx,dy i dz kroz koji teee voda poznatih brzina vx ' Vy i v z • tada ce protok
vode (masa ujedinici vremena) u smjerux, za vrijeme t. biti na ulazu (s1.15.1.-a): st. 15.1. Proticaj vode kroz dio volumena tia (aJ, te piezometarskom (hpj i geodetskom (z)
Qx, =dy·dz·vx·yw, (15.3.) visinom (b).
ana izlazu:
Primjenjujuci Darcyjev zakon na pojedine komponente brzine v x ' Vy i v;:,
Qx~ =(vx axx .dx).dY.dZ' Y w'
+ dv (15.4.)
a za parcijalni gradijent pritiska po komponentama, dobijemo:
pa je razlika protoka Qx u jedinici vremena t: dh dh dh
ax
v, = kx ;V y = ky iJy ; v, = k, ilz' (15.9.)
dQ, =Q _Q =dV,y .dx.dy.dz.
at X2 Xl dX W
(15.5.)
.
Jer su k omponente h'd r"k d" .
1 rau IC og gra lJenta: lx ax ;1)' = dh.
= dh. ay ; lz = az .
dh
Analogno dobijemo izraze i za teenost koja protiee u smjeru y i z:
Oznacavajuci visinski potencijal centra elernenta u prostoru sa h (s1.15.1.-
dQy dv y ilQ. dvo b) iznad po volji odabranog repemog nivoa (z), dobijemo daje:
Tt= iJy yw·dx·dy·dz; = iJz' yw·dx·dy·dz,at' (15.6.)
h=z+hp, (15.10.)
te je diferencijal protoka kroz volumen dx· dy . dz u jedinici vremena: gdje je:
- = _ x +_+_'
dt
aQ (av
ilxdydZ
dvy
W
.dx.dy.dz. av}
(15.7.)
z - geodetska visina, a
hp - piezometarska visina u centro elementa A.
Diferencirajuci i uvrstavajuci izraz 15.9, i 15.10. u jednadzbu 15.8.,
Medutim, diferencijal protoka vode u jedinici volumena mora biti jednak dobijemo definitivno izraz zapoIje potencijala:
nuli, jer koliko vode dotece toliko i otece, te je izraz 15.7. jednak: 2
2
k il h +k d'h +k ah =0 (15.11.)
x ax' y d/ ' dZ'
368 Me/umika tla Mehallika tla 369
TV Proticollje vode kroz flo i komolidaclja tla
15. Proticollje vode kroz rio
isti, tj. kx = ky = k, = k, pa Laplaceovajednadzba poprima oblik: Ovo je diferencijalna jednadzba strujnica, gdje su projekcije strujnice ds
na koordinate dx, dy i dz, a v X ' Vy i V z komponente brzine vektora v.
a2 h a'h a'h
-+ -+-=0 (IS.12.) Diferencijalnu jednadzbu strujnica mozerno napisati u obliku:
ax2 ay' az'
vx·dy-vy·dx=O. (1S.I7.)
Ako se kretanje vode analizira u ravni jednadzbe IS.II. IS.12., za
dvodimenzionalno (xy) proticanje ce glasiti:
0) bl
a2h a'h (1S.13.)
kx ax 2 +ky ay' = 0,
STRUJNICA
dy
Vx ;:; dx
+---4-\f'-;-;y-x
Vy dy
15.1.1. STRUJNE I EKVIPOTENCIJALNE LlNIJE A
tangenta na tu Jiniju (sl.lS.2.-a). Kod stacionamog kretanja vode strujniea se odnosno u prostoru:
poklapa sa trajektorijom dok to kod nestacionarnog tecenja nije sIucaj.
Prornatrajmo kretanje vode u dvodirnenzionalnom prostoru i strujnicu sa
arp arp drp
-dx+-dy+-dz=O (1S.20.)
tackom A sa vektorom brzine v i komponentama Vx ivy. Strujnica i vektor brzine ax ay az .
na beskonacno rnaloj duzini ds se poklapaju, a njene projekcije na koordinatni
sistem su dx i dy .Iz slicnosti trouglova (sl.lS.2.-b) dobijemo: Odavde je totalni diferencijal drp = 0 , iz cega proizlazi:
.. dx dy zp(x, y, z)= c (konstanta). (15.21.)
v.:vy=dx:dy,Lil-=-, (15.15.) Iz ovoga proizlazi da strujnica na cijeloj svojoj duzini, u ravni iii prostoru
Vx Vy
irna konstantnu velicinu lp . Ovu funkciju uvea je Stokes, pa se po njcmu zove
iii il prostoru: Stokesova funkeija iii funkcija strujanja q> .
Za zadovoljenje konturnih uslova uvodi se i funkcija If/(X, y,z), ciji je SI. 15.3. Filtraciona mreia za homogen nasip na nepropusnoj podlozi (a) sa .~emom stru,jnc
totalni diferencijal: mreic za proraeun protoka q (b).
(15.24.)
Izjednadzbi 15.18. i 15.25. za dvodimenzionalan prostor dobiju se slijedeci
odnosno: odnosi:
OlJf =v' 0l[=v' olJf =v (15.25.) OIfJ 0Vf _ olfJ OlJf
ox x'iJy Y' OZ " iJy ax' dX iJy
(15.29.)
Integracija Laplaceovih jednadzbi izvodi se pornocu Cauchy - Brana usporava vodu na visini H (sI.l5.4.-a) u hornogenom propusnom
Riemannovih jednadzbi i Schwarz-Christoffelove transfonnacije koordinatnog poluprostoru, gdje rjesenje daje ekvipotencijaie konstante h(x,z), i to kao
sistema. Kod jednostavnih slucajeva ovo je moguce izvesti i kao karakteristicni
konfokalne hiperboJe, a strujnice, kao konfokalne elipse su medusobno
prirnjer .trujnica, ekvipotencijala i strujnih rnrefa, kao .to je to prikazano n.
konjugirane. Srnjer toka vode 1I polju u svakoj je tacki okomit na ekvipotencijalnu
crtezirna 15.4.-a- g (Nonveiller, 1981). liniju.
@ Na slid lS.4.-b strujna mreZa je po obJiku sliena prethodnoj, ali su
strujnice ovdje U obliku konjugirane hiperboJe, a ekvipotencijali su oblika elipse. Iz
analitickog se rjesenja moZe za svaku tacku podrucja izracunati visinski potencijal j
hidrostatski pritisak.
SHcno je rjesenje i za zagatnu konstrukciju na slici lS.4.-c. Ovdje su
ekvipotencijali konfokalne hiperbole, a strujnice su konjugirane konfokalne elipse.
Na slid 15.4.- d, e, fig prikazane su strujne mreze za tipicne primjere u
© -.~
I
HI
hornogenoj propusnoj sredini i ogranicenoj dubini.
Potencijalno strujanje vode kroz tlo, odnosno filtracione mreze. mozemo
i
rijeSiti:
, 1) eksperimentalno;
~'I
I
'~' "
4
\2
I I
2) grafickorn aproksirnacijom funkcije potencijala i
=;:: i;::! !) !!! '", 0¢ (", *"- i 3) numerickom aproksimacijom.
, ,
I K
NepropucUjivi sloj
Sf. 15.4. Primjeri sfrujnih mreia za protok vode: ispod brane za homogeno tlo beskonacne m
dubine prostiranja (a), iz pravougaonog kanala kroz homogeno tlo beskonacno
duboko (b), oko zagata u homogenom tlu beskonacno duboko (c), oko zagata
SI. 15.5~ Tipican hidraulicki model u tanku, gdjeje: posuda za baju (I), polietilenske cijcvi
grailevinske jame i kroz homogeno tLa ogran/cene dubine (d), ispod ukopanih
01.5 mm (2), dovod vode (3), mjesta za injektiranje boje (4), zidovi od
temelja (e), ispod temelja sa kratkim pribajem kroz hamogeno tlo ogranicene
dubine (j), (Nonveiller, 19B]), ispod betonske brane sa nepropusnim tepi/wln (g), pleksiglasa. odnos1io prozinwg materijala (5), preljev (6), odvod - poddaval1je
(SaraI'. 1989). donje vade (7). n;zvodnifilter (8). (Smith. 1993).
374 ----------------------------M~,,~w~"'~·w~"a~--------------------------375
Mehallika tla
IV proticallje vade kroz rio i kollsolidacija tLa J 5. Prolicaflje vade kroz. 110
Hidraulicki model sacinjen od pijeska !reba da reprodukuje geornetrijske podruejima odabere se da bude reproducirana U odnosima izmedu odgovarajucih
oblike, granicne uslove i karakteristike propusnosti materijala. Na modelu se vrijednosti propusnosti k proucavanog prototipa (sL 15.6.).
formira razlika hidrostatskih poteneijala i uspostavi staeionarno tecenje (s1.l5.5.). Zatim se u svakoj tacki mjeri elektricni potencijal, koji je analogan
Pijesak mora biti cist, jer ako irna previse finih cestica, u modelu ce se pojaviti visinskom potencijalu. Spajanjem i interpolacijom taeaka sa istirn potencijalom
efekat kapilarnosti, tako da ce doci do mijesanja strujnih linija. moguce je na modelu prikazati linije jednakog potencijala, cime dobijemo
Jednim od prikladnih nacina mjeri se u raznirn tackarna (piezometarske ekvipoteneijalne linije.
cijevi) visinski potencijal. Strujnice se mogu veoma ilustrativno dobiti ako se na Kao primjer rjesenja sa karakteristienim ekvipotencijainim linijama
uIazu i u odredenirn tackama pusti obojena teenost (fluorescein, prah) u vodu, koja dobivenim elektrienom analogijom za vrlo heterogeno tlo, navodi se brana u
ce oznaciti put (strujnicu) kroz postojecu vodopropusnu sredinu. Ovaj tip rnodelaje Mahabadu, u Iranu (sI.15.7., Martinovic, 1967; Nonveiller, 1981.).
prikladan jer zorno prikazuje obiljetja polja poteneijala, ali rnu je nedostatak .to pri
bilo kojem rnjerenju potencijala nastaje poremecenje tla, zbog cega dobijerno
netaene rezultate. Osim toga, tesko je u svakoj tacki reprodukovati i odrZati tmene
odnose izrnedu koeficijenta propusnosti u raznim tackama nehomogenog 1Ia. Danas
se najvise primjenjuje za demonstrativne namjene i za slucajeve koji se dobra
mogu reprodukovati modelom.
sz __ 11'1'
---
®
+E R=CD Sf. 15.7. Ekvipotencijaille linije u heterogenom tlu brane Mahabad, sa nepropusnim
-E
kontinuiranim slojem (Martinovic, 1967).
+ + +/ '
/'
- +
+,+ +
+0+ / + + + + D+ +
15.1.3. GRAFICKA APROKSIMACIJA FUNKCIJE POTENCIJALA
+ +/
I
+ +
R=CD
+ + +
Na slici 15.3.-a dat je nasip od zemljanog materijala koji usporava vodu na
konstantnom nivou H sa granienim uslovirna (a, b, c). Voda ce se II presjeku nasipa
Sl. 15.6. Sema mjerenja ekvipotencijala na modelu elektricne analogije za zagat (z), pri i ispod nasipa, ako je tIo propusno, kretati sa mjesta sa visim potencijalom ka
cemu je: ploea od provodljivog materijala (AJ, baterija (B) Wheatsloneov most rnjestu sa nizim potencijaiom, eime nastaje strujanje vode kroz nasip, sto dovodi do
(C) laCke mjerenja potencijala (D). formiranja filtracione rnreze unutar nasipa. Brzina filtracije u svakoj tacki ovisit ce
o funkciji potencijala (LapJaceovajednadzba). Slieni zakljucci mogu se dobiti i iz
Model elektricne analogije zasniva se na mjerenju elektricnog potencijala strujanja vode kod zagatne konstrukc;je (sI.5.6.-a). Za vee; broj jednostavnijih
u raznim podrucjima koji analogno tome odgovaraju i odnosu visinskog potencijala slucajeva moguce je pornocu graficke aproksimacije, crtanjern ekvipotencijainih
u hidrauliekom polju. Od elektricno provodljivog materijala izradi se geometrijski linija, pronaci kolicinu procjedne vode.
model koji je sliean hidraulickom. Modell se obicno prave od tankih rnetalnih Kolicina vode koja protece krozjedno polje abed (sI.l5.3.-a) sa razmakom
folija, tankih slojeva elektrolitskih otopina iIi cd posebno prepariranog papira. od ~Sl koje je ogranieeno dvjerna ekvipotencijainim linijarna, razlikom potencijala
Koristenjem materijala raziicite elektricne provodljivosti i otpornosti R
od !l.h, i dvjema strujniearna na razrnaku !l.b1 bit ce:
reprodukllju se zone razne propusnosti, tako da odnosi izmedu propllsnosti tla k j
provodljivosti h odgovaraju datim propusnostima. Na granicarna modela
ql = V • !l.b1 •
Prerna Darcyjevom zakonu znarno da je (jedn. 5.25.) brzina:
(15.30.)
uspostavi se elektricni poteneijal (E) preko izvora energije (B), odnosno razlika
potencijala kao za prototip, a elektricna provodljivost h modela u raznim
v = k . i , a sa ozn.kama u ertel:u: v = k !l.h, ,
!J.s,
(15.31.)
te se dobi va izraz za protok: postize se rutina, koja je potrebna, a ne nasumice crtanjem, koje moZe dovesti do
Al~ pogresnih rezultata i duzeg rada. Primjeri na slici 15.4. mogu posluziti kao
qj =k·-·Abj • (lS.32.) i1ustracije dobrih rjesenja, a skiee na sliei IS.8. kao put za sistematsko probanje i
ASj
ertanje prema prijedlogu Casagrandea.
Ukupna kolicina protoka vode kroz presjek brane iZllosila bi: Otprije je poznato da su Iinije AB i CD (s1.lS.8.) najvise prema, odnosno
n 1I!l.h najnize ekvipotencijalne linije, a ograniceno propusno tlo na liniji EF donja
Q= Lq"= 2)'-"
1 /:'l.s1lI
·Ab". (15.33.)
granicna, a linija Be, ispod brane, gornja granicna strujnica.
Filtraciona mrcZa bit ce simetricna 5 obzirom na liniju G - H, te ce ona
Zbog uslova kontinuiteta filtracije vode kroz homogeni materijal protok
ujedno bili ekvipotencijalna linija od O,SH. Pocinje se ertati prva strujniea BI - CI i
vode izmedu dvije susjedne strujnice mora na bilo kojern dijelu poija biti jednak,
podijeli na dijelove ekvipotencijaInih linija na oaein da se dobiju priblizno
paje:
kvadratiena polja i da se Iinije sijeku pod pravim uglom. Tako se nastavlja S
(15.34.) ertanjem mreze do Ilajdonje strujnice pazeoi na slicnost kvadrata i ortogonalnost.
Ako crtamo ekvipotencijale za jednaku razliku potencijala Kako se vidi na slid 15.8.-b, rjesenje nije taeno)jer posljednja strujnica n - n sijece
Ah, = Ah" = Ah" = ... = Ah" = Ah = konstantno, onda iz jednadzbi ] 5.32. - 15.34. granienu strujnicu. Postupak se ponavlja s tim da se prva strujnica manje ispupci i
irnamo: kako je prikazano na slici 15.8.-c granicna strujnica se opet ne poklapa. Sistematski
korigujuci gresku, dobit cerna najzad strujnicu koja zadovoljava granicni uslov
Mz Ah Mz
k-·Ah, =k-·Ab, = ... k-·Ab", (IS.3S.) (15.8.-d). Medutim, ovdje odnos Ab/ As nije u eijelosti konstantan, sto je, takod.r
As, AS2 - As"
uslov pri crtanju strujne rnreze. Najlakse .Ie kontrolisati mreze kod kojih polja cine
iii: kvadrate, pa se takve najcesoe i ertaju. Ukoliko je odnos sirine Ab i duzine Al
Ab, Ab2 Ab svih polja konstantan i aka se strujnice i ekvipotencijali sijeku pod 90°, dobivena
-- = -- :::::: ... __ 11 ;;:::: konstanta, (lS.36.)
Ll.S1 I:1s2 .6..sn filtraciona mrcz-a je ispravna.
Ovo znaci da pn Ispravnom crtanju strujnica ekvipotencijalnih linija
odnos Ab svih priblizno pravokutnih likova mora biti konstantan. Otprije je vee
As
poznato da se ove linije medusobno sijeku pod uglom od 90".
Ako ertamo filtracionu mrezu sa kvadratnim odnosom, tj.: Ab: As = 1,
ondaje za Ah" =Ah =!2.. i ako u mrezi ima "fkanala, protok ee biti (sl.J 5.3.-b):
na
>-
detaljnije oblike i druge finese;
postepeno praviti prelaz iz rnanje zakrivljenosti u vecu i obratno, jer
nagla promjena ne dovodi do rjesenja;
"1 :rCJ:
3 0
1hI,
1
x • h
granici dva sloja razliC~ite propusnosti mijenja se smjer strujnica i ekvipotencijalnih axo 2
2! axo 3!
3 4
razmatranje treba koristiti postojecu literaturu i programe (Nonveiller, 1981; Uzima se u obzir prvi clan izraza 15.41., tako da ce preostali dio jednadzbe
Tomlin, 1966; NonveilJer i Polio, 1970; Smith, 1993).
Pretpostavimo proticanje vode u ravni koja je podijeljena u jednake
predstavJjati gresku od 2
!'J.(a hjax21.
Greska je manja sto je interval & manji i
smanjuje se sa kvadratom opadanja intervala.
intervale Ax u pravcu x i ~z u pravcu Z ose i da u svakoj tacki poznarno visinu Na slican nacin moze se dobiti i drugi diferencijal visine potencijala u tacki
potencijala ho - h, (sLlS.9.). Visina potencijala h, u tacki II dobije se iz funkcije
0, u pravcu z:
potencijala kada se njegovoj vrijednosti dod a odgovarajuci pozitivni iii negativni
prirast funkcije susjednih tacaka na udaljenosti Ax iii ~. Ako se promjena
potencijala izrazi TayJorovim redom, dobit ce se slijedeci izrazi za visinu
2(tJ.z)'
4!
(a'h)
az 4
0
(IS.42.)
Ako ove izraze uvrstimo u LapJaceovu diferencijalnu jednadzbu Iterativnim postupkom se postepeno podesavaju dobivene vrijednosti
potencijala (IS. 1 I.) za dvodimenzionalan tok, dobivamo diferencijalnu jednadzbu potencijala (h) sve dotle dok greska (Ro) u svim tackama bude u prihvatljivirn
za opsti slucaj anizotropnog i nehornogenog tla u sJijedeeem obliku: granicama.
a 2h a'h k k Ako je na rubovima filtracionog polja zadat konstantan potencijal, on se
kx ax' +k, az' = (~) (11, +h, -2hu)+ (~) (iz, +h, -2hu)=O. (15.43.) mora uzeti U obzir pri proracunu visinskog potencijala. Za slucaj rubnog
konstantnog potencijala (H) prema slici 15.10.-a, jednadzba IS.44. ce glasiti:
Kada je tlo homogeno i izotropno, tada je kx = k" a za LU = ilz 2H+h2+11.,-4hu=0. (15.49.)
11, +;
jednadzba poprima oblik: , _ _ _ _ _ _ _ _ _ _~
+11., +h, -4hu =0, iii}
(15.44.)
® @ h,
lin =-(11, +iz,+11.,+h,J
4 h, "" z=- L!.x
h, h. h,
Na taj nacin dobije se pravokutna mrez.a tacaka u kojima vis ina odgovara Sf. /5./0. Potencijali lUi granicamafiltracionih po/ja: granica koltstantnog potencijala (a),
izrazu 15.44. nepropusna granica polja (b).
Za nehomogeno i anizotropno ti~ potrebno je svaki potencijai pomnoziti
sa: Za slucaj nepropusne granice (sI.l5.1O.-b) hidraulicki gradijent okomit na
rub mora biti jednak nuli (i = 0). Da bi se udovoljilo ovome uslovu, dodajemo II
(15.46.)
mrezi (prema dolje) fiktivnu potencijainu tacku 1.,., = h" te jednadzba za rubnu
tacku glasi:
11, + 2h, +11., -4hu =0. (15.50.)
(lS.47.)
Ovakve simetricne fiktivne tacke postavljaju se uzduz cijele nepropusne
granice. Za neke probleme zgodnije je uzeti heksagonaini koordinatni sistem, koji
lednadzbe 15.44. i 15.47., ako se napisu za svaki evor, cine sistern 5e lakse prilagodava granicnim uslovima podrucja. Tomlin, 1966; Nonveiller j
lineamih jednadzbi, cije rjesenje daje potencijal u svakoj tacki mreZe. Rjesenje se Polio, 1970. obradili su program za heksagonalnu mrezu na 300 (aeaka u mreii i 20
trazi iterativnim postupkom uz zadovoljenje granicnih uslova, j za veei sistem zona razlicite vodopropusnosti.
koristi se kompjuterska tehnika.
Za proracun prema ovoj numerickoj metodi definisu se konturni uslovi i
vrijednosti potencijala (h) u pojedinim granicnim tackama. Za ostaJe tacke 15.2. NESTACIONARNO TECENJE VODE U TLU
pretpostavljaju se vrijednosti h, ali tako da budu blizu konacnih velieina. Zbog
ovoga dobro je poeetne vrijednosti odrediti na osnovu grube filtracione mreze Kada se mijenja nivo usporene vode, mijenja se i dotok vode u podrucje sa
dobivene pomocu graficke aproksimacije iJi na neki drugi nacin. Pretpostavljene vremenom, cime se mijenja potencijalno polje. Znaci da to ne ovisi sarno 0
pocetne vrijednosti nece zadovoljiti jednadzbu 15.44., vee ce se u svakom cvoru geometriji mjesta nego i 0 vremenu i promjeni protoka, zbog cega se sa vremenom
dobiti greska Ro: mijenjaju i granicni uslovi. I u ovom slucaju zanemaruju se promjene strukture,
(15.48.) poroznosti i vodopropusnosti tla radi promjene efektivnog napona u tlu, pod
uticajem promjene visine potencijala sa vremenOffi. Bit ce objasnjena sarno pojava
382 -------------;M7,7,,,-"'-C,---c"-a------------ Melwllika tla 383
ka
IV Pro/ieall}e vade kroz tfa i kOllsoiidacija ria 15. Prolicallje vade kro:. 110
i posljedice nestacionamog teeenja na primjeru homogenog nasipa, kod kojeg se Ovu problematiku eksperimentalno je izueavao Reinius (1948) na modelu
nivo vode mijenja opadanjem doticaja sa nivoa NVj na NV, (sl. 15.11.). eJektricne analogije za uzvodni pokos brane sa vertikalnim nepropusnim jezgrom,
u slueaju brzog i sparog spustanja nivoa vode (sl. 15./2.).
Pri trenutnom spustanju vodostaja od najvise kote do dna temelja voda ce
poteci prema uzvodnoj kosini brane (51. 15.12.-a). Za isticanje ukupno zadrzane
koliCine vade Q (Q = n . A, gdje je n poroznost, a A povrsina poprecnog presjeka
uzvodne kosine do jezgra) iz pora uzvodnog dijela brane bit ce potrebno odredeno
vrijeme koje je ovisna a viSe faktora.
Za 5lucaj sporijeg snizenja vodostaja u vremenu t/lf brzinom V.n za cijelu
c, visinu brane H, prikazane su strujne linije i isticanje prema llzvodnoj kosini
,z,
k filtar k",oo
(sI.lS.12.-b). Velicina sniii.enja nivoa vode za H - h, uz jezgro ovisit ce 0 brzini
snizenja vodostaja vs, apsolutnoj poroznosti n, nagibu kosine m, koeficijentu
nepropusno
propusnosti k i hidraulickom gradijentu i. Reinius (1948) je za razne nagibe kosina
SI. 15.11. Pramjene pracjednih linija u nasipu u toku snizenja vodostaja vade na uzvodnom izradio dijagrame ovisnosti h,:H i odnosa k, n, v, (Nonveiller, 1981).
pokasu brane. Pri spustanju nivoa vade u akurnulaciji za P.H moguce je odrediti visinu
denivelacije vade uz jezgro brane iz dijagrama na slici 15.13. (Newlin, Rossier,
Snizenjem vodostaja form ira se slobodna povrsma db na uzvodnoj 1967). Dijagram je sacinjen za uzv<>dni nagib izmedu 1:2 do 1:3 sa uzvodnom
ekvipotencijalnoj liniji abo Strujne Iinije nakon snirenja vodostaja mijenjaju svoj zonom cija je propu5nost k i ima reIativnu poroznost n. Visina vode uz jezgro (h)
oblik i tok taka da voda u meduvrernenu teee i prema uzvodnoj strani iznad sniunog vodostaja (P.H) moze se dobiti iz izraza:
(bl -dp b2 -d), a prema nizvodno mijenja se od (bl -c,b2 -c), preko e' do h=s·(P·H), (15.51.)
konaene strujnice d -c1 (sl. 15.11.). gdje se s maze dobiti iz dijagrama na slici 15.13. pomoeu vremenskog faktora:
Ova zaostajanje vode u nasipu vezano je za brzinu pada nivoa vade Vs i te T=(k.H.t):(c,".L'), (15.52.)
brzine prema porozitetu 11 i koeficijentu propustljivosti k. Ustanovljeno je slijedece: gdjeje:
sto je veca brzina opadanja vode Vs :::::!:1'}{ i SlO je manji koeficijent propusnosti, c - faklor koji varira izmedu 0,3 i 0,7 (u dijagramu c = 0,5);
t - vrijeme potrebno da se snizi za P.H.
to je potrebno vise vremena za isticanje vode iz prostom d, h, b2 prema uzvodnoj i
iz d, b 2, C, c, prema nizvodnoj strani nasipa. Sto je veea brzina opadanja vodostaja
prema odnosu k/ n, vodostaj u nasipu ce vise zaostajati za onim vanjskim.
@
Tv·:: -rjV,:::li
tn
..
H
Sf. 15.12. Filtraciona mreia na u.,,"Vodnoj slrani nehomogene brane pri sniienju vodastaja
razliCitim brzinama: naglo sniienje (aJ, spari pad vodostaja (b). Sf. 15./3. Dijagram za odredivanje parametara za proraifun visine procjedne linije pri
snizenju vodostaja ispred brane (Newlin Rossier, 1967; Nonveiller, 1981).
15.3. UZGON I FILTRACIONI PRITISAK 15.3.2. UZGON U POLJU PROMJENLJIVOG VISINSKOG POTENC/JALA
Voda u porama tla i njeno kretanje kroz pore s viseg ka nizem mjestu Ako voda tl tlu teee usljed razlike visinskog potencijaia U odredenom
potencija1a izaziva dvostruke posljedice: ~ra~cu, onda on~ na svom put~ t:0z
pore tr~ba da savlada otpore nastale trenjem sa
(a) ispod nivoa vode. pored sila gravltacije. djeJuje u tIu na uronjene cest~c~n~a ,tla. Pn oV?lTI k:etanJu Jedan se dlO potencijaine energije, koja je jednaka
cestice potisak po Arhimedovu zakonu i razhcl vIsma potencljala Izmedu razmatrane dvije tacke (dh), pretvara urad trenja
(b) tecenje vode sa veceg na nizi potencUai izaziva hidrodinamicke sileo (s1.15.14.-a). Dodatna sila Irenja koja djeluje na volumen vode i na cestice tla
Ako su cestice tIa uronjene u mirnu vodu, smanjuje se intenzitet sHe skr~ce uz~o~ od vertikalnog u kosi polozaj. Uzgol1 ne djeluje vertikalno, vee u
gravitacije, koja djeluje na dolje, a kada voda Ieee kroz 110, pojavljuje se i kosa SlTIJeru tecellJa.
komponenta, koja skreee sHu mase svakog dijela volumena tIa, a time i rezultante
od vertikalnog poloiaja u neki kosi smjer iii povecava vertikalnu komponenlu ako ® @
je strujanje vertikalno. Ova pojava je znacajna kod izucavanja napona i ravnoteze
sila u tlu.
dh=h1-hZ
'l...f--".........,--EKVIPOTEN~
ClJAlE
15.3.1. UZGON U POLJU SA KONSTANTNIM VISINSKIM
POTENC/JAWM /dv=1.01
Yd =(I-n).y,. } WD=
na Idinu potopljenog tla: (15.53.) =(I-n) Es
Y:=(l-Il).(Y, -Yw)'
Y=Ysm-Yw'
kako je prikazano u tabeli 15.1. i obrazlozeno u tacki 4.6.
Sf. 15.14. Filtroc!ja vade kroz potopljeno tlo: jedinicni volumen (aJ, sa poligonom silo no
Rezultantna tezina potop(jenog tla cestice vade (b) j cestice tlo (c). te sumarni poligon sila za vodu i tlo (d).
Tabela 15 1
V ~l,O .•.. TeUnd ...... .. . .... UzgOIl ~.
Re;Jiltama . ' .
Prije smo vidjeli da filtraciona mrez.a prikazuje raspodjelu potencijala
1< 11 W ... =n·y" V'" =/J·Y w WM"~U ... =O pritiska vode i srnjer filtracije kroz tlo za odredene granicne uslove. Sve tacke kaje
I> .. '
W, =(l~n).y",
U,' =(l~n).y. WD~UD =(I-n) imaju jednak potencijal pritiska iIi geome1rijsko mjesto tacaka s jednakom visinom
potencijala, leze na ekvipotencijainoj liniji, a strujnice su linije najveeeg gradijenta
}-II
U w.!.=!:
(y,~yw)
. '
:00
n izmedu susjednih ekvipotencijala .
-711ir.; (l-n)·y,+n.y., l·y". y·=(l-n).(y,~y..l Na slid 15.14.-a prika7.an je elementarni volumen dV = 1,0, izrnedu dvije
strujnice vode i dvije ekvipotencijalne linije. Volumen vade u tlu jednak je
porozitetu n, a gubitak potencijalne energije na putu ds je 11· YIV • dh. Rad S10 ga
m 2'
2
100
Sl.J6.1. Dijagram ovisnosti slijeganja (s) od porasta optereeenja (Q), u toku (4) i nakon
izgradnje, gdje je: sljuflak (1). slabo kOflSolidovana glina sa trenutllom (2 ') i
korigovanom (2) linijom slijeganja, period iskopa (3) j period grailenja (4).
Radi ilustracije dat je na slici 16.1. oblik dijagrama slijeganja (s) ovisan 0
opterecenju (Ol u toku i nakon izgradnje objekta za veoma propusne (1) i slabo
propusne (2.2') materijale. Vidljivo je da se slijeganja kod veoma propusnog tla
odigraju pretdno u fazi izgradnje objekta, dok za slabo propusne !raju veoma premjestanjem cestica tla u novu poziciju, te zbog plasticnih deforrnacija samih
dugo, a cesto i vijekovima. Nekada je kod velikih objekata sa dugim petiodom cestica i vi5koznih efekata njihovih medusobnih veza.
graaenja korisno da se zna realno slijeganje giinovitog tla nakon izgradnje objekta, Primarna i sekundarna faza konsoJidacije na primjeru edometarskog
5to se moze rijesiti grafickom aproksimacijom po Tayloru (1948). Prilikom iskopa ispitivanja obrazlorena je u potpoglavJju 7. U narednim izlaganjima bit ce
moze da nastupi bubrenje, a poslije tek pod opterecenjem konsolidacija. Obieno se obrazlo.zeno Terzaghijevo teoretsko rjesenje jednodimenzionalne primarne
ne uzirnaju u razmatranje promjene koje nastaju u periodu dok tezina konstrukcije konsolidacije. Druga rjesenja za razne slucajeve mogu se naci u literaturi
ne bude jednaka tezini iskopanog materijala (1/). Kriva trenutnog slijeganja (2') (Nonveiller,1981).
koriguje se tako da slijeganje na kraju vremena I] ima istu vrijednost trenutne hive
za lil, (horizontalna linija A - B). Ostale tacke mogu se dobiti biranjem vremena I 16.2. ANALOGNI MODEL KONSOLIDACUE
i deterrninisanjem slijeganja na trenutnoj krivi za hI (C), a povlacenjem
Konsolidacija gline opterecene ravnomjernim opterecenjern intenziteta p je
horizontale do 12 dobije se tacka (D), iz koje se povlac; pravae (OD). Gdje ovaj
funkeija vremena i zavisi 0 vodopropusnosti gline. Ako sloj gline debljine D, koji
pravae sijece ordinatu na I (E), dobije se tacka korigovane krive slijeganja (sI.l6.1.-
lez! na nepropusnoj podlozi, opteretimo preko sloja pijeska ravnomjernirn
2).
opterecenjem p (51.16.5.), nastupit ce smanjenje volumena pora i pocece slijeganje
U odjeljku 11.5. objasnjenaje pojava neutralnih napona (u) u pomoj vodi,
tla. U pijesku to ce se obaviti brzo dok ce u glini taj proees trajati duze. U sloju
pri porastu vanjskog opterecenja, kod zasicenog da. Porast pornog pritiska
gline zbog male vodopropusnosti u pocetku ce cjelokupno opterecenje preuzeti
proporcionalan je porastu napona u tacki ako se zanernari viskozitet t1a (Suklje,
voda, jer je manje stisljiva od skeleta cvrstih cestica da. Ubrzo ce se na kontaktu sa
1957). Razlike u pornim pritiscima proistekle opterecenjem, odnosno razlike u
pijeskom pojaviti voda i nastupit ce postepeno opadanje neutralnog napona (u) u
naponima u samome tlu, kao i na obodu opterecenog podrucja, iii na granicama
sloju gline koje ce se prosiriti i u dubinu sloja (sI.l6.5.). Neutraini napon ce poceti
propusnih sIojeva, stvaraju hidraulicke gradijente (i) u tlu. Na ovaj nacin inicira se
opadati od u ~ p , u pocetku, do u = 0, na kraju konsolidacije.
tecenje pome vode, sa veceg na nizi potencijal, odnosno prema vise propusnim
podrucj ima. Ovaj proces traje toliko dugo dok se ne izjednace porni pritisci u svim Uticaj vremena i vodopropusnosti gline na tok konsoiidacije, kako je
ta(skama, kada je obavljena potpuna konsolidaeija. Defonnaeija skeleta, koji je opisano, moze se ilustrirati na Terzaghijevom analognom hidromehanickom
sacinjen od cvrstih cestica tla, odvija se paraJeIno sa migracijom vode u vanjska modelu (sI.16.2.).
manje opterecena podrucja i prema propusnim granicama. Deformacije skeleta
izazivaju slijeganja na povrsini terena, a sam proces isticanja pome vade i sve
pojave koje se pri tome desavaju nazivamo konsolidacijom. Obicno se uzima
jednostavan slucaj, kada se voda drenira sarno u vertikalnom pravcu. Ovaj slucaj u
literaturi je poznat kao jednodimenzionalna (jednasmjema) konsolidacija.
Primarna konsolidacija nastupa pri opterecenju kojim se istiskuje voda iz
pora tla, Cime se smanjuje volumen tia, uz postepen pad pornog pritiska
l-pIhw fw
16.3. JEONOSMjERNA KONSOLIOACIJA PREMA TERZAGHIJU Sf. 16.3, Neutrallii flaponi u sloju glil1e koji se konsoliduje: sematski prikaz slOjCl'll so.
d{jagramom promjene pritisaka (a) i hidrodinamicki odnosi u elementu tla (b).
16.3.1. JEDNADZBA PRIMARNE KONSOLIDAGlJE U mor:nentu nanosenja opterecenja (p) na sloj zasicenog pijeska iznad sloja
gline (s1.16.3.-a) nastupit ce sarno porast pornog pritiska (u) u pornaj vodi.
Terzaghi (1923) je rijesio racunskim putem raspodjelu pritiska vode u Vrijednost ovoga pritiska u rna kojoj tacki sloja koji se konsoliduje, II datorn
porama na raznirn dubinama u gl inovitom tlu u odredenom vremenu i proracunao vremenu. jednak je (s1.16.3.-a):
u=h·yw' (16.3.)
MJ'> mv i a v odraZavaju deformacione karakteristike tla i dobiju se kao Dobivena diferencijalnajednadzba slicnaje onoj u termodinamici, 5 tim sto
rezultat edometarskog ispitivanja (vidjeti poglavlje 7.). Ovaj koeficijent moze se 5U U ovom slucaju: neutralni napon u, koeficijent propusnosti k, modul stiSljivosti
izraziti i u obliku (jedn.7.1L): Mv i koeficijent konsoIidacije en analogni temperaturi, koeficijentu provodenja
k toplote, specificnoj toploti i konstanti (opiate.
c, (16.20.) Ako se jednadzba jednosmjerne konsolidacije razvije u Fourrierov red,
/:,.e
----y dobije se rjesenje za pritisak pome vode u za bilo koje vrijeme t i bilo koju dubinu
-¥(l+ e,,) " z u opstem obliku:
Odredivanje koeficijel1ta konsolidacije l1a terenu (c v) nije jednostavno. Na (16.23.)
U(o.,) = A·rp(t)·lJf(z), iii
slici 16.4. data je ovisnost c" 0 granici tecenja (WL) koja se moze koristiti u prvom
pristupu (U.S. Department of the Navy, 1971). iii u obliku:
Za rjesenje diferencijalne jednadzbe toka konsolidacije (16.15.) treba biti
(16.24.)
zadovoljen granicni uslov:
z=O,i z=2D, 11=0, (16.21.)
gdje je:
kao i da u trenutku nanosenja dodatnog opterecenja cjelokupno opterecenje p 2
k'= n ,cv (16.25.)
preuzima voda, tj. za: 4D2 .
t=O (16.22.)
Ovo opste rjesenje zadovoljava uslov da je za z =0 U(,.,) = O.
3
/\ !- I Faktor Am treba odrediti iz uslova oblika nulte izohrone jer jednadiba
2 16.15. vrijedi i za slucaj da nulta izohrona nije konstanta, nego se rnijellja ovisno 0
dubini z, te je:
10" 1\
8
6
I Am = - f f(z)sin---dz,
12D
Do 2D
m.Jr.z
(16.26.)
5
4
'\ i odredi se na bazi granicnih uslova, s tim da je m bilo koji cijeH broj.
3
I" \ ./~ II C,._k_ Funkcija f(z) je funkcija dubine koja proizlazi iz pocetnog uslova za napon
!I
"'~
usljed pome vode u posmatranom sioju gline dubine 2D. Za slucaj pocetnog
, " KV rD I
my·T'w
napona a == p == constantno po c~leloj dubini sloja 2D dobijemo:
6 f- -
'\
I
'\
I
I Am =(J- f.
2D
m·fC·z
S]fl---,
}
5 Do 2D
4 , 1"'- i-
" (16.27.)
I
3 iii:
./ ~ l'-. '-- , I I
2
I
r i
1"--1'--' I"-- 1'--1
I
i adakle se dobije velicina pomog pritiska vode:
4"f 1 . (2m+1);r·z
m·7[,
-(2m+1)'.,·.,
---- Uz =;CY m 0(2m+1)·Sl11 2D e
(16.28.)
