13.

ARHITEKTI POTEMKINOVIH PROJEKATA

Tko su samozvanci u HHO, koji se tako predstavljaju u ime međunarodnih nevladinih

organizacija za zaštitu ljudskih prava? Arhitekti i graditelji glasovitih Potemkinovih
projekata?
Vjerovali ili ne, sve prisutni i medijski praćeni razni puhovski, pađeni, miljevići, malovići i
drugi aktivisti-samozvanci koji si daju za pravo da sebe nazivaju i predstavljaju kao HHO.
Sve su to uvaženi profesori, pravnici, odvjetnici i ini intelektualci-samozvanci koji, ničim
izazvani - svjesno ili nesvjesno, svejedno - daju sebi za pravo da temeljem pozivanja na
udrugu koje nisu članovi dobijaju novac i troše ga na zaštitu selektivno odabranih
povrijeđenih ljudskih prava, kako bi tako pokazali formu.
Sadržaj za njih nije bitan, bitan je efekt.
Referati, izlaganja, zbornik radova, statistike raznih vrsta... i to sve da bi se mogao dobiti
novac od Međunarodnog Helsinškog odbora, kako bi se mogli nastaviti igrati demokracije i
intelektualnih igara bez granica.
Međutim, sve je to farsa.
Koja bi pravno uređena država to dopustila?
Lažno predstavljanje i djelovanje u ime zaštite ljudskih prava ne idu zajedno, ali kod nas je
sve moguće (što bi rekao Učo u sjajnoj Brešanovoj drami Predstava Hamleta...) pa i
djelovanje „udruga“ koje nisu registrirane po zakonima RH. A koje dobijaju i troše novac od
Republike Hrvatske kao udruga koje nisu članovi; sazivaju okrugle stolove - kao udruga;
oglašavaju se kao zaštitnici ljudskih prava - kao udruga; varaju i predsjednike lažnim
predstavljanjem - kao udruga...
Kakav apsurd! Svaka bi država povukla zakonske mjere, pokrenula istragu i, naravno prema
zakonskim aktima, osudila takvo djelovanje. Trošenje novca za djelovanje nelegalne udruge,
koja je, nota bene, financirana od međunarodnih udruga uvijek je pod povećalom Države.
Osim HHO-a koji je iznad Ustava, Zakona i morala, jer članovi, intelektualci-samozvanci,
samo su kulisa koja treba vlasti da bismo svijetu pokazali da i mi HHO za trku imamo.

Zakonito organiziran i prema Zakonu o udrugama (nn. br. 70/97 i 106/97, te Odluke i rješenja
Ustavnog suda od 3. veljače 2000. godine) osnovan je HHO. Predsjednik Udruge, dr. Natko
Kovačević, kao i svi članovi, onemogućeni su u svom radu od nelegalnih samozvanaca
nezakonitog HHO-a, uz podršku «demokratskih« institucija države.
Pamet kao da je zastala na ovim prostorima. A logika kao da je dobila morsku bolest pa se vrti
u logičkom kružnom trokutu.

Kako objasniti ponašanje Države?

Državno odvjetništvo daje naputak da se ne provode međunarodni ugovori svojim, kako

Sanader voli reći, supsidijarnim, županijskim državnim odvjetništvima.
HHO koji nema legitimitet, jer nije osnovan po zakonu, zastupa i zalaže se za poštovanje
ljudska prava koja su dio međunarodnog poretka preuzeta u nacionalna zakonodavstva.
Pritom svoje vlastito zakonodavstvo ne priznaje, budući da nisu ni registrirani po hrvatskim
zakonima.

Legalni HHO koji je osnovan u skladu s pozitivnim propisima nema pravo građanstva jer ga
bojkotiraju i mediji i institucije. Luda kuća. Pozovimo psihijatre da nas promatraju, ali neka
krenu od samozvanaca i zaštitinika samozvanaca. Za nas obične građane dijagnoza je jasna
cronika depresiva i izumiranju u ljepoti jer nam to poručuju sa svih domjenaka.
Kako izgleda dijelovanje samozvanaca? Impresivno dakako. Sazovu okrugli stol, recimo, na
temu zaštite ljudskih prava, prevare predsjednika Države, uz pomoć njegovog okruženja,
savjetnika dakako, i pozovu ga na okrugli stol jer je tema značajna za građane RH.
Predsjednik Države ni kriv ni dužan, ali kad sazna za prjevaru vjerovatno će biti tužan da ga
stalno lažu i varaju u ime njegovih birača, održi nadahnut govor i da podršku građanima koji
su diskriminirani i zakinuti u svojim pravima.
Referatdžije, iz kruga samozvanaca, profesionalno su napisali referate po točkama kao pravi
profesori, Suci koji sudjeluju u diskusiji daju legitimitet samozvancima. Naravno, suci teže
umjetničkom dojmu svojih izlaganja bez argumenata. Gosti i zainteresirani građani
pokušavaju konstruktivno dati, pozivajući se na zakone i Ustav, prijedlog za rješenje
problema građana - koja su Zakonima riješeni. Samo treba zakone primjeniti. Ali uzalud.

Nećeš ti, majci, nama tako! Pa kako bi samozvanci nastavili svoje mlaćenje prazne slame, ako
ne bi bilo nastavka priče? Njima samo projekti donose novce, pa ako se riješi problem tko će
smišljati novi projekt da bi se dobili novi novci za njihova nova isprazna tamburanja. Ma to su
Potemkinovi projekti!
Tako samozvanci-intelektualci zakljućuju da je potrebno osnovati agenciju ili agencije koje
će, valjda osnovati nove agencije, a ove pak nove... U kojima će sjediti, tko? Pa naravno, oni
koji su predložili agencije ili njihovi klonovi, kao da Državna uprava nije glomazna, pa joj
neophodna još neka posebna agencija koja će uspjeti riješiti sve ono što do sada nisu znale
riješiti. Kakvo logičko veselje!

A kako je bilo na posljednjem takvom savjetovanju, na kojem sam i sam sudjelovao, pokušat
ću sutra opisati.