Escolar Documentos
Profissional Documentos
Cultura Documentos
Gotovo kod svih naroda i plemena u svijetu alkoholna pića su upotrebljavana kao opojna sredstva
za uživanje, kao i religijsko magojske svrhe. Isto tako značajno mjesto zauzima i u narodnoj
empiričkoj medicini.
Još u vrijeme starog vijeka bilo je poznato da alkohol izaziva određene probleme, pa su tako
spartanci prije 3 000 godina po naredbi kralja odsijecali noge onima koji su se opijali.
U Rimskom carstvu zakonom je bilo zabranjeno pijenje alkoholnih pića mlađima od 30 godina.
Sa proizvodnjom piva danas najrasprostranjenijim pićem započelo se u srdnjem vijeku. Dok žestoka
alkoholna pića, koja se dobijaju procesom destilacije bivaju poznata prije srednjeg vijeka, ali
njihova značajnija upotreba počinje tek nekoliko vijekova kasnije.
Još u starom vijeku postojalo je mišljenje da se radi o bolesti. Tek drugom polovinom XIV vijeka
dolazi do značajnijeg interesovanja za proučavanje alkoholizma i njegovog tumačenja kao bolesti.
Prije 200 godina Tomas Troter iznosi mišljenje da je alkoholizam «bolesna pojava». Paralelno
ovom shvatanju postoji tumačenje po kome alkoholizam nije bolest, već pojava uglavnom
uslovljena sociokulturnim faktorima.Potom se javlja mišljenje da je alkoholizam u suštini
sekundarna pojava kod pojedinaca koji boluju od nekog drugog psihijatrijskog poremećaja, dok se u
novijoj literaturi ovom problemu prilazi i sa stanovišta da alkoholizam, a posebno alkoholna
adikcija može biti i primarno oboljenje.
Po prvi put opisuju se pojedini klinički sindromi alkoholizma. Wernicke opisuje encefalopatski
sindrom, Korsakov alkoholnu psihozu kasnije poznatu kao korsakovljeva psihoza. No, u XX vijeku
prvenstveno liječnici psihijatri pokazuju interesovanje za alkoholizam. Između dva svjetska rata
preovlađuje mišljenje da alkoholičare treba stacionirati u zavode. U tom periodu javljaju se različiti
oblici liječenja, a naročito oni koji se temelje na učenju ruskog neurofiziologa Pavlova o stvaranju
uslovnog refleksa gađenja oboljelog prema alkoholu.
Godine 1935. u SAD-u javljau se prve grupe anonimnih alkoholičara, jer je došo do spoznaje da se
u grupi apstinencija mnogo lakše održava i podnosi emocionalna tenzija. Poslije drugog svjetskog
rata pojavom psihofarmakološke revolucije koja donosi bitne promjene unutar psihijatrije, javljaju
se nove nade u liječenju alkoholizma.
Godine 1901. u Srbiji otpočinju prvi ozbiljni pokušaji borbe protiv alkoholizma kada je osnovano
«Društvo za suzbijanje alkoholnih pića», u Beogradu.
Potom 1954. godine takođe u Beogradu primjenjuju se određeni metodski pristupi u liječenju
alkoholizma.
Godine 1958. otvara se Dispanzer za liječenje alkoholičara, 1965.g. Zavod za mentalno zdravlje,
sada Institut, realizovao je prvi programski pristup alkoholizmu.
U Srbiji sve do 1954. g. Alkoholizam se nije tretirao kao medicinsko-socijalni problem, odnosno
nije postojalo sistematsko liječenje alkoholičara što danas nije slučaj.
B. Definicija alkoholizma
Obzirom na kompleksnost problema alkoholizma formulisane su brojne definicije, ali još uvijek
nema opšte prihvaćene kojom bi se mogli rukovoditi svi stručnjaci.
Stoga integralna definicija glasi: alkoholizam je bolest koja zbog prekomjrne, duotrajne
upotrebe alkoholnih pića dovodi do oštećenja svih organa i poremećaja svih
čovjekovih funkcija, psihičkih poremećaja i oštećenja moralnog ponašanja.