60
40 80 100 120 140 160
GRANICA TECENJA Wl Ovaj izraz obicno se Dise u kracem obliku (Smith, 1993; Braj a, 1995):
SL 16.4. Opseg koeficijcllta kOllsolidacije (c,) ovisan 0 granici tecenja (wJJ, gdje je:
neporemecen uzorak - c,' It opsegll netaknute kompresije (1), c\. u podruCju
u~
+
:= 'f2uo( .
-_.
M
5 1 M·
0 - -Z- ) e -MT."
D
(16.29.)
m_O
rekompresije lei; iznad ove granicne linije (2), potpun poremecen uzarak - c,.
leii ispod ave granicne Untie (3). gdje .ie:
Uo = p - pocetni porni pritisak ravnomjeran na cijeloj dubini; Za ovaj slucaj stisljivog sloja neizmjemog prostiranja i ogranicene debljine
M = hn(2m + I) , gdje je m pozitivan broj od ° do =; D, na nepropusnoj nodlozi (51.16.5.) jednadzba poruog pritiska W ima oblik:
c ·t 4n~'" 1 . 7[( ) -trj{{2m+lf.T
T, = -"--2 \\'(ZT)=- £..J--·sm- 2nz+I·2·e 4 ". (16.36.)
D - vremenski faktor. (16.30.) • m"Oo2m+l
11: 2
Navode se i izrazi koji se odnose na klasican primjer konsolidacije kojem U ovom slucaju granicni uslovi su:
odgovara nacin ispitivanja stisljivosti u edometru. U ovom slucaju debljina T,<O }W=I, T,?:O}W=O, T, ?:o}aw
stisIjivog sloja je ogranicena, nalazi se na nepropusnoj podlozi i pokrivena je -=0. (16.37.)
O:SZ:SI 2=0 2 = I aT, .
slojem propusnog pijeska, na osnovu eega su definirani i granieni uslovi (sI.l6.S.).
U literaturi se za ovaj slueaj navodi prikladniji oblik diferencijalne pri cemu je m cijeli broj. a vrijednosti W(z, T") prikazuju se, za razne vrijednosti Tv,
jednadzbe konsolidacije koji uvodi bezdimenzionalne promjenjive (Nonveiller, u dijagramima u obliku izohrona (sl.!6.5. - b).
1979. i 1981): Na analogan nacin i sa ovirn bezdimenzionalnim elementirna moze se
dobiti parni pritisak za obostrano dreniran sloj, sarno se uzima debljina sloja 2D.
~ zapomi pritisak: W = -"--, (16.31.)
u,
u kojemje Uj proizvoljna vrijednost pornog pritiska;
16.3.2. STEPEN KONSOUDAC1JE
~ za ordinatu: 2 = zf D, (16.32.)
u kojoj je D karakteristicna debljina, a z je tacka u sloju mjerena od povrsine Ukoliko su nam poznati parni pritisci (uJ u nekom vremenu t CUI), rnoguce
stisljivog sloja; je odrediti slijeganje u tome vremenu (sr)' MoZe se dokazati da je ovo slijeganje
~ za vrijeme: T, = tfT, (16.33.) jednako:
gdje je T proizvoljna vrernenska konstanta,
s,=~, (16.38.)
IJ2 od T = Cv • t
(16.34.)
M,
= - , nosno:.,T D2
c, gdje je:
Uvodenjem ovih promjenljivih dobiva se diferencijalna jednadzba At - povrsina izmedu nulte izohrone, koja ne mora biti konstantna veiicina,
konsolidacije u obliku: vee promjenjiva po dubini, i izohrone za vrijeme t;
M, - modnl stisljivosti.
(16.35.) Konacno slijeganje (s_) koje bi sejavilo poslije t_ bilo bi:
@ s =~ (16.39.)
.,., M.,'
gdjeje:
A"" - povrsina dijagrama izmedu nulte izohrone (t:::::: 0) beskonacne
T (t==).
I
01 Medutim, za odredivanje vremenskog razvoja slijeganja obicno ne
--L koristimo razvoj pomog pritiska, jer bi taj proracun bio suvise komplikovan. Radi
ovoga se koristimo stepenom konsolidacije (u) i vremenskim faktorom (TIl)'
, Stcpen konsolidacije U predstavlja odnos izmedu slijeganja s, u vremenu
Sf. 16.5. Dispozicija pornog priliska i stupanj konsolidacije: stirijiv sIa} (8) debljine D na t, prema ukupnom (maksimalnom) slijeganju s_ za beskonacno vrijeme, pod
nepropuslloj podlozi, prekriven slojem pijeska (A) (a) i stupanj konsolidacije
ovisan a dubini i vremenu (b). djelovanjem dodatnog opterecenja, tj.:
S,
U1'=-' (16.40.) (16.46.)
s_
Slijeganje glinovitog sloj. debljine 2D (sLl6.3.) pod djelov.njem vanjskog odnosno:
ravnomjernog opterecenja p, za debljinu elementamog sloja dz u vremenu t iznosi
(premajednadl:bi 7.12.): (16.47.)
0
lid.cije c, i debljina slaja 2D konst,nte tla, to je funkcija U, = J(TJ direktno
zavisna od vremenskog faktora Tv j moZe se izraziti u procentima ukupnog
(16.43.) vremenskog trajanja konsolidacije. Prerna tome, Tv zavisi sarno od poznatih
iIi
2D
konstanti i vremena t, koji se po formuli 16.48. moZe izracunati za razlicita
f
u . dz
2DO' 1 __°__
vremena (/).
Ova se ovisnost iskazuje pomocu tablica iii dijagrama, kako je to
s =-- predoceno n, slikama 16.7. i 16.8., za razlicite sluc.jeve filtracije (sI.l6.6.).
t Mv 2DO'
Prema tome, aka nam je poznat stepen konsolidacije Uv , mozemo pronaci
slijeganje U svakom trenutku iz izraza:
Ukupno slijeganje (maksimalno) bit ce za t ==, kadaje u = 0, te iz ove (16.50.)
jednadzbe dobijemo:
2DO'
s"'" = (16.44.)
M, 16,4, RASPODJELA I OBLIK POCETNOG PORNOG PRITISKA
te ce stepen konsolidacije biti, prema jednadzbi 16.40., uvrstavanjem jednadzhe
Osnovni slucajevi oblika nulte izohrone (uo) sa razlicitim uslovima
16.43. i 16.44.:
filtracije vode, iz sloja odredene debljine, dati su na slici 16.6. U slucaju d. sloj
1 2D
(16.45.) granici sa obje strane s materijalom velike propusnosti (sI.l6.6.-a, b, c i d) voda 6c
U,=1 --fu'dZ.
2DO' 0 filtrirati i prema gore i prema dolje iz ovog sloja zbog cega se naziva otvorcni sloj.
Ako znamo zakon promjene pritiska pome vade (u) u funkciji vremena 1 i Aka se filtracija vade vrsi sarno u jednam pravcu, ~j. prerna jednoj vodopropusnoj
sredini, jer se na drugoj granicnoj povrsini nalazi nepropustan sloj (sl.I 6.6.-e, fig),
dubine z (16.28.), mozemo izracunati prosjecni stepen konsolidacije U
onda je to sluc.j poluzatvorenog sloja.
Gedn.16,45.), te se nakon sredivanja dobije:
U praksi su moguCi razliciti slucajevi i ablici dijagrama dodatnog totalnog Kod otvorenog sloja debljine 2D ovisnost U = U(T...} ne mijenja se u
y
pritiska u razmatranom sloju (nulta izohrona), zavisno od obhka I ra.zmJere ovisnosti od oblika nulte izohrone. Prema tome, ova je zavisnost ista za slucajeve
opterecenja, debljine i polOZaja razmatranog sloja u potuprostoru. U osnovi mo~~ na slici 16.6.-a, b, c i d, koja je predacena krivam C] (sU6.?). Ova kriva
se pojaviti tri osnovna oblika raspodjele ita: (i) ravnomjerna (sI.16.6.-a, e), (II) reprezentuje i proces konsolidacije i za poluzatvoren sloj debljine D, ukoliko je
trokutasta (sI.16.6.-c, d, fig) i (iii) trapezasta (sI.16.6.-b). Ako Je razmatram sloJ nulta izohrona konstantna, odnosno ako je dodatni pritisak u konsolidirajucem
tanak u odnosu na razmjeru nanesenog opterecenja na povrsinu, primjenjiv je slqju ravnomjeran (s1.l6.6.-e). Za slucaj gdje nulta izohrona ima oblik trougla sa
sluca] dat na slikama 16.6.-a i 16.6.-e. U slucaju vece debljine konsolidirajuceg maksimalnom vrijednasti na propusnoj granici poluzatvorenog sloja (sU6.6.-f),
sloja, U odnosu na dimenzije opterecene povrsine, pritisci ~ sloju n~~e .bi~~ mjerodavna je kriva C" a za slucaj na slici 16.6.-g kriva C3 (sU6.?). Za
ravnomjerni, vee trapezasti, kako je dato na slici 16.6.-b. Ako Je konsohdlraJucl meduslucajeve koji mogu da se jave u praksi mogucaje interpolacija izrnedu datih
sloj beskonacno debeo, pritisci u vecaj dubini bit ce priblizna jednaki nuli, pa krivih Iinija u dijagramu.
nastupaju slucajevi dati na slici 16.6.-c i f. Slueajevi dati na slici 16.6.-d i g, kod U slueaju debljine sloja D sa jednasmjernom filtracijorn vrijednost D u
kojih pritisci rastu sa dubinom, nastaju kod izrade hidraulicki izvedenih naSlpa. prethodnim jednadzbama odgovara cijeloj debljilli sloja, jer tada filtracija duze
traje.
Vremenski faktor (T,) za stepen konsolidacije 0 < U, :; 52,6% (Braja,
® 1995. U y < 60%) maZe se pribli7.nO izracunati prema Terzaghijevom izrazu:
'"'F' 'A
P!JESAK a odatle:
(16.51.)
(16.52.)
~A
;? 0 :;:
!!i
~ 20
c,'
PIJESAK c,
~60 ~ 60
z z
~ 80 C ~ 80
w w
~
~,oo
o G.2 0.4 0.6 0.8 1D 12 1,4
Vi 100
0.0'
VREMENSKI FARlOR Tv VREHEHSK\ FAKTOR Tv UlOG.
t~
-- -- - '- ....
0 16.5. KONSOLIDACUA ZA RADIJALNO DRENIRANJE
=>
w Tr
~02
o
:1;-1;- ' " , ~ ,.e:.
~ U praksi se cesto pomocu vertikalnih cijevnih drenova vrsi dreniranje cime
se izaziva slijeganje iii konsolidacija stiSljivog sloja tIa. Pretpostavlja se da sc oko
~O.4 --j-
drena radijusa r vrsi prema njemu radijalno dreniranje kada su drenovi izvedeni u
V1
is 0.6 "" ~ heksagonalnom poretku (sI.16.10.).
:r:w"'z" 0.1\
'" ~
@
:n 1.00.004 0.01 0.1
I
1.0
VREMENSKI FAKTOR Tv (log)
St. 16.8. Ovisilost stepella konsolidacije U" 0 vremenskom faktoru T" , za dva slucaja
proticanja vode (Nollveiller, 1969).
.---JEDN.15.51.--~_l_JEDN.15.53.~
(H~:J (16.54.)
konstantnom opterecenju povrsine tla, kao i ovisnosti izmedu stepena konsolidacije
pri radijalnom tecenju (V,) i odgovarajuceg vremenskog faktora (T,), koji ima oblik
T,=~[I-(~~~rr357
(Smith. 1993),
(16.56.)
--
a
10
r--- PRITISAK NA POTPORNE I PODZEMNE
IJJ~ 20 .....
z "
...J:::t 30 -0.. KONSTRUKCIJE
<iw
::2~ 40
DU
~~ 50
z:::3 60
wO
""
~ '\....'" "'~%
.'
frj~ 10 1,\.,J0
t;~ 80
'\!'\
90 f'"
100
0.004 0.01 Q04 0.10 0.40 1.0
VREMENSKI FAKTOR T,
Sl. 16.11. Dijagram ovisllosti radijaine konsolidacije (Ur) 0 vremenskom faktoru (Tr) i
odnosima radijusa (n), (Barron, 1948).
408------------------------~M~,~h~a'~,ik~a~"~a--------------------------
409
M edu znacajne i slozene problerne u rnehanicl tla i
stijena spada odredivanje pritisaka koji djeJuju na
inzenjerske konstrukcije. sto su u interakciji sa
tlom iii stijenskirn masivom. Pritisci i olpon tIa javljaju se u
unutraSnjosti mase tIa iii na kontaktnoj povrsini sa konstru-
kcijom, koji ovise 0 osobinama t1a, vrsti konstrukcije, te 0
velieini i karakteru apsolutnih i relativnih pomjeranja i
deformacija. Ovi pritisci, odnosno otpori tIa, javljaju se kod
rnnogih inzenjerskih konstrukcija kao sto su: potporni zidovi,
oporci mostova, temelji, zagat!, razuprte konstrukcije, bunari iIi
kesoni, tuneli i sL (sLV - 1),
Razliciti pokreti tla i konstrukcije dovode do razlicitih
ravni klizanja i razlicite raspodjele pritisaka, kao sto je to npr.
prikazano na slid V-I i IS.1. Pritom raspodjela napona bitno
zavisi od karaktera pokreta. Kod jednostrukih zagata (priboja)
pritisci ovise 0 savitljivosti konstrukcije i etapnosti izgradnje
(sl.V - If). Kod izgradnje podzemnih objckata veliCina zone
rastresanja i ojacane zone ovisi, izmedu ostalog, i od na6i11a
izgradnje,
D
,8
, • C
D
zbog cega dolazi do promjene volumena tla. Ako je u pitanju
.. '"
9tr_•
E
,irenje tIa, govorimo 0 aktivnom pritisku tla (poglavlje IS.), a
kada je u pitanju zbijanje tIa, 0 pasivnorn otporu tla iii otporu
tla (poglavlje 19). Postoje slucajevi kada je jedan dio mase u
© @ aktivnom pritisku, a drugi u pasivnom otporu tia.
-f P.,
Kao najjednostavnije rjesenje aktivnog pritiska i otpora
tIa dato je prema teoriji Rankinea, odnosno Rankineovog stanja
"'1 plasticne ravnoteie (poglavlje 17). Rjesavanje aktivnog pritiska
s na potpome konstrukeije kao najrasirenije konstrukcije, prema
® vise metoda dato je u poglavlju 18., a pasivnog otpora u 19.
6. Vrste, dimenzioniranje i kOllstrukciona rjesenja vise tipova
potpomih zidova obradeni su u poglavlju 20. Aktivni pritisak i
pasivni otpor tla predstavljaju granicna stanja ravnoteze.
" '-r
412 413
17. Grallicna stanja plasticne ravnoteie II poiupros/on<
b @
bor-----
0$ fL; 00 Eoo
\00 bol'.>O
SI.17.1. Idealizirane deformacije: ideaino elasticnog (a), krulo idealno plasticnog (b),
idealno eiastoplasticnog (C), materijala, sa odgovarajuCim reoloskim modelima
materijala.
17.2. RANKINEOVO STANJE PLASTICNE RAVNOTEZE SI.17.2. Naponi od gravitac!Je na elemenat u poluprostoru (aJ, sa Mohrovom kruznicom
gravitacionih napona ispod granicne evrstoce na smicarlje (b).
17.2.1. OPSTE POSTA VKE Ako takav homogen poluprostor tIa u sipkom materijalu izlozimo
homogenoj horizontaInoj dilataciji, odnosno razvlaeenju, srnanjit ce se
Kao najjednostavniji slucaj razmotdt cemo poluprostor od nekoherentnog horizontalno naprezanje (j h na vertikalnim ravnirna, dok ce vertikalni napon
materijaia sa horizontalnim terenorn kod kojeg djeluje sarno vlastita tezina tIa. a v =y·z na horizontalnim ravnima ostati konstantan (sl.17.3.-d). Sto je vece
Analizirat cemo stanje napona na jednom malom elementu tIa koji se nalazi u
razvlaeenje, tim ce se vise smanjivati horizontalni napon O"h' ali to je smanjenje
homogenom i horizontalnorn poluprostoru sa beskonacnim protezanjem u svim
pravcima. Ukoliko materijal ima konstantnu zapreminsku masu r i elemenat se moguce sarno dok Mohrov krug napona postepeno se pomicuci Itulijevo" od U\d
nalazi u dubini z, onda ce na horizontalnu ravan 1 - I djelovati vertikalni napan preko 0' h' ne dodime granicnu liniju cvrstoce (sI.l7.3.-a). Tad. nastaje granican
(51.17.2.-a): slucaj plasticne ravnoteZe. Vrijednost napona (0' AiT A)' u Mohrovom krugu, koji
----------------------~~--M~d~'"-'''~'a--.,m--~------------------~----417
416 MelulIIika tla
V Pritisak lIa potpornc j podzcmllc kOlfSfrukcije 17. Granicna stanja plaslicne ravnoleie u poluprostoru
prolazi kroz tacke (j" i PA , odgovara slornu napona usljed smicanja, a pravac PA -
AA paralelan je smjeru ravni na kojima djeluju ovi naponi (OA)' Takvo stanje pri
kojem su naponi smicanja 't A na ravninama PA - AA, nastali zbog horizontalnog krug pGsivnog
sloma®
razvlacenja i time !zazvanog smanjenja napona (Jh,jednakih cvrstoci na smicanje,
te na ravnini smicanja nastaje slom, nazivamo aktivno stanje sloma iii aktivno
stanje plasticne ravnote:re.
Na ravnini PA - AA u tome aktivnom stanju nastaje slom usljed smicanja,
odnosno klizanje usljed horizontalne dilatacije. Mohrov krug koji odgovara stanju
aktivnog pritiska - aktivne plasticne ravnoteie dat je na sliei 17.3.-a
(O'v=A (jj i (j h= A (j3)' Kako je poznat Coulombov pravac cvrstoce, a poznat namje
----------------------------~M~d~m~"~jka~rla~--------------------------419
418 Mehanika ria
V Pritisak IW potpome i podzemlle kmM'trukcije 17. Graniina slary'a piasticne ravnoteie u po/uprosloru
Uslovi koje postavlja Rankineova teorija su do te mjere idealizirani da ce u U dijagramu napona (51.17 A.-a) ovi naponi prikazani su tackom Z koja lezi
prakticnim slucajevima biti tesko ostvarljivi. Medutim, ova teoriJa moze .s~ po~ na pravoj nagnutoj u odnosu na horizontalu pod uglom f3 .
odredenim uslovima primijeniti za aproksimativan proracun aktlvnog pntlska I Krug koji prolazi kroz tacku Z i dOdiruje Coulumbov pravac cvrstoee u
pasivnog otpora tla koja ce se u narednim izlaganjima obrazloziti. tackama a i aJ predstavlja Mohrov krug aktivnog stanja plasticne ravnoteze. U
Veoma cesto teren je pod nagibom (f3), za sto je dato Rankineovo rjesenje presjeeislu prave pod uglom f3 i kruga nalazi se pol PA. Familije povrsina klizanja
u nekoherentnom poluprostoru (51.17.4.). Uslov za stabilnost je d. ugao nagiba
paraleIne su sa pravcima aPA ' odnosno ajPA • Pravac veceg glavnog napona
terena bude manji od ugla smicanja (13 < f{J). Na bazu jedinicnog prizmaticnog
elementa (l/eos fJ), koja je paralelna sa lerenom, djeluje sila koja je jednaka leZini paralelan je sa pravcem APA • Velicine glavnih napona vidljive su u crtezu
(s1.l7.4.-a).
elementa (y. z), sarno suprotnog smjera. Naponi na vertikalnim ravnima su jednaki
Krug pasiynog otpora Ila prolazi takoder kroz lacku Z i tangira Coulombov
i suprotnog su srnjera. Ako se oapon na bazi elementa rastavi na normalni (cr) i prayac cvrsto6e u tacki b. U presjecistu prave pod uglom f3 sa pasivnim krugom
tangeneijalni (r), dobit ce se (sI.l7.4.-b): nalazi se pol Pp. Familije ravni klizanja paralelne su sa pravcima Pp - b , odnosno
(J =y. z·cos
2
f3 =o-v ·cos 2 f3, (17.6.) - --
Pp - bl • Pravac veceg glavnog napona je cPp , a manjeg PpD. Povrsine ravni
=y. z .sin fJ ·cosfJ =IJ'. ·sin fJ ·cosfJ . (17.7.)
T
klizanja zaklapaju sa pravcem veceg gJavnog napona ugao 45° -j{. Velicine
@ glavnih napona definisane su u crtezu {sl.I 7.4.-a).
Na slikama 17.4.-c i d date su mre:re povrsina klizanja sa pravcima vecih
glavnih napona za aktivno (c) i pasivno (d) stanje napona.
Kao sto je dato Rankineovo plasticno stanje ravnoteze, za ravan i nagnut
teren, za nekoherentno tlo, ova stanja se rnogu sIicno prikazati i za koherentno tlo.
Ovi odnosi bit ce prikazani preko aktivnog i pasivnog Rankineovog pritiska tla
(Sarac, 1989).
,/
f
1
17.2.2. AKT1VNI PRITISAK TIA PREMA RANKINEOVOJ TEORl]I
/
., 6"
Aka na horizontalnam terenu izvedemo kruti potpomi zid iza kojeg
naspemo i u slojevima nabijerno pijesak, ali tako da sprijecimo svaku deformaciju
"I, zida i volumena tia iza njega, izazvat cemo sarno pritiske tia u stanju mirovanja,
® @ a i zid ce se nalaziti u stanju mirovanja. U tom slucaju se ne javljaju pomjeranja
nhi deformacije, tako da ce na zid djelovati napon mirovanja a h ::;: ko . Y. z . Ovaj
rijetko izvodljivi slucaj ne pojavljuje se u praksi, vee obicno dolazi do pomjeranja i
deformacija zida i tla u klinu ABC iza zida (sl.17.5.-a). Ovaj slucaj moze se
objasniti na primjeru krutog potpornog zida koji rotira oko syoje donje tacke A, sto
ce dovesti do ekspanzije u masi tla iza zida. Usljed deformacija i pomjeranja doci
-VEc! GlAVNI NAPON 'lp
45~~ml45·-'t12 ce do formiranja kliznih povrsina pod uglom 45° +'1'/2, sa horizontalorn, odnosno
veel GlAYNl NAPON 61 (1
B
L
~=45'+~/2 (17.8.)
r
--;-
S'I 7\ 7C7-: Ay AH odakle je:
I
I '. ) \ / \ ~Qktivni A 0'3 (
-2- .
l+smcp ) V'Z(
="'2 I-sincp ) ,
I
I I y\ ;X ~n z
odnosno:
H
I
! \ V;\/S~h =Konstanta
l-sintp
. ' 6v t z-:--:-'-
h I ;:,IA \ C
I +sincp
If
-- 'A 2sin2 f3
f
l..- __ .....J
I y.z 2 ;
2cos2 f3
2
lAC;, =y.z.tg2~
81.17.5. Aktivni pritisak nekoherentnog tla na zid koji rolira oko donje tacke A (a) sa
dijagramom aktivnog pritiska na zid (b). (17.9,)
cega dolazi do smanjenja horizontalnog pocetnog napona u mirovanju (Jh =ko . (Tv dubini z:
na neku manju velicinu, odnosno dolazi do aktivnog stanja sloma.
Horizontalni pomaci zida prj rotaciji oko tacke A rastu linearno sa
(17.10.)
udaljenoscu promatrane tacke po visini, ali deformacije E A ostaju konstante po
cijeloj visini zida (s1.l7.5.).
lzraz Ig 2( 45" - ~) je konstantna velieina i oznaeava se sa K A' a ovisi
17.2.2.1. Nekoherentno tlo
samo 0 uglu trenja, te se aktivni pritisak maZe skraceno pisati U obliku:
U trenutku sloma horizontalne aktivne siJe U svakoj tacki pale su do
(17,11.)
granicne velicine tj.: PA:::': KA ·O"v' kada Mohrov krug napona dodiruje pravac
cvrstoce na smicanje.
gdjeje: N. =t
g2 [45" + ~ l (17.13.)
1'1:
Na osnovu izvedenih izraza moze se odrediti ukupna sila aktivnog pritiska
1
(PA ) na zid visine H (sI.l7.5.-b).
krug dctivnog
sioma
~~~~~____~~~~~~____~~~_~G
o P;. ~A63~~h ~A bv=t'Z=Ab,
,=Sholl-
iii:
(17.14.)
iii: SI.17.6. Mohrov krug napOfla za aktivno stanje sloma za koherentan materijal.
on moze biti velik kadaje kohezija velika, a visina zida mala. Rezultirajuei pritisak
Ho-::. 2ho djeluje na h = (H - h" )/3.
ho'
Ako u zont aktivnog klina nastaju pukotine u glini do dubine z p' onda
aktivni pritisak Gedn.17 .25.) treba racunati na visini H - zp' s tim da se doda
opterecenje materijala do ove dubine u velicini:
+-'
)c rHK~,~
,HK,
2.c'v'K5,
),
1 "'-3-
H'ho
istiskivati prema vani (sI.17.8.-a). Otpor koji tlo pruZa vanjskom opterecenju u
trenutku formiranja klina nazivamo pasivni otpor Pp • ®------ C
Klizne povrsine su rayne u pasivnom stanju sloma kada je povrsina
horizontalna i specificna deformacija konstantna po cijeloj visini zida. U svim
drugim uslovima klizne povrsine su zakrivljene (Ii ;, 0).
[strazivanja su pokazaJa da stvama velie ina pasivnog otpora tIa moZe biti H
matno manja od one racunate na klasican nacin sa ravnim kliznim povrsinama. '7E-3>"'--- pasivni
kUn
Razlike mogu biti toliko velike da se klasicne rnetode mogu koristiti sarno imimno
i za priblizne rezul!a!e (Caquot i Kerissel, 1948; Sokolovski, 1960; Nonveiller,
1969). A
Analiticki izraz za velicinu pasivnog otpora tla p p na dubini z dobit cemo Povrsine ~sloma nagnute su pod ug)om tJp = 45° -((1/2 prema horizontali.
iz geometrijskih odnosa (s1.l7.3.-a), gdje je: Ovaj izraz vrijedi kada otpor tla djeluje okomito na vertikalne povrsine (8 = 0). .
(17.28.)
17.2.3.2. Koherentno tlo
odakleje:
AnaIognirn postupkom kao i za aktivni pritisak u koherentnom materijalu
dobi! cemo iz slike 17.9.-a:
Slicnim geometrijskim transforrnacijama, kao i za aktivni pritisak, dobije [c ·ctgq>+ ~(.i:rl + y. Z)}in 'P = ~CO', - y. z), (17.32.)
se cesee upotrebljavan izraz: iii:
2
Pp =y·z·tg (45° + 'P/Z) , (17.29.) (l+ sin 'P) Z cos<p
ili: p
O',=p=y'z(
p l-sin'P
)+c I-sin<p , (17.33.)
----------------------------M~e~/-m-"i~ka-,~~----------------------------429
428 MeJu1IIika tla
V Pritisak na potponle i podz.e'Wle konstrukcije 17. Granicna stanja pfastierle ravnoleie u poluprostorn
@
krug pasivnog
sloma @i>p[
. I
17.2.4. PRITlSAK MIROVANJA
toliku vrijednost da se masa tla ne moze da odupre. nastupa slom tla. Na formiranoj
kIiznoj povrsini bit ce mobilizirana ukupna cvrstoca na smicanje, a sila izmedu aktivno p
stanje
zida i tla dobivena u tom trenutku dostignut ce svoju maksimalnu velicinu Pp koju
nazivamo pasivnim otporom tla (sI.l7.1O.-a).
Eksperimentalno ko se moze odrediti triaksijalnim CU (konsolidirani
nedrenirani opit) opitom, i to na slijedeCi nacin:
> izvaden neporemeceni uzorak tla sa odredene dubine stavi se u aparat -0 P,. Po Pp deformacija +6
o
-'
\j .;
sprecava pojava bocnih deformacija (£h = 0). SI.17.10. Odnos izmedu sile i pomaka za Irt stanja (a) i dijagram odredivanja ko /I
>vrijednosti efektivnih napona nanose se u dijagram fYv'/tJh' i iz
triaksijainom aparatu (b).
tangente na pocetni dio dijagrama odreduje se koeficijent pritiska
mirovanja ko (s1.l7.1O.-b). Pritisak mirovanja u praksi nema posebnog znacenja, jer su sve potpornc
Prema nekim autorima koeficijenti pritiska mirovanja kre6u se u granicarna konstrukcije deformabilne. Podaci su potrebni u Iaboratoriji za odredivanje napona
datim u tabeli 17.l. koji su djelovali u prirodi.
Jaky (1944.godine) je dao izraz za koeficijent mirovanja koji ne daje Iz navedenog proizlazi da se sila pritiska na konstrul:<.ciju mo:7.e mijenjati
pouzdane rezultare: izmedu vrijednosti aktivnog pritiska (minimum) i pasivnog atpora tla (maksimum)
ko =1-sintp, (17.42.) zavisno od izvrSene deformacije. Prema tome, i aktivni pritisak i pasivni olpor tla
iii prema drugim autorima za pijesak i sljunak: predstavljaju granicna stanja kod kojih se razmatra slom tla, odnosno granicna
I-sintp stanja ravnoteZe. UkoIiko nema pomjeranja, na konstrukciju ce djelovati pritisak
ko (17.43.) mirovanja. Sarno idealno glatka unutamja strana konstrukcije zadovoljit ce us!ove
costp
Rankineove teorije kod koje se u vertikaloim ravnima ne javljaju smicllci naponi,
Kezdi (1974) daje izraz u obliku: pa se prema tome ne moze javiti oi trenje izmedu konstrukcije i tla.
ko =(I+%sintp }g2(45' -%'} (17.44.)
-\
. 18. AKTIVNI PRITISAK TLA NA POTPORNE
.--./ KONSTRUKCIJE
@ '"
Sf. IS. f. Klizne plohe i specijicne horizontalne deformacije aklivnog klina w: okretanje ::;ida
ow donje lacke A (a) i trans/alOmo pomjeranje zida (h).
).;> da se sve tri djelujuce sHe: tezina zemljane prizme ABC W. aktivni
otpor potpome konstrukcije PA i otpor lrenja duf klizne povrsine ADC
@)
Q, sijeku u jednoj tacki D, sto znaci da je plan sila zatvoren (sl. 18.3.-
b), odnosno da Stl sve tri sile u ravnotezi;
>- da je na kliznim povrsinama aktivirana puna vrijednost CVfstoce na
smicanje;
}> da se klin tla ABC iza zida ponasa kao kruto tijelo;
}> da je izmedu niza kliznih povrsina mjerodavna ona koja daje
maksimalnu vrijednost aktivnog pritiska (princip ekstrema - s1. 18.7.).
SI.1B.2. Klizne plohe i specijicne horizontalne deformacije aktivnog klina za: pomjeranje
zida oka gornje tacke B (c) i savijanje zida u sredini (d).
1S.1.1. COULOMBOVA TEORIJA ., nekoherentnog tla iza njega (a), poligon sila (b),
vel icine PA i Q. Velicinu aktivne sHe mozemo dobiti i na osnovu poznatih uglova }- teren horizontal an, 13 = 0 ;
{}, 5 i cp iz poiigona sila pomocu sinusne teoreme: }- unutarnja strana konstrukcije vertikalna, Y = 0;
W: PA = sin[J80- ('" + 0 -'I' )]:sin(O -'1'), }- pravac sile PA horizontalan, 0 = 0, tj. kada je zid potpuno gladak.
j uz cinjcnicu daje: Za ovaj poseban sluc'\i je za '" = 90" (sl.IS.4.):
sin[lSO- (vr + 0 -'I' )l= sin(", + 0-'1'),
P =W sin(O-'I') W sio(o-'I')
dobivamo analiticki izraz za aktivni pritisak: A sin~o'+(o-'I')l cos(O-'I') ,
P =W
A
sin(O-'I')
sin(vr+ O -'I') ,
(18.1.) Ip A =W .tg(O-'I'll. (18.7)
gdje jc: @ @
W=FABC'Y' b
t
sin2(a +'1') aktivnim klinom i proizvo{!nom ravni, sa sjeci.~tem sila u jednoj tack; D (a), te
A
• 2
SIn
. (
a·sm a-o 1r' 1+ sin 'I' + 0 . sin 'I' - 13
-------~
sin (a -0)' sin(a + 13)
]2 (18.4.) poligonom sila (b).
KA
1+ Sill 'I'
=[ COS'i)~]2 (45" _p..).
2
=tg2 (18.6.)
tgO-tg'l'
l+tgO·tgqJ ,
(18.9.)
dobivamo:
Specijalni, takozvani Rallkineov slucaj, koji je vee objasnjen, dobijerno
kada je:
-_._------;-;-;--:;--:;---------- ---------------M~d~'"-,,'~·rn~"a~-------------439
438 Melwnika (fa
V Pri1i.wk IW pOlpOme i pOdZ1'1Il1l1' k(Hlstrukclje 18. Aktivlli prili.fak tLa 11(1 po/pome kollstrukclje
1- tglp
H 2 .y tgO-tglp Koeficijenti aktivllog i pasiwwg pritiska na zid sa
.Ic Y ' H ' tgO y = 0, fJ = 0 po Coulombu (Tiirke, 1990).
2 (1 + tg'? . tglp ltgO 2 l+tgO·tglp'
Tabela 18.1.
iii: (18.10.)
AC.
Ova jednadzba odnosi se na aktivni pritisak tia na proizvoljnu kosu ravninu
_id.pph :::P""tl
-lip Pp.
I§; Ji 1
Pay: Pa.h ,tanb a
_ h2
Pah- Y;. T ·K ah
[ I l'I
Potrebno je naci kriticnu kliznu povrsinu po kojoj ce najvjerovatnije doci
j
do kliz..:1.rUa i koja ce dati najvecu vrijednost aktivnog pritiska max PA . Ova cosrp cosrp
Isi~\<p-8e1:sinq>
K,t/,"'" ; Ko=(l-sinrp} K,,=
maksimalna vrijednost dobit ce se ako se diferencira PA, po promjenljivom uglu {} I.
1+ sin (tp+Sa)·sintp 1
-
i rezultat se izjednaci sa nutom, tj.: T ~ cosSa V coso p
aPA =0'
ao . .' AlCtivni'pritis~k (fu;')
pritisak
~mlrovanja ' .... l'asivni6tpor II. (P,,) '.'
30
32
13
0,2973
0,2750
0,3349
0,3125
0,3769
0.3545
I
0,4245
0,4023
0,5026
0,4794
0,4574
0,5662
0,5435
0,5220
1~ _ .. Poh
lia -·-N ~ -J,
- ..
"-, N
Pah ='l. ~
2
Kah
"" [
~
'
C05'I+t~+8J5in("'-Il))j'
C05(",+")
8, ~O
...
0, =3~
, ......... ..........•....... 15,= f
~ .... p .. ' ".
a=O
u"'·+30 a "''''2C I "'+10" 0=0 It., -10 ° ",-.!( ·x",3rr . fj =0 '.'
20" 0" 0,49 0,25 0,32 0,37 0,43 0,47 0,51 0,55 0,49
10" 0,57 0,30 0,37 0,44 0,51 0,57 0,63 0.69 0,52
IS' 0,64 0,34 0.43 0,51 0,59 0.66 0,74 0,81 0,58
25' 0' 0,41 0,17 0.24 0,28 0,35 0,39 0,43 0,47 0,41
10" 0,46 0,20 0,27 0,34 0,40 0,46 0,52 0,58 0,42
30 0,3400 0,3857 0,4376 0.4974 0,5676 0,6516 20' 0,57 0.26 0,35 0,44 0,52 0.61 0.70 0,79 0,51
32 0.3123 0,3575 0,4089 0,4683 0,5382 0,6220 27,5" (f' 0,37 0,14 0,20 0,26 0,31 0,36 0,40 0,43 0.37
34 0,2868 0,3314 0,3822 0,4412 0,5107 0,5942 10' 0,42 0,17 0,23 0,30 0.36 0,42 0,48 0.54 0,38
36 0,2633 0,3072 0,3574 0,4158 0,4849 0,5682 20' 0,50 0.20 0,28 0,37 0,45 0,53 0,61 0,70 0,44
38 0,2415 0.2846 0,3342 0,3921 0.4607 0,5438 25' 0.60 0,25 0,37 0,45 0,56 0,66 0,78 0.90 0.54
40 0,2214 0.2637 0,3125 0,3697 0.4379 0,5208 3O' 0' 0,33 0.12 0.18 0,23 0,28 0,33 0,37 0,40 0,33
10' 0,37 0.13 0,20 0.26 0,32 0,38 0,43 0,50 0,34
20' 0,44 0,16 0,24 0,31 0.39 0,47 0,55 0.63 0,39
30 0,3707 0.4219 0,4804 0,5484 0,6291 0,7266 25° 0,50 0.18 0.27 0,36 0,46 0,55 0,65 0.76 0,45
32 0,3384 0,3387 0.4462 0,5134 0,5930 0,6895 32.50 0' 0,30 0,09 0,15 0,20 0.25 0.30 0.34 0.37 0,30
34 0,3091 0,3584 0,4150 0,481 I 0,5599 0,6554 10' 0,34 0,10 0,16 0,22 0,28 0,34 0,40 0,44 0,31
36 0,2823 0,3306 0,3862 0,4514 0,5295 0,6239 20' 0,39 0,11 0,19 0,26 0,34 0,41 0,49 0,57 0,34
38 0,2578 0,3050 0,3596 0,4238 0,5006 0,5949 25' 0,44 0,14 0,22 0,30 0,39 0,48 0,58 0,67 0,38
40 0,2353 0.2813 0,3349 0,3981 0.4740 0,5672 30" 0.53 0.20 0,29 0.40 0.50 0,62 0,74 0,87 0,47
35" 0" 0,27 0,07 0.13 0,18 0.22 0,27 0,31 0.34 0.27
10' 0,30 0,08 0,14 0,19 0,25 0,31 0,36 0,39 0.28
30 0,4142 0,4728 0,5403 0.6196 0,7144 0,8303 20" 0.34 0,D9 0,16 0.23 0,30 0,37 0,44 0,51 0.30
32 0.3742 0,431 I 0,4968 0,5741 0,6667 0,7800 30" 0.44 0,12 0.21 0,30 0,40 0,50 0,60 0,72 0,38
34 0,3388 0,3941 0,4581 0,5336 0,6241 0.7352 37,5° 0" 0,24 0,05 0,10 0,15 0,20 0,24 0.28 0,31 0,24
36 0,3071 0.3609 0,4233 0,4970 0,5857 0,6948 10" 0,27 0,06 0,11 0.17 0,22 0,27 0,32 0,34 0,25
38 0,2787 0.3308 0,3916 0,4637 0,5587 0,6580 20" 0,30 0,07 0.13 0,20 0,26 0,34 0,39 0,45 0,27
40 0,2529 0,3035 0,3627 0,4331 0,5185 0,6243 30° 0.38 0,09 0.17 0,24 0,33 0,42 0,52 0,63 0.32
35' 0,45 0.11 0,21 0.31 0,44 0,54 0,68 0,83 0,40
4O' 0" 0.22 0,04 0,09 0,13 0,18 0,22 0,26 0,29 0,22
10" 0,24 0,05 0,09 0,15 0,20 0,25 0,30 0,33 0,23
20' 0,27 0,06 0,10 0.16 0.23 0.29 0.36 0,41 0.24
30" 0.32 0,06 0,13 0.20 0,27 0,36 0,45 0,54 0,27
35' 0.37 0,07 0,15 0,24 0,33 0.44 0,55 0,68 0.32
442--------------------------M~,~lm~'~Ji~~tl~a-------------------------
MellfllJi~ tln 443
V Pritisak IJa potpome i podzemlle Iumstrukcije 18. Aktivni pritisak fla l1a potporne kOllstrllkcije
444--------------------------~M~'~h-"'~,i7~-17m----------------------------
MelulIIika tla 445
V Pritisak lIa pOlpome i podzemne I«mstrukdje J8. Aktivni pritisak fla na po/pome kOllstrukcije
Coulombu () = 45° + <p /2 i unesu u plan sila poznale vrijednosti po praveu, smjeru
i velicini sile WiT kao i siJe Q i PA poznate sarno po pravcu i smjeru, dobit cerna I 2c2c
-·tg (45" +<p/2 ) . (18.22.)
"" =-Ho
2
trazene velicine sila Q i PA' Y
®l~ b II Aktivni prilisak kod koherentnog tla moze se i grafieki rijesiti, sto je kod
r "'"
slorenih konstrukcija lakse nego pomocu Coulornbove analiticke metode. Nfl
slikama 18.7. i 18.8. dala su dva nacina grafickog rjesavanja.
Zbog pojave pukotina na dubini 110 kIizna prizrna bit ce ogranicena
Ii w
\ pOVTsinom zida AB, kliznom ravni AC1 i vertikalnom pukotinom C J - D J •
\ Da bi se dobila najveca velicina aktivnog pritiska tla sa kohezijom, povllce
IH \
se vise (najrnanje tri) k1iznih ravni ACJ, AC2, AC3 i za svaku od njih proracuna
\ tezina W" W2, w.~, ukljucujuci j zatezucu ZOIlU.
\ Poznavanjem tezine Wn i sHe kohezije (H -ho)·c!sin{)n po pravcu, smjeru
Q
Ji-\4S .112) \
i velicini, uz poznate pravce sila Q i P, dobijemo za pojedine klizne ravoi velicinu
aktivnog pritiska J PA , zPA , 3PA ••• Nanosenjem ovih velicina u pogodnoj razmjeri
na vertikalama pukotina dobit cerno krivu dijagrama pritiska nPA, na kojoj se
graficki pronade IIDxPA, povlaceci tangentu oa krivu paralelno sa terenom. U tacki
SI. J8.6. Odreilivanje aktivnog pritiska u tlu sa kohezijom: sile koje djeluju na kiin (a), plan langente nalazi se i klizna povrsina po kojoj hi nastupio smicuci slom (sI.18.7.). .
sila (b) i dijagram pritiska (c).
rezultanta nonnalnih napona i dijela otpornosti na smicanje. sto odgovara trenju. te, siucajeve, a jednostavna je i prakticna. Od ostalih razmotrit ce se metode
prema tome, sHe zatvaraju ugao smicanja (cp) sa normaloID na kliznu prizmu. Rebhanna Poneeleta (Rebhan Ponseleta) i Engessera (Engesera).
Moze se nacrtati po ligon sila, pri cemu su poznate velicine i pravci sila: W, ea i Ti •
dok su za sHe FA i Qi poznati pravci. Spajanjem presjecnih tacaka sila PA i Qi
dobijemo krivu cija vertikalna tangenta odreduje maksimalnu silu aktivnog pritiska 18.1.;~)CULMANNOVA
/
METODA
maxPA • Slieno se moze rijesiti i za nekoherentno tio (C(li T; =0) i pronaci razlika
Umjesto analitickog proracuna koji je proveo Coulomb za iznalazcnjc
aktivnog pritiska usljed djelovanja kohezije (!J.p.).
najveeeg aktivnog pritiska (PA ) i kriticne klizne ravni (0,.) prema slikama 18.4. i
18.5. moZe se po istim osnovama primijeniti i graficki postupak. Uzastopnom
® ® primjenom vec izlorene metode za klinove pod raznim nagibima (e) Illozemo nac!
kriticnu kliznu ravaTI (OJ koja ce dati najvecu sHu aktivnog pritiska ('W!X PjJ.
s' C
I,. SPA
0, Pn
,P, 3
'"
,P,
0, ®
an
,P,
0,
F,
e,
CD
I\.=~
h
AP~~oPo~=t
,Po
SI.18.8. Graficko odredivanje aktivnog pritiska za slucaj koherentnog tla: klizne plohe sa
silama (a), poligon sila(b)
Za razne slucajeve optereeenja, viseslojno tlo, nagnutu iIi izlomljenu plohu Iz tacke A (sI.l8.9.-a) povuce se proizvoljna ravan pod uglom 11 i prava
zida iii terena, te za slucaj postojanja trenja izmedu tla i zida, koriste se graficke pod uglom unutamjeg trenja qJ. Ako poligon sila (18.9.- b) sacinjen za odrec1ivanjt
metode proraenna aktivnih pritisaka, koje se baziraju na ravnotezi svih
djelujueih sila. Od niza postojeeih metoda i vee navedenih (sl.l8.? i 18.8.), najvise velicina aktivnog pritiska n PA zarotiramo za ugao (90 0 -cp),
dobit cemo da tGzina
se koristi Culmannova (Kulmanova) metoda koja se moZe primijeniti za razne klina Wn lezi na pomocnorn pravcu 2' nagnutirn pod uglorn cp prema horizonta!i,
448--------------------------~M~'~,w-,~';~m-t~w---------------------------- ----------------------------M~"~w~"~~~a~tw~--------------------------44Y
V Pritisak lia polpome i podullme lumstrukcije
18. Aklivlli pritisak tfa na pO/pome kOIl.\·,ruh:ije
aktivni pri(isak bit ce paralelan sa polozajnom linijom I' - 3', koja je nagnuta pod
Provodenjem postupka za klin ogranicen kliznom ravni pod uglom rp dobit
ug10m (rp+8) prema p10hi zida (18.9.-a i c), a time ce sila otpora tla Q, biti
cerno velicinu aktivnog pritiska If' PA ; 0 _Parabola, znaci, prolazi kroz ovu tacku V
para1elna sa pravcem 3', nagnutim pod uglom f}. Prema tome, velicina aktivnog
pritiska ,PA k1ina omedenog zidom i ravni AC dobi! ce se graficki tako da tetinu i kroz tacku A, gdje ta ravan pod uglom rp sijece ravan zida jer je lezina Wo ~ O. pa
klina U odredenoj razmjeri nanesemo na pomocnu pravu 2', pod uglom cp prema je i 0 PA = 0 _ Ova metoda moze se koristiti i ako iza zida djeJuje linijsko jjj
ravnomjemo opterecenje, sto ce se obrazloziti u llarednirn izlaganjima.
horizon tali (AD) i na kraju tacke D
povucemo pravac paralelan sa polotajnom
linijom l' - 3" cirne cerno dobiti i presjecnu tacku E na pravcu 3'. '.'-"'>
Prava DE predstavlja velicinu sile aktivnog pritiska ,PA u mjerilu sila 18,1,3, REBHANN - PONCELETOVA METODA
!
tezina Ww Duz AE predstavlja na praveu 3' velicinu otpora tIa Q/lo
Rebhann je interpretirao uslove izraza 18.2., kojim se definise poJoz.aj
kriticne povrsine Or' Ako se ovaj izraz primijeni na aklivni pritisak deflnisan
c, jednadzbom 18.1., dobijemo (Sarae, 1989; Najdanovic, Obradovic, 1981):
dPA aW sin(iI-rp) +W sinlf/ o. (18.23.)
ail ail sm(lf/+iI-rp) sin 2 (lf/+iI-rp)
Iz poligona sila (sI.18.3.-b) preko sinusne teoreme dobije se:
W ·sinlf/
(18.24.)
Q sin(lf/ + f} - rp)'
Culmannova
a iz slike 18.11.-a proizlazi diferencijal tezine:
linija
dw ~--fdf},odnosno:
12 )
(18.25.)
dw dw 12y
-~-~---
af} df} 2
te je:
W q.y 'I'W =--1'.
-=--,11
q.g (18.30.)
g 2 2
Izraz q. g /2 predstavlja povrsinu trougla ACD, a povrsin. trougl. ABC,
pomnozena sa y predstavlja tezinu kUna. Zbog ovoga je povrsina trougl. ABC
jednaka povrsini trougla ACD.
Po Rebhannovoj teoriji kriticna klima povrsma ima takav poloZaj da
cetverougao ABCD dijeli na dva trouglajednake povrsine. Iz slicnosti trougla ACD
i poligona sila proizlazi sila aktivno ritiska:
1
PA=2 P · q · y (1S.31.)
Na Rebhanoovoj teoremi zasnovana je Pooceletova graficka konstrukcija
Sl.lS.11. Serna za RebhamlOVU metodu: sile na elementamoj prizmi sa poligonom sila (a), (s1.18.12,), pomocu koje se moze dobiti velicina aktivnog pritiska i polozaj klizne
princip proracuna sa kliznom ravni (D) i ravnj pod uglom (qJ), sa poligonom silo povrsine.
(b). Graficki postupak za odredivanje velicine aktivnog pritiska tta PA , ciji je
tok predocen na slici IS.12.,je slijedeci:
);- iz noiice zida A povucemo pravac pod uglom unutarnjeg trenja qJ, koji
se u tacki C sijece sa linijom terena, nagnutim pod uglom {3 prema
horizontali;
1'- iz vrha zida B povucemo polozajoi pravac pod uglom (cp+8), prema
liniji zida AB, koji sijece pravac unutarnjeg trenja AC u tacki D;
);- duzina AC se raspolovi i opise polukrug iznad ove duzine, sa centrom u
tacki 0;
1'- iz tacke D podigoe se normal a oa dult AC, cime se dobije u sjecistu te
normale i polukruga tacka E;
>- tacka E prenese se otvorom sestara lz tacke A na pravac unutarnjeg
ugla AC i u sjecistu se dobije tacka F;
);- povlacenjem paralele iz tacke F sa poloZajnom linijom, dobijemo
presjecnu tacku na liniji terena G, koju otvorom sestara iz tacke F
prenesemo na pravac AC i time dobijemo tacku H;
);- norrnala u dobijenom troug)u FGH na pravac AC predstavlja njegovu
visinu.
r -jedinicna tezina tla. prava paralelno polotajnoj liniji, cime dobijemo tacku D na liniji nagiba ugla
Spajanjem tacke A sa tackorn G dobijemo kriticnu kliznu ravan nagnutu unutrasnjeg trenja. Prenosenjem duzine DC sestarom iz tacke D na liniju trenja
pod uglom Or' dobijemo tacku E, a time i trougao CD£. Aktivni pritisak jednak je povrsini
Do iSlog rezultata moze se doci manje tacnirn grafickim postupkom dobivenog trougla.
prikazanim ertkano na slici 18.12. lz tacke B povuce se normala na ravan pod
uglom cp, cime se dobije tacka D'. Nanosenjem pravea pod uglom r od ove
18.1.3.2. Presjecna linija terena sa linijom ugla olpornosli na smicarife se ne
normale iz tacke B dobije se tacka D. kroz koju pro)azi polukrug opisan iznad duzi sijeku
DC, iz centra 0'. Povlacenjem tangente na ovaj polukrug iz tacke A nozice zida
dobije se tacka E' koja se prenese na liniju smicanja i dobije tacka F. Daljnji Cesto se Iinija terena i Hnija ugla otpornosti na smicanje ne mogu da sijeku
postupak analogan je prethodno opisanom. na papiru. U tom slucaju se za odredivanje aktivnog pritiska primjenjuje sJijede6i
Dijagram pritiska koji je proporcionalan sa dubinom dobijemo pretvarajuci postupak (sLl8.14.):
dobivenu povrsinu trougla FGH u pravougaoni trougao visine H, a osnovice:
2PA
X=-. (18.33.)
H
Pol..'(pq
A 2
Sf. J8.14. Rebhann - Poncelelova graficka metoda odreilivarqa aktivnog pritiska (P A) kada se
Unije lerefla i [inija nagiba unutraslljeg trenja sijeku daleko.
C5
c,
p= .1JL
H
Y,Hr----\
SI.I8.15. Odredivanje aktivnog pritiska tla na potporni zid prema metodi Engessera. l+n·a
A ~ (18.36.)
" 1+ 1
Ako se iz Lacke A povuce pravac paraleian sa polozajnim pravcem ..JU;i + (n+mXn-b)( /
povucenirn pod uglom lj) + 8 iz tacke B, do obvojnice ce se dobiti tacka D. Duzina 1+ ab 1 mal
AD Jajc vc!icinu aktivnog pritiska tla u istam mjerilu u kojem su nanesene tezine gdjeje:
456 ----------------------------M~e1~'a~"'~·w~tla~--------------------------457
Mehallika tta
V Pritisak "a potpome j podzemllt ktllmrukcije 18. Aktivlli pritisak fla lIa pofpol'/le kOll.l'trukcije
n = tgqJ,.fjJ - ugao unutrasnjeg trellja; ove dvije Culmannove krive daje poveeanje pritiska usljed djelovanja sile Q
m = tgo , 0 - ugao trenja izmedu zida i materijala iii ugao nagiba aktivnog (APA ).
pritiska; Cn
a = tga , a - ugao nagiba zida;
pOlo1ajna linija
b = tg/3 , /3 - nagib terena iza zida. C,
Ugao klizne ravni Oe kod najveeeg pritiska dobije se kod vertikalnog
presjeka, a prema slijedecem izrazu:
T Culmannova
Linija (C) i (C)
tgf), =n+ (l+n~,)n-b
- - , za a =O,b:;t: O,m::;t 0; (1S.37.)
n+m H
Wl:::~: ABC I ,r'l,O
tgO,. = n +,)1 + n' , za b = a,m = a;} (1S.38.) "«2::: 11: AC1Cz'¥"1,O
odnOS110: Be :::: 45(} + q;/2.
Wn:::.F: At.)C n·(·l,O
dodatni sIoj tla iznad povrsme terena iste jedinicne tezine kao i ostalo tIo
(sI.18.19.), visine h, kada se povlaci nova pomocna Iinija terena B' - C, paralelno
Iiniji terena B - C.
U ovorn slucaju proracun se provodi za ukupnu visinu H + h, pri cemuje:
2
h =!L kN//m 3 (m). (18.39.)
y kN m
PodjeJa se vrsl na prizme s tim da su granice izmedu prizmi u
zamjenjujucoj visini (h) vertikalne, sto odgovara sustini djelovanja ovoga
opterecenja.
Postupak odredivanja sile aktivnog pritiska (PA ,!!) je isti kao u normalnom
slucaju, sarno se jedinicne tezine odrede prema obrascu:
Wi = (,F'+iF,)-y.l.O. (18.40.)
Dijagram pritiska je trapez sa visinom fl. kod kojeg pravougaoni dio
predstavlja pritisak od opterecenja (q. K A ), a trouglasti od pritiska tla. Srednji SI.18.20. Odretlivarye veliane (a) i dijagrama (b) aktivnog pritiska na potpornu
intenzitet pritiska odredi se iz izraza: konsrrukciju u slucaju ravnomjernog opterecenja na tlo iza konstrukcije, prema
Rebhann - Ponceletovoj metodi.
PA
Psr =H' (18.41.) Velicine i hvatiste ukupne sHe aktivnog pritiska PAq = PA + Pq moze se
odrediti numericki iii graficki prema rnetodi Rebhann - Poncelete iIi Culmanno-
460--------------------------~M~,~M-'~'i~~-t~la----------------------------
Mehanika rIa
V Pritisak Ila potpome i podzeJlVle kOflstrukdje 18. Aktil'lli pritisak fla IUl po/pome kollslrukcije
Raspodjela pritiska U oba slucaja je linearna, s tim da ova linearnost za Navedeni nacin proraeuna aktivnog pritiska tla na zid, iza kojegje povrsina
teren nagout pod uglom {J" koji polazi iz tacke B, vliZi sarnO do dubine hI, na kojoj terena izlomljena, dosta je slozen. Vidljivo je da aktivni pritisak na zid ne raste
kriticna klizna ravan za nagib terena pod uglom {3" iz tacke D sijece unutamju lineamo sa dubinom, aJi odstupanja od Hnearne raspodjele obicno nisu velika.
stranu zida u tacki E. Od ove tacke raspodjela pritiska priblifuva se liniji raspodjele Ovakav slucaj najbrze se moze rijesiti pomocu Culmannove metode
pritiska za tlo pod nagibom f3,. iz tacke C koja bi se asimptotski sijekla u (sI.18.22.). Nanesemo liniju pod nagibom qJ u odnosu na horizontalnu ravan i
beskonacnosti. Ovim se dobije pribHfan intenzitet pritiska na donjem rubu zida PA. poloZajnu liniju iz tacke B pod uglom (qJ +,,). Izdijeli se leren iza zida prvo
a povrsina a, b, d daje ukupnu silu pritiska PA koja djeluje u njegovom teziStu i kliznom povrsinom ACt, a zatim i preostalim povrsinama i izracunaju tezine
nesto iznad HI3 (sI.18.21.-a i d). prizmi. U pogodnoj razmjeri nanesu se tezine na povrSinu pod uglom qJ i na vet
poznali nacin odredi se Culmannova linija, velieina aktivnog pritiska PA , ktilicna
b k1izna poveSina AD' i raspodjela pritiska po dubini.
!--J'--/---:yL_- KRITICNA
Kl\ZNA
POYRSINA
/...-"'9'--- CUlMANNOVA
KRiVA 6 7
W
7
A
SI.18.22. OdreiJivanje aktivnog pritiska tla kod izlomijene linije terena. 6 W7
F
Ws
5 01}. =CE
I}.(T.p-c)=EF
Wn=~·r
lh' G,
To=C·A[j
k 5
x
' \ - - - - _ _C-LINIJA
«-(90'-f) ---
w(w,.rtd:\n<lc Irougiovo Uo
H
fl =q,-OE _silo od OPI .., .. c .. n;o q,
Sf. 18.24. OdreiJivanje aktivnog pritiska tla i pritiska ad kohezije Culmannovom metodom, za
1=<12 N -silo (ld opl .., .. ': .. njo (12 slucaj izlomljenog i opterecenog terena, linearnim i kontinualnim opterecenjem
(Turke, 1990).
A
Teren iza zida, pored toga sto moze biti izlomljen, cesto je opterecen
Sf. 18.23. Odreaivanje akLivnog pritiska tla na zid za slucaj opterecenja izlomljenag terena
linearnim iIi kontinualnim opterecenjem iii njihovim kombinacijama (sl.l8.23. i
iza zida ravnornjerno podijeljenim opteref:e~iem q I i Q2' 1824.). Vet poznatim nacinom dobije se Culmannova linija, velicina aktivnog
pritiska (PA ) i ktitiena klizna ravan (oel. Vawo je da se usvoje granice kliznih
nanese se sila trenja (7; = c· AD) i povuee paralela sa kriticnom linijom sloma tla.
Na sili aktivnog pritiska dobije se velieina sile aktivnog pritiska od kohezije i nacrta dijagram a, aJ, d. Od ovoga trougla odbija se dio trougla bl • b" d. Ie je
aktivni pritisak na donji dio zida 'PA predstavljen trapezom a, aI, h b,. Napadne
CE)
CPA = i od opterecenja i tezine [PA (y + q) = EF].
tacke sila I PA i 2 PA naIaze se u tezistu trougb\, odnosno trapeza.
Ukupni aktivni pritisak PA odredi se iz poligona sila, a hvatiste pomocu
18.2.4. POL1GONALNO 1ZWMLJENA UNUTARNJA POVRSINA ZIDA verifuog poIigona.
Slieno prethodnom slucaju, velici~a pritiska na poligonalno izlomljen zid
Velicina i hvatiste aktivnog pritiska PA na izlomljenu unutamju stranu zida (sI.l8.26.) moZe se odrediti graficki i analiticki. Da bi se dobio ukupni pritisak,
mogu se odrediti bilo kojom od metoda, s tim da se odredivanje aktivnog pritiska moraju se odrediti parcijalni pIitisci na plohe: CD, BE i AF iz cega se izracunaJu
vrsi zasebno za svaki dio zida. raspodjele aktivnih pritisaka. Srafirani djelovi trougla predstavljaju parcijalne
velicine sila aktivnih pritisaka 'PA i 'PA i njihove komponente djeluju u tdiStu
dijagrama pritiska. Rezultanta aktivnog pritiska dobije se pomoou poligona sila, a
D d hvatiste verifuim poligonom (sI.l8.26.).
h c c
'f.U
~ F
b E
D
'" b,
I~
H
,P,
----- 5,
a I,
;
SI.18.25. Iznalaienje aktivnog pritiska i dijagram pritiska na zid sa izlomljenom unutarnjom
stranom odreaen Culmannovom metodom.
I, -_ 2',P
h,'
A (1853)
. .
Ako je YI > Y2' onda je "" > h, i obratno.
gdje ie: Prethodni zadatak, za slueaj postojanja nivoa podzemne vode u tiu iza zida,
1 maze se rijesiti i na drugi naein (sl.J8.29.). Prvo se odredi aktivni pritisak 'PA za
'PA = -y, . p . q po Rebhann - Ponceletu iii se po Culmannovoj metodi
2 nepotopljeni dio zida BC, stirn da se tetine izdijeljenih prizmi racunaju sa
graficki oteita velicina. U tom slueaju uzima se zapreminska prirodnom jedinicnom tezinom (zasiceno tlo) y, (sLl8.29.-b). Velieina aktivnog
Gediniena) tezina dielomieno zasicenogtla vodom iznad NPV y" tj.: pritiska razlozi se na trougao pritiska na visini h, sa ordinatom u taeki C:
y, =(I-n).y, +n'S, 'Yw' (IS.54.) _ 2',PA
P'-T' (18.58.)
___@L _ _ _ _ _ _ -=d,_®"'b'-__ Dobiveni pritisak PI zadrzi se kao konstantan uticaj i za diD zida AC, s tim
da se jos doda uticaj potopljenog materijala (sLl8.29.-a). U tom slueaju prizme se
C
dijele oa nacin da 5e nivo podzemne vode smatra povrsinom terena, a tezina prizmi
racuna se sa efektivnom jedinicnom tezinom materijala (patpuno potopljeno tlo):
h
h, y, =Yw", -Yw' (18.59.)
gdje je yzas. i Yw jedinicna tezina zasicenog tl~ odnosno vode. Na taj oacin
H
dobivenu parcijalnu silu aktivnog pritiska razlozimo u trougao pritisaka na visini h2
sa ordinatom u tacki A:
_ 2',P'A
P,---- (18.60.)
It,
A Q
; " ® @
81.18.28. Odretlivanje aktivnog pritiska u flu sa podzemnom vodom iza zida: opterecenja na B
~"r, b
zid (a), dijagram pritiska od tla (b) i vode (e).
h,
Aktivni pritisak 2P A na dio zida AB odredi se na analogan nacin za usJojeni
slucaj tla iza zida, s tim sto se ovaj pritisak racuna sa jedinicnom tezinom tla c
potpuno potopljenog u vodi tj.: y;, H
h=h,4, (18.56.) SI.18.29. IznaZaienje akiivnog pritiska za slucaj podzemne vade u tlu iza zida: opterecenja
Y2 na zid sa dijagramima pritiska (a) i tezine tla (b).
iznade se velicina zemljanog pritiska 2PA i proracuna raspodjela pritiska, kojaje u
obliku trapeza abef(s1.l8.2S.-b). Dobijeni trougao dodarno konstantnorn dijelu dijagrama na visini AG, time
Hidrostatski pritisak izracuna se iz izraza: se dobio trapez pritiska aed/, u cijero tezistu se pronade aktivni pritisak 2PA, koji
1 ,1 ( )' djeluje na dio zida AC pod uglorn 8,. Za dio zida pod uticajern podzemne vode
Pw=zYw'hJ-zywh,-h, ' (IS.57.)
odredi se pritisak od vade na zid koji Taste linearno sa dubinom cija je maksimalna
koji raste linearno sa dubinom (sI.18.28.-c). RezuJtirajuca sila P w dobije se iz vrijednost:
razlike pritisaka ,Pw - zP. u te:liStu trapeza visine h, i djeluje okornito na zid. (18.6L)
18.2.7. AKTlVNI PRITISAK NA ARMIRANO - BETONSKI POTPORNI ZID Vidjeli smo iz prethodnih izlaganja da pasivni otpor tla u najsirem smislu
predstavlja otpor protiv sila koje nastoje da ga pornjere. Zbijanjem poluprostora u
Kod pomjeranja zida pomjera se i dio tla (BeG) zajedno sa zidom pod horizontalnom smjeru uspostavlja se plasticno stanje pasivnog otpora, odnosno
uglom 45" + rp /2 i djeluje kao njegov dio. plasticno stanje pasivnog sloma tla (sI.19.1.-a). Kada je povrsina t1a iza zida
horizontalna, i kada su specificne deformacije (e) konst.mne po cijeloj visini zida,
onda su povrsine klizanja rayne. U svim drugim slucajevima klizne povrsine su
zakrivljene i razlike u velicini kIlna i obliku kliznih povrsina za Rankineovo stanje
ravnoteze i za b ::j: 0 znatno su vece kod pasivnog otpora tla nego kod aktivnog
pritiska t1a (sI.19.1.).
@
. ".;;.;;,,-rf},.
~~-;i-;. -..-,' -" - '~
J.
8 a
SI.19.1. Promjene povrsina sloma pasivnog (a) i aktivnog (b) klina lza zida za 0 ;::0.
nije ispunjen zbog cega se Rankineov metod proracuna pasivnog otpora tla ne ('1'), za horizontalnu komponentu sileo Coulomb je dao vrijednost koeficijenta Kp u
primjenjuje cesto za rjesavanje konkretnih problema. analitickom obliku:
sin 2 (a-tp)
19.2. METODE ODREBIVANJA PASIVNOG OTPORA TLA Kp (19.2.)
sm a·sm a+ oJ[1
·2 . ( Sin\tp+o)sin(tp+fll]
\ sin(a +o)sin(a + fl)
Postoji vise metoda za odredivanje pasivnog otpora tla medu kojima su
graficke metode: Coulombova, Culmannova, Rebhan - Ponceletova, te metode sa
ciIindricnom kliznom povrSinom i logaritamskom spiralom kao kliznom povrsi-
nom, kao i izvjesne analiticke metode.
1 2
-y·B ·K (19.1.)
2 p'
gdje je Kp koeficijent pasivnog otpora tla, koji je za ravan teren i vertikalni zid dat Sl.I9.2. Gra/icko odreiJivanje najmanjeg pastvnog otpora tla (a) i poligon sila (b) prema
u tabeli 18.1., za razIicite nagibe sHe pasivnog otpora tla (0) i uglove smicanja Coulombovoj metodi.
8
® c
. 45'-TI2
Q w
90 t
w
H ,'r-
- - - f _:J:lt="f 2
I Y""i'
I /
/-:-:;?7~7"'''-----~ ovaj dio se uzima u obliku:
I /
I //
~~LL~~~~~~'~~_
---;- '. -kruga iii I /
. A '.' -togaritamskl! spirall!
,.//
CD
SI.19.3. lnterpalacija plahe sloma i najmanje site pasivnog otpora minPp" Cs
daje najmanji pasivni otpor minPp. Pravac povucen kroz tangentnu tacku C' iz
nozice zida A obrazuje kliznu povrsinu najrnanjeg olpora tla AC,. Culrnannova 19.2.4. ENGESSEROVA METODA
kriva za pasivni otpor tlaje hiperbolicna.
Odredivanje pasivnog olpora Iia prema Engesserovoj melodi vrsi se kao i kod
odrediv~a aklivnog priliska. Tok graficke konslrukcije prikazan je na slici 19.6.
{19.2.3.\REBHANN - PONCELETOVA METODA Kod ave metode pretpostavljaju se ravne klizne povrsine koje ne daju realne
/ rezultate zbog cega se ona rjede koristi.
Postupak odredivaoja pasivnog otpora Iia prema ovoj metodi analogan je
odredivanju aktivnog pritis~ s tim da se svi pomocni pravci nanose suprotno
aktivnom pritisku.
Pravu povucenu pod uglom !renja -lfJ prema horizontali iz tacke A
prodliZimo do presjeciSta sa produZelkom linije lerena u tacki H. Imad duzine AH
opiSe se polukrug koji sijece normalu na pravu AH u lacki I. Tacka G dobivena je u
sjecistu poloZajne prave povucene iz tacke B pod uglom - (lfJ + 8) i prave AH. w,
Prenosenjem duzi AI =,{;;d na pravu pod uglom - lfJ sa horizontalom
0, W,
dobije~ se tacka C iz koje se povlaci pravac paralelan poloZajnoj liniji koji sijeee
liniju lerena u tacki D. Spajanjem ove tacke sa nozicom zida A dobije se klizna 0,
w,
povrsina pod uglom fJ, . Iz formiranog lrougla izracuna se velicina pasivnog olpora a,
Iia sa napadnom tackom u lezistu trougla abc. Sila pa5ivuog olpora lIa Pp djeluje w,
pod uglom -8 na normalu zida (51.19.5.).
a,
w5
as
Sl. 19. 6. Odreifivenje pasivnog otpora tla prema.Engesserovoj me/odt
r",O,,,,c::iq 110
w,
1'=0. 'Pie I 0
1)
,P, p
lP c(2· c{k;.q. Kpq)I'I,
p
,P ,,2c:: .h1·t9f4S-.fJ21
, , ,
2J t~O; 'fin 0
21j)"Tf'hi·t9 fW.'f121 A 19
f ~
q,
Sl. 19.9. Grajicko odreiltvanje pasivnog otpora I/a pomof:u logaritamske spira/e: sUe u
ravni sloma (a), poligon sila (b).
,P,
gdje su ria promjenljive velieine, a ro i 'I' su parametri spirale. Da bi spirala
Sf. 19.8. Graficko odredivanje pasivnog otpora tia pomocu kruine klizne povrsine: sile u kontinualno prelazila u pravac DE, pol spirale 0 mora lefati n. praveu BD (sl.
ravni sloma (a) i poligon sila (b). 19.9.). Ovo proizlazi iz Cinjenice da pravei BD i DE zaklapaju ugao 90°-'1' koji
zaklapa i tangenta na spiralu sa pravcem radijusa vektora. Za razlicite parametre ro
Opsti izraz za pasivni otpor tla na dubini z mogao hi se napisati U obliku: dobijemo razlicite spiraJe pri cemu se tacka D pornjera po pravcu BD. Poloz.aj poia
=c
pp K + q. q K p + Y . Z'y K p .
C •p (19.7.) spirale 0 na praveu BD odredi se iz uslova da spirala prolazi kroz tacke AiD.
V Pritisak lIa potpome i podzemne kollstrukcije Za iznaJaz.enje minimaJnog pasivnog otpora tla minPp potrebno je
ispitivanje provesti bar za tri klizne povrsine (sl. 19.9.). Za konstrukeiju spirale
Obicno se spirala nacrta na papiru za odredeni ugao cp i proizvoljna
koriste se razne tabele u kojima se poJuprecnik spirale r iznalazi ovisno 0 uglovima
vrijednost ro, izreze se kaO' sablon i centar 0 se pomjera dO' BD 1, pri cemu se
a i cp (tabela 19.1.).
roijenja ro, kao i poloZaj taCke D, te se tako mogu ertati razne spirale.
Iz cinjenice da je za ovu tzv. "geomehanicku" spiraJu ugao izmedu
normale i pravea radijusa vektora jednak uglu cp, proizlazi da ce u svakoj tacki
spirale rezultirajuca sila otpora tla Q imati pravac radijusa vektora. Ova jednadzba
spirale omogucuje iznalaZenje rezultante napona bez poznavanja raspodjele ® E
napona uzduf linije sloma, zbog cega je prikladna za racunanje otpora tla. U stanju
sloma sve komponente napona na svakom dijelu spirale tis usmjerene su prema
polu spirale O. Pri ovome koheziju c treba posebno uzeti u obzir.
Iz uslova ravnotere sila i mO'rnenata na kJinu ABE, mO'ze se prikazati
, 2!3h,
poligon sila (sl. 19.9.-b) sa rezultantom sila otpora na kliznoj ravni AD\. koja H
w. 2PP' h,
prolazi kroz pol spirale Ol i sjeciste sila /pp i RJ u tacki 2. Povrsina segmenta
spirale AOJD; pomocu koje se moZe izracunati ukupna tezina WI segmenta h'l:J
ABC1D I iznosi (Nonveiller, 1981): 0
A= [e(,a·,g.l -1],
4tgrp
a duzina luka:
(19.9.) F;'
2 P
@
L=. [e(a.,g.l -1]. 0 W,
smrp
N. venikali C1D1 kliznog klina C1DIE I uzima se da djeluje pasivni otpor
za stucaj Q2
, W,
tla jP'p prema Rankineu eime se uspostavlja ravnoteZa na dijelu kliznog segmenta
ABC,D I. A=ol i '10
,
, w,
Analitickirn putem dobije se lPp iz uslova ravnoteze LM 01 =0, tj.: 1 'I" 2 2
,'.0'_- 2" co
"tit tg (45 .fl2
)
RI/
/ 2PP'
w,
adavde:
=~(W.e2+IP'.e3)'
IPP eP
I
} (19.10.) SI. 19.10. Grajicko odredivanje site atpara fla
sloma (a), paligan sila (b).
2Pp za slucaj nekoherentnog tla: sile u ravni
Na sliei 19.9. prikazan je nacin iznalaZenja pasivnog otpora tla (IPp) z. Odredivanje pasivnog otpora tla sa kohezijorn provodi se na analogan
nekoherentno tlo pomoeu logaritamske spirale i prave klizne povrsine. Poznate nacm kao i kod kruzne srnicuce povrsine. Na slici 19.10. prikazan je nacin
velieine sila lP'p (pronadena na prije opisani nacin) j tezina W j kliznog tijela iznalazenja pasivnog otpora da ,Pp bez kohezije (c=O, '¥"'O), s tim d. je sarno
ABC1D j sastave se u rezultantu R l. koja se rastavi na silu otpora tla Ql i sHu naznacena sila kohezije (T) i njeno odstojanje od pola spirale (R r). Postupak
pasivnog otpor. tla IPp Sila QI prolazi sjeeistem rezultante RI i sile IPp (tacka 2) i iznalazenja sHe IPp istovjetanje kao i kod kruzne srnicuce povrsine.
spaja se sa polom spirale 0 1•
V Pritimk lUl potpome i podzellUU! kOlutrukcije ovome rezultantna sila kohezije na liniji sloma bit ce kao sto je i prije navedeno
Podaci za logaritamsku spiralu (s1. 19.11.-b)
TabeLa 19.1
T =c·BC=c·Ly, (19.11.)
i biti ce paralelna sa tetivom Be,
logaritamska spirala I =ed~'1
T
To
d =arca=--·a
n;
180'
0 Polofuj sile T (RT ) odredi se iz uslova sume momenata oko pola O.
Elementamu silu kohezije (c·ds i ) mozemo rastaviti u pravcu radijusa spirale
(c·dsrsinrp) i okomito na radijus (c·dsi,cosc:p). Prva prolazi kroz pol spirale j ne
izaziva momenat dok je momenat druge komponente:
dM, =c·ds, 'cosqJ'r, (19,12,)
,
25·
,
TIS' 3if
,
•
32,5"
,
35'
,
J7S
,
...
,
,5"
S obzirom d. je:
dS i
rda.
(f
5" , 1,0)
I
1,0$ 1,05 '»7 "'S
I :;;::---' ,
COSqJ
,(f
,S' ,
I
1.02
1,0$
1,07
1.07
1.10
1.04
'."
1,13
1.10
1.15
1.11
U6
1.0.
1,12
us
''''
1.13
1;0
I,J4
J,12
1.16
1,25
1.09
1,19
100 dobijemo:
2ft I 1,)0 l.I4 1,18 I.lO 1.22 1,25 ,,28 I~I 1.J4 I,U
25' I 1,12 1.17 1.23 1,25 129 132 IJ. 1.40 1.44 l,55 (19,13.)
3(f
,
I 1,15 1,11 1,18 1,31 1.J5 1.40 1,44 1.49 1.55 1.69
...
)5"
",'
I
I
U8
121
I,2J
1,25
119
1.33
1.3)
us
1.44
DS
1.44
1.50
1.42
1,513
1,57
'''8
1.56
1.65
1,53
1,6)
1.73
1.60
I,il
W
1.67
1,80
1.93
1.84
~oo
2,J9
SO' I 1,26 1,37 I.SO t.57 1.65 1.74 1,84 1.95 208 2,39
@
5;~ I 1;9 1.42 1.S6 1,65 1.74 1.84 1,96 2.09 2,14 1.61 A D
or I l.32 ,..6 1.63 1,72 1.8) 1.95 2.08 213 2" 2,"
65' I 1,36 lSI 1.70 I,BO 1,92 2,06 2,21 2,39 2.59 3.11
7if
75<
80'
I
I
I,
I
U9
1,42
1,45 ..
1.56
,I.n
1.61
1,77
1.84
""
1.89
l.9ll
207
2.02
2.JJ
1,14
218
DO
2.43
2,35
2.50
2,66
~S5
2,73
292
2,79
3,00
32J
3J9
3,70
',04
I,
85' J,49 2.00 2.16 2.JS W 2..83 3,12 3.47 H'
9rI' 1.52 !,7i 2,08 21' 248 2,12 3PO 3.J4 3,14 4.81
'''''
1I(f
I
,
I
1,60
1.67
1.89
~'"
216
2.4S
24'
~72
274
.3.03
3,04
3,40
3J9
),83
3)'
4,36
432
'm ..,
5,7)
110" 1,7S ~14 2,65 ~9' 3J5 3.80 4JJ ',99 5)13 8.12
,,,
DO" I 1.84 218 ~88 )2' 171 4~4 4.90 5,70 6,71 9,66 B
140-
'SO'
1.92
~O2
~43
2,59
),12
lJ9
3,57 4,10
4,53
4,14
5J1J
,,5'
6.25
6,52
1,45
7,71 ll.s
1),7
C·dSi,sin'P
3.9' '.99 S1. J9,ll. Sila koheZije (Ti) na liniji sloma
,,.. ,, 21'
160- 2,11 ~76 ),68 4,28
4,68
5.01 5.92 ',06 8,52 10,4 103 U obliku spirale: elementarna sUa trenja (a) i
18". ::.32
294
),14
'.99
4,32 5.13 '''''
6,,,
6.62
7,40
'.9,
9.02
9,74
ILl
12.1
14,0
19,4
23,1
rezuitirajuca silo trenja (b),
211t ,, 1.55 3,80 5,52 6," 8.]0 10,3 1],0 16,7 21.7 39,1 Ukupni momenat kohezije na liniji sloma Be bit ce nakon sredivanja
140"
27ft , 3,OJ
3.53
4.59
5.56
7,OS
9,00
8,8S
lL6
11,2
15.2
14,4
20.1
18,8
27.1
24,9
J7~
33.6
52,1
66,0
III (Sarae, 1989):
300'
330" , ,...