Jellinekova definicija ističe da je alkoholizam svaka upotreba alkoholnih pića koja šteti
inmdividui ili društvu ili oboma.
Istraživanja u oblasti alkoholizma mladih su relativno rijetka, ali zbog sve većeg značaja
pobuđuje poseban interes stručnjaka iz oblasti alkohologije.
U prošlosti većina alkoholičara je bila srednje starosne dobi dok je alkoholizam među mladima
bio rijetka pojava.
Dabas se procjenjuje da je «opasno pijenje» među mladima u svijetu dvostruko veće nego što
je bilo u generaciji njihovih roditelja.
Naglim razvojem upotrebe droga 60-ih godina došlo je do privremenog smanjenja alkoholizma
mladih, da bi ubrzo potom došlo do porasta zloupotrebe droge i alkohola.
Ispitivanjem se došlo do saznanja da je jedan od osam mladića ispod 25-e godine starosti i
jedna od 25 djevojaka istih godina konzumiraju alkohol u količinama koje su opasne po
zdravlje.
U svijetu kao i kod nas nema tačnih podataka o broju alkoholičara. Izgrađeni stavovi različitih
kultura u svijetu bitno utiču na prisutnost alkoholizma. Tako recimo u Irskoj kulturi socijalna
kontrola pijenja je mala, a društvena tolerancija velika, dok je u Jevrejskoj situacija obrnuta.
Time se, između ostalog objašnjavaju i visoka stopa alkoholizma u Irskoj, a mala u Jevrejskoj
kulturi, iako je pijenje na relativno ranom uzrastu prisutno u obe kulture.
Mnogi autori ukazuju na postojanje tzv. Problemskog pijenja ( problem drining ) koje se može
definiati kao kulturno i socijalno ekscesivno konzumiranje alkohola.Ovo pijenje je mnogo
prisutnije kod djece i mladih u odnosu na alkoholizam u pravom smislu riječi.
Može se reći da nema oblasti socijalne psihijatrije u kojoj se toliko lutalo kao na području
etiologije alkoholizma.
Ako se bilo šta može pouzdano tvrditi onda je to zasigurno od zaključaka Lamertove (1962.)
studije da alkoholizam etiološki nije jedinstven fenomen, pa je stoga mnogo
opravdanije govoriti o alkoholizmima nego alkoholizmu.
Neke crte ličnosti kao što su nedostastak samopouzdanja, emocionalna labilnost i socijalna
nezrelost predstavljaju pogodno tlo za razvoj alkoholizma.
Isto tako i određena složenija psihička stanja poput depresije, neurotičnosti, psihopatije mogu
biti put ka alkoholizmu ali ne moraju do njega nužno voditi.
Kada je u pitanju socijalna sredina tu se najčešće fokusira pažnja na porodicu, radnu sredinu i
širi socijalni milje. Porodica je najmanji ali i najznačajniji element društva, npr. Pijenje
roditelja, supružnika, loši interpersonalni odnosi i tome slično mogu imati značajne posljedice
po mladog čovjeka.
S obzirom na složenost problema u literaturi se mogu uočiti tri teorijska pristupa u tumačenju
alkoholizma:
1. biološke teorije
2. psihološke teorije
3. socio-kulturološke teorije
1. Teoretičari koji preferiraju biološki pristup ističu da je uzrok alkoholizma u nekom bološkom
nekim rezultatima koji idu u prilog genetskom tumačenju nastanka alkoholizma još uvijek
alkoholičara ima bar jednog roditelja alkoholičara. Po ovom autoru u slučaju da je jedan od
roditelja alkoholičar 20% - 30% djece takođe pokazuje simptome alkoholizma. Kada je u
kod pripadnika muškog pola u odnosu na pripadnike ženskog pola. Po metaboličkim tuma-
impulsa.
okoline kao oblik društvene igre u kojoj svako ima neku dobit.
3. Sociokulturne teorije ističu značaj socijalnog miljea u kome pojedinac živi i svih uticaja
koji iz njega proizlaze kao i značaj tradicije, običaja i pravila datog društva. Ove su teorije
Derek Rutherdorf «National Council of Alcoholism» navodi 4 uzroka zbog kojih mladi ljudi piju:
1. uticaj roditelja
2. socijalni uticaji
Treba imati u vidu da je alkohol najšire društveno prihvaćena psihoaktivna supstanca. Čak i
hrišćanska crkva korištio crno vino kao simbol Isusove krvi, prilikom vjerskih obreda.