I 4,j(.l 6,79
<"
11,6
14.7
15,S
20.1
213,9
27,8
28,6
.39,2
J9,9
56.4
56.7
83,0
S2.ll
126
193
JI7
a,
f
Me: dM e=-C_(r,2- ro2), (19.14,)
360- I S,)8 9,85 18,7 54~
26,3 31,6 81.4 124
'" lJ5
o 2tg'fJ
Udaljenost sile T od pola 0 nade se na osnovu usJova da je:
r, -ro2)~ :T
'I
RT - - : [ -c-
=Me (2 (19.15.) • c
T 2tgf{!
Ova udaljenosl moZe se dobiti i iz izraza (Nonveiller, 1981):
Po
(19.16.) Q W
1T.'f
19.2.7. PRORACUN PASIVNOG OTPORA TLA Sf. 19.12. Sema za analiti6ko odreaivanje pasivnog ofpora fla.
ANALITICKOM METODOM
odnosno:
Analogno Coulombovoj teoriji, za aktivni pritisak moze se anal itieki
izracunati pasivni olpor nekoherentnog IIa Pp iz izraza (sl. 19.12.): -1(
- tgtJ-tg2tJtgf{!)-
\( 1 1
tgtJ+tgf{! ---2tgf{!·t~
~tJ ~tJ ~tJ
. Pp : sin(tJ + f{!)= W: [sin 90° - (tJ + f{!)], (19.17.) O. (19.21.)
tgtJ-tg'tJ. tgf{!
odnosno:
Sredivanjem ovoga izraza, u kome je vrijednost brojnika jednaka nuIi,
W sin(tJ + f{!) . dobije se:
(19.18.)
cas(tJ + f{!) 1- tg 'tJ 1 2tg{}
tgf{! iii = tg 2{};
= 2tg{}' tgf{! 1- tg '{}
Uvrstavajuci vrijednosti:
H2 1
ctgf{! =tg2{}; (19.22.)
W=-y-i tg ( ..0
u + f{!
)
= tgtJ +tgf{! , tg~O° - f{!)= tg2{},
2 tgtJ 1- tg{} +tgf{!
dobivamo: . odakleje:
1+ tgf{! (90 0 - f{!)= 2{}, {} 45° - f{! 12, (19.23.)
1 tg{} izraz koji je za najvjerovatniju kliznu povrsini poznat otprije.
Pp = -yH' - - - " - - .!yH' tgtJ+;gf{! . (19.19.)
2 1- tgtJtgf{! 2 tgtJ - tg tJtgf{! Unosenjem ovog izraza za kriticni ugao u jednadzbi 19.18. dobije se
velie ina pasivnog otpora tla:
Minimalna vrijednost pasivnog otpora tla minPp i kriticna ravan klizanja
{} c dobije se diferenciranjem pasivnog olpora po promjenljivom ugIu {} i '!Y·H 2 tg 2 (45° +cpl2), (19.24.)
izjednaci sa nuIom, Ij: 2
iii:
(19.20.) (19.25.)
prevae ravni
r--glavnih
napona
1/
rI,
/.- Ii'
R1/'· /
/" R,/
.. /./ / ....--Rv· T..
Sf. 19.13. Zone sloma iza zida za nagnuf ferell: Rankineova [ i radijalna zona II (a),
Mohrove kruinice sloma na povrsini terena (b) i u stapi temelja (c).
Sl. 19.14. Pasivni atpor tla ispod temelja za slucaj: c=O, p=O, y¥(J, 8=cp(a) i 1'=0, c¢{), p¥O
Koeficijent Rankineovog pasivnog otpora tla (Kp) za teren nagnut pod (b), sa rezldtantom na povrsinu kUna AB (c), te ukupnim pasivllim otpormn lia
uglom 13 moze se dobiti iz izraza (Braja, 1995): (d).
Pp =~Y·H2'K
2 p'
(19.27.)
nagnutje pod uglom nagiba terena (II), a djeluje na Hl3 od dna zida.
Koeficijent aktivnog pritiska (KA) za teren pod nagibom analogan je izrazu
19.26., sarno su ispred korijena suprotni predznaci.
Prema metodi pasivnog otpora tla moZe se odrediti nosivost temelja, ij.
operecenje kod sloma (sl. 19.14.). U tome slucaju tIo iznad dna temelja u ravni AE
uzima se kao opterecenje q;y·H.
Ispod temelja form ira se pod opterecel\iem elasticni klin koji se slijeZe Sf. 19.15. Pasivni otpor tla kod upornjaka mosta.
skupa sa temeljom. Da bi se odredile minimalne sile pasivnog otpora koje djeluju
na ovaj klin i njihove velieine, posebno se promatraju dva slueaja opterecenja i Postoje i druge mogucnosti aproksimiranja povrsine sloma. Kompietna
onda se njihovi uticaji sumiraju, tj. za: povrsina sloma moze biti u vidu logaritamske spirale Hi je krumo-cilindrienog
oblika bez Rankineovih zona. U oba slueaja uspjesno se mogu primijeniti metode i
a) c=O, p=O, y*O; izrazi koji su dati za logaritamsku spiralu, odnosno krumo-ciIindricnu povrsinu
b) y=O, c,;O, p,;O. } (19.28.) smicanja.
U prvom slueaju za sile IP'p i 'iW iznade se sila pasivnog otpora tIa IP"p i
sila otpora tla QJ i to za tri klizne povrsine sa velicinama JP"P' 2P"p. 3P "p,
odnosno QI, Q, i Q" te pronade minimalni otpor tIa m"P"p (sl. 19.14.-0).
U drugom slucaju, za dio tla ABC1Dj, kao i za silu I P; , provodi se Isti
postupak proraeuna kao i kad iznalaienja pasivnog otpora tla na potpornu
konstrukciju. Na povrsinama AB i BD djeluju sile kohezije: T, = c· AB i
Tc = c . BDl' SHe kohezije riTe 7.a slucaj spiralne klizne povrsine djeluju na
udaljenosti koja se moze iznaCi prema izrazima 19.15. iii 19.16. Za tri klizne
povrsine iznadu se sHe pasivnog otpora tla na povrsinu klina AB: ]p"'p> 2P"'p i
3P"'p, a time i njihova minimalna vrijednost min PpM (51. 19.14.-b).
(20)POTPORNI ZIDOVI
0;--
+---- ""'----+
SI. 20.1. Razliciti primjeri primjene potpornih zidova: potporni zid u koherentnom
materijalu (a), zasjek za saobracajnicu (b),jormirarlje plalOa (c), rampa za ulaz
u gradski tunel (d), upornjak mosta sa bocnim krilima (e), armirani nasip (f).
potporni zid sa ankerom u stjenovitom usiojenom stijellskom masivu (g).
-----------------------------M~"~'"-n~iw~,w---------------------------495
20. POlpomi z-idovi
V Pritisak lia potpome i podzemne kOllstrukcije
Na slici 20.!' date su neke mogucnosti prlm]ene potpomih zidova u Kamen kao klasican materijal dugo se u proslosti koristio za potpome
gradevinarstvu. To su prvenstveno potporni zidovi za osiguranje kosina. te usjeka i zidove i kamene mostove. Trajni kameni zidovi izgradeni su od poluobradenog iIi
nasipa za saobracajnice, platoa za zgrade i saobracajne povrsine u gradovima, obradenog kamena u krecnjackom iii cementnom malteru cijelom debljinom zida,
pristupne rampe za mostove iIi usjeke ispod nivoa terena kod pristupa tunelima, iii je klesani kamen bio sarno na povrsini. Cesta je upotreba bila lomljenog kamena
pothodnicima i s1. Potporni zidovi znacajno se koriste kod osiguranja obala, usuho bez maltera, tzv. suhi zidovi, koji su koristeni kod oblikovanja
regulacije rijeka, obaloutvrda, pristajanja brodova, te zastite obala od poplava. poljoprivrednih pomina iii u druge sporedne svrhe.
Nasipi koji sluZe kao pristupi mostovima i propustima zavrsavaju kratkim
potpornim zidovima na kojim je mostovska konstrukcija. Ovakve zidove nazivamo
upornjacima. Nasip se na upomjak prikljucuje krilnim zidovima koji mogu biti
paralelni sa nasipom iii okomito na njega. U prvom slucaju upornjak se izvodi kao
zatvorena konstrukcija, sa krilima kraeim pri dnu, a duZim u koti krane.
Posljednjih decenija razvijena je izrada montafuih potpornih zidova, kao i
zidova cd armirane zemlje. sa vanjskim betonskim oblogama iIi bez njih .
vremena i mnogim ratnim najezdama od svoga nastajanja (1566) do njegovog Beton se danas najcesce koristi za potpome zidove, bilo za masivne,
rusenja u toku agresije na Mostar (novembra 1993). annirano-betonske, kontraforske iii montaine armirano-betonske zidove. Beton
mora da odgovara propisima za vodonepropusni beton, a vanj ske povrsine
betonskog zida treba da ostanu onakve ~akve izadu iz drvene iii metalne opiate.
Monotonija betonske povrsine obicno se razbija prikladnim oblikovanjem opiate.
Betonske zidove ne treba malterisati, jer malter zbog temperatumih promjena
najcesce otpada.
(b) Prema nacinu prenosenja opterecenja najcesce se izvode gravitacioni i
polugravitacioni zidovi, zidovi sa konzolom, ankerisani armirano-betonski i
rnontaZni zidovi.
Gravitacioni zidovi cjelokupno opterecenje preuzimaju i prenose na tlo
svojom vlastitom tezinom. Osnovni oblik gravitacionog betonskog zida je
pravokutan sa istakom u temelju prema vani (sl. 20.4.-a). Povoljnim oblikovanjem
zida mogu se postici znatne ustede, a nagibom na prednjoj i lomljenjem na zadnjoj
strani zida povoljnije se usmjerava rezultanta aktivnog pritiska. Ovi zidovi izvode
se od gabiona, lomljenog iii klesanog kamena, a najcesce od betona (sl. 20A.-b,c).
Naponi na tlo ne smiju biti veei od dopustenog opterei:enja, a horizontalne
komponente na bazi temelja moraju biti manje od otpora smicanja tla. Ovaj tip nije
ekonomican za vel ike visine zidova. U mnogim slucajevima kod betonskih zidova
koristi se minirnalna kolicina annature.
Izradom konzole na odgovarajucoj visini zida smanjit ce se masa zida i
povoJjnije usmjeriti rezultanta aktivnog pritiska. Ovakav zid prikladan je za visoke
razlike u nivoima, koje treba osigurati armirano-betonskim zidom (sl. 20.4.-d).
Materijai koji se zadrZava na konzoli povecava tezinu zida i povoljno
usmjerava ukupnu rezultantu. Na dio zida ispod konzole djeluje manji aktivni
pritisak nego kod zida bez konzole.
" ... Stari most je, od skidanja skela, postao muza pjesnlcima, zadJlca nau~nicima i graditeljima, inspiracija
slikarima i vajarima, nadahnuce snimateljima i filmskim reiiserima ... " (lhsan-lco Mutevelic, 1995).
" ... Ako je taCno vjerovanje, da covjek :livj dok se spominje, Stari most i mimar Hajretin su vjecni, kao ~to
su vje~ni "Kameni spavac" i MehmedaJija Mak Dizdar ..... (lhsan-ko Mutevelic 1995) .
.. Kamen pamti. Siovo na kamenuje u dosluhu sa pred~~iicima ... " (ldrizovic Nusret, 1995)
" ... Stan most je sve manje svrha, a sve vBe nevillen vajarski izraz, koji dobiva izgled dZinovske
skulpture ..... (peda Milosavljevic).
"Tako se i danas smatra da je vrhunski turski neimar Kodia Mimar Sioan (1491-1589), utitelj Mimara
SI. 20.3. Pogled na okamenjeni [uk u kamenu Starog mosta u Mostaru, sa visokim obalnim Hajrudina graditelja kamenog polumjeseca i bijele okamenjene duge imad hirovite Neretve, najplodniji gradite!j
svih vremena" (Tonkovic K.. 1985).
kamenim zidovima (1566-1993). ~
Sinan je bio giavni graditelj kod pet sultana i pored ViSegradskog mosta, Sulejmanije u Istanbulu j Seiimije
u Erdimama, njegova su djela i: 81 velika dlamija, 50 mesdlida, 55 medresa (vjerskih llkola), 26 turbeta, 33 razne
zgrade i palace, 7 vodovoda i akvadukata, 8 mostova, 6 skladgta, 33 hamama (kupaIiSta), 3 ~jfhane (bolmce), 17
*Ovaj Stari most-SUltan Sulejmanov most-Veliki most (Hasandedic, 1995) temeljen na kongiomerisanim karavan-saraja (svrati~te). 15 imareta (kuhinja za siromahe).
"neretvanskim pecinama" i Sljunkovito-pjeskovitim naslagama izdltao je mnoge mtove, udare pJahovite Pored oblikovanih i konstrukcionih rjesenja temeljenja su predstavljala sigurno paseban izazov, jer su pod
smaragdne Neretve i odolijevao zubu vremena sve do batbarskog bombardovanja 9. novembra 1993. godine. I rukovodstvom ove fantasticne Jienosti uspje~no rjdavana, tako da mnoga zdanja i dan-danas imaju siguran
prije, i nakon njegovog rusenia, bio ie i os13o simbol gratia j izazov za graditeIie, slikare, snimatelje i dr. oslonac. (Materijali kori§teni: Most, 90 j 91. Mostar, 1995; Gradevinar, 6, Zagreb, 1995).
498 MelulIIika ria MellOnikLlrla 499
20. Potpomi zidovi
V Pritisak fla potpome j pmizemlle Iwnstrukcije
~'*-+-~o"~
,,-~:\S}1'H
koji mogu biti iza iIi ispred ploce, prednja strana se racuna kao kontinualna ploca
elasticno upeta na tri strane.
.. Zid ad montaznih elemenata izvodi se od kratkih armirano-betonskih
elemenata iii drvenih greda koje se slaiu u pravougaona vitia, a meduprostor se
ispuni sipkim materijalom. Ovi zidovi se jednostavno sklapaju i ne traie posebne
Q)
pripreme niti izradu posebnih temelja (sl. 20.4.-i).
MontaZni zidovi posebno su prikladni za sanaciju klizista i za rad na
rusevitim terenima.
Nova koncepcija izrade zidova od armirane zemIje predstavlja
H
I: . •. . .-..{,
.'-"
jednostavno i brzo rjesenje stabilnih konstrukcija. Sastoji se cd galvaniziranih
;, ~:' - -'- plosnatih iii okruglih zatega koje se sidre unutar dobro zbijenog materijala, a vezu
se za membranu od armirano-betonskih montamih ploca koja predstavlja vanjsku
stranu zida (sl. 20.4.-j, 20.5.). Trake se postavljaju horizontalno i na istim
D
horizontalnim i vertikalnim adstojanjima (sl. 20.5.-a).
Vanjska obloga izvodi se u dijelovima i od fleksibilnog tankog materijala.
Lee, Adams, Vagueron (1973) dokazali su konzervativnim proracunom da 5 mm
B
debljine galvanizirana celicna obloga moZe biti dovoljna da drzi zid do 15,0 m
visine. Danas se cesce koriste prethodno izlivene armirano-betonske iIi
prednapreguute ploce za vanjsku oblogu (sl. 20's'-b). Ploce ulaze jedna u drugu
Sf. 20.4. Osnovni ab/iei patpornih zidova: pravougaoni (a), sa nagnutom vanjskom stranom tako da materijal ne moze isticati kroz fuge. Umjesto galvaniziranih plosnatih
(b), sa izlomljenom unutarnjom stranom (e), sa konzolom (d), sa zategom (e) i zatega, danas se koriste i drugi materijali kao sto je geotekstil i razne vrste mreza.
armirano~betonski zid sa: rebrom (kontraforom) unutra (f), bez rebra (g), rebrom
vani (h), te zidom ad montainih elemenata (i) i od armiranog nasipa (j).
H
iR;;7
R,. I IR ,n J @)
II
W
II !i~ n Sf. 20.7. Dijagram napona na tlo za slucqj: rezultante na ivici jezgra (a), unutar jezgra (b)
.,"' i izvan jezgra (c), te redukovani dijagram napona pritiska uz iskljucenje zatezanja
(d).
b1
II ~, Si
•
B
I
II
2N
=--=--
B' 3c
2N
(20.3.)
Sf. 20.6. lspitivanje potpornog zida u pogledu ivicnih napona: djelujuce sHe sa dijagramom
Ovako dobiveni napon mora biti manji od dopustenog <1dop, u protivnam <
pritiska U spojnici I-I (a), sa dijagramom pritiska (b), poligonom sila (c) i zid se mora panovno dimenzionirati tako da bude (jmax:$ (jdop< U spojnici temelja sa
komponentama pritiska na temeljnoj spojnici II-II (d). tlom ne smije, inace, biti zatezanja, odnosno rezultanta mora proci kraz jezgro
presjeka zbog opasnosti od neravnomjemih deformacija kod naginjanja zida.
Obieno posmatramo duzinu zida od 1,0 m, te se uz: napadni momenat Armirano-betonski potpomi zid sa nasipom na dijeJu ploce temelja
M=N·e, povrsinu A=l,OB i otporni momenal W=I,O·B'/6, dobije izraz za ivicni praktieki djeluje kao masivni zid. Ukupna tezina (I:W0) jednaka je tezini
napon u obliku: armiranog betona i dijela nasipa na ploci temelja (sl. 20.8.). Ako se nasip iza zida
slijeze jaee nego lemelj, ugao 0 bit ce pozitivan, kao sto je dato na slid 20.8. Na
0"'.2 = ; (1 ± 6~e) (kN 1m'). (20.2.) poznati nacin praracuna se aktivni pritisak, tezine elemenata zida i tezina nasipa
izmedu zida i zamisljene vertikale DF. Pomocu poligona sila (sl. 20.8.-b) dobije se
Prema polozaju rezultante u odnosu na sredinu stope napadna taeka moZe polo.zaj rezuitante, na bazi cega se dobiju podaci za dimenzioniranje dijelova zida
biti (sI.20.7.): prema teoriji poznatoj u armiranom betanu.
" na ivici jezgra, sa e=B/6;
" unular jezgra, e<B!6;
504 --------------~-=------~~M~,~h-a'~,i~ro-t~la------------------------ ----------------------------~M~,~ha="~iro~"~a-------------------------- 505
V Pritisak IJa potpome i podzemne kOll.\'trukcije 20. Potpomi zidovi
T =(j, . S, . SIl'
0,14·H
Pritisak u trakama na jedinicnu duzinu zida maze se izraziti u obliku:
(20.12.)
(20.11.)
gdje je:
aktivni zemljani pritisak na dubini z;
O"a -
S~·SH
- povrsina zida koja se osigurava trakama.
Annaturna traka u svakom sloju moZe bili (i) prekinuta iIi (ii) izvucena, te
je koeficijent sigurnosti u rvorn sJucaju:
b· t· (j
Sf. 20.9. Sematski prikaz analize potpomog zida ad armirane zemlje: odnosi vertikalnog F
.,(k)
= • S .S
f (20.13.)
(O"v) i horizontalnog (a.J pritiska pri opterecenju (q) zida (a), dijagrami aktivnog (J a V H
pritiska (un) na zid (b). au drugom slucaju:
I,
H-z NtyRH C
H
r--
T
:/.W. \H I
\ Nt I
i...-
I
u
• , I /
\\ ./R
I'll.
1
~
?~
Sf. 20.11. Stabilnost zida na prevrtanje: poprecni presjek (a), poligon sila sa rezultantom
na osnovu temelja (b). SI. 20.12. Sematski prikaz analize sloma tla ispod potpomog zida ..
Isto tako, kadaje teren iza..zida, kojim se osigurava padina, strm (sl. 20.1.- S.hodno tome, strujna mreza moZe se fonnirati na takav nacin da povrsina tIa iza
b) iii ako je cvrstoca materijala 'u cijelom podrucju mala, moze cijela padioa sa ~ld.~ predstavlja kontumu ekvipotencijalnu, a nepropusna podloga kontumu strujnu
zidom visine H bili nestabilna. Tada mogu nastupiti klizanja sa plohom sloma koja hm)u (.sl. .20.13.-a i d). Na slici 20.14. prikazana su jos dva moguca slueaja
prolazi ispod temelja zida iii ispod njega. I u ovome slueoju potrebno je provjeriti pos~avlJan)a ~It~ra: kombinovano - horizontalan i kos (a) i horizontalan (b), kao
stabilnost zida sa tlom. sto )e npr. sluca) kod nasutih brana.
8
Do pojave hidrostatskog pritiska vode na zid dolazi i u slueajevima naglih
padavina koje znacajno ugrozavaju stabilnost zida i mogu da izazovu ispiranje Sl. 20.13. Filleri (drenaie) u ispuni iza zida: filter uz po/eilinu zida saji/tracionom mreiom
finih cestica tIa iz ispune iza zida. Ugradnjom fiJtera eliminise se pojava i dijagramom filtracionih pritisaka (a), prizma fla sa djelujutim silama (b),
hidrostatskog pritiska vade na zid i sprecava ispiranje finih cestica iz ispune, jer poligon sila (c) i zid sa kosimfilterom (d).
voda struji prema filteru, koji ima takav sastav da sprecava iznosenje finih cestica.
U osnovi se izvode dva tipa filtera: filter u poledini zida (sl. 20.13.-a) i Za filtere u neposrednoj poledini zida potrebno je, pored iznalaienja
kosi filter (sl. 20.13.-d). U oba slueaja zid se postavlja na nepropusnu podlogu, a aktivnog pritiska na zid, uzeti U obzir i filtracione pritiske. Aktivni pritisak tla na
eVakuacija vode iz filtera omogucena je pomocu olvora (barbakana) u dnu zida. zid moze se odrediti po Coulombovom postupku kod kojeg se, i u ovom slueaju,
Pretpostavlja se da Stl oborine bile dovoljno intenzivne da zasite ispunu iza zida. uzimaju klizne povrsine kao da su raYne. Na prizmu tia ABC, sa pretpostavljenom
512 Me/uUlika tin Mehallika tla 513
V Pritisak,ta potpome i podz.emne konstrukcije 20. Potporni zidovi
kliznom povrsinom AC, djeluju sile: tezina W" koja se dobije preko zapreminske Za glinovita tla Terzaghi preporueuJe kombinovanu dren.zu sa vertikalnim i
mase zasicenog tla; reznltanta otpora tla Q, pod uglom cp u odnosu na normalu horizontalnim filterom u gornjem dijelu do dubine 1,50 m ispod vrha zida i kosim
klizne povrsine AC; aktivni pritisak da 'PA pod uglom I) u odnosu na norrnalu zida; u donjem dijelu (s1. 20.4.-a). Na ovaj nacin se onemogucuje skupljanje vode u
te rezultanta filtraeionih pritiska U, sa praveem okomitim na kliznu povrsinu AC pukotinama povrsinskog tla za vrijeme padavina dok je dio izmedu horizontalnog i
kosog filtera stalno dreniran, eime su iskljuceni hidrostatski i strujni pritisci u tIu
(sl. 20.13.-b).
Filtraeioni pritisak U, predstavlja rezultantu filtracionih (neutralnih) iza zida.
pritisaka "u" na kliznoj povrsini AC koji se rnogu odrediti prema izrazu: Za ubrzanje konsolidacije nasutog materijala iza zida preporucuje se
U =r w . hw' (20.24.)
horizontalni mter (sl. 20.14.-b), koji brzo oejecluje cio nasuti materijal. Drenima
voda putem drenaZe mora se odvesti barbakanama iii sistemima drena.znih iii
gdje je Yw zapreminska masa vode, a h" razlika visina na ekvipoteneijalnoj liniji (sl. obicnih kanala.
20.13.-a). Na ovaj naein moZe se nacrtati dijagram filtracionih pritisaka '"u" za
povrsinu AC, a rezultanta tih pritisaka je ukupna sila U I.
Posto je prizma ABC u ravnotezi, moguce je zatvoriti poligon sila iz kojeg 20.6. POTPORNE KONSTRUKCUE U STIJENSKIM
mozemo dobiti nepoznate velicine sila jPA i Qil jer SU flam poznati njihovi pravci.
MASIVIMA
Duzina bd predstavlja silu 'PI. a dunna be silu ,P'A za slucaj daje U,;{) (sl.
20.13.-c). Ponavljajuci ovaj postupak za vise ravnih kliznih povrsina, dobit cemo Pokosi u stijenskim masivima su znatna strmiji nego u tIu, jer je cvrstoca
traZenu maksimalnu vrijednost ...,J'A, na krivoj k,. Za slucaj U=O, mjerodavna na smicanje kod masiva veea. Medutim, stabilnost pokosa u stijenskorn masivu
kriva linija k, daje maksimalnu vrijednost aktivnog pritiska ~P'A' Razlika ~PA - zavisi prije svega od osobina i pravea pruZanja diskontinuiteta, posebno osobina
_P'A daje poveeanje aktivnog pritiska usljed djelovanja filtracionog pritiska. ispune u rasjedima, slojnicam~ pukotinama i prskotinama, odnosno opcenito ovisi
Ovako dobivena sila nuvPA znatno je manja ad rezultante sila maxP'A i Pw koja hi o karakteru ispucalosti stijenskog masiva.
djelovala na zid bez mtera. Cvrstoca na srnicanje najmanja je na povrsinama diskontinuiteta
--------------------------~M7,~lum~i~~ua~-----------------------519
V Pritisak 110 pmporne i podzelwle konstrukcije 21. Podzemlli pritisci
susjednog tehnickog zahvata, promjene povrsine terena i djelovanja podzemne Teorije i hipoteze za proracun podzemnih pritisaka su mnogobrojne i
vade. razlicite, a mogu se svrstati u slijedece grupe:
Rabcewicz (RabCevic, 1944; Kujundzic, 1979) daje slijedecu podjelu tla )0> Hipoteza zasnovana na proporcionalnosti pritiska sa dubinom iznad
(21.S.)
Sl. 21.1. Model podzemnog pritiska na tunel po Bierbiiumeru: rasteretni svod U obliku @
parabole (a) i prihvaceni model (b). c
P =W 2· T =B . H . Y - 2 . P, . tgcp, iii } I
(21.3.) pr~p~staVlj.ni
P=H .y[b+2h.tg(45° -cp!2)l-H' .y.tg'(45° -ipI2,gcp. ~ lukovil
\\ 1 Jdh h
r
p=a·H·y, dobijemo:
A I e-
P tgcp.tg2(45° -CPI2).H
P [
1 y, (21.4.) I
b+2h·tg(45° -cpI2) b+2h·tg(45° -cpI2)
I H
C i D _ f-
tgcp . tg 2 (45° - cp 12) . H b
a =1 p=a·H·y. (21.5.) b
b + 2h· tg(45° -cpI2) ,
Sl. 21.2. Pretpostavke za proracun podzemnih pritisaka prema Engesserovoj teoriji (a) sa
Ovaj koeficijent redukcije uzirna se kod malih dubina a= 1, a kod veCih lukovimaformiranim iznad otvora (b).
dubina H>58 ne ovisi 0 dubini i ne treba daje veci od:
a odgovarajuci vertikalni otpor:
a=tg 4 (45°-cpI2). (21.6.)
Ova metoda se rijetko primjenjuje i moze se reci d;,t je historijska i
prevazidena.
p do ·dph = t:cp(y-~}g'(45°-CPI2)' (21.9.)
prerna raznim autorima (tabela 21.1.). Detaljniju kategorizaciju dao je Stini Srednji dio elipse (W' ) opterecuje tieme otvora, a boeni dijelovi (Q)
(Kujundzic, 1979). prenose opterecenje preko klinova AA 'C i BB'D.
Pritisak na povrsinu AA', odnosno BB', sastoji se od pritiska klina AA 'c,
odnosno BB'D i opterecenja Q, sajedne i druge strane otvora,
Koejicijenti trajne rastresitosti (Szechy, 1973) Aktivni pritisak kao i prvi dio opterecenja je:
TabeLa 21.1. 1 h2 2 0 1 2
Redoi Koet1cijellt ,_trajrie: PA =-y. Itg (45 -f(J/2)=-y·hl K A •
Vrstatla 2 2
broj t'as!feS'tdsti %)
L nevezana zrnasta tia (pijesak) 1-3 Drugi dio potieee od opterecenja Q i ako se pretpostavi da djeluje kao
2.. srednje vezana tla (suha glina) 3-5 jednako podijeljeno opterecenje na duzini c[hrtg(4So-qY2)], dobije se pritisak od
3. vezana tla (japorac, ilovaea) 5-8 sile Q:
mekSe stijene (pjescar, kret.njak) 8-12
PQ =Q·tg(45°-f(J/2), (21.23.)
cvrste sti'ene 10-15
te je ukupni priti~sak~:_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _- ,
Od potporne konstrukcije Irazi se da prenese t.zinu tla
omedenu elipsom visine h. lednadzba elipse glasi:
P =~y. h:tg 2
(45° - f(J/2) + Q. tg(4SO - f(J/2). (21.24.)
2 ..
(%
x2
r Z2
+/1=1,
(21.19.)
Ova ukupna sila moze se izraziti i kao:
gdjeje:
1
p = -y, . ~2tg 2 (45° -
2 .
f{J / 2), (21.25.)
a posta je:
h = (j)~, ·100, (21.26.)
p
to je, pri cernu je:
Q Q
(21.27.)
(21.20.) p= A'C hi ·tg(45°-f(J/2)
Tezina Q dobije se kao razHka tezine cetvrtine elipse W i polovica tezine
Ukupno opterecenje bit ce:
W', Tezina cetvrtine elipse W dobije se iz cetvrtine njene povrsine j zapreminske
rnase, tj.:
W=A·y, (21.28.)
(21.21.)
gdje je:
h· (c + b/2)n
A (21.29.)
4
(21.22.)
Bocni pritisak na povrsinu AA', odnosno B-B', sastoji se iz dva dijela, i to
U slucaju da se rnogu ocekivati i bocni pritisci, onda se opterecenje od opterecenja P Q koji ima oblik pravougaonika sa stranicom:
formira od rasteretnog svoda iznad horizontale kroz tjeme CD (sl. 21.3.-b) i donjeg
PQ
klina ogranicenog kliznim ravnima koje polaze iz nozice otvora do linije CD pod XI =-=q·K A , (21.30.)
uglom od 45 c +<p/2 prema horizontali. hi
526 ----------------------------M~e~h~~~j~~,W~-----------------------527
Mehallika tla
21. Podze,mli prirLfci
V Pritisak fla potpome i porizemni! konstrukcije
} (21.32.)
gdjeje:
7: =c+a.·tgf/J =c + foa, (21.35.)
Sf. 21.4. Uobicajena pretpostavka pritisaka koji djeluju na presjek tunela. iito predstavlja jednadzbu parabole.
Vertikalna komponenta V pritisce luk, dok horizontalna H ima narnjeru da
Prema iskustvima u Rusiji i Madarskoj (Szeehy, 1973) proraeun ga razvuce. Pomjeranju usljed sile H suprotstavlja se sila trenja V.ft.
vertikalnih i boenih pritisaka moZe se priblizno odrediti i prema linearnoj Velicina sile H moZe se odrediti iz uslova stabilnosti oslonea luka A i B,
raspodjeli (sl. 21.4.). Paraboliena raspodjela opterecenja zarnijenjenaje linearnom, gdje pored nje djeluje i vertikalna reakcija oslonea V, koja kao komponenta
taka daje apterecenje u kaloti Pl=y.h], a baeni pritisak u nivau kalote: rezultante R, iznosi:
2 p·b
e, =P2 ·tg (45"-f/J/2)-2c·tg(45°-f/J/2), (21.33.) V=-. (21.38.)
au dnu kalote: 2
= 2
e, (P2 - h 'r) ·tg (45° -f/J/2) - 2c· tg(45° - f/J 12). (21.34.)
528----~--~~--~~~~--~M7,~ha~"'~M=t~~~~~~~--~~~~::~ Mellaflika ria 529
V pritisak no potpQrne i podzefTme konstrukcije 21. POdWfflli pritisci
2
1 0 A=-b·h.
3
(21.44.)
11I1 I j~ ! j ! j I
I
Unosenjem izraza za h i A (jed. 21.42. i 21.44) u jednadZbu 21.43. dobije
se ukupna sila u obliku:
H 0 fLI y
x
2
h
P
Ib v1", R
H a ravnomjemo opterecenje 00 Hniii AB bit ce:
P b
P"=b=y~ (21.46.)
1
i Protodyakonov odreouje boeni pritisak kao pritisak na zid sipkog
( I 0 materijala, pri cemu ugao unutamjeg trenja uzima:
Iy IP, =arctg{" iii IP, =1,. (21.47.)
Sl. 21.5. Odreaivanje vertikalnog (a) i bocnog (b) podzemnog pritiska prema Za ovakav slueaj klizne ravni pod uglom 45°+<p/2 formiraju baene prizme,
Protodyakonovu. koje su optereeene masom tla iznad rasteretnog svoda AOB i svoda A,O,B, nad
rasponom:
Uslov za stabilnost aslanca mora biti: bo =b + 2hotg(45° - IP 1 2). (21.48.)
. p·b Masa tla izmeou ovih lukova bit ce:
H<VA fJ·: H <I, '--. (21.39.)
2 yb2
2 Qo=ybo _ _ =(bo-b)(bo+b)y,
gdje fi predstavlja Protooakonov koeficijent cvrstoce odreden empirijski (tabela (21.49.)
21.2.). ZapliZa se da njegova vrijednost iznosi: 3/, 3/, 31k
fi=O,Ol{3.r{3p u kg/cm2) ilifi={3.r{3p U kN/cm 2), (21.40.) iii ako se uvrsti izraz za bo, dobije se:
~ (21.42.) PA =hoytg2(45°-qJkI2)·
L2:1J'
Ukupna vertikalna sila podzemnog pritiska bit ce: (21.52.)
P=y·A. (21.43.) .{ 2 [cb+h otg (45 0 -qJ,!2)]+ho /2)}
gdje je A povrsina mase ispod rasteretnog svoda koji ima oblik parabole, te je:
3tgqJk
530'------------------------~M~'~M-m~~-I~w------------------------
Melianika tlo 531
21. podzemlli pritisci
V Pritisak na polpoTtle i podzemne konstrukcije
Metoda Protodyakonova ranije se cesto primjenjivala iako ima nedostataka 21.6.TERZAGHUEVA TEORlJA PRITISKA
u pretpostavkama i empirijskirn koeficijentima cvrstoce koji su najcesce stvar
procjene. Ova teorija moze se primijeniti kako za nevezana suho granulirana, tako i
vezana tla. Prilikom kopanja podzemnih otvora u nekoherenmom tlu smanjuje se
primarni napon oka atvara, pa tla u stanavitom podrucju dilatira i prelazi u aktivna
Koefictjenti evrstoce tla prema Protodyakonovu stanje plasticnog sloma. Taka nastaje svadna djelavanje u tlu aka atvara. pa se
naponi na patpornu konstrukciju smanjuju od prvobitnih napona u tlu:
00"; =y-z i 00", =Ko ·y-z, (21.53.)
na napone koji odgovaraju stanju plasticnog sloma.
20 20 87
Zbog dilatacije tla prilikom iskopa smanjuje se horizontalni napon 0", n.
28-30
intenzitet aktivnog pritiska, a to prouzrokuje i pad vertikalnog napona a v. Iz
26-27 15 15 85
ravnoteZe elemenata prizme sirine B i visine dz, na dubini z (51. 21.6.-a) dobije se
(Szechy, 1973.):
25-26 10 10 82
B·y·dz=B(O", +dO"J-B·O", +2-z:·dz. (21.54.)
azamjenom:
25 8 8 80 -z:=c+O", -tgffJ 0", = KoO", =c+KoO", ·tgffJ,
proizlazi izraz: } (21.55.)
5 72
B· y. dz=B(O"+da,)- B-a, +2· c-dz+ 2- Koa, . tgffJ· dz,
23 5
odnosno:
24-28 4 4 70
(21.56.)
24-26 3 3 70
Za definisanje ;;irine djelovanja B uzima se n.gib kliznih r.vni na
bokovima pod uglom 45°+CjlI2, te je sirina:
22·26 1,5-2 2 65
B= {% + h· tg(45° -ffJ/2))- (21.57.)
22-24 1.5 60 Za granicne uslove (Jv=q na dubini z=O, dobije se diferenciranjem izraz:
22-22 1.0 60
18·20 0.8 40
(21.58.)
16-18 0.6 30
~
Sl. 21.6, Osnovne pretpostavke pritiska prema teariji Terzaghija: zona plasticnog sloma 21.7. OSVRT NA OSTALE TEORIJE PRITISKA
oko potkopa (a), pritisak na veCim dubinama (b).
Pored navedenib teorija podzemnog pritiska postoje i mnoge druge
0"=
,
B ·r
2Ko ' tgcp
--
I-e B
l
a za dubinu D u visini stropa otvora i dublie vertikalni napon lZIlosi:
.
K, 2D1Ilrp~
(21.60.)
bazirane na slienim pretpostavkama, kao sto suo Ritterova Maillartova Esztova
Jakyeva, Ballova, Suquetova i dr. (Sz6chy, 1973). ' ,
Za proracun podzemnih pritisaka na dnu otvora koristi se vise metoda
(kojima se, ustvari, vrsi provjera stabilnosti dna) kao sto su: Terzaghieva,
,
Maksimalna velie ina u beskonaenoi dubini ie: Tsimbaryevitch i dr. (Sz6chy, 1973).
000' =
, -
(J
,
= 2 . KB·y
0 • tgcp
(21.61.) *
Kod vecih dubina lueno dJelovanJe ne doseZe do povrsine terena. MoZe se Osim ovih teoretskih proracuna podzemnih pritisaka uobicajene su i
racunati da vertikalni napon postize granicnu velicinu u duhini D:?:2,5B, pri cemu metode neposrednog mjerenja velieine sile iii pritiska pomocu razlicitih
Terzaghi uzima da je 1<Ko<1.5. Ispod ove dubine vertikaJni napon je konstantan instrumenata postavljenih na ekstradosu obloge iii podgrade podzemnog objeleta.
(51. 21.6.-a). Za ova ispitivanja koriste se dinamometri, razne celije (dozne) ekstenzometri, kao i
Vertikalni napon cr, Oedn.21.60.) mjerodavan je za dimenzioniranje posebni "hidraulicki jastuci" iii hidraulieke dizalice".
stropnog dijela konstrukcije. dok je za boene strane potrebno izraeunati aktivni Vecina navedenih klasicnih metoda daje sarno orijentacione velicine
pritisak PA sa opterecenjem u ravni stropa, sa O'v koji se dobtje prema jednadZbarna podzemnog pritiska, jer se njima ne obuhvacaju i mnogi drugi veoma znacajni
21.62. iii 21.63. faktori. kao sto su: stvame geoloske karakteristike, primamo i sekundamo stanie
Ako su podzemni otvori na vecim dubinama, prema ovoj teoriji nemaju napona, prisllstvo vode, tehnologija i vrijeme izvodenja radova, oblik i velici~a
utjecaja gomji slojevi na ponasanje donjih. tako da je podzemni pritisak sastavljen otvora, diskontinuiteti u stijenskim masivima, defonnacione i mehanicke osobine
l -2D"'.)
tla, itd. Kod nekih metoda nemaju, naprimjer, uticaja na pritiske velieina i oblik
od dva dijela (s1. 21.6.-b). Na visini D, ritisak'e =D2·. a uku ni ritisakje:
otvora, dok je kod nekih drngih potrebno poznavati slijeganje podgrade itd .• ,to
+ D 2 . Y . e -K,B 2D,".
Y zahtijeva uvodenje vise pretpostavki, koje obieno nisu odraz realne sredine. Ove,
(j
,
= 2KB·.tg<p 1- e K.
B (2162)
•• kao i neke druge metode, mogle su se primjenjivati kod nekih materijala i za
o klasican naein rada i podgradivanja, dok je kod savremenih nacina iskopa i
zastite podzemnih otvora njihova primjena rjeda.
534--------------------------M~'mm~i~~~d~a--------------------------
Meham'ka cia 535
V PritisaJ.: na potpome j potizelTUIt! konstrukcije
- - - teorija elasticnosti
1---!i----j4
I/Q -- teorija plasticnosti 13.00 m I
I
1!!! i
H,.,. T
,.v @ CD GUN ...
CD PROPUSNI MATERIJAL
® KlJZNA. PCNR!INA
o KAFlSTlF1ClRAHI KREtNJAK
@Of'OBINA
@tJIlUVlJAlNO-ALUVIJAlNINANOS
-fERASNI MATEAIJ"l
(j)OSUlINSK! Jo4ATERIJAL
<VPUKOTINA
PJEStANO~St.JUNKOVIT
NASIP
KUZNE POVRSINE
St. 22.2. Klizanje usljed promjene uslova ravnoteie: klizanje terena usljed izrade zasjeka u
Sl. 22.1. Klizanje u prirodnim uslovima: klizanje tLa po predisponiranom sloju
jednorodnom flu (a), usjeka u slojevitom tlu (b) i izrade nflsipa na povrSinskom
propustljivog niaterijala (a), po pukotini (b) i unutar vise geoloskihfonnacija.
ilovacastom tiu (c).
(e).
OBJEKTI
-VODA
=-------~----
S1. 22.3. Utica) podzemnih voda na jormiranje klizista: klizista u kanalu u viSeslojnom
materijalu (a), priobalnim dijelovima akumulacije (b), brani sa glinenom Sf. 22.4. Klizanje i tonjenje usljed likvifakcye pijeska.
jezgrom (e), glacijalnim materijalima na padini (d).
(22.2.)
548 ----------------~M7,~ha~n~~~a~"~a---------------549
Mehallika tla
VI StabiulOst padilla i kosula 22. Opcenito 0 stabilnosti prirodnih i vjdlackih kosina
c'm i tgtp'm - mobilizirana kobezija i mobilizirani ugao smicanja, a F, i Ftp niz padinu, amfiteatralnog tipa. kaSikastog tipa, elipsastog i kruskastog tipa.
koeficijenti sigurnosti za koheziju i ugao smicanja. uglastog, bez vidljivih kontura i slozenog tipa.
Iz ovoga slijedi da je koeficijent sigumosti onaj broj kojim treba
redukovati karakteristike otpomosti na smicanje u plasticnoj zoni iii na povrsini
k1izanja, da bi uslov sloma bio zadovoljen.
Ovi odnosi vaZe i za nehomogenu kosinu, sarno se parametri cvrstoce na
POPR.l RAD.
smicanje Ci i f/Ji 7..3. svaki sloj trebaju redukovati koeficijentom sigumosti. PUKOTlNE
Ako je koeficijent sigurnosti F<l, onda je kosina nestabilna, a ako je
F> 1, kosina je stabilna i pokazuje nam koliko je stabilna.
Koeficijent sigumosti obieno se zabtjeva da imosi F> 1,2, ali bi ga trebalo
usvojiti ovisno 0 stanju napregnutosti kJiznog tijeJa i znacaju obje1cta.
Potreban koeficijent sigurnosti F ovisi, dak1e, 0:
» znacaju objek!a, te sto je veea vamost, veei je i koeficijent F;
» obimu, kvalitetu i taenosti izvedenih istramih fadova;
» primijenjenoj metodi proraeuna stabilnosti kosine.
Ako je metoda savrsenija, onda se dozvoljavaju nizi koeficijenti i obratno.
Proucavanjem nestabilnosti padina i kosina, nastanka i sanacije klizista Prema mehanizmu i oblicima kliznih povrsina klizista se mogu
proisteklo je vise klasifikacionih sistema. Oni su odraz podrueja, potreba pojedinih klasificirati na rotaciono sa kruZno-cilindricnom kliznorn ploholl. kliziste sa
struka (geografija, geologija, gradevinarstvo) i odredenih gledista koja se ravnom iIi sa nepravilnom povrsinom smicanja, smicanje prema kontaktu
mOOusobno razlikuju iii upotpunjuju. Najcesee se klasificiraju prema: genetici, pokrivac-supstrat, blokovsko smicanje i suho iii mokro teeenje.
morfologiji, geomorfoiogiji. mehanizmu i dinamici procesa, odnosno oblicima Prema poloz.ju klime povrsine razlikujemo tipiene slucajeve: klizanje vertikalnih
pojave, strukturi prirodne padine, poloz.ju i obliku povrsina klizanja, vrsti strana usjeka, djelimlcno klizanje kosine, nozicno i podnozicno klizanje kosine (s1.
materijala. brzini kretanja i s1. 22.7.).
Morfometrijske karakteristike klizista, kao sto su duZina, sirina, dubina,
kote i oblici cela klizista, povrsina i zapremina pokrenute rnase, sa ostalim
vidljivim karakteristikama smicanja, sluZe, takoder, za razvrstavanje kliziSta (sl.
22.6.). Na svakom klizistu na gomjem rubu vidljivo je eelo smicanja i popreene
pukotine i talasanje. Ovisno 0 vIsti materijala i obliku terena, smicanja su
uobicajena i na stranarna klizista. Na bocnim ,stranama zatvorene su pukotine
izmedu pokrenute i stabilne zone kosine dok su u stopi klizista pukotine poprecno j
radijalno orijentisane i otvorene.
U gornjem dijelu klizista obicno se uocava spusteni dio kosine, odnosno
deficit masa, dok je u donjem dijelu vidljivo nagomilavanje materijala, odnosno
podizanje povrsine.
S1. 22.7. Tipicni slucajevi klizanja: vertikalno (a) cijelomicno (b), noiicno (c), podnoiicno
Oblici kliziSta mogu biti veoma razliciti. te se i klasifikacija vrsi prema (d). (Najdanovi6, 1967; Najdanovit, Obradovit, 1981).
njihovoj morfologiji, kao sto su polukruznog oblika, frontalnog tipa, sa sirinom
veeom nekoliko puta od duzine, izduzeno duz padine, glecerskog izduZenog tipa
550 Mehanika tla MelulIlika lla 551
VI SlabihlOst padiJla i kosilUl 22. Opteni/o 0 slabilnosJi prirodnih i vjeSlackih kosina
22.4.1. SIPARI
Sf. 22.8. Odroni u tlu i stijenskom masivu u koherentnom tlu (a) stijenskom masivu (b) i
22.4.2. LA VINE eolskim sedimentima (c).
Lavine se mogu pojaviti kao snJezne i kameno-snjezne. Nastaju dUl: Nestabilnost u Iesu obicno je rezultat udruzenog djelovanja prirodnih sila.
formiranih zIjebova i strrnih uvala iii isturenih dijelova stijenske mase i blokova Najcesee se javlja u domenu oscilacija nivoa voda. Odroni se javljaju povremeno,
odvojenih iii slabo vezanih za maticnu stijenu, koji, zbog preopterecenja snijegom, ali veIikom brzinam.
bivaju otkinuti. pokrenuti i pri daljnjem kotrljanju aktiviraju i sve ostale nestabilne
dijelove na padini. Pojavljuju se i doZ zlijebova, u kojima postoje aktivni sipari,
koji bivaju pakrenuti skupa sa snijeznom masom. '22.4.4; ROTACIONO KLIZISTE
Na slid 22.3.-d glacijalni materijal moze biti isto tako pokrenut lavinom iii
glecerom po supstratu. Ovaj tip klizista pretezllo je vezan za homogene glinovite materijale, a
sarno u nekim slucajevima moZe da nastupi u raspucalim stjenovitim padinama, a i
u kosinarna od nekoherentnog materija1a.
22.4.3. ODRONI Na gornjem kraju kliziSta pojavljuju se pukotine i sIijeganje. a u donjem
gomilanje sa velikim deformacijama. Klasificira se, ovisno 0 dubini klizanja
Kod jako strmih stjenovitih i koherentnih padina nastaju nestabilnosti u obliku !dizne ravni, na duboko, plitko i rotaciono opsteg oblika (sl. 22.9).
vidu otkidanja blokova materijala. Ovu pojavu nazivamo odronom. On nastaje kao Obicno se odnos debljine (D) prema duzini (L) krece od 113 do 1/6.
posljediea potkopavanja i podlokavanja nozice, povecanjem visine kosine Ijudskim Kao priuyer rotacionog klizista dato je kretanje hrda Zalesine u
zahvatom iii prirodnom erozijom (sl. 22.8.). Hrvatskoj, (sl. 22.9-d) na pruzi Zagreb - Rijeka, koje je pocelo da klizi jos 1936.
.-J,--." ' • . _'. Katastrofalno kliziste Vajont (sl. 22.IO-b) ima ovakav sloZen oblik
klizanja, a ono se desilo 9.10.1963. godine. Preko 250 miliona stjenovitog
materijala velikom brzinom kliznulo je sa planine Monte Toe u akumulaciju
Vajont kod mjesta Longarone. Usljed toga stvoren je val preko lucne brane vi sine
KUINA
100 m, pa je 25 miliona m' vode preplavilo nekoliko mjesta u dolini Piave i
RAVAN usmrtilo oko 2.000 ]judi (Nonveiller, 1969).
(i) DOlOMITI
S1. 22.9. Rolaeiona klizista: kruzno cilindricno duboko (aJ, plitko (b), op.<tti rotacioni oblik
(c) i rotaciono kliziste Zalesina (d).
- .-
POTPORNI ZlD
Odnos debljine prema duzini (DIL) ne prelazi 1110, tako da su to plica klizanja po Uzastopna rotaciona k1izanja posljedica su degradacija kosine od
predisponiranim povrsinama, bez velikog sirenja (s1. 22.11). prekonsolidirane gline a pri tome i raspucale. Kliziste se obicno siri odozdo prema
gore (s1. 22.13-a).
Slom na kosini pojavljuje se najprije u jednoj zoni u kojqj su cvrstoce
22.4.7. TECENJE najmanje iIi su deformacije najvece.
ViSestruka rotaciona iii translatoma klizista mogu nastati kada postoji
Tecenje moze biti suho i mokro (blatni tok), a nastaje pri kretanju tecnog Z1\iednicka ploha za materijale razliCitih osobina (sl. 22. 13-b). lzaziva ih najcesce
materijala !liz padinu, cije su karakteristike tecenja analogne viskoznoj tekucini. erozija stope na strmim padinama, kada sloj vece evrsto6e na povrsini sprecava
Javlja se kod osulina pustinjskih i drugih sitnih pijesaka suhih iii zasicenih, i kod pojavu naknadnih plitkih k1izanja.
vodom zasicenih poremecenih koherentnih tala. Cesto se javlja u stopi klizi,ta gdje
se materijal pregnjecuje i razrahljuje uz prisustvo oborinske vode iii vode iz
samoga klizista. - ----.<,.~:.':-, ... ,,'.
c /. ',.
,-.-;.
PRVOBITNA ; /'
IZVORI K051NA
/ \ / '" /
Sl. 22.13. Kompleksna klizista: uzastopno rotacijsko (a) i visestruko (b) kliziste.
U Crnogorskom primorju prelazak sitnog pijeska iz krutog u tecno stanje 22.5. BRZINA KLIZANJA
izazvao je velika urusenja prilikom zemljotresa (likvifakcija pijeska). Takav
blatnjavi tok bio je na Grmoscici, u Zagrebu, 1960. godine (sl. 22.12-b). Veoma
Brzine kretanja klizista Sll veoma razlicite i one ovise 0 deformacionim
cesto Sll tecenja i kad odlagalista jalovine od laporovite gline, glinovitih pijesaka i
karakteristikama rnaterijala, morfologiji, nagibu kliznog podrucja, tipu klizista,
drugih materijala dobivenih fiotacijom ruda, koja mogu biti i veoma opasna,
osjetljivosti materijala na poremecaje, itd. Klizanje, odnosno slam materijaia ne
posebno ako brane od odlagalista popuste (SiSki Brod kod Tuzle, Sase kod
nastupa trenutacno, te je brzina i njen razvoj sa vremenom veoma vaian podatak za
Srebrenice) i nastupe tecenja niz padinu.
procjenu vjerovatnoce klizanja i ocjenu moguceg naeina 1 potrebe za saniranjem.
Pored toga, brzina i njen razvoj sa vremenom daje znacajno obiljezje za
klasificiranje klizista.
22.4.S. i KOMPLEKSNA KLIZISTA Prema Terzaghiju (1950) brzina klizanja u tlu u svome razvoju prode kroz
slijedece faze:
Kompleksna klizanja, kao sto su uzastopna viSestruka, nastaju kao '" puzanje;
posljedica razvoja pocetnog klizanja u padini. '" pretklizanje;
)- klizanje iii slom;
556 --------------------------~M7,7ha-.~i~~"~a------------------------ ----------------------------~M7,7ha~'~ti~~'w~-------------------------557
VI Stabilnost padina i kosilla 22. Opcel'lito 0 stabilnosli prirodnih i vjeJlackih kosina
smieanje do minimalne rezidualne vrijednosti (~,). Kada prosjecna ova vrijednost morfoloskom obliku klizista, deformacionirn osobinama materijala, nagibu kosine,
otpora na cijeloj povrsini klizanja spadne na velieinu manju ad potrebne za uticaju oborinskih, podzemnih iii ujezerenih voda i s1. Ubrzanje u toku sloma bit
odrZavanje ravnotcZe, nastaje konacan slam po najnepovoljnijoj povrsini. ce vece sto je ve6i pad evrstoce ad rnaksimalne na rezidualnu, u toku porasta
(Nonveiller, 1979, 1981). deformaeija. Ovaj pad je veoma velik kod razlomljenih stjenovitih masiva i u
Prije i nakon formiranja aknmulaeije Jablaniea poeeli su da puze tuneli glacijalnim glinama. Registrovane su brzine pri slomu kod ovakvih terena od 90
Kukovi, tako da se oni vee dugo nalazi u ovoj fazi i nema znakova za prelazak u m/min, ana Vajontu je preko 400 m/min.
narednu fazu. StabiJizacija nastupa nakon velikih deformaeija u fazi sloma, a vrijeme
Pretklizanje je vaZna faza u predskazivanju moguenosti klizanja. Ona stabilizovanja ovisit ce 0 morfologiji podrucja. U ovoj fazi materijal na plohi
nastupa kada sile koje izazivaju klizanje iii nastale deformaeije poeinju i dalje, sloma je u fazi rezidualne CVfstoce sa faktorom sigurnosti ako jedan.
nakon puzanja, da smanjuju koeficijent sigumosti. Za ovu fazu bilo bi znaeajno da Za proracun stabilnosti kosine potrebno je izuciti osobine materijala u
se ustanovi vrijeme u kojem ce nastupiti slom, kako bi se mogle preduzeti potrebne klizistu. Kod koherentnog tla odnos izmedu deformacija i evrstoce kod klizanja
mjere na ugroZenom podrucju. Dosta sigumih podataka ima za kliziste u dolini slozeni su zbog promjene zapremine u zoni smicanja ked pro111jene napona, kada
Vajonta (s1. 22.1O.-b). Brzin. klizanja prije sloma bila je nejednoHena. zbog se mijenja i pomi pritisak. Kod nekoherentnih materijaia siueaj je jednostavniji, j~r
razlicite visine usporene vode u akurnulaciji. Tako je prosjeena brzina pretkhzanJa promjena napona malo utjece na efektivne napone. Predlaze se proracun ukupnth
iznosila: 70 em/god u periodu osmatranja od 18 mjeseci, a dvije godine prije napona cvrstocom '[Feu. <p=O, iz brzog nekonsolidiranog opita.
sloma, za period od sest mjeseei prije sloma 0,03 cm!dan; osam dana prije sloma 6
em/dan, a d.n prije sloma brzinaje bila veea od 20 em/dan (Milller, 1964). Na dan
katastrofe pomjeranja tla na nekim pukotinama mogla su se pratiti prostim okom.
Pri tome registrovani su i podaci 0 mikroseizmiekim udarima koji su nastaH zbog
lokalnih parcijalnih lomova slijenske strukture.
Japanski nauenici (Saito i Uezawa, 1961. i Saito, 1969) su na osnovu
mnogih terenskih i laboratorijskih ispitivanja ustanoviJi tri faze deformacija i
vrijeme koje ee proteei od preiaza prve na drugu fazu deformaeija do samoga
sloma, izrazom:
logt f= 2,53 - 0,9161og e ± 0,59 (22.4.)
gdjeje:
tr vrijeme od pocetka druge faze do sloma u min.
E - brzina specificne deformaeije u IO·'/min.
558 --------------------------~M~e~,w~riw~'w~-----------------------559
Mehallika ria
23. Metode proraeuna stabilnosti kosina
H iWw
hi
1_ W E'j 23,2.2, REZULTANTNE METODE
h -, El_1 jWi
A
lr. di
Za slucaj zanemarivanja medularnelarnih sila, kada se analizira ravnoteZa
~t
UTVRDENA IU
l'
PRE1P. KLtZNA kliznog tijela kao cjeline i pretpostavi raspodjela normalnih napona (N,) na k1iznoj
To
POVRSINA pov..sini, javljaju se tri uslova ravnoteZe (LH=O, LV=O, LM=O) i sarno jedna
lAMElE
~;
A""'\'''· nepoznata velie ina u vidu koeficijenta sigurnosti (F). Raspodjela normalnih
Y
napona na kliznoj povrsini u tom bi slueaju trebalo da bude pretpostavljena sa dva
nepoznata parametra kako bi se broj uslova i broj nepqznatih izjednaCio.
Rezultantne metode u ovom obliku rijetko se primjenjuju.
Rezultantne metode rijetko se koriste za heterogeno tIo i proizvoljne
Sf. 23.1. Seme za proracun prema metodi lamela: kosina sa pretpostavijenom kiiznom oblike kliznih povrsina, jer je postupak kompliciran. Obieno se koriste klizne
povriinom (a) i i-ta lamela (b).
povrsine specijalnog oblika, kao sto je kruzni i oblik logaritamske spirale sa
pretpostavkom konstantnih parametara cvrstoce na smicanje.
Za svaku lamelu rjesenje treba traiiti na bazi ispunjenja tri uslova Na ovim pretpostavkama zasnovane su neke starije metode ispitivanja
ravnoteZe: '£H=O, '£V=O i '£M=O. Kod ispunjenja uslova ravnoteZe sila nije stabilnosti kosine, kao sto je npr. poznata metoda kruga trenja.
potreban poloZaj sila dok je kod razmatranja ravnoteZe momenata potreban poloZaj
djelovanja pojedinih sila koji je nepoznal. 23.2.2.1. Metoda kruga trenja
Prilikom ispitivanja ravnoteZe sila kao nepoznate javljaju se sile N', T,
E'" Y', i F, tj: 2n+2(n-1)+1=4n-1 nepoznatih velie ina. Na svakoj medulamelarnoj Kruzno-cilindrieni slom odgovara za materijale koji ne dilatiraju pri
povrSini (od 1 do n-l) javlja se sarno po jedna nepoznata medulamelarna sUa (E'j, deformacijama kao sto su pijesak i glina srednje zbijenosti. Kako normala u bilo
Y',). Za rjeSenje postoje uslovi })j=O, '£V=O i velieina smieuce sile 7" tj: kojoj taeki na obodu kruga prolazi kroz centar kruga, rezultanta normalnih napona
2n+n=3n uslova. Prema ovome problem je staticki neodreden, izuzev za n=l, sto za bilo koju raspodjelu prolazi kroz centar kruga.
nema smisla radi cega mnogi autori uvode dopunske pretpostavke 0 Na krumoj kliznoj povrsini djeluju naponi (J i T koji su potrebni da odde
medulamelarnim silama, sto daje n -1 dopunskih uslova. Na ovaj nacin se ravnotezu kliznog tijeia. Iz poznatih osobina materijala i datog opterecenja od
izjednacava broj nepoznatih i broj uslova. vlastite tezine kliznog tijela, pomih pritisaka na kliznu povrsinu i eventualnih
RavnoteZa sila primjenjuje se kod grafiekih metoda dok se kod analitickih vanjskih sila moze se izracunati rezultanta P poznatih sila koje djeluju na klizno
metoda trazi da bude zadovoljen j uslov ravnoteze momenata LM=O. U ovome tijelo. Normalne (0") i srniCllce napone (t') mOZemo sabrati u rezultantu NiT.
slueaju se pored prethodno datih nepoznatih velieina javljaju jos nepoznata Najvecu silu T dobit cemo za slueaj sloma na kliznoj plohi, Ij. pri T=~f
odstojanja sila N'i(e,) iE', (d,), tako da sada imamo 6n-2 (4n-1 +n+n-l) nepoznatih Da budu zadovoljeni uslovi ravnoteze (LV=0, LH=O, LM=O), rezultanta
velieina, a 4n (3n+n - za '£M=O) uslova. I u ovome slucaju problem je staticki otpora tla (Q) mora imati isti poloZaj i velitiou, a obmut smjer aktivne sile (P).
neodreden, pa su potrebne dopunske pretpostavke za sileo Ovu rezultantu rastavljamo na normalnu (N) i tangencijalnu (T) komponentu
Radi ovoga su pojedini autori uvodili dopunske pretpostavke, prema napona. Zbog ove osobine normalna sila otpora mora proci kroz srediSte kruga i
kojima se analiticke metode medusobno razlikuju. Kod svih metoda je
--------------------------~M~d~w:'wwi·~aa~-----------------------565
564 Mehallika tia
VI StabiJlJOsl padula i kosina 23. Metode proracuna stabilnosfi kosina
sijeCi rezultantu aktivnih sila P i tangencijalne T (T, iT.) u tacki na odstojanju R. i Preostali dio sila na kJiznoj povrsini, koje su rezultanta izmedu normalnih
R" koje se posebno izracunavaju (sl. 23.2.-a). napona i preostalog dijela otpornosti na smicanje od sila trenja (Q' ), djeluje na
Za slucaj koherentnog materijala sa 0>0 i (pO rezultantu tangencijalnih elernentarne povrsine krumog luka i sa nonnalom na kru.zni luk odnosno sa
napona (T) rastavljamo na rezultantu kohezije (T,) i rezultantu trenja (T.) na pravcem koji spaja centar kruga, zaklapaju ugao tpm. tj. svaka od tib sila tangira
kliznoj povrsini (sl. 23.2.-a,b). krug lrenja r (Rsin'Pm). Kod toga je:
Za metodu kruga trenja potrebno je od rezultante ukupnog smicuceg
napona (r=c+a' tgqJ) naci rezultantu onoga dijela cvrstoce na smicanje koja
tgffJ m = t;ffJ iIi (23.4.)
proizlazi kao rezultat djelovanja kohezije, a moze se odrediti prema obraseu:
gdje je F. - koefieijent sigurnosti za trenje.
•
Tc =C m ·AB=c m ·L, (23.1.)
pri cemuje, uz pretpostavljeni koeficijent sigurnosti za koheziju (F,), mobilizirana /.
-----.... ~
kohezija: I
C L·c {
c=- odnosno T = - - (23.2.)
m F '
, , F, \
Sila T, je paralelna duzi AB, a njena napadna tacka odredena je '\
odstojanjern OC=R,:
(23.3.) B
@
~---_\
c
SI. 23.3. Segment kruine krhline sa silama na povrsini klizanja i krugom trenja (f{J=O).
I
1.20
•
I
R
r- 2.1.0
....
z
1.16
0:(
CENTRAlNI UGAO /
/
p
~ 1.12
V
u
"-
'"~ 1.08 / t
to 4
V Vc: ,J 'I '
....--::::: ~
V c ! :
2 F., t--~-
,
to 0
o 20 40 60 80 100· 120 ,It ;;''f
CENTRAlNI UGAO 2J.,o ,
F
I 'f f2 Ff )F'f
Sl. 23.4. Koeficijent k U ovisnosti od centralnog ugia 2ao za ravnomjernu raspodjelu
F
normalnih napona na kliVlU povrSinu (a) i sinusoidnu (b), (prema D. W Tayloru
1948).
st. 23.5. Odretfivanje faktora sigurnosti za koherentan materijal metadom kruga trenja;
segment kosine i sile no njemu (a), poligon silo (b), grajicka interpolacijafaktora
sigurnosti (c).
568 Meliatliko
23, Metode proraeuna stabilnosti kosina
VI Stabibwst padilla i kosilla
i paralelna je sa sekantom spirale (AB).
Povrsina sektora spirale izmedu krajnjih radijus vektora (r,,, ro) bit ce:
23.2.2.2. Metoda logaritamske spirale
'2
Logaritaruska spirala kao povrsina sloma dobro odgovara za zbijene A= To [e(2 .•,.,go/,,) -1], (23.11.)
nekoherentne materijale i za jako prekonsolidirane gline, jer prilikom klizanja 4tgcp m
nastaje dilatiranje materijala u podrucju sloma pri porastu deforrnacija, a ovo se a dliZina luka AB je:
upravo desava sa segmentom klizanja na logaritamskoj spirali.
lednadzba spirale sa najrnanjim radijusom ro i uglom t} izmedu ovoga (23.12.)
radijusa i pola spirale glasi:
r = r. . e {j·lg(jJ", (23.7.)
o
Karakteristika ove <'geomehanicke" spirale je da je u svakoj tacki spirale
ugao izrnedu pola spirale i norrnale konstantan i jednak uglu ({Jm, koji uzimamo kao
da je jednak mobiliziranom uglu cvrstoce na srnicanje materijala u kosini. U ovom
slucaju sve parcijalne sHe Q'n na povclini kHzanja nastale kao rezultanta normalnih
napona i smicueih napona od trenja (za slucaj c>O i <p>O), kao i ukupna rezultanta
ovih sila, prolaze kroz pol spirale. U tom slucaju je 1:Mo=0 (oko pola spirale).
Kada rezultanta sila p. (Q',) odstupa prema nize, faktor sigurnosti (F,> I),
ugao izmedu norrnale i ove sHe na kontaktu sa kliznom ravni (C) moZe se izmjeriti
(sl. 23.6,). Iz poligona sila za tacku C dobiju se komponente normalnih i
tangencijalnih napona NiT, kao i mogu6a velicina tangencijalnog napona
('0=N.tg<Pm) i komponenata potrebnog tangencijalnog olpora (T=N.tglf/J. Faktor A
------------------------~M~,7ha~"~;~~,w~-----------------------571
570 Mehallika da
23. Metode proraeuna stabilnosti kosina
TI = FI I
I N'
·c·l. +-
F . ·tg 't'm .
m
1
(23.14.)
Drugi dio sHe U ovoj jednadzbi cini sa normaInom sHorn N'j novu o WIl_1
rezultantu Si koja sa normal om na kliznu povrSinu lamele zaklapa ugao qJm' cime je
odreden njen pravac, a velicina sile dobije se grafickim postupkom rjesavanja.
Prema ovome, ako pored ovih poznatih znamo i jednu od boenih sila u i-toj lameli
w~,
(Ei• j iii E i ), moguce je zatvoriti poligon sila, jer preostaju nepoznate sarno dvije sile
Si i Ei cije pravce poznamo (sl. 23.7.).
Koeficijent sigurnosti prema grafickoj metod; odredi se probanjem. Za
pretpostavljeni koeficijent sigumosti F ispituje se ravnoteZa sila na svakoj Jameli, s
tim da se pocne iii iz tacke A iIi B. U ovom primjeru (sl. 23.7.) zapoceto je ad
lamele «n" i dobivena boena sila Eno}, iz lamele "n" koja je ista i za lamelu n-l, st. 23.7. Graficko ispitivanje ravnoteie sila: za klizno tijelo sa lamelama i djelujuCim
sarno suprotnog znaka. Na ovaj nacin se dobiju medularnelarne sHe kao poznate i silama (a), po pojedinim lamelama (b) i (c) i ukupnim planom sila (d).
rje,ava se sukcesivno do tacke A, gdje je EA=o za dat; slueaj. ----------------------------~M7,7ha~'~,iw~,~la--------------------------573
572 Mehanika tla
23. Metode proraluna stahllnasti kosina
--------------------------~M~,~/~~'~jm~da~-----------------------575
574 Mehanilw tla
23. Metode prQroeuna stabilnost; kruina
VI Stabilnost padUla i Iwsufa
'""
£
v
;;
"•
2,30
1,75 :tY.
l/ x
(23.21.)
----
i
'.5
°c
v ab/H y/
" 1.0
0,75
0.5
1:1
---- 1: 2
---- 1: 3 1, ,
H Wi
NAGl8 KOSINE 1:m
T, = F1(, , ')
C .[ + N, . tgqJ .
Profacun stabilnosti kosine premo Bishopu zasniva se, k.o i kod Svedske
(23.22.)
F 2)l{1.
,. ·snu
Lj[c"b+tgqf(W,-U,'b+Y-Ll)~' "
sgqfeax ofY
t ·t
1+.-"-,-,,,tr:...
(23.30.)
lD~~--+-----~-- __~
(23.37.) 1.0 1.5 2.0 2.5
PRETPOSTAVLJENI Fn
Koeficijent sigumosti (F) u ovome izrazu nije dat eksplicitno, te ga je Sf. 23.11. Dijagram faktora sigumosti.
potrebno odrediti metodom sukcesivnih aproksimacija.
Kakoie W;=b·h·yi seca=lIcosaovai se izraz moZe pisati i u obliku: Bishopova metoda, kao i Svedska metoda, bazira se na uslovu momentne
ravnoteze oko centra kruzne ravni.
F ""Ul~SirrxL![c"b+W,(l-r,,)tmfl' t~'Sirrx
~~ co~+~----
(23.38.)
Ovaj uslov prihvaca se i kod tzv. aproksimativne metode lamela, koja je
adekvatna Svedskoj metodi i za koju vazi jedn. 23.20, sarno se sila N'; odredi iz
uslova ravnoteze sila u pravcu okomitom na bazu Jamele, tj.:
N; = W coset - u ·1. (23.39.)
F
u Ako se ovaj izraz uvrsti u jedn. 23.20., dobije se koeficijent sigurnosti
gdje je: r. = ---, Skemptonov koeficijent pritiska pome vode (u=r.·h-y). prema aproksimativnoj metodi u obliku:
h·y
Citav proracun provodi se obicno tabelarno (Iabela 23. L) a unose se svi
F= L [C. 1+ (W; coset - u./)}gq>' (23.40.)
parametri potrebni da se obavi proracun prema izrazu 23.37. iii 23.38. Sam W; ·sinet
koeficijent sigumosti (F) dobije se na bazi pretpostavljenih Fj, F" i F3 (obicno Ovim izrazom koeficijent sigumosti dat je eksplicitno i on je zbog svoje
FJ=I,O: F,=1,5 i F3=2,0) i izracunatih F'" F'" i F'3, u presjecistu krivih ovih jednostavnosti prije dugo primjenjivan.
koeficijenata sigurnosti, iz dijagrama faktora sigumosti (sl. 23.1l.). Ako se djelomicno kosina nalazi pod uticajem vode, proraeun se moZe
Prihvatljivije je ako se koeficijent sigumosti iz prethodne iteracije koristi provesti oa anaJogan nacin, s tim da lamela iIi dio lame Ie ispod nivoa vade (z) ima
kao pretposlavka za slijedeci koeficijent sigumosti. Poslupak se ponavlja sve dotle lezinu potopljenog (W,), a iznad nivoa punu tezinu (Wj ) tla (sl. 23.12.).
dok razlika izmedu koeficijenata sigurnosti dobijenih u dvije uzastopne Za kosinu djelomicno potopljenu u vodu efektivna normalna sila N' bit ce:
aproksimacije ne bude dovoljno mala.
580 ------------------------~M~'~,m-'~JjM~t1~a----------------------
Melumika tw 581
23. Metode proracWla siabilnosti kosina
VI StabiJtWSl padilla i /wsilla
Pomoeu racunara i programa moguce je za veoma kratko vrijeme ispitati
c' znatan broj probnih krugova i ustanoviti pojedine faktore sigurnosti i selekcijom
W; +W, +(Yn -Yn- I ) - U'·cosa+-sina odabrati najnepovoljniji.
N'= __________~~--.-~F---2 (23.41.)
sin a· tgrp' Za proracun na racunaru potrebno je izvrsiti pripremu ulaznih podataka u
cosa+ vidu pojedinih tabela, kao sto su: geometrijski podaci karakteristicne tacke kosine,
F granice slojeva i nivoa podzemnih voda, sirine Jamela, jedinicne tezine, parametri
cvrstoce, pomi pritisci itd.
o Proracun koeficijenta sigurnosti prema Bishopu
@ T.b1231
a ea
R red.
b<. .'
_' -", ,,-,podaciilamela .' ..... 1. 2
e-::-
; '.,
n, Ukup'ntl
B 1 l1'kNlm·l}
'2' b(m)
'3 h(mj
" 4 u(kNlm)
NY (f),((J)
u w, 5
.6 U!fPo{(J)
J, c'(kPa
8 dO}
.9 sind)
10 cosci(J)
11 W::::.y·b·h(kNl
~b·'iw 12 u·b(kNlm)
L_.J/ 13 W-u·b(kN)
14 (W.ub)lR~'(kN)
15 c'b(kN)
--16 Wsilla(kN)
Sl. 23.12. Kosina djelomicno pod vodom; kosina i lamela sa silama (aj, poligon sUa (b). 17 c'b+(W-ub)t1?(f. ,
/ Fr=i,O
a faktor si urnosti: ',,"
1
1
F ( 1). I~c'b+(~ +l¥, -u'·b+Y; -Y;_I)tgf/J'D-- (23.42.)
18 "
m.
cosa+
tgcp'sinc
Fl=1,5
I
~+l¥, sma ma 1
F
gdjeje:
......'..... FJ=2,O
Fr1,O (l
1 19 J7X18 F, 1.5 (2)
Fr20 (3)
casa + sina tgql' . ,
F F=19 • 2:, -19"" • 2:, -19"" • 2: 19,,)
20 F= .F= ·F= -
Da hi se dobio, zasigurno, najmanji koeficijent sigumosti, a time i 16 1 16 2 16 3 16
kriticna klizna, povrsina potrebno je ispitati stabilnost kosine za veliki broj probnih
kliznih krugova. Na ovaj klasican nacin to hi bio dugotrajan i necjelishodan posao, Za odabiranje centra probnih krugova postoje i odredene metode kojima se
te se obicno svodi na manji broj krugova, cime je pouzdanost dobivenih rezultata definisu gran ice zona ceotara i preko koordinata ovi podaci uoose se u racunar.
problematicna.
klizoll povrlil"K1
r = c'+(o- - u)· tgqJ', (23.43.)
(2) uslov ravnoteze vertikalnih sUa:
dW+dP+q-dx+dT-dN'cosa-dS'sina=O, (23.44.)
(3) uslov ravnoteze horizontalnih sUa:
dQ-dE+dN·sina-dS 'cosa=O, (23.45.)
(4) uslov momenata :
2·T·dx dx
---+E·dy -dE·h +dQ·z+dT·-=O, (23.46.)
2 I I 2
'--y--J
Sf. 23. 13. Oznake za ispitivanje stabilnosti kosina prema lanbuovoj metodi: prikaz kosine pri cemu se posljednji clan, kao malena veliCina, zanemaruje kod malih sirina
sa 4felujuCim silama (a), lamela sa silama (b). lamela. Kombinacija uslova ravnoteze u vertikalnom i horizonalnom pravcu koristi
se kod iznalaienja nepoznatih velicina kao jedan uslov.
584 --------------------------M~'-./~-,~Iiw~ti~a----------------------- Mehallika tla 585
23, Metode proracuna stahilnosfi kosina
VI StabiblOst padina i kosi,za
dE=dQ+(p+tj dx·tga-T·( I +tg'aj·dx, iii
aza:
(a) Iz uslova ravnoteie vertikalnih sila 2:V=O proizlazi:
b
dobije se:
LT f '(1+tg2a}ix
b b
F= " (23.61.) LA LA
Q+E" -Eb + t(p+t,ga'dxl' F= a
b " b
(23.68.)
Kako je pO Coulombovu zakonu cvrstoca na smicanje tla: Q+E" -Eb + LB H+LB
T " "
Na bazi ovako dobivenog koeficijenta sigurnosti proracunaju se: naponi na
Tf =C'+O"tgcp', T=~=C
F '+O"tgm' (23.62.)
m 't'm' povrsini smicanja 1(r:/F), a (jedn, 23A9.) i medulamelarne sile dE (jedn. 23.53,),
a izjednadzbe 23A9. efeklivni napon: E (jedn, 23.54.) i T (jedn. 23.55.), odnosno t=dT/dx.
0"=0' -u =(p +t -u) -T ·tga, (23.63.) Da bi se olakSao proracun, lanbu je izradio dijagram ovisnosti koeficijenta
to je napon na smicanje: no od ugla a i tgqJ'/F (sL 23.14.).
<+ (p + t - u) . tgcp:" - T ,tga . tgcp:.
}
T= iii
-tg..L 19.!.
(23.64.)