Iako dostupnost alkoholu, reklame, legalizovanje pijenja na skori svim mjestima mogu biti
inicirajući faktor pijenja, tako da se danas ne može govoriti o kritičnim profesionalnim
zanimanjima. U pojedinim mjestima postoji vjerovanje da je vino odlično sredstvo za
suzbijanje malokrvnosti ili vjerovanje da je čašica žestokog alkoholnog pića odlično
dezinfekciono sredstvo.
3. Pojedini dijelovi grupe vršnjaka mogu imati negativan uticaj. Adolescenti mogu prihvatiti
Pijenje i druga problematična ponašanja zato što pripadaju grupi što uključuje usvajanje ili
imitaciju različitih i karakterističnih navika.
Uticaj grupe vršnjaka kao dio sociokulturnog miljea slabi moralne kočnice i ohrabruje pojedinca
da pribjegne alkoholu, čime se u grupi smanjuje osjećaj krivnje i stvar posebna emocionalna
klima.
4. Pijenje kao pomoć mladom čovjeku da se osjeća «dobro» pojavljuje se načešće kao model
PRETOKSIKOMANSKE I TOKSIKOMANSKE.
1. pvišenom tolerancijom - koja se manifestuje kroz upotrebu sve veće količine alkohola
2. osoba iz nekog psihološkog razloga koristi alkohol najčešće radi ublažavanja napetosti,
straha, neizvjesnosti...
2. alkohjolne amnezije - može biti potpuna ili djelimična, ne sjeća se događanja u periodu
pijanstva.
3. nemogućnost apstinencije - to je kritična faza poznata kao «fenomen prve čaše». Jedan
( psihoorganski sindrom ).
4. pad tolerancije (hronična faza ) - nastaje u završnoj fazi bolesti npr. Lice koje je dnevno
Jedna od praktičnijih podjela alkoholizma u cilju što uspješnijeg ranog otkrivanja te brze i
1. RANI
2. SRDNJI
2. U srednjoj fazi moguća je pojava pijenja po sistemu dolivanja, javlja se povišena tolerancija,
3. U terminalnoj fazi postoji potpuna fizička zavisnost, neophodno je liječenje koje duže traje i
fenomen. Psihička zavisnost, pijenje prelazi dozvoljenu granicu u smislu količine, mjesta
i vremena . Ima probleme u sferi socijalnih odnosa ( svđe, sukobi u porodici, na radnom
mjestu...).
BETA- nema ni psihičke ni fizičke zavisnosti, postoje zdravstvene tegobe (čir, gastritis, ciroza,
GAMA- u ovom tipu alkoholizma postoji psihička i fizička zavisnost, povećana tolerancija,
gubitak
kontrole u pijenju, zdravstvene i socijalne tegobe. Mogu da apstiniraju duže ili kraće
vrijeme.
DELTA-kod ovog tipa alkoholičara postoji nemogućnost apstinencije kao i znatno povišena
tolerancija
EPSILON-za ovaj tip alkoholizma karakteristično je višemjesečno pauziranje u konzumiranju
alkohola poslije čega slijede teška opijanja kao i psihička i fizička zavisnost, nakon
ZETA tip- za koji je svojstveno korišćenje substituta alkohola u slučaju nedostatka alkoholnih
pića.
Kulturološki
Tip Obrazac Zavisnost Ponašanje Uzrast
tip
Gubitak Rani
Gama Periodični Anglosaksonski Agresivni
kontrole (mladi)
Nemogućnost Kasni
Delta Svakodnevni Mediteranski Mirni
apsitnencije (stariji)
Do izražaja dfolazi nestabilnost. Mlad čovjek se još uvijek ponaša kao dijete , a traži da ga
tretiraju kao odraslog, dok se istovremeno osjećanesposobnim za obaveze koje nosi zrelost.