T=
<+ (p + t - u)· tgcp' 1.5
1.00.84 0.51 OJ6 018 0 018 036 051 0.84 U9 1.73 2.47
'
In
1. '9""\9 'f
1 + tga, tgcp: 1., ,\ F
odnosno: 1.3 oJ." 1+l g 2.,
T
f
<+ (p + t - u) . tgcp'
=-----=----'-~~I
1+ tga . tgcp'
F
(23,65.)
l
2
1.1
1.0
o.9 f.-:: ~
w
,. •~ [...-:
r-..
;;;;:
"
"- ....... .......
r-... ....... 0", r-....
I'-.
~ I'..
I
I
""-
,/ ~
Uvrstavanjem ovog lzaza u jednadzbu 23.61. dobije se koeficijent r? 0," '" >- ,n f(,' r-... \. "-
sigurnosti:
Za iznalal'enje koeficijenta sigurnosti Gedn. 23.66.) potrebno je odrediti 23.2.3.5. Pojednostavljena Janbl<ova metocJa
nepoznanice t i F i ovaj se problem rjesava uzastopno aproksimacijom u viSe faza.
Prvo se usvoji to~O i pretpostavi faktor sigurnosti F'o, na bazi cega se
U praksi se najcesee pojavljuje pOjednostavljena Janbuova metoda (Janbu.
izracuna n Gedn. 23.67.) i veliCine Bo i Ao. 7..a prvu aproksimaciju dobro je Bjerrum i Kjaemski, 1956) za proracun stabilnosti padina i kosina, a za povrsine
"
usvojiti koeficijent sigumosti F'o koji odgovara koeficijentu nan =1. Na bazi klizanja izduZenog (ne dubokog) oblika.
Prerna ovoj uproscenoj metodi u proracun se ne uvode vertikalne sHe T i
ovako dobivenih velieina izraeuna se koefieijent sigumosti Fo Oedn. 23.66.), koji T+dT, vee se utieaj ovih sila obracunava priblizno preko faktorafo, tako daje:
moZe da odstupa do max. 5% od pretpostavljenog koefieijenta sigumosti F' o. Ako Fo=fo-F, (23.71.)
je ova razlika veea, ponavlja se proracun sa novom vrijednoseu F'o i to sve dode Fo se racuna za pretpostavku T==O.
dok se ne dobije ova prihvatljiva razlika izmedu Fo i F'o. Za tako dobivenu Koeficijent sigurnosti F moZe se pisati i u obliku Oedn. 23.66.):
vrijednost Fo izracunaju se vrijednosti dEo Gedn. 23.53.), a zatim sila Eo b
o L [c'+(p + t - u)lgcp'j-dx
(Ea+ L dEo ). lz ovih velicina odredi se To za 1=0 Gedn. 23.55.), koja sluii kao
a na
1+ tga . tgrp'
___~F;-· __
(23.72.)
prva iteraeija za II (11=dT/dx), te se izracuna prvi koeficijent sigurnosti F,. Ovaj F =-----.....:.:f o - - - - - - , no = l+tg'a
postupak se ponavlja za 1=1" I=t~ .. i odreduje t,=dT,Idx, t3=dTYd.x. .. sve dok se Q + E. - E,. + L (p + t ha· dx
vrijednost za t bitno ne mijenja. Za ovu velicinu odredi se koefieijent sigurnosti F
kao mjerodavan za kriterij stabilnosti. pa se pri T=O i t=dT/dx=O~d~o~b~iri,,'e:'----~-------__,
b
Cesto se dio kosine nalazi pod utleaJem vanjske vode (NV) i nivoa
podzemne vade (NPV), kada lamele treba proracunati ovisno 0 tome da Ii se
L [c'+(p - u)tgtp']tix
nalaze: (23.73.)
I. djelomicno ispod NV i NPV; Fo = fa b
W=b·z·y', } (23.70.) ..
;•
!
1J4
1.12
l08
l.O4 /
,.:c~o.,
'.0,
l/t
n
;0
jer se i ovdje hidrostatski pritisak (b·h ·Yw) uravnotezuje sa poroim pritiskom vode, 1.00 ~
OJ 0.2. Q.3 0.4
zbog cega se izostavlja.
U trecem slucaju racuna se u cijeloj visini sa zasieenim dam Ysm.
dW - tdina lamele;
dy
dN' - efektivni normalni pritisak na bazi lamele;
dS - sila smicanja tla uzduz baze lamele.
Kod postojanja pritiska vode na klizno tijelo !reba uzeti slijedece
lamelame sile (sl. 23.16.-c):
pw - rezultanta pritiska vode oa bocne povrsine lamele; Sl. 23.16. VeliCine za metodu Morgensterna i Pricea: sa kliznim tijelom (a), silama na
dP b - pritisak vode na bazu Iamele i injinitezimalnu lamelu bez pritiska vode (b), (Najdanovii: i Obradavii:, 1981) i
sa priliskom vode (c), (Sarae, 1976).
dP w - prirastaj sile P w na sirinu lamele.
Daljnja analiza stabilnosti provodit ce se za slucaj da se niva vade nalazi
koja nakan sredivanja glasi:
ispod klizne povrsine.
Pri ispitivanju stabilnosti prema ovoj metodi usvaja se pretpostavka da se E ,dy;
d.x + dE'('
d.x y, + d' dY ) dX X
y, - y - d.x + 2 = . (23.75.)
pravci sila dW i dN' sijeku u polovici sirine lamele, u tacki M. 1z uslova ravnoteze
mamenata oko sredine lamele M, ravnoteze sHa u pravcu normale dN' i u pravcu Kada se dx smanjuje i te"i nuli, prethodna jednadzba se pribliZava
sile dS dobiju se diferencijalne jednadzbe ravnoteze, za lamelu sirine dx, i to (51. slijedecoj granici:
23.16.-b):
dE' d'
(1) Jednadzba momenata oko sredine baze lamele: X =-(y' - y) + E'~, (23.76.)
d.x' d.x
E'[ (y; - y)- ~] - (E'+dE'>[(y; + dy;)- (y + dy) + d;] + iii:
(23.74.) - d " dE' , dy;
- dx -)d.x
(- X=-(E'y)-y-+E-, (23.77.)
+ X - + X + dX - =0, d.x ' d.x d.x
2 2
592 MelulIIika tl1l ..
--------------------------~M~e~lw-'~'~.~a------------------------593
23. Metode proraeuna stabilnosti kosina
VI StabilllOI;( padilla i kosina
Ukoliko se u proracun ukljuee i sile pritiska vode na bokove lamele Pwi na
odnosno, zanemarnjuei i posljednji clan, vertikalna medulamelama sila smieanja bazu lamele dPb , dobije se, prema oznakama na skid 23.16-e (Sarae, 1976),
bitee: sljedeCi izraz:
-d" dE'dx
X =-(E y)- y - .
dx '
(23.78.)
--------------------------M~'-.,~~'~i~~~-----------------------595
594 Meilal1ika tIa
23. Melode proracuna stabi!nosti kosina
VI Stabilliost padilla i kosilla
slijedecu lame1u. Integracija se nastavlja do posljednje lamele, gdje se za slucaj
Y=A·x+B, (23.88.) zadovoljenja konturnih uslova dobiva E'::::E'1I kojaje najcesce nula.
gdje je A nagib, a B odsjecak na ordinali baze lame Ie; Da bi se zadovoljilo uslovu polpune ravnoleze eijelog kliznog tijela,
moraju biti ispunjeni i kontumi uslovi u odnosu na unutrasnje momente.
(b) prvi izvod tezine: lntegracijomjednadzbe 23.78. dobije se:
(e)
dW
dx =p·x+q,
funkeijajfx} moze se izraziti:
(23.89.)
M =E'(y; - y)= L( X -E': }tx, (23.98.)
jfx}=k,x+m. (23.90.) a momenat na kraju kliznog tijela, koji treba da zadovolji kontumi uslov za X=X1l
E' = 1
N ·b 2
E;_1 ·L+--+P·b (23.97.) 23.2.3.7. Nonveillerova metoda
k L+K.b 2
Ova jednadzba omogucuje postepeno odredivanje sila E' za sve lamele, Nonveiller (1965) je izveo proracun faktora sigumosti za kosinu sa
polazeCi sa pocelne strane kliznog lijela, gdje je X=Xo, a E'k.1=E'~ a ta je vrijednost povrsinom sloma proizvoljnog oblika (sl. 23.17.). Razmatranjem ravnoteie
obicno E'o=O. Ovako dobivena vrijednost E' (E',) sluti kao vrijednost E".I za momenata ejelokupnog kliznog tijela za proizvoljno odabrani polO, i iz uslova
projekeije svih siIa u vertikalnom pravcu, dobio je izraz za koeficijent sigumosti.
596 MellO.llika tla Mehanjka tla 597
23. Metode proracuna stabilnosti kosina
VI Siabi/llosl padilla j kosina
2 RAVAN(3)
~ =19+8; 71=19-8, a 19=0,5.ctgip'.ln~, (23.109.)
0'0
Sf. 23.18. Mohrov krug sloma (a) i naponi sa silama i linijama klizanja u tacki sa gdje predstavlja odredenu konstantu.
0'0
granicnim stanjem ravnoteie (b). Kroz svaku tacku koja se nalazi u stanju granicne ravnoteze prolaze dvije
linije klizanja, koje zajedno Cine rnrezu linije klizanja. Linije klizanja medusobno
Uslov sloma za svaku tacku u kojoj je doslo do plasticnog tecel\ia moZe se,
prema Coulomb-Mohrovorn uslovu sloma, flapisati (sl. 23. 18-a) u obliku:
600 Mehallika tIa Mehaniko. Ifa 60]
VI Stahiinost padilla i kosilla 23. Metode proraclina stabilnosfi kosina
se sijeku pod uglom 1tI2-cp, a pravac veCeg glavnog napona polovi ovaj ugao (sl.
23.18.-b). Linije klizanja imajn nagib prema osi z o+~ i o-~. Metoda Sokolovskog se najvise pnmJenjuje u Rusiji i za neke opste
Dvije linije klizanja su ujedno i dvije karakteristike, a mrez. linija klizanja slueajcve rezultati su dati u grafiekoj formi radi lakSe primjene ~ve metode u
identicna je mrezi karakteristika. Zadatak odredivanja mreze linije kHzanja svodi praksi. Ovom metodom ne moze se ispitati stabilnost kosine proizvoljnog oblika.
se na zadatak odredivanja mrcZe karakteristika jednacina teorije granicne Ustvari, za ovakvu kosinu nije rnoguce, uz zadane konturne uslove, postici da u
ravnoteze. eitavoj zoni bude ostvaren uslov sloma. Radi toga se za materijale odredenih
Numerieko rjesenje ovog problema Sokolovski je dao pomoeu metode karakteristika trazi oblik kosine i mreZa linija klizanja koje odgovaraju da bi u
konacnih razHka, te je oa taj nacin za plasticnu zonu definisao naponska stanja u svakoj zoni bio ispunjen uslov sloma. Proracun se provodi na racunaru i za stvarnc
svakoj taeki, kao i mrezu linija klizanja. parametre cvrstoce na smicanje. redukovane koeficijentom sigurnosti. Na ovaj
Za kosinu opterecenu na gornjoj horizontalnoj povrSini u materijalu sa nacin se dobije oblik kosine i nestabilna zona predstavljena mrefum linija klizanja,
gdje u svakoj tacki postoji isti koeficijent sigumosti.
uglom smieanja '1'=30° dataje mrez. klizanja kosine na slici 23.19. (Sarae, 1976).
Uobieajeno je da se rjesenje trazi u bezdimenzionalnim promjenljivim x', z', a
zatim se preko kohezije c i jedinicne tezine y prede na koordinate sa dimenzijama
prema obrascu:
23.3.2. LIMITNA ANALIZA
Coulombova linija iii kriva odredenog oblika ~=f(a'). Za predstavljanje ove krive \:-,E
postoje dvije mogucnosti: 14 5
>- odredivanje funkcije ~=f (a') za citavo razmatrano podrucje iii u 12
I 1-' 4 '\l
slozenijim slucajevima za svaki interval aproksimacija krivom posebne
10
:.- .. V" / 3 V
funkcije, i . F-' V V
>- dijelje'1jem krive linije u vise intervala, koje je moguce aproksimirati 8
/' .....
pravcem sa odredenim vrijednostima en i tp". 6 ,/ /' f-""" V
Funkciju oblika: 4
-'/ ..... !-- ,...-
/ ...- L=P6" +q
'r
7: = [p(O"+q)j', (23.123.)
2 4 6 B 10 12 14 16 1% 20 22 24 26 28 30
'"c
i=' tg Metodama granicne ravnoteZe, koje se u praksi najcesce koriste, kao i
metodama plasticnosti, razmatraju se ponasanja kosina i padina u fazi nastupanja
o
0. sloma tia, Ij. kada se podrucje kosine nalazi u plasticnom stanju. Metode granione
o
C
ravnoteZe daju zadovoljavajuce rezuitate koJi su potvrdeni u praksi, ali se njima ne
moze odrediti stanje deformacija i pomjeranja, sto je cesto od presudnog
[~
t9Tm= tg'f/F inzenjerskog znacaja.
Numerickom metodom konacnih elemenata (MKE) se, uz koristenje
Cm = C/F
'Im =f, ( ~'l/F racunara, mo'7..e realnije procijeniti raspodjc1a napona, defonnacije i pornjeranja u
F -koef. sigurn. kosini, «;oric,1981), kao i iznaci zone lokalnog sloma u fazi eksploatacije.
U geomehanici se najces6e idealizira sredina kao homogena, izotropna i
--±O------"----e!-e-k-t-;v-n-;-n-o-r-m-Q-In-;-n-Q-p-o-n-S--'(KN/m'l
elasticna, sto ponekad ne daje dovoljno pouzdane rezultate. Upotrebom metode
konacnih elernenata moguce je na bazi geomehanickih istra.Zivanja modelirati teren
&-" .1 tako da se obuhvate sve njegove osobine i efekti, kao sto su: primami naponi u tlu,
heterogenost, anizotropija, diskontinualnost, promjene uslova ravnoteze nastale
Sf. 23.21. Nelinearna ovisnost izmeau efektivnog norma/nag napona (oj i evrstoce na postepenom izgradnjom, iskopom, efekat progresivnog sloma i 51. OVOID metod om
smicanje (1:"). se uspjesno moze analizirati zajednicko ponasanje terena i objckta, 5to posebno
dolazi do izraZlija kod osiguravanja dubokih temelja dijafragmama, pribojima,
ankerirna i sl. (vidjeti tacku 26.7.).
606 ----------~~----------~M~,~I~~tifu~·~d~a---------------------- --------------------------~M7,7hm-'~iw~tla-------------------------607
VI SUlbilllost padilla i kosina
POOLAVUE VII
Metoda konacnih elemenata siroko se prtmJenJuJe u inzenjerstvu, za
najraziicitije probleme iz teorije konstrukcija, mehanike stijena i mehanike
kontinuuma uopste. tako da njena primjena u mehanici tla predstavlja sarno jedan
aspekt koristenja.
Odnosi izmedu napona, deformacija i vremena predstavljaju najv.zniji POBOLJSANJE OSOBINA TLA
elemenat kod analize ponasanja padina i kosina. KJasicna teorija elasticnosti
razmatra izotropnu sredinu sa linearnim odnosom napona i defonnacija, ali je
oCigledno da ovakav model ne odgovara realnim uslovima ponaBanja tla. lako je I """"'>r .........
DESNA OBALA
posljednjih godina ucinjen znae'\ian napredak u ispitivanju ovm konstitutivnih
odnosa, ipak prihvatljiva opsta matematska rjesenja za realno tlo nisu pronadena. ll~
;;;D<.. ,....._~·I
Linearna analiza prema metodi konaenih elemenata ima izvjesne prednosti 1...." .•,,'......1
:i6 I·~ ... ' ..... ,
nad rjesenjima klasiene teorije elastienosti (Sarae,1976). Elastoplastiena analiza it •• -t ..... , ... _1
zasniva se na pojednostavljenom (bilineamom) odnosu napona i defonnacija. Ona o~.>..h_'."•• _ 1
analiza prema metodi konacnih elemenata, sto ce dovesti do obuhvacanja i onih 0" ..... ""' ...·'"
III ...·_ ....J..•••..·,
aspekata ponasanja kosina kad kojih su metode granicne ravnoteze i teorije 11l!![h....$OO •• , . ., ...... ,
D
anas se veoma cesto u praksi susrecemo sa slabim tlom
i stijenskim masivom, koji ne posjeduje dovoIjno dobre
osobine za preuzimanje predvidenih sve veCih
opterecenja gradevina i obezbjedenje njihove dovoljne
stabilnosli i funkcionalnosti. U osnovi se poboljsanje ti. i
masiva svodi na: povecanje njihove otpornosti na smicanje i
smanjenje deformabilnosti, sknpJjanja, bubrenja i
vodopropnsnosti, te pove6anje faktora sigumosti. Ono se
postiZe vjeStaekim ojacanjem tla raznim metodama kojima se
popunjavaju supljine i evrsce vem pojedina zma da iii ispucali
stijenski masiv. Danasnja tehnika i tehnoIogija gradenja
gradevina omogucuje koristenje mnogih metoda za poboljsanje
osobina tla, odnosno masiva. kao sto su: (i) naknadna
opterecenja (predopterecenja), (ii) opterecenja tokom izgradnje
objekta, (iii) vibro i dinamieka sabijanja, (iv) drenafe, (v)
armiranja tla, (vi) stabilizacija tla, (vii) elektroosmoza, (viii)
zamrzavanje, (ix) injektiranje t1a, i sl. Ponek.d se
neodgovarajuci povrsinski sloj t1a zamjenjuje sa boljim tlom na
kojem se moZe temeIjiti gradevina
U ovome pogiaviju obradit ce se detaljnije
elektroosmoza i zamrzavanje tla, koje se u nasirn podrucjima
manje primjenjuje, kao i injektiranje, koje ima siroku
primjenu kod poboljsanja osobina t1a i stijenskog masiva.
Injektiranje pomocll visokog pritiska i sabijanja tla
vibroflotacijom prikazano je kod temeljenja (potpogiavije 40.) i
dreniranja kod .sanacije nestabilnih kosina (potpogIavlje 37.),
dok se stabilizacija tla obraduje u drugim disciplinama. Ostale
metode poboljsanja tla prezentirat ce se u skracenom obimu.
611
24. Metode vjestackogpobo!jsanja osobina Ita
Sabijanje vibrofiotacijom opisano je kod temeljenja (40.4.). To je KoIistenje tekstilnih mateIijala za tehnoloska poboljsanja tla zapocelo je
metoda kojom se vibrator-sonda upusta u tlo, pri cemu se voda pod pritiskom prije tridesetak godina. Danas se znacajno prosirila upotreba geotekatila i u
uliskuje pri dnu i vrhu sonde i time razrahljuje tIo, odnosno sabija dodatni gradevil1arstvu zbog njegove funkcionalnosti, ekonomicnosti i povoljnosti
granulirani materijaL tehnoloskih rjesenja. Najvise se koristi kod zemljanih gradevina po cemu je nazvan
geotekstil, mada se danas primjenjuje i za druge svrhe u gradevinarstvu.
Tekstilni materijali proizvode se od pIirodnih produkata kao sto je pamuk,
Prikaz metoda za poboljsanje Iia (a) i primjenjivost materijaia za injektiranje (b) (Mitchell, juta. vuna, i dr. kao i od polimera. poliestera i polipropilena i drugih proizvoda
1970.). dobivenih u dugom lancu hidrokarbonatnih molekula. Geotekstil se proizvodi od
sjecenih i kontinuiranih vlakana mehanickim postupkom (netkani tekstil), sto
omogucuje njihovu uspjesnu primjenu za jednu od uloga: (i) razdvajanja (ii)
filtracije, (iii) zastite, (iv) drenimnja i (v) anniranja tIa.
Razdvajanje predstavlja ugradnju savitljive sinteticke membrane (mreZe)
izmedu dva materijala cije se osobine macajno razlikuju kako bi se osigurala
cjelovitost djelovanja oba mateIijala. Stavljanjem zmatog mateIijala na mehko tlo
preko geotekstila on ostaje kompaktan, sa svojim osobinama, a bez netkanog
tekstila doslo bi do mijesanja kamenih zma i mehkog tla cime se gubi njegova
homogenost. U donjoj zoni doslo bi do utapanja zmatog mateIijala u mekano tlo
usljed cega bi se smanjilo trenje, pa bi prevladale osobine slabog tIa.
UCinak filtracije geotekatila ogleda se u prolazu vode kroz sam tekatil
okomito na povrsinu, uz istovremeno zadrZavanje finih cestica tla na strani dolaska
vode prema geotekstilu. Kada se geotekstil filter postavi na kraj filtracionog dijela
on djeluje u razlicitim uslovima kao granulirani filter. Oba ova zahtjeva moraju
biti istovremena, zbog cega netkani tekstil mora biti dovoljno otvoren da propusta
Vibrozamjena se koristi za povecanje moei nosenja mehke gline j praSine. vodu i dovoljno gust da zadrZava fine cestice tIa. Primjena ove vrste geotekatila
Tlo se ojaca prakticki formiranim stubovima od granuliranog agregata velicine do vrsi se kod svih objekata i radova gdje se tr.zi izrada klasicnog filtera.
75mm. Zastita pokosa usjeka, zasjeka nasipa, nagnutih povrsina i slicnih terena
Ovo se ostvaruje koristenjem vibrosonde, slieno kao kod vibroflotacije. od erozije uspjesno se vrsi pomocu.posebne vrsle geotekstila.
Sonda se penetrira u tl0 i pomjera cestice tla radijalno. Kada se dostigne odredena Drenaza slojeva U osnovi iii iza potpomih zidova, kao i unutar drenainih
dubina, vibrosonda se izviaci, a stvoreni prostor popunjava agregatom. Sondom se rovova, moze se takoder obaviti pomoeu specijalnih vodopropusnih geotekstilnih
ubaceni materijal radijalno rasprostire i ujedno nabija, a vodenim mlazom materijala. UCinak je isti kao i kod filtera od granulifanih matefijala. Geotekstil se
odstranjuje mehka glina i prasina. Ovi stubovi mogu biti pje~cani i sluZe u drenaz.ma pokazao kao izvrsna zamjena granuliranim filterima koji se stavljaju
vertikalnoj iliIi radijalnoj drenazi. oko drenaznih cijevi.
Dinamicka konsolidacija tIa obavlja se na povrsini terena padom malja Armiranjem tla geotekstilom dobivaju se poboljsane osobine ovoga
tezine 100-400 KN, sa visine od 5,0-30.,0 m. Od udara se proizvode vaJovi koji se sklopa od dvije vrste materijala. Geotekstil posjeduje znatne vlacne cvrstoce, sto
rasprostiro u dubinu do 10,0 m. Kod nekoherentnog tla ovi udarni valovi izazivaju se povoljno mogu iskoristiti kod slabog tla, koje te osobine nema. Njegova
likvifakciju (rastakanje), odmah slijedeci sabijanje tla, dok kod koherentnog tla oni primjena kod armiranih zemljanih potpomih zidova postala je vee uobieajena, sto
izazivaju poveeane porne pritiske, iz kojih proiziazi konsolidacija tla. je objasnjeno u pogJavlju 0 potpornim zidovima (Poglavlje 20).
614 --------------------------~M~'~oo-n7.iw~tw-------------------------
MeluJllika lia 615
24. Metode vjeilatkogpoboljsanja osobina tta
VII PoboljJa/lje osobina lla
hidroksjdom izazivaju reakciju iz koje proizlaze cementni produkti. Efektna
smjesa moZe se pripremiti sa 10-35% lebdeeeg pepela i 2-10% kreea. Do danas su
Ovisno 0 nacinu prenosenja opterecenja i polofaju geotekstila moguca su se ovi pepeli, sa vecom iii manjom pucolanskom aktivnoscu, koristili za
dva vida armiranja: membransko i smituee. Membransko armiranje javlja se kod stabilizaciju podloga za puteve. Tlo sa kreeom i pepelom je ugradivano i sabijano
njegovog polaganja preko slisljivog slabijeg Ila (mulj, tresel, mebke gline, u slojevima sa optimalnom saddil).om vlage.
organska tla) preko kojeg djeluje vertikalno oplerecenje. U lekslilu se javlja vlaeno Elektrofilterski pepeo iz TE Gacko je vrlo specifiean po svome
naprezanje, sto rasterecuje tlo, koje ga sarno ne bi mogio preuzeti. Smicllce mineraloskom sastavu, jer sadrzi do 55% s)obodnog zivog kreca i anhidrita, te
naprezanje javlja se kod smicanja na medupovrsinama geotekstila i dodirnog nema pucolanska svojstva (Rogie, Selimovie, Dasovic, 1986). Dodavanjem veoma
materijala, kao slo je slueaj kod potpornih zidova od armirane zemlje. aktivne pucolanske silikatne prasine (Silica fume) dobivene pri proizvodnji
metalnog silicija i ferosilicija, sa elektrofilterskim pepelom iz ove termoelektrane
dobiva se vezivo, koje sa vodom izaziva brzu reakciju. Ovo vezivo primjenljivo je
24.3. STABILIZACUA TLA lakoder za poboljsanje osobina tla mijesanjem "in situ" sa tlom uz potreban
dodatak vode iii injektiranjem samoga tla iii stijenskog masiva.
Poboljsanje tla "in situ" pomocu raznih dodataka obicno nazivamo
stabilizacijom. Najcesce se ojacava fino gianulirano tlo i to pomocu kreea,
cementa i lebdeceg elektrofilterskog pepela iz lermoelektrana. Glavni ciljevi 24.4. ELEKTROOSMOZA
slabilizacije su: (i) izmjena lIa, (ii) poboljsanje konstrukcije, i (iii) povecanje
evrstoce i otpomosti tla. Elektroosmoza je bazirana na pojavi da voda iz finokapilarnih pora moZe
Stabilizacija kreeom koristi se kod fino granuliranog da obieno u kolieini biti pokrenuta i transportovana pod djelovanjem istosmjerne struje kojom se
od 5-10%. Kada se dodaje glinenom Ilu, odvija se nekoliko hemijskih reakcija, formira eleklrieno polje u tlu. Ovaj metod odstranjivanja vode iz tla primjenljiv je
ukljueujuci i zamjene kaljona u jone kalcija, koje ugeeu na: (i) smanjenje granice u fino granuliranom IIu, kao sto je prasina i glinena praSina u kojoj je izveden
teeenja, (ii) povecanje granice plastienOSli, (iii) smanjenje indeksa plastienosti (iv) sistern bunara iz kojih se ispumpava voda.
povecanje granice skupljanja, (v) povecanje obradivosli i (vi) poboljsanje evrstoce
i deformacionih osobina lIa.
Stabilizacija kreeom na terenu moze se izvesti na vise nacina: 24.4.1. RAZVOJ ELEKTROOSMOZE
» Materijal "in situ" ilili materijal iz pozajmisla mijesa se sa odredenom
kolieinom kreea na terenu i nabija poslije dodavanja vode.
Elektroosmozu, za elektrohemijsku konsolidaciju tla, prv! Je praklicno
» Materijal sa kreeom uz dodatak vode mijesa se u postrojenju, razastire u primijenio Casagrande 1935. (Casagrande, 1947), za oevrseavanje glinovitog tl.; a
slojevirna i valja valjcirna. u Rusiji RZanicin (1936) u Moskvi. Ova metoda primjenjuje se u malopropusmm
~ Krecna tecna smjesa injektira se u tlo na dubinu 4,0-5,0 m. Injekciona smjesa
tHma (gline), u kojima se drugim metodama ne maze sa puno uspje~a .izvr~iti
od kreca priprema se u posebnim mjesaCima i pomocu pumpi injektira pod konsolidacija tla. Isto tako, u ovim materijalima se elektroosmozom smzuJe lllva
velikim pritiskom u lrup puta, odnosno objekat.
podzemne vode. .,
Cement se koristi kao stabilizacioni materijal za tIo posebno kod Elektroosmoza kao fizikalna pojava nije nova. Do prvog naucnog otknca
izvodenja autoputeva i zemljanih brana. Kolicina cementa za stabilizaciju ovisi 0 ove pojave dosao je i profesor Moskovskog univerziteta F.P. Reuss (1807), ali ,;'ije
vrsti tla, a krece se od 6-14% volumena. Nevezano tio i glinovito tlo niske dao objasnjenje ove pojave. Kasnije je Wiedeman (1852) dao rezullale opseznth
plasticnosti pogodno je za cementnu stabilizaciju. SHeno krecu, cement povecava istraZivanja ovih elektrokinetickih fenomena, ali su osnovne teoretske postavke
evrstocu tla, koja se vremenom povecava. Priprema i ugradnja cementa sa dom dali Quincke i Helmotz (1861. i 1878), a potpuno obj.snjenje mebanizrna
sliena je izvodenju stabilizacije kreeom.
elektroosmoze dao je tek Stern (1924).
Elektrofilterski pepeli predstavljaju ostalke sagorijevanja samijevenog Elektrooosmoza pripada jednoj od elektrokinetiekih pojava. To su pored
uglja u loZistima termoelektrana i slienim postrojenjirna. To su fini prasinasti
elektroosmoze:
rnalerijali loptastog oblika, koji se primamo sasloje od oksida silicija, aluminija,
magnezija, "eljeza, kalcija i drugih primjesa. Pucolanski pepeli sa kalcijev
--------------------------~M~,~ha=n7,;M:7."a~-----------------------617
616 Meltallika tla
24, Metode vjestaCkogpoboljlanja osobina tla
VII PoboljJanje osobilla tla
dodatno stijde. Koristeei ovo, mehka tIa se mogu brzo konsolidovati ako se na
povrsini opterete, au bazi izloze elektroosmozi.
>- potencijal strujanja kao pojava razlike potencijala na krajevima kapilara,
V
nastala proticajern teenosti, usljed mehanicke sile: ~-,""~III----
>- migracioni potencijal kao pojava razlike potencijala na krajevima kapilara KATQDA L ANODA
nastao gibanjem, odnosno talasanjem suspendovanih eestica, usljed mehanicke crpljenje vade +
sile, i
);> elektroforeza kao pojava putovanja koloidnih cestica u suspenziji nastala '.,. '
'. '.
Ova metoda primjenjuje se u slabopropusnim materijalima. kada je " >.
S,
~__
..,I
geofizickih, karotafuih i drugih istraZivanja i laboratorijskih ispitivanja, za ® , B,
injektiranje je posebno macajno provodenje ispitivanja na probnim injekcionim
poljima (PIP). K, K,
- + +
24.6.3. PROBNA INJEKCIONA POLJA IOSNOVNI
PARAMETRIINJEKTIRANJA s, s,
VII pvboljsallje osobillG fla izvedena jednoredna injekciona zavjesa, u nevezanim i poluvezanim materijalima,
na bazi dobivenih rezultata na PIP-u, lociranom U osi uzvodne pomocne brane.
u uglovima istostranicnih medutrouglova i 4 kontrolne busotine u tezistima
osnovna cetiri trougla (sl. 24.4.).
Busotine prve (1,2 i 3) i cetvrte serije (16) busene su vadenjem jezgra i
ispitivanjem vodopropusnosti u etaiarna od po 3,0 ffi. Injektiranje se izvodilo na
prve dvije etaze silazno, a na preostalih sest etaZa uzlazno. Maksirnalan pritisak
iznosio je 15 bara (sl. 24.4.-b).
Nakon injektiranja prvog trougla (I) uslijedila su tri susjedna, sa
straniearna od po 12,0 m, po istom postupku i redoslijedu.
LEGENDA·
(za jedan trougao)
o (\2)J SERJJA
A(1.,5,6) SERIJA
(SA JEZGROVM-IJEMI ®
'
@-,,<O1-'-'T:i--'~~- CD
• (1- IS)SERlJA
€I (l,}SEMIJA.
.§.s
.c '6
i 10
~~DO
Nf"1 "
<t x ...
W' .
-'N.
~ 15 oJ>
o
20
24
2 ,'::.
" 12.Q
• I
~<;?V~A'!E_ _ • __
Sf. 24.4. Probno injekciono polje na brani Masul: sa rasporedam trouglova i busotina (a),
d{;agramom pritiska injektiranja (b) i dubinam injektiranja (c).
T
Za privremene objekte Hidroelektrane Salakovae u diluvijalnoj lerasi
izvedeno je PIP u jednom redu, sa sedam busotina, od kojih je jedna istral'na, tri
osnovne injekcione i lri kontrolne busotine, na razlicitim odstojanjima (sl. 24.5.)
SI. 24.5. Presjek i tlacrt PIP za privremene objekte na HE Salakovac,
Zastita od voda na pornocnim branarna i zagatima optocnog tunela predvidena je
pomocu dijafragmi, ali je u desnim bokovima ovih objekata projektovana i
----------------------------~M7e~lm-"~an~t~la--------------------------629
628 Me/lalliko. tLa
24. Mefode vjestackog poboljsanja osobina fla
VII PoboljJanje osobina tia
3r TJ
Pored uobicajenih traienih parametara PIP-e, trebalo je izvesti tako da se
r= -1. k·-' . h·( + r' (cm), (24.1.)
v., TJ m I
omoguci i vizuelan uvid u stepen zaptivenosti i rasprostiranja injekcione smjese, te
ispitivanje elasticnih osobina dinamickim i statickim metodama, prije i poslije gdjeje:
injektiranja. Radi toga je iskopana pristupna stolna, obavijeno injektiranje sa li3 - zanemarljiva velicina;
bojenjem smjese u pojedinim busotinarna i izvedeni prorezi za ispitivanje statickih rj - radijus busotine za injektiranje (em);
i elasticnih osobina, te mjerenje vodopropusnosti tla. Vi - odnos filtracione idealne i stvarne brzine proticaja, a moZe se uzeti i
Rezultate ispitivanja na PIP treba detaljno analizirati, a posebno su apsulutna poroznost (n);
znacajni: pritisak injektiranja, radijus dometa injektiranja, odnosno odstojanje k - koeficijent propusnosti (cmls);
busotina, kriteriji zavdetka injektiranja, kao i vodopropusnost terena, sto je
obradeno u potpoglavlju 5. ;;;;m - adnos viskaziteta vode i injekcione smjese (Pa·s);
Pritisak injektiranja ima funkciju da:
~ savlada hidraulicke otpore u cijevima, na manZetnama i u tlu;
h - pritisak injektiranja u centimetrima vodnog stuba;
~ djelomicno deformira tlo oko busotine i poveea propusnost injekcione
t - vrijeme injektiranja (s).
smjese kroz pore nevezanog tla; Navedeni izraz primjenljiv je kada je utrosak smjese proporcionalan
~ izazove kretanje injekcione smjese u tlu unutar predvidenog dometa
vremenu, sto je Ijedi slucaj u praksi. Obicno je utrosak injekcione smjese u
injektiranja; pocetku veci, a kasnije se smanjuje.
);> otfiltrira visak vade iz injekcione smjese u najsitnije pore tIa.
Kriterij zavdetka injektiranja utvrouje se kod svih injekcionih radova, a
U proslosti se zbog postojeee opreme i tadaSnjih saznanja upotrebljavao izraiava se utroskom injekcione smjese u litrima, pod propisanim pritiskom i kroz
nizak pritisak (do 1 MN/m2) dok se danas primjenjuju veei maksimalni pritisci (do odredeno vrijeme. Zavrsnim pritiskom se smatra onaj pritisak, kod kojeg je pri
7 MN/m'). injektiranju utrosak smjese, odredene razmjere, sveden na minimum. Terzaghi
Pritisak injektiranja krece se u vrlo sirokim granicama i razni autori smatra da je injektiranje uspjesno obavljeno ako pri injekcionorn pritisku od 10
uzimaju i razlicite kriterije. U osnovi pritisak ovisi 0: kN/m2 utrosak smjese nije veei od 0,05 llmin.lm.
~ debljini nadsloja tla iznad ispitivane elaZe;
);> homogenosti i cvrstoce tIa;
~ tehnologiji injektiranja;
24.6.4. MATERIJALII SMJESE ZA INJEKTIRANJE
~ zahtijevanom radijusu djelovanja.
Na osnovu iskustva sa injektiranjem moze se zakljuciti da kod malih U upotrebi su slijedeei materijali za pripremanje snspenzija i maltera:
pritisaka postoji opasnost da se ne zainjektira predvideni radijus oko busotine kao i cementi, glina, bentonit, pijesak. voda i razni dodaci za stabilizaciju, brzinu
da se injekciona masa ne osiobodi viska vode. Kod velikih pritisaka, medutim, vezanja, zaptivanje, viskoznost i s1. Od emnIzija, koje se rjede upotrebljavaju,
moZe doei do izdizanja i sloma tia i veceg nepotrebnog utroska injekcione mase. koriste se bitumenske emulzije i vruci bitumen. Osnovne sirovine kod bemijskih,
Kod injektiranja nevezanog tla pomocu man.retni treba voditi racuna i 0 posebno silikatnih injektiranja suo vodeno staklo, elektroliti (soda bikarbona,
pritisku koji treba da se savJada prilikom otvaranja man.retne i sloma gena iza fosfoma kiselina i kaJcijev hlorid) i organski polimeri. Ove rastopine i umjelne
rnanzetne. Radi toga su obicno pritisci veliki i iznose i do 7 MN/m 2, sto ovisi 0 smole imaju zajednicki naziv bemijske injekcije.
dubini eta.ze koja se injektira j cvrstoci gena.
Radijus dometa illjektiranja proracunava se za idealiziran slucaj, ali se 24.6.4.1. Materijali za injektiranje
cesce provjerava raskopirna na probnim poljima iii se utvrduje putem busenja i
mjerenja VDP. a)- Materijali za suspenzije i maltere:
Prema Maagu radijus djelovanja injekcione smjese moze se izracunti );> Cementi se najviSe koriste kod injektiranja i predstavljaju osnovnu
prema izrazu: sirovinu. NajviSe se koristi portland cement, bez dodatka i sa dodacima (sljaka,
630--------------------------~M~,h~~~i~-t~w~----------------------
Mellallika tIa 631
24. Metode vjestackogpoboijsanja osobina fla
emulzije, (iv) rastvore iii rastopine hernijskih spojeva u vodi i (v) un1ietne smole
(hernijske injekcije),
Svaka od ovih vrsta irna svoj domen primjene ovisno od poroznosti i
drugim osobinama t1a, koje se Zole injektiratL
Suspeuzije su mjesavine cestica nekog materijala i tekucine, prilikom
cega nije doslo do otapanja cvrstih cestica tla. Suspenzije kod kojih ne dolazi do
talozenja cestica, vee one lebde u vodi nazivaju se koloidne suspenzije.
EmuIzije su mjesavine dviju tekucina u kojoj se jedna nalazi u drugoj u
obliku finih kapljica koje lebde. Kod injektiranja n,ycesce su to: bitumeni, gumeni
lateksi u vodi i smole u alkalijama.
Rastvori su mjesavine dviju tekucina iii soli, gdje se jedna potpuno
rastvara u drugoj. Kod injektiranja rastvori se koriste za hernijsko injektiranje uz
upotrebu vodenog stakla (trenutna i usmjerena koagulacija), bez upotrebe vodenog
stakla (soli, koje se taloi", u vodi i silicijev hlorid) i sa upotrebom organskih
polimera.
Suspenzije koje se najcesce koriste sastavljene su od cementa; cementa i
pijeska; cementa i bentonita; cementa i gline; cementa i elektrofilterskog pepela;
cementa, gline i bentonita; cementa, bentonita i pijeska; te cementa, gline i pijeska. Sf. 24.6, Prodiranje injekcione mase u tIo premo. propusnosti i sastavu fla (Nollveiller,
Umjesto pijeska koriste se i drugi dodaci kao sto su: kameno braSno, pilovina, 1969).
vlak.na, spuZvas~e materije i s1. Ovirn dvokomponentnim iIi trokomponentnim
smjesarna dodaju se po potrebi i druge hernikalije kao stabilizatori. Ove hernikalije Klasifikacija metoda injekliranja ovisno a koeficijentu propusnosti (Adamovic,1980).
utjecu na pojedine fizicko-mehnicke j reoloske osobine suspenzija i ispune u tlu. a eo
T.b1243
Suspenzije se primjenjuju kod vecih pukotina i vecih voctopropusnosti do Koeficii~rit'filtracre n:ildan
k~ 1.10-' cmls. Stabilizirane bentonitske suspenzije koriste se do srednje krupnih i· 2.10\ .!(),3oT 3o,5~F 120·
0,01-
0.1
O.I.2.n .•.•.... SO'EO 801001 Hio-120! 150'
pijesaka. Aluminijl'ko,
Sastav injekcionih smjesa definira se tezinskim odnosima (procentima) silikal1)e,fosfoTIlO- C.ementne, cementno-glincne
kiselc, mmponlt! Silikatno injektiranje (dvokomponentno)
suspenzije
pojedinih komponenti u ukupnoj tezini sube tvari (ST) i to odvojeno cvrstih kisele. aluminij +
silikamo.nlllIijevi
komponenata u jedinici suhe tvari, a posebno suhe tvari i vode u jedinici gotove """'vor; Bitumenskc emulzije
---
suspenzije npr: ELEKTROHEMliSKI NACIN Glineni i glineno-silikatni
;'stvnri
ST~O,20C:0,75 G:O,03 B:O,02D i ST :V. koloidno ~ Cementni
Tako npr.: 1:4 predstavlja odnos jednog dijela suhe tvari prema cetiri cementni Gline+koloidno- rastvori
dijela vode. rastvori sa cementni rastvori Cementno-
bentonitom glineni sa
U OVOID izrazu oznake predstavljaju: peptizatorom
ST = suha tvar; B = bentonit;
Karbamidne smole,
C ~ cement; D ~ dodatak; melaminofonna·
G ~ glina; V ~ voda. Jidigne smole,
Injektiranjem tla emulzijama postiZe se iskljucivo povecanje furfural smale
poluvinil
nepropusnosti, a manje -utjece na cvrstoeu i nosivost tla. Njihova primjena
ogranicena je na sitan pijesak i krupan prah, propusnosti izmedu k~ I 0-3 _10-4 cmls. Zamrzavanie
VII PoboljSaJlje osobilla l1a Na slici 24.6. i u tabelama 24.1, 24.3. i 24.4. dat je orijentacioni prikaz
moguce pflmJene raznih suspenzija, hemijskog injektiranja i injektiranja
Pregled vrste i tehnike injektiranja~' prema osobinama tLa i stijenskog masiva (Nonveiller, emulzijama ovisno 0 koeficijentu propusnosti i profilu pora (sl. 24.6.); zatim
1989). koeficijentu propusnosti sa telmikom rada (tabela 24.4.).
lz datih dijagrama vidi se da se sa cernelltom moZe injektirati tlo
propusnosti Ie> 10.2 cm/s, suspenzijama tlo propusnosti Ie> 10-4 cm/s, a ispod ove
propusnosti sarno rastopinama i smolama.
Injekcione smjese na razlicite nacine popunjavaju praznine u tlu tako da se
Kropne povezaue pore, velika
guste suspenz.ije gline j cementa s WIfe 30-50
smjese sa ovog stanoviSta mogu podijeliti na:
prop\lsnost: jednoliean pijesak.
~Ij\lnak, velika propusnost
bentonitom prema potrebi >- nestabilne suspenzije. koje su sastavljene od cementa i vode. a po potrebi i s
dodatkom pijeska;
Silne medusobno povezane pukotine
sreduje do male propusnosti
s\lspenzija cementa i bentonlta ilill glinc,
eventuaino koJoidni cement » stabilne suspenzije, sastavljene od cementa, vode i koloidne gline, iii
bentonita, sa dodatkom iii bez dodatka pijeska;
Brojne sitne medusobno povezane
pukotine, velika propusnost
suspenzije bentonita i koloidnog cerrenta,
eventuaino hemijske otopine » hemijske sl11iese od vodenog stalda za stvaranje gela iii od organskih smola.
guste prema NestabiIne suspenzije popunjavaju slobodan prostor tIa ill ispucao
Jako rnzlomljen stijenski masiv, velika potrebi dodatak sitnog iii srednjeg stijenski masiv talozenjem na mjestima malih brzina, tj. pri nedovoljnom pritisku
propusnost pijeska, dodavllnje bentonita UI
za savladivanje otpora tecenju nastaje talo.zenje krupnih cestica i postepeno
lako mrlnmljen stijenski rnasiv s
guste cerrentoo-glinovite suspemije, zapunjavanje praznina i zatvaranje rnogucih prolaza. Pored taloZeoja kod ave
bentonit U\ tiksotropiju; ako je utroiiak
karstifikadjskim kanalima, propusnost
pregernn, nastavak s gustimcementno
suspenzije se vrsi i otfiltriranje vode pod djelovanjem pritiska na blokiranim
veoma velika
pjeskovitim malterom do zasitenja mjestima. Da nastupi blokiranje i zasicenje, potrebno je kod ove suspenzije da
Naroeilo kavemozne "'nne, olvorene postoji povoljan odnos izmedu dimenzija pora i istalozenih zma kako bi se
luIveme iii p""otine postepeno ostvarilo '''tvaranje prolaza i filtriranje smjese. Kod nestabilnih smjesa
Rllzlorn!jen stijenski masi ..., i izbijanje pritisak injektiranja ima znacajnu ulogu, jer otpornost smjese ovisi 0 njenoj
mase na povrlinu zbijenosti.
istodobno injektiranja obiju buSotina, Stabilne suspenzije ne sedimentiraju, te se mogu upumpavati sve dok ne
i i
abijanje mase kroz susjedne bu~oti.ne, prema osobinama tla, buSenje iirih
tekuca voda erodita masu
ceroontne bentonitne suspenzije,
husotina U\ velik luIpadtet pumpa za
pocne vezati cement u smjesi. Ocvrscenje smjese nastupa filtriranjem, ako masa
dodavanje punila, pjene u 1 i cementne
injektirnnje sadrzi krupnije cestice, i bez filtriranja ako krupnih cestka nema. Stabilne smjese
sadr.ze vece kolicine koloidnih cestica cementa i gline, te im se dodaju i krupne
cestice radi blokiranja prolaza. Glina je veoma pogodna za ovu funkciju, jer
Sima poroznost kapilarne pukotine,
mala propllsnost hemijske otopine ili ungetne smo!e smjesi daje tiksotropne osobine.
Hemijsko injektiranje narocito silikatnim injekcijama bilo je dugo jedino
Sirna porozoost, srednja iii velika suspenzlje ko!oidiziranog cementa,
propusnost eventualno kombinirano sa smolama sredstvo za injektiranje a1uvijalnih nanosa. Kod prvog postupka (Joosten-Dzusten)
odvojeno se injektirao silikat i reaktiv u tlo i postizaio se trenutacno stvaranje gela.
U posljednjih nekoliko godina razvili su se postupei koji omogucuju stvaranje gela
istovremenim injektiranjem silikata i reaktiva u tIu.
Sitne iii krupne pukotine ispunJene suspenzije celOOnta iii malteri prema
pijeskom iii glinom k."\raktern pukotina
24.6.4.3. Laboratorijska ispitivanja sirovina i injekcionih smjesa
Vll PoboljJanje o.l"obilla rIa Cvrstoca suspenzije, odnosno njen porast sa vremenom u fazi pripreme,
rnjeri se Vicatovom iglom. Medutim, kod injektiranja vainiji je porast cvrstoce sa
ispitivanja u laboratoriji i na terenu, injekcionih materijala i injekcionih smjesa, vremenom, u fazi injektiranja, jer je tada manji sadrZaj vode i veea pocetna
prije, u toku izvode!1ia i u fazi eksploatacije objekta. cvrstoca.
Ispitivanje osnovnih materijala za injektiranje cementa, gline, bentonita, Radi toga se primjenjuju penetrometri iii areometri koji omogucuju
pijeska, vode, bitumena, smola i dr. provodi se po vaZecim standardima, u obimu i pracenje porasta viskoziteta gela, a zatim i njegove cvrstoce. Cvrstoca se izraZava
na nacin koji se provodi i za ostale potrebe u gradevinarstvu. reJativnom gustocom, a iz karakteristika areometra moZe se izracunati i kohezija.
Za izvrsenje injekcionih radova primjenjuje se sirok dijapazon razlieitih Kada se zbog ocvrscavanja suspenzije premasi opseg mjerenja porasta CVTstoce
suspenzija, sa razlicitim omjerima osnovnih materijala, cije karakteristike i areometrom, prelazi se na mjerenje krilnom soodom.
primjenljivost treba da poznajemo da bismo odabrali najpovoljnije za odredene Cvrstoca injekcione mase zavisi 0 kolicini veziva u smjesi, osobinama
terenske i druge uslove. komponenti, kao i 0 kolicini preostaJe vode u porama mase. Ova kolicina vode
Osobine injekcionih suspenzija, koje u svakom slucaju treba ispitati. jesu: ovisi 0 pritisku injektiranja i osobinama pora.
}> stabilnost suspenzije. odnosno sedimentacioni volumen; Razradena je metoda izrade i otfiltriranja uzoraka u laboratoriji poslije
~ dinamicki i staticki viskozitet; cega se ispituju cvrstoce oa pritisak, zatezanje, iii savijanje. Prema ovom postupku
}> cvrstoee suspenzije i njihov porast s vremenom; mogu se uporediti cvrstoce na pritisak filtriranih i nefiltriranih uzoraka, kao i
}> cvrstoce injektirane roase; kolicina otfiltrirane vode ovisne 0 vremenu. (Nonveiller, 1956; NonveiIler,
.,.> otpornost injekcione mase na eroziju; Habekovic, 1961).
.> otpomost injekcione mase na koroziju; Otpornost injekcione mase na erozijn funkcija je mehaniCkih otpomosti
.> propusnost injekcione mase; i ona mora bid otpoma na ispiranje vodom koja cirkuJira pod pritiskom kroz pore
~ stalnost zapremine. tla. Uticaj protoka vade na ispiranje mase iz uzorka simulira se u laboratoriji. Kroz
Uobicajen naziv za utvrdivanje osobina injekcionih smjesa je reoiogija. prethodno otfiltrirani uzorak izbusi se rupa kroz koju se pusta voda pod pritiskom
Reologija je nauka 0 teeenju materije. Ona obuhvata teeenje viskoznih f1uida, velikom brzinom. Vaganjem prije i poslije ispitivanja ustanovljuje se razlika u
ukljucujuci i sporo "puzanje" elasticnih cvrstih cestica. tezillama koja je nastala kao uzrok erodiranja mase u uzorku.
Stabilnost suspenzije odreduje se mjerenjem volumena odvojene vode Otpomost mase na hemijsku eroziju zahtijeva se u vodama koje
nakon odredenog vremena iz suspenzije koja se stavlja u staklenu menzuru i ovo agresivno djeluju na injekcionu masu. Agresivni sastojci u vodi su: (i) sulfati,
odvajanje registruje se do 24 sata, od vremena punjenja. koji razaraju kalcijeve soli u cementu; (ii) ugljieni dioksid koji otapa krec; (iii)
Volumen istalozeoih cestica u odredenom vremenskom periodu nazivamo humusna kiselina; (iv) mehke vode koje otapaju takoder kalcijeve soli.
sedimentacioni volumen, a izdvojenu vodu u istom vremenskom periodu zovemo U laboratoriji se otpornost injekcione smjese ispituje na razlicitirn
dekantacioni volumen. Brzina talozenja cestica zavisi 0 gustoei, viskozitetu uzorcima, stavljenim u agresivnu vodu, i poslije du.zeg vrernena ustanovi se stepen
suspenzije i promjeru cestica koje se taloZe prema Stockesovom zakonu. djelovanja, vizuelno iii vaganjem uzoraka.
Viskozitet je pojava koja se javlja kod gibanja slojeva tekucine razlieitim Propusnost injekcione smjese moze se aproksirnativno odrediti u
brzinama (viscositac - unutrasnje trenje). Unutraiinje trenje kod f1uida izraiava se laboratoriji na cilindricnirn uzorcirna, duzine L, radijusa R, koji se fonniraju u
koeficijentom viskoziteta. 8to je viskozitet veei, to su i veci otpori kod tecenja cilindricnim kalupima sa propusnim plastom. Kalupi se pune suspenzijom i
f1uida. Razlikujemo dinamicki i staticki viskozitet. pomocu pritiska istiskuje voda kroz plaiit, usljed eega se talo;:; smjesa u pocetku sa
Mjerenje dinamickog viskoziteta vrsi se Marshovim iIi Mohrovim velikim gradijentom pritiska dp/dr, uz plast sa malim porozitetom, koji postepeno
lijevkom, ovisno 0 tome da Ii je promjer cjevcice na lijevku 4 mm iii 10 mm. raste prema sredini uzorka. Zato se dobije heterogen uzorak prema parametru
Vrijeme proticanja vode kroz Marshov Iijevakje 27", a kroz Mohorov je 7", dok poroznosti, a time j cvrstoce, koje su u sredini uwrka manje od onih na obodu.
je vrijeme proticanja injekcionih suspenzija vece od ovih vremena. Polazeci od brzine filtracije vode i integracijom diferencijala potencijala
Staticki (strukturni) viskozitet mjeri se razlicitim viskozimetrima, a kod pritiska (dp) na diferencijal radijusa (dr), dobije se propusnost:
injekcionih smjesa koristi se najviSe Stonnerov viskozimetar.
Suspenzije u kojima je djelova!1iem elektrohemijskih sila viskozitet znatno
uvecan nazivamo gelom, a cvrstocom gela njegov staticki viskozitet.
----------------------------~M~e~lm~"~im~tw~-------------------------639
638 Mehlmika tfa
24. Metode vjestackog pobo/fsanja osobina tla
V!l Poboljsanje o.l'obilla ria
hidraulickim pogonom, cime se automatski regulise brzina busenja i pritisak na
R krunieu. Bu~mice imaju i vitio za dizanje i spustanje sipaka i pribora za busenje.
qln- Pomocu jezgrene cijevi, koja na vrhu ima krunu za busenje, mogu se vaditi
ro jezgra iz busotine.
k (24.2.)
2n·L·p' U materijalima koji se urusavaju koriste se standardne oblome kolone koje
imaju sukeesivno manji promjer kako bi se mogle vrsiti potrebne redukcije po
jer je: dubini i ujedno busiti kroz obloZeni dio busotine (46 mm - 146 mm). Kroz sipke za
dp busenje cirkulira isplaka do krunice, hladi je i uzlaznom strujom odnosi izbuseni
q = 2rn· L· k·- (24.3.)
dr' materijal na povrsinu. Isplaka cirkulira pomoeu klipne pumpe na poseban pogon.
gdje je: Mjesaci se koriste za razmuljivanje gline za finalnu smjesu. Nairne, kod
q - stabiliziran protok na kraju proeesa pripremanja uzorka koji se moZe injekeionih smjesa koje u svom sastavu imaju glinu iIi bentonit, iii neke druge
dobiti iz dijagrama ovisnosti protok 0 vremenu (q=tga - em';s); sliene dodatke, potrebno je takvu komponentu pretbodno pripremiti za finalnu
ro - unutamji radijus cilindra kroz koji ulazi voda (em); smjesu. U tu svrhu sluze mjesaci kojih ima vise vrsta, kako po konstrukeiji tako i
p - pritisak injektiranja (em stupea yodel. po nacinu mijeSanja. U ovim mjesacima pripremljena temeljna suspenzija
odredenog sastava i gustoce kontrolise se i doprema za rma]nll suspenziju.
Procjenom odnosa Rlro=IOOO, za uzorke vanjskog promjera 3-5 em dobije Za razmuljivanje gline koristi se snaga turbulencije mjesaca kao i
se: mehanicko usitujavanje grumena. Jedan od tipova mjeSaCa koristi mlin sa
cekieima, a preko njih glina u1azi u bubanj u kojem cirkulira preko centrifugalne
k=l,l-q-. (24.4.) pumpe smjestene na drugom kraju.
L-p MjeSaUca je osnovni stroj za pripremanje finalne injekcione smjese i 0
Stalnosl zapremine provjerava se skupljanjem uzorka injekcione smjese u njoj umnogome ovisi i kvalitet same smjese. U pocetku su koristene mjesaIice sa
norrnalnim kal upima za beton i malter. Uzorci se pripremaju od odabrane smjese malim brojem okretaja, ali kako napreduje tebnika injektiranja i kako se usavrsava
bez filtriranja iii sa filtriranjern. U odredenim vremenskim intervalirna mjeri se primjena dvoiIi trokomponentuih itUekeionih smjesa, tako se i od mjesalica trazi
linearna promjena duzine i izraiava u procentirna prvobitne duzine uzorka. sve veei broj okretaja i sto veea turbulencija. Mjesalice mehanicki aktiviraju
Laboratorijska ispitivanja provode se i na izvadenim uzorcima jezgra suspenziju koje u kombinaeiji s elektrohemijskim metodama dobro disperguju i
injekcione smjese iz kontrolnih busotina. Obieno se ispituje vodopropusnost, stabiliziraju injekcionu smjesu.
cvrstoce na pritisak, zatezanje, savijanje, skupljanje i otpornost na agresivne Uzbudivacima se sprecava hrzo vezanje cementa u injekcionoj smjesi.
podzemne vode. Proces injektiranja. makar i za jednu pripremIjenu mjesavinu, moze trajati duze
vrijeme iz raznih razloga. U tak:vim slucajevima bilo hi tehnicki i ekonomski
24.6.5. STROJEVI, PRIBOR IINSTRUMENTl ZA nepovoljno drfati smjesu u pokretu u rnjesalici, jer ona trosi mnogo pogonske
BUSENJE IINJEKTlRANJE energije i ima preveliki broj okretaja za dugo mijesanje. Radi toga se
upotrebljavaju uzbudivaCi sa:
Za izvodenje injekcionih radova koriste se sIijedeci osnovni strojevl I )'" horizontaInim pUZem na dnu rezervoara iii sa
pribor: (i) strojevi za busenje, (ii) mjesaci, (iii) mjesaliee, (iv) uzbudivaci (v) »- perajama u vertikalnoj osovini.
injektori, (vi) rnjerni instrumenti i (vii) pribor za injektiranje. UzbudivaCi omogu6uju uskladistenje injekcione smjese, jer mali broj
Za busenje se koriste mnogi tipovi busacih strojeva koji rade na principu okretaja peraja iii puZa sprecavaju brzo vezivanje cementa u injekcionoj srnjesi.
rotacije sa uzlaznom isplakom iii pomocu udarno-rotacionih busilica na hidraulicki Injektori (pumpe za injektiranje) koriste se za utiskivanje injekcione
iii pneumatski pogon. smjese pod pritiskom u pukotine, pore tla iii stijenskog masiva.
Rotacione busilice ("Craellius") koriste se za busenje rupa za injektiranje Kod zapunjavanja supljina iza obloga, dakle kod injektiranja malterom,
do 146 mm i do dubine 150 m. Sastoje se od rotacione glave montirane na lafetu sa nailazi se jo, i danas na primjenu niskotlacnih kotiova, koji se pogone
Sf. 24.7. Faker sa gumenim manietnama, ito: izlaz injekcione cijevi sa navijenim prstenom
(1), gumene manzetne (2), iryekciona eije\' (3), vanjska eijev (4), glava za
pritezanje (5), prikljucak za irljekcioni vod (6). dovad vade
- Sf. 24.9. Sernatski prikaz automatske injekcione stanice gdje su: silos; za cement, bentonit
(iIi dodatke) sa automatskim vagama (1), glina (2), dodaci (3), razmuljivac gline
dO··-."5 (4), aktivirana glina (5), pumpe (6), mjeSaliee (7), uzbuaivac (8), injektor (9),
• "._.-.:r~ .. _ . "·el<c . komandni pult ( 10).
<.C"; 1o,·i'!e·"",
Nakon busenja ugraduje se oblofu3 kolona na koju se pri vrhu montira Injektiranje sa manutnama (Serre Paneon) danas se najcesee koristi kod
brtva i slavina za kontrolu smjese tokom injektiranja. kao i za ispustanje viska izvodenja injekcionih radova u aluvijalnim i nevezanim nanosima.
smjese (preventor). Osim toga montira se i druga slavina sa manometrom za
kontrolu injektiranja. Nakon busenja pojedinih etala prikljucuje se na busacu
sipku preko ispime glave injekeioni vod i vrsi injektiranje. Kod silamog
injektiranja vrsi se sukcesivno busenje i injektiranje. Injekciona smjesa je stalno CD
pod pritiskom i u cirkulaciji ima ujedno ulogu da iznosi izbuseni materijal sa dna
busotine preko preventora. Metoda je pogodna kod sljunkovitih ruaterijala (sl.
24.10-0). oblozna
kalona
i'
i-v
, - SI. 24.11. Redoslijed rada kod injektiranja sa manzetnama: buSenja sa oblaganjem (I),
fi
1151'
spuftanje cijevi sa manietnama u busotinu (2), zapunjavanje prostora izmetlu
cijevi i stijenke busotine posebnom ispunom, tzv. "gent> (3), injektiranje pod
i I pritiskom primjenom dvostrukog pakera (4).
-J- L_J
-15) ;
I
-'-.-
I
L"
, Postupak kod injektirauja sa ma.n7~tuama svodi se n. slijedece:
Nakon busenja sa oblaganjem ulozi se cijev sa man:retnama. Promjer cijevi
CD 3J ovisi 0 profilu busenja i krece se od 2" do 6/4". Cijev je perforirana na svakih 0.33
m do 0,50 In, s tim da su perforirani odsjeci visine od 0,08 do 0,10 m Perforaeija
je pokrivena gumenom manZetnom kojaje na svojim krajevima zasti6ena prstenom
od zice 3 mm kako se ne bi pomicala sa predvidenog mjesta. Nakon ulaganja cijevi
u busotinu, meduprostor se ispuni sa mehkim malterom, tzv. genom. Istovremeno
sa zapunjavanjem meauprostora izvlaci se oblozna kolona,
(§): I
Nakon potrebnog vremena stvrdnjavanja gena moZe se pristupiti
U
injektiranju silazno iIi uzlazno primjenom dvostrukog pakera. Dvostruki paker
z - zainjektircno omogu6uje izoliranje sarno jednog dijela busotine, odnosno injektiranje svake
b- busec,o , mari:retne posebno.
LJ
Postupak injektiranja sa IDanZetnama omogucava ponovno vracanje 11a vee
zainjektiranu etaZu, ukoliko se ustanovi da injektiranje nije bilo uspjesno zavrseno.
Karakteristike gena omogu6avaju ponovno injektiranje, jer one pod pritiskom
:~ .
injektiranja puca, manZetne se odvajaju od cijevi i na taj se nacin omogucava
injekcionoj smjesi d. prodire u teren (slike 24.1L i 24.12.).
Sl. 24.10. Postupci injektiranja: silamo (a), uzlazno (b), cirkulaciono (e), injektiranje sa
usta busotine (d) i injektiranje kroz busaCi pribor (e).
LITERATURA
LISTA SIMBOLA
INDEKS AUTORA
INDEKS POJMOVA
TUMAC SPECIFICNIH IZRAZA
GRCKI ALFABET
~l!lJllI-I·" ~ ..
o
( . o·
.'c.
Sf. 24.12. lnjektiranje izoliranih dionica dvostrukim pakerom: gornji paker (1), donji paker
(2), stijenke bU§otine (3), otvarf na c~;evi ispod manietne (4), gumena manietna
(5), cijev sa manietnama (6), otvori na pakeru (7), mehki malter - gen (8),
injekciona cijev (9). Ko pali knjige, Covjece, gospodar si svoje rijeci
prije ili kasnije dokje ne izgavaris, Cim sije
palit ce i !jude fzustia, tf sf njen rob.
Tomas Man
LITERATVRA
I. Adamovie, A.N., (1980): Zakreplenie gruntov i protivojiljtracionnie zavesi v
gidroenergeticeskom stroiteljstve, "Energija", Moskva.
2. Aljtovski, M.E., (1973): Hidrogeoloski prirucnik, Gradevinska knjiga,
Beograd.
3. Anagnosti, P.,(l982): Mehanika tla od teorije do prakse, Gradevinski
kalendar 1982, Savez gradevinskih inzirijera i tehnicara, 1-182, Kultura,
Beograd.
4. Balla, A., (1962): Bearing Capacity of Foundations, Proc. ASCE, 89, SM-5,
13-34.
5. Barron, R.A., (1948): Consolidation of jine grained soils by drain wells.
Transactions, ASCE, 113.
6. Bishop, AW., (1955): The Use of the Slip Circle in the Stability Analysis of
Slopes, Geotechnique 5, 1, London.
7. Bishop, AW., (1966): Rankine Lecture, Geotechnique, XVI, 3, London.
8. Braja, M.D., (1995): Principles of Foundation Engineering, PWS
Publishing Compani, 1-230, Boston.
9. Brinch Hansen, (1953): Earth Pressure Calculation, The Danish Technical
Pres, Copenhagen.
10. Brooker, E.W., Ireland, H.O., (1965): Earth Pressure at Rest Related to
Stress History, Can. Geotech. Journal, 2,1, I-IS.
I!. Busman, A S. K., (1935): De weerstand van paalpunten in Zand, De
Ingenieur 50, 25-35.
12. Caquot, A., Kerissel, 1., (1948): Tables for the Calculation of Passive
Pressure, Active Pressure and Bearing Capacity of Foundations, Gauthier,
Villars. Paris.
13. Caquot, A., Kerissel, J., (1949): Traite de mechanique des sols, Gauthier-
Villards, Paris.
14. Casagrande, A., (1932): The Structure of Clay and Its Importance in
Foundation Engineering, Boston Soc. Civ. Eng. 72-126, Boston.
15. Casagrande, A., (1934): Die Ariiometermethode zur Bestimmung der
Komverteilnug von BOden und anderen Materialien, Berlin.
16. Casagrande, A., Fadum, R.E., (1940): Notes on Soil Testing for Engineering
Purposes, Harward Graduate School of Engineering, Soil Mech., 8.
17. Casagrande, L., (1947): The application of electro-osmosis to practical
problems in foundations and earthworks. Department Scientific and
Industrial Res., Building Res. Tech. 30, HMSO, London.
Uteratura 34. Frohlich, O.K., (1951): On the Danger of Sliding of the Upstream
Embankment of an Earth Dam, Trans. 4lli Cong. Large Dams, 1-329.
18. Chang, c.Y., Duncan J.M., (1970): Analysis of Soil Movement Around a 35. Francais, J .F., (1820): Recherces sur la pouSS/ie des terres, sur 10 forme et
Deep Excavation, JournaJ of the Soil Mechanics and Foundations les dimensions des murs de revelement et sur les talus d'excavation,
Division.Proc. ASCE, 96, No SM 5. Memoires de I'Ofice du Genie, 4,1820.157-193.
19. Clough, RW., Woodward R.J., (1967): Analysis of Embankment Stresses 36. Gibbs, H.I., Holtz, V.G., (1957): Research on Determining the Density of
and Deformations, Journal of the Mechanics and Foundations Sands by Spoon Penetration Testing, Proc. IV ISSMFE, 1, 131, ZUrich.
Division.Proc. ASCE, 93.No. SM 4. 37. Goodman, R, (1976): Methods of Geological Engineering, West Publishing
20. Coulomb, C.A., (1773): Essai sur une application des regles de maximis et Company, 90-142, New York.
minimis a quelques probtemes de statique, relatifs a l' architecture 38. Gvozdev, A.A., (1938): Odredivanje sile sloma staticki neodredenih sistema
(Memoires de l' Academie des Sciences, Sarants Etrang.) 7, 343-382. sa plasticnim deformacijama (na ruskom), Trudi Akademiji nauk SSSR,
21. Craig, R.F., (1995): Soil Mechanics, Chapman & Hall, London. . Moskva.
22. Coric, S., (1981): Priprema metode konacnih elemenata u onalizi stabilnostl 39. Haefeli, R, (1938): Mechanische Eigenschaften von Lockergesteinen, Schw.
padina i kosina, Simpozijum istr..zivanja i sanacija kIiziSta, 2, 205-217, Bztg. VoL 111,299-321, Ziirich.
Bled. 40. Hansen, J.B. (1957): The Internal Forces in a Circle of Rupture, Danish
23. Coric, S., Sutie, J., Bozinovie, D., (1981): Likvefakcija pesko izazvana Geotechnical Institute, Bulletin No 2.
seizmickim opterecenjem i mogucnosti njenog predviaonja, Simpozij 41. Hansen, J.B., (1957): Foundation of Structures, General Report, Proc. IV
istr..zivanja i sanacije klizista, 1,351-366, Bled. Int. Conf., ICSMEF, 2, 441-447, London.
24. Darcy, H., (1856): Die Graphische Statik, Section 8, Theorie der Stutz und 42. Hansen, S.B., (1970): A revised and extended formula for bearing capacity,
Futtermauem, Mayer and Zeller, ZUrich. Danish Geotech. Inst. Bulletin 28, Copenhagen.
25. De Beer, RE., (1948): Settlement Records on Bridges Founded on Sand, 43. Herceg, M., Lineir, P., (1986): HE takovec, izvodenje zaStite oko gradevne
Proc. 11ICSMFE, 11, 1l1-121, Rotterdam. jame strojamice ledenom barijerom-zavjesom, Saopstenja sa XIII kongresa
26. Dolarevie, H., (1967): Nosivost parale/no poloienih traka i njihovi JDVB, 1,397-415, Mostar.
meausobni uticaji, doktorska disertacija odbranjena na Gradevinskom 44. Holtz, D. R, Kovacs, D.W., (1981): An Introduction to Geotechnical
fakultetu u Sarajevu. Enginineering, Prentice-Hall, Inc., Englewod Cliffs, New Jersey, USA.
27. Dolarevic, H., (1971): Nosivost paralelnih temeljnih trako i njihovi 45. Horvat, J., (1954): Kozetnyomtisi elmeLetek (Rock pressure theories),
meausobni uticaji, Saopcenje XII JDMTF, Split. Banyazati Lapok, Thesis for scientific degree, Banyazati Lapok, 1972.
28. Drucker, D.C., Prager, W., (1952): Soil Mechanics and Plastic Analysis or 46. Ivsic, T., Grubie, N., (1992): Geotehnicki istraini radovi i geotehnicko
Limit Desing, Quarterly of Applied Mathematics, 10, 157-165. projektiranje, Gradevinar44, 2, 81-88, Zagreb.
29. Drucker, D.C., Prager, W., Greenberg, LJ., (1952): Extended Limit Design 47. Jaky, J., (1944): The Coefficient of Earth Pressure at Rest, Journal of the
Theoremsfor Continuous Media, Quarterly of Applied Mathematics, Vol 9, Soc. of Hung. Architects and Engineers, 355-358, Budapest.
January, 381-389. 48. Janbu, N., (1954): Application of Composite Slip Surface for Stability
30. flordevie, M., (1981): lspravljanje krivog solitera (P+12) u Smederevu Analysis, Discussion, European Conference on Stability of Earth Slopes,
primenom postupko oslabljenja tla, Saopstenje XV JDMTF, 253-260, Stockholm.
Skopje. 49. Janbu, N., (1957): Earth Pressure and Bearing Capacity Calculations by
31. Fadum, RE., (1948): Influence values for estimating stresses in elastic Generalized Procedure of Slices, Proc. 4lli. Int. Conf. Soil Mech. Found.
foundations', Proc. 2"" Int. Conf. ISSMFE, 3, Rotterdam. Eng., 2, 207-212, London.
32. Fellenius, W., (1927): Erdstatische Berechnungen mit Reibung und 50. Janbu, N., (1973): Slope Stability Computations, Embankment - Dam
Kohaesion und unter Annahme kreissylindrischer Gleitflachen, Ernst. and Engineering, John Wiley and Sons, New York.
Sohn, Berlin. ""
33. Fellenius, W., (1936): Calculation of the stability of Earth Dams, Trans. 2
Cong.Large Dams. 4; 445.
---------------------------.Mi.,~lw:,~~:flda~-----------------------655
654 Meilalljka tia
literatura
Literatura 68. Langof, Z., (1985): Ispitivanje primarnih napona kombinovanom
statickogeoftzickom metodom, 6. Simpozij Jugoslavenskog drustva za
51. Janbu, N., Bjerrum, L., Kjaernski, B., (1956): Veiledning ved losnig av mehaniko hribin in podzemna dela, 1,38-42, Titovo Velenje.
fundamenterings oppgaver (Primjena mehanike tla na neke inZenjerske 69. Lee, K.L., Adams, B.D., Vagneron, J.J., (1973): Reinforced Earth Retaining
zadatke) Norvegian Geoteh. Inst., 16. Oslo. Walls, Journal of the Soil Mech. and Found. Division, ASCE, 99, SM 10,
52. Jumikis, A.R., (1979): Rock Mechanics, Frans Tech. publications, 3-32. 745-763.
Rockport USA. 70. Loo, K.Y., Lee, C.F. (1973): Stress Analysis and Slope Stability in Strain-
53. Kezdi, A., (1974): Handbook of Soil Mechanics, Soil Physics, 1, Elsevier Softening Materials, Geotechnique 23, 1, 1-11.
Scientific Publishing Company, New York. 71. Markovic, G., Bozinovic, D., Isakovic, 0., (1981): Odroni u lesu okoline
54. Kotter, F., (1903): Die Bestimmung des Druckes an Gekiimmten Beograda; Simpozij iSIr.zivanja i sanacije klizista, 1,201-216, Bled.
Gleitfliichen, Sitzber, Kgl. Preuss, Akad. d. Wiss, Berlin. 72. Martinovi", S., (1967): Modelsko ispitivanje procjetJivanja ispod brane
55. Krey, H., (1926): Erddruck, Erdwiderstand and Tragfiiehigkeit des Mahabod, diplomski rad, Zavod za geotehniku, Gradevinski fakultet,
Baugrundes, Ernst, Berlin. Zagreb.
56. Krey, H., (1936): Erddruck Erdwiderstand, W. Ernst, Berlin. 73. May, D.R., Brahtz, J.H.A., (1936): Proposed Methods of Calculating the
57. Krsmanovic, D, (1967): Initial and Residual Shear Strength of Hard Rocks, Stability of Earth D0711Il, Trans, 2"" Congo Large Dams. 4, 539.
Geotechnique, 17,2, 145-160. 74. Meyerhof, G.G., (1951): The Ultimate Bearing Capacity of Foundations,
58. Krsmanovic, D., (1967a): Diskusija na Geotehnickoj konfereneiji u Oslu, Geotechnique, II, 301, London.
Proc. Geotec. Conf. Oslo, 2. 205-20S, (1967). 75. Meyerhof, G.G., (1953): The Bearing Capacity of Foundntions Under
59. Kujundzic, B., (1967): Deformabilnost stenskih ~asa, Seminar Mehanika Eccentric and Inclined Loads, Proced. Third Int. Conf. an Soil Mechanics
stena I. Rud. geol. fakultet JDMSPR, lnstitut "J. Cerni", 43-102, Beograd. and Foundation Engin. 1, 440-445, ZUrich.
60. Kujundzic, B., (1974): Mehanika stena, Gradevinski prirncnik, 290-370, 76. Meyerhof, G.G., (1956): Penetration tests and bearing Capacity of
Tehnicka knjiga, Beograd. cohesionless soils, Proc. ASCE, Jour. Soil. Mech. Faund. Div. 85, SM6, 1-
61. Kujundzic, B., (1979): Osnove mehanike stana ll, podzemni pritisei, 19.
Gradevinski kalendar 1979, SGlT!, 207-368, Beograd. 77. Meyerhof, G.G., (1961): The Ultimate Bearing Capacity of Wedge Shaped
62. KujundZic, B., (1983): Razvoj, znacenje, predmet i metode mehanike stena, Foundations, Proc. V ICSMFE, II, 105, Paris.
Mehanika stijena, temeljenje, podzemni radovi, 1, Drn'tvo GIT, Dru.tvo za 78. Meyerhof, G.G., (1963): Some recent research on the bearing capacity of
MSPR Hrvatske, 165 - IS3, Zagreb. foundations, Canadian Geotech. Journ. 1, (I), 16-23.
63. Kujundzi6, B., (1983-a): Terenska ispitivanja deformabilnosti, cvrstoca i 79. Meyerhof, G.G., (1965): Shallow Foundations, Journal of the Soil
naponskih stanja u stenskim masama, Mehanika stijena, temeljenje Mechanics and Foundations Division, ASCE, VoJ.91., SM 2, 21-31.
podzemni radovi, 1, Dru.tvo GIT, Zagreb, Drustvo MSPR Hrvatske, 165- SO. Meyerhof, G.G., (1974): State of the art of penetration testing in countries
183, Zagreb. outside Europe, Proc. 1 st Euro. Simp. on Penetration Testing, 2, 40-48,
64. Kujundzi6, B., (1986): Razvoj mehanike stena u Jugoslaviji, 6 simpozij Stockholm.
JDMHPD, 2,14-22, Titovo Velenje. 81. Meyerhof, G.G., Hanna, A.M., (1978): Ultimate Bearing Capacity of
65. Kumbhojkar, A.S., (1993): Numerical Evaluation of Terzaghi's Ny, Journal Foundations on Layered Soil Under Inclined Load, Canadian Geotechn.
of Geotechnical Engineering, ASCE, 119,3,598-607. Journal, Vol. 15,4, 565-572.
66. Laba, J.T., Kennedy, J.B., (1986): Reinforced Earth Retaining Wall Analysis 82. Mitchell, J.K., (1970): In Place Treatment of Foundation Soils, JournaJ of
and Design, Canadian Geotechnical Journal, 23, 3, 317-326. the Soil Mechanics and Fondation Di vision, ASCE, 96, SM 1.
67. Lama, R.D., Vutukuri, V.S., (1978): Handbook on Mechanical properties of 83. Morgenstern, N.R., Price, V.E., (1965): The Analysis the Stability of
Rocks, Testing Techniques and Results, II i III, Trans. Tech. Publications, General Slip Surfaces, Geotechnique, 15, 79-93, London.
Clausthal, Germany. 84. MUller - Breslau, H., (1906): Erddruck auf Stiitvnauem, Stuttgart Kroner.
------------------------~M~'~ha-n~i~~~~---------------------657
656 Melu11liko. tla
Uteralura
Literatura
105. Popovic, M.,. (1968): So,!,e Results of Shear Resistance lnvestigations of
85. MOiler, B., (1968): Terensko ispitivanje koeficijenta propusnosti tla Coarse Gramed CoheslOnless Material, Institute of Geotechnics and
metodom "Lefanc", Kongres JDMTF, 164-188, Skoplje. Foundation Enginnering, Faculty of Civil Enginnering Sarajevo,
86. Miiller, L, (1964): The Rock Slide in the Vajont Valley, Rock Mech. Engin. Publications 2, 45-57, Sarajevo. '
Geology, 2, 148-212, Wien. 106. Prandtl, L., (1921): Ober die. Eindringungsfestigkeit plastischer Baustoffe
87. Mysliyec, A., Kysela, Z., (1969): Effect of Adjacent Foundations on Bearing und dle Festlgkelt von Schnelden, Zeitsehrift fiif Augewandte Mathematik
Capacity, Acta Technica Acad. Scient. Hungariae, 64, 183-192. und Mechanik, 1, (I), 15-20.
88. NajdanoYic, N., (1967): Mehanika tla, Gradeyinska knjiga, 190, Beograd. 107. Pravilnik 0 tehnickim normativima za projektovanje i izvoiJenje radova na
89. Newlin, C. W., Rossier, S.c., (1967): Embankement Drainage after temeljenju gradevinskih objekota ("Sluzbeni list SFRJ" br.12/65 55/69
13173 i 34174). ' ,
Instantaneous Drawdon, Proc. ASCE, 93, SM6, New York.
90. NonYeiller, E., (1956): Cvrstoca irifekcionih suspenzija, Gradeyinar, VIII, 3, 108. Pravilnik 0 tehnickim normativima za temeljenje gradevinskih objekata
Zagreb. (1990), "Sluzbeni list SFRJ" br. 15/90, Beograd. '
NonYeiller, E.,(1965): The Stability Analysis of Slopes with Slip Surface of 109. ~bcewicz, L., (.1944): Aus der Praxis des Tunnelbaues, Einige Erfahrungerr
91.
General Shape, Proced. VI ICSMFE, 1I, 522-525, Montreal. uber echten Geblfgsdruck, Geologie u. Bauwesen, 3-4.
Nonyeiller, E., (1969): Geomehaniko, Sveucilisle u Zagrebu, Gradevinski 110. Raddy, A.S., Srinivasan, R.J., (1967): Bearing Capacity of Footings on
92.
fakultet, I, II i III Zagreb. Layerd Clays, Proc. ASCE 93, SM2, 83-99.
93. NOllveiller, E., (1969): lnjektiranje tla, Sveueiliste u Zagrebu, Gradevinski Ill. Reinius, E., (1948): The Stability of the Upstream Slope of Earth Dams
fakultet Zagreb. Royal Institute of Technology, Stockbolm. '
NOllYeiller, E., (1979): Mehaniko tla i temeljenje gradevina, SveuciliSle u 112. Rissler, P., (1980): Wasserdurckersuch und gebirgsdurchiissigkeit,
94.
Zagrebu, Skolska knjiga, Zagreb. Bautechnik, 11, Berlin.
NOllYeiller, E., (1981): Mehaniko tla i temeljenje gradevina, Sveuciliste u 113. Rogic, V., Selimovic, M., Dasovic,D., (1986): Preliminarna istraiivanja
95.
Zagrebu, Skolska knjiga, Zagreb. mogucnosti primjene elektrofilterskih pepe/a i crvenog mulja za injekcione
96. NOllYeiller. E., (1983): Nasute brane, projektovanje i gradenje, Sveuciliste u radove, Saopstenja sa XIII kongresa JDVB, 1,95-103, Mostar.
Zagrebu, Skolska knjiga, 43-52, Zagreb. 114. Saito, M., (1969): Forecasting Time of slope Failure by Tertiary Creep,
97. NorrYeiller, E., (1989): Injiciranje tla, teorija i praksa, 31-46, Skolska Proc. VII ICSMFE, 2, 677-683, Mexico.
knjiga, Zagreb. llS. Saito, M., Uezawa, H., (1961): Failure of Soil Due to Creep, Proc. V
98. Nonveiller, E, Habekovic, M., (1961): Properties of clay cement ICSMFE, 1,315-318, Paris.
suspensions for grouting, VII ICOLD, R 86, Rim. 116. Sarae, Dz., (1967): Prilog problemu proracuna napona dui zadane linije
99. Nonveiller, E., Polic, S., (1969): Proracunavanje slijegan/a tla pomocu klizanja, Zavod za geotehniku i fundiranje Gradevinskog fakulteta u
elektronickog raeunala, Gradevinar, XXI, 3., Zagreb. Sarajevu. Radovi i saopstenja br.1, 41-55.
100. Norrveiller, E., Polic, S., (1970): Program za proracun polja potencijala za 117. Sarae, D:i:., (1968): Some Problems Concerning the Application of the
strujanje vode kroz nehoTIWgeno tlo, Geoexpert Zageb. Logarithmic Spiral as the Rupture Une in Soil, Institute of Geotechnics and
101. Nordlund, R.L., Deere, U., (1970): Collapse of Fargo Grain Elevator, Proc. Foundatioll Engineering, Faculty of Civil Engineering, Sarajevo.
ASCE, Vol. 96, SM2, 585-607. Publications No 2 1-28.
102. Obradovic, R., (1981): Mehanika tla u inienjerskoj praksi, Rudarski institut 118. Sarae, Dz., (1974): Analiza stabilnosti za slucaj nelinearnog kriterija sloma,
laroslav Cerni, Beograd. Saopstenje 4 Podunavsko-evropskog savjetovanja za mehaniku tla i
103. Pav1ovic, M., (1972): Pristup rjesavanju nekih problema pri projektovanju i fundiranje, 1,41-49, Bled.
izgradnji nasute brane Rama, Energoinvest, 4, 57-68. Sarajevo. 119. Sarae, Dz., (1976): Metode proracuna stabilnosti kosina u mehanici tla,
104. Percel, B., (1975): Naponi u tlu, slijeganje temelja, dozvoljeno opterecerife Zavod za geornehaniku j fundiranje Gradevinskog fakultet~ Sarajevo.
temeljnog tla i piloti, Drustvo gradevinskih inzinjera i tehnieara, Seminar 120. Sarae, Dz., (1983): Mehaniko tla, Gradevinski fakulte!, Sarajevo.
Praktiena geomehanika, Zagreb.
658 --------------------------M~'~I~~liw~d~a-----------------------
Mellallika tla 659
Literalura
Literatura
l39. Su~je, 1.., (1954):. ~pacite portante des couches cohesives pen permeables
121. Sarae, Dz., (1989): Mehanika tla, drugo izdanje, Gradevinski fakultet ~t d epalsseur izmlle, Proc. JDMTF, 1-9, LjUbljana.
Sarajevo.
J40. Suklje, L., (1957): The Analysis of the Consolidation Process by the
122. Schmertmann. J.H., Hartman, J.P., Brown, P.R., (1978): Improved strain Isotache Metod, Proc. IV ICSMFE, I, 200-206, London.
influence factor diagrams, Proc. ASCE, Jour. Geotech. Eng. Div. ASCE, 141. Taylor D.W., (1937): Stability of Earth Slopes, J. Boston Soc. Civ. Eng.,
104, GT8, 1131-1135. 24,197.
123. Selimovic, M., (1985): Mehanika tla, Univerzitet "Dzemal Bijedic", 142. Taylor, D.W., (1948): Fundamentals of Soil Mechanics, John Wiley Sons,
Gradevinski fakultet Mostar, Birogafika Subotica. New York.
124. Selimovic, M., (1989): Odredivanje propusnosti stijenskog masiva u 143. Tcheng, Y., (1957): Foundations superficielles en milieu stratifie Proc IV
procesu injektiranja njetkim injekcionim smjesama, Univerzitet "Dumal ICSMEF, I, 449-452, London. ' .
Bijedic", Mostar, Gradevinski fakultet Mostar, doktorska disertacija, 99 i 144. Terzaghi K., (1951): Theoretical Soil Mechanics, John Wiley, New York.
170, Mostar. 145. Terzaghi, K., (1923): Die Berechnung der Durchliissigkeitziffer des Tones
125. Sivaram, B., Swamee, P., (1977): A Computational Methad for aus dem Verlauf der Hydrodynamischen Spannungserscheinungen, Akad.
Consolidation Coefficient, Soils and Foundations, Vol. 17,2,48-52, Tokyo, der Wissenschaften, Math. Nat. klasse, I1a, 132, %, 125-138, Wien.
Japan. 146. Terzaghi, K., (1929): The Mechanics. of Shear Failures on Clay Slopes and
126. Skempton, A.W., (1951): The Bearing Capacity of Clays, Proceed. Building Creep of Retaining Walls, Pub.Rds. 10, 177.
Research Congress, 180-189, London. 147. Terzaghi, K., (1943): Theoretical Soil Mechanics, Wiley, New York.
127. Skempton, A.W., (1954): The Pore Pressure Parameters A and B, 148. Terzaghi, K., (1950): Mechanism of Londslides (Application of Geology to
Geotechnique, 4, London. Engineering Practice, Berkeley), New York Geol. Soc. of America,
128. Skempton, A.W., (1959): Cast in Situ Bored Piles in London Clay, Harward soil mechanics, ser. 36, New York.
Geotechnique, IX, 4, 153-173, London. 149. Terzaghi, K., Peck, R.B., (1948): Soil Mechanics in Engineering practice,
129. Skempton, A.W., Hutchinsan, J.N., (1969): Stability of Natural Slopes and Chapman and Hall, John Willey and Sons. Inc., New York.
Embankement Foundations, State of the Art, Volume VII, ICSMFE, 291- 150. T~rzaghi, K., Peck, R.B., (1967): Soil Mechanics in Engineering Practice,
340, Mexico. 2 Ed. J. Willey Sons, New York.
l30. Smith, G. N., (1993): Elements of Soil Mechanics (sixth edition), BSP 151. Thorburn, S., (1963): Tentative correction chart for the standard
Professional Books, London. penetration test in non-cohesive soils. Civ. Eng. Public Works Rev.
l31. Sokolovski, V.V., (1954): Statika sipucej sredi, Gosudarstvenoe izdateljstvo 152. Timoshenko, S., Goodier, J.N., (1951): Theory of Elasticity, Mc Graw-Hill
tehniko-teoreticeskoj leteraturi SSSR. Book Co., New Yark.
132. Sokolovski, V.V., (1960): Statika sypuchei sredy, Gosstrojizdat, Moskva. 153. Todorovski, S., Lazarevska, M., (1981): Faktori kai deluvaat va
133. Spencer, E., (1967): A Method of Analysis of the Stability of Embankments poremetuvanje na stabilnosta na kosinite izgradeni od morenski materiali,
Assuming Parallel Inter-Slice Forces, Geotechnique, 17, 11-26. Simp. islr. i sanae. klizista, 1,327-333, Bled.
134. Spencer, E., (1973): Thrust line Criterion in Embankment Stability Analysis, 154. Tomlin, G.R., (1966): Seepage Analysis Through Zoned Anisotropic Soils by
Geotechnique, 23, 85-100. Computer, Geotechnique, XVI, 220, London.
135. Stojadinovic, R., (J984): Mehanika tla I, Gradevinski fakultet i Nauena 155. Tschebotarioff, G.R., (1952): Soil Mechanics, Foundations and Earth
knjiga, Beograd. Structures, Mc-Graw Hill, Book Co, New York.
l36. Stojic, P., (1965): Osiguranje stabilnosti lijeve padine na brani Grantarevo, 156. TOrke, H., (1990): Statik im Erdbau, 2., iiberarbeitete Auflage Ernst & Satin,
Gradevinar XVII, 2,58, Zagreb. Berlin.
137. Stoll, V.W., (1960): Computer Solution of Pressure Distribution Problem, 157. U.S. Department of the Navy (1971): Design Manual Soil Mechanics,
Proc. ASCE, SM6. Foundations and Earth Structures, NAVFAC DM-7, U.S. Government
138. Szechy, K., (1973): The Art of Tunnelling, Akademiai Kiado, 49-105, Printing Office, Washington, D.C.
Budapest.
6·60----------~------~~~~---------------
Melumika lla Mehanika tlo. 661
usIa simbola
literatura
--------------------------~M~,"-lum=ni~:7.tw~-----------------------663
662 Mehllllika tla
Usia simbola Usia simbola
i··e
I
P<
Po
krititni pritisak
Dill
ravnomjerno opterecenje na temeljnu
pJohu
lEad
kNm-
kNm- 2
ii' Ji a
S,.
$
seizmitka sila koja djeluje u tacki k. pri
i-tom obUku oscilovanja objelcta
otpornost na smicanje
kN
kNm-1
Po pritisak Da povrsini kNm- 2 $ sekunda $
pastotak materijala koji je prosao kroz sito $, slijeganje u vremenu t em
Pi % suma, zbroj
promjera D' E
Pm manometarski pritisak bar a ukupni, unutarnji napan kNm-2
n konstanta 3,14159 Lla diferencijal unutarnjeg napona kNm~2
Uo INDEKS AUTORA
UZ pritisak. zraka u porama
V, V Adamovic, AN., 635 Holtz, V.G., 232
3 3 Adams, B.D., 501 Horvat, J., 523
V ukupna zapremina uzorka cm,m A1jtovski, M.E., 149
3 Hutchinson, J.N., 552
Vo poi:etna zapremina tla em Anagnosti, P., ll2 Ireland, H.O., 432
V, zapremina pora ispunjenih zrakom (gasom) em3 Atterberg, A., 28,106 Isakovie,O., 548
V, zaprernina pora u tIu em3 Balla, A., 345 Ivsic, T., 52
Barron, R.A., 407,408
Vs,m zaprernina i:vrstih l:estica tla em3 Bishop, A.W.,
Jaky, J., 432
199.561.562,577 Janbu, N.,
V,
Vw
ukupna zapremina para
zapremina vode u porama
em'
em
, Bjerrum, L.,
Bofinovie, D.,
591
553
Iumikis, AR.,
Kennedy, I.B.,
561, 562, 584, 591
25,42
507
v prosjecna brzina ems -/ Braja, M.D., 296, 323. 325, 330, 399, 405, Kalter, F., 605
brzina rasprostiranja uzduinih i poprel':nih 442,502 Kezdi,A., 432
Vl, s ms'} Brahtz, J.H.A., 561 Kerissel, J.,
talasa kroz tIo 428,473
Breslau, H., 443 Kovacs, D.W., 25,311
v):, vy. vz brzine u pravcu koordinatnih osovina ms-J Brinch Hansen, 339,605 Krey. H., 445,561
W,W Brooker, E.W., 432 Krsmanovic, D., 605
W ukupna tezina tla kN Brown, P.R., 323,324 Kujundiie B., 24. 42, 520, 526
teZina cvrstih cestica tla Buisman, A.S.K., 239 Kumbhojkar,A.S., 336,337
Ws,m kN
Caquot, A.• 428,473,605 Kysela, Z., 353,354
Ww tezina vode u tlu kN Casagrande, A., 104,119,209,212 Lama, R.D., 75,507
W, tezina zraka u porama tla kN Casagrande, L, 617 Lazarevska, M., 547
Wd tezina suhog tla kN Chang, C.Y., 561 Lintir, P., 622
W sadrl'aj vlage % Clough, R.W., 561 Lee, K.L, 561
granica tecenja Collin, K., 27 Lee. C.F., 501
WL %
Coulomb, C.A., 27,409,436,561 Loo, K.Y., 561
wp granica plasticnosti % Craig, R.F .• 148,194.322.330 Markovic, G., 553
Ws granica skupljanja % Cvijic,S., 541 Martinovic, S., 377
W Opt optima Ina sadrZina vode % Cone, S., 543.607 May,D.R.• 561
Wo pocetna, prirodna vlamost % Darcy, H., 142 Meyerhof, O. G.• 322,323,337,339,343,344,
Dasovit. D., 617 345,347,349,350,351,352.
w slijeganje cm,m De Beer, E.E., 240 354,355,356,
x;. X; Y,y;Z,Z Deere, D.U., 27 MuUer,L, 558
X,X koordinate m Dolarevic, H., 354,605 MUlier, R .• 443
translatorna akceleracija i akceleracija Drucker, D.C., 561, 600, 603 MUller. B., 154
X zemljotresa
ms -2 Duncan, J.M. 561 Mitchell, JX, 614
Dordevic, M., 26 Morgenstern, N.R., 561,562,592
Y,y koordinate u pravcu y ose m Fadum, R.E., 299 Myslivec, A, 347,353,354
Z,Z koordinate u pravcu z ose m Fellenius. W., 561,562 Najdanovic, N., 104,233,235,251,278,292,
Z sila u zatezi, vlacna sila kN Francais, J.F., 561 308,313,451.509,551,593
Frohlich. O.K.• 282, 287, 561 Newlin, C. W., 385
Gibbs, H.J., 232,234 NonveiHer, E., 26, 28, 39, 49, 55, 71. 72. 73, 95,
Goodier, IN., 269 t03, \OS, 128. 136, 139, 148, 160.
Goodman, R., 74 161,171,193,195, }98, 199. 210,
214,215,221,222,226,232,233,
Greenberg, J.1., 600
234,236,237,239,240,245,247,
Grubic, N., 52 250.251. 267, 269, 298, 315. 336,
Gvozd.ev. A,A., 416 337,344.346,348,352, 354, 356,
Habekovit, M., 639 373,374,377,379,380,383,385,
HaefeJi, R., 199 390.393,400,405,406,416,428,
Hanna, A.M., 349.350 445,460,484,488,490.517.554,
Hansen, J.B., 337 555,556,558,559,561,562.565,
574,597.598,599,609,635,636,
Hartman, J.P., 323.324
639
Herceg, M.• 622 27
Nordlund, R.L.,
Holtz, D. R., 313
Obradovic, R., 104, 235, 278, 292, 308, 313. Uezawa, R., 558
INDEKS POJMOVA
405.451,551,593 U.S. Department Abrazija 35 Deformacije:
Pavlovic, M., 229 of the Navy, 313.398 Aktivni pritisak: zbog utiskivanja 71
Peck, R.B., 232, 233, 356 Vagneron, JJ .. 50. opeenito 412,502 cilindra
Percel,8., 292. 294, 295, 329 Vesie, AS., 240,337 preIDa Rankineu 421-427, defonnacije tla 257,267
Polic,S., 298, 380, 383 Vutukuri, V.S., 75 438 male i velike 257
Popovic, M., 605 Wahls, RE., 325 Coulombova teorija 436-448 defonnacije
Pmndtl, L., 329 Woodward, RJ., 56. Cu Jmannova metoda 449-45[, odnosi napona i 267
Prager, W., 561,600,603 463, 465, 470 defonnacija
Pravilnik (1990), 31, 128,358 Culmannova linija 450, 458, 460, Desilikacija 36
Price, V. E., 561,562,592 465 Dinamicka konsolidacija 614
Rabcewicz, L., 520 Rebhan- 449,451- Diskontinuiteti 515
Raddy, A.S., 347 Ponceletova metoda 456, 461, 470 Dopu~teno optere6enje 244,331,356
Reinius, E., 385 Engesserova metoda 449,456 Dreniranje, drenat..e 615
Rankine, W.S.M., 418 za uslojeno tlo 468 Ekvipotencijalne Ilnije 140,370,373
Rissler, P., 160 koeficijent aktivnog 418,438,445 Elastican 277
Rogic, V., 617 pritiska Elasticne konstante:
Rossier, S.c., 385 kritiena klima 440, 444, 447, modul elasticnosti 270,288
Saito, M., 558,559 povrlina 474 Poissonov koeficijent 267, 270, 282
Sarae, Dz., 191, 193, 241, 257, 271, 312, uticaj podzemne vode 469 modul smicanja 270
317, 333, 361, 374, 420, 421, Ohdeov koeficijent 457 sferni modul 270
424, 430, 451, 487, 514, 561, aktivnog pritiska Elastoplasticnj i linijski slom 548
Aluvijalna tla 37 Elektroosmoza 6[7 -619
593, 595, 601, 602, 603. 604,
Ankeri (zatege) i prednapregnuti 516,517 elektroosmomo 620
605,606,608
ankeri injektiranje
Schmertmann,1.H., 323,324
Annirana zemlja 50}, 506, 615 Eurocode7 31,67
Seiimovic, M., 153,617
Asanacije 543 Faktor koncentracije kOO 288
Sivaram, B., 406
Boussinesqovo rje.senje 282 -287 Frlihlicha
Skempton, A.W., 271,272,338,339,355,552 Brownovo kretanje 103 Faktori nosivQsti 336, 339, 347,
Smith, G. N., 95, 148, 194, 200, 211, 220, Bunari:
233, 234, 272, 273, 278, 323, 351,358
sondaini 59,60 Faktori oblika, dubine i nagiba 339-346
330, 337, 373, 375, 380, 399, ispitni za 150 Faze materijala u till:
407,445.609,614 vodopropusnost tla poroznost i 84
Sokolovski, V.V., 428,473,561,600,605 sameD i nesavrSen 151 koeficijent pora
Spencer, E., 562 bunar gustoCa cvrstih 82
Srinivasan, RJ., 347 Bu~otine: Cestica tla
Stojadinovie, R., 156.227 sondatne, fUeno i 61 vlahlost 90
Slojic, P., 517 maSinski gustoea tla 92,325
Stoll, V.W., 298 rotaciono 64 Filteri 512
SZechy, K., 19,523,526,528,533,535 dubine 65 Filtracioni pritisak 388,5]3,514,
Suklje, L., 347,392 pierometri 246 539
Sutic, J. 548 Casagrandeov opit lJ3, [95 Fizicko - strukturne osobine 24
TaylorD.W., 148, 215, 392, 561, 563. 567, Casagrandeov dijagram 104 Gabioni 496
568 eBR opit 218,223,224 Geofizicke metode 54,58
Tcheng, Y., 347.348 Cilindri: Geolo~ki supstrat 41
Terzaghi, K, 28, 4l, 112, 174,203,204,213, lankostijeni j 70,72,95, Geomehanicki e1aborat i profit 249,251
232, 233, 292, 330, 337, 345, debelostijeni 162 Geotekstil 615
355, 356, 394, 397, 557. 561, Osterberga 72 Glina:
624 cilindar sa zvonom 73 mineral gline 38,39,40,44
Thorburn, S., 234 Coulombov pravac cvrstoee 168, 169, 173, definicija gline 39
Timoshenko,S., 269 179,436,437 sitnozmata tia- 121,128
Todorovski, S., 547 Darcy: glinovita
Tomlin, G.R., 278, 380, 383 Darcyjev zakon 136,377 propusnost 7.3 glinu 148
Tscbebotarioff,G.R., 27,298 fiktivna bruna, brzina 142,143 prekonsolidirana 197,209
TUrke, H., 441,465 koeficijent 159 glina
propusnosti koloidna aktivnost 200
Dijafragma Podzemna betonska, armirano - betonska iIi glino ~ Hidraulicka slabilizacija Osiguranje dubokih rovova iii sipova od urusavanja
betonska stijena izvedena u uskorn rovu bez razupiranja. pomoeu bentonitske suspenzije.
Doziranje Odmjeravanje komponenti betona ili injekcione smjese. Hidraulicki slom tla Na~lo prodiranje materijala u ~tieeni prostor, zbog
Drenaie Dijelovi objekta u du Hi masivu. kao i u sarnom objektu, vehkog uzlaznog gradijenta u dnu i velike erozije
kojima se prikupljaju proeijedne iIi tekuce vode. materijala.
Diet grouting (Jet Grouting) Mlazno injektiranje, tj. injektiranje pod visokim Hidrodinamicke site Proisticu od vode koja eirkuHra.
pritiskom vode, zraka i injekcione smjese. Hidrofilni i hidr%bni Minerali koji upijaju, odnosno minerali koji ne upijaju
Edometar Laboratorijska sprava za mjerenje stisljivosti uzorka tla minerali tla vodu.
sa sprijecenirn bocnim sirenjem. Homogene brane Sastoje se od jedne iIi skoro jedne vrste materijala, koji
Efektivna povrSina Predstavlja dio ekseentricno opterecenog dna temelja mora biti vodonepropustan.
na pritisak. In situ Uobicajen naziv za tennin )>na terenu{{.
Ejektori Strojevi za ubrizgavanje i isisavanje vade i materijala Indeks ostecenja Predstavlja odnos izmedu sirenja longitudinalnih talasa
zasicenog vodom. na uzorku i na terenu.
Ekvipotencijalne linije Linije sa konstantnom visinom potencijala. lnjekciona masa Mehkoplasticne suspenzije, rastopine iIi umjetne
Elektroosmoza Je bazirana na formiranju istosmjemog elektricnog smole, sredstvo koje se utiskuje irijektiranjem u tIo iIi
polj. u tiu uslijed e.g. leenosl iz fmih kapilara biva stijenski rnasiv.
pokrenuta i transportovana. lsplaka Tekucina kojorn se pri busenju ispiru busotine i vracaju
Emulgator Sredstvo za raspraSivanje kapljica tekueine u nekoj oa povrSinu. , "--
drugoj sa kojom se ne mije.~a jednostavnim postupcima. lalovo buJenje Dio izbusene busotine, koja se ne injektira.
Erozija Odnosenje materijala fizit:kim i hemijskim procesima lednozidni zagat - prihoj Veoma vitka vertikalna konstrukeija zabijena u tIo iii u
unutar povrsine terena. njemu izvedena.
Etaia Dio busotine koji se odvaja posebnim elementima, Jezgrena cijev Cijev na donjern kraju busace sipke u koju ulazi
pakerom. izbuseno kameno jezgro.
Eurocodes Evropski pravilnici koji se pripremaju od strane Jezgro Valjkasti uzorak stijene dobiven busenjem.
Komisije Evropske zajednice. Jezgrovanje Postupak pri busenju j vadenjujezgra.
Filter Po odredenim zakonima slozen jedno iii viseslojni Kapilarimetar Aparat za mjerenje visine kapilamog penjanja vode u
granularni materijal koji sprecava pojavu hidrostatskog uzorku tla.
pritiska vode i iznosenje flnih cestiea tla. Kapilarnost Pojava podizanja vode kroz pore i supljine u tIu iznad
Filtracija Proticanje vode kroz tlo sa veeeg na nizi poteneijal nivoa podzemne vode.
Filtraciona mreio Sklop strujnih i ekvipotencijalnih linija pomoeu kojih Kaptaia Tehnicko zahvacanje vode za eksploataeiju.
se mo:te proracunati kolicina procijednih voda Kaptiranje Zahvatanje i uzimanje vode, obieno oko izvoriSta.
Fittradoni (strujni) pritisak i . r Ii' je pritisak vode koji nastaje kretanjem vode sa Kavema Manji ili veei prazni ili puni prostori u krSll nastali
viSeg na niZi visinski potencijal. djelovanjem vode, iIi izvedeni ljudskom djelatnoscu.
Keson Svojom konstrukcijom formira radni prostor u koji se
Formadja Geolo~ki sloj odredenog sastava i starosti.
Frakcija Dio mase zrnaea jednak dijametru iIi unutar dvaju dovodi zrak pod pritiskom, cime se omogucuje unutar
granicnih dijametara njega iskop i njegovo spustanje do potrebne dubine.
Kesoflska bolest Nastaje kada se u krvi apsorbovani dusik izluCi u vidu
Galerija Podzemni hodnik u du, stijenskom masivu iIi ispod
temelja brane, koji sl~i za ispitivanje, drenirR1\ie, mjehuriea, koji blokiraju krvotok i pojavljuju se grcevi,
injektiranje i drugo. pa cak i smrt.
Kliziste (rue) Masa tIa iIi masiva u pokretu po predisponiranoj
Gel Zelatinska masa ili suspenzija koja ima mjerljivu
cvrstocu na smicanje. kliznoj ravni raznih oblika.
Koaguiacija Sljepljivanje cestica tla sa suprotnim elektricnirn
Granicno stanje Stanje kada specifizirani kriterij upotrebljivosti nisu
upotrebijivosti viSe zadovoljenL nabojem koje obrazuju grudvice tla - zgrusavanje gela.
Koeficijent evrstoce/ Po Protodakonovu odreduje se empirijski na bazi
Granulometrijskim sastavom Sadrmj razlicitih velicina zma u odredenoj kolicini tIa.
jednoaksijalne cvrstoce na pritisak (B p ).
Kohezija Cvrstoca na smicanje, koja je neovisna 0 naponima na Pahuljasta struktura Najsitnije cestice gUlle skupljene u pahuljice, sto ih cini
pritisak na povrsini sloma, iIi sHe koje dde cestice veoma rablim i zasicenim.
sitnozrnog materijala na okupu, a nisu uslovljene Paker (brfl'ilo) Uredaj ko]i se stavlja na kraju illjekcionib cijevi i time
vanjskim opterecenjem. odvajajednu dionicu za ispitivanje vodopropusnosti
Kolmiranje Ispunjavanje supljih prostora iii pukotina materijalom (VDP) Hi illjektiranje.
donesenim vodom. Parcijalnifaktori sigurnasti Faktori opterecenja (yr) - projektne situacije j
Koloidi Veoma sitne cestice tvari, koji se ne taloZe kada su materijalnih osobina (y,.J, koji se prema Eurocode 7
suspendovane u vodi. koriste pri analizama.
Konglomerati Aluvijalni llanos medusobno vezan vezivom. Penetrabilnost Sposobnost prodiranja fluida kroz pore j pukotine.
Konsolidacija Tok slijeganja sa vremenom i sve prorrtiene koje se pri Penetracija Utiskivanje metalnog siJjka standardnih dimenzija u tlo
tome desavaju, kao sto je smanjenje pornog pritiska. statickom iii dinamickom sHorn.
Konsolidaciono injektiranje lnjektiranje tIa cementnom masom, radi poboljsanja Peptizatar Dodatak za sprecavanje zgrusnjavanja tIa.
fizicko - mehanickih osobina tla. Pero i utor Predstavlja naCin spajanja obieno drvenih talpi
Kosina Ljudskom djelatnoscu formiran nagib. (pJatnica) putem pravilno izvedenog uzljebljenja, u koji
Kriticno opterecenje Opterecenje sloma, granicno opteretenje CJj- je on~ se uvlaCi obradeni bocni kraj elementa na takozvano
opterecenje pri kojem nastupa slom tIa ispod temelja. "pero".
Krug trenja Metoda kod analize stabilnosti kosina, koji tangiraju Piezometri Busotine opremljene za mjerenje nivoa podzcmne vode
sile otpora tin. tokom vremena.
Kvazihonwgen Stijenski masiv u izdvojenoj zoni ispucao na ujednacen Podbetaniranje Podzidivanje predstavlja naknadnu ugradnju hetona ili
nacin, tj. zona sa dovoljno slienim osnovnim zidanje ispod postojeeih temelja objekta.
osobinama. Podgratlivanje Pojacavanje se koristi kao termin za naknadno
LikviJakcija Predstavlja prelaz pijeska iz stabilnog stanja u fluid - pojacavanje nosivosti temelja pomotu sipova iii u vidu
"zivi pijesak" izazvan brzom promjenom naponskih podbetoniranja iii podzidivanja, odnosno poboljsavanja
stanja. tIa ispod temelja, injektiranjem, ankerisanjem i slicno.
Ljuska Tanka temeljna konstrukcija u obliku Ijuske jajeta, koja Podupiranje Kosim, vertikalnim, iIi horizontalnim potporama vrsi
moZe biti konusna i vitopema. se radi osiguranja i pojacanja zidova i temelja, kao i
Lugeonova jedinica, Liian ledinica za mjerenje propusnosti stijene, lit/min kroz kod naginjanja i osjetljivosti objekata na slijeganje.
(LuJ 1 m busotine pri pritisku od 10 bara. Podzemni ekrani Vodozaptivni ilili nosivi ekrani izvedeni kao
Makare Fiksni iIi pokretni strojevi na razne pogone, koji sluZe dijafragme, sipovi, priboji, iii injektiranjem
za zabijanje sipova, platnica i drugo. elektroosmozom, zamrzavanjem iIi na drugi naCin.
Manietna Kratka gumena cijev koja pokriva rupice na cijevi za Podzemni pritisci Javljaju se kao posljedica interakcije tla iIi stijenskog
injektiranje, koja se pod pritiskom siri i propusta masiva i pod grade, odnosno obloge.
smjesu i zatvara pri nestanku pritiska. Paraznost SadrZa;j pora u jedinici zapremine tla.
Materijalne osobine Parametri evrstoce na smicanje c, tgcp. Potkop - sioina Podzemni horizontalni objekat manjih dimenzija
Mikro - mini sipovi Mali sipovi dijametra ispod 300 mm. izveden u padini.
Monitor Stroj za rastresanje aluvijalnog nanosa u busotinama Pritisni sipovi (Jacked Piles) sastavljeni su od kraCih dijelova sipa
utiskivanjem vade i zraka pod pritiskom, uz presjeka ispod 30 em, koji su opremljeni hidraulickom
istovremeno injektira1\le. presom za zabijanje.
Monitoring Osmatranje objekata prije, u fazi izvodenja i u toku Probno polje Predstavlja prostor na gradilistu na kojem se provode
eksploatacije. odredena terenska ispitivanja.
Nadglavna konstrukcija Povezuje glave sipova. Procjeaivat?je Isticanje manjih koliCina vode iz tla, masiva iii
Nasip Dugatki nasuti objekat relativno male visine. konstrukcije.
Obloina kalona Celiena cijev kojom se oblafu busotine, radi Proctorov opit Uspostavljanje odnosa izmedu vla.znosti, jedinicne
sprecavanja urusavanja. tezine i utrosene energije kod nabijanja uzorka tla.
Padina Prirodno fonnirani nagibi tia iii stijenskog masiva. Projektne situacije Skup razlicitih fizickih j prirodnih pojava koje treba
dokazati da iskljucuju pojavu kriticnog stanja.
-------------------------------cM~,-,lw~,,~ika~"~a----------------------------68J
680 Mehallika tla
Tumac spect{icnih izraw TUn/ac specijicnih izra::a
Propusnost (vodOproPUSflost) Osobina materijala da propusta vodu. Temeljui rostilj Temeljni nosaCi poloZcni U oba pravea, koji formiraju
Protok KoliCina fluida koja u jedinici vremena protece kroz unakrsnu rostilj - konstrukciju.
definisan presjek. Tiksotropija Osobina suspenzije da vremenom prelazi u gel, a pri
Protufiltracioni ekrani Podzemne konstrukcije u t1u iii masivu izvedene sa potresanju vrati se u prvobitno tekuce stanje.
ciljem sprecavanja tecenja podzemne iii povrsinske Uzorak Dio tIa iii st.ijeoe za ispitivanje njihovih osobina u
vode. laboratoriji iIi "in situ".
Pumpabilnost Sposobnost tecenja fluida kroz pumpni i eijevni sistem. Vemo injektiranje Koristi se radi boljeg i dubljeg "povezivanja" temelja
Puzanje tla Nastupa u glinovitom tIu usljed viskoznih deformaeija. objekta sa t1om, iIi stijenskim masivom.
Rastopina Mjesavinajedne krute tvari iIi tekucine u drugoj Vibrirajuca i udarna Proisticu iz rotaeionog, ekscentricnog iii udamog rada
tekuCini. (dinamiCka) opterecenja strojeva. radom aviona ili :reJjeznica, te seizmickim
Razupiranje Predstavlja osiguranje gradevinske jame iii drugih silarna. koje izazivaju potrese.
objekata obicno horizontalnirn razuporama oslonjenim VibrojIotacija Sabijanje tia "vibratorom" rastresitog granuliranog tla.
na bokove iskopa iii objekta. V remenski faktor Tv Bezdimenzionalan broj koj im se izraZava diD ukupnog
Rekognosciranje {erena Povrsinski pregJed podru~ja rada proucavanja vremena trajanja konsolidacije.
postojecih prilika i prikupljanja informaeija 0 tlu. Winklerov poluprostor Pretpostavlja da su naponj u svakoj tacki poluprostora
Sacasta struktura Struktura sedimentnog tla koja ima oblik saea meda. proporcionalni deformacijama (0 = k s).
Sedimentacija TaloZenje cestica tla u vodi. Zabijeni sipovi Prethodno su priprem1jeni i zabijaju se u tIo posebnim
Seizmicka nosivost Nosivost da iii objekta usljed seizmickih sila. strojevima,
Seizmi6ki talasi Nastaju oslobadanjem energije u Zaristu (mjestu Zagat; (iedno, dvo i vise .. Konstrukcije za preuzimanje pritisaka tla ilill vode,
raskida iii smicanja). zidni) osiguranje stabilnosti konstrukcije i za zastitu
Seivnografi Aparati za registrovanje vibracionih kretanja. gradevinske jame.
Sistem pukotina Pukotine jednakog smjera u stijenskom masivu. sklop Zavjesa Podzemna barijera male vodopropusnosti koja se
iii poredak pukotina, koje razdvajaju masiv u pqjedine izvodi iujektiranjern busotina u jednom iIi vise redova,
blokove. iIi se izvodi elektroosmozom. zamrzavanjem iii kao
Slobodno oslonjeni zagar Uzima se kada je dubina ukopavanja mala. zagat, dijafragma iIi slieno.
Sondaine buSotine Koriste se za ispitivanje tIa po dubini.
Stijena, kamen Mali dio stijenskog masiva koja De posjeduje sve
prirodne osobine i uslove.
Stijenski masiv, kameniti Stijene odredenog prostiranja u sirim razmjerama sa
masiv (Rock mass) svim njegovim prirodnim op~tim fIzickostrukturnim j
mehanickim osobinarna.
Stisljivost Osobina tla da se pod opterecenjem slijeze, odnosno
deforrnise.
Stopa sipa Donji dio obicno zasiljenog i zaSticenog sipa (pilota).
Strujnice Strujne linije su Hnije po kojima struji - teee voda, za
koje je vektor brzine u svakoj njenoj tacki te linije
tangenta na strujnu liniju.
Struktura Raspored cvrste faze u sedimentnom tIu.
Sip, pilot Konstruktivni elemenat podzemne konstrukcije raznih
oblika i velicina, kojim se prenosi opterecenje sa
konstrukcije ua povrsini u dublje slojeve uosivog tla.
Tankostijena dijafragma lzvodi se tanjih debljina na manjim dubinama
nabijaJuem celicnih I profIla, uz postepeno njihovo
vadenje i injektiranje na ova] naein formiranog prostora.
Temeljna (gradevinska) jama Gradi1i~ni prostor pristupacan i siguran za md na
temeljenju objekta.
------------------------------~M~'~h~m="~la~tl=a----------------------------683
682 Mehanika tla
Grcki alfabet
GRCKI ALFABET