Imajući ovo u vidu smatra se da alkoholizam mladih treba posmatrati kao udvostručen
(dupliran) problem i adolescencije i alkoholizma.
Neki autori smatraju da u početku adolescenti nisu ni psihološki ni fizički zavisni od alkohola
ali, ipak, piju i time prihvataju ponašanje koje je fruštveno poželjno i od mojih se očekuje.
- sklonost ka kombinovanju više vrsta alkoholnih pića ili pijenje istovremeno sa drugim
psihoaktivnim supstancama,
- pijenje u posebnim emocionlanim stanjima (radost, bolest, neraspoloženje, tuga) ili pijenje
pred donošenje važnih odluka,
- brzo ispijanje alkoholnih pića u «turama» ili takmičenje u ispijanju što veće količine alkohola,
- pijenje na gladan stomak,
- pijenje da se utoli žeđ,
- pijenje u toku više dana bez pauze,
- pijenje u stanjima smanjenih odbrambenih snaga organizma (bolest, povreda),
- pijenje bez obzira ne evidentne zdravstvene, porodične, profesionalne i socijalne posljedice,
- pijenje protiv savjeta okoline ili liječnika kao i poslije obećanja o prestanku upotrebe
alkohola,
- pijenje u društvu alkoholičara
- pijenje radi postizanja nekog efekta (smanjenje treme, uklanjanje neraspoloženja,
poboljšanje apetita...).
Sve što se fenomenološki ispoljava kod mladih alkoholičara je burnije i dramatičnije nego kod
strijih alkoholičara.
1. Somatska oštećenja
2. psihičke smetnje i poremećaji
3. Poremećaji porodičnih odnosa
4. problemei u profesionalnom okruženju
5. Socijalne teškoće
1. Somatska oštećenja
Alkohol djeluje detruktivno na sve ćelije i tkiva direktno, a indirektno izaziva poremećaje
metabolizma šećera, proteina, lipida posebno vitamina iz grupe B.
Izaziva promjene na jetri (ciroza). Svako četvrto lice kje zloupotrebljava alkohol boluje od
ulkusne bolesti. Takođe postoji mogućnost masne infiltracije srce, fibroze miokarda,
polineuropatije, oštećenja bubrega, kože, retine kao i stvaranje epileptoidnog žarišta.
Efekti etanola na CNS-u su prvenstveno posljedica depresija funkcija cerebruma (velikog
mozga). Razdraženje koje nastaje u početku intoksikacije alkoholom posljedica je uklanjanja
inhibitornih uticaja korteksa na subkortikalne strukture. Kod velikog broja alkoholičara izraženo
je proširenje moždanih komora kao i difuzne kortikalne atrofije.
Poseban efekt etanola u vezi sa reproduktivnim funkcijama jeste alkoholni sindrom kod fetusa,
a karakterišu ga slkjdeći simptomi: prenatalna i postantalna retardacija rasta, mikrocefalija,
motorna disfunkcija i mentalna retardacija. Uzimanje velikih količina alkohola, posebno u prva
tri mjeseca trudnoće dovodi do najtežih malformacija i razvijanja kompletnog sindroma.
Kod mladih alkoholičara postoji povećana agresivnost prema sebi i drugima pod dejstvom
alkojola, naročito kod brzog ispijanja velikih količina. To je znatno češća osobina kod mladih
alkoholičara u odnosu na starije.
Psihološke manifestacije posljedica alkojolizma mladih kao i uopšte posljedice ove bolesti
Su često dramatične što se može objasniti specifičnostima pijenja mladih. Mladi alkoholičari
obično nemaju sve posljedice koje su karakteristične za starije alkoholičare. Međutim one
mogu biti mnogo burnije.One su pretežno psihološke (interpersonalne) prirode. Može doći i do
ispoljavanja delinkventnog ponašanja u formi krađe, tuče, silovanja, fizičkih i verbalnih sukoba
unutar porodice. Alkohol može ozbiljno oštetiti formiranje ličnosti, a za posljedicu imati
emocionalnu i socijalnu nezrelost.
Akutno patološko napito stanje i alkoholna halucinoza mogu se susresti kod adolescentnih
alkoholičara, dok se delirijum tremens veoma rijetko pojavljuje ispod 30-e godine, a ostali
klinički oblici su karakteristični za stariju populaciju.
Porodica alkoholičara je manje ili više disfunkcionalna. Upotreba alkohola remeti odnose na
svim relacijama u porodici kao naprimjer zasnivanje braka, odizanje i školovanje djece,
osamostaljivanje mladih, poremećaji seksualnih odnosa i sl. Gubi se pozitivna porodična
komunikacija, dolazi do osiromašenja društvenog života porodice. Atmosfera unutar porosice
je stalno napeta, izostaje ljubav i osjećaj sigurnosti, dolazi do razvoda brakova. Mala djeca u
takvim porodicam najčešće reaguju psihosomatski (sisanje prsta, grickanje noktiju...), mogući
su i različiti poremećaji ponašanja i ličnosti.
Kod adolescenata alkoholizam može imati za posljedicu loš usojeh u školi, zanemarivanje
obveza, izostajanje sa časova.
5. Socijalne teškoće
Socijalni milje kojem alkoholičar pripada počinje da ga odbacuje, jer preokupacija alkoholom
kod pojedinca postaje dominantna, a istovremeno slabe njegovi kontakti i interesovanja za
kolegama, rođacima, porodicom, prijateljima i sl.
Alkoholičar postaje socijalno izolovan i usmjeren samo jednoj užoj grupi, a to je najčešće
grupa alkoholičara.
1. Kontinuirana edukacija seoske i gradske omladine tokom školovanja o alkoholizmu kao socio
medicinskoj bolesti
Prevencija alkoholizma mladih je zadatak svih društvenih struktura. Ona mora biti savremeno
koncipirana i prije svega usmjerena na porodicu i školu.Škola ima veliki značaj jer može u
saradnji sa porodicom i stručnjacima iz oblasti alkoholizma organizovati edukativno-
preventivne aktivnosti.
U svim tim aktivnostima značajno je ko, kada i kako šalje preventivne poruke. Najadekvatniji
prenosioci takvih poruka su osobe kojima mladi vjeruju, sa kojima imaju dobru komunikaciju.
Mediji kao najmasovniji vid savremene komunikacije takođe zauzimaju značajno mjesto u
donošenju odluka i izbora u vezi upotrebe alkohola. Uspješan porgram prevencije mora biti
inidividualno, soci-kulturno kao i za supstancu specifičan.
Pise:Zeljka Jevtic
U Srbiji alkohol pije vise od 45 odsto dece starosti od 13 do 17 godina, podaci su poslednjeg
istrazivanja sprovedenog u sedmom i osmom razredu osnovnih i prva dva razreda srednjih
skola. Strucnjaci za bolesti zavisnosti upozoravaju: alkohol je ulaznica za sve ostale droge!
Psihijatri koji se bave ovom problematikom pozivaju drzavu da ozbiljno svati pogubnost
alkoholizma kod maloletnika i da se ukljuci u prevenciju ove rasprostranjene zavisnosti u
Srbiji, prvenstveno postovanjem zabrane prodaje alkohola deci mladjoj od 16 godina.
Istrazivanja pokazuju da vise nema polnih stereotipa - piju i decaci i devojcice skoro
podjednako (odnos je 52:48). Pije se prvenstveno pivo, a zatim vino.
U Srbiji se generalno alkohol pije u 90 odsto porodica. Od ukupnog broja ispitanih ucenika,
polovina (tacnije 42 odsto njih) prvi put je probala alkohol u prisustvu i uz odobrenje roditelja.
- Koren konzumiranja alkohola kod dece je u porodici. Alkohol se pije za ruckom, cak roditelji
nemaju nista protiv kada im dete posle neke zurke ili proslave dodje „malo pod gasom”. Deca
se salju da kupuju alkohol, a u prodavci im ga i pored zabrane prodaju, jer je „za mamu i
tatu”... Reklame alkoholnih pica presecaju na televiziji filmove. Na alkohol se, a sto je narocito
opasno, jednostavno gleda isuvise blagonaklono i u drustvu i u porodici - kaze za „Blic”
primarijus dr Zoran Stankovic, sef dnevne bolnice za lecenje zavisnosti od alkoholizma pri
Institutu za mentalno zdravlje.
Blagonaklonost porodice
U pocetku blagonakloni stav roditelja prema ponekom pivu nestaje jer se s povecanim
konzumiranjem javljaju prvi problemi. U poslednjih godinu dana otkako je formirana, dnevna
bolnica za preventivu i lecenje adolescentne politoksikomanije u Pasterovoj, a u kojoj se lece
deca od 12 do 18 godina, najcesci pacijenti su ucenici prvog razreda srednje skole.
- Nekada vukovci, sada ne mogu da poloze ispit, da odgovore dnevnim zadacima u skoli.
Roditelji vise ne mogu da im pruze saznanja i pomognu kao sto su mogli ranije, a i oni sami
smatraju da su klinci sada odrasli. Pocinju zurke, ali i sve sto je vezano za razvoj. To je i uzrast
kada adolescenti sa vec postojecim strahovima dolaze u novu sredinu gde sticu nove strahove.
Taj period je najrizicniji jer je i dostupnost opojnih supstanci veca, manji je sistem kontrole
nego u osnovnim skolama. Pruzena sloboda pocinje da se zloupotrebljava - kaze psihijatar dr
Dragan Pajic iz dnevne bolnice.
Propadanje licnosti
Dr Stankovic istice da deca najcesce piju da bi se pokazala u drustvu, kopiraju mame i tate ili
u alkoholu vide ulaznicu u svet odraslih. Rezultati istrazivanja govore da kao razloge za
konzumiranje alkohola mladi najcesce navode postizanje stimunga, radoznalost ili kada su u
„bedaku”.
Nas sagovornik kaze da u tom uzrastu zbog konzumiranja alkohola i opojnih supstanci koje se
uz njega najcesce uzimaju nastaje poremecaj identiteta.
Otuda doktor Stankovic poziva roditelje da se kada im se dete vrati sa male mature ili zurke
„pod gasom” zabrinu isto kao i da su mu pronasli „cudni smotuljak” u kome je trava.
Dok se u ostalim evropskim zemljama alkohol pije krisom tako sto je zamotan u papirnu kesu,
kod nas maloletnici slobodno idu ulicom i nose plasticne boce piva od litar, dva. U toj fazi oni
imaju povecanu toleranciju na alkohol, ali i psihicku zavisnost. Dr Pajic istice da u ovom
uzrastu deca uzimaju alkohol u grupi. Ipak, oni imaju osecanje da rade nesto sto nije dobro, ali
im pripadnost grupi stvara osecanje manje krivice.
- Sistem vrednosti se prvenstveno stice u porodici. Uspesnost lecenja zato zavisi od napora
cele porodice. Bez aktivnog ucesca roditelja tesko se postize uspeh - kaze Pajic i dodaje da u
dnevnoj bolnici u Pasterovoj aktivno ucestvuju i roditelji.
Savet oba nasa sagovornika roditeljima jeste da pre svega moraju da preispitaju svoje stavove
o alkoholu.
BLIC
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, deca od 11 do 13 godina u Srbiji piju dvostruko više
od svojih vršnjaka u Evropi. U Srbiji je alkohol ipak dostupan svima, uključujući i decu. Zakon o
zabrani prodaje alkohola maloletnicima postoji ali se retko kad primenjuje. To sto maloletnici tako
rano pocinju da piju, presudni uticaj imaju porodica i vršnjaci. „Počinju sa upotrebom alkohola iz
radoznalosti, u porodici, imitirajući roditelje, imitirajući osobe iz socijalnog okruženja. Zatim kada
su srećni, kada su tužni, kada žele da smanje stres.
Istraživanja pokazuju da se čak devet odsto dečaka u Srbiji prvi put napilo sa 11 godina,
četvrtina ispitanika sa 14, a 12 % dečaka i 20 % devojčica prvi put su bili pijani sa 16 godina.
Od ukupnog broja lečenih alkoholičara u Beogradu skoro polovinu čine mlađi od 30 godina, a
čak 76 % mladih alkoholičara prvi kontakt sa pićem imalo je u svojoj kući, u prisustvu roditelja i uz
njihovo odobrenje. (B92)
12. novembar 2008 11:35:07
Alkoholizam je hronična ovisnost o alkoholnim pićima.
Manifestira se kroz snažnu želju za pićem, gubitkom kontrole prilikom pića, simptomima fizičkog
odvikavanja i povećanom tolerancijom na alkohol. Ovisnost o alkoholu je težak psihički poremećaj,
jer dolazi do patološkog procesa, koji mijenja način na koji mozak funkcioniše.
Sadržaj:
1. Evolucija shvatanja alkoholizma
2. Definicija alkoholizma
3. Epidemiologija alkoholizma mladih
4. Vanjski linkovi
Gotovo kod svih naroda i plemena u svijetu alkoholna pića su upotrebljavana kao opojna sredstva
za uživanje, kao i u religijsko magojske svrhe. Isto tako značajno mjesto zauzima i u narodnoj
empiričkoj medicini.
Još u vrijeme starog vijeka bilo je poznato da alkohol izaziva određene probleme, pa su tako
Spartanci prije 3 000 godina po naredbi kralja odsijecali noge onima koji su se opijali.
Po prvi put opisuju se pojedini klinički sindromi alkoholizma. Wernicke opisuje encefalopatski
sindrom, Korsakov alkoholnu psihozu kasnije poznatu kao korsakovljeva psihoza. No, u XX vijeku
prvenstveno liječnici - psihijatri pokazuju interesovanje za alkoholizam. Između dva svjetska rata
preovladava mišljenje da alkoholičare treba stacionirati u zavode. U tom periodu javljaju se različiti
oblici liječenja, a naročito oni koji se temelje na učenju ruskog neurofiziologa Pavlova o stvaranju
uslovnog refleksa gađenja oboljelog prema alkoholu.
Godine 1935. u SAD-u javlja se prve grupe anonimnih alkoholičara, jer je došlo do spoznaje da se u
grupi apstinencija mnogo lakše održava i podnosi emocionalna tenzija. Poslije drugog svjetskog
rata pojavom psihofarmakološke revolucije koja donosi bitne promjene unutar psihijatrije, javljaju
se nove nade u liječenju alkoholizma.
Godine 1901. u Srbiji otpočinju prvi ozbiljni pokušaji borbe protiv alkoholizma kada je osnovano
"Društvo za suzbijanje alkoholnih pića", u Beogradu.
Potom 1954. godine takođe u Beogradu primjenjuju se određeni metodski pristupi u liječenju
alkoholizma.
Godine 1958. otvara se Dispanzer za liječenje alkoholičara, 1965. godine Zavod za mentalno
zdravlje, sada Institut, realizovao je prvi programski pristup alkoholizmu.
U Srbiji sve do 1954. godine alkoholizam se nije tretirao kao medicinsko-socijalni problem,
odnosno nije postojalo sistematsko liječenje alkoholičara što danas nije slučaj.
2. Definicija alkoholizma
Obzirom na kompleksnost problema alkoholizma formulisane su brojne definicije, ali još uvijek
nema opšte prihvaćene kojom bi se mogli rukovoditi svi stručnjaci.
Eksperti WHO 1951. godine prihvataju shvatanje da je alkoholizam bolesna pojava, te formulišu
definiciju alkoholičara koja glasi: "Alkoholičari su osobe koje prekomjerno konzumiraju alkoholna
pića, a njihova zavisnost od alkohola je tolika da pokazuju duševne poremećaje ili takve
bihevioralne manifestacije koje ukazuju na oštećenje fizičkog i psihičkog zdravlja kao i poremećaje
socijalnog stanja, posebno ekonomskog i profesionalnog".
Stoga integralna definicija glasi: alkoholizam je bolest koja zbog prekomjerne, dugotrajne upotrebe
alkoholnih pića dovodi do oštećenja svih organa i poremećaja svih čovjekovih funkcija, psihičkih
poremećaja i oštećenja moralnog ponašanja.
Jellinekova definicija ističe da je alkoholizam svaka upotreba alkoholnih pića koja šteti individui ili
društvu.
Istraživanja u oblasti alkoholizma mladih su relativno rijetka, ali zbog sve većeg značaja pobuđuje
poseban interes stručnjaka iz oblasti alkohologije.
U prošlosti većina alkoholičara je bila srednje starosne dobi dok je alkoholizam među mladima bio
rijetka pojava.
Danas se procjenjuje da je opasno konzumiranje među mladima u svijetu dvostruko veće nego što je
bilo u generaciji njihovih roditelja.
Naglim razvojem upotrebe droga 60-ih godina došlo je do privremenog smanjenja alkoholizma
mladih, da bi ubrzo potom došlo do porasta zloupotrebe droge i alkohola.
Ispitivanjem se došlo do saznanja da je jedan od osam mladića ispod 25-te godine starosti i jedna od
25 djevojaka istih godina konzumiraju alkohol u količinama koje su opasne po zdravlje.
U svijetu kao i kod nas nema tačnih podataka o broju alkoholičara. Izgrađeni stavovi različitih
kultura u svijetu bitno utiču na prisutnost alkoholizma. Tako recimo u Irskoj kulturi socijalna
kontrola konzumiranja alkohola je mala, a društvena tolerancija velika, dok je u Arapskoj situacija
obrnuta. Time se, između ostalog objašnjavaju i visoka stopa alkoholizma u Irskoj, a mala u
Arapskoj kulturi, iako je konzumiranje alkohola na relativno ranom uzrastu prisutno u obje kulture.
Istraživanja su pokazala da se starosna granica početka konzumiranja alkohola sve više smanjuje.
Mnogi autori ukazuju na postojanje tzv. Problemskog pijenja ( problem drinking ) koje se može
definisati kao kulturno i socijalno ekscesivno konzumiranje alkohola. Ovo pijenje je mnogo
prisutnije kod djece i mladih u odnosu na alkoholizam u pravom smislu riječi.
Kafa ženski porok, alkohol muški
BEOGRAD - Polovina muške populacije u Srbiji i svaka treća žena u dobi od 25 do 55 godina
aktivno puši. Najviše pušača ima u jugoistočnoj Srbiji, a najmanje u Beogradu, pokazalo je
istraživanje marketing agencije „TNS Medijum Galup“, preneo je Tanjug.
O snazi loših navika govori i podatak da pušači svoje zdravlje češće smatraju boljim nego nepušači.
I kafa je svakodnevna navika za većinu građana Srbije, koji u proseku popiju tri kafe dnevno. Jednu
ili dve pije 42 odsto građana, a isto toliko pije tri ili četiri kafe.
Onih koji piju čak pet ili više kafa na dan ima 16 odsto. To su najčešće osobe srednjih godina,
između 35 i 55 godina, češće žene nego muškarci. Najviše obožavalaca (ili zavisnih od kafe) ima u
jugoistočnoj Srbiji, a najmanje u Beogradu. Kafu češće piju žene, kao i starije osobe, naročito one
iznad 55 godina. U centralno-zapadnoj Srbiji kafa se pije više nego u drugim regionima, dok se
najmanje pije u Vojvodini.
Upotreba alkohola u Srbiji je, takođe, dosta visoka - dok oko četvrtine uopšte ne pije alkohol,
ostatak to čini bar ponekad. Osobe koje uopšte ne piju alkohol su češće žene nego muškarci i
pretežno su to veoma mlade (ispod 18 godina) ili starije osobe (preko 55 godina).
Polne razlike u konzumiranju alkohola su veoma izražene. Čak 14 odsto muškaraca pije
svakodnevno, dok u ovoj kategoriji gotovo da nema žena. Nekoliko puta nedeljno pije svaki treći
muškarac i svaka deseta žena. Postoje i razlike u regionima - u centralno-zapadnoj Srbiji je najviše
osoba koje uopšte ne piju alkohol. Najviše onih koji piju svakodnevno je u jugoistočnoj Srbiji, a
najmanje u Beogradu.
Jugoistočna Srbija je region u kojem su sva tri poruka najprisutnija - dok se u Beogradu više
odoleva. Ohrabruje i podatak da su mlađe generacije u manjoj meri pušači ili korisnici alkohola